Professional Documents
Culture Documents
Svatko od nas koristi niz izraza za Istinu. Ali izrazi, nazivi, imena
Istine ne postoje. To su samo načini komunikacije. Koncepti, ideje
kojima izražavamo Istinu i znamo da čim izgovorimo takvo što udaljili
smo se od Nje.
Svatko od nas može reći nešto o Njoj. Reći ona je "ti", ona je
"bivanje", ona je "svijest o bivanju", "znanje o bivanju", "znanje da
postojiš, jesi", itd. Ali to ništa ne znači jer primate putem čula i uma i
time dajete značenja koja već u vama postoje, koja su izobličenja Istine.
Govorimo ali znamo da uzalud govorimo jer izgovoriti ne možemo.
Smiješno nam je. Vidimo kako čujete, znamo kako ćete čuti i znamo da
nećete razumjeti. I zato govorimo kamo da idete, kako da dođete do nje,
na to smo orijentirani. Ne na priču o Njoj. Govorimo vam o iluziji, snu,
zamkama, zabludama, o onom što ona nije. A znamo još jednu zabludu,
čak i toga što govorimo. Znamo da čak i kada kažem šta ona nije slagali
smo. Jer ona jeste i to za što smo rekli da nije. Ali ako vam to kažemo
nećete je naći, povući će vas to i otići ćete u drugom smjeru. Zato smo
tako izričiti, tvrdoglavi, zadrti i ne prihvaćamo vaše priče, bajke, mitove,
legende, drame, itd. Mi znamo da je sve to Istina. Jer Ona je Kreator,
Izvor, a time i Kreirano. Ali ako vam to kažemo nećete doći do Istine
same po sebi. Vrtjet ćete se u krugu manifestacije ali nećete znati izaći jer
nećete vidjeti izlaz, promašit ćete ga. Zato govorimo šta ona nije. Kada je
spoznate znat ćete da je ona Sve. Ali nećete reći "sve je jedno" ili "svi
smo jedno", to je zabluda. To nije Istina. To je vitalna prevara. Želja da
se bude poseban. Da se laže i imitira Istina, ali ne i da se ona Zna. Znati
Istinu je biti Budan. Iako riječ "biti" i "budan" su jedno te isto. Vidite
zabludu riječi? "Biti budan" ne postoji. Ili Jesi (Biti) ili nisi. Ili su Budan
ili nisi. A oboje su jedno te isto. Budan Jeste; Biti je Budan; Budan je
jednako Biti.
Kada sretnete Budne prepoznat ćete ih. Ne zato što postoje pravila
i zakoni po kojima ih prepoznajete. Ne. Već zato što oni zrače, vibriraju
Istinom. Pomjeraju svaku vašu ćeliju prostim prisustvom. Osim ako niste
do kraja zatvoreni u iluziju o sebi. Tada ih nećete doživjeti, nećete ih
prepoznati. Možda ćete slušati priče usnulih o njima i to će vas spriječiti
da ih susretnete iako ste ispred njih. Vidio sam to nemalo puta. Onaj koji
vjeruje tuđim opisima nije onaj koji dostiže Istinu. On je duboko u snu
bez obzira koliko duhovan ili religiozan bio, jer to je laž, iluzija. Ni
duhovnost, ni religija nikad nisu upoznati Istinu. Ne mogu. Nisu za to
stvoreni. Istina je upoznala njih i obično ih razori, odbaci, prepozna kao
iluziju i laž. No, sasvim je ok da igrate igru duhovnosti, religije, raznih
imaginarnih istina, magije, okultnog. Igrajte se. Mislim, ne igrate se vi.
Vi samo to mislite da ste vi. Zato, to je u redu. Mi nismo u zabludi toga.
Vi ste. Mi znamo šta igra tu igru. Mi znamo glumca. I prepoznajemo ga.
Jer i mi glumimo. Ali naša gluma je malo drugačija. Naša igra je malo
drugačija, jer mi se nismo izgubili u ulozi, predstavi, glumi. Naše maske
su svjesno stavljene na naša "lica" ili da kažem, lice Istine. Mi vas vidimo
i to toliko dobro da vi sebe na tom nivou ne poznajete. Ali vidimo vas.
