Najvea tajna

Autor: Ljubica aran

Matrix World
Svei sigurnosni pojas Dorothy, jer e Kanzas upravo nestati, dio dijaloga iz prvog
dijela filmske trilogije Matrix.
Koliko ste se puta zapitali: kako smo nastali, zato se raamo i ivimo, koja je svrha
ivota, zato je svijet ovakav kakav jeste, zato smo nezadovoljni, zato patimo?
Koliko ste odgovora do sada dobili i jeste li s njima u potpunosti zadovoljni? Ako
jeste, tada ne morate itati nastavak ovog teksta, no ako jo uvijek tragate za
ovakvim i slinim odgovorima onda je ovaj tekst posveen vama.
ivimo u svijetu koji je prepun tajni i misterija, mnogi od nas tragaju za odgovorima i
smatramo da se oni (kako zgodno) nalaze izvan nas samih, tako su nas barem uili,
tako smo kondicionirani; odgovori su tamo negdje, istina je tamo negdje vani. Religije
nam nude odgovore kroz odvojen boanski entitet ili entitete, znanost nam parcijalne
odgovore nudi o mehanikom i materijalnom svijetu od kojeg smo mi tek maleni
neovisni svjesni dio.
No najvea tajna se skriva upravo u nama samima!

Metafiziar, matematiar i mislilac P.D. Ouspansky.

P. D. Ouspensky, fenomenalni istraiva metafizike i tehnike samospoznaje koju je
nazvao etvrti put, (po istoimenoj knjizi koju vam od srca preporuamo) je davno
zapisao:

Odvojite mehaniko od svjesnoga, progledajte i shvatite koliko je malo svjesnoga u

nama, kako rijetko djeluje naa svijest i kako je snaan poriv mehanikog ovjeka:
mehanikog ponaanja, mehanikih namjera, mehanikih misli i mehanikih elja.

etvrti put knjiga koju vam najtoplije preporuamo.

Moda vam se ovaj citat ini preradikalan, presmion i pregrub, no istina (ako je elite
znati) je esto ba takva, direktna i gruba. Gurdjieff, mentor i uitelj Ouspenskyog je
smatrao da nas samospoznaja moe povesti put rasta i napretka, Osupensky je bio
jo direktniji on je smatrao da se jedino samospoznajom moemo probuditi iz budnog
sna.
ak to vie, Ouspensky je objasnio kada se u nama javi elja za promjenama: Tek
kada shvatim da nas ivot nigdje ne vodi, tada taj isti ivot pone dobivati smisao.
Najvea tajna smo mi sami, jer malo ili nimalo poznamo sami sebe, ako ne
spoznamo sebe kako emo spoznati svijet oko nas?
Urednici Matrix Worlda su na svoj put samospoznaje krenuli upravo uz pomo radova
Gurdjieffa i Ouspenskyog, nitko od nas jo uvijek nije ni blizu otkria tajne u nama
samima no spremni smo s vama podijeliti saznanja koja se zbog razliitih
patokratskih nakana, skrivaju od svijeta ili se toliko iskrivljuju da moderan ovjek ima
jako malu ansu napraviti iskorak u pravom smjeru i pokrenuti evoluciju u znanju i
spoznaji.

Jo jedna knjiga koju preporuamo je: Psychology oft he Possible Evolution of

Mankind
Osupensky je u malenoj knjizi pod nazivom: Psychology oft he Possible Evolution of
Mankind ili Psihologija mogue evolucije ovjeka na manje od 118 stranica uspio
spojiti gotovo nespojivo; zapadnjaki racionalizam i istonjaki misticizam, ovaj
matematiar i istraiva mislilac je umnogome doprinio oivljavanju prastarih gotovo
izgubljenih znanja, za koje smatramo da su potrebna svakome tko odlui krenuti
putem promjene.
No tu slinost s jednim i drugim istraivaem unutranjeg ljudskog razvoja prestaje,
Gurdjieffov stil pisanja i predavanja je umnogome nalikovao tivu Marcela Prousta,
dok je Osupensky pazio da sa to manje rijei objasni samu sr znanja koje je
prenosio, na takav nain da ga svi koji ele mogu shvatiti.
P. D. Ouspensky je pisao o psihologiji ovjekovog razvitka, o dananjoj psihologiji
koja se bavi s ovjekom kakvim jeste to jest s ovjekom kakvim mislimo da jeste
nije pridavao znaaja ali je s druge strane bio siguran da je psihologija ovjekove

evolucije najstarija grana znanosti na planeti koja se milenijima maskirala u filozofiju

i neka mistina religijska uenja kao to je sufizam ili joga.
O ovjekovom psiholokom podrijetlu i evoluciji se ne zna nita, a dokazi o ljudskoj
fizikoj evoluciji su kontradiktorni, nepotpuni i jo uvijek se mijenjaju sa svakom
novom paleo-antropolokom i paleo-genetikom studijom.

Neponovljiva antika uda.

Svjesni smo postojanja arheolokih udesa i naprednih saznanja povijesnih i
prapovijesnih ljudi, njihovi neponovljivi i zagonetni spomenici dan danas stoje kao
primjer vieg tipa ovjeka koji je u zadnjih 10-15.000 godina gradio; piramide,
monolitne spomenike i prastare gradove irom svijeta.
Znanost uvelike porie ciklike uspone i padove pradavnih visokih civilizacija i smatra
kako se ljudski rod zajedno s naim drutvom mijenjao od manje razvijenog ka vie
razvijenom te da se o visokim civilizacijama iz prolosti ne smije ni razmiljati jer je
linearan razvoj jedino to treba ukomponirati u znanstvene radove.
Bez obzira to nam govori i emu nas ui moderna znanost, jasno je da spiritualna i
unutranja evolucija ovjeka tema o kojoj se ne razgovara u akademskim krugovima.
Metafizike kole Gurdjieffa i Ouspenskyog smatraju da bi to zapravo trebala biti
osnova drutva te da evolucija ljudskog bia nije mogua bez ulaganja napora i
vanjske pomoi kole.
Za jednog i drugog mislioca je evidentno kako ovjek na putu razvitka mora postati
drugaije bie koje mora shvatiti u kojem smjeru mora postati drugaije bie i to
drugaije u stvari znai.
Obojica su smatrali kako ne mogu svi ljudi postati drugaiji i razvijeniji to bi se
dijelom moglo odnositi na nedostatak volje i elje za razvojem s jedne strane i
nedostatkom due astralnog aspekta s druge strane o kojemu smo viepisali
ovdje.
Evolucija Homo sapiensa ovisi o naem razumijevanju to moemo s mijenjanjem i
samospoznajom dobiti i to za to trebamo dati, tonije koliko moramo izai iz zone
komfora i koliko moramo ustrajati na putu samo spoznaje i promjena.

elimo li znati i spoznati sebe ili ne?

ovjek sebe uope ne poznaje, ak i ako koristi konvencionalnu psihologiju koja mu
ne daje odgovore to moe postati. Nismo svjesni svojih ogranienja, niti znamo

koliko se poznajemo i koliki je ogroman dio nas samih o kojemu uope ne znamo
nita.
Gurdjieff i Ouspensky insistiraju na usporedbi ovjeka sa strojem koji nema neovisnih
pokreta bilo unutarnjih ili vanjskih.
Nikola Tesla je takoer smatrao da je stroj s kojim upravljaju vanjski podraaji koje
prikupljamo limitiranim osjetima, za Teslu je pitanje promjene bilo pitanje opstanka,
isto kao i shvaanje koliko smo ovisni o utjecajima izvan naih tijela i umova.
Pa ipak svi mi sebi pripisujemo sposobnost djelovanja. Za sva tri spomenuta
metafiziara (da Nikola Tesla je iskreno istraivao metafiziku) ta lana slika o
sposobnosti neovisnog djelovanja je prva stvar s kojom se moramo suoiti na putu
spiritualne i psiholoke evolucije.
Druga stvar s kojom se moramo suoiti je nae ja koje nije jedinstveno niti postoji
samo jedno sebstvo. Ono se neprekidno mijenja i prebacuje iz jednog oblika u
drugi, iluziju o jedinstvu ovjekovog sebstva stvaraju osjeaji koji potiu iz fizikog
tijela, na koje se mi u dananjem drutvu toliko puno fokusiramo, kao i na sve drugo
to je materijalno oko nas i u nama.
ak i kada naglas kaemo ja u pitanju je prolazna misao, raspoloenje i htijenje. Mi
te misli i elje moemo u potpunosti zaboraviti u nekoliko minuta, sati ili dana, ak to
vie moemo za odreeno vrijeme iznijeti potpuno oprena miljenja i elje, to je
samo jo jedan dokaz necjelovitosti naeg sebstva.
Vjerojatno se pitate kakav je to razvitak o kojemu govore metafiziari i mistici?
Sigurno vam nije ni jasno to zapravo znai postati drugaije bie i kako i kada takva
promjena zapoinje?
Poetak razvoja ne moe poeti ako laemo sebi ili drugima, ne moe zapoeti ako
smo samo zadovoljni s onim to jesmo, takoer ne moemo poeti s razvojem ako
nismo spremni priznati da nismo ono to o sebi mislimo, da nemamo moi,
sposobnosti koje sebi pripisujemo.
Najvanije od svega moramo shvatiti da nemamo neovisnost djelovanja,
individualnost, stalan ego te takoer neovisnu volju i svijest.
U naem svijetu svijest se umnogome poistovjeuje s umnom aktivnou i
inteligencijom. No zapravo je svijest neovisna od umne aktivnosti i trebala bi
oznaavati shvaanje i znanje o tome to smo mi, to znamo i ne znamo, koliki su
nam limiti i to trebamo u sebi mijenjati.

Samo-spoznaja jednini nain za postizanje psiholoke evolucije.

Po Ouspenskyom, ljudskom biu je nemogue razvijati svijest promatranjem vanjskih
aktivnosti, takoer je jedan od najvanijih stvari shvatiti koliko smo puta bili nesvjesni
sebe i koliki dio ivota provodimo u automatskom ivljenju. Trenuci najvee svijesti
ine odbljesci sjeanja na sebe, koliko je to teko moete sami provjeriti malenim
eksperimentom, pokuajte misliti o sebi dok gledate u sat, tonije u kazaljku koja
pokazuje sekunde, im ponete razmiljati o sebi misli e vam, poeti lutati, o poslu,
problemima, fantazijama, zabavi, ako pokuate ponoviti eksperiment neposredno
nakon prvog pokuaja, bit e vam se jo tee koncentrirati na sebe jer su misaoni
procesi o svemu i svaemu (dok ste mislili o sebi) ve zapoeli i teko e se uutkati,
no ako izaete iz komforne zone i ponete ponavljati ovaj mali eksperiment vidjet
ete da ete s vremenom sve vie moi misliti o sebi, vie ete biti svjesni sebe i ta
sjeanja o sebi e ostati intenzivna i iva, za razliku od drugih sjeanja kada nismo
bili svjesni sebe.
Ouspensky smatra da mi moemo biti svjesni samo jedne stvari (sami sebe) u
odreeno vrijeme, ne moemo biti svjesni sebe i drugih (stvari) misli, niti se moemo
sjeati vie stvari (misli) odjednom.
Moderna ljudska znanost smatra da naa svijest nema stupnjeve, da je sva jednaka,
no metafiziari se s tim ne slau, jer svijest definiraju odreene znaajke i imbenici.
Koliko dugo smo svjesni sebe? Koliko esto se pitamo koliko smo bili svjesni? I
naravno koliko smo svjesni da nas ovakva propitivanja mijenjaju?
U prastaroj ortodoksnoj zbirci psiholokog nauka o samospoznaji, pod nazivom
Philokalia razliiti pisci su se koncentrirali na mogunosti evolucije svijesti uz
pomo posebnih vjebi i napora s kojim bi uenici ove discipline poveali samu
svijest o sebi i stekli veu kontrolu nad njom.

Prvi dio Philokalie.

Spisatelji Philokalie su smatrali da se upornim radom mogu postii razliiti stupnjevi
svijesti, Ouspensky pak smatra da ljudi mogu dosei etiri stanja svijesti; san, budno
stanje, samosvijest i objektivnu svijest.
Po njegovim zakljucima, ovjek ivi samo u dva stanja; veinu ivota provodi u snu
dok malen dio provodi u budnom stanju nalik snu jer ne poznaje ni sebe niti odnose
izmeu sebe i okoline. Po istom metafiziaru mi o objektivnoj svijesti ne moemo
znati nita jer je ona izvan nae mogunosti percepcije, dok je stanje samosvijesti
neto to svi mi sebi pripisujemo no zapravo imamo malene i rijetke bljeskove svijesti
o sebi koje uglavnom ne prepoznajemo i koje rijetko kad zapamtimo, a jo manje o
njima razmiljamo.
Koliko pamtimo?
Zapravo jako malo, nekih se stvari sjeamo, nekih se stvari sjeamo maglovito, dok
veinu stvari znamo da smo proivjeli ali ih se uope ne sjeamo, toliko smo zapravo
svjesni tonije nesvjesni sebe jer nismo u stanju zapamtiti nita to radimo kada
nismo svjesni sebe.
Kako ostati to due svjestan sebe, kako osigurati budno stanje svijesti i kako
kontrolirati gotovo neuhvatljive odbljeske svjesnosti?
Prvi korak bi bio uklanjanje prepreka koje nas sprjeavaju da budemo budni da smo
svjesni sebe, najvea prepreka je nae neznanje o sebi i pogrena uvjerenja o sebi,
a to jedino moemo postii samo-prouavanjem.
Ouspensky smatra da sebe moramo promatrati kao stroj s mnogim pokretnim i
sloenim dijelovima (funkcijama):
-miljenje ili intelekt
-osjeaji ili emocije
-instinktivne funkcije ili cjelokupni unutranji rad organizma
-motorike funkcije ili cjelokupni vanjski rad organizma kao to je kretanje u
prostoru
-seks
Osim ovih funkcija Ouspensky navodi funkcije koje se pojavljuju u viim stanjima
svijesti, a to su via emocionalna funkcija koja se javlja u stanju samo-svijesti, te via
mentalna funkcija koja se pojavljuje u stanju objektivne svijesti.
No o njima mi za sada ne moemo nita znati jer smo od takvih stanja predaleko.

elite li se dobro osjeati ili znati istinu?

Evolucija ovjeka je evolucija njegove svijesti, citat G. I. Gurdjieffa.

Koliko se poznajete, imate li objektivnu sliku o sebi, znate li koje su vam mane i
limiti? Veina ljudi e bez imalo ustezanja rei kako sebe jako dobro poznaju, kako
su objektivni i razumni, no zapravo ne postoji ovjek na ovoj planeti koji sebe barem
malo ne lae, koji sliku o sebi barem malo ne iskrivljuje kroz filtre subjektivnosti.
Jesmo li mi u stanju objektivno razmiljati i spoznati sebe i druge, otkrijte u seriji
tekstova pod nazivom Najvea tajna.
Zvanina znanost nam malo ili gotovo nimalo moe rei o razvoju ljudske svijesti, to
vie, esencijalna pitanja o razlogu naeg raanja i umiranja ostaju neodgovorena i u
domenama koje naunici promatraju iskljuivo s materijalne strane fizikih promjena
uvjetovanih maglovitim genetikim mutacijama i zakonitostima tipa najjai opstaju.
Naa opsjednutost materijalnim i drutveno kondicioniranje sprjeavaju otkrivanje
tajni o samospoznaji, Gurdjieff je na drutvo nazvao vladavinom ega saznajte
zato je to tako.
Bez obzira to veina pripadnika Homo sapiensa smatra da su duhovna bia, strah
od smrti i nestanka fizikog pokazuje kako to ba i nije tono, to jest koliko smo
vezani za materijalno tijelo. Religije, mistine kole i metafiziari pokuavaju objasniti
postojanje due, eventualnu reinkarnaciju i eterine denzitete gustou (realitete
postojanja koji su frekvencijski i energetski iznad naih poimanja i osjeta) no ne bave
se direktnim i specifinim naputcima o razvoju svakog ljudskog bia ponaosob osim
generaliziranih ideja tipa u kranstvu; put pokore i vjere put je do raja i boga ili u
budizmu put asketizma i karmikog ienja je put ka boljoj reinkarnaciji sve do
trenutka kada se vie ne moramo reinkarnirati i tako dalje.

P. D. Ouspensky i G. I. Gurdjieff, zapostavljeni i gotovo zaboravljeni istraivai

ljudske samo-svijesti.
No ipak ovi tekstovi ne bi nastali da nismo imali priliku izuavati radove G. I.
Gurdjieffa i P. D. Ouspenkog koju su nam pokazali kako zapravo postoji mogunost
direktnog napretka ljudske svijesti kroz samo-spoznaju i spoznaju. Gurdjieff i
Ouspensky su takvo uenje nazvali etvrti Put stoga vas najljepe molimo da
proitate uvod u ovu tematiku i prvi dio ovog teksta kako biste eventualno bili u stanju
pomoi sebi i drugima u razvoju svijesti.
Vjerojatno se pitate pa to nas to sprjeava da spoznamo tko smo, zato se
raamo i umiremo?
Najjednostavniji odgovor bi bio da ne poznamo sebe, te da zbog toga niti ne
poznamo svijet oko sebe. No odgovor kako doi do potpunog razotkrivanja
najvee tajne u nama nije jednostavan niti je kratak.
Svim ljudima su jako dobro poznati vanjski utjecaji i faktori koji nas udaljavaju od
vlastite prirode i samo-spoznaje u to moemo ubrojiti sve socioloke norme i zakone,
drutvene posebnosti i rascjepkanost ukljuujui politike i religijske razlike i
znanstveni i edukacijski materijalizam. Naravno da ovo nisu jedini eksterni faktori ali
mi se neemo baviti vanjskim makro faktorima ve e se serija ovih tekstova
pozabaviti internim faktorima koji su zajedniki svakom ivom ljudskom biu na
planeti.
G. I. Gurdjieff je davno zapisao slijedee:
Bez (unutarnje) borbe nema napretka i nema rezultata. Svako razbijanje navika e
stvoriti promjene u maini.
Sigurni smo da mnogi od nas ne smatraju kako su maine i kako su nae misli,
htjenja i djelovanja mehanike i automatske prirode, no Nikola Tesla je vie puta znao
rei kako su svi ljudi maine koje pokreu vanjski utjecaji koordinirani limitiranim
osjetima. Ouspensky je takoer jako dobro bio upoznat s istim kvalitetama ljudskog
bia koje samo sebe ne poznaje.
No Gurdjieff nije samo stao na zadavanju packi visokom miljenju o nama samima i
naoj maini ve je bio jako direktan kada je objasnio nain mijenjana od maine
automata ka slobodnom i objektivnom ljudskom biu:
Kada stremimo ka slobodi tada stremimo i ka samo-spoznaji i znanju. Zadatak
samo-spoznaje je dalji samo-razvoj koji je od iznimne vanosti, da bi krenuli tim
putem potreban je ogroman napor i intenzivnost, a svi stari putovi (o kojima smo uili)
nas nee odvesti putem samo-spoznaje ve e ga uinit neuhvatljivim i nemoguim.
Osoba koja se odlui uhvatiti takvog posla mora sve ostalo postaviti na drugo mjesto
i ne smije se vie baviti bezvezarijama i triarijama koje samo oduzimaju vrijeme i ne
vode nigdje.

Ouspensky je potpuno shvaao o kojim je starim putovima Gurdjief govorio, rije je

o arhainim nainima psiholoke evolucije pojedinca.
Prvi put je put fakira
Fakir radi na savladavanju i usavravanju tehnike pozornosti kroz borbu s fizikim
tijelom tonije kroz teke fizike vjebe i stavove.
Drugi put put redovnika
Redovnik takoer radi na savladavanju i usavravanju tehnike pozornosti kroz borbu
s privrenou i ljubavlju, u takozvanom domenu srca koje se jako naglaava na
zapadu dok se u modernom argonu naziva put vjere jer se najvie prakticira u
kranstvu.
Trei put put jogina
Put jogina radi na savladavanju i usavravanju tehnike pozornosti kroz borbu s
mentalnim navikama i mogunostima.

Put samo-spoznaje je trnovit, teak i traje cijeli na ivot, iako se tradicionalno

opisuje kao vrata k nebesima ili iluminaciji, on je uvijek pun uspona i padova,
stranputica i nesigurnih prijelaza, pun je minskih polja i prepreka koje nam se ine
nepremostive.
Gurdjieff je ove putove jako puno spominjao iako je tvrdio da ni jedan od njih ne
moe stvoriti potpuno ljudsko bie jer je svaki put nepotpun i fokusira se na jedan dio
ovjekovih mogunosti izostavljajui ili zanemarujui ostale facete ljudskog fizikog i
duhovnog aspekta.
U osnovi to je razlog zato su tradicionalni naini psiholoke evolucije Homo
sapiensa podbacili i zato se mi kao takvi nismo makli s poetka. Gurdijeff i
Ouspensky su objasnili da je stoga potreban novi etvrti put koji kombinira
tradicionalne naine samo-spoznaje i to na individualan nain koji e biti drugaiji za
svako ljudsko bie jer su svi ljudi razliiti jedni od drugih ne samo prema karakternim
osobinama ve i po nivou, znanja, samo-spoznaje, itd.
Gurdjieff je takoer smatrao da je etvrti put najbri put ka podizanju svijesti, esto je
znao rei da etvrti put ne iziskuje od ovjeka da se povue u pustinju kako bi se
borio sa svojim demonima.
Najvanije od svega je bio Gurdjieffov naputak da svako slijepo praenje bilo kojeg
puta u ivotu i razvoju vodi u propast i slijepu ulicu, jer je takav stav u domenu
vladavine ega (uz iskljuivost, apsolutizam i osjeaj nadmoi nad drugim tehnikama).

