Sri Nisargadatta Maharaj – 60 Detonatora Za

Buđenje
27. srpnja 2013. - 29 Comments.

1. Prije nego što manifestacija može da se dogodi, mora postojati nešto što
može da se manifestira: to je Apsolut.

2. Bez ikakvoga uzroka, spontano, to se događa; ne postoji razlog. Ta

svijest je univerzalna – nema individualnosti. Ali kada se svijest pojavi u
određenoj formi koja je također nastala spontano i počne da funkcionira u
njoj, ta forma poprima osjećaj da je individua i tako ono što je neograničeno
ograničava sebe na određenu formu i tada nevolje počinju.

3. Svijest je taj osjećaj biti živ, biti prisutan, osjećaj postojanja. Ona je ta
ljubav za bivanjem koja je izvor i uzrok svih želja.

4. Ako je iskustvo tu, to je zbog pojave svijesti. Ako svijesti nema, nema ni
iskustva. Apsolut ne može biti doživljen. Taj princip zna svijest ili svjedoči
svijesti; ako svijest nije tu, svjedočenje prestaje. Ti to ne možeš znati
konceptualno, ti sam moraš postati TO.
5. Svi smo zaokupljeni ovim iskustvom od rođenja do smrti, ali nitko ni ne
pomišlja na stanje prije nego što su iskustva počela. Onaj koji ima jasno
razumijevanje ove svijesti ne pridaje važnost nijednom iskustvu.

6. U ovoj zemlji, u ovom životu, ti stječeš nešto, ali zakon ove zemlje je da
što god da stekneš ne možeš da izneseš iz nje. Sve što stječeš je zbog
svijesti, ali zakon zemlje, ovog života, je da se ništa ne može iznijeti;
jednom kada svijest nestane, sve odlazi sa njom.

7. Kako se čovjek ponaša u svijetu? On zaboravlja što je ono što zaista

funkcionira. On zaboravlja da su forme samo instrumenti za funkcioniranje
svijesti. On smatra sebe za entitet i provodi cijeli svoj život radeći teško,
pokušavajući da stekne nešto. Motiv za sve ovo je osjećanje “ja” i “moje”.
Sve vrste forme se neprekidno stvaraju i uništavaju – to je njihovo
funkcioniranje.

8. Što se događa sa ovim osjećajem entiteta kada svijest nestane? Kada

čovjek umre, da li zna da je mrtav? Samo drugi ljudi mogu da kažu da je on
mrtav.

9. Tvoje prvobitno stanje je stanje prije pojave ove svijesti.

10. U tvom prvobitnom stanju nema svjesnosti o svijesti, pa se prema tome

ni ne postavlja pitanje o znanju. Ovo znanje je u stvari neznanje i koje god
znanje da se bazira na njemu također je neznanje. Svo tvoje znanje
zajedno sa tobom treba da bude likvidirano – tada si oslobođen.

11. Ono što ne znaš, to je tvoje pravo stanje. Sve što je došlo nakon pojave
ove svijesti je višak soli u jelu – beskorisno je, svijest je beskorisna.

12. Odbaci svaku misao, svako iskustvo, sve to se desilo nakon pojave ove
svijesti. Sem odbacivanja kao nečeg beskorisnog, nema ničega što treba
učiniti, ničeg van tog čvrstog razumijevanja koje te sve više i više apsorbira.

13. Svijet postoji samo dok je ovaj osjećaj prisustva tu. Osjećaj prisustva je
u svijesti – ne u mojoj ili u tvojoj svijesti, već u univerzalnoj svijesti.
Sveukupna manifestacija ovisi o ovom osjećaju prisustva. Kada ovaj
osjećaj prisustva nestane, gdje je tvoj univerzum?
14. Došao sam do zaključka da svijest i sve što se pojavljuje u svijesti nije
ništa drugo do ogromna obmana. Ne postoji nitko tko je počinio tu obmanu
– to je spontano dešavanje.

15. Univerzalna manifestacija je samo u svijesti, ali Probuđeni ima svoj

centar viđenja u Apsolutu. U prvobitnom stanju čistog bića, nesvjesna svog
postojanja, svijest se javlja kao val koji se širi vodom, a u svijesti svijet se
pojavljuje i nestaje. Valovi se podižu i padaju, ali količina vode uvijek ostaje
ista.