Vidimo vašu glumu i prozremo je u prvom kontaktu. Mogu to mistično
reći, pošto znam da volite mistificiranje. Mi u stvari prozremo Istinu iza
glume, iza predstave, iza drame, iza vaše maske. Problem je samo u tome
što vi to ne vidite, niste to prozreli. Zato nismo u zabludi.
Kao što rekoh, i mi igramo igru, predstavu, glumimo u drami ili
komediji, nosimo maske, igramo uloge ispred svijeta, ali znamo da ništa
od toga nismo mi, nije Istina. Znamo da smo samo glumci u vječnoj igri
Istine. Znamo da to Ona igra, ne mi. Mi smo njena uloga, gluma,
maska, predstava.
Dok sam tragao za Istinom nailazio sam na vjerne opise ili kratke
crtice o Istini. Bilo mi je interesantno ponavljati to, umišljati to ali nisam
znao je li to Istina ili ne. Sada znam i vidim da je izrečena koliko može
biti izrečena ali nije takva. Mogu čak i ponoviti te izreke, citate, crtice o
Istini i znam da ih nećete razumjeti jer vam nitko nije pojasnio "trik" iza
toga. Mogu vam reći "vi ste Istina", "vi ste Brahman", "vi ste Svijest" i
znam da nećete razumjeti. Jer ako razumijete to će biti trenutak vaše
Spoznaje. Mogu vam ponoviti i ono što često vidim da citiraju od Rumi-
ja. "Niste vi kap u oceanu, vi ste ocean u kapi". I znam da nećete
razumjeti, jer ako razumijete probuđeni ste, budni ste, Realizirali ste
Istinu.
I ja sam je znao, i ponavljao. I odjednom me tako snažno obuzela
da je sve što sam znao eksplodiralo u Razumijevanju. Bilo mi je smiješno
koliko sam pogrešno razumio te crtice o Njoj. Bilo mi je smiješno koliko
je to bilo očigledno a koliko me je "znanje" odvelo u zabludu. Kružio
sam godinama oko nje i "znao" je. A onda iznenada Razumio Je. Mislio
sam da ja mogu znati Istinu. Mislio sam da ću je vidjeti. Znati kao što
znam bilo šta drugo. I taj trenutak razumijevanja mi je pokazao da sam
pogrešno "znao". Mi kažemo da je to Direktno Znanje ali to nije znanje
na koje ste naučeni. To je kao što znate da postojite. Kao što znate da ste
čovjek. To direktno znate. Ne mora vam nitko reći niti potvrditi. Tako je i
sa Istinom kada je saznate. Duboko otrežnjujuće. Kao da se naglo
otreznite. Kao da se probudite iz sna, otreznite od pijanstva. Prokleto
smiješno i tužno istovremeno. Znate Je ali je nikad nećete znati.
"Znati" kao bilo šta drugo oko sebe što znate. Ona je kao da se probudite
u video igrici i shvatite da nešto ili netko upravlja vama, da je sve to
obična video igrica i da ste vi u stvari, kao glavni lik i igrici, igrač koji
igra igricu. Sve što, poslije toga možete, jeste nastaviti igricu. Znate,
Budni ste i to je to. Sve se nastavlja kao što je bilo i prije toga.
Ili to je kao da dođete ispred "crne rupe" i probate ući u nju,
dostići njen horizont. I uđete, ona vas proguta, sve strgne sa vas jer to nije
vaše i ostavi samo vas, čistu običnu svijest i taman kada ste pomislili da
ste dosegli horizont nađete se ponovo izvan "crne rupe", ponovo u istom
univerzumu. Ali ovaj put kreće zabava jer znate o čemu se radi. Kreće
igra na novom nivou. Mnogo intenzivnija, smjelija, odlučnija, zabavnija,
znate iluziju igre.
S druge strane, počet ćete se diviti Njegovoj ili Njenoj Kreaciji.