Pogled iza vela ili put samospoznaje i evolucije ljudske svijesti, pradavni put
alkemiara i pretvorba olova u zlato ova aluzija je na alost s vjekovima postala
materijalna sprdnja.
Ouspensky je dokumentirao Gurdjieffove rijei da su prije nekoliko tisua godina
postojali i drugi putovi ljudske samo-spoznaje no da su oni zaboravljeni ili se dre
tajnima no sve jedno da su i takvi putovi neuspjeni jer su fokusirani samo na jedan
aspekt ljudskog razvoja.
No kako zapravo prepoznati pravi put samo-spoznaje?
Na to nam odgovara Ouspensky u malenoj knjiici pod naslovom: Psihologija
mogue evolucije ovjeanstva.
Ponovno vas molimo da proitate prvi dio teksta jer nastavak teksta neete biti u
stanju pratiti ako ne proitate i ne shvatite prvi dio.
Osupensky u istoimenoj knjizi navodi kako se u vjerskoj i filozofskoj literaturi mnogih
naroda ima puno aluzija na via stanja svijesti i na vie psihike funkcije, no dodatne
tekoe za shvaanja viih stanja svijesti stvara injenica da religijske i mistine
kole nisu podijelile via stanja svijesti na nivoe i vie funkcije, tonije o njima se
uope ni ne govori to s pravom potvruje Gurdjieffove naputke o tome da su
spiritualna uenja bez obzira na predznak i naziv postala korumpirana te da se s
vremenom sve vie iskrivljuju.

ivopisno iskrivljavanje samadhija je samo dio prie o tome koliko su prastara znanja
o evoluciji ljudske psihe i samo-spoznaji korumpirana s vremenom i razliitim
modernim kolama.
Ono to se u nekom religijama i kolama naziva samadhi ili samadi odnosi se na
stanje ekstaze ili prosvjetljenja ali se s vremenom i cjepkanjem znanja poelo
pretvarati u jako puno aluzija koje je uenike skretalo s puta, u novijim radovima,
samadhi se naziva kozmika svijest te se ponekad moe odnositi na iskustvo
samo-svijesti, a ponekad na iskustvo objektivne svijesti.
Ouspensky tvrdi kako samo-prouavanje mora zapoeti prouavanjem etiri
funkcije; miljenja, osjeaja, instinktivne funkcije i motorike funkcije. Seksualne
funkcije se mogu prouavati tek mnogo kasnije, to jest nakon to se prvotne funkcije
dovoljno dobro razumiju.
Ouspensky demistificira seksualnu funkciju otkrivajui da je ona zapravo sekundarna
funkcija, jer se u ivotu ovjeka javlja kasnije, tonije nakon to su se izrazile prve
etiri funkcije. No Ouspensky napominje kako svaka devijacija i anomalija seksualnih
funkcija (i njezino nasilno sprovoenje ili apsinencija) pa ak i sprjeavanje samoprouavanja onemoguava samo-razvoj i samo-spoznaju.
No da krenemo od osnovnih funkcija:
1. Intelektualna odnosno misaona funkcija; u njoj su ukljueni svi mentalni
procesi; razumijevanje nekog dojma, oblikovanje predodbi i pojmova,
razmiljanje, usporedbe, potvrda, negacija, oblikovanje rijei, govor, mata,

2. Druga funkcija obuhvaa osjeaje odnosno emocije; radost, tugu, strah,

zaprepatenje i tako dalje. ak i ako ste sigurni da znate kako i po emu se
osjeaji razlikuju od misli Ouspensky preporua provjeru naih vlastitih
stavova o istome jer su oni uglavnom subjektive naravi i najee su pogreni
to jest daleko od objektivne istine. Mi u svojem uobiajenom unutranjem
monologu (na kojeg veina ljudi uope ne obraa panju) mijeamo misli i
osjeaje; za poetak samo-prouavanja vano je odijeliti jedno od drugoga.
Za razumijevanje dviju narednih funkcija to jest instinktivne i motorike funkcije,
trebat e nam puno vie vremena i napora jer u sustavu poznate psihologije ne
postoji ispravna podjela i objanjenje ovih funkcija.
Instinkt i instinktivno se uglavnom upotrebljavaju u pogrenom smislu, a vrlo esto i
bez ikakvog smisla, naroito u najbrojnijim New Age pokretima koji vie zavode nego
li educiraju sljedbenike. Instinkti se uglavnom povezuju s vanjskim funkcijama koje su
zapravo motorike, a ponekad i emocionalne naravi (recimo u sluajevima kada
majke dobiju nadnaravnu fiziku snagu da bi spasile svoje ili tue dijete ispod
automobila, o emu smo pisali ovdje).
1. Instinktivne funkcije obuhvaaju etiri razliite podgrupe; Prva: cjelokupan
unutranji rad organizma to jest cjelokupne fizioloke funkcije; probava, unos

hrane, disanje, krvotok, cjelokupan rad unutranjih organa, formiranje stanica,

stanina dioba, rad lijezda s unutranjim izluivanjem i tako dalje. Druga: u
ovu grupu spadaju osjeti vid, sluh, okus, dodir i drugi osjeaji poput osjeaj
teine, pritiska, temperature, vlanosti, suhoe i tako dalje, koji nisu ugodni niti
neugodni. Trea: Sve tjelesne osjete bilo ugodne ili neugodne bez obzira o
kojima se osjetima radi. etvrta: Svi refleksi, ak i najkompliciraniji refleksi kao
to su; smijeh, zijevanje i sve vrste tjelesnog pamenja (ili miinog pamenja)
te unutranjeg tjelesnog pamenja; boja, mirisa, boli itd.
2. Motorika funkcija obuhvaa sve vanjske pokrete; hodanje, jedenje, pisanje
itd, i naravno pamenje ovih funkcija. U motoriku funkciju takoer spadaju
pokreti koji se u obinom jeziku nazivaju instinktivnim, na primjer kada se
instinktivno uhvati predmet u padu.
Razlika izmeu instinktivnih i ostalih motorikih funkcija je vrlo jasna i moemo ih
jednostavno objasniti ako ovjek ima na umu da su instinktivne funkcije uroene i da
ih ne moramo uiti, s druge strane nijedna obina motorika funkcija nije uroena i
sve ih moramo uiti kao djeca, kao to moramo uiti; crtanje, hodanje, pisanje,
sjedenje itd.
Uz normalne motorike funkcije postoje i stanovite udne motorike funkcije koje
predstavljaju nekoristan rad ljudskog stroja maine, to su funkcije koje priroda nije
predvidjela, ali one u ljudskom ivotu zauzimaju bitno mjesto i troe veliku koliinu
energije, to su; stvaranje snova, mata, sanjarenje, razgovor sami sa sobom,
razgovor radi razgovora s drugim ljudima i openito sve pojave koje se ne mogu
kontrolirati.

etvrti put je pogled u unutranji psiholoki univerzum ovjeka, koliko je nas

spremno i moe sebi pogledati u oi i proniknuti u duu?
Ouspensky tvrde da je prvi korak u samo-razvoju potpuno shvaanje ove etiri
funkcije u svim svojim manifestacijama, a nakon toga ih moemo poeti promatrati
na sebi. Takvo samo-promatranje to jest promatranje koje poiva na ispravnom
temelju uz prethodno razumijevanje stanja svijesti i razliitih funkcija predstavlja
OSNOVU SAMO-PROUAVANJA; drugim rijeima to je poetak psihologije.
Vrlo je vano da u vrijeme promatranja razliitih funkcija promatramo i njihove
odnose prema razliitim stanjima svijesti.
Uzmimo u obzir tri stanja svijesti; san, budno stanje i mogue bljeskove samo-svijesti
i etiri spomenute funkcije, sve se one mogu manifestirati u snu, ali je u tom sluaju
njihova pojava nesvrhovita i nepouzdana. One se nikako ne mogu iskoristiti ve se
odvijaju same od sebe i ponekad mogu biti relativno opasne ako se odvijaju za
vrijeme mjesearenja.
U stanju budne svijesti odnosno relativne svijesti one nam u odreenoj mjeri mogu
pomoi za orijentaciju, njihovi rezultati se mogu usporeivati i provjeravati, mada
mogu stvoriti brojne iluzije o sebi i drugima i naim odnosima s drugima, u svom

uobiajenom stanju od njih imamo relativnu pomo zbog subjektivnog filtriranja i

nepoznavanja sebe.
Kada bismo znali koliko imamo pogrenih opaanja, teorija, misli i zakljuaka
potpuno bismo prestali vjerovati sami sebi. Na alost ljudi ne uviaju koliko su
njihova opaanja varljiva i nastavljaju u njih vjerovati bez obzira to im se to stalno
obija o glavu. Tada obino sami sebi postavljamo pitanja; zato nam se takve stvari
dogaaju, zato smo toliko nesretni, zato nas nitko ne razumije, zato su svi protiv
nas, zato nitko ne vidi koliko smo mi u pravu i zato se uvijek nama dogaaju
najgore stvari?
U slijedeem nastavku emo se pozabaviti uklanjanjem vela s oiju i poetku
buenja (svijesti) u pravom smislu rijei.

Iza vela spoznaje

Zvanina znanost smatra da se ovjek raa kao svojevrsna tabula rasa, prazna ploa
na kojoj ivotna iskustva i uenje polako zapisuju znanja svojevrsna Homo
sapiensu, bez obzira to postoje mnogi znanstveni dokazi da to nije tako, od mnogih
studija koje su se bavile reinkarnacijom i znanjem o prethodnim ivotima do
neobinih uroenih sposobnosti koje prirodno nisu trebale biti zapisane u
djetetovom mozgu. Serija tekstova pod nazivom Najvea tajna se bavi unutranjim
univerzumom ovjekova uma i njegovim eventualnim razvojem na nain koji
dananja psihologija nije u stanju percipirati zbog brojnih zabluda o viim stanjima
svijesti.
S obzirom na kompliciranost teme i njeno izbivanje iz zvaninih istraivanja koja se u
domeni psihologije iskljuivo bave trenutanim stanjem ljudske psihe, odluili smo
itateljima otkriti najbolje radove na podruju evolucije ljudske spiritualnosti i
svekolikog poznavanja vlastite psihologije kroz djela P. D. Ouspenkyog i G. I.
Gurdjieffa. Ova dva istraivaa metafizike, psihologije i rubnih podruja znanosti su u
potpunosti zaboravljena i baena na marginu postojanja iako njihovi radovi imaju
ogromnu vrijednost za sve koji trae put spoznaje i samo-spoznaje.
Sve itatelje molimo da proitaju prethodna dva dijela teksta kako bi mogli nastaviti
pratiti nastavak uratka. Prvi dio teksta moete proitati ovdje, drugi dio teksta
moete proitati ovdje.
Ouspensky i Gurdjieff su znali kako znanost ne priznaje razliite stupnjeve u
odreenim stanjima svijesti koji su karakteristini i posebni za svakog ovjeka. ak
to vie, smatrali su da je neuspjeh mistinih i religijskih kola uzrokovan
korumpiranou podataka jer su se s vremenom uenja pretvorila u aluzije i
namjerno i nenamjerno fokusiranje na samo jedno podruje napretka ljudske svijesti.

Knjiga o samospoznaji Psihologija mogue evolucije ovjeanstva je nepravedno

zapostavljena iako otkriva stvari koje bi svi trebali znati.
No da bi shvatili koliko je prvo potrebno oistiti prag ispred svojih vlastitih vrata
unutranjeg univerzuma moramo se pozabaviti potpunim objanjenjem stanja svijesti
koje je Ouspensky odlino objasnio u malenoj knjiici pod naslovom: Psihologija
mogue evolucije ovjeanstva.
Kao to smo ve objasnili u prethodnim dijelovima Najvee tajne postoje etiri
mogua stanja svijesti; san, budno stanje, samosvijest i objektivna ili kozmika
svijest. Homo sapines ivi u samo dva stanja svijesti; djelominom snu i ponekad u
budnoj svijesti.

G. I. Gurdjieff je postavio temelje izuavanja Ouspenskyog, no na alost njegovi

radovi su zapostavljeni i gotovo zaboravljeni.
Ouspensky je to pojasnio ovako:

To nalikuje kao da imamo etverokatnicu na raspolaganju ali zbog unutranjih

i vanjskih razloga mi ivimo samo na dva donja kata.
Prvo odnosno najnie stanje svijesti je san. Ovo ljudsko stanje je potpuno subjektivno
i pasivno. ovjek je okruen snovima, a sve njegove psihike funkcije se odvijaju bez
njegova znanja i kontrole, tonije potpuno automatizirano. Snovi u sebi nemaju
logike, dosljednosti, nema uzrone posljedine veze i naravno takvo ljudsko bie
pripada maini ili automatu kako je Gurdjieff znao okarakterizirati veinu ljudi iz ere
vladavine ega.
Kroz um spavaa prolaze iste subjektivne slike odrazi prolih iskustava i nejasnih
trenutanih opaanja, snovi na spavau ostavljaju malo ili nimalo traga, zbog toga se
u metafizici esto ponavlja mantra da se ljudi moraju probuditi. Alkemiari su takvo
stanje poistovjeivali s olovom koje se treba promijeniti u zlato. Naravno ova aluzija
je, kao i sve druge, iz nematerijalne pretvorena u materijalnu i s vremenom je izgubila
smisao, to nije ni udno s obzirom da obino spavai uvjeravaju druge spavae
kako ih oni mogu probuditi.
Jesmo li budni ili sanjamo, je li univerzum koji percipiramo potpuno laan i zamuen
vlastitom subjektivnom percepcijom snivaa?
Gurdjieff je na tu farsu imao savren citat:
Ljudi koji spavaju niti ne znaju da spavaju, oni koji se bude shvaaju da s
njima neto nije u redu, dok budni mogu prepoznati druge probuene
izbjegavajui zamke spavaa koji nastoje produbiti iluziju budnosti padanjem u
jo dublji san.
Drugi stupanj svjesnosti nastupa kada se ovjek probudi. U tom stanju razgovaramo,
djelujemo, zamiljamo da smo svjesna bia i to stanje se esto naziva budnom
svijeu ili istom svijeu.
San ne isezava kada nastupi drugo stanje. San ostaje i dalje sa svim svojim
dojmovima, subjektivnim pregledom stvarnosti i lanom predstavom o sebi i drugima,
no kada se nalazimo u budnom stanju tada zauzimamo neto kritiniji stav prema
vlastitim dojmovima. Tada povezujemo misli i discipliniramo aktivnosti, no zbog elja i
osjeaja i unutranje proturjenosti snovi postaju nevidljivi.
Snovi najee u potpunosti utjeu na nae misli, osjeaje i postupke, a takvo stanje
uglavnom ostaje skriveno od nas samih i mi utjecaje snova nismo u stanju zapaziti.
Ouspensky je napomenuo da se ovakvo stanje svijesti nikako ne smije zamijeniti i
poistovjetiti s onime to se u modernoj psihologiji naziva podsvijest ili podsvjesni
um jer takvi nazivi nita ne znae. U nama nema niega to je stalno podsvjesno
niti u nama nema niega to je stalno svjesno pa stoga nema ni podsvjesnog uma
iz jednostavnog razloga to mi nemamo niti stalan svjesni um.

P. D. Ouspensky je ovjek ija djela otkrivaju nevjerojatnu zbirku znanja o nama

samima i naem eventualnom razvoju.
No vratimo se pravim stanjima svijesti koja zaista postoje i na koje malo tko ili gotovo
nitko ne obraa panju.
Dakle, san je poptuno subjektivan, dok je budni san malo manje subjektivan. U
njemu ovjek ve razlikuje ja od ne ja u smislu da razaznaje svoje tijelo i uoava
predmete i druge ljude oko sebe te se prema tome moe djelomino orijentirati u
prostoru i djelomino predoiti njihov poloaj i svojstva, ali jo uvijek ne moemo rei
kako je ovjek tada budan, jer snovi tada utjeu na njega, a takva osoba vie ivi u
snovima negoli u stvarnosti koja je zbog svega reenog iskrivljena do
neprepoznatljivosti.
Moemo rei da ljudi sve rade u snu te da ne znaju da spavaju.
Jo jednom napominjemo da je ovaj koncept dio mnogih drevnih uenja, no
ostaje pitanje, kako se ovjek moe probuditi?
Psiholoko prouavanje svijesti pokazuje kako se tek za ovjeka koji je shvatio da
spava moe rei da je na putu buenja, ni jedna osoba se ne moe probuditi ako ne
shvati da spava.
Ova dva stanja svijesti su podruja u kojima ivi Homo sapiens, no bez obzira na
nau orijentiranost prema najniim katovima kue u kojoj obitavamo vano je
napomenuti i gornja stanja svijesti koja su nam dostupna tek nakon dugotrajne borbe
samih sa sobom i eljom za spoznajom i samospoznajom bez laganja sebe i drugih.
Ta stanja svijesti se nazivaju: samosvijest i objektivna svijest.
to zapravo znai buenje svijesti?
Ouspensky tvrdi kako svi ljudi smatraju da raspolau sa samosvijeu odnosno da
smo svjesni sebe i da to moemo postii kad god poelimo. New Age pokreti to esto
brkaju sa slobodnom voljom i samo jo dodatno zbunjuju spavae koji su se drznuli
odkrinuti jedno oko i nakratko prekinuti san.
Samosvijest je, u biti, stanje koje sebi pripisujemo bez ikakvog prava jer je objektivna
svijest neto o emu nemamo pojma.
Samosvijest je stanje u kojemu ovjek postaje OBJEKTIVAN prema samome sebi, a
objektivna svijest je stanje koje dolazi sa spoznajom objektivnog svijeta od kojeg smo
odvojeni osjetilima, snovima i subjektivnim stanjima svijesti.
Mnogi tragai najee izgube smisao za buenjem u trenutku kada ponu smatrati
da je subjektivnost glavni pokazatelj samosvijesti, tonije sebstva, i da e gubljenjem

subjektivnog postojanja izgubiti sebe i svoje ja. Ovo je najea zamka u koju ljudi
upadaju i iz ijeg se okrilja nikada ne otrgnu.
Druga definicija stanja svijesti proizlazi od mogunosti za spoznajom
(objektivne) ISTINE.
U snu ne moemo nita znati, to jest u snu ne moemo znati nita o istini. Ako do nas
dopru neka stvarna opaanja i osjeaji oni se uvijek izmijeaju sa snovima. S
obzirom da na snove nemamo utjecaja tako nemamo ni utjecaja na percepciju.
Dok spavamo nismo u stanju razlikovati san od stvarnosti!
U budnom snu moemo znati samo relativnu istinu i zbog toga je nastao naziv
relativna svijest.
U treem stanju svijesti, to jest stanju samosvijesti, moemo znati potpunu istinu o
sebi.
U etvrtom stanju svijesti, to jest u stanju objektivne svijesti, moemo prouavati
svijet (univerzum) u njegovom stvarnom obliku te moemo shvatiti i objektivno stanje
drugih ljudi i meusobne odnose meu njima.
No ova stanja su toliko daleko od naeg trenutanog stanja da o njima ak ni ne
moemo razmiljati na pravi nain jer objektivna svijest moe bljesnuti samo u
potpuno razvijenom stanju samosvijesti i poznavanja sebe.
Drevne kole su esto govorile o tome kako je sve iluzija, to dobija potpuno drugaiji
predznak ako postanemo svjesni da spavamo i da svijet percipiramo kroz svoje
vlastite snove.
U stanju sna moemo imati odbljeske samosvijesti, no ako elimo da se takvi
trenuci produlje i postanu ei, onda moramo postati SVIJESNI DA ONI NEE
DOI SAMI OD SEBE!
Za to je potrebna voljna aktivnost (borba protiv maine i automatizma uz
potpuno razumijevanje unutranjih funkcija).
Uestalost i trajanje trenutaka samosvijesti zavisi o kontroli koju ovjek ima nad
sobom. Iz toga proizlazi da su svijest i volja jedno te isto, tonije oblici jedne te iste
cjeline.
Prva prepreka na putu razvitka ovjekove samosvijesti je nae uvjerenje da ju ve
imamo odnosno da ju moemo imati kad poelimo, no priroda tu esto stvara jedan
interesantan trik.
Ako upitate bilo koga je li svjestan ili ako mu, ne daj boe, reete da nije svjestan
on/ona e vam odgovoriti da je svjestan/svjesna i najvjerojatnije e se na vas naljutiti
jer je pitanje glupo i odgovor je toboe razumljiv sam po sebi, jer vas ta ista osoba
uje i razumije.

I ta osoba e biti u stvari potpuno u pravu iako e istovremeno biti sasvim u krivu. To
je trik kojeg stvara naa priroda. Osoba e biti u pravu jer su ga vae pitanje,
odnosno vaa primjedba, na trenutak uinili donekle svjesnim, no ve idueg
trenutka svijest e nestati, ali osoba e pamtiti to ste ga pitali i to je sama
odgovorila i u potpunosti e se zavaravati da je svjesna.
Stjecanje samosvijesti je teak i dugotrajan proces, netko tko smatra da ve
posjeduje samosvijest nee eljeti mukotrpno i dugo raditi na neemu to smatra da
ve ima.
ovjek nee poeti s procesom traganja i borbe za samosvijeu sve do trenutka
kada shvati ni sam nema samosvijest i da mu je ona prijeko potrebna ako eli
nastaviti svoju unutranju evoluciju.
Sve ovo je u potpunosti povezano s borbom i otkrivanjem svog unutranjeg i pravog
ja, tonije volje i stalnog ja.
U slijedeem dijelu emo otkriti zato je gotovo nemogue otkriti via stanja svijesti
ako smo na taj put krenuli sami.

Poznavanje sebe
Autor: Ljubica aran
Tek kad shvatimo da spavamo, postajemo poluprobueni, citat P. D.
Ouspenskog.
Ruski matematiar i istraiva metafizike P. D. Ouspensky je proirio uenja G. I.
Gurdjieffa koje je nazvao etvrti put. On je spojio zapadnjaki racionalizam s
istonjakim misticizmom kako bi objasnio problematiku ovjekovog bitka i njegovog
odnosa s univezumom. Ouspensky je smatrao kako Homo sapiens mora
istovremeno raditi na svome znanju i postojanju kako bi otkrio unutranje jedinstvo.
Iako se veina materijala navedenog u ovoj seriji napisa temelji na knjizi Psihologija
mogue evolucije ovjeanstva pokuat emo objasniti najvanije smjernice
Ouspenskyjevog rada iz preko 60 godina istraivanja.
Sigurno ste se puno puta zapitali zbog ega postoji zlo. Gurdijeff je smatrao da je
univerzum dualan te da se tvori od bitka i pozitivnih aspekata i energije i nebitka i
negativnih aspekata i energije. Ouspensky je otiao korak dalje te je podrijetlo i
vanost utjecaja zla na ovjeka objasnio na sljedei nain:

Talks with a Devil Razgovori s vragom.