16. Prije svih početaka, poslije svih krajeva, ja jesam. Bez obzira što se
događa, ja moram biti tu da tome svjedočim.

17. Nije da svijet ne postoji. Postoji, ali samo kao pojava u svijesti –
sveukupnost poznatog, manifestiranog, u beskonačnosti nepoznatog,
nemanifestiranog.

18. Ono što počinje mora prestati, ono što se pojavljuje mora nestati.
Trajanje neke pojave je relativna stvar, ali princip je da sve što je podložno
vremenu i trajanju mora imati svoj kraj i samim tim nije stvarno.

19. Razmotri iz svog osobnog iskustva da li postoji išta trajno. Čak se i

tvoja vlastita slika o sebi uvijek mijenja.

20. Sve je to dio sveukupnog funkcioniranja. Ono što se odvija je neka

vrsta sna i ma što da se desi bit će dio sna. Sve pojave su samo pojave u
svijesti; svaka će biti tu onoliko koliko treba da traje, ali u osnovi ništa što
se događa nema nikakvu vrijednost niti značaj.

21. Što god da neko vidi ili opaža, on mora biti prije toga što je viđeno i
opaženo. To je jednostavno.

22. Jednom kada spoznaš svoju pravu prirodu, tada biti živ ne znači biti
individua, već to znači jednostavno biti dio ove spontane manifestacije.

23. Ti znaš da jesi. Zato što znaš da jesi sve se događa. Spoznaj to znanje
“ja sam”. Kada budeš spoznao što je to “ja-sam-stvo“, veo misterije će biti
otklonjen.
24. Znanje da jesi, je Bog. Posveti se tome i jednog dana ćeš shvatiti da ti
nisi individua. Shvatit ćeš da si univerzalna svijest koja ne može da pati; ne
postoji ni bol ni zadovoljstvo za tu svijest.

25. Što je to što voliš sada? “Ja sam”. Daj svoje srce i um tome, ne misli ni
o čemu drugom. Kada ovo postane bez napora i prirodno, onda je to
najviše stanje.

26. Zašto se poigravati sa idejama? Budi zadovoljan sa onim u što si

siguran. Jedina stvar u koju možeš biti siguran je “ja jesam”. Drži se toga i
odbaci sve ostalo. To je joga.

27. Napusti sve ideje o sebi i jednostavno budi.

28. Teškoće se javljaju zato što tragaš za tim, zaboravljajući da je to ono

što ti jesi. Ti kao subjekt tragaš za sobom kao za objektom. Ti si ono za čim
tragaš.

29. Jastvo je blizu i put do njega je lak. Sve što treba da uradiš je da ne
radiš ništa. Tvoja spiritualna vježba je da budeš.

30. U čistoj svijesti ništa se ne događa.

31. Znanje “ja jesam” je najviši Bog, Guru; budi jedno sa tim, budi prisan s
njim.

32. Sve što znaš je iz druge ruke. Samo “ja jesam” je iz prve ruke i ne traži
dokaze! Drži se toga.

33. Oslobođenje nije postignuće već stvar hrabrosti, hrabrosti da vjeruješ

da si već slobodan i da djeluješ u skladu sa tim.

34. Kada znaš ono što jesi, ti ujedno i jesi ono što znaš. Između bivanja i
znanja ne postoji jaz.

35. Nema što da se uradi. Samo budi. Ne čini ništa. Budi.

36. Svako iskustvo je privremeno, ograničeno i iluzorno. Sama realizacija
nije iskustvo. To je otkriće bezvremenog faktora u svakom iskustvu. Svijest
je ono što čini svako iskustvo mogućim.

37. Sve dok budeš bio zainteresiran za ovaj manifestirani svijet, nećeš
imati vremena da odeš do korijena. Korijen je ta svijest koja se pojavila
kada si bio dijete. Svijest koju imaš sada ista je kao ta dječja svijest; zadrži
se na tome, to je dovoljno.

38. Ne čini ništa osim ovoga: nemoj da identificiraš svijest sa tijelom. Nema
potrebe ni za kakvom spiritualnom vježbom osim da budeš svjestan
činjenice da se sve događa samo u ovoj svijesti. Možeš samo osjećati
svijest, ne možeš je vidjeti. Ti je znaš; ti znaš da jesi.

