Martinus

KOZMIKE LEKCIJE

TELEdisk, 2007

Martinus

NA ROENJU MOJE MISIJE

1. POGLAVLJE Prole i sadanje objave Obzirom da je moj rad postupno postao dostupan brojnim ljudima, i budui je moja kozmologija postala temeljni faktor u njihovim ivotima, smatrao sam primjerenim da im pruim kratak pregled dogaaja koji su neposredno potaknuli moju duhovnu misiju. Ti su dogaaji, koji su doveli do mojeg poziva, toliko neobini da e nji hov puki opis, bez obzira koliko bio detaljan, neiniciranim ljudima u najbo ljem sluaju izgledati fantastian i nestvaran; a oni manje tolerantni, koji jo nisu u potpunosti prihvatili poruku ljubavi, moja iskustva mogu doivjeti ak kao uvredu. U ekstremnim sluajevima, pod krinkom "svetog bijesa"oni e ii tako daleko da me okarakteriziraju kao "opsjednutog vragom", "bogohulnika", rtvom "megalomanije", ili nekog drugog oblika nenormalnosti ili ludosti, a da ne govorim o pojedinim sluajevima kada su me oznaavali kao "Antikri sta", "lanog Mesiju", itd. Oigledno su takvi ljudi tijekom vremena postali duboko ukorijenjeni u uvjerenju da tkz. "objave" pripadaju prolosti, i da se odnose iskljuivo na biblijske osobe. Tisuama se godina govorilo i stalno ponavljalo - sa propo vjedaonica i govornica, u crkvama, kapelama i na otvorenom - diljem svijeta da je "Duh Boji lebdio nad vodama"; da je "Bog govorio" Mojsiju; da je "Bog govorio" prorocima; da se Isus "preobrazio" na gori; da su apostoli bili "ispunje ni Svetim duhom"ko)i se pojavio u obliku "vatrenih jezika"i spustio se na njih; da je Savao (Pavao) na svojem putu u Damask bio obavijen "bijelim svjetlom", i tako dalje. Pa, ipak veina ljudi dananjice koji se nalaze na istom stupnju kao i oni gore opisani nikako ne mogu razumjeti ili vjerovati da se isti takvi

Martinus

Na roenju moje misije

dogaaji mogu odigrati i u dananje vrijeme, u naem modernom, znanstve nom i tehnikom dobu. Na istom tom stupnju smatra se posve normalnim da se "Duh Boji"u obli ku "gorueggrma" pojavio pred Mojsijem, i da je "bijelo svjetlo" obuhvatilo Savla, iako je prvi poinio ubojstvo, a potonji je bio nepokolebljivi protivnik Krista i progonitelj njegovih sljedbenika. Oni vrsto vjeruju u istinitost ovih pria. No, tvrdi li ovjek danas da je bio "proet Svetim duhom"; da je "jedno s Ocem"; da je on postao "jedno s putom, istinom i ivotom", njegovim se tvrd njama ne vjeruje, njega se klevee, bez obzira koliko bio poten i bez krivnje, i bez obzira koliko znanstveno potkrjepljivao svoje tvrdnje. No, to nije nita neobino. Spomenuti se protivnici, po pitanju loginog zakljuivanja i sposobnosti analiziranja, jo uvijek nalaze u okvirima religije. Jo uvijek se ne osjeaju dovoljno slobodnima da prekinu sa slubenim mi ljenjima "opora", krutim pogledima koji predstavljaju nepisano pravilo, koji djeluju poput religioznih taka, pomou kojih oni pokuavaju ostati uspravni, sve dok su mentalno ovisni i bespomoni po pitanju istraivanja labirinta misterija ivota. U tom bi stanju ivot izvan djelokruga propisanih religioznih tradicija za njih bio poput divljine, gdje bi oni, sami sebi preputeni, duhovno gladovali, igdje bi, na ovaj ili onaj nain, bili u opasnosti da bijedno propadnu.

samo neprobojnu tamu. Ne moete znati to ta tamna no prividnog nitavila moe u sebi sadravati. Prema tome, ne moete biti autoritet ili kvalificirani sudac o tome kako izgleda ta terra incognita (lat. nepoznata zemlja), jer vae tvrdnje vrijede iskljuivo u okvirima osobno steenog znanja. Va kapacitet neminovno mora biti ogranien na podruju na kojem vi postojite samo kao "vjernik", jer ovdje vi ivite od onoga to su vam drugi rekli, to su drugi napisali. To znai da ste ovdje samo sljedbenik, tj. egrt ili uenik. Vi jo uvijek niste doli do stupnja zrelosti na kojem je vae kolovanje zavreno. Jo uvijek niste dobili svoju svjedodbu, niste poloili svoj ispit ili test. No, nije li najmudriji i najprirodniji stav za uenika da prizna svoj nedo statak znanja kada mu je dodijeljena uloga "sluatelja", nego da izigrava "kriti ara" i "onoga koji poduava", i da se na taj nain, iako nesvjesno, pretvara da je majstor ili uitelj? Kada bi "vjernik" mogao poduavati "adepta", onda bi uenik isto tako mogao uiti uitelja. To bi bilo kao da kola postavimo ispred konja, i sve neprirodno nautrb principa ljubavi. "Vjernik", dakle, kritizirajui "adepta" djeluje protiv vlastitih uvjerenja, premda to ini u dobroj namjeri. Nadalje, nije li upravo zbog toga Isus svojim uenicima rekao: "Ne sudite da vam se ne sudi; jer kakvim sudom sudite, takvim e vam se suditi"? Onaj tko je toga uistinu svjestan nee suditi o onome to ne poznaje. U skla du s time, nije na obinom "vjerniku" da to ini, ve je to privilegija rezervirana samo za iniciranog "adepta".

2. POGLAVLJE Ne sudi! Ova knjiga nije namijenjena takvim ljudima. Doe li unato tome u ruke ta kvoj osobi, posluajte moj savjet: Svakako se drite religioznih uvjerenja koja za vas predstavljaju sreu i ivot, i koja vi smatrate putom, istinom i ivotom! Nemojte niti za trenutak pomisliti da vas elim udaljiti od te vae najvie ivotne osnove. Ja nemam niti najmanju elju poljuljati neiju vjeru u ono to netko smatra lijepim, plemenitim i istinitim, i to za njega predstavlja boan stvenu inspiraciju u svakodnevnom ivotu. Istovremeno vas pozivam da se prisjetite da bi nepriznavanje da vae znanje moe biti ogranieno, i da ste izvan tog ogranienja okrueni podru jem o kojem nita ne znate sve dok ste samo "vjernik", predstavljalo krenje velike zapovijedi ljubavi. Izvan tog vaeg podruja uistinu postoji podruje o kojem vi vjerojatno nita ne znate, i koje, u skladu s time, za vas predstavlja 3. POGLAVLJE Kome je namijenjeno "Roenje moje misije"

Doete li u dodir s narednim izvjetajem koji u grubo opisuje moj ivotni put kao jednu veliku objavu boanske mudrosti, a koja e dovesti do trajne pro mjene religije u znanost, molim vas da imate na umu, u skladu s prethodno iznesenim, da se ja ovdje ne obraam onima koji unaprijed odbacuju moju poruku, uvjereni da su putem "vjere" doli do vrhunca religioznih iskustava, smatrajui se stoga "spaenima" i "blaenima". S druge strane, ostali mogu biti sigurni da se najozbiljnije obraam svima onima koji su dovoljno zreli da ne donose nikakve sudove na temelju pukih pretpostavki, kao stoje to npr. "vjera", a to su iskljuivo nepristrani traitelji istine za koje je, u skladu s time, pravo "zna nje" sveto, i kojemu od sada silno tee, i koje za njih predstavlja jedinu osnovu njihovog zakljuivanja, njihovog prosuivanja i njihovog naina ponaanja.

Martinus 4. POGLAVLJE Zato "objave" i danas ne bi bile mogue kao to su to bile u prolosti?

Na roenju moje misije 5. POGLAVLJE Isus najavljuje budue objave

Vaa vas religija ui da postoji neto vie od "vjere", a to je pravo, osobno isku stvo svjetlosti, jer da toga nema, nikada ne biste dobili boanstveno svjetlo "vjere", nikada ne biste nauili nita o Bogu, o velikim ivotnim izjavama ili vjenim istinama: "Blago onima koji su ista srca, jer e Boga gledati"; "Ljubite jedni druge"; "Sve je vrlo dobro", itd., koje zajedno predstavljaju osnovne rea litete ivota. Da Mojsije, proroci, spasitelji svijeta, apostoli i ostali predstavnici boan ske mudrosti tijekom povijesti svijeta nisu doivjeli Duh Boji, kako bi uope nastala Biblija ili bilo koja druga nadahnuta knjiga? Kako biste vi postigli "spasenje" ili "blaenstvo" koje sada predstavlja blagoslov u vaem ivotu? i njenica je da su ti ljudi donijeli u ljudski mentalitet nove boanske impulse. No, isto je tako injenica da su ti ljudi donijeli neto to im nitko drugi nije mogao rei, neto to oni nisu stekli itanjem. Ti su novi pogledi, dakle, nastali u njihovoj vlastitoj svijesti, njihovom vlastitom mentalitetu, to je bilo osobno isku stvo koje se sastojalo od znanja iz prve ruke. Dakle, obzirom da je injenica da je boanska mudrost stoljeima pre noena kroz osobe koje su bile kvalificirane da ju prime, zato se taj prijenos ne bi nastavio? Zato bi takvi pojedinci bili predmet interesa samo zato to su njihova iskustva dobila tradicionalnu patinu? Zato bi takve pojave trebalo tretirati kao mentalne muzejske eksponate? Nije li logino pretpostaviti da je Bog u svojoj boanskoj providnosti, u koju se inae tako vrsto vjeruje, danas isto tako zainteresiran za izraavanje svoje vrhunske mudrosti kroz dananje ljude, doslovce se otkrivajui u krvi i mesu, u sunanoj svjetlosti dvadesetog stoljea, kao to je to bio u prolosti? Je li logino pretpostaviti da dananje generacije imaju manju potrebu da im se velike ivotne istine otkriju kao oi gledne i jasne injenice usred njihovog svakodnevnog ivota? Nije li oigledna injenica da suvremeni nain razmiljanja potkopava sposobnost vjerovanja, i da ljudi koji su usmjereni na modernu znanost mno go tee uspijevaju vjerovati od ljudi koji su tradicionalno orijentirani?

Kada ovjek, zbog svojeg znanstvenog stava ne moe "vjerovati", onda Providnost takvom moderno usmjerenom pojedincu moe pomoi samo na jedan nain, a to je da ne usmjerava njegovu pozornost na objave iz prolosti, koje su kao takve nebitne nevjerniku, ve da prui nove objave, koje odgovaraju naem vremenu, u obliku znanstvenih injenica, koje e biti inkarnirane u bilo kojem suvremenom proroku, koje e se kao takve manifestirati u rijeima i djelima i biti dostupne svakome kroz nepristrano istraivanje. Ali, zar vas upravo tome ne ui vaa vlastita religija? Zar Isus nije rekao "Imao bih vam jo mnogo rei, ali sada ne moete nositi. A kada doe on, Duh Istine, uvest e vas u svu istinu. On nee govoriti sam od sebe, ve e govoriti to uje i objavit e vam budue. On e mene proslaviti, jer e uzeti od onoga to je moje i to objaviti vama. Sve togod Otac ima pripada meni. Zato vam rekoh da e uzeti od onoga to je moje i da e to objaviti vama." (\v.\6:\2) Kada se tome pri doda jo i to da je, izmeu ostalih proroanstava, Isus uvijek nanovo naglaa vao svoj "drugi dolazak", zar to nedvojbeno ne upuuje na ponavljanje prolih objava? to je "Duh Istine" ? to je "drugi Kristov dolazak" ? Zar to ne upuuje na najvee mogue proroanstvo? Stvari koje Isusovi uenici nisu mogli ra zumjeti u najgorem sluaju upuuju na to da e budue generacije moi bolje razumjeti misterije na koje se aludira, i zar se, sa znanstvenim usmjerenjem koje danas prevladava ne moe oekivati vea sposobnost razumijevanja koz mikih misterija? I nije li upravo to razlog zato se moderni, znanosti okrenuti ljudi vie ne mogu zadovoljiti pukim "vjerovanjem", ve zahtijevaju "znanje" .
7

Pazite stoga da ne sudite o drugima, jer vi ne znate "kada e to doi" niti "dan nit sat". "Te e stvari" doi "poput lopova u noi". To to se vi u svojem umu osjeate blagoslovljeni na temelju prolih du hovnih dogaaja ili objava ne daje vam pravo da smatrate da su one pri mjerene svakom vremenu ili da odgovaraju svima; jer da je tako, Isusove bi proroke rijei bile potpuno beznaajne za dananje generacije. U skladu s vaom vlastitom religijom, Biblijom i propovijedima sveeni ka, nije nemogue da i dananji ljudi mogu biti proeti Svetim duhom. Dakle, Bogu nije nita manje nemogue da izravno "govori" ovjeku dvadesetog sto ljea nego to mu je to bilo mogue u prolosti. Isto tako nije nemogue da ovjek skromnoga roenja i neznatnog poloaja bude tako duhovno usmje ren da se u njemu moe oitovati Sveti duh. Time religiozne objave sadanjim generacijama postaju stvarna injenica, kao to je to bio sluaj u prolosti.

Martinus 6. POGLAVLJE Samo se pomou ljubavi moe ostvariti djelovanje Svetog duha

Na roenju moje misije

U skladu s gore iznesenim, sami ivot i vaa vlastita religija vas najozbiljnije upozoravaju da ne sudite. Niste svjesni s kime imate posla kada se sretnete sa svojim blinjim. Ne znate nita o tajnama srca i uma. Ne znate da li neka relativno nepoznata osoba jest ili e postati boja objava; on moe biti, a da vi to ne znate, Boji glasnik ljudima, novi vjesnik principa spasenja svijeta. Bez obzira na njegov (ili njen) drutveni poloaj, bez obzira da li, iz ovog ili onog razloga, mora ivjeti takorei blizu "jasli"; moda on (ili ona) ne ide u crkvu, nije lan neke vjerske zajednice, pa moda je ak prividno nereligiozan; mo da je roen i odgajan u uvjetima koje se moe opisati kao "grjene", odnosno moe biti tkz. "nezakonito dijete", te vjerojatno nije niti "krten" niti "firman" - sve to ne ometa njegovu (ili njenu) prijemljivost za vodstvo Svetog duha, za pravu inkarnaciju boanske svijesti. U svakom sluaju, spomenuti skromni uvjeti mogu ak predstavljati prednost prilikom otkrivanja bojeg duha u ovoj naoj zemaljskoj zoni; jer nije se od luksuzne kolijevke do zlatnog trona, ve od jasala do kria objavio najvei spasitelj - a time i najuzvienija manifestacija boanske svijesti. Molim vas, dakle, nemojte nagliti u svojim sudovima! Nikada ne znate kada moete naii na adepta iz neke vie razine postojanja. Te razine pred stavljaju druge realitete osim zemaljskog poloaja i pojave, gdje prevladava materijalni presti. / nipoto nemojte misliti da e inicirani ljudi otkriti svoj identitet. Takvi se ljudi mogu neprimjetno kretati medu ljudima, a da ih oni ne prepoznaju. A kako oni nisu doli da bi bili slueni, ve da slue, takvi se pojedin ci mogu javiti kao npr. va dostavlja, vaa sobarica, dvorkinja, i si; no, vi toga neete biti svjesni ukoliko sluajno u svome srcu ne njegujete takvu ljubav pre ma tim ljudima da oni na to odgovaraju otvaranjem svojega srca i uma. Dakle, skromni drutveni poloaj sam po sebi kod velike veine ne izaziva potovanje, jer se kod novinara, znanstvenika, pa ak i kod obinih ljudi reputacija stjee bogatstvom i luksuzom. Isto tako neete moi prepoznati i razumjeli iniciranog adepta, pa ak i da ga sretnete, sve dok o vaem stavu odluuje javno mnijenje, bez obzira je li to obiaj ili razmatranje o tome to je uinjeno ili nije uinjeno, Ud. Neete primijetiti nita drugo osim "jasala", nii oblik u kojem se on javlja, vjerojatno pod pritiskom kleveta, ironije i ismijavanja, pri emu inicirani moda pokuava sprijeiti gubitak svojeg zemaljskog ivota. Stoga, ubudue budite oprezni! Osim to je Sveti duh istovjetan s najdubljim znanjem o Bogu, on je isto tako istovjetan s najviom ljubavlju. No, tu kvalite-

/// mogu prepoznati samo oni koji su i sami ispunjeni i vodeni tim vrhunskim principom ljubavi. Prema tome, ako ste proeti tom osobinom u njenom istom i profinjenom obliku, prepoznat ete duhovnu objavu boanske ljubavi u svaijem srcu, bez obzira to on (ili ona) bili, i bez obzira koje "prnje" ih prekrivale. Dakle, to to se osjeate "spaeni" ne daje vam pravo da sudite o drugima. Iskljuivo ljubav sama predstavlja jasnu oznaku boanske naklonosti.

7. POGLAVLJE Nije namjera iniciranog da kopira objave ostalih posveenih pojedinaca, ve samo da u mentalnom i moralnom pogledu produbi ovjekovo razumijevanje ivota Kada Duh Boji prome nekog pojedinca u njegovom fizikom ivotu, to je iskljuivo zato da bi ljudskoj rasi prenio neto novo, da bi uzdigao etiki standard na jo viu razinu. Stoga inicirani posrednik nikada nee kopirati ono to je ve preneseno ili objavljeno od Duha Bojeg kroz nekog drugog posveenog pojedinca. "Novo se vino ne stavlja u stare'bave ". Pravi adept uvijek dolazi na svijet kako bi otkrio ili objavio nastavak boanskog plana za ljudsko postojanje. Sukladno tome, on e uvijek iznova raskrinkati zastarjele tradicije i dogme, ruei stare predrasude. Ukoliko on to ne bi inio, ukoliko bi se ograniio na ono to tisue sveenika, vjerskih propovjednika i osta lih, u skladu s porukama nadahnutih voa prolosti, ne prestaje ponavljati irom svijeta, kakva bi korist bila od njegove manifestacije? Za neprestano ponavljanje onoga to je bilo propovijedano stoljeima nije potrebno nika kvo proimanje Svetim duhom, nikakva inicijacija, nikakva kozmika svijest ili vizija. Drugim rijeima, vidoviti adept nije pozvan da bi kopirao manife staciju nekog drugog jednako posveenog pojedinca, bez obzira tko on bio. Njegova se ivotna misija sastoji samo u tome da stvori svjei materijal za proirivanje mentalnog i etikog razumijevanja pravog ivota koji se nalazi u biti svih ljudskih pojava. Zato morate biti oprezni svaki puta kad vam netko govori o moralu ili idealima na koje niste navikli. Mogli biste se susresti s novim Bojim glasni kom. Pretpostavite na trenutak da kritizirate, kleveete i suprotstavljate se njegovoj misiji; ne biste li se vi na taj nain suprotstavljali samome Bogu, ponitavajui obeanja kojima poduava i vaa vlastita religija sprjeavajui postignue najviih ljudskih tenji ?

10

Martinus

rva roaenju moje misije 9. POGLAVLJE Moja elja mojim itateljima

11

Moete biti sveenik, pripadnik Katolike, Pravoslavne ili Evangelike crkve, adventist, spiritist, moete prihvatiti antropozofska ili teozofska uvjerenja, ili bilo to drugo, no to vas ne oslobaa vae osobne odgovornosti. Nije li sam "Kaifa" bio veliki sveenik? Nisu li ba, pored svih ostalih, vjerski velikodostojnici, koji su predstavljali "uvare morala", bili najvatreniji pobornici Kristovog raspea? I nije li sam Isus rekao da e "oni koji su prvi biti posljednji" ? Vrlo je malo vjerojatno da biste se eljeli nai u takvom poloaju! Stoga budite oprezni da se ne bi, prije ili kasnije, suoili sa slinim problemom, bez obzira na to koliko vi danas bili sigurni u svoje vlastito spasenje!

Sada bi se u tvojem umu moglo pojaviti sljedee pitanje o meni: Da li ove meni namijenjene rijei opomene znae da si ti sam "proet Svetim duhom", da si ti "inicirani adept", a ja bih trebao vjerovati da si ti ak "spasitelj svijeta"? Dozvolite mi da jo jednom pojasnim da, to se mene tie, ja apsolutno nemam nikakvu elju da ti ili bilo tko drugi "vjerujete" u bilo to. Ja samo elim da ljudi sami istrauju stvarne injenice koje se odnose na boanske manifesta cije u opipljivim, fizikim pojavama, u kome i gdje god se one pojavile, kako bi se puka vjera promijenila u sigurnost, neznanje u znanje, a religija u znanost. Ja elim ukinuti svaki oblik osobnog oboavanja, i radim na sve veem priznavanju stvarnog postojanja Svetoga duha. Kada sam maloas govorio tako slobodno, to zasigurno nije bilo zato da usmjerim panju na sebe - na moj osobni i privatni ego. Nisam toliko naivan da smatram da se osobni ugled moe stei pukim prianjem o samome sebi. Posve sam svjestan da e iskljuivo dokazivanje stvarnih injenica pruiti re ligiozni materijal koji e odgovarati znanstveno orijentiranim ljudima dva desetog stoljea. "Laskave rijei" mogu samo "obradovati budale", i potovanje na ovoj razini svijesti moe biti cilj samo "budale", tj. onoga tko je preambiciozan, eljan osobne slave i asti, onoga tko eli biti oboavan, da mu se dive i da ga idoliziraju, drei sve drugo manje vanim. No, koji to pojedinac moe biti trezven i nepristran kanal za manifestaci ju vrhunske istine? Istina e ostati prikrivena ovjeku kojem je potvrivanje istine manje vano od samooboavanja, sve dok udi za pukim oboavanjem. A prirodna reakcija koja karakterizira normalnu osobu u potrazi za istinom mora biti u tolikom stupnju neutralna da je on taj koji treba oblikovati istinu, a ne obrnuto. Prema tome, svjetlo e objave neizbjeno biti pomraeno svojim prolaskom kroz egoistino usmjerene pojedince.

8. POGLAVLJE Tri reakcije na izvjetaj o roenju moje misije Kada sam ti se, moj strpljivi itatelju, obratio tolikim rijeima, to je bilo zato to e sada, nastavi li me slijediti, tvoja sposobnost ljubavi biti stavljena na ispit. Svojim stavom prema sljedeem izvjetaju ti e moi izabrati izmeu dvije reakcije, ukoliko se ne osjea dovoljno kvalificiranim da se opredijeli 'za ili 'protiv' mene i na taj nain ostane neutralan. U protivnom, ili e me razumjeti i radovati se mojoj objavi te krenuti putem ka spasenju, ka toliko e ljenom trajnom miru na Zemlji - ili e biti uzrujan, netolerantan, smatrati me miljenikom tame, i pokuati me ometati u mojem radu ili mi nakoditi, kreui se na taj nain prema ratu, nesrei, sakaenju i patnji, bez obzira na to koliko ti sebe smatrao religioznim. U potonjem sluaju pripadat e kategoriji ljudi za koje je najprimjerenije rei: "Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine." Ovo ti je dano kao vodstvo u tvojem razmiljanju, kako se ne bi unaprijed, bez dovoljnog opreza, pokuao suprotstaviti onome to e sada nauiti. Dopusti mi da te jo jednom podsjetim na velianstveni savjet tvoje vlastite religije: "Budite budni i molite, da ne bi doli u iskuenje; jer duh je voljan, no tijelo je slabo." - "Zato onaj koji misli da stoji, neka pazi da ne padne."

10. POGLAVLJE Ono to je bitno u ovom izvjetaju i osnova moje pojave S time u vezi elim naglasiti da je potpuno sporedno tko sam ja i to ja znam. Najvanije je pokazati da se manifestacija Svetoga duha, tj. dogaaj koji je u

12

Martinus

Na roenju moje misije

13

Bibliji oznaen kao "objava" uistinu dogodio, pri mojoj budnoj svijesti, kao jedno potpuno stvarno iskustvo. to se mene tie, ostavljam posve otvorenom mogu nost da netko vjeruje ili ne vjeruje u tu objavu. S druge strane, meutim, elim naglasiti da ta objava ili manifestacija "Svetoga duha" ne treba biti nita udesno ili misteriozno, ve apsolutno trijezna i jasna stvarnost koju je na taj nain mo gue analizirati, i koju je mogue razumjeti kao i svaku drugu stvarnu pojavu koju susreemo u naem svakodnevnom ivotu. U skladu s time, namjera mi je uspostaviti osnove znanja u podrujima na kojima se ostali ljudi moraju zado voljiti s vjerom i s onime to su im drugi rekli. Temelj mojega ivota predstavlja irenje potovanja i razumijevanja prema kozmikim silama koje djeluju u ivotu, te pokazati da je zlatno pravilo u ivotu meusobna ljubav, i da su to za mene svete znanstvene sutine. Tisuu puta vie znai mi to da uspijem pretvoriti svako, pa i najmanje, podruje unutar labirinta misticizma u pravu znanost, od slijepog oboavanja milijuna "budala". U nadi da sam to razjasnio, kao i da e to pomoi u vaem uvaavanju uzviene istine prilikom prouavanja moje manifestacije, elim vas podsjetiti na izreku vaeg spasitelja svijeta: "drvo se poznaje po plodovima" Prema tome, moji se "plodovi"sastoje u pretvaranju, pomou ljubavi, u zna nost sutine vjenih istina koje su izrekli mudraci tijekom cijele povijesti.

o njemu je, naime, ovisila otkupljujua manifestacija tog duha u zemaljskoj zoni. A kako je jedino on posjedovao pravo znanje o duhovnim manifestaci jama, i obzirom da uope nije bila Boja namjera da se ta sredinja istina dri u tajnosti, tko je bio bolje kvalificiran da djeluje kao predstavnik te istine od Isusa iz Nazareta? Da je on bio toliko ponizan i skroman pa zadrao u tajnosti istinu koja se u tolikom obilju otkrila u njemu i kroz njega, njegova bi poni znost ili skromnost prerasla svaku mjeru i postala nenormalna, pretvorila bi se u kukaviluk i mentalni nedostatak, a tajna o spasenju svijeta zajedno s njim bila bi pokopana. No, u toj situaciji, suoen s takvim rizikom, on je morao govoriti umjesto da uti, iako na taj nain nije mogao izbjei otkrivanje samoga sebe kao du hovne veliine, govorei o onome to je za njega bilo bitno. No, obzirom da se istina trebala otkriti, a kako je on jedini poznavao istinu, bio je primoran objaviti kakav su mu autoritet i mo bili dani. I samo e "budala", tj. osoba koja nita ne zna o nepobitnim injenicama, vidjeti megalomaniju, aroganciju ili samouzdizanje u tim Isusovim rijeima. A budui da uvijek ima previe neuk ili ljudi, i kako je on, meu milijunima ljudi diljem svijeta, bio jedini koji je mo gao te rijei izgovoriti s autoritetom, on je naravno, u poetku, bio pogreno shvaen od strane mase, optuen da je poludio, i ironino "okrunjen"kao "kralj idova", i naposljetku, od strane iste te mase, u njihovom slijepom fanatizmu, predan na muenje i raspet. No, ispostavilo se da su njegove rijei predstavljale auru svjetlosti koja je sijala nad poiniteljima zloina, pripremajui za njih, usred primitivnog barba rizma, sjajan put koji e voditi mentalitet okrutnog ovjeanstva ka vrhuncima humanizma. Zamislite to bi bilo da je odluio utjeti zbog straha od prijezira i izrugivanja od strane mase, ili zbog prevladavajue sklonosti ka ubijanju i sakaenjul Princip spasenja svijeta u tom bi sluaju zavrio nepovratnom propau. Bez obzira na to to dananji ljudi mislili o crkvi i sveenicima, mi bi vrlo vjero jatno, u sluaju Isusovog neuspjeha, danas bili bez naih izvrsnih bolnica i ambu lanti koje pruaju ruku pomoi ranjenom i napaenom ovjeanstvu usred uasa bojnih polja, kao i u mirnodopskim uvjetima; bez zakonskog i pravnog sustava, dobrotvornih i karitativnih organizacija i svih ostalih humanih institucija koja obuhvaaju sve to se naziva "kranskom civilizacijom", koji imaju svoje izvori te i potjeu od poruke Spasitelja, njegovog Govora na gori, njegove usporedbe o dobrom Samaritancu, itd. Da je Isus utio jo bi vie nego to je to danas sluaj posvuda prevladavao Svijet mranog i sumornog barbarizma, a pravo "Kranstvo"nigdje na Zemlji ne bi ostavilo nikakvog traga.

11. POGLAVLJE Situacija u kojoj je potrebnije govoriti nego utjeti

ovjeku koji je nadiao bilo kakvu elju za oboavanjem i divljenjem neugod no je govoriti o samome sebi, naroito ako ga se istovremeno smatra vrhun skim karakterom i pripisuje mu se odreena karizma. No, postoje situacije u kojima bi bilo pogreno i protivno boanskim principima utjeti. U takvoj se situaciji, na primjer, naao Krist, kada se u odreenim prilika ma izjanjavao o sebi rijeima: "Tko me od vas moe optuiti za grijeh?"-"Uite od mene, jer ja sam krotka i ponizna srca" - "Ja sam uskrsnue i ivot; onaj tko vjeruje u mene, iako umre, ivjet e". Ove rijei ne predstavljaju nikakav oblik arogancije ili samohvale, i bilo bi pogreno smatrati da je njihova autor u njima uivao. Naprotiv, on je bio potpuno svjestan da bi ga sline izjave mogle dovesti do raspea. No, njegove su rijei predstavljale istinu, stvarnost, obja vu, najznaajniji dio oblikovanja ovjekove sudbine kojeg je on prvi i jedini bio dokraja svjestan, i bio je predodreen da bude predstavnik Svetoga duha;

14

Martinus

Na roenju moje misije

15

12. POGLAVLJE
Zato je moja sveta dunost govoriti Postoje situacije, dakle, u kojima netko svojom utnjom moe stvoriti nesretne okolnosti. S time u vezi, on mora rei to mu je na umu iako to moe smetati uima neiniciranih i moe se smatrati "arogancijom", "egoizmom" ili "samouzdizanjem". U takvoj e se situaciji, manje ili vie, nai svatko tko doi vi objavu Svetoga duha. A kako sam i sam doivio takvo iskustvo, obaveza mi je to rei, pa makar me pogreno razumjeli. Prema tome, usprkos tom riziku, ja osjeam da su takva iskustva, koja za mene predstavljaju apsolutnu injenicu, toliko vana i uvjerljiva da u biti u veem skladu s bojom namjerom i smislom ivota govorei o tome, nego utei, bez obzira to o tome mogli misliti neinicirani kritiari, i bez obzira kakve neugodnosti bih mogao doivjeti zbog nerazumijeva nja veine ljudi; nije li reeno "ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo, a ne mogu nauditi dui"? Na temelju toga sada u neto rei o tome to mije omoguilo da na pravim analize kozmikih umjetnost i ljubav. istina. Istovremeno u pokuati sintetizirati izreke sve taca i mudraca iz prolosti, kako bih uzviene ivotne istine pretvorio u znanost,

tajna. Isus je bio moj veliki ideal i vodi. Kada god nisam bio u neto siguran, uvijek sam si postavljao sljedee pitanje: "to bi Isus napravio u takvoj i takvoj situaciji? " i odgovor je odmah bio tu. U djeliu sam sekunde znao kako bi se Isus ponaao u slinoj situaciji. I to me dovelo do Oca, do stvarne Boje prisutnosti. Slijedei Boju volju koju sam na taj nain upoznao proao sam - neokaljan, siguran i miran - kroz sve potekoe, iskuenja i zamke s kojima se inae, manje ili vie mora susresti svaki ovjek koji iz majine utrobe dolazi na ovaj svijet.

14. POGLAVLJE Moja je duhovna iskustva potaknula meditacija

I tako je doao i taj dan kada sam, u tridesetoj godini ivota i potpuno nenaitan, doao u kuu jednog, meni tada nepoznatog ovjeka i posudio jednu teozofsku knjigu. Jedan kolega iz ureda u kojem sam radio preporuio mi je tog gospodina, ije je teozofske knjige i sam prouavao. Kroz razgovor s tim kolegom moju je panju privukla ta vrsta literature. Tada sam osjetio veliku enju za duhovnim znanjem koja se javila zajedno s potrebom da radim ne to vie od trenutnog posla, te sam udno epao tu mogunost. Zahvaljujui svojem kolegi, bio sam srdano pozvan kod spomenutog ovjeka. Zadravi se neko vrijeme u razgovoru s tim ovjekom, napustio sam njegovu kuu, uzevi tu teozofsku knjigu, a njegove su mi rijei jo uvijek odzvanjale u uima: "31 e uskoro mene uiti." Kako je on predvidio tako je i bilo. Ja tu knjigu nisam proitao dokra ja, i zapamtio sam vrlo malo od njenog sadraja; no, ona me potaknula da meditiram na Boga. Jedne veeri, kada sam to pokuao, doivio sam sljedee iskustvo, nakon kojeg, zbog psihikih razloga, vie je nisam mogao itati, jer je od tog trenutka moja vlastita svijest postala neiscrpni duhovni izvor, inei potpuno suvinim svako prouavanje literature.

13. POGLAVLJE Stanje prije mojeg duhovnog buenja

Od svojeg najranijeg djetinjstva pa sve do jedne veeri u oujku 1921. ja sam, na fizikoj razini, bio podjednako neuk po pitanju svega to se ticalo "duhov nih realiteta" kao i bilo koji obian, sluajno odabrani ovjek. Nita nisam znao o besmrtnosti ili reinkarnaciji. Nita nisam znao o zakonima koji uprav ljaju naom sudbinom ili o pravoj prirodi ivotinjskog svijeta. Nita nisam znao o prevlasti ljubavi ili o misteriju stvaranja, niti sam doivio bilo kakvo stvarno iskustvo Boga u vlastitom biu. U pogledu religioznog bio sam pot puno neodreen. Mogu zahvaliti vrlo sretnim okolnostima da je tako ostalo sve do doba zrelosti, kao i to da nikada nisam doao u dodir s bilo kojom religioznom knjigom ili sektom, osim katekizma nacionalne crkve. No, ipak sam bio duboko religiozan i gajio iskrenu ljubav prema Bogu. Ne mogu se sjetiti dana u kojem se nisam molio Bogu. Ta je sklonost, meutim, bila moja

16

Martinus 15. POGLAVLJE emu su moji prijatelji bili svjedoci

Na roenju moje misije

17

U tom preobraenom stanju uma ponovno sam posjetio svojeg naitanog prijatelja, ovoga puta kako bih vratio posuenu knjigu. Dakle, on, kao i moje kolege u uredu te ostali moji negdanji i sadanji prijatelji mogu posvjedoiti 0 promjeni koja mi se dogodila. Oni su svjedoci injenice da ovjek moe ste i znanje na neki drugi nain od uobiajenog, vanjskog, vidljivog i uglavnom neophodnog naina. Za njih je to postala oigledna injenica da se u neukom 1 nenaitanom ovjeku, koji nije dobio znanje o drugih, moe otvoriti udesni izvor informacija i od njega nainiti instrument najvie mudrosti, znanja i religioznog prosvjetljenja. Oni su promatrai stvarnosti Svetoga duha dvade setog stoljea. Imali su privilegij vidjeti kako se objave iz prolosti ponavljaju u sadanjosti i biti svjedoci tjelesne manifestacije mudrosti, sinteze ivota i beskrajne "Rijei Boje", kako se pretvara u "Sveto pismo", koje e predstavljati duhovnu hranu sadanjim i buduim generacijama. Nadam se da e oni, u zahvalnosti i ljubavi prema vjenom Ocu, neprestano imati na umu i ispravno cijeniti privilegij da su bili svjedoci takvome iskustvu.

ravno prema meni, podiui ruke kao da e me zagrliti. Bio sam potpuno paraliziran. Nesposoban nainiti i najmanji pokret, zurio sam ravno u dijafra gmu zraeeg bia, koja se sada nalazila tono ispred mene i u ravnini mojih oiju. No, figura se nastavila pribliavati i uskoro je ula u moje vlastito tijelo. Proeo me uzvieni osjeaj. Nisam vie bio paraliziran. Boanstveno svjetlo, koje me na taj nain zaposjelo, dopustilo mi je da pogledom obuhvatim svi jet. I gle! Kontinenti i oceani, gradovi i zemlje, planine i doline - sve je to bilo proeto svjetlou koja je sada zraila iz mojeg uma. U toj bijeloj svjetlosti Zemlja je bila preobraena u "Kraljevstvo Boje". Boanstveno je iskustvo bilo gotovo. Ponovno sam imao pred sobom svoju fiziku stvarnost, pojedinosti svoje sobe, svoj skromni poloaj. No,"Kra ljevstvo Boje" nastavilo je zraiti u mojem mozgu i mojim ivcima.

17. POGLAVLJE Zlatno vatreno krtenje

16. POGLAVLJE Kristoliko bie u zasljepljujuoj slavi

Jedne sam veeri, slijedei upute naene u posuenoj knjizi, pokuao medi tirati na ideju o "Bogu". I odjednom sam se, ne znajui tono kako, naao u stanju u kojem sam osjeao prisutnost neega beskrajno uzvienog. U daljini se pojavila jedna mala svijetla toka. Na trenutak je nestala, no kratko nakon toga ponovno je postala vidljiva, i ovaj puta mnogo blia. Sada sam mogao vidjeti da je svjetlo zrailo iz Kristolikog bia, koje se pojavilo u zasljepljuju oj bijeloj svjetlosti, koja je bila ukraena plavim sjenama. Svjetlo je bilo tako intenzivno i ivo da me podsjealo na prskalice koje stavljamo na boino drvce. Meutim, iskrice u mojem otkrivenju bile su mnogo manje, ali zato i mnogobrojnije. Ponovno je uslijedila stanka tijekom koje sam se naao u potpunoj tami. No, nakon toga figura je ponovno osvijetlila visoravan. Pogledao sam izravno u vatrenu figuru. Zasljepljujue sjajno Kristoliko bie poelo se sada kretati

Kada sam ujutro sljedeeg dana ponovno sjeo na stolicu za meditaciju, i opet sam bio obavijen boanskim svjetlom. Gledao sam u sjajno, plavo nebo koje se prividno povuklo da bi bilo zamijenjeno jo sjajnijim nebom. A to se nastavilo, sve dok nebo nije postalo toliko zasljepljujue u svojem zlatnom sjaju, vibrirajui takvom brzinom da su moj organizam i moj um jedva to mo gli izdrati. Jo samo jedan korak, jo samo jedan djeli sekunde i nebesko bi titranje, s ogromnom snagom munje, u treptaju oka, dovrilo moje zemaljsko postojanje. No, tijekom djelia sekunde, koliko je trajalo to otkrivenje, doivio sam svijet svetosti, istoe, sklada i savrenstva. Naao sam se u moru svjetlo sti. Ono nije bilo, kao u mojem prvom otkrivenju, bijelo kao snijeg, ve je bilo zlatne nijanse. Sve je predstavljalo vatru zlatnoga sjaja. Posvuda su vibrirale tanke, zlatne niti koje su svjetlucale tu i tamo, unutra i van. Osjeao sam da je to bila sama Boja svijest, njegova vlastita sfera misli. To je bila sutina, sve mo, najvia sila, pomou koje boansko Jastvo upravlja i usmjerava oceane svjetova, galaktike i maglice, kako u mikrokozmosu tako i u makrokozmosu. Bio sam oaran. Boanska je vatra vibrirala u meni i van mene, iznad i ispod mene. To je bio "Duh Boji" koji je prema Bibliji "lebdio nad vodama", "vatra" koju je Mojsije vidio u goruem grmu,"vatra" koja je odnijela Iliju u nebo,"vatra" pomou koje je Isus bio preobraen na gori, "vatra" koja se pojavila nad

IS

Martinus

Na roenju moje misije Osjeao sam da je sve zrailo ljubav, u meni i izvan mene. Bio sam ljubljen od strane tog Oca. S jednakom sam se ljubavlju vratio u fiziki svijet. Ponovno su mi postale oigledne patnje, alosti i nevolje ivotinja i ljudi, ponovno je prevladavala sjenovita zona postojanja. No, iznad dubokih sjena mrane zone zlatno je svjetlo nastavilo sijati u mojem srcu i umu. U svojem mozgu i du kraljenice jo uvijek sam osjeao toplinu nadzemaljskog svjetla. Ono se ve manifestiralo preko mojih ruku i usana i nastavit e se manifestirati, kako bi sjalo u ostalim mozgovima, vibriralo u ostalim kraljenicama, sjajilo u ostalim oima i bilo shvaeno od strane ostalih umova. Moja je rije baklja ivota. Njen boanski duh svijetli u tami, uklanja praznovjerje i donosi Boju ljubav. Svatko tko ivi sa njom u skladu zavoljet e Oca i vie nee lutati u tami. Jer voljeti Oca znai voljeti svijet, ukljuujui sve i svakoga. Ta e sveobuhvatna ljubav rezultirati opim mentalnim zajednitvom, to e dovesti do savrenog zadovoljenja naih najveih elja, vrhunskog obogaenja ivota, maksimalnog osjeaja sree, vrhunca nebeskog blaenstva.

glavama apostola, i koja je kasnije promijenila Savla u Pavla na njegovom putu u Damask, "vatra" koja je tijekom itave povijesti bila "alfa" i "omega" u sva kom uzvienom stvaranju, manifestaciji ili objavi. Upravo je ta vatra plamtjela pred mojim oima, vibrirala u mojim grudima, u mojem srcu, obavijajui i tavo moje bie. Osjeao sam kao da se kupam u elementu ljubavi. Nalazio sam se na samom izvoru svega toplog u oevoj i majinoj ljubavi prema svojem potomstvu, u meusobnoj privrenosti zaljubljenog mladog para. Vidio sam snagu koja je uinila da ruka potpie pismo pomilovanja, da se ukine ropstvo, da se zatiti ivot malenih, bez obzira da li je to mala ivotinja ili krhko ljud sko bie. Vidio sam sunce koje moe otopiti led i odagnati hladnou iz svakog uma, koje moe pretvoriti neplodne pustinje beznadenosti i pesimizma u plodna i sunana podruja svijesti, koje moe zagrijati srce, nadahnuti mozak, pomoi pojedincu da oprosti nepravdu, da voli svojeg neprijatelja i razumije kriminalca. To je bilo kao da poivam na grudima Svemogueg Boga. Nalazio sam se na izvoru vrhunske ljubavi, promatrao sam boansko savrenstvo, do ivio sam jedinstvo s Putom, Istinom i ivotom, jedinstvo s Ocem svega.

19. POGLAVLJE 18. POGLAVLJE Posljedica zlatnog vatrenog krtenja to bi se dogodilo da moja iskustva nisu ostavila pozitivne rezultate koje mogu istraivati drugi? Ovdje sam stavio na papir glavne karakteristike fizikih i duhovnih iskustava koja su mi bila dana i koja, u cjelini, predstavljaju manifestaciju boanskog poziva za rad koji je od tog trenutka postao moj ivotni poziv. No, sada netko moe rei da su moja iskustva bila samo puke halucinaci je ili vizionarski snovi. Dozvolite mi da odmah istaknem da sam tijekom tih svojih iskustava bio potpuno budan i da su ona bila pod mojom svjesnom kontrolom. Preobraenje koje sam doivio dolo je svaki puta kada sam sjeo u svoju stolicu za meditaciju, a da prije toga nisam zaspao, pao u trans ili na bilo koji drugi nain izgubio svoju uobiajenu svijest. Nadalje, mora se imati na umu da, to se tie opisanih iskustava, ona su zapoinjala i zavravala u skladu s mojim eljama i s onime to je moj organizam mogao podnijeti. to se tie daljnjeg opisa mojeg otkrivenja, Svetog duha ili mojeg posve enja u rad koji mi je dodijeljen, moram vas uputiti na svoju knjigu "Livets bog". Ovdje u samo spomenuti da je tako uzvieni dogaaj potpuno osobno iskustvo, iskljuivo namijenjeno biu u kojem se odvija i nikada ne moe biti na isti nain potvreno od drugih kao od strane onoga tko je njime proet.

Tako nadmonu koncentraciju Bojeg uzvienog bia ne moe izdrati niti jedan zemaljski, ivotinjski organizam, i zato sam morao brzo prekinuti tu boansku viziju. No, iako je to nebesko iskustvo moralo biti prekinuto, nikada se u potpunosti nisam vratio u fiziki svijet. Moje je bie doivjelo promje nu. Rodio sam se u novome svijetu i postao sam svjestan novoga tijela. I od toga je trenutka svijet koji se nalazi iza fizikih pojava trajno postao dio moje dnevne svijesti. Zlatno me svjetlo dovelo do stanja svjesne besmrtnosti, zahvaljujui emu sam postao svjestan da postoji samo ivot, a da su tama i patnja tek prikrivena ljubav, i da boansko bie proima sve i svakoga. No, u mojem se biu ljubavni plamen osjetno poveao. Vidio sam da je sva materija iva, Boja manifestacija, njegova vlastita krv i meso. Milovao sam kako tkz. "mrtvu" tako i ivu materiju, mineralnu kao i ivotinjsku ma te riju. Volio sam kamenje kao i osjeajna bia, jer svi oni predstavljaju Boje tijelo. A Boje je tijelo milovalo mene. To je bilo kao da je zlatno svjetlo, izlije vanje Svetoga duha, Boja vlastita svijest, osjeaj Njegove osobne prisutnosti u obliku svjesnog Jastva koje mi je blizu sve i svakoga proimalo slavom ljubavi.

20

Martinus ljudi suditi bez da prije upoznaju ono o emu sude. No, da bi se to moglo u potpunosti razumjeti, svaki student, u skladu s vlastitim mogunostima, moju misiju mora uiniti dijelom vlastitog ivota, jer e jedino tako on uistinu do ivjeti blaeno postojanje u zlatnobijelom sjaju organizama u zasljepljujuoj svjetlosti.

Stoga se vie neu baviti pukim detaljima te vizije, koja je od sutinske va nosti iskljuivo za mene samoga i koja, zapravo, ne moe niti potvrditi niti umanjiti istinitost moje misije. Dakle, duhovne vizije koje sam imao same po sebi ne bi bile vane uko liko ne bi ostavile vidljive rezultate koji mogu biti predmet objektivnog pro matranja. Mnogi ljudi mogu tvrditi da su i sami imali duhovne vizije ili otkri venja, no veina tih iskustava nije ostavila nikakve vanjske ili vidljive znakove, nikakve oigledne promjene kod samog pojedinca, niti nikakav primjer dru gima. Prema tome, nitko izvana ne moe procijeniti jesu li ta iskustva izmi ljena ili stvarna, i zato nemaju nikakvu intelektualnu vrijednost. Takve vizije mogu prihvatiti samo oni koji se zadovoljavaju "vjerom" i stoga ne zahtijevaju intelektualno i znanstveno razumijevanje. Obzirom da ti ljudi ne zahtijevaju nikakvu znanstvenu osnovu, oni su zadovoljni s "vjerom" bez dokaza. Ako su dotine vizije nestvarne, puke iluzije, "vjerovanje" u njih moe dovesti samo do "fanatizma", a iskreni "vjernik" tako postaje samo strastveni "fanatik". U skladu s time, vrlo je rizino vjerovati u objave koje se nikako ne mogu dokazati, tj. koje ne moe provjeriti ljudski intelekt i u iju se istinitost, dakle, drugi ne mogu uvjeriti.

21. POGLAVLJE injenica koja prevladava nad miljenjima o duhovnim iskustvima mojim

20. POGLAVLJE to je za traitelja istine najvanije u mojim iskustvima Za itatelja nisu najvanija moja duhovna iskustva kao takva, ve njihove po sljedice, jer one mogu manje ili vie nai na potvrdu kod svakoga tko je do voljno moralan, nepristran i otvoren. Te posljedice predstavljaju moje itavo djelo: predstavljanje stvarnih i loginih kozmikih analiza, apsolutno nepobit ne kozmologije, koja omoguuje poetno razumijevanje novog mentaliteta, novi kulturni standard u kojem se istinsko razumijevanje ivota, njegovi jasni principi ljubavi i vrhunska logika mogu saeti u izrazu "sve je vrlo dobro". Od utopije mi, dakle, moemo prijei u svijet stvarnih injenica koje su dostupne svakome kod koga su se dovoljno razvile inteligencija i osjeaji. No, razumijevanje toga ne moe se nikako stei pukim itanjem, niti se moe dobiti od drugih. To moe dobiti na vanosti za traitelja istine samo kroz apsolutno dobrovoljno i nepristrano prihvaanje ove moje misije, koja se prenosi u njegovu vlastitu svijest, njegov vlastiti svakodnevni ivot i na njegove vlastite reakcije na cjelokupnu njegovu okolinu. Samo e nemoralni

to god ljudi mislili o mojem otkrivenju ili boanstvenom iskustvu - mo jem zlatno-bijelom vatrenom krtenju - ostaje injenica da sam zahvaljujui tom velianstvenom dogaaju, bez ikakvog prethodnog prouavanja knjiga ili stjecanja znanja kroz druge izvore, osim tradicionalnog protestantskog kate kizma, mogao, pomou mojeg glavnog djela "Livets bog" i svojih ostalih knji ga, ukljuujui i simbole, svojim rijeima i djelima, oblikovati jedan stupanj svijesti, mentalnu klimu, omoguavajui na taj nain mukarcima i enama savreni pregled svih ivotnih situacija. Moje analize tog pregleda kozmo sa predstavljaju postojano jedinstvo apsolutnog savrenstva, koje se, u svim pojedinostima, predstavlja kao vrhunac logike, sustav koji e nuno dovesti do konanog rjeenja: ljubavi, koja postojano balansira izmeu inteligencije i osjeaja. Moja je zadaa, dakle, na razumljiv nain pruiti kozmike analize, da "niti jedan vrabac ne pada na tlo bez volje Nebeskog Oca", i da su "sve vlasi na naoj glavi izbrojane"; da se svi mi nalazimo na putu ka savrenstvu; da se svi nalaze pod zatitom boanske providnosti; da smo svi besmrtna bia; da je sve beskrajna ljubav; i da nas krajnja ivotna istina, izraena u rijeima "sve je vrlo dobro" nikada nee iznevjeriti. Ova e istinska znanost, koja se manifestirala kroz Svetog duha u meni, tijekom vremena preobraziti ljudski mentalitet. Ona uklanja beznadenost, potitenost i sumnju. Ona osvjetljava pomraene umove. Ona ponovno odje kuje u obliku boanstvenog poziva: "Doite k meni svi koji ste umorni i op tereeni, i ja u vas okrijepiti", i potvruje boanstvenu istinu: "Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta". Prema tome, svi e postati sretni i blaeni, "jedno s Ocem svega".

Martinus

KOZMIKA SVIJEST

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Anna 0rnsholt Davorin Gruden

1. POGLAVLJE Kozmika svijest i Boje stvaranje svjetlosti Prije gotovo dvije tisue godina odjekivalo je obeanje anela o"miru na Ze mlji". Meutim, mir na Zemlji nije lako postii. On ne moe biti stvoren u trenutku na neki udesan nain; on zahtijeva tisue pa ak i milijune godina da bi doao do toke na kojoj postaje potpuni boji blagoslov, kao to je i predvieno u boanskom poretku svijeta. Naime, pravi je mir istovjetan "koz mikoj svijesti". to je to kozmika svijest? Kozmika je svijest isto to i rezultat susre ta i sjedinjenja unutarnje snage pojedinca koja je usmjerena prema vanjskoj prirodi i okolini, i pokretake snage prirode koja proima tog pojedinca. U Bibliji je ta meusobna snaga privlaenja izmeu pojedinca i prirode nazvana "Providnost" ili Boja zapovijed: "Neka bude svjetlost!" Drugim rijeima, ta je svjetlost bila prvi in stvaranja, i tada, dakle, nije bilo sunca, mjeseca, zvijezda ili drugih izvora svjetlosti, jer su, prema Bibliji te pojave bile rezultat etvrtog dana stvaranja. Zbog toga je izvjesno daje to izraz za neto potpuno drugaije od onoga to smo se pod tim nauili razumijevati. Budui da je svjetlost bila prva stvorena ili oitovana, ona je, dakle, postojala prije svega drugog. Ona je ve neko vrijeme "sijala", prije nastanka sunaca, planeta, ljudskih bia, ivoti nja i biljaka. Ali, kako je postojala prije svega drugoga, ona je onda mogla biti samo neto koje uvijek postoji prije manifestacije i doivljavanja ivih bia, naime u obliku elje, tenje i volje. Bez tih faktora bi, gledano iz kozmike perspektive, bio nemogu svaki oblik stvaranja.

26

Martinus 2. POGLAVLJE Involucija i evolucija Instinkt predstavlja

KozmicKa

svijest

1/

3. POGLAVLJE ostatak prole "kozmike svijesti"

Dakle, elja je osnova svijesti svakog ivog bia, a iz nje se manifestira volja. To to postoji veliko podruje manifestacija jedinke koje predstavljaju auto matske, tj. unutarnje organske funkcije, niti mijenja niti umanjuje taj princip. Sukladno opisanom u "Livets bog", automatske funkcije mogu nastati samo tako da najprije predstavljaju elju budne dnevne svijesti (A-znanje), a nakon toga, kroz svjesno manifestiranje volje postaju praktina manifestacija i dje lovanje (B-znanje) da bi konano, nakon dovoljnog broja ponavljanja, postale rutina ili naviknuta funkcija (C-znanje), to je identino automatskoj funkci ji. Ta unutarnja snaga ili elja i volja pojedinca, predstavlja, dakle, "svjetlost", koju Biblija pripisuje "prvom danu" stvaranja. No, to se podrazumijeva pod "prvim danom" stvaranja? - U skladu s "Livets bog", ivot, a time i stvaranje nikada nisu poeli, isto kao to nikada nee prestati. No, vjeno se postojanje javlja u dva naizmjenina perioda, koje sam u istoj knjizi nazvao involucija i evolucija, pri emu ti realiteti zajedniki oblikuju razdoblje doivljavanja ivota koje sam nazvao "spirala". Pod involucijom se podrazumijeva vrsta iskustava koja je upravo suprotna evoluciji, koju mi upravo prolazimo. Dok se bie kroz evoluciju sve vie i vie obogauje iskustvima, pri emu se ra zvijaju njegovi osjeaji i inteligencija i tako bie postaje intelektualno ili sve vie produhovljeno; jedinka involucijom postaje sve vie okruena materi jom; od duhovnog bia sve se vie preobraava u materijalno, fiziko bie, koje nita ne zna o svojem pravom duhovnom stanju. Dok evolucija ima svoj vrhunac na najvioj duhovnoj razini ili u "boanskom svijetu", involucija ima svoj vrhunac u najmaterijalnijem podruju "ivotinjskog carstva" ili u zoni principa ubijanja, koja, dakle, kulminira u podruju ljudskih bia. Ova se dva dijela spirale glatko i vrlo polako preklapaju, tako da izmeu njih ne postoje otre, odreene granice. Zato moemo vidjeti da, na jednom odreenom di jelu spirale, evolucija i involucija postoje istovremeno. Oznaka involucije je opadajua vjera u Boga zemaljskog ovjeka ili njegov rastui materijalizam, koji konano kulminira u njegovom potpunom ili stopostotnom poricanju Boga, i u odgovarajuem stopostotnom interesu ili prihvaanju materije. U tom je stanju ovjeku nemogue vjerovati ili razumjeti da se iza svih funkcija prirode nalazi iva svijest, Bog ili Providnost. On vjeruje da njegova materija listika znanost predstavlja najvii oblik manifestacije.

Vratimo li se unazad u evoluciji, vidimo da su tadanji ljudi bili primitivni ji po pitanju materijalnih uvjeta ivota, ali u svojem odnosu prema prirodi ili Bogu jo uvijek su predstavljali u velikoj veini ostatke prole "kozmike svijesti". Takva bia nisu mogla niti zamisliti da se iza razliitih manifestacija prirode ne nalazi iva Providnost, boansko bie ili bia. Prema tome, oni su u grmljavini, u strahovitoj snazi oluje, u morskim valovima, kao i u vulkanima, stijenama i planinama, ili u kometima, suncima i zvijezdama gledali nadna ravne duhove. Za njih je bilo nepojmljivo da ti realiteti predstavljaju sluajne, beivotne ili mrtve pojave. Takva bia, dakle, ive u boljem kontaktu s Providnou od materijalistikog, kulturnog ovjeka, koji niti vjeruje niti moe pojmiti neku Providnost. Razumije se da bie prirode ne moe razumjeti Pro vidnost na znanstveni ili inteligentni nain. Ta je sposobnost odavno stavljena van funkcije, u korist postojee "involucije" kojoj je ono bilo podreeno. Ono moe opaati Providnost iza svih stvari iskljuivo pomou svojeg instinkta. Njegovo se religiozno opaanje svodi samo na vjerovanje u predosjeaje i pojave. Prema tome, ono to mi u svakodnevnom ivotu nazivamo instinkt, predstavlja ostatke prole "kozmike svijesti". Ako se jo vie vratimo unazad u evoluciji i pogledamo bia koja naziva mo ivotinjama, vidjet emo da taj instinkt jo snanije dominira ili upravlja njihovom svijeu. Upravo taj instinkt ili ta degenerirana "kozmika svijest" vodi ta bia na brojnim podrujima gdje ona na fizikoj razini nisu razvila nikakav jasan uvid u znanstvenu budnu dnevnu svijest. to kaete na maleno pile koje pone eprkati u potrazi za zrnjem i sjemenkama odmah nakon izlaska iz jajeta; ili o sigurnom putovanju ptica selica tisuama kilometara do eljenog cilja? - Je li i ljudima mogue neto slino? - Zar oni ne moraju razvi ti tu sposobnost marljivim uenjem, da bi nakon toga uspjeli u tome pomou kompasa ili ostalih instrumenata, mjerenja i izrauna? Krenemo li jo dalje unazad u evoluciji i pogledamo one oblike ivota koje nazivamo "biljkama", vidimo da njima u potpunosti upravlja instinkt ili degenerirana "kozmika svijest". Dok ostala bia, ljudi i ivotinje, imaju osim svojeg instinkta ili umirue "kozmike svijesti" i poetnu budnu dnevnu svi jest, fiziki se ivot biljnih bia temelji iskljuivo na njihovom instinktu. Ona jo uvijek nemaju nikakvu "dnevnu svijest" na fizikoj razini. No, ta su bia ipak kroz prethodno postojanje u mineralnom svijetu dola do fizike razine postojanja. Ona su, putem unutarnje elje, postupno postala ogrnuta fizikom

28

Martinus

MzmicKa

svijest

materijom, tako da su dobila fiziki organizam, kroz koji su poela doivlja vati utjecaje vanjske fizike prirode. Upravo putem tih utjecaja bie ili biljka dobiva sve veu i veu sposobnost manifestiranja privlanosti i elje prema fizikoj materiji, kojom stoga postaje sve vie i vie "ogrnuta", pa postaje ivo tinja, a nakon toga i ljudsko bie, i u tom obliku postojanja privlaenje dolazi do svojeg vrhunca u obliku ovjeka koji ubija, usmruje i mrzi.

kulture, bez obzira da li je to automobil, zrakoplov ili neki drugi stroj, on e tu pojavu smatrati "arolijom" ili neim "natprirodnim". Dogaa se to zahvalju jui okolnosti da on nikada prije nije doivio nita slino, i u skladu s time, u njegovoj skupini iskustava ili sjeanju u potpunosti nedostaju takva iskustva. On ne moe razumjeti princip rada stroja, pa zamilja da ga pokreu neke natprirodne nevidljive sile.

4. POGLAVLJE Sposobnost pamenja koja se nalazi iza osjetilne i opaajne sposobnosti Istovremeno dok ta "involucija" u fiziku materiju ini bie tekim i vezanim za zemlju, dogaa se i poetak ili prvi stupanj procesa koji nazivamo evolu cija. Putem spomenutih reakcija na kontakt jedinke s fizikom prirodom, u svijesti jedinke nastaju sjeanja na te reakcije. Ta sjeanja nazivamo iskustvi ma. Malo po malo se u svijesti "jedinke" u organu namijenjenom za tu svrhu, sakupljaju iskustva. Taj je organ u knjizi "Livets bog" nazvan tijelo pamenja. To tijelo zajedno s prikupljenim iskustvima predstavlja itavi registar za je dinku. Bez tog registra niti jedno bie ne bi moglo opaati. Ako bi vi u ovome trenutku u potpunosti izgubili svoje pamenje, nikako ne biste mogli opaati. Nesumnjivo biste vidjeli, sluali, osjeali ili opaali reakcije na kontakt vaeg organizma s vanjskom prirodom, no nikako ne biste mogli identificirati te re akcije; drugim rijeima, nikako ne biste znali to vi to gledate, sluate, osjeate ili opaate. Ne biste znali gdje se trenutno nalazite. Pretpostavimo da ujete nekog ovjeka kako govori; uope ne biste razumjeli to on to govori. Kada neto moete razumjeti, to se iskljuivo temelji na iskustvima koja ste pret hodno doivjeli i koja se tiu tog podruja. to vie iskustava imate na tim podrujima, bolje ete ih moi razumjeti i kada va materijal iskustava bude dovoljan, moi ete kontrolirati ta podruja i reakcije, dok je sasvim suprotan sluaj kada nemate iskustava. No, iako ne moete razumjeti taj predmet, to vas ne sprjeava da ujete razgovor o njemu i va je sluh isto tako dobar kao i sluh onih koji razumiju taj razgovor. Kao to vidite, samo sluanje nije dovoljno. Isto vrijedi i za sve to vidite. Ukoliko u svojem pamenju nemate sjeanja na srodna iskustva 0 tome to vidite, nikako neete moi razumjeti ili shvatiti to vi to vidite. Na toj se pojavi temelji svako praznovjerje. Kada se primitivni ovjek iz mrane afrike dungle suoi s nekim od tehnikih uda moderne

5. POGLAVLJE Da bi osjetilna reakcija mogla postati iskustvo ili znanje, ona se pomou koncentracije mora povezati s iskustvima jedinke Iako je fiziki vid primitivnog bia isto tako dobar i jasan kao onaj kulturnog bia, to samo po sebi nije dovoljno. Svjesnost je tu, ali znanje o detaljnoj istini ili pravoj prirodi predmeta opaanja nije mogue u situaciji u kojoj netko nema sjeanje na ranija odgovarajua ili srodna iskustva, koja imaju ulogu veeg ili manjeg prethodnog materijala znanja, pomou kojeg se, u odgo varajuoj mjeri, mogu prepoznati ili identificirati nova iskustva. Iza svakog osjetilnog utiska dolazi do susreta izmeu snage koja proizlazi iz najdubljih slojeva svijesti jedinke i dolazee snage od vanjskih utjecaja. Jedna od snaga koje proizlaze od jedinke predstavlja, u svojem najjaem oitovanju, ono to poznajemo kao "koncentraciju". Kada koncentrirate svoje misli, to je samo zato da biste rijeili ovaj ili onaj problem koji je za vas misteriozan ili nepo znat. Ta koncentracija misli istovjetna je mobiliziranju svega to vi imate u svojim svjesnim iskustvima, a to se odnosi na taj problem. Koncentracija je, dakle, nain na koji vi pokuavate razjasniti nepoznato pomou onoga to ve znate. Da je to tako pokazuje se u sluaju kada vi u svojim mislima ili pamenju ne moete za nepoznati problem pronai srodna iskustva, i tada e isti taj problem za vas biti misteriozan i nerjeiv, kao to je televizijsko i radijsko emitiranje ili neko drugo tehniko i znanstveno najmodernije udo za ovjeka iz dungle. Sva opaanja, dakle, predstavljaju reakcije na poznata i nepoznata iskustva, koja se susreu s naim pamenjem, to znai, susreu se s reakcijama na naa prethodna iskustva. Sve to utjee na naa osjetila, bez obzira da li je to na vid, sluh, osjetilo mirisa, okusa ili dodira, nama je potpu no nepoznato sve dok to ne doe u kontakt s naim prethodnim iskustvima. Prema tome, naa e sposobnost opaanja, a time i naa sposobnost razumi jevanja ovisiti o tome koliko je nae pamenje ili materijal iskustava. to vie

30

Marhnus

KozmicKa

svijest

3 1

iskustva imamo, tim lake, dublje i bre opaamo nova iskustva unutar istog podruja; dok je suprotan sluaj u svakom podruju gdje imamo vrlo malo ili nam u potpunosti nedostaju prethodna iskustva.

6. POGLAVLJE "Rat sviju protiv svih"pitanje je iskustava i opaanja Stoga je sasvim prirodno da svi mi ne opaamo iste stvari, probleme ili pred mete istom lakoom ili istim razumijevanjem. Neke probleme ili predmete bez problema uspijevamo razumjeti ili opaati; dok postoje problemi koji od nas zahtijevaju dugogodinje uenje prije nego to ih u potpunosti uspijemo rijeiti. Istovremeno postoje ljudi koji uope ne mogu razumjeti probleme koji nama izgledaju lako razumljivi; dok isti ti ljudi, s druge strane, mogu imati veu sposobnost u razumijevanju ili shvaanju problema koji pak nama izgledaju teki. Kao to vidimo, nije dovoljno da su vanjska fizika osjetila sto posto zdrava, ispravna i ista. Kvaliteta opaanja uglavnom ovisi o naem prethodnom materijalu iskustava. I kako do sada mi ba nismo imali potpuno istu sudbinu ili imali ista iskustva, onda nije nimalo neobino to smo tako ra zliiti. Ta razliitost u najgorem sluaju pojedince moe uiniti prilino netr peljivima, moe ih uiniti neprijateljima, tako da medu njima vlada potpuno nerazumijevanje. Upravo takve okolnosti, koje predstavljaju najdublji uzrok svakog nemira, kulminiraju u onome to nazivamo "rat sviju protiv svih". Mi smo, dakle, stigli do korijena onoga to danas ovjeanstvu nanosi nesreu i patnju. Kada negdje izbije rat, bez obzira da li izmeu ovjeka i ovjeka ili izmeu drava, za to se ne moe kriviti niti jedna strana, jer je ta kvo nesretno stanje, kozmiki gledano, iskljuivo pitanje opaanja. Ne moe doi ni do kakvog sukoba ukoliko obje strane na pogrean nain ne opaaju jedna drugu. Ukoliko samo jedna strana, kozmiki gledano, opaa ispravno, tada e ta strana u potpunosti razumjeti da ona druga strana nikako ne moe biti drugaija nego to jest. itavi razvoj ove potonje strane rezultat je njenog ukupnog pamenja ili njenog sakupljenog materijala iskustava. To to taj ma terijal iskustava nije dovoljno bogat da bi to drugo bie moglo ispravno razu mjeti situaciju, kozmiki gledano, nije njegova krivica; isto kao to ne ovisi o njemu koliko e biti visok njegov fiziki organizam ili da li e imati smee ili plave oi. No, kako jednoj strani u sukobu nedostaje materijal iskustava, njena e svijest, a time i njeno opaanje i na tome temeljeno ponaanje neminovno

pokazivati ili biti obiljeeno tim nedostatkom. Obzirom da je uzrok tog ne dostatka u nedovoljnom materijalu iskustava, tada je njegova svijest, a time i njegovo opaanje istovjetno s nepotpunim mentalnim razvojem. Bie se u mentalnom smislu jo nije u potpunosti razvilo. Jo je uvijek nerazvijeno bie i zato moe oitovati samo postupke nerazvijenog bia. Ako je druga strana kozmiki svjesno bie, tada e njegov mentalitet u tolikoj mjeri biti ispunjen materijalom iskustava da e on s lakoom razumjeti mentalnu nezrelost svo jeg protivnika, i u tom sluaju nee doi ni do kakvog sukoba. Normalan o vjek ne poinje tui nekog drugog ovjeka samo zato to je on toliko i toliko centimetara visok ili na neki drugi nain pokazuje da je jo uvijek nerazvijen. On prihvaa druge onakvima kakvi jesu. To to je netko moda nesavren nikada ne moe potaknuti naprednog ovjeka na bilo kakvu okrutnost prema nesavrenom biu. On zna da dosadanji razvoj nekog bia ni na koji nain nije pitanje njegove volje, ve iskljuivo pitanje njegovog razvoja. Sada moe mo jo bolje razumjeti odnos Spasitelja svijeta prema svojim krvnicima, kada je rekao: "Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine!"

7. POGLAVLJE Svaka vrsta nesklada ima svoj korijen u nedovoljnom razvoju ili intelektualnoj nezrelosti u

Meutim, ukoliko ovdje spomenuta strana nema kozmiku svijest, tada e ona poput druge strane u sukobu biti manje ili vie nesavrena, biti e manje ili vie nezrela. Ta e nezrelost dovesti do nerazumijevanja suprotne strane, a time e predstavljati osnovu meusobnog sukoba ili rata i njihove nepomir ljivosti. Ovdje se bavimo stanjem koje je rasprostranjeno meu dananjim zemaljskim ljudima. Svaki oblik sukoba izmeu pojedinca moe postojati samo ako su zadovoljeni spomenuti uvjeti. Prema tome, svaka vrsta nesklada ima svoj korijen iskljuivo u mentalnoj "nerazvijenosti" ili nedostatku visoke intelektualnosti. Svako proganjanje nekog ovjeka od strane drugog ovjeka, bez obzira da li je to u obliku klevetanja, zlog kritiziranja, okrutnosti, nasilja, sakaenja ili ubojstva, nikada, ni u kakvim okolnostima ne moe biti izraz visoke intelektualnosti ili dovrenog razvoja. Ti simptomi mogu biti rezultat samo nedostatka materijala iskustva, nedostatka ljudske zrelosti. Za dovoljno naprednog traitelja ti simptomi predstavljaju nepobitnu injenicu, a time i za znanost, da takva bia, gledano iz kozmike perspektive, zapravo ne znaju

32

Martinus

KozmiKa

svijest

to ine. Njihovo je opaanje situacije potpuno iluzorno. Oni vjeruju da se njihovi protivnici mogu ponaati drugaije nego to to ine, i ta iluzija uvijek dovodi do sukoba. Kako netko moe biti fiziki vii nego to je to u sadanjem trenutku? - Kako on moe biti mentalno vii, imati drugi karakter, drugi nain razmiljanja ili opaanje trenutne situacije od ovog sadanjeg? - On moe, s vremenom, donekle promijeniti svoj ivot, svoj nain razmiljanja i opaa nje svoje okoline ili svojih blinjih, no, njegovo ponaanje ili priroda sada ili trenutno ne mogu nikako biti drukiji, jer bi u tom sluaju bie moralo imati sasvim drugaiju prolost, s posve drukijom sudbinom; druge roditelje i sasvim drugaiju obitelj; moralo bi doi iz sasvim drugaijeg socijalnog i drutvenog miljea. Biti netrpeljiv, okrutan i osvetoljubiv prema nekom dru gom ovjeku, istovjetno je proganjanju ili muenju tog ovjeka samo zato to on nije imao prolost s ovdje spomenutim neophodnim prethodnim uvjeti ma. To to netko izobilno moe ispuniti uvjete koje on tako silno zahtijeva ili oekuje od drugih, samo pokazuje da je on sam imao neophodne preduvjete, iji je rezultat to njegovo ispunjavanje ili zamiljeno primjerno ponaanje. No, nije li budalasto zahtijevati takvo ponaanje kada u potpunosti nedostaju prethodni uvjeti? - Uistinu, spasenje je svijeta itekako bilo potrebno. S dobrim se razlogom rodilo bie koje je pomou visoko-intelektualnog uvida moglo oblikovati svoj ivot u skladu s ovakvom praksom - "okrenuti desni obraz, kada te netko udari po lijevom"; bie koje je sa sjajnom blagou moglo opro stiti svim svojim krvnicima. Nije bez razloga ovo uzvieno bie bilo opravda no kroz "posrednika", "Svetog duha", a to znai objavu u svijesti - ne u obliku gluposti - ve u obliku znanstveno utemeljene objave najvee usklaenosti sa zakonima svemira ili boanstvenog slijeenja Bojih stopa. Drugim rijeima, to je bila sjajna uputa kako Boina poruka anela pastirima u polju "mir na zemlji", moe postati stvarnost, a time i na slavu "Bogu na visini" - a za ovje anstvo "dobra volja meu svim ljudima".

ona bia koja vole svoje blinje kao same sebe, to znai vole sve i svakoga, i imaju postojani mir u svojoj nutrini, mir kroz koji e se neometano objaviti vjeni izvor prosvjetljenja "Sveti duh" ili "kozmika svijest" i postaviti temelj te univerzalne ljubavi pomou Bojeg vlastitog znanja. To e omoguiti biu da razmilja o vjenim mislima Svemoguega i inicirati ga u potpuno razumi jevanje tog predmeta, to je ono, u obliku svega i svakoga ve odavno obuhva tilo i proelo svojom ljubavlju. Samo u biu u ijim grudima ljubav potie ono najbolje u korist itavog svijeta ili na radost svih ivih bia, moe sijati jasna svjetlost intelektualnosti ili razumijevanja, koja uklanja svaku tamu."

9. POGLAVLJE Ispravno razumijevanje ivota i iz toga proizlazea humanost prema svima i svemu ne moe se nametnuti niti jednome biu naredbom, muenjem ili kanjavanjem Da bi se postigao pravi mir potrebno je slijediti stope spasitelja svijeta. Morat emo se uskladiti i pomiriti s injenicom da niti jedno bie sada ili trenutno ne moe biti drukije ili se ne moe ponaati drukije nego to to ini, bez obzira na to koliko mu to moglo donositi tete ili koristi, patnje i boli ili ra dosti i zadovoljstva. Uei se u razumijevanju toga, uimo se ne pokuavati nametnuti svoju volju suncu i mjesecu, ne pokuavati nametnuti svoju volju Bogu. No, takvo razumijevanje i iz toga proizlazeu humanost prema svima i svemu nitko vam ne moe nametnuti naredbom, muenjem ili kanjavanjem, isto kao to to ne moete dobiti nekim udom. Naravno, mogu biti od koristi usmjerenja ili upute za stjecanje ispravnog naina ponaanja, ali tek nakon to vas je Providnost ili priroda na druge naine dovela do takve zrelosti da vi s povjerenjem moete prihvatiti te upute kao poeljne ideale i na taj nain ih uiniti vodiima kroz svoj svakodnevni ivot. No, da bi mogli na taj nain prihvatiti te ideale, sami ivot, priroda ili Providnost mora takoer stvoriti u vaoj svijesti odgovarajuu prethodnu zrelost za te ideale, to znai, glad i e ili elju za upravo tim idealima. Tu zrelost, tu elju za idealima, tu enju za savrenijim postojanjem Providnost ili priroda stvaraju samo putem vae svakodnevne sudbine. Putem vaih svakodnevnih iskustava, a naroito putem gorkih, neugodnih i bolnih iskustava va mentalitet dobiva na zrelosti, to je preduvjet za poetak stvaranja mira u vaoj vlastitoj nutrini. I mi emo se zato ovdje pozabaviti time kako vas priroda vodi ka toj zrelosti.

8. POGLAVLJE Samo oni koji vole sve i svakoga imaju pravi mir u svojim srcima Kao to vidite, Boina poruka ili Boino evanelje predstavlja veu i bliu stvarnost no to ste mislili. Njena istina mora dotaknuti sve one koji ive u ne miru, to znai u sukobu, patnjama, tuzi i nevolji. A koliko je ljudi slobodno od ta etiri uzroka patnje? - Odgovor na to nepobitno mora biti sljedei: "Samo

34

Martinus 10. POGLAVLJE Opaanje ivota nekog bia njegov je "kompas sudbine"

KozmtcKa

svijest

Kao to smo ve rekli, sva naa ivotna iskustva mi doivljavamo kroz naa osjetila. Ta iskustva predstavljaju, kao to sam ve spomenuo, reakciju izmeu nae unutarnje izlazee snage i snage koja dolazi izvana. Prva je snaga isto vjetna naoj volji, to je manifestiranje naih tenji, elja ili namjera. Druga se snaga sastoji od svih utjecaja iz prirode, iz nae okoline i od naih blinjih, koji su usmjereni prema nama i prema naem organizmu. Prema tome, ta se dva oblika snage susreu u naoj svijesti. Njihovim susretom dolazi do reak cije koja pokree nae misli, potiui naa osjetila da vibriraju i da nai ivci registriraju bol ili uitak. Taj itavi proces ini nae doivljavanje ivota ili ono to nazivamo naom sudbinom. To cjelokupno kruenje energije u pojedincu moe se samo opaati kao "bol" ili "uitak". Bez obzira kakva iskustva, kakve misli ili osjeaje pojedinac doivljava, oni ne bi mogli postojati da ne pred stavljaju, u veoj ili manjoj mjeri jedan od ova dva kontrasta. Dakle, svaka manifestacija, djelovanje ili iskustvo, koje registriraju osjetila pojedinca, is kljuivo pripadaju ovom ili onom stupnju na skali izmeu boli i uitka. Neko iskustvo moe predstavljati veliki stupanj ugode i pojedinac osjea radost. Njegova se sudbina smatra sretnom. No, iskustva takoer u velikom stupnju mogu predstavljati patnju, i pojedinac osjea tugu i depresiju, smatrajui svo ju sudbinu nesretnom. Izmeu ekstrema ova dva kontrasta - tuge i radosti - pojedinac onglira sa svojom sudbinom ili svojim doivljavanjem ivota. On se kree ili prema kontrastu tuge ili prema kontrastu ugode. Kormilo tog kursa njegova je volja, dok je njegovo opaanje ivota ili postojanja njegov "kompas". Obzirom da se postignue tog kontrasta ugode, to znai postignu e normalne fizike i duhovne ugode iskljuivo bazira na tom "kompasu" ili opaanju ivota samog bia, njegovo itavo stvaranje sudbine u smjeru ugode ovisit e o tom opaanju. Ima li ono ispravno i apsolutno istinito opaanje ivota i postojanja oko sebe, svojih blinjih, ivotinja i ljudi, i svega ostalog to nazivamo "prirodom", tada e ono u svakoj situaciji vidjeti stvarnu vezu izme u sebe i uzroka neke situacije. Taj e "kompas" tada biti apsolutno ispravan. No, ako ono nema takvo apsolutno istinito opaanje ivota ili postojanja, tada u danoj situaciji nee moi jasno vidjeti. Iz toga donekle moemo izuzeti bilj ke i ivotinje s njihovim jo uvijek savrenim instinktom. No, ljudi u takvim situacijama postupaju naslijepo. Primorani su djelovati u skladu sa znanjem koje jo nemaju. Njihov kompas na taj nain postaje neispravan i oni u skladu s time skreu sa kursa koji vodi ka pravoj ugodi: sretnoj sudbini ili postojanju,

koje kulminira u savrenom doivljavanju ivota oznaenom kao "kraljevstvo nebesko". Pojedinac je sada usmjeren prema opasnim mentalnim i fizikim stijenama. Njegovi se brojni zemaljski ivoti slamaju na valovima poroka, neumjerenosti, mrnje i bijesa. Upravo takvu nevolju, koju nazivamo nesretnom sudbinom ili jedino to moe postojati kao kontrast "kraljevstvu nebeskom" nazivamo "paklom".

11. POGLAVLJE Savreno sretna sudbina ne moe se dosei vjerovanjem u "snagu maa" Jasno se moe vidjeti u atmosferi koja danas dominira Zemljom da nije sa svim ispravan "kompas" ili opaanje ivota i postojanja pojedinca. Ljudi gla duju i smrzavaju se iako na Zemlji postoji obilje hrane i izvora topline. Ljudi se meusobno ubijaju kako bi stekli svoje mjesto pod suncem, iako su svi kontinenti i mora okupani boanstvenom svjetlou ove sjajne zvijezde. Ista ta bia varaju i kradu jedni od drugih dobra i blaga kojima je Zemlja tako obilno opskrbljena da je broj ljudi doista malen u usporedbi s tim, i da se Zemlja gotovo moe smatrati jo uvijek nenaseljenim svijetom. Nai su izvori hrane tako ogromni da e biti dovoljni za tisue i tisue narednih generacija milijardi jo neroenih dua. Dananje se generacije u tolikoj mjeri meusob no sakate ili masakriraju da njihova krv crvenom bojom boji vodu u rijeka ma, a njihov samrtni hropac odjekuje dunglama kao i beskrajnim, pustim snjenim podrujima; dok preivjeli, jednom otputeni iz bolnica i ljeilita, epaju na umjetnim nogama, rade uz pomo umjetnih udova, s rukama koje su zamijenjene eljeznim kukama, umjesto oiju imaju obojane staklene ku glice, slijepi opipavaju svoj put ili ih na uzici vode trenirani psi. Doista, ovdje su toliko hvaljeni "gospodari stvaranja" zamijenili svoje mjesto s "glupim" i votinjama. Moramo ovdje shvatiti da, kada spominjemo ove stvari, to nije stoga to ne cijenimo umjetne udove i ostale oblike pomoi jadnim i osakaenim bi ima, ve naprotiv, i u tome moemo vidjeti boansku ruku pomoi koja se prua prema tim nesretnim biima. Spominjemo to iskljuivo zato da bismo ukazali na posljedice pogrenog kursa. Naravno da niti jedan vojnik ne oe kuje da e rezultat njegovog zanata poprimiti toliko krivi ili pogreni smjer protivan kontrastu ugode, da e ga dovesti do tako tune situacije; da on ne-

36

Martinus

Kozmika svijest

37

prestano mora biti voden na uzici od strane "glupe" ivotinje. Nije li vjerovao da e tom borbom postii sreu i dobrobit? - Nije li vjerovao da e uistinu biti sretan ako zarobi ili uniti svojeg blinjeg, tj. svojeg neprijatelja? Nije li vjerovao u snagu maa? - Nije li vjerovao da je sila put do uspjeha ? - Nije li cijelo njegovo vjerovanje ili opaanje ivota i postojanja bilo upravo suprotno apsolutnoj stvarnosti ili apsolutnoj istini? Kako netko moe postii sreu i dobrobit sijui drugima nesreu i pat nju? - Nije li za oekivati da e se ti drugi takoer braniti? - No, na taj se nain ovjek izlae opasnosti da bude osakaen ili upropaten, i da tako doivi spar tanske okolnosti, ili on postaje pobjednik i mora odravati svoj poloaj zatva rajui i tlaei druge, primoran sijati sakaenje i patnju. No, tko moe ivjeti lagodnim ivotom koji se temelji na sakaenju i nesrei drugih, koji predstav lja neprestano uzimanje ivota i zdravlja drugih bia? - Odgovor na to je da to moe initi samo bezosjeajno bie, bie kojem nedostaje suosjeanja. To je bie iji se mentalitet nalazi vrlo blizu primitivnom stupnju ivotinja, a to moe biti i nenormalno bie sa sadistikim sklonostima Ali, dobrobit koja se iskljuivo odrava borbom, uvijek e neizbjeno biti pomijeana sa strahom, jer prije ili kasnije borba moe dovesti do prilino neizvjesnog rezultata. A lagodan ivot pomijean sa strahom ne predstavlja savreni ivot ni savrenu sreu. Usklaenost "kompasa sudbine", to znai nae apsolutno ispravno ili istinito opaanje ivota, jedini je nain na koji moemo izgraditi savreno sretnu sudbinu i na taj nain biti u stopostotnom skladu s ispunjavanjem bo anstvenog plana svijeta oko nas, i tako, poput spasitelja svijeta, biti "jedno s Ocem". Jedino kroz "jedinstvo s Ocem" moemo doivjeti ostvarenje Boine poruke: mir na Zemlji, mir u naem umu i mir izmeu nas i naih blinjih: ljudi, ivotinja i biljaka.

prokletstvo". No, to nije mogue. Upravo u patnji, da, ak i u samoj "paklenoj vatri" mi vidimo monu, usmjeravajuu ruku Svemoguega, njegovu vjenu logiku i plan za sva iva bia koji je ispunjen ljubavlju. Nikada niti jedno bie koje je dolo na svijet i doivjelo jasnu svjetlost Sunca, nee zavriti u "vje nom paklu", isto kao to bie koje je zapoelo svoj ivot udisanjem kristalno istog zraka ili atmosfere planeta nee zavriti u vjenom prokletstvu, mue nju ili sakaenju koje je predvieno kao "kazna za grenike" od strane Provid nosti. Svako e bie neizbjeno osjetiti da je u "potpunoj tami" pakla, gdje je patnja najvea, Bog najblii, uti e njegov glas, osjetit e njegov spasilaki i zatitniki zagrljaj, i doivjet e da ga Njegovo milovanje nikada ne moe na pustiti, ve je vjeno prisutno kroz prostor i vrijeme, kroz svjetlost i tamu. No, ljudi jo uvijek to ne mogu osjetiti. Oni jo uvijek nemaju tako razvijenu spo sobnost opaanja ili tako razvijena osjetila da mogu vidjeti svjetlost u tami, vidjeti kako se ljubav otkriva u patnji ili boanska zatita kroz nesretnu sud binu. Naprotiv, oni uglavnom opaaju samo tamu u tami. Oni opaaju proga njanje, klevetanje ili antipatiju od strane svojih blinjih kao neto "zlo". Vide sebe u svojoj nesretnoj sudbini kao rtve igre sluajnih, nadmonih, mrtvih i slijepih sila ili nenaklonost ljutitog Boga, proganjanje i "kaznu za grijehe". Sa svim je prirodno da oni u takvoj situaciji ne opaaju najveu injenicu ivota: "Sve je vrlo dobro". Mogu opaati i osjeati samo da je ta injenica apsurdna. Oni ne mogu vjerovati ili razumjeti da moe biti neto dobro u njihovim patnjama ili nesretnoj sudbini. Oni se osjeaju muenicima ili rtvama velike nepravde. I upravo ovdje se otkriva stupanj kozmikog "djetinjstva". To je zato to, kozmiki gledano, nitko ne moe initi nepravdu ili biti rtva nepravde. Sve je u Bojem planu svijeta sto posto korisno, a to znai sto posto ispunjeno ljubavlju. Prema tome, plan svijeta predstavlja kulminaciju ljubavi. No, budui da predstavlja kulminaciju ljubavi, on nikako ne moe biti bolji. Razumjeti to i ponaati se u skladu s time isto je to i biti "jedno s Ocem", a to je apsolutni preduvjet da bi se stekao pravi mir u vlastitom umu i da bi se mogla doivjeti "dobra volja" koju su aneli obeali u svojoj poruci.