Zlo je relativno. Neto to je zlo na nekom nivou evolucije moe biti dobro u
prvotnom dijelu jer stvara poetni stimulans za razvoj. No ljudi su specifini jer
sve sude prema vlastitim subjektivnim standardima. Ljudsko bie bi trebalo
doi do iznimno visokog nivoa razvoja (uma) kako bi se mogao boriti protiv zla.
Mi imamo jako negativno stajalite o ljudima koje smatramo da su na niem
stupnju razvoja, no moramo shvatiti da netko ne mora biti tehnoloki razvijen
da bi bio na visokom spiritualnom stupnju s velikom koliinom znanja. Citat iz
knjige Talks with a Devil Razgovori s vragom.

I Gurdjieff i Osupensky su dijelili miljenje kako ovjeanstvo ne moe doi do

pozitivnog energetskog aspekta i pravilne psiholoke evolucije sve do trenutka dok
veina ljudi na zemlji ne pone suraivati uz pomo objektivnih stajalita i promjene
znanja o sebi i drugima. Gurdjieffovo miljenje je bilo da je negativan aspekt ljudskog
bia uvijek okrenut ka sluenju sebi dok je pozitivan aspekt ljudskog bia uvijek
okrenut ka sluenju i pomoi drugima.
Oba dva metafiziara su se u potpunosti slagala da je Homo sapiens maina koja e
ostati automat sve do trenutka dok ne upozna sebe.
Evo to Ouspensky kae na na automatizam:
ovjek je maina, vrlo neobina maina koja pod pravim okolnostima i s
pravim tretmanom moe shvatiti da je maina i nakon to to shvati nauit e
naine da prestane biti maina. Kao prvo, ovjek mora shvatiti da ne posjeduje
samo jedno ja, ve mnoge ja u sebi i da je to ja ili ego nestalno i promjenjivo.
Zbog toga imamo jako malo ili nimalo kontrole nad sobom. Nakon to se
ponemo boriti protiv maine u nama, poet e nam se otkrivati percepcije koje
su objektivnije i realnije. Tek tada e nam se oi poeti otvarati. No sve to ne
moemo uraditi bez pomoi kole.

Drugim rijeima, Gurdjieff i Ouspensky su smatrali da svi oni koji ele mijenjati stanje
svoje svijesti trebaju kolu, te da ljudi sami trebaju spoznati tu potrebu jer se mora
potovati slobodna volja svakog potencijalnog uenika.
No ovdje dolazimo do problema, jer je pred kraj ivota Gurdjieff poeo zatvarati svoje
kole zbog toga jer je bio potpuno razoaran svojim uenicima koje je opisao kao
ljude koji bez po muke ele doi do raja. Ouspensky i Gurdjieff su se ve 1918.
poeli razilaziti jer je Ouspensky teio k javnim predavanjima dok je njegov uitelj sve
vie zagovarao zatvaranje kola i predavanja. Zadnji put su se sreli 1930., u Parizu.
Konana poruka Gurdjieffa je bila puna ivotnog razoaranja, to se najvie moe
vidjeti iz slijedeeg natpisa:
elio sam stvoriti ozraje oko sebe u kojemu e ljudsko bie biti konstantno
podsjeano na postojanje neupitne koegzistencije i frikcije izmeu svjesnosti i
automatske prirode vlastitog postojanja. No umjesto toga sam dobio
sljedbenike koji su smatrali da je sasvim dovoljno to se nalaze oko mene i da
su time ispunili svoj zadatak.
Bez obzira na raskol s Gurdjieffom, Ouspensky je nastavio s predavanjima sve do
kraja ivota. On je smatrao da kole postoje samo za one kojima su potrebne i koji
znaju da su im iste potrebne.
Ouspensky je smatrao kako prouavanje moguih oblika kola, kolskih naela i
metoda zauzima vrlo vano mjesto u izuavanju psihologije koja je vezana za ideju
evolucije. Takoer je smatrao kako se bez kole ne moe doi do evolucije. Sam
ovjek ne moe napredovati u razvoju jer ne zna to bi uinio, zbog toga ne moe
ba nita postii.
Prva iluzija, koju je Ouspensky naveo u sprjeavanju ovjekovog napretka, je iluzija
da ovjek ve ima razvijenu samo-svijest. Druga iluzija je da neto moe postii sam
iako je potpuno subjektivan i bez znanja o sebi i drugima.
Ouspensky je puno puta spomenuo kako se isplati prouavati smo onu psihologiju
koja izuava ovjekovu evoluciju i njegov razvitak te da moramo shvatiti kako doi do
stjecanja svijesti i unutranjeg jedinstva umjesto rascjepkanog i nestalnog ega i
pogrene subjektivne iluzije percepcije.
S obzirom da ljudsko bie nije u stanju shvatiti gdje se trenutano nalazi i na kojoj je
razini svijesti, usto sebi pripisuje svojstva koja pripadaju viim evolucijskim
stupnjevima, on zapravo ne moe sam prouavati sebe jer nije u stanju razlikovati
izmiljenog sebe od stvarnog ja.
Vano je napomenuti da je Ouspensky smatrao kako je u pitanju laganje sebe te da
laganje igra vrlo vanu ulogu u ivotu svakog ljudskog bia, no takoer je smatrao da
je najgora vrsta laganja kada ljudi uope nisu svjesni da lau.

U prethodnom tekstu smo objasnili kako ljudi u sadanjem stanju svijesti (sna i
budnom stanju) ne mogu znati istinu, ve je mogu znati samo u stanju objektivne
svijesti. Sigurno se pitate ako je to tako, kako smo onda u stanju lagati?
Ovo izgleda jako proturjeno, ali zapravo nije.
Istinu ne moemo znati, ali se pretvaramo da je znamo, a to je laganje. Laganje
ispunjava cijeli na ivot. Ljudi se prave da znaju gotovo sve i svata, da posjeduju
znanje o: bogu, buduem ivotu, svemiru, podrijetlu ivota, evoluciji, zapravo da
znaju sve o svaemu.
No u stvari ne znaju nita, ak ni o sebi samima. Svaki put kada govore o neemu
to ne znaju, govore o tome kao da znaju, u stvari lau. Stoga prouavanje lai ima
neizrecivu vanost za psihologiju.
To nas dovodi do tree definicije psihologije a to je prouavanje lai.
Psihologiju naroito zanimaju lai koje ovjek misli i govori o samom sebi. Ove lai
ine ljudsko prouavanje samog sebe jako tekim. S obzirom na sve napisano,
Ouspensky je smatrao da je ovjekova neprobuena maina jako loa imitacija
neega to zapravo nije te da je to jo jedan dokaz o iluziji u kojoj ivimo, a koju
smatramo valjanom percepcijom o svekolikom univerzumu, vanjskom i unutranjem.
Ouspensky je naglasio kako prava psihologija mora zapoeti s podjelom svega to je
u ovjeku lano i izmiljeno od onoga to je u njemu stvarno i istinito.

Koliko malo znamo na unutranji univerzum, koliko malo znamo o sebi i svom umu?
Zbog toga se ovjeka ne moe prouavati kao cjelinu jer je podijeljen na dva dijela:
jedan koji u nekim sluajevima moe biti potpuno stvaran i drugi koji u nekim
sluajevima moe biti potpuno nestvaran. U veini sluajeva ova dva dijela su
meusobno pomijeana i nije ih lako razlikovati mada su oba prisutna i imaju svoje
djelovanje i osobito znaenje.
Po definiciji, koju su stvorili Gurdjieff i Ouspensky, ti dijelovi se nazivaju: bit i
osobnost.
Bit je ono to je ovjeku uroeno, osobnost je ono to je steeno. Bit se ne moe
izgubiti, izmijeniti i otetiti kao to se to moe dogoditi osobnosti. Osobnost se
promjenom okoline moe gotovo u potpunosti promijeniti i izgubiti te se bez ikakvih
problema moe otetiti.

Bit je, po Ouspenskyom, temelj ljudskog mentalnog i tjelesnog sklopa, dok je

osobnost sve to je naueno na ovaj ili onaj nain to jest svjesno ili nesvjesno u
uobiajenom smislu ovih pojmova.
U veini sluajeva nesvjesno znai oponaanje, a to je iznimno znaajno u
formiranju osobnosti, ak i u instinktivnim funkcijama koje bi po svojoj prirodi trebale
biti osloboene osobnosti. Obino postoje brojni steeni ukusi to jest vrsta sklonosti
i nesklonosti steenih oponaanjem i fantazijom.
ovjek bi, po prirodi stvari, trebao voljeti ono to je za njega dobro, a ne ono to je za
njega loe, ali u stvarnosti su stvari puno drugaije od odabira oigledno dobrih stvari
za ljudsko bie. Dok je ovjek zdrav i normalan, bit dominira nad osobnou, no kada
osobnost pone dominirati nad ljudskom biti tada ljudi ponu voljeti ono to nije dobro
za njih. Bit i osobnost se moraju razvijati usporedno i moraju ostati u relativnoj
ravnotei.
Sluajevi u kojima bit rastom moe nadmaiti osobnost se uglavnom dogaa kod
neobrazovanih ljudi. Takozvani jednostavni ljudi mogu biti jako dobri, pa ak i pametni
ali se nisu u stanju razviti kao ljudi kod kojih je razvijena osobnost.
U obrnutom sluaju, osobnost koja nadrasta ovjekovu bit, esto nailazimo meu
obrazovanim ljudima. Tada bit ostaje nedorasla tonije polu razvijena.
To znai da se brzim i ranim rastom osobnosti doslovno prekida rast ovjekove biti u
ranoj dobi tako da tada dobijemo ljude koji su izvana potpuno odrasli no ija je bit na
nivou desetogodinjeg djeteta.
Mnogi uvjeti suvremenog ivota u velikoj mjeri potiu zastoj u rastu biti. Zaluenost
modom, karijerom, sportom i razliitim natjecanjima vrlo efikasno zaustavljaju rast biti
ponekad i u tako ranom uzrastu da se ljudsko bie ne moe vie nikada oporaviti.
U slijedeem dijelu emo se pozabaviti utjecajem osnovnih funkcija na bit i osobnost.

Bijeg iz iluzije
Spoznaj samog sebe prvo naelo i zahtjev prastarih psiholokih kola,
citat P.D. Ouspensky.
Ako ne spoznamo sebe nismo u stanju spoznati ni svijet oko sebe, mainstream
znanost se fokusira samo na fiziku evoluciju ovjeka, no u potpunosti zanemaruje
eventualnu psiholoku evoluciju Homo sapiensa.
P. D. Osupensky je u svojim brojnim istraivanjima, koji se baziraju na Gurdijeffovoj
koli, kroz mnoge primjere pokazao koliko je vano poznavati sebe, svoje
posebnosti, svoje elje, strahove, mane, namjere, i to je najvanije koliki je dio nas

samih povezan s automatskim djelovanjem i miljenjem, taj dio je Gurdjieff nazvao

maina.
Najljepe vas molimo da proitate prijanje dijelove serije Najvea tajna kako bi ste
mogli nastaviti pratiti daljnji dio teksta.
Mnogima se ideja poistovjeivanja nas samih sa strojem ili mainom ini pre
radikalna, no spoznajom o strukturi naeg stroja o dijelovima, funkcijama i centrima
koji automatski upravljaju veinom naeg ivota postajemo svjesni sebe i jedino
samospoznajom moemo sebe mijenjati na vii evolucijski nivo.
G. I. Gurdjieff je davno zapisao sljedee:
Kada stremimo ka slobodi tada stremimo ka samo-spoznaji.
Drugim rijeima ljudsko bie je slobodno tek kada poznaje sebe, sve dok nam je
samo-spoznaja tek puka fraza mi smo u zatvoru nae vlastite maine koja ivi i radi
uz pomo auto pilota.
Osupensky najbolje objanjava nain kako moemo spoznati sebe u relativno kratkoj
ali revolucionarnoj knjizi pod nazivom: Psihologija mogue evolucije ovjeanstva iz
koje emo navesti neke vrlo vane izvatke.

Svi imamo pogrenu sliku o sebi, prouavanjem automatskih funkcija i spoznajom

automatskog razmiljanja i djelovanja moemo uvidjeti pravu sliku o sebi.
Naelno je vrlo lako shvatljivo kako ni jedan stroj ne moemo poznavati ako ga nismo
prouili, no moramo imati na umu da se u ovom sluaju radi o nama samima, sebe
moramo promatrati kao stroj, bez lanog uljepavanja, kako bismo otkrili sve tajne
naeg stroja moramo mu prii sa eljom da znamo istinu, a ne da se pravimo da
smo neto drugo ili vie.
Prouavanje se vri samopromatranjem.
Drugog naina nema niti nitko drugi moe obaviti ovaj posao umjesto nas. MORAMO
GA OBAVITI SAMI. Prije nego li krenemo s ovim pothvatom moramo nauiti kako
promatrati, moramo shvatiti tehniku stranu samopromatranja.
Moramo znati da je neophodno promatrati razliite funkcije i raditi razliku meu njima,
istovremeno imajui na umu razliita stanja svijesti, na san i nae mnoge ja koji
se konstantno mijenjaju. Takvo promatranje e vrlo brzo dati rezultate.
Najprije emo primijetiti kako nismo u stanju sve to pronaemo u sebi gledati
nepristrano. Neto e nam priinjavati zadovoljstvo, neto e nas uznemiravati,
razdraivati, pa ak i plaiti. Ouspensky smatra kako drugaije ne moe biti, ovjek
ima cijelu gamu senzacija koje e se automatski mijenjati s paljenjem i gaenjem
razliitih stanja svijesti i razliitih ja.

Interesantno je kako je Ouspansky u potpunosti svjestan kako e nam objektivno

promatranje sebe samih biti najvei problem, stoga je predloio da sebe promatramo
sa stanovitim odmakom kao daleku zvijezdu ili zanimljivi fosil.
Ako smo iskreni prema sebi, tada e nam se sviati sve ono to nam pomae u
razvitku dok e nas uvelike odbijati sve ono to nas oteava ili onemoguava u
istome.
Nedugo nakon to ponemo sa samopromatranjem poet emo otkrivati svoje dobre
i loe osobine, to jest tetna i korisna stajalita, samim otkrivanjem ovakvih iznimno
vanih injenica zapoet emo s toliko razvikanim, ali uglavnom krivo shvaenim
buenjem.
U sljedeoj fazi samopromatranja emo biti u stanju uvidjeti sve nae strane koje
mogu postati svjesne i one koje to ne mogu, i najvanije od svega postat emo
svjesni strana koje se moraju ukloniti. Prilikom samopromatranja moramo uvijek
imati na umu da je prouavanje sebe prvi korak na putu mogue evolucije.
Sada moramo navesti najvanija tetna svojstva koje ovjek nalazi u sebi.
Laganje prema sebi i drugima
Openito govorei, sve su to mehanika oitovanja. Prvo i najvanije je LAGANJE. U
mehanikom ivotu laganje je neizbjeno. Nitko ne moe izmaknuti od laganja.
Ovakav kakav jeste, ivot ne bi mogao postojati bez laganja, sebe i drugih. No s
psiholoke strane gledita, laganje ima drugaije znaenje, tonije stanovite je kako
netko tko o stvarima koje ne zna, i ak ih niti ne moe znati, govori kao da ih zna i da
ih moe znati.
Ouspensky smatra kako moramo shvatiti da ovakav zakljuak nije stvoren iz
moralnog gledita.
Jo uvijek nismo doli do odgovora na pitanje to samo po sebi dobro, a to loe.
Govorimo s praktinog stajalita, sa stajalita onog to je korisno ili tetno za
prouavanje sebe i osobni razvitak.
Svi oni koji na ovakav nain zaponu istraivanje unutranjeg i esto namjerno
skrivenog univerzuma e ubrzo prepoznati tetne pojave. Otkrit emo kako nam
neke pojave mogu manje nakoditi ako smo ih u stanju kontrolirati, ukoliko takva
pojava postane manje mehanika tada e ona postati i manje tetna.
Kad ovo shvatimo, ponemo manje lagati sebi, a s tim i drugima, ak se na neki
nain ponemo bojati laganja jer shvatimo koliko nam ono nanosi tete, ponavljamo
to bojanje se nee pojavit zbog etikih razloga ve zato to laganje u potpunosti
onemoguava objektivan prilaz nama samima, ako ga ne kontroliramo preuzima

kontrolu nad nama i naim funkcijama, s time upravlja naim ivotom, miljenjem i
djelovanjem.
Fantazija o sebi i drugima
Druga opasna osobina koju ljudsko bie u sebi pronalazi je fantazija. Molimo vas da
fantaziju koju ovdje spominjemo ne mijeate s kreativnou. Nakon to zaponete sa
samopromatranjem doi ete do zakljuka da je fantazija glavna prepreka
samopromatranju. Tonije poet emo promatrati odreeno dio nas samih no umjesto
toga emo poeti matati o istome i na takav nain emo zaboraviti na promatranje.
Ubrzo emo shvatiti kako imaginaciju to jest fantaziju ljudi pripisuju jedno potpuno
neprirodnom i nezasluenom znaenju, smatrajui je kreativnim dio nas samih, dakle
selektivnom funkcijom.

Koliko se zapravo poznajemo, je li na unutranji univerzum prepun fantazija i

laganja?
Koliko god nam je ovo teko pojmiti, mata je destruktivna funkcija koju uope ne
moemo kontrolirati sve dok je ona automatska, a ne svjesna. Fantazija je skoro
jednako loa kao laganje, ona je stvari esencijalni dio laganja ovjeka o sebi
samome. ovjek pone zamiljati neto kako bi zadovoljio sebe, a zatim vrlo brzo
pone vjerovati u ono to je izmislio, ili barem dio toga.
Negativni osjeaji
U tom procesu poinjemo razumijevati niz loih posljedica izraavanja negativnih
osjeaja i senzacija, pojam negativni osjeaji oznaava sve nasilne depresivne
osjeaje; samosaaljevanje, gnjev, sumnju, strah, zlovolju, dosadu, nepovjerenje,
ljubomoru, itd. Ovakvo izraavanje negativnih osjeaja se obino prihvaa kao neto
to je sasvim prirodno, pa ak i neophodno, no moramo biti svjesni da je u pitanju
kondicionirano stanje koje se stvaraju u nama iz vanjskih i unutranjih imbenika.
Najgora stvar je da ovakve osjeaje vrlo esto nazivamo iskrenou.
Naravno to s iskrenou nema nikakve veze, ova paleta osjeaja je samo znak
ovjekove slabosti, loe naravi, nesposobnosti da svoje probleme zadri za sebe i da
ih sam rijei i ak je i pokazatelj namjernog ili nenamjernog napajanja drugima kroz
niz razliitih reakcija, od saaljenja do navodne pomoi ili savjetovanja, koje naravno
nita ne pomae jer su primarni negativni osjeaji zasnovani na fantaziji i laganju koji
su proizali iz potpunog nepoznavanja sebe i svojih funkcija.
Sve gore navedeno nam postane jasno kada se pokuavano suprotstaviti istome. Iz
toga moemo nauiti vanu lekciju. Spoznajom da mehanike manifestacije nije
dovoljno promatrati, dolazimo do zakljuka kako im se moramo suprotstaviti. Ukoliko
im se ne suprostavimo, nismo ih u stanju promatrati. One se dogaaju tako brzo,
glatko i neprimjetno, da ih ljudsko bie koje ih nema namjernu sprijeiti, ne moe ak
ni opaziti. Ovo je jedno od temeljnih razloga zbog ega mnogi ljudi koji naelno

zaponu s samopromatranjem ostanu na samom poetku i ne zavre nigdje osim u

slijepoj ulici.
Nakon izraavanja negativnih osjeaja ljudsko bie kod sebe i kod drugih pone
opaati jo jednu mehaniku osobinu, to je razgovor ili govorenje.
U samom govorenju nema nita loe, ali kod nekih ljudi, osobito kod onih koji to
najmanje primjeuju, ono postaje pravi porok. Oni govore cijelo vrijeme, ma gdje bili,
na poslu, na putu, ak i u snu. Ako nemaju s kim govoriti oni razgovaraju sami sa
sobom.
Ouspensky smatra kako se i ovo mora paljivo promatrati, i najvanije od svega,
ovakvom se ponaanju moramo snano odupirati koliko je god to mogue. Onaj koji
podlijee automatskom govorenju, nije u stanju promatrati ni sebe ni druge, a svi
rezultati navodnog promatranja koje snano proima takvu vrstu govorenja, je nita
doli fantazija i la.

Fantaziranje je najei nain bijega od stvarnosti, naroito od istine koja nas ne

zadovoljava.
Tekoe koje ljudi imaju prilikom promatranja etiri manifestacije; laganja, matanja,
izraavanja negativnih osjeaja i nepotrebnog govorenja pokazat e ljudskom biu
njegovu punu mehaninost i nemogunost da se protiv njih bori ako nema pomo, to
jest bez konkretnog znanja o istome i pomoi sa strane, ovjek e ostati zarobljen u
maini.
ak i ako imamo odreenog znanja, a nemamo ga namjeru iz teoretskog prebaciti u
praktino znanje primijenjeno na sebi, zaboravit emo to smo nauili i odustat emo
od promatranja, drugim rijeima ponovno emo pasti u san, zbog toga nam je
potrebno da nas netko drugi stalno budi.
Po Osupenskyom padanje u san ima odreena vlastita svojstva koja su u
uobiajenoj psihologiji nepoznata ili barem nisu zabiljeena i imenovana.

Istina o sebi

to vie itam, to vie uim, sve sam vie siguran da ne znam nita, Voltaire.
Koliko ste se puta ste se zaudili svojim reakcijama, emocijama ili strahovima? Koliko
puta ste otkrili neto novo o sebi? Koliko pitanja vam je ostalo neodgovoreno? Iako
Matrix World prati najnovija istraivanja u domeni psihologije i biheviorizma, najveu
panju posveujemo samospoznaji i psiholokoj evoluciji ovjeanstva po uzoru na
Gurdijeffovu metafiziku kolu i Osupenskyjev etvrti put.
Kako biste mogli nastaviti pratiti najnoviji tekst iz serije Najvea tajna, molimo vas
da proitate prethodne dijelove.
P. D. Ouspensky je detaljnim znanstvenim radom analizirao mogui napredak Homo
sapiensa kroz spoznaju i samospoznaju. Najbolji sie njegovog ivotnog djela je
objavljen u knjizi pod nazivom Psihologija mogue evolucije ovjeanstva, ije vam
isjeke prenosimo u Najveoj tajni.
Ve neko vrijeme na internetu krue tekstovi koji se bave buenjem u metafizikom
smislu. U nekim uratcima ete imati priliku pronai brdo New Age gluposti koji zavode
svojom slatkorjeivou, najvie udarajui u ljudski ego. New Age buenje najee
povezuje s vanjskim Deus ex machina ili pomoi u vidu super gurua ili ak Indigo i
kristalne djece, navodnih novih naprednih Homo sapiensa koji nita ne trebaju nauiti
jer ve sve znaju i koji su ovdje da nas, neuke ljude i aavi svijet u kojem ivimo,
pretvore u novi rajski vrt. Mi smo o Indigo djeci ve pisali ovdje, a guruima i
boanskim izvlaenjem iz nae nedoumice i neznanja se neemo baviti jer je na
planeti postoji toliko religija koje sve do jedne tvrde da u one pravi put do spoznaje.

