Ego

Ono to se sada raa nije novi sustav vjerovanja niti nova religija, duhovna ideologija ili mitologija. Nova duhovnost, transformacija svijesti, raa se u najveoj mjeri izvan struktura postojeih institucionalnih religija. To buenje e biti obiljeeno i velikim sudarima sa starim obrascima, konceptima, sustavima i uarenim dogmama. RASPAD KRUTIH EGOISTIKIH TVORBI Dijelom kao rezultat duhovnih uenja koja su se pojavila izvan utemeljenih religija, ali i zahvaljujui utjecaju starih istonjakih mudrih uenja, sve se vei broj sljedbenika tradicionalnih religija moe osloboditi identifikacije s oblikom, dogmom i strogim sustavom vjerovanja, te otkriti prvobitnu dubinu, skrivenu unutar njihove duhovne tradicije, dok u isto vrijeme otkrivaju dubinu unutar sebe. Shvaaju da njihova duhovnost nema nikakve veze s onim u to vjeruju, nego s njihovim stanjem svijesti. To pak zauzvrat odreuje nain na koji e djelovati, u svijetu i postupati s drugim ljudima. Oni koji ne mogu vidjeti izvan oblika, postaju robovi svojih uvjerenja, odnosno svojih umova. Svjedoci smo ne samo utjecaja svijesti u suvremenom svijetu nego i u porobljavanju od strane ega i njegovog jaanja. Pojedine religiozne institucije bit e otvorene za novu svijest, druge e uvrstiti svoje doktrine, i postati dio svih onih drugih ljudskih tvorevina pomou kojih e se kolektivni ego braniti, i uzvraati udarac. Pojedine crkve, sekte kultovi i religijski pokreti u osnovi su egoistini entiteti, toliko strogo identificirani sa svojim zamiljenim pozicijama da slie na sljedbenike neke politike ideologije koja je bliska jednoj od alternativnih interpretacija stvarnosti. No, ego je osuen na postupno raspadanje, kao i svi njegovi vanjski dijelovi, bilo da su u pitanju religijske ili druge institucije, korporacije ili vlade: raspast e se iznutra, bez obzira na to koliko se ine zatienima. Najsnanije strukture,najnepodlonije promjenama, bit e prve koje e se razgraditi. ekaju nas iznenaenja. Na pitanje kako usklauje ovo duhovno uenje sa svojim kranskim uvjerenjima Oprah je rekla:

Ja sam slobodnomislea kranka koja vjeruje tom uenju, koja vjeruje u svoj put, ali ne vjerujem da je on jedini, ne vjerujem da postoji jedan jedini put do duhovne slobode i mira za svih 6 milijarde stanovnika zemlje, a ne vjerujem niti da je Isusov naum bio osnovati kranstvo. Ne postoji konflikt izmeu ovog uenja, koje je isto duhovno, i bilo koje religije. Sudionici su se sloili da su religije postale sile razdvajanja, a ne spajanja. Za uinkovitu promjenu svijesti Eckhard Tolle ne nudi nita novo to on i priznaje. Zapravo cijelo bi se uenje i knjige Tollea u najkraim crtama mogli opisati kao amerikanizirani Tao, ili pak pozapdanjaena Vedanta s mnogo utjecaja budizma islama i kranstva. Meutim, iza svih moguih fenomenolokih mentalnih konstrukcija stoji istinski doivljeno znanje, uoblieno na, zapadnom ovjeku, razumljiv (na nivou srca) nain. ILUZORNO ,,JA Rije "ja" u sebi sadri najveu greku i najdublju istinu, zavisno od toga kako je upotrebljavate. U konvencionalnoj upotrebi, ne samo da je to jedna od najee koritenih rijei u svakom jeziku ( zajedno sa srodnim rijeima poput "meni", "moje", "mene" i "ja osobno" ) nego je i jedna od onih koje navode na pogreno tumaenje. U normalnoj svakodnevnoj upotrebi, "ja" sadri iskonsku greku, pogrenu percepciju onoga to vi jeste, iluzorni doivljaj identiteta. To je ego. Taj iluzorni doivljaj o sebi je ono za to je Albert Einstein, osoba koja je imala uvid ne samo u stvarnost prostora i vremena nego i u ljudsku prirodu, koristio termin "optika iluzija svijesti". To iluzorno "ja" potom postaje osnova za sve ostale interpretacije ili, tonije, za pogrene interpretacije stvarnosti ( realiteta ), svih procesa razmiljanja, interakcija i meusobnih odnosa. Vaa realnost postaje odraz prvobitne iluzije. Dobra vijest je da ako prepoznate iluziju kao takvu, ona se razgradi. Prepoznavanje iluzije je istovremeno i njen kraj. Njen opstanak zavisi od vaeg pogrenog vjerovanja da ona predstavlja stvarnost. Razumijevanjem onoga to niste, vaa prava stvarnost izlazi na povrinu. To je ono to e se desiti ako budete nastavili da polako itate ovo i naredno poglavlje, koja govore o mehanizmu lanog "ja", koje nazivamo egom. Dakle, kakva je priroda tog iluzornog "ja"? Ono na to obino mislite kada kaete ;,ja" nije ono to vi zaista jeste. Monstruoznim inom redukcije, beskonana dubina onoga to predstavljate, u vaem umu je pogreno zamijenjena zvukom koji proizvode glasne ice ili milju o "ja" i o svemu ostalom s im se "ja" identificiralo. Na to se onda "ja" i srodne rijei ( "meni", "moje", "mene") zapravo odnose? Kada naui da niz glasova koje proizvode glasne ice njegovih roditelja predstavljaju njegovo ili njeno ime, dijete poinje da izjednaava tu rije, koja u umu postaje misao, s onim to je on ili ona. U toj fazi pojedina djeca na sebe ukazuju u treem licu. "Johny je gladan". Ubrzo naue arobnu rije "ja" i izjednae je sa vlastitim imenom, koje su prije toga izjednaili sa sobom. Potom i ostale misli dolaze i spajaju se s prvobitnom "ja-milju". Sljedei korak su misli o "meni" i "mojem", koje oznaavaju stvari koje su na odreeni nain sastavni dio "ja".