12. POGLAVLJE Sve dok se bie nalazi na stupnju kozmikog djetinjstva, ono ne moe vidjeti savrenstvo ili "sveljubav" u prirodi ili svemiru Kao to smo ve spomenuli, iz sudbine ljudi moemo vidjeti da se oni veinom nalaze na pogrenom kursu. Protivno religioznoj mudrosti, idealima i zapovi jedima, na stotine tisua bia usmjeravaju svoju sudbinu prema tami, prema patnji, prema "paklu". A crkveno kranstvo za ta bia propovijeda "vjeno

38

Martinus 13. POGLAVLJE Ljudi su jo uvijek nedovrena bia u manifestaciji boanskog plana svijeta

Kozmika svijest

39

Dakle, pogreno je opaanje ivota, mentalni kompas bia. Svaki puta kad se netko osjea progonjenim, kada se osjea "kanjenim" od strane sudbine, bez obzira da li se to manifestira kao direktno proganjanje od strane bli njih ili kao bolest, tuga ili siromatvo; dakle, bez obzira kakve je prirode patnja, to je, kozmiki gledano, sasvim prirodni izraz uzroka i posljedica, to je ponovno tek jedna karika u savrenstvu velikog procesa stvaranja kojim je Zemlja preobraena iz svojeg vatrenog stanja u sadanje stanje pogodno za ivotinjski oblik ivota, i kroz koji e bie biti voeno ka svojem dovrenom stanju, u kojem e sada prevladavajue patnje pripadati prolosti. Kada bia ne opaaju na ispravan nain ivot kojem i sama pripadaju, ona ne mogu ispravno upravljati niti svojim kormilom, a to je njihova volja. Njihovo po naanje tako postaje pogreno. Oni oslobaaju uzroke koji stvaraju sasvim drugaije posljedice od oekivanih. Obzirom da se te pogrene posljedice pokazuju u obliku nesklada, bola i patnje, kao tuga i nesrea, sve to se od nosi na nesklad ili patnju, iskljuivo e biti rezultat pogrenog djelovanja. A kako pogreno djelovanje iskljuivo predstavlja oitovanje pogrene volje, to je ponovno istovjetno pogrenom opaanju postojanja ili samog ivota u odnosu na prirodu ili svojeg blinjeg. Iz toga proizlazi da nesretna sudbina, bol i patnja predstavljaju izraz iskljuivo neeg nedovrenog u velikom pro cesu stvaranja. To potvruje i injenica da u svakoj situaciji u kojoj se volja, a time i djelovanje manifestiraju na ispravan nain, to znai u korist prirodne dobrobiti okoline, tamo harmonija, a time i mir na kraju postaju prirodna i neizbjena posljedica. Ovdje dolazi do ravnotee izmeu energija, misaonih oblika bia, njegovog mentalnog stava, ovdje nesretna sudbina nestaje poput rose na suncu, i bie doivljava svoju sudbinu kao apsolutnu dobrobit koju je ono ve moglo vidjeti kao namjeru plana svijeta. U protivnom, Zemlja ne bi bila tako obilno obdarena uvjetima i mogunostima za stvaranje sadanjih harmoninih ili sretnih okolnosti po koliini ivotnih proizvoda u odnosu na broj ivih bia. Dakle, postoji obilje mogunosti i uvjeta za stvaranje blago stanja. Ljudi ih samo trebaju uzeti i iskoristiti. No, upravo to oni nisu uspjeli uiniti. Gladuju i smrzavaju se do smrti usred raja ispunjenog hranom, sun cem i toplinom. Oni ubijaju, usmruju i sakate jedni druge, jer vjeruju da je njihov blinji uzrok njihove "zle" sudbine. A to nije istina. Nije na blinji taj koji treba biti osakaen, ubijen ili uniten, ve su to planetarni izvori koji

trebaju biti upotrijebljeni, rasporeeni i iskoriteni. Bez takvog razumijeva nja ivota ovjek ne moe biti u skladu s namjerom koja se nalazi iza preobraavanja Zemlje od eksplozivne, istopljene i kipue vatrene materije do dananjeg svijeta s tako obilnim mogunostima za doivljavanje blagostanja u krvi i mesu. Koja bi inae korist bila od tako obilnih mogunosti i ivotnih izvora? - Zar nam ovdje nije bio pokazan put ili smjer naeg duhovnog ili kozmikog kursa? Nismo li ovdje jasno vidjeli da onaj tko mrzi i proganja svoje blinje ili na neki drugi nain unitava njihovu ivotnu radost, djeluje protiv stvaralakog plana, u skladu s kojim se odvija preobraavanje Zemlje? Zemlja se preobrazila od eksplozivne mase u planet s vrhunskim uvjetima za blagostanje dananjih ljudi, da postoje preduvjeti za blagostanje milijardi jo neroenih buduih generacija. Da li netko vjeruje da je to obilje ivotnih mogunosti stvoreno samo zato da bi neki ljudi podlegli bolesti, sakaenju ili smrti zbog nemogunosti da dou do tih izvora, dok drugi podlijeu pohlepi, neumjerenosti i depresiji zbog prelaganog pristupa tim ivotnim dobrima? - Nije li lako uoiti da se te nesree ne mogu pripisati nekoj pogreci u planu svijeta? On je stvorio dovoljno dobara. Te se nesree mogu pripisati isklju ivo samim ljudima. One su rezultat njihovog opaanja, volje i djelovanja. Kada to opaanje, volja i djelovanje dovode do takvih posljedica, to samo po kazuje da ta bia u mentalnom smislu jo nisu dovoljno razvijena. Zemlja je toliko napredovala u svojem stvaralakom planu da ljudima moe osigurati ugodan, divan i sjajan ivot, potpuni mir ili stopostotnu sreu. Ali, mentalitet zemaljskih ljudi jo uvijek se ne nalazi na razini takvog stupnja stvaranja ili procesa preobraavanja ovog planeta. injenica je da se mentalitet ljudi mora razviti u mjeri da moe odgovarati savrenom stupnju razvoja planeta i to je ono to se upravo dogaa.

14. POGLAVLJE Stoje to to pretvara ljude u humaniste i stvara "kozmiku svijest" Povijest ovjeanstva, koje je zapravo najmlae i posljednje u velikom proce su stvaranja, pokazuje da ono svoje poetke ima skroz dolje u ivotinjskim i barbarskim oblicima ivota, i ono se razvija od tog primitivnog, ivotinjskog stupnja ka dananjem kulturnom stupnju. Istina je da taj kulturni stupanj jo uvijek predstavlja princip ubijanja, koji nadaleko nadmauje sve to smo do sada mogli vidjeti; no, takoer je injenica da se usporedno s upotrebom

40

Martinus

Kozmika

svijest

41

tog principa - ratom, ubijanjem i sakaenjem - razvijao i humani mentalitet, rastui interes ili razumijevanje da bez humanizma - kulture, mira i sree ovjeanstvo ne moe opstati. Prema tome, moemo vidjeti da su postupno bili ukinuti okrutni zakoni koji su se u prolosti primjenjivali. Vie nije dozvo ljeno javno kupovati i prodavati ljude. I kao to su se ljudi u prolosti borili protiv ropstva, tako oni danas pokuavaju putem policije i sudstva obuzdati krau, ubijanje i nasilje, pa ak i najvee zlo za ovjeanstvo - rat - danas se moe voditi samo u ime humanizma. Svi se bore da bi pobijedili tobonju okrutnost neprijatelja. Zar se svi ne bore da bi stvorili pravdu i mir? Tko se usuuje priznati da vodi rat zbog suprotnih razloga? A onda ne izostaju niti rezultati sve te borbe, tog manifestiranja patnje. To je posuda za taljenje ovjeanstva. Iz tog procesa moe proizai samo jedan konani rezultat - hu manizam. I to je gori rat, sakaenje i patnje, koje ljudi jedni drugima nanose, bre e se doi do rezultata. A kako je svaka patnja sigurni pokazatelj da je ovjek oslobodio uzroke koji su u sukobu s planom svijeta, kao to je svako ugodno iskustvo pokazatelj da je ovjek oslobodio uzroke koji su u skladu s tim planom, u skladu s preobraavanjem Zemlje u boravite humanizma i savrenstva, svatko e prije ili kasnije doi do te spoznaje. Iskustva se pat nji postupno prikupljaju u svijesti, oblikuju prethodno spomenuti "registar", i odreuju kako emo mi razumjeti ili opaati svako novo iskustvo. Niti jedno iskustvo u svakodnevnom ivotu ne moe se opaziti bez suoavanja s tim re gistrom. O tom registru ovisi nae razumijevanje onoga to vidimo ili doiv ljavamo. Neemo moi razumjeti niti jedno iskustvo za koje nemamo kopiju u tom registru. Ono e nam biti potpuno neshvatljivo. A tamo gdje ne razumi jemo dogaaje, primorani smo postupati naslijepo. A tamo gdje to mentalno sljepilo predstavlja temelj nae volje i djelovanja, tamo mi, naravno, kozmiki gledano, ne znamo to inimo. A budui da iskljuivo zbog toga postupamo protiv plana svijeta, protiv humanizma, svako je nehumano djelovanje za pravo iskljuivo rezultat neznanja. Upravo je razumijevanje toga ono to nas preobraava u humana bia. Kada mi, poput Krista, shvatimo da nai muitelji ili sva ona bia koja prema nama iskazuju okrutnost, to znai netrpeljivost, bijes, proganjanje, mrnju i osvetu, u potpunosti djeluju iz mentalnog sljepila ili neznanja, tada to uklanja itavi alac njihovog ponaanja protiv nas. Tada ovjek razumije kako je glupa svaka ljutnja, mrnja i osveta protiv takvih bia. ovjek se ne moe ljutiti na takva bia isto kao to se ne moe ljutiti na malo, bespomono dijete u kolijevci ili na mentalno poremeena, umobolna bia. Iz takvog stupnja svijesti najstariji i najvei mudraci ovjeanstva daju savje te da se "ne sudi", da se ne osveuje ili na neki drugi nain uzrokuje patnja drugim biima, ve da se okrene desni obraz kada te udare po lijevom, i da

se sve u svemu voli blinjeg kao samoga sebe. Upravo takav stupanj svijesti predstavlja "Sveti duh" o kojem se govori u Bibliji, a koji je u mojem glavnom djelu "Livets bog" nazvan "kozmika svijest".

15. POGLAVLJE Put ka "kozmikoj svijesti" vodi kroz razvoj sposobnosti razumijevanja i opratanja Prema tome, "kozmika svijest" isto je to i "razvijeni mentalitet" ljudskog bia. Taj je mentalitet cilj velikog procesa stvaranja ili preobraavanja Zemlje. Stupanj je to mentaliteta koji e omoguiti ovjeanstvu, kada ga veina bude posjedovala, razumijevanje plana svijeta, a time i usklaenost s uzvienim procesom stvaranja. Na taj e nain ovjeanstvo urediti i raspodijeliti obilna planetarna dobra i ivotne proizvode da nitko vie nee morati gladovati i smrzavati se. Nitko nee imati elju za kraom i pljakanjem drugih. Nitko nee umirati zbog siromatva ili neumjerenosti. Isti stupanj svijesti predstav lja tako veliki i obimni mentalni katalog, da e pojedinac moi opaati sve zapovijedi ivota kao obimni proces uenja od strane Providnosti, koji e nepokolebljivo putem razvoja pamenja sva bia dovesti do spoznaje velike injenice: "sve je vrlo dobro". Tako e sva iva bia spoznati istovjetnost plana svijeta s kulminacijom ljubavi bez obzira na njihov sadanji izgled, razmilja nje i ponaanje. Svaki pokret, svaka vibracija, svaki in je Boja manifestacija, jest svjetlost i ljubav, a time i stvaranje blagostanja za sva iva bia. Uistinu, biti u skladu s tim stvaranjem predstavlja ispunjenje najveeg evanelja ivota ili ostvarenje slavne boine poruke anela: "Mir na Zemlji". Naa iskrena elja za sve ljude je da to prije naue razumjeti sve ono to danas ne vole, sve to ele progoniti; naime, pomou pravog razumijevanja moi e oprostiti onim ljudima za koje osjeaju da su im nanijeli nepravdu, kao i ljudima koji su ih klevetali ili su im unitili ivotnu radost. Iskljuivo kroz vjebanje u opratanju moe se doi do "kozmike svijesti". Meutim, budui da ovjek ne mora na taj nain vjebati s ljudima prema kojima osjea potpunu simpatiju i ljubav, jer je ovdje ve sve oproteno, on moe otvoriti nebeska vrata jedino tako da s ljubavlju zagrli sve svoje neprijatelje. Dakako da to nije lako, pri emu oni vjerojatno nee prihvatiti ili razumjeti takav zagrljaj; no, mi to moemo initi u svojem umu. Ne postoji takav neprijatelj kojeg na taj nain ne moemo prihvatiti u svojem srcu i time osloboditi na sjajni duh

42

Martinus

od tamnih mrlja, koje nas trenutno sprjeavaju u opaanju druenja s vjenim Ocem kroz sve sfere i zone, kroz prostor i vrijeme, kroz cijelu vjenost.

Martinus

PO PITANJU MOJIH KOZMIKIH ANALIZA

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Anna 0rnsholt Davorin Gruden

1. POGLAVLJE to je potrebno da bi se razumjele kozmike analize Za istinsko razumijevanje ili intelektualno doivljavanje najviih analiza i vota u obliku prave znanosti - to znai, u obliku loginog niza misli - koje predstavljaju vjenu sliku svijeta, potreban je odreeni mentalni i psihiki ra zvoj. Zato bi moglo biti od velike vanosti za traitelja da mu se o tome prui neto vie informacija. Do spoznaje se dolazi u mjeri u kojoj pojedinac ima razvijene intelektualizirane osjeaje. Drugim rijeima, mora postojati odree na ravnotea izmeu osjeaja i inteligencije pojedinca. Tamo gdje je ta ravno tea savrena, dolazi do mentalnog razvoja koji nazivamo "ljubav". Ljubav je, dakle, intelektualizirani osjeaj. Osjeaj koji nije intelektualiziran ili logian, moe u najboljem sluaju predstavljati oitovanje onoga to nazivamo "senti mentalnost", a u najgorem sluaju moe predstavljati mentalnu manifestaciju koju nazivamo mrnja. Pravu ideju ili istinsko razumijevanje nekog predmeta nije mogue stei putem mrnje ili putem sentimentalnosti, budui je to samo jednostrani pogled na njega. Nepotpuno se opaanje nalazi u korijenu svake religiozne i svjetovne netrpeljivosti. Opaati neki objekt putem uravnoteenih osjeaja i inteligencije - to znai posve nepristrano - ovjeku daje sposobnost ispravnog podeavanja i opaanja te doivljavanja prave istine. Pristranost je ta koja uvijek boji istinu u korist mrnje ili sentimentalnosti. Ovaj je mali, ele mentarni pregled ljudskog podeavanja i prijemljivosti za najvee probleme ivota dan zato da bi pomogao prouavateljima mojih kozmikih analiza u oslobaanju od pogrenog razumijevanja istine, tj. od pristranosti.

4b

Martinus

Po pitanju mojih kozmikih analiza 3. POGLAVLJE Visokointelektualno ljudsko bie

47

2. POGLAVLJE: Osjeajno bie i intelektualno bie Osjeaji se razvijaju kroz iskustva osjeaja, a inteligencija kroz iskustva inteli gencije. to podrazumijevamo pod iskustvima osjeaja i iskustvima inteligen cije? - Pod iskustvima inteligencije podrazumijevamo sve znanje koje netko stjee putem raunanja, itanja i uenjem. Jasno je da ovjek moe stei veliko znanje na temelju ova tri faktora; no, to znanje, ak i kada predstavlja vrhunac u obliku doktorskog ili profesorskog stupnja obrazovanja, nije nikakvo apso lutno ili konano znanje, kada su u pitanju vjene injenice, to znai: stvarna osnovna analiza svemira; besmrtnost ivih bia; postojanje sudbine, ljubavi i sposobnosti otkrivanja misterija stvaranja. U pogledu stvarnog znanja o tim pitanjima, intelektualno bie je neuko, primitivno bie, i to samo zato to se ti realiteti nikako ne mogu doivjeti iskljuivo pomou inteligencije ili intelekta. Ti realiteti vibriraju u obliku energije koja se jedino moe doivjeti opaanjem ili osjeajima, pa stoga ne predstavljaju "iskustva inteligencije", ve "iskustva osjeaja". Isto kao to "iskustva inteligencije", to u ovom sluaju podrazumi jeva "teoriju", nita ne znae onome tko ih ne zna koristiti ili iz njih izvui zakljuke; tako su i "iskustva osjeaja" bezvrijedna ili bez znaenja za onoga kome nedostaje inteligencije da bi na temelju njih donio ispravne zakljuke. To, drugim rijeima, znai da isto "osjeajno bie" takoer ne moe doi do pravih analiza vjenih injenica. Ono se razlikuje od "inteligentnog bia" po tome to se barem bavi tim injenicama. Vrlo je religiozno, no, njegovo zna nje, opaanje i izraavanje u religioznom podruju ne predstavlja apsolutno istinite logine ili intelektualne analize. Kako njegova iskustva osjeaja zbog nedovoljne inteligencije ili smisla za logiku u njegovoj svijesti stvaraju opa anje ili ideju koja je zapravo nelogina, takav pojedinac, a da i sam toga nije svjestan, postaje "fanatik". On zagovara to svoje pretpostavljeno pravo i nepo greivo opaanje ili uvjerenje kao apsolutno "jedino spasenje", dok istovreme no pokazuje strastvenu netrpeljivost prema svakome tko ima drukije ideje od vlastitih opaanja ili shvaanja. A obzirom da nema razvijenu inteligenciju ili sposobnost analiziranja, njegova je netrpeljivost ili ljutnja prema svakom drukijem miljenju potpuno nedirnuta ili nesmanjena, bez obzira koliko su ta druga miljenja logina ili u skladu s istinom i stvarnou.

Kao to smo vidjeli, sama inteligencija ili sami osjeaji ne mogu omoguiti "vienje Boga", to zapravo znai realno opaanje i razumijevanje vjenih i njenica. Za to je potreban potpuno drukiji sastav svijesti. Ovdje dolazimo do tree vrste ljudi koji imaju toliko razvijen smisao za logiku ili jasnu inteli genciju, kojom upravlja materijal znanja iz podruja osjeaja, da oni pomou vlastite svijesti mogu razumjeti ivotne uvjete drugih bia, njihovu tugu i radost, njihovu nesreu i patnju. Pojedinci koji su u znatnoj mjeri doli do tog stupnja, koji na svojem vrhuncu, u obliku "univerzalne ljubavi", predstavlja vrst temelj apsolutne sree, ne mogu manifestirati misao, rije ili djelo, a da istovremeno ne osjeaju njihov utjecaj na svoju okolinu. Oni stoga osjeaju da povrijediti druga iva bia znai povrijediti same sebe, te stoga, u mjeri u kojoj prevladava taj osjeaj, nisu u stanju nikoga povrijediti. Oni ne mogu ubiti zato to snano osjeaju bode u vlastitim grudima. Oni pomau ak i najmanjoj ivotinji ili biu u nevolji s istim potovanjem, radou i ljubavlju kao da je rije o djetetu njihove vlastite vrste. Oni su postali "Boja objava", stvoreni na njegovu sliku i priliku. Prema tome, takvi pojedinci mogu osjeati ili opaati vibracije u podru jima na kojima je velika veina ljudi manje ili vie neosjetljiva, i koji su stoga u tim podrujima u odgovarajuem stupnju jo uvijek uspavana bia. Dakle, ta spomenuta bia doivljavaju, pomou svojih razvijenih osjeaja i odgova rajueg smisla za logiku, svoja svakodnevna iskustva u podrujima na kojima su ostala bia manje ili vie uspavana, i postaju stoga uvjebani u razmiljanju i zakljuivanju u kojem veina na zemlju navezanih, grubih, materijalistikih bia, zbog svojih jo uvijek primitivnih osjeaja i naina razmiljanja, nije vjeta, bez obzira koliko bili priznati kao znanstvenici u fizikim podrujima. I upravo smo zbog toga obavezni ta bia priznati kao prave "visoke intelek tualce".

48

Martinus 4. POGLAVLJE Visoka intelektualnost ili biti jedno s Ocem

Po pitanju mojih kozmikih analiza

49

Dakle, "visokointelektualno" bie je, u apsolutnom smislu, ovjek koji osjea kako ivot svih ostalih bia pulsira u njegovoj vlastitoj nutrini, koji istovre meno ima taj osjeaj pod kontrolom i koji ima jednako razvijenu inteligen ciju, tako da se njegova manifestacija javlja u potpunom skladu s vjenim zakonima ivota. Svemir je na taj nain postao istovjetan s njegovim vlastitim organizmom. On je postao "jedno s Ocem". Osjeati se "jedno s Ocem" znai imati toliko razvijene osjeaje i tako razvijenu inteligenciju ili smisao za logiku, da se ovjek nikada ne postavlja iznad vjenih zakona, te da u toj slijepoj nadmoi ne prakticira tetni kriti cizam i suprotstavljanje tim zakonima; ve naprotiv, da pri potpuno budnoj dnevnoj svijesti ivot doivljava kao vjenu mudrost, da je "sve vrlo dobro", i da u najdubljem smislu rijei, cijelim svojim umom i duhom izgovara ove rijei: "Oe, neka ne bude moja, nego Tvoja volja". Dakle, biti "visokointelektualan" znai, ne na temelju vjerovanja ve na temelju apsolutnog znanja, poivati u toj boanstvenoj sigurnosti koju jedinu nita ne moe omesti, znai ivjeti u apsolutno najviem i jedinom pravom obliku postojanja.

plan - odgovarajuu kariku u boanskom stvaranju ljubavi ili svjetlosti. Dakle, njihovo opaanje apsolutne stvarnosti tih dogaanja postaje zabluda koja se temelji na pogrenom osjeajnom opaanju. A kako je pogreno osjeajno opaanje istovjetno neljubaznosti, tada i tumaenje tih realiteta od strane nekog pojedinca takoer poprima neljubazni oblik. Izrazi kao to su: "zlo", "paklena kazna", "djeca Sotone", itd. i njihovo opaanje da ljudi koji ulaze u te realitete moraju biti "spaljeni", "mueni" ili moraju trpjeti sve "najgore paklene kazne", predstavljaju misaonu klimu koja ovjeka nikako ne moe nadahnuti da "okrene desni obraz kada je udaren po lijevom". Misaona je to klima koja vie slii mrnji nego ljubavi. No, obzirom da je stvorena zbog nedovoljne inteligencije u odnosu na osjeaje, to znai zbog neznanja pojedinca, jasno je da takav pojedinac nikako ne moe biti "viso kointelektualan", bez obzira koliko znanje ili akademske stupnjeve imao na drugim podrujima. A opaanje sina bojeg - "jer ne znaju to ine", ovdje je jo oiglednije kao "visokointelektualno" opaanje nego u bilo kojem drugom sluaju.

6. POGLAVLJE Po pitanju ideje da su "Boji putovi nedokuivi" Drugim rijeima, biti "visokointelektualan" znai isto to i biti "ispunjen lju bavlju", a to je isto to i "voljeti sve i svakoga s razumijevanjem". Takvo bie ne moe kritizirati, prezirati ili se pogreno ponaati prema bilo kome ili bilo emu; on, naime, opaa i vidi Boga kao injenicu i kao najdublji izvor svakog oblika manifestacije, svakog oblika stvaranja i u svakom iskustvu. Opaanje koje tek djelomino uvia da je Bog uzrok cjelokupnog stva ranja i porie da je Bog uzrok svega to se javlja kao "nesavreno", "pogre no", "loe", "runo", "neugodno", itd., i koje te osobine pripisuje nekome pored Boga, ne prua intelektualni uvid u misterij pravih analiza i zakona stvaranja. Osnivai i sljedbenici takvog opaanja ne mogu ni na koji matematiki nain pokazati ili potvrditi njegovu istovjetnost s apsolutnom istinom ili s najvi om pravdom i ljubavlju. Oni su stoga nesavrenstvo svojeg opaanja prikrili duhovnim "anestetikom" da su "Boji putovi nedokuivi". I pod utjecajem te droge, koja uzrokuje privianje ili hipnozu, njihovi nesavreni osjeaji nalaze oduka u nerazumijevanju, ljutnji ili mrnji prema svim onim biima koja su poela prozirati "Boje putove".

5. POGLAVLJE Savreno opaanje primitivne misaone klime

Kritizirati neto, proklinjati ili nazivati neto "avolskim", "avolskim trikovi ma", "zlim", "paklenom kaznom", "grjenim", "djecom sotone", itd., predstavlja misaonu klimu koja moe potjecati samo od pojedinaca koji imaju dovoljno razvijene osjeaje da mogu opaziti te realitete u svakodnevnom ivotu, ali imaju nedovoljno razvijenu inteligenciju ili smisao za logiku da bi prepoznali te realitete kao neizbjene dijelove bojeg stvaranja. Na mogunosti oitova nja najvie ljubavi temelji se sav ivot i itavo postojanje, a isti ti realiteti u vjenom poretku svijeta predstavljaju nosive stupove te ljubavi. Zbog toga to im nedostaje smisao za logiku, pogled gore spomenutih bia na stvarne inje nice takoer je postao nesavren. Takvim pojedincima u potpunosti nedosta je profinjenost koju omoguuje pravi pogled na te realitete kao na neophodan

50

Martinus

Po pitanju mojih kozmikih analiza

5l

7. POGLAVLJE Opaanje koje potie vjeru u smrt umjesto vjere u ivot Meutim, imajui u vidu da se iza prethodnih izraza "zlo", "paklena kazna", "djeca Sotone", itd. nalaze stvarne pojave, iako u potpuno drukijem smislu od onoga koji im pripisuju ta neljubazna bia; oni koji u potpunosti poriu postojanje tih realiteta, pa ak u potpunosti poriu Boga ili sve to se moe smatrati duhovnim, takoer se ne mogu smatrati "visokointelektualnima", bu dui da to njihovo poricanje ukazuje na posvemanji nedostatak materijala osjeajnih iskustava. Zbog tog nedostatka osjeaja oni ive u uvjerenju da se rjeenje zagonetke ivota moe pronai u mjerama, teinama i vibracijama. Oni su stoga potpuno nesvjesni velikog nesklada njihovog opaanja sa stvar nou. Kada bi se rjeenje zagonetke ivota moglo pronai u mjerama, teina ma i vibracijama, onda bi postojala samo "materija", "tvar" ili "kemikalije". No, da li je netko ikada vidio da materija, skup tvari ili kombinacija ke mikalija moe samostalno misliti ili analizirati? Moe li stroj biti izumljen i stvoren na neki drugi nain osim od strane ivog "neto" koje posjeduje inte ligenciju i znanje, i koje je preduvjet nastanka tog izuma? - To je potpuno ne mogue! Svaka stvorena stvar ukazuje na stvoritelja. No, istraivanje koje tei ka pronalasku rjeenja misterija ivota u mjerama, teinama i vibracijama, ne moe nikako biti "znanstveno" u pravom smislu, jer se temelji na opaanju koje smatra da neto moe nastati iz niega, na opaanju koje prihvaa stva ranje bez stvoritelja, na opaanju koje od materije ini najvii izvor postojanja, i time upuuje na vjeru u smrt umjesto u ivot.

povjerenja u zemaljsku znanost, u podrujima na kojima nije kompetentna, predstavlja moderni materijalizam i potie nove hipnotizirajue dogme. One su u odreenom stupnju jo naivnije i primitivnije od uasnih religioznih dogmi koje su u odreenom smislu u skladu s logikom ili stvarnou budui da stavljaju Stvoritelja iza svega stvorenog, dok "znanstvene" dogme uveli ke ismijavaju sve to je izvan dosega "znanstvenih mjernih instrumenata", ne shvaajui da se "Stvoritelj" nikada ne moe vidjeti ni mikroskopom ni tele skopom, i da takvim produljivanjem vida pomou tih instrumenata oni ne mogu vidjeti Njega - ve samo Njegovo stvaranje. Takvi traitelji jo uvijek ne razumiju da se "stvoritelj" moe vidjeti samo pomou potpuno drukijeg "instrumenta", a to je "univerzalna ljubav" koja jedina odgovara "valnoj dulji ni" koja izravno otkriva Stvoritelja, koji je vjeni izvor ivota ili veliko rjeenje zagonetke postojanja.

9. POGLAVLJE Bia koja ogranieno razmiljaju i zato ne mogu "vidjeti Boga" Prema tome, put ka "vienju Boga" vodi samo kroz "univerzalnu ljubav". Samo ta ljubav moe stvoriti takvu ravnoteu u umu, takvu neovisnost koja je neop hodna da um ne bi bio ogranien ili presnaan u nekim podrujima, to u oba sluaja dovodi do pogrene slike o Bogu. A obzirom da je stvarna slika Boga ili slika svijeta, koja kako u velikim tako i u malim pojedinostima predstavlja najsuptilniju logiku, apsolutno korisna u svim podrujima, i stoga predstavlja univerzalnu mudrost za sva iva bia, za sve i svakoga; pojedinac mora doi u kontakt s tom logikom jer inae nee biti na istoj "valnoj duljini" s kljunom notom svemira, pa uslijed toga nee moi razumjeti ili doivjeti ona podruja s kojima nije u kontaktu. Upravo smo vidjeli kako osjeajna iskustva bez od govarajueg smisla za logiku dovode do toga da ovjek razmilja ogranieno, da neto proklinje, a neto blagoslivlja. A budui da je sve izraz Boga to znai da takvi pojedinci proklinju jedan dio Boga, i zbog toga je njihovo znanje o svijetu, njihovo opaanje Boga u istoj mjeri nesavreno. Njihova je sposob nost razumijevanja misterija ivota jo uvijek uspavana. Isti je sluaj s pojedincima koji imaju previe razvijenu inteligenciju u odnosu na njihova osjeajna iskustva. I oni ogranieno razmiljaju, obzirom da razumiju iskljuivo pojmove mjera, teina i vibracija. No, kako je Bog neto vie od tih pojmova, takva bia takoer ne mogu "vidjeti Boga". Nj i-

8. POGLAVLJE Materijalistiki traitelji i "univerzalna ljubav"

Sasvim je prirodno da se takvi ljudi u apsolutnom smislu takoer ne mogu smatrati "visokointelektualnima", bez obzira na to koliko se nazivali predstav nicima moderne znanosti koja se temelji iskljuivo na mjerama, teinama i vibracijama. To nije reeno kako bi se omalovaila spomenuta znanost, koju sam oznaio u svojim ranijim djelima kao poetak "Svetog duha" ili jedinog pravog i apsolutnog znanja. Reeno je to samo zato da bi se naglasila isti na ili stvarne okolnosti i kako bi se razorila sugestija, koja u obliku slijepog

Martinus

pu

jjuuriju

rnujiri

i\u^rniL\iri

unuu&u

hova je sposobnost u tom smislu latentna, kao i kod prethodno spomenutih bia.

10. POGLAVLJE Sposobnost doivljavanja Boga svemira

Kao to iz gore iznesenog moemo vidjeti, nuno je potreban talent da bi se moglo "vidjeti Boga"; da bi se mogla doivjeti stvarna slika svijeta; da bi se dolo do velikog rjeenja svih zagonetki - do "ivog neto". Taj je talent, da kle, identian sposobnosti nepristranog opaanja, jer svaka pristranost stvara prejaku sklonost neijeg opaanja prema omiljenom podruju, a istovremeno odbojnost prema neomiljenom. Njegova potraga postaje jedno "gledanje kroz prste" po pitanju detalja koji ga otkrivaju u loem svjetlu, kao i preuvelia vanje detalja koji ga prikazuju u dobrom svjetlu. Takav pojedinac ne moe nikako predstavljati stopostotnu istinu. Moemo zakljuiti da sposobnost do ivljavanja Boga ili velikih analiza svemira zahtijeva stopostotnu ravnoteu uma, misli i svijesti.

pa", "udnja za moi", "tatina" itd., to sve predstavlja izraz za preveliku elju ili preveliku simpatiju prema dotinom objektu. To opet znai da je ovdje, za izraavanje presnane simpatije pojedinca, potroena koliina energije ili sna ge koja je bila vea od potrebne u skladu sa zakonima prirode. Taj viak snage koji je potroen, dakle, nedostaje na drugim podrujima i zato ne moe ma nifestirati magnetno privlaenje na tim podrujima, kao to je priroda odre dila. Na tim je podrujima simpatija pojedinca u odgovarajuoj mjeri slaba i nepotpuna. Taj je nedostatak vie sile ili energije ponekad toliko naglaen, da pojedinac postaje bankrotiran i u potpunosti mu nedostaju simpatije na tim podrujima. A tamo gdje nema simpatije, moe postojati samo antipatija. A ta se antipatija manifestira kroz svijest pojedinca u obliku mrnje, ljutnje, netrpeljivosti, klevetanja itd.

12. POGLAVLJE Duhovna ravnotea i vjeni mir, Sveti duh ili veliko roenje Meutim, postupno se ti neuravnoteeni uvjeti pojedincu vraaju u obliku sakaenja i patnje. Vjeni zakoni zahtijevaju ravnoteu, to znai doivljavanje od strane pojedinca kljune note svemira - "vjenog mira" - a to je isto to i jednaka raspodjela energija, od strane same prirode, na pravim mjestima ili podrujima. Sve to pojedincu omoguuje iskustvo koje je u knjizi "Livets bog" nazvano "veliko roenje". Iskustvo je to istovjetno iskustvu koje se spominje u Bibliji; proimanju "Svetim duhom" u trajnom obliku. Kada netko doe do tog stanja njemu ne nedostaje energije za stopostotno doivljavanje ivota u odreenim sluajevima, iako je u drugim sluajevima rasipao ili koristio previe energije za doivljavanje ivota, i time taj potonji oblik doivljavanja nije mogao biti sto posto ispravan, jer se, razumljivo, troila prevelika koliina energije. Kroz neravnoteu, odnosno previe ili premalo simpatije pojedinac nikako ne moe doivjeti normalno opaanje svojeg vlastitog postojanja u svemiru, a to opaanje je istovjetno doivljavanju rjeenja misterija svojeg vlastitog Jastva; njegove istovjetnosti s Bojim besmrtnim ivotom, i sve ma nifestacije svemira kao Boju sveobuhvatnu objavu ljubavi.

11. POGLAVLJE Simpatije i antipatije

to uzrokuje takvu ometajuu neravnoteu? Kao to smo ve spomenuli, ona je uzrokovana prevelikim privlaenjem i odbijanjem. No, to je privlaenje i odbijanje u ovom kontekstu? - Da, kao i u svim ostalim ivotnim iskustvima "elektrine" prirode, isto se dogaa i ovdje. Obzirom da je privlaenje i odbija nje istovjetno osjeanju simpatije ili antipatije prema ovome ili onome u oko lini pojedinca u njegovom svakodnevnom ivotu, tada e ti realiteti zapravo biti identini s viim oblikom stvarne "magnetne" funkcije izmeu "Jastva" i predmeta simpatije ili antipatije. Ta je "magnetna" funkcija ili privlanost i odbojnost, kao i sve ostalo u postojanju, podreena odreenim zakonima. Odstupa li ona od njih, odmah e pokrenuti odgovarajui nesklad koji se manifestira u umu ili svijesti dotinog pojedinca u obliku neravnotee. U svakodnevnom ivotu ta je neravnotea poznata kao "zaljubljenost", "pohle

i vi u i iinus

ru

jmuriju

rnujiri

Kuzrmuuri

unuiitu

13. POGLAVLJE Najvea prepreka za postignue najvieg znanja

14. POGLAVLJE Svako tko se uzvisi bit e ponien Ali, budui da nita to je izgraeno na obmani ne moe opstati, onda ta kva udruenja, koja se vie temelje na zadovoljavanju tatine i elje za moi nego na pravoj ljubavi prema ovjeanstvu, takoer ne mogu opstati. Takva se udruenja raspadaju jedno za drugim, jer ne mogu zadrati svoj ugled udru enja "svetih", "vjernih" i "spaenih" zbog klevetanja, zavisti i borbe za vodeim poloajima meu sobom i zbog mrnje, netrpeljivosti i neprijateljstva prema drugim duhovnim pokretima, kod kojih se boje konkurencije. No, njihovi su "lanovi" dobili dobra i dragocjena iskustva, napravili su jedan mali korak ka razumijevanju rijei velikog spasitelja svijeta: "Jer svaki koji se uzvisi bit e ponien ".

Jedno od neuravnoteenih stanja koje uglavnom moe najdalje pratiti poje dinca na njegovom putovanju ka svjetlosti i koje na kraju moe postati pot puna prepreka za doivljavanje najvieg znanja, jest elja da sjaji. Sve dok je neija najvea elja zasjeniti druge, ta e elja proimati njegovu potragu, a da sam pojedinac vrlo esto toga i sam nije svjestan. Ta potraga tada postaje samo puka "utrka", produetak borbe ili troenje energije da bi mi prvi mogli doi do znanja, da bi ga onda na blinji mogao dobiti samo kroz nas; umjesto da ona predstavlja izraz stvarne elje da u sebi njegujemo uzvienu ljubav ili to da "volimo svojeg blinjeg kao samoga sebe". Potraga takvog pojedinca tada ne postaje poticaj da se odrekne vlastitog dobra kako bi pomogao svojem blinjem; ve postaje "gomilanje", osvajanje duhovnih dobara, manifestacija elje za zlatom; postati bogatim; preneseno na duhovnu razinu. Takva bi bia, prema tome, mogla postati duhovni "kapitalisti", kada elja za isticanjem ne bi predstavljala najveu prepreku stjecanju najvieg duhovnog bogatstva. Ne moe se osvojiti dozvola da se "vidi Boga", ona ne moe biti poklonjena kao "nagrada" za "utrku", koja je potaknuta ili uzrokovana strahom da bi blinji mogao stii prvi. "Kraljevstvo Boje" nije predmet natjecanja. No, to naravno ne znai da takvi pojedinci ne mogu stei ili nagomilati veliko znanje, napro tiv. Ali budui da pravo znanje nitko ne moe doivjeti sam od sebe, sve dok je ono izraz gomilanja ili elje da se zadovolji tatina i elja za moi, duhovno znanje takvih pojedinaca, tamo gdje nije ukorijenjeno u dogmama, moe biti iskljuivo teoretsko. Nagomilano znanje predstavlja tek praznu etiketu za ono to oni sami jo nisu doivjeli. Njihovo "veliko znanje" ili pretpostavljeni "vi soki duhovni standard" predstavlja samo vanjski sjaj, samo niz "lijepih rijei" No, obzirom da takvo znanje, kao to je poznato, impresionira ili raduje samo "budale", samo meu njima takvi pojedinci mogu pronai svoje sljedbenike i oboavatelje; oni mogu postati voe malih "religioznih udruenja" ili grupa, i na taj nain donekle zadovoljiti svoju tatinu.

15. POGLAVLJE Kome se poinje pribliavali Kraljevstvo nebesko, ili najvie znanje kozmika svijest

Gore opisane analize nisu usmjerene protiv nikoga, budui da ja, u najveem moguem stupnju razumijem da se nitko ne moe ponaati na drukiji nain od onoga koji predstavlja izraz njegovog trenutnog stupnja evolucije. Takav bi napad, osim toga, bio potpuno besmislen jer se apsolutno nitko od onih pre ma kojima je napad usmjeren ne bi osjetio pogoenim. Dotina bi bia bila si gurna u svoju vlastitu "nepogreivost" ili "bezgrenost". Oni bi, naprotiv, prije osjeali da je napad usmjeren prema drugim religioznim pokretima, koje oni, zbog njihovog nesvjesnog straha od konkurencije, smatraju "lanima", djelom "mranih sila", kao "avolje djelo" itd. Prema tome, ove analize nisu namijenje ne takvim biima, ve naprotiv, onima koji su poeli doivljavati ili razumjeti njihovu istinitost: onima koji su se poeli probijati kroz labirinte i zavojite putove tatine; onima koji su poeli otkrivati da nisu tako napredni kao to su mislili da jesu; onima koji su se poeli osjeati malenima, poeli su se osjeati poput djece po pitanju religiozne znanosti. Upravo se takvim biima poinje "pribliavati" "kraljevstvo nebesko", to znai "Sveti duh", "kozmika svijest" ili pravo znanje o ivotu.

30

marunus 16. POGLAVLJE Zato ovjek ne bi trebao suditi ili biti netolerantan prema drugima 17. POGLAVLJE Dobro tlo za novi kozmiki impuls svijeta Stigli smo i do tree vrste bia, do onih iji su osjeaji i inteligencija donekle uravnoteeni i koji ih, bez obzira posjeduju li previe ili premalo osjeaja, uvi jek imaju pod kontrolom zdravog razuma. Budui da zdravi razum ili inteli gencija stvara sklad izmeu manifestacija pojedinca i zakona svemira, tada e magnetna privlanost takvih pojedinaca u odnosu na razliite okolne faktore u njihovom svakodnevnom ivotu biti u ravnotei. Snana ili pretjerana elja za odreenom stvari uzrokovana je nedostat kom razuma. elja ili osjeaji dobivaju prevlast i pretjerivanje manifestira i stvara nesreu, koja predstavlja karakteristiku dviju prethodno opisanih kate gorija. Dakle, nesrea nije prisutna u biu iji su osjeaji i razum toliko razvi jeni i u takvom skladu da kljuna nota njegovog karaktera postaje istovjetna s "univerzalnom ljubavlju", koja predstavlja potpunu ravnoteu ili nepristra nost izmeu pojedinog Jastva i njegove okoline. Drugim rijeima, na toj se ravnotei temelji sposobnost razumijevanja, a time i prijemljivost za velike analize ivota. Kao to je spomenuto u petom poglavlju knjige "Livets bog", te se ka tegorije mogu nadalje podijeliti na daljnje kategorije i dijelove, a ovdje u samo spomenuti da se bia koja pripadaju kategoriji ravnotee i koja pripa daju dvjema kategorijama neravnotee, naravno, ne nalaze na istom stupnju evolucije, ve se javljaju u stupnjevima. Zato se samo oni koji ne pripadaju uobiajenim religioznim dogmama i knjigama mogu nazivati "visokointelektualnima"; time oni predstavljaju "dobro tlo" za sjeme "novog kozmikog im pulsa svijeta".

No, prije nego to nastavim, dozvolite mi da istaknem da prethodno spome nute pojedince koji pripadaju osjeajnoj ili inteligentnoj kategoriji ne treba gledati kao "rtvene jarce", kao na nesretne i beskorisne sugraane u drutvu; ve naprotiv, takav je stav isto toliko naivan i u suprotnosti s vjenim zako nima kao i stav da su djeca suvina u drutvu. Kao to djetinjstvo predstavlja prolaz ka ovjekovoj zrelosti, tako i te dvije kategorije predstavljaju stupnje ve razvoja koji neminovno predstavljaju vrata ka sferi poniznosti, koja pred stavlja veliko predvorje univerzalne ljubavi, i koja jedina omoguava ulaz u "hram", "svetite" i "najsvetije od svetih". Kao to se djeca nalaze na putu ka zrelosti, tako se i spomenute kategorije neizbjeno nalaze na putu ka "velikoj mudrosti", na putu ka "vienju Boga", ka iskustvu velike ljubavi, bez obzira koliko su danas netrpeljivi, ambiciozni i puni osude prema drugima. Stvarno savreno bie sve takve pojave moe samo opaati kao djetinje ponaanje u svakodnevnom ivotu, ili kao ponaanje pojedinaca koji jo uvijek "ne znaju to ine". Takvi pojedinci, meutim, mogu ak pokazivati veliku ljubav ili simpatiju na njima bliskim podrujima, kao to su obitelj, roaci, prijatelji i nereligiozne osobe, kao i prema stvarima koje su njima najvanije u ivotu, iako mogu biti posve neosjetljivi i puni osude prema svemu to im je strano. Ne smijemo zaboraviti ogromnu korist, neprocjenjivu portvovnost i borbu, pa ak i po cijenu vlastitog ivota, koju velik dio tih bia u obliku istraivanja materijalistike znanosti, manifestira za ovjeanstvo. Svaka zlo namjerna kritika, netrpeljivost i osjeaj nadmoi nad tim biima moe pred stavljati misaonu klimu koja pokazuje da takva osoba sama ne posjeduje po niznost ili duboko potovanje prema svemu i svakome, koji nastaju iz sposob nosti razumijevanja i doivljavanja stvarnog ivota, vjene istine, kraljevstva koje jo nije od ovoga svijeta.

18. POGLAVLJE Reakcije osjeajnog i intelektualnog bia na uzvienih injenica moje interpretacije

Budui da moja predavanja, moje djelo "Livets bog", magazin "Kozmos", kao i simboli predstavljaju sjeme tog impulsa svijeta i informaciju o vjenim i njenicama, i budui da su oni svima dostupni, jer su moja predavanja javna a

58

Martinus

Po pitanju mojih kozmikih analiza

59

moje knjige svatko moe kupiti, nemogue je izbjei da neke sjemenke padnu na tri vrste tla: na tlo inteligentne, osjeajne i uravnoteene kategorije. S obzirom da inteligentni ljudi mogu samo vibrirati u okviru isto fi zikog materijala iskustva, i zato materijal duha ili osjeaja smatraju pukom fantazijom, oni se mogu smatrati "kamenitom podlogom" za to sjeme. Oni su pravi "materijalisti". Njihove omalovaavajue i neuke primjedbe o mojim objanjenjima uzvienih problema predstavljaju izraz njihovog stupnja razvo ja i njihove nezainteresiranosti za vie znanje. Osjeajna bia, zbog prevelike koliine tatine u njihovoj svijesti u od nosu na razum, gledaju na svoje shvaanje ivota kao na "jedino spasenje", pa vide konkurenciju u svakom nepoznatom uenju. Prema tome, netrpeljivost i protivljenje predstavljaju dio njihove prirode koji se najlake oituje protiv mojih objanjenja uzvienih injenica. No, nadam se da su svi prijatelji mojeg prosvjetljujueg djela shvatili da su takva bia neduna, jer je njihov nain ponaanja rezultat njihovog nezrelog stupnja svijesti, i da oni stoga ne znaju to ine i zato bi bilo potpuno neprirodno ne susretati takva bia s razumije vanjem i naklonou.

Takva "bia ravnotee" imaju veliki talent za prihvaanje sjemena velikog novog kozmikog impulsa svijeta. Njima su namijenjena moja objanjenja tog impulsa; moje velike kozmike analize ili najvie znanje o Bogu; o ivom biu; 0 ljubavi; to je hrana za one koji u sebi imaju pohranjene takve dobre kvalitete ili sjeme. Takva bia prihvaaju vjenu mudrost s poniznou, zahvalnou 1 ljubavlju. Oni sluaju, gledaju i uvaju rije u svojim srcima. I u njihovom svakodnevnom ponaanju i manifestaciji tiho raste "slika Boja".

20. POGLAVLJE Kada je netko razoaran svojim prijateljima koji nisu zainteresirani za duhovnu znanost Razumije se da bi prijatelji mojeg rada voljeli da to vie njihovih poznanika i prijatelja ima udjela u sjemenu i znanju koje je dostupno zahvaljujui mojem radu. Oni zato pokuavaju, iz svoje ljubavi prema djelu, pridobiti druge da prouavaju literaturu i da dolaze na predavanja. No, ponekad se dogaa da su ti prijatelji ili poznanici vie ili manje predstavnici dvaju prethodno spo menutih oblika manje dobrog tla. Ta bia tada kritiziraju, a ponekad se ljute i suprotstavljaju djelu. Nasreu, to se dogaa tek u malobrojnim sluajevima; no, prijatelji su djela, koji su se nadali pozitivnom ishodu njihovih nastojanja, naravno, razoarani i poinju misliti da je moj prosvjetljujui rad moda pre teak za veinu ljudi, i da stoga samo malobrojni mogu prihvatiti novo sjeme. U prvom me redu ta injenica potaknula da napiem ovu knjigu i na taj nain objasnim stanje stvari.

19. POGLAVLJE Ona bia u kojima "slika Boja"postaje vidljiva u njihovom svakodnevnom ivotu Kada su u pitanju "bia ravnotee", najvia ili najrazvijenija meu njima su ona koja nemaju elju za isticanjem. Bia su to koja su tiha, ljubea i puna razumijevanja prema svemu i svakome. To su bia kojima nije teko utjeti kada su drugi eljni pokazati svoju mudrost. To su bia koja ne tee za moi i slavom. To su bia koja vie vole ivjeti nepoznata i nezamijeena, i u jav nost izlaze samo kada ih zove ne tatina, ve osjeaj dunosti. To su bia koja ne ele zasjeniti druge, ve koja se razvijaju tiho i prirodno. To su bia koja u visokom stupnju poinju voljeti sve ivo, i zato, u jednakoj mjeri osjeaju odbojnost prema ubijanju, ranjavanju i sakaenju. Manifestira se to na van prema njihovim blinjima: ivotinjama i ljudima, kao i na unutra prema "mi kroskopskim biima" u njihovom vlastitom organizmu. Zato im ne predstav lja problem postati vegetarijancima, napustiti moebitne loe navike kao to je puenje, alkoholna pia i ostale narkotike koji bez iznimke uzrokuju bolest, sakaenje i ubijanje "mikrobia".

21. POGLAVLJE Kako bi se ljudi za koje duhovna znanost predstavlja ivotnu osnovu trebali ponaati prema drugim biima Kao to su moji prijatelji vidjeli, postoje, dakle, tri vrste tla, od kojih je samo tree ono pravo. Od strane druga dva mogu doi uglavnom samo zlonamjerne kritike i protivljenje. Zato je neophodno razviti sposobnost ispravnog prosu ivanja, kako ovjek ne bi pokuao utjecati na pogrena bia. Oni imaju svoje

60

Martinus 23. POGLAVLJE Izvor iz kojeg crpim svoje znanje Kada pisac pie knjigu ili kada predava dri predavanje, oni obino daju in formaciju o izvoru iz kojeg crpe svoje znanje. Kada drim predavanje i sam se osjeam obaveznim rei svojim sluateljima o izvoru iz kojeg crpim svoje znanje. Ja svoje znanje nisam dobio od drugih ljudi, iz postojee literature ili bilo kakvim univerzitetskim obrazovanjem, kao to je obino sluaj sa uite ljima, ve sam ja sam izvor itavog svojeg znanja, budui da imam sposobnost opaanja koja jo nije uobiajena. To me ni na koji nain ne obavezuje da to drim u tajnosti, i da uslijed toga prikrivam pravo podrijetlo svojeg znanja, naroito zato to taj izvor predstavlja ostvarenje obeanja u koje bi trebao vjerovati svaki pravi kranin, jer je ono bilo izgovoreno od strane najvieg autoriteta te religije, a ono glasi da e svi doi do rjeenja misterija ivota. To obeanje glasi: "No, posrednik, Sveti duh, kojeg e Otac poslati u moje ime, on e vas nauiti sve stvari i podsjetiti vas na ono to sam vam rekao." "A kada on doe, on e pouiti svijet o grijehu, o pravdi i sudu." "No, kada doe on, duh istine, on e vas uputiti u itavu istinu."

vlastite ivotne ideale, svoj vlastiti put ka svjetlosti. Bilo bi pogreno mijeati se u njihov ivot. Oni koji su sposobni prihvatiti, sigurno e postupno doi. "Nije med taj koji dolazi ka peli, ve je pela ta koja dolazi ka medu". Osim toga, oni koji prouavaju moje djelo moraju vidjeti jesu li i oni, poput onih koje smo prethodno spomenuli, voeni tatinom. Tatina se jo moe pronai kod onih koji su zainteresirani, a koji se jo uvijek nalaze na granici izmeu kategorija neravnotee i ravnotee, to se moe odraziti u elji za brojnim sljedbenicima, umjesto za kvalitetnim sljedbenicima. To je upravo suprotno onome to nam govori zdravi razum, naime: da je bolje teiti kva litetnim, nego brojnim sljedbenicima. Mnogo vie vrijedi tisuu ljudi sa sto postotnom prijemljivou i voljom za radom, od deset tisua ljudi koji imaju samo deset ili dvadeset posto prijemljivosti. Ostalih e devedeset ili osam deset posto samo pruati otpor i prema van e biti samo pogreno i tetno predstavljanje rada. Prema tome, najvanija je kvaliteta, dok je brojnost manje vana. Postojanou kvalitete takoer raste i postojanost djela, a ta injenica u visokom stupnju dolazi do izraaja u mojem radu.

22. POGLAVLJE Kada koristim izraz : "Moj Otac i ja smo jedno" Kako su moja predavanja javna, nemogue je izbjei da na ta predavanja dou ljudi koji nisu upoznati s mojim radom. Nekima se od tih ljudi moja preda vanja mogu, u odreenom stupnju, initi neobina ili ak hvalisava; pa ak i onima koji bi inae bili prijemljivi. Ono to posebice vrijea takve ljude jest to to sam ja, u interesu istine, duan rei: "Moj Otac i ja smo jedno", i da je moj prosvjetljujui rad bio rezultat "proimanja od strane Svetog duha". Takve se izjave, dakako, doivljavaju kao tatina ili bogohuljenje. Takvo opaanje moe uslijed toga, ve u skladu s temperamentom sluatelja, djelovati na njihov ina e prijemljiv um, tako da on slabi i uzrokuje neku vrstu bijesa. No, ovdje mogu samo istaknuti uputu koju je dao veliki uitelj i osniva Kranstva, naime to "da se drvo poznaje po svojim plodovima" i da se ta koer prisjetimo shvaanja "ne sudi, jer kakvim sudom sudi, takvim e ti se suditi".

24. POGLAVLJE Moje kozmiko iskustvo ili iskustvo Svetog duha to to obeanje znai i kakve veze ono ima s mojom literaturom i mojim pre davanjima? Ispravno razumijevanje tog obeanja predstavlja mjerilo za moj rad koji je istovjetan s pravim "plodovima". Krist, koji nije dobio svoje znanje od drugih ljudi ili na nekom uilitu, stekao je iskustvo da se znanje moe dobiti na potpuno drukiji nain od isto materijalnog, zemaljskog oblika. A to to je takvo znanje uvijek bilo uzvie no, apsolutno istinito i ljubee znanje, nadahnulo ga je da ga nazove "Svetim duhom". Budui je duh isto to i svijest, tada je "Sveti duh" isto to i "sveta svijest". Sasvim je prirodno da su uenici bili zbunjeni po pitanju takvog stupnja svi jesti i iz njega proizlazeeg znanja, jer oni nisu imali takvu svijest; a isto se

ponavlja i dan danas kada su na tisue ljudi potpuno neuki o pravoj prirodi takve svijesti. No, Isus je izjavio da e ju svi dobiti, i da e ih ona nauiti o svim stvarima. Nama je poznato iz uenja kranske religije da je taj duh na Duhove proeo uenike i oni su govorili "tuim jezicima", to naravno ne zna i "stranim jezicima", ve podrazumijeva stranu i novu mudrost. Isto je tako reeno da je taj dogaaj popratila neka svjetlosna pojava u obliku "plamenih jezika", koja je sjala nad glavama apostola. No, te nam svjetlosne pojave pruaju dokaz da je duh u tim davnim vre menima nekoliko puta proeo neka bia. Moemo se vratiti sve do Mojsija, koji je uvao ovce u pustinji. to je bio gorui grm i kakav je to bio glas koji mu je rekao da izuje svoju obuu, jer je tlo na kojem je stajao bilo sveto? Niti glas niti vatra nisu bili fizike, ve duhovne prirode. Mojsije je na taj nain do bio sposobnost komuniciranja s duhovnim realitetima, dobio je novu svijest, koja ga je preobrazila u velikog vou Izraelskog naroda. Neto se slino dogodilo Pavlu koji je bio obasjan bijelom svjetlou na putu u Damask. Nije li i njegova svijest bila preobraena - nije li se njegov "govor" preobrazio od neprijateljskog u govor sljedbenika? No, ako su se takve stvari dogaale u prolosti, zato se ne bi i danas mo gle dogaati? Kada sam ja, u dobi od 30 godina, nekoliko puta bio proet snanim duhovnim ili nadfizikim svjetlom, i doivio razliite varijacije vatrenog kr tenja, a rezultat je bio taj da sam takoer "govorio tuim jezicima", to znai, govorio sam iz novog znanja, iz razumijevanja koje prethodno nisam imao, zar to nije ista boanska pojava koju su doivjele biblijske osobe? S obzirom da moji govori, tekstovi i simboli, onima koji to mogu razu mjeti, dokazuju da je ono o emu ovdje govorim istina, a to takoer mogu potvrditi i moji najblii suradnici, koji su me upoznali tijekom svih tih godi na, tada se ja ne osjeam samo ovlatenim, ve i obaveznim upoznati druge s mojom vlastitom sposobnou doivljavanja pomou Svetoga duha, ili onoga to je bilo obeano svakome pojedincu kada sazrije vrijeme. Zasigurno bih bio izdajnik stvarnih injenica kada bih prikrivao to svoje stanje, samo zato to bi me neki ljudi u svojem neznanju i naivnosti mogli smatrati bogohulnikom, a posebice zato to znam da su ta bia mala djeca po pitanju uzvienog znanja, i stoga ne znaju to ine.

25. POGLAVLJE Garancija da su moje kozmike analize istovjetne s vjenom istinom

Da je moj prosvjetljujui rad nastao pomou Svetoga duha moe se prepo znati po injenici da moje analize u svakome podruju dovode do ljubavi. To je u cjelini jedna velika podrka za ispunjavanje zapovijedi "ljubite jedni dru ge". To je nita manje nego matematiko rjeenje o "besmrtnosti", o tome "to ovjek posije, to e i eti". To je vjeno uzvieno postojanje vidljivo na fizikoj razini, preobraeno na nie i uinjeno dostupnim za zemaljske oi i ui. Sam sam ivi dokaz da ovjek moe doi do tog znanja na neki drugi nain od do sada priznatih i usvojenih od zemaljskih ljudi, koje sam ja kroz svoj rad uinio dostupnim svakome tko ima sposobnost i elju da vidi, uje i doivi. Prema tome, svaka optuba protiv mene kao "bogohulnika", kao "pre varanta", kao "oholog" i "samoljubivog" itd., nema temelja u stvarnosti, jer se bazira na neznanju, tatini i netrpeljivosti. Djelovati protiv mene znai djelovati protiv istine. Djelovati protiv istine znai prekoravati sunce; to je prkoenje putanji zvijezda. Kao daljnja garancija istovjetnosti mojeg rada s istinom moe se rei da je on, za one koji imaju elju i sposobnost da ga prouavaju, matematiki izra un svega to se dogaa u boanskom, sveobuhvatnom planu svijeta, koji ima otkupljujuu vanost za nepobitno inteligentnu i ljubeu svrhu. To je ponov no, za naprednog duhovnog traitelja, vrhunska garancija na kojoj se temelji istovjetnost s istinom ili stvarnou nekog pogleda na svijet. I svako opaanje svijeta koje odstupa od toga, oigledno predstavlja veu ili manju prijevaru.

26. POGLAVLJE Zato moja misija moe biti i postati samo svjetlost Onima koji na taj nain ne mogu prouavati moj rad i koji stoga ne mogu doi do spomenute garancije mogu samo predloiti da proue jesam li ja na bilo koji nain u svojem radu poticao tamu. Zar moje velike kozmike ana lize nisu uvijek nepristrano pokazivale izvore patnje i izvore sree? - Poku ajte pronai da li su ti izvori u skladu sa sutinom onoga to je napisano u

iv tu i urius

Bibliji i ostalim velikim religioznim djelima, i pronai ete udesnu i divnu usklaenost u principima. Osim toga, ne elim zatvoriti bilo kojeg ovjeka u bilo kakvo udruenje, sektu ili religiju temeljenu na mojem radu, ve teim tome da svatko zadri svoju punu slobodu istraivanja, potrage i pronalaenja svjetlosti unutar svih podruja na kojima se moe pronai svjetlo, i da se na taj nain naui jasno misliti i jasno doivljavati. Tada je moj rad, moja misija samo svjetlost, samo moe biti svjetlost i samo moe postati svjetlost.

Martinus

PUT KA INICIJACIJI

Sa danskog na cnlcski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Anna 0rnsholt Davorin Gruden

1. POGLAVLJE Svakodnevni ivot na Zemlji boanstvena je avantura

Put ka organskoj inicijaciji, koju sam u "Livets bog" (Knjiga ivota) nazvao "veliko roenje", moe se saeti u jednu jedinu rije - "poniznost". Poniznost nije kompleks manje vrijednosti nastao iz ropskog mentaliteta koji je podre en drugim ljudima, ve je to, naprotiv, istovjetno istoj i apsolutno normal noj svjesnosti o vlastitom nesavrenstvu ili mentalnoj ogranienosti. S ta kvom spoznajom o samome sebi otvara se svijest, a time i potovanje prema svemu to je savreno, u kome i gdje god se pojavilo. ovjek se na taj nain automatski usklauje s najsavrenijim nainom vlastite evolucije ka vjenoj svjetlosti. Poniznost, dakle, predstavlja klju od "vrata mudrosti". Pod "vra tima mudrosti" ovdje se podrazumijeva "inicijacija", "veliko roenje" koje je istovjetno "kozmikoj vidovitosti". Kada su u pitanju ljudi, treba naglasiti da se svi oni nalaze na putu ka tim "vratima mudrosti". Drugim rijeima, to znai da je svakodnevni zemaljski ivot zapravo velika avantura. Ta se avantura razlikuje od svih ostalih avantura po tome to to nije samo pjesma, bajka ili umjetnika izmiljotina, ve stvarna istina. Ta je avantura objava o ovjean stvu koje putuje naprijed i navie prema sjajnom obliku doivljavanja, boan skom spasenju od tuge i patnje, ka susretu sa samim "Bogom".

67

68

Martinus

Put ka inicijaciji

69

2. POGLAVLJE Lutanje u tami To lutanje prelazi preko kontinenata i mora, preko golih pustinja i ledenih polarnih podruja, preko smrznutih tundri i stepa, preko rijeka, jezera i po toka, preko bujnih cvjetnih livada, vrtova, polja i uma, gore preko krevitih stijena i planina i nadolje kroz duboke i mrane ponore, kroz hladne movare sa sluzavim crvima i otrovnim isparavanjima, kroz sparnu vruinu, malarina podruja s biljkama iz dungle ispunjenima svim vrstama opasnih, divljih i votinja, tigrovima, zmijama, krokodilima i insektima. No, mi jo nismo doli do kraja puta. Jo uvijek treba prijei nepoznata, prostrana podruja, prije nego to doemo do "vrata mudrosti". Moramo proi kroz strana, mrana podruja smrti, gdje iva bia mogu preivjeti samo ubijajui druga bia. Mi nadalje prolazimo kroz ostala podruja, gdje otrovni plamenovi mrnje poti u iva bia da lau, kleveu, ubijaju i usmruju jedni druge - ne zato to je to ivotni uvjet kao u ivotinjskom carstvu, ve samo zato da bi iskoristili jedni druge u tom velikom lutanju. Vjeni put prolazi preko bojnih polja s unitavajuim tenkovima, s grmljavinom topova, sa tektanjem strojnica i bombarde rima zbog kojih je Boje jasno nebo opasno za gledanje za posljednji pogled umiruih. Jo dalje ide put preko raspadajuih leeva, preko ruevina velikih gradova, preko prostranih groblja za vojnike, prenapuenih bolnica, siroma nih i gladnih ljudi koje mue epidemije, nestaice, kraa i pljaka. I iz zranih sklonita, podruma i peina ovjeanstvo vapi prema nebu - koje su oni sami zatrovali i zato ga se ne usuuju gledati, za velikom i jedinom stvari - "mirom". Njima nije stalo ni do ega drugog.

velikim brzinama kilometarskim autoputovima? - Kakvog smisla ima priti skanje nekog drugog dugmeta koje omoguava stvaranje tisua strojeva, a tim se strojevima moe upravljati pritiskom na dugme, pri emu smo osloboeni svakog fizikog rada i nevolja, kada svaki takav pritisak dugmeta predstavlja vee ili manje sakaenje nas samih, naeg fizikog kao i naeg mentalnog ti jela? Kakvu mi radost imamo od te nebeske nadmonosti i moi, to podra zumijeva tehniko znanje, koje zapravo ne pripada ivotinjskom carstvu, ve je to u skladu s "Livets bog""ljudska" sposobnost ili kvaliteta, koja nam omo guuje da letimo iznad oblaka, kada ista ta snaga i brzina istovremeno, dolje na zemlji ostavlja iza tog nebeskog putovanja ruevine, ljude bez domova, ne sretne i osakaene; uzrokuje tugu i smrt dok istovremeno mi plovimo iznad oblaka, osjeamo strah i uas od strane naih protivnika ili branitelja zemlje, domova ili ljudi, koje smo bili poslani da unitimo? - Ima li neto vie rado sti u jurnjavi autoputovima u tehniki udesnim, luksuznim automobilima, kada se to ini iz istog razloga kao to je gore izneseno, i kada i ovdje postoji opasnost da nas netko slijedi, opasnost od mina skrivenih ispod ceste, od mi niranih mostova ili slinih oblika sakaenja, smrti i nae vlastite propasti? - I zar nije tako irom svijeta? Nisu li rezultati ljudskog tehnikog znanja ili isto "ljudskog prisvajanja" doveli do "prokletstva" umjesto do "blagoslova"?

4. POGLAVLJE Doivljavanje smrti umjesto ivota

3. POGLAVLJE Kada ljudsko znanje postane prokletstvo umjesto blagoslova

to to znai da je ovjeanstvo dobilo nebesko znanje koje mu omoguava da zagospodari elementima? Od kakve nam je koristi to to pritiskom prekidaa moemo dobiti svjetlo i vodu? Od kakve je koristi to to netko moe priti snuti dugme i biti uzdignut na 4. ili 5. kat ili jo vie, ili pritiskom na drugo dugme netko moe putovati zrakom stotinama kilometara na sat iznad mora, gradova i zemalja; i da pritiskom na neko drugo dugme netko moe putovati

Kada govorimo o primjeni tehnikog znanja u ratu i u slubi principa ubi janja, mi, naravno nemamo namjeru optuivati ili kritizirati neki odreeni narod ili naciju. Samo elimo naglasiti primjenu tehnikog znanja u slubi principa ubijanja. Osim toga, trebamo se prisjetiti da trenutno nita ne moe biti savrenije nego to jest. Nije li tako da svaka strana u sukobu, a time i u ratu ulae najvee napore da pronae ono za to oni trenutno vjeruju i razu miju da je najmudrije i najsavrenije, kako bi dobili ono to im pripada ili to smatraju da im pripada? - U protivnom bili bi nenormalni. Prema tome, sve je trenutno najsavrenije to moe biti, uzimajui u obzir prolost ovjeanstva i plan koji Bog ima za budunost ovjeanstva. I zato se trebamo prisjetiti da se pred nama, ovjeanstvom, nalazi put ka "vratima mudrosti" ili "vratima svjetlosti". I kao to smo ve istaknuli, taj je put obilno ispunjen detaljima. Ne predstavlja li on itavu orgiju ekstremnih kontrasta, koji dovode do najua-

70

Martin us

Put ka inicijaciji

71

snijih i najkrvavijih sudbina s ratom, sakaenjem, smru i unitavanjem? - A to je, dakle, put, ne ka "paklu" - ve ka "vratima svjetlosti". Taj put nije posut ruama; kamenit je, tvrd i grub, iako on, naravno, ima i svoje svjetle strane. ovjek je lutao sve dok mu stopala nisu prokrvarila; sve dok nije postao pro et tugom, bolom i patnjom; sve dok nije postao ispunjen mrnjom koja je kulminirala u trovanju neba, svjetlosti i topline, koji su inae, tijekom brojnih ivota davali boju, energiju ili vitalnost, tako da mi vie nismo mogli prema njemu ak niti usmjeriti svoj umirui pogled. I tu smo doli do kapitulacije naeg samopouzdanja. Ovdje smo otkrili da, trenutno u svakom pogledu, ovo nije "ivot", ve naprotiv - "smrt".

Ovdje treba shvatiti da je "poniznost" u prvom redu samo "svjesnost o vlastitim nedostacima". "Poniznost" nije, kao to neki ljudi misle, izraz za ula givanje, nisku ropsku prirodu koja se slijepo pokorava svakoj tiraniji ili zlo upotrebi. Takva osoba nije "ponizna", ve se, naprotiv, ponaa kao netko tko je bio "dresiran" putem straha, okrutnosti i terora. Naravno da takvo stanje nema nita s velikim rjeenjem ili namjerom ivota u obliku apsolutne samospoznaje, to je smisao i svrha lutanja kroz brojne labirinte ivota, patnje i potekoe.

7. POGLAVLJE 5. POGLAVLJE Klju od vrata mudrosti No, budui da to ogromno, genijalno tehniko znanje i sposobnosti predstav ljaju "smrt", to je onda "ivot"? - Ovdje ivot za nas postaje jedna velika ne poznanica koja nam otkriva jednu apsolutnu injenicu, da mi sada znamo da do sada nita nismo znali. I tako smo doli do apsolutno najvieg znanja koje se moe razumjeti ili stei na isto fizikoj strani "nebeskih vrata". To znanje nije nita manje nego "klju" za ta "vrata", a uslijed toga za bljetavo i sjajno "carstvo pravog ovjeka" koje se nalazi iza njih. Zato je poniznost apsolutno neophodna

6. POGLAVLJE Ponos i poniznost

Prema tome, to veliko lutanje kroz beskrajni lanac ivota u tuzi i patnji, boli i sakaenju, nije bilo uzaludno. To nam je donijelo znanje, iako potpuno druk ije od onoga koje smo oekivali. To nam je pokazalo da trenutno mi nema mo takvu veliinu ili kapacitet znanja i duha, stvaralatva i snage volje, kao to smo zamiljali, i time se hvalili. Kako je hvalisanje isto to i "ponos" ivotni put nas je doveo do pada tog "ponosa". No, gdje je "ponos" uklonjen iz svijesti, tamo preostaje samo "poniznost".

Ovdje moramo razlikovati izmeu "straha" i "poniznosti". Dok se "strah" mani festira kao prinudno pokoravanje ili "podreenost","poniznost" se manifestira kao prirodna i prava duhovna nadmo, bez obzira gdje se javlja. S obzirom da je "poniznost", kao to smo ve rekli, spontana spoznaja samoga sebe, svojih vlastitih mana i nedostataka, lako je uvidjeti da je takvo stanje svijesti jedino koje moe otvoriti "vrata mudrosti" ili apsolutno jedino koje nam moe otkri ti novo znanje i mudrost. Bez spoznaje o vlastitim nedostacima, nema niti go vora o bilo kakvoj otvorenosti za poduavanje, uenje, savjete i vodstvo; bez takve spoznaje ovjek jednostavno vjeruje da ve posjeduje potrebno znanje. A logina posljedica toga je da bi on na poduavanje gledao ne samo kao na neto nepotrebno, ve i pogreno, obzirom da sam nije svjestan da je njegovo vlastito znanje ili opaanje pogreno. Netko ak moe pokuati uvjeriti druge u to pogreno znanje, koje on ima na ovom ili onom podruju, i bori se kako bi bio priznat kao strunjak u tom istom podruju, a svakoga tko se ne eli pokoriti tom njegovom pretpostavljenom znanju gleda kao neprijatelja. Da kle, on je ispunjen mrnjom i netrpeljivou prema pravim strunjacima na tom dotinom podruju, jer ih on, zbog svojeg umiljenog autoriteta ne moe priznati ili razumjeti. Naravno da to vodi u katastrofu. Lani se autoritet ne moe dugorono mjeriti s pravim autoritetom.

72

Martinus

8. POGLAVLJE Kada se "mali pojedinac" smatra "velikim" Taj je lani autoritet mnogo vie rairen nego to se obino misli. On odailje svoje prazno hvalisanje na velikom podruju, kako unutar religioznog tako i unutar materijalnog svijeta. Moemo vidjeti kako primitivni skorojevii, to u ovom sluaju znai "mali pojedinci" koji su prebrzo postali "veliki ljudi", u tolikoj mjeri poinju oboavati sami sebe da ih arogancija primorava da po riu svoje izvorno podrijetlo i poloaj, pa ak uzimaju novo ime, jer njihovo prezime i krsno ime nije dovoljno dobro, i na taj nain pokuavaju prikriti svoje siromano podrijetlo. (Ovdje, naravno, moramo izuzeti one sluajeve gdje je razlog za promjenu imena isto praktine naravi.) No, uglavnom pro mjena imena nije neophodna samo zato to je netko postao "veliki ovjek". Nema opasanosti da se uistinu "veliki ovjek" ili apsolutni strunjak u ovom ili onom podruju izgubi u masi samo zato to ima obino ime. Nije li Hans Christian Andersen poznat diljem svijeta? Ili moda netko misli da bi postao jo poznatiji da je uzeo neko drugo ime? Mislite li da bi se njegove knjige prevele na jo vie jezika da je on prikrio svoje siromano podrijetlo? Ne, svjetlost genija ili uistinu velikog ovjeka ne moe se sakriti, bez obzira na njegovo ime ili podrijetlo. Naprotiv, ime i podrijetlo kod genija se uzdiu na viu razinu i postaju jo vei njegovom au i slavom.

nedostaje sposobnost da stvore takvo neto, mnogo bogatiji ivot od siroma tva u kojem je tvorac tog umjetnikog djela morao ivjeti? Ne, uistinu "veliki pojedinci" nisu bili zaokupljeni milju o bogatstvu i zaradi. Oni se stoga, u do sada nesavrenom svijetu, nisu mogli nositi s onim biima koja su udjela za zlatom, bogatstvom i slavom, bez obzira na trud, krv i suze njihovih blinjih. Nije li i danas uglavnom tako? - Nije li u brojnim slu ajevima zarada od tehnikih otkria zavrila u depovima bogataa umjesto u depovima izumitelja?

10. POGLAVLJE to je karakteristika zamiljene ili umjetne veliine

9. POGLAVLJE Nije udnja za bogatstvom i au ono to ini uistinu velikog ovjeka No, uistinu "veliki ovjek" ve je odavno nadiao stupanj na kojem je pokre taka sila u njegovom ivotu udnja za divljenjem i oboavanjem od stra ne drugih ljudi. On uslijed toga uope ne osjea potrebu da bude poznat. U svojem duhu obuzet je stvaralakom sposobnou i ima samo jednu elju - da poloi rezultate svojih otkria pred noge ovjeanstva, iako davanje tog poklona ponekad moe uzrokovati kako glad i neimatinu, tako i kritiziranje i proganjanje. Zar danas ne postoje umjetnika djela koja su svojem tvorcu donijela samo ivot u gladovanju i nevoljama, a danas se cijene u tisuama funti, i koja omoguuju spretnim poslovnim ljudima, kojima u potpunosti

Mi ovdje ne spominjemo ove probleme kako bismo kritizirali "bogatae". Ta kva kritika ne bi bila ispravna, budui da "bogata", kao i "siromah" danas ne mogu biti neto drugo od onoga to jesu. Oba ta stanja predstavljaju korak ili stadij na putu koji svi moraju proi kako bi mogli napredovati. No, svaki od ta dva koraka pokazuje nam odreeni tip ljudi. Kod poslovnog magnata vidi mo "velikaa" i "bogataa" kojeg masa oboava, no, o kojem je Krist rekao da je njemu nemogue stupiti u "kraljevstvo nebesko", kao to je devi nemogue proi kroz uicu igle. Kod drugog tipa (ovdje mislim na izumitelja, umjetnika itd., koji je iskoriten od strane magnata i stoga mora ivjeti u siromatvu) prepoznajemo genija, koji daje svoje bogate poklone ovjeanstvu, iako mu to donosi samo ivot u gladi, neimatini i patnji. Kod prvog tipa vidimo ovjeka koji je postao "velik" u oima brojnih ljudi i koji je zato "aen" i "slavljen". Zbog njegove velike palae i luksuznih automobila, slugu i vozaa, njegovog poloaja na burzi i njegovog ogromnog bogatstva itd. ljudi ga smatraju jed nim od "najboljih" graana drutva. Pa ukoliko on drutvu daje samo neko liko postotaka svojeg basnoslovnog bogatstva, u obliku donacija umjetnosti i znanosti, tada ga kite najviim poastima drave ili nacije, pri emu se on jo vie bogati i to dovodi do toga da si on poinje umiljati kako je moan i nadmoan u odnosu na svoje blinje.

marim

us

rui

irtiLijuLiji

11. POGLAVLJE Bogata i "uica igle" ili uvari praga Dobro je poznata injenica da ga takav nain razmiljanja ili umiljanja dovo di do toga da poinje smatrati sebe nepogreivim u svim ivotnim podruji ma, kako u religioznim, tako i u materijalnim. I u emu je on to bogat? - Nije li bogat zahvaljujui ekonomskom plja kanju svojih blinjih? I nije li postao slavan zahvaljujui rezultatu tog prisva janja, zahvaljujui "zlatu"? - Zlato sjaji oko njega u obliku lijepog doma, lijepih luksuznih automobila, lijepih slugu, lijepih poasti i "lijepih veza" itd. No, pljakanje svojih blinjih u suprotnosti je s izrekom: "blaenije je da vati nego uzimati" kao i sa "ljubite svojeg blinjeg kao samoga sebe", a uslijed toga je u suprotnosti s ispunjenjem zakona ljubavi. Nita ne mijenja na stvari to to je to pljakanje tako dobro kamuflirano i prihvaeno od strane zakonskog sustava. Zato nije nimalo neobino da takav ovjek ne moe stupiti u "kraljevstvo nebesko". - No, moe li mu to netko rei? - Ne, to nije mogue. Takav je ovjek postao toliko nepopustljiv u oboavanju samoga sebe, uvjeren u vlastitu nepogreivost u svakom pogledu, a naroito u pogledu "pljakanja svojeg blinjeg" koje se naravno ne naziva tim imenom, ve se naziva "poslom", "legalnom trgovinom", ukljuujui i sve vrste dionica, kamata, pozajmica i si. - Moe li ga netko uvjeriti u to da on po tom pitanju nije "strunjak"? Zar se njegovo shvaanje ne temelji na fosiliziranom i krista liziranom nainu razmiljanja da njegov nain poslovanja predstavlja najvii idealizam, dok na samoga sebe gleda kao drutvenog dobrotvora, a svoje rtve (radnike i sve ostale, iju radnu sposobnost on iskoritava) kao nuno zlo ili stvorenja koja moraju "ostati dolje"? Moete biti sigurni da e on sebe doiv ljavati kao onoga koji "bolje zna" u ovom sluaju. Svatko moe vidjeti njegov nadmoan poloaj. Ne, "uica igle" za njega je zatvorena. Bogatstvo je za njega postalo "uvar praga".

oznaeni kao "bogatai" ne pripadaju tom tipu. "uvari praga" onemoguuju u daljnjem napretku "bogataa", tako da je i on, poput svih ostalih bia podre en zakonu evolucije. Mi stoga pronalazimo "bogatae" koji su u konfliktu s njihovim nainom ivota, koji u njemu vide ispraznost i nesmiljenost i koji zbog toga, najbolje to mogu, pokuavaju ublaiti taj njihov duhovni konflikt dovodei se u sklad sa zakonom ljubavi, i poinju djelovati u korist prirodne i normalne dobrobiti svojih blinjih. I samo zamislite koliku radost i blagoslov mogu pruiti takvi veliki ili mali "bogatai", dok zakoniti i nezakoniti pljakai ili gonii robova jo uvijek tlae ljude, dre ih u primitivnosti, siromatvu i ponienju, ime stvaraju sjeme za revoluciju, rat i sakaenje.

13. POGLAVLJE Pravi i lani "aristokrat" to je to "pljaka" i to je to "pravo bogatstvo"? - "Pljaka" je djelo koje vlada i mui jo uvijek nerazvijeno ovjeanstvo u dva oblika, naime "nezakonitom" i "zakonitom". ovjek moe "pljakati" protivno zakonima drutva i pljaka se u tom sluaju naziva "kraom" oznaena je kao "kriminal" i dovodi do zatva ranja i kanjavanja. No, "pljaka" moe takoer biti prikrivena, to znai tako organizirana da je u skladu sa zakonskim sustavom drutva i donosi onome tko ju ini, kao to smo upravo vidjeli, divljenje, ast, odlikovanja i drutveni poloaj. Takav "zakoniti pljaka" u velikoj je mjeri dananji dravni ili na cionalni monetarni ili financijski sustav, sustav obveznica i kamata, kako u dravnim tako i u privatnim koncernima. Taj je sustav "pljakaki" sve dok uzrokuje bankrote, prisilne aukcije, osiromaenje, istjerivanje ljudi iz kua i domova, i od njih ini prosjake, dok od njegovih pokretaa istovremeno ini cijenjene magnate koji ive u luksuzu i obilju, stvarajui pohlepu i lijenost kod njihovih roaka, i potie kod njih umiljanje da pripadaju vioj klasi. Jedino se to moe nazvati pljakom. Jedina apsolutna vrijednost ili bogatstvo u ivotu ili postojanju koja od pojedinca ini vie bie, njegova je stvaralaka sposobnost ili njegova radna sposobnost. Radnik koji moe obaviti samosta lan, savreni rad, mnogo vie pripada klasi viih bia od poslodavca, za kojeg on radi, i ija je nadmo uvjetovana iskljuivo time to je on naslijedio veliki imetak ili mo, ili bogatstvo do kojeg se dolo pekulacijama. Bez savrene stvaralake sposobnosti, ivot i postojanje bili bi potpuno bezvrijedni; ak niti zlato ne bi vrijedilo vie od ljake; pa ak ne bi postojao nikakav ivot.

12. POGLAVLJE Kada bogata dolazi u duhovni konflikt sa svojim nainom ivota Ovdje je potrebno naglasiti da tip ljudi koji je upravo prikazan predstavlja kulminaciju ili najgori stupanj, i da svi oni koji su u svakodnevnom govoru

lviuTimus

Put ka inicijaciji 15. POGLAVLJE Pravo se bogatstvo ne moe niti kupiti niti prodati

77

Vjerovati da netko stvaralaku sposobnost moe zamijeniti zlatom ili mrtvim materijalom, i pomou takve zamjene postati vie bie, predstavlja praznovjerje koje je u svim vremenima uzrokovalo rat i sakaenje, ime je postavilo temelje paklu, koji trenutno bjesni izmeu nacija na naem planetu. Upravo to praznovjerje stvara suprotnost "poniznosti" koju nazivamo "po nos.

14. POGLAVLJE Isto kao to pojedinci mogu biti bogati i siromani, tako se i nacije sudbinski javljaju kao bogate i siromane Kako je s pojedincima tako je i s nacijama. Isti zakoni, iste greke i isti "ponos" koji vladaju pojedincima u naciji i uzrokuju izmeu njih nesklad, nepravdu i proganjanje, takoer odluuju o sudbini te nacije u odnosu prema drugim na cijama ili dravama na Zemlji. Moemo stoga vidjeti da nacije imaju "karak ter" poput pojedinaca. Neke su nacije nadmone, one imaju veliku drutve nu i materijalnu mo i poloaj, koje su stekle istim zakonitim i nezakonitim "pljakakim metodama" koje su omoguile pametnim i bistrim "poslovnim ljudima" da postanu "bogatai i velikai". Za ovjeanstvo koje se diljem svi jeta budi postaje oigledna injenica da takve nacije, poput bogatih magnata, djeluju u uvjerenju u svoju vlastitu moralnu nepogreivost kako u poslov nom svijetu tako i u nainu ivota, i vjeruju da s pravom odluuju o drugim nacijama i nemilosrdno ih "pljakaju". Razumljivo je da e te nacije doivjeti posljedice svojeg samoprecjenjivanja i vjerovanja u lani autoritet. "Ponos" mora pasti kako kod nacija tako i kod pojedinaca. Tako moemo vidjeti nacije koje ive u luksuzu i obilju, kao i nacije koje ive u bijedi i siromatvu. Kod bogatih nacija kao i kod bogatih ljudi nalazimo potpuni nedostatak razumije vanja pravih ivotnih vrijednosti. Njihova je mjera vrijednosti zlato i materija umjesto stvaralake sposobnosti, koja jedina daje materiji neku vrijednost, i to je jedina stvar koja moe dati "neto" "ivom biu".

Prema tome, stvaralaka je sposobnost apsolutno jedini oblik pravog bogat stva. Ona se ne moe stei pljakanjem ili osiromaivanjem drugih. Nju nam nitko ne moe darovati, kao to ju niti mi ne moemo nekome dati. Ona se ne moe kupiti i ne moe se prodati. Ona nema nikakve veze s novcem. To je ta koer jedina stvar koja moe predstavljati apsolutno "privatno vlasnitvo". To je takoer apsolutno jedina stvar s kojom moemo biti roeni i jedina stvar koju netko moe ponijeti sa sobom iz fizikog svijeta u razine duhovnih svje tova i ponovno natrag u novi fiziki ivot. Samo je onaj apsolutno i nepobitno bogat tko je razvio i usavrio sposobnost stvaranja ili manifestiranja, i samo on predstavlja pravog "aristokrata".

16. POGLAVLJE Zato pravi aristokrat nije prepoznat

To to gore spomenuti aristokrat danas nije uvijek prepoznat rezultat je pre vladavajueg praznovjerja koje od zlata ini mjeru vrijednosti, i koje najee oznaava neku osobu kao "aristokrata" u skladu s njegovim bogatstvom ili njegovim bankovnim raunom. Gledano iz kozmike perspektive, mentalne su sposobnosti jedino bogatstvo, a bie je "bogato" samo na onom podruju djelovanja gdje se te sposobnosti mogu oitovati. Ono je jo uvijek "siroma no" tamo gdje su mu sposobnosti i dalje nesavrene.

17. POGLAVLJE Umjetna razlika u poloaju

Kozmiki gledano, duhovno siromatvo nije posljedica fizikog siromatva, nestaice, gladi i patnje. Moemo vidjeti da su ivotinje u prirodi, koje su mentalno mnogo nie od ljudskih bia, u potpunosti opskrbljene svime to im je potrebno za ivot, tako da se mogu razmnoavati, igrati, kretati i uivati

78

Martinus

Put ka inicijaciji

79

u ivotu. - Nema niti "bogatih" niti "siromanih". Nema nikakvog monopolizi ranja ivotnih dobara. Na tom primjeru jasno moemo vidjeti da nije namjera ivota da bia u veoj mjeri monopoliziraju materiju ili ivotne potreptine od onoga to predstavlja prirodnu potrebu, te da s vikom materije stvaraju umjetnu razliku u poloaju ili da se pretvaraju u umjetne aristokrate. Upravo tu istinu potkrjepljuje stara poslovica: "Tko visoko leti, nisko pada". Ponos, koji je dijametralno suprotan "poniznosti", istovjetan je vjerovanju da je neki ovjek, zahvaljujui steenim dobrima ili sakupljenoj materiji, mnogo vie ili savrenije bie od osobe koja ne posjeduje slino bogatstvo. A kako on jo nije dovoljno zreo ili duhovno kvalificiran da bi se mogao nositi s osjeajem nad moi nad svojim blinjim, postaje neugodan prema svima koji nisu dosegli isti materijalni poloaj. On na druge ljude gleda kao na "primitivna" bia koja ima pravo iskoritavati. U velikom broju sluajeva bogata takva "primitivna bia" ima u potpunosti u svojoj moi. Njegovo ekonomsko preivljavanje u cijelosti ovisi o iskoritavanju koje mu je nametnuo bogata. Njegova plaa za rad, koji on ponekad obavlja za njega od jutra do veeri, svedena je na naj manju moguu mjeru, pri emu bogata na nju ponekad gleda kao na uslugu koju ini siromahu. A budui da se siromah zbog takve situacije ne moe mje riti s "bogataem" po pitanju odjee ili luksuza, ve ponekad mora prihvatiti "bogataevu" rabljenu i odbaenu odjeu i ostala dobra, i budui da je primo ran ivjeti u potkrovlju ili u podrumu, na taj se nain stvara jo ekstremnija ili vea materijalna razlika i njegova pripadnost "nioj klasi".

slodavcu". eli li zaraditi za ivot, on mora utjeti i trpjeti. Da to nije tako, ne bi bile potrebni radniki sindikati, policijske snage ili zatitne mjere iji je cilj djelovati protiv tih mranih uvjeta i ograniiti tu mentalnu depresiju, kako se to ne bi pretvorilo u potpuno ropstvo. Posve je drukiji odnos bogataa prema ljudima vlastite klase. Prema ta kvim biima, a posebice prema onima koji su jo bogatiji od njega, on se odnosi s "dubokim potovanjem", a ponekad je njegovo ponaanje toliko ne prirodno i pretjerano da je poznato kao ono to nazivamo "snobizam". Tada e on pokazivati pretjeranu blagonaklonost i divljenje, ukoliko nije ispunjen zaviu zbog veeg bogatstva i poloaja drugih, to se dogaa u sluaju kada nema neke posebne koristi od tog poznanstva, i kada mu ono ne moe omo guiti da zadovolji svoju sve veu udnju za moi, njegovu nezasitnu glad za time da bude "aristokrat".