Ouspensky i Gurdjieff su smatrali kako je samospoznaja jednini nain eventualne

ljudske psiholoke evolucije.
Mi emo se s eventulanom ljudskom spiritualnom evolucijom i buenjem baviti kroz
vlastitu samospoznaju i ljudsku elju da ui i naui o sebi, pa tako i o drugima.
Ouspensky smatra kako je, u stvari, na najvei neprijatelj buenja ili
samospoznaje ponovno padanje u san uz pomo razliitih vrsta samozavaravanja i
laganja.
Po njemu to padanje u san ima odreena svojstva koja su modernoj psihologiji
nepoznata ili barem nisu imenovana. Ta svojstva zasluuju posebno izuavanje.
Prvo svojstvo Ouspensky naziva identifikacijom.
Poistovjeivanje, odnosno identifikacija, je zanimljivo stanje u kojemu ovjek provodi
vie od polovice ivota. ovjek se poistovjeuje sa svime to govori, osjea, u to
vjeruje ili ne vjeruje, s onime to eli ili ne eli, to ga privlai ili odbija. Sve ga to
potpuno zaokuplja, i on nije u stanju odvojiti od sebe ideje, osjeaje ili predmete koji
ga zaokupljaju. Po Ouspenskyom to znai da osoba koja se nalazi u stanju
identifikacije nije sposobna nepristrano gledati predmet s kojim se identificira. Teko
je nai najmanju sitnicu s kojom se ovjek ne bi mogao poistovjetiti. U isto vrijeme

ljudsko bie u stanju identifikacije ima jo manju kontrolu nad svojim mehanikim
reakcijama.
Za pojave poput laganja, matanja, izraavanja negativnih osjeaja, neprestanog
govorenja (automatskog govorenja), neophodno je poistovjeivanje. Te nabrojane
pojave ne mogu postojati bez poistovjeivanja.
Kada bi se ljudsko bie moglo osloboditi identifikacije, tada bi se mogli osloboditi i
mnogih besmislenih i beskorisnih pojava koje nama i drugima zagoravaju ivot.

Po Ouspenskyju iluzija o nama samima je najvei kamen spoticanja na putu

samospoznaje i spoznaje o svijetu oko nas.
Identifikacija, njezino znaenje, uzroci i posljedice su odlino opisani u Philokaliji. U
suvremenoj psihologiji se ne nalazi ni traga razumijevanja i istraivanja ovih pojava.
Zbog nekog razloga psihologija u potpunosti odbija istraivati ovakve stvari.
Drugo stanje koje se naziva san, srodno identifikaciji, je prodavanje vanosti. Ono
je u stvari poistovjeivanje s ljudima. To je stanje u kojemu se netko stalno brine to
drugi ljudi misle o njemu, tonije, daju li mu ono to mu pripada, dive li mu se
dovoljno i tako dalje.
Pridavanje vanosti igra znaajnu ulogu u svaijem ivotu, no kod nekih ljudi takvo
stanje postane opsesija. Takvim osobama je itav ivot ispunjen pridavanjem
vanosti, odnosno brigom, sumnjom i nedoumicom. U takvim ljudima ne postoji ni
volje ni vremena za ita drugo.

drugim kompleksima stvoreni su iz nejasnih

opaanja ili lanog shvaanja identifikacije i
prodavanja vanosti. Interesantno je da je
do ovakvog zakljuka dola i dr. Elan Golomb
u fenomenalnoj knjizi koju preporuujemo
svima pod nazivom: Trapped in the Mirror
Adult Children of Narcissists in Their Struggle
for Self Zarobljeni u ogledalu odrasla
djeca narcisoidnih osoba i njihova borba za
sebstvom.
Ouspensky smatra kako je jedina mogunsot
da izbjegnemo stupicu identifikacije i
pridavanja vanosti, potpuno shvaanje ovih
pojava i to u nama samima. Nakon toga ih
moemo poeti promatrati i u drugima. No
Ouspensky napominje kako je vrlo vano
shvatiti da su svi ljudi razliiti, iako su svima
slabosti i mane iste, pa su po tome u stvari i
isti.
Mit o kompleksu manje vrijednosti i
Trapped in the Mirror, knjiga koju preporuamo svima.
Mit o kompleksu manje vrijednosti i drugim kompleksima stvoreni su iz nejasnih
opaanja ili lanog shvaanja identifikacije i prodavanja vanosti. Interesantno je
da je do ovakvog zakljuka dola i dr. Elan Golomb u fenomenalnoj knjizi koju
preporuujemo svima pod nazivom: Trapped in the Mirror Adult Children of
Narcissists in Their Struggle for Self Zarobljeni u ogledalu odrasla djeca
narcisoidnih osoba i njihova borba za sebstvom.
Ouspensky smatra kako je jedina mogunsot da izbjegnemo stupicu identifikacije i
pridavanja vanosti, potpuno shvaanje ovih pojava i to u nama samima. Nakon toga
ih moemo poeti promatrati i u drugima. No Ouspensky napominje kako je vrlo
vano shvatiti da su svi ljudi razliiti, iako su svima slabosti i mane iste, pa su po
tome u stvari i isti.
P. D. Ouspensky tvrdi da je razumijevanje naih valstitih nedostataka jedini nain
poetka psiholokog razvitka Homo sapiensa, a prouavanje sebe je nain na koji
kreemo na put razvitka.
Da bi mogli krenuti na put samopromatranja potrebno je shvatiti nekoliko jezinih
nedoumica, naroito onih koji se odnose na evoluciju. Rije ovjek u uobiajenom
smislu ne dozvoljava ikakve varijacije niti gradacije.
ovjek nikada nije svjestan niti sumnja da postoje razlike u unutranjem univerzumu
ljudskog razvoja. U naem jeziku sve je to isto: ovjek je ovjek bez ikakvih gradacija,

naravno, osim kod homofoba, seksista, rasista, nacionalista i slinih sociopsiholokih devijacija.
Kako bi se ove tekoe izbjegle, Ouspensky preporua podjelu ljudi u sedam
kategorija:
Prve tri kategorije su na istom nivou. ovjek broj 1, je ovjek u kojem dominira
motoriki odnosno instinktivni centar nad intelektualnim i emocionalnim
centrom. TO JE FIZIKI OVJEK.
ovjek broj 2, je ovjek u kojemu emocionalni centar dominira nad
intelektualnim, motorikim i instinktivnim centrom. TO JE EMOCIONALNI
OVJEK.
ovjek broj 3, je ovjek u kojemu intelektualni centar dominira nad
emocionalnim, motorikim i instinktivnim centrom. TO JE INTELEKTULANI
OVJEK.
U svakodnevnom ivotu susreemo samo ove tri kategorije ljudi. Svatko od
nas moe biti svrstan u jednu od ove tri vrste. Postoje i vie kategorije, no ljudi
se ne raaju u njima. Svi se raaju kao vrste 1,2 ili 3, a u vie kategorije se
moe prijei samo uz pomo samospoznaje, znanja i po Ouspenskyom kroz
kole.
ovjek broj 4 se ne raa kao takav. On je proizvod samospoznaje i kolske
kulture. Od vrste 1, 2 i 3 se razlikuje znanjem o sebi, razumijevanjem vlastitog
poloaja, tonije, stjecanjem stalnog teita kako to Ouspensky naziva. Ovo
posljednje znai da je zamisao o jedinstvu, svijesti, stalnog ja i volje o uenju o
vlastitom razvitku za tu osobu postala vanija od drugih interesa. Ova vrsta
ljudskog bia ima uravnoteenije centre i funkcije, o kojima smo pisali u
prethodnim dijelovima Najvee tajne.
ovjek broj 5, je ovjek koji je stekao jedinstvo i samosvijest. On se od
obinog ovjeka razlikuje po tome to u njemu ve radi jedan od viih centara,
i to ima mnoge funkcije koje ovjek tipa 1, 2 i 3 nemaju.
ovjek broj 6, je ovjek koji je stekao objektivnu svijest. U njemu je aktiviran
jo jedan vii centar, ima puno vie novih osobina i sposobnosti koje nadilaze
mo shvaanja obinog ovjeka.
ovjek broj 7 je ovjek koji je stekao sve to ovjek moe stei. Osim to ima
stalno ja i slobodnu volju, u stanju je kontrolirati sva stanja svijesti unutar
sebe i ne moe izgubiti nita od onoga to je stekao.
No sad se moramo malice vratiti na osnove Gurdjieffovog poimanja dualnosti u
univezumu pa tako i nama. Gurdijeff je smatrao kako sve to postoji, pa tako i ljudi,
mogu biti podijeljeni u dvije osnovne vrste s mnogim varijacijama izmeu jedne i
druge. Rije je o podjeli na one koji su spremni pomagati drugima bez elje za
naplatom takve pomoi, i onih koji ele da im je sve podreeno ukljuujui i druge
ljude sa stalnom eljom za naplatom (emocionalnom ili materijalnom) za to to rade.
U nekim modernim metafizikim krugovima ova se podjela naziva OPD okrenuti
prema drugima spremni za sluenje drugima, i OPS okrenuti prema sebi
spremni samo za sluenje sebi i svojim interesima. Po Gurdijeffu ne postoji ljudsko
bie na planeti Zemlji koji je potpuni OPD.

U svakom sluaju, oba dvije skupine ljudi mogu pripadati bilo kojoj vrsti od 1-7.
Osobe s izraenim OPS-om e samospoznaju i spoznaju iskoritavati u svoje
sebine svrhe dok e oni kod kojih je vie izraen OPD pomagati drugima kako bi,
ako to ele, spoznali sebe i druge.

Razine svijesti i kategorije ljudi

Poznati su vam ljudi koji za sve krive druge, koji su uvijek u pravu, koji imaju odgovor
na sva pitanja i rjeenja za sve probleme. Takvi ljudi najmanje poznaju i razumiju
sebe, a jo manje druge. Nikada neemo postati bolja i pametnija ljudska bia dok ne
rijeimo svoje fobije, nepoznanice i dok ne otkrijemo svoje mane, ali problem je u
tome to malo tko eli saznati istinu o sebi. Je li Nikola Tesla zaista bio u pravu kada
je izjavio da su ljudi maine koje ne shvaaju ni kako ta naa vlastita maina radi i
djeluje?
U prolom dijelu teksta smo otkrili podjelu ljudi na sedam razliitih grupa uz pomo
karakteristika koje su u njima dominantne.

P.D. Ouspensky je napravio najvie istraivanja u domeni psihologije samospoznaje i

eventualne psiholoke evolucije Homo sapiensa.
P. D. Osupensky tvrdi kako je razumijevanje ovih kategorija iznimno vano, jer na
takav nain moemo pravilno prouavati eventualni napredak samospoznaje. Svi oni
koji se potrude prepoznati svoju kategoriju, dobivaju direktni alat koji im moe pomoi
u otklanjanju najveih prepreka za daljnji razvoj.

Uzmimo na primjer, ope pojmove kao to su; religija, znanost, umjetnost i filozofija.
Religija prema kategorijama ljudi

Interesantno je da se obino dijeli ljude po pripadnosti razliitim religijama, a ne

dijelimo religije po kategorijama ljudi s obzirom na njihovu razinu samospoznaje. Isto
moemo primijeniti na znanosti i filozofiju.
Zaponemo li od religije, shvatit emo da mora postojati:
Religija ovjeka broj 1, a to su svi oblici fetiizma bez obzira na njihov naziv.
Religija ovjeka broj 2, je osjeajna ili sentimentalna religija koja ponekad prelazi u
fanatizam, najgore oblike netolerancije i progone heretika.
Religija ovjeka broj 3 je teorijska skolastika religija, puna rasprava o rijeima,
formama i ritualima koji postaju vaniji od bilo ega drugoga.
Religija ovjeka broj 4, je religija ljudskog bia koji radi na svom razvitku, tipino je
da ovjek broj 4 ima kritian i otvoren um koji se ne optereuje religijama niih
grupacija niti su mu one vane, ovjek broj 4 je pun pitanja i o njima je spreman
razgovarati i raspravljati.
Religija ovjeka broj 5, je religija ljudskog bia koji je stekao svoje jedinstvo i koji
moe vidjeti i shvatiti mnoge stvari koje ljudi iz kategorije 1, 2, 3, ne znaju i ne vide.
Religija ovjeka broj 5 je dosta blizu religije ovjeka broj 4, no razlikuje s u injenici
da ovjek broj 4 jo uvijek trai i istrauje dok ovjek broj 5 shvaa i zna odgovore na
veinu pitanja ovjeka broj 4.
Religija kategorije ljudskih bia 6 i 7 je neto o emu mi ne moemo shvatiti i znati
ba nita.
Ista podjela vrijedi za umjetnost, znanost i filozofiju. U ovom dijelu se uenja
Ouspenskyja i Gurdjieffa u potpunosti slau, osim to je Gurdjieff dijelom pokuao
objasniti nain djelovanja i razmiljanja kategorija 6 i 7.

Koja je vaa znanost? Materijalna, emotivna, intelektualna ili ona u kojoj ima vie
pitanja nego li odgovora? Moda ste ovjek broj 5 koji znanost gleda iz potpuno
drugaijeg kuta.
Ouspensky je rekao kako je jedan od naih domaih zadataka pronalaenje
primjera za otkrivanje karakteristika umjetnosti ili znanosti prema navedenim
kategorijama ljudi.
Ovi jednostavni primjeri religija po kategorijama ljudi nam bitno pomau u objanjenju
brojnih problema koje smo mogli vidjeti u prolosti i, na alost, sadanjosti. Ljudi
iznimno osjetljivo reagiraju na religiju, no priznajemo da se slino ponaaju i prema
znanosti, umjetnosti, filozofiji, itd., tonije ako su u pitanju ljudi iz kategorije 1, 2 i 3.
Vrag je u detaljima

Vjerojatno e vam ovakva podjela omoguiti potpuno novi odgovor na pitanje, zbog
ega postoji fundamentalizam u bilo kojem obliku, shvatit ete da je to tipino
stanovite ovjeka broj 2, s druge strane budete li naili na osobu koja u sintaksi,
nazivima i formama trai dlaku u jajetu, bit e vam sasvim jasno da je rije o
ovjeku broj 3. O demagogiji ovjeka broj 1 neemo ni raspravljati jer je njih iznimno
lako otkriti i s njima se ak ni ne moe raspravljati jer oni uglavnom nee biti ljudi od
rijei.
Ouspensky je smatrao kako se gore navedenim primjerima otvaraju vrata shvaanja
iskonskog ili pravog jezika i naina komunikacije, te naina razmiljanja razliitih
kategorija ljudi.

Univerzalni jezik koji otkrivamo kroz samospoznaju otvara vrata objektivne

percepcije. Je li to etvrti put?
Ovaj jednostavan sustav na najbolji mogui nain otkriva sve to proizlazi iz
kategorija ljudi 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7. Mi na takav nain otkrivamo jezik 5 vrsta ljudi s
mogunou da jednog dana otkrijemo i jezik i nain komunikacije ovjeka 6 i 7.
To nam nudi etvrtu definiciju psihologije, kao naina prouavanja novih jezika, ili u
stvari novog univerzalnog jezika koji je karakteristian u odnosu na svaku kategoriju.
ovjek iz kategorije 5 e razumijevati jezik ovjeka iz kategorije 1, 2, 3 i 4, no ovjek
iz kategorije 1 nee razumjeti jezik viih kategorija. ovjek iz kategorije 2 e smatrati
ako osjea da zna i razumije druge kategorije ljudi, to je naravno pogreno, dok
e ovjek iz kategorije 3 raspravljati o svemu i svaemu ukljuujui i o jeziku dok bi
zapravo trebao poeti uiti o sebi i svojem poloaju to jest psiholokom teitu.
ovjek iz kategorije 4 e znati kako je jezik ovjeka 1, 2 i 3 pogrean no nee u
potpunosti shvaati zato je to tako, ovjek iz kategorije 4 e takoer biti svjestan da
moe napredovati u kategoriju 5 no za ulazak u ovu kategoriju e mu biti potrebno i
znanje o drugima, a ne samo djelomino znanje o sebi.
Ouspensky smatra kako se naziv univerzalni jezik ili filozofski jezik ne smije
shvatiti metaforino. Ovaj jezik je univerzalan u istom smislu kao i matematiki
simboli, on obuhvaa sve to ljudima moe pasti na pamet, ak samo nekoliko rijei
iz ovog jezika pruaju mogunost preciznijeg razmiljanja i govora, nego li je to
mogue s obinim jezikom koji ne poznaje razlike u nivoima spoznaje i
samospoznaje, i sve to naravno ak i bez upotrebe ikoje postojee znanstvene ili
filozofske terminologije i nomenklature.
Koja je vaa kategorija?
Ovo je najvjerojatnije najkrai tekst iz serije Najvea tajna, razlog za to je vie nego
li oigledan, omoguit emo svakom itatelju, ako to eli, da otkrije svoju kategoriju.
Jeste li materijalni ovjek, jeste li emocionalni ovjek, jeste li intelektualni ovjek? Iili

ste pak vrsta ljudskog bia koji ima vie pitanja nego li odgovora i toga se ne sramite
priznati, moda ste ak u kategoriji ljudi koji ve imaju odgovore na pitanja ljudi iz
kategorije 4.

Otkrijete li kojoj kategoriji ljudskog bia pripadate, shvatit ete prepreke koje vam
stoje na putu buenja.
to god bili, ne zaboravite jednom kada krenete na put samospoznaje i kada odluite
da se elite mijenjati bez obzira to saznali o sebi i koliko to bilo okantno ili
depresivno, vi ve prelazite iz jedne kategorije u drugu.
etvrti put je unikatan za svako ljudsko bie, na vama je elite li ostati na
putu mogue psiholoke evolucije.

nepravilan rad unutranjih centara i automatizam

Zamisao da je ovjek stroj nije nova, ovakvo stanovite nije strano ni modernim
znanstvenicima, na nau iskrenu alost zapadnjaka medicina, antropologija i
neurologija, jo uvijek promatraju Homo sapiensa kao bio-kemijsku mainu
sastavljenu od lako kvarljivih i nesavrenih dijelova, dok s druge strane u potpunosti
zanemaruju automatske i mehanike dijelove ljudske psihe.
Kako biste mogli pratiti nastavak teksta molimo vas da proitate prethodne dijelove
Najvee tajne.
Jako dobru definiciju ovjekove mehaninosti je dala takozvana psihofiziologija iz
drugog kraja XIX vijeka, jedan od pobornika ovakvog naina izuavanja ljudskog
fizikog i psihikog postojanja je bio i na Nikola Tesla, koji je puno puta govorio o
automatskom ljudskom djelovanju.
On je smatrao kako ljudsko bie nije u sposobno napraviti bilo kakav pokret ukoliko
ne prima vanjske dojmove tonije ukoliko se ne pobuuje iz vanjskog izvora.
Znanstvenici psihofiziolozi su tvrdili slijedee:
Ako bi ljudsko bie liili svih vanjskih i unutranjih dojmova od samog roenja, a
pritom ga pak drali na ivotu, on ne bi bio u stanju napraviti ni najmanji pokret.
Naravno da je takav pokus nemogue napraviti, jer e sam proces odravanja na
ivotu stvarati dojmove kroz pokrete kao to na primjer disanje, hranjenje ili
pranjenje probavnog trakta, dakle kroz brojne refleksne pokrete e se pobuivati
mehanike radnje i motoriki centar.
P. D. Ouspnesky i G. I. Gurdjieff su takoer smatrali kako je ovakva zamisao
zanimljiva zato to jasno pokazuje da aktivnost ljudskog stroja zavisi od vanjskih

dojmova, te da na razvoj i samospoznaja zapoinje odgovorima na takvo ljudsko

djelovanje.
Ovu knjigu, od srca preporuamo svim
itateljima. Upoznajte sebe kako biste
upoznali druge.

Ouspensky je u svojim brojnim metafizikim i znanstvenim radovima pisao o

ljudskom napretku, najvie se istim bavio u malenoj knjizi pod nazivom: Psihologija
mogue evolucije ovjeanstva, ije vam izvatke prenosimo.
On je smatrao kako je svaki od centara u stroju savreno prilagoen primanju
odreene vrste dojmova i primjerenom odgovaranju na iste. Kada nai centri pravilno
rade, rad stroja se moe proraunati i mogu se uvidjeti budui dogaaji i reakcije
stroja, drugim rijeima moemo prorei to e se dogoditi s takvim strojem, ak
moemo i upravljati s njim.
No nai centri uglavnom ne rade onako kako bi trebali, ak i kada se radi o zdravom i
naoigled normalnom ljudskom biu.
Uzrok neravnomjernog rada centara je u injenici da su centri tako napravljeni da
mogu na odreen nain zamijeniti jedan drugoga.
Priroda je prvotno, napravila stanoviti back up da bi zatitila ljudsko bie u sluaju
da jedan od centara prestane s radom. S obzirom da prekid rada odreenih centara
moe biti fatalan, sasvim je normalno da se priroda pobrinula za dupliciranje
odreenih sustava.
Problem nastaje tada kada centri rade na prekide i kada jedni od drugih kradu
prvenstvo zato to ovjek ne poznaje svoj vlastiti stroj i zato to radi na svoju vlastitu
tetu, koristei odreene centre koji nisu napravljeni za upravljanje odreenim
funkcijama. Neuvjebani i nerazvijeni stroj rijetko radi na nain da svaki centar u

naem umu i tijelu radi ba za ono za to ga je priroda prvenstveno namijenila.