39. Ništa što bih ti rekao ne može ti koristiti u ovom svijetu i zato ti kažem
samo ono što jesi. Ako tražiš tu vrstu mira koja je neprocjenjiva možeš je
naći samo ako se ustoličiš u svijesti sa čvrstim uvjerenjem. Pod uvjerenjem
podrazumijevam uvjerenje u koje se nikada ne sumnja, koje je čvrsto,
nikada poljuljano niti uzdrmano – imaj takvu vrstu uvjerenja u svoje
postojanje. Ne misli ni na što drugo, nemoj se moliti ničemu drugom.

40. Nevolja je u tome što svi žele da steknu znanje o Jastvu bez
napuštanja identifikacije sa tijelom, a to je kontradiktorno. Napusti ovu
identifikaciju i sve će biti jednostavno.

41. Svako mora umrijeti, zato umri u svojoj pravoj prirodi. Zašto umrijeti kao
tijelo? Nikada ne zaboravi svoju pravu prirodu. To možda mnogi ne mogu
prihvatiti, ali to je činjenica. Ako već moraš imati ambiciju, neka to bude
najviša, tako da baš u trenutku smrti budeš Apsolut. Odluči to sada čvrsto,
sa sigurnošću i uvjerenjem. Tigar ti se približava: ti znaš da je smrt
neizbježna ako te napadne. Zašto umrijeti kao kukavica? Napadni ga i
možda će pobjeći. Ali ako tigar samo prolazi pored tebe, nemoj ga napadati
bez potrebe! Samo ako je apsolutno neophodno, skoči na njega.

42. Pusti tijelo i um da rade svoj posao, ali znaj da taj koji radi nisi ti – ti si
osjećaj prisustva.
43. U ovom konceptu prostora i vremena nalazi se sveukupna
manifestacija u kojoj ti sebe smatraš za nešto odvojeno. Nema ničega
odvojenog; ti si dio funkcioniranja cjelokupne manifestacije.

44. Vrati se na izvor: prije nego što se ovaj koncept bića “ja jesam” pojavio,
koje je bilo tvoje stanje?

45. U tom stanju znanje je apsorbirano u znanju, ali znanje nije svijesno
sebe. Za takvo nešto je potreban instrument, a svijest je taj instrument. U
svijesti, svijest je svjesna sebe, ali u stanju koje prethodi pojavi svijesti, tko
je tu i pomoću kojeg instrumenta on može biti svjestan. U tom stanju koje
nije umrljano ničim, nema uvjetovanosti. Uzmimo npr. prostor. U prostoru
su i mrak i svjetlost; prostor postoji bilo da su tu mrak ili svjetlost. Na isti
način stanje prije svijesti je uvijek tu. Upravo sada ono je tu. Ono je srž
svega. Čovjek od znanja je onaj koji obitava u tom prostoru usprkos tijelu i
umu.

46. Ne postoji razlog niti zakon uzroka i posljedice za funkcioniranje ove

univerzalne svijesti. Zašto se nešto događa u određeno vrijeme ne može
biti objašnjeno u ovom dualističkom stanju. Mi možemo samo promatrati
funkcioniranje, ali ne možemo naći razlog bilo kojeg događanja. Da smo
imali ikakvog izbora pri uzimanju ovog tijela-svijesti, tko bi bio toliko lud da
ga prihvati. To je samo zato što nema nikakvog izbora, sve je spontano.
Patnja se također mora prihvatiti zato što je ona dio sveukupnog
funkcioniranja i ne postoji entitet koji može išta da bira.

47. Ti dolaziš ovdje kao individua očekujući da ćeš dobiti nešto od mene,
eto gdje greška nastaje. Ne postoji nikakva individua, pa kako onda ja
mogu da učinim nešto za nepostojeću individuu. Tvoja prava priroda se ni u
čemu ne razlikuje od moje. Ovo događanje je samo događanje koje je
došlo i koje će proći.

48. Ako neko osjeća potrebu da mokri, on jednostavno treba da se

pomokri; to nije ništa posebno, to je običan proces mokrenja koji se događa
svakome, ali ti uvijek misliš da se tebi događ nešto posebno kao individui.

49. Jednostavno budi to što jesi, nemoj da umišljaš ili stvaraš predstave.
Tvoje tijelo i tvoja slika o sebi se neprekidno mijenjaju tokom cijelog života.
Niti jedna od tvojih predstava nije se zadržala trajno. Nakon dvadeset pet
godina tvoje tijelo će izgubiti ovaj izgled i imat će izgled stare osobe;
kasnije će i taj izgled nestati. Da su ove predstave stvarne, one bi se
održale; one su nestvarne. Princip “ja jesam” nema dizajn, boju niti formu.
Pomoću ovih formi mi uživamo ili patimo, ali ništa nije stvarno; koje god
iskustvo da imaš ono nije stvarno.