19. POGLAVLJE Zamiljeni vii poloaj i "Carevo novo ruho" Prema tome, drutvena "via" i "nia klasa" iskljuivo se temelje na "ponosu" ili praznovjerju da je razlika u posjedovanju materijalnih dobara zapravo "pri rodna", a time i kozmika "razlika u poloaju" izmeu pojedinaca, i da to "vioj klasi" daje pravo da vlada, zapovijeda i iskoritava "niu klasu". Moemo uoiti da je kozmika vidovitost omoguila Spasitelju da iznese opaanje da je boga tau nemogue stupiti u "nebo". Nije nimalo neobino da su mudri ljudi irom svijeta preporuivali "poniznost" kao apsolutno jedini put ka Bogu. Razlog je taj to je "poniznost" jedino podeavanje svijesti koje sprjeava da pojedi nac ne padne u "umjetnu" nadmonost ili zamiljenu uzvienost. Samo "poni znost" moe osloboditi ovjeanstvo toga da ono ide uokolo samo u koulji, poput cara u bajci Hansa Christiana Andersena, i da mu se svi ljudi smiju, jer je on vjerovao da je odjeven u najbolju odjeu na svijetu. Teko se moe za misliti bolja slika o ispraznosti arogancije i tatine od ove boanstvene bajke. Umiljenost ili zamiljeni vii poloaj, to je prava priroda ponosa, dugorono ne moe opstati na raun apsolutne stvarnosti. Drugi ljudi nisu pod utjecajem tog umiljanja, i prije ili kasnije e otkriti pravu golotinju pojedinca. Samo se pomou "poniznosti", koja je zapravo istovjetna realnom opaanju njegove mentalne golotinje ili pravog duhovnog standarda, pojedinac moe zatititi od opasne "golotinje", tj. od ponosa i tatine kojima je podlegao car iz bajke.

18. POGLAVLJE Simpatije i antipatije bogataa

Lako je "bogatau" predstavljati "aristokrata". No, obzirom da je takav nain ivota umjetan poloaj za koji on nipoto nije zreo (nitko nikada ne moe biti dovoljno zreo za osjeaj pripadanja vioj klasi, osim na isto prirodan nain, to podrazumijeva intelektualnu superiornost) on uope ne vidi "ovjeka" ili "duh" iza "siromanog" ili bia iz "nie klase", ve o njemu prosuuje iskljuivo na temelju njegove "siromane" vanjske pojave. Kada nije otvoreno okrutno i nehumano, njegovo ophoenje s tim biem uglavnom je "blagonaklono" i "milostivo". Ovdje se ne uzima u obzir mogunost da taj siromah tu i tamo moe pripadati vioj klasi u apsolutnom smislu. Taj je njegov identitet dugo stagnirao i bio koen njegovom ekonomskom ovisnou o "bogatau" ili "po-

80

Martinus 20. POGLAVLJE Vrlo loe prikrivena tatina

Ml 1\14 i / N U / ( U l/l

No, nije samo "bogata" u svojem najgorem izdanju podloan "ponosu" ili umiljanju da pripada pravoj "aristokraciji". Velika veina ljudi dijeli isto to shvaa nje, naime da je posjedovanje velikog materijalnog bogatstva izraz prave mo ralne veliine ili bogatstva u apsolutnom smislu. A kako ne posjeduju takvo materijalno bogatstvo niti su ga sposobni stvoriti - ve svi oni gladuju i eaju za tim da uivaju isto divljenje i "ast" kao i "bogatai" i oni koji pripadaju vioj klasi - oni stoga pokuavaju, najbolje to mogu, svojim ogranienim sredstvi ma predstavljati sebe kao bogatae, kako bi njihova okolina mislila da pripada ju klasi "bogataa" ili "aristokraciji". Okruuju se, najvie to mogu, prividnim luksuzom i elegancijom poput bogataa. Jedina je razlika u tome da dok boga ta posjeduje luksuz koji ga okruuje, ova druga strana samo ga unajmljuje ili ga, u najboljem sluaju, dobiva nakon godina i godina otplaivanja, pa stoga njegovo vlasnitvo postaje tek u trenutku kada je gotovo ve istroen. Netko moe unajmiti konja za jahanje, jahae odijelo, veernje odijelo i veernju haljinu, kao i luksuzni automobil i ostale stvari koje su potrebne za "organiziranje zabave". Na taj nain moemo vidjeti kako tatina ili elja za divljenjem oponaa ak i "lanu" viu klasu. Osim toga, elja da drugi vjeruju da je neki ovjek magnat ili predstavnik "vieg" kulturnog stupnja na svojem vrhuncu ili krajnosti, od njegovih nasljednika ini takozvane mukarce i ene od mode, play boy e ili ostale predstavnike vrlo loe prikrivene "tatine".

samo privremeni rezultat raspoloenja tatine. Posve opravdano se tu moe raspravljati o tome iji je ukus "najbolji" i iji su ukrasi najbolji, jesu li to per nati ukrasi primitivnih bia, njihovi prsteni u uima, na rukama i nogama, crtei i tetovae na licu i tijelu, ili sline ideje "kulturnih" bia. Ako se pera stave na glavu ministra ili na glavu Indijanca, ako naunice stavljaju na ui crnkinja ili bogataica, ako se boja i puder stavljaju na kou crne ili bijele rase, to nimalo ne mijenja princip. Jedina je razlika u pristupu i uestalosti upotre be materijala za te ukrase.

22. POGLAVLJE Sveano odijelo ne pretvara kriminalca u sveca ili u duhovno naprednog ovjeka Sigurno je da ljudima koji su ivjeli u dungli nisu bili u jednakoj mjeri do stupni materijali tako visoke i profinjene kvalitete kao civiliziranom ovje ku, pa su oni stoga morali upotrebljavati grublje i manje pogodne materijale. Umjetnost ukraavanja samo je pitanje rutine koja se moe razviti kako kod primitivnih tako i kod civiliziranih ljudi, i zato ne moe predstavljati apso lutno pouzdanu karakteristiku prave kulture. Kultura je u svojoj najdubljoj analizi zapravo izraz humanosti. Samo humanost moe biti istovjetna s kul turom. No, budui da princip "ukraavanja" ili "uljepavanja" mogu koristiti kako primitivni tako i civilizirani ljudi, kanibal kao i diplomat, grenik kao i svetac, bojanje i pudranje samoga sebe, imati iroke ili uske nogavice na hla ama, dugu ili kratku jaknu, ovu ili onu kravatu, eir i cipele, nakit i prstenje - sve su to karakteristike niih stupnjeva svijesti ili niih oblika kulture. Takvo odijevanje "grenika" ne pretvara u "sveca", niti obrnuto. Kulturni stupanj nije neto to netko moe obui ili svui, nije neto to se moe staviti na sebe pomou kista i to moe biti isprano kinim kapima. I tu smo doli do sri stvari. Svjedoimo lutanju cara u njegovoj koulji. Sve dok "tatina", koja je pokretaka snaga "ponosa", ne prelazi svoje normalne granice, to znai stu panj na kojem se ona manifestira na nain koji je neophodan zbog prirode, zdravlja i higijene, tako da moe odgovarati jednoj savrenoj pojavi, sve do tada ona predstavlja vrlinu. Kada prelazi taj stupanj, tatina postaje neprirod na i pretjerana i nema vie dodirnih toaka sa stvarnom logikom. I tek ju tu poinjemo nazivati "tatinom". Prije tog stupnja na nju se gleda tek kao na prirodno samoizraavanje.

21. POGLAVLJE Primitivna tatina kod kulturnog kao i kod primitivnog ovjeka

Istina je da tatina sama po sebi nije "grijeh" tovie, u odreenim je domena ma ak nunost; no, tamo gdje prelazi mjeru predstavlja elju da se bude neto posebno, neto to moe izazvati divljenje kod drugih; tatina je takoer elja da se predstavlja "viu klasu", vii "kulturni" stupanj i da se bude "drukiji" od drugih. Ta je elja potpuno normalna tamo gdje se ne svodi samo na modu, na par cipela ili na ovaj ili onaj eir, na oblik hlaa ili duljinu jakne, na boju kravate i na to da li netko nosi kiobran ili ne. Tamo gdje se "kultura" svodi samo na modu, ona nema nita zajedniko s viom kulturom. Tamo su ideje

Marttnus

Put ka inicijaciji

83

23. POGLAVLJE Kada primitivna "tatina" na kraju uzrokuje "poniznost" u arogantnom umu Zato ovjek postaje neprirodan, arogantan? Zar uzrok takvog oblika tatine nije, kao to smo ve spomenuli, upravo tenja za divljenjem, za time da ljudi vjeruju da je netko osoba od "poloaja", da pripada "vioj klasi"? Nije li istina da na taj nain netko eli naglasiti da pripada viem kulturnom stupnju od drugih? Upravo takvim neugodnim ponaanjem prema svojem blinjem ili takvom pretjeranom eljom da se predstavlja "vii" kulturni stupanj, ovjek marljivo ije "novu odjeu" koja je u bajci samo careva koulja. ovjek tako stvara ili prisvaja za sebe najekstremniju modu. Ponosno ee putovima i uli cama samo u "koulji", uivajui u "viem" stupnju kulture koju on misli da predstavlja zahvaljujui svojem modernom izgledu. "Ponos" uzrokuje takvo umiljanje ili mentalni stav, a to prije ili kasnije dovodi do pada. Takav pri kriveni "ponosni" stav, takvo vjerovanje da je netko iznad drugih vrijea oko linu, tako da predstavnike takvih ekstremnih pogleda njihovi blinji poinju prezirati. Ti blinji mogu, iako nesvjesno, iza samozadovoljstva nad njihovom zamiljenom veliinom, osjetiti prazninu koja se krije iza vanjske, ponekad vrlo sreene, moderne pojave tih bia. Jednog e dana ovi blinji razbiti to umiljanje o "veliini" ili poloaju, i tako e svijest "izgubljenog sina" biti is punjena spoznajom o njegovoj kulturnoj golotinji, a ta je spoznaja istovjetna "poniznosti". "Izgubljeni sin" tada e se okrenuti ka stvaranju prave "kulture" ili njegovanju svojeg srca.

sluaju ovjek je u velikom skladu sa zakonima svijeta, a njegov e razvoj po stati skladan i savren. Ovdje nema govora o "uvarima praga" ili bilo kakvom "padu", budui da tu ne postoji nikakav "ponos". Veina ljudi, meutim, ipak nije usmjerena prema jedinoj pravoj i pri rodnoj "vioj klasi" kojoj pripadaju via duhovna bia. Visoki poloaj tih bia, njihova svjetska reputacija ili mjesto u povijesti, divljenje i oboavanje koje prema njima iskazuju drugi ljudi, imaju isti uinak kao i poloaj "bogataa", naime, da predstavljaju veliki predmet "ponosa". Zbog toga smo svjedoci da mnotvom ljudi upravlja religiozni ili duhovni ponos. Kao i u materijalnom svijetu, i na ovom podruju mnogim biima upravlja glasna duhovna "aro gancija". Da, ta je "arogancija" ak organizirana. Organizirana arogancija ili ponos javljaju se u velikom broju takozvanih "religioznih sekti". No, potrebno je uvidjeti da ponos nije jednako zastupljen u svim sektama. K tomu, trebamo imati na umu da moe, dakako, biti prikriven i da se moe manifestirati samo u obliku ideja, tako da njegov identitet ponosa nije tako oigledan i jasan, pa je uslijed toga kod brojnih bia prisutan na posve nesvjesnoj razini.

25. POGLAVLJE Okreeni grobovi koji u sebi sadre mrtvake kosti i svakojake neistoe Kako se, dakle, manifestira taj religiozni ponos? Kada netko smatra da je "spa en", on vjeruje da pripada "odabranoj djeci Bojoj" i da mu je Bog posebno naklonjen, i zahvaljujui toj naklonosti osjea se povlatenim u odnosu na pripadnike drugih sekti i religioznih vjerovanja, u odnosu na "one koji su izgubljeni" ili one koji kroe "irokim putem grijeha". Nije li to ponos? Kada ista osoba neprekidno osuuje druge ljude i naziva ih "vjeno izgubljenima", nije li to ponos? Kada taj ovjek osuuje ostale sekte ili religiozne zajednice, a jedino na religioznu zajednicu kojoj sam pripada gleda kao na apsolutno jedino spasenje, nije li to takoer ponos? Netko bi mogao ustvrditi da su ti ljudi zavedeni posebnim religioznim idejama i uenjem njihove zajednice. rtve su praznovjerja da su oni koji se ne ele pridruiti njihovoj zajednici i pokoriti se njenim religioznim dogma ma i uenju, izgubljeni. Da, to je istina. Oni su rtve uenja te sekte, ali zato takvo uenje odgovara tim ljudima? Zato oni ele pripadati toj sekti? - Zato se u njima nita ne buni kod pomisli da neki ljudi trebaju biti "izgubljeni", dok

24. POGLAVLJE Ponos na religioznom podruju

No, "ponos" se ne oituje samo na materijalnom podruju. Na religioznom podruju takoer susreemo brojna bia koja ive u pretjeranim i umiljenim idejama o svojoj vlastitoj "veliini". Ovdje ovjek toliko ne nastoji kopirati "bogatae" ili na materijalnom bogatstvu temeljenu "viu klasu", ve najvi e kulturne predstavnike poniznosti, kao to su mudraci, proroci i spasitelji svijeta. Prilagoavanje takve vrste samo je po sebi hvalevrijedno ako ta bia predstavljaju model za kultiviranje i humaniziranje vlastite svijesti. U tom

S4

Martinus

su oni sami posebno odabrani ili uivaju Boju naklonost? Nije li to zato to im takva misao, takvo religiozno uenje u potpunosti odgovara? - Ono je u potpunom skladu s onime to naroito ele. Oni ne vide nita nepravedno u pomisli da njihov blinji treba biti "vjeno izgubljen", muen u "paklu", dok oni sami, ne ak niti svojom vlastitom zaslugom ve zahvaljujui "milosti", uivaju posebnu naklonost Providnosti ili "Boga", i da e cijelu vjenost doivljavati neogranienu i sjajnu sreu. Nije li to ista sklonost ili, bolje reeno, isti princip koji ispunjava bogataa, ovjeka koji udi za posljednjom modom i ene koja ima iste takve elje? - Nije li to ista radost i zadovoljstvo zbog pomisli da nisu poput drugih, ve da su profinjeniji i kultiviraniji, i da pripadaju onima koji su "spaeni", to u ovom sluaju znai "vioj klasi"? Koji je tip manje licemjeran? Da li netko vjeruje da je blie "nebu" promjenom ideje o "vioj klasi" u ideju o tome da je "spaen", promjenom ekstravagancija bogataa, ultramodernih ideja o modi i ostalih oblika prednosti "umjetne" i "oponaane vie klase" u religiozni oblik "vie klase"? Da li je netko bolji samo zato to ide uokolo i samoga sebe smatra vrjednijim od drugih, nevjernika i grenika, i na taj na in zamilja da je jedno od Boga posebno odabranih i od "grijeha" spaenih bia, i to samo zato to pripada ovoj ili onoj religioznoj zajednici, zato to ima lansku karticu ovog ili onog religioznog pokreta. Ili netko ide uokolo i osjea se uzvienim nad veinom svojih blinjih i u najboljem sluaju blagonaklono, s visine gleda dolje na "proletarijat" ili na ljude u radnoj odjei, samo zato to on nosi jahae odijelo i sjedi na konju, ili se nalazi u luksuznom automobilu, odjeven u skladu s posljednjom modom ? - Doista, farizeji i sakupljai poreza danas su ivlji nego ikada prije. Okreeni grobovi, u kojima se nalaze mrtva ke kosti i svakojake neistoe predstavljaju kozmiku analizu spasitelja svijeta o "ponosu" ili kontrastu "poniznosti".

humanosti. Tijekom evolucije dogaa se to da materija sve vie postaje po dreena ljudima. U potpunom je skladu s boanskim zakonom da sve stvari koje ljudi koriste trebaju postati sve profinjenije, kako u tehnikom tako i u umjetnikom smislu. Nije dobro iskljuivo to to je upotreba tih stvari isklju ivo rezultat ponosa, kada pomou tih stvari netko zamilja i uiva u tome da postavlja granicu izmeu svojeg vlastitog i stupnja evolucije svojeg blinjeg, i na taj nain eli to vie pred svima istaknuti svoj "uspjeh". Zbog toga posluga mora nositi posebnu uniformu za poslugu kako bi se naglasio njihov po dreeni poloaj, i kako posjetitelj ne bi pogrijeio i pozdravio slugu umjesto "gospodara". Tamo gdje nema vanjskih oznaka, posjetitelji pozdravljaju i po tuju isto ljudski aspekt. I tada bi se moglo dogoditi da bi ti pozdravi bili vie naklonjeni sluzi umjesto gospodaru. Naa okolina otkriva tu kozmiku istinu da nitko nije doao na ovaj svijet da bi bio sluen. Prema tome, posjetitelji se prepoznaju u sluzi, dok na gospodara gledaju kao na neto strano, neto nepoznato ili nenormalno. Upravo taj vjeni zakon prirode unitava svaki ponos i svaku umjetnu i samonametnutu uzvienost. Iskljuivo je okolina ta koja diktira: "Svatko tko se uzdie biti e ponien, a svatko tko se ponizuje biti e uzdignut".

27. POGLAVLJE Jo uvijek postoje nezadovoljni "radnici u vinogradu" Kao to upotreba profinjenih tehnikih sredstava sama po sebi nije grijeh, ve naprotiv, predstavlja boanski blagoslov, kada njihova upotreba nije po taknuta tatinom, ve samo pukim uivanjem u savrenstvu i ljepoti stvari; isto tako nije zloin niti grijeh biti lan neke religiozne sekte ili udruenja, ili pak pripadati vie ili manje ekstremnim religioznim idejama ili uenjima, pod uvjetom da to lanstvo ne predstavlja vanjski sjaj, pomou kojeg netko pokuava na umjetan nain zadovoljiti elju za uzvienim poloajem, kojem ne pripada na blinji i kojem ne bi trebao imati pristupa. Da, zvui neobino, no imali smo iskustva s ljudima koji su se nazivali "spaenima", a postajali su deprimirani pri pomisli da e sva bia bez izuzetka biti "spaena", i da apso lutno nitko nee biti vjeno "izgubljen". to se to pokree u nutrini takvih "spaenih" bia? - Nije li to zapravo povrijeena "tatina"? Ako e sva bia biti spaena, to znai - doi do istog stupnja razvoja, na kojem ta osoba misli da se nalazi, kakva je u tome radost za one koji misle da su spaeni? - Nije li ovdje

26. POGLAVLJE Svatko tko se uzdie bit e ponien, a svatko tko se ponizuje biti e uzdignut Netko ovdje moe primijetiti da su sve spomenute stvari potpuno bezazlene. Naravno da samo po sebi nije zloin odijevati se u skladu s ovom ili onom modom ili ivjeti u obilju; podjednako tako, nije zloin to to su odjea koju netko nosi ili automobil koji netko vozi kupljeni u gotovini ili na kredit, ili su samo posueni. Nisu te stvari ili njihova upotreba u sukobu sa zakonima

lako uvidjeti da je pojedinac u toj situaciji vie uivao u tome da je nadmoan nad svojim blinjim, uivao u tome da predstavlja jednog od Bojih odabranika, nego to je uivao u ljubavi prema svojem blinjemu? Da je bio doista nesebian, on bi radije propao nego dozvolio da njegov blinji bude izloen svojoj nesretnoj sudbini. Da, on bi osjeao kao najvii blagoslov pomisao da sva bia bez izuzetka mogu dosei taj nebeski stupanj razvoja za koji on misli da mu je dodijeljen. Prema tome, ovdje moemo vidjeti samo "uzdizanje" farizeja u onima koji misle da su spaeni. Jo uvijek postoje radnici u vinogradu koji su se razljutili zbog injenice da su radnici koji su doli u jedanaest sati dobili istu plau kao i oni koji su radili cijeli dan. Ljudi jo uvijek vie vole same sebe nego svoje blinje, i iz toga proizlazi opaanje da su oni "napredniji" od svojeg "blinjeg".

29. POGLAVLJE to to otkriva lanog proroka ili lanu duhovnu osobu Naravno da sva religiozno tata bia ne pokazuju tako neogranienu tatinu. Njihova se umiljenost o njihovoj duhovnoj veliini razotkriva u velikoj elji da igraju glavnu ulogu u religioznim ili okultnim pokretima, bilo da dre pre davanja, piu knjige ili ue druge, iako za to nemaju potrebne kvalifikacije. Da njihov idealizam nije ba pravi, kao to je sluaj kod lanog "Krista", pokazuje to to je njihova energija uglavnom usmjerena prema njima samima. Njihova religiozna i okultna energija, njihova pisana djela, njihova predavanja i govori svode se na klevetanje, proganjanje i omalovaavajue kritiziranje ostalih re ligioznih i okultnih pokreta, ili drugim rijeima, predstavljaju loe prikrivenu zavist, ljutnju i bijes prema tim pokretima, njihovim voama i osnivaima, a posebice prema onima koji su odbacili suradnju s njima i od kojih se smatraju pogreno shvaeni. Sva ta nevieno drska arogancija razvijenom biu ukazu je na njihovo potpuno neznanje o okultnoj abecedi ili tek njeno prvo blago nasluivanje, i ujedno otkriva da je pokretaka snaga njihovog "okultnog" ra zvoja ili idealizma zapravo povrijeena tatina.

28. POGLAVLJE Lani Kristi, lani proroci i lane okultne osobe Kada se danas javljaju brojni ljudi koji sebe proglaavaju "Kristom", proro kom ili nekom okultnom osobom koju je Bog poslao da "spasi" svijet, ali koji nemaju za ponuditi nita osim te njihove izjave, popraene nesretnim men talnim proganjanjem, klevetanjem te ljutitim i zlonamjernim kritiziranjem svih ostalih religija, sekti i duhovnih zajednica - nije li to ponovno tenja za zadovoljavanjem neobuzdane elje da se netko uzdigne iznad svih drugih ljudi? - U protivnom, njihova energija ne bi u tolikoj mjeri bila usmjerena na naglaavanje da su oni "Krist" ili neka druga velika osoba, ili da su u prethod nom ivotu bili tako veliki i izuzetni na drutvenom kao i na umjetnikom, religioznom ili intelektualnom podruju, na poloaju o kojem danas nema niti najmanjeg nagovjetaja o nekoj veliini, a to u okultnom podruju go vori o vrhunskoj "naivnosti". Vrhunac u pojavi takvih bia predstavlja njego vanje umiljanja o njihovoj "visokoj okultnoj" prolosti, to kulminira u izjavi da su oni "Krist", dok istovremeno, u mentalnom smislu, udaraju na sve strane protiv svih stvarnih osoba iji poloaj predstavlja prijetnju tom umiljenom "Kristu" u njegovom postizanju visokog poloaja. Razmislite samo kakvu pa radu u "koulji" ili okultnu golotinju takve arogantne due pokazuju svijetu.

30. POGLAVLJE Kada se mala svijea takmii sa suncem Svakako da od gore spomenutih postoje brojni oblici religioznog ili duhov nog ponosa i naivnosti; no, njihova je zajednika karakteristika da su u odre enom stupnju koncentrirani na ocrnjivanje ostalih religioznih i okultnih pokreta, njihovih voa i osnivaa, dok je njihov pozitivni duhovni impuls uglavnom plagijat i ponavljanje znanja i manifestacija njihovih voa, pa ak i djela onih ljudi koje progone. Da to, tamo gdje se to jasno pokazuje kao osob na ljutnja i bijes, moe biti samo povrijeena tatina jasno vidimo po tome da se pravi okultizam ili visokointelektualni idealizam, za koji se oni pretvaraju da ga predstavljaju, ne moe manifestirati kroz ta primitivna bia, siromana inteligencijom i osjeajima. A rezultat je - umjesto nesebinog idealizma, samo primitivno, ivotinjsko samoouvanje. Oni sada pokuavaju ucijeniti prave autoritete, tako da nji hova snanija svjetlost ne bi previe zasjenila njihovu vlastitu svjetlost. Mala

fut Ka

inicijaciji

se svijea takmii sa suncem. Svim je normalnim ljudima posve oigledno i jasno da svijea nee pobijediti u tom takmienju. Drugim rijeima, ponos se moe usporediti s "malom svijeom" koja eli nadmaiti sunce. Zato se ona mora boriti kako bi zasjenila opasnu svjetlost sunca koja bi inae bila presnana za malu svijeu. Maloj svijei, to se vie bori u korist svoje tatine, postaje sve gore, tako da ne samo da njezin plamen postaje sasvim neznatan na snanoj sunevoj svjetlosti, ve se na neprirodan nain njeno fiziko tijelo topi i ostaje bez fitilja, zbog ega njena svjetlost postaje sve nestabilnija. Pri rodni je to zakon koji neizbjeno dovodi do toga da "ponos mora pasti", to dovodi do "poniznosti" u svijesti pojedinca, odnosno apsolutne spoznaje o vlastitom nesavrenstvu. Upravo se zahvaljujui toj samospoznaji "izgubljeni sin" vraa svojem "Ocu", to znai vraa se normalnoj procjeni samoga sebe, a time i prirodnom skladu sa ivotom ili svojim "blinjima". Bez tog "pada" nema samospoznaje, bez samospoznaje nema doivljavanja prave ili apsolut ne istine, a bez poznavanja te apsolutne istine ovjek bi jo uvijek lutao uoko lo u "koulji" iz bajke, manje ili vie izloen podsmijehu, ruganju i ismijavanju od strane svoje okoline.

osjetila za najvie kozmiko ili intelektualno razumijevanje ivota. Kako moe neka arogantna osoba zadobiti povjerenje drugih bia osim na isto branom podruju? - Nitko ne povjerava svoju tugu i nesreu hvalisavim i uobraenim ljudima. Nitko ne bira za intimnog prijatelja i suradnika tog istog hvalisavca. I tko moe poduavati, voditi i na ostale naine dati intelektualnu podrku biima koja u svojem hvalisanju i lanom samopouzdanju gledaju na svoje primitivno i nesavreno stanje kao na intelektualnost i savrenstvo, i to u tolikom stupnju da sebe smatraju viim biima od drugih? - Tko moe podu avati uenike koji vjeruju da su mudriji od uitelja? - Moe li prekidanje ili zatvaranje puta ka stvarnom razumijevanju ivota biti uinkovitije ili stvar nije nego u takvom sluaju? - Mogu li "uvari praga" biti stvarniji nego tamo gdje je bie tvrdoglavo u umiljanju o vlastitoj "nepogreivosti" ili "sjajnom savrenstvu"? Naprednom ovjeku ovdje postaje oigledno i to da je ne ponos ve suprotni stav u svijesti, to znai "poniznost", ono to je potrebno da bi netko mogao prihvatiti kako fiziku tako i mentalnu podrku i objanjenja, i na taj nain dobio pristup putem razumijevanja ili visoke intelektualnosti ka znanju ili otkrivanju stvarnog i pravog ivota - "ljubavi".

31. POGLAVLJE Ponos predstavlja najuinkovitije zatvaranje osjetila za okultna iskustva ili kozmiku vidovitost via

32. POGLAVLJE ovjek postaje prijatelj i iskazuje puno povjerenje samo koji je ispunjen razumijevanjem i ljubavlju ovjeku

U gornjem smo prikazu donijeli krai pregled najekstremnijih predstavni ka "ponosa". Nauili smo kako je "poniznost" dijametralno suprotna svakom samoprecjenjivanju ili pogrenom vienju samoga sebe, kao i prevelikom oboavanju i divljenju samome sebi. Sasvim je prirodno da netko s takvom iluzornom ili pogrenom prilagodbom svijesti i osjetila nikako ne moe biti u skladu s "ljubavlju prema blinjem". S takvim prevladavajuim samooboavanjem ovjek svoje blinje moe samo smatrati manje vrijednima. Da bi ovjek zadovoljio potrebu za samouzdizanjem, on mora u odgovarajuem stupnju tlaiti svoje blinje. Biti tlaitelj svojih blinjih, to je isto to i biti tlaitelj ivota, znai biti protiv stvaralake snage svemira ili snage Providnosti; to znai zapovijedati gromu i munji. elja je to da se promjeni putanja sunca i zemlje, da se poduava i zapovijeda Bogu. Nije potrebna kozmika vidovitost kako bi se uvidjelo da se ovjek s takvim stavom u svojoj svijesti zatvara za najviu i najjasniju stvarnost. "Ponos" predstavlja najuinkovitije zatvaranje

Za onoga koji voli sva su vrata ivota irom otvorena. Zar se ovjek ne obraa ljubeem biu kada je alostan ili kada mu je dua optereena tugom, patnjom i nesreom? - Nije li tono da bi svi vie voljeli imati ljubee i savreno bie za svojeg suradnika? - Nije li to isto savreno i ljubee bie koje bi netko volio vidjeti u svojem supruniku, u svojem prijatelju, u svojem susjedu, u svojim nadreenim i podreenim kolegama na poslu, u svojem savjetniku ili uitelju ili u bilo kojem biu koje predstavlja naeg blinjeg? - Zar se ovjek ne otvara, iskazuje povjerenje i otkriva intimne stvari takvom biu koje je ispunjeno ljubavlju i razumijevanjem? - Tko bi mogao pokazati takvu naklonost prema oigledno hvalisavom i bezosjeajnom biu, koje sa svojeg zamiljenog "viso kog" kulturnog stupnja, koji je najee obiljeen samo velikim bankovnim raunom, dostojanstveno i prezrivo okree glavu od svake molbe i ali to ne moe pomoi, dok istovremeno zahvaljuje Bogu da ne pripada proletari jatu ili siromanoj i primitivnoj "nioj klasi", ve nasreu pripada "bogatoj" i

90

Martinus

rut Ka

inicijaciji

kulturnoj "vioj klasi". Dopustite mi da ovdje spomenemo da ovdje izneseno ni na koji nain ne izraava ogorenost prema arogantnom pojedincu, jer to ne bi bilo ba primjereno, budui da je arogancija kao i svaki oblik onoga to nazivamo "zlim" neto to apsolutno svi moramo proi u naem vjenom spi ralnom kruenju ili evoluciji. Ukoliko danas moemo rei da smo osloboeni "ponosa", to je onda samo zato to smo mi jednom bili ponosni. A ako nismo bili ponosni, onda se neizbjeno nalazimo na putu da to postanemo. Stoga nema niti najmanjeg razloga da netko izraava ogorenost ili likovanje nad dananjim ponosnim biima. Ovdje su, meutim, analize "ponosa" toliko na glaene samo zato da bi posluile kao materijal za duhovno istraivanje. Naa namjera ovdje nije ukraavati, kamuflirati ili prikrivati stvari, ve, naprotiv, to tonije ih prikazati onakve kakve jesu kako bi lake bile prepoznate i kako bi pruile istinitu sliku stvarnosti.

34. POGLAVLJE to je to "poniznost" Ukoliko poznajemo nae vlastito "savrenstvo", mi tada znamo da nas Pro vidnost ili Bog nee nita vie voljeti bez obzira na to koliko je divno i sjajno to isto "savrenstvo" po pitanju stvaralatva i visoke intelektualnosti. Ako je ta spoznaja o naem vlastitom savrenstvu prava i apsolutna, mi emo onda jasno razumjeti da je samo pitanje vremena kada e i drugi doi do istog stupnja razvoja, kao to je takoer samo pitanje vremena kada emo mi sami doi do jo savrenijih stupnjeva razvoja iznad nas, do kojih su neki ve danas doli. Ta nas savrena i apsolutna samospoznaja prijei da dobijemo i najma nji osjeaj da smo bolji ili vie voljeni od ostalih bia od strane ivota, Pro vidnosti ili Boga. Prema tome, takva spoznaja u nama ne ostavlja nita to bi moglo uzrokovati farizejsko oboavanje vlastitog stupnja evolucije, niti prezir prema onima koji se jo ne nalaze na istom stupnju kao i mi. Upravo takvo potpuno proieno stanje svijesti, osloboeno potrebe za samooboavanjem, nazivamo "poniznost".

33. POGLAVLJE Kako ovjek putem spoznaje o vlastitom nesavrenstvu dolazi u kontakt s evolucijom i stvarnim ivotom Kao to smo ve spomenuli, mi kod svojeg blinjeg ne pokuavamo nai rav nodunost, hvalisanje i ponos ili oboavanje prikrivenog ili lanog stupnja evolucije. Mi iskljuivo traimo "ljubav". Ljubav je najvei i najdublji cilj po trage svakog zemaljskog ovjeka. No ljubav ne moe postojati a da nije isto vjetna s poniznou. Kao to smo ve rekli, poniznost je isto to i apsolutna spoznaja o vlastitim "savrenim" i "nesavrenim" stranama; ta samospoznaja je pak istovjetna s apsolutno pravim znanjem o "ivom biu". Poznaje li netko svoje vlastito savrenstvo, tada on ima potovanja prema svima onima koji su dosegli vii stupanj "savrenstva" od vlastitog. On ih poinje voljeti kao ideale i primjere vlastitog nastojanja prema "savrenstvu" i uslijed toga pokree kod takvih bia energiju, uitak i radost jer nas imaju kao svoje pristalice, uenike i suradnike. Mi smo se povezali s velikim energetskim centrom evolucije, i on nas vodi naprijed i navie prema najviim vrhuncima ivota.

35. POGLAVLJE Poniznost uklanja "uvare praga" i otvara vrata inicijacije za "izgubljenog sina", koji na taj nain postaje jedno sa svojim vjenim Ocem Prava "poniznost", dakle, nije lano samopodcjenjivanje zbog kojeg ivimo u niskom i ropskom postojanju u okovima snobizma. Naprotiv, "poniznost" je jedino apsolutno pravo i zrelo prilagoavanje svakom obliku stjecanja vieg "okultnog" znanja. Ona predstavlja prvi, osnovni uvjet za svakog savrenog "okultista" ili visoko intelektualno postojanje. Onaj tko nije postao ponizan, tko ne priznaje svoje vlastito "nesavrenstvo", taj ne poznaje ogranienja svo jeg opaanja ili sposobnosti manifestacije, i nikako ne moe u okultnom smi slu ili na ispravan i pravedan nain procjenjivati ili suditi o biima i stvari ma koje susree. On stoga u svojem samooboavanju pokuava preobratiti mudre ili visoko intelektualne ljude, pa ak i spasitelja svijeta, ukae li mu se mogunost da ga sretne. On objavljuje rat religijama, sektama, udruenjima i osobama koji mu ne ele odati potovanje, dok se istovremeno ne ustruava

92

marnnus

podilaziti nemoralnim biima i na brojne se naine sigurno kree onuda "gdje se niti aneli ne usude prii", samo kada misli da je to u korist njegove umi ljene uzvienosti. To kretanje, gledano iz aspekta "kozmike kemije", pred stavlja eksperiment s nepoznatom eksplozivnom snagom, to je kombinacija kozmikih kemikalija ili vrsta misli koje neizbjeno moraju doi u sukob sa zakonom ljubavi ili boanskim poretkom svijeta, isto kao to svaka pogrena kombinacija snanih fizikih kemikalija mora rezultirati katastrofom, razoa ranjem, bolom i patnjom, umjesto radosti i zadovoljstva, do kojih bi dolo da su se kemikalije pomijeale na ispravan nain. Ta katastrofa nije nita manje nego spoznaja o ispraznosti njegove zamiljene "uzvienosti" i nepogreivosti, spoznaja o oslanjanju na pogrenu procjenu o blinjima i ostalim stvarima. S tom spoznajom, ta pogrena procjena, koju je on objavljivao, pada na njegovu vlastitu glavu. On sada moe prepoznati da to prosuivanje koje je iznosio o svojoj okolini, biima i stvarima vie prilii njemu samome nego to odgovara okruenju i blinjima. On sada osjea, zahvaljujui svojoj vlastitoj okultnoj golotinji, svu ledeno hladnu nonu studen "ponosa" ili egoizma. I u svojem mentalnom smrzavanju i drhtavici, on vapi svojem nebeskom ocu ili Bogu da mu dopusti da bude jedan od njegovih "slugu". I ovdje "poniznost" pobjedo nosno ulazi u svijest "izgubljenog sina". On vie ne eli preobratiti niti proroke niti mudrace, niti na bilo koji nain odreivati putanju sunca. Otkrio je svoju mikroskopsku neznatnost u ogromnom svemiru. Otkrio je da nije tako velik i silan kao to je o sebi mislio. Priznao je da zapravo u kozmikom smislu nita ne zna. I s tom spoznajom on je sada po prvi puta dovoljno ist ili razvijen da bi mogao sluati Boji govor, odnosno govor blinjih. Sada taj govor odjed nom postaje njegovo podruje interesa, i on ga paljivo i s potovanjem slua. A "blinji" sada uiva u potovanju i povjerenju, razumijevanju i simpatiji koje pronalazi u toj osobi, koja ga je prije, mentalno gledano, prezrivo gurala u stranu kao primitivnog lana "proletarijata", nevrijednog da bude u njegovoj blizini. On mu sada rado otvara svoje srce. "Izgubljeni", ali sada ponizni sin gleda ravno u otvoreno srce i um, i tu pronalazi "ivot" i ljepotu, savrenstvo i Boga. I u prethodno toliko preziranom pripadniku "proletarijata" izgublje ni sin ponovno susree svojeg vjenog Oca. "Poniznost" je uklonila "uvare praga". Uslijed toga nebeska svjetlost sjaji i zrai prema njemu od svih bia i svih stvari. Vraanje kui postalo je inicijacija i otvorilo je vrata ka rjee nju zagonetki ivota. Prema tome, "poniznost" je "klju" svekolike mudrosti, a time i "klju" za doivljavanje "jedinstva s Ocem" ili postajanja poput Boga ili "slikom Bojom". Bez "poniznosti" zatvorena su vrata ljubavi. A bez ljubavi nema mudrosti, nema "nebeskog" blaenstva, nema Boga.

Martinus

BRAK I UNIVERZALNA LJUBAV

Sa danskog na enleski prevela prevela asistirali

Mary McGovern, Harald Berglund, Frank Kjerup i Adam O'Riordan Sa engleskog na hrvatski preveo Davorin Gritden

1. POGLAVLJE Mentalna zbunjenost ovjeanstva

U dananje vrijeme vlada velika zbunjenost u pogledu sposobnosti ljudi da vole ili osjeaju naklonost, u pogledu njihova braka i pogleda na seks. To se oituje kroz stanje koje stvara vrlo mnogo tuge, brige, zavisti, ljubomore, nesretne ljubavi, pa ak i umorstava i ubojstava. Malo se dri do zavjeta vjer nosti i vjenanih listova. Osim toga, tu su seksualne nastranosti, perverzije, sadizam, kleptomanija, piromanija i slino. Neto to takoer stvara veliku zbunjenost meu ljudima jest injenica da postoje bia koja osjeaju intimnu privlanost ili simpatiju prema vlastitom spolu. Ljudi tu lutaju u magli. Oni vide i uju, ali ne razumiju nita od onoga to gledaju ili emu su svjedoci. Kako sve to objasniti?

2. POGLAVLJE Jedenje plodova s drveta znanja emu mi to u stvari svjedoimo? Svjedoimo injenici da ljudi jedu sa "drveta znanja". to je drvo znanja? Drvo znanja je sve to ivi, kree se i postoji oko nas: ljudska bia, ivotinje i biljke, sve od mikrokozmosa pa do planeta, sunaca, zvijezda i galaktika ili, ukratko, sve u prirodi ili svemiru oko nas s ime uope moemo doi u kontakt. To je drvo spoznaje o dobru i zlu. Nae je sveukupno

96

Martinus

tfraK i

univerzalna ljubav

doivljavanje ivota konzumiranje pojedinosti iz beskrajne strukture ovoga svemira. To je konzumiranje isto to i reakcija na na kontakt s tim svemirom. to bi drugo drvo znanja moglo biti? I to bi drugo moglo biti jedenje plodova sa tog drveta? I odakle mi stjeemo znanje? Zar ne upravo kroz kontakt s bii ma i stvarima u naem okruenju, manifestacijama i pojavama u prirodi? Kako bismo mogli ivjeti i stjecati znanje bez tog odnosa? Istina je da Biblija govori o drvetu znanja na neto drukiji nain. Eva govori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti, samo plod sa drveta znanja o dobru i zlu ne smijemo dirati. Ako budemo jeli s tog drveta, umrijet emo." (Post. 3:2-3). Ali zmija na to odgovora: "Vi sigurno neete umrijeti, ve ako budete jeli plodove sa drveta znanja moi ete razlikovati dobro i zlo poput samoga Boga." (Post. 3:4-5). No, upravo su to trebali uiniti. Kako bi inae postali ovjek poput Boga i njemu nalik? ovjek koji ne poznaje razliku izmeu dobra i zla ne moe biti savreni ili dovreni ovjek poput Boga i njemu nalik. ovjek poput Boga ne moe biti nesvjesno bie. Izgleda da je taj biblijski citat pripadao ranijoj sekti ili religio znom pogledu gdje je bavljenje isto materijalnim stvarima smatrano grenim. ovjek je gledao na materijalni svijet kao na drvo znanja i vidio njegove rato ve, ubilake manifestacije, alosti i patnje uslijed ega je ustanovio da ovjek ne bi trebao teiti takvom obliku postojanja, ve se drati duhovnosti, oboavanja bogova. Prema tome, citat je ve bio zastario kada je ukljuen u Bibliju. Dakle, ljudi trebaju jesti sa drveta znanja. Zmija nije prevarila Evu, ona ju je vodila. Zmija se stoga otkriva kao prvi izraz Kristova principa ili spasenja svijeta.

(Knjiga ivota), ini Jastvo u ivom biu. To Jastvo, zajedno s drugom jednako vjenom kozmikom organskom strukturom, ini ono to je u i vom biu doista ivo. Ono je stoga, svojim vjenim postojanjem, apsolutno iznad svakog stvaranja. Ali na to Jastvo mogu utjecati okolne duhovne i ma terijalne pojave, kao to i ono samo moe utjecati na iste duhovne i fizike pojave. Ovim meudjelovanjem tog Jastva i svijeta koji ga okruuje nastaje za to Jastvo proces koji moemo nazvati "manifestacijom" i "doivljavanjem ivota". Tim se procesom Jastvo sjedinjuje s materijom i stvara svoje fiziko i duhovno tijelo, te na taj nain postaje dostupno osjetilnom opaanju. Tako ono moe doivljavati svoje blinje ba kao to i oni mogu doivljavati njega. Nedovreni ovjek vjeruje da je fiziko tijelo ono to ini cjelokupno ivo bie. On u veoj ili manjoj mjeri nije u stanju shvatiti besmrtnu i uistinu vje no ivu jezgru bia iza vidljivog stvorenog fizikog tijela.

4. POGLAVLJE Besmrtnost bia

3. POGLAVLJE Boje stvaranje ovjeka nije stvaranje novog ivog bia Kako je Bog stvorio ovjeka? Boje stvaranje ovjeka nije bilo neto to se dogodilo u jednom danu. Boje stvaranje ovjeka proces je koji se odvijao milijunima godina, a poeo je jo u mineralnom carstvu, proavi kroz biljno carstvo sve do prvobitnog ovjeka u ivotinjskom carstvu. On jo uvijek nije postao savren ili dovren ovjek poput Boga i njemu nalik. Kada je rije o Bojem stvaranju ovjeka nigdje se ne spominje da je Bog time stvorio novo ivo bie. U svakom ivom biu postoji iva, usmjeravajua jezgra. Ta jezgra je apsolutna, vjena zbilja. Ona nikada nije mogla nastati i nikada ne moe prestati postojati. Ta jezgra, u skladu s mojim kozmikim analizama u knjizi "Livets bog".

Fiziko tijelo bia ima vremensku i prostornu dimenziju, to pak znai da je prolazno. Sve to ima poetak neminovno mora imati svretak ili kraj. I to je razlog da je pojam "smrti" doao na svijet. Nedovreni ovjek vjeruje da su iva bia smrtna. Ne razumije da je ono to on naziva smru samo odvajanje ili osloboenje njegovog Jastva i nadsvijesti od njegovog fizikog tijela, i da on, nakon tog oslobaanja, jo uvijek ivi. Meutim, nakon svog oslobaanja od fizikog tijela on ne moe nastaviti s manifestacijom i doivljavanjem kao to je to mogao pomou tijela. On vie ne moe fiziki govoriti s drugim fizikim biima, svojim prijateljima i poznanicima. Ali istovremeno s razvo jem njegovog fizikog tijela, razvija se takoer i duhovno tijelo koje se nalazi u fizikom tijelu. Upravo u tom tijelu bie nakon smrti i dalje ivi. Dakako, pomou tog tijela ono ne moe na normalan nain komunicirati s fizikim biima. Njegovi fiziki roaci, prijatelji i poznanici stoga tuguju za biem za koje uglavnom vjeruju da je u potpunosti prestalo postojati. Ali prijatelji koji su meusobno vezani velikom naklonou ponovno e se susresti u novom fizikom ivotu. Isto vrijedi i za neprijatelje koji se nisu meusobno izmirili prije nego to su umrli; i oni e se susresti kako bi iivjeli svoje neprijateljstvo i zamijenili ga mirom. Niti jedan rat ili bilo kakvo zlo ne mogu prestati osim putem mira.

Martinus

tfrak i

univerzalna

ljubav

5. POGLAVLJE Boje stvaranje ovjeka na svoju sliku Kada je reeno da Bog stvara ovjeka na svoju sliku, kao to je prije spome nuto, Bog ne stvara ivo bie, ve posebni oblik manifestacije i doivljavanja, poseban nain ponaanja prema okolini. "ovjek na Boju sliku i priliku" je, prema tome, poseban nain ponaanja ili nain postojanja i proizlazei oblik doivljavanja ivota za ivo bie, a ne stvaranje samog ivog bia. "ovjek na Boju sliku i priliku", dakle, najvii je postojei nain ponaa nja ili postojanja. To pretvara bie u bie kulminirajue ljubavi ija manifesta cija i zraenje uzrokuje radost i blagoslov za sve s ime dolazi u dodir. Ono je, prema tome, kopija Bojeg vlastitog ponaanja ili naina postojanja.

7. POGLAVLJE Doivljavanje tame je neophodno potrebno da bi se mogla doivjeti svjetlost

6. POGLAVLJE Razliiti stupnjevi u stvaranju ovjeka Da bismo postali majstorom takva ponaanja ili naina postojanja koje je na Boju sliku i priliku, vjeno Jastvo mora proi kroz mnoga razliita ivotna iskustva i oblike ponaanja i postojanja. Iz vezanosti za mineralnu materiju nastaje mineralni oblik ivota; nakon toga potrebno je proivjeti brojne ivote u biljnom obliku ivota; slijedi ivotinjski oblik ivota da bi se preobrazili u ljudski oblik ivota, u dovrenog ovjeka ili ovjeka na Boju sliku i priliku, tako postajui potpuno duhovnim biem. Kroz mineralne, biljne i ivotinjske oblike ivota stupanj svijesti Jastva raste od primitivnosti ka intelektualnosti, od nehumanosti ka humanosti ili ka punoj univerzalnoj ljubavi. Razliiti stupnjevi bia u mineralnom carstvu, u biljnom carstvu i u ivotinjskom carstvu i stupanj nedovrenog ovjeka predstavljaju razliite nedovrene stupnjeve u stvaranju ovjeka. To je stva ranje, dakle, stvaranje potpuno savrene sposobnosti doivljavanja i stvaranja, kao i potpuno savrenog oblika ponaanja ili naina postojanja.

Meutim, da bismo mogli doivljavati, to je isto to i opaati, predmet isku stva mora biti kombinacija suprotnosti, a stvorene stvari sve to upravo i jesu. Da bi moglo postati "ovjek poput Boga i njemu nalik" i da bi moglo doivlja vati i manifestirati samo najvie svjetlo ivota, bie mora doivjeti suprotnost tom svjetlu, dakle tamu. Svjetlost je ovdje manifestacija kulminirajue ljubavi, a tama je manifestacija kulminirajue mrnje. Onaj tko nije doivio tamu ne moe doivjeti svjetlost. Svako Jastvo, dakle, da bi steklo sposobnost manifestiranja ponaanja ili naina postojanja poznatog kao "kulminirajua ljubav", mora doivjeti ponaanje ili nain postojanja znan kao "kulminirajua mr nja". Takve manifestacije uzrokuju patnju. Patnja stvara sposobnost za uni verzalnu ljubav ili takvu sposobnost koja ovjeka postupno ini nesposobnim da naudi bilo kojem ivom biu. Moemo zakljuiti da je doivljavanje tame neophodno potrebno da bi se stekla sposobnost doivljavanja i manifestiranja svjetlosti, a to je ponaanje ili nain postojanja koji Jastvo pretvara u ljudsko bie ili bie poput Boga i Njemu nalik.

8. POGLAVLJE Tama je inicijacija

Sva iva bia, dakle, moraju proi kroz kulminaciju tame da bi stekla sposob nost doivljavanja kulminacije svjetlosti. to je onda tama? Tama predstavlja princip ubijanja, to je identino unitavanju svakog oblika ivota. Ona uzro kuje sakaenje, smrt i unitavanje. To se, dakle, doivljava kao kulminacija patnje, neugodnosti i boli. I ta je tama postala nuno potrebna tako to su organizmi bia sluili kao hrana drugim biima. To znai da bia moraju pro goniti organizme drugih bia kao hranu, isto kao to su i njihovi vlastiti orga nizmi sluili kao hrana ostalim biima. U toj tami ne postoji apsolutno nita nalik univerzalnoj ljubavi. Razumije se da takvo postojanje za iva bia mora predstavljati kulminaciju zla. Ta je tama, promatrana iz perspektive Bojeg uzvienog procesa stvaranja ovjeka, istinsko zlo, istinska patnja ili tama, ali to je i neizbjena inicijacija koja postupno preobraava bie u ovjeka poput

100

Martinus

Brak i univerzalna ljubav

101

Boga i Njemu nalik, to znai u Bogoovjeka. Tamu se moe definirati kao neugodno dobro.

9. POGLAVLJE Stvaranje Eve, zmija i pad simbolini su izrazi za neto to se stvarno dogaa Na koji nain bia mogu podnijeti ivot u toj tami, toj ivotnoj razini lienoj univerzalne ljubavi? Bia tu ne bi nikako mogla ivjeti da nije utrt put za svjetlo Bojeg duha u ovome svijetu tame. Ali pazilo se da bia mogu primati i biti proeta vjenim svjetlom Bojeg duha i na taj nain primiti poticaj i ohrabrenje da ive u samom paklu ili svijetu tame. Iz Biblije nam je poznato da je Bog pustio Adama da padne u duboki san. Tada mu je odstranio rebro i od njega stvorio Evu. Kroz Evu mi stjeemo znanje o "zmiji", "padu" i "drvetu spoznaje o dobru i zlu", kao i o tome da je Eva stvorena zato to je Bog rekao da za Adama nije dobro da bude sam (Post. 2:18). to se krije iza ovih simbolinih izraza? Naravno da Bog nije doslovno ili u modernom smislu izveo operaciju na Adamu, odstranio jedno od nje govih rebara i od tog rebra stvorio Evu. Ti su iskazi simbolini izraz za neto to se stvarno dogodilo. Da bi doli do razumijevanja misterija koji se krije iza tih simbolinih izraza, moramo najprije vidjeti to se podrazumijeva pod pojmom "Adam".

ljubav, koju su stekla u ovom ciklusu, sada degenerirala. Ona su se odavno prestala manifestirati u vanjskom svijetu, to ovdje znai u duhovnom svijetu. Njihova se budna dnevna svijest sastojala samo od iskustava sjeanja iz do sada proivljenih i zavrenih najviih zona, carstava ili sfera spiralnog ciklusa. Prema tome, ona nisu imala nikakvu svijest osim svoje sposobnosti sjeanja ili pamenja. Ta su Adam-bia zbog toga sada trebala proi fiziki proces u kojem su se ponovno mogla fiziki razviti i tako stei novu duhovnu svijest. Dakle, Adam-bia su bila Jastva sa svojom vjenom nadsvijeu i svojim tije lom pamenja. Njihova druga tijela za manifestaciju su degenerirala. I sada su se te jezgre talenata trebale razviti u fizikom svijetu.

11. POGLAVLJE "Usnuli Adam" kojemu je bog odstranio rebro Meutim, Adam-bie nije bilo nikakvo muko ili ensko bie. Ono je bilo dvopolno, kao to su sva bia u duhovnim svjetovima. U duhovnim svje tovima nema vjenanja. Kao to emo vidjeti, ta pojava pripada iskljuivo fizikom svijetu. No, taj Adam, odnosno bia koja su bila spremna za utjelov ljenje u fiziku materiju, razvila su se iz carstva blaenstva i postala biljna bia. Meutim, kroz biljni organizam bia su mogla samo "nejasno opaati". Ostala fizika osjetila jo uvijek nisu bila razvijena. Biljka je stoga mogla tek nejasno opaati ugodu i neugodu. Mogla se poeti otvarati na sunevoj toplini i za tvarati zbog hladnoe noi. Ona je prema tome, gledano iz fizike perspektive, jo uvijek bila samo uspavano bie. Bila je stvarno budna i posjedovala dnev nu svijest jedino u svojem unutarnjem svijetu sjeanja, koja je doivljavala u obliku kulminirajueg osjeaja ugode ili blaenstva. Dakle, biljno je bie bilo taj "uspavani Adam" od kojeg je Bog odstranio rebro (Post. 2:21-22).

10. POGLAVLJE to simbolizira pojam "Adam"

Pojam "Adam" ne simbolizira jedno bie, ve cijeli niz bia. To su bila bia koja su trebala biti preobraena u ovjeka poput Boga i Njemu nalik. Drugim rijeima, Adam-bia bila su duhovna bia koja su bila spremna inkarnirati se u fiziku materiju. Ona su se nalazila u estom carstvu kozmikog ciklusa koje je u "Livets bog" (Knjiga ivota) nazvano "carstvo blaenstva". Do tog su trenutka doivljavala potpuno savrenstvo i kulminaciju ljubavi tog ciklu sa, do toke potpunog zasienja. Njihova je najvia mudrost i sposobnost za

12. POGLAVLJE Stvaranje Eve

Kada se u Bibliji govori o tome da je Bog odstranio Adamovo rebro, to samo znai da je Bog izvrio unutarnji proces u Adamovom organizmu ili tijelu.

102

Martinus

Brak

univerzalna

ljubav

103

Taj proces nije bio niti krvav, niti je izvren noem ili karama. Unato tome, transformirao je Adama, to znai Adam-bia, u potpuno drukije stanje po stojanja. Ona su postala "Eva-bia". Ta se transformacija odigrala prilino bla go, a za samo bie neprimjetno. Da bismo razumjeli tu transformaciju moramo nauiti razumjeti da u svakom ivom biu postoje dva najvanija ili glavna organa pomou kojih je ivo bie sposobno doivljavati i stvarati tamu, jednako kao to je sposobno doivljavati i stvarati svjetlost. Bez tih velikih glavnih organa ne bi u ivom biu postojala niti svjetlost niti tama koji, u biti, predstavljaju ljubav i mrnju. Ne bi bilo niti raja niti pakla. Tako su vana ta dva velika glavna organa. Ta dva organa poznajemo kao "muki pol" i "enski pol". Posebnom transformacijom uzajamnog odnosa ovih dvaju polova u biu, ono moe postati biem tame ili mrnje. Podjednako tako, drugom transformacijom ono moe postati biem svjetlosti i ljubavi. Da bi Adam-bie postalo bie svjetlosti ili ljubavi, ovjek poput Boga i Njemu nalik, ono je moralo biti predodreeno da postane bie tame. Moralo je posjedovati organizam pomou kojeg je bilo u mogunosti doivljavati i manifestirati tamu. Reena je transformacija predoena kao da ju je izvrio Bog na usnulom Adamu, to znai na organizmima Adam-bia. Ta se transformacija sastojala u stagniranju jednog od dva velika glavna orga na ili pola na odreenom stupnju razvoja biljaka, to znai u usnulim Adambiima. U nekim je biima stagnirao enski pol, pa je muki pol stoga postao jedini upravitelj manifestacije i doivljavanja ivota tog bia. Bie se tako po javilo kao muko bie. U drugim biima stagnirao je muki pol, a enski je pol preuzeo nadzor nad ivotnim stanjem bia. I to se bie zbog toga pojavilo kao ensko bie. Vie to nisu bila Adam-bia, ve Eva-bia. Razlika izmeu Adambia i Eva-bia sastoji se, dakle, u tome to su Adam-bia dvopolna, dok su Eva-bia jednopolna. Drugim rijeima, pojam "Eva" nije samo izraz za enu, ve isto tako izraz i za mukarca.

karea. Ne bi bilo od koristi stvoriti enu kada ne bi postojao mukarac. Prema tome, Adam-bia su se preobrazila u Eva-bia, koja predstavljaju jednopolna bia u obliku mukih bia i enskih bia. Time su bia bila predodreena da mogu ivjeti u tami ili tzv. "zlu". Budui da su bia na taj nain stvorena kao muka i enska, ona su time postala organi za manifestiranje ivotne i poti cajne snage Bojeg duha u svojim organizmima. Ta se snaga oslobaa kada bia mukog i enskog spola izvode tkz. in parenja ili spolni odnos. Kroz za dovoljstvo tog ina ta je snaga dovela do vrhunca osjeaja ugode ili osjetilnog uitka, to je bilo najvie iskustvo koje je bie moglo imati. Nita neobino, s obzirom da je taj osjeaj uitka bio osjeanje vibracija samog Bojeg duha u njihovim tijelima.

14. POGLAVLJE in parenja ili spolni odnos i brak kao neto sveto ili kao oaza u kulminaciji tame Kako su muko i ensko bie mogli na taj nain osloboditi taj najsjajniji i ivotodajni osjeaj uitka jedno u drugome, ensko je bie postalo od ivotne vanosti za mukarca, ba kao to je i mukarac postao od ivotne vanosti za enu. Boanstveno iskustvo u inu parenja ili spolnom odnosu postalo je apsolutno najvanija ivotna potreba za ta dva bia. To im je prualo ohrabrenje i volju za ivotom. A to je, u najveem moguem stupnju bilo neophodno, jer su bia sada tijekom velikog broja ivota morala ivjeti u ivotnoj tami. Morala su ivjeti meu smrtonosnim biima i biima kojima u potpunosti nedostaje univerzalna ljubav. Ona su u najboljem sluaju mogla osjeati na klonost samo prema jednom biu suprotnog spola s kojim su se mogla pariti, te s tim biem doivjeti najvii boanstveni osjeaj uitka. Ono je osjealo na klonost ili privlanost prema drugim biima jedino u sluaju kada je za njega bilo neophodno da bude u grupi s ostalim biima da bi spasilo svoj ivot. Tu su bia morala ubijati druga bia da bi konzumirala njihove organizme kao hranu. A i ona su sama bila u ratu sa neprijateljskim i ratobornim biima po put njih samih, to se u sluaju ljudskih bia nije moglo izbjei s obzirom da je to bila njihova religiozna priroda i oblik pobonosti. Kao stvarna svjetlost u tom paklu bilo je, prema tome, jedino parenje ili spolni odnos bia s biem suprotnog spola. Izmeu tih dvaju bia postojala je dakle naklonost ili sim patija koja je takoer bila dobra za potomstvo tih dvaju bia. in parenja ili

13. POGLAVLJE Boji duh u tami Da Adam nije bio mukarac jasno je vidljivo iz injenice da bi u tom sluaju istovremeno s njime morala postojati i ena. Od kakve je koristi stvoriti mu ko bie u svijetu gdje nema enskih bia? Zakljuujemo da to nije bilo samo pitanje stvaranja ene, ve takoer, u jednakoj mjeri i pitanje stvaranja mu-

104

Martinus

brak

univerzalna

ljubav

105

spolnog odnosa dvaju bia, koji se medu nedovrenim ljudima naziva "brak", za njih je dakle bio neto sveto, mali mirni dom, mala oaza svjetlosti usred Armagedona ili pakla. Ovdje su bia mogla doivjeti sam duh Boji, iako su bila potpuno nesvjesna to su to svojim inom parenja ili spolnim odnosom s biem suprotnog spola uistinu doivljavala. Jo uvijek nisu imala inteligen ciju ni osjeajne ili intuitivne snage da bi mogla doivjeti Boga mentalno, pri dnevnoj svijesti. Zamislite kako je to boanstveno da je in parenja ili spolni odnos put prolaska Bojeg duha pravo u kao no crni mentalni svijet bia, koji ovdje potpuno anonimno potie i vodi ta bia kroz kulminaciju tame prema svijetu svjetlosti gdje se duh Boji uzdie iz anonimnosti, poput sun evog izlaska nad mranim mentalnim misaonim planinama i izmaglicom bia, stvarajui najuzvieniji svijet suneve svjetlosti za ovjeka poput Boga i Njemu nalik.

16. POGLAVLJE Od jednopolnog stanja do dvopolnog stanja

15. POGLAVLJE Poinje se pojavljivati univerzalna ljubav ili ljubav prema blinjem

Prema tome, poriv za parenjem i brak sadre boansku strukturu kroz koju duh Boji moe voditi i usmjeravati razvoj bia, stvaranje svijesti i ponaanje ili nain postojanja ka tome da postanu bia Bojeg naina ponaanja, to je isto to i bia poput Boga i Njemu nalik. Takav se nain ponaanja ili postoja nja prepoznaje po tome to predstavlja radost i blagoslov za bia koja se nalaze u okolini izvora, bez obzira bile to ivotinje ili ljudi, isto kao to ovjek takoer mora sudjelovati u preobraavanju materije u neto to je logiki korisno i ugodno. Upravo za takvo postojanje Bog odgaja ljude dozvoljavajui im da se ponaaju slobodno u skladu s vlastitim prosudbama. Oni napreduju ka tom boanskom postojanju zahvaljujui injenici da kada postupaju iz neznanja postupaju pogreno. Pogrean nain postupanja svojem izvoru donosi patnju. Tamo gdje bia posjeduju istinsko znanje, ona postupaju ispravno. A tamo gdje bia postupaju potpuno ispravno, ona doivljavaju odgovarajuu sretnu sudbi nu. Pri jedenju plodova sa drveta znanja, koje je povezano s patnjama uzroko vanim pogrenim nainom ponaanja, bie ne moe izbjei stjecanje sposob nosti za prepoznavanje razlike izmeu dobra i zla. Razvojem razumijevanja i osjeaja u biu nastaje nova sposobnost. To je sposobnost koja ve prema tome koliko je razvijena, vodi bie ka tome da postaje nesposobno nauditi bilo ko jem ivom biu. Poetna je to sposobnost za ljubav prema blinjem.

Da bi ova sposobnost postala savrenom i da bi se manifestirala, bie se mora transformirati. Ono mora napustiti stanje Eve odnosno brano stanje parenja ili spolnog odnosa; jednopolna bia nisu stvorena za stanje univerzalne ljuba vi. Ona su stvorena samo zato da bi osjeala intimnu privlanost ili simpatiju prema biima suprotnog spola. Mukarac i ena trebali bi ostati zajedno i biti jedno tijelo. Ukoliko jedna strana voli bie izvan njihova braka kao to se oni vole, ona ini preljub i kri zakon parenja ili braka. Oni time stvaraju nesreu i patnju. Kao to je Adam-bie moralo biti preobraeno u Eva-bie da bi moglo doivljavati duh Boji u tami, tako sada Eva-bie mora biti preo braeno u ljudsko bie kako bi moglo doivljavati duh Boji u svjetlosti. Ova je preobrazba ili promjena Eva-bia istovjetna preobrazbi seksualnih polova. Kada je Eva-bie doseglo najrazvijenije stanje majmuna i njegov se organizam moe poeti razvijati u ljudsko tijelo, dogaa se to da se njegov stagnirajui pol poinje razvijati. U mukarcu se, prema tome, poinje razvijati enski pol, kao to se kod ene poinje razvijati muki pol. Na taj nain bie postaje dvopolno. Ono naputa iskljuivo postojanje kao muko ili ensko bie. Postupno prestaje biti mukarac ili ena, te brak i jednopolni in parenja ili spolni od nos takoer prirodno nestaje, dok bie kroz ovu transformaciju polova po staje poetno ljudsko bie. S rastom suprotnog pola u biu i s doivljavanjem svoje mrane karme, ono postupno usvaja humane talente i ponaanje, isto kao to postupno stjee sposobnost da voli svojeg blinjeg kao to voli samo sebe. Ovdje bia vlastitog spola nisu izuzetak.

17. POGLAVLJE Privremeno prebivalite nedovrenog ovjeka u evoluciji ili u bojem stvaranju ljudskog bia Dakle, stanje dvopolnosti i patnje ili mrana karma vodila je ka univerzalnoj ljubavi, a time i ka ljubavi prema biima istog spola. Ali to se dogaa samo onda kada bie nadie brak i jednopolno stanje koje stoga poinje degenerirati. Kao to smo prethodno spomenuli, brak se iskljuivo temelji na privlanosti ili simpatiji izmeu bia suprotnih spolova. Bia, sve dok imaju takvu polnu

106

Martinus

DiUK

univerzumu

ijuuuv

IV/

strukturu, ne mogu zbog toga nikako postati ovjek poput Boga i Njemu na lik. Takvo bie mora biti sposobno ostvariti istinski, uzvieni zakon ivota koji nalae da ovjek treba ljubiti Boga vie od svega, a svojeg blinjeg kao samoga sebe (Mat. 22:37-39). Sve dok bie to nije u stanju, ono nije sveljubee i nije dovreni ovjek poput Boga. Prebivalite je takvog bia u evoluciji ili Bo jem stvaranju ljudskog bia privremeno pri kraju ivotinjskog carstva, gdje je univerzalna ljubav u svojim prvim slabim poecima. Ovdje je sveukupna mentalna atmosfera meu biima, osim prema branom drugu i potomstvu, uglavnom hladna ili ak bezosjeajna ili pak nabijena ratobornou. Ovdje je brak, s inom parenja ili spolnim odnosom, jo uvijek do izvjesne mjere od vitalne vanosti kao izvor sree, poticaja i ohrabrenja kako bi bie imalo volju za ivotom. Duh Boji u kulminaciji najvieg osjeaja uitka ili dobrobiti u inu parenja ili spolnom odnosu, za nedovrenog je ovjeka jo uvijek manje ili vie najvei izvor svjetlosti i nesvjesni susret s toplinom Bojom.

19. POGLAVLJE Poeci univerzalne ljubavi kod ovjeanstva

18. POGLAVLJE Univerzalna ljubav i kraljevstvo nebesko Meutim, namjera ivota nije bila da ta bia nastave ivjeti u svijetu bez uni verzalne ljubavi i da stjeu samo takvo relativno neznatno i ogranieno isku stvo svemogueg Boga. Oni ne bi trebali nastaviti doivljavati Boga iskljuivo putem braka i ina parenja ili spolnog odnosa. Ne bi trebali nastaviti doivlja vati Boga samo kroz branog druga, tj. samo kroz jedno bie. Oni e postati slobodni i realno e doivljavati Boga u svim ostalim biima s kojima e doi u dodir u svojem okruenju. Zato bi se inae razvijali ka tome da vole svojeg blinjeg kao same sebe? Zato je u Bojem planu da e dovreni ovjek doiv ljavati duh Boji u obliku "najvie vatre", a time i najvei ili vrhunski osjeaj uitka ili dobrobiti, svjetlosti i topline, sa svakim dovrenim ljudskim biem s kojim doe u dodir, bez ikakvog sputavajueg braka i stvaranja potomstva, a isto tako bez uvjeta mukog ili enskog stanja. Kraljevstvo koje se sastoji od takvih bia moe biti samo kraljevstvo ljubavi. I nisu li upravo takvo kraljev stvo ovjeanstvu tisuama godina navjetavali kao "kraljevstvo nebesko"? To je kraljevstvo, dakle, svijet u kojem ljudi ive u univerzalnoj ljubavi, to znai da oni vole jedni druge.

Nije teko prepoznati da se taj svijet ljubavi razvija. Postoji ve prilian broj ljudi koji su prestali voditi ratove, ubijati i usmrivati; doista, oni ak ne mogu ubijati niti ivotinje jer jednostavno nemaju srca nakoditi drugim ivim bi ima. Takoer vidimo kako nacije rade na brizi za bolesne ljude i invalide, te daju mirovine ljudima koji su zakoraili u starost. Vidimo takoer da ima mnogo ljudi koji ele sudjelovati u pruanju pomoi gladnima i siromani ma u za sada nerazvijenim zemljama, kao i nesretnim ljudima u izbjeglikim centrima. Vidimo i da postoji velika spremnost da se pomogne ljudima u podrujima pogoenim prirodnim katastrofama poput zemljotresa, ciklona i poplava. U brojnim podrujima ljudi suosjeaju i ele pomoi onima koji pate i koji su u nevolji. Kakva je to naklonost? To nije naklonost zaljubljivanja ili parenja. To nije brani interes koji uzrokuje takvu naklonost. Ona ipak po stoji kao iva, nepobitna injenica. Mi sudimo ljude po toj naklonosti. Ljude bogate takvom naklonou nazivamo visokorazvijenima, dok one u kojima je ta naklonost prisutna u vrlo malom obimu nazivamo primitivnima ili manje razvijenima, a u najgorim sluajevima bezosjeajnima, okrutnima i agresiv nima. Dakako da je ugodnije i daleko zdravije i ljepe postojati u sferi ili zoni nastanjenoj ovim prvim nego u sferi ili zoni nastanjenoj ovim drugim biima. Ta nova naklonost nije nita drugo nego univerzalna ljubav ili ljubav prema blinjem koja se nalazi u procesu razvoja.

20. POGLAVLJE Univerzalna e ljubav zamijeniti branu ljubav

Moemo, stoga, vidjeti da je ova zona ljubavi ve prela odreeni put u svojoj evoluciji. I nastavit e napredovati ka svojem vrhuncu u ovjekovom pona anju ili nainu postojanja. Zahvaljujui njoj ovjek e ljubiti svojeg blinjeg kao to ljubi samoga sebe. Ali kada se svi ljudi toliko razviju da zrae takvu boanstvenu ljubav prema svemu i svakome, to e neizbjeno dovesti do ne stanka obiteljske ljubavi, bratske ljubavi i ljubavi prema branom drugu. Kada svaki ovjek bude zraio ljubav i toplinu prema svojem blinjem, uzvienu i apsolutno nesebinu, brakovi i obiteljska ljubav bit e uslijed toga zamije-

108

Martinus

lirak t

univerzalna

ljubav

njeni univerzalnom ljubavlju. Kada se medu ljudima probudi ljubav koja e na kraju u potpunosti zasjeniti obiteljsku ili branu ljubav, ova potonja vrsta ljubavi postat e potpuno suvina. Princip braka ili poriv za parenjem postoji, kao to je prethodno spomenuto, jedino kao privremena organska struktura kroz koju bia u tami, bia jo uvijek u potpunosti liena univerzalne ljubavi ili ljubavi prema blinjem, mogu primiti duh Boji ili samu najviu ivotnu silu. Kroz muku ili ensku organsku strukturu dva su bia suprotnih spolova mogla izvoditi "in parenja ili spolni odnos". Kulminacijom ovoga ina dva su bia doivljavala kulminaciju osjeaja uitka koji je nadilazio sve ostale osje aje. Taj osjeaj nije bio nita manje nego sama najvia ivotna sila koja je pro imala dotino bie. Ta sila nije bila nita manje nego duh Boji. Zahvaljujui tom boanskom duhu bia su bila stimulirana i dana im je hrabrost da ive u tami. Ona jo uvijek nisu mogla doivjeti tu boansku silu, tu boansku svje tlost kao realno iskustvo ni na koji drugi nain osim inom parenja ili spol nim odnosom s biem suprotnog spola. Bio je to jedini nain na koji su oni mogli doivjeti najvei osjeaj uitka ili doivjeti, njima jo uvijek nepoznati, boanski duh. Oni su ivjeli u svijetu tame. Sva su bia jo uvijek uglavnom bila bez univerzalne ljubavi. Prema tome, jedini put ka svjetlosti bio je isklju ivo kroz pripadnika suprotnog spola i potomstvo koje bi tim inom nastalo. Sva su ostala bia, kao to je ve spomenuto, bila manje ili vie neprijateljski raspoloena. Tu su se bia da bi preivjela morala boriti ili ivjeti u ratu. Ne bi li u tome uspjeli, ekala ih je samo smrt. Svijet bia bez ikakve sposobnosti za bilo kakvu ljubav moe samo biti kraljevstvo ne-ljubavi, a time svijet tame i patnje. No, s porastom univerzalne ljubavi, brana e ljubav postupno biti potisnuta, a ovjeanstvo e postati poput Boga i Njemu nalik.

ve kroz sva bia, bez obzira na njihov spol. Kao io je ve spomenuto, bia se preobraavaju od jednopolnog stanja ka dvopolnom stanju. To znai da bia zbog toga postupno prestaju biti muka ili enska bia. Ona postaju potpuno dvopolna, to znai niti mukarci niti ene.

22. POGLAVLJE ovjeanstvo i promjena svjetske kulture

21. POGLAVLJE Bia prestaju biti mukarci ili ene Ve smo spomenuli da su se Adam-bia preobrazila u Eva-bia kako bi uslijed toga postala predodreena da doivljavaju i manifestiraju tamu, te kako bi nakon toga mogla ivjeti u svjetlosti. Kako nisu imali niti malo univerzalne ljubavi morali su stvarati i ivjeti u tami. Ali bez duha Bojeg kroz in parenja ili spolni odnos oni ne bi mogli ivjeti u tami. Boansko svojstvo tame ili pat nje sastoji se u tome da ona u ljudima stvara sposobnost da vole. S razvojem te sposobnosti bia e doivljavati Boga, ne samo kroz bie suprotnog spola

Kada se dvije svjetske epohe meusobno preklapaju, jedna degenerirajui i propadajui, a druga na poetku novog, dubljeg pogleda na ivot i ponaanje ili nain postojanja, nije tako neobino da meu ljudima prevladava velika zbunjenost. Ljudi ne razumiju emu svjedoe. Vide da se moralni pogledi koji su prethodno smatrani vrstim temeljima ivota, temeljima kulture i isprav nog naina ivota i ponaanja sada smatraju nebitnima i ignorira ih se. Ti su moralni pogledi ili religiozni ideali jednom odgovarali tada jo uvijek vrlo minimalnim snagama i kulturnom kapacitetu koji su posjedovali ljudi davno prohujalih vremena. Da je moralno uenje bilo dano u viem obliku, ono jednostavno ne bi bilo razumljivo. Ali ljudi ne ostaju stajati na istom mjestu. Oni se razvijaju od primitivnosti ka intelektualnosti, od nehumanosti ka hu manosti, od okrutnosti ka ljubavi. Kada su se ljudi nalazili na nehumanom i okrutnom stupnju i nisu znali za nita bolje, nije imalo nikakvog smisla po nuditi im ideale ljubavi. To nije bilo ono za to su oni bili spremni ili ega su bili gladni. Kako evolucija napreduje, ljudi postaju sve vie prijemivi za viu kulturu, humanost i moralnost. ovjeanstvo tako dalje napreduje pomou novih moralnih propisa. Sada se ovjeanstvo nalazi na prvim slabim poe cima takve nove svjetske kulture sa svojim duhovno-znanstvenim pogledom na Boga i na vjenu sliku svijeta. Nova se svjetska kultura jo uvijek nalazi na svojim samim slabim po ecima. Izuzetno veliki broj ljudi, posebno meu mladima, dovoljno su zreli da prime spomenutu svjetsku kulturu, ali oni toga nisu svjesni i jo uvijek nemaju pristup ka tome. Stoga se dvoume i ne znaju gdje se obratiti za po mo u svojoj situaciji. Znaju samo da im tradicionalna crkvena religija vie ne odgovara i ne daje apsolutno nikakve informacije o organskoj preobrazbi mukarca i ene, koja je u znatnom stupnju ve postala vidljivom usred zbu njenosti zbog kulturne promjene.

110

Martinus 23. POGLAVLJE Biblijska zapovijed dvjema svjetskim epohama

Brak i univerzalna ljubav 24. POGLAVLJE Zona nesretnih brakova

111

U odreenom se stupnju osjea "Evina smrt". Evina smrt isto je to i preobraz ba Eva-bia ili jednopolnih bia u dvopolna bia. To za uzvrat podrazumije va preobrazbu mukarca i ene od "ivotinje" u "ljudsko bie". Vidimo kako se unutar mukarca razvija ensko podruje, a unutar ene muko podruje. Ovom se preobrazbom ljudske karakteristike poinju razvijati ve i kod na prednih majmunolikih bia. Ali ljudske snage, koje se u biima razvijaju ovom preobrazbom polova, do sada su u znatnoj mjeri potaknule samo takve ljud ske sposobnosti kao to su inteligencija i neintelektualni osjeaj. Takva je situ acija dovela do vie nego izrazitog napretka ljudi u materijalistikom i znan stvenom podruju. Preobrazba polova nije za sada u veoj mjeri utjecala na princip braka ili spolne odnose meu ljudima. Ali i to se mijenja. Kako patnja u ljudima budi sposobnost univerzalne ljubavi, tako se ta sposobnost takoer osjea u mentalitetu ljudi i u svakodnevnom ponaanju ili nainu postojanja. Tako ovdje imamo pravu i apsolutnu univerzalnu ljubav koja odgovara Bojoj ljubavi. Ona je apsolutno nesebina. Ne trai nita za sebe. S njome pojedinac dragovoljno daje svoj ivot kako bi spasio ivote drugih. Da je ta ljubav veli ki cilj Bojeg stvaranja ljudskog bia, moe se vidjeti iz ovog zakona ivota: "Ljubi Boga vie od svega, a blinjeg svog kao samoga sebe". Ovaj zakon ili zapovijed bila bi sasvim besmislena kada se u ovjeku ne bi mogla razviti ta boanstvena sposobnost. To ujedno pokazuje da e ljudi stvoriti ivotnu epohu drukiju od epohe braka, takvu u kojoj se ovjek nee eniti. Nije li lju dima u epohi braka dana potpuno drugaija zapovijed? Nije li reeno: "Zato e ovjek napustiti oca svoga i majku svoju i prionuti uza enu svoju, i oni e postati jedno tijelo"? I nije li eni reeno da joj je glava mukarac? Ne znai li to da ona jest ili bi trebala biti jedno s njim? Ako ona, izvan braka, voli drugog ovjeka kao to voli sebe samu, ona ini preljub i zato je nevjerna ena. Nije li isto s mukarcem? Ako on, izvan braka, voli drugog mukarca ili enu kao to voli samoga sebe, on ini preljub i nevjeran je onoj s kojom bi trebao biti jedno tijelo. Ovdje vidimo da Biblija daje smjernice za dvije ivotne epohe. U jednoj je brana ljubav najvia zapovijed. U drugoj je univerzalna ljubav najvia zapovijed. Ona se oituje kao ljubav koja pretvara bie u ovjeka po put Boga i Njemu nalik. Prema tome, ljudi se sada nalaze izmeu dvije velike svjetske epohe, jedne koja umire i druge koja se tek treba roditi.

U pojedinim su ljudima jo uvijek snano prisutni ideali i propisi stare svjet ske epohe. To su, dakle, ljudi sa snano izraenom jednopolnou. Za njih je brak i dalje nedodirljiva svetinja i najvia svjetlost. Ali pojedincima s takvim stavom teko je nai partnera s istim, jo uvijek neiivljenim stavom prema braku, jer ve postoje mnogi za koje brak vie nije apsolutno jedina stvar, iako se oni naravno mogu zaljubiti. A tijekom takvog razdoblja zaljubljenosti oni nikako ne mogu vidjeti pravi mentalni standard onog drugog. Oni su oboje tada toliko seksualno nabijeni da jedno drugo tijekom ina parenja ili spolnog odnosa vide i doivljavaju kao iste, nepogreive anele. Sasvim je prirodno da se u takvoj situaciji ele to prije vjenati i ivjeti zajedno. Ali kada su neko vrijeme seksualno bliski i ve osjeaju izvjesnu zasienost, a seksualno svjetlo poinje slabiti, te oni zato jedno drugo mogu vidjeti onakvima kakvi uistinu jesu, ono to vide u brojnim je sluajevima vrlo veliko razoarenje. Ponekad bude jasno da je jedna strana u braku u koji su se upustili izuzetno posveena tom braku, dok je druga iivjela brak gotovo do toke gaenja. Tada je brak nesretan i u pravilu zavrava rastavom. Oni pokuavaju ponovno i ponov no ui u nove brakove, ali rezultat ostaje isti. Svjedoci smo tolikih nevolja u brakovima, tolikih rastava i tolike brane nevjere da smo ovu zonu nazvali "zonom nesretnih brakova". Vrlo je teko jednoj braku iskreno sklonoj osobi pronai branog druga koji je po pitanju braka na istoj valnoj duljini kao on ili ona, jednom kada je vrijeme zaljubljenosti zavrilo. Bie koje je nadilo brak takoer ima potekoe s ozbiljnim prihvaanjem morala braka i njegovim prateim obavezama, ako se on ili ona bez obzira na svoje stanje vjena. Brojni brani drugovi naputaju svoje suprunike i djecu koju eventualno imaju. Postoje i bia koja su gotovo u potpunosti izgubila sposobnost za brak. Stoga ive sami. Naravno da postoje izuzeci, dakle bia koja su sama iz nekih drugih razloga, ali to uglavnom nije sluaj. S degeneracijom braka javljaju se brojne seksualne nastranosti. Uvelike cvatu seksualne perverzije svake vrste. Prirodno je pretpostaviti da uslijed neobuzdane seksualnosti takoer cvate muka i enska prostitucija. Narkotici i ostali mentalno destruktivni otrovi takoer lake nalaze uporite meu ljudima koji vie nisu vrsto ukorijenjeni u sretnom braku ili u istinski podravajuem religioznom pogledu ili moralu, ve koji mentalno besciljno plove uokolo na valovima propasti svjetske kul ture, gdje je kozmika zona nove svjetske kulture tek na svojim slabim poe cima. Sjenke rata, crne poput noi, jo uvijek ovijaju Zemlju u tamu.

112

Martinus

Brak i univerzalna ljubav

113

25. POGLAVLJE Univerzalna ljubav preobraava bie u ovjeka poput boga i njemu nalik Ali, iako ovjeanstvo ivi usred kulturnog propadanja i kaosa, masakra i rata, ipak usprkos svemu, iza tog velikog kulturnog prevrata svie zora u ljudskim srcima. Ta se zora sastoji u rastu i razvijanju sposobnosti za ljubav prema blinjem. Ta se simpatija ili ljubav, koja nema nita zajednikog sa zaljublji vanjem ili branom ljubavlju, uostalom, odavno poela javljati u svakodnev nom ivotu.Ve smo spomenuli da su postojala bia koja su osjeala intimnu privlanost ili simpatiju prema biima vlastitog spola, te da je i to doprinijelo zbunjenosti ljudi kod pogleda na ivot za vrijeme sadanje smjene kultura. Pojava te nove sposobnosti u mentalitetu ljudi bila je neshvatljiva velikom dijelu ovjeanstva, u kojima ta sposobnost jo uvijek nije napredovala tako daleko u svome razvoju da bi se manifestirala kao neto vie od manje ili vie uobiajenog osjeaja simpatije i dobronamjernosti prema ljudima u nevolji, to smo ve spomenuli u poglavlju "Univerzalna ljubav i kraljevstvo nebesko". Ali, univerzalna ljubav nije hir ili privremeno koristan hobi poput mnogih drugih hobija koje ljudi mogu imati. To je apsolutno rastua i trajna zbilja. Ona predstavlja poetak vrstog temelja za nadolazeu apsolutno humanu svijest koja je osloboena svake ivotinjske i demonsko-ljudske prirode. To je, dakle, svijest koja preobraava ivo bie u ovjeka poput Boga i Njemu nalik.

ljubav nesebina; ona je apsolutno bezuvjetna, dok je brana ljubav sebina; ona od svojeg objekta zahtijeva uzvraenu ljubav. Izostane li to, ona oslobaa ljubomoru ili mrnju prema spomenutom objektu. A iz te mrnje izrasta sve zlo na svijetu. Ovdje u potpunosti razumijemo Krista kada govori o ljudima koji se ne ene.

27. POGLAVLJE Poeci univerzalne ljubavi i njeno proganjanje Brojni su ljudi ve toliko napredovali u razvoju da se univerzalna ljubav ne pokazuje samo u uobiajenoj praktinoj dobroti i dobronamjernosti, nego se poinje pokazivati sa vie razine. Ona u biu poinje stvarati potrebu za manje ili vie intimnim milovanjem. Trai zadovoljstvo kroz topli kontakt s drugim biima, odnosno kroz milovanje. S obzirom da to to bie eli zado voljiti nije brana ljubav, ona nije usmjerena prema nekom suprotnom spolu. To zapravo znai da njen objekt nije neko muko ili ensko bie. Razvijenom ljudskom biu niti "mukarac" po sebi niti "ena" po sebi ne predstavljaju po kretaki objekt za milovanjem. U stvari, bie iza enskog ili mukog tijela ono je to pokree elju za milovanjem. Ali kakva je situacija to se tie takvog oi tovanja milovanja meu ljudima gdje velika veina ljudi jo uvijek jesu muka i enska bia? Tu uistinu nema mjesta za intimno milovanje univerzalne lju bavi. To je do sada vodilo u uasnu tamu za ona bia u kojima je sposobnost za univerzalnu ljubav poela biti dijelom njihove prirode. Predmet te elje za milovanjem nije ogranien samo na bie suprotnog spola. Na svojim prvim stupnjevima ona je zapravo i usmjerena prema biima istog spola. I upravo je to pobudilo uasavanje, prezir i ismijavanje, ogovaranje i proganjanje, pa ak i zatvaranje i kanjavanje takvih bia koja su se poela udaljavati od stada.