Gotovo svakoga trenutka, centri u ljudskom stroju ostavljaju po strani posao za koji ih
je priroda namijenila i pokuavaju ukrasti upravljanje poslovima drugih centara, koji
pak sa svoje strane pokuavaju ukrasti posao nekog treeg centra.
No osim krae rada drugog centra, dogaa se jo jedan poremeaj u naoj maini
kada je ne poznamo dovoljno, stvar je u tome da centri jedni druge mogu zamijeniti u
odreenoj mjeri no ne i u potpunosti, zbog toga centri rade nepotpuno i sa
smanjenom efikasnou.
Motoriki centar moe u odreenoj mjeri oponaati rad intelektualnog centra, ali on je
u stanju proizvoditi iskljuivo nejasne i nepovezane misli, poput onih nalik snu ili
sanjarenju.
Intelektualni centar moe obavljati posao motorikog centra, no to stvara jako velike
probleme, pokuajte razmiljati o svakom slovu dok piete, i vidjet ete koliko ete
biti sporiji i koliko ete greaka napraviti.
Moete pokuati jo jedan eksperiment, pokuajte svoj mozak koristiti za stvari koje
uope ne iziskuju njegovu pomo jer se baziraju na takozvanom miinom pamenju
to je primarni izraz motorikog centra na koji mi nemamo voljni ili intelektualni
utjecaj nakon to smo donijeli odluku da emo neto tako uraditi.
Ouspensky i Gurdjieff
su danas gotovo
zaboravljeni
istraivai unutranjeg
ljudskog univerzuma.
ivimo u materijalnom
svijetu koji potpuno
iskrivljuje istraivanja
o eventualnoj ljudskoj
psiholokoj evoluciji.

Ako odluite silaziti niz stepenice razmiljajui o svakom pokretu, sigurno ete se
zaplesti i pasti, slina stvar bi vam se dogodila dok recimo mijenjate brzine u
automobilu ili dok recimo svirate gitaru, jer se miino pamenje dogaa s tolikom
brzinom koju na intelektualni centar ne moe duplicirati i ostvariti.
No dok uite ovakve vjetine, bit e ukljuen intelektualni centar koji e napraviti
imprint na mehanikom centru koji e uobliiti miino pamenje, nakon to nauite

odreenu vjetinu, intelektualni centar e biti potpuno nepotreban za takvo to.

Koliko puta ste mislili o zabavi, knjigama, ljubavi, seksu, koli i poslu dok ste pravili
ruak, vozili automobil ili biciklu?
Intelektualni centar je potreban za uenje, jednom kada nauimo neku vjetinu, takvi
pokreti postaju motoriki i puno bri.
Svima nam je poznato kada pokreti postanu automatski, naravno da je to stanovito
olakanje, i s vjebom oni postaju sve bri i bri jer miii naue to trebaju raditi ak
i bez direktnog uplitanja motorikog centra, taj poptuni automatizam se naziva
miina memorija, nju najbolje moemo vidjeti kod sportaa, muziara, ali i kod ena
koje na primjer heklaju tolikom brzinom da im ne moemo vidjeti pokrete ruke dok
stvaraju komplicirane heklane sheme.
Instinktivni centar moe preuzeti zadatak emocionalnog centra, to se najbolje moe
vidjeti u automatiziranim pokretima za vrijeme seksa kada nam se
umjesto paleomamalijskog i neomamalijskog centra u mozgu ukljui R kompleks
ilireptilski mozak s kojim seks postaje automatizirana fizika zadovoljtina koja nema
veze s viim emocijama i osjeajem ljubavi.

Prastare mistine kole su bile fokusirane na samospoznaju i poznavanje sebe, tek

nakon toga uenik je poeo uiti o drugima. Moemo li uope poznavati druge ako ne
poznajemo sebe?
U nekim sluajevima intelektualni centar moe raditi za instinktivni centar, mada
moe odraditi samo manji dio poslova ovog centra, naroito ako je on povezan za
vidljive pokrete, poput pokreta grudnog koa i dijafragme pri disanju, iznimno je
vano napomenuti da je opasno mijeanje u normalne funkcije instinktivnog centra,
osim ako to ne radimo na zadovoljavajui nain i uz potpuno i pravilno poznavanje
tehnika disanja, tonije meditacije i joge, kao i naina radakranijalnog ivca i njegovih
funkcija.
Ouspensky je smatrao kako nai centri rade pogreno tijekom cijelog ivota, on je
tvrdio da su za to zasluni nai blijedi dojmovi ili nedostatak istih, nae sporo
shvaanje ili neshvaanje istih, nae subjektivno poimanje o nama i drugima i svijetu
koje nas okruuje i vrlo esto poistovjeivanje sa svim i svaim, pridavanje vanosti
sebi, drugima, idejama i proizvodima, laganje i neznanje.
I Gurdjieff i Ouspensky su smatrali kako je ljudska zamisao o samim centrima i
njihovom radu i znaenju pogrena te da zbog takvog pogrenog shvaanja
nanosimo tetu sebi i drugima. Osim ove konstatacije oba dva metafiziara su
shvatila jo jednu vanu stvar, a to je ogroman gubitak fizike i psihike energije koja
se stvara zbog potpuno pogrenog rada centara.
Nedovoljno razumijevanje rada naeg stroja je obino povezano s pogrenim
opaanjem naeg jastva ili pravog ja. Kada shvatimo u kolikoj smo mjeri podijeljeni

unutar sebe, poinjemo shvaati opasnost koja se moe skrivati u injenici da jedan
na dio radi protiv dugog naeg dijela, a da mi to niti ne znamo.

Mi se uglavnom fokusiramo na vanjski univerzum i tvrdoglavo odbijamo izuavanje

unutranjeg univerzuma.
Na putu samopromatranja i samoprouavanja neophodno je istraivati ne samo
ispravan ve i nepravilan rad centara, u stvari jedna od najveih pogreaka ljudi koji
su odluili krenuti putem eventualnog psiholokog napretka je taj to su se iskljuivo
fokusirali na dobro u sebi i oko sebe, pravei se da loe uope ne postoji, problemi i
pogreke nee nestati ako se pretvaramo da ih nema, oni se tada u stvari samo
poveavaju, koliko god mi sve vie laemo sebi i drugima o istome.
Nemogue je upoznati sebe ukoliko ne shvatimo svoje pogreke i nedostatke, ako ne
poznamo sebe nismo u stanju upoznati ni druge, ako ste itali prethodna dva dijela
Najvee tajne mogli se vidjeti kako izgleda metafizika podjela na kategorije ljudi,
etvrta kategorija ljudi poinje otkrivati istinu o sebi kakva god ona bila, peta
kategorija ljudi je ve otkrila svoje pravo teite, stalno ja i takvi ljudi su uspjeli
uravnoteiti rad unutranjih centara zbog toga su uspjeli aktivirati prvi od viih
centara ili kako ih stare metafizike i mistine kole nazivaju akre.
Razvoj dolazi sa samospoznajom i spoznajom, to jest znanjem, gubljenje
subjektivnog stanovita i objektivan pogled na sebe i druge je neto to nam otvara
vrata psiholoke evolucije ljudskog bia, na nama je elimo li znati pravu istinu o sebi
ili elimo li i dalje ivotariti u arenoj predstavi o sebi koja je nita drugo nego li la.

elja za promjenom
Koliko ste se puta sebi obeali da se morate mijenjati ili da neto u svom ivotu
morate promijeniti kako bi bolje ivjeli, vie znali, kako biste bili zdraviji ili uspjeniji.
No, to zapravo navodi ljudsko bie da poeli stei novo znanje i da se mijenja?
Na ovo pitanje postoje razliiti odgovori unutar filozofije, religije, pozitivne psihologije,
mistike, neurologije i drugih grana ljudskog saznanja, no zapravo ni jedan odgovor
nije u potpunosti adekvatan niti dostatan. Urednici Matrix Worlda smatraju da su
najbolje odgovore na ova i slina pitanja otkrila dva nepravedno zaboravljena
istraivaa i metafiziara, G. I. Gurdjieff i P. D. Ouspnensky.

Ouspensky je smatrao da je ljudsko bie, kroz ivot, okrueno s dvije vrste utjecaja.
Prvu grupu ine utjecaji i privlaenja koje je stvorio sam ivot:

Zanimanje za vlastito zdravlje

Sigurnost
Blagostanje
Zabava
Tatina
Ponos
Slava i tako dalje.

Druga grupa se sastoji od utjecaja pokrenutim idejama koje nije stvorio sam ivot,
ve inicijalno dolaze iz neke vrste kola. Ovi utjecaji do ljudskog bia ne dolaze
direktno, ve se filtriraju kroz razliite umove te do ljudskog bia dolaze kroz:
Religiju
Filozofiju
Znanost
Politiku
Umjetnost i tako dalje.
Utjecaji iz druge grupe se esto mijeaju s utjecajima iz prve grupe stvarajui
jedinstvenu mjeavinu u svakom ljudskom biu, ta mjeavina postaje jo izraenija i
osebujnima ako se sjetimo kako razliiti nivoi svijesti stvaraju razliite kategorije ljudi,
i koliko je religija ili filozofija ovjeka broj 1 drugaija od ljudskog bia koje je u grupi
4. O tome vie saznajte ovdje i ovdje.

Druga grupa utjecaja je iznimno podlona korupciji i stalnom mijenjaju no ovjek koji
potpada pod ovakve utjecaje ima osjeaj kako dobiva iskonsko znanje te kako je
saznao neto iskonsko.
Opuspensky je mnoge probleme na planeti objasnio jednostavnim priznanjem kako
veina ljudi ne uvia razliito podrijetlo druge grupe utjecaja, te da ih najee
objanjavaju kao da imaju isto podrijetlo kao i prva grupa utjecaja.
Imate li pitanja bez odgovora? To je sasvim normalno. Najopasnije je ako nemamo
elje za saznanjem i ako nas potraga za odgovorima ne interesira.
Iako ljudi ne poznaju ove dvije grupe utjecaja oni na svako ljudsko bie djeluju na
ovaj ili onaj nain i svatko (u zavisnosti od kategorije i nivoa razvoja svijesti) na njih
reagira drugaije. Ljudsko se bie manje-vie moe poistovjetiti s utjecajima prve
grupe i ne mora biti svjesno utjecaja druge grupe, ili e pak ljudsko bie djelovati
iskljuivo pod utjecajem druge grupe to e na indirektan nain stvoriti jedan od
utjecaja iz prve grupe, no ponavljamo u svakom ljudskom biu postojat e
jedinstvena smjesa utjecaja i naih reakcija na iste.

ivotne utjecaje iz prve grupe nazvat emo grupom A dok emo izvedene utjecaje
iz druge grupe nazvati grupom B.
Utjecaji grupe A
Ukoliko je netko potpuno u vlasti utjecaja A, ili nekog odreenog utjecaja iz grupe A,
sa sasvim neznatnim dijelom utjecaja iz grupe B, takvoj osobi se nita ne dogaa u
ivotu, i mogunosti za napredak ovakve osobe se sa svakom godinom ivota
drastino smanjuju, tako da ponekad ak i u mladosti, mogunosti eventualne
evolucije svijesti u potpunosti nestanu.
Ovo je po Gurdjieffu i Ouspenskyom najtraginija vrsta izbora utjecaja jer takvo
ljudsko bie umire dok je jo uvijek fiziki ivo, Gurdjieff je to usporeivao sa zrnom
koje nikada nee proklijati. Neki moderni metafiziari su ovaj nain degradacije
ljudske svijesti nazvali soul smashing ili unitavanjem due, a nama je ovo
jednostavno objanjenje sasvim razuman odgovor na pitanje zato neke ljude nimalo
ne privlai ideja napretka svijesti i samosvijesti.
Mjeavina grupe A i B
S druge strane, ako ljudsko bie nije u potpunosti u vlasti utjecaja grupe A, i ako ga
utjecaji iz grupe B privlae i navode da osjea i misli, rezultati takvih dojmova se
skupljaju u ljudskom biu i privlait e jo dojmova takve vrste, sve dok ne budu imali
znaajno mjesto u ivotu takvog ljudskog bia
Ako rezultati utjecaja iz grupe B postanu dovoljno jaki, no ako ovjek ostane dovoljno
sabran da ti isti osjeaji ne stvore nove i jake utjecaje iz grupe A, tada oni oblikuju
magnetski centar.
Magnetski centri
Vano je objasniti kako magnetski centri metafizike kole zasnovane na uenju
Gurdjieffa i Ouspenskyog ne odgovaraju pojmovima koje smo objasnili kao
intelektualni ili motoriki centar, to jest centri koju su u biti magnetski centri se
nalaze u osobnosti to je nita vie nego grupa interesa u neijem umu, koji kada
postanu dovoljni jaki i izraeni postanu neka vrsta kontrolnog imbenika.
Magnetski centar usmjerava neije interese u odreenom smjeru i pomae da se taj
interes odri, zbog toga je na metafiziki dvojac ove centre nazvao magnetskima to
jest centrima privlanosti naih interesa, naravno magnetsko u naim centrima
nema nikakvu slinost sa stvarnim magnetizmom metala.
Po Ouspanskyom sam magnetski centar ne moe mnogo toga uiniti, tonije njegova
uloga je pasivna ali znaajna. I Gurdjieff i Ouspansky su smatrali da centar ne moe

zamijeniti kolu, ali su u isto vrijeme bili vie nego sigurni da magnetski centar
pomae u traenju kole, mi bismo bili slobodni i rekli, da pomae u traenju znanja.
Iako se ovakvi centri razliito zovu u razliitim tradicionalnim kolama, te iste kole e
preutno zahtijevati posjedovanje centra u potencijalnom ueniku, u sluaju da
uenik ne posjeduje magnetski centar, uenje bi se odvijalo protiv njegove volje, a
krenje slobodne volje je jedan od najveih problema ljudskog drutva i jedna je od
najveih prepreka u eventualnoj psiholokoj evoluciji Homo sapiensa.
Naravno postoje i druge mogunosti, ako u nekoj osobi postoji vie magnetskih
centara, to jest ako neko ljudsko bie zanima vie, na oigled, nespojivih stvari takav
uenik e postati kritian prema koli prije nego li uope uspije pone neto
saznavati, takoer e vrlo brzo izgubiti volju za kolom.

Obraate li panju na unutranji univerzum? U koju grupu vi spadate, A, B ili C?

Osoba koja ima slabo razvijen centar, e u kolu ui s nedostatkom volje i elje za
uenjem i vrlo e brzo iz nje izai jer e shvatiti da ne eli uiti niti saznavati nove
stvari, obino ovakve osobe izgledaju letargino na prvi pogled, ili se povlae na prvi
znak potekoa i izazova u koli.
Pravi magnetski centar pomae ovjeku da nae kolu koja mu najvie odgovara,
zapamtite svi se mi moemo roditi kao vrsta ovjeka broj 1, 2 ili 3 i kod svakoga od
nas e biti razvijen razliiti upravljaki centar (motoriki, emocionalni ili intelektualni)
no zahvaljujui utjecajima grupe A i B mi moemo stvoriti magnetske centre koji e
nas privlaiti ba odreenoj vrsti znanja.
Pravi magnetski centar pomae i u usvajanju znanja, i takva vrsta uenja se razlikuje
od one koju stvaraju utjecaji grupe A i B, ovu vrstu moemo nazvati grupa C.
Utjecaj C
Utjecaji grupe C se mogu prenijeti samo usmenim putem, direktnim pouavanjem,
objanjenjima i primjerima tonije interaktivnim uenjem koje je razliito i jedinstveno
za svaku osobu. Ako ste se ikada pitali zato mistine kole izabiru najee ovakav
nain rada ili ako se pitate zato su druidi svoje uenike iskljuivo usmeno
poduavali (kao i amani i amanke), onda je odgovor koji nam je dao Ouspensky
sasvim dostatan.
Kada netko doe u doticaj s utjecajem C i ako ga je u stanju usvojiti, za njega se
kae da u odreenoj toci, to jest s magnetskim centrom, da se oslobaa zakona
sluajnosti. Tog trenutka je magnetski centar ispunio svoj zadatak. Doveo je ljudsko
bie do kole ili mu je pomogao u njegovim prvim kolskim koracima. Od tada pa
nadalje, ljudsko bie zamjenjuje magnetski centar s idejama i uenjima kole te

poinju polako prodirati i mijenjati razliite dijelove ljudske osobnosti, a s vremenom i

bit ljudskog bia.
Molimo vas da uzmete u obzir kako su se tri tradicionalna puta razvoja svijesti i
samosvijesti pokazala pogrena te da svatko bie ima svoj osobeni etvrti put
psiholoke evolucije
O kolama, o njihovoj organizaciji i njihovim aktivnostima moemo puno saznati na
sasvim uobiajen nain; itanjem i prouavanjem odreenih povijesnih razdoblja u
kojemu su odreene kole bile uoljive i pristupanije. Ouspensky tvrdi kako se
odreene stvari mogu nauiti samo u kolama, i mi se s tim u potpunosti slaemo no
s obzirom da su ljudska bia i drutvo OPS (okrenuti prema sebi sluenje sebe i
svojih vlastitih interesa) karaktera ili negativnog karaktera koji ima tendenciju
isisavanja energije i korumpiranja znanja, s pravom se pitamo moe li kola biti OPD
(okrenuta prema drugima sluenje i pomaganje drugima) pozitivnog karaktera, s
tendencijom davanja, a ne uzimanja, s obzirom da ne postoji potpuno OPD bie na
ovoj planeti.
Bojimo se da naim itateljima ne moemo preporuiti ni jednu kolu pa ak niti da
na to imamo pravo jer bi moda utjecali na njihov nain razmiljanja ili bi zadrli u
njihovu slobodnu volju. No moda bi ovaj zadnji pasus pomogao upravo u
prepoznavanju eventualne prave kole, mi bismo svakako pobjegli od kola koje
nam tvrde da nam mogu dati odgovore na sva pitanja, a najvie bi bili oprezni prema
onim kolama koje otvoreno tvrde da su jedina prava i istinska kola.

lana slika boljeg ivota

Koliko ste se puta zapitali zato vas nitko ne razumije, zato vam sve u ivotu ide
naopako i nizbrdo? Iako faktori i razlozi mogu biti raznoliki, ljudska bia su sklona
traenju istih izvan sebe. to manje poznajemo sami sebe i svoje vlastite limite,
skloniji smo optuivanju drugih za nae ivotne probleme. Utemeljitelji moderne
metafizike G. I. Gurdijeff i P. D. Osupensky takve ljude nazivaju neprobuenima ili
spavaima. elite li vi postati probueni i elite li imati bolji i kvalitetniji ivot, sami
odluite.

Rad na sebi iziskuje iznimno puno energije, samospoznaja i spoznaja nee nikada
doi bez ulaganja napora i stalnog vraanja na pravi put, moderan zapadnjaki nain
ivota iznimno lako zavede ljudsko bie, te ono postane preoptereeno
konzumerizmom, koji direktno ili indirektno stvara osjeaj lanih idnetifikacija i
opsesija tada se to isto ljudsko bie pone zaduivati, eli sve vie nepotrebnih
novih stvari ili stvari za koje smatra da treba posjedovati jer je takav trend,
stanovanja, ivljenja, oblaenja itd.

Iako se G. I. Gurdjieff i P. D. Ouspensky nikada nisu direktno dotakli konzumerizma

oni su i te kako obratili panju na identifikacije koje nas definitivno sprjeavaju u
eventualnom psiholokom napretku. Ova dva metafiziara su smatrala da drutvo u
cjelini moe postati bolje tek onda kada shvatimo sebe, tonije kada o sebi nauimo
dovoljno da bismo mogli imati pravilnu i objektivnu sliku o drugima.
Gurdjieff i Osupensky nisu bili usamljenici u ovakvim stavovima, Aldous Huxley, pisac
koji je svijet zaduio jednom od najboljih kritika modernog drutva s distopijom pod
nazivom Brave New World ili Vrli novi svijet je u potpunosti shvaao koliko je
vano mijenjati sebe:
elio sam promijeniti svijet, no otkrio sam da jedino mogu promijeniti sebe.

U potrazi za udesnim, je knjiga koju preporuamo svima.

Iako se u Huxleyevom citatu moe osjetiti gorina pa ak i razoaranje, Ouspensky u
svojim djelima In Search oft he Miraculous, U potrazi za udesnim, The Fourth
Way etvrti put i naravno The Psychology of Mans Possible Evolution ili
Psihologija mogue evolucije ovjeanstva i te kako obraa panju na mo koju
samospoznaja daje svakom ljudskom biu.
Zahvaljujui inicijalnim Gurdjieffovim istraivanjima i naknadnom minucioznom radu
Ouspenskyog usudili bi se objediniti rad ova dva metafiziara uz modifikaciju
Huxleyevog citata:
Mijenjanjem sebe, promijenit emo i svijet oko sebe.