To je jako čudno. Do jučer ste htjeli pobjeći a danas sjedite i gledate
vrapca u oči i divite se Sili Istine iza tih očiju, u njenoj Snazi unutar tog
malog tijela. Do jučer ste se identificirali i divili "opasnim životinjama".
Bili ste "lavovi", "vukovi", "tigrovi" a danas vidite ljepotu, snagu, moć,
kreativnost u pužu, dupinu, morskom psu, kitu, crvu, slonu, žirafi,
uplašenom zecu, malom i ružnom cvijetu, travki u koju gledate. Prožima
vas. Ispunjava. Čak i bol i patnja je prožeta Istinom i vi ju "vidite", znate.
Gledate malo dijete koje se susreće sa životom i vidite Istinu. Gledate
starca koji umire i vidite Istinu. Ne možete da je ne vidite. Očigledna je.
Vidite ispred sebe gorući vulkan i vidite da nemate izlaza osim da skočite
u njega i skočite. Bez promišljanja, bez kajanja, sa jačim gorućim
vulkanom u sebi. Nisam rekao da će vam se svidjeti. Ne. Nisam to rekao.
Ne mora vam se svidjeti. Ali to ne mijenja ništa. Jer Istina vam se ne
mora sviđati ali to Nju ne mijenja.
Divite se svemu. Jer sve je Ona. I bol i patnja i radost i ekstaza. I
ono što vam se sviđa i ono što vam se ne sviđa. I ono što volite i ono što
ne volite. I ono što znate i ono što ne znate. Svejedno. Sasvim je Sve-
Jedno. Ravno-ste-dušni ali kao gorući vulkan, kao srž Crne Rupe. To ne
znači da u nekom trenutku nećete imati neku reakciju, ljutnju, bol, patnju,
posesivnost. Dapače, imat ćete. Ali ćete se jako brzo osvijestiti. Sama
Istina će vas osvijestiti. Moći ćete raditi na tome, naravno. Ako vidite
smisao tog rada. Mnogi ne vide. Sve zavisi od vas, tj. Istine u vama. Šta
ona hoće. I da, umrijet ćete jednog dana. Kao lik u igrici. I to će biti kraj
tog lika. Možda će Istina poželjeti ponovo da zaigra u nekom drugom
liku, možda. A možda i neće. Više vas neće brinuti postoji li
reinkarnacija, karma, dharma i sve te svete riječi koje koriste zabludjeli.
Neće vas brinuti je li ovo vaš zadnji život, ili koji je u nizu. Što će vam
to? To služi samo zabavi uma. Nema neku dublju svrhu. Možda ćete se
zabavljati sa tim. Moguće.
Spoznat ćete Slobodu. Ali i njen paradoks. Slobodu od svih
igrica i drama u sebi ali i slobodu da ih odigrate. Slobodu koja je već tu a
opet nije. Slobodu da se oslobodite svega toga ali i da ponovo zaigrate
igru kao da je prvi put igrate, strastveno. Nećete više biti duhovni ni
religiozni. A opet, ako želite ili točnije, Ona želi, bit ćete veoma duhovni
ili religiozni. Nećete vjerovati u bogove, a moći ćete ako želite. Postat
ćete ateista, ili agnostik, a možda i teista i gnostik, sasvim svejedno. Ali
baš sasvim svejedno. Reći ćete nekom da vjerujete i smijat ćete se u sebi
kao na najsmješniji vic koji ste čuli. A možda ćete reći i da ne vjeruje i
ponovo se smijati tome u sebi. Nekom ćete reći da ste "bog" a nekom
"kako ja mogu biti bog" i bit će vam sve smiješno. Naročito njihove
reakcije. Netko će vas pitati "jesi li prosvijetljen?"; "jesi li se probudio?".
Moći ćete reći da jeste a znati da lik u igrici nikad ne može biti
prosvjetljen ili probuđen. A moći ćete reći da nemate pojma šta je to, niti
o čemu se radi. Vama će biti svejedno. Njima, tko zna.
Sloboda je vrhunski paradoks. Kao i Istina. I mogu ovako još
mnogo strana, ali dovoljno je.