26. POGLAVLJE Kada je univerzalna ljubav zamijenila branu ljubav

Kako neko bie moe postati ovjek poput Boga i Njemu nalik bez te najvie sposobnosti svijesti? Moe li ovjek poput Boga postojati sa strogo ograni enim manifestiranjem ljubavi, ljubavi koja je grena kada se oituje prema biu koje mu nije suprunik? Moe li ovjek poput Boga biti bie koje moe biti ljubomorno i uslijed toga osjeati mrnju? Ukoliko suprunik nije takav, na njega ve djeluje univerzalna ljubav koja raste u njegovom mentalitetu i koja e ga jednoga dana pretvoriti u ovjeka poput Boga. Nije li priroda univerzalne ljubavi upravo da "radije daje nego uzima", isto kao to je priroda brane ljubavi ili zaljubljivanja da "radije uzima nego daje"? Univerzalna je

28. POGLAVLJE Zato primitivni ovjek proganja univerzalnu ljubav?

Odakle dolazi ta uasna odbojnost koja kod nekih ljudi granii ni manje ni vie nego s mrnjom i proganjanjem? Ta antipatija bia spram intimnoj pri-

114

Martinus

tirak t univerzalna ljubav

lib

vlanosti ili simpatiji prema vlastitom spolu ima svoje korijene u samoj pri rodnoj strukturi preivljavanja. ivotinje do jedne mjere imaju tendenciju da ubijaju bia vlastite vrste koja su abnormalna i koja manje-vie odstupaju od norme, te se nisu u stanju nositi sa ivotnim potrebama vlastite vrste. Ovu tendenciju vidimo kako se ponavlja sve do jo uvijek vrlo jednopolnog o vjeka, kod kojeg i dalje u potpunosti nedostaje elja da intimno miluje bia vlastitog spola. Zapravo oni mogu doslovno mrziti i progoniti takvo bie. Ali postupno kako se nastavlja razvitak polova kod sve vie i vie ljudi, i kako postaje oigledno da je ta preobrazba od jednopolnog u dvopolno stanje pri rodni proces, od vitalne vanosti za transformaciju bia iz ivotinje u ovjeka, ovjek e moi na posve drukiji nain razumjeti i osjeati simpatiju prema biima na tom stupnju razvoja, nego to je to prije bio u stanju. Gore spomenuta transformacija odigrat e se u okvirima moralne osno ve primjerene preobraenom stanju. Pojedinac e onda spoznati da biti "ho moseksualan", to je isto to i biti dvopolan, ne znai da je netko nastran, za stranio, da je perverzan, da je seksualni prijestupnik, da ima lou naviku, da je udan, da je abnormalan ili da ga mue ostale mentalne osebujnosti koje ljudi povezuju s mentalitetom ili psihom homoseksualca ili dvopolnog bia. Sve dok homoseksualno ili dvopolno bie nije dovreni ovjek, ono e naravno biti optereeno porocima i nastranostima poput jednopolnih bia. Ali sma trati da poroci i nastranosti ili ostale ovjekove nedovrene strane iskljuivo pripadaju dvopolnom ljudskom biu, apsolutno je pogreno i samo po sebi nastrano gledite. Prema tome, homoseksualnost u svojem najistijem obli ku nije nikakav porok ili nastranost. Ona je organski usidrena u dvopolnom stanju i ljubavi prema blinjem, a to je onaj ivotni temelj bez kojeg bi pravi svijet svjetlosti, u svojem najistijem obliku, bio apsolutno nemogu. Kako je ovjeanstvo kome su kroz njegove religije, sekte i zajednice pro povijedali smrtnu kaznu po Mojsijevu zakonu za bia istog spola koja su se meusobno intimno milovala, moglo razumjeti sposobnost koju do sada nisu osjetili u svojem vlastitom mentalitetu i ponaanju ili postojanju? Oni su do sada u veini sluajeva imali vrlo snaan seksualni apetit prema suprotnom spolu. Na univerzalnu su ljubav mogli gledati iskljuivo kao na monstruoznost, zastranjivanje koje mora biti kanjeno i iskorijenjeno. Ali kako netko moe iskorijeniti Boji plan? Ta stroga javnost, njezini sveenici i pravni su stav nisu razumjeli i jo dan danas ne razumiju da se sprjeavanjem rasta uni verzalne ljubavi u ljudskom biu napada i sabotira Boje stvaranje ovjeka na svoju sliku.

29. POGLAVLJE Meunarodno svjetsko kraljevstvo

Ali kako bi svijet izgledao kada se univerzalna ljubav ne bi ostvarila u ljudi ma? On bi nastavio biti boravite ivotinjskog, ubilakog svijeta; ak bi postao demonski svijet u svom najistijem obliku. Da se posljedice patnji koje ovjek nanosi drugim biima ne vraaju svojem izvoru i da ne postaju njegovom sudbinom, on bi postao demonsko bie koje bi se trajno nalazilo na vrhuncu demonske svijesti. Sva demonska svijest, sav rat, mrnja i proganjanje, ljubo mora, zavist, netrpeljivost i slino, mogu se pripisati iskljuivo nedostatku univerzalne ljubavi. Ali kako sva patnja, ba zbog karme, u biu budi sposob nost univerzalne ljubavi ili ljubavi prema blinjem, niti jedno bie, a uslijed toga ni ovjeanstvo nikako ne moe nastaviti ivjeti u epohi tame, rata ili Armagedona. Rastua univerzalna ljubav meu ovjeanstvom vodit e stoga ka stvaranju pravog kraljevstva ljubavi na Zemlji gdje "svatko voli svakoga", za razliku od dananjeg ivota na Zemlji gdje "svatko sa svakim ratuje". U tom nadolazeem svjetskom kraljevstvu sve e nacije i drave biti ujedinjene u jednu dravu ili jedno kraljevstvo. To e kraljevstvo imati jednu zajedniku vladu za sve postojee nacije. U toj svjetskoj dravi sve e biti tako savre no organizirano i upravljano da e novac biti ukinut. Jedina e valuta tada biti ovjekova radna sposobnost. Nitko nee moi plaati bilo im drugim. Ovdje vie neu govoriti o tom buduem kraljevstvu, ve upuujem itatelja na etvrto poglavlje prvog toma mojeg glavnog djela "Livets bog", gdje je to kraljevstvo detaljno opisano. Ovdje u tek spomenuti da e se sav fiziki rad izvoditi potpuno automatski pomou strojeva. Niti jedan ovjek ovdje nee raditi nikakav teak i iscrpljujui posao. Kako e ovjek raditi samo onoliko radnih sali koliko e mu biti potrebno za vlastite ivotne potrebe, radno e vrijeme postati potpuno drukije od onoga na koje smo danas navikli. Ono e jedva prelaziti dva sata tjedno. To e doprinijeti ivotnom standardu koji e pokrivati sve moderne potrebe vrlo visokog kulturnog stupnja. Ali bez univerzalne ljubavi ljudi bi potpuno nestali u demonskom svijetu najmrani jeg kaosa, Armagedona ili pakla. Prema tome, nije dobro sprjeavati poetke rasta univerzalne ljubavi u ljudima.

116

Martinus 30. POGLAVLJE Mojsijeva misija i Kristova misija

i>iur\

uruvci ^ u i f i i i

i/uetii

11/

32. POGLAVLJE Nadzemaljske metode stvaranja ili uda

Na primjerima Mojsija i Krista nije teko vidjeti da su ova dva uzviena bia bila Boji instrumenti za voenje ovjeanstva kroz dvije velike ivotne epo he koje su se meusobno bitno razlikovale. Mojsije je bio veliki prorok epohe braka, dok je Krist bio pravi predstavnik epohe univerzalne ljubavi koja sada zapoinje, a time i spasitelj svijeta, sin Boji. Mojsije je bio jednopolni stru njak za zakon i kaznu, dok je Krist ovjek poput Boga i Njemu nalik. On je model Bojeg stvaranja ovjeka na svoju sliku i priliku. I svi e postati takvim kakav je on. Bez postajanja kristolikim biem ovjek nikako ne moe biti do vreno ljudsko bie poput Boga i Njemu nalik.

31. POGLAVLJE Materijalizacija i dematerijalizacija

U posljednjoj epohi ovjeka kao fizikog bia, u svojem potpuno razvijenom stanju on, dakle, moe svojim mislima i snagom volje, po svojoj volji biti naiz mjence fiziko bie ili duhovno bie. On moe, nadalje, sve dok je u svojoj fi zikoj materijalizaciji, materijalizirati i dematerijalizirati fizike stvari i objek te. On ima, u ovom visokom duhovnom savrenom stanju kao ovjek poput Boga i njemu nalik, pristup ka obilju kozmikih ili okultnih sila. Pomou tih sila on moe manifestirati pojave koje uobiajene metode stvaranja nedovre nog ovjeka ne mogu proizvesti. Te su pojave nazvane "udima". Takvi se do vreni ljudi mogu takoer fiziki materijalizirati na drugim planetima i ondje svojim nadzemaljskim znanjem pomagati jo uvijek primitivnim ljudima da napreduju u duhu i u stvaranju kulture. Sasvim je prirodno da takve materija lizirane nadzemaljske ljude puanstvo za koje su se materijalizirali i kojima su pomogli smatra bogovima i anelima. Na brojnim mjestima Biblija spominje takva nadzemaljska bia koja su se ovdje materijalizirala za zemaljske ljude.

Dok su ljudi u procesu razvoja u dvopolna bia i dok nestaje muko stanje i ensko stanje, pri emu jednopolni in parenja ili spolni odnos i brak tako er nestaje, to e tada zamijeniti ovjekov fiziki oblik postojanja? Razvija nje dvopolnosti kod ljudi poetak je transformacije ljudskog bia u duhovno bie. A duhovna bia nemaju potrebu za fizikim organizmima, jer se materija duhovnog svijeta automatski oblikuje u skladu s mislima nekog bia. Isklju ivo sposobnou miljenja i volje bie na duhovnoj razini moe oblikovati supstanciju potpuno i sasvim po svojoj elji. Ono, dakle, ovdje stvara svojom sposobnou miljenja bez pomoi bilo kakvog materijalnog tijela. Postupno kako ovjek napreduje u evoluciji tako daleko da vie ne moe biti roen od strane ene, ali jo nije gotov s fizikom razinom, on je u meuvremenu toliko izvjebao svoju sposobnost miljenja na duhovnoj razini da moe ne samo u duhovnoj supstanciji stvoriti kopiju svojeg prethodnog fizikog tijela, nego takoer svojim mislima i snagom volje svojem mislima omoguiti materijali ziranom tijelu da nastavi postojati i odjenuti se u odgovarajuu fiziku mate riju, tako da sada brzinom munje nastaje fiziko tijelo. Bie tada privremeno moe doivljavati i manifestirati se na fizikoj razini. Ono moe, jednako brzo, dezintegrirati svoje privremeno fiziko tijelo i tako nestati.

33. POGLAVLJE Dovreni ljudi u biblijskim otkrivenjima

Tko su bila tri ovjeka koji su posjetili Abrahama u Mamrovom lugu i za koje se dri da su bili Bog i dva anela (Post. 18:2)? Kasnije su aneli otili do Sodome i Gomore, koji su se nali pred velikim oslobaanjem mrane karme i trebali su biti uniteni. Lot ih je pozvao u svoju kuu, ali oni su radije ostali na ulici. Onda ih je uporno nagovarao i oni su uli u njegovu kuu, te im je priredio gozbu. No, prije nego to su legli na poinak, ljudi iz grada, stanovni ci Sodome, ljudi iz cijele okolice, opkolili su kuu. Tada je Lot izaao k njima i zamolio ih da im ne nakode. Ali tada su ljudi navalili na Lota i nakanili razbiti vrata. U tom su trenutku aneli pruili svoje ruke, povukli Lota nazad u kuu i zatvorili vrata. A sve ljude izvan kue aneli zaslijepie. Nakon toga aneli su spasili Lota i njegove keri prije nego to su unitili grad i okolicu, koje su zapravo i doli unititi (Post. 19:1-2,24). Tko su bili ti neobini i nepoznati ljudi koji su tako doli Abrahamu i pritom imali mo da u trenu unite itavi grad s njegovim stanovnitvom,

no

murunus

ii ii i i i

i _<( i m i

i/ut'ii

mo za koju je Abraham znao da ju posjeduju, jer ih inae ne bi preklinjao da sauvaju grad od propasti (Post. 18)? Nisu li oni bili savreni ljudi poput Boga, ljudi koji su se mogli materijalizirati i dematerijalizirati, instrumenti Boje primarne svijesti? to su drugo mogli biti? Bog se moe manifestirati samo pomou instrumenata. Kako bi ga inae iva bia mogla razumjeti? Zato bi Abraham vjerovao da su oni bili Bog i aneli, da oni nisu bili neto posebno i izuzetno, razlikujui se od svih ostalih bia koja poznajemo, uzvieni i sa sposobnostima i moima koje ljudi na Zemlji nisu imali? Tko je govorio Mojsiju kroz vatru gorueg grma i izmeu ostalog rekao: "Gledaj sada, vapaji sinova Izraelovih doprijee do mene. I sam vidjeh kako ih Egipani tlae. Zato, hajde! Ja te aljem faraonu da izbavi narod moj, Izraelce, iz Egipta" (Iz. 3:9-10). I ovdje je Bog govorio Mojsiju kroz instrument,"anela Gospodnjeg", koji je prigodno imao brojne "razgovore s Bogom" i putem njih neprestano primao upute oko vodstva Izraelskog naroda. Te su upute takoer potjecale od uzvienog bia, "anela Gospodnjeg", a naroito se to oitovalo prilikom Mojsijevog boravka na planini Sinaj. Biblija nam, izmeu ostalog, govori sljedee o sveeniku Zahariji: "Jed nom, kad je on bio na redu da vri sveeniku slubu pred Bogom, zapade ga kockom - prema sveenikom obiaju - da ue u hram Gospodnji i da prinese kad (tamjan). Za vrijeme kaenja sav je narod bio vani u molitvi. Tada mu se ukaza aneo Gospodnji, stojei sa desne strane kadionog rtvenika. Kada ga opazi Zaharija, prepade se i spopade ga strah. Ali mu aneo ree: "Ne boj se, Zaharija, jer je usliana tvoja molitva! Tvoja e ti ena Elizabeta roditi sina komu e nadjenuti ime Ivan" (Luk. 1:8-13). I aneo mu nastavi govoriti o djetetu koje je postalo "Ivan Krstitelj". Slino tome, Biblija govori da je aneo Gospodnji takoer prorekao Isu sovo roenje Djevici Mariji iz Nazareta. U Bibliji, izmeu ostalog, pie: "... Kad aneo ue k njoj, ree joj: "Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!" Na te rijei ona se prepade i poe razmiljati to znai taj pozdrav. Aneo joj ree: "Ne boj se, Marijo, jer si nala milost kod Boga. Evo, ti e zaeti i roditi sina komu e nadjenuti ime Isus. On e biti velik i zvat e se Sin Previnjega. Gospodin Bog dat e mu prijestolje Davida, oca njegova. On e vladati kuom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo nee imati kraja" (Luk. 1:28-33). Zar u Kristu ne prepoznajemo upravo takvo nadzemaljsko, potpuno do vreno ljudsko bie? On je ispunio zakon ljubavi i oprostio svojim neprijate ljima. A imao je i sposobnost da se materijalizira i dematerijalizira, i da u isto vrijeme bude gospodar uda ili nadzemaljskih snaga. Ne vidimo li ga takoer kao instrument Boji u obliku spasitelja svijeta? Nije li upravo on bio taj koji je u silnoj svjetlosti na putu za Damask govorio Pavlu i preobratio ga od ono

ga koji je mrzio Krista u jednog od najveih Kristovih apostola (Djela apostol ska 22:7-8)? To to vidimo u pojavi gore spomenutih uzvienih biblijskih bia, dakle nije sposobnost znanja i ponaanja kakvu nalazimo kod obinog nedo vrenog ovjeka. Svi su oni dovrena ljudska bia poput Boga i njemu nalik. Svi su oni, tijekom reinkarnacija u prethodnim fizikim ivotima na drugim svjetovima, morali proi kroz kulminaciju tame da bi postali aneoska bia koja ine primarnu Boju svijest.

34. POGLAVLJE Lice boje

Ova su bia Boji organi i instrumenti za njegovu kreaciju, vodstvo i uprav ljanje ovjeanstvom. Ova bia tvore boansku organsku zajednicu ili jedin stvo bia koja ine spasenje svijeta. Oni sainjavaju Boje organe za doivlja vanje ljudskih bia, a na isti su nain i njegovi organi manifestacije ljudskim biima kao i svim biima u meukozmosu. Sve molitve Bogu svih ivih bia odlaze ovoj zajednici bia i ona te molitve uju. Ova se bia mogu, kao to smo ve spomenuli u citatima iz Biblije, otkriti ljudima i biti prisutna, bilo materijalizirana ili nematerijalizirana, da bi pomogla ljudima u tekim situa cijama. Oni stoje iza ovjeanstva, upravljajui itavom njegovom situacijom i sudbinom, tako da ono uspije ispuniti Boji plan stvaranja, to znai da e ono konano postati ovjeanstvo poput Boga i njemu nalik. Prema tome, ova bia ine onaj dio svijesti i Bojih instrumenata opaanja pomou kojih On doivljava ljudske manifestacije, kao to On takoer kroz njih, kao to je ve spomenuto, upravlja i vodi ovjeanstvo. Dakle, ista ova bia ine ono podruje Boga koje je pristupano ljudskom osjetilnom opaanju, a obra aju mu se molitvom. Oni su duhovna bia i uslijed toga nemanifestirana na fizikoj razini. Osobno su anonimni, ali se u danim situacijama materija liziraju ili otkrivaju ljudima, primjerice poput bia koje je govorilo Mojsiju kroz gorui grm, kao i tri bia koja su, kao Bog i dva anela, posjetila Abrahama u Mamrovom lugu, zajedno s brojnim drugim otkrivenjima i vizijama predstavljenim kao Bog i aneli u biblijskim priama. Bia u najviim od tih otkrivenja jesu sva ona bia koja su razvojem svoje univerzalne ljubavi na fizikoj razini uspjela postati dovrena ljudska bia poput Boga i Njemu na lik. Oni su, dakle, napredovali tako daleko da su postali jedno s Bogom. Oni su lice Boje. Zato su oni u situacijama kada se materijaliziraju ili otkrivaju

120

Marunus

ljudima predstavljeni kao istovjetni s Bogom. Zato je u biblijskim priama reeno da je "Bog" govorio ovoj ili onoj osobi. "Bog" je posjetio Abrahama; "Bog" je govorio Abrahamu;"Bog" je govorio Mojsiju, itd. Druga su bia.vie ili manje uznapredovala u univerzalnoj ljubavi, u priama o otkrivenjima, nazivana "aneli". I ne osvre li se Biblija upravo na te anele kada govori: "Zar nisu svi (aneli) slubujui duhovi to se obiavaju slati da slue onima koji imaju batiniti spasenje" (Heb. 1:14)?

dobro da bie nije bilo samo na svojem putu kroz tu tamu. Kako bi to moglo izdrati bez "najvie vatre": duha Bojeg u inu parenja ili spolnom odnosu? Kao to smo vidjeli, brak nije krajnji, boanski cilj ivog bia. Izrazito muko bie u svome najistijem obliku, a isto tako i izrazito ensko bie u svo me najistijem obliku mogu postojati jedino kao ivotinje u svom najistijem obliku. Oni su stekli tu strukturu s jednopolnim stanjem ili sa stvaranjem Eve. Time su bili predodreeni da budu bia tame, ubilaka bia. No, istovremeno, oni su isto tako, svojim jednopolnim stanjem, bili oblikovani tako da mogu primiti stimulirajui i ivotodajni duh Boji ili "najviu vatru" inom parenja ili spolnim odnosom s biima suprotnog spola. Kako u toj zoni tame nije po stojala nikakva univerzalna ljubav, zaljubljenost ili sklonost parenju ili spolni odnos bio je, dakle, apsolutno jedina svjetlost.

35. POGLAVLJE Zato za Adama nije bilo dobro da bude sam Na ovaj smo nain stekli krai uvid u boanski ivotni proces, koji je opisan kao "Boje stvaranje ovjeka na svoju sliku i priliku". Vidjeli smo da su brak i in parenja ili spolni odnos bili samo privremeni i od sporedne vanosti u od nosu na stvarni, primarni ivot za koji su oni samo priprema. Da bi se razvili do toga da postanu sposobni doivljavati ivot u najviim svjetovima svje tlosti s one strane svakog fizikog postojanja, ljudi najprije moraju proivjeti ivot u najdubljoj tami, gdje ne postoji nikakva univerzalna ljubav, u tami koja je zato boravite vrhunca mrnje i neprijateljstva, sfera ili zona u kojoj je ubi janje neophodno da bi se preivjelo. Ali vidjeli smo da je Bog stvorio uvjete da bi osigurao da bie ne ide samo ili usamljeno kroz tu tamu. On je, prema Bibliji, rekao: "Nije dobro da ovjek bude sam; nainit u mu pomonika koji e biti s njim" (Post. 2:18). I "stvaranjem Eve", to podrazumijeva transforma ciju bia u jednopolno stanje, dva su bia suprotnih spolova mogla parenjem ili inom parenja ili spolnim odnosom, jedno preko drugoga primiti sjajni i zagrijavajui duh Boji kao kulminirajui, svenadmaujui najvii osjeaj uitka. Usred svijeta kulminirajue tame, gdje univerzalna ljubav ne postoji i gdje je ubijanje neophodno da bi se ivjelo, oni na taj nain doivljavaju zraku iz vjenog podruja svjetlosti duha Bojeg s onu stranu sveg zemaljskog plaa i krguta zubi; zraku svjetlosti iz svijeta gdje nema niti jadikovanja nad smr u, niti naricanja niti bola. Usred ivotinjskog carstva i u domeni demonske sfere, usred svijeta neprijateljski raspoloenih bia, "najvia vatra" postala je, u njihovoj meusobnoj seksualnoj vezi, hram svjetlosti gdje su dobivali volju za ivotom, snagu i mo da nastave svoje lutanje kroz ivot po smrtonosnom i trnjem posutim putem iz ivotinjskog carstva ka carstvu pravog ovjeka, od demonskog bia do bogoovjeka na Boju sliku i priliku. Prema tome, bilo je

36. POGLAVLJE Stanje ovjeka demona

Meutim, ova se ljubav ili simpatija odnosila samo na spolnog partnera, bie suprotnog spola i na potomstvo. Ta simpatija nije bila univerzalna ljubav. Pu tem te simpatije bie ne bi moglo postati ovjek poput Boga i Njemu nalik. Tu se osjeala potreba za pravom ljubavlju, ljubavlju koja je potpuno nesebina, ljubavlju kojom je ovjek mogao voljeti svojeg blinjeg, to znai sva bia s kojima dolazi u dodir. Ali budui da takva ljubav moe postati sposobnost u biu jedino pomou posljedica patnji koje je ono nanijelo drugim biima, prolazak kroz ivotnu zonu vrhunske tame bio je neizbjean uvjet da bi se u biu razvila sposobnost za univerzalnu ljubav. No, za prolazak kroz tu tamu, kao to smo ve spomenuli, sjajni je duh Boji koji udahnjuje ivot, isto tako bio neophodno potreban. Taj je uvjet, dakle, bio ispunjen parenjem bia ili njihovim spolnim odnosom. No, postupno, kako se ljubav prema blinjem ra zvijala, sklonost ili potreba za parenjem ili spolnim odnosom postajala je sve vie suvina. Univerzalna e ljubav, s vremenom, nadmaiti sve, postati najvi a. Stoga je bilo neophodno da se bia oslobode svoga jednopolnog stanja da bi mogla voljeti i bia vlastitog spola. Bia, kako se u njima razvija univerzalna ljubav, postupno postaju sve vie i vie dvopolna, a dvopolnim se stanjem sve vie i vie osjea prisutnost ljudskih sposobnosti. Te sposobnosti razvijaju se bre od univerzalne ljubavi. Uslijed toga bie poinje doivljavati razdoblje u kojem ono posjeduje ljudske sposobnosti, ali je jo uvijek vie ili manje bie

Martinus

koje ne voli; ono dobiva demonsku svijest. Time je dana mogunost da se otvori podruje patnje, koja je daleko vea od ivotinjske. Ono stoga moe doivjeti mranu karmu koja je, u odgovarajuem stupnju, mranija od ivo tinjske. U ovome se stanju nedovreni ovjek naziva "ovjekom-demonom".

Martinus
37. POGLAVLJE Dovreni ovjek poput boga i kraljevstvo nebesko

Kroz tu mranu karmu univerzalna ljubav raste ka svojoj kulminaciji i bie tako postaje dovreni ovjek poput Boga i Njemu nalik. Ono je tada isti dvopolac i moe voljeti svog blinjeg kao samo sebe, i tako u potpunosti ispu njavati zakon ivota. Od bia koje je ivjelo u tami, u tom je svijetu ubijanja moglo preivjeti jedino pomou duha Bojeg u obliku "najvie vatre" u inu parenja ili spolnom odnosu s biem suprotnog spola, dok je sa svim ostalim biima bilo u sukobu ili je prema njima osjealo neprijateljstvo, ono je sada, u svojem dovrenom stanju kao ovjek poput Boga i Njemu nalik, osloboeno od roenja i smrti reinkarnacije. Ono se moe slobodno, putem materijalizacije i dematerijalizacije, po svojoj volji otkriti na fizikoj razini u situa cijama gdje predstavlja Boji organ govora biima u potrebi. Moe govoriti kroz gorui grm, moe govoriti kroz svjetlost na putu za Damask. Moe biti Bojim instrumentom kao spasitelj svijeta za ovjeanstvo nekog planeta, kao to moe imati i druge uzviene kozmike misije, budui je jedno s velikom organskom strukturom koja ini primarnu Boju svijest, glavni Boji organ za sva iva bia u meukozmosu. Ono je sam Boji organ za upravljanje i vod stvo itavog ovjeanstva u njegovu lutanju tamom ka svojem vjenom toku svjetlosti u najviim kozmikim ili duhovnim svjetovima. Ovdje univerzalna ljubav iskri i sjaji kao vjena Boja svjetlost u obliku "najvie vatre" od bia ka biu, kao susret s Bogom, pretvarajui svaki kontakt s blinjim u kulmini rajui ili najvii osjeaj uitka, dobrobiti i blaenstva. Time je Boje stvaranje ovjeka na svoju sliku zavreno. Nalazimo se u onom kraljevstvu koje je u sva vremena bilo obeavano dovrenom ovjeku poput Boga i Njemu nalik. Nalazimo se u kraljevstvu nebeskom.

IVOTNI PUT

Sa danskog na enleski prevela prevela asistirali

1

Mary McGovern, Harala Berglund, Frank Kjerup i Adam O'Riordan Sa engleskog na hrvatski preveo Davorin Gruden

1. POGLAVLJE Vjeni put Svi ljudi na svijetu nalaze se u pokretu. Putuju osobitim putom. To nije put koji se moe mjeriti kilometrima ili svjetlosnim godinama, jer takvo neto ne postoji u njegovim dimenzijama. On nema nikakve duljine ili veliine u fizi kom prostoru. On je beskonaan. On takoer nema ogranienja u vremenu. On je vjean. Ipak, on prolazi neutrtim i kamenitim terenom. Penje se strmim planinama i prolazi kroz duboke ponore. Prolazi kroz hladne i ledene pu stoi polarnih podruja, kroz pjeane oluje tropskih pustinja i nadalje kroz smrtonosna podruja bojnih polja, podruja bolesti i invalidnosti i mnoge druge promjenjive panorame podruja tame. Nakon toga, vjeni put prolazi blistavim i sjajnim svjetovima kulminirajue umjetnosti i znanosti, mudrosti i ljubavi; kroz svjetove u kojima bie ivi zajedno s Bogom u stvaranju i uprav ljanju svemirom, sudjeluje u nastajanju sunaca i mlijenih staza, boravita ivota za ovjeanstva i ivotinjska carstva novih svjetova i u ostalim kulminirajuim objavama Boje ljubavi na vrhuncima svjetlosti. Na ovom kozmi kom ili vjenom ivotnom putu zemaljsko se ovjeanstvo jo uvijek nalazi na proputovanju podrujem tame. No, ovdje je ovjeanstvo odavno poelo odvraati svoj pogled od mranih podruja rata i smrti prema vjenoj svje tlosti u visinama, na vrhuncima Boje ljubavi. To je nepobitni cilj cjelokupne manifestacije ivota zemaljskog ovjeanstva. Svaki ovjek, odnosno svako ivo bie doivjet e taj boanstveni tok zraka i postat e jedno s Bogom.

125

126

Martinus

iz/

2. POGLAVLJE Kozmiko disanje i vjeni kontrasti Dakle, zemaljsko ovjeanstvo putuje od tame prema svjetlosti, kao to se pri je spustilo iz te svjetlosti u tamu. Nakon to doivi zasienje tom velikom kul minacijom svjetlosti, koja sada predstavlja njegov cilj, ivotni put e ponovno dovesti ovjeanstvo do nove kulminacije tame. Nakon zasienja time, vjeni e put ponovno voditi bia ka svjetlosti, i tako dalje itavu vjenost. Ovdje, na kozmikom putovanju ivih bia kroz vjenost i beskonanost, mi se suoa vamo s Bojim vjenim ritmom ivota, s vjenim i neprestanim kozmikim disanjem, putem kojeg se obnavlja i odrava svijest Boga i ivih bia, a to disa nje na taj nain omoguava postojanu sposobnost doivljavanja vjenog ivo ta. Taj kozmiki ritam ivota, to Boje psihiko ili mentalno disanje, ne samo da stvara kontrast izmeu svjetlosti i tame, ivotinje i ovjeka, dobra i zla kod nedovrenog ovjeka, ve takoer vibrira kroz sve detalje svemira kao osnova vremena i prostora. Upravo taj princip mi doivljavamo u obliku kombinaci ja kontrasta, to su zapravo predmeti dostupni osjetilnom opaanju. Bez tih kombinacija ne bi bilo mogue bilo kakvo osjetilno opaanje, i ne bi postojalo nijedno ivo bie. Svemir bi, kada je u pitanju osjetilno opaanje, predstavljao Nita, tamo gdje on sada postoji kao Boja objava u obliku besmrtnog ivota. Te kombinacije kontrasta poznajemo kao stvorene stvari. Ali, stvorene stvari predstavljaju izraze ivota nekog stvoritelja, tj. ivog Neto. To ivo Neto jest izvor svemira, a istovjetno je vjenome Bogu. On se manifestira i doivljava kroz organizme svih postojeih ivih bia. Ona, dakle, predstavljaju Boje in strumente za opaanje i manifestaciju. I isto tako, Jastvo u organizmima ivih bia jest Boje Jastvo. Kroz iva bia Bog moe stvoriti najrazliitije okolnosti, najrazliitije manifestacije, i na taj nain se otkriti ivim biima bez obzira da li su ona mikro, makro ili meukozmika bia; bez obzira da je li to najsiunija ivotinja ili jedno od najviih bia mudrosti. Kroz Boje otkrivanje tame ivim biima On im omoguava da postanu jedno s Njime u svjetlosti, u ljubavi i svemoi, a to iskustvo predstavlja najveu avanturu u svjetlosti koja uope moe postojati i koja moe biti pruena nekom biu.

3. POGLAVLJE Primarno i sekundarno stanje svijesti Boga i vjeno obnavljanje ivota S obzirom da su sva iva bia Boji instrumenti za oitovanje i doivljavanje, ovdje imamo osnovu njegove svemoi. Isto tako, On je sveznaju budui da, u istim biima, posjeduje instrumente za manifestaciju najvie intelektualnosti ili kulminacije mudrosti. Podrazumijeva se da je On takoer, kroz svoju isto vjetnost sa svim ivim biima, izvor sveljubavi. Dakle, kroz iva bia Bog moe oitovati najrazliitije manifestacije, najrazliitije okolnosti, i na taj nain se otkriti svim postojeim biima u makrokozmosu i mikrokozmosu, kao i u meukozmosu. Drugim rijeima, Bog je povezan s najsiunijim mikroskop skim biem kao i sa najogromnijim makrobiem. On se nalazi u primitivnoj ivotinji i ovjeku, kao i u najviem biu mudrosti. Kao kontrast vjenoj svjetlosti u primarnoj objavi Boga kao svemogueg, sveznajueg i sveljubeeg izvora svemira, tama postoji kao sekundarna objava Njegove svijesti. Tama predstavlja proces obnavljanja vjene sposobnosti bia da doivljavaju ivot, a ta je sposobnost degenerirala zbog zasienja doivlja vanjem svjetlosti u primarnim zonama Boje svijesti. Gore spomenuta bia tako su dugo ivjela u tim podrujima da se iz njihove budne dnevne svijesti izgubio tamni kontrast, tako da se u potpunosti izgubila njihova sposobnost dnevno-svjesnog doivljavanja u vanjskim svjetovima. Ona zbog toga mogu ivjeti samo u vlastitom unutarnjem svijetu, to znai u vlastitom svijetu sje anja, to za njih postaje privremeno stanje blaenstva. Kako se ovo stanje pri sjeanja vie ne moe povezati s njihovom vanjskom sposobnou doivljava nja, ona vie ne mogu opaati u vanjskim svjetovima. Jedino to karakterizira njihovo postojanje u tim svjetovima jesu sve one tvari i energije koje ine ono to nazivamo mineralnim carstvom. Zbog gotovo potpune nemogunosti bia da izraze svijest ili ivot kroz tu vanjsku materiju, ona se obino doivljava kao beivotna. Da bi ta bia ponovno mogla doivljavati i manifestirati se u vanjskim svjetovima moraju se stvoriti nova osjetila kroz koja ona ponov no mogu doivljavati podruja mranih iskustava, zahvaljujui emu moe ponovno nastati njihova sposobnost doivljavanja najviih podruja svijetlih iskustava. Mi se susreemo s prvim slabanim znakovima ivota tih bia u carstvu blaenstva, koja su nesvjesna u vanjskim svjetovima, na fizikoj razini u obliku energija i sila koji se javljaju u mineralnoj materiji. Zatim nailazimo na manifestacije ivota u jo savrenijim oblicima kao to su biljni organizmi. Oni se postupno razvijaju u ivotinjske organizme da bi na kraju kulminirali

128

Martinus

Livotm

put

u svojem najviem fizikom obliku kao organizam savrenog ljudskog bia. Taj je organizam postao toliko savreni instrument za manifestaciju da je nje gov izvor, pomou tog organizma, postao savreno ljudsko bie poput Boga, s kozmikom svijeu pomou koje on ponovno moe doivjeti sebe kao jedno s Bogom, a time ijedno s besmrtnou, jedno s mudrou i jedno s ljubavlju. U tom stanju bie se vie ne mora inkarnirati u fizikoj materiji. Ono e, napro tiv, u tom nebeskom stanju svijesti, sada u jednom neizmjernom vremenskom razdoblju, nastaviti svoje doivljavanje ivota u najviim svjetovima svjetlosti u Bojoj primarnoj svijesti. I apsolutno jedina stvar koja moe udaljiti bie od tog sjajnog postojanja u svjetlosti njegovo je zasienje svjetlou, to e nei zbjeno biti posljedica zadovoljenja njegove elje za svjetlou. Zahvaljujui enji za kontrastom svjetlosti, koju e uzrokovati to zasienje, bie je voeno ka obnavljanju svijesti u podrujima tame, to e, kao to smo ve spomenuli, ponovno dovesti do enje za svjetlou, tako dalje, bez kraja, kroz itavu vjenost. Zahvaljujui tom stanju obnavljanja, tom boanstvenom principu obnavljanja, vjena sposobnost ivog bia da doivljava ivot postaje neu nitiva. Dakle, staro vjerovanje da bia u odreenim okolnostima mogu biti vjeno izgubljena ovdje se moe prepoznati kao najvee mogue praznovjer je. Sva iva bia jesu u Bogu i Bog je u njima za cijelu vjenost.

4. POGLAVLJE Podruje tame ili kozmika kola mudrosti S obzirom da su iva bia instrumenti za Boje oitovanje i doivljavanje, iz toga proizlazi da ona bia koja su, zbog svojeg zasienja svjetlou, sila u tamu, ne mogu biti ona kroz koja On moe izraziti svoju primarnu svijest, najviu mudrost, svemo i ljubav. On, dakako, moe oitovati svoje primarno stanje svijesti samo kroz odgovarajue instrumente za opaanje i manifesta ciju, to znai kroz ona bia koja kulminiraju u doivljavanju svjetlosti i koja su postala jedno s Njime u svemudrosti i ljubavi. On ne moe otkriti svoju primarnu svijest kroz ona bia koja su sila u tamu kako bi se obnovila njiho va sposobnost doivljavanja i manifestacije svjetlosti. Privremeno mora biti zadovoljena njihova elja ili glad za mranim iskustvima. Upravo se takve manje ili vie mrane manifestacije oituju u Bojoj sekundarnoj svijesti. Ali bez tog zadovoljenja ili zasienja mranim manifestacijama dotino bie ni kako se ne bi moglo vratiti svijetlim manifestacijama u Bojoj primarnoj svi-

jesti i ovdje postati Njegov najvii instrument za manifestaciju i doivljavanje i doivjeti najviu moguu sreu, radost i slavu. Kroz ta nedovrena bia u mranoj zoni nastaje nesretna sudbina. Ali ona nastaje samo kao rezultat vlastitih djela tih bia. Ta djela nikako ne mogu biti savrena budui da ni njihov izvor nije savren. No nesavrena djela u neskladu su s kozmikim zakonima ivota, i zbog toga to je vea njihova nesavrenost, vea je i patnja. Doivljavanje patnje, meutim, stvara znanje o ispravnom ponaanju. To znanje o ispravnom ponaanju istovjetno je mu drosti. Mudrost se, dakle, temelji na iskustvima koja pokazuju da netko moe eti samo ono to je sijao, odnosno ono to netko eli da drugi ine njemu, on najprije mora uiniti njima. Ukratko, sva se iskustva mudrosti saimaju u ovome: Ljubi Boga vie od svega, a svoje blinje kao samoga sebe. Ovaj boan stveni i vjeni zakon predstavlja puninu ostvarenja zakona ivota. Sposobnost ostvarenja tog zakona nastala je kroz doivljavanje tame, kroz patnje i pote koe, kroz materijalizam, bezbonitvo i sve oblike rata i osvetnikih djela. S obzirom da ni jedno bie ne moe eti drugu sudbinu od one koju je samo, kroz svoje ponaanje, posijalo, ba nitko u ovoj kozmikoj koli mudrosti ne moe biti rtva nepravde, i ba nitko ne moe uiniti neto nepravedno. Toli ko je boanstvena struktura svemira ili Boja svijest da ak i u mranoj zoni pravednost blista i sjaji u svom svojem boanstvenom obilju. U tom svjetlu postaje oigledno da je sve vrlo dobro. Cjelokupna Boja svijest, koja ini nae vjeno boravite ili dom, zapravo predstavlja, usprkos mranoj zoni, sjajni tok svjetlosti. Sva su iva bia, ak i u Bojoj sekundarnoj svijesti, obavijena tom nebeskom svjetlou, sjajnom svemudrosti, svemoi i sveljubavi Bojoj

5. POGLAVLJE ivotna avantura

Vjeni je ivot, dakle, avantura ljubavi. Tama u toj avanturi predstavlja sutin ski neophodnu pozadinu na kojoj se mogu odraziti svijetle manifestacije ove avanture ljubavi. Bez te pozadine ne bi bilo avanture, ne bi bilo osjetilnog opa anja, nikakvog doivljavanja, ne bi bilo svemira. Sve bi se nalazilo u vjenoj, beivotnoj noi nemanifestacije. Ali ivot nije beivotna no nemanifestacije. On je, kao to smo vidjeli, sjajna, vjena avantura svjetlosti. Ali milijuni i mi lijuni ljudi na Zemlji ne znaju da ive u boanstvenom, bajkovitom svijetu, u najviem umjetnikom djelu ivota, izgraenom od tame i svjetlosti i bezbroj-

130

Martinus

Livotm

put

131

nih varijacija ova dva kontrasta. Oni lutaju vjenim i beskonanim ivotnim putem, i ne vide tu bajku. Ne vide Boga i sebe u jedinstvu s Njime. Ne vide svoju vlastitu besmrtnost ili pojavu kao gospodara ivota van prostora i vre mena, a time i svoju istovjetnost s beskonanou i vjenou. Doivljavaju svjetlost i tamu u detaljima vremensko-prostorne dimenzije, vjerujui da su jedno s tim izgraenim ili stvorenim pojavama. Oni ne vide stvoritelja. Vje ruju da su jedno s fizikom materijom. Za njih je ivot misterij, a oni ne znaju koje je njegovo rjeenje ili gdje se to rjeenje moe pronai. Vjeruju da su jedno sa svojim fizikim roenjem i smru, i ne razumiju da uope ne ive u ovome svijetu materije ili praine, ve da taj svijet postoji iskljuivo kao ma terijal za stvaranje svijesti ili ivotnog iskustva, i da kroz taj svijet oni mogu doivjeti svoju besmrtnost ili vjeno suvereno postojanje van prostora i vre mena. Bez materije nema kretanja; bez kretanja nema stvaranja; bez stvaranja nema doivljavanja; a bez doivljavanja nema ivota.

6. POGLAVLJE: ivo bie kao vjeni stvaratelj s vjenom sposobnou doivljavanja Kretanje je istovjetno stvaranju. A svako je stvaranje rezultat nekog stvara telja. Zbog toga stvaratelj ne moe biti istovjetan onome to je stvoreno. On je postojao prije stvorenog, postoji tijekom postojanja stvorenog i nastavit e postojati nakon unitenja ili nestanka onoga to je stvoreno. On stoga ne moe biti istovjetan s prostorom i vremenom. Samo ono to je stvoreno moe imati poetak i kraj, poetak i svretak. Stvaratelj, dakle, ne moe imati ni kakvu starost, kao to ne moe imati nikakvu veliinu, jer samo ono to je stvoreno moe imati veliinu. Prema tome, stvaratelj sainjava pravo ivo bie i stoga je vjena stvarnost. Tu stvarnost mi doivljavamo kao nae najvie Sebstvo ili Jastvo. To Jastvo ima, kao to smo ve spomenuli, vjenu sposob nost doivljavanja. Pomou nje ono moe oblikovati materiju u privremeni organizam ili instrument za njegovo vezivanje za materiju i ovdje oblikovati stvorene stvari. To stvaranje je istovjetno manifestaciji i doivljavanju ivota. To je pak manifestiranje i doivljavanje ivota za uzvrat istovjetno prethodno spomenutom putovanju ivotnim putem, kroz naizmjenine mrane i svije tle zone. Ali kako je to putovanje stvorena pojava, ono predstavlja neto to se moe odvijati samo u materiji, jer se stvari mogu stvarati samo u materiji. Drugim rijeima, Jastvo stvara u materiji svoju vlastitu manifestaciju i doiv-

ljavanje, kao i svoj vlastiti organizam. Pomou svoje psihike strukture Jastvo moe premjetati organizam sa jednog mjesta na drugo, ali se ono samo ne pomakne sa mjesta ni jedan milimetar. Ono moe doivjeti nastajanje svojeg fizikog organizma, kao to moe doivjeti kraj tog organizma. Ali i u tom je sluaju ono posve nedirnuto tim roenjem i smru. Ono se nalazi izvan dimenzija prostora i vremena i ne pripada stvorenim stvarima ili pojavama. Ono s njima nije istovjetno, pa nije identino ni sa svojim stvorenim orga nizmom. Nadalje, taj organizam nije istovjetan Jastvu. To samo moe biti ne to to je Jastvo stvorilo ili proizvelo. Jastvo i njegova nadsvijest (to je vjena struktura van prostora i vremena - poput Jastva - pomou koje se ono moe vezati za materiju i u njoj stvarati svoje organizme ili instrumente za manife staciju i doivljavanje ivota) predstavljaju uistinu suvereno i besmrtno odno sno vjeno ivo bie iza svih oblika manifestacije ili stvaranja. Samo po sebi ono je nedostupno osjetilnom opaanju. Ono moe pokazati svoje postojanje samo kroz svoje stvaranje u materiji, kao to moe doivjeti manifestacije drugih ivih bia tek putem njihovog stvaranja u materiji. Mi opaamo ili doivljavamo samo to stvaranje. Nikada nismo vidjeli ili doivjeli sama iva bia ili izvore spomenutog stvaranja u materiji, i nikada ih ni neemo vidjeti. Ona se, poput Boga, s kojim su takoer identina, nalaze izvan svakog osjetilnog opaanja. Ona, poput Boga, mogu biti prepoznata samo kroz stvari koje proizvode ili stvaraju u materiji. Zakljuit emo da ona, zajedno s Bogom, predstavljaju nevidljive ali ive uzroke beskrajnog oceana kombinacija kreta nja u materiji koja, za osjetila, postaju beskrajno obilje stvorenih detalja koji sainjavaju vjenu i boanstvenu objavu zvanu svemir.

7. POGLAVLJE Boje objavljivanje samoga sebe i izlazak iz kozmike zimske zone za zemaljska ljudska bia Svemir, to sveobuhvatno stvaralako djelo, ta ogromna panorama koja se pro tee bezbrojnim svjetlosnim godinama od vjenosti do vjenosti sa svojim beskrajnim oceanom djelujuih organizama, makrokozmikim kao i meukozmikih te mikrokozmikih, i jednako ogromnim oceanom njihovih kre acija i stvorenih stvari, predstavlja manifestaciju ili objavu funkcije svijesti koju pokree najvie besmrtno Sebstvo svih ivih bia kao i rezultat te funk cije, sveobuhvatno kozmiko oitovanje volje i ponaanja, koje se otkriva kao

132

Martinus

svemo, sveznanje i sveljubav. Pojave su to koje mogu postojati iskljuivo kao karakteristika ivog izvora. A taj izvor moe biti samo istovjetan s vjenim i najviim Bogom. Svemir, dakle, predstavlja objavu samog vjenog Boga, Njegovo nepobitno otkrivanje rjeenja misterije ivota kroz koje on privija sva iva bia na svoje srce i postie da postanu jedno s prostranim oceanom svjetlosti Njegovog vlastitog vjenog ivota, koji je istovjetan s vjenou i beskonanou. U toj boanstvenoj panorami, u tom velikom podruju Boje ljubavi, zemaljsko se ovjeanstvo nalazi u podruju sekundarne Boje svije sti, kozmikoj ili ivotnoj zimskoj zoni tame, to predstavlja kontrast velikom oceanu Boje svjetlosti. Istina je da tu postoje rat, bol i patnja, siromatvo i brige, ali to je iskljuivo zato da bi vjena iva bia koja se nalaze iza svojih organizama mogla doivjeti tamu ili kontrast svjetlosti i na taj nain razvila svoje sposobnosti prema neemu to je suprotno tami, naime prema huma nosti ili ljubavi, zahvaljujui kojima mogu postati primarni instrumenti Boje manifestacije u manifestiranju najvie mudrosti i ljubavi u sferama svjetlosti ili u kozmikoj ljetnoj zoni. Zemaljsko je ovjeanstvo, meutim, ve postalo zasieno mranim manifestacijama. Takvo se zasienje ogleda u vrlo rairenoj elji da budu osloboeni od tame, od rata koji gotovo svatko vodi protiv sva koga. Oigledna je vrlo izraena tenja za trajnim mirom. Humane i dobro tvorne organizacije u obliku mirovnih pokreta ili mirovnih saveza, kao i veli ke humane mjere pomoi u korist stanovnitva zemalja u tekim situacijama, zajedno sa zapovijedima humanih svjetskih religija o ljubavi prema blinjem, predstavljaju blage kozmike proljetne vjetrove. Nepobitan je to dokaz da se besmrtno ovjeanstvo nalazi na putu ka svjetlosti i toplini kozmikog ljeta ivota u primarnoj Bojoj svijesti koja se nalazi ispred njega.

Martinus

MENTALNI ZATVORI

Mary McGovern, asistirali Harald Berglund, Frank Kjerup i Adam O'Riordan Sa engleskog na hrvatski preveo Davorin Gruden
Sa danskog na enleski prevela prevela

1. POGLAVLJE Prikrivena kozmika poruka ljeta

Svake godine na tisue ljudi doivljavaju topla, sjajna i sunana ljeta, okrueni udesno lijepim mirisima itnih polja i zelenih livada. Na utim plaama ljudi skau u plavo-zelene slane valove. Iz zelenih uma i lugova odjekuje pjesma slavuja i kukanje kukavice. Cijeli dan itavim plavim nebom i sve do bijelih ljetnih oblaka odjekuje pjesma eve. U sumrak se poinje nazirati prizemna izmaglica u bajci svijetle ljetne noi u obliku arobnih silueta, scena s kraljem patuljaka ili ostalim udesnim snovima ljetne noi. U atmosferi strasti i enje za ljubavlju mladi parovi odlaze traiti samou; i priroda ih privija k svojem srcu. U svijetloj ljetnoj noi Bog prelazi kontinentom. Poetkom Nordijskog ljeta kraljevstvo se Boje objavljuje na Zemlji. Drevni i besmrtni mit o raju postao je iva stvarnost pred naim oima. Mi se ak i sada nalazimo u prisut nosti ivih "Adama" i "Eve" u krvi i mesu. I Bog nas doziva kroz itav vrt. Ali to je sa svim onim tisuama ljudi koji ive usred ove boanstvene slave? Vide li oni bilo to od te slave? Vide li oni ono to se dogaa, gledano iz kozmike perspektive? Znaju li oni ita o onome emu prisustvuju na vr huncu ljeta?

136

Martinus 2. POGLAVLJE Gledano iz kozmike perspektive veina ljudi jo uvijek su "mrtve due"

Mentalni

zatvori

137

Ne - tisue ili bolje reeno deseci tisua, pa ak i milijuni ljudi vie uope ne znaju to doivljavaju svojim osjetilima ili u ijoj su prisutnosti. Za njih je "ljeto" samo "godinje doba" koje nastaje zbog Zemljinog odnosa prema Sun cu. Milijuni ljudi danas, meutim, ne znaju nita o injenici da postoji tona namjera iza odnosa Zemlje prema Suncu; tovie, ak to ne mogu ni nauiti razumjeti. Ovdje ih izdaju njihove sposobnosti. U tim podrujima oni su, takorei,"mrtve" due. Ne razumiju da bez godinjih doba ne bio mogu nika kav oblik razmiljanja, pa time ni nikakav oblik svijesti. Ali bez svijesti svako Jastvo ne bi predstavljalo "ivo bie", ni "sina Bojeg", ve samo "neto to jest". Ne bi, dakle, ispunjavalo tri uvjeta koji su, u skladu s mojim glavnim djelom "Livets Bog" (Knjiga ivota), nuno potrebni da bi se "neto" moglo javiti kao "ivo bie". Bez godinjih doba svemirom bi vladala vjena i apsolutna smrt, svemirom s njegovim suncima, oblacima zvijezda i planetima i isto bi tako bio potpuno nemogu ivot na tim svjetovima. Sve to danas predstavlja ivot, ljepotu i radost, i sve to za to predstavlja pozadinu ili kontrast, nikada ne bi moglo pokrenuti mozak na djelovanje ili vibraciju, isto kao to nikada ne bi nastao neki oblik mozga.

bolesti. Neki hodaju uokolo s osjeajima zavisti ili ljubomore, dok druge mui depresija. Stoga, kada ljudi imaju takve stavove i kada su optereeni svim tim nevoljama, ne iznenauje da ta depresivna bia ne vide i ne primjeuju ljet nu objavu svjetlosti ili Boji prelazak preko kontinenata. No, vjeruje li netko da se sve te prekrasne divote ljeta manifestiraju ili otkrivaju samo zato da ih nitko nikada ne bi mogao vidjeti ili doivjeti? Ne sastoji li se smisao ivota u tome da bi svako ivo bie u cijelosti trebalo doivjeti ljepote ivota?

4. POGLAVLJE iva se bia nalaze na razliitim stupnjevima evolucije Pa, kada je takva namjera, zato se to ne dogaa? Je li problem u ljetu ili u pojedincima? Kada je u pitanju ljeto i boanstvena priroda koju ono pred stavlja, s njime je sve u redu. To je najvia objava Boanske stvaralake moi na Zemlji. S obzirom da iva bia, a posebice zemaljski ovjek, ive usred te boanstvene objave, moglo bi se pomisliti da oni ive u odgovarajuem obliku sree. No, tome nije tako. lako je ovjek razvio svoju inteligenciju i ima spo sobnost miljenja i istraivanja, on u velikoj mjeri ivi u nesrei i patnji, u tuzi i nevoljama; njegov je svakodnevni ivot potpuna suprotnost "raju". Dakle, Boja je manifestacija ili smisao ivota izvan dosega svijesti ili sposobnosti razumijevanja zemaljskog ovjeka. "Raj" odnosno najvia mentalna svjetlost sjaji svijetom, ali zemaljski ju ovjek ne vidi i stoga u odgovarajuoj mjeri ivi u tami. ivjeti u tami, pritom, znai biti bez svjetlosti; to je poput ivota u ta mnici. Sada bi se moglo pomisliti da zemaljski ljudi ive u tamnici iskljuivo zbog svojeg nedovoljnog razvoja. I to je u velikoj mjeri tono. Meutim, tome se mora dodati da svaki stupanj evolucije ima svoju svijetlu i svoju mranu stranu. Ove svijetle i mrane strane svakog stupnja evolucije ovise o poseb nim zakonima na kojima se temelji svaki stupanj razvoja. injenica je da sva ki stupanj evolucije ima svoje posebne zakone koji se do neke mjere razlikuju od zakona ostalih stupnjeva evolucije. Ukoliko se ti zakoni ispunjavaju nastaje samo mentalna svjetlost, to podrazumijeva sreu u mentalitetu bia na doti nom stupnju. Ako se, meutim, oni kre, u mentalitetu ili mentalnom ivotu dotinih bia nastupa tama. Ova svjetlost i tama bitno variraju na razliitim stupnjevima evolucije. Na stupnju evolucije tigra sreu i dobrobit predstavlja ubijanje i prodiranje drugih ivih bia. Ako tigar, u drugu ruku, ne bi ubijao, patio bi i gladovao. Ako, s druge strane, pogledamo visoko razvijenog inte-

3. POGLAVLJE Veina ljudi jo uvijek gleda na pozornicu prirode kao na izraz sluajnosti Imajui u vidu da "godinja doba" igraju tako vanu ulogu u naem ivotu da odreuju sam ivot, kako je mogue da ih milijuni misleih bia vide samo kao automatske funkcije koje su nastale kao rezultat puke sluajnosti? Doi sta, nije li tono da oni vide sluajnost u svemu to je stvoreno i svemu to je nastalo oko ovjeka? Zar nije istina da velika veina ljudi, ak i usred sjaj ne, blage ljetne prirode, sa svim njenim divotama, osjea samo ljutnju, bijes ili potpunu mrnju prema nekome? Ne postoje li brojni ljudi koji oajavaju zbog ovog ili onog? Neki osjeaju duboku tugu, a drugi kliu u nenormalnoj radosti. Neki se dave prederavanjem i opijanjem, dok drugi umiru od gladi i

138

Martinus

mentaini

zatvori

139

lektualnog humanistu, vidimo da bi ovo bie bilo krajnje nesretno kada bi nekom drugom biu nanijelo i najmanju povredu ili neugodnost, dok bi bio istinski oduevljen svaki puta kada bi nekome uistinu mogao pomoi. Dakle, svijetla strana jednog stupnja evolucije je ubijanje, dok isti princip predstavlja tamu ili mranu stranu drugog stupnja evolucije.

6. POGLAVLJE Razlika izmeu pogana i krana nije tako velika kao to veina ljudi misli Meutim, u svakodnevnom ivotu, u svakodnevnoj manifestaciji bia, razlika izmeu ta dva duhovna smjera nije tako velika. Sve dok bia koja su upuena u kransko uenje i dalje mogu ratovati, osveivati se i kanjavati, biti netr peljiva prema onima koji misle drukije, mogu lagati te prikriveno ili otvo reno varati, ak i krasti, pljakati ili otuivati, oni nikako nisu pravi "krani" nego slue poganskom bogu, iako slubeno imaju "Bibliju" u kojoj se ui da ovjek treba voljeti svojeg blinjeg kao samoga sebe. Drugim rijeima, biti pravi "kranin" ne znai biti krten ili firman u crkvi ili uzimati svetu priest. "Krani" koji su krteni i firmani, koji su obavili sve te formalnosti, jo uvijek mogu biti "pogani", dok "pogani" ili bia koja nisu ni krtena ni firmana i koja nita ne znaju o svetoj priesti ili nekoj drugoj "kranskoj" pojavi, mogu biti pravi "krani". "Kranstvo" - pod ime ovdje podrazumijevamo najvii oblik ljubavi prema blinjemu - nije neto to bi se trebalo oitovati samo rijeima i jezikom, kao to je sluaj sa svim "kranima" koji su u sukobu sa svojim blinjim ili koji s biima oko sebe ratuju, ve bi se trebalo, u najveoj mogu oj mjeri, manifestirati "djelima i u istini". Dva velika svjetska rata kao i ostali ratovi koji se vode diljem svijeta nisu dio "Kranstva"; naprotiv, pripadaju "poganstvu". Kao to moemo vidjeti, prosjean zemaljski ovjek jo mnogo toga moe poeljeti da se ostvari od kranskog evanelja.

5. POGLAVLJE "Pogani" i "krani" Prosjeni zemaljski ovjek nalazi se izmeu ova dva stupnja evolucije. Na evolucijskom stupnju ovjeka Vikinga vidimo nau blisku srodnost sa stup njem tigra, dok na stupnju naprednog "krana" vidimo srodnost s mental nim stupnjem visoko-intelektualnog ili iniciranog bia. Mentalna svjetlost ili mrana strana ovjeka Vikinga predstavlja dakle istu suprotnost stupnju modrenog, kulturnog i humanog ovjeka. ovjek Viking uiva u pobjeiva nju i tlaenju drugih bia, te u pljakanju njihovih dobara. Suprotno tome, humani i kulturni ovjek uiva u pomaganju drugima, kao to u velikoj mjeri trpi grinju savjesti ukoliko se u dovoljnoj mjeri ne rtvuje za svoje blinje. Nije nimalo neobino da Viking i kulturni ovjek nisu mogli ivjeti u skladu s istim moralom, i da je na taj nain postupno stvorena razlika izmeu "po gana" i "krana". Pod "poganima" treba podrazumijevati bia koja jo uvijek ive u vjeri u boga ili bogove koji mogu postati "bijesni" i "spremni za borbu" koji "ka njavaju" i koji se "osveuju", u boanstva iji su ideali manje ili vie rat ili pak tlaenje drugih bia. Pod "kranima" se, u drugu ruku, podrazumijevaju bia koja vjeruju samo u istinski najvieg, humanog ili ljubeeg Boga koji ne "ka njava", koji se ne "osveuje" i ne postaje "bijesan", koji, naprotiv, putem svoje stvaralake sile odreuje da je "sve vrlo dobro", i da je svako bie apsolutni gospodar svoje vlastite sudbine, te da moe odluivati o vlastitoj svjetlosti i tami.

7. POGLAVLJE Zemaljski ovjek jo uvijek nije potpuno razvijeno ljudsko bie Upravo taj nedostatak "Kranstva" danas utjee na sudbinu svih zemaljskih ljudi. Ve smo spomenuli da je pravo Kranstvo istovjetno pravoj ljubavi prema blinjem, kao to prava ljubav prema blinjem predstavlja "ispunjenje svih zakona". to je to "ispunjenje svih zakona"? U ovom kontekstu "ispunje nje svih zakona" isto je to i ostvarenje ili ispunjenje svih onih uvjeta koji su neophodni da bi ovjek uistinu postao pravo "ljudsko bie". Moe li tada "ljudsko bie" ivjeti i postojati bez doivljavanja istinskog "ljudskog" postoja nja? Ne, savreno ili potpuno razvijeno ljudsko bie nikako ne moe ivjeti a

140

Marttnus

Mentalni zatvori

141

da njegov ivot ne predstavlja iskustvo pravog "ljudskog" postojanja. Nedovr eni ovjek, to znai "zemaljski ovjek", jo uvijek ivi svoj svakodnevni ivot a da nikada nije doivio pravo "ljudsko" postojanje. On je do sada doao do faze da je stekao fiziki organizam koji je predvien da predstavlja boravite ili instrument za pravi "ljudski" mentalitet. Iskljuivo zato on se danas naziva "ljudskim biem" budui da sada posjeduje takav organizam. Ali nije potreb no posebno temeljito istraivanje da bi se uvidjelo kako bie u organizmu ze maljskog ovjeka ima mnogo toga zajednikog sa ivotinjama, ili je pak toliko ivotinjski u svojem mentalnom stavu prema svojim blinjima da, u velikoj mjeri, ne postoji nikakva razlika izmeu zemaljskog "ovjeka" i "ivotinje". U svim situacijama kada zemaljski ovjek postaje bijesan, ispunjen mrnjom ili osvetoljubiv, kada ratuje, u svim situacijama kada se laktovima probija na raun drugih, kao i u svim situacijama u kojima lae, vara i krade, njegova je svijest potpuno identina ivotinjskoj svijesti.

ljan samim sobom ili nesretan. Upravo to nezadovoljstvo nazivamo "grinjom savjesti". Za naprednog i kulturnog ovjeka grinja savjesti uvijek e podrazu mijevati spoznaju da je on koristio "ivotinjski" umjesto "ljudskog" naina i vota. Zbog toga doivljava ne samo isto fizike neugodnosti do ega je doveo primitivan nain ivota; on takoer doivljava mentalne neugodnosti uvida da je u potpunosti mogao izbjei neugodnosti ili proizlazeu nesretnu sudbi nu samo da se drugaije ponaao, vie u duhu ljubavi prema blinjem, a manje u duhu sebinosti. Budui da ivotinja ima pristup samo ivotinjskom nainu ivota, taj je nain ivota, kao to smo ve spomenuli, za to bie normalan. Ona zbog toga ne moe imati nikakvu grinju savjesti. Ona ivi u skladu sa svojim postojanjem, sa sudbinom svojeg ivota i sretna je. Ona je jo uvijek u velikoj mjeri u "raju". Meutim, napredni i pravi kulturni ovjek poeo je stjecati pravo da sam odluuje hoe li njegovo doivljavanje ivota biti sretno ili nesretno. On je u prilici birati izmeu dva naina ivota, od kojih mu jedan prua sretno, a drugi nesretno doivljavanje ivota.

8. POGLAVLJE "Grinja savjesti" 9. POGLAVLJE Zemaljski ovjek ivi u skladu s mijeanim moralom Ali zato zemaljski ljudi ive u tako velikoj nesrei, ratu i patnjama? Zbog ega nepokolebljivo ne odaberu takav nain ivota koji e im neizbjeno omogu iti sretno doivljavanje ivota? S obzirom da je takav izbor iskljuivo pitanje znanja, pojedinac ne moe izabrati ispravan nain ivota sve dok on ne zna koji je od ova dva naina ivota onaj koji vodi ka srei. S obzirom da je "i votinjski" nain ivota stariji i ivi u biu kao naviknuta svijest, dok je pravi "ljudski" nain ivota neto relativno novo, neto to je tek u neznatnoj mjeri usaeno u bie kao naviknuta svijest, ovaj se novi nain ivota tek poeo ko ristiti, a potiu ga crkve, propisi i ideali humanih svjetskih religija. Taj novi ili savreni "ljudski" nain ivota jest neto to se tek treba stei, jer se nalazi tek u embrionalnom stanju. Zemaljski ovjek se tek ui tom novom nainu ivota, dok je u drugu ruku iskusan majstor u koritenju "ivotinjskog" naina ivota. Samo se po sebi razumije da u takvim okolnostima ne moe biti mira na svijetu. Pravi "trajni mir" kojemu zemaljski ovjek tei ne moe postati savr ena stvarnost sve dok su bia koja ga mogu stvoriti jo uvijek samo poetnici u razvoju naina ivota na kojem se mir iskljuivo temelji. Zbog toga je pri-

I dok opisane situacije predstavljaju normalan nain ivota za ivotinje - jer su jedini nain njihovog preivljavanja - one se nikako ne mogu smatrati nor malnima za naprednog zemaljskog ovjeka, jer je on predodreen za mnogo savreniji nain ivota, koji se temelji na potpunoj suprotnosti ratobornom ili ivotinjskom nainu ivota. Razlika izmeu ivotinje i zemaljskog ovjeka sastoji se u tome da dok ivotinja moe izabrati samo jedan odreeni nain ivota - naime, onaj "ivotinjski" - zemaljski ovjek ima na raspolaganju ne samo ivotinjski oblik ivota, ve i nain ivota koji mu predstavlja potpunu suprotnost. S obzirom da potonji oblik predstavlja suprotnost svakom ratu, on je identian ljubavi prema blinjem. U zemaljskom su ovjeku dakle pred stavljena dva dijametralno suprotna naina ivota. Ovdje je oigledno da to ne samo da stvara osnovu za rat protiv blinjeg, protiv bia u vlastitoj okolini, nego pojedinca dovodi i do sukoba sa samim sobom. S obzirom da pojedinac uslijed toga unutar sebe ima mogunost koristiti dva naina ivota (od kojih je jedan savren i omoguuje savreno doivlja vanje ivota, a drugi je nesavren i stoga omoguuje odgovarajue nesavreno doivljavanje ivota) on e, svaki puta kada upotrijebi nesavreni (ivotinjski) nain ivota i zbog toga doivi nesavreno ivotno iskustvo, postati nezadovo-

142

Martinus

Mentalni zatvori 11. POGLAVLJE Mentalni zatvori

143

vremeno sasvim prirodno da zemaljskim ljudima jo uvijek u odgovarajuoj mjeri upravljaju predrasude koje se temelje na "ivotinjskom" mentalitetu, kao to su ideali koji slave rat, "sveti bijes" i "opravdana ljutnja", ili pak u velikoj mjeri razmiljaju u skladu s moralnim principom koji predstavlja mjeavi nu sebinih Vikinkih ideala i poslovnih ideala pod etiketom "Kranstva" ili imena bilo koje druge velike svjetske religije. Prema tome, moderna civilizaci ja ili dananja svjetska kultura predstavlja samo profinjenu manifestaciju tog pomijeanog morala temeljenog na tehnologiji i znanosti, a koji odobravaju zakoni koji potjeu sa iste mentalne razine.

10. POGLAVLJE Zato je zemaljski ovjek nesretan

Usred tog kaosa sljedee su rijei stotinama godina odjekivale sa tisua propo vjedaonica: "Ljubi blinjeg svog kao samoga sebe", "Okreni desni obraz kada te udare po lijevom", "Ne osveuj se, ja u vratiti, kae Gospodin", "to ije to e eti", kao i "Tko se maa laa, od maa e i poginuti". Moe se zakljuiti da ova uenja slue razvoju isto "ljudskog" naina ivota. Ona ni na koji nain na mogu predstavljati podrku "ivotinjskom" nainu ivota, pa ak ni "sve tom bijesu" ili "pravednoj ljutnji". No, kako prakticiranje "ivotinjskog" naina ivota ili naina ivota koji ne potuje spomenute zakone uvijek nanovo vodi ka ratu, sakaenju, muenju, propasti, poniavanju, tlaenju, bezbonosti i de presiji, postaje sve oiglednije da zemaljski ovjek vie ne moe pronai sreu u ivotinjskom nainu ivota. A ukoliko se srea ne moe pronai u ivo tinjskom nainu ivota, ona se moe pronai samo u njegovoj suprotnosti: u ljudskom nainu ivota. A to je prirodnije od toga da zemaljski ovjek, koji je stekao ljudsko tijelo ili organizam, ujedno ima i ljudski mentalitet? To je, da kle, namjera prirode, a time i volja Boja za zemaljskog ovjeka. Da napredni, razvijeni ovjek u svojoj najdubljoj nutrini to poinje razumjeti postaje jasno po tome to trpi grinju savjesti svaki puta kada djeluje u skladu s tradicijama ivotinjskog carstva i kri zakon ljubavi prema blinjem. "Dobro" koje eli i niti, on ne ini, ve "zlo" koje ne eli initi, on ini. Ne predstavljaju li upravo takve okolnosti korijen svake nesree zemaljskog ovjeka? I ne izraavaju li te rijei svaku grinju savjesti intelektualnog ili naprednog, razvijenog zemalj skog ovjeka?

Svaki puta kada zemaljski ovjek ne ini dobro koje eli ve, naprotiv, ini zlo koje ne eli initi, on pokazuje da nije slobodno bie koje moe initi to eli. Ali ako on nije slobodno bie, on samo moe biti "neslobodno" bie. On je zatvoren u onome to ga sprjeava da ini dobro koje eli initi. A taj e zatvor uvijek predstavljati neku "ivotinjsku" tradiciju koju on jo nije nadiao i kojoj je stoga podloan. ivotinjske tradicije, navike i sklonosti predstavljaju, dakle, mentalne zatvore unutar kojih si pojedinac nanosi vee ili manje fizike muke ili patnje, ve u skladu s mjerom u kojoj je podreen tim ivotinjskim navikama ili sklonostima. Da tu nisu u pitanju samo neki pojedinci, ve se to, naprotiv, tie cjelokupnog ovjeanstva, koje je jo uvijek u velikoj mjeri zatvoreno u ivotinjski nain ivota, moe se vidjeti iz velikih svjetskih ratova, politikih i religioznih ratova i iz velike udnje za profitom u ime "biznisa", to ve tako dugo mui sve zemaljske ljude. Nimalo ne iznenauje da sve vie i vie zemaljskih ljudi poinje uviati i razumjeti da kransko ili biblijsko uenje o ljubavi prema blinjem o kojem su uili kao djeca nije namijenjeno samo lakovjernima ili naivnima, ve je ono, u najveoj moguoj mjeri, nami jenjeno svim ljudima na Zemlji; tovie, ono je apsolutno "jedino potrebno" u sudbini zemaljskog ovjeanstva kao i u sudbini svakog pojedinca kako bi se uistinu mogao stvoriti pravi "ljudski" mentalitet u fizikom "ljudskom" organizmu koji zemaljski ovjek ve posjeduje. Doista, zar se ne slaete da je usvajanje znanosti o ljubavi prema blinjem nunije i uinkovitije u stvaranju svjetskog mira od npr. atomske bombe? Zar netko vjeruje da ta bomba ili neko drugo takozvano tajno oruje ili naprava za ubijanje i unitavanje moe ukloniti ivotinjski mentalitet iz "ovjekovog" fizikog tijela, iz organizma ze maljskog ovjeka?

12. POGLAVLJE Zemaljski ovjek vie voli uzimati nego davati Zar nismo svjesni da pobjeda koja je izvojevana atomskom bombom ili ne kom drugom napravom za ubijanje ili sakaenje jo u veoj mjeri uzrokuje kod svojeg izvora agonizirajuu grinju savjesti koja ga primorava da zavapi

IM

Martinus

Mentalni zatvori

145

prema nebu: "Dobro koje elim initi, ne inim, ve zlo koje ne elim, ja i nim"? Ali moe li to pomoi onima koje je on osakatio ili ubio? Moe li tim vapajem netko vratiti djeci njihove roditelje, a roditeljima njihovu djecu koje je on ubio pomou te visoke tehnologije smrti? I moe li netko stei unutar nji mir, biti osloboen grinje savjesti pomou jo smrtonosnije tehnologije? Da li netko vjeruje da je samoubojstvo smisao ivota ili put ka srei? Nije li samoubojica najjadnije i najbjednije bie na svijetu? Nije li to krajnji pokuaj bjeanja od vlastite odgovornosti i preoptereivanja drugih s njom? ak i i votinje to ne rade kako bi izbjegle vlastitu odgovornost i sudbinu. Vjerujemo li da takav mentalitet odgovara prekrasnom, uspravnom "ljudskom" fizikom organizmu koji je stekao zemaljski ovjek i kroz koji njegove oi mogu nepre stano biti okrenute prema zvijezdama, suncu i Bogu? Ne, zemaljski je ovjek vezan i ogranien svojim vlastitim "ivotinjskim" idejama koje se temelje na sebinim, egoistinim eljama. Ove elje i ideje stvaraju njegovu sliku ivota, njegov pogled na svijet. U toj slici ivota ili slici svijeta on sam zapravo igra glavnu ulogu. I kao takav on postavlja prilino velike zahtjeve biima oko sebe, zahtjeve koji u pravilu ne odgovaraju onome to bi on trebao dati tim biima. On stoga zahtijeva vie od bia oko sebe od onoga to im je spreman za uzvrat pruiti. On e stoga "radije uzimati nego davati". I kada njegova udnja ili elja nije ispunjena on osjea da mu ivot i ljudi oko njega nanose nepravdu.

silom. I upravo se takvo manifestiranje ivota od strane neukog egoista do ivljava kao "nepravda". Kada ivot zahtijeva od pojedinca mentalno i fiziko vlasnitvo koje je stekao na egoistian nain, to se u odgovarajuem stupnju doivljava kao fiziki neuspjeh ili mentalni slom. Tu i tamo dolazi do nesret nih dogaaja. Prividno nita nije sveto. A u brojnim situacijama postignuti rezultat ne odgovara borbi i potekoama koje su bile neophodne da bi se dolo do njega. Ovdje je oigledno da se takav pojedinac nalazi u kozmikom zatvoru, a ne u kozmikoj slobodi. Da taj zatvor ponekad moe biti poprili no straan i da se iz njega ne vidi izlaz moe se vidjeti iz injenice da mnogi takvi nesretni ljudi pribjegavaju samoubojstvu i vjeruju da e na taj nain u potpunosti unititi svoj ivot, za to smatraju da je neusporedivo bolje od ovog prividno beznadnog postojanja. ivo bie ne moe pasti u veu tamu, ne moe biti vie vezano i ogranieno, a time i udaljenije od svojeg izvorno boanskog, suverenog stanja. Nije li jasno misleem ljudskom biu da takva sudbina ne moe predstavljati pravi smisao ivota? Nije li oigledno da smo ovdje suoeni s neuspjelom sudbinom? Meutim, takve su sudbine izuzetak. U veini sluajeva iako sudbine nisu savrene ili potpuno sretne, one se ipak nalaze na vioj razini od gore spomenutih, kao to postoje sudbine koje su gotovo potpuno savrene i iji se izvor ve javlja kao potpuno slobodno ili kozmiki suvereno bie. Podrazumijeva se da ovaj potonji oblik sudbine ili doivljavanja ivota predstavlja smisao ivota, a ne onaj koji vee pojedinca za kozmiko ropstvo.

13. POGLAVLJE 14. POGLAVLJE Smisao ivota Kozmika sloboda

S obzirom da se zakon ivota, uvjeti za doivljavanje savrenog ivota ili pra ve sree, moe oitovati ili ostvariti samo kroz "davanje umjesto uzimanja", iz toga proizlazi da bie koje "radije uzima nego daje" i koje to prakticira kao nain ivota ne moe postii pravu sreu ili apsolutno savreni oblik doiv ljavanja ivota. Susretat e se s preprekama u zadovoljavanju svojih elja i u tome e vidjeti samo "nepravdu". Stoga e u brojnim situacijama biti primo rano "davati umjesto uzimati". "Podaj caru to je carevo, a Bogu to je Boje" znai da se vjeni princip ivota ili zakon ivota - "radije davati nego uzimati' - mora prije ili kasnije ostvariti. Prema tome, nitko ne moe umaknuti tom zakonu. Sve to je netko na sebian nain oteo svojem blinjem mora se prije ili kasnije otplatiti. Ako se to ne napravi dobrovoljno, sam e ivot to ostvariti

Koja je, dakle, razlika u stavu prema ivotu izmeu kozmiki neslobodnog i kozmiki slobodnog bia? Kozmiki neslobodno bie eli da ivot ugaa njegovim eljama i ako se to ne dogodi onda je on razoaran: ivot se ne prilagoava pojedincu, pojedinac je taj koji se mora prilagoditi ivotu. Kozmiki slobodno bie eli se prilagoditi ivotu i na toj elji temelji svoj ivot, a zahva ljujui toj elji dosee najviu radost, sreu ili blaenstvo u svojem svakodnev nom postojanju. On se osjea slobodnim od svih ograniavajuih i sputavajuih okova. Njegova je itava organska i mentalna struktura iskljuivo usmje rena na oitovanje principa davanja umjesto uzimanja. U tom sluaju on ne moe biti razoaran. Uvijek postoji potreba za takvom manifestacijom, kao

146

Martinus

Mentalni

zatvori

147

to bezbrojni ljudi trebaju simpatiju ili ljubav. Kozmiki slobodan ovjek toliko je napredovao u razvoju da on ima ovu boanstvenu karakteristiku: ne oekuje da svijet ili bia budu drukiji nego to jesu. Upravo ta plemenita kozmika karakteristika u potpunosti oslobaa inicirano bie od razoaranja. Ako on susretne bie koje je ljubazno sretan je zbog toga; a ako susretne bie koje je neljubazno ili ak neugodno, on takvo bie razumije. On zna da je to njego va priroda, njegov naroiti oblik manifestacije njegovog stupnja razvoja. To bie nije krivo to je primitivno. On nikako ne moe manifestirati ponaanje koje pripada stupnju razvoja koji jo nije dosegnuo. Inicirano ili intelektualno slobodno bie moe to prihvatiti i zbog toga ne oekuje nikakav drugi oblik oitovanja od upravo onoga koji odgovara stupnju razvoja tog bia. Upravo je isto razumijevanje ili znanje izrazio Krist na kriu rekavi: "Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine". On je uvidio da je ponaanje njegovih krvnika pripada lo prirodi njihovog stupnja razvoja na isti nain na koji je ponaanje tigra u skladu s njegovom prirodom. On je znao da bi bilo jednako budalasto biti ljut na njih jer su oni slijedili prirodu svojeg stupnja, kao to bi bilo budalasto biti ljut na tigra jer je on slijedi svoju prirodu.

sobom nosi putovanje podrujem primitivnih bia i mogao se zatititi. Kada bi ueni ili civilizirani misionar otiao u praumu kako bi preobratio kanibale i ako bi ga oni pojeli, odgovornost za to ne lei na kanibalima, ve iskljuivo na misionaru. Kanibali ive na svojem vlastitom teritoriju i neizbjeno slijede ponaanje koje je normalno za njihov stupanj razvoja. Netko bi mogao rei da je misionar takoer slijedio svoju prirodu. Ali kada mu se to dogodilo, to je bilo zato to je on, a ne kanibali, napustio posebno podruje koje odgovara njegovoj prirodi ili stupnju razvoja i otiao na podruje koje predstavlja po druje manifestacije drugih bia. To to on nije mogao izbjei, u veoj ili ma njoj mjeri, protivniko ponaanje bia koja kontroliraju to podruje sasvim je prirodno, kao to je prirodno da bi on poginuo ako bi odluio skoiti sa etvrtog kata na beton ili asfalt. Takvo unitenje njegovog tijela ne ini asfalt neprirodnim ili vrijednim osude. Naprotiv, treba osuivati ponaanje "Jastva" koje je dovelo tijelo u takvu situaciju u kojoj je neizbjeno moralo biti ubijeno ili uniteno. Ako je Jastvo mislilo da takvo ponaanje moe stvoriti neto izuzetno dobro, to moe kompenzirati unitenje tijela, kao to je bio sluaj s Isuso vim raspeem, to je onda neto posve drugo. Ali to ne opravdava ljutnju ili osvetu protiv "primitivnih" bia na ijem se podruju to odigralo i za koje je isti dogaaj bio smatran kao potkopavanje tradicija koje su za njih bile svete i apsolutne.

15. POGLAVLJE to inicirani zna Inicirano bie zna da ovjek ne moe pomou ljutnje, nasilja ili sile mijenja ti prirodu drugih bia, prenijeti ih sa jednog stupnja razvoja na drugi, ve to premjetanje bia sa jednog na drugi stupanj uzrokuje sami ivot putem dulje ili krae evolucije. To to netko moe pomou sile primorati bie da izvrava njegovu volju na ovom ili onom podruju nije istovjetno uzdizanju dotinog bia na vii stupanj. Jer primoravanje ivotinje na poslunost silom predstavlja samo "dresuru". To je vjetina koju ivotinja izvrava samo da bi bila poteena trenerovog bia. Ali trenirana ivotinja nema pojma zato se ta dresura mora izvoditi na taj nain a ne na neki drugi, i zbog toga ne moe po stati razvijenija. Ako ovjeka napadne tigar, to nije greka tigra, jer taj napad predstavlja prirodu tigra koja je za njega od ivotne vanosti. Naprotiv, to je ovjekova pogreka koji je bio svjestan kako je opasno putovati podrujem u kojem ima tigrova. Ako visokorazvijeno ili inicirano bie napadne ili uznemi ruje neko primitivno ljudsko bie, odgovornost za to ne lei na primitivnom ve naprotiv na razvijenom ili iniciranom biu. On je znao kakav rizik sa

16. POGLAVLJE Bit zakona odmazde

Ovdje smo doli do biti zakona karme ili odmazde. Nalazimo se na podruju na kojem gotovo svi neinicirani ili neintelektualni ljudi pogreno sude i na taj nain sabotiraju svoju vlastitu duhovnu slobodu ili ograniavaju svoju slo bodnu volju, a od svoje sudbine rade mentalni zatvor u kojem ele zatvoriti sve i svakoga. Njihov se odnos prema blinjem ili okolini zapravo svodi, a da oni toga nisu svjesni, na odnos izmeu zatvorskog uvara i zatvorenika. Odnosno, u najgorim sluajevima odnos postaje upravo takav. Zatvorenici u tom kozmikom ili mentalnom zatvoru silno ele pobjei. Ono to je ovdje "zatvoreno" jest svijest ili misaoni svijet pojedinca. U tom misaonom svijetu pojedinac ima itavi niz odjeljaka ili podruja na koja je smjestio sve i svako ga u skladu sa svojim simpatijama i antipatijama. A izvor te simpatije ili anti-

Martinus

ivicruuini

UIVUIi

patije predstavljat e osnovu neijeg odnosa prema blinjem i okolini. To e odreivati kakve e presude to bie donositi, kakvu zatvorsku eliju e kome dodjeljivati, koga e favorizirati a koga e odbacivati u svojem misaonom svi jetu ili podruju svijesti. Zbog toga je vrlo nezgodno da obini zemaljski ovjek eli neto ili neto zahtijeva od svih bia i stvari s kojima doe u kontakt. U pravilu je on stvo rio svoju vlastitu sliku o tome kako bi bia i stvari trebali izgledati. Ako ono to on susretne ili s ime doe u kontakt ne odgovara toj slici, to bie postaje manje ili vie razoarano. A to razoaranje moe voditi u neugodnosti, koje onda vodi ljutnji ili bijesu, a time i prema proganjanju ili ratu protiv dotinih bia ili stvari. A upravo je to proganjanje ili rat ono to na kraju sabotira nje govu sreu i ivotnu radost. Dakle, nesrea takvih bia sastoji se od svih onih predrasuda protiv bia i stvari od kojih se zapravo sastoji njegova svijest. I to bie ima vie takvih pristranih ili fosiliziranih predrasuda o biima i stvari ma, tim mu se neugodnijima ine ta bia, to znai njegova okolina i njegovi blinji. A prema tim blinjima on e biti ispunjen vrlo neljubeim i proganjajuim kritiziranjem, koje zapravo postaje klevetanje ili ogovaranje dotinih bia. Upravo je na to "kritiziranje" upozorio spasitelj svijeta kada je rekao: "Ne sudi da ti se ne sudi! Jer kakvim sudom sudi, takvim e ti se suditi i kakvom mjerom mjeri takvom e ti se mjeriti." A u skladu s time su i ove njegove ri jei:"... kada te netko udari po desnom obrazu okreni mu i drugi".

nji ne zadovoljava ideale za koje onaj koji kritizira smatra da bi ih on trebao zadovoljavati? Ali s obzirom da taj blinji u svakome trenutku moe pred stavljati samo svoj vlastiti stupanj razvoja (na potpuno isti nain na koji tigar u svakome trenutku mora oitovati svoj stupanj razvoja, a janje pak svoj), s tim je "blinjim" sve u redu. Naprotiv, neto nije u redu s onim koji kritizira. to je zlobnije i okrutnije kritiziranje ili prosuivanje njegovog blinjeg, tim vie on otkriva svoje vlastito neznanje i nesavrenstvo. On ne sudi o svojem blinjem, ve o sebi. I upravo ga to vjerovanje da neto nije u redu s blinjim ili okolinom i da bi oni trebali biti drukiji, sprjeava da vidi svojeg blinjeg i svoju okolinu onakvima kakvi jesu. Njegovo je vjerovanje ili praznovjerje postalo zatvor njegovog ivota ili njegove svijesti. Ne razumije da se nalazi u mentalnom zatvoru i da su ono to on vidi iz tog zatvora i njegovo proizlazee kritiziranje i ponaanje prema blinjem protiv prirode, i da ga to dovodi u trajan sukob sa samim zakonom ivota ili zakonom o ljubavi prema blinjem. On e itavo vrijeme manje ili vie biti zauzet ratovanjem sa svojim blinjim i svojom oko linom. eli ili inzistira da bi oni trebali biti onakvi kakvi njemu odgovaraju gledano iz njegove svijesti ili misaonog svijeta. On je zapravo zauzet inzistiranjem da bi tigar trebao biti blag poput janjeta, a razbojnik savren poput Kri sta. U mentalnom zatvoru neznanja i praznovjerja u kojem se on nalazi, nije u stanju vidjeti da ivotinjska iva bia zapravo predstavljaju sag od cvijea na livadi, cvijea koje se razvilo do vieg oblika. Livada je svakodnevni ivot. Isto kao to se cvijee na livadi sastoji od vrlo razliitih boja i vrsta, tako i zemaljski ljudi predstavljaju veliku raznolikost mentalnih boja i vrsta. Kao to bi bilo budalasto proklinjati cvijet zbog njegove naroite boje i vrste, isto bi tako bilo budalasto proklinjati ili osuivati zemaljskog ovjeka zbog njegove mentalne boje i vrste. Isto kao to cvijet nije kriv to pripada odreenoj vrsti ili to ima odreenu boju, tako i zemaljski ovjek nije kriv zato to ima ovu ili onu mentalnu boju ili karakter. Kanjavati i osuivati zemaljskog ovjeka jer on nije aneo ili moralni genij bilo bi istovjetno kanjavanju psa jer je pas, a ne neko drugo bie. Bilo bi to identino kanjavanju "ivotinje" jer nije "ljud sko bie". Takvo ponaanje moe iskazivati samo bie koje, u svojem neznanju, juri tamo gdje se aneli ne usuuju prii.

17. POGLAVLJE to se otkriva kroz ovjekovu potrebu da osuuje druge U emu je opasnost kada se "osuuje" ili proganja druge zlobnim kritizira njem? Opasnost u priinjavanju neugodnosti svojem blinjem osvetoljubivim prosuivanjem i kritiziranjem iskljuivo se sastoji u tome da se taj blinji nalazi upravo tamo gdje treba u danom trenutku i da on moe biti predstav nik samo svojeg stupnja razvoja. Jer tko moe biti drukiji nego to jest? Ne mora li sam spasitelj svijeta, majstor ili visokointelektualno bie biti upravo takav kakav jest? Zar nam nije jasno da je jednako nemogue za "razbojnika da bude "Krist" kao to je za "Krista" nemogue da bude "razbojnik"? Zato onda inzistirati da "razbojnik" u manjoj ili veoj mjeri mora biti poput "Kri sta"? Nije li upravo to sr svakog proganjanja ili zlobnog kritiziranja od strane zemaljskog ovjeka? Ne odnosi li se to kritiziranje na injenicu da dotini bli-

IDU

marunus

18. POGLAVLJE to zemaljski ovjek zna a to ne zna Kada je u pitanju biljno carstvo zemaljski ovjek zna savreno dobro da nema smisla ljutiti se na korov zato to nije rua, meutim, kada su u pitanju nje govi blinji i njegova okolina on inzistira da sve i svi budu rue i ljiljani. Ne razumije da su ta bia i okolina zapravo samo biljno carstvo ili svijet cvijea u naprednijem obliku u evoluciji, i da ovdje, gdje se biljke javljaju u ivotinj skom obliku, u krvi i mesu, takoer mora postojati obilje boja i struktura kao to je to sluaj s biljnim oblicima u biljnom carstvu. Istina je da su boja i struktura kod ivotinjskih "biljaka" (ivotinje i zemaljski ljudi) vie unutar nje vrste nego kod biljnih biljaka, ije su boje vanjske i fizike prirode. Kod ivotinjskih "biljaka" evolucija je odavno pretvorila te vanjske, fizike boje u unutarnje, manje ili vie fiziki nevidljive boje. Nevidljive boje predstavljaju ono to nazivamo misaonim svijetom bia, to je psiha ili takozvani "karakter" ili "moral" koji se oituje kroz to bie. Dakle, dananji moral kod ivotinjskih bia istovjetan je vanjskim, fizikim bojama kod biljnih bia odnosno biljaka. Ali iako su te vanjske boje biljke postale neto psihiko, neto mentalno, i sto ga nisu izravno vidljive kod ivotinjskog bia, ne bi trebali zakljuili da su one postale standardizirane, to bi odreivalo da psiha ili moral ivotinjskih bia trebaju biti identini, poput vojnika u redovima ili figura iz istog kalupa. i votinjska bia pokazuju jednako obilje varijacija u psihi ili moralu kao to to biljke ili biljna bia pokazuju u njihovoj vanjskoj boji i strukturi. I kao to su boje i struktura biljaka prirodni i normalni za svaku pojedinu vrstu, tako su i mentalna boja i struktura, u obliku morala, prirodni i normalni za svaku i votinjsku vrstu. No upravo ovdje neinicirani zemaljski ovjek dolazi u sukob sa ivotom. On savreno dobro moe vidjeti vanjsku boju i strukturu biljaka, kao i to da su oni sasvim prirodni i normalni, ali ne moe uvijek vidjeti da su odreena mentalna struktura ili moral njegovih blinjih, koji predstavljaju boju i strukturu biljke na vioj razini, jednako prirodni i normalni. Takvom je biu teko, ako ne i potpuno nemogue vidjeti da je moral ili pogled na ivot koji se razlikuje od njegovog, jednako prirodan i normalan poput njegovog. On jo uvijek ne razumije da bia, iako imaju slinu fiziku vanjtinu, ipak moraju psihiki ili mentalno predstavljati "rue" i "korov", "ljiljane" i "masla ke", itd. On vjeruje da obzirom da njegovi blinji imaju isto fiziko tijelo kao i on, da bi oni trebali imati i istu vrstu karaktera ili mentaliteta poput njega. I upravo ovdje on inzistira da "lav" treba biti blag poput "janjeta", odnosno, inzistira da bi svi ostali zemaljski ljudi trebali biti poput njega. Smatra da su

neiji pogled na ivot i neiji moral iskljuivo pitanje volje. Ne razumije da mi samo moemo ivjeti u skladu s moralom naeg vlastitog stupnja razvoja, dok nam je potpuno nemogue ivjeti u skladu s moralom koji pripada viem stupnju od nae vlastite evolucijske stepenice. Da bismo mogli ivjeti u skladu s moralom tog stupnja, potreban je razvoj.