Ako ste itali prethodne dijelove Najvee tajne bit e vam jasno da e takva
promjena prvenstveno nastati zbog prebacivanja s ogranienih subjektivnih
percepcija zatrovanih naim egom, na objektivnije stanovite koje e se pojaavati
kako budemo sve vie znali o svojem unutranjem univerzumu, nainom na koji na
um djeluje, nainom na koji djeluje naa maina sve to uz konstantno irenje
percepcije kroz samospoznaju.
Ako ste imali priliku itati djela L. Franka Bauma, moi ete na jedinstven nain
shvatiti iroki, gotovo nevjerojatni spektar subliminalnih poruka koji se bavi
iskrivljavanjem percepcije, samozavaravanjem i otkrivanjem istine kroz
samospoznaju i sve to u knjigama koje su navodno bile namijenjene djeci. U naim
kolskim lektirama se jo uvijek nalazi samo jedno Baumovo djelo, a to je knjiga The
Wizard of Oz ili arobnjak iz Oza u kojemu moete pronai brojne alegorije na
Ouspenkyjeva otkria, od stanovnika Oza, koji nose zelene smaragdne naoale na
nosu kako bi imali to subjektivniju sliku o svom gradu, do samog arobnjaka Oza
koji svoje moi bazira na obmani, laganju i svojoj vlastitoj glorifikaciji, do puta
samospoznaje koje je malena Dorothy prela uz pomo neoekivanih pomagaa
koji su smatrali kako im je potrebno; srce, hrabrost i mozak kako bi postali potpuni.

arobnjak iz Oza i njegova stara ekranizacija, je jedno od dijela koje mogu potaknuti
razmiljanje o samospoznaji.
Baumova djela su moda pisana na nain da ih mogu itati djeca, no u svakom
sluaju ona djeluju na isti nain na koji djeluju i najbolja Gurdjieffova djela kao to je
na primjer knjiga: Belzebubovi razgovori s unukom. Gurdjieff je imao elju potaknuti
buenje misli koje vode do samospoznaje, njegova namjera nije bila voenje za
ruku itatelja i upravljanje njihovom slobodnom voljom, to moete nai na
primjerima gotovo svih modernih gurua i metafiziara koji svakodnevno sve vie
zaokupljaju prostor na Internetu.
Za sve one koji se nisu imali prilike upoznati s Gurdjieffovim radom prenijet emo
dijelove uvoda u gore spomenutu knjigu:
Doktrina Gurdijeva sadri elemente joge, zendizma i sufizma. Poto ovjeka
smatra mehanizmom koji je determiniran izvana, on je namjenu Instituta vidio u
stvaranju uvjeta u kojima nita ne moe biti stvoreno automatski i nesvjesno. U tom
cilju je koristio razliite vjebe (koje su podijeljene u sedam kategorija), predviene
da razvijaju tijelo, miljenje i osjeanja ovjeka. Posebnu pozornost poklanjao je
muzici, plesu, tehnici meditacije.
Svi oblici umjetnosti po G. predstavljaju kodirani sustav drevnih znanja, oblike
pisma, i zato u istinskoj umjetnosti nema nieg sluajnog ona je objektivna.
Suvremena umjetnost je subjektivna i u njoj prevladava princip zadovoljstva. Plesni
pokreti, smatrao je on, nose u sebi religiozne ili filozofske ideje. Svaka rasa i nacija,
svaka epoha, zemlja, klasa i profesija, raspolau odreenim brojem poza, iz ijih
okvira one nikad ne izlaze i koje ine njihov stil, povezan s odreenim oblicima
miljenja i osjeanja.

ovjek ne moe promijeniti ni formu svojih misli, ni formu svojih osjeaja a da ne

promijeni poze. Sve na svijetu je, po miljenju Gurdijeva, materijalno i nalazi se u
kretanju, dok su razliiti oblici materije samo razliiti stupnjeva gustoe.
ovjekova dua je takoer materijalna, ona se sastoji iz vrlo fine supstance i stjee
se tokom itavog ivota. ovjek nema stalno, nepromjenljivo, individualno ja.
Umjesto njega postoje tisue posebnih ja, esto potpuno nepoznatih jedno drugom,
meusobno iskljuivih i neusklaenih.

Otac moderne metafizike G. I. Gurdjieff, u najveem se dijelu bavi samospoznajom i

evolucijom ljudske psihologije.
On je itavo ovjeanstvo zamiljao u obliku etiri kruga.
- Unutranji krug je ezoteriki. Njega ine ljudi koji su dostigli najvii nivo razvoja:
svaki takav ovjek posjeduje nedjeljivo ja, sve forme svijesti, kompleksno znanje,
slobodnu volju, i meu njima nema nesuglasica.
- Ljudi srednjeg, mezoterikog kruga, posjeduju sve kvalitete, svojstvene ljudima
ezoterikog kruga, ali njihovo znanje ima vie teorijski karakter.
- Trei krug je egzoteriki a znanja ljudi koji ga ine nosi vie filozofski, apstraktni
karakter. Njihovo se razumijevanja ne izraava djelima; ipak, ni meu njima nema
nerazumijevanja i razdora.
- Najzad, etvrti, vanjski krug, jest krug mehanikog ovjeanstva. Meu ljudima
nema uzajamnog razumijevanja, postoji neto kao mijeanje jezika.

Ideje Gurdijeva je najsustavnije izloio njegov uenik P. D. Uspenski, ija knjiga U

potrazi za udesnim sadri i podatke o ivotu njegovog uitelja u Moskvi,
Petersburgu, na Kavkazu. Svoju prvu knjigu Gurdijev je napisao neto prije svoje
smrti Sve i svata, ili Belzebubovi razgovori s unukom, dok su u drugu knjigu,
Susreti s iznimnim ljudima, uli rukopisi koje su njegovi uenici objavili poslije
njegove smrti.
Gurdjieff je bio iznimno direktan u obraanju svojim itateljima i sluateljima, esto je
svoje sugovornike znao ubaciti u neprilike jer je oekivao aktivnu participaciju u
razgovoru, njegov naum o direktom i interaktivnom uenju je podrao i Ouspensky.
U jednom od razgovora s uenicima koji se dogodio izmeu prvog i drugog svjetskog
rata, Gurdjieff kae slijedee:
Sudbina zaista postoji, ali ne za svakoga. Veina ljudi su odvojeni od svoje sudbine i
ive pod utjecajem zakona sluajnosti. Sudbina je rezultat planetarnih utjecaja koji
su u odgovarajuoj mjeri s tipom ovjeka i njegovom energijom. ovjek moe imati
sudbinu koja odgovara njegovom tipu. Ali u praksi on je nikada nema. Razlog zato
se to dogaa je jedinstven, ovjekova sudbina se odnosi samo na jedan jedini njegov
dio, to jest na njegovu sutinu, istinsko ja. Kada ovjek ne poznaje sebe i svoje
istinsko ja, kada se to istinsko ja stalno mijenja pod vanjskim utjecajima, tada
ovjekom upravlja zakon sluajnosti.
Gurdjieffov pomalo okantni nain iznoenja injenica i pitanja napretka ljudskog
uma, je predstavljao centralni dio njegovih predavanja, najvie se fokusirao na
samozavaravanje i la koje upravljaju svakim ljudskim bie prije nego li krene putem
samospoznaje:
Malo dijete nema osobnost. Ono je ono to jeste. Ono je sutina. Njegove elje,
ukusi, sve ono to voli i ne voli, sve to izraava njegovo bie onakvim kakvim jeste.
No nakon to se pone s njegovom edukacijom osobnost e poeti rasti i jaati.
Osobnost se stvara dijelom uz pomo namjernih utjecaja drugih ljudi, tonije
edukacijom i odgojem, a dijelom djetetovim oponaanjem osoba iz svoje neposredne
okoline. U stvaranju osobnosti, veliku ulogu ima pruanje otpora ljudima iz
neposredne okoline kako bi pojedinac ouvao ono to zaista njegovo i istinsko.

Uenje o sebi se najee moe usporediti s hodanjem po aru.

Sutina je istina u ljudskom biu, osobnost je la. Proporcionalno s razvojem
osobnosti, ovjekova sutina se manifestira sve rjee i rjee i esto se dogodi da se
razvoj sutine prestane razvijati u najranijoj mladosti. Obino se dogodi da sutina
odraslog ljudskog bia, ak i vrlo inteligentnog obrazovanog ljudskog bia, prestane s
rastom u dobi od pet do est godina starosti. To znai da sve ono to mi vidimo u
takvom ljudskom biu, nije njegovo osobno i pravo ja.

Zbog takvog traginog prestanka razvoja, sutina se na kraju manifestira samo kroz
ljudske instinkte i u vidu najjednostavnijih emocija. No ponekad se dogodi da se
ljudska sutina razvija paralelno s osobnou. Takvi sluajevi su iznimno rijetki,
naroito u okolnostima civiliziranog naina ivota.
Gurdjieff naravno ne osporava mogunost razvoja ljudskog bia, dapae on smatra
kako je na eventualni psiholoki razvoj i samospoznaja neto emu treba stremiti
svako ljudsko bie:
Nae drutvo i kultura stvaraju ljudsku osobnost, istovremeno je samo drutvo i
kultura produkt i rezultat osobnosti. Mi ne moemo shvatiti da je cijeli na ivot, sve
ono to nazivamo civilizacijom, znanou, filozofijom, umjetnou i politikom,
stvoreno od strane ljudskih osobnosti, to jest od strane svega onoga to u biti nije
sutinsko ljudsko.
Taj element koji nije sutinski ljudski se razlikuje od onoga to jeste nae
sutinsko, glavna je razlika da to to je nae sutinsko ne moemo izgubiti, izmijeniti
ili oduzeti na vjetaki nain, ali se moe i te kako zatomiti kroz mijenjanje osobnosti
uz odreene naine programiranja kroz ivot.
Ljudsko bie e zbog nepoznavanja sebe i razliitih vanjskih utjecaja kroz ivot razviti
izvjetaenost i imaginarni karakter. Zbog zakona sluajnosti koji upravlja svakim
uspavanim ljudskim biem, takva osoba e esto mijenjati svoje miljenje i stanovita
i svoje ja. Buenjem i samospoznajom se mijenja i percepcija. Stvari za koje je neko
ljudsko bie bilo spremno sebe rtvovati e postati bezvrijedne, besmislene i
beznaajne, nevrijedne da im se posveti bilo kakva panje. S druge strane ljudi koji
su potpuno neprobueni e takoer imati takva stanovita o svemu to im moe
pomoi u razvoju. Oni e u sebi moi pronai jedino par instinktivnih tenji i ukusa.
Takve osobe e moda voljeti slatkie, uivat e kada im je toplo ili nee voljeti
hladnou, i tako dalje.
Gurdjieff smatra kako je takav nain razmiljanja ne samo opasan, destruktivan i
krajnje automatski ve ga osim samozavaravanja smatra i dijelom negativne hipnoze
i samohipnoze. No, glede razvoja ljudskog bia Gurdjieff je rekao slijedee:
Da bi dolo do unutranjeg razvoja, i da bi se moglo raditi na samome sebi,
potrebna je odreena doza osobnosti i odreena doza snage sutine. Nedovoljno
razvijena osobnost ovjeka, podrazumijeva nedostatak znanja, nedostatak
informacija i materijala na kojima se mora bazirati rad na sebi. Bez odreenih zaliha
znanja, bez odreenih koliina materijala koji nije njegov, ovjek ne moe poeti s
radom na samome sebi, on ne moe poeti prouavati samog sebe, on se nee moi
boriti protiv svojih mehanikih navika, miljenja i djelovanja, on jednostavno nee
imati motiva da poduzme takav pothvat.
To ne znai da su svi putovi razvoja zatvoreni za takve ljude, oni se mogu pokrenuti
uz pomo puta fakira ili redovnika koji ne zahtijevaju intelektualni razvoj, no moda

takve ljude s vremenom ovakva vrsta izuavanja ponuka kretanje svojim

jedinstvenim putem, koji Ouspensky naziva etvrti put.
Gurdjieff nastavlja dalje:
Evolucija je za kulturnog ovjeka podjednako teka kao i za nekulturnog vojeka.
Kulturan ovjek ivi daleko od prirode, daleko od prirodnih uslova egzistencije, u
vjetakim uslovima i okruju, on tako razvija svoju osobnost na raun svoje sutine.
Manje kulturan ovjek ivi blie prirodi u normalnijem prirodnom orkuju, on tako
razvija svoju sutinu na raun osobnosti.
Uspjean poetak rada na sebi zahtjeva sretnu okolnost, gdje su osobnosti i sutina
ljudskog bia podjednako razvijene. Iz takvih se okolnosti mogu dobiti najvei uspjesi
u moguoj evoluciji ovjeanstva.
Izrazito je teko izvui najvanije isjeke iz bogatog radnog opusa G. I. Gurdjieffa,
serija uradaka Najvea tajna moe samo potai itatelja na vlastito istraivanje i
izuavanje. Nadamo se da smo barem dijelom uspjeli otkrinuti vrata u aroban i
dobro skriven unutranji univerzum ljudskog uma uz pomo najboljih modernih
metafizikih dijela.

kraj ili poetak?

Poznaj sebe gnthi seauton, je natpis sa ulaza u starogrki hram Apola u
Delfima.
U bizantinskoj enciklopediji iz X. vijeka, posveenoj antikom znanju, uz ovu
maksimu stoji upozorenje: Poslovica se moe primijeniti samo na one koji su krenuli
putem samospoznaje i koji ele to vie saznati o sebi. Ostatak ljudi na ovu poslovicu
nee obraati panju niti e im se ona initi vana.
Bez obzira na crkveni raskol iz 1054., zapadnjaci su preuzeli odreena znanja iz
Philokalie. Sama poslovica je dobila i dvije latinske inaice: Nosce te ipsum i Temet
nosce. Interesantno je da su stari Grci ovu poslovicu pripisivali Phemonoe, mitskoj
pjesnikinji, filozofu, matematiarki i astronomu iz pred-Homerskog perioda, a za koju
se smatra kako je bila ker boga Apolona. S vremenom se otkrilo kako je ovaj natpis
prvotno stajao na ulazu u najstariji Apolonov hram u Delosu. Neki klasini starogrki
kroniari su bili uvjereni da se iza imena Phemonoe krije Kumeanska Sibila, te da je
jedino osoba obdarena vidovnjakim sposobnostima mogla imati takvo znanje. Kako
je vrijeme prolazilo tako su se stara mistina znanja gubila i iskrivljavala. Nama,
dananjim tragaima za znanjem (spoznajom i samospoznajom), su ostali samo
maleni djelii razliitih uenja.

Ouspensky i Gurdjieff su danas gotovo zaboravljeni istraivai unutranjeg ljudskog

univerzuma. ivimo u materijalnom svijetu koji potpuno iskrivljuje istraivanja o
eventualnoj ljudskoj psiholokoj evoluciji.
P. D. Ouspensky je bio uvjeren kako ljudsko bie ima dvije mogunosti uenja,
tonije, dva smjera razvoja. Jedno je usvajanje znanja, a drugo je bitak ili direktno
usvajanje iskustava kroz ivot. Za Ouspeskyog i Gurdjieffa najvanije usvajanje
znanja je ono povezano sa samospoznajom, no oba istraivaa metafizike su se
sloila kako ljudska bia imaju naelno shvaanje o tome kako razliiti ljudi imaju
razliite razine znanja, te da je znanje relativan pojam i da postoji potreba za novim
saznanjima koja e objasniti nedoumice i otkriti dezinformacije. No isto tako su bili
sigurni kako ego i identifikacija uvelike liavaju te iste ljude u mogunosti
samospoznaje i spoznaje.
Knjiga o samospoznaji Psihologija mogue
evolucije ovjeanstva je nepravedno
zapostavljena iako otkriva stvari koje bi svi
trebali znati.

Drugi problem kojeg su otkrili Gurdjieff i Ouspensky u eventualnoj psiholokoj

evoluciji ljudskih bia je njihova nelagoda za izlaskom iz komforne zone i rada na
sebi. Osim toga, malo je ljudi spremno priznati da pripadaju trima najniima i
uroenima kategorijama ljudi. Veina ljudi e za sebe smatrati kako znaju dovoljno o
sebi i drugima, dok drugi ne znaju nita. Naroito veliki otpor ljudi iz prve tri kategorije
imaju prema onima koji su stvorili magnetski centar ili koji su doli u doticaj s nekom
metafizikom kolom. Ljudsko bie iz etvrte kategorije e shvaati razliku izmeu
istine i neistine i to je takoer usvajanje znanja, no nee imati elje za raspravu s
ljudima iz niih kategorija jer zna da su njihova stanovita daleko od istine. Naravno,
tu je i problem OPS kvaliteta ljudi i skrivanje znanja koliko je god to mogue, tako da
se postavlja pitanje kako uope uiti, a da se ne zaglavi u vrzinom kolu sisanja
energije i znanja od drugih. Vjerojatno je odgovor u OPD naelima: rad s drugima,
volontiranje, dobrovoljno dijeljenje informacija i elja za suradnjom, a ne u stvaranju
lidera ili gurua.
Jezik
Gurdjieff i Ouspensky su smatrali kako je jedna od najveih stupica i prepreka naem
razvoju shvaanje jezika, naroito u domeni razumijevanja. Razumijevanje se uvijek
mijea sa znanjem, to jest, s posjedovanjem informacija. Znanje i razumijevanje su
dvije potpuno razliite stvari. Da bismo razumjeli neku stvar moramo shvatiti njene
veze s okolinom i uzrono posljedine veze. Razumijevanje je, po Ouspenskyu,
uvijek shvaanje manjeg problema u odnosu na vei. Razumijevanje jedne stvari
odmah vodi do razumijevanja druge stvari i tako unedogled, no to zahtijeva vrijeme i
energiju, a ljudi esto ne ele uloiti svoje vrijeme i energiju u potpuno apstraktnu
stvar koja, drutveno govorei, nema nikakve vrijednosti u modernom, virtualnom i
stalno promjenjivom svijetu.
Prvi dio Philokalie. Samospoznaja je
dio svake metafizike i religijske kole.

Ouspensky je ak napomenuo kako moderni ovjek esto razumijevanje, per se,

brka s pravilnim imenovanjem stvari, otkrivanjem naziva, deifriranjem rijei za neku
nepoznatu pojavu, no pronalaenje i izmiljanje rijei za neshvatljive stvari nemaju
veze s razumijevanjem. Na alost, naa je znanost prepuna takvih sramotnih
primjera.
Ouspensky je rekao kako se ljudi meusobno ne razumiju ak i ako govore isti jezik,
a razlog je u tome to razliito doivljavaju odreene simbole i znakove iz razgovora,
nije vano je li rije o naglasku, jeziku tijela i dranju ili je rije o razliitoj identifikaciji i
razliitom pridavanju znaaja odreenoj vrsti izriaja. Kurtoazija je ak nametnula i
stanoviti paradoks u ljudskoj komunikaciji koji se jasno moe otkriti u reenici:
Razumijem Vas ali se ne slaem s Vama. Ouspensky smatra kako se ljudi ne mogu
razumjeti ako se ne slau. Drugim rijeima, ako nekoga razumijemo tada se slaemo
s tom osobom, ako nekoga ne razumijemo tada se ne slaemo s tom osobom. No
ljudska bia jako teko prihvaaju ovu zamisao, to znai da je jako teko razumiju.
Ouspensky smatra kako je razumijevanje aritmetika sredina izmeu znanja i bia
(bitka). Ljudi koji se meusobno razumiju ne moraju imati samo jednako znanje ve i
jednako bie. Kada nismo iskreni prema sebi i kada se jako malo poznajemo, tada je
gotovo nemogue pronai osobu koja nas u potpunosti moe razumjeti, to jest,
osobu koja je bie nalik na nas.
Druga pogrena ideja koju ljudi imaju i koja je iznimno karakteristina za moderno
drutvo je da razumijevanje moe biti razliito, no takoer i da ljudi imaju pravo
razliito shvatiti iste stvari.
Moderni ovjek kao OPS bie (bie okrenuto sluenju sebi) uglavnom ne potuje
tuu slobodnu volju pa tako niti pravo na razliito shvaanje stvari.
Ouspensky kae da se nae razine znanja mogu lako podijeliti prema kategorijama
ljudi. U vanjskom krugu bi bili ljudi iz prve tri kategorije. Taj krug se naziva mehaniki
krug zato to se u prvoj, drugoj i treoj kategoriji sve dogaa po jasno definiranim
mehanikim odnosima, kako to ve nalikuje ljudima koji se ponaaju poput automata
(robota), a kojima upravlja zakon sluajnosti. Ovaj krug se takoer naziva krugom
pomutnje jezikajer svi ljudi koji ive u ovom krugu komuniciraju razliitim jezicima i
nikada se ne razumiju. Svi sve shvaaju razliito. Ako ljudi iz vanjskog kruga shvate
da se ne razumiju moraju prodrijeti u prvi unutarnji krug (ljudi etvrte kategorije) jer je
razumijevanje mogue ostvariti tek u ovom krugu. Razne vrste kola slue kao portali
kojima se prolazi u unutranje krugove i vie kategorije ljudi. Za ulazak u unutranje
krugove je potreban teak rad na sebi. Prvi korak u ovom radu je prouavanje novog
jezika.
Naravno da se pitate kakav je to jezik?
U pitanju je jezik unutranjih krugova, jezik na kojem se mogu razumjeti svi ljudi. Svi
ljudi koji stoje u prvom unutranjem krugu imaju rudimentarno znanje tog jezika dok
unutranji krugovi, za kategorije ljudi pet, est i sedam, su potpuno izvan nae
mogunosti percepcije jer mi tamo jo nismo stigli.

Ljudi iz etvrte kategorije prouavaju jezik ljudi iz pete kategorije, ljudi iz pete
kategorije prouavaju jezik iz este kategorije i tako dalje. Ouspensky tvrdi da je
neto tako mogue dokazati samo upoznavanjem sebe i daljnjim promatranjem. I
Gurdjieff i Ouspensky su bili uvjereni kako se nae razumijevanje, isto kao i naa
svijest, stalno koleba; ni razumijevanje niti naa svijest nisu uvijek na istoj razini. To
znai da u jednom trenutku razumijemo vie, a u drugom trenutku manje. No,
teorijsko prouavanje nije dovoljno za evoluciju ljudske svijesti. Prijeko je potrebno
raditi na svome biu i njegovoj promjeni.
Razumijevanje
Druge ljude moemo razumjeti samo u onoj mjeri u kojoj smo u stanju razumjeti sebe
i samo na razini vlastitog bia. To znai da moemo prosuivati o razini neijeg
znanja, ali ne i o razini njegova bia. U drugim ljudima moemo vidjeti samo onoliko
koliko imamo u sebi. Ljudi, na alost, stalno rade greku mislei kako je ispravno
prosuivati tue bie. No stvari stoje sasvim drugaije. Ukoliko zaista elimo
razumjeti ljude na viem stupnju razvitka od nas samih tada moramo raditi na
promjeni vlastitog bia i poveanja vlastitog znanja.
Napredak
Gurdjieff je smatrao kako je napredak mogu samo uz prouavanje vlastitih centara,
prouavanja panje i pamenja sebe, jer to su jedini putovi koji vode ka
samospoznaji. Ouspensky je taj put razvitka nazvao etvrti put. Uz podjelu na
pozitivan i negativan put svaki korak se moe dodatno pratiti. Prvi je mehaniki koji
ukljuuje motoriki i instinktivni princip, drugi je emocionalni, trei intelektualni.
Mehaniki dio je gotovo automatski, on ne zasluuje nikakvu panju, no zbog toga se
ne moe prilagoditi promjenama okolnosti.
Dijelovi intelektualnog centra
U intelektualnom centru mehaniki dio obavlja sav posao oko registriranja dojmova,
shvaanja i asocijacija. To je sve to bi ovaj centar i trebao raditi ako drugi dijelovi
obavljaju svoj zadatak. Ovaj dio nikada ne bi trebao rjeavati probleme, no zapravo
je gotovo uvijek ba takav sluaj. Mehaniki dio e najee odgovarati na svakojaka
pitanja i to na vrlo nizak i ograniavajui nain s gotovim frazama, kolokvijalnim
izrazima i stranakim sloganima. Svi ti i mnogi drugi elementi naih uobiajenih
reakcija ine i sainjavaju djelovanje mehanikog dijela intelektualnog centra.
Formativni centar
Gurdjieff i Ouspensky su ovom dijelu dali posebno ime formativni centar. Mnogi
ljudi, a naroito oni iz prve kategorije, ive ivot upravljani formativnim centrom i
nikada ne aktiviraju druge dijelove intelektualnog centra. Formativni aparat ili centar
je sasvim dovoljan za neposredne ivotne potrebe, za prijem utjecaja A i odgovore na
njih, no s druge strane potpuno iskrivljava utjecaje C i odbija ih.