To predstavlja identificiranje s objektima, to podrazumijeva da dajete identitet stvarima, tj. mislima koje predstavljaju stvari, ispunjavate ih doivljajem vlastitog "ja", i na taj nain uzimate njihov identitet. Kada se "moja" igraka polomi ili je neko uzme, pojavi se duboka patnja. Ne zbog oigledne vrijednosti koju ima ta igraka - dijete e ionako ubrzo izgubiti interes za nju i zamijeniti e je drugim igrakama, drugim objektima nego zbog misli o "mojem". Igraka je postala dio djetetovog doivljaja sebe, dio djetetovog "ja. I kako dijete raste, prvobitnoj "ja-misli" pridruuju se i druge misli; identificira se s spolom, osobnim stvarima, tijelom doivljenim ulima, nacionalnou, religijom, zanimanjem. Drugi pojmovi s kojima se "ja" poistovjeuje su uloge: majka, otac, suprug, supruga itd, koje predstavljaju akumulirano znanje ili miljenja, ono to nam se dopada i ne dopada, i stvari koje su se desile "meni" u prolosti, sjeanja o kojima su misli koje dalje definiraju moj doivljaj o sebi u vidu "mene i moje prie". Ovo su samo neke od stvari iz kojih ljudi izvlae svoj doivljaj identiteta. One ne predstavljaju nita vie do misli koje na okupu odrava injenica da su zaodjenute doivljajem vlastitog "ja". Ono na to obino mislite kada kaete "ja" jeste mentalna tvorevina. Ili preciznije: vei dio vremena niste vi taj koji govori kada kaete ili mislite "ja" - govori odreeni dio te zamiljene tvorevine, egoino "ja". ak i kad doe do buenja,i dalje ete koristiti "ja", ali e ono dolaziti iz mnogo dubljeg mjesta unutar vas. Veina ljudi se i dalje poistovjeuje s neprestanim tokom uma, s nagonskim razmiljanjem od kojeg se veina ponavlja i koje je besmisleno. Ne postoji "ja" koja je razdvojeno od njihovih procesa razmiljanja i emocija koje ih prate. To znai biti duhovno nesvjestan. Kada im se skrene panja na to da u njihovoj glavi postoji glas koji nikad ne prestaje govoriti, oni upitaju: "Kakav glas?" ili ljutito poriu sve, to naravno i jest glas, jest onaj koji razmilja, jest neopaeni dio uma. Skoro da se na njega moe gledati kao na entitet koji ih je opsjeo. Pojedini ljudi nikad ne zaborave trenutak kada su prvi put razdvojili sebe od svojih misli i time nakratko doivjeli promjenu identiteta, od onog trenutka kad su bili sadraj svog uma do onoga kad su postali svijest u pozadini. Nekima se to dogaa na tako suptilan nain da jedva i primijete, ili samo primijete upliv radosti u njihov unutranji prostor , a da nisu svjesni razloga. *** Dio iz radionica i web predavanja Tolle-Oprah Pripremili Goga i Laci Kolovoz; 2008.