19. POGLAVLJE Sve dok pojedinac mrzi i proganja Stoga je apsolutno beskorisno eljeti ostvarivati moral vieg stupnja ukoliko nismo proli razvoj koji je neophodan da bi postali poput bia na tom viem stupnju. Niti jedno se bie svojom voljom i nekim udom ne moe uzdii na vii stupanj evolucije. Lav, tigar ili, drugim rijeima, ivotinja ne postaje ljud sko bie inom volje. Ta transformacija ili promjena nije in volje, ve pitanje evolucije. Isto tako prelazak sa jednog pogleda na ivot ili moral na drugi nije in volje ve pitanje evolucije. Stoga treba razumjeti da bi bilo glupo i protiv no svakoj pravednosti inzistirati da nai blinji moraju manifestirati isti mo ral ili pogled na ivot kao to je na. Ova glupost ima najvei negativni uinak na sudbinu neiniciranog zemaljskog ovjeka. S obzirom da je on jo uvijek, u principu, biljka meu obiljem biljnih vrsta na livadi, nikako ne moe biti sretan sve dok ivi u iluziji da sve ostale biljke ili blinji trebaju imati potpuno istu boju ili mentalitet kao i on. On nikada nee moi ostvariti tu elju. Njego vu e duu ispunjavati razoarenje, osjeaji muenitva i depresija, jer cvijee ne livadi ne mijenja boju i ne dozvoljava si da bude standardizirano samo zato to si to jedan mali cvijet u svojoj gluposti eli. I tako taj maleni cvijet, koji se naziva "zemaljskim ovjekom", to prije mora nauiti razumjeti da nije stvar u tome da se svi njegovi blinji, obilje boja i ljepote na cvjetnoj livadi, standardi ziraju u skladu s njegovom glupou, nedostatkom mudrosti ili iluzijom; ve naprotiv on se to prije mora osloboditi te iluzije ili gluposti tako da pokua shvatiti da obilje boja na cvjetnoj livadi, bilo to u obliku blinjih ili u obliku biljaka postoji iskljuivo zato da bi predstavljalo boansko poduavanje poje dinca, a ne da bi pojedinac, putem njih, poduavao Boga. Sve dok pojedinac mrzi i proganja sve to mu nije slino ili to mu nije po volji on ima udjela u unitavanju i ponitavanju svega to stvara "Boju sliku" u ivotu.

20. POGLAVLJE Jedini put izlaska iz mentalnih zatvora ivota S obzirom da je najvia ili najsavrenija srea vidjeti u svemu i svakome (to znai u svemu to je dostupno osjetilnom opaanju) samo "Boju sliku" oi gledno je da ovjek mora biti nesretan sve dok on, pa ak i nesvjesno, ima udjela u sabotiranju te "slike Boje". Kada je ovjek nesretan on je iskljuen iz stvarnog ivota koji iskljuivo predstavlja najviu sreu, a kada je ovjek is kljuen iz stvarnog ivota ili iz prave sree, on se nalazi u mentalnom zatvoru. A kako se zidovi tog mentalnog zatvora odravaju iskljuivo kroz ovjekovu elju da standardizira svijet i kroz inzistiranje da sve i svatko bude drukije nego to jest u ovome trenutku, on nikako ne moe biti sretan. U tom inzistiranju ovjek je u potpunom sukobu s Bogom. On eli da svijet bude na "njegovu sliku". Ali svijet samo moe biti na "Boju sliku". Prema tome, ivot i svijet e predstavljati mentalni zatvor i nesreu zajedno sa proizlazeom fizi kom patnjom ili nesretnom sudbinom sve dok ovjek ne shvati da se ne treba "Boja slika" pretvoriti u njegovu vlastitu sliku, ve naprotiv, njegova se slika treba pretvoriti u "Boju sliku". Klju izlaska iz mranog mentalnog zatvora praznovjerja i iluzije nalazi se iskljuivo u spoznaji da je "sve vrlo dobro" i da nai blinji mogu oitovati iskljuivo ono to je karakteristino za njihov stupanj razvoja i da ta manifestacija nikako ne smije predstavljati osnovu za netrpeljivost, mrnju ili proganjanje tih bia. I u potpunom razumijevanju toga ovjek e, u skladu sa spasiteljem svijeta, "okrenuti desni obraz kada ga udare po lijevom" i zavapiti ka nebu: "Oe, oprosti im jer ne znaju to ine".

Martinus

SEKUNDARNO I PRIMARNO USKRSNUE

Sa danskog na enleski prevela prevela asistirali

Mary McGovern, Harald Berglund, Frank Kjerup i Adam O'Riordan Sa engleskog na hrvatski preveo Davoriti Gruden

1. POGLAVLJE Isusovo uskrsnue iz groba Kao to znamo, u kranskom se svijetu slavi Uskrs kao spomen na izuzetni dogaaj koji se dogodio prije tisuu i devetsto godina u Jeruzalemu, a to je takozvano Isusovo uskrsnue. Kao to nam je poznato iz Biblije, Isus je bio razapet i proboden kopljem kako bi se uvjerili da je mrtav. Nakon toga bio je skinut sa kria i sahranjen u kamenoj pilji. Ispred groba bio je poloen ogro man kameni blok, a oko njega je straarila vojska. Bilo je to naveer na Veliki petak, no neto izuzetno se dogodilo u nedjelju ujutro. Straa je bila potpuno zbunjena, grob otvoren, a misteriozno bie u grobu reklo je da Isus vie nije tu, ve da je "ustao od mrtvih". Potvrdilo se to neto kasnije kada su Isusa prepo znali njegovi prijatelji: najprije Marija Magdalena, a kasnije njegova dva ue nika koji su se nalazili na putu za Emaus; a jo kasnije pojavio se pred svima njima. Jednoga dana kada su se oni okupili u sobi iza zakljuanih vrata zbog straha od idova, Isus se pojavio meu njima, govorio im i dopustio Tomi da dodirne njegove rane od avala i ostale tragove raspea na njegovom tijelu. Ovaj mistini dogaaj potaknuo je brojne, razliite poglede i interpre tacije. Potpuno vjerni Krani smatraju ga jedinstvenim udom, velikim u dom, dok moderni materijalistiki ljudi voeni jednako materijalistikom znanou najee taj dogaaj interpretiraju kao izmiljotinu. Materijalistika znanost, dakako, ne zna nita o okultnoj ili psihikoj sili na kojoj se teme ljio taj isto fiziki, psihofiziki dogaaj. Ona zbog toga ne moe objasniti, a stoga ni prihvatiti, takozvane "materijalizacije". Dakle, Isusovo "uskrsnue", "materijalizacija" ili fizika manifestacija njegovog postojanja nakon njegove fizike smrti, za materijalistiko, fiziko istraivanje, mora zauvijek ostati mi-

156

Martinus

otnunuur rtu

i primarno

usKrsnuce

10/

sterij. Sasvim je drugaije s intelektualnim psihikim istraivaem. Za njega ne predstavlja misterij ni nestanak Isusovog fizikog tijela iz groba, ni njegovo ponovno pojavljivanje pred uenicima nakon njegove fizike smrti. Zapravo, on vidi da ti dogaaji nisu uvjetovani visokim moralnim razvojem, ve ih mogu manifestirati i ljudi na mnogo niim moralnim stupnjevima od onoga koji je predstavljao Isus.

2. POGLAVLJE Stvarno primarno uskrsnue u Isusovom ivotu bilo je zasjenjeno uzbuenjem kranskog svijeta oko Isusovog sekundarnog "uskrsnua" ili materijalizacije pred njegovim uenicima Dakle, ovaj tjelesni, psihofiziki dogaaj koji je Isus, u obliku svoje "materija lizacije", manifestirao za svoje prijatelje, predstavlja za kozmiki inicirano bie samo neto sekundarno u Isusovoj misiji. Postoji drugo "uskrsnue" povezano s Isusovim ivotom i ponaanjem koje je primarno i mnogo znaajnije, ali to je temeljno uskrsnue zapravo bilo, unutar kranskog svijeta, u potpunosti zasjenjeno sekundarnim ili manje vanim tjelesnim uskrsnuem, koje se ot krilo u obliku Isusovih "materijalizacija". To to se Isus pojavio pred svojim prijateljima u tjelesnom, vidljivom i obliku koji je govorio nakon to je njegovo fiziko tijelo bilo javno uniteno ili ubijeno, naravno da je ostavilo snaan dojam ne samo na one Isusove pri jatelje koji su tome svjedoili, ve i na brojne kasnije generacije koje su obo avale i voljele spasitelja svijeta. Taj je dojam neprestano rastao sve dok nije, kao to je to danas sluaj, u potpunosti zasjenio pravo "uskrsnue", ije je Isus bio samo utjelovljenje. Bilo bi stoga korisno malo poblie pogledati ova dva oblika "uskrsnua".

bie, takozvani "duh", stvara privremeno fiziko tijelo pomou kojeg se, u naj boljem sluaju, moe na trenutak pojaviti kao fiziko bie. On, dakle, moe govoriti, sluati i gledati na fizikoj razini, i zapravo ga se ne moe razlikovati od obinog fizikog bia. Taj proces, kao to smo ve spomenuli, nije povezan s nekim odreenim moralnim standardom. To je karakteristika koju manje ili vie svatko posjeduje, iako je ona meu obinim ljudima posve latentna i vrlo se rijetko manifestira ili koristi izvan uobiajene materijalizacije, odno sno stvaranja embrija u majinoj utrobi. Ovdje se, meutim, materijalizacija ne dogaa kao budna, dnevno-svjesna koncentracija ili in volje. Tu je ona automatska funkcija koju stvara mentalna energija koja pripada prvoj koz mikoj osnovnoj energiji,"instinktu", na isti nain kao i ostali samostalno dje lujui organi u organizmu ili tijelu. Ista energija i automatska funkcija potie stvaranje biljnih organizama. Dok posljednji oblik materijalizacije predstavlja automatski, ponavljajui dogaaj prilikom reinkarnacije ili ponovnog roenja svakog pojedinca, drugi oblik materijalizacije predstavlja, kao to smo ve spomenuli, samo in volje kojeg podrava budna, dnevno-svjesna koncentra cija misli. Premda taj privremeni in materijalizacije ne ovisi o nekom izuzetnom moralnom standardu, on u najveoj moguoj mjeri ovisi o vrlo razvijenoj sposobnosti koncentracije, sposobnosti koja se moe razviti posebnim trenin gom. No, ak i uz tu sposobnost potrebni su jo neki posebni uvjeti da bi se to moglo ostvariti. Neinkarnirani duh se, dakle, ne moe materijalizirati kada god i gdje god eli. On se moe materijalizirati na fizikoj razini iskljuivo na mjestu gdje se moe pronai materijal na kojem se temelji materijalizacija. Ta materija, kao neka vrsta finije fizike tvari, koju moemo zvati "A-tvar", kod nekih zemaljskih ljudi moe se pronai samo u neznatnoj mjeri, dok je kod drugih ima u izobilju. Spomenutu tvar karakterizira sposobnost da se moe brzo ili brzinom svjetlosti spojiti sa i biti kontrolirana ili oblikovana od strane osobite psihike ili duhovne sile, koju moemo nazvati "A-sila". Kroz tu vezu dogaa se koncentracija u A-tvari sve dok ona ne postane fiziki vidljiva. To prikazivanje mi vidimo kao materijalizaciju. to se tie A-sile, ona predstavlja automatski proces kojeg, u danom trenutku materijalizacije, pokree koncen tracija volje neinkarniranog bia koja stoji iza njegovog jezgra talenta za stva ranje i izgraivanje fizikog organizma. Prema tome, uspjeh ili savrenstvo materijalizacije u potpunosti e ovisiti o snazi koncentracije neinkarniranog bia, kao i o tome ima li dovoljno A-tvari. To da li ima dovoljno te tvari ovisi o prisutnosti jednog ili vie ljudi koji imaju obilnu koliinu potrebne A-tva ri. Takvi se ljudi nazivaju "mediji materijalizacije". Kada se takvo bie stavi na raspolaganje neinkarniranom duhu, a isti duh moe uslijed toga svojom

3. POGLAVLJE Materijalizacija i dematerijalizacija

Kako bismo razumjeli ovaj prvi oblik uskrsnua potrebno je razumjeti da postoji proces koji se naziva materijalizacija. U tom procesu neinkarnirano

158

Martinus

otKunuurnu

primarno

usursnuce

1DV

A-silom doi u kontakt s A-tvari medija, poinje materijalizacija koju pokre e koncentracija neinkarniranog duha. Tada poinje djelovati jezgra talenta neinkarniranog bia za izgraivanje fizikog tijela, koja inae tijekom nein karniranog stanja tog duha miruje. Iz te, takorei psihofizike, kemijske veze izmeu A-tvari medija i A-sile neinkarniranog duha, pomou jezgre talen ta, dolazi do ponovnog oblikovanja fizikog tijela tog duha. Najlake je kada to fiziko tijelo predstavlja pravu kopiju prethodnog fizikog tijela dotinog duha, a od kojeg se on odvojio prilikom svoje fizike smrti, iako to moe, pod odreenim okolnostima, takoer biti savrena kopija nekog drugog prethod nog fizikog organizma. Budui da je A-tvar tvar koja je posuena od medija i koja je za trajanja materijalizacije jo uvijek povezana s medijem, ona e se vratiti svojem izvoru u onoj mjeri u kojoj se potroi A-sila neinkarniranog duha, te kada prestane koncentracija koja podrava materijalizaciju. Materijalizirano tijelo se razgra uje, a A-tvar ponovno postaje nevidljiva i vraa se svojem izvoru. Ovaj as pekt materijalizacije nazivamo dematerijalizacija.

da uglavnom ne uzrokuje neugodnosti ili samoodricanje, osim to naravno mora nositi embrio u svojem organizmu i postupno hraniti to novo tijelo putem vlastite krvi i mesa, putem hrane koju konzumira. Znai, majka mora u odreenoj mjeri jesti i piti za dvoje ili vie, ovisno o broju embrija koji se istovremeno stvaraju u njenoj utrobi.

5. POGLAVLJE: Privremena materijalizacija jednoga e dana postati neka vrsta "djevianskog roenja" koje moe uzdii reinkarnaciju iznad dananjeg oblika fizikog roenja i smrti Za privremenu materijalizaciju dovoljne su sekunde, dok su za obinu ma terijalizaciju potrebni dani i mjeseci. Zakljuujemo, dakle, da se prva dogaa brzinom svjetlosti. Ovdje je potrebna posve drukija materija, sasvim druk iji doprinos od strane medija koji ovdje preuzima mjesto majke. Ukoliko se najvaniji dio materije prilikom dematerijalizacije ne bi vratio mediju to bi za njega imalo manje ili vie smrtne odnosno katastrofalne posljedice. Na ovom mjestu ne moemo detaljnije govoriti o tome, ve moramo itatelja uputiti na analize u mojem glavnom djelu "Livets Bog" (Knjiga ivota). Meutim, ovdje emo spomenuti da takva materijalizacija u stvari predstavlja fiziko roe nje. Ovo se fiziko roenje razlikuje od obinog fizikog roenja po tome to predstavlja neku vrstu djevianskog roenja. Ovo roenje, u obliku privreme ne materijalizacije, nije rezultat nikakve seksualne oplodnje ili razmnoava nja. Ono nije rezultat prethodnog spolnog odnosa izmeu mukog i enskog bia. Takvo djeviansko roenje u obliku materijalizacije jo uvijek je vrlo rijetka pojava koja je obinim ljudima zapravo nepoznata. No, to ne mijenja injenicu da se tu i tamo u zatvorenim grupama ili krugovima, kroz suradnju izmeu fizikih i duhovnih bia, ovo djeviansko roenje nalazi u procesu ra zvoja do takve stabilnosti i do takvog kapaciteta da e, u budunosti kada ljudi dosegnu mnogo vii etiki stupanj od sadanjeg, ono prekinuti reinkarnaciju i osloboditi ljude od sadanjeg grubog i bolnog procesa raanja i smrti. Ljudi ce se tada, umjesto raanja iz majine utrobe, bezbolno materijalizirati, dok ce njihova smrt predstavljati tek dematerijalizaciju. Tada proces reinkarnacije vie nee predstavljati uznemirujui smrtonosni misterij kao to je to danas sluaj za obine ljude. U nadolazeem Zlatnom dobu za zemaljsko ovjean stvo kraljevstvo e Kristovo, koje prije nije bilo od ovoga svijeta, postati kra-

4. POGLAVLJE Obina materijalizacija ili stvaranje embrija u majinoj utrobi S obzirom da je gore opisana materijalizacija na neki nain umjetna, mate rijalizirani organizam ili materijalizirani dijelovi tog organizma mogu biti samo privremene prirode. Bie ne moe danima odravati materijalizaciju, kao to je to sluaj s materijalizacijom koja se dogaa kao stvaranje embrija u majinoj utrobi, kada nije potreban medij koji bi padao u trans ili postao nesvjestan da bi moglo doi do oslobaanja materijala za materijalizaciju. Iza ovog posljednjeg oblika materijalizacije nalaze se drukije osnovne sile i uvje ti koji daju materijaliziranom tijelu trajnu stabilnost koja karakterizira fizika tijela bia. Te potrebne uvjete omoguavaju jezgre talenata roditelja putem reproduktivnih organa, koje se koncentriraju u enskom organu - maternici. Ovaj je organ udesni instrument za strukturu materijalizacije ili pokretanja procesa reinkarnacije ili ponovnog roenja. Tijekom obine materijalizacije (stvaranje embrija) spomenuti organ zamjenjuje medija. Majka na taj nain moe pruiti materijal za materijalizaciju, a da sama ne mora padati u trans ili postati nesvjesna. S obzirom da se ova materijalizacija odvija mjesecima, dnevno davanje materijala za materijalizaciju embriju toliko je neznatno

160

Martinus

beKunaarno

primarno

usKrsnuce

ljevstvo na Zemlji, "Kraljevstvo nebesko" u fizikom svijetu odnosno na ma terijalnoj razini. Na istoj fizikoj razini besmrtnost bia predstavljat e inje nicu. Ali prije nego to ljudi postignu taj udesni, uzvieni oblik ivota ljubav prema blinjem mora biti potpuna, jer e trajni oblik principa materijalizacije tada ovisiti iskljuivo o ljubavi prema blinjemu i odgovarajuim promjena ma u psihi zemaljskog ovjeka. Upravo zato to danas nedostaje ljubavi prema blinjem, matrijalizacija se moe proizvesti samo kao privremena ili trenutna pojava, i u nikakvom trajnom obliku. Sadanja privremena materijalizacija ne temelji se na moralu, ve naprotiv, iskljuivo na volji i koncentraciji.

pred svojim prijateljima i uenicima nakon smrti na Golgoti pojavio samo u obliku sekundarnog, privremenog oblika materijalizacije, koja se danas razvi ja tu i tamo u intimnim i zatvorenim grupama ili krugovima diljem svijeta.

7.

POGLAVLJE

Zato su materijalizacije tako rijetke i javljaju se samo u intimnim i zatvorenim grupama i krugovima Spomenuti krugovi do te su mjere intimni i zatvoreni da nepozvani vrlo teko mogu prisustvovati seansama zato to materijalistiki orijentirani skeptici po kazuju sklonost, iz prevelikog entuzijazma da "otkriju prevaru", da se mijeaju u materijalizaciju duhova, to moe biti krajnje opasno za medija obzirom da se materijalizacija duha sastoji od A-tvari medija i ostale psihike materije koju je duh privremeno posudio. Doe li do nasilnog mijeanja za trajanja materijalizacije, to ne samo da sprjeava da koncentracija A-sile duha doe do izraaja (na nain da ne moe doi do materijalizacije), ve i medij moe biti ozbiljno povrijeen takvim grubim mijeanjem. injenica je da kada doe do savrenog povezivanja izmeu A-sile duha i A-tvari medija materijalizacija postupno moe postati takvog opsega da u odreenoj mjeri moe dovesti do poetka dematerijalizacije fizikog tijela samog medija. Njegove se stanice poinju pretvarati u A-tvar koja na taj nain postaje dostupna za A-silu i kon centraciju duha, te postaje materijom u tom materijaliziranom obliku. Prema tome, tijekom takve seanse dio fizikog i psihikog tijela medija postaje dio materijaliziranog oblika. Razumljivo, ivot medija moe biti u velikoj opasno sti ukoliko se ne osigura odgovarajua zatita od grubog mijeanja neukih ljudi tijekom seanse. Dogodi li se da tjelesni materijal koji je posudio medij postane poremeen ili se tijekom seanse pomijea sa stranim energijama, on e, prilikom povratka u tijelo medija, pokazivati odgovarajui poremeaj. U onoj mjeri u kojoj stanina struktura ili materijal nije organiziran na norma lan nain, tijelo medija bit e oteeno na dotinim mjestima. Seanse mate rijalizacije, dakle, nisu neto s ime se smije igrati ili to moe posluiti kao ugodna zabava. Rije je o vrlo ozbiljnom procesu koji bi se morao odigravati u prisutnosti uistinu strunih i upuenih ljudi, svjesnih svih opasnosti.

6. POGLAVLJE Princip materijalizacije i Isusovo "djeviansko roenje"

Sada bi netko mogao doi u iskuenje sa zakljukom da je Isus ipak bio roen od djevice, i da je njegova fizika pojava predstavljala materijalizaciju odra vanu na umjetan nain. Odgovor na to mora biti da je to potpuno nemogue. Njegov je ivot od roenja kroz djetinjstvo i mladost do njegovog raspea i smrti u zreloj dobi protekao na posve normalan nain. Da ovaj period njego vog ivota nije bio takav kakav je opisan u Bibliji nitko ne bi mogao nanijeti nikakvu patnju njegovom tijelu ili ga razapeti jer bi u tom sluaju on bez potekoa mogao dematerijalizirati svoje tijelo prije bilo kakve nesree, te ga ponovno materijalizirati u vremenu i na mjestu gdje bi bilo izvan opasnosti. Osim toga, takva A-tvar koja je potrebna za savrenu i trajnu materijalizaciju i dematerijalizaciju temeljenu na volji postoji samo u biima koja su daleko odmakla od ivotinjskog jednopolnog mukog i enskog stanja. Takvi uvjeti nisu postojali u vrijeme Isusovog roenja. Isusova majka nije bila iznad jed nopolnog, branog, seksualnog stanja jer je ivjela u braku s Josipom i s nji me, svojim muem, imala je drugu djecu. Zato treba razumjeti da je Isus bio fiziko bie kao i svako drugo bie roeno iz majine utrobe i morao je imati fizikog oca i fiziku majku. On je tek nakon svojeg takozvanog "uskrsnua", u danim prilikama, na umjetan nain bio materijalizirano bie, i pojavljivao se u privremenom fizikom tijelu privremeno odravanom od A-tvari prisutnih osoba i njegovom A-silom. A dematerijalizacijom njegovo izvorno fiziko ti jelo moglo je biti uklonjeno iz groba te ponovno materijalizirano na mjestu gdje mu je bilo omogueno da se raspadne tijekom jednog normalnog pro cesa raspadanja koji je odreen prirodom tog tijela. Drugim rijeima, Isus se

162

Martinus 8. POGLAVLJE Isusovo sekundarno i primarno "uskrsnue"

Sekundarno

primarno

uskrsnue

Isusovo uskrsnue na Uskrnje jutro sa svojim proizlazeim materijalizacijama ili pojavljivanjima pred uenicima moe se smatrati samo vrlo privreme nom manifestacijom, koja e tek kasnije postati temeljna, uobiajena i sva kodnevna pojava na zemaljskoj fizikoj razini. Radi se samo o sposobnosti ili karakteristici koju su koristila mnogo puta, kako prije tako i nakon toga, druga neinkarnirana bia - zapravo bia koja su bila na mnogo niem moral nom stupnju od Isusa. Dakle, ona u misiji spasitelja svijeta igra tek sekundar nu ulogu. Kako bilo, ivot spasitelja svijeta otkriva jedno drugo "uskrsnue od mr tvih" mnogo viih dimenzija koje se temelji iskljuivo na ljubavi. Ovo uskr snue nije in volje koji se privremeno odrava posuenim tvarima i koncen tracijom misli. Naprotiv, ono predstavlja proces transformacije koji se dogaa tijekom brojnih fizikih ivota, to s razvojem pojedincu postupno omogu uje da se probudi iz mranog, primitivnog, ivotinjskog postojanja kako bi postao visokointelektualno bie "poput Boga" koje kulminira u ljubavi. Ova kvo uskrsnue primarni je cilj Boje volje za zemaljskog ovjeka. Samo takvo uskrsnue pojedincu moe omoguiti da u potpunosti doivi sebe kao stva ratelja i gospodara vremena i prostora, a time i iskustvo "jedinstva s Ocem", istovjetnosti s vjenou i beskonanou. Na taj nain ivo bie ili sin Boji kroz takvo uskrsnue dobiva iskustvo koje daleko zasjenjuje iskustvo uskr snua koje se sastoji samo u vlastitom prikazivanju u privremenom tijelu koje se temelji na privremeno posuenim psihofizikim tvarima drugih ljudi. Sto u stvari zna takav privremeno materijalizirani duh, ukoliko prethodno nije proao kroz "veliko uskrsnue" ili "veliko roenje"? Nije li injenica da ma terijalizirani duhovi uglavnom nisu mogli rei nita vie od onoga to se ve zna na fizikoj razini? Na taj nain nije se uspjelo doi do pravog rjeenja misterija ivota. Tome se treba dodati da se privremena materijalizacija, za razliku od obinog fizikog tijela, ne moe odravati pomou vlastite auto matske funkcije tijela, to omoguuje da dnevna svijest duha ili Jastvo budu potpuno slobodni za druge svrhe; umjesto toga, ona se mora odravati manje ili vie napornom svjesnom koncentracijom volje. Kada se duh mora snano koncentrirati na neki predmet njemu je vrlo teko (a nekima ak posve ne mogue) istovremeno se koncentrirati na komplicirane intelektualne stvari. U onoj mjeri u kojoj se duh mora koncentrirati na misaona podruja izvan same materijalizacije, ova je materijalizacija ili pojavljivanje oslabljena ili ak

onemoguena. To to je Kristova materijalizacija bila tako uspjena moe se zahvaliti iskljuivo injenici da je on imao vrlo nadmonu i uvjebanu spo sobnost koncentracije, zajedno s neuobiajenim uvjetima za materijalizaciju da su mu njegovi uenici i prijatelji mogli dati svoju A-tvar. Istovremeno on je ve posjedovao "veliko uskrsnue" koje mu je omoguavalo da mu odgovori na sva duhovna pitanja budu jasna i oigledna stvar. On za vrijeme materi jalizacije nije morao naprezati svoju sposobnost koncentracije. Zbog toga je, u veoj mjeri nego to je to inae sluaj, imao vie slobodne sile i snage za odravanje materijalizacije.

9. POGLAVLJE Pogreno gledanje Kranstva na sekundarno uskrsnue na primarnog uskrsnua raun

Sekundarno uskrsnue, jo uvijek nesavreni oblik materijalizacije, zapravo je postalo sredinjom tokom u kranskom pogledu na svijet, te je stoga potisnulo u stranu "veliko primarno uskrsnue". Uzbuenje oko sekundarnog ili "malog uskrsnua" u potpunosti je zasjenilo odnosno prikrilo ideju o rein karnaciji ili ponovnom roenju, pa Krani u potpunosti poriu tu zamisao, uvjereni da ivo bie ima jedan jedini fiziki zemaljski ivot. Ovo je vjerova nje u stvari dovelo do novog praznovjerja kada je u pitanju razumijevanje prividnih nepravdi u svakodnevnom ivotu, tako da oni ne mogu dati ni kakva zadovoljavajua intelektualna ili logina objanjenja krajnje razliitih, prividno nepravednih sudbina koje iva bia doivljavaju. Oni to pokuavaju ispraviti pomou sakramenata i ceremonija krtenja i vjerovanjem u pomire nje s Bogom kroz Isusovo raspee, ublaavajui pravdu milou i opratanjem grijeha ljudima. Nimalo ne iznenauje to je spasitelj svijeta mogao predvi djeti "antikrista" koji je doveo do Sudnjega dana ili Armagedona "posljednjih dana", do religioznog i politikog kaosa, do kulminacije principa ubijanja pod kojim ovjeanstvo danas stenje i uzdie usprkos propovijedima tisua sve enika koji govore o ljubavi prema blinjemu. Ne, sudbina bia ne svodi se na ljutitog Boga kojeg treba umiriti smaknuem spasitelja svijeta kako bi se on smilovao ljudima i oprostio im njihove grijehe. Sudbine bia uope se ne svode na grijeh i opratanje, ve iskljuivo na uzrok i posljedicu. Pitanje je to poznavanja ili nepoznavanja kozmike kemije i tehnike. Tamo gdje bie ne poznaje uzrok i posljedicu ono postupa naslijepo. Postupati naslijepo kada se

164

Martinus

Sekundarno

primarno

uskrsnue

165

ne uspijeva vidjeti ne moe biti grijeh. Zbog toga ne moe postojati nikakav grijeh zbog kojeg bi se trebalo ljutiti. Bog koji postaje ljut nije Bog ve idol, bie koje je i samo slijepo. To je bie koje pripada svim ostalim biima koja hodaju u tami ili napipavaju svoj put u tami. ovjek koji se moe naljutiti nije ljudsko bie ve bie koje jo uvijek nije "uskrsnulo od mrtvih". To je bie koje e iz tame groba postupno prokriti svoj put ka svjetlosti, ka "velikom uskr snuu", "potpunoj inicijaciji" ili "velikom roenju".

10. POGLAVLJE "Primarno uskrsnue" kao sjajni cilj Boje volje za zemaljsko ljudsko bie Dakle, sekundarno uskrsnue ili Isusovo uskrsnue nije dovoljno. To nije pra va sr ili osnova Kranstva za misiju otkupljenja svijeta ili za spasenje svijeta. To je bila manifestacija i demonstracija "Kraljevstva nebeskog" koje treba doi kao neto unutar bia. Znai, nije bila vana okultna ili psihika sposobnost vlastite materijalizacije, nego je vana sposobnost da se ivi u skladu sa zako nima svemira, sposobnost da se bude na radost i blagoslov cjelini, sposobnost da se ne predstavlja neugodnost za postojanje drugih ljudi ili ivih bia, ve naprotiv, da se bude nadahnjujui, ivotvorni, radosni izvor ivota koji, po sljedino, slui svim ivim biima. Sadraj ili bit Isusovog razgovora s Nikodemom sastojala se u tome da se bia, zahvaljujui principu reinkarnacije, "ponovno raaju od vode i duha" i na taj nain stjeu mogunost da se razvijaju od primitivnog, ivotinjskog i ubilakog oblika ivota ka visoko-intelektualnom obliku ivota kojim do minira ljubav koja ini da ovjek postane "poput Boga". "Tko se nanovo ne rodi od vode i duha ne moe ui u kraljevstvo Boje". To znai da se ovjek mora roditi u novom fizikom organizmu koji je prilagoen stupnju svijesti i opaanju ivota i postojanja kao boanske manifestacije sve-ljubavi. Dakle, ovaj novi fiziki organizam predstavlja "novo roenje od vode" kao to je novi stupanj svijest istovjetan "novom roenju od duha". Novo roenje predstav ljalo je "veliko uskrsnue" ili objavljivanje pojave spasitelja svijeta na Zemlji. To nije bilo uskrsnue koje je on ostvario nakon svojega raspea, ve je to bilo "uskrsnue od mrtvih" koje je on ve stekao u svojim prolim ivoti ma prije svoje zemaljske inkarnacije. I to je isto uskrsnue koje je obeano svim ljudima pod pojmom "drugi Kristov dolazak". Taj je drugi Kristov do-

lazak istovjetan stjecanju Isusovog ivotnog iskustva i doivljavanju stanja "jedinstva s Ocem" koje je s time povezano. Upravo tom kozmikom stanju svijesti koje predstavlja Kraljevstvo nebesko zemaljski ovjek treba teiti kao svojem velikom cilju u budunosti. Taj drugi Kristov dolazak poznajemo iz knjige "Livets bog" (Knjiga ivota) kao "veliko roenje". Kroz Armagedon ili Sudnji dan svi se zemaljski ljudi pripremaju za to "uskrsnue od ivotinje ka ljudskom biu". Pritom stjecanje tog uskrsnua predstavlja, kao to smo ve spomenuli, dananji sjajni cilj Boje volje za zemaljskog ovjeka. Prema tome, to se uskrsnue moe stei i postojati iskljuivo kao potpuni rezultat savrene ljubavi prema blinjem, i samo to moe predstavljati jedino pravo Kranstvo ili spasenje ovjeanstva.

Martinus

PRINCIP REINKARNACIJE

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davorin Gruden

1. POGLAVLJE Smrt vie nee predstavljati misterij Svatko tko razmilja o tome svjestan je da e jednoga dana umrijeti. Veina ljudi o tome ne razmilja osim u sluaju kada umre neki prijatelj ili roak ili netko iz njihove neposredne okoline, i tada ih obuzme strah. Za veinu ljudi smrt je zagonetka. Ljudi obino kau: "Nitko se nikada nije vratio i rekao nam kako je na drugoj strani, a moda ak niti ne postoji druga strana". Zbog toga je sasvim prirodno da se na svojim predavanjima bavim misterijem smrti koji e postupno prestati biti misterij, prestat e biti neto zbog ega su ljudi zabrinuti ili uplaeni. to je to smrt? Prije svega, to je neto to doivljavaju apsolutno sva fizika bia na ovome svijetu. Nitko od nas ne vjeruje da e biti poteen tog iskustva, jer je ono previe oigledno svuda oko nas. Nadalje, smrt nije samo proces koji e nastupiti jednoga dana; ona je ve prisutna u nama. Poinjemo umirati ve u trenutku kada smo roeni. Gdje je tijelo male bebe u kojem smo doli na ovaj svijet? Gdje je lice malenog djeteta koje smo imali kada smo se u uzbuenju ra dovali Boiu, maleno lice koje je sjalo kada smo u djejoj dobi sluali udesnu Boinu priu, kada smo proivljavali sve one sretne trenutke djetinjstva? To lice na fizikoj razini vie ne postoji. Mi sada imamo drugo lice. Ako smo sada stari moemo se zapitati gdje je ono mlado i poletno tijelo kojim smo u mladosti grlili one koje volimo. I gdje je zrelo tijelo kojim smo okrunili svoje ivotno djelo i doivjeli vrhunac svoje fizike pojave u ovome ivotu? Ta su tijela, ukoliko smo danas starac ili starica, odavno mrtva. Starija osoba je zapravo doivjela reinkarnaciju ili ponovno roenje mnogo puta prije nego to je zapravo umrla.

170

Martinus

Princip

reinkarnacije

171

2. POGLAVLJE Preobraaj organizma

Nemogue je porei da ta fizika tijela vie ne postoje. Ovdje netko moe tvrditi da je sadanje tijelo starije osobe isto tijelo koje je on ili ona imala kao dijete i kao mlada osoba, samo to je ono sada istroeno. No, takav se pogled temelji na iluziji. Organizam je "neto ivo", organizacija ivih mikrojedinki koje nazivamo organi, stanice, molekule i atomi. S izuzetkom organa, ciklusi su tih mikrojedinki tako brzi da je njihovo fiziko postojanje mnogo kraeg trajanja od postojanja makrobia. Ta se bia zbog toga neprestano mijenjaju u organizmu makrobia. Svake se minute u naem organizmu raaju i umiru stanice i atomi, tako da na organizam u stvari prolazi kroz neprestani proces preobrazbe, i tijekom svega nekoliko mjeseci on je gotovo u potpunosti ob novljen. Stoga nije tako beznaajan broj tijela koja je starija osoba ve ostavila iza sebe. Svako se obnavljanje treba smatrati kao novo tijelo. No, mi ba ne primjeujemo te reinkarnacije ili ponovna roenja jer prilikom tih preobra aja ne dolazi do prekida doivljavanja ivota. Zamjena se dogaa postupno, na tako blag i harmonian nain da ona u normalnom sluaju ne ometa ili ne prekida doivljavanje ivota. No, zamislimo li da se zamjena svih tih mikrobia treba dogoditi u isto vrijeme, organizam bi morao umrijeti i trebao bi ga zamijeniti potpuno novi organizam. Izmeu tih zamjena trebalo bi doi do neke vrste smrti. Tada bi tijelo koje smo imali kao dijete ostalo nepromije njeno sve do onog trenutka kada smo dovoljno zreli da steknemo tijelo koje imamo u mladosti, a "rast" kakav danas poznajemo bio bi nam potpuno nepo znat. Zamjena koja se ne moe odigrati postupno mora se odigrati odjednom. Mi bi u tom sluaju morali pasti u neku vrstu sna ili uspavanog stanja, a za vrijeme tog sna novo bi tijelo, koje bi trebalo nositi nau mladenaku svijest, trebalo brzo rasti, dok bi se tijelo djeteta moralo isto tako brzo smanjiti i od baciti u korist novog tijela. Tada bismo se probudili u novome tijelu i koristili ga neko vrijeme sve do nove zamjene. Meutim, postoje bia na ovome fizikom svijetu koja svoje obnavljanje ivota doivljavaju sukladno tom principu, a to su razni insekti koji prolaze kroz stanja gusjenice, kukuljice i leptira. Ova bia moraju doivjeti neku vrstu smrti izmeu svakog stupnja u svakom zemaljskom ivotu. Zamislite da i mi moramo prolaziti kroz neto slino. Jednog lijepog dana proela bi nas inten zivna potreba za dubokim snom, smanjilo bi se i nestalo tijelo po kojem su nas nai roaci i prijatelji poznavali, a na njegovom bi mjestu izraslo novo ti jelo. Na taj bi se nain dnevna svijest mogla ponovno manifestirati i mi bismo

se probudili u novom, prekrasnom tijelu koje nitko ne bi mogao prepoznati kao "nas". tovie, ak bismo mogli sudjelovati i u sahrani naeg naputenog tijela. Nekima ovo moe zvuati smijeno, nekima ak i uznemirujue, no postoje bia u svemiru, pa ak i na ovom planetu, koja doivljavaju fiziko obnavljanje ivota u skladu s ovim principom.

3. POGLAVLJE Zamjena organizama kod zemaljskog ovjeka

0 svemu ovome govorim iskljuivo zato to to zapravo podie jedan dio vela sa procesa koji ljudi nazivaju "smrt", procesa koji ih esto ispunjava uasom. No, ovjek se ne mora bojati smrti, osim one koju sam stvara. A putem du hovne znanosti moderni traitelj moe postati upoznat s time to se dogaa tijekom procesa smrti, tako da zabrinutost i nesigurnost mogu biti prevladani 1 zamijenjeni povjerenjem i mirom. Istina je da nakon procesa smrti koji je ljudima poznat ostaje samo naputeno fiziko tijelo ili le. ovjek nije u stanju vidjeti kako se bie pojavljuje u novome obliku. No, je li to nepobitan dokaz da je svijest nakon raspada organizma nestala? Ne - mi moemo fiziki doi vjeti svijest neke druge osobe iskljuivo dok ta druga osoba ima fiziko tijelo kroz koje se moe manifestirati, kao to i radio valove moemo doivjeti samo kada imamo radio kroz koji se oni pretvaraju u zvune valove. Pa ipak, ne sumnjamo u to da radio valovi postoje, iako ih ne moemo uti. Svijest ili mentalitet ivog bia takoer je realitet koji postoji u obliku zraenja ili valova. Te energije omoguuju cjelovito obnavljanje ivota i preo braaj organizma, kako ondje gdje se to javlja u obliku razliitih stupnjeva kao to je sluaj kod gore spomenutih insekata, tako i u obliku postupne, gotovo neprimjetne preobrazbe koja se javlja kod zemaljskog ovjeka. Usporedimo li zamjenu organizma kod gore spomenutih insekata i zamjenu organizma kod vrste bia kojoj pripadaju i zemaljski ljudi, zar ovdje nemamo dokaz da je ova sposobnost zamjene organizma, poput svih ostalih sposobnosti, podreena evoluciji odnosno razvoju? Sposobnost zemaljskog ovjeka da zamijeni svoj organizam u biti je mnogo razvijenija nego ista ta sposobnost kod insekata. Moi zamijeniti vlastiti organizam prilino neprimjetno kao to to ze maljski ovjek ini u jednoj fizikoj inkarnaciji, kroz stupnjeve djetinjstva, mladosti, zrelosti i starosti, a da pritom ne mora prekinuti funkcioniranje svo je dnevne svijesti, i imati osjeaj da je to jo uvijek isti organizam iako to nije

172

Martinus

Princip

reinkarnacije

173

tako, neto je idealno u odnosu na stupanj razvoja na kojem bia moraju proi kroz neku vrstu smrti nekoliko puta u jednoj inkarnaciji. Zemaljski je ovjek doao do stupnja razvoja na kojem je osloboen ta kvog neugodnog prekida u preobraavanju organizma sve do onog trenutka kada je njegov zemaljski ivot - zbog bolesti, nesree ili prirodne istroenosti uslijed starosti - prekinut i kada njegovu svijest preuzimaju duhovna ili zraea tijela koja nose svijest bia tijekom spavanja. No, ukoliko postoji primi tivniji nain zamjene organizama od ljudskog, nije li isto tako prirodno da postoji nain u usporedbi s kojim ljudski nain zamjene izgleda primitivan, a na koji se oni postupno mogu privikavati? To podrazumijeva zamjenu orga nizma prilikom koje se proces koji nazivamo "smrt" moe takoer promijeniti u postupni proces preobraavanja umjesto nagle promjene iz jednog u drugo stanje. Na taj e nain biti pobijeen "strah od smrti" i vie nee biti okova povezanih s tim procesom preobraaja, kao to je to sluaj s dananjim ljudi ma koji svojim fizikim oima vide da fizika tijela drugih ljudi postaju leevi, a da istovremeno ne mogu vidjeti, istim oima, iste te ljude u tijelima obliko vanim od zraenja koja sada nose njihovu svijest.

pomou svojeg znanja i stvaralake sposobnosti vremenom uspjeti pobijediti smrt. To je volja Providnosti ili Boga da e nakon dugog razdoblja u spiralnoj evoluciji ivo bie doi do stupnja na kojem e moi doivljavati svoje vjeno postojanje bez prekida u organizmu koji se moraju dogaati u biljnom i i votinjskom carstvu spiralne evolucije. To znai da e takvom neprimjetnom zamjenom organizma, poput one kojom je zemaljski ovjek ovladao unutar jednog zemaljskog ivota, isto to bie jednoga dana u budunosti takoer ovladati kada e prelaziti iz fizikog stanja u zraee stanje. S vremenom e pojam "uskrsnue" postati stvarnost za zemaljskog ovje ka koji, nakon to dosegne stupanj razvoja na kojem e svojom voljom moi upravljati materijom, vie nee biti opisivan kao "zemaljski ovjek" ve kao "pravi ovjek", "ovjek poput Boga". U mojim kozmikim analizama i na simbolima pokazujem gdje e u spi rali evolucije taj cilj postati stvarnost. U posljednjem dijelu treeg carstva spi rale, carstvu pravog ovjeka, takvo e savreno postojanje postati injenica. Tada prelazak bia iz fizikog u duhovno doivljavanje ivota vie nee biti ometano nikakvim "procesom smrti". Prijelaz e biti isto tako savren kao to je danas za zemaljskog ovjeka savren prijelaz iz djetinjstva u mladost, iz mladosti u zrelost te iz zrelosti u starost.

4. POGLAVLJE Potpuna i djelomina zamjena organizma 5. POGLAVLJE S obzirom da je preobraavanje organizma, princip ponovnog raanja ili re inkarnacije podreen evoluciji odnosno razvoju, mora dakle postojati cilj te evolucije, naime da ta zamjena postaje sve vie neprimjetna. Prema tome, zemaljski su ljudi i njima srodna bia do savrenstva doveli taj cilj unutar jednog zemaljskog ivota. Doista, dosegli su takav stupanj savrenstva da o vjek uope ne primjeuje zamjenu svojeg organizma i porie reinkarnaciju. Trenutno je primjetan samo proces zamjene koji je jo uvijek nesavren i koji se naziva "smrt". Jo uvijek nije mogue ostvariti djelominu zamjenu orga nizma, pa su ljudi podreeni potpunoj zamjeni organizma i vjeruju, budui su naviknuti samo na "djelominu smrt", da je potpuna zamjena organizma identina "potpunoj smrti". Ljudi e, meutim, takvo vjerovanje koje se teme lji na nepoznavanju vjenih zakona ivota, zadrati tek kratkotrajno. Brojni su traitelji ve uspjeli pronai rjeenje zagonetke smrti. Meutim, nije namjera ivota da se ljudi bave "smru" i "duhovnim svi jetom" na mistian nain; to treba postati kristalno jasna znanost, a ovjek e Uei se ivjeti mi zapravo uimo umrijeti Meutim, sve dok se ne dosegne takva epoha evolucije, zemaljski ovjek mora jo uvijek doivljavati ivot koji je podijeljen na odvojene fizike i duhovne ivote, gdje se prijelaz dogaa iskljuivo kao potpuna zamjena organizama, a posljedica je toga da je bie svjesno samo u jednoj od dvije sfere u kojoj se trenutno nalazi. U svakom sluaju, tijekom svojeg boravka u fizikom svije tu ono je sklono poricanju postojanja druge sfere. U principu, to je na neki nain kao da gusjenica porie postojanje leptira. Meutim, putem moderne duhovne znanosti "ljudske gusjenice" naeg vremena koje trae istinu imaju mogunost da se upoznaju s neim viim od svojeg malenog lokalnog "svijeta gusjenice". Mogu dobiti pregled evolucije ivota, procesa stvaranja usred ko jeg se nalaze, i mogu stei znanje o tome to dovodi do takvog stanja u kojem su u potpunosti prevladani bol, patnja i smrt.

1. POGLAVLJE Fiziki prostor

to znamo o prostranom zvjezdanom nebu koje se protee nad naim glava ma u noi bez oblaka? Materijalistika je znanost toliko napredovala da nam moe pokazati da nebo nadmauje sve to se moe izmjeriti kao veliina, uda ljenost, vrijeme i prostor. Znanost ne moe koristiti uobiajene termine kada opisuje udaljenosti u svemiru. Te su udaljenosti toliko ogromne da je ovjek morao stvoriti novu jedinicu mjere kako bi mogao misliti u tim perspektiva ma, jedinicu koja je nazvana "svjetlosna godina". Na taj su se nain mogle izmjeriti udaljenosti do udaljenih solarnih i galaktikih sustava koji se mogu promatrati kroz dvoglede i teleskope to se nalaze stotine tisua svjetlosnih godina od Zemlje, a svjetlosna godina je uda ljenost koju svjetlost pri brzini od 300.000 kilometara u sekundi prijee u godini dana. Drugim rijeima, to dalje gledamo u svemir, to dalje gledamo u prolost. Kada pomou optikih instrumenata promatramo sazvijea ili galaktike koje su udaljene nekoliko stotina tisua svjetlosnih godina, ne vidi mo ih onakve kakve su danas ve kakve su bile prije nekoliko tisua godina. injenica da ta sazvijea i galaktiki sustavi predstavljaju ogromna vatrena mora i sjajna sunca razliitih stupnjeva vruine za obinog ovjeka ne pred stavlja nikakvo rjeenje zagonetke ili misterija koji ih okruuje. Fizika znanost obavlja veliki i neprocjenjivi posao pri vaganju i mjere nju stvari kao i pri procjeni brzina, no na taj se nain ne moe rijeiti zago netka svemira. Ona prua tek materijal za razmiljanje, no razmiljanje u tom podruju kao i svugdje drugdje u ivotu mora doi do rjeenja u pojmovima manifestacija ivota, a ne samo do rjeenja u pojmovima teina i mjera.

178

Mar tin us 2. POGLAVLJE Makrokozmos i mikrokozmos

uaiaKtiKe

svemiru

nita vie od estice praine u odnosu na ogromna nebeska tijela i galaktike sustave, a mi sami smo, u odnosu na te gigantske sile, isto tako mikroskopski mali kao to su elektroni u atomima koji sainjavaju nau vlastitu krv i meso mikroskopski mali u odnosu na na itavi organizam.

to nam pokazuju ti ogromni zvjezdani sustavi u svemiru? I koja je njihova svrha? Da li ti bezbrojni oceani zvijezda postoje samo zato da bi ih stanovnici Zemlje mogli gledati kao siune sjajne toke u tami noi, kao to se vjerova lo u prolosti? Ne, u to danas gotovo nitko vie ne vjeruje. Znamo da Zemlja nije sredite svemira kao to se to smatralo u staroj religioznoj i dogmatskoj slici svijeta. Poznato nam je da su ti galaktiki i solarni sustavi tako ogromnih dimenzija i da je Zemlja u odnosu na njih tako siuna da bi to predstavljalo vrlo neobino rasipanje prirodnih sila kada bi sva ta nebeska tijela treba la postojati samo zbog Zemlje ili samog ovjeanstva. Priroda svoje sile ne troi uzalud; naprotiv, sve je iskoriteno i na svoj nain slui dobrobiti cjeli ne. Ovdje na Zemlji nemogue je pronai neto to u prirodnom odravanju kue odlazi u smee. Zar ne vidimo da se reciklira usahnulo lie u jesen, da otpadni proizvodi postaju korisno gnojivo i da ivotinjski izmet doprinosi rastu itarica? ak i kap vode vrvi ivotom, siunim biima koja moemo promatrati kroz mikroskop i ija je manifestacija ivota apsolutno neophodna u velikom tkanju ivota. Posvuda je mogue pratiti manifestaciju ivotne sile, sve do svijeta atoma i elektrona, na koje ak i znanost gleda kao na mikroskopske solarne sustave. Bi li svijet mogao postojati bez snage atoma? Ne, ne bi. Kada ne bi postojali atomski sustavi od kojih je sve izgraeno ne bi bilo ni ljudi, ni Zemlje, Sune vog sustava, ni galaktikih sustava. Ne postoji niti jedna estica u mikrokozmosu, bez obzira koliko bila siuna, koja nije od koristi za cjelinu. S kojim loginim opravdanjem, dakle, moemo pretpostaviti da gigantske estice u svemiru koje nazivamo planetima, sunevim sustavima i galaktikim sustavi ma nisu podreene istim zakonima i principima koji se manifestiraju na veoj skali? Brojna sazvijea i nebeska tijela zapravo nisu planeti u uobiajenom smislu, ve prostrani oceani gorue materije, kipuih metala koji predstavljaju kretanje i manifestaciju sile koja se ne moe izmjeriti sadanjim pojmovima sile. Ovdje nije u pitanju manifestacija stotina tisua konjskih snaga, ve mi lijuna, pa ak i milijardi i milijardi konjskih snaga. Vjerovati da su sve te ma nifestacije sile, koje meusobno utjeu jedna na drugu, proizvod sluajnosti i da ta ogromna nebeska tijela trebaju slijediti svoje zakonom odreene putanje ili cikluse u svemiru tijekom neizmjernog vremenskog razdoblja, i kroz be skrajne udaljenosti samo zato da bi ih se moglo promatrati sa nae Zemlje, samo je izraz naivnosti i ogranienosti uma. Naa mala Zemlja ne predstavlja

3. POGLAVLJE Kaotina svijest i kozmika svijest Materijalistiki pogled na svijet naeg vremena, koji se temelji na istraivanju tijela, organa i estica, i na mjerenju kretanja u vremenu, prostoru i materiji, zapravo je pogled na smrt umjesto na ivot. On njeguje smrt umjesto ivo ta, ivei u iluziji umjesto u stvarnosti. Rjeenja u pojmovima teina i mjera predstavljaju samo neto lokalno i relativno kada ovjek niti poznaje niti pri znaje ivo "neto" koje se manifestira, stvara i doivljava kroz sva kretanja i cikluse koje ovjek moe izmjeriti, a jo vie kroz one koje ne moe izmjeriti. Ovo, dakako, nije kritika znanosti i njenih metoda koje su od izuzetne koristi za ovjeanstvo i koje e biti od jo vee koristi kada ovjek otkrije kako ih jo vie moe koristiti u slubi mira i ljubavi prema blinjem. To je samo analiza stanja ovjeanstva u svijetu gdje se sile kreu u smjeru rata, kaosa, eksplozija i kratkih spojeva, kako u meuljudskim tako i u meunarodnim odnosima. ovjek na Zemlji stvara kaotino stanje u odnosu na svoju okolinu jer jo uvijek ima kaotinu svijest. Ova se svijest takoer koristi pri istraivanju zagonetki ivota i ona ovdje takoer smatra da su okolnosti kaotine. Kae se da ono to se vidi ovisi o oku koje gleda, i to je istina kada razumijemo oi i svijest koja ih koristi. Kaos, meutim, nije u svemiru, on se nalazi u samome ovjeku. Ali, s upoznavanjem kozmike strukture i zakona univerzuma, makrokozmikih, meukozmikih i mikrokozmikih izraza ivota, ovjek ima mogunost, ukoliko tei ivotu u skladu s lim zakonima, promijeniti svoju svijest u kozmiku svijest.

180

Martinus 4. POGLAVLJE Samo to nije stvoren "ovjek poput Boga"

H i n i l i MM

ovcinu

Duhovna znanost traitelju istine eli prenijeti razumijevanje meusobnog odnosa izmeu njegove vlastite volje i svijesti te kozmikih sila koje se mani festiraju u mikrokozmosu i makrokozmosu, tako da on putem loginog raz miljanja moe spoznati svoj vlastiti potencijal i u skladu s time poraditi na vlastitom razvoju. Mi samo trebamo prouiti izraze ivota na naem vlastitom planetu da bismo uvidjeli da su ogromne, mone, kozmike ili univerzalne sile milijunima godina radile na njemu da bi se on mogao pojaviti u svrhovitom obliku i stanju u kojem se danas nalazi. Zato je okrugao? Zato se okree oko svoje osi i kree oko Sunca? Zato na njemu postoje minerali, biljke, ivotinje i ljudi, i zato u ovjeku postoji tenja da Zemlja postane svijet mira, gdje je sve prekrasno i slui cjelini? Da li je to posljedica sluajnih kombinacija ma terije koje su isto tako mogle biti posve drukije? Ne, posljedica je to loginog miljenja i stvaranja, manifestacije svijesti koja se nalazi iza itavog svemira i koju ovjek naziva Bogom. Zemlja je tijekom ogromnog vremenskog razdo blja iz vatrenog oceana bila pretvorena u svijet naseljen ivotinjskim oblikom ivota i u boravite za budueg "ovjeka poput Boga". Takav ovjek ve postoji na Zemlji u nekoj vrsti embrionalnog stanja. Njegovo stvaranje jo nije dovr eno, iako stvaranje Zemlje samo to nije dovreno; ovjek samo to nije upo znao samoga sebe, kao to samo to nije upoznao svijet u kojem ivi. Naziva se "ovjekom" jer se osjea nadmonim nad ostalim ivotinjama na planetu, no, u stvarnosti on je jo uvijek djelomino ovjek a djelomino ivotinja. Meu tim, planet i ovjeanstvo sada prolaze kroz ubrzanu evoluciju, i za nekoliko tisua godina na ovom e planetu manifestacija ivota nadaleko nadmaivati ovjekov san o "jednom svijetu" ili "ujedinjenim dravama svijeta".

gao doivjeti stvarnost kojoj doprinosi i koju doivljava. ivot je tako mudro strukturiran da ba nita ne moe ostati misterij za iva bia. Ta struktura ivota postoji u svim veliinama ili formatima, tako da e uvijek postojati format koji odgovara svakom intelektualnom kompletu osjetila. Kroz format ivotne strukture koji u potpunosti odgovara naem kompletu osjetila moe mo doivjeti rjeenje misterija ivota. Gledanje u svemir gledanje je prevelikog formata, a gledanje jezgre ato ma je gledanje premalog formata. Kod nas je misterij svemira koncentriran u formatu koji na jedan sasvim drugi nain odgovara naem kompletu osjetila, a to je na vlastiti organizam. On se sastoji od kombinacija sustava koji su istovjetni sustavima u svemiru izvan nas. Ve znamo da se sva materija javlja u obliku atoma ili malenih mikrosustava koji su vrlo slini solarnim sustavima i galaktikama. U mikro-svijetu atomi su mali centri sile oko kojih krue maleni planeti, takozvani elektroni. To znai da na organizam nije vrsta pojava, ve se sastoji od malenih estica izmeu kojih se nalazi prazan prostor koji je mnogo puta vei od tih estica. To zapravo znai da ako zamislimo da je ljudski organizam toliko uvean da odgovara naem zvjezdanom nebu, mi ga ne bismo vidjeli kao organizam ve kao potpuno novo zvjezdano nebo s odgovarajuim sazvijeima i sustavima. Pri pobliem promatranju nauili bismo razlikovati izmeu razliitih sustava. Vidjeli bismo da se eludac sastoji od svojeg zvjezdanog neba, miii od ne kog drugog, podruje srca i plua predstavljalo bi svoje odreeno sazvijee, mozak i ivani sustav drugo, kao to bi i seksualni organi predstavljali svoj vlastiti sustav.

6. POGLAVLJE "Prazan prostor" nije prazan

5. POGLAVLJE Nunost duhovnih perspektiva

Rjeenje misterija ivota ne moe se pronai gledanjem u svemir ka udaljenim sazvijeima i galaktikama, niti otkrivanjem grade jezgre atoma. Meutim, te su fizike perspektive od velike koristi kao dijelovi pogleda na svijet i ivot, no one moraju biti nadopunjene duhovnim perspektivama da bi ovjek mo-

ovjek bi, da je inicirano bie, otkrio da je prazan prostor izmeu svih zvi jezda ili estica prazan prostor samo gledano iz fizike perspektive, i da je on zapravo ispunjen pravim sebstvom bia i sutinom njegovog bia, ogro mnim podrujem, gigantskim centralnim sustavom visoko-psihike materije. Odavde bi ovjek vidio kako nisko-psihike sile teku prema nisko-psihikim centralnim planetarnim sustavima, to znai mikro-esticama u psihikim organizmima ili duhovnim tijelima tog uveanog ljudskog bia. ovjek bi vidio kako kroz prazan prostor teku ogromni tokovi sile i impulsa izmeu

182

iviamnus

mikro-estica, od kojih svaki pronalazi svoj put ka odgovarajuim fizikim suncima i planetima u tom sustavu. Inicirani promatra zapravo bi vidio da se iz takozvanog praznog pro stora odrava i upravlja itavim sustavom. Odavde se organizira i kontrolira brzina i rotacija estica. Nastaju novi fiziki planeti i svjetovi, razvijaju se i suoavaju sa svojom propau kako bi bili zamijenjeni drugima. Iniciranom bi ovjeku, osim toga, bilo oigledno da impulsi i ivotne sile koje dolaze do fizikih estica ili sunaca i planeta, dolaze iz odreenog sustava u toj galaktici, naime iz njenih organa svijesti (njenog mozga i ivaca). Inicirani bi takoer vidio kako ti misaoni impulsi stvaraju reakciju u mikro-sustavima.

S ovim iskustvom svjetlosti mi se vraamo naoj normalnoj veliini i pogledu na ivot u meukozmosu, i ponovno gledamo nae poznato nono nebo iznad nas sa svojim tisuama sjajnih zvijezda. Sada je lake razumjeti da one predstavljaju izraze ivota, izraze svijesti, misli i volje, i tamo gdje smo prethodno gledali izraze kaosa i sluajnosti, sada prepoznajemo cikluse ivih bia u ivim biima, koja predstavljaju jedna za druge kako svemire tako i ma teriju. Tu prepoznajemo istinu koju smo kao djeca nauili o vjenome Bogu: "U Njemu ivimo, kreemo se i postojimo".

7. POGLAVLJE ovjek i kozmos Misaoni impulsi, u skladu s analizama u "Livets bog" (Knjiga ivota) sastoje se od est osnovnih energija. ovjek bi mogao vidjeti kako svaka od tih ener gija ima svoj fiziki sustav u velikom galaktikom sustavu u ijem praznom prostoru one predstavljaju prevladavajuu ivotnu silu. U praznom prostoru izmeu mikro-estica eluanog podruja prevladava energija tee ili ubila ka energija. Izmeu mikro-estica srca, plua i krvi energija osjeaja u velikoj mjeri predstavlja vodeu silu. U praznom prostoru izmeu estica i mikrosustava mozga i ivanog sustava energija inteligencije prevladava kao vitalna sila, dok se intuicija javlja kao vitalna sila u seksualnim organima. Kristaliza cija pamenja ili energija blaenstva oblikuje fizike estice kostura, a energija instinkta predstavlja dominirajuu silu u podrujima gdje se fizike estice javljaju, gledano iz mezokozmike perspektive, kao miii i koa. Impulsi i vota ili misaone sile izmeu tih sunaca i planeta uzrokuju neprestano preo braavanje, raanje nekih svjetova i unitavanje drugih. Svime se upravlja iz velikog centralnog planetarnog sustava od kojeg potjeu svi ivotni impulsi ili misaone sile, to je u mojim analizama nazvano nadsvijeu iza koje se nalazi Jastvo, a to Jastvo predstavlja vrstu toku tog ogromnog sustava kroz koji se otkriva sposobnost manifestacije. estice koje oblikuju fiziku mate riju zapravo samo predstavljaju kristalizaciju misaonih energija, privremeni rezultat energije svijesti ivog bia i njegove stvaralake sposobnosti. Sva su kretanja u tom svemiru misao, i boravite stvarnog ivota je prazan prostor izmeu estica.

Martinus

NEPRIRODNI UMOR

Sa danskog na enlcski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davorin Gruden

1. POGLAVLJE Umor i depresija u svim drutvenim klasama Danas je vrlo rasprostranjena nelagoda koju nazivamo "umor". Postoje ljudi koji su toliko umorni da osjeaju da bi mogli lei na zemlju kako bi se odmo rili bez obzira na to gdje se nalazili. Oigledno je da takav umor predstavlja veliku neugodnost. Samo je mali broj ljudi zbrinut na nain da ne moraju raditi kako bi preivjeli. A u takvom sluaju dotini e ovjek biti jo vie slo mljen jer umor poinje stvarati napetost u ivcima. Postaje zabrinut za svoje financije, zabrinut da ne izgubi posao. Dan za danom on gubi hrabrost suoa vanja sa ivotom. U tom sluaju umor na kraju vodi u depresiju koja sa svoje strane moe dovesti do ivanog sloma, ravnodunosti i samoubojstva. Meutim, nisu samo ljudi koji su primorani zaraivati za ivot zabrinuti i slomljeni neprirodnim umorom. Financijski neovisni ljudi takoer mogu trpjeti zbog umora. Premda financijski slobodni i neovisni, veina njih ipak ima neki posao za koji su odgovorni i kojim zarauju za ivot. I kod njih se moe javiti neprirodan umor i slomiti ovjeka kada poinje primjeivati da gotovo da nema dovoljno energije koju bi posvetio svojem poslu. Doista, nema takvog oblika ivota, bilo meu siromanima ili bogatima, koji ne moe biti pogoen i uniten neprirodnim umorom. Nalazimo ga, zajedno s prateom depresijom, u svim drutvenim klasa ma. Depresija moe, u krajnjem, najgorem sluaju, voditi u mentalnu bolest i samoubojstvo.

188

Marunus

ivepnruum

umur

2. POGLAVLJE Depresija i samosaaljenje

Opasno je biti u depresiji predugo vremena budui je depresija jednaka bo lesti u sposobnosti razmiljanja. Depresivna je osoba izgubila sposobnost sa gledavati ivot u normalnoj perspektivi. Moe gledati ivot samo u mranoj mentalnoj svjetlosti. Neprestano luta mranim podrujima misaonog svijeta, kao da ne moe pronai izlaz iz tih mranih podruja i doi u sunana po druja misaonog svijeta. Svuda oko sebe vidi iskljuivo beznadnost. Smatra da je sve tako nesavladivo da saaljeva samoga sebe i ima pretjerani osjeaj samosaaljevanja. Osjea se poput muenika. Osjea se rtvom hirova prirode ukoliko ne postoji nitko koga bi krivio za svoje "muenitvo". Oigledno je da takva situacija, ako joj se ne stane na kraj, moe voditi samo u depresiju. No, depresija je prvi korak do mentalne bolesti koja, u najgorem sluaju, moe zavriti samoubojstvom. ovjek ne moe postati abnormalniji od ovoga. Kao to sam spomenuo, neprirodni umor, ukoliko se ne lijei, moe voditi ka privremenom psihikom ili mentalnom slomu. Nema koristi od zatvaranja oiju pred tim i dozvoljavanju da stvari idu svojim tijekom, kao to to tisue ljudi danas ine, na taj nain ispunjavajui mentalne ustanove i psihijatrijske bolnice s tim ljudskim olupinama, a to su oni koji ne zavre tako da poine samoubojstvo.

postati neizljeivo mentalno bolesni. Mnogi od onih ija je bolest uznapredo vala do opasnog stupnja ne mogu biti izlijeeni u svojoj sadanjoj inkarnaciji. Njihova je organska struktura ve previe oteena. Za njih privremeno nema lijeka sve do njihove sljedee inkarnacije. Ako netko izgubi stopalo ili prst, njemu nee izrasti novi prst ili stopalo. Jednako tako, netko moe biti toliko oteen ili povrijeen u mentalnim podrujima da mu se ne moe vratiti normalno zdravlje u sadanjoj inkarnaciji. ovjekovi mentalni organi mogu postati do te mjere oteeni da njihovi odreeni dijelovi mogu usahnuti ili umrijeti. Takvom se ovjeku vie ne moe pomoi. Isto kao to novi udovi ne mogu ponovno izrasti na fizikom organizmu, tako, unutar odreenog men talnog podruja, ne mogu ponovno izrasti novi organski dijelovi, tamo gdje su normalni dijelovi mrtvi. Ljudi s takvim oteenjima ne mogu biti izlijeeni ili im ne moe biti vraeno normalno zdravlje u njihovoj sadanjoj inkarnaci ji. Prema tome, ja se ovdje ne obraam tim doivotnim invalidima, ve onima koji trenutno doivljavaju tu bolest kao nita vie nego neprirodni umor. Ti ljudi, ukoliko se potrude, mogu biti izlijeeni i u potpunosti osloboeni tog umora i njegovih tetnih, smrtonosnih posljedica.

4. POGLAVLJE Veliko mentalno naprezanje kod modernog ovjeka

3. POGLAVLJE Mentalni invalidi

to, dakle, ovjek moe uiniti da bi se izlijeio od tog razarajueg umora? Na ravno da je neophodno razumijevanje pravog i najdubljeg uzroka tog umora. Samo kada ovjek to spozna on moe poeti djelovati na ispravan nain i zapoeti stvarnu borbu protiv te bolesti, i na taj nain moe biti voen ka normalnom mentalnom ivotu i normalnom uivanju u ivotu. Istina je da medicinska znanost u ogromnoj mjeri pomae ljudima, osim to su izgraene i to se grade velike bolnice kao i psihijatrijske ustanove. 1 brojni ne toliko bolesni pacijenti su izlijeeni. Ipak, to ne sprjeava da stotine tisua ljudi danas ive svoj svakodnevni ivot s veim ili manjim stupnjem tog opasnog sindroma umora. Od tog velikog broja ljudi odreeni postotak e

to je to neprirodni umor? Neprirodni je umor, koji je vrlo rairen, prije svega posljedica trenutno vrlo ubrzane transformacije ivota modernog o vjeka koja je rezultat ubrzane evolucije i primjene sposobnosti razmiljanja. Upotreba je te sposobnosti pretjerana za ovjeka koji je, gledano iz kozmi ke perspektive, jo uvijek primitivan. Prije nego to su ljudi stekli moderno obrazovanje i intelektualni horizont koji se iz toga razvio oni nisu imali neki odreeni mentalni horizont pored instinktivnih funkcija, svoje potrebe za parenjem i potrebe da rade za svoj kruh svagdanji. S obzirom da su veina ljudi bili robovi povlatene vie klase, oni su dobivali svoj kruh svagdanji, iako oskudne porcije. Kako je svakodnevni ivot veine bio manje ili vie isti i diktiran od te vie klase, oni nisu mogli mnogo eksperimentirati ili razmiljati o svojem preivljavanju, kao to je to danas sluaj. to je primitivni ovjek znao o svim pojavama ili misaonim podrujima koji danas cvjetaju unutar mentaliteta modernog ovjeka? to su primitivni seljaci znali o zemljopisu, astronomiji, povijesti, literaturi i umjetnosti, o grai Zemlje, o matematici,

190

Martinus

isepriroani

umor

191

pisanju, fotografiji, filmu, radiju, televiziji ili svim ostalim stvarima koje su manje ili vie usaene u glavu svakog dananjeg djeteta i mlade osobe kao vitalni predmeti i vjetine? Nepobitna je injenica da takvo stanje predstavlja napor ili upotrebu ivaca i sposobnosti miljenja kojom se prapradjedovi iste te djece i mladih ba nikada nisu optereivali.

6. POGLAVLJE Veza izmeu sposobnosti razmiljanja i egoizma ili sebinosti Novo podruje svijesti igra vrlo vanu ulogu u svakodnevnom ivotu ljudi. Njihova im poveana senzitivnost ili osjetljivost omoguuje iskustva na koja su prethodno bili imuni. Ta nova iskustva, naravno, mogu biti ugodna i zdra va, a time i oivljavajua, kao to mogu biti neugodna i nezdrava, pa e utirati put ka bolesti ili smrti. No, u podruju koje je tek roeno postoje brojne mo gunosti za pogreke. Upravo je to sluaj u ovjekovoj relativno novoj i jo uvijek slaboj mentalnoj sferi. A obzirom da ta sfera zapravo predstavlja svijet misli kroz koji svi dananji ljudi meusobno komuniciraju i grade svoj zajed niki ivot, sada moemo razumjeti kako taj zajedniki ivot u brojnim situa cijama dovodi do pogreaka, kako postaje nestabilan i vodi ka razdoru ili po djelama, mrnji i progonu. Zahvaljujui proirenoj sposobnosti razmiljanja do koje je doao moderni ovjek, on je postao genij u oblikovanju shvaanja ili ideja u ijem se svjetlu on vidi kao potpuno nevino bie u svakom sukobu sa svojim blinjim. Naravno, u istoj mjeri on na svojeg blinjeg gleda kao na zloinca, progonitelja ili izvor zla, te stoga eli da taj blinji bude kanjen ili progonjen na najgori mogui nain. A s obzirom da taj blinji u pravilu osjea isto prema svojem protivniku, ivot takvih ljudi mora neminovno dovesti do meusobnog proganjanja, mrnje i ogorenosti, to u najgorem sluaju mora dovesti, kao to je to bio sluaj kod Vikinga ili primitivne djece prirode, do usmrivanja i ubijanja.

5. POGLAVLJE Vea osjetljivost i bolja sposobnost razmiljanja To mentalno proirenje svijesti predstavlja samo prednost za ljudsko bie. Upravo e to proirenje mentaliteta na kraju u potpunosti uzdii ovjeka iz ivotinjskog carstva i pomoi mu da postane savreni ovjek. No, za ovjeka sa ulice to je potpuno novo podruje mentaliteta; doista, gledano iz kozmi ke perspektive, ono se moe smatrati tek roenim. A neto to je tek roeno krhko je i slabano. Veliko je preobraavanje mentaliteta ljudskog bia stoga imalo za posljedicu da se sadanji moderni ovjek takorei brzinom svjetlosti naao u uvjetima koji su potpuno drukiji od onih koje su imali njegovi pra pradjedovi i praprapradjedovi. Suvremeni je ovjek proet proirenim tokom misli koje su bile nepoznate njegovim precima i koje im stoga nisu mogle nauditi. Taj je tok misli profinio ivce i krv, a time i organizam modernog o vjeka, organizam koji je mnogo osjetljiviji i ivlji od onoga koji su imali ljudi u prolosti, kao to je i njegovo mentalno podruje sasvim prirodno i u odgova rajuoj mjeri postalo profinjenije i ranjivije. Zbog toga moderni ovjek moe postati bolestan i biti povrijeen u onim podrujima na kojima su njegovi preci bili potpuno robusni ili nesvjesni, jer njihova svijest jo nije bila proi rena dananjim uzvienim intelektualnim horizontom i proizlazeom proi renom sposobnou doivljavanja. Ta se proirena sposobnost doivljavanja odraava u ovjekovoj sposobnosti razmatranja, razmiljanja o podrujima o kojima prethodno nije nita znao. Prema tome, novi je ovjekov aspekt njego va rastua sposobnost razmatranja i razmiljanja. Upravo ga ta sposobnost u sve veoj mjeri odvaja od njegovog izvornog ivotinjskog postojanja.

7. POGLAVLJE Mentalni konflikti i autosugestija L)ok je primitivni ovjek iz prolosti uglavnom djelovao na temelju instinkta i nije razmiljao ili imao dvojbi o pravdi jer je to zapravo bio nepisani zakon, kao to je to sluaj meu ivotinjama, da je pravda bila na strani onih koji su mogli unititi ili ubiti protivnika, moderni ovjek nije tako robustan. Istina je da ga njegov instinkt potie da svojem protivniku eli nesreu, ali poetni hu mani osjeaj utjee na proirenu sposobnost razmiljanja bia, stvarajui misli koje su usmjerene ka obrani protivnika. Na taj nain instinkt i osjeaji bia dolaze u sukob. A taj konflikt brzo pokree ovjekovu proirenu sposobnost

192

Martinus

ivepriroam

umor

razmiljanja. I bie sada poinje razmiljati, esto vrlo dugo. Ako instinkt bia prevladava ili je snaniji od osjeaja, on e upravljati inteligencijom bia, a time i njegovim razmiljanjem u korist instinkta. S obzirom da je instinkt sje dite navika i sklonosti iz prolosti, to znai nepisanog zakona gdje je pravda na strani onoga tko moe unititi ili pokoriti svojeg protivnika, on potie bie da, pomou svoje inteligencije, stvara najgenijalnije mentalne slike u kojima vidi sebe kao potpuno nevinoga ili kao stopostotnog muenika. Zahvaljuju i istom nainu razmiljanja kojim upravlja instinkt on, u najgorem sluaju, svojeg protivnika vidi kao najgoreg zloinca kojem se mora suprotstaviti svim sredstvima. Za progonitelja nije uope bitno je li to proganjanje opravdano ili temelji li se na injenicama. On se ve odavno hipnotizirao vjerovanjem da su njegove mentalne predodbe, stvorene od strane njegovog instinkta i inteligencije, nepobitna stvarnost. U najgorim sluajevima on svojem protiv niku eli smrt i unitenje. I ovdje smo se susreli s Vikingom, neandertalcem ili primitivnim djetetom prirode u modernom ovjeku dvadesetog stoljea.

tvo. Uslijed toga poinje patiti zbog pretjeranog samosaaljenja. Ogorenost i ljutnja prema nekom drugom ovjeku i osjeaj samosaaljenja sada su postala dva velika podruja aktivnosti u njegovom svakodnevnom ivotu, koja u ve oj ili manjoj mjeri okupiraju njegove misli. Takav ovjek sprjeava samoga sebe da bude sretan jer ga njegovo zamiljeno muenitvo prijei u tome da bude mentalno normalan i u ravnotei.

9. POGLAVLJE Posljedice samo- tira n izira nj a Muenitvo i srea ne idu zajedno kao to ne idu zajedno ulje i voda. A tome se mogu dodati ljutnja i ogorenost prema bilo kojoj osobi koja nas dovodi u stanje neprijateljstva i razmiljanja o tome. No, ljutnja i ogorenost takoer ne idu zajedno s normalnom ivotnom radou. A s obzirom da se odra vanje apsolutnog zdravlja tijela i due moe postii jedino normalnim ui vanjem u ivotu, ovdje moemo vidjeti kako takav ovjek, iako nesvjesno, tiranizira samoga sebe podravajui misli ljutnje i muenitva. S obzirom da su sve misli zraea sila koja proima i prolazi kroz ne samo mozak ve i kroz atomsku ili mikrostrukturu krvi, miia i ivaca, vrlo je vano kakve misli prolaze kroz mikroivot i organe u naem organizmu. Kako radosne misli ine normalnu ivotnu silu u ivotinjskom organizmu, ta e vitalna sila biti oteena u onoj mjeri u kojoj je ovjek ispunjen mislima ljutnje, depresije i muenitva. A kada je vitalna sila oteena, njen kapacitet nee biti dovo ljan za normalno ivotno funkcioniranje, a to je iskljuivo trajno uivanje u ivotu. I kada se nema dovoljno energije za normalno, svakodnevno funkci oniranje, to se samo moe osjeati kao "umor". Umor je iskljuivo simptom nedostatka vitalne sile. Dakle uzrok ovjekovog neprirodnog umora lei u injenici da on vie nije isti i pravi praovjek. Njegova ga je evolucija dovela do toga da vie ne moe ivjeti prema nepisanim zakonima prapovijesnih ili divljih ljudi, koji su iskljuivo usmjereni na moral sile: "Oko za oko i zub za zub". Njegovi ivci vie ne mogu podnijeti da su neprestano proeti ivotinjskim mentalitetom, koji se moe izraziti shvaanjem "Svatko za sebe". On je postao previe "ljudski" za to. No, usprkos tome, tisue i tisue ljudi u svojem svakodnevnom razmi ljanju stvaraju ogromnu koliinu ljutitih i depresivnih misli, ujedinjenih s osjeajem muenitva koji tjeraju iz tijela i due svu ivotnu radost, a time i

8. POGLAVLJE Teki teret samosaaljenja ili "tnuenitva"

Meutim, nositi na taj nain divljaka i njegove nepisane zakone u svojem srcu i mozgu i dozvoljavati mu da odreuje ovjekovo ponaanje, teret je koji moderni ovjek dvadesetog stoljea ne moe nositi bez mentalnog prenaprezanja. Taj teret doslovno uzrokuje neprirodan umor tog bia. Cesto se iscr pljuje do smrti pod tim teretom. Zbog prethodno spomenute vrlo proirene sposobnosti razmiljanja, koja je rezultat nekog drugog stanja u njegovom umu i srcu, ta ga priroda divljaka koja je naslijeena iz prolosti moe dovesti do pretjeranog promiljanja. To se promiljanje sastoji od svih vrsta misli koje nalaze oduka u ljutnji, mrnji i sklonosti proganjanja ljudi za koje ovjek vjeruje da su njegov izvor zla ili uzrok njegove nesree. To promiljanje, zbog drevnih ljudskih instinkta i moderne inteligencije, dovodi do toga da ovjek pred sobom i drugima brani svoju nevinost i istou u svakom sukobu sa svojim blinjim. I kada je to promiljanje uspjelo, tako da se njegov izvor u potpunosti hipnotizirao time da je on potpuno nevin, tada uistinu poinje njegova propast. On sada ne samo da postaje jo ogoreniji na predmet svoje ljutnje, to jo vie poveava njegovu ivanu napetost, ve postaje i deprimi ran jer zbog autosugestije on svoju situaciju moe vidjeti samo kao mueni-

194

Martinus

Neprirodni

umor

195

normalnu ivotnu silu. Ovdje smo doli do najdubljeg uzroka svih bolesti i svake nesree. ivotnodajua

11. POGLAVLJE sila postojanja i ljubav prema blinjem

10. POGLAVLJE Novi ljudski uvjet ivota Kako se moderni civilizirani ovjek sve vie udaljava od stupnja primitivnog ovjeka, od zakona i uvjeta koji su bili od ivotne vanosti za taj stupanj, on u odgovarajuoj mjeri dolazi pod principe i zakone sljedeeg stupnja evolucije. Sljedei stupanj evolucije je onaj koji e postupno postati postojanje i ponaa nje savrenog ovjeka, a to je mentalni stupanj o kojem je Krist govorio u svo jem boanstvenom "Govoru na gori". Prema tome, normalnu ivotnu radost za ovjeka koji je napredovao u evoluciji znai biti nesposoban poraziti svojeg neprijatelja na nain na koji su to inili Vikinzi ili osobe iz nordijske mitolo gije. Svako stvaranje kulture sve se vie protivi takvom nainu postojanja. U svakom sluaju civilizirani ovjek ne smije sam kanjavati svoje neprijatelje. U civiliziranim dravama to se samo dozvoljava putem vlasti i sudskog sustava. A evolucija ide sve vie i vie u tom smjeru. Meu tim civiliziranim nacijama sve se vie osjea nedostatak slinog sudskog sustava za nacije. Ve su uinje ni razliiti pokuaji pri stvaranju takvog sudskog sustava. to su "Ujedinjeni narodi", "Liga naroda", "Jedan svijet" i sline organizacije drugo nego pokuaji ili pretee internacionalnog sudskog sustava za nacije? Prema tome, put ka zdravlju due i tijela vodi iskljuivo kroz borbu s ljut njom, ogorenou i osjeajem muenitva u ovjekovom srcu i umu. Samo prijateljstvom ovjek moe ukloniti neprijateljstvo izmeu sebe i drugih. I samo s prevladavanjem sklonosti da se osjea neprijateljstvo i elja za osve tom prema svojem blinjem moe ovjek ukloniti apsolutni uzrok svih bolesti. Bolest je samo reakcija koja se javlja u fizikom tijelu na prethodne mentalne konflikte ili nesklad izmeu izvora organizma i njegovog blinjeg ili njegove okoline. Da ti sukobi nisu postojali, bie nikada ne bi dolo u oslabljeno stanje koje ga danas ini podlonim svim vrstama bolesti.

Zato nije uzalud Krist govorio: "...ve ako te netko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi". "Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas pro klinju, inite dobro onima koji vas mrze, i molite za one koji vas bezobzirno iskoritavaju i proganjaju...""... i ako se on (tvoj brat) pokaje,oprosti mu. I ako se sedam puta na dan obrati tebi govorei, ja se kajem, ti bi mu trebao opro stiti". Kasnije je apostolu Petru naglasio da ne bi trebali oprostiti samo sedam puta na dan, rekavi: "... ne sedam puta na dan, ve, sedamdeset sedam puta na dan". Ne znai li to da ovjek treba oprostiti sve i svakome? Kada netko moe oprostiti sedamdeset sedam puta na dan, zar to ne pokriva sve situacije u kojima treba oprostiti a s kojima se on moe susresti? Nakon te dnevne kvote opratanja sigurno nije ostalo nita za oprostiti. Sve mora biti oprote no. Da su ove rijei ili shvaanja samo proizvod mate povrnog fanatika one bi ve odavno nestale. Ono to nije ukorijenjeno u stvarnosti s vremenom e ukloniti oluje ivota. Ova su shvaanja i zapovijedi do sada izdrale dvije tisue godina, i to iskljuivo zahvaljujui injenici da oznaavaju nepobitnu istinu, istinu koja sada postaje iva stvarnost kroz oigledne reakcije u ovje kovoj psihikoj ili mentalnoj strukturi i nainu postojanja. S ljubavlju prema blinjem u umu i ponaanju, nestat e nain razmiljanja koji je smrtonosan, razmiljanje kroz koje se ovjek uvjebava da vidi "trun u oku svojeg brata", a da ne vidi "gredu u vlastitom oku". Uklanjanjem tog pogrenog opaanja ivo ta ovjek je pronaao najbolji lijek za sve bolesti i nesreu. Samo upotrebom takvog lijeka ovjek moe pronai put koji vodi natrag ka ivotu. Podruje patnje mora ustuknuti pred zraeim suncem ljubavi.

Martinus

KROZ PRAZNI PROSTOR SVEMIRA

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davoriti Gruden

1. POGLAVLJE Udaljenosti u svemiru Svi znamo da je svemir beskrajan prostor u kojem se nalaze bezbrojne ga laktike, zvjezdane maglice, sunca i planeti. Takoer znamo da se izmeu tih sunaca i galaktika nalaze ogromne udaljenosti, udaljenosti koje su tisuama puta vee od prostora koji zauzimaju sama ta sunca i galaktike. Zato su uda ljenosti izmeu tih makrokozmikih estica u svemiru tako ogromne? Zato ta sunca i planeti ne mogu biti mnogo blii? Uistinu, oni ne mogu biti nita blii. Da ne postoje sadanje velike udaljenosti izmeu nebeskih tijela, fiziki ivot u kojem ivimo nikako ne bi mogao evoluirati. Znamo da kada bi se Zemlja vie pribliila Suncu ona bi konano dola u podruje u kojem bi sav ivot na povrini bio uniten od strane suneve svje tlosti i vatre. Na isti bi se nain ivot na njoj u potpunosti smrznuo kada bi se udaljila od Sunca. Prema tome, te ogromne udaljenosti izmeu svjetova u svemiru imaju odreenu ili posebnu svrhu. Stvorene su u korist evolucije ivota. Bez velikih udaljenosti izmeu tih svjetova ili nebeskih tijela ne bi bilo prostora za njihovo ivotno kretanje. Bez njihovog kretanja ne bi bilo ni vre mena ni prostora, ni dana ni noi, ni zime ni ljeta. Fiziki bi svijet bio potpuno nenastanjiv za svjesni ivot. No, to nije tako.

200

Martinus 2. POGLAVLJE Nastanak i nestanak zvjezdanih sustava

Kroz prazni prostor svemira

201

zato to je on takav prazan prostor, ve zato to se materija ovdje javlja u sta nju koje nema utjecaja na fizika osjetila. Dakle, ovdje imamo dvije vrste materije: onu koja je osjetilima vidljiva i onu koja je nevidljiva. Kao to vidljiva materija tvori vidljivi svijet, tako nevidljiva materija sainjava nevidljivi svijet. I ovdje smo doli do temelja svake religije, naime do toga da "duhovni" svijet postoji iza fizikog. No, za nas nevidljivi ili duhovni svijet nije vjerovanje ili pretpostavka, ve stvarna injenica. Zato je taj nevidljivi svijet opisan kao "duhovni"? On je opisan kao du hovni zato to su itava naa svijest i svijet misli izgraeni od te materije. Fizikim osjetilima ili oima mi ne moemo vidjeti nae misli ili ideje. Zato smo primorani izraavati se pomou jezika. Da su nae misli vidljive poput naeg fizikog organizma, poput naih oiju, kose i ruku itd., mi ne bismo koristili govor. S obzirom da su misli istovjetne svijesti, a svijest je istovjetna duhu, a duh spada u nevidljivu materiju, ovdje dolazimo do razloga zato je to podruje materije bilo nazvano "duhovni svijet".