O utjecajima A, B i C
Rad formativnog centra je jednako lako prepoznati: on moe brojati samo do DVA, i
sve dijeli na dva, crno i bijelo, dobro i loe, boljevizam i faizam i tako dalje. Veinu
suvremenih fraza moemo zahvaliti formativnom razmiljanju. Na alost, isti je sluaj
i s najveim dijelom popularnih i znanstvenih teorija.
Emocionalni dio intelektualnog centra
Emocionalni dio intelektualnog centra se satoji od prvenstveno onoga to su Gurdjieff
i Ouspensky nazvali intelektualnim osjeajima ili intelektualnim emocijama: elje za
znanjem, zadovoljstva zbog znanja, nezadovoljstva zbog neznanja, radosti zbog
otkria i tako dalje. Nadamo se da e ovi primjeri pomoi u otkrivanju modusa
operandi vaeg intelektualnog centra.
Rad emocionalnog dijela zahtijeva punu panju, ali u ovom dijelu centra panja ne
zahtijeva nikakav napor jer se povezuje s entuzijazmom, zanimanjem, strau ili
predanou.
Intelektualni dio intelektualnog centra
Intelektulani dio intelektualnog centra ukljuuje sposobnost stvaranja, konstruiranja,
pronalaenja i otkrivanja. On ne moe raditi bez panje, ali panja u ovom dijelu
centra mora biti kontrolirana i odravana voljom i naporom.
Ovo su su najjosnovniji primjeri kriterija u prouavanju dijelova centara. U biti,
najlake ih je razlikovati i primijetiti s gledita panje. Kad panje nema ili kada nam
misli lutaju, nalazimo se u mehanikom dijelu, a ako panju privlai ili odrava
predmet promatranja, tada se nalazimo u emocionalnom dijelu centra. No, ako
panju kontrolira i odrava volja u pitanju je intelektualni dio.
Ista metoda pokazuje i kako moemo aktivirati intelektualni centar na rad: time to
promatramo nau panju i kontroliramo je, to jest prisiljavamo sebe da radimo s
intelektualnim dijelom centra. Ovo pravilo vrijedi i za sve ostale centre i njihove
dijelove iako e nam najvjerojatnije biti teko pronai intelektualni dio instinktivnog
centra koji radi bez imalo panje koju bismo mi mogli opaziti ili kontrolirati.
Dijelovi emocionalnog centra
Izvlaimo li negativne emocije iz slike o emocionalnom centru jer se one i te kako
lako mogu prepoznati? Pogledat emo kako izgleda pozitivna podjela emocionalnog
centra i njeni mehaniki, emocionalni i intelektualni dijelovi.
Mehaniki dio emocionalnog centra
Mehaniki dio se sastoji od najjeftinije vrste humora i grubog smisla za smijeno,
sklonosti prema uzbuenjima, prema spektakularnim predstavama, uivanja u

vanjskom sjaju, sentimentalnosti, sklonosti da se bude u masi i dio mase i sklonosti

prema svim osjeajima koji ponesu masu, te sklonosti prema potpunom gubljenju u
niim osjeajima; surovost, sebinost, kukaviluk, ljubomora i zavist.
Emocionalni dio je iznimno razliit od jednog do drugog ljudskog bia. On moe
sadravati smisao za humor, odnosno smisao za smijeno, vjerske osjeaje, estetske
osjeaje, moralne osjeaje i u tom sluaju moe voditi buenju svijesti. S
poistovjeivanjem postaje potpuno drugaiji, ljudi mogu postati ironini, sarkastini,
surovi, tvrdoglavi i ljubomorni samo u neto manjem obimu nego li u sluaju
aktivacije mehanikog dijela centra.
Intelektualni dio emocionalnog centra
On u sebi ima mo umjetnikog stvaranja koji se odvija uz pomo intelektualnih
dijelova motorikog i intelektualnog centra. Kada intelektualni dijelovi motorikog i
intelektualnog centra, koji su neophodni za manifestiranje kreativnih sposobnosti,
nisu dovoljno uvjebani tada se rad ovog dijela centra moe odraziti u snovima. To
objanjava divne i ivopisne snove koje imaju ljudi koji se smatraju nimalo umjetniki
nastrojenima.
Intelektualni dio emocionalnog centra je takoer glavno sjedite magnetskog centra.
Ako magnetski centar postoji samo u emocionalnom dijelu emocionalnog centra ili
samo u intelektualnom centru, tada taj magnetski centar nee biti dovoljno jak pa e
biti podloan pogrekama i neuspjehu. Ako je intelektualni dio emocionalnog centra
dovoljno razvijen tada on vodi ka razvoju viih centara.
Motoriki centar i njegovi dijelovi
U motorikom centru, mehaniki dio je automatski. Njemu pripadaju svi automatski
pokreti koji se obino nazivaju instinktom, kao i oponaanje i sposobnost oponaanja
koja u ivotu ljudi igra jako veliku ulogu.
Emocionalni dio motorikog centra
Ovaj dio je prvenstveno vezan za uitak u kretanju, kao na primjer sport, igre i ples.
No kada se s njima pomijea poistovjeivanje i drugi osjeaji tada se ljubav prema
sportovima ili igrama nalazi u motorikom dijelu emocionalnog ili intelektualnog
centra.
Intelektualni dio motorikog centra
Ovaj dio je iznimno vaan instrument. Svatko tko je ikada dobro napravio kakav
fiziki posao, zna da je za obavljanje takvog posla potrebno koritenje razliitih
pronalazaka u obliku orua pa ak i strojeva. ovjek sam mora pronai svoje vlastite
male metode ako eli sam obaviti neki fiziki posao. Ovi pronalasci metode su

posao intelektualnog dijela motorikog centra, a njegov rad je potreba za mnoge

druge ljudske pronalaske. Sposobnost voljnog oponaanja glasa, intonacije i pokreta
drugih ljudi, kakvu imamo priliku vidjeti kod glumaca ili pjevaa, takoer pripada
intelektualnom dijelu motorikog centra. Za vie, odnosno kvalitetnije, stupnjeve
ovakvih i slinih sposobnosti je potrebno sudjelovanje intelektualnog dijela
emocionalnog centra.
Instinktivni centar
Rad instinktivnog centra je za nas vrlo dobro skriven jer smo mi u stanju promatrati
samo njegov ulni i emocionalni dio. Mehaniki dio u sebi sadri uobiajene osjete,
koje vrlo esto ne primjeujemo, ali koji nam slue kao pozadina za druge osjete. Tu
su takoer i instinktivni pokreti u pravom znaenju te rijei, to jest, unutarnji pokreti
poput cirkulacije krvi, kretanje hrane u organizmu i unutarnji i vanjski refleksi.
Instinktivni dio instinktivnog centra
Ovaj dio je vrlo vaan. U stanju samosvijesti ili u stanju koje mu je blisko, ljudsko bie
mora doi u kontakt s intelektualnim dijelom instinktivnog centra i od njega moe
puno nauiti kada je rije o funkcioniranju ljudskog stroja i njegovim mogunostima.
Intelektualni dio instinktivnog centra
Intelektualni dio instinktivnog centra je um koji stoji iza cijelog ukupnog rada
organizma i taj um je razliit od intelektualnog uma.
Ouspensky je u svojim predavanjima esto ponavljao kako je za prouavanje dijelova
centara i njihovih funkcija potrebno pamenje sebe, tonije, uz promatranje trebamo i
pamtiti promjene na sebi i nain kako funkcioniramo.
U prvom dijelu prve tajne smo pokazali jednostavnim primjerom kako na um
uglavnom nije svjestan nas samih te ako i razmiljamo o sebi to obino traje nekoliko
sekundi dok nam misli ne odlutaju na neto sasvim drugo.
Gurdjieff i Ouspensky su smatrali da osoba koja ne moe pamtiti sebe nije u stanju
promatrati sebe dovoljno dugo niti dovoljno jasno da bi osjetila i shvatila razliku meu
funkcijama koje pripadaju dijelovima razliitih centara.
Rad na sebi je praenje i pamenje sebe. Pamenje sebe je djelomino buenje u
metafizikom smislu, to jest, poetak buenja, po Gurdjieffu i Ouspenskyu, nikakav
rad na sebi se ne moe nainiti ako ivimo u snu.
Kraj ivota u snu omoguava ivot probuenog ljudskog bia, na nama je da
odluimo elimo li se probuditi ili ostati u snu.

buenje i spas od wetika, bolesti koja prodire ovjeanstvo

Bolje je umrijeti nego ivjeti u snu, rijei G. I. Gurdjieffa.
Koliko puta vam se dogodilo da sate, dane, pa ak i tjedne provedete u automatskim
radnjama, sautomatskim mislima? Koliko puta ste eljeli promijeniti svoj ivot ali vas
je neto uvijek sprjeavalo u poduzimanju prvog koraka? Ovaj tekst posveujemo
svima onima koji znaju da se svijet moe promijeniti jedino ako prvo promijenimo
sebe izljeenjem od psiho-spiritualnog virusa.
Zimski san i wetiko
Teko je rei kako je slavni metafiziar George Ivanovich Gurdjieff (Georgij Ivanovi
Gurdijev) stekao znanje o prastarim kolama takozvanog etvrtog puta, jo je tee
saznati tko su mu bili mentori i uitelji, no jedno je jasno, Gurdjieff je pred kraj svog
ivota zatvorio sve svoje kole, razoaran svojim uenicima koji nita nisu radili na
sebi jer su smatrali da je dovoljno biti dio grupe, a da pri tome ne mrdnu prstom.

Otac moderne metafizike G. I. Gurdjieff, u najveem se dijelu bavi samospoznajom i

evolucijom ljudske psihologije.
Gurdjieff je umro davne 1949. Godine su prolazile, a na scenu su dolazili ljudi koji
su obeavali ekspresne teajeve u buenju duhovnosti i ostvarivanju astralnih
potencijala za male pare i jako malo truda. Do sredine 60-tih godina XX. vijeka, gurui
su nicali kao gljive nakon kie, a zbog svakojakih ubrzivaa duhovnosti,
poput psihodelinih droga, kuhanja u pari, pa ak i ritualnih samoubojstava,
postajalo je sve vie jasno kako duhovni vodii moderni gurui ne uspijevaju postii
nita vie nego li arhaine religije koje su milenijima obeavali narodu duhovnu
evoluciju, ljubav i suosjeanje, a jedino to je taj narod dobivao jeisprane mozgove,
prazne depove i u velikom broju sluajeva narueno psihiko i fiziko zdravlje i

konstantan osjeaj grijeha i neuspjeha, jer su, u zavisnosti od kole; malo dali, malo
voljeli ili malo sluili.
Duhovno buenje je ostalo samo prazno obeanje, a zahvaljujui sve veim i
eim klimatskim, ekonomskim i drutvenim anomalijama, ini se da neki sve vie
vjeruju da danas ivimo u stanju devolucije jer se svijet pretvorio u klaonicu u
kojoj ljudski ivot, potenje, dostojanstvo i empatija nemaju ama ba nikakvu
vrijednost.
Veliki broj nekadanjih tragaa za metafizikim odgovorima je razoarano pokunjio
glave, teko je spojiti kraj s krajem, a kamo li tragati za duhovnou, pa ipak, sam
Gurdjieff je poruio sljedee svima onima koji tragaju za istinom:
Buenje je mogue samo za one koji se zaista ele probuditi, samo za one koji se
bore sami sa sobom, koji rade na sebi jako dugo vremena, uporno i predano.
Koliko god ove rijei zvuale upeatljivo, tragau se mogu sruiti na izmuen um
poput tone cigli. Ljudsko bie pritisnuto svim moguim i nemoguim ivotnim
problemima eli instant pomo, trenutano buenje iz komara.

Knjiga koju preporuamo svima.

Unato eljama ljudi, ljudska psiholoka evolucija nikako da uzme maha, a ozbiljnost
problema najbolje pokazuje istraivanje Paula Levyja, autora knjige Dispelling

Wetiko: Breaking the Curse of Evil ili Razbijanje wetika: unitavanje zlog
prokletstva, u uvodu knjige stoji sljedee:
Ljudska bia su zaraena opasnom psiho-spiritualnom boleu due, parazitskim
nametnikom uma koji masovno uzima svoj danak zahvaljujui kolektivnoj psihozi
titanskih proporcija. Ovaj umni virus su prastari Indijanci nazivali wetiko, oni su znali
kako bolest operira kroz slijepe toke unutar ljudske psihe, devastirajui ljudska bia
koja su potpuno nesvjesna vlastitog ludila, prisiljavajui ih da djeluju i misle na utrb
sebe i drugih.
Wetiko je rak due, on napada nau percepciju na prikriven i podmukao nain,
tjerajui bolesnike da budu sve gori i gori, a da pri tome virus ostane dobro skriven
od radoznalih pogleda. Ova grozna bolest nije ograniena konvencionalnim
zakonima trodimenzionalnog prostora i vremena, ovaj bug u sustavu nas obmanjuje
djelujui s unutarnjim projektirajuim tendencijama naeg uma kako bi on postao
vanjski faktor, umjesto da ga s pravom razmatramo kao unutranju boljku.
Ljudi zaraenih wetikom stvaraju punu projekciju sebe za vanjske promatrae, kao
na filmskom platnu, iako su zaraeni potpuno prazni i bolesni iznutra. Wetiko se
nelokalno formira te konfigurira dogaaje u naem svijetu iskoritavajui
sinkroniziranost koja sve vie dolazi do izraaja. Zapravo wetiko nalikuje dubokom
snu, te dogaaje iz vanjskog svijeta simbolino odraava kroz stanja u dubokoj psihi
ovjeanstva.
Paul Levy, naljednik Lobacewskog,
Gurdjieffa i Osupsenskykog, otkriva
stvari koje lede krv u ilama, no istina
titi.

Paul Levy se oslanja na spoznaje iz Jungove psihologije, amanizma, alkemije,

tradicionalnih duhovnih mudrosti i naravno vlastitih iskustava. Autor nam na najbolji
mogui nain predoava kako se iz otrova wetika moe stvoriti funkcionalni

protuotrov koji, kada ga jednom otkrijete, moe pomoi da se probudite iz sna, te da

pridonesete unitavanju ludila u koje je zapalo nae drutvo.
Manifestacije wetika nepovratno unitavaju nau vrstu i nae drutvo, pa ipak ako ga
spoznamo i ako se protiv njega borimo, moemo ga iskoristiti kao katalizator za
dublje procese globalnog buenja. Hoemo li mi u tome uspjeti ili ne ovisi iskljuivo o
onome to otkrijemo o sebi.
Neki itatelji e vjerojatno smatrati kako su ovakve tvrdnje previe okantne, te da
situacija zasigurno nije tako crna, neki e moda ak pomisliti kako ne trebaju dalje
itati jer imaju dovoljno ljubavi u sebi, te da im se zbog te ljubavi nita loe ne moe
dogoditi.
Vjerojatno e biti i onih koji e smatrati da su ovakve izjave potpuno lude te da
nemaju osnove u stvarnosti, pa ipak Gurdjieff je tvrdio kako istina o tome gdje se
nalazi i kuda se kree ljudska zajednica ima toliko negativan predznak da je veliki
broj ljudi niti ne moe pojmiti, a kamo li mogu o njoj misliti. On je takoer naveo da
ljudi uglavnom ive u stanju potpunog sna, sna koji od takvih pripadnika ljudske vrste
pravi ive mrtvace, te da oni koji su u najdubljem snu, uporno ponavljaju kako e
probuditi druge:
Veina ljudi ivi u stanju potpunog sna, neki se u svom snu bave znanou, a neki
piu knjige uvjeravajui druge kako ih mogu probuditi.
Zasigurno je teko prepoznati objektivnu istinu o svijetu u kojem ivimo, ako ne
moemo prepoznati stanja naeg vlastitog uma, ako ne znamo to se dogaa u
nama.

Jo jedna knjiga koju je vrijedno

proitati.

Levy nije jedini koji je detaljno pisao o raku due, u knjizi Jacka D. Forbesa
Columbus and other Cannibals ili Kolumbo i ostali kanibali, autor pokazuje kako
se wetiko provlaio kroz povijest zajedno s destrukcijom, muenjem, ubijanjem i
sakaenjem milijardi ljudi, a sve to uz pomo najpoznatijih povijesnih linosti.

The Madness od George W. Bush: A

Reflection od our Collective Psychosis
kniga koja e mnogima otvoriti oi.

Na alost nita se nije promijenilo na bolje, ak to vie, u Levyjevoj knjizi The

Madness od George W. Bush: A Reflection od our Collective Psychosis ili Ludilo
Gerogea W. Busha: refleksija na nau kolektivnu psihozu, autor nastavlja s
istraivanjima tamo gdje je stao slavni Andrzej M. Lobaczewski s njegovom
Ponerologijom: naunom studijom o prirodi zla.
Dok je Lobaczewski davao primjere razliitih ekstremnih
oblika patokracije vladavine psihopata, dotle Forbes otkriva jo jednu tajnu koja
nam se skriva pred oima, nain na koji su osobe poput G. W. Busha stvarali
milijarde rtava zahvaljujui malignoj egoferniji kolektivnoj psihozi najveih
srazmjera.
Profesor Forbes je wetiko objasnio na sljedei nain:
Nekoliko tisua godina ljudska vrsta pati od psihike kuge koja je puno opasnija od
kombinacije lepre, malarije i malih boginja. Pripadnici plemena Cree su je nazvali
psihikim virusom wetikom. Osoba koja je bila zaraena takvom boljkom je bila
toliko spiritualno zla i pokvarena da je terorizirala sve oko sebe.
Forbes je bio jedan od osnivaa pokreta za ouvanje domorodakih vrijednosti i
tradicija tijekom 60-tih godina XX. vijeka, po njemu Indijanci, Indiosi, Karibe i drugi
domicilni narodi Amerike su imali znanje koje nedostaje zapadnjakoj kulturi
ocrnjenoj psihopatskim utjecajima:
Tragina je injenica kako je zadnjih nekoliko tisua godina nae povijesti zapravo
pria o epidemiologiji wetika. Htjeli mi to priznati ili ne wetiko maligna egofernija je
psihoza u pravom smislu te rijei jer napada ljudsku duu.

Proitate li knjige koje smo vam spomenuli shvatit ete kako je wetiko u velikom stilu
izrodio ljudsku podvrstukoja samo izvana nalikuje na empatine ljudske primjerke, o
njoj smo pisali puno puta i uglavnom smo je promatrali kroz patokraciju, ponerologiju
i energetski i emocionalni vampirizam, no zapravo Levyjeva i Forbesova istraivanja
nadopunjavaju jo jedan dio, zapravo povezuje istraivanja Lobacewskog s idejama
Gurdjieffa.
Politika ponerologija je knjiga koja s
nevjerojatnim detaljima objanjava
podrijetlo zla meu ljudima i vladavinu
psihopata koja nas polako unitava.

Forbes je dodao kako je istraivanje wetika u nama samima iznimno teko, jer bolest
stvara projekcije za koje mi vjerujemo da su glavni dio nas samih, nae vie ja, naa
dua. Zapravo Forbes napominje kako je iznimno lako zamijeniti svoje ja s boleu,
te umjesto da se lijeimo, padamo u jo dublji san, jer je wetiko u stanju prevariti bilo
koga tko ne eli provesti godine u izuavanju svog unutranjeg bitka.
Levy smatra da wetiko moemo unititi samo ako prepoznamo sve njegove projekcije
u nama, naroito ako usporeujemo sebe sa svima drugima koji su zaraeni ovom
boleu, nakon to otkrijemo sve slojeve lanog sebstva, to lano sebstvo trebamo
zatvoriti u alkemijski kontejner kako bi bili svjesni bilo kakvog pokuaja da wetiko
ponovno preuzme kontrolu nad nama.
Jung je o tome pisao na gotovo isti nain, po njemu kad god primijetimo da neto nije
u redu s nama, da naa psiha stvara nemiran unutranji duh koji mui nositelja i
okolinu, tada trebamo izvaditi sve karte na stol, trebamo izvui uzronik stvaranja
problema na danje svjetlo iz dubina nae psihe, te ga zatvoriti u svjesni kontejner i ne
dati takvim projektiranim dijelovima sebe da ikada vie stanu na put izmeu nas i
ljudi u naoj okolini.

Jung na kraju pie:

Ako zaista volite ljudska bia, napravite vrsti i neprobojan kontejner u koji ete
zatvoriti taj vraji otrov. Zapamtite, taj otrov se uvijek negdje nalazi, a njegova
sloboda se omoguava jedino ako tvrdite da on ne postoji. Kao i svaka boljka, otrov u
naoj psihi e se praviti da ne postoji, sve do trenutka dok nije prekasno.
Levy tvrdi da je Jung bio u pravu, jer wetiko jedino moe opstati ako se pravimo da
ga nema, ponemo li tragati za psiho-duhovnim virusom, nai emo ga u ovom ili
onom dijelu psihe. Dekodiranje wetiko simptoma je pravo razotkrivanje, prvi korak za
buenje iz onoga to Gurdjieff naziva snom.
Bolest civilizacije
Forbes smatra da je wetiko maligna egofernija bolest nae civilizacije, on smatra
kako su Europljani razvili wetiko zajedno s onim to smatramo naom civilizacijom.
Najtunije od svega je da smo svim narodima koji nisu eljeli i nisu poznavali nau
civilizaciju, prvo prenijeli wetiko, a tek nakon toga smo ih civilizirali, pokrstili, prekrstili,
adaptirali, pregazili i u velikom broju sluajeva u potpunosti smo ih unitili.
Forbes nadodaje kako je rast nae civilizacije pratio jo vei i nagliji rast nasilja svih
moguih vrsta, na koncu je civilizacija ostala jedino s izraavanjem tog istog nasilja, a
od civiliziranosti nije ostalo ba nita.