50. Bilo da plačeš ili se smiješ, to je predstava samo za taj trenutak –

sljedećeg trenutka sve se mijenja. Neki ljudi su veoma dobri u plakanju,
žalosti ili kukanju, ali samo za taj trenutak. Dokle god postoji tijelo, ovaj
prolazni šou će biti tu, neprekidno se mijenjajući, dok se konačno i ova
svijest kroz koju vidiš svijet ne prekine. Ovom tijelu i ovoj svijesti dani su
odbrojeni.

51. Osnovna stvar – da ti nisi tijelo – mora ti biti jasna sada. Ti radiš u
svijetu i misliš da ti obavljaš taj posao, ali ono što se zapravo događa je
ovo: životna sila kada se pojavi u obliku misli i riječi, postaje um, tako da je
ova energija uma, životna sila uma, ta koja je princip djelovanja. Biće,
svijest, je Bog koji svjedoči životnoj sili i djelovanju uma. On se ne miješa,
on samo svjedoči. Razlog tvoje nesreće je u tome što misliš da ti išta radiš.

52. Čak je i boravak u svijesti vremenom ograničen. Ono što sam nekada
volio sada više ne želim, pošto sam svjestan svoje prave prirode. Ova
svijest mi više nije potrebna čak ni pet minuta. Da si kojim slučajem sada
na samrti ti bi bio spreman da daš gomilu novca da bi produžio svoj život
samo pet minuta. Ja ne dajem ni pet para za to. Ja sam izgubio svu ljubav
prema ovom manifestiranom svijetu.

53. Moje osobno iskustvo je da se zapravo nikada ništa ne događa u ovom

svijetu. Tragaoc, traganje i traženo – nijedno od ova tri stanja nije stvarno.
Ništa se ne događa – sve što se odvija u svijetu je obmana.

54. Ja sam shvatio svoju prirodu: ona je uvijek živa, ali ne tako kako svi
misle. Ja ne želim da živim u ovom životu pomoću znanja subjektivnog
svijeta ili iskustva subjektivnog svijeta. Ljudi mi govore da moram da živim,
ali ja neću da živim tako. Ja sam živ zbog svoje vlastite prirode: ona je tu,
ja sam tu samo zbog postojanja. Moje pravo stanje, koje je potpuno i
nepodjeljeno, je izvan rođenja i smrti. Mene tijelo i um nikada ne
ograničavaju. Ja sam neograničen.
55. Ja, Apsolut, nikada nisam imao iskustvo da sam živ, a sada imam
iskustvo da sam živ i sve ove nevolje doživljavam kroz to ja-sam-živ
iskustvo. To iskustvo je ograničeno vremenom i prostorom; ali jednom kada
razumijem cijelu stvar, shvaćam da nikada nisam imao nikakvo iskustvo da
sam živ.

56. Shvati što govorim. Svijest se javlja spontano. Jednom kada sam
svjestan sebe, ja znam da postojim i ja volim to postojanje; ja ne želim da
me to postojanje napusti i upravo je to ono što me tjera na borbu tijekom
cijelog dana dok me san ne savlada, a sve samo zato da bi ta ljubav prema
postojanju bila zadovoljena.

57. A onda mi je Guru rekao kako zapravo stoje stvari: da je ova svijest
koju toliko mnogo volim samo jedna iluzija; da je ona osnovni uzrok cijele
moje nesreće, a moje pravo stanje je prije nego što se ona pojavila.

58. Shvati to duboko, intuitivno, izvan riječi, ali isto tako shvati da ti to
shvaćanje ne može biti od koristi, jer se i ono nalazi u svijesti, a svijest je
iluzorna.

59. Ovo je pravo oslobođenje: znati da si ništa.

60. Zašto brinuti? Čak i Apsolut ne zna sebe. Kada dođemo do zaključka
da ti nisi, da ja nisam, za ono što preostaje kaže se da je Apsolut, ali sto je
Apsolut? On se ne može opisati i zato ostaješ bez riječi. I ja sam isto bez
riječi.