Fiziki je svijet u velikoj mjeri izraz ivota. Taj je ivot koncentriran u pra znom prostoru izmeu sjajnih zvjezdanih sustava koje vidimo na jasnom nonom nebu. Sve su te sjajne zvijezde ili zvjezdani sustavi nastali iz tame praznog prostora. Oni su, takorei, proizvod tog praznog prostora, isto kao to ih vidimo da ponovno nestaju u tami i postaju nevidljivi, ostavljajui iza sebe samo prazan prostor. Mi, prema tome, imamo pred sobom ogromni prazan prostor u kojem svjetovi nastaju i nestaju. S obzirom da neto ne moe nastati iz niega, isto kao to neto ne moe postati nita, ono to ovdje doivljavamo jest iluzija. Vidimo da sjajni oblaci nastaju, takorei, iz niega. Ti se oblaci zgunjavaju u sunca i galaktike, kulminiraju u stanju svjetlosti i vruine da bi nakon toga ponovno, tijekom ogromnih vremenskih perioda, bili uniteni, nestali u tami, kako bi postali nita u svemiru. S obzirom da neto, kao to smo ve spomenuli, ne moe postati nita, taj nastanak nebeskih tijela u svemiru ne moe nikako predstavljati poetak tvari ili materije. Te su tvari ve morale postojati prije nego to su postale plinoviti oblaci i sunca i planeti koje moemo vidjeti u svemiru. S obzirom da neto ne moe postati nita, raspadanje i nestanak nebeskih tijela u svemiru ne moe predstavljati unitenje tvari ili apsolutni kraj materi je, to takoer moemo vidjeti naim fizikim oima. To ima za injenicu da tvari mogu postojati u stanju u kojem su nedostupne naim fizikim osjetili ma. A tamo gdje je materija ili tvar nedostupna naim fizikim osjetilima, mi naravno ne opaamo nita. A tamo gdje ne moemo nita opaati i gdje stoga ne moemo doivjeti nikakve detalje, moemo doivjeti postojanje samo kao prazan prostor.

4. POGLAVLJE Religiozna i intelektualna primitivnost

3. POGLAVLJE Prazni je prostor duhovni svijet Kada nam se svemir javlja kao ogromna praznina u kojoj materija koja ini sunca i galaktike zauzima izuzetno mali dio tog prostora, to apsolutno nije

Prema tome, beskrajni se prazni prostor svemira sastoji od svijeta nevidljivih tvari i jednako je stvaran kao i svijet koji se sastoji od vidljivih tvari. No, to naravno ne znai da taj nevidljivi ili psihiki svijet, kako se jo naziva, odgo vara svim tim razliitim religioznim idejama koje su bile stvorene o njemu. Naprotiv, ovdje je postojalo slobodno podruje za neprirodne zamisli i isto praznovjerje. Posljedica toga je bilo to da su zauzvrat brojni intelektualni ljudi osjeali potpunu antipatiju prema i samom spomenu o postojanju tog ne vidljivog svijeta. Brojni od tih intelektualnih ljudi ili znanstvenika smatraju svakoga tko se bavi duhovnim svijetom primitivnim, i na taj nain otkrivaju svoju vlastitu intelektualnu nesavrenost. Njihov stav, dakle, otkriva da oni uope ne razumiju kako poricanjem postojanja duhovnog svijeta oni svjesno ili nesvjesno zastupaju miljenje da neto moe nastati iz niega i da neto isto tako moe postati nita. Na taj nain oni indirektno potvruju vlastitu primitivnost. Duhovni je ili nevidljivi svijet oigledna injenica u obliku be skrajnog praznog prostora svemira.

202

Martinus 5. POGLAVLJE Na svijet misli predstavlja dio praznog prostora ili nevidljivog svijeta

Kroz prazni

prostor

svemira

IK)5

Nevidljivi dio svemira uzrokuje upravo istu vrstu manifestacije kao i ne vidljivi dio ivih bia, a to je svrhovito stvaranje. Prema tome, nevidljivi dio svemira, tj. beskonani prazni prostor jest svijest, sjedite misaone manife stacije, elja i volje i "Neega" to je izvor tih misaonih manifestacija, elja i volje. Zato nije tako neobino da je na svijet dola ideja da je "Bog na nebu", isto kao to je na svijet moralo doi i shvaanje da "u Njemu mi ivimo, kreemo se i postojimo". Boje Jastvo i svijest su stoga nevidljivi dio bia koje nazivamo Bogom, dok je Boji fiziki organizam (fiziki svemir) vidljivi dio tog bia, upravo kao to je to sluaj s nama i sa svim ostalim ivim biima. Nae Jastvo i svijest su nai nevidljivi dijelovi, isto kao to je na fiziki organizam na fiziki dio. Dakle, na taj nain mi smo ve "poput Boga".

to se to skriva iza tog ogromnog praznog prostora? Neizbjeno mora biti sakriveno neto, zakoni, principi i sile koje uzrokuju izranjanje iz tame, iz ne vidljivog u vidljivo stanje galaktika, planeta ili svjetova i ivih bia. Isto tako nevidljivi ili duhovni svijet mora predstavljati nastavak procesa koji vodi te realitete iz vidljivog svijeta u nevidljivi svijet ili stanje. Dakle, postoji velika aktivnost ili manifestacija energije u tom velikom praznom prostoru svemira, ali u vibracijama i valnim duljinama koje ne mogu utjecati na naa fizika osjetila. Kako moemo znati da se u tom nevidljivom svijetu uistinu dogaa veliko oitovanje energije? Promatrajui nae vlastite misli i manifestaciju nae svijesti koja ini onaj dio nevidljivog svijeta koji je izravno povezan s naim doivljavanjem ivota. Prije svake rijei, svakog dje la, svakog pokreta koji elimo napraviti, odigrava se misaoni proces. Mi eli mo, mislimo i zamiljamo unaprijed fizika djela ili manifestacije koje elimo manifestirati, isto kao to sva fizika iskustva koja doivimo ostavljaju iza sebe misaonu aktivnost ili pojmovnu aktivnost u naoj svijesti. Sve to su ljudi manifestirali najprije se oitovalo u njihovom misaonom svijetu, to znai u njihovom nevidljivom dijelu ili pojavi u obliku ivog bia. Dakle, ivo se bie sastoji od vidljivog dijela i nevidljivog dijela. Prema tome, vidljivi je dio fiziki organizam, dok nevidljivi dio ini svijest. No, injenica je da nevidljivi dio upravlja i kontrolira vidljivim dijelom. Prema tome, nevidlji vi je dio primarni dio ivog bia. Zato isto tako ne bi bilo i sa svemirom?

7. POGLAVLJE "Roenje" i "smrt" Iz gore iznesenog oigledno je da prazan prostor svemira zapravo uope nije prazan prostor. Takav je prazan prostor potpuno nemogu u svemiru. No, u svim situacijama u kojima je tvar ili materija nedostupna bilo kakvom fizi kom opaanju, nastaje prazan prostor. Kako bi inae izgledao svijet ili po druje koje je nedostupno bilo kakvom fizikom opaanju? To da prazan prostor nije podruje unutar kojega apsolutno nita ne po stoji vidi se iz toga, kao to je bilo gore pokazano, da fiziki svijet koji je dostu pan osjetilima, a to su galaktike, sunca i planeti, nema svoj prvi uzrok ili prvi izvor u vidljivom svijetu ni u kojem sluaju i ni u kojoj situaciji. Vidimo da iz tame praznog prostora ili nevidljivog svijeta struji neprestani tok materije, tok koji se zgunjava i postaje vidljiv ili dostupan fizikim osjetilima. Takoer vidimo kako se ona raspada i postaje nedostupna fizikim osjetilima, i na taj nain postaje dio tame praznog prostora ili nevidljivog svijeta. Te procese nazivamo "roenjem" i "smru". Vidimo da se sunca i svjetovi raaju i umiru, vidimo kako se mineralno stvaranje raa i umire, kao to vidimo kako se raaju i umiru biljni i ivo tinjski produkti. Sve to je dostupno fizikom opaanju raa se i umire. Tu ne postoje izuzeci. S obzirom da materija ne moe nastati iz niega, kao to ne moe niti postati nita, to roenje i smrt ne predstavljaju apsolutni poetak ili kraj. Prema tome, roenje i smrt zapravo predstavljaju ulaz i izlaz iz fizikog

6. POGLAVLJE Zato je Bog "na nebu" Dakle, svemir se sastoji od vidljivog i nevidljivog dijela. I zar ovdje ne vidimo da materijalno stvaranje izraava logiku, planiranje i svrhu ili slui loginoj svrsi? Zato ti planovi, ideje i svrha ne bi nastali u nevidljivom dijelu svemi ra? Zato nevidljivi dio svemira ne bi bio sjedite nastanka tih planova, ideja i svrhe? Zato taj nevidljivi dio svemira ne bi predstavljao svijest kao to je to kod ivog bia?

204

Martinus

Kroz prazni

prostor

svemira

205

ili vidljivog svijeta. Mi smo na taj nain svjedoci preobraava nj a te materije iz vidljivog u nevidljivo stanje.

su osloboena tog organizma, a koja nazivamo "mrtvima". Sva se ona nalaze u nevidljivom svijetu iz kojeg e se ponovno inkarnirati u novi fiziki organi zam i na taj e se nain ponovno manifestirati u fizikom svijetu.

8. POGLAVLJE Nae vjeno "Jastvo" koje se nalazi iza materije No, tko smo "mi"? Da li smo mi istovjetni s materijom koja je podreena tom roenju i smrti? Ne, mi to nikako ne moemo biti. injenice sigurno pokazu ju da smo mi "Neto" koje doivljava ili registrira to preobraavanje materije ili svoje roenje i smrt. Istina je da imamo organizam koji je takoer roen i koji umire. Zato i on ne bi bio podloan istome roenju i smrti? To je samo logina konstrukcija fizike materije. On samo predstavlja "stvorenu" pojavu ija je iskljuiva namjera da bude instrument kroz koji "Neto" moe doivlja vati i opaati fiziki svijet. To neto ne moe biti sami organizam budui da on predstavlja samo proizvedenu ili stvorenu pojavu koja treba sluiti odreenoj svrsi. No, s obzirom da je svrha istovjetna elji, iza nje se moe nalaziti samo ivo neto kao njen izvor. Prema tome, organizam svakog ivog bia predstav lja ispunjenje elje, otkrivajui na taj nain da iza organizma postoji ivo neto koje je izvor tog organizma i za koje on predstavlja instrument za doivljava nje ivota. To neto koje se nalazi iza organizma nazivamo naim "Jastvom". To Jastvo ili Sebstvo gleda pomou naih oiju, slua pomou naih uiju i doivljava i manifestira se na fizikom planu pomou svih naih fizikih osje tila. S obzirom da, za razliku od naeg organizma, to Jastvo nije stvoreno, i s obzirom da je ono samo po sebi stvaratelj, ono ima vjeno postojanje. Ono je postojalo prije nastanka svojeg sadanjeg organizma, isto kao to e nastaviti postojati kada isti organizam prestane postojati na materijalnom planu. I kao to je imalo udjela u stvaranju sadanjeg organizma, tako e imati udjela i u stvaranju budueg novog organizma, i tako dalje. Dakle, to Jastvo i njegova svijest ili misaoni svijet nisu dostupni fizikom opaanju i zato predstavljaju detalje praznog prostora. Prema tome, prazni je prostor svemira boravite Jastava svih ivih bia, njihove svijesti i misaonih svjetova, kao to je on na isti nain boravite Bo jeg Jastva i svijesti. Dakle, u tami praznine u dubinama svemira, postoji naj dublji izvor ili podrijetlo ivota i njegove svijesti. Isto tako se Jastvo i svijest svih ivih bia kriju u istom fiziki nevidljivom svijetu. To ne vrijedi samo za sva bia koja imaju fiziki organizam, ve u jednakoj mjeri i za sva bia koja

9. POGLAVLJE Za najvie duhovne sposobnosti i osjetila ne postoji prazan prostor Prema tome, svemir ili kozmos sastoji se od dvije vrste svjetova: fizikog svi jeta i duhovnog svijeta. Sve galaktike, sunca i planeti i sve to je s tim svjetovi ma u vezi dostupno fizikim osjetilima predstavlja, dakle, fiziki svijet. Sve to se nalazi izvan tih fiziki vidljivih pojava, to znai tamnog praznog prostora svemira, ini duhovni svijet. Kada se taj svijet pokazuje kao prazan prostor, to je, kao to smo ve spomenuli, samo zato to detalji tog svijeta nisu dostupni fizikim osjetilima. No, za najvie duhovne sposobnosti ili psihika osjetila duhovni svijet ne predstavlja prazan prostor. Za ta osjetila fiziki prazan pro stor svemira postaje zraei svijet ispunjen ivotom, svjetlou i radou. Mi ovdje neemo ulaziti u pojedinosti o tom svijetu, jer smo u drugim predavanjima i djelima govorili o njemu. Ovdje emo samo osvijetliti jo jed nom zrakom svjetlosti fiziku stranu: prazan prostor svemira. Ljudi obino vjeruju da je taj prazan prostor takoer fiziki svijet u kojem e ovjek fiziki moi ivjeti i kretati se isto kao to moe ivjeti i kretati se u fizikom po druju nazvanom Zemlja. Mnogi ljudi zapravo vjeruju da e ovjek izgraditi prijevozna sredstva, neku vrstu svemirskih brodova, pomou kojih e moi uspostaviti redovitu vezu s ostalim planetima i sunevim sustavima. Na taj nain strani bi svjetovi mogli postati udesne turistike atrakcije, kao to bi uvoz i izvoz izmeu planeta na taj nain takoer postali injenica. Ovdje vi dimo kako neobuzdana moe biti mata kada se bavi podrujima iju pravu strukturu ne poznaje izvor te mate. Ti ljudi ne razumiju da je isto tako ne mogue za ivotinjsko bie da ivi u praznom prostoru svemira kao to je obinoj muhi nemogue ivjeti na dnu oceana i ribi iz morskih dubina ivjeti u vruoj pustinji. Fiziki dijelovi ivota svih ivih bia u potpunosti ovise o mogunostima za ivot koje im osigurava njihov fiziki organizam. Kako bi iva bia mogla doivjeti mogunosti za ivot za koje njihov organizam nije izgraen?

206

Martinus

Kroz

prazni

prostor

svemira

zu/

10. POGLAVLJE Fiziki je svijet sekundarni svijet Organizam svakog ivog bia predstavlja instrument ija je iskljuiva svrha da omogui svojem izvoru odreenu, naroitu prigodu za ivot. to ta prigoda za ivot sve sadri ovisi o kapacitetu tog organizma. Van granica tog kapaciteta niti jedno bie ne moe na normalan nain doivljavati fiziko postojanje. Zbog toga muha ne moe ivjeti na dnu oceana, a duboko-morska riba ne moe ivjeti u vruoj pustinji. Oni moraju ostati tamo gdje jesu, jer im njihov organizam ne moe omoguiti ivot u nekim drukijim uvjetima od onih za koje je stvoren. Ako bi bie napustilo ivotne uvjete za koje je njegov organizam izgra en, prestalo bi njegovo fiziko postojanje i mi kaemo da je ono umrlo. No, ta smrt vrijedi samo za njegovo fiziko postojanje. Njegovo Jastvo i nevidljivi dio njegovog postojanja koji je povezan s tim Jastvom, to znai njegova svi jest ili svijet misli, jo uvijek postoje. No, s obzirom da je fiziki organizam mrtav, bie vie ne moe kroz njega izraavati postojanje svojeg Jastva i svoje svijesti. I sada je tu fiziki prazan prostor gdje je ono prethodno ispunjavalo fiziki prostor svojom manifestacijom. Ali ono jo uvijek ivi u tom praznom prostoru, manifestirajui se i doivljavajui ivot kroz svoj odgovarajui du hovni organizam zajedno sa svim ostalim biima u istom stanju, sve dok se ponovno ne rodi na fizikoj razini. S obzirom da je to postojanje, kao to smo ovdje pokazali, nedostupno fizikim osjetilima, podrazumijeva se da ono mora biti fiziki nevidljivo. Upravo taj nevidljivi svijet mi doivljavamo kao prazan prostor svemira. Dakle, u tom praznom prostoru sakriven je stvarni primarni svijet. Odavde se bia raaju u fiziki svijet i tu se vraaju kada naputaju ovaj svijet prili kom smrti. Fiziki je svijet samo sekundarni svijet. Fiziki nevidljivi, duhovni svijet ili prazni prostor svemira jest, dakle, primarno podruje ivota. To je boravite vjenog ivota.

11. POGLAVLJE Zemlja je ivi organizam koji ne moemo napustiti dok se nalazimo u fizikom stanju

Mala zraka svjetlosti koja je baena na prazan prostor svemira pokazala nam je da taj prazan prostor sam po sebi nije i nikada ne moe postati poprite fi zikog ivota i postojanja ni na koji drugi nain osim kroz princip organskog roenje i smrti. Zahvaljujui tom principu mi stupamo u fiziki svijet iz du hovnog svijeta. I zahvaljujui istom principu ponovno se vraamo u duhovni svijet. Mi se moemo roditi u fizikom svijetu samo zato to takav svijet ve postoji. No, fiziki svijet moe postojati i omoguavati ivot za neinkarnirana bia samo kao ivi organizam. Zemlja je takav organizam. Njena osobita struktura omoguava ivotne uvjete za na svakodnevni fiziki ivot. Kada bi mi u bilo kojoj mjeri napustili fiziko podruje Zemlje, stupili bi u jednakoj mjeri u prazan prostor svemira, gdje nikako ne bismo mogli odravati nae fiziko postojanje. Stupanje u prazan prostor svemira istovjetno je stupanju u okolnosti u kojima na fiziki organizam prestaje biti instrument za do ivljavanje ivota, budui da fizika dimenzija za koju je on izgraen vie ne postoji. Gdje nema zraka, plua ne mogu raditi. Gdje nema svjetla, vid ne moe djelovati. Gdje nema zvuka, sluh ne moe djelovati, kao to bi takoer bila nemogua upotreba govora. Tome se takoer mora dodati injenica da ovdje ne postoji ni sila tee, koja nas inae dri na mjestu, i zbog toga prestaje djelovati i na centar ravnotee. Za nas vie nema "gore" i "dolje". Zbog toga je izvan funkcije i naa sposobnost orijentacije. Pored toga, naa bi prijevozna sredstva morala dosei brzinu koja odgovara barem brzini svjetlosti kako se to veliko putovanje kroz svemir ne bi sukobilo sa naim relativno kratkotraj nim postojanjem. Nakon ovoga je razumljivo da putnici na fizikom svemirskom brodu ni kada nee ivi doi do udaljenih odredita koja su si odredili u svemiru. Ako njihovo prijevozno sredstvo moe doi na cilj neoteeno, to i nije nemogu e, tada e taj svemirski brod na udaljenom svijetu postati grob u kojem su sa hranjeni njegovi putnici. Putovanje svemirskim brodom na taj nain postaje samo pogreb za ljude koji su poinili samoubojstvo. Prazni je prostor svemira duh i zbog toga ga mogu posjeivati samo duhovna bia.

Martinus

BESMRTNOST IVIH BIA

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davoriti Gruden

1. POGLAVLJE Samo se kroz spoznaju o besmrtnosti bia moe otkriti pravednost njihovih sretnih i nesretnih sudbina Ako ljudi uistinu ele razumjeti pravednost svemira, pravednost u ivotima ljudi, pravednost u ivotima ivotinja, pravednost svih moguih oblika nes retne sudbine koju danas doivljavaju iva bia, apsolutno je neophodno doi do razumijevanja da su sva iva bia besmrtna, to znai da se iza njihovog prolaznog fizikog organizma nalazi via vjena struktura sainjena od zraee ili psihike materije u kojoj ona mogu doivljavati ivot bez svojeg fizikog organizma. U toj psihikoj ili kozmikoj strukturi bia mogu preivjeti svaki oblik unitenja fizikog organizma. Bie, pomou te duhovne strukture, moe, kroz fiziki proces oplodnje, ponovno sudjelovati u stvaranju i razvoju male nog embrija u majinoj utrobi, koji e postati njegov novi organizam u nje govom novom fizikom ivotu. S obzirom da je svaki organizam na taj nain "stvorena stvar", on mora ponovno nestati. No, zahvaljujui svojoj kozmikoj ili psihikoj strukturi bie, kao to smo ve spomenuli, preivljava smrt svojeg organizma i nastavlja svoje doivljavanje ivota u duhovnom ili psihikom svijetu, sve dok se ponovno ne ispune uslovi za ponovno roenje u materi jalnom svijetu. I na taj nain bie nastavlja odreenu epohu svojeg vjenog postojanja u obliku fizikih ponovnih roenja, sve dok ne postigne odreeni stupanj savrenstva u miljenju i ponaanju.

212

Martinus 2. POGLAVLJE Da bi postigao najvie savrenstvo ili postao "ovjek poput Boga", neophodno je da ovjek svojim intelektom doivi Boju ljubav i pravednost u svemiru

besmrtnost zivm

oitu

Da li postoji ita u ivotu ili postojanju to potvruje taj pogled i to na takav nain da on moe postati neto vie od lijepe izjave ? Da, ivot sam potvruje takav pogled u tolikom obimu da to moe postati konkretno znanje za svak og normalno razvijenog, inteligentnog i nedogmatskog ovjeka. To je smis ao ivota da ovjek postane sposoban nauiti opaati i doivljavati pomou svojih intelektualnih sposobnosti pravu istinu o svojoj vlastitoj besmrtnos ti i sudbini na takav nain da to postane konkretno znanje o pravednosti ili Bojoj ljubavi u upravljanju svemirom, a time i nepobitna osnova ivota dotinog bia. Sa takvom ivotnom osnovom ili kozmikim znanjem ovjek e postati na radost i blagoslov za sva iva bia u svojoj okolini i na taj nain e postati jedno sa Bogom. To je jedini nain na koji on moe ispuniti boju namjeru - doivjeti najviu inicijaciju ili postati "ovjek poput Boga". Bog je iskljuivo radost i blagoslov za sva iva bia. I samo to je cilj njegove evolucije ljudskog bia. ovjek e, svojim ponaanjem, ispuniti boanski princip : sjajit e, zagrijavati i davati ivot. Bez takvog ponaanja on nikako ne moe biti "poput Boga".

bez izuzetka predstavljaju radost i blagoslov za iva bia. Tim dovrenim re zultatima pripadaju, izmeu ostalog, naa ula. Ne predstavljaju li na vid, nae ulo mirisa i okusa, zajedno sa svim ostalim ivotnim organima, za nas blagoslov ? Ne predstavlja li preobraavanje Zemlje od vatrenog oceana, bjesomunog svjetskog poara, do svojeg sadanjeg stanja kao sjajnog planeta za biljna i ivotinjska bia, preobraavanje ili stvaranje koje je na radost i bla goslov za iva bia ? Postojalo je vrijeme kada su prividno beivotni mineralni oblici bili je dine stvorene pojave na zemlji. Tada su mineralni oblici postali biljni oblici. Biljni su se oblici razvili i postali ivotinjski oblici ili ivotinjski organizmi. Nakon toga su ivotinjski organizmi postali ljudski organizmi. Tako se tokom evolucijskih epoha koje su trajale milionima godina odvijalo veliko stvaranje u materiji to je rezultiralo evolucijom organizama ivih bia koji su posta jali sve savreniji. Moemo vidjeti da to preobraavanje jo uvijek traje. Iza svih tih vanjskih pojava ili organizama postoji "neto" koje doivljava kroz te organizme. To "neto", zajedno sa organizmom sa kojim je povezano, pred stavlja ono to poznajemo kao "ivo bie". Dakle, itavi taj veliki proces evolu cije doivljavaju iva bia. Kod ivotinja i ljudi to doivljavanje je vie budno i dnevno-svjesno nego kod biljaka. Unutar podruja ljudskih bia takoer moemo vidjeti da dananji ljudi ne ive u takvom neznanju i primitivnosti u kojima su, na primjer, ivjeli nai preci iz kamenog doba. Oni su morali ivjeti u rupama i peinama ; oni nisu imali fine, mekane materijale za odjeu sa ko jima smo mi danas blagoslovljeni; oni nisu imali na raspolaganju tehnologiju koju danas ovjeanstvo ima. Mi smo se rodili u modernim uslovima, imamo izvrsne kue, prijevozna sredstva i strojeve koji rade za ljude. Mi smo se rodili na poecima civilizacijskih okolnosti, mi imamo fiziko znanje i sposobnosti koji daleko nadmauju ivotne uslove prethistorijskog ovjeka. Jo uvijek, meutim, postoje brojne neugodne stvari i nepogodnosti zbog kojih ljudi da nas pate, no kojih e se ljudi u budunosti u potpunosti osloboditi. Ti e se ljudi nalaziti toliko iznad dananjih ljudi koliko su oni iznad praumskih ljudi ili ljudi iz unutranjosti Afrike. Istovremeno vidimo da ta evolucija takoer mijenja mentalitet i opaanje ivota ivih bia od okrutnosti ka humanosti. Dok je u dalekoj prolosti ovjek vjerovao daje unitavanje neprijatelja ili nje govo potlaivanje vodilo ka slavi, bilo potpuno odgovarajui oblik oboavanja Boga, on sada osjea gaenje prema takvom obliku oboavanja Boga i takvom obliku postojanja. Danas ljudi ele trajni mir na Zemlji. Kada oni vode ratove to je samo zato jer oni ne mogu zamisliti niti jedan drugi nain oslobaanja od rata i katastrofe, to oni ele svim svojim srcem. Meutim, poinje se ispoljavati velika snaga u korist izgraivanja pravog puta ka miru na miroljubiv

3. POGLAVLJE to nam potvruje evolucija ivih bia Gdje u svakodnevnom ivotu moemo pronai neto to potvruje besnul nost ivog bia ? Ovdje prije svega moramo razumjeti velike procese stvaran ja prirode i, pomou tog razumijevanja, vidjeti da sluajnost ne uzrokuje stvaranje, ne kontrolira i upravlja suncima i galaktikama u mikrokozmosu i makrokozmosu, i ne odluuje o ivotima i sudbinama ivih bia. Taj veliki stvaralaki proces, u svim ivotnim pojavama, nije van mogunosti razumi jevanja neiniciranog ovjeka. Njega se u velikom podruju moe istraivati i ispitivati pomou ovjekovih uobiajenih intelektualnih sposobnosti. On ima brojne dovrene rezultate koji su u potpunosti dostupni ovjekovoj sposob nosti doivljavanja. Ti dovreni rezultati prirode, to znai Bojeg stvaranja,

214

Martinus

uartu iriusi

civiti

uivu

ZID

nain, a ne putem rata. No, pored toga, veina ljudi ivi u savrenijim i zdravi jim uslovima od ljudi u prolosti. Tenja ka miru i pravdi za sve ljude raste i iri se itavom zemljom. Ovaj se veliki proces evolucije, kojem su podlona sva iva bia, moe usporediti sa velikom rijekom ije vode teku od mranih i zlokobnih podzemnih peina ka svijetlim i prekrasnim sunanim podrujima. On potvruje da Bog vodi sva iva bia ka svjetlosti.

5. POGLAVLJE Ako su iva bia besmrtna Zamiljanje vjenog ivota koji se, kroz ispunjavanje odreenih moralnih uslova, moe stei nakon fizike smrti, ne moe opravdati nepravdu koju fiziko postojanje namee ivim biima. Postoje ljudi koji su roeni u takvim okol nostima da bi za njih bilo nemogue udovoljiti uslovima koji se zahtijevaju da bi se postigao taj vjeno sretan ivot nakon smrti. Oni stoga moraju zavriti u potpunom prokletstvu, u vjenom muenju, u paklu iz kojega vie nika da nema izlaza. Kako se to moe opravdati? ivot koji je poeo nikada ne moe postati vjean. On e uvijek biti privremeni ivot poto on, u bilo ko jem vremenu, mora uvijek predstavljati ogranieni vremenski period koji se protee od svojeg poetka do bilo koje toke u vremenu u tom takozvanom "vjenom ivotu". On e stoga u svakom trenutku predstavljati odreenu sta rost, on e, naprimjer, biti star toliko i toliko godina, upravo zato jer je imao poetak. Vjeni ivot ne moe imati ni poetak ni kraj. Vjeni realitet ne moe biti stvoren , on mora vjeno postojati. U protivnom on ne moe biti vjean, ve moe predstavljati samo privremenu, a time prolaznu pojavu. Obeanje o vjenom postojanju koje poinje tek nakon smrti ne moe imati nikakvo uporite u stvarnosti. Ono ne moe opravdati prividno nepravednu razliku u sudbinama ivih bia. Potrebno je potpuno drugaije objanjenje, savreno logina analiza koja moe osigurati potpunu objavu boanske pravednosti i ljubavi usred prividne nepravde. Ako je stvarno istina da ljudi mogu biti prokleti i da mogu zavriti u vjenom paklu iz kojega se nikada ne mogu vratiti, u paklu u kojem oni mora ju vjeno uzdisati i stenjati u stranim patnjama, kako Bog koji zapravo stvara takvo postojanje za iva bia moe biti sveljubei otac, kao to se za njega tvrdi u svjetskim religijama ? Kako Bog sa takvom sadistikom i neloginom sklonou ka kanjavanju moe predstavljati boanstvenu osnovu ivota za sve ljude na svijetu i ujediniti ih u zraeu i sveproimajuu ljubav prema blinjem, mudrost, umjetnost, ljepotu i radost ? Ne, postoji samo jedna mogunost za pravednost na svijetu i za iva bia, a ta mogunost jest ova - da su ona besmrtna. Ako ovjek opaa ta bia kao besmrtna, on moe pokazati da svemir predstavlja sveobuhvatnu pravednost koja je tako suptilna da ak niti estica praine ne moe pasti sluajno. Sve je ogranieno zakonom. Da li je mogue dokazati besmrtnost ? Da, mogue je. Ako promatramo sve prirodne stvaralake procese vidimo, kao to smo ve spomenuli, da svaki od njih bez izuzetka predstavlja radost i blagoslov za iva

4. POGLAVLJE Kako je neznanje stvorilo praznovjerje da su iva bia "smrtna" Dakle, evolucija je vodila iva bia ka tome da ponu traiti pravednost u samim prirodnim procesima, procesima samoga ivota. No, ovdje su ljudski kapaciteti jo uvijek nedovoljni. Oni uglavnom smatraju da u samoj prirodi nema pravednosti. Ovdje je sve prividno sluajno. A poto oni jo uvijek ne mogu shvatiti kozmiku strukturu ivog bia, psihiku ili duhovnu stranu istog bia, i stoga vide samo fiziku stranu, milioni ljudi jednakog miljenja ive sa shvaanjem da su iva bia "smrtna". To zapravo znai da se ona raaju, postaju i ponovno nestaju. I ovdje smo doli do jednog od najveih pitan ja ovjeanstva. Sve dok ovjek vjeruje u tu smrtnost biti e mu nemogue pronai bilo kakav smisao u postojanju, a time i u njegovom opaanju ivota. Da je ivo bie smrtno bie koje uistinu ima na raspolaganju samo ogranieni vremenski period za ivot da bi nakon toga bilo uniteno, istinska bi praved nost u ivotu bila, kao to smo ve spomenuli, potpuno nemogua. Tada bi sva iva bia na Zemlji ivjela u jednoj sveobuhvatnoj i oiglednoj nepravdi. Zar ne vidimo, ve od samog roenja ivih bia, da postoji ogromna razlika u njihovim sudbinama ? Zato se neka djeca raaju slaba i nemona, bolesna su itavi ivot, dok se druga raaju sa ogromnim ansama za preivljavanje i sa velikom ivotnim potencijalom ? Zato se neka djeca raaju kod okrutnih roditelja koji su kako neljubei tako i primitivni, dok se druga djeca raaju kod roditelja koji ih neizmjerno vole i ispunjavaju svoje dunosti prema nji ma ? Zato milioni ljudi umiru od gladi i siromatva, dok drugi ljudi ive u ogromnom bogatstvu i luksuzu ? Kada bi iva bia imala samo svoj sadanji fiziki ivot u postojanju ne bi bilo apsolutno nikakve pravednosti.

216

Martinus

bia. Istina je da u brojnim sluajevima ne izgleda tako. ivotinje usmruju i ubijaju. Ljudi usmruju i ubijaju ; pored svih nesretnih stanja koja poznaje mo kao bolesti, bijeda i siromatvo koja se javljaju medu ivim biima u Ze maljskoj sferi. Ovdje je oigledno da takvo stanje nije cilj Bojeg stvaranja ; sve te mrane situacije predstavljaju nedovrena stanja u Bojem stvaralakom procesu. To su sve stanja koja e se postupno promijeniti tokom evolucije tako da e iva bia, u harmoniji sa Bogom, doivjeti rjeenje misterije ivota i vidjeti ga u njegovom pravom sjajnom savrenstvu svjetlosti i ljubavi. Ako to ljudi danas ne mogu vidjeti, to je samo zato jer oni jo nisu potpuno raz vijeni. Svi se oni bez izuzetka nalaze na putu ka tom savrenstvu. No, da bi to mogli razumjeti, moramo se ponovno vratiti na neophodnost razumijevanja besmrtnosti ivog bia.

6. POGLAVLJE Besmrtna struktura ivog bia Promatrajui samoga sebe intelektualac bez predrasuda moe pronai put do svoje vlastite besmrtne strukture. To je ve dovelo do posebne rijei koja to oznaava. To je rije "Ja". Tu rije, u pravilu, prate ostale rijei. Mi, na primjer, kaemo : "Ja sam trao", "Ja sam bio sretan", "Ja sam bio gladan", "Ja sam bio bolestan", itd. Iz tih je izraza oigledno da "Ja" predstavlja izvor onoga to izraavaju pratee rijei. Prema tome, pratee rijei su izraz onoga to Ja" radi. To Ja" je, dakle, najvie neto" u nama. Ono predstavlja nae pravo Sebstvo. Sada se postavlja pitanje to to Jastvo" jest. Na prvom mjestu mi tre bamo spoznati da to Jastvo", pomou svojeg organizma i svijesti, stvara, eli ili udi ; isto kao to to neto ima volju i upravlja organizmom. To je Jastvo najdublji izvor organizma. To je ono to doivljava i stvara u organizmu. Kada to Jastvo napusti organizam, potonji ostaje nesvjestan ili u stanju spavanja. Ako se Jastvo ne vrati u organizam, taj organizam onda postaje le. I mi onda kaemo za to bie da je mrtvo. Vrlo je vano doi do razumijevanja strukture tog Jastva, jer u protivnom mi nikada ne bi doli do razumijevanja nae bes mrtnosti. Prema tome, nae Jastvo stvara i doivljava. No, ono ne moe biti istovjetno sa stvorenim". To je nepobitan uslov da "stvaratelj" mora postojati prije "stvorenog". Ali, ako je stvaratelj, to znai Jastvo, postojao prije "stvor enog", to "stvoreno" ne moe biti njegova analiza. To zapravo znai da Jastvo ili stvaratelj mora biti bezimeno u svojoj pravoj strukturi. to god mi rekli o

tom Jastvu moe samo biti izraz za neto to je ono stvorilo ili proizvelo, a ne izraz samog Jastva. Ako kaemo da je ono zlo ili dobro, veliko ili malo i si., tada te rijei ne mogu biti izraz za Sebstvo ili Jastvo, ve su samo izraz za neto to je to Jastvo stvorilo. Samo se Jastvo ovdje pokazuje kao neto to postoji neovisno o "stvorenom", neto to samo po sebi nije moglo biti stvor eno i zato mora predstavljati vjeni realitet. Ono nuno mora biti bezimeno i ja sam oznaio to najvie neto u ivom biu kao "XI". Prema tome, nae je Jastvo besmrtno. Ono nikada nije poelo i nikada nee prestati postoja ti. Ali, poto ne predstavlja neto "stvoreno", ono je samo po sebi potpuno mirovanje. Ono se zbog toga ne moe opaziti. Da ono predstavlja neto to se, poput materije, kree ili vibrira, bilo bi dostupno ulnom opaanju. No, ono samo po sebi nije dostupno bilo kakvom ulnom opaanju zahvaljujui injenici da predstavlja potpuno mirovanje i stoga ne moe stvoriti reakci ju u naim ulima koja je istovjetna iskustvu. Ono stoga za ula predstavlja "nita". Meutim, to "nita" predstavlja iluziju, jer je nepobitna injenica da to upravljajue, doivljavajue i stvarajue Jastvo postoji kao nae najdublje i pravo Sebstvo. No, po svojoj najdubljoj prirodi i razlikujui se od svega osta log, to Jastvo ne ini ivo bie. Ono moe biti oznaeno samo kao neto to jest". Meutim, to neto moe stvarati i doivljavati. Ono se moe sjediniti s fizikim tijelom pomou kojeg se moe manifestirati za druga iva bia i isto tako, kroz spomenuto tijelo, doivjeti manifestaciju tih ivih bia. Postoji dak le realitet koji pripada Jastvu, a koji mu omoguuje da se povee sa materijom, koja predstavlja materijal za njegovu manifestaciju. Prema tome, taj realitet predstavlja glavni organ i sjedite sposobnosti doivljavanja ivota jedinke. Ta sposobnost mora biti jednako vjena kao i Jastvo. Da je postojalo vrijeme kada Jastvo nije imalo tu sposobnost doivljavanja, koja je zapravo istovjetna njegovoj opoj stvaralakoj sposobnosti, kako bi onda ona nastala ? Nita ne moe biti stvoreno bez stvaralake sposobnosti. Stvaranje ne moe nastati iz niega ; neto ne moe nastati iz niega isto kao to neto ne moe postati nita. Prema tome, ta je stvaralaka sposobnost Jastva, poput Jastva, vjeni realitet. No, vjeni realitet nema vremensko-prostornu dimenziju, on se ne moe izmjeriti ili izvagati. Opa stvaralaka sposobnost Jastva u svojoj najdu bljoj strukturi moe stoga imati samo ovu analizu - da takoer predstavlja neto to jest". Ja sam zbog toga oznaio tu stvaralaku sposobnost Jastva kao ,,X2". Ta je stvaralaka sposobnost, kroz svoju povezanost sa materijom i strukturom koja je izgraena pomou toga, nazvana nadsvijeu" Jastva. Ta je nadsvijest povezana sa podrujem strukture ivog bia koje se javlja kao podsvijest" Jastva. Kroz tu podsvijest Jastvo doivljava svoju dnevnu svijest" i nonu svijest". Tu podsvijest podravaju est organizama ili tijela,

218

iviaritnus

nesmrinost

ivih

oica

219

po jedno za svaku od est osnovnih energija : instinkta", tee", osjeaja", inteligencije",intuicije" i pamenja". Podsvijesti pripada i fiziko tijelo kroz koje se manje ili vie ispoljavaju druga tijela i imaju udjela u stvaranju sposob nosti doivljavanja Jastva, u njegovoj svijesti, njegovom karakteru i upotrebi volje, njegovim eljama i tenjama, itd. Ta podsvijesna tijela pripadaju dimen ziji prostora i vremena. Ona su stvorena ili izgraena, dolaze do kulminacije i ponovno nestaju. Ona samo predstavljaju sredstva i moraju, poput svih os talih stvorenih stvari", biti podreena troenju i propadanju i zbog toga su, kao to smo ve spomenuli, prolazna. No, sposobnost stvaranja novih orga nizama ili tijela smjetena je u nadsvijesti, koja nije prolazna. Zahvaljujui tome Jastvo moe preivjeti sve to je privremeno, ukljuujui i smrt svojeg vlastitog fizikog tijela, i pored toga ono moe izgraditi nova tijela kada su za to ispunjeni uslovi. Ta je podsvijest, u svojoj sutini, isto tako neprolazna kao i nadsvijest Jastva ili ,,X2". Samo su prolazni organizmi i tijela koje je stvorila podsvijest, i to je zato jer oni pripadaju dimenziji prostora i vremena, no, struktura podsvijesti je vjena. Ona je zbog toga u svojoj sutinskoj strukturi takoer bezimena i moe se oznaiti samo kao neto to jest". Ja sam stoga nazvao to podruje strukture ivog bia ,,X3". Ta tri ,,X-a" ispunjavaju upravo tri uslova koji su neophodni da bi neto" bilo ivo bie. Ova se tri principa ne mogu odvojiti. Ako jednog od njih izostavimo, ostala dva nemaju smisla : Jast vo se ne bi moglo javiti kao ivo bie ; manifestacija i doivljavanje ivota bili bi potpuno nemogui. Prema tome, ove su tri analize potpuno nerazdvojne i uslijed toga ine besmrtnu strukturu ivog bia. Dakle, ivo bie predstavlja cjelinu koja se sastoji od tri nerazdvojna vjena principa koji odreuju pojavu ivog bia kao vjene, besmrtne jedinke izvan prostora i vremena.

uvijek nisu savrena, ona, naravno, ne mogu ispuniti tu boanstvenu svrhu. Tu nastaju velika mrana podruja mentalne hladnoe, mrnje, ogorenosti, zavisti, ljubomore i si. To za uzvrat dovodi do ratova i nesretnih sudbina za dotina bia. I upravo takvo mrano podruje danas sprjeava zemaljske ljude u postizanju mira, radosti i sree u njihovoj kulturi i zajednikom ivotu. No, besmrtnost pokazuje da je takvo stanje samo privremeno, upravo poput svih ostalih epoha evolucije koje manifestira priroda ili Bog. A s obzirom da su se sve ostale epohe uvijek razvijale od primitivne ka savrenijoj i razvijenijoj epohi, zato sadanju ivotnu epohu ovjeanstva ne bi zamijenila epoha u kojoj bi svi blagoslovi i kulturne prednosti trajnog mira bili u obliku radosti dostupni svima ? Kroz taj veliki proces evolucije, koji je vodio Zemlju od uarenog vatrenog stanja do njenog sadanjeg stanja, moemo vidjeti kako su nastajali sve savreniji i savreniji oblici ivota, sve savreniji i savreniji oblici organizama ili tijela ivih bia. A poto besmrtnost sada pokazuje da se isto bie, naime mi sami, nalazilo iza reakcija mineralne materije, i da smo isto tako kasnije mi postojali u biljnim organizmima da bi kasnije doivljavali ivot u jo savrenijim organizmima, naime ivotinjskim organizmima, da bi nakon toga zavrili u sjajnim organizmima koje danas nazivamo ljudskim or ganizmima, ne moemo pobjei od injenice da smo podreeni boanstvenom oblikovanju pomou kojeg nas Bog vodi u novu epohu ; i u toj epohi On e uiniti svakog ovjeka "poput Boga". ovjek poput Boga je zapravo bie koje je jedno sa Bogom u svim stvarima i zbog toga moe ispoljavati samo ljubav, mudrost, umjetnost, ljepotu i radost. On otkriva Boju prisutnost u svemu i svuda gdje ide. Prema tome, besmrtnost nam pokazuje da niti jedno ivo bie ne moe biti osueno na prokletstvo. Niti jedno bie ne moe doivljavati vjeni pakao ili neprestanu nesretnu sudbinu. Sva se iva bia, bez izuzetka, nalaze u Bojem zagrljaju. Svatko e postati svjestan u Bogu, a time e postati jedno sa svojim blinjim, jedno sa zemljom, jedno sa prirodom i stvarnim ivotom. Svatko e na taj nain, u svim situacijama, postati jedno sa putom, istinom i ivotom. Ne postoji vea objava pravednosti i ljubavi iza svih pojava u ivotu. Pravednost, a time i ljubav, uistinu predstavljaju ispunjenje svih zakona.

7. POGLAVLJE Besmrtnost i pravednost sudbina ivih bia Sa doivljavanjem besmrtnosti ivih bia ovjek ne moe izbjei uvid kako se pravednost, a time i ljubav iza svakog stvaranja u prirodi i iza svih sud bina ivih bia poinju otkrivati onima koji su iz dubine svojeg srca pravi traitelji istine. Oni vide da su sva iva bia podreena boanstvenom proce su preobraavanja u obliku evolucije. 1 tamo gdje je ta evolucija dovrena bice predstavlja radost i blagoslov za ostala iva bia ; on je sjajno i toplo mentalno sunce za svoju okolinu. Tu se osjea Boja blizina. Tamo gdje iva bia jo

Martinus

NEOPHODNOST DUHOVNE ZNANOSTI

Sa danskog na cnleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davorin Gruden

PRVI

D I O

KADA OVJEANSTVO SABOTIRA M I L I O N E SVOJIH VLASTITIH IVOTNIH STANICA

1. POGLAVLJE Situacija u kojoj su akademski obrazovani ljudi samo "laici" Prije nego to nastavimo sa pokazivanjem neophodnosti duhovne znanosti, bilo bi se korisno malo pozabaviti time stoje to zapravo "znanost". injenica je da se pod tim pojmom kriju brojne ideje, pretpostavke i dogme koje su same po sebi u sutoj suprotnosti sa zakonima logike i zato nikako ne mogu biti "znanost". Uvelike prevladava praznovjerje da je "znanost" sve to izjavi profe sor, doktor ili neki drugi ovlateni znanstvenik ili akademik. Podrazumijeva se samo po sebi da takav ovlateni uenjak ima, zahvaljujui svojem akadem skom obrazovanju, kvalifikacije za iznoenje stvarnih, nepobitnih injenica u brojnim podrujima. No, to naravno ne znai da su isti ti ljudi nepogreivi u svim podrujima. Doista, u odreenim podrujima oni ak mogu biti pot puno neuki. I u takvim podrujima profesori i doktori ili ostali akadems ki uenjaci moraju, kao laici, pokazivati sklonost prema pretpostavkama ili hipotezama. Njihovo im studiranje na univerzitetu ili fakultetu, u uslovima koji su do sada prevladavali, ne osigurava da se u potpunosti uzdignu iznad stupnja laika. Postoji izuzetno veliko podruje svakodnevnog ivota u kojem materijalna ili fizika znanost ne moe predstaviti stvari u obliku injenica i nikada nee doi do toke na kojoj e moi raspravljati za ili protiv njih.

224

Martinus

i\eopnoanost aunovne znanosti

Zlo

Materijalna znanost moe samo opaati i dokazivati u brojevima, mjerama i teinama. Ono to ne moe biti izraeno u takvim rezultatima, za potpuno materijalistikog znanstvenika ili istraivaa je apsolutno nestvarno. On e stoga poricati postojanje stvari koje nemaju masu, ne javljaju se kao vrijeme i prostor i zato se ne mogu izraziti u pojmovima teina i mjera. Po pitanju postojanja "neega" to se ne moe izraziti u teinama, mjera ma ili brojevima, profesor ili doktor je isto tako "laik" kao i netko bez akadem skog obrazovanja. Njegovo e "znanstveno" poricanje istog "neto" stoga biti isto tako "neznanstveno" kao i poricanje obinog "laika".

2. POGLAVLJE Zato znanost ne moe prihvatiti znanje o duhovnom svijetu Prije svega postavlja se ovo pitanje : da li takve injenice postoje ? Da li uis tinu postoje pojave koje se ne mogu izvagati i izmjeriti ? Da li postoje stvari izvan prostora i vremena, stvari koje uistinu postoje i koje se mogu opaziti na potpuno drugaiji nain nego u obliku metara, kila ili valnih duljina, ili u ob liku kamena, vode ili zraka ? Da, takve stvari postoje. Kako bi inae mi mogli razmiljati ili razumjeti ? Ljudska misao sama po sebi nije ni kamen, ni voda, ni zrak, zar ne ? Ljudi e ju sigurno moi izmjeriti kao "valnu duljinu", no moe li takvo mjerenje pruiti objanjenje o tome to je to misao ? Ne postoje li unutar psihike strane ivih bia tolike stvari koje, takorei, predstavljaju itavi svijet za sebe, zapravo itavu razinu postojanja ? Upravo se ta razina postojanja ili ta psihika strana fizikog svijeta u religijama naziva "duhovnim svijetom". Svaki je normalan ovjek upoznat sa miljenjem ; on zna da je to neto to se odvija u mozgu, ali on zna vrlo malo ili gotovo nita o tome kako nas taje taj proces i to je to misao. Misao postoji pored ostala tri stanja materije : kamena, vode i zraka. Pod principom "kamena" ovdje se podrazumijeva sva vrsta materija. Sva se tekua materija moe svrstati pod princip "vode", kao to se pod principom "zraka" podrazumijevaju svi oblici plinova ili plinovitih tvari. Dok se materijalna ili fizika znanost sada poinje upoznavati sa vari jacijama materije unutar ta tri principa, ona jo uvijek uglavnom tumara u mraku i trai etvrti princip koji se otkriva kroz ta tri principa : a to je "misao ili "misaoni svijet". S obzirom da materijalistika znanost smatra temeljima

prave "znanosti" samo teine i mjere, pojmove prostora i vremena, volumene i stupnjeve brzine, ona ne moe, sa takvim stavom, ukljuiti u ono to sma tra znanou "misaoni svijet" ili etvrti princip materije. Misao se ne moe vagati ili mjeriti u metrima, litrama ili kilama. Pa ak i u takvim sluajevima kada bi netko uistinu uspio, pomou odgovarajue mjerne naprave, ustano viti reakciju misli, to bi otkrie samo bilo doivljavanje vanjskih materijalnih posljedica neke vrste misaone energije, tj. novo iskustvo stupnjeva vibracija ili brzine. No, prava priroda ili sutina misli bi i dalje ostala nepoznanica, jo uvijek bi predstavljala misterij. To to netko moe potvrditi misao kao neku vrstu elektrine vibracije, silu ili kretanje, naravno, ne rjeava misterij i nikako ne moe predstavljati zadovoljavajui odgovor na pitanje o njenoj sutinskoj analizi. injenica da misao predstavlja elektrinu vibraciju ili valnu duljinu i si., naravno, ne objanjava kako ona postaje elja, volja, radost ili tuga. Regis trirati reakcije tih dogaanja u mozgu kao stupnjeve vibracija ili valne duljine, samo je iskustvo novih brojanih rezultata. Takvo iskustvo na taj nain moe samo predstavljati daljnje proirivanje ve postojeeg oceana brojeva i rezul tata u teinama i mjerama materijalistike znanosti.

3. POGLAVLJE Postoji vie toga izmeu neba i zemlje od kamena, vode i zraka S obzirom da je misaoni svijet doivljavanje samoga ivota, zapravo on jest sami ivot, on ne moe biti izraen u teinama i mjerama, u stupnjevima vibracija ili valnim duljinama, jer su takvi rezultati nita vie nego mrtve ili beivotne pojave. Oni ne objanjavaju tko ili to je to "neto" koje opaa misao kao elju i volju, kao tugu i radost, to "neto" koje udi za rjeenjem misterije misli, to "neto" koje objanjava materiju u pojmovima teina i mjera. Mogu li kamen, voda ili zrak, ili bilo koja fizika kombinacija tih tvari, misliti, eljeti, udjeti, govoriti i djelovati, osjeati radost i tugu, ugodu ili neugodu ? Sve dok stoji injenica da postoji "neto" to moe opaati, eljeti, govoriti i djelo vati, osjeati glad i zasienje, osjeati radost i tugu, takoer stoji injenica da postoji vie toga izmeu neba i zemlje od kamena, vode i zraka, i svatko tko to porie, porie injenice i on je jo uvijek u tom odreenom podruju samo "laik". Takvo je bie, u podruju prouavanja samoga ivota, jo uvijek neuko bie kojem se odaje potovanje iz praznovjerja, bez obzira da li je on profesor, doktor ili bilo koji predstavnik materijalnog prouavanja.

226

Martinus 4. POGLAVLJE Kada netko napusti ive injenice kako bi ivio od mrtvih

Neopnoanosi

aunovne

znanosti

ZLI

Ovdje vidimo da neto nedostaje u modernom svijetu. Napustivi vjerovanje u religiozna uenja i dogme i preavi na njihovu zamjenu znanstvenim rezul tatima u teinama i mjerama, ovjek je napustio ive injenice kako bi ivio od mrtvih. Da je to istina injenino pokazuje okolnost da se ovjeanstvo danas nalazi usred oajnike i prividno beznadene borbe za svoj opstanak, usred svojeg obilja materijalnog znanja i sposobnosti, usred izuzetno napre dnih i strahovito snanih strojeva pomou kojih ono proizvodi na tisue korisnih predmeta : odjeu, svjetlost i toplinu, kao i obilje hrane koje i vie nego dovoljno da obilato podmiri potrebe ovjeanstva. A sa kime se onda ovjeanstvo tako oajniki bori ? Uistinu, bez obzira koliko to nevjerojatno zvualo, ono se bori samo sa sobom. U svojem duhovnom sljepilu ono mobi lizira svoje itavo materijalno znanje i sposobnosti u korist principa ubijanja. I sa najgenijalnijim ubilakim tehnikama ono nanosi masovnu patnju svojem vlastitom tijelu, kolektivnom ovjeanstvu. Pored injenice da ono sabotira i unitava mnotvo genijalnih kulturnih dobara i izraza humanosti, koje je ono prethodno izgradilo, ono mui, sakati i ubija milione svojih vlastitih ivotnih stanica, to znai one pojedince ili ljude od kojih se sastoji, dok istovremeno pretvara velika i plodna podruja u bojinice, u podruja smrti, u pustinje.a velike metropole u hrpe ruevina.

ja rata moe stvoriti trajni mir"? ovjek usavrava svoje znanje o ubijanju, sakaenju i unitavanju, i pored toga stvara najgenijalnije tehnike instru mente i strojeve, a uope ne razumije da su posljedice tih ratnih strojeva samo usmjerene na materiju. Kao to je svima poznato, oni su usmjereni na krv i meso samoga ovjeanstva, no to su krv i meso? Da li su oni neto vie od kamena, vode i zraka? Ratni strojevi ne mogu utjecati, i nikada nee moi utjecati na sami uzrok rata, koji se ne moe pronai ni u kamenu, ni u vodi ni u zraku, ve iskljuivo u mislima. Od kakve je koristi da su opustoeni toliki kulturni centri, da su toliki milioni ljudi ubijeni i osakaeni, ili da tolike vojske i mornarice slue kao "obrana"? To ne uklanja pravi uzrok rata, koji se, kao to smo ve spomenuli, ne moe pronai u kamenu, vodi ili zraku, a ne moe se pronai ni u krvi i mesu, ve iskljuivo u svijetu koji materijalistika znanost porie, naime u "duhovnom svijetu".

6. POGLAVLJE Pravi uzrok sadanje nesretne sudbine ovjeanstva

5. POGLAVLJE Rjeenja u obliku teina i mjera ne mogu biti odgovarajua osnova za pravu sreu Kako ovjeanstvo kao cjelina moe ozdraviti ? Kako ono, kao entitet, moe procvjetati ? Kako e biti mogue izgraditi trajni mir" na temelju gore spo menutih metoda i principa ? Zar ovdje nije oigledno da neto nedostaje ? Nije li jednako oigledno da ocean rezultata i rjeenja u obliku teina i mjera materijalistike znanosti nije dovoljan za stvaranje prave sree ovjeanstva ? Nije li oigledno da razumijevanje koje ovjeanstvo ima o pravoj dobro biti jo uvijek nita nema sa pravom znanou ? Nije li injenica da ljudi ive u iluziji ili pod utjecajem praznovjerja da se odravanjem trajnog stan-

Dakle, nije problem u materijalnom svijetu ovjeanstva, njegovom nebu i zemlji, tijelima, oima, uima, funkcijama plua i srca, ve u njegovom misaonom svijetu". Prema tome, njegova znanost nije usvojila sposobnost razmiljanja kao to je usvojila njegov materijalni svijet. Upravo je ta okolnost uzrok svakog rata i krvoprolia, pored toga to se takoer u misaonom svi jetu nalazi uzrok svih ostalih bolesti, nesrea i problema ovjeanstva. Pravi je uzrok sadanje nesretne sudbine ovjeanstva u injenici da ono ivi u dva svijeta, ali priznaje samo jedan od njih, a to je fiziki svijet. ovjeanstvo je, kao to smo ve spomenuli, u velikoj mjeri znanstveno svjesno u ovome svijetu, dok u prevelikoj mjeri porie postojanje drugog svijeta, a to je duhov ni svijet. Upravo e to poricanje, u svim okolnostima bez izuzetka, svaki od njegovih izvora skupo platiti i zbog njega je nemogua svaka prava srea za drutvo takvih izvora. Prema tome, trajni mir" koji ovjeanstvo toliko udi i eka sa tolikom enjom, nikada nee moi nastati u svijetu sa takvim men talnim stavom ignoriranja razine misli ili duhovnog svijeta. Put ka miru vodi iskljuivo kroz to da misaoni svijet bia postane znanost, tako da oni postanu toliko upoznati sa tim takozvanim apstraktnim" svijetom kao to su sada upoznati sa konkretnim fizikim svijetom. Zemaljski ljudi ne mogu nastaviti smatrati stvarni svijet koji direktno okruuje njihovo Jastvo apstraktnim ili

228

Martinus

izmiljenim svijetom. On mora postati isto tako konkretan ili stvaran poput fizikog svijeta.

7. POGLAVLJE Jedino prava znanost o mislima ili duhovna znanost moe ponovno uspostaviti mentalnu ili duhovnu stabilnost ovjeanstva Netko bi ovdje mogao prigovoriti da nitko nije toliko neupoznat sa misaonim svijetom kao to je to gore izneseno. Doista, netko ak moe, putem slubene znanosti, biti kolovan kao psiholog, tj. strunjak za sve to se tie psihe ili due ivog bia. Pored toga, naravno, takoer postoji unutar iste znanosti i filozofsko kolovanje. No, to ti ovlateni psiholozi i filozofi znaju ? Koliki smo uvid u misterij ovjekovog mentalnog ivota ili u samo rjeenje misterije ivota mi mogli dati takvim biima putem slubenog akademskog kolovanja ? Uistinu, ovdje trebamo imati na umu da se taj aspekt slubene znanosti jo uvijek nalazi na svojim prvim, slabim poecima. I iako on sada moe biti od neke koristi unutar povrnih podruja mentalnog ivota zemaljskog ovjeka, on jo uvijek ne moe umanjiti poricanje materijalistike znanosti i protivl jenje postojanju stvarnog duhovnog svijeta. Prema tome, taj ogranak slubene znanosti nikako ne moe dovesti ovjeanstvo do stvarnog, savrenog i in timnog odnosa sa svojim misaonim ili mentalnim svijetom, koji je neopho dan da bi se dokinuo rat u unutarnjem svijetu pojedinaca, kao i u njihovom odnosu prema vanjskom svijetu, njihovoj okolini i blinjima. Dakle, slubena materijalistika znanost nee moi nadomjestiti gubitak temeljne sigurnosti, duhovne stabilnosti ili mira uma, koje su ljudi izgubili gubitkom svoje re ligiozne sposobnosti vjerovanja, a time i prekinute intimnosti u njihovom shvaanju Boga ili u njihovom odnosu prema Providnosti. Prema tome, stvarna i apsolutna nada zemaljskog ovjeanstva u sadanjem stanju kulminirajue tame moe samo biti stvaranje prave, kon kretne znanosti o podruju intelektualnog ili mentalnog ivota. Ljudi mo raju postati upoznati sa mentalnom ili duhovnom strukturom ivog bia i sa vjenim zakonima ivota, ne kao sa neim apstraktnim", ve kao pravom znanstvenom stvarnou u obliku budnih, dnevno-svjesnih analiza. Takva je znanost, duhovna znanost.
DRUGI D I O

KOMUNIZAM I DEMOKRACIJA

8. POGLAVLJE to je to znanost" Prava se duhovna znanost jo uvijek ne moe detaljno studirati na univerzi tetima i fakultetima. No, to ne sprjeava duhovnu znanost da bude znanost". Prava znanost" govori o realnim injenicama ili iskustvima. A ne moe se porei da ona postoje bez odobrenja univerziteta i profesora. injenica je znanost" bez obzira da li ju je doivio laik ili profesor. Duhovna znanost predstavlja niz iskustava ili injenica koje nije doivjela materijalistika znanost i ona ih nikako ne moe doivjeti. Prema tome, tu znanost ne moe prihvatiti materijalistika znanost. No, to ne sprjeava duhovnu znanost da bude injenica,a time i znanost.

9. POGLAVLJE ovjeanstvo se nalazi na putu ka diktaturi Filozofski sustavi ili pogledi na svijet nisu mogli dati ljudima mentalni uvid koji bi sprjeio ogromni pad ka totalitarizmu ili diktaturi, u kojima se danas

230

Martinus

Neophodnost

duhovne

znanosti

231

nalaze sve drave, bez obzira kako one trenutno nazivale taj pad ili svoju fiziku ili mentalnu sudbinu ; bez obzira da li one svoje stanje nazivale de mokracijom" ili komunizmom". Svojevremeno su obje ove ideje poele kao izvrsni teoretski idealni susta vi, ali nisu dugo trajale zbog nevidljive sile koje ljudi jo nisu postali svjesni. Ta sila neizbjeno primorava sve dananje politike sustave, kako na Zapadu tako i na Istoku, bilo na Jugu ili na Sjeveru, na sve dublju i dublju diktaturu. Dikta tura oduzima ovjeanstvu njegovu slobodu. To uskraivanje stvara mrnju i elju za osloboenjem od tog jarma ; ono stvara sklonost ka buntovnitvu protiv sustava. To za uzvrat primorava diktaturu ili one na vlasti da odravaju sve vee tajne i javne policijske snage, sve vei broj tjelesnih uvara, koji mora ju initi tolika uhienja da obini zatvori vie nisu dovoljni. Oni zato stvaraju takozvane koncentracijske logore", a to su gradovi od baraka sa ogradama od bodljikave ice, osmatranicama, naoruanim uvarima, plinskim komorama i prostorijama za muenje i ostalim sadistikim napravama u tolikoj mjeri da je ovdje izgubljena svaka nada" za sve one nesretnike koji su ovdje zavrili u svojem ispravnom zahtjevu za slobodom. Doista, ovi su koncentracijski lo gori odavno otkriveni kao iste mentalne i fizike kancerogene tvorevine na fizikoj strukturi zemaljskog ovjeanstva, koje potiu najuasnije, sadistike sklonosti kod onih pojedinaca koji su pogubitelji i gonii robova tih paklenih mjesta. Budalasto je vjerovati da se sve dananje zemlje ili drave ne nalaze na ogromnom klizitu prema tom sadistikom paklu, to mora zavriti sa brisan jem itave kulture sa lica zemlje ukoliko ljudi ne skrenu svoju demokraciju" i komunizam" od oigledno pogrenog kursa, u koji su oni, u svojem intelek tualnom sljepilu tokom posljednjih desetljea, slijepo vjerovali.

oporezivanjem, naprasnim nepotivanjem svakog privatnog vlasnitva, stvarajui takvu poplavu ogranienja da pojedinac vie ne moe kupiti ni arape ili koulju bez odobrenja diktature. Demokracija ili komunizam nisu ni odravanje politike ili dravne strukture koja predstavlja teki i destruk tivni jaram za svaku osobnu inicijativu i talenat, u obliku nemilosrdnog, ograniavajueg uskraivanja za njezine plodove. Demokracija i komunizam ne mogu biti tiranizirajue dravne strukture od kojih se pojedinac nikako ne moe zatititi. Isto tako demokracija i komunizam ne mogu biti strukture koje svakoga primoravaju da bude dounik ili "pijun" kako bi spasio vlastitu kou. Kako trajni mir moe postati stvarnost unutar sustava koji je vrhunsko hranilite za sve to pripada najnioj ivotinjskoj prirodi kod ovjeka ? Nije nimalo neobino da dananje politike strukture nisu ni prava demokracija ni pravi komunizam. Ta dva politika shvaanja predstavljaju samo jednu jedinu stvar, naime sveobuhvatni "trajni svjetski mir". Ono to ne predstavlja pravi "mir" nikako ne moe biti demokracija ili komunizam. Prava demokracija i komunizam moe samo biti dravna struktura, politiki sustav koji garantira pojedincu punu osobnu slobodu i sve plodove njegovih talenata ili korisnog stvaralatva. To je sustav koji titi pojedinca od svakog tiraniziranja i zloupotrebe od strane drugih bia. To je sustav iji je najvii zadatak pronai koji su talenti sakriveni u svakome graaninu koji dolazi na svijet, kako bi mogao garantirati tom graaninu najvii razvoj ili uvjebavanje tih talenata, znajui da e samo na taj nain pojedinac predstavljati najviu radost i blagoslov za sebe i za dravu. To je, dakle, sustav koji se temelji na ljudskim sposobnostima i talentima umjesto na novcu i zlatu. To je sustav koji se temelji na znanju da se drava sastoji od pojedinaca, i da to su vie raz vijeni talenti i sposobnosti tih pojedinaca, tim e ta drava predstavljati vee savrenstvo u duhu i kulturi i vei blagoslov za svoje graane.

10. POGLAVLJE 11. POGLAVLJE to su prava demokracija" i pravi komunizam", a to oni ne mogu biti "Demokracija" i "komunizam" ne mogu biti nemilosrdno proganjanje i poro bljavanje pojedinca od strane drave i proizlazei razvoj tiranske, odvratne udnje za moi kod samozvane vladajue klike i njihovih pristaa."Demokraci ja" i "komunizam" ne mogu biti odravanje drave pomou svih moguih modernih gangsterskih metoda sa nemilosrdnim, bezobzirnim i prisilnim Kako su demokracija i komunizam postali suprotnost onoga to su trebali postati Dakle, prava demokracija i komunizam predstavljaju sutu suprotnost dananjim politikim sustavima irom svijeta. Danas je vlada svake drave postala grupa monika sa manje -vie otvorenim ili prikrivenim diktators kim autoritetom i izrazom, dok je masa graana u odgovarajuem stupnju

232

Martinus

Neophoanost

auhovne

znanosti

233

porobljena od strane gore spomenute grupe monika na manje-vie otvoren ili prikriven nain. Protiv diktatorskog autoriteta te grupe pojedinac nema nikakve zatite. Naravno da takav politiki sustav ne predstavlja "mir", ve "rat". injenica da pravo glasa ili sloboda izbora postoji u takozvanim de mokratskim zemljama nije mogla osigurati oblik vladavine koji bi mogao ukloniti diktatorska ogranienja, zabrane, prisvajanje privatnog vlasnitva i financijske okolnosti koje prevladavaju u svim zemljama. Isto je tako postalo oigledno da radniki sindikati, sindikati poslodavaca, trajkovi i obustave rada takoer nisu mogli stvoriti mir unutar drutva. Poveanja plaa i dizanje cijena postalo je beskrajna spirala koja ni na koji nain svojim pokretaima ne garantira sigurnost. Sve u demokratskim zemljama predstavlja suprotnost demokraciji, kao to sve u komunistikim zemljama predstavlja suprotnost pravom komunizmu. Zar ne postoje u komunistikim zemljama iste klasne razlike kao i u demokratskim dravama ? Zar se ovdje ne javljaju via klasa i nia klasa, plemstvo i proletarijat, to se moe usporediti sa klasnim razli kama koje su postojale pod kraljevima velikih apsolutistikih monarhija ? Ni demokracija ni komunizam vie ne predstavljaju uzviene ideale, koji su trebali biti od poetka. Zbog toga su dananje prevladavajue politike struk ture od idealistikih poetaka postupno, kao to smo ve spomenuli, dole do sunovraanja ka provaliji, obruavanja ka ratu i sakaenju, obruavanja ka potpunom nestanku prave kulturne manifestacije ili stvaranja, sunovraanja ka "sudnjem danu" koji je ve poeo unitavati najuinkovitije diktatorske drave i doveo je njihove nepopustljive diktatore do poniavajue smrti ili unitenja u obliku ubojstva i samoubojstva, a njihove pristae do smrti na stratitu kao ratnih kriminalaca.

mjere kao to su uvozni nameti", nedostatak dobara, rast cijena, borba za plae, trajkovi, obustave rada i nezaposlenost. Te smrtonosne sisaljke za uzvrat primoravaju vlade, bez obzira da li su one demokratske ili komunistike, na diktatorske mjere po pitanju stanovanja, grijanja, svjetla i odijevanja, prijevo za, dozvola za putovanje u inozemstvo, prodaje i kupovine dobara. Pored toga ogromne se svote dravnog novca izdvajaju za vojaenje, za nadmonu vojsku i mornaricu, zajedno sa skupim zranim snagama. Stenjanje i uzdisanje pod tim diktatorskim jarmom, za to je javnost bila navedena da vjeruje da pred stavlja pravu demokraciju ili pravi komunizam, stvaraju uslove koji daju po voda ojaanom novom izlivu nacionalizma" ili oboavanju vlastite nacije na utrub drugih nacija. Sa tim oslabljenim povjerenjem ili pogrenim stavom prema pravoj demokraciji otvoren je manje ili vie put za potpunu diktaturu. Cenzura govora, misli i duha poinje ukidati posljednje ostatke osobne slobo de. Diktatura postaje potpuna. I taj itavi razvoj diktature cvjeta upravo meu kranskim zemljama i uglavnom ju prakticiraju bia koja su krtena u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Istina je da nitko nije elio takav razvoj i zapravo ga niti dananji ljudi ne ele, tamo gdje oni nisu hipnotizirani zapaljivom propa gandom u korist diktature. To je neto to se dogaa usprkos tenjama ljudi da stvore demokraciju ili komunizam. To je neto to religiozne kao i politike snage, poput materijalne znanosti, jo nisu uspjeli ukloniti.

13. POGLAVLJE Niti jedna nacionalna vlada ne moe ukloniti bijedu Vlada u svakoj pojedinoj zemlji moe lako dokazati svoju nevinost i bespomonost pred napredujuim razvojem diktature. Ona si ne moe pomoi ako se neka druga drava ne eli odrei vika goriva, nafte, itarica ili osta lih ivotno vanih proizvoda koje ima, osim pod vrlo nepovoljnim uvjetima. Stoga takva vlada nema drugog izbora ve narediti graanima svoje vlastite zemlje da ogranie konzumaciju ivotnih potreptina u skladu sa skromnim mogunostima te zemlje. Naravno da se takvo ograniavanje moe odvijati samo putem diktature, racionaliziranja, kontrole dobara i si. Podrazumijeva se da to dovodi do grubog zadiranja u osobnu slobodu i privatno vlasnitvo graana u obliku ogranienja koja su u sutoj suprotnosti sa demokratskom vladavinom i zatitom graana, koja su bila na snazi neko odreeno vrijeme. U tom je vremenskom periodu stagnirao ogromni znanstveni, tehniki i ke-

12. POGLAVLJE Kako diktatura poraava kako religiju tako i materijalistiku znanost Moemo biti uvjereni da e ista sudbina pogoditi ostale totalitarne sustave i njihove pokretae ukoliko ne doe do promjene u njihovom stavu u korist prave demokracije ili pravog komunizma. No, pored toga, ne moe se porei da razvoj vrlo brzo napreduje. Guei pipci hobotnice, tj. principa diktature sa svojim sisaljkama, trenutno grabe sve drave i pojedince, a da to nitko ne eli priznati. To je zato jer se te sisaljke predstavljaju kao nevine, neizbjene, hitne

234

Martinus

i\euyrtuurium

uunvvnu

znarium

mijski napredak zbog snane politike nacionalizma i pretjeranog oboavanja vlastite zemlje iza ogromnih barijera rastue vojne sile iza kojih su se izolirale nacionalne drave. Nepobitna je injenica da ta izolacija ili zatvaranje nacio nalnih drava mora predstavljati zakreenje ili smetnju meunarodnoj komu nikaciji izmeu drava, koja je postupno postala ivotni uslov. Naravno da se to zakreenje ne moe izlijeiti jo snanijom politikom izolacije ili zatvaranja nacionalne drave u obliku jo veeg oboavanja rodne zemlje i nasilnom vojnom silom. To da e tijelo kolektivnog zemaljskog ovjeanstva pruiti nasilan otpor tom smrtonosnom zakreenju unutar samoga sebe postalo je nepobitnom injenicom kroz svjetski rat koji je poeo 1914 i to e prestati onoga dana kada nastane meunarodni, demokratski zakonski i sudski sustav, koji e imati snagu da slomi svaku nacionalnu vojnu izolaciju i smrtonosno idealiziranje vlastite zemlje. Do tada e nacionalisti moi ponuditi svojem stanovnitvu samo ogranienja, uskraivanje slobode ili deprimirajua krenja prava na svim postojeim podrujima.

Bijeda, kao to smo ve spomenuli, nema svoje korijene u posljedicama koje, na neki nain, mogu te mjere sanirati. Naprotiv, te mjere mogu prouzroiti samo jo vee zlo.

15. POGLAVLJE Sto ljudi prije svega moraju initi Veliko materijalno znanje ljudi, njihovo gospodarenje silama prirode ili ele mentima i njihova uzviena materijalistika znanost nisu mogli sprijeiti ovaj pad ka ponoru, ka uskraivanju svake osobne slobode, ka ropstvu, ka siromatvu, gladovanju i bolestima, ka beznadenosti i depresiji. To je danas temeljna istina za svakog traitelja koji moe istinski razmiljati, sluati i gle dati. I to ljudi mogu uiniti po pitanju te alosne injenice prije nego to bude prekasno ? Prvi je uslov, naravno, da umjesto da pokrenu spiralu rasta cijena do nesluenih visina, oni moraju stati, itati, sluati i razmisliti. Njihovo itavo doivljavanje tame, njihov jaram rata, ropstva i gubitka slobode stva raju osjeaje ili opaanje ivota koje pokazuje da su ljudi sami po sebi neto sasvim drugo od kamena, vode i zraka, i da izmeu neba i zemlje postoji neto vie od puke materije. Ali zato onda vjerovati da ovjek moe ivjeti bez ikakvog poznavanja tog "neto" koje nije kamen, voda ili zrak, tog "neto" koje nije meso, krv ili ula, ve naprotiv, to "neto" doivljava tamu ili bijedu kroz ula? S obzirom da je ova bijeda ili mentalna kriza ovjeanstva injenica, takoer je injenica da postoji "neto" koje doivljava tu krizu, "neto" koje plae, pati zbog bolesti i koje je nesretno zbog svoje mrane sudbine. Mogu li kamen, voda ili zrak plakati zbog svoje sudbine? Mogu li te pojave uope imati neku sudbinu? Zar se one ne kreu u zakonom odreenom ciklusu? Zar ne da se kamen mora istopiti, voda ispariti, a zrak pretvoriti u tekuinu pod utjecajem odreenih promjena temperature? Materija se ne moe ni smijati ni plakati zbog svojih uvjeta. Zar ne mislite da je ve vrijeme da ovjek pone razumjeti da je sposobnost osjeanja patnje i sree sama po sebi objava tog "neto" koje se nalazi iza materije, i za koje materija postoji samo kao materijal za doivljavanje ivotan? I zar ne mislite da to "neto" moe jednako koristiti materiju kao materijal za stvaranje sree kao to ju moe koristiti kao materi jal za stvaranje nesree i depresije?

14. POGLAVLJE Zabluda velike veine

Sasvim je prirodno da e mase u svojem neznanju i razoaranju revolucionar no djelovati protiv tog strmoglavljivanja prema ponoru, protiv uskraivanja slobode i niskog ivotnog standarda koji njihove vlade nuno moraju odravati. Velike mase ljudi vjeruju da je to samo pitanje trgovakih orga nizacija i rasta plaa i udruenih politikih stranaka koje, u odreenoj mjeri, imaju za cilj ukidanje privatne inicijative ili poduzea u korist preuzimanja itave proizvodnje od strane drave, i uope ne razumiju da takva promjena nije rjeenje, iako e se ona dogoditi u budunosti kada ovjeanstvo za to bude dovoljno zrelo. Oni ne razumiju ni to da e sve potekoe ostati iste pod bilo kojom nacionalnom vladom, bez obzira tko je na vlasti. Jo uvijek e u veoj ili manjoj mjeri prevladavati diktatura. Strmoglavljivanje prema kultur nom slomu ili uskraivanju slobode to danas doivljavaju ljudi u demokra tskim zemljama, i pod kojim ve uzdiu graani totalitarnih drava, i koje je pretvorilo u ruevine tolike kulturne centre Europe i odvelo milione ljudi ka muenju, invalidnosti, ropstvu i plinskim komorama, ne moe se zaustaviti trajkovima, obustavama rada, ratovima, i bilo kakvim dogovorima ili spo razumima. U toj velikoj igri nemaju utjecaja ni rast cijena ni poveanje plaa.

236

Martinus 16. POGLAVLJE Spasenje ovjeanstva nije pitanje dobara ili novca, ve psihiki problem

Neophodnost duhovne znanosti

237

Zar nije potpuno pogreno odravati dravnu upravu unutar koje su intelek tualni ljudi, koji su u brojnim pogledima ve genijalni, tjerani uokolo poput krda nijemih ivotinja, poput stada ovaca ili jata gusaka, od strane dominant nih gonia robova ili grupe gonia robova koji se svojom mentalnom struk turom i ponaanjem otkrivaju kao intelektualne ili duhovne nitarije? Bia koja javno, rijeima ili djelima, otkrivaju da bi radije ivjeli jedan dan kao lav nego sto dana kao janje", nepobitno se otkrivaju kao mentalne nitarije ili retardirani ljudi na razini postojanja na kojoj se stvaraju humanost, kultura, mir i srea. Nije li injenica da takva bia pripadaju divljim lovcima na skal pove ili glave? To to je intelektualno ovjeanstvo u nekim sluajevima toliko poto nulo da je dozvolilo takvim lovcima na skalpove i glave, bilo kao pojedinim diktatorima ili diktatorskim grupama moi, da ine to ele sa njegovim ivotom, duom i duhom, neminovno mora dovesti do kulturno razorne ep ohe smrti pod kojom to isto ovjeanstvo danas stenje i uzdie. Zar ne misli te da je krajnje vrijeme da ovjek pone razumijevati neophodnost upozna vanja mentalnog ili duhovnog ivota, upoznavanja mentalne strukture ivih bia, da naui kako treba razmiljati, kako treba treba koristiti vlastitu volju ili da naui razumjeti vanost odnosa izmeu nas i ostalih ivih bia? Mora li podruje smrti postati jo drastinije ili oiglednije ? Zar nismo vidjeli to se dogodilo sa prvim istaknutim zemljama kojima su upravljali lovci na skalpo ve i glave? Moraju li inae tako senzibilne i demokratski napredne zemlje sada proi istim putem, dozvoljavajui si da budu zatvorene u prsten tajne policije, cenzure i uskraivanja slobode, koncentracijskih logora, plinskih komora i ropstva u korist umobolnog ili sadistikog mentaliteta lovaca na skalpove i glave? Uistinu, zar te zemlje ve ne stenju i uzdiu pod prvim poecima dikatature, pod prvim ofezivnim povjetarcem njenog guenja slobode ? Sto su ogranienja, kontrola teaja i dobara, carinske barijere, putovnice, vize itd? To su uzroci koji, pod maskom neophodnosti i nevinosti, sada svuda usauju diktaturu u svijest ljudi, bez obzira na vrstu vlade koja je na vlasti. To su ista ogranienja koja potiu praznovjerje da je bankrotirao demokratski oblik vlade i da treba teiti samo diktaturi. Zbog toga ovjek misli da samo snani ljudi" mogu ukloniti bijedu, postaviti ponovno naciju na svoje noge i osigu rati svima osobnu slobodu i dobrobit. ovjek tada odaje poast snanim

ljudima". A tada ne poinje oslobaanje ljudi, ve ogroman lov na salpove i glave, lov na svakoga tko se usudi imati drugaije miljenje od diktatorovog. To da sada put neminovno vodi ka koncentracijskim logorima, muenju, rop stvu, invalidnosti, smrti i propasti drave, za narod i za diktatora, ve je post ala oigledna injenica na primjeru totalitarnih drava koje su danas samo puke hrpe ruevina i mentalnog kaosa. Nije li takoer injenica da one drave koje su najdalje napredovale u totalitarnom sustavu imaju jo vea i dublja podruja uskraivanja osobne slobode od onih zemalja ili drava kojima jo uvijek u odreenoj mjeri upravljaju vrsti i nepokvareni demokratski principi, iako ti principi uzmiu ili se uruavaju. To zapravo znai da ne postoji nika kav nacionalni sustav vladavine koji moe spasiti svijet. Spasenje svijeta nije pitanje rasta nacionalne moi. To nije pitanje dobara ili novca, ve psihiki problem.

17. POGLAVLJE Spasenje svijeta predstavljaju sve drave svijeta ujedinjene u jednu vladu Dakle, potreban je potpuno novi sustav. Taj novi sustav predstavlja jezgru u svijesti najveih mudraca i predstavljao je izvorni cilj kranske religije, naime ujedinjenje ovjeanstva kao jednog stada i jednog pastira". To zapravo znai da se svi ljudi na svijetu, narodi i rase, bez obzira na nacionalnost, trebaju ujediniti u jednu dravu pod jednom vladom". Bez takvog stava od strane graana svih nacija i drava nee biti mogue stvoriti svjetski mir. Dolo je vrijeme kada materijalistiko znanje i sposobnosti ljudi, njihova industrija i njihova prijevozna sredstva, zapravo njihovo itavo upravljanje materijom, koje je sada internacionalnih dimenzija, vie nee opstati unutar pojedinih nacija ili drava. Sve to moe samo ivjeti i disati kroz internacionalizam". Nacionalizam" e stoga predstavljati apsolutno sigurnu smrt guenjem za internacionalne dimenzije znanja i sposobnosti bilo kojeg naroda. No, poto svaka nacionalna drava ipak postavlja ogromne, ometajue granine postaje, vojne i pomorske baze, destruktivne ratne sile oko svojeg podruja, evolucija neminovno mora dovesti do unitenja nacionalnih drava" koje su izolirane u takvoj nacionalistikoj" okamenjenosti. Upravo je to propadanje nacio nalnih drava" poelo u obliku svjetskog rata 1914; i to propadanje nee pre stati sve do nestanka izoliranih nacionalnih drava". Dakle, svjetski rat koji je

238

Martinus

Neophodnost

duhovne

znanosti

239

poeo 1914 jo nije prestao; on jo postoji i nastavit e svoju drastinu, krvavu ekspediciju sudnjega dana irom itave zemlje sve dok se ne osnuje prava svjetska vlada, temeljena na potpuno demokratskom" principu moi. Podra zumijeva se samo po sebi da unutar te svjetske vlade, ili tog internacionalnog zakonskog i sudskog sustava koji e ona initi, nee postojati pravo veta" ili mogunost da bilo koja nacionalna drava opozove njene odluke. To, naravno, ne znai da e biti izbrisane nacionalne karakteristike i tradicije naroda, sve dok one ne kode ili ne predstavljaju smetnju dobrobiti drugih drava. Napro tiv, svjetska je vlada apsolutno jedini oblik upravljanja pod kojim te karakte ristike i tradicije, kao i osobna sloboda i dobrobit svakog pojedinog graana, mogu biti ouvani i zatieni. Pravi je smrtni neprijatelj ovjenstva sadanja svjetska anarhija meu dravama i ona se hrani i prosperira kroz nacionali zam" ili idealiziranje vlastite zemlje i proizlazeu ratobornu politiku izolacije koju sve dananje nacionalne drave smatraju ivotno neophodnom. Velika veina ljudi ne razumije da je nacionalizam" kolektivna sebinost", dok je internacionalizam" kolektivna nesebinost" i da oni na taj nain unitavaju ili ponitavaju svoje graanstvo u meunarodnom svjetskom carstvu u kojem su oni graani, zbog rasta njihovog materijalnog znanja i sposobnosti izvan nacionalnih" granica i njihovih internacionalih dimenzija koje se iz toga raz vijaju. Internacionalizam predstavlja pravi kranski princip. Sve e gener acije na zemlji biti blagoslovljene samo putem tog kolektivnog, nesebinog principa u obliku svjetske vlade ili meunarodnog demokratskog zakonskog i sudskog sustava.

logini niz misli u kojima je oigledno za inteligenciju bratstvo meu naci jama, rasama i pojedincima. ovjekovo dobivanje uvida u kozmike analize ivota ili u ivo bie jedina je stvar koja moe usavriti kulturu ili ljubav koja ini da se ovjek javi poput Boga i njemu nalik". I sa irom svijeta raspro stranjenim drutvom bia ili tjelesnih stanica, ispunjeno je obeanje Boinog evanelja. Trajni mir sjaji nad zemaljskim kontinentima i morima.