Dihadisti ISIS-a ubijaju irake vojnike pred kamerama. Svaki put kada priroda
poludi, patokracija smisli jo jedan novi rat. Utjecaj wetika je toliki da se vie ne moe
zanemariti.
Moderno civilizirano ljudsko bie e pomisliti kako djeluje na osnovama logike,
racionalnosti i znanja, pa ipak svi mi sve vie osjeamo kako nas je civilizacija dovela
na rub pameti da ne kaemo oaja, civilizacija je postala neto to nas u velikom
sluaju odvaja od prirode, zapravo civilizacija nas tjera da se prema toj istoj prirodi
ponaamo kao virusi, unitavamo jedni druge i prirodne resurse bez ikakve pomisli
to emo ostaviti pokoljenjima u budunosti. Sve to je pokazatelj ljudske zaraze

wetikom, mi smo sami postali virusi i smatramo kako je virus nae pravo ja (makar
nam se on ne sviao, mi nastavljamo ivjeti pod njegovim utjecajem unutar
civiliziranog drutva).
Forbes nastavlja s opisom wetika, dodajui sljedee:
Ta bolest, taj ljudoderski virus wetiko je najvea epidemija koja je ikada napala
ljudska bia. Naa rasa se nalazi usred psihike epidemije opake i zarazne psihoze
koja unitava ljudsku psihu od poetka vremena. Poput fraktala, wetiko operira u vie
dimenzija istovremeno unutar nas samih, meu nama i naravno prekriva cijeli
ljudski kolektiv. Kanibalizam ne znai samo fiziku konzumaciju ljudi, ve u pravom
smislu rijei oznaava konzumiranje tueg ivota i ivotne sile zbog vlastitih potreba
i dobiti.
Svi oni zaraeni wetikom, poput kanibala, konzumiraju ivotnu energiju drugih ljudi,
neljudi i ivotinja, zbog vlastite potrebe i dobiti, a da pri tome ne daju nita drugima
od vlastite ivotne energije ili vlastita ivota. Najbolji primjer koliko smo samodestruktivni i koliko smo zaraeni wetikom je kako se odnosimo prema Amazoni
zelenim pluima planete.
Drugi simbolini primjer bi mogao biti Monsanto koji stvara terminatorsko GM sjeme
koje truje nas i planetu i to nepovratno jer usput mijenja i nas izvana i iznutra.
Monsanto zapravo pravi sjeme koje unitava milijune farmera jer su im ljetine sve
manje i slabije, ljudska bia jedu jedna druge, na suptilne naine koje naa zaraena
psiha ne vidi jer su nae projekcije toliko velike da nemaju veze s istinom.
Najvanija odlika wetika je da se zaraeni ponaaju kao predatori, svi oni koji su
nepovratno zaraeni s boleu ne pokazuju niti jednu jedinu ljudsku pozitivnu
karakteristiku, oni su postali nehumani u svakom smislu te rijei. Oni se ponaaju kao
sasvim druga vrsta koja se hrani nama, bez obzira dolazi li hranjenje kroz dominaciju
ili psihiku, emocionalnu, fiziku, metafiziku ili neko drugu vrstu konzumacije. Oni
koji su bespovratno zaraeno wetikom unitavaju svu pozitivnu kreativnu energiju
ljudi i resurse planete, ogoljavajui je do kosti.
Levyjeva dijagnoza za ovjeanstvo je psihika egomanija u kojoj ljudi niti ne vide
kolektivno ludilo i ako osjeaju pritisak u svakom kutku svakodnevnog ivota. Po
njemu, nae kolektivno ludilo postaje vidljivo tek kada se planeta nae na pragu
globalne katastrofe ili samounitenja. U trenutku kada ta opasnost po svijet nestane,
wetiko ponovno nestaje iz naeg vidokruga, stvarajui uvjete da se sljedei put svijet
zaista i strmoglavi u nitavilo ili potpuno unitenje.
Zahvaljujui ogrtau nevidljivosti mi ne vidimo vlastito ludilo, ne prepoznajemo ga, ne
borimo se protiv njega, nae psihiko sljepilo je sudionik u kreaciji jo eeg
masovnog ludila.
Levy zakljuuje:

Mnogi od nas ne mogu shvatiti veliinu zla koje donosi wetiko, i ako su rtve takve
bolesti. Nedostatak imaginacije o najveem zlu koje je ikada postojalo na planeti
omoguava stvaranje naeg vlastitog zla, na takav nain se bolest iri na sve strane,
omoguavajui vrzino kolo koje se milenijima nije zaustavilo. Zbog nae psihike
sljepoe mi smo sudionici u irenju wetika, sistematskog zla koje se ne moe opisati
rijeima. Zlo paralizira nae mogunosti sagledavanja epidemije, onemoguava
stvaranje jezika s kojim bismo ga opisali, nama nedostaju ne samo rijei ve i
pojmovi s kojima bi otkrili wetiko, zbog toga nam ne preostaje nita drugo ve da
koristimo transcendentalni jezik umjetnosti.
Zamolili bismo itatelje da proitaju tekst nekoliko puta, naroito ako smatraju da
njima nije mogla promaknuti tako velika stvar poput raka due, mi emo nastaviti
pisati o nainu na koji se wetiko moe otkriti i pobijediti, no ako smatrate da je s
vama i sa svijetom sve u redu, tada piemo uzalud.
Po tko zna koji put, zavrit emo tekst s motom: znanje titi, a neznanje ugroava.

borba s wetikom
U prolom dijelu smo se pozabavili osnovama psiho-spiritualne zaraze koja je nau
povijest pretvorila u klaonicu, dok je budunost zbog istog faktora postala
neizvjesnija nego li ikad. Nekima e biti teko povjerovati da su ljudska bia zaraena
rakom due wetikom, no pogledamo li malo oko sebe postaje jasno da neto
definitivno nije u redu s naom civilizacijom, od velianja ega do psihopatskih
zakona, a ponajvie zbog izriitog nedostatka empatije ljudi kako prema drugim
ivim biima planete, tako prema pripadnicima vlastite vrste.
Raskrije
Svi smo imali priliku biti na ivotnim raskrijima i prekretnicama, neki su ta ivotna
raskrija smatrali najbolnijim trenutcima u ivotu i pitali su se zato se takve stvari
njima dogaaju, zar su takve stvari zaista zasluili? S druge strane G.I. Gurdjieff je
smatrao da se ljudska psihika evolucija moe dogoditi samo na tim ivotnim
raskrijima, dok se na putu izmeu dva raskrija ba nita ne moe uraditi.
ivotna raskrija su za veinu ljudi najtei trenuci u ivotu, pa ipak oni omoguavaju
psiholoku evoluciju ljudskih bia.

Zapravo Gurdjieff je bio iznimno jasan kada je rekao:

Postoji odreen period da se uini odreena stvar. Ukoliko se do jednog odreenog
vremena ne uini ono to se treba uiniti, Zemlja moe propasti, a da nije ostvarila
ono to je mogla ostvariti. Znanstvena tumaenja tvrde kako je organski ivot na

planeti Zemlji spoj sluajnih faktora, ta vrsta sluajnog razvoja naruava odreeni
mehaniki sustav, no ta vrsta znanja koju nam prezentiraju znanstvenici nema veze s
niim stvarnim niti izvlai bilo kakve zakljuke iz ovjekove egzistencije. Mi, kao prvo,
moramo shvatiti da u prirodi ne postoji nita sluajno i nikada nita sluajno nee
postojati, sve ima svoju funkciju, sve ima razloge postojanja.
Organski ivot mora evoluirati da bi ispunio svoju namjenu.
Gurdjieff je stalno ponavljao kako je Zemlja hrana za Mjesec koji takoer raste, dok je
Sunce boanskog podrijetla, on je takoer napominjao da se neko vrijeme Mjesec
moe zadovoljiti hranom koju mu daje organski ivot na Zemlji, no u dogledno
vrijeme Mjesec e se zbog svoje vlastite evolucije prestati zadovoljavati samo tom
odreenom vrstom hrane koju mu prua Zemlja. On e postati sve vie gladan.
Organski ivot na planeti e trebati zadovoljiti tu vrstu gladi inae nee odgovarati
svojoj namjeni. To znai da bi ispunio svoj zadatak, organski ivot na planeti Zemlji
mora evoluirati na nivou potreba same Zemlje i Mjeseca.
Gurdjieff dodaje slijedee na ovu alegoriju:
Zrak stvaranja je poput grane drveta, ukoliko organski ivot na Zemlji nestane ili
prestane s evolucijom tonije ako prestane ispunjavati ulogu koja je za tu granu
namjenjena, onda e se ova grana osuiti i nestati. Dio organskog ivota koje
evoluira na planeti je ovjeanstvo, jako je vano napomenuti da svo ovjeanstvo
ne evoluira, zapravo ljudski rod ima svoj odreen dio koji evoluira.
Gurdjieff je oigledno znao razlike izmeu ljudi s duom i onih koji spadaju u
organske portale, i njihove pokvarene primjerke psihopate. O tome smo vie
pisali ovdje i ovdje, no vratimo li se na temu evolucije, potrebno je napomenuti kako
ona nema veze s evolucijom koju zagovaraju Darwinisti, metafizika obraa panju
jedino na psiholoku evoluciju evoluciju ljudske due.

Veliki broj znanstvenika povezuje ljudsku evoluciju s tehnolokim napretkom, pa ipak

o psiholokoj evoluciji se uope ne raspravlja i istrauje.

U nastavku Gurdjieff objanjava neto to i te kako ima veze s wetikom rakom

due:
Ako obratimo panju na povijesni razvoj ljudske rase, lako postaje vidljivo da se mi
stalno vrtimo u krugu. U jednom trenutku ljudska rasa nitava sve to je stvorila, dok
u drugom trenutku nastavlja s razvojem mehanikih stvari, to se zapravo dogaalo u
zadnjih stotinjak godina, a da pri tome gubimo mnoge druge stvari koje su
najvjerojatnije puno vanije za nau rasu.
Matrix World je do sada puno puta pisala o ponerologiji znanosti o podrijetlu zla
meu ljudima i patokraciji vladavini psihopata, koliko je vana injenica o
postojanju ljudi koji su zapravo potpuno mrtvi i isprazni iznutra najbolje se moe
vidjeti iz slijedee Gurdjieffove napomene:
Znaajan postotak ljudi koje svakodnevno sreemo na ulici su potpuno prazni
iznutra kao da su ve mrtvi. Sretni smo to ne znamo i ne moemo vidjeti koji
ljudi su takvi. Kada bi znali koliki je broj ljudi meu nama u stvari mrtvo i da
takvi upravljaju naim ivotima, poludjeli bi od strave.
U nastavku otac moderne metafizike nadodaje:
Uopeno gledajui, moemo rei kako se ovjeanstvo nalazi u stanovitom zastoju,
te da taj zastoj stvara strmoglavi put prema dole, put koji vodi prema degeneraciji.
Porast znanja u jednoj domeni stvara porast neznanja u drugoj domeni, profinjenost
u jednoj domeni, stvara vulgarnosti na drugoj stani, sloboda u jednoj domeni uzrokuje
stvaranje ropstva na drugoj strani, nestanak jedne vrste predrasuda utjee na pojavu
i rast druge vrste predrasuda i tako dalje.
Nakon toga Gurdjieff je naglasio vanost raskrija:
Uravnoteenje procesa iz degeneracije u evoluciju se moe dogoditi samo u
odreenim trenucima, taj proces se moe dogoditi samo na odreenim raskrijima.
Izmeu tih raskrija nita se ne moe uraditi.
Ako odreeni proces proe kroz raskrije a da se pri tome nita ne dogodi, tada se
nakon prolaska raskrija nita vie ne moe promijeniti, zapravo taj e se proces
nastaviti razvijati prema mehanikim zakonitostima, ak i ako se to dogaa u vrijeme
kada e ljudi primijetiti da se pribliava neminovno globalno unitenje, ljudi nee biti u
stanju poduzeti ba nita.
Postoji puno ljudi koji smatraju da se ovjeanstvo kree u pravcu kojim se treba
kretati, takvi ljudi izmiljaju raznorazne teorije koje bi navodno trebale promijeniti
ivot cijelog ljudskog roda. Dok jedan smilja jednu vrstu teorije, dotle drugi smilja
teoriju koja je u potpunosti suprotna od prvotne. I jedan i drugi teoretiar e oekivati
da mu svi ljudi bezuvjetno povjeruju. Na alost puno ljudi i povjeruje takvim teorijama
i njih se dre kao pijan plota.

Sve te teorije su poprilino fantastine zbog injenice da ne uzimaju u obzir

najvaniju stvar, a to je podreenu ulogu koje ljudski rod ima zajedno sa svim
organskim ivotom na planeti.
Intelektualne teorije stavljaju ovjeka u centar svega, sve postoji zbog ovjeanstva;
Sunce, Mjesec i Zemlja. Te teorije ak zaboravljaju na stvarnu ljudsku prirodu, na
njegovu visinu, na njegovo mjesto na planeti, te teorije iznad svega zaboravljaju na
prolaznu ljudsku egzistenciju. Te teorije naglaavaju da je ovjek, ako to poeli,
sposoban promijeniti cijeli svoj ivot, tonije da je ljudsko bie u stanju organizirati
vlastitu egzistenciju na racionalnim principima.
Sve te teorije odravaju ljudska bia u stanju, u kojem se trenutano nalazimo.

New age pokreti nisu pomogli u psiholokoj evoluciji ovjeka, umjesto napretka dobili
smo arenu romantinu sliku ljudskog uzaa.
Moda vam se ovaj uvod o temi borbe protiv wetika ini predug, no kako je sam
Gurdjieff napomenuo, ne postoji brzo rjeenje za psiholoku evoluciju ljudskih bia,
spoznaja i samospoznaja je proces kroz koji moramo prolaziti godinama, uei o
lanim sebstvima i djelovima sebe koji zapravo nisu nai ve su nam implantirani od
vani, na raznorazne naine.
Gurdjieff na to kae slijedee:
Moramo razumijeti da se ljudsko bie sastoji iz dva dijela; sutine i osobnosti
(linosti). Sutina je u ovjeku dio koji je stvarno njegov. Osobnost u ovjeku nije
njegova. Zapravo to to nije njegovo znai da je dolo izvana, da je ljudsko bie to
nauilo, ili pak to je dio koji ovjek odraava, svo tragovi vanjskih impresija ostavljeni
u naoj memoriji, u naoj osjetilnosti, sve rijei i pokreti koji su naueni, svi osjeaji
koji su stvoreni uz pomo oponaanja, sve to nije njegovo, sve to je osobnosti.
S toke gledita uobiajene psihologije, podjela ljudskih bia na osobnosti i sutinu je
teko pojmljiva, u stvari ovakva podjela uope ne postoji u modernoj psihologiji.
Malo dijete jo uvijek nema svoju osobnosti, ono je onakvo kakvo stvarno jeste.
Osobnost se stvara dijelom uz pomo namjernih utjecaja drugih ljudskih bia, tonije
obrazovanjem, a dijelom i spontanim oponaanjem starijih ljudi, od strane malog
djeteta.
Sutina je istiniti dio odraslog ljudskog bia, a osobnost je lani dio ljudskog bia.
Proporcionalno s razvojem osobnosti, sutina se sve rjee manifestira, te se esto
dogaa da se ljudska sutina zaustavi u razvoju za vrijeme djetinjstva i nikada vie
ne raste.

esto se dogodi da sutina odraslog inteligentnog obrazovanog ljudskog bia

prestane s rastom na nivou djeteta od pet do est godina. To zapravo znai, da sve
to vidimo na takvom ljudskom biu, nije njegovo osobno.
Ono to je stvarno dio ljudskog bia je njegovo osobno svojstvo tonije njegova
sutina, ona se obino manifestira samo u obliku instinkta i najjednostavnijih emocija.
Pa ipak, postoje sluajevi kada se sutona ljudskog bia razvija paralelno s
njegovom osobnou. Ovo su izuzetno rijetki sluajevi, pogotovo u okolsnostima
civiliziranog ivota.
Zapravo ovaj dio se savreno slae s napomenama Forbesa i Levyja koji tvrde kako
je wetiko zapravo maligna egofernija, bolest nae civilizacije. Forbes je nadodao da
su Europljani razvili wetiko zajedno s onim to smatramo naom civilizacijom i
civiliziranou.
Svim narodima koji nisu poznali nau zapadnjaku civilizaciju, mi smo prvo prenijeli
wetiko rak due, a tek nakon toga smo ih civilizirali.
Proitate li zadnji dio Najvee tajne uoit ete Forbesovo miljenje o tome da je rast
nae civilizacije pratio jo vei rast nasilja svih moguih vrsta, na koncu je civilizacija
ostala jedino s izraavanem tog istog nasilja, a od civiliziranosti nije ostalo ba nita.
Gurdjieff je bio sasvim jasan kada je rekao sljedee:
Sutina ima vie anse za razvitak kod ljudi koji ive blie prirodi, u tekim ivotnim
uslovima, tonije kod ljudi koji se nalaze u stalnoj ivotnoj opasnosti i bitci za
opstanak. Po pravilu, kod takvih ljudi osobnost se malo ili nimalo razvija. Pa ipak oni
imaju vie onoga to je njihovo, a manje onoga to nije njihovo, zapravo takvim
ljudima fali obrazovanje i kultura, oni su uglavnom necivilizirani.
Kultura stvara osobnost i istovremeno je produkt i rezultat osobnosti. Nama je jako
teko shvatiti da je cijeli na ivot, sve ono to nazivamo civilizacijom, sve ono to
smatramo znanou, filozofijom, umjetnou i politikom, stvoreno od strane ljudske
osobnosti, to jest od strane onoga to u biti nije njihovo.
Taj element, tonije ono to nije sutinski njihovo se razlikuje od onoga to je
stvarno njihovo i to po injenici da se ono moe izgubiti, izmijeniti ili moe biti
oduzeto od ljudskih bia na vie vjetakih naina.
Zapravo puno puta smo mogli kako se na razliite naine unitavaju ljudske
osobnosti, naroito kroz reprogramiranje, pa ak i kroz grozne eksperimente umnog
programiranja, od kojih je nama najbolje poznat Greembaum i MK Ultra.
Gurdjieff tvrdi da postoje naini za verificiranje veze izmeu osobnosti i sutine, u
istonjakim kolama postoje metode poput hipnoze, vjeba i narkotika, kako bi se

odvojile veze izmeu ljudske osobnosti i sutine. On smatra da ukoliko se osobnost i

sutina u ljudskim biima odvoje na neko vrijeme, na ovaj ili onaj nain, tada se u
ovjeku formiraju dva bia, koji priaju razliitim glasovima, koji imaju razliite ukuse,
ciljeve i interese, te da se obino ustanovi kako se jedno od ta dva bia nalazi na
nivou malog djeteta.
Gurdjieff napominje da je intruzivno mijenjanje ljudske osobnosti i sutine pogubno,
mentalne hipnoze koje stvara naa civilizacija su po nas toliko katastrofalne da
vjerujemo u lai unutar sebe i izvan sebe, on smatra da je jedino mogue pravilno
razviti sebe uz pomo kole, tonije uz pomo ljudi koji su ve proli takve promjene.
Zapravo Gurdjieff stvara analogijom opisuje buenje, kao bijeg iz zatvora, te smatra
da se za bijeg iz takvog zatvora moramo udruiti s ljudima koji su ve pobjegli ili pak
imaju znanja kako taj zatvor izgleda, gdje su mu straari, kako napraviti alate za bijeg
i slino.
Gurdjieff napominje da je bijeg i zatvora mogu ako se civiliziranom ljudskom biu
uspava osobnost no ostavi se budna njegova sutina, nakon odreenog vremena.
osobnost nestaje a ostaje samo ljudska sutina. Tada se dogaa neto to rui iluzije
u pravom smislu te rijei, ljudsko bie ostavljeno samo s budnom sutinom shvaa
kako je bio pun najraznovrsnijih uzvienih ideja, pun simpatija, antipatija, ljubavi,
mrnje, strasti, patriotizma, stremljenja, elja, uvjerenja, koje su odjednom nestale,
ljudsko bie nakon toga ostaje potpuno prazno, bez misli osjeaja, uvjerenja i
stavova. Stvari koje su nekada uzbuivale takvo ljudsko bie, sada postaju nevane,
na njih takvo ljudsko bie vie nema nikakvih osjeaja, postaje prema njima
indiferentan jer se deprogramirao u najdubljem smilsu te rijei.
Gurdjieff napominje:
Ponekad je takvo ljudsko bie u stanju vidjeti svu izvjetaenost i imaginarni
karakter svog uobiajenog raspoloenja, svojih nekadanjih uzvienih rijei, a
ponekad ih ak i zaboravi kao da nikada nisu postojale.
Stvari za koje je takvo ljudsko bie bilo u stanju rtvovati svoj vlastiti ivot, postaju
besmislene i beznaajne, nevrijedne da im se posveti ikakva panja. Sve to ljudsko
bie u tom stanju moe osjetiti je par instiktivnih tenji i ukusa. Recimo moe voljeti
slatkie, uivati u toplini, nee voljeti razmiljati o poslu, te muse moe sviati ideja o
fizikom kretanju i to je zapravo sve.
Mnogi ljudi koji su se podvrgli takvoj hipnozi su bili okirani spoznajom da u sebi
imaju neto to ima potpuno suprotne stavove o svemu to misli i osjea njihova
osobnost. U velikom broju sluajeva, ljudi tada nastoje suzbiti sutinski aspekt sebe,
te nastavljaju dalje, po starom, jer je njihova osobnost dominantna i naravno ta
osobnost ne moe priznati sama sebi da je izvjetaena i neprirodna.

Ovaj dio savreno opisuje nain na koji wetiko kroz projekciju dominira unutar nas
samih, no wetiko ima cijeli pregrt trikova s kojima nas zavodi i s kojima nama
upravlja do te mjere da nas pretvara u nehumane automate, ljude maine kako ih je
nazivao Tesla i Gurdjieff