18. POGLAVLJE Duhovna znanost i mir Prema tome, internacionalizam" je jedini put ka oslobaanju ovjeanstva od tame, put ka kulturi, slobodi, miru i srei. A s obzirom da je duhovna znanost iskljuivo znanost o internacionalizmu ljudi, njihovom meusobnom kozmikom bratstvu, opis budue drave ili strukture svjetskog carstva, u krat ko, ona daje informacije o svemu to ima veze sa sudbinom ivog bia, a koje nije mogla dati ni matrijalistika znanost ni crkvena religija, oigledno je da se prava budua srea ovjeanstva moe temeljiti samo na duhovnoj znano sti. To za uzvrat podrazumijeva znanost koja otkriva misterij ivota i njegove zakone, ne u obliku dogmi u koje treba vjerovati, ve naprotiv, kao povezani

Martinus

PRIMITIVNOST I PRAZNOVJERJE

Sa danskog na cnlcski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davoriti Gruden

1. POGLAVLJE Kako primitivnost i praznovjerje dovode kulture do propasti ili Armagedona koji je proreen u Bibliji Za modernog slobodnog mislitelja moe biti korisno odmaknuti se od uobiajenih opaanja ili od javnog miljenja, obiaja svakodnevnog ivota kako bi se poblie razmotrile ove pojave, koje ukljuuju sve to je postalo mo derno" u svakodnevnom ivotu po pitanju prehrane, morala, religije, dobrog vladanja", ponaanja i opaanja samog smisla ivota. Ako se malo zaustavimo i pogledamo unatrag na nae opaanje ovih pojava, ne moe se porei da su one prole kroz veliki broj promjena. Te se promjene mogu podjeliti na epohe od kojih je svaka predstavljala svoj vlastiti oblik suvremenog javnog miljenje ili popularnog pogleda na ivot i ovjekovo ponaanje. Niti jedan od naih prethodnih pogleda na ivot i ponaanje nije potra jao, bez obzira koliko oni bili popularni, ak su bili propisani zakonom tako da se nepokoravanje njima smatralo kriminalom. Tisue i tisue ljudi bilo je mueno i ubijeno, usmreno zakonom odreenom smrtnom kaznom zbog krenja tih zakonskih odredbi. Iste su se zakonske odredbe kasnije otkrile kao manifestacije iste primitivnosti ili krajnjeg praznovjerja, to je za dananje ljude predmet ismijavanja. Povijest je svijeta ispunjena brojnim masakrima ljudi koji su poeli prozirati kroz oigledno nesavrenstvo i naivnost auto ritarnih tradicija i opaanja. Takvi ljudi nisu mogli prihvatiti takve moralne temelje ili osnovu svojeg pogleda na ivot i ponaanje, i zbog toga su bili obiljeeni kao heretici ili kriminalci i osueni na muenje i pogubljenje. to se, na primjer, moe rei o Inkviziciji ili o sudovima za vjetice u Srednjem vi jeku ? Nisu li brojni ljudi gorili na lomai samo zato jer se nisu mogli pokoriti

244

Martinus

rnmittvnost i praznovjerje

245

propisanim religioznim odredbama crkvenih ili religioznih autoriteta ? Me tode koje su ti autoriteti koristili da bi uhiene proglasili krivima za optube koje su protiv njih iznesene bile su toliko avolski profinjene i bolne da je optueni bio primoran priznati bilo to, a time i optube koje su protiv njega podignute, pa ak iako je on bio potpuno nevin. Tko moe izdrati sakaenje vlastitog organizma, kulminaciju najprofinjenijeg sadistikog muenja ? Ne bi li ovjek gotovo morao biti Krist ili inicirano bie kako bi imao dovoljno mentalne snage da ne popusti pritisku muenja i ne prizna ono to bi mu diktirali autoriteti sa svim instrumentima muenja na raspolaganju ? Ovdje oigledno nije bila u pitanju istina o krivici ili o nedunosti uhiene osobe, ve iskljuivo primoravanje na diktirano priznanje koje se trailo, bez ob zira da li je ono bilo istinito ili lano. ini se da je najhitnije bilo osigurati ivo gorivo" za lomae za spaljivanje vjetica. No, sa time je itava procedura Inkvizicije dobila nijansu sadizma. Meutim, Inkvizicijski procesi nisu se samo bavili tobonjom borbom protiv magije, arolija i vraanja. Ona je pruila svoje smrtonosne ruke pre ma ljudima sa neobinim mentalnim stavovima. Na lomae Inkvizicije bili su baeni veliki mislitelji i istraivai koji su predstavljali nove poglede i otkria 0 svemiru ili zvjezdanom svijetu. Slika je svijeta ve bila monopolizirana ide jama koje su bile ograniene tradicijom i zatiene smrtnom kaznom, ide jama koje se danas smatraju kulminacijom primitivnosti i praznovjerja. Kako je moglo doi do razvoja duha i kulture kada je postojala prijetnja muenjem 1 smrtnom kaznom za svako i najmanje odstupanje od propisanog tradicio nalnog miljenja i opaanja ivota ? Zbog svoje naivne ili primitivne prirode moderni" ljudski mentalitet i autoritet tog vremena morali su biti pogubni. To autoritarno osuivanje izvora ivota ili novog znanja i injenica konano je dovelo do nastanka ogromnih revolucionarnih snaga koje su mogle razoriti mentalne brane. Ne predstavljaju li revolucije i ratovi u velikoj mjeri slamanje tih sputavajuih i ometajuih okova razvoja ? ovjeanstvo je prihvatilo nove tradicije koje su takoer imale svoje mane, ogranienja i propast, jer su se te nove tradicije i stavovi prema Bogu, moralu i ponaanju takoer uglavnom temeljili na primitivnosti i praznovjer ju. Na taj nain je propadala jedna svjetska kultura za drugom zbog jo uvijek prevladavajue primitivnosti i praznovjerja u svakoj kulturi. Savrena kultura ne moe biti stvorena tamo gdje neznanje, naivnost ili primitivnost koji ukljuuju muenje i smrtnu kaznu diktiraju ljudima lane ideje koje za uzvrat dovode do tradicija koje unitavaju ivot i kulturu, i stvaraju smrtonosni moral i ponaanje. To neizbjeno dovodi ne do kulture, ve do kulturnog sloma, Armagedona, mentalnog kaosa, depresije i samoubo-

jstva. To je ostvarenje Bojih rijei upuenih Evi : Trudnoi tvojoj muke u umnoit, u mukama djecu e raati. udnja e te muu tjerati, a on e gospodarit nad tobom." To je ostvarenje Bojih rijei upuenih Adamu : zemlja neka je zbog tebe prokleta ; s trudom e se od nje hraniti svega vijeka svog ! Raat e ti trnjem i korovom... U znoju lica svoga kruh svoj e jesti dokle se u zemlju ne vrati ; ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah e se i vratiti." To je ostvarenje Bojih rijei upuenih Kainu : to si uinio ? Sluaj ! Krv brata tvoga iz zemlje k meni vie. Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga ! Obraivat e zemlju, ali ti vie nee davati svoga roda. Vjeni e skitalica na zemlji biti !" To je ostvarenje parabole o izgubljenom sinu koji je jeo sa svinjama". To je i ostvarenje Isuso vih rijei o ivotu koza na njegovoj lijevoj strani na Sudnji dan.

2. POGLAVLJE Zato nije opravdano tvrditi da je dananja kultura primitivnosti i praznovjerja osloboena

Ali u dananje moderno i dobro-informirano vrijeme ljudi nisu nimalo podloni primitivnosti ili praznovjerju, zar ne ? Mi imamo velika sveuilita, srednje kole i osnovne kole i djeca od najranije dobi imaju obavezno kolovanje. Pa ak i u najranijoj dobi oni poinju itati i uiti. A veina jo mlae, normalno nadarene djece danas znaju vie o ivotu i postojanju od najuenijih znanstvenika od prije nekoliko stoljea. A moemo vidjeti i izvrsne rezultate tog obilja znanja ! ovjeanstvo ima na raspolaganju za stvaranje svoje kulture, svakodnevnog ivota i dobrobiti tisue znanstvenika, dokto ra, ininjera, arhitekata, dizajnera i ostalih strunjaka. Ljudi su bili sposobni initi prava fizika uda. Oni kontroliraju milione i milione konjskih snaga prirode. Mi moemo graditi ogromne strojeve i dopustiti im da rade za ljude, dozvoliti im da proizvode milione korisnih predmeta. Mi moemo dopustiti prirodnim silama da nas nose iznad oblaka, pod vodom i po autoputevima svih kontinenata. Ljudi mogu sjediti kod kue u svojim sobama i razgovarati sa prijateljima ili poznanicima na drugoj strani planete. Oni isto tako mogu u istim sobama sluati koncerte, muziku, pjesme i govore sa svih velikih pozor nica i televizijskih i radio kua irom svijeta. Na taj nain se ljudski glas moe uti irom zemlje. Udaljenost, a time vrijeme i prostor smanjeni su samo na djeli onoga to su prethodno znaili ljudima. Stvarima kojima su prethodno

Martinus

trebali mjeseci da se naprave, sada se mogu obaviti u odgovarajuem broju sati ili minuta. Isto vrijedi i za stjecanje iskustva. Razvoj napreduje skokovito. Kod informiranog ovjeanstva koje posjeduje znanje i tako genijalne sposobnosti ne moe biti govora o primitivnosti ili praznovjerju, zar ne ? Ve smo odavno primjetili primitivnost i praznovjerje kod kultura iz prolosti. U nae vrijeme ovjek sigurno ne moe nasjesti takvim naivnim idejama koje se mogu ukorijeniti u opem praznovjerju. U nae vrijeme ne moe doi do suenja vjeticama. Mi danas naglaavamo kako smo izvrsno branjeni geni jalnim smrtonosnim orujem ; doista, sa jednom jedinom bombom mi danas moemo unititi itavi grad sa preko milion stanovnika, zajedno sa njegovom kulturom kako bi postupno nesumnjivo uutkali previe agresivne i ratobor ne nacije. Mi takoer imamo izvrstan sudski sustav sa zatvorima i kaznionica ma ; tako da se mi nesumnjivo moemo rijeiti gangstera i kriminalaca i imati ih pod kontrolom. Sa naim izvrsnim doktorima, naim bolnicama i medi cinskom znanou, institutima za istraivanje i vivisekciju mi emo sigurno prevazii sve bolesti. Sa naim izvrsno obuenim strunjacima i proizvodnim potencijalom mi emo nesumnjivo postupno nadmaiti ostale ljude i poslove i osigurati posao naim nezaposlenima. Sa naim socijalnim osiguranjem i invalidskim i starosnim mirovinama osigurali smo sjajan ivot bolesnima i starima. Sa naim rasprostranjenim kolovanjem mi emo se nesumnjivo po brinuti da nai narodi odre visoki stupanj kulture. Ne, nikako ne moemo opravdano pretpostaviti da u naoj kulturi, koja se temelji na toliko napre dnoj znanosti, mogu postojati spomena vrijedna podruja primitivnosti i praznovjerja. Mi iskljuivo ivimo na temelju injenica. Kakve koristi imamo od religije i Boga, od evanelja i molitvi ? Takve pojave pripadaju djetinjstvu i zamislima sanjara. No, da li se taj samouvjereni pogled na vlastiti moral i ponaanje, koji se u veoj ili manjoj mjeri javlja kao ideal meu modernim i vodeim civilizira nim dravama, takoer temelji na pravim injenicama ? Ako ne, on se samo temelji na vjerovanju, tj. na pretpostavkama. I ako te pretpostavke ne odgo varaju stvarnosti, taj ideal civiliziranih drava zapravo je samo primitivnost i praznovjerje. Da li to znai da postoji mogunost da e ljudi u budunosti gledati na nau dananju kulturu i pronai u njoj velika podruja primi tivnosti i praznovjerja, ak smatrati brojne nae danas tako visoko cijenjene postupke sasvim smijenima i naivnima isto kao to dananji ljudi pronalaze U kulturi Srednjeg vijeka brojne smijene i tragikomine postupke koji su u to vrijeme bili uzdizani sve do neba kao apsolutno ispravni i savreni ? Da, to je vrlo mogue. Sve dok ovjek moe na nekom datom podruju, bilo to na podruju morala i ponaanja, u porodinom ivotu kao i unutar oblika vla-

davine ili drava, unutar medicine ili u ostalim znanostima, jo uvijek stjecati iskustva koja mogu otkrivati pogreke u prevladavajuem gleditu unutar tih podruja, i sve dok on moe putem istih iskustava poboljati to gledite, sve do tada to gledite nije doseglo svoje savreno ili dovreno stanje. I tada e on morati priznati, sa svakim novim poboljanjem koje ovjek moe napraviti, da prethodni stav i znanje o datom podruju nije bilo savreno. No, znanje koje nije savreno, u odgovarajuem je stupnju izraz nesavrenstva ili primi tivnosti. Stoga, nitko ne moe tvrditi da su civilizirane odredbe, zakoni, so cijalni uslovi i obiaji koji su danas na snazi toliko savreni da u dotinim podrujima ovjek ne moe stei iskustva koja pokazuju da oni sadre mane i nedostatke koji se mogu ispraviti kroz ta nova iskustva. Isto tako nitko ne moe opravdano tvrditi da je dananja kulturna epoha savrena i na taj nain osloboena primitivnosti i praznovjerja.

3. POGLAVLJE Savreni ovjek poput Boga i njegova savrena svjetska kultura ili carstvo na zemlji Sada bi netko mogao prigovoriti i istaknuti da u skladu sa time ovjek nikada ne bi mogao biti dovren ; sve bi se moglo nastaviti poboljavati u nedogled. No, to nije istina. Svako je savreno stvaranje potpuna cjelina. Ono ima samo jednu svrhu, a to je da dovede predmet stvaranja do njegovog dovrenog stupnja kako bi on ispunio svrhu radi koje je stvaranje i zapoelo. Kada je ta svrha ispunjena stvaranje u tom dotinom podruju postaje suvino. To vri jedi kako na stvaralakom podruju prirode tako i na stvaralakom podruju ljudskog bia. Drvee ne raste sve do neba, i jabuke se ne razvijaju preko svo jeg potpuno zrelog stadija. Dovreno stanje je takoer cilj ili konani rezultat ljudskih kreativnih poduhvata. Da nije tako, ba nita, kao to su kue, auto mobili, odjea, obua, ne bi bilo dovreno i ljudima od koristi. Kada je u pitan ju mentalitet ivog bia, niti to stvaranje nije beskonano, ve ima svoju svrhu. T a j e svrha bila izraena ovim boanstvenim rijeima : "Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina". Prema tome, mentalitet i ponaanje ivog bia razvit e se do potpunog savrenstva. Kada se dosegne taj cilj, na tom podruju se vie nita nee moi postii. to je savrenije od potpunog savrenstva ? A to je potpuno savrenstvo kada je u pitanju ivo bie? To znai u mislima, rijeima i djelima, u svakoj situaciji biti prava radost i blagoslov za sva iva bia i poput

Z45

murunus

i n u m

m'.M

yiucnuvjciJC

sunca davati svjetlost i toplinu pravednima i nepravednima. Tada ovjek voli svojeg blinjeg kao samoga sebe i ispoljava takvo ponaanje koje predstavlja "ispunjenje svih zakona". Nema vee ljubavi i proizlazeeg ponaanja od toga. U onoj mjeri u kojoj ljudi dosegnu to savrenstvo oni e doivjeti u svo jim svakodnevnim fizikim ivotima mir i dobru volju Boinog evanelja. Tada kraljevstvo nebesko nee biti samo neto unutar bia ; ono e takoer blistati i sjajiti izvan bia i ujedinit e sva srca i mozgove u neizmjernom toku zraka ljubavi ; i Bog e ponovno u Edenskom vrtu etati sa Adamom. Ovdje smo doli do ostvarenja Bojeg obeanja o budunosti ovjeanstva. "enino sjeme" je "zgazilo glavu zmije". (U ovjeku je ljudsko ponaanje zgazi lo ivotinjsko ponaanje.) "Kain" je odbacio svoje zlo bie. On vie ne ini zlo. "Grijeh vie ne lei pred vratima". On sada moe "slobodno podignuti svoju glavu". (ovjek vie nije ubojica i stoga ga na zemlji vie ne mue grinja savjesti i nesretna sudbina.) I ovdje su se ostvarile Boje rijei upuene Abrahamu : " U Abrahamu su bile blagoslovljene sve generacije na zemlji." U men talitetu zemaljskog ovjeka dijete Krist je odraslo. "ovjek poput Boga" vlada zemaljskim podrujima, njenim kontinentima i morima. Tok zraka sa Bojeg lica sjaji u svim okolnostima, u svim oima, dajui toplinu u svakom stisku ruke. Sve je milovanje. "Izgubljeni sin" vratio se svome ocu. Uistinu, Boje je stvaranje dovreno. ovjek je postao jedno sa Bogom. Nad tragovima rat nih podruja, nad smrtonosnim prizorima bojinica, plaa i krguta zubiju, vapaja i bolova prolosti, sjaji novi svijet. Mudrost i ljubav ujedinili su sve narode i drave svijeta u jedan narod i jednu dravu, u "jedno stado" i "jed noga pastira". Mi se nalazimo u podruju mira. Kraljevstvo je Boje postalo pobjedonosna ivotna sila u krvi i mesu, u manifestaciji i stvaranju, u kulturi i ponaanju.

prave kulture, ve kao nedovreno i barbarsko ponaanje, zapravo, kao neto strano. Ali, poto e ljudi budunosti, o kojima ovdje govorimo, biti inicirana bia koja stoga znaju zato su dananji ljudi takvi kakvi jesu, oni e biti blagi suci puni razumijevanja. U svijetu u kojem ovjek tisuljeima nije ispoljio netrpeljivost ili nepri jateljske ili ubilake namjere prema svojem blinjem i ne zna za bolesti ili bilo koji drugi oblik nesretnih sudbina, jer je on odavno usvojio nain ponaanja koji ga ini imunim na takve pojave, ovjek e sa poprilinim uenjem itati 0 barbarskoj kulturnoj epohi dananjeg ovjeanstva, koja e za itatelja predstavljati davnu prolost. I one koji e prouavati tu prolost uasnut e mnoge injenice. ovjek e pogotovo biti zaprepaten ogromnim podrujem mentaliteta koje je za dananje ljude zajedniko sa ivotinjama. Oni su ubi jali i ereili ta bia da bi ih pojeli poput grabeljivih zvijeri. U svojoj vlasti toj prirodi ovjek je odavno prevaziao sposobnost za ubijanje tih potonjih bia sa izumljenim, umjetnim ubilakim orujem kao to su puke, pitolji i mesarski noevi. Doista, ovjek je imao itave tvornice za ubijanje (klaonice) gdje je on na pokretnoj traci, takorei, mogao ubiti, oderati i raskomadati odreeni broj ivotinja na sat. No, to nije bilo dovoljno. ovjek je ak uzgajao ivotinje i poveavao njihovo razmnoavanje kako bi dobio dovoljno hrane za zadovoljavanje svoje jo uvijek dominantne gladi za mesom i proizlazeih ivotinjskih sklonosti u tako zvanom ovjeku. No, ovjek nije bio zadovoljan sa uskraivanjem ivotinjama njihovog slobodnog ivota u prirodi lovei ih 1 ubijajui ih samo radi zadovoljavanja gladi za mesom. Ne, ovjek je takoer uzgajao odreene ivotinje i poveavao njihovo razmnoavanje samo da bi od njih dobio kou i krzno. On je uzgajao te nesretne ivotinje u malen im, skuenim prostorima u kojima su one bile zatvorene sve dok nisu bile dovoljno stare. One su tada bile oderane i njihova je koa bila prodana radi daljnjeg preraivanja u "moderne" kapute i krzna. Zamislite da je taj itavi ubilaki sustav bio pokrenut od strane bie koja su bila toliko uzviena nad ivotinjskim postojanjem da taj poniavajui sustav za njih uope nije pred stavljao ivotni uslov, niti po pitanju prehrane niti odijevanja. Tako zvani ovjek poput Boga ovdje je ivotinjama stvarao apsolutni pakao iako to uope nije bilo potrebno za njegovo vlastito preivljavanje. ovjek ak nije morao jesti meso; to je ak bila potpuno tetna hrana za njegovo profinjeno bie. No, ti ljudi nisu bili krivi jer su bili takvi kakvi su bili. Oni su ivjeli u vrlo snano okamenjenom praznovjerju da je bilo neophodno jesti meso ili ivotinjsku hranu radi preivljavanja. Oni su stoga u dobroj vjeri prireivali gozbe koje su ukljuivale orgije prodiranja organizama drugih ivih bia. Sa kulturnog stupnja pravih ili dovrenih ljudi ovjek moe vidjeti primitivnost i

4. POGLAVLJE Nedovrene strane dananje moderne kulture. Broj 1: ovjekov smrtonosan odnos prema ivotinjama Pomou ove boanstvene panorame nad od Boga dovrenim ovjekom i nje govom svjetskom kulturom kao pozadinom, nije teko uvidjeti koliko su za pravo nesavreni dananji moderni ovjek i njegova toliko hvaljena kultura. I upravo e tom panoramom kao svakodnevnim ivotom i ponaanjem ljudi budunosti prosuivati dananjeg ovjeka i njegovo ponaanje, ne kao izraz

250

Martinus

rrimiuvnost

praznovjerje

praznovjerje kod dananjeg naprednog, modernog, civiliziranog ovjeka koji nisu nita manji od onih na koje dananji ovjek gleda kod ljudi iz kamenog doba ili kod ostalih primitivnih naroda iz prolosti.

5. POGLAVLJE Nedovrene strane sadanje moderne kulture. Broj 2: ovjekova fatalna glad za otrovima Nadalje, ovjek takoer, iz savrenog svijeta dovrenog ili potpunog ovjeka, gleda unazad sa uenjem na manje ili vie nesputano udisanje otrovnog, a time i smrtonosnog duhanskog dima kod dananjeg zemaljskog ovjeka. On u dobroj vjeri slabi i unitava svoja plua, te plemenite ivotne organe koji su stvoreni samo za udisanje svjeeg zraka, koji je od apsolutno vitalne vanosti za dotino bie. Isto tako izuzetno veliki broj nedovrenih ljudi guta druge jo opasnije otrovne tvari: alkohol i droge u vrlo razliitim oblicima. Dovreni e ovjek iz budunosti sa uasom itati o neobinim obiajima modernog ovjeka po pitanju tih otrovnih tvari. On potvruje svaku radost, svaku proslavu, svaki sporazum sa "aom", tj. sa velikom koliinom samoubojstva ili mentalne kon fuzije, isto kao to je svaka depresija takoer potvrena gutanjem vee ili manje koliine slinih smrtonosnih otrovnih tvari ili tvari koje pomuuju um. To neprestano jedenje, pijenje i udisanje otrovnih tvari ili njihovo uli jevanje u glavne vitalne organe organizma, koji su iskljuivo stvoreni za pro bavu prirodne hrane i za prirodno disanje (bez odravanja njihovog zdravlja bie nikako ne bi moglo ivjeti i uivati u prirodnoj dobrobiti na fizikoj ra zini), ovjeku iz budunosti takoer se otkriva veliko podruje primitivnosti i praznovjerja kod dananjeg civiliziranog ovjeka. On koji kontrolira milione konjskih snaga prirode i primorava ih da za njega rade, izgleda da nije sposoban kontrolirati mikroskopski djeli tih snaga kada je u pitanju savla davanje ivotno-pogubnih elja u vlastitoj psihi. On dozvoljava beznadeno propadanje i unitavanje svojeg vlastitog organizma, a time i svoje sposob nosti doivljavanja ivota. Kao protumjera protiv smrtonosnih bolesti i nepovoljnih posljedica po zdravlje njihovog potpuno nesavrenog stava prema prehrani i njihovih tetnih ivotnih navika, koji uzrokuju bezbroj bolesti, razvila se vrlo rairena medi cinska znanost sa velikim bolnicama, institutima za krv, operacijskim dvor-

anama, bolnikim odjeljenjima, domovima za rekonvalescente, rodilitima, itd. Ta se medicinska znanost borila dan i no u stanju velike mentalne na petosti kako bi iskorijenila svu patnju. No, to je bila uzaludna borba. To je bilo poput borbe sa vie-glavim udovitem kojemu je mogla izrasti nova glava kada je stara bila uklonjena. Te su se "glave" javljale u obliku neprirodne i prijevremene oronulosti, neprirodne kalcifikacije i stvaranja kamenaca u or ganizmu, probavnih problema, metabolikih poremeaja, paraliza, stvaranja tumora, itd. ovjek se borio sa udovitem. Energini su istraivai irom svi jeta radili na tome da pronau nain kako da ubiju udovite, tj. nain spreavanja da nove glave rastu na mjestu starih. Ali, materijalistiki stav u kojem je ovjek raunao samo sa fizikom stranom bia, i u odreenoj mjeri poricao ili ignorirao ideju o njegovoj dui i duhu, drao je pogled znanos ti podalje od podruja na kojem je udovite bilo ranjivo i gdje je moglo biti pogoeno ravno u srce. S obzirom da znanost nije eljela i nije se mogla usmjeriti na to, jedino ranjivo mjesto udovita, ono nikako nije moglo biti ubijeno. Demonsko je bie nastavilo naruavati i unitavati zdravlje i dobrobit ovjeanstva. Usprkos upornom danononom radu doktora i znanstvenika, usprkos ogromnim institutima za istraivanje i vivisekciju, usprkos cjepivima, prascima i tabletama, niti jedna bolnica nije postala suvina. Naprotiv, ljudi moraju proirivati svaku bolnicu i graditi brojne nove bolnice. udovite je jo uvijek imalo beskrajnu sposobnost preivljavanja. ovjek iz budunosti ponovno zadrhti pri pogledu na tu beznadenu borbu dananjih ljudi. U carstvu budunosti, sa njegovom potpuno savrenom kulturom, ovjek je ve odavno otkrio jedinu slabu toku udovita, tj. njegovo srce ili jezgru ivota, i ovdje spoznao da je to podruje identino sa najdubljim uzrokom ne samo svih bolesti, ve i svih patnji i nesretnih sudbina koje postoje. No, nimalo nije neobino da ovjek, sa potpuno materijalistikim stavom, nije mogao pronai tu jezgru ivota udovita, jer ona uope ne postoji na materijalnoj ili fizikoj razini. Ona se nalazi dobro sakrivena unutar elementa sudbine bia, koji se nalazi u njegovoj nadsvijesti iza fizikog organizma. Nju oivljava vlastito be smrtno Jastvo bia. I sve dok Jastvo oivljava jezgru ivota udovita, njega ne mogu ubiti druga bia, bez obzira na njihovu kompetentnost kao znanstvenih strunjaka. Doista, ak ni Krist nije mogao ubiti udovite kod ljudi kojima je pomagao. Upravo zato im je govorio dobro poznate rijei : "Tvoja vjera te je spasila". Tajna se, dakle, sastoji u tome da sve dok Jastvo, iako nesvjesno, hrani udovite, nove e glave nastaviti rasti tamo gdje su stare uklonjene, i bie e nastaviti ivjeti u podrujima bolesti i nesretnih sudbina, nastavit e stvarati demona u svojem vlastitom ivotnom podruju. Taj demon se odrava na

252

Martinus

rt immvrtusi

yruznuvjtrjt

ZD5

ivotu iskljuivo putem otrovnih i smrtonosnih misaonih tvari bia. Kada bie misli, sila ide od nadsvijesti Jastva u nonu svijest njegove podsvijesti. Ovdje ta sila poprima oblik mentalne slike i tada se prenosi ka dnevnoj svije sti podsvijesti, koja, kada je bie budno ima svoje sjedite u fizikom mozgu. Ovdje misli postaju elja ili volja i potiu manifestaciju i stvaranje u materi jalnom svijetu. No, istovremeno dok ta misaona sila vibrira u fizikom mozgu i ivanom sustavu, ona vibrira i kroz razna podruja fizikog tijela kao to su krv, miii, kosti i lijezde i ovdje ini pokretaku snagu. Ta snaga predstavlja ivotnu silu bia. Ona potie, kao to smo ve spomenuli, misaonu funkciju bia. No, sa poticanjem te funkcije ona moe biti oslabljena kao ivotna sila. To slabljenje ak moe biti toliko izraeno da gore spomenuta snaga vie nije ivotna sila, ve smrtonosna sila. To slabljenje uzrokuju misli ili misaone tvari koje bie upotrebljava, jer one prolaze kroz njegov mozak ili ivani sustav i isto tako vibriraju u njegovoj krvi i ostalim dijelovima njegovog fizikog or ganizma. Zapravo neke vrste misli mogu biti isti otrov i mogu slabiti ivotnu silu, a time i ivce, krv i ostale dijelove fizikog organizma. Oni zapravo ne mogu preivjeti bez trajnog snadbjevanja zdravom psihikom snagom. Za ze maljskog su ovjeka otrovne one vrste misli koje pripadaju principu ubijanja, kao to su misli mrnje, ljutnje i ogorenosti. One ne samo da naruavaju dobre odnose njihovog izvora sa njegovom okolinom i blinjima, ve takoer naruavaju izvornu otpornost bia na bolesti i slabosti u njegovom vlastitom organizmu. Apsolutno prvi uzrok bolesti u organizmu kao i nesretnog odno sa sa njegovom okolinom nalazi se u svijesti bia u obliku misli. Pogrena upotreba misli i proizlazea pogrena upotreba volje i pogreno stvaranje, predstavljaju dakle jedini pravi uzrok nesretne sudbine svojeg izvora, bez obzira da li se to ispoljava u obliku rata sa njegovim blinjima ili kao bolesti u organizmu ili umu. Na taj nain svako bie samo postaje najdublji uzrok svoje nesree ili patnje. Snadbjevajui svoju ivotnu silu smrtonosnim vrsta ma misli bie, da toga nije svjesno, postaje svoj vlastiti smrtni neprijatelj. Nije nimalo neobino da e savreni ovjek budunosti zadrhtati pri pogledu na dananjeg obinog ovjeka koji u potpunom neznanju sabotira i potkopava svoje normalno doivljavanje ivota, a istovremeno mrzi i proganja svojeg blinjeg u slijepom uvjerenju da taj blinji predstavlja njegovog najljueg ne prijatelja, progonitelja i sabotera.

6. POGLAVLJE Nedovrene strane dananje Broj 3: Armagedon moderne kulture.

Samo se po sebi podrazumijeva da drutvo bia koja daju ivot mnogo-glavom biu koje unitava ivot u vlastitom mentalitetu mora postati svijet tame. Ali, poto ta bia istovremeno vjeruju da je njihov blinji taj koji potkopava njihovu sreu i dobrobit, i uslijed toga ugroava njihov ivot, itavo ivotno podruje tih bia postaje, takorei, svijet demona. Svatko je u ratu sa svaki me. Oni vjeruju da se na taj nain mogu osloboditi tame i stvoriti mirolju bivo postojanje za kojim ta nesretna bia u svojoj najdubljoj nutrini poinju teiti. Oni uope ne razumiju da ono to ine svojem blinjem oni ine sa mima sebi. Oni vrsto vjeruju da je njihov spas u razvoju sposobnosti ubi janja i sakaenja, vezanja i sputavanja svojeg blinjeg. Oni nisu svjesni da su svakim sabotiranjem ivota i dobrobiti blinjega oni stvorili novu glavu na nagrizajuem ivotinjskom biu koje unitava ivot u njihovoj vlastitoj psihi. Oni tako udovitu kojim ele zagospodariti daju ivot i snagu putem svojih ubilakih i nehumanih misli, svoje mrnje i proganjanja blinjeg. Iz tog vr hunskog neznanja i praznovjerja proizlazi da drutvo takvih bia nikako ne moe izgraditi savrenu kulturu mira. Ta demonska kultura predstavlja pot puni kontrast svjetskoj kulturi dovrenih ljudi ili kraljevstva nebeskog. Kada e ovjek iz budunosti koji se naviknuo ivjeti u svjetskoj kulturi ili u toj mi roljubivoj dobroj volji koja je bila obeana ljudima na Zemlji i u kojoj svatko voli svakoga, gledati unatrag tisuama godina, on e sa stravom i marcima otkriti taj kontrast kraljevstvu nebeskom u naoj dananjoj toliko hvaljenoj modernoj kulturi. On vidi da u toj kulturi milioni ljudi umiru od gladi, u bi jedi i siromatvu, dok drugi ljudi ive u obilju ili posjeduju pretjerano fiziko ili materijalno bogatstvo. Neki ljudi ive u luksuznim palaama i okrueni su brojnim slugama. Oni su ponekad previe istaknuti" da bi se sami oblaili i svlaili. Drugi ljudi ive skitnikim ivotom u bijednim predgraima velikih gradova u ruevinama, upama i kutijama, ili u bilo kakvom odbaenom smeu koje im moe pruiti zaklon od vremenskih neprilika i vjetra. Oigledno je za ovjeka iz budunosti da u upravljanju materijalnim potreptinama ove kulture ljubav prema blinjem nema neki utjecaj. Dovreni ili potpuni ovjek postaje svjedokom jo manjeg razumijevanja principa ljubavi prema blinjem kada on vidi da ovjek, u istoj toj kulturi, smatra najveom i najvanijom dunou primoravati sve mladie da se ue ratovanju, da budu uvjebani u koritenju modernih ubilakih strojeva pomou kojih oni mogu umnoiti

254

Martinus

rumuivriobi

pruznvvjeijt;

ADD

sposobnost unitavanja ivota, vlasnitva i kulture svojih blinjih. Takav rato boran stav ostavlja duboke tragove. Na tisue djece izgubilo je svoje roditelje u tim ratnim krvoproliima i preputena su sama sebi. Na tisue roditelja trae svoju djecu koja su nestala tokom istih krvoprolia. Taj je Armagedon iznjedrio milione invalida koji mogu doivljavati ivot samo pomou umjet nih udova, umjetnih aka, ruku i nogu. Usprkos tome ovjek uzdie taj civili zacijski milje kao polje slave". U brojnim podrujima prevladavajue kulture koju nazivamo kranstvom" jo uvijek se uzdiu i slave bogovi Valhale i njihov krvavi raj. No, unutar tog kranstva ovjek nije samo razvio najgenijalnije ubilako oruje i razorna sredstva pomou kojih on moe u potpunosti izbrisati druge nacije, drave i narode i njihovu kulturu, on takoer ovdje ima skrojeni ubilaki sustav pomou kojeg on vjeruje da moe provoditi pravdu unutar same drave ili nacije. Ovdje on ubija ili likvidira ljude pukama, gil jotinama, elektrinim stolicama itd., u ime drave ili ,,u ime zakona", pa ak i u ime onoga koji je svojim uenicima rekao : Vrati ma u svoje korice ; jer tko se maa laa od maa e i poginuti". Za onoga za koga je postalo svakod nevnim, prirodnim ponaanjem to da bude radije sam razapet nego da drugi pate, naa sadanja kultura oigledno otkriva prostrana podruja nedovrene prirode ili primitivnosti i praznovjerja. Kada iz njegovog carstva, koje jo nije od ovoga svijeta, gledamo na dananju kulturu, mi zapravo gledamo u svijet Armagedona, svijet oboavanja Valhale i njegovih bogova. Pored toga dolo je do intenzivnog oboavanja beskrajnog broja zlatnih teleta. Velika se veina ljudi nada da e postati bogati kao Krez i sa prijezirom gledaju na siromane u tali, koja je u Boinom evanelju opisana kao boravite onoga koji je bio put ka svjetlosti. Zbog toga je Armagedon morao doi do Jeruzalema. 1 zbog toga je Armagedon morao sustii svaku kulturu u kojoj su se odgoj, moral i pitanje asti temeljili na zlatu umjesto na ljubavi prema blinjem, ili na prin cipu radije uzimati nego davati". ovjekovo e se ponaanje prema blinjem temeljiti na primitivnosti i praznovjerju u onoj mjeri u kojoj mu nedostaje sposobnost da radije daje nego uzima". I tada on vrlo veselo stupa tamo gdje se aneli ne usuuju prii.

7. POGLAVLJE "Ne sudi..." Goreopisani uzvieni pogled iz budunosti ne predstavlja pogled na dananju kulturu i ponaanje obinog zemaljskog ovjeka. To je retrospektiva sa najviih vrhunaca potpuno razvijenog ovjeanstva. To je pogled na dananju situaciju zemaljskog ovjeanstva organski, kozmiki iniciranog bia. Upravo sa takvog stupnja svijesti spasitelj svijeta ima pregled iste situacije. Dananja se svjetska kultura javlja takva kakva jest u odnosu na njegovo carstvo i na ono to je Boji cilj ili ivotna svrha za ljudsko bie. No, ta su bia ija je svijest tako visoko razvijena ili potpuno stvorena na Boju sliku da oni ive u dovrenom ili potpunom ljudskom carstvu, visoko intelektualni i ljubei suci. Njima je zbog toga dozvoljeno da gledaju na ivot i postojanje iz Boje vlastite uzviene perspektive i da na taj nain steknu isti stav prema ivotu i posto janju poput Boga. Upravo o tome Krist govori kada kae : "Moj otac i ja smo jedno". Iz te uzviene perspektive moe se vidjeti da se za tu nedovrenu sv jetsku kulturu ne moe kriviti niti jedan zemaljski ovjek. Nedovreni ovjek nije iskusio put ljubavi koji mu omoguava u svim situacijama da vidi taj put kao jedini pravi i nepogreivi put ka svjetlosti. On stoga mora tu i tamo, u veoj ili manjoj mjeri, naputati taj put i tako iskusiti neprohodne, movarne i blatne terene koji predstavljaju smetnju putu ka svjetlosti za onoga tko ne eli koraati putem ljubavi. No, put ljubavi je ocrtan i postaje injenica upravo kroz stranputice. Ljudi se danas ne mogu ponaati u skladu sa iskustvima koja nemaju, a koja e kasnije stei. Tamo gdje oni nisu imali nikakvo stvarno iskustvo ili nisu doivjeli injenice, oni ne mogu imati ispravno znanje. A tamo gdje oni nemaju ispravno znanje oni moraju ispoljavati primitivnost i praznovjerje. Ali, primitivnost i praznovjerje su meutim suvini djelovi koje Bog jo nije isklesao iz kamena ili mramora iz kojega On oblikuje svoje veliko umjetniko djelo - "ovjeka na svoju sliku". I tko se usuuje suditi o umjetnikovom djelu dok ga on jo nije oslobodio onih dijelova kamena ili mramornog bloka koji ne pripadaju umjetnikom djelu ? Umjetnikim djelom ne postaju suvini djelovi kamena ili mramora koje umjetnik otki da i uklanja, ve oni dijelovi bloka koje on paljivo ostavlja. Isto tako Bog ne ostavlja kao neto trajno ni primitivnost ni praznovjerje, niti pogrene postupke prema naem blinjem koje oni uzrokuju, ve plemeniti, ljubei as pekti njegovog karaktera i ponaanja postaju Boje umjetniko djelo, postaju "ovjek poput Boga i njemu nalik." Prema tome, dananji zemaljski ovjek, usporeujui svoju vlastitu kulturu i ponaanje sa Bojim dovrenim planom

Martinus

za ovjeka i njegovo ponaanje, moe spoznati koliko je budalasto suditi o svojem blinjem na temelju njegovih nedovrenih ili pogrenih postupaka. To, meutim, samo moe znaiti ili ukazivati na to da on jo uvijek ne predstavlja dovreno isklesano umjetniko djelo napravljeno Bojom rukom. Prosuivati Boje nedovreno djelo kao dovreno i predbacivati mu zbog greaka i mana nije samo isticanje nae vlastite naivnosti ili nedovrenog stanja, ve je to takoer i razapinjanje naeg blinjeg i uvreda za vjenoga Oca iji duh jo uvijek sjaji i blista "nad vodama" i u ijoj je auri zraenja nama vjeno darovan ivot, mudrost i ljubav.

Martinus

UZROK SUDBINE ZEMALJSKOG OVJEKA

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davorin Grudeti

1. POGLAVLJE Vjera u Boju osvetu i Boju naklonost Veini ljudi na Zemlji njihova svakodnevna sudbina predstavlja nedokuiv misterij. Ne razumiju zato neki ljudi doivljavaju nevjerojatne patnje i pote koe, dok je sudbina drugih posuta ruama. Budui da kako nesretna tako i sretna sudbina moe poeti ve u djetinjstvu, sama bia na prvi pogled nisu mogla biti uzrok takve sudbine. Kada se ivot promatra iz takve perspektive, on postaje jedno veliko "Zato?" Religije su pokuale pruiti odgovor na to pitanje. Ljudi su u nesretnoj ili mranoj sudbini vidjeli kaznu ljutitog Boga ili bogova, a u onoj svijetloj ili sretnoj Boju naklonost odnosno milost. Vjerovanjem u boansku Pro vidnost ovjek je u toj Providnosti mogao vidjeti tek bie ili bia sa sasvim zemaljskim ljudskim slabostima ili sklonostima, bia koja su mogla osjeati kako bijes tako i elju za kanjavanjem, osvetoljubivost i potrebu za proga njanjem. Posljedica takvog naina razmiljanja bila je ta da je ovjek osjeao da on mora neto uiniti kako bi udobrovoljio boga ili bogove, te na taj nain stei njihovu naklonost i postati jedan od Bojih miljenika. Zbog toga su stare re ligije pune ceremonija rtvovanja: ovjek je rtvovao najbolje od onoga to je imao, pa makar to bila i njegova vlastita djeca. U Judaizmu, gdje su ljudi toliko napredovali u evoluciji da su vjerovali u jednog Boga kao stvoritelja i odravatelja svega to postoji, ipak nisu otili da lje od doivljavanja tog boga kao boga rata i osvete, kojeg se mora oboavati sa strahopotovanjem.

260

Martinus

Uzrok sudbine zemaljskog ovjeka

261

Starozavjetna pria o Abrahamu koji je bio spreman rtvovati svojeg sina Izaka Gospodinu, ali ga je od toga u zadnji trenutak odvratio aneo Gospod nji, pokazuje da neko odreeno vrijeme idovima nije bilo strano razmilja nje o ljudskoj rtvi, iako su kasnije preli na rtvovanje ivotinja. Krvavo rtvovanje ljudi i ivotinja predstavljalo je dio bogotovlja ti jekom odreenog vremena njihove povijesti kod svih naroda, a rtvovanje ivotinja dogaa se na Zemlji i dan danas. No, jesmo li mi, u naem civilizi ranom dobu, zavrili s ljudskim rtvama? Tako bi trebalo biti, pa ipak je slika ljutitog boga u praznovjernim umovima ljudi jo uvijek toliko snana da je ljudska rtva najvanija dogma jedne od velikih svjetskih religija.

je nevin, jer to nee pouiti prevaranta ili kriminalca na jedan vrlo stvaran nain o njegovom grijehu ili prijestupu, i proeti ga strahom kao opomenom protiv ponavljanja istog. Kada kazna snae nevinog, to nimalo ne ini boljim pojedinca kojem je kazna bila namijenjena, ve je to samo izvravanje kazne nad pojedincem. Bilo bi to kanjavanje radi kanjavanja i elja od strane Providnosti za kanja vanjem i za time da netko pati. To, meutim, nije normalna sudska praksa meu ljudima da netko tko je nevin preuzme na sebe kaznu onoga tko je kriv, samo da bi se kazna mogla izvriti, dok bi onaj tko je kriv kazne bio poteen. Jesu li zemaljski suci iznad nebeskog suca? Nije li to potpuno pogrean pogled na Boju psihu? Takvo praznovjerje ne moe u nedogled puniti crkve i nadahnjivati ljude. Humani i ljubei ovjek ne moe prihvatiti pogled na Boga u kojem je Bog sadist, udovite ili nenor malno i bolesno bie.

2. POGLAVLJE "rtva" i "pomirenje" u Kranstvu U dogmatskom kranskom uenju o pomirenju na Isusovo se raspee gleda kao na neto to je bilo neophodno kako bi se umirio Bog koji je bijesan na ljude zbog njihovih grijeha. Zahvaljujui toj krvavoj rtvi Gospodin pokazuje milosre i oprata svakom pojedinom zemaljskom ovjeku njegove grijehe, i to samo ako se on, kajui se, prikloni toj rtvi i slijepo vjeruje da ga je Krist, u obliku "rtvenog janjeta", svojom krvlju oslobodio od kazne koja se sastoji od vjenog muenja u paklu. Zamislite kakvo je praznovjerje i poganstvo u obliku "Kranstva" zavilo veliki dio ovjeanstva u duhovnu maglu! No, za to ne moemo nikoga kri viti. ovjeanstvo nije bilo dovoljno zrelo za vii uvid u to to je pravi uzrok njihove sudbine. To praznovjerje, meutim, ne moe nastaviti postojati u re ligiji koja se temelji na ljubavi. Postupno e zemaljskom ovjeanstvu, kako postaje sve humanije i sve vie ljubee prema svojem blinjem, biti sve tee razumjeti da Bog, kako bi oprostio zemaljskom ovjeku grijehe i potedio ga kazne, mora kazniti neko drugo bie, i to bie koje je nevino i koje je ivjelo apsolutno primjeran ivot. Gledite da svi mogu izbjei kaznu - bez obzira na to koliko su bili zli i greni - ako u posljednji trenutak prihvate da nevin ovjek preuzme na sebe patnju i kaznu, brojnim dananjim ljudima izgleda poput sadizma. Nije, stoga, nipoto nerazumljivo da intelektualan i human ovjek vrlo teko moe razumjeti da je takva psiha dostojna Boga. Nema smisla otkaziva ti kanjavanje onoga tko je kriv samo zato to tu kaznu preuzima netko tko

3. POGLAVLJE Iskustva patnje

ovjek razvijene humanosti poinje razumijevati da se uzrok patnji i vih bia, kao i mogunost njihovog nadilaenja, nalazi u psihi samog bia. Moe se dogoditi da e neko vrijeme misliti da - ukoliko Bog uope postoji on mora biti sve samo ne dobar i ljubei Bog. Njihov ih humani stav ak moe uiniti privremenim ateistima, sve dok ne budu u stanju jo dublje razmiljati i analizirati sve to se moe pronai o Bojoj ljubavi u religijama. A odakle dolazi dobrota koja se nalazi u samome ovjeku, njegova spre mnost da pomae, njegova velikodunost, njegova ljubav itd.? Sve se to razvilo iz iskustava. Ljudi koji su sami proli kroz potekoe i patnje najbolje razu miju druge i najspremniji su pomoi. Oni imaju dovoljnu koliinu iskustava koja im omoguava da se uive u patnju dugih, i najbolje znaju kako pomoi. Dakle, njihove dosadanje patnje nisu bile uzaludne; oni su napredovali kao ljudska bia; mrana je sudbina urodila plodom. To znai da patnje i potekoe imaju svoj smisao i svrhu, one, naime, ine ljude humanijima i omoguavaju im razumijevanje onih koji pate i njihovu potrebu da im se pomogne. U tom sluaju patnje nisu kazna ve poduka, one potiu evoluciju ka ivotu koji je ispunjen ljubavlju. Ne postoji kanjavajui

262

Martinus

Uzrok

sudbine

zemaljskog

ovjeka

263

Bog, a jo manje Bog koji je bijesan i koji mora biti umiren posebnim rtvo vanjem nevinih bia. Nije li istina da svi ljudi, ukljuujui i takozvane "nevjernike", u najgorim trenucima nesree vape ka nepoznatom radi pomoi i osloboenja? ak i i votinje vape kada se nalaze u opasnosti; instinktivno odailju neartikuliranu molitvu da im se pomogne. No, ne vjeruju u doktrinu o pomirenju koju ne poznaju, i one zato nisu "spaene". A to je sa svim onim ljudima tijekom povijesti koji nisu poznavali Kr anstvo, a za koje se smatra da su osueni na vjeno prokletstvo? Naravno da to nije tako. Je li moda netko vidio da je tko bio osloboen fizikih patnji ili potekoa pomou molitve za oprost grijeha? Je li netko vidio da su ljudi koji slijepo vjeruju u doktrinu o pomirenju i misle da su "sveti" ili "spaeni" ili Boji miljenici, slobodni od patnji i potekoa zahvaljujui svojoj vjeri? Ne, oni su pogoeni "zlom" u istoj mjeri kao i ljudi koje oni nazivaju nevjernicima i poganima. Niti jedan ovjek, bio on "vjernik" ili "poganin", ne biva nekim udom osloboen patnji samo zato to je neki drugi ovjek patio za njega ili nju. I koji bi inteligentan ovjek bio sretan da dobije tako lako kupljeno "kraljevstvo nebesko"? Ne bi li u tom sluaju bili "spaeni" upravo oni ljudi koji u sebi ima ju vrlo malo ljubavi prema blinjemu koju mogu dati drugima, dok bi ljudi koji vole i koji su spremni pomoi, ali moda nisu "vjernici", bili izgubljeni? U tom bi se sluaju vea ljubav prema blinjem pronala u "paklu" nego na "nebu". No, to nije tako. Krist je rekao: "Kraljevstvo je nebesko u vama". On je znao da ovjekove dobre i ljubee misli i osjeaji koji se odraavaju u dobrim djelima predstavljaju stanje koje se moe nazvati "kraljevstvo nebesko". Niti jedno bie ne moe "biti spaeno" prisvajanjem dobrih stvari u ivotu i upo trebljavajui ih na raun drugih, tako da oni zbog toga pate, bez obzira da li je to Krist ili netko drugi. Upravo je taj "princip zamjene" uglavnom odgovoran za nesree u dananjem svijetu.

ratova koji se danas vode na svijetu. Moramo nauiti uviati da struktura i zakoni svemira upuuju na neto posve drugo. Ne postoji apsolutni "grijeh", a time niti "grijesi" koje treba oprostiti. Da kako da postoji more patnji i potekoa, no zato bi to morao biti rezultat bijesa demonskog Boga? Obzirom da se tvrdi da je Bog stvoritelj tih "grenih" ljudi, tada i on sam mora imati udjela u njihovom "grijehu". ista je perverzija muiti i kanjavati jadna stvorenja iskljuivo zato to ona nisu drukija nego to ih je on sam stvorio. No Krist, koji je pokazao ljudima kako netko moe sluiti i pokazivati ljubav u svakoj situaciji, rekao je da je Bog ljubav. On je takoer rekao: "Uzmi svoj kri i slijedi me". Na kri je naa patnja. Krist je takoer rekao da mora mo proi kroz vlastitu patnju kako bismo mogli doivjeti "jedinstvo s Ocem", koji je ljubav. To se podudara s onime to smo ve rekli: ljudi koji su sami proivjeli patnje i potekoe imaju vie suosjeanja i ele pomoi drugima. Patnja ili "kri" vode ka ljubavi prema blinjemu, ka sluenju drugima. No, odakle dolazi "zlo" kao to su ratovi, patnje, kriminal i sve to za ljude predstavlja mranu sudbinu? Zato su istinite one rijei Pavla gdje kae da "dobro koje elimo initi ne inimo, ve zlo koje ne elimo initi, mi ini mo"? To se dogaa zato to se ovjek nalazi usred svojeg vlastitog stvaranja i jo uvijek nije "dovreno" ljudsko bie. Ta "neobina ivotinja", kako neki znanstvenici nazivaju ovjeka, "neobina" je upravo zato to nije niti prava ivotinja niti pravo ljudsko bie. On je prijelazno bie koje se nalazi na putu da postane "ovjek poput Boga". Krist je kao spasitelj svijeta ljudima pokazao to to znai biti pravo ljudsko bie koje "sije sjeme u kojem e sve generacije na Zemlji biti blagoslovljene". To sjeme je ljubav prema blinjem; to je "put, istina i ivot" za sve ljude. Budui je zemaljski ovjek potekao iz ivotinjskog carstva i s obzirom da je jo uvijek napola ivotinja i napola ovjek, sasvim je prirodno da mentalitet dungle jo uvijek prevladava u njegovoj svijesti. No, kod njega istovremeno dolazi do izraaja enja za mirom i viim manifestacijama stvaralake snage i intelektualnosti. ivotinja u ovjeku odgovorna je za to to oko naih domova moramo imati bodljikavu icu i ograde, i to moramo imati policiju i sudski sustav. ivotinja u ovjeku potie nacije da se naoruavaju i koriste svoju inteligenciju za stvaranje sve strasnijeg oruja. ivotinja u ovjeku je ta koja stvara njegovu mranu sudbinu.

4. POGLAVLJE Nae vlastito "raspee" 1st ina je da sve manji broj ljudi danas vjeruje u uenje o pomirenju, no to to doputamo da drugi na sebe preuzimaju potekoe, i to okrivljavamo druge za ono to smo sami krivi predstavlja univerzalan i bitan uzrok svih oblika

264

Martinus 5. POGLAVLJE Sami smo uzrok nae vlastite sudbine

Ali, na koji su nain bebe koje, zbog uroenih bolesti ili okruenja bez ljubavi, doivljavaju mranu sudbinu uzrokovale te patnje? Odgovor na sva pitanja koja se posve prirodno javljaju kada ovjek razmilja o svojoj vlastitoj sudbini i sudbini drugih, nalazi se prikriven u religijama. Hindusi i budisti govore o karmi i reinkarnaciji; Kranstvo kae da "to ije to e i eti" i "tko se nano vo ne rodi ne moe vidjeti kraljevstvo Boje". Ista je to istina izreena na razliite naine: da niti jedno ivo bie nije nastalo iz niega, ve se preobraavalo tijekom evolucije od niih ka viim stupnjevima razvoja na kojima moe "vidjeti kraljevstvo Boje", i postati jed no s tim kraljevstvom zahvaljujui svojoj ljubavi prema blinjem. ovjek je razvijao ljubav prema blinjemu u svojem umu tijekom brojnih ivota: on mora doivjeti sreu i nesreu, on mora biti netko koga nitko ne cijeni, sve dok ne zagospodari svojim umom i uzdigne se iznad hvale i kritike drugih. Gledano iz perspektive brojnih ivota, nitko ne pati vie od drugih. Nitko ne moe doivljavati nepravdu i nitko ne moe initi nepravdu, budui da svi anju ono to su posijali. Zbog toga za niti jednu neugodnost koju doivimo ne moemo okrivljavati druge. Nitko ne preuzima na sebe naa loa djela, i mi nikoga ne moemo kriviti za nau sudbinu. Sami smo uzrok nae vlastite sudbine i moemo, kroz djela koja danas sijemo, eti svjetliju i sretniju sudbinu u budunosti, pod uvjetom da uzmemo svoj "kri" i slijedimo Krista, ne mrnjom i osvetom, ve opratanjem i stvara njem mira. Bog u kojem ivimo, i iji "sveti duh" struji svemirom od elektrona do galaktika, jest ljubav. Sve sile ili energije u svemiru postoje samo zato da bi predstavljale bla goslov za iva bia. Tamo gdje ih mi doivljavamo kao "zlo", one su zapravo samo "neugodno dobro" koje nas obogauje iskustvima koja nas dre podalje od toga da budemo instrumenti slinih sila prema svom blinjem. S takvim e stavom ovjek postupno postati boanstveni instrument onih sila koje ce preobraziti Zemlju u svijet mira.

Martinus

PILAT, KRIST I BARABA

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davorin Gruden

1. POGLAVLJE Uskrnje evanelje i temperament modernog ovjeka

Kao to nam je poznato, Uskrs je blagdan sjeanja na Kristovo raspee i uskr snue, a ti dogaaji predstavljaju temelj obreda u kranskim crkvama na Uskrs irom svijeta. No, uskrnje evanelje, poput svih ostalih biblijskih evan elja i pria, sadri mnogo veu i dublju poruku od one povijesne. Uskrnje evanelje nije tek izvjetaj o Isusovom raspeu i ostalim, isto fizikim dogaajima povezanima s njegovom patnjom, koji su se odigrali u Palestini prije 1900 godina. To je ujedno simbol za mentalitet prosjenog, ne dovrenog civiliziranog ovjeka. Da evanelje samo po sebi ne predstavlja kozmiku analizu, analizu vjenih principa koji predstavljaju jednu kariku u Bojem stvaranju ovjeka, teko da bi pria o Kristu opstala sve do dananjeg vremena. Mi bismo danas jedva poznavali Isusa iz Nazareta ili Bogoliko ljud sko bie, Krista. Uskrnje evanelje, kao to smo gore spomenuli, predstavlja kozmiku analizu epohe evolucije ljudskog mentaliteta od ivotinje do ovjeka. S obzi rom da je ta epoha evolucije znanstvena injenica, a uskrnje je evanelje prvi izvjetaj o toj injenici, to evanelje, u svojoj najdubljoj analizi, predstavlja izraz za neto vjeno. Uskrnje evanelje nije samo lijepi izvjetaj o ovjeku koji je rtvovao svoj ivot kako bi prava istina, Kranstvo, mogla biti roena ili usaena u svjetsku kulturu; to je i izvjetaj o svakodnevnoj pojavi u psihi i ponaanju modernog civiliziranog ovjeka. Nimalo nije bitno to to mnogi ne vjeruju da se ikada odigrala Kristova drama na Golgoti, niti da je Isus uope posto jao, jer upravo u psihi ovjeka koji iznosi takvu sumnju postoje tri tempe7h7

268

Martinus

Pilat, Krist i Baraba

zov

ramenta koji predstavljaju najdublje, samo sutinsko otkrivanje Uskrnjeg misterija. Dakle, ovjek koji porie Uskrnje evanelje predstavlja najvei dokaz postojanja nepobitne istine Uskrnjeg misterija. Mi, uslijed toga, neemo gu biti vrijeme raspravljajui da li je Isus iz Nazareta postojao ili ne, ve emo obratiti pozornost na istine koje sadri i otkriva Uskrnji misterij. Pilatov mentalitet

3. POGLAVLJE kao prevladavajui temperament

2. POGLAVLJE Tri uloge u ljudskoj psihi emu smo mi to svjedoci? Svjedoci smo injenici da nam Uskrnja pria govori o tri velike glavne uloge koje su bile dodijeljene Pilatu, Kristu i Barabi. Sve te tri uloge simboliziraju prosjenu psihu ili mentalitet civiliziranog mo dernog ovjeka. Pilatov mentalitet jo je uvijek prevladavajui ili vladajui temperament kod modernog civiliziranog ovjeka. Baraba predstavlja ivotinjski tempera ment. Taj se temperament sastoji od svih misli koje vode ka mrnji i osveti, nasilju i ubojstvu, pljakanju, laima i klevetanju, ka alosti, nesrei i bijedi. Krist je, s druge strane, predstavnik svih onih misli koje sadre ljubav, nesebinost i radost u sluenju drugima. Kristov mentalitet ponitava svako neprijateljstvo opratanjem i prija teljstvom. Sve to spada pod pojmove "humanost" ili "stvaranje mira, radosti i blagoslova za sve sa ime netko doe u dodir" istovjetno je s Kristovim mentalitetom. Ta su tri oblika mentaliteta prisutna u svakom pojedinom ovjeku koji jo nije postao potpuno razvijeno ljudsko bie. Odnos Kristovog mentaliteta i mentaliteta Barabe koji se oituju kod civiliziranog ovjeka odreuje Pilatov mentalitet. To je mentalitet koji je jednim dijelom nadiao mentalitet Barabe, ali jo uvijek nije doao do Kristovog mentaliteta, iako donekle simpatizira taj temperament i jako bi volio imati udjela u kanjavanju i pogubljenju menta liteta Barabe.

Kao to je rimski upravitelj Palestine Pilat bio suoen s Kristovim mentalite tom i mentalitetom Barabe u obliku dva ovjeka, dakle Krista i Barabe, izme u kojih je trebao presuditi, tako je i civilizirani ovjek dnevno mnogo puta suoen s ta dva temperamenta u vlastitoj psihi, i mora presuditi izmeu njih. Pilatov mentalitet predstavlja njegov normalan mentalitet; to je njegov domi nantan temperament. Zbog tog temperamenta on sudi nad samim sobom. S tim temperamentom on mora osuditi na smrt Barabu ili Krista koji se nalaze u njegovom vlastitom biu. Kroz Pilatov mentalitet vjerojatno osjea da u vla stitom biu treba usmrtiti Barabu a ne Krista, no on se, poput Pilata, rimskog upravitelja u Palestini, boji javnog miljenja. Tako se u brojnim prilikama ne usuuje u svojem biu osloboditi Krista, ve radije oslobaa Barabu. Pitanje "to je istina" ili "to je pravo rjeenje u ivotu : Kristov mentalitet ili mentalitet Barabe?" jo uvijek izaziva kolebanje u Pilatovom temperamen tu civiliziranog ovjeka na potpuno isti nain kao i u psihi rimskog upravi telja. Znao je da Rimljani imaju svoje shvaanje istine, dok idovski sveenici i pismoznanci imaju svoje. A sada je bio suoen s Kristom koji je tvrdio da je jedno sa samom istinom. Stoga opepoznato pitanje upueno Isusu - "to je istina?" - zapravo nije bilo pitanje, ve prije izraz neke vrste ironije koja se rodila iz sumnje koju je on sasvim prirodno osjeao, sumnje proistekle iz svih tih vrlo razliitih opaanja iste istine. No, posve je jasno uoavao da su idovski pismoznanci i sveenici pro ganjali Isusa vie zbog netolerancije nego zbog prave ljubavi prema istini, kao i da se tu, u stvari, uope nije postavljalo pitanje to je istina. Radilo se isklju ivo o tome da se ukloni s puta taj konkurent za naklonost ljudi. Kad bi mu dopustili da ivi, njegovo bi duhovno svjetlo ubrzo zasjenilo duhovno svjetlo sveenika i starih tradicija. Previe bi postali oigledni nesavrenstvo i nedo staci koji su postojali u njihovom svjetlu. Ljudi bi ubrzo stali slijediti Isusa i prihvatili bi novu svjetlost, dok bi sveenici izgubili svoj autoritet i mo, a isto tako i izvor prihoda. Zato su oni, dok su jo imali poloaj i mo nad ljudima zahvaljujui obmanama i laima, poticali mnotvo da zahtijeva da se umjesto Krista oslobodi lopov Baraba. Dakako da oslobaanje lopova ne bi nikada moglo ugroziti poloaj ili ivot sveenika. A budui da se ovdje tako oigledno radilo o ouvanju tih stvari, posve ignorirajui to je istinito i pravedno, mo emo razumjeti zato su se sveenici i pismoznanci estoko borili, i to na tako primitivan i prljav nain, da oslobode lopova i da pogube nevinog ovjeka.

Z/U

Martinus

Pilat, Krist i Baraba

271

4. POGLAVLJE Pilatova dobra volja

Pilat je jasno prepoznao njihov stav. Zbog toga je uinio sve to je mogao kako bi privolio sveenike da na tu situaciju gledaju drukije. Govorio je masi: "Ja ne nalazim krivice na ovom ovjeku". Meutim, kada su ljudi, predvoeni sveenicima, poeli prijetiti i ponovno vikati: "Oslobodi Barabu!" Pilat je u njima pokuao pobuditi samilost prema Isusu. Dao ga je bievati i muiti, pa je ponovno tog krvavog, polumrtvog mladog ovjeka doveo pred gomilu i rekao: "Evo ovjeka". No, ta gomila, zaslijepljena i zavedena od sveenika, nije imala samilosti. Jo su snanije vikali da ele da se oslobodi Baraba, a Isus da se pogubi. A sve enici su poeli prijetiti Pilatu, viui: "Ako ne oslobodi Barabu i ne pogubi tog buntovnika koji sebe naziva "Kraljem idova", nisi Cezarov prijatelj. Mi imamo samo jednoga kralja, a to je rimski car. U protivnom, prijavit emo te najviem autoritetu". Sada se Pilat uplaio. Ve su se prije alili Cezaru na nje ga. On je sada shvatio da je u opasnosti, i da je njegov poloaj ugroen. Stoga je oslobodio Barabu, a Isusa osudio na smrt samo da bi spasio vlastitu kou. Brojni su ljudi ak i dan danas ljuti na Pilata. No, on zapravo nije bio nita gori niti nita bolji od svih ostalih nedovrenih civiliziranih ljudi. Njegovo nam ponaanje pokazuje mentalitet prosjenog civiliziranog ovjeka, ne samo u Palestini prije 1900 godina, ve i ponaanje dananjeg prosjenog civilizira nog ovjeka usred modernog znanstveno naprednog svijeta 20. stoljea. Suvremeni je nedovreni civilizirani ovjek isto tako neodluan u izboru izmeu mentaliteta Barabe i Kristovog mentaliteta u svojem vlastitom tem peramentu. Taj oklijevajui Pilatov mentalitet postojat e sve dok na Zemlji postoji i jedan ovjek koji se nije potpuno razvio i koji nije postao "ovjek poput Boga".

odluka nije izvan principa "Barabe i Krista". Svatko mora, u bilo kojoj situaciji, osloboditi ili Barabin temperament ili Kristov temperament. Ovdje vidimo kako pokuavaju nai kompromise. Oni savreno dobro znaju da bi trebali osloboditi Kristov temperament, no to oslobaanje moe utjecati na njihov poloaj i ugled, tovie moe ugroziti njihovo ekonomsko stanje ili izvor pri hoda. I uslijed toga, poput Pilata, ovjek se uplai i oslobaa Barabin tempe rament, a zatvara i pogubljuje Kristov mentalitet u samome sebi.

6. POGLAVLJE Strah od miljenja "drugih" Takoer postoje brojni ljudi koji jako simpatiziraju Kristovu svijest i vole slu ati mudre rijei, prouavati knjige i asopise koji, pored ovlatenih knjiga i publikacija, govore ili raspravljaju o velikim ivotnim istinama. No, iako im ta nova izdanja vie odgovaraju od onih ovlatenih za koje osjeaju da su posve zastarjela, a time i nezadovoljavajua, ti ljudi imaju neto zajedniko s Nikodemom, a to je injenica da i oni posjeuju Isusa samo nou. To znai da se ne usuuju otvoreno priznati da njihovo opaanje ivota odstupa od religije ili opaanja ivota stada ili veine ljudi. Oni se, dakle, u tajnosti bave tim svojim novim podrujem interesa. uvaju svoj izvor u tajnosti, dok se otvoreno ili javno pretvaraju da nita ne znaju o tom biu ili njegovom uenju. A pona anje na koje se upuuje u toj novoj mudrosti ili poduavanju, i koje su oni ve poeli primjenjivati kod kue ili u tajnosti, u cijelosti izdaju kada se nau meu stranim ljudima. Oni su, na primjer, kod kue vegetarijanci i tamo jedu iskljuivo vegetari jansku hranu, i doista bi voljeli ivjeti samo na takvoj prehrani, no ne usuuju se to priznati svojem uobiajenom krugu poznanika. Zbog toga poriu vege tarijanstvo kada jedu van kue. Isto tako, prireuju li veernje zabave u svo jem domu, tada je meso glavni dio njihovog obroka. Na taj nain oslobaaju Barabin temperament u vlastitom biu, a zatvaraju ili pogubljuju dio Kristo vog temperamenta, osim to zavaravaju svoj krug poznanika. Odravaju vezu s tim krugom na lanoj osnovi. Zahvaljujui tom pretvaranju njihov krug pri jatelja i poznanika vjeruje da oni dijele njihovo opaanje ivota i ponaanje.

5. POGLAVLJE Kompromisna rjeenja

Svaki je ovjek u dananjoj prevladavajuoj svjetskoj kulturi mnogo puta na dan suoen s istom situacijom kao i Pilat. Mora razmiljati o svemu i svae mu; mora donositi odluke u ovom ili onom smjeru. Pritom niti jedna od tih

Martinus

Filat, Krist i baraoa

273

7. POGLAVLJE Nikodemov i Pilatov mentalitet Uzrok tome je iskljuivo strah to e o njima misliti njihovi poznanici. Oni se boje da e ih drugi podcjenjivati ukoliko oslobode Krista umjesto Barabe, od bijajui ivotinjsku hranu u korist vegetarijanske hrane. I ovdje se Nikodem, koji je inae tako zainteresiran i vrijedan, pretvara u Pilata. Ne oslobaa netko Barabu a pogubljuje Kristov temperament u sebi samo po pitanju vegetarijanske prehrane. Tko se meu tim ljudima svojim prijate ljima usuuje priznati da vjeruje u reinkarnaciju i u promjene koje takvo opa anje ivota i ponaanje u sebi sadri? Zar pritom on ne riskira da ga obiljee kao budalastog, kao fanatika ili ekscentrika, to ovdje znai kao nekoga tko je malo udan, ako otvoreno prizna neto slino? ovjek se, dakle, boji prezira; boji se gubitka prijatelja; boji se miljenja gomile ili tkz."javnog mnijenja". I tako na temelju tog straha od suprotstavlja nja miljenju gomile ili mase, to se uvijek manifestira u obliku uzvika "Oslo bodi Barabu", ovjek si doputa da bude zaveden sakaenjem ili pogubljenjem Kristovog temperamenta u samomu sebi, dok istovremeno oslobaa Barabu, to znai lopova ili ubojicu u vlastitom biu. I dobro koje bismo u mnogim situacijama eljeli initi, mi ne inimo; ve zlo koje ne elimo initi, to inimo. ovjek jede meso, odobrava oruanu obranu, glasa za vojnu akciju, postaje borac za slobodu, a u danoj situaciji i saboter, lan podzemnog pokreta i ubo jica, on je suglasan s glasanjem za uvoenje smrtne kazne i ostalih fatalnih i destruktivnih mjera, iako je bio krten, a time sveano posveen u nain i vota u ime onoga koji je rekao: "Vrati ma u svoje korice, jer tko se maa laa od maa e i poginuti".

naati na neki drugi nain. ovjek ne moe djelovati u skladu sa znanjem koje ne posjeduje. Zbog toga je Krist na kriu molio za svoje pogubitelje i rekao: "Oe, oprosti im jer ne znaju to ine". Prosjean civilizirani ovjek nije toliko napredovao u razvoju da bi mo gao osloboditi Krista u situacijama gdje mu to oslobaanje moe prouzroiti neugodnosti ili ga ak moe kotati vlastitog ivota. U takvoj situaciji on, po put Pilata, postaje nepravedni sudac i oslobaa lopova ili ubojicu u samome sebi, a zatvara i pogubljuje u veoj ili manjoj mjeri Kristoliko bie u vlastitom mentalitetu ili ponaanju. Time si civilizirani moderni ovjek ne moe navui vei fijasko ili goru sudbinu. Moe dodue, poput Pilata, spasiti svoj fiziki poloaj i trenutnu do brobit; oprati ruke i prebaciti krivicu na druge, no to ne mijenja kozmiku ozbiljnost situacije za tog modernog Pilata. Nepravedna odluka da oslobodi lopova ili Barabu umjesto Krista u svojem biu, prije ili kasnije razbit e mu se o glavu. U situacijama kada ovjek oslobaa Barabu u svojem biu on - ra zumljivo - postaje Baraba, i samim time u veoj ili manjoj mjeri onaj koji pro ganja svojeg blinjeg, isto kao to, u situacijama kada ovjek oslobaa Krista u svojem biu, on postaje Krist. To znai da Pilatov temperament, a to je nain postojanja modernog civiliziranog ovjeka, ne predstavlja najveu sreu ili krajnji cilj Bojeg plana ili namjere za ljudsko bie. ovjek je voen ka tome da postane Pilat, to je isto to i biti voen ka tome da se postane sudac koji mora presuditi izmeu Krista i Barabe, kako bi doivio to to znai suditi ne pravedno, to znai osloboditi Barabu umjesto Krista u vlastitom biu.

9. POGLAVLJE Manifestacija Kristovog mentaliteta vodi ka "raspeu" ali i ka "uskrsnuu"

8. POGLAVLJE Ozbiljna situacija modernog Pilata Ukoliko netko sumnja u Kristov mentalitet u svojem biu, uvjeren da se moe spasiti samo oslobaanjem lopova ili Barabe zato to od toga trenutno moe imati koristi, dovoljno je da pogleda svjetsku kulturu koja je, dakako, proizvod Pilatovog mentaliteta. Zar ovdje nije uobiajeno oslobaati Barabu? Upotreba nasilja i sile, stvaranje atomskih i hidrogenskih bombi pomou kojih ovjek moe u sekundi unititi milijune svojih blinjih, bogaenje na raun znoja i suza, propasti i poniavanja drugih ljudi - sve to nema nita zajednikog s ma nifestacijom Kristovog mentaliteta koji je bio karakteristika onoga koji je bio

Pritom ne samo da se manifestira Barabin temperament, ve se on ponekad slavi i nagrauje u svakodnevnom ivotu, kao to se slavi u poeziji, filmovima i romanima. Nikoga se za to ne moe okriviti. To se dogaa iskljuivo zato to ovjek vjeruje da je to jedini istinski i ispravan nain da se sauva vlastiti ivot, poloaj i ast. Kada netko ne zna nita bolje, on se naravno ne moe po-

274

Martinus

roen kao najsiromaniji meu zemaljskim ljudima u tali u Betlehemu, koji je bio poloen u jasle i koji je, kada je odrastao, rekao: "Blaenije je davati nego primati","Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, inite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas bezobzirno iskoritavaju i proganjaju..." koji se molio za svoje neprijatelje: "Oe, oprosti im jer ne znaju to ine". Onaj tko ne oslobaa Krista u svojem temperamentu oslobaa Bara bu. On postaje, u takvoj situaciji, u veoj ili manjoj mjeri Baraba, izvor nesree i alosti za svojeg blinjeg. Istina je da oslobaanje Krista u vlastitom temperamentu najprije vodi ka raspeu, no nakon tog raspea neizbjeno slijedi jutro uskrsnua. Onaj tko uvijek oslobaa Kristov temperament u svojoj svijesti i ponaanju postaje oien od niih, ivotinjskih vibracija koje predstavljaju nepremostivu pre preku za postizanje jedinstva s Bogom, za postizanje kozmike svijesti. Postoji li uope takva svijest? Da, takva e svijest postupno postati stvarna injenica za sve zemaljske ljude, u skladu s njihovom evolucijom.

10. POGLAVLJE "Uskrsnue" ili "veliko roenje" Biti jedno s Bogom isto je to i biti proet ili ispunjen onime to Biblija naziva "Sveti duh". Sveti duh je isto to i Boja svijest, Boje znanje o svemiru, Boje znanje o vjenom ivotu ivih bia, Boje oitovanje ljubavi koja je osnovni ton svemira i u kojoj se odvija svako stvaranje. ovjek koji se postupno nauio oslobaati Krista umjesto Barabe u situacijama gdje mu je teko znati kako se treba ponaati moe, kao to je ve bilo reeno, uistinu izgubiti i u najgorem sluaju umrijeti na kriu, no njegova je smrt put ka uskrsnuu iz zone mrtvih. Boja svijest ulazi u srce i mozak takvog ovjeka, u njegovu krv i meso. A zra enje njegovog sjajnog postojanja uklanja kamen sa groba. I u tom bljetavom zraenju pobjedonosni sin Boji ustaje pred svojim krvnicima koji, suoeni s tim boanstvenim svjetlom, moraju pasti na tlo. A posvuda odjekuje glas uskrslog sina Bojeg: "Ja sam uskrsnue i ivot; onaj tko vjeruje u mene, iako mrtav, ivjet e". To je veliko roenje koje omoguuje da se ovjek pojavi na "Boju sliku". To je sutinska objava Uskrnjeg misterija.

Martinus

SVJETSKE RELIGIJE I SVJETSKI POLITIARI

Sa danskog na enlcski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davorili Grudetl

1. POGLAVLJE Misterij svakodnevnog ivota

Za veliku veinu ljudi na svijetu svakodnevni je ivot misterij. On obiluje ogromnim brojem zagonetki. No, nije samo postojanje tih zagonetki ono to uzrokuje tako mnogo muke i patnje; to je ujedno i pokuaj mnogih ljudi da ponude rjeenja za te zagonetke, rjeenja koja su ponekad potpuno pogrena. Ta su pogrena rjeenja u brojnim sluajevima ljude odvela u propast jer su ih oni, u dobroj vjeri, primijenili u svojim ivotima i djelovali u skladu s njima. Zbog toga je njihovo svakodnevno ponaanje postalo pogreno. Drugim rije ima, ti su ljudi jednostavno zastranili, to ovdje znai da se ponaaju na nain da, premda nesvjesno, stvaraju u svojem svakodnevnom ivotu veu ili manju patnju ili nesretnu sudbinu, ovisno o stupnju i prirodi zastranjivanja. Zastra njivanje ljudi ili njihovo pogreno ponaanje postaje oigledno kroz sve vee ili manje ratove koje je prouzrokovalo njihovo ponaanje, izmeu pojedinaca i izmeu nacija i drava. Bili smo svjedoci ratova i revolucija s muenjem i ko morama smrti, sakaenjima i beskrajnim pogubljenjima, tovie bili smo svje doci ovlatenih ubijanja u tim sluajevima. to moemo misliti o unitenju Hiroime i Nagasakija gdje je ubijeno na tisue ljudi, a da ne spominjemo one koji su postali doivotni invalidi, koji su bili upropateni i ostali bez domova? to moemo misliti o svima onima koji su roeni u obiteljima siromanih roditelja, usred velike prljavtine i primitivnosti, koji doivljavaju nesretnu ili munu sudbinu sve do svoje smrti, dok se drugi ljudi raaju u posve suprot nim uvjetima, iji roditelji ive u bogatstvu, luksuzu i blagostanju? Zato neki ljudi nemaju kamo poloiti svoju glavu, dok drugi posjeduju ogromno bogat stvo i multimilijunai su? Zato ljudi neprestano moraju poveavati bolnice i
279

280

Martinus nosti". Ta je predodba i taj stav postalo ono to danas nazivamo "tovanje Boga". Predodba o Bogu postala je kamen temeljac za ovjekovo poimanje mo rala. Iz tog su morala proizali zakoni za njihovo ponaanje. S obzirom da se to ponaanje temeljilo na predodbi o Bogu moralo je biti vie ili manje nesavreno, sukladno tomu koliko je njihovo shvaanje o Bogu bilo manje ili vie nesavreno. Kako je predodba o Bogu mogla biti nesavrena kada je u ljudskom umu nastala automatski, iz njegovog instinkta? Sve su automatske funkcije u organizmu bia nastale iz sposobnosti instinkta, i obino su u ne pogreivom skladu sa stvarnou. To je istina, ali moramo imati na umu da sposobnost instinkta nije stvorila potpunu predodbu o Bogu. Ona je kod bia samo stvorila osjeaj da Providnost ili Bog postoji, ali ne i to kako Bog izgleda. Taj je aspekt predodbe o Bogu stvorila jo uvijek vrlo primitivna, nesavrena ili neintelektualna sposobnost zamiljanja, a to je sposobnost iji rezultati nisu niti intelektualni niti intuitivni. Dakle, te su zamisli o Bogu koje je bie stvorilo pomou te sposobnosti neintelektualne, pa stoga u veoj ili manjoj mjeri nestvarne. Dakle, te su predodbe o Bogu i proizlazei moral i ponaanje bili teme ljeni na manje ili vie nestvarnim ili lanim zamislima u odnosu na apsolutno stvarnu ili kozmiku istinu, odnosno rjeenje misterija ivota. To se u cijelosti nalazi izvan ovjekove sposobnosti doivljavanja ivota koja proizlazi iz nje govog instinkta i mate. Njihovo je shvaanje morala proizalo iz njihove najdublje predodbe o postojanju viih bia, "bogova" i "demona". Ovo instinktivno shvaanje o postojanju viih bia danas nazivamo "religiozno vjerovanje". Vjerovanje predstavlja zvijezdu vodilju morala i ponaanja svih naroda sve dok su oni uglavnom neintelektualni, primorani temeljiti ivot na svojim sposobnostima instinkta, tee i mate. Tako moemo uoiti da su ljudi na primitivnim ili neintelektualnim stupnjevima evolucije poput ivotinja, voeni svojim instinktom. Razlika je jedino u tome to su ivotinje nesvjesne tog vodstva. One nisu voene od strane religioznog vjerovanja. Njihov ih instinkt primorava da ine ono to je za njih od ivotne vanosti. Ljudi su, meutim, razvili sposobnost razmiljanja tako da mogu obli kovati shvaanja o ivotu, iako su ta shvaanja na primitivnim stupnjevima razvoja prilino neintelektualna, dakle manje ili vie pogrena. Upravo nam ta pogrena shvaanja ukazuju na njihovu primitivnost ili nedovreni stupanj razvoja. Stvarno istinito u ivotima tih bia bilo je samo njihovo instinktivno shvaanje o postojanju vie sile. Manje ili vie neistinita bila su shvaanja ili

graditi nove usprkos neumornom radu lijenika i znanstvenika na uklanjanju bezbrojnih bolesti koje mue ovjeanstvo? Zato se ne smanjuje broj bolesti? emu svi ti destruktivni i smrtonosni ratovi koji mue ovjeanstvo i koji i vot pretvaraju u epohu Sudnjeg dana ili Armagedona? Nije nimalo neobino to ivot zemaljskim ljudima predstavlja misterij.

2. POGLAVLJE emu ratovi, Armagedon i patnje?

Kada je u pitanju misterij svakodnevnog ivota, najtemeljitija potraga ovje anstva jest ona za rjeenjem misterija ivota. Na vrlo primitivnim ili neintelektualnim stupnjevima razvoja ovjeanstva to rjeenje ne predstavlja nikakav problem. Njihovim shvaanjem ivota jo uvijek gotovo u potpunosti upravlja njihov instinkt. Sposobnost instinkta predstavlja organski automati zam koji odrava njihov ivot sve dok toliko ne uznapreduju u evoluciji da se razvija njihova sposobnost inteligencije, dok njihova sposobnost instinkta postaje manje ili vie latentna. Upravo sposobnost instinkta stopostotno podrava ivot biljaka, isto kao to u velikoj mjeri podrava ivot ivotinja. Ta sposobnost, osim toga, po drava sve automatske funkcije u organizmima ivih bia. Kao to smo ve spomenuli, sposobnost je to koja automatski podrava religiozne osjeaje kod jo uvijek neintelektualnog ovjeka. Ti su osjeaji istovjetni sposobnosti pri vremenog osjeanja tijekom neintelektualnih stupnjeva razvoja, sve dok se ne postignu vii i moniji oblici ivota od ivota zemaljskog ovjeka. Za te se vie oblike ivota ili bia vjerovalo da vladaju nad silama pri rode, a zapravo i nad ljudima. Dok im je instinkt omoguavao da postanu svjesni postojanja viih oblika ivota ili bia, nije im mogao pokazati kako su ta via bia izgledala, ili kakav je bio njihov ivot. Mogli su samo smatrati da je oblik ivota tih viih bia slian njihovom obliku ivota. Zbog toga su smatrali da su ta bia poput njih. Pretpostavljali su da su ta via bia tako er ivjela u ratu i sukobima poput ljudi. Pretpostavljali su da meu njima ima zlih i dobrih bia, kao i meu ljudima. Iz tih shvaanja o viim oblicima ivota ili bia potjeu pojmovi "bogovi" i "demoni". Bogovi su bili dobra bia, a demoni su bili zla bia kojih se ovjek trebao bojati obzirom da su bili moniji od ljudskih bia. Trebalo je, dakle, stei naklonost dobrih bia ili bogova. A iz toga je shvaanja proizala predodba i stav prema "Provid

zez

martinus

283 3. POGLAVLJE ovjekovo nerazumijevanje kranskih ideala

opisi koje je stvorila njihova neintelektualna sposobnost zamiljanja o pojavi i svakodnevnom ivotu tih viih sila u obliku bogova i demona. Naravno da oni nisu mogli zamisliti da se svakodnevni ivot tih viih bia razlikovao od njihovog vlastitog, osim to je njihov ivot predstavljao ostvarenje svih njiho vih snova koje oni nisu mogli ostvariti u vlastitom ivotu. Na taj je nain nastao ideal prema kojem su ljudi mogli usklaivati svoje ivote. Taj je ideal, dakako, uzdizao princip ubijanja, budui je to vladajui ivotni princip u ivotinjskom carstvu, a taj aspekt mentaliteta nedovrenog ovjeka nazivamo "ivotinjskim" u ovjeku. Dobar primjer tog ovjekovog idealiziranja principa ubijanja nalazimo u naoj nordijskoj mitologiji u kojoj je najvii ideal bio ubiti i biti ubijen. U protivnom, ovjek nije mogao doi u "Valhalu" ili "raj". Ljudi su ivjeli usred meusobnog rata, krae, pljake, ubija nja i ugnjetavanja; i to je netko bio vei junak u tom smislu, tim je bio u veoj naklonosti bogova. Naravno daje takvo ubilako postojanje stvaralo mnotvo patnje. Kako su te patnje stvorile humanost u ljudima, to zapravo znai spo sobnost osjeanja simpatije ili ljubavi, sva ta ubijanja i to ubilako ponaanje poeli su vrijeati to novo stanje osjeaja tih bia. Tako su poeli zamiljati nove ideale koji su bolje odgovarali njihovoj poetnoj sposobnosti simpatije ili ljubavi prema blinjem. Te su nove zamisli pretoene u nove zakone koje su propovijedali spasitelji svijeta, i tako su nastale takozvane svjetske religije. Ovdje na Zapadu postala je dominantna Kranska svjetska religija. U toj svjetskoj religiji ideal ljubavi nije nita manji od toga da ovjek treba ljubiti Boga vie od svega, a blinjega svoga kao samoga sebe. Nadalje, on nalae da ovjek treba oprostiti svojem blinjemu ne samo sedam puta na dan, ve sedamdeset sedam puta na dan. to god ovjek eli da drugi njemu ine, to on prvo mora uiniti njima. Vrati ma u svoje korice, jer tko se maa laa, od maa e i poginuti. No, pridravaju li se svi ljudi na Zapadu striktno tih ideala? Naravno da ne. S obzirom da je ispunjavanje tih ideala apsolutni preduvjet za stvaranje pravog ili apsolutnog mira na Zemlji gdje vie nee postojati svi ti ratovi, ma sakri, kraa, pljaka i ugnjetavanje, pogubljenja, mrnja i osveta nije nimalo neobino da ljudi, iako se nazivaju "kranima", ive u ratu, Armagedonu i patnji.

Zato sljedbenici kranske religije ne ive u skladu s propisanim idealima vlastite religije? Kako je to mogue da su do sada takozvani "kranski naro di" bili najvjetiji ratnici na svijetu? Zato oni ne vole svoje blinje kao same sebe? Zato oni ne ine drugim ljudima ono to bi voljeli da drugi njima ine? Zato se ne pridravaju zapovijedi da vrate ma u svoje korice nego, naprotiv, ne koriste samo ma, ve su time to su zagospodarili atomskim silama, mi lijunima i milijunima puta umnoili svoju sposobnost ubijanja, unitavanja i sakaenja? Zato je sve vie i vie praznih sjedala tijekom misa u kranskim crkvama? Zato sve vie i vie ljudi postaju materijalisti ili bezbonici? Zato ljudi ne ine sve to je u njihovoj moi kako bi ispunili kranske ideale pu tem kojih bi postigli apsolutni mir za kojim svi eznu? Kako bismo razumjeli ovjekovu situaciju, moramo se vratiti natrag u prolost i baciti kratak pogled na mentalitet onih ljudi kojima su bili dani kranski ideali. Kakav je bio mentalitet tih ljudi prije negoli su im se poeli propovijedati kranski ideali? Bio je takve prirode da oni nisu mogli u punom obujmu prihvatiti te uzviene ideale. Pomou svojeg religioznog instinkta oni su bili svjesni da postoje via bia od ovjeka, i isto tako mogli su prihvatiti postoja nje svemogueg Boga. Bilo im je to lako prihvatiti. Ovdje im je njihov instinkt bio od pomoi i poticao je njihovu vrstu vjeru u jednog svemogueg Boga; a obzirom da su bili umorni od ubilake religije Valhale bili su donekle pri jemivi za humanost ili ljubav prema blinjemu koje su propisivali kranski ideali. No, vidjeli smo da nisu bili u stanju ivjeti u skladu s tim idealima. Nisu mogli voljeti svoje blinje kao same sebe, niti su se mogli suzdrati od uplitanja u ratove ili ubijanje. Naposljetku su prestali vjerovati u te ideale. Nakon toga, oblikovali su shvaanje da ljudi ne mogu ispuniti te ideale. Mogao ih je ispuniti jedino spasitelj svijeta, Krist. Potom su poeli tumaiti ili oblikovati te ideale na nain da bolje odgovaraju ponaanju koje su oni mogli ostvariti. Izmislili su shvaanje o "oprostu grijeha" koji su mogli zadobiti Isusovim ras peem, smatrajui da je to bila kazna za grijehe ljudi koju je na sebe preuzeo spasitelj svijeta, tj. nevino bie. Molei se za milost pokajnici su mogli biti osloboeni od posljedica zla koje su poinili. Naravno da takvo preoblikovanje kranskih ideala nije u bitnoj mjeri moglo potaknuti ljude da napuste ubilake ideale iz prolosti. Tako su u ne kim situacijama blagoslovili rat, njegovo ubilako oruje i paklene strojeve. Zbog toga se dananji svijet nalazi usred rata i pokolja, religioznog kaosa i

bezbonosti Armagedona. Ali, to u stvari nije nita drugo nego ispunjenje Kristovog proroanstva o "Sudnjem danu".

4. POGLAVLJE to epoha Sudnjeg dana zapravo znai Koji je smisao te epohe Sudnjeg dana koju je svijet upoznao u obliku ratova i revolucija dvadesetog stoljea? Kakav je to bio uas kojem smo svjedoili tije kom Drugog svjetskog rata: osvajaki ratovi, koncentracijski kampovi s mu enjima i plinskim komorama, izgladnjivanje i ostali procesi vrhunskog uasa i rasnog proganjanja bespomonih ljudi, djece i odraslih, starih i mladih? Nije li to bilo potpuno ignoriranje kozmikih, kranskih ideala u obliku epohe Sudnjega dana? Nije li to predstavljalo vrhunac krenja tih istih boanstvenih ideala? U dvadesetom stoljeu zemaljskim se ljudima razotkrio svijet kulminirajueg "antikranstva". Bila je to demonstracija u materiji, krvi i mesu, to se dogaa u svijetu visoko inteligentnih ljudi koji ne koriste svoje sposobnosti kako bi ostvarivali kranske ideale na nain kako ih je propovijedao spasitelj svijeta ve, naprotiv, koriste svoje sposobnosti kako bi krili upravo te najvi e kozmike ivotne ideale. Ne provodei u djelo te ideale niti jedno bie ne moe doivjeti apsolutno stvarni ivot koji je istovjetan vjenom miru i proizlazeoj srei i blaenstvu. Zato kranski ideali nisu uspjeli sprijeiti ovjeanstvo od uplitanja u to antikranstvo, to stanje Sudnjega dana ili pakla? Oni to nisu mogli zato jer njihova namjera i nije bila da sprijee tu epohu Sudnjega dana ili antikran stva u naem stoljeu. Istina je da su kranski ideali bili dani ovjeanstvu gotovo prije dvije tisue godina, no kao to fiziki ili materijalni svijet ne moe postati plodan iskljuivo zahvaljujui suncu, tako i mentalno ili duhovno podruje ovjean stva ne moe postati plodno i ivo samo zahvaljujui mentalnom ili duhov nom suncu; sunce samo po sebi pretvara kontinente u pustinje. Isto kao to se fizikom tlu moraju osigurati hranjive tvari i voda da bi, zajedno s toplinom i svjetlou sunca, stvorilo plodne biljke, ivotinjski i ljudski ivot, tako i men talno ili duhovno tlo ovjeanstva mora biti obogaeno vodom i hranjivim tvarima zajedno s mentalnim ili duhovnim suncem, a to je najvia mudrost ili kozmika znanost, kako bi moglo dovesti do doista savrenog rasta i snage,

koji predstavljaju kozmiku svijest i pretvaraju svoj izvor u savrenog "ovje ka poput Boga i njemu nalik". Mentalitet ovjeanstva ne moe se promijeniti samo duhovnim vod stvom. Da bi to vodstvo imalo bilo kakvog smisla za dotino bie, to bie mora prethodno stei odreena iskustva na dotinom podruju; bie dobiva odgovore putem duhovnog vodstva na ona pitanja koja mogu nastati na ta kvom podruju iskustava. Kada je u pitanju mogunost prihvaanja visokih ideala o ljubavi prema blinjem koje je dao spasitelj svijeta, ovjeanstvo nije imalo podruje iskustava koje bi ga moglo uiniti potpuno prijemivim za te ideale. Upravo danas ovjeanstvo doivljava kulminaciju takvih iskustava patnje u obliku epohe Sudnjega dana. Sve e patnje kroz koje je ovjeanstvo ve prolo, i koje jo mora proi, stvoriti kod njega sposobnost humanosti, zahvaljujui kojoj e Kristovi ideali ili najvie kozmike analize postati od ivotne vanosti.

5. POGLAVLJE Religija i politika su istovjetne Vidjeli smo u naem malenom pregledu takozvanog "kranskog svijeta" da se ljudi sve vie i vie odriu svoje pripadnosti Kranstvu. No, neto slino se dogaa i u ostalim svjetskim religijama. Kako se razvija sposobnost inte ligencije, tako slabi religiozni instinkt bia. A s tim slabljenjem instinkta bia vie ne mogu vjerovati u zastarjele religiozne ideale, pa ih sada sve vie vode politiki ideali. to se podrazumijeva pod "politikom"? Politika je samo varijacija reli gioznog principa. Taj novi izdanak religioznog principa materijalistike je prirode. Uglavnom se dri obinih fizikih ideala, poboljanja oblika uprav ljanja i socijalnih uvjeta, unaprjeenja kulture i stvaranja opeg dobra, brige za invalide i starije osobe; on uvelike potie obrazovanje i zdravstvenu slubu te brojna druga kulturna dobra, kao i policiju i sudski sustav, a time i red i zakon u dravi ili naciji, kao i veze s drugim zemljama, uvoz i izvoz, vojsku, sporazume i ugovore. Moemo vidjeti daje ova varijacija religioznosti mnogo aktivnija, iako je vie materijalistika od religije. Dok religiju pokree instinkt, politiku, naprotiv, pokree inteligencija. Dakle, novu je varijaciju religioznosti stvorila sposobnost inteligencije. Ona se morala razviti prije sposobnosti humanosti, obzirom da se ona moe razviti

286

Martinus

bvjetske religije i svjetski politiari

287

i rasti ili nastati samo zahvaljujui iskustvima patnje. injenica, meutim, da su ljudi stekli inteligenciju prije nego to su stekli neku odreenu sposobnost humanosti ili ljubavi prema blinjem, dovela je do toga da su postali strunja ci u manifestiranju tame ili ivotinjskog principa u tako ogromnoj mjeri da su postali bia koja nisu niti ivotinje niti savrena ljudska bia. Tu smo doli do bia s "demonskom svijeu". Demonska svijest imala je za posljedicu da su jaki mogli tlaiti slabe. A ivot i stvarnost oblikovali su se u skladu s principom "pravo jaega", unato nastanku zakonskog i pravnog sustava. No, kako je epoha Sudnjega dana od vitalne vanosti za evoluciju bia na putu ka tome da postanu savrena bia ljubavi, tu dolazi do izraaja boanski plan svijeta. Brojne drutvene pogod nosti koje je stvorila politika, i koje e sve vie i vie stvarati, predstavljaju prve plodove humanosti uasa Sudnjega dana. Uviamo da politika jedne zemlje vie ne moe biti izolirana od politike ostalih zemalja, ve da postaje sve vie povezana s politikama tih zemalja. Politika na taj nain postaje svjetska politika. Rezultate takve svjetske politike vidimo u obliku organizacije Ujedinjenih naroda i brojnih drugih politikih udruenja u poslovnom svijetu, i to u obliku sporazuma o turizmu, mirovnih sporazuma i brojnih ostalih oblika udruenja i suradnje. Svijet samo to nije postao ujedinjena nacija u kojem svi narodi, velesile kao i male nacije, pred stavljaju samo provincije. Prevrati u Africi, Aziji, Kini itd. predstavljaju tek karike u stvaranju ravnotee u koju na kraju moraju doi sve drave. Zbog nedostatka humanosti, meutim, to se ne moe dogoditi bez rata i patnje. A upravo se humanost razvija kroz njihovu ratobornost i nedostatak razumijevanja i znanja o boanskom planu svijeta. Ljudi koji ne ele sudje lovati u ratu ne moraju brinuti o svojoj budunosti sve dok ne sudjeluju u ubijanju ivotinja i ljudi. Pritom moramo imati na umu da ubijanje ivotinja za ovjeka nije od ivotne vanosti. Ovdje smo, dakle, svjedoci dovrenja velikog boanskog plana za ovje anstvo. On postupno vodi ka razvoju humanosti ili ljubavi koja e pretvo riti ovaj svijet u jednu dravu, jedan narod i jednu naciju. Sve e to biti od iznimne koristi za ovjeanstvo da e nadaleko nadmaiti sve ono to danas moemo zamisliti. Svaki e ovjek biti zajedniki vlasnik svega na Zemlji; nee biti kapi talista, nee biti nadreenih i podreenih, nee biti poslovnog svijeta, niti potrebe za novcem. Svatko e biti zatien od svih ostalih; svatko e voljeti svakoga. Osnovna nota svemira, ljubav, postat e svakodnevna pojava u svjet skoj dravi. ovjekova e radna sposobnost u buduoj svjetskoj dravi biti najvee bogatstvo. No, svjetska e politika poticati materijalistiku znanost,

a humanost e poticati duhovnu znanost ili kozmologiju tako da e se mate rijalistika znanost i intuitivna znanost, kozmike analize, ujediniti u jednu veliku boanstvenu znanost, a svjetska e drava postati novi raj na Zemlji ili "kraljevstvo nebesko". Ljudi e na taj nain doivjeti raj ak i na fizikoj razini postojanja. Izgubljeni e se sin ponovno ujediniti sa svojim Ocem.

Martinus

ZATO BISMO TREBALI OPROSTITI SVOJEM BLINJEM

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davoriti Gruden

1. POGLAVLJE Zakonodavstvo i drava u nae vrijeme Mi ivimo u kulturnoj epohi u kojoj je u odreenim situacijama opeprihva en stav "oko za oko i zub za zub". Takav stav predstavlja osnovu za ozakonje no ubijanje koje nazivamo "smrtna kazna" kao i za sve to je povezano s poj mom "kanjavanje". Kada jedan ovjek ubije drugoga, mnogi ljudi smatraju da je ispravno da ubojica takoer bude usmren. Moe li biti oiglednije da se ovdje prakticira Mojsijev zakon? emu onda biti ogoren na idove - kao to mnogi jesu - kada netko sam prakticira isti Judaizam? Istina je da je Danska ukinula smrtnu kaznu, no vidimo da su Kristove rijei: "Tko misli da je bez grijeha, neka prvi baci kamen" jo uvijek od neposredne vanosti.

2. POGLAVLJE Zakoni s povratnim uinkom

Svjedoci smo kako je nakon rata ponovno uvedena smrtna kazna. No, ni to nije bilo dovoljno. Donesen je zakon koji je dozvoljavao kanjavanje za djela poinjena u prolosti, kada su ta djela jo uvijek bila u skladu sa zakonom. Moete li zamisliti vei gubitak povjerenja u zakonski sustav? Tko se tu moe osjeati sigurnim kada ono to danas autoriteti proglaavaju zakonski dopu stivim, u budunosti moe biti proglaeno nezakonitim i kanjivim od strane istih tih autoriteta ? Moe li postojati budalastije, vie zbunjujue i nepraved nije provoenje pravde?
291

292

Martinus

Lasto oismo

trebali

oprostiti svojem

uuzrijtm

293

U skladu s takvom zakonskom praksom graani koji nikada nisu svje sno prekrili nikakav zakon ipak mogu biti proglaeni prijestupnicima, i time svrstani u rang "kriminalaca", samo zato to su autoriteti tek sada - nakon do gaaja - doli na ideju da su odreena djela, koja nisu bila zabranjena, zapravo kriminalna i da su trebala biti zabranjena. Takvo veliko zakanjenje u donoenju zakona moe se pripisati iskljuivo nedovoljnoj i tromoj mentalnoj aktivnosti i nedovoljnom uvidu od strane zakonodavnih autoriteta. No, to lako moe biti zloupotrebljeno. Graani se jednostavno zatvaraju i kanjavaju zbog krenja zakona, za koje autoriteti u danom trenutku zbog svoje nedovoljne intelektualnosti ili zakanjelog uvida u dotinu situaciju, jo nisu bili svjesni da su neophodni, pa ih nisu niti po miljali donositi. No, kanjavanje ljudi zbog krenja zakona koji ne postoje moe biti samo kriminal. Zakoni koji ne postoje nikako ne mogu biti pre kreni. Dakle, autoriteti kanjavaju graane zbog krenja zakona koje isti ti autoriteti, zbog nedovoljnih intelektualnih kvalifikacija u vrijeme kada se to "krenje" dogodilo, jo nisu niti donijeli. Ukoliko netko u tom sluaju uope treba biti kanjen, onda su to zakonodavni autoriteti koji trebaju biti osueni na smrtonosnu klopku ili klopku za kanjavanje koju su oni postavili nevi nom graaninu koji je u dobroj vjeri uinio samo ono to je bilo zakonski dopustivo, a koji ipak jednoga dana moe biti obiljeen kao kriminalac i moe biti kanjen.

borba za slobodu ili upotreba oruja Kranstvo, odgovor mora biti negati van. Upravo zato ja ovdje iznosim problem. Danas je vanije nego ikada definirati to je Kranstvo, a to je pogan stvo. Ono to nije Kranstvo, to je poganstvo. Ta borba za slobodu, sa svojim prateim proslavama i priama o "heroj skim djelima", nema apsolutno nita zajednikog s Kranstvom. To je, napro tiv, ista proslava u ast bogova Valhale. U oboavanju tih bogova smatralo se au i vrlinom ubijati i biti ubijen. Onaj tko tako nije elio ivjeti bio je smatran slabiem i nije, naravno, mogao stupiti u isto kraljevstvo nebesko poput monih ubojica. to je bog Tor sa svojim monim ekiem? Nije li on simbol vrhunske sposobnosti ubijanja? Nije li on simbol monog ratnika s njegovim nepogreivim ubilakim orujem? Ti su borci za slobodu, kao i njihovi protivnici, takoer bili ratnici opremljeni ubilakim orujem. I to su moderna ratna sredstva - atomske i hidrogenske bombe, kao i ostala oruja za masovno unitavanje i ubijanje - drugo do li isti i pravi vrhunac principa "Torovog ekia"?

4. POGLAVLJE Kranstvo i vjetina ratovanja

3. POGLAVLJE Borba za slobodu i Kranstvo Tijekom nedavno okonane borbe za slobodu u odreenim situacijama bilo je asno ubijati, a asna je bila i smrt ako je netko bio ubijen za trajanja borbe. Dok su se pisali ovi redovi, pripremale su se proslave u ast te borbe za slo bodu, velianstvena prisjeanja u ast onih ljudi koji su, iz najboljih namjera, u toj borbi izgubili svoje ivote, kao i za one sudionike u tom meuljudskom masakru koji su jo uvijek ivi. To je samo po sebi sasvim prirodno. Svi mi potujemo ono to smatramo da je plemenito. No, upita li se netko da li je ta
1

Taj se stari nordijski bog danas mnogo vie oboava nego ikada prije. No, to se tovanje vri u ime "Kranstva". Kranski sveenici ponekad blagosliv ljaju oruje koje je zapravo "Torov eki". Mlade se ljude primorava da budu vojnici, to znai umjetnici ratovanja; te se mlade ljude poduava tome kako je najbolje ubiti "neprijatelja" i unititi njegova dobra, njegovo vlasnitvo i njegovu kulturu. Znai, mlade se ljude ui i osposobljava za upotrebu "Torovog ekia". Je li to Kranstvo? I nisu li takozvane kranske drave najvei i najuinkovi tiji ratniki narodi na svijetu? Koji narodi koji pripadaju drugim svjetskim religijama imaju tako ogroman kapacitet ubijanja i unitavanja? Apsolutno nitko. Nismo li vidjeli da sveenici unutar kranske crkve nisu bili stabilniji i vie ukorijenjeni u mentalnom pogledu od spomenutih sveenika, tako da su mnogi od tih slubenih predstavnika Krista takoer postali borci za slo bodu, dok su drugi postali njihovi protivnici, to znai da su preli na stranu "neprijatelja"? I nije li temelj njihovog postojanja bilo vatreno oruje, bombe i pakleni strojevi, tj. "Torov eki"?

Ovaj jc lanak napisan kratko nakon zavretka Njemake okupacije Danske, (op.pr.)

294

Martinus 5. POGLAVLJE "Molitva" za pobjedu suparnikih strana

z.asto msmo treoau oprostiti svojem vuznjem

295

Mogue je da su se mnogi od tih ljudi molili kranskom bogu, no za to su se oni molili? Nisu li se molili da uspiju u sabotiranju ili unitavanju tvornica, kua i oruja koji su bili u vlasnitvu neprijatelja? Nisu li se molili da bi ih Bog zatitio dok su bili na svojim nonim zadacima kako bi ubili i sabotirali svojeg neprijatelja? I nije li se ponekad dogodilo da se slina molitva Bogu uzdigla i od strane neprijatelja? Uistinu neobina molitva za Krane openito, a osobito za kranske sveenike. Moe li netko zamisliti veu izopaenost pravog Kranstva? Jesmo li ovdje svjedoci injenice da ti sveenici dvadesetog stoljea, poput sveenika koji su postali Isusovi pogubitelji ili ubojice prije gotovo dvije tisue godina, nisu znali to ine? Spomenuti sveenici-borci za slobodu, bez obzira pripadali li oni tkz. "ispravnoj" strani ili "izdajnikoj" strani, otvoreno su pokazali svojim smrto nosnim ponaanjem da oni u stvari nita ne znaju o Kranstvu, jer bi u pro tivnom znali da najbolje sredstvo zatite nije sabotiranje, sakaenje i ubijanje drugih ljudi. To nije princip Torovog ekia, ve naprotiv, to je iskljuivo prin cip neubijanja, nesakaenja i nevoenja rata. To je, dakle, iskljuivo stvaranje mira, radosti i blagoslova.

egoizma ili sebinosti. Tu nije bilo zavisti ili osjeaja ljubomore. Tu nije bilo nikakve netrpeljivosti ili osjeaja antipatije. Tu nije bilo sklonosti ka ogore nosti ili ljutnji. Naprotiv, tu je bila potpuno razvijena sposobnost za spoznaju rjeenja misterija ivota, a time i cilja svakog ovjeka. Tu je bila posve razvi jena sposobnost za zajednitvo s Bogom, a time i za harmonian i ljubei stav prema svemu to ivi. Tu je bila u cijelosti razvijena sposobnost za razumije vanje djela i nevolja blinjeg tako da mu je on mogao oprostiti u svim situaci jama - ak i kada je to podrazumijevalo vlastito raspee. On je imao potpuno razvijenu sposobnost za davanje umjesto za uzimanje, za sluenje umjesto da bude sluen. On je bio potpuno nesposoban uvrijediti ili povrijediti nekoga. On je imao potpuno razvijenu sposobnost za okretanje lijevog obraza kada je bio udaren po desnom. On je uzvraao ljubavlju onima koji su ga mrzili. Drugim rijeima, u njegovom mentalitetu nije bilo ivotinjskih sklonosti. On je bio u cijelosti oien od onoga to je manje ili vie vrsto ukorijenjeno u mentalitetu drugih ljudi, a to poznajemo kao "zlo". Bio je dovren ovjek "poput Boga".

7. POGLAVLJE ovjek na Boju sliku Boja je slika isto to i Boji duh, Boje znanje i nain postojanja ili ono to je u Bibliji opisano kao "Sveti duh". Upravo je takvo Kristovo ponaanje ili Boji duh pravo Kranstvo, religija nad religijama ili bit duhovne znanosti. Zahvaljujui tom savrenom ljudskom mentalitetu, Bojem duhu ili kozmi koj svijesti, on je za sebe mogao rei da je "put, istina i ivot", a to je uzvieno stanje ivota koje je po njemu dobilo ime "Kranstvo". Spasitelj svijeta izrazio je to Kranstvo, izmeu ostalog, ovim rijeima: "No, ja vam kaem da se ne opirete zlu; ve ako te netko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi". to to, zapravo, znai? Okrenuti lijevi obraz kada te udare po desnom znai izazivati svojeg neprijatelja da te udari i po tom obrazu. Takvo izazivanje ne moe biti Kranstvo. Sigurno je da bi takav nain ponaanja izazvao naeg protivnika da nas udari i po lijevom obrazu, nakon to nas je ve udario po desnom, no Krist nije na to mislio kada nam je davao upute za ispravno ponaanje. Najvanije je neprijatelju ili progonitelju poka zati da smo mentalno i fiziki imuni na nasilje i da nai progonitelji ne mogu slomiti nau ljudsku svijest.

6. POGLAVLJE Kristovo je ponaanje pravo Kranstvo

No, ukoliko ovlateni kranski sveenici jo ne znaju to je pravo Kranstvo, jo manje to znaju obini krani. Moral i ponaanje koje su ljudi postupno prihvatili i nazvali "Kranstvo" nikako nije pravo Kranstvo. to je onda pravo Kranstvo? Ne postoji drugo Kranstvo od oitovanja ljubavi prema blinjemu koja je bila dio Isusovog svakodnevnog ivota i ponaanja, i koju je on teoretski, praktino i simbolino izrazio u svojem uenju. U ponaanju Isusa Krista mo emo vidjeti potpuno dovreni ljudski mentalitet. Taj se mentalitet razlikuje od obinog ljudskog mentaliteta po tome to je dokraja oien ili osloboen od mentalnih predispozicija naslijeenih iz ivotinjskog carstva. Tu nije bilo

Martinus

ulSmO

trenail

(jytusiui

svujcrri

uii^rijcrn

297

8. POGLAVLJE ovjek u obliku Sfinge Svako proganjanje s prateim nasiljem i silom pripada ivotinjskom carstvu. Svatko tko koristi takvo proganjanje kao dio svojeg ponaanja pokazuje se i otkriva se kao ovjek sa ivotinjskim mentalitetom. Veliki mudraci iz daleke prolosti takvo su bie simbolizirali drevnim oblikom Sfinge - ivotinjsko tije lo s ljudskom glavom. Taj gotovo neunitivi kameni kolos u egipatskoj pusti nji tisuama i tisuama godina podsjeao je ljude da jo nisu dovrena ljudska bia. Ljudska glava Sfinge pokazuje da je ovjek stekao odreene mentalne sposobnosti koje ne pripadaju obinoj ivotinjskoj razini postojanja. Obzirom da te sposobnosti pripadaju razini postojanja koja se nalazi iznad ivotinjskog carstva (isto kao to se ivotinjsko carstvo nalazi iznad biljnog carstva) one uzdiu ovjeka ne razinu iznad ivotinjskog carstva u onoj mjeri u kojoj on postupno razvija te vie sposobnosti u svojem mentalitetu ili psihi. Budui da su te vie sposobnosti "humane" sposobnosti, "ivotinja" po staje "ovjek" u onoj mjeri u kojoj se dovoljno razvio i stekao te sposobnosti. No, kako se stjecanje tih sposobnosti odvija samo tijekom dugog razdoblja evolucije, ta epoha neminovno mora predstavljati ivotno podruje ili razinu postojanja za bia u kojima su ljudske sposobnosti prisutne u vie ili manje naprednom obliku. I ta su bia, dakle, humana u onoj mjeri u kojoj su te spo sobnosti u njima razvijene. Zahvaljujui tim humanim karakteristikama, ta se bia razlikuju od obinih ivotinja i javljaju se kao "ljudska bia". Takvim biima pripada i obian zemaljski ovjek. No, takvo bie nije "ljudsko bie" u svojem najistijem obliku. On je human tek u onoj mjeri ili stupnju u kojoj je, zahvaljujui svojim humanim sposobnostima i kapacitetima, razvio sposob nost humanog djelovanja. No, na podrujima manifestacije na kojima on nije toliko razvijen moe se ponaati samo "ivotinjski".

njegovog najvieg, najunutarnijeg i vitalnog nagona ili instinkta, naime instin kta samoouvanja. Bez tog nagona Jastvo ili najunutarnije sebstvo ivog bia nikako ne moe doivljavati ivot. Jastvo je ivog bia, kao to je objanjeno u mojem glavnom djelu "Livets bog" (Knjiga ivota) vjeni realitet, no to vje no postojanje ne bi apsolutno nita znailo kada ne bi moglo biti doivljeno od strane Jastva. Meutim, da bi moglo biti doivljeno, ono se mora javiti u obliku kontrasta. Pomou tog principa kontrasta doivljavanje ivota poprima oblik evolucije od primitivnih ka savrenim oblicima, od minerala do biljke, od biljke do ivotinje i od ivotinje do ovjeka itd. Razlika izmeu ivotinjskog mentaliteta i ljudskog mentaliteta predstavlja dakle razliku u evoluciji. ivo tinjski je mentalitet primitivan, dok je ljudski mentalitet otiao dalje u evoluciji i oituje se, na svojem najviem stupnju, kao visoka intelektualnost.

10. POGLAVLJE Zemaljski ovjek predstavlja prekretnicu u evoluciji

Iza ivotinjskog instinkta samoouvanja nalazi se samo primitivna i neintelektualna svijest ili mentalitet. ivotinja odrava svoj ivot iskljuivo pomou isto fizikih sposobnosti i moi. A kako je njeno odravanje ivota uglavnom ovisno o ivotinjskoj hrani, njene se fizike sposobnosti i moi moraju razviti u odgovarajuoj mjeri kako bi bile nadmone nad ivotinjama koje ona mora loviti i ubiti da bi konzumirala njihove organizme kao hranu. To znai da je za ivotinju od ivotne vanosti ubijanje radi preivljavanja. Tu je odravanje ivota pitanje snage. Ovdje nema ni govora o bilo kakvom obliku pravde ili bilo kakvoj petoj zapovijedi "Ne ubij". Ovdje, naprotiv, vrijedi zapovijed "Ti mora ubijati da bi ivio". S obzirom da je ovjek bie koje se razvija iz tog ivotinjskog podruja, on e, u onoj mjeri u kojoj je napredovao u toj evoluciji, predstavljati odgova rajui vii stupanj evolucije. On vie nije prava ivotinja. Novi mu je stupanj evolucije podario nove sposobnosti i karakteristike koje ga manje ili vie uz diu iznad ivotinjskog stupnja, tako da za njega vie nije od ivotne vanosti ubijanje ivotinja. Tu vrijedi zapovijed "Ne ubij". Doista, nije li ovdje itavo postojanje obuhvaeno ovom velikom zapovijedi, koja predstavlja ispunjenje svih zakona - "Ljubi Boga vie od svega, a blinjeg svog kao samoga sebe ? Takvo ponaanje, dakle, predstavlja vrhunac ivota u tom novom podruju evolucije.

9. POGLAVLJE Instinkt samoouvanja i nain ponaanja

to se podrazumijeva pod "ivotinjskim i ljudskim ponaanjem"? Da bi se ra zumjelo ivotinjsko i ljudsko ponaanje najprije je potrebno razumjeti to se to podrazumijeva pod ponaanjem. Ponaanje ili manifestacija bia jest rezultat

298

Martinus

z,asto bismo trebali oprostiti svojem

blinjem

299

11. POGLAVLJE Principi moi i pravednosti Ali obini zemaljski ovjek jo nije dosegao taj vrhunac ili kulminaciju po naanja, iako je preao odreenu udaljenost na svojem putu iz ivotinjskog podruja. Drugim rijeima, nedovreni je ovjek bie u kojem postoje kako ivotinjske tako i ljudske sklonosti. Zato nije tako neobino da se ljudska kultura u odgovarajuem stupnju temelji djelomino na ivotinjskim sklonostima, a djelomino na ljudskim sklonostima, to znai na principu ubijanja i na principu humanosti ili ljubavi. Moemo, prema tome, vidjeti velike humane, tehnike i kemijske tvorevine, sjajna materijalna uda kao to su struja, svjetlo i grijanje, koje je stvorio o vjek. Pomou velikih strojeva ovjek primorava ogromne prirodne sile da rade za njega. Pomou tih ukroenih sila ovjek moe putovati diljem planeta, kroz zrak kao i ispod vode, preko kontinenata eljeznicom i autoputovima te morskim rutama irom svijeta. No, osim tih visoko civiliziranih ljudskih blagoslova, ovjekova je civili zacija jo uvijek proeta ostacima ivotinjske prirode gdje prevladava mo a ne pravednost. Unutar vrlo velikog podruja ljudske civilizacije jo uvijek u veoj ili manjoj mjeri prevladava princip moi umjesto pravednosti. Njegova nje principa moi umjesto principa pravednosti ili pravde ovdje nije ivotni uvjet i ne moe biti vrlina, kao to je sluaj u ivotinjskom carstvu. Podrava nje principa moi umjesto principa pravednosti u meuljudskim odnosima stvara zastranjivanje cjelokupne ljudske civilizacije u obliku rata, ubijanja i usmrivanja kao i unitavanja brojnih drugih kulturnih pojava koje su u veli kom obimu postale radost i blagoslov za ljude.

mrnju, ljutnju, ogorenost, progon, ogovaranje, ljubomoru, zavist, pohlepu, itd., i proizlazee destruktivno ili ubilako djelovanje usmjereno prema ivotu i vlasnitvu naeg blinjeg. Takvim postupcima i mentalitetom ovjek otkriva dio svoje svijesti ili psihe koji jo nije postao "ljudski". Tamo gdje jo nije po stao human, on ima samo svoj ivotinjski mentalitet i primoran je djelovati na "ivotinjski" nain. Ne moe djelovati u skladu s "ljudskom" prirodom koju jo ne posjeduje. Tko se ljuti i mrzi takvog ovjeka otkriva da je isto tako ne dovreno bie kao onaj koga proganja.

13. POGLAVLJE Krist kao primjer ljudske prirode ovjek tako moe razumjeti stav spasitelja svijeta kada se on susreo sa i votinjskom prirodom u mentalitetu svojih progonitelja. Moemo razumjeti zato se on na kriu molio za svoje krvnike: "Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine", umjesto da izraava mrnju, ljutnju i ogorenost prema njima. Moemo razumjeti zato kae da trebamo oprostiti svojem blinjem ne samo sedam puta na dan, ve sedamdeset sedam puta na dan. Moemo razu mjeti zato je rekao Petru: "Vrati ma u svoje korice, jer tko se maa laa od maa e i poginuti". On je znao pravi razlog zato se ljudi ponaaju na "ivo tinjski" nain. On je vidio da je to samo zato to oni na dotinom podruju jo nisu stekli "ljudski" mentalitet. A tamo gdje nemaju ljudski mentalitet oni se nikako ne mogu ponaati na "ljudski" nain. On je uvidio da je kanjavanje i osveivanje drugim ljudima uasno nepravedno. On je vidio da nepravda nikada ne moe voditi ka ljubavi, ka srei i ivotnoj radosti. A tamo gdje nema ljubavi, sree i ivotne radosti moe postojati samo mrnja, okrutnost, nesrea, tuga i patnja. Zato je on okrenuo lijevi obraz kada je bio udaren po desnom, kada je bio razapet od strane svojih krvnika. I zato je on savjetovao ljudima da i oni okrenu lijevi obraz kada ih netko udari po desnom. I zato je on sam kao sjajni primjer iao ispred svih i govorio ljudima: "Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, inite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas bezobzirno iskoritavaju i proganjaju". On je iz vlastitog iskustva znao da je takav nain ponaanja apsolutno jedini koji vodi ka pulu, istini i ivotu, tj. ka cilju Bojeg stvaranja - "ovjeku na sliku Boju".

12. POGLAVLJE Stvaranje sudbine i ivotinjsko u ovjekovoj prirodi

To potkopavanje ili unitavanje itave civilizacije i ljudskih odnosa izravna je posljedica ivotinjske prirode koja je jo uvijek prisutna u ljudima. Ne postoji niti jedna nesretna sudbina koja nema svoj korijen ili prvi uzrok u manje ili vie prevladavajuoj ivotinjskoj prirodi ili mentalitetu svojeg izvora. Toj i votinjskoj prirodi pripada svaki oblik razmiljanja i djelovanja koji uzrokuje

Martinus

NA OLTARU LJUBAVI

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davoriti Gruden

1. POGLAVLJE Evanelje ljubavi

Svaki ovjek koji prouava kozmike analize uvijek je nanovo svjestan inje nice da je ljubav toliko neophodna za istinsko doivljavanje ivota, da ju se u tim analizama naziva "kljunom notom svemira". U kranskoj religiji ljubav se takoer istie kao nuna za ivot. Pogledamo li biblijskih deset zapovijedi i tu emo vidjeti da je njihova bit takoer ljubav. Kada se u tim zapovijedima, izmeu ostalog, kae: "Potuj oca svoga i majku svoju..." "Ne ubij", "Ne ukra di", "Ne svjedoi lano na blinjega svoga", "Ne poeli kue blinjega svoga; ne poeli ene blinjega svoga; ni sluge njegova, ni slukinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti ita to je blinjega tvoga", to je samo zato da bi se sprijeio rat, a umjesto toga stvorio pravi mir i harmonija, te time srea i radost meu ljudima. No, pravi mir i harmonija, srea i radost predstavljaju blagoslov ljubavi. Mnogo kasnije, ljubav se, u jo viem i temeljitijem obliku, pokazala kao jedini pravi put ka svjetlosti. Cjelokupni je Isusov ivot, Govor na gori, nje govo ponaanje ili nain postojanja, kao i njegova muka, postalo nepobitna potvrda same ljubavi kao jedine stvari koja ovjeku moe omoguiti da po stane jedno s Bogom, pa tako i pobjednik nad nesretnom sudbinom; to je jedina stvar koja ga moe uiniti neustraivim u svakoj situaciji i omoguiti mu da njegova unutarnja duhovna dobrobit ostane nedirnuta vanjskim fi zikim suprotstavljanjem, proganjanjem ili raspeem. Isusovo je hodoae na Zemlji predstavljalo objavu mentalnog sunca koje je sjalo nad planinama Palestine i u svim proteklim stoljeima. U tom nebeskom suncu objavljivao se govor vjenog Oca. Glas spasitelja svijeta postao je glas univerzuma. I vjeni

304

Martinus

Na oltaru

ljubavi

305

je glas vibrirao diljem svijeta sljedeu himnu ljubavi u obliku vjenih istina: "Blago siromasima u duhu, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko", "Blago onima koji tuguju, jer e se utjeiti", "Blago krotkima, jer e batiniti Zemlju","Blago ednima i gladnima pravednosti, jer e se nasititi", "Blago milosrdnima, jer e postii milosre", "Blago onima koji su ista srca, jer e Boga gledati", "Blago mirotvorcima, jer e se zvati sinovima Bojim", "Blago progonjenima zbog pravednosti, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko", "Blago vama kada vas budu grdili i progonili i kada vam zbog mene budu lano pripisivali svaku vrstu opaine", "Radujte se i kliite od veselja, jer vas eka velika nagrada na nebe sima..." Ta mentalna svjetlost, to mentalno sunce postajalo je sve jae i jae. I glas je univerzuma - vjeni glas - nastavio: "uli ste da je reeno: 'Oko za oko, zub za zub'. A ja vam kaem: 'Ne opirite se zlu. Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Tko te moli, podaj mu; a tko hoe da mu pozajmi, ne odbij ga. uli ste da je reeno: 'Ljubi svoga blinjega i mrzi svoga neprija telja.' A ja vam kaem: 'Ljubite svoje neprijatelje i blagoslivljajte one koji vas proklinju, inite dobro onima koji vas mrze, molite za one koji vas bezobzirno iskoritavaju i proganjaju, kako biste postali djeca svoga Oca nebeskog, koji ini da njegovo Sunce izlazi i nad zlima i dobrima, i da kia pada pravednima i nepravednima... Dakle: budite savreni kao to je savren Otac va na Nebe sima. Ne sabirite sebi blago na Zemlji, gdje ga nagriza moljac i ra, gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga. Jer gdje ti je blago, tu e ti biti i srce... Nemojte suditi, da ne budete sueni. Jer kako budete sudili, tako e se i vama suditi; kako budete mjerili, tako e se i vama mjeriti... Molite, i dat e vam se. Traite i nai ete. Kucajte i otvorit e vam se. Jer svaki koji moli, prima; tko trai, nalazi, i tko kuca, otvara mu se". Vjeni Otac svijetu je govorio ove i mnoge druge rijei kroz svojega sina kojega je On poslao. A ljudi su se udom udili. Nisu znali da su uli glas univerzuma ili Boji glas. Nisu bili svjesni da su im objavljeni vjeni principi, nepobitne istine, najvia znanost.

krvi i mesu kao praktini nain ivota ili ponaanja. Kako bi se u suprotnom ljudi uvjerili? Kako bi se inae uvjerili da mentalitet koji je sposoban ostvariti spomenute principe ljubavi u ponaanju ili nainu postojanja nije bio utopija, nije bio plod mate ili neto nestvarno, ve nepobitna injenica koja nije samo postojala u krvi i mesu, ve je takoer bio jedan od uzora poslanih od Boga, primjer naina razmiljanja i ponaanja koji e neizostavno izvesti sve ljude na svijetu iz mrane noi rata i patnje, prema ivotnim, toplim i sunanim po drujima ljubavi i mira? Izuzetno ponaanje spasitelja svijeta otkrilo je svijetu kako ovjek od krvi i mesa uistinu moe osjeati tako veliku ljubav prema svojem blinjem da je ta ljubav posve neokrznuta progonima i patnjama koje mu nanosi njegov blinji. Niti na trenutak tijekom svoje dugotrajne i mune smrti raspeem - koja zasigurno predstavlja vrhunac muenja i patnje koje neki ovjek moe doivjeti - spasitelj svijeta nije izgubio svoju staloenost ili svoj ljubei stav. Taj ljubei stav koji je on pokazivao prema biima oko sebe, ukljuujui njegove krvnike i mnotvo koje mu se rugalo ispod kria, oitovao se kao veliko milovanje koje e postati klju od vrata blaenstva ili spasenje svijeta. I to milovanje spasenja svijeta bljeti, sjaji i grije kao ogro mna aura svjetlosti u duhovnoj atmosferi Zemlje sve do dananjeg dana u obliku vjenih rijei na kriu: "Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine!" Ovdje se oitovalo da je spasitelj svijeta bio...jedno s Bogom... jedno s istinom...jedno s ljubavlju, kako fiziki tako i duhovno. U toj ogromnoj duhovnoj snazi koja se manifestira u Getsemanskom vrtu rijeima "Oe, neka ne bude moja, nego tvoja volja", spasitelj svijeta je po stao jedno s voljom Bojom, jedno sa spasenjem svijeta koje se mora temeljiti na pruanju primjera savrenog ponaanja koje trebaju slijediti budue gene racije, na otkrivanju injenice da ljubav u svojoj najvioj manifestaciji znai biti spreman dati svoj ivot za druge. Otkrilo se da se on nalazio na vrhuncu tog uzvienog mentalnog stanja. Izraz "jer oni ne znaju to ine" predstavlja dokaz da je posjedovao najvie znanje, jer njegovi pogubitelji nisu znali to ine. Oni nisu poznavali istinu o Isusovom ivotu i ponaanju kao Bojeg po slanika i spasitelja svijeta. Da nisu bili tako primitivni kao to su bili, gledano iz kozmike perspektive, oni bi ga veliali i potovali. No, obzirom da nisu znali to ine, nerazumno bi ih bilo kanjavati. ivot na neke druge naine ukazuje ljudima na njihove pogreke od nasilnih metoda koje oni, u obliku "kazne" primjenjuju na nerazvijenim ljudima koje nazivaju "kriminalci". Ove tri demonstracije ponaanja ili naina postojanja savrenog ljudskog bia biti jedno s Ocem, jedno s istinom ili najviim znanjem i jedno s ljubavlju - bile su manifestacije svjetlosti koje predstavljaju spasenje svijeta, to znai oslobaanje ljudi od ostataka ivotinjskog mentaliteta, kojega se sve do danas

2. POGLAVLJE Prakticiranje ljubavi kao spasenje svijeta

No, kroz spasitelja svijeta trebala se otkriti jo snanija svjetlost iz toka zraka Bojega duha. Principi ljubavi nisu se trebali otkriti samo u obliku lijepih rijei i hvalospjeva. Ljubav nije smjela ostati neto apstraktno. Ona se mora otkriti u

306

Martinus

Na oltaru ijuoavi

307

jo uvijek nisu oslobodili i koji, tovie, visoko cijene, zbog svojeg jo uvijek nerazvijenog ili nedovrenog stanja.

3. POGLAVLJE Opadajua vjera u providnost ili u ljubee, boanstveno upravljanje svijetom Vidjeli smo daje razvoj ovjeanstva prema viim oblicima postojanja uvelike potaknut ljubavlju naprednih ljudi, odnosno onih ljudi koji daju svoj ivot za spas onih koji su jo uvijek, gledano iz mentalne perspektive, zarobljeni u pri mitivnim, ivotinjskim tradicijama. Tijekom povijesti Kranstva vidjeli smo snano poticanje snage ljubavi koje je nadahnuo spasitelj svijeta, Isus Krist. Naprednom je traitelju ve odavno poznato da su ostale uzviene svjetske religije takoer bile potaknute ljubavlju od strane viih bia koja su posveti la svoje ivote kako bi pomogla u poduavanju ovjeanstva u humanosti i mudrosti. Vidjeli smo kako se ljubav, kroz velike duhovne voe ovjeanstva i kroz Kristovo ponaanje i pogled na ivot, otkrila kao jedini put ka svje tlosti. No, kakva je dananja situacija ovjeanstva? Vjeruje li ono da ljubav predstavlja spasenje svijeta od nesretnih stanja rata i patnje? Ne, veina ljudi na Zemlji, kao i oni koji su na vlasti i koji upravljaju ovjeanstvom, nisu otili tako daleko u kozmikoj evoluciji. 1 dalje tek manjina, oni koji nema ju utjecaja na politiku, vladu i moralne poglede, poinje razumijevati pravu istinu. Vei dio ovjeanstva vie ne vjeruje ni u kakvu Providnost, nikakvo boanstveno upravljanje svijetom iza svih velikih manifestacija ivota sa svim svojim usponima i padovima.

njom nakon to je religiozna sklonost nestala iz ovjekovog pogleda na ivot. Mora se priznati da u toj mentalnoj pustinji postoji bujna mentalna vegetaci ja, no, gledano iz psihike ili mentalne perspektive, to su samo pustinjske bilj ke. One hrane iskljuivo onaj dio ovjekovog mentaliteta koji je, zbog svojeg nerazvijenog stanja, jo uvijek ogranien na isto fiziko ili tjelesno podruje interesa. U tom se pustinjskom podruju ne javljaju "biljke" koje mogu hraniti duhovnu ili psihiku stranu mentaliteta, a time i primarni ili vjeni dio ivog bia. Tu, meutim, postoje, kao to smo ve spomenuli, pustinjske biljke koje pruaju obilje hrane fizikoj, tjelesnoj ili isto materijalnoj strani dotinog bia. Vegetacija mentalne pustinje sastoji se od bezbrojnih vrsta koje, takorei, pripadaju istoj porodici. Porodica je to poznata kao "novac". Pod razliitim vrstama ovdje se podrazumijevaju brojni naini stjecanja novca. Ti su nam naini poznati kao: zarada, dividende, kamate, dohoci, plae itd. Te su broj ne biljne vrste mentalne pustinjske vegetacije postupno postale od ivotne vanosti za ljude, a istovremeno i vrlo nezdrave za duu, jer su gotovo sve zagaene odreenim postotkom dobro prikrivenog otrova koji se naziva "nepotenje". Taj je otrov smrtonosan za stvaranje prave, trajne sree. Ne samo da ne hrani ljudski duh, ve unitava sve to moe osigurati mentalne temelje za ivot u kojem mrane sudbinske situacije fizikog ivota mogu biti doivlje ne bez ivanog sloma, bez briga, straha, pesimizma i samoubojstva, a da ne spominjemo zatitu od velikih podruja mrane sudbine koju moe zajamiti trajno i apsolutno potenje ili jedinstvo s istinom. Cjelokupna administracija, struktura i odravanje ivota zemaljskog o vjeanstva postupno su postali potpuno ovisni o toj mentalnoj pustinjskoj vegetaciji. Sve se vlade, sve politike, svi socijalni uvjeti, svi poloaji, ast i pre sti, ivotni standard, civilizacija itd. danas svode iskljuivo na pitanje novca. Zbog nerazvijenog morala ljudi, stjecanje ili tenja za novcem postalo je veliki problem u njihovim ivotima. Gledano iz te perspektive, inae visoko cijenje ne civilizirane drave svode se samo na drutva primitivnih ljudi iji je glavni izvor prehrane tenja za novcem. Svatko je primoran u tome sudjelovati. S vremenom je to postalo tolikom ivotnom potrebom da je zasjenilo religiju i tovanje Boga.

4. POGLAVLJE Moderne su civilizirane drave postale religiozne pustinje gdje je novac postao prevladavajua osnova ivota U ovome je stoljeu velika veina zemaljske populacije napustila religiozne sklonosti i poglede. Kao to se zemljite pretvara u pustinju kada sva voda iz njega presui, tako i ljudski mentalitet postaje psihikom ili mentalnom pusti-

308

Martinus 5. POGLAVLJE Oboavanje idola i Armagedon

Na oltaru ljubavi

309

S obzirom da nisu svi ljudi podjednako sposobni lovci na novac svjedoci smo da su neka bia stekla tako ogroman prihod od tog lova da samo to se nisu uguili u pretjeranom obilju, dok su drugi opremljeni tako slabom sposobno u za tim lovom da gotovo da nemaju nikakvog udjela u tom ivotno va nom, a ponekad i okrutnom i krvavom lovu za novcem. U najgorem sluaju, primorani su ivjeti u gladi i siromatvu, ponienju i u prosjaenju. To jo vie potencira injenica da su najsposobniji lovci ve odavno za sebe prisvojili podruje za lov, tako da milijuni ljudi nemaju izravni pristup nikakvom po druju lova. Oni, stoga, mogu ostvariti samo indirektan pristup podrujima za lov, pristup koji je u znatnoj mjeri ogranien uvjetima koje vlasnici lovnog podruja zahtijevaju da ih ispune oni kojima oni daju pristup svojim podru jima. Postoji, meutim, velik broj ljudi na svijetu koji nemaju nikakav pristup ivotno vanim lovnim podrujima. Oni zbog toga propadaju u ponienju i bijedi, jer ne dobivaju niti fiziku niti mentalnu prehranu. Dakle, dananja moderna kultura - sa svojim vlasnicima lovnih podruja (poslodavci ili vla snika klasa) i s onima koji imaju samo indirektni, ogranieni pristup lovnim podrujima (radnici), zajedno s onima koji nemaju nikakvog pristupa lovnim podrujima (nezaposleni) - u socijalnom se podruju jo uvijek nije uzdi gla do stupnja na kojem je naziv "kultura" potpuno ili stopostotno opravdan. Prava humana kultura nije socijalni poredak u kojem pametni i jaki kradu stvari potrebne za ivot od manje pametnih i manje jakih, i ive u skladu s principom "svaki ovjek za sebe". Pojam "kultura" moe se koristiti samo kao ironini izraz za socijalni poredak u kojem je mogue ivjeti u razuzdanosti, prodrljivosti i rasipnosti, dok ostali propadaju u siromatvu i bijedi jer ne mogu zaraditi za kruh svagdanji. U skladu s time, socijalni je moral moder ne kulture potaknuo najvee, najsmrtonosnije i najkrvavije ratove u itavoj povijesti. Svatko je u ratu sa svima. Svatko, u veoj ili manjoj mjeri, svjesno ili nesvjesno, otvoreno ili prikriveno, tei tome da pljaka ili iskoritava druge. To vrijedi kako za drave tako i za pojedince. Kao obrana protiv toga postu pno su nastali razni oblici "ratne obrane" i "vojski" na svim frontovima. Prije svega, to su uobiajene smrtonosne vojne postrojbe na kopnu, na moru i u zraku. Nadalje, tu se ubrajaju i takve organizacije kao to su trgovaka udru enja, osiguravajua drutva, drutva za zdravstveno osiguranje, itd. to su te institucije nego manje ili vie uinkovita obrana od zala koje stvara borba za financijska lovna podruja, institucije za one koji se ne mogu nositi s tom

borbom? Drugim rijeima, primarna je struktura moderne kulture kult nov ca, otvoreno oboavanje zlatnog teleta. I sve dok to oboavanje idola upravlja veinom zemaljske populacije - diktirajui politiku i nacionalne vlade, odre ujui uspjeh, poloaj, ast i potovanje, zarobljavajui simpatije i antipatije ljudi - ne mogu nestati Armagedon, samrtni krikovi, invalidnost, bolesti, smrt od gladi, poniavanje i ratno ugnjetavanje.

6. POGLAVLJE Kozmika je znanost spasenje svijeta dvadesetog stoljea

Po pitanju prethodno spomenutog ponaanja zapravo nita ne treba kritizira ti, niti drave niti pojedince. Epoha zlatnog teleta ili novca posve je prirodna, neizbjena karika u kozmikoj evoluciji koja stvara ljudsko bie. Ona stvara sva ona iskustva koja ovjeanstvo neizostavno mora stei kako bi se toliko razvilo ili steklo takvo znanje i s njime povezane sposobnosti koje ga mogu uiniti savrenim. Kao to se diktaturom nisu mogle iskorijeniti epidemije ili bolesti ve iskljuivo znanstvenim otkriima i razumijevanjem situacije, tako i kult zlatnog teleta, epoha novca ne moe biti dokinuta diktaturom, politi kom, dogmatskom religijom, stvaranjem udruenja i si. To oboavanje idola, koje se jo uvijek temelji na nedovoljnom razvoju ljudi, ta sveproimajua kontrola zlata ili novca nad ljudskim ivotima i ponaanjem moe se ukloniti samo razvojem kozmike znanosti ili iskustvenog uvida u smisao ivota, mi roljubivo ponaanje. Ni ljudi, ni ivotinje ni ostali oblici ivota nisu rtve slu aja ili nelogine manifestacije energije ili sile. Naprotiv, svi su oni podloni apsolutno loginoj i ljubeoj upravi svijeta. Ona odreuje da apsolutno nita ne moe ostati nesavreno. Sve je ciklino. S obzirom da ono to je nesavreno vodi ka tami i patnji, ovdje se stjeu iskustva pomou kojih e isto to bie u svojim buduim ivotima biti sve savrenije i savrenije. Na taj e nain i ova kultura zlatnog teleta, epoha novca, postupno stvarati raznovrsna iskustva; znanost e otkriti taj kult kao smrtonosan i dokraja destruktivan imbenik za svako vie ili istinski "humano" stvaranje kulture. Pomou te znanosti taj e kult biti postupno prevladan i zamijenjen kultom pravde, a time i ljubavi, koja e dozvoliti svakom pojedinom ovjeku da zarauje za ivot svojom radnom sposobnou, bez obzira na njegov poloaj u drutvu. Tu vie nee postojati novac. Nitko nee moi izbjei svoje dunosti, to ovdje znai radne sate koji su neophodni za odravanje njegovog ivota. ovjek e plaati za te radne

310

Martinus

Na

oltaru

ljubavi

311

sate ne novcem ve samo odgovarajuim brojem radnih sati na podruju rada u kojem je on najvjetiji i za koje je najvie zainteresiran. Na taj e nain svaki normalan ovjek koji dode na ovaj svijet imati uroeno sredstvo plaanja za odravanje svojeg ivota. Nee biti kao to je to danas sluaj, da milijuni ljudi umiru zbog gladi i siromatva, zbog smrtonosne snage oboavanja novca koji je sam po sebi najstranije oruje u rukama bia koje nimalo ne mari za ivot i dobrobit svojeg blinjeg i ne vodi rauna o njegovoj propasti i unitenju, kada je u pitanju vlastita zarada ili mo. Ta se metoda primjenjuje pod nazi vom "poslovni princip" koji je u svojem istom obliku sasvim u redu. Ovdje on podrazumijeva istu vrijednost za istu vrijednost, i u tom istom obliku moe biti izuzetno velik i koristan kulturni faktor. No, danas se on ne javlja u svojem istom obliku, iako nosi njegovo ime. Danas pojam "posao" uglavnom predstavlja samo dimnu zavjesu ili kamuflau, pod kojom se odigrava pokvarenost poslovnog principa, predstavljajui princip najvee mogue vrijedno sti ili zarade za najmanje mogue ulaganje. To se kulminirajue pljakanje svojeg blinjeg ne moe dogaati tamo gdje je monetarni sustav ukinut i gdje nema drugog legalnog sredstva plaanja osim potvrde od strane autoriteta da bi se pokazalo da je ovjek sam platio svojim radom. (Za detaljniju analizu pogledati "Livets bog" (Knjiga ivota), 1. tom, 4. poglavlje) ovjeanstvo na taj nain postupno napreduje prema novoj ivotnoj epohi u kojoj e prestati sva nesretna stanja, dananji Armagedon, koja ono zbog svoje kozmike nesvjesnosti samo sebi stvara. To e biti ostvareno svje tlou razuma i ljubavi. Upravo je ta kozmika znanost, znanost o sadanjem i buduem mjestu u evoluciji zemaljskog ovjeanstva ili o velikom Bojem stvaranju "ovjeka na svoju sliku i priliku" spasenje svijeta dvadesetog stolje a. Ona predstavlja ono sjeme kojim e sve zemaljske generacije biti blago slovljene.

svih zakona. Vidjeli smo da ovjeanstvo jo nije toliko napredovalo u razvoju da bi moglo slijediti ponaanje ili nain postojanja spasitelja svijeta, ak ni oni koji se nazivaju "kranima". Rezultat toga je da ovjeanstvo u odreenoj mjeri mora ivjeti u Armagedonu ili u podruju rata, praenom svim vrstama smrtonosnih patnji, mentalne tame, strave i uasa. Vidjeli smo da se sr tog uenja koje je predano ovjeanstvu temelji iskljuivo na velikom principu ljubavi prema blinjemu. Taj e princip, a time i ovjekova sposobnost da voli, postati osnova njegovog osloboenja od mrane sudbine. U onoj mjeri u ko joj je razvijena njegova sposobnost da ljubi, on predstavlja radost i blagoslov za svoje blinje i svoju okolinu. Nije li vano upravo takvo ponaanje ili takav nain postojanja? Kakva je situacija u religiji ili kod pogleda na ivot u kojima nema ljubavi? Kakva je situacija u politici, udruenjima i drutvima gdje nema ljubavi? Kakva je situacija u meuljudskim odnosima gdje nema ljubavi? Nije li hladna, tuna i usamljena, uglavnom puna antipatije, ljutnje, zlonamjernih kritika, bezobzirnosti, ogovaranja i slino? Dananja je moderna kultura u velikoj mjeri opremljena tehnikim i kemijskim savrenstvom, i od velike je koristi za ljude, no to sve to znai bez ljubavi? Tamo gdje nema ljubavi uvijek e prevladavati nesklad, patnja, depresija, umor od ivota i samoubojstvo. Nije li sto posto oigledno da Armagedon nikako ne bi mogao postojati kada bi svaki ovjek bio na radost i blagoslov svojim blinjima i svojoj okolini, i kada bi se rtvovao kako bi imao udjela u tome da druge ljude ini sretnima. Tamo gdje je svatko na radost i blagoslov svakome tako dugo ekani trajni mir po stat e injenicom, isto kao to je oigledno da tamo gdje je svatko u veoj ili manjoj mjeri bezobziran, okrutan, osvetoljubiv, zavidan i netolerantan prema svakome, ivot nikako ne moe predstavljati sreu ili radost. Ovdje vidimo da prizivanje ljubavi kao jedinog pravog puta prema svjetlosti nije umiljanje ili puka pretpostavka. Put iz tame na koji upuuje spasenje svijeta jest ivo, realno znanje ili stvarnost. Moemo vidjeti da priroda na brojne naine potvruje ovu stvarnost. Nije li organizam ivog bia stvoren na nain da predstavlja najveu mogu u radost i blagoslov za onaj oblik ivota do kojeg se dotino bie trenutno razvilo? Ne predstavlja li na organizam sa svojim brojnim vitalnim funkci jama za nas radost i blagoslov? Nije li to izraz ljubavi da imamo oi za gleda nje i ui za sluanje, uz sva ostala osjetila kojima smo opremljeni? Nije li cilj stvaranja prirode sljedei: stvoriti potpuno savreno bie, a to je bie koje ne mora ubijati da bi preivjelo, bie koje se ne mora braniti od nasilja ili sile, bie koje moe razumjeti da je sve tkz. "zlo" samo izraz nedovrenog stanja u boanstvenom procesu stvaranja savrenstva koji nazivamo evolucijom? I, ne postaje li taj cilj stvaranja oigledan kada ovjek gleda na evoluciju u nje-

7. POGLAVLJE Ispunjenje svih zakona

Ovdje dolazimo do kratkog pregleda sadanje sudbinske situacije zemaljskog ovjeanstva. Dotaknuli smo samu bit uenja koje je ovjeanstvo primilo od svojih velikih voa ili spasitelja svijeta. Vidjeli smo da je to uenje doseglo svoj vrhunac u Isusovom ivotu i ponaanju kao ivi primjer u krvi i mesu takvog odnosa s Bogom i takve ljubavi prema blinjemu koji predstavljaju ispunjenje

312

Martinus

isa oltaru

ljubavi

313

noj sveukupnosti? Nisu li se ljudi u prolosti nalazili na niim stupnjevima svijesti nego to je to danas sluaj? I nisu li se bia na tim niim stupnjevima takoer nalazila na jo niim stupnjevima, i tako dalje u beskonanost pratei evoluciju nanie ka sve primitivnijim oblicima bia? I to su drugo sva iva bia na dugoj skali evolucijskih stepenica nego isto bie koje je, pod utjecajem stvaralake ruke Boje, preobraavano korak po korak da bi konano postalo dananji zemaljski ovjek, i koje e nadalje biti voeno u stvaranju ili evoluciji prema jo viim stepenicama i ovdje predstavljati krajnji cilj tog dugotrajnog stvaranja: "ovjeka poput Boga i Njemu nalik"? Zar to stvaranje samo po sebi nije sjajna manifestacija ljubavi? Nisu li zemaljski prethodni stvaralaki procesi manifestacija iste stvaralake ruke? Nije li ona tijekom brojnih epoha preobraena od vatrenog mora u novi sjaj ni i naseljeni svijet koji moe postati boanstveni raj za zemaljske ljude kada oni dou do stupnja razvoja na kojem e nadii ivotinjsku prirodu u svojem mentalitetu, koja ih danas dri zatvorenima u mranim sudbinama i stanjima patnje? Dakle, velika istina o najviem ponaanju ili nainu postojanja i srei u ivotu jest ovo: ovjek mora dati svoj ivot da bi ga mogao dobiti. Kao to je Bog iza svih stvaralakih procesa podario svoju ljubav nama, tako se mi moramo rtvovati za Boga, to se moe ostvariti iskljuivo kroz ljubav prema naem blinjem. S Bojom se ljubavlju susreemo kroz roditelje ili posvojitelje kada krhki i bespomoni doemo na ovaj svijet. Susreemo Boju lju bav i kroz razvoj naeg organizma kao instrumenta za sve vie i vie oblike doivljavanja ivota, a time i za proces naeg usavravanja od primitivnosti ka intelektualnosti. Boju ljubav susreemo u preobraavanju ovoga svijeta koji je postao za nas sjajno i toplo boravite u svemiru. S Bojom ljubavlju se susreemo u stvaralakim procesima prirode koja svakodnevno osigurava hranu i sve to je ivim biima potrebno. Susreemo Boju ljubav kroz sva bia koja su nas voljela, no nauili smo osjeati Boju ljubav i za sva bia koja su nas proganjala i mrzila. Nauili smo ih voljeti jer smo uvidjeli da su oni za nas bili Boji pojasevi za spaavanje kada smo se gotovo utopili u oceanu za bluda, praznovjerja i sebinosti. Prepoznali smo sveobuhvatnu Boju ljubav u udesnim sposobnostima i talentima koji su razvijenom ljudskom biu omo guili pristup njegovom Svetom duhu ili kozmikoj svijesti. Na taj nain on je postao Boja ispruena ruka pomoi svima onima koji se trebaju osloboditi tame i patnje, i biti uzdignuti ka sjajnim vrhuncima ivota. Vidjeli smo Boju ljubav u sjajnom toku zraka na vrhuncima ivota gdje Bog u svojem svezna nju, svemoi i sveljubavi dri u svojim rukama sudbinu svakog pojedinog ivog bia. To je velika istina o ljubavi.

Pravi je ivot, dakle, kult ljubavi. Svemir je oltar ljubavi. Na tom oltaru Bog daruje svoju ljubav ivim biima i vodi ih ka tom visokom oltaru ivota kako bi mogla dati svoje ivote za osloboenje svojih blinjih od mraka i pat nje, kako bi oni sami mogli ivjeti u sjajnom toku zraka kozmike svijesti ili Svetoga duha. Doista! Voljeti Boga vie od svega, a svojega blinjeg kao samoga sebe predstavlja ispunjenje svih zakona.

Martinus

MEDITACIJA

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davoriti Grudeti

1. POGLAVLJE Materijalna meditacija ili razmiljanje

to se podrazumijeva pod meditacijom? Prema rjeniku, meditacija je isto to i kontemplacija ili duboko razmiljanje. Meditaciju se definira kao raz miljanje i promiljanje. Naravno da je u svakodnevnom ivotu razmiljanje i promiljanje o neemu kako bi nam postalo jasnije vrlo dobro, tovie, od ivotne je vanosti. Logino da e ljudi koji u svakodnevnom ivotu djeluju bez razmiljanja o svojim postupcima zaostajati, nee moi drati korak sa ivotom, doivljavat e teke probleme ili, u najgorem sluaju, katastrofe. Mo emo, dakle, zakljuiti da je svijet ispunjen meditacijom. Gotovo posvuda su sreemo ogromnu koliinu razmiljanja, promiljanja i istraivanja. Upravo je to razmiljanje dovelo do nastanka materijalistike znanosti koja je podarila brojne koristi ovjeanstvu: brza prijevozna sredstva, strojeve koji obavljaju raznovrsne teke i lake poslove, pa ak i strojeve koji pomau pri mentalnom radu, velikim izraunima i si. Poslovi za koje su u prolosti bili potrebni mje seci i godine kako bi bili izvreni, u nae se doba obavljaju u danima ili satima. Danas se taj razvoj snano ubrzava, kree se sve bre i bre.

2. POGLAVLJE Da ivo bie nije duhovna pojava I dok je to razmiljanje ili oblik meditacije donijelo ljudima obilje koristi i blagoslova na materijalnom podruju, na dubljem mentalnom podruju ljudi
117

318

Martinus

Meditacija

319

su stagnirali. Kako se u to moemo uvjeriti? To se moe vidjeti po injenici da doivljavanje ivota nije samo materijalna pojava. U jednakoj mjeri to je i du hovna stvarnost. To, drugim rijeima, znai da ivo bie nije tek materijalna stvar; ono je takoer duhovna pojava. U suprotnom ono nikako ne bi moglo postojati kao ivo bie. Dakle, ta duhovna pojava neto je apsolutno primarno za dotino bie.

posjedovati veliko znanje o materijalnim, beivotnim stvarima, strojevima, napravama i instrumentima da bi se ovjek snaao u materijalnom ivotu. To nikako ne moe osloboditi ljude njihovih mentalnih patnji. I sve dok se ljudi nalaze u tom nedovrenom stanju, u njihovom e svakodnevnom ivotu u veoj ili manjoj mjeri prevladavati bolesti, ratovi, neprirodna smrt, mrnja i neprijateljstvo, progoni i kleveta.

3. POGLAVLJE Materijalna znanost ne moe ljudima pomoi u njihovim mentalnim krizama Bez obzira koliko boanstvene bile koristi koje je ljudima pruila materijalna znanost, te koristi ovjeanstvu nisu uspjele zajamiti postojanje osloboeno bolesti i tuge, isto kao to nisu mogle osloboditi ovjeanstvo od pakla i uasa rata, od smrti i sakaenja. Doista, materijalistika znanost zapravo podra va i osigurava sposobnost za rat, poveavajui ljudsku sposobnost ubijanja i unitavanja pomou brojnih genijalnih ubilakih strojeva, raketa i nuklear nog oruja. Nije li svijet ispunjen nuklearnim elektranama i postrojenjima s nuklearnim orujem? Oni nita ne znaju o ivom duhu koji postoji u svim ivim biima. Misle iskljuivo na fiziko tijelo i vjeruju da ono predstavlja ivo bie. Zbog toga velik broj ljudi naeg stoljea nema pravo duhovno upo rite. Oni su - tko manje a tko vie - napustili Kranstvo koje je prethodno bilo njihovo duhovno uporite. Oni poriu postojanje Boga, kao uglavnom i svega duhovnog. Stoga ne mogu doivjeti nikakav savreno stabilan ivot. Doivljavaju bolesti ne samo u svojem fizikom tijelu, ve uvelike i u svojoj duhovnoj ili mentalnoj strukturi. Mue ih tuga, melankolija, depresija, zavist i ljubomora. Mrze ili se ele osvetiti onima koje smatraju odgovornima za svoje nedae. Ujedno strahuju od budunosti ili sljedeeg dana. Mogu proivljavati religiozna kolebanja ili krize. Mogu imati grinju savjesti. U takvim situacija ma nije od nikakve koristi to to je netko veliki materijalistiki znanstvenik. U mentalnim krizama nee koristiti to to netko poznaje brzinu svjetlosti ili zemaljsku orbitu u svemiru, niti e biti od pomoi ako netko posjeduje veliko znanje o atomima ili ostalim mikro-podrujima. Prilikom suoavanja s nesretnim sudbinama ljudi ovjeku nee koristiti ako poznaje udaljenost do sunca ili mjeseca. Materijalistika znanost ne moe ni ukloniti strah od smrti koji je svojstven gotovo svim ljudima. Vidimo, dakle, da nije dovoljno

4. POGLAVLJE Ljudima je potrebna posebna vrsta meditacije razmiljanja ili duhovnog naina

Ljudima je potrebno neto to e njihove svakodnevne ivote uiniti savreni jima i sretnijima. to je to "neto"? To "neto" je u najviem moguem stupnju duhovan nain razmiljanja. To, u stvari, podrazumijeva meditaciju, istrai vanje ili razmiljanje u cilju rasta njihove nedovoljne duhovne ili mentalne stabilnosti. No ovdje ljudi ne stoje tako dobro kao po pitanju materijalne ili fizike strane ivota. Postoje obimne knjige o materijalnom znanju. Postoje divne, manje ili vie sjajne knjige o strunom materijalnom znanju u gotovo svim podrujima. Pored toga, imamo veliki broj kola, srednjih kola i fakul teta gdje ljudi mogu dobiti materijalno znanje koje ih moe pretvoriti u vjete materijalne stvaratelje, a to su stvaratelji u beivotnoj materiji ili tvari. Ali, gdje pronai univerzitete i visoke kole gdje bi ovjek mogao uiti o odgovaraju em duhovnom znanju ili znanosti? injenica da netko na univerzitetu moe studirati psihologiju nije dovoljna, iako to u odreenim sluajevima moe biti od koristi. U usporedbi s pravom kozmikom znanou to nije nita vie od morskog zraka u blizini mora. Naravno da postoje i crkve ija je svrha da budu institucije za stvaranje religiozne prehrane, stvarajui temelj za razvoj morala.

5. POGLAVLJE Zato ljudi postaju materijalisti

Kako je bilo mogue da te institucije, koje zapravo imaju svoje korijene u apsolutnim religioznim istinama u mnogo veoj mjeri od dananjeg materija-

320

Martinus

Meditacija

321

listikog shvaanja ivota, budu istisnute od strane materijalistike znanosti? Dogodilo se to iskljuivo zbog injenice da se kod ljudi razvija inteligencija, a to je sposobnost promatranja, istraivanja i analiziranja. S razvojem te spo sobnosti, ljudi su sve vie i vie uspijevali prihvaati iskljuivo ono to su mo gli razumjeti i objasniti pomou te sposobnosti. Budui da religiozno propo vijedanje nikada nije bilo predvieno kao istraivaki materijal za inteligen ciju, ljudi su postali skeptini i sumnjiavi, izgubivi vjeru u itavu religioznu stranu ivota. A kako su pomou inteligencije mogli dobiti istinsko znanje ili injenice, iako je ono bilo samo materijalne prirode, predmeti prouavanja inteligencije privremeno su postali manje ili vie vrste toke. Beskorisnim se smatralo sve to se nalazilo izvan podruja istraivanja inteligencije. Tako su ljudi postali materijalisti.

7. POGLAVLJE Primjeri kozmikih bljeskova

6. POGLAVLJE Meditacija, kozmiki bljeskovi i sveti duh Prije negoli je poeo taj snani razvoj inteligencije, ljudi su bili voeni u reli giji svojim instinktom. Manifestiralo se to u ovjekovoj sposobnosti da slijepo vjeruje autoritetima. Takve vjernike pronalazimo u crkvenim krugovima, kao i u hramovima ostalih svjetskih religija. U istonim religijama, gdje je apso lutna slika Boga jo uvijek bila donekle nejasna, oni su meditirali, razmiljali ili kontemplirali o najviim idejama postojanja. Te su meditacije, u pravilu, vodili mudraci koji su osnovali kole za brojne sljedbenike ili duhovno zrele uenike. Od svih tih uenika tek su rijetki bili dovoljno napredni da bi mogli dobiti "kozmike bljeskove". To znai da su oni mogli dobiti uvid u svoju vla stitu besmrtnost ili uvid u neko malo podruje vjene istine. Svako je iskustvo kroz kozmike bljeskove bilo potvrda injenice o dotinom podruju koje je prethodno predstavljalo misterij. Ta kozmika sposobnost doivljavanja pred stavlja poetak budue potpune kozmike svijesti savrenog ljudskog bia, a to je zapravo svijest koja se moe oznaiti samo kao "Sveti Duh". Tom je svijeu ili duhom bio ispunjen Krist, i taj je isti duh ili stanje svijesti cilj cjelokupne ljudske evolucije. Primanjem tog duha uklanjaju se sve ivotinjske sklonosti iz svijesti ili mentaliteta nedovrenog ovjeka. Zahvaljujui tom duhu ovjek postaje svjestan apsolutne istine. Bez tog duha uope ne bi bilo vieg znanja o apsolutnim, vjenim injenicama.

Postizanje tog boanskog duha predstavlja, dakle, Boji najvii cilj ili plan za sve nedovrene ljude. Taj je cilj izraen u Bibliji kao "ovjek na Boju sliku i priliku". To je apsolutno konani rezultat itave fizike evolucije. Imamo pri mjere ljudi koji su doivjeli kontakt s tim duhom na fizikoj razini kao potpu no svjesnu injenicu. Moemo se vratiti sve do Mojsija koji je odjednom ugle dao taj sjajni duh u obliku gorueg grma. Kada je Mojsije priao grmu, zauo je glas: "Skini obuu s nogu! Jer mjesto na kojem stoji sveto je tlo..." I glas mu je zapovjedio da ode u Egipat i izbavi izraelski narod iz ropstva. Imamo jo jedan primjer kozmikog bljeska. Kada je Ivan Krstitelj na rijeci Jordan krstio Isusa, on je doivio bljesak Bojega duha to je simbolizirano vizijom sjajne golubice, i istovremeno je uo glas kako govori: "Ovo je moj ljubljeni sin sa kojim sam vrlo zadovoljan". Zahvaljujui tom iskustvu, tom kozmikom blje sku, Isus je doivio Boga kao oca. I taj je odnos prema Bogu kao ocu postao temelj cijelog Isusovog ivota i uenja. Bez tog kozmikog bljeska, taj odnos prema Bogu kao ocu jedva da bi mogao postojati. Tko bi se u Isusovo vrijeme usudio Boga nazivati "ocem"? idovski je Bog bio osvetoljubivi i kanjavajui bog kojega se trebalo bojati. Prema tome, taj je odnos oca i sina - koji vrije di za svakog ovjeka u postojanju bio on svjestan toga ili ne - bio unesen u mentalitet zemaljskog ovjeanstva pomou Bojeg duha u obliku Isusovog kozmikog bljeska prilikom njegovog krtenja na rijeci Jordan.

8. POGLAVLJE Isusovo preobraenje na gori

No, jo su se vee stvari trebale otkriti kroz Boji duh u Isusovoj svijesti. Bi blija nam prua informaciju da je kratko nakon toga Isus ponovno bio proet boanskim duhom. Taj je dogaaj opisan kao "preobraenje na gori, gdje je on vien s Mojsijem i Ilijom". No taj dogaaj nije bio samo kozmiki bljesak. Bilo je to otvaranje trajne kozmike svijesti u Isusu. To iskustvo i proizlazea otvorena trajna kozmika svijest u Isusu otkrili su ga kao Krista ili dovreno ljudsko bie poput Boga i njemu nalik. Zato je on bio vien s Mojsijem i Ilijom? Bilo je to zato da bi se pokazalo da je on bio nova velika linost koja

322

Martinus

Meditacija 10. POGLAVLJE Uvjeti za doivljavanje prirodnih kozmikih bljeskova

32

je trebala nastaviti Mojsijevu i Ilijinu tradiciju ka potpuno novom ivotnom smjeru, dalje od Boga osvete i mrnje prema ljubeem Bogu i ocu svemira za svako pojedino ivo bie. Tako je kasnije Bibliji dodan "Novi zavjet".

9. POGLAVLJE Pavlovo iskustvo kozmikog bljeska

Kada govorimo o iskustvima kozmikih bljeskova, moemo spomenuti i apo stola Pavla. U Bibliji stoji da je na putu za Damask bio obasjan vrlo snanom bijelom svjetlou, nakon ega je pao na zemlju i zauo glas koji mu ree: Savle, Savle, zato me progoni?" A on je odgovorio: "Tko si, Gospodine?" Na to e glas: Ja sam Isus kojeg ti progoni. A sada ustani i hajde u grad, i tu e ti se kazati to treba da ini." Ovdje vidimo kako je kozmiki bljesak u pot punosti promijenio Savla; od progonitelja Kranstva on je postao jedan od njegovih velikih apostola. Meutim, vidjeli smo i to da proimanje Bojim duhom nije ba bilo divno ili ugodno iskustvo. A zato je tomu tako? Kada je ta boanska objava donijela sa sobom takve neugodnosti da je Savle tri dana bio slijep te nije ni jeo ni pio, to je bilo zato to je kozmiki bljesak pogodio Sa vla u vrijeme kada je on bio ogoreni protivnik Kranstva i kada je postupao iz mrnje i netrpeljivosti. Podrazumijeva se da takva mentalna klima ne moe doi u dodir s apsolutnim svetim duhom a da ne uzrokuje neku vrstu kratkog spoja. Da je Savao dobio svoj kozmiki bljesak u vrijeme kada je bio u boljem kontaktu s tim uenjem, koje je za njega bilo potpuno novo, to bi bilo posve drukije iskustvo, zapravo to bi bilo iskustvo istog blaenstva. Kada je Savao - koji je kasnije postao Pavao - dobio iskustvo kozmikog bljeska u vrijeme kada je on bio Kristov protivnik, bilo je to iskljuivo zato to se Krist umijeao u njegovu sudbinu. Naravno da je Pavao bio snani progonitelj Kranstva obzirom da je to uenje za njega bilo novo, no to se proganjanje temeljilo iskljuivo na nerazumijevanju. On je vrsto vjerovao da je to novo uenje po greno i obmanjujue, i da vodi ljude u propast. U svojem srcu on je uistinu bio apostol istine. Nije znao da je to novo uenje - Kranstvo - u sebi sadr avalo apsolutnu istinu. Iz tog se razloga Krist umijeao i, pomou kozmikog bljeska, ispravio pogreku kod tog genijalnog i vjernog apostola istine. I ta je plemenita dua istine postala jedan od velikih apostola Kranstva.

Ovdje smo vidjeli primjere kako Boji duh uistinu moe ispuniti svijest i mentalitet nekog ovjeka. Taj utjecaj Bojeg duha na ovjekov mentalitet, da kle, nije neto to se dogaalo samo izraelskim prorocima. To je neto to s takoer moe dogoditi i danas. Mislim da moraju postojati izvjetaji o koz mikim bljeskovima u svjetskoj literaturi. Zemaljsko je ovjeanstvo u sva kom sluaju dovoljno napredovalo u razvoju da e sada postupno biti sve vi ljudi koji su dovoljno zreli da prime ili dozive kozmike bljeskove. Oni ljuc koji su potpuno spremni za takvo iskustvo sigurno toga sami nisu svjesn Istina je da e oni u pravilu u potpunosti poricati mogunost da su tolik napredovali u razvoju.

Svi oni, meutim, koji smatraju da se nalaze nadomak kozmikom bije sku, jo uvijek su vrlo daleko od tog boanstvenog iskustva. To iskustvo d o l a 2 onim ljudima koji su postali vrlo ponizni i mentalno smireni, biima koj nemaju apsolutno nikakvu ambiciju ili elju postati neto veliko, bilo u fizi kom ili duhovnom smislu. Oni su po prirodi ispunjeni ljubavlju prema svo jim blinjima i zapravo samo ele biti od koristi drugim ljudima. Upravo t< oslobaanje od - ili nadilaenje - ambicije, zajedno s izuzetnim kapacitetor za humanost, ini kozmike bljeskove bezopasnima. Za ljude koji su jo uvije ambiciozni ili eljni slave, i koji bi voljeli biti neto veliko (pa ak i ako imaj' snanu elju stjecanja viih kozmikih sposobnosti) kozmiki bljeskovi mog' biti vrlo opasni. Sebina mentalna klima takvog bia dovest e do kratko spoja kozmike energije i dovesti bie u nenormalno stanje, to e u najgo rim sluajevima rezultirati time da e on poeti vjerovati da je Krist i da im zadatak ispuniti vrlo veliku misiju. Takoer moe zastraniti u ostale oblik ili manifestacije megalomanije, isto kao to i njegovi ivci i srce mogu trpjel veliko ili pretjerano naprezanje. Takvo se iskustvo moe najtonije opisati ka< gorko iskustvo, tim vie to nije od neke osobite koristi.

324

Martinus 11. POGLAVLJE Kozmiki bljeskovi u potpunosti dolaze sami od sebe, a ne nekim oblikom umjetnog vjebanja

meauuLiju

12. POGLAVLJE Molitva "Oe nas' Ovdje je Krist stvorio prostor za meditaciju. To se podruje svodi na genijal nu molitvu kojoj je Krist uio svoje uenike, i koja je dostupna svim ljudima na svijetu. Mi tu molitvu poznajemo kao "Oe na". Meditacija na molitvu "Oe na" predstavlja najviu meditaciju u postojanju, jer ona podrava put ka svjetlosti, a da ni na koji nain ne predstavlja zamku ili opasnost za one koji ju prakticiraju. Da ona ne predstavlja bolji predmet meditacije od mno gih drugih, manje ili vie primitivnih ili opasnih predmeta meditacije koji ve postoje, bilo bi potpuno nepotrebno da Krist ui toj molitvi. Ova molitva predstavlja sjajni stav prema Bogu i prema svemu ivome, ukljuujui i nae blinje.

Kozmiki bljesak s takvim nesretnim posljedicama moe se, meutim, dogo diti samo pod uvjetom da je izazvan na umjetan nain, to znai da je ovjek na ovaj ili onaj nain, pogreno usmjerenom meditacijom ili razmiljanjem, uzrokovao kozmiki bljesak. S obzirom da se uobiajena, svakodnevna mi saona klima bia ne nalazi na istoj razini s vibracijama i valnim duljinama kozmikog bljeska, dolazi do opasnih mentalnih kratkih spojeva koji mogu dovesti do nenormalnosti, ivanog sloma i ostalih oblika neugodnosti. Kako se onda moe dogoditi da ljudi mogu prijevremeno izazvati kozmike blje skove? U odreenim sluajevima mogue je da se kozmiki bljesak dogodi za vrijeme meditacije, iako je osoba koja meditira nedovoljno zrela da bi doi vjela takav utjecaj na svijest. Tada dolazi do kratkog spoja. Drugim rijeima, moe biti vrlo opasno meditirati ako ovjek nije u potpunosti upoznat sa zakonima kozmike strukture. Kada ljudi na Istoku prakticiraju meditaciju u velikoj mjeri i postiu prirodne rezultate, to je uglavnom zato to oni potuju svete aktivnosti na potpuno drugaiji nain od ljudi ovdje na Zapadu. Na Istoku, gdje su ljudi uglavnom uenici priznatih mudraca koji ih poduavaju ispravnom stavu prema meditaciji, meditacija nee predstavljati nikakvu opa snost za uenika, jer o njemu brine njegov vrlo napredni uitelj, pa on nee zauzeti pogrean stav prema toj posebnoj aktivnosti. Ovdje, prije svega, mo ramo razumjeti da se kozmiki bljeskovi moraju pojaviti u potpunosti sami od sebe, a ne kroz bilo kakvo eksperimentiranje, niti kao rezultat vjebanja. A stvarna i korisna iskustva kozmikih bljeskova dolaze, kao to smo ve re kli, kada to dotina osoba ni najmanje ne oekuje. Doista, u veini sluajeva ovjek nee ni sanjati da je do te mjere napredan da bi mogao doivjeti koz mike bljeskove, tu boanstvenu vezu sa Svetim duhom. Iskustvo je to koje dolazi u potpunosti samo od sebe kada je ovjek dovoljno zreo. To ne znai da ovjek ne treba meditirati - naprotiv - no, ta meditacija mora biti apsolutno bezopasna, i mora biti to bolje prilagoena tome da stvori takvu zrelost koja omoguuje ovjeku da primi Sveti duh u svojoj svijesti. Postizanje kozmikih bljeskova na umjetan nain moe prouzroiti ludilo i ivani slom.

13. POGLAVLJE Predmet meditacije: "Oe na" to nalazimo u rijeima "Oe na"? Nema li tu dovoljno materijala za meditiranje ili razmiljanje? Kroz tu meditaciju, koja sama po sebi treba predstavljati prouavanje Boga kao oca, mi emo u stvari doi do toga da emo ga doivjeti kao "naeg oca".

14. POGLAVLJE Predmet meditacije: "Koji jesi na nebesima"

U sljedeoj reenici - "Koji jesi na nebesima" - nalazi se rjeenje zagonetke da se Bog nalazi u svim stvarima, a ne na nekom odreenom mjestu. Nebo je isto to i svemir, koji je sam po sebi beskonaan prostor. Meditacija na to moze nam otkriti da se Bog ne nalazi na jednom odreenom mjestu ve je prisutan svugdje, a takoer i u nama. Ovdje naa meditacija postaje veza izmeu Boje svijesti i nae svijesti.

326

Martinus

15. POGLAVLJE Predmet meditacije: "Sveto je ime tvoje" Nakon toga slijedi molitva "Sveto je ime tvoje". Meditacija na to predstavlja nastavak povezivanja s Bogom i razumijevanja Boga, poetak promatranja njegovog imena i otkrivanje injenice da se u tom imenu nalazi ogromna zatita. Pred tim sjajnim imenom moraju ustuknuti sve mrane sile. Samo razmiljanje o Bogu predstavlja veliko sredstvo zatite protiv crne magije i ostalih mranih sila.

18. POGLAVLJE Predmet meditacije: "Daj nam kruh na svagdanji" Budemo li meditirali na molitvu "Daj nam kruh na svagdanji" otkrit emo da je to takoer prostrano podruje meditacije u kojem moemo doivjeti Boju volju, kao i ono to se tie naeg kruha svagdanjeg, to u stvari znai svih na ih posve fizikih potreba. Nije mala stvar to razumjeti.

19. POGLAVLJE 16. POGLAVLJE Predmet meditacije: "Doi kraljevstvo tvoje" U sljedeoj molitvi - "Doi kraljevstvo tvoje" - pronalazimo jo jedno pro strano podruje meditacije. Moe li netko zamisliti neto bolje za religioznu osobu od nastavka vjebanja njegovog razmiljanja u razumijevanju Bojeg kraljevstva i uvianja da se zapravo apsolutno svatko nalazi u Bojem kra ljevstvu, ve u skladu s time to podrazumijevaju pod tim kraljevstvom? Valja uvidjeti da se i nai neprijatelji takoer nalaze u Bojem kraljevstvu, i da vje no prokletstvo sigurno ne postoji. Predmet meditacije: "Oprosti nam grijehe nae kao to mi opratamo onima koji grijee protiv nas" Molitva - "Oprosti nam grijehe nae kao to mi opratamo onima koji grijee protiv nas" - pokriva vrlo iroko podruje meditacije. Nipoto nije trivijal no oprostiti svojim neprijateljima jer to doprinosi stvaranju temelja vlastite sudbine. Bez opratanja svojim neprijateljima nema apsolutno trajne sretne sudbine. Zaetnik molitve "Oe na" na drugim je mjestima sljedeim rijei ma izrazio kakav bi odnos trebao biti prema naim neprijateljima kako bismo mogli ispuniti zakon ljubavi i postati jedno s Bogom: "Ljubite svoje neprija telje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, inite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas vrijeaju i proganjaju kako biste mogli biti djeca svojeg nebeskog oca. On ini da sunce izlazi nad zlima i dobrima, i alje kiu i pra vednima i nepravednima..." Mnogim ljudima koncentracija na ovu molitvu predstavlja jedinu potrebnu stvar, iako to oni moda jo ne znaju i stoga ive u neprijateljstvu s ovom ili onom osobom, i moraju ivjeti sa svim proizlazeim brigama, tugom i patnjama.

17. POGLAVLJE Predmet meditacije: "Neka bude volja tvoja kako na nebu tako i na Zemlji" Potom imamo molitvu "Neka bude volja tvoja kako na nebu tako i na Zemlji". Ne mislite li da bi bilo vrlo korisno meditirati o tome koliko je neija volja u skladu s Bojom voljom, kao to je na nebu, to ovdje znai kod apsolutno savrenih bia poput Boga u viim svjetovima?

20. POGLAVLJE: Predmet meditacije :"Ne uvedi nas u napast" Slijedi molitva: "Ne uvedi nas u napast". Od koristi je meditirati i na ovu mo litvu, obzirom da se ovdje ovjek moli za pomo da moe nadii vrlo opasna

3Z

muriinub

meanactja

iskuenja. Ako je netko postao alkoholiar ili ovisnik o drogi, ili je postao rob neke druge smrtonosne navike ili sklonosti s kojom se ne uspijeva nositi, vrlo je korisno usmjeriti se na boansku pomo u nadilaenju uasnih iskuenja koja ljude vode u takva zastranjivanja.

21. POGLAVLJE: Predmet meditacije: "Nego izbavi nas od zla" Mogue da e biti potrebno meditirati i na molitvu "Nego izbavi nas od zla". Ljudi uistinu mogu primiti pomo pri izbavljanju od zla, no podrazumijeva se da moraju imati stav prema zlu koji je potreban kako bi se oslobodili zla koje ih mui. Ne mogu nastaviti initi zlo i biti osloboeni njegovih posljedica, to znai, nesretne sudbine koju zlo sa sobom nosi.

moi u brojnim nevoljama svakodnevnog ivota nedovrenih ljudi. Ne postoji savreniji predmet meditacije i savrenija meditacija na taj predmet. Ukoliko netko svakodnevno meditira i iskreno se moli, koristei ovu molitvenu struk turu molitve "Oe na", ne moe ga mimoii otkrie da sve vie i vie poinje ivjeti u skladu s najviom misaonom klimom. I doista, ne samo da poinje sve lake nadilaziti potekoe, ve takoer poinje davati svjetlost biima oko sebe: ivotinjama i ljudima, biljkama i mineralima. I ovdje, kroz predmet me ditacije molitve "Oe na", ovjek sam poinje pomagati Bogu u njegovom preobraavanju u "ovjeka na njegovu sliku i priliku"; malo po malo naziru se poeci preobraenog postojanja. Na taj nain, ovaj e predmet meditacije u strukturi molitve "Oe na" postupno dovesti do toga da e zemaljsko o vjeanstvo koje meditira sjajiti i blistati u posljednjoj velikoj epohi njegovog preobraavanja u ovjeanstvo poput Boga i njemu nalik.

22. POGLAVLJE Predmet meditacije: "Jer Tvoje je kraljevstvo, mo i slava u vijeke vjekova. Amen. " I na kraju, priznanje "Jer Tvoje je kraljevstvo, mo i slava u vijeke vjekova. Amen." Meditacija na ove rijei omoguit e ovjeku da postane svjestan Bo jeg kraljevstva i svemoi, da postane svjestan toga da sva slava pripada Njemu. Dakle, ovdje su ponueni predmeti meditacije koji mogu ovjeku pomoi da se uskladi s kozmikom svijeu.

23. POGLAVLJE Molitva "Oe na" najvei je predmet meditacije u ivotu i put ka vjenoj svjetlosti Kroz meditaciju na ovu boanstvenu i apsolutno jedinstvenu kozmiku mo litvenu strukturu, Krist je ovjeanstvu dao put prema najvioj podrci i po-

Martinus

OVJEANSTVO U JEDINSTVU S BOGOM

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

Mary McGovern, Davorili Gruden

1. POGLAVLJE Biblijsko proroanstvo o Sudnjem danu i njegovo ostvarenje U Bibliji postoji proroanstvo da e ovjeanstvo doivjeti Sudnji dan ili Ar magedon tijekom kojega e vrag bjesnjeti svom svojom silinom. Ljude e pro ganjati i ubijati drugi ljudi. Svatko e biti u ratu sa svakim. Tu je zapravo proreena - ni manje ni vie nego - kulminacija tame ili tkz."zla". To proroanstvo nadalje govori da e nakon mrane epohe Sudnjega dana nastati novo kraljev stvo, kraljevstvo koje e se prostirati cijelom zemljom. U tom e kraljevstvu postojati samo pravda. I ljudi e initi jedno stado i imat e jednog pastira, to ovdje podrazumijeva jedan narod i jednu vladu, jednu religiju (Sveti duh) i jednoga Boga. Do tada e tame nestati i ovjeanstvo e biti spaeno ili oslobo eno od ubilake i svedestruktivne snage Armagedona ili Sudnjega dana. Ima li istine u tom proroanstvu? Hoe li uistinu doi do takve epohe uasa za ovjeanstvo, i kakav je smisao takve situacije? Osim injenice da je proroanstvo o toj epohi potvreno Kristovim rijeima, to dugorono gleda no ne bi uope nita znailo da ivot sam nije potvrdio ispunjenje tog proro anstva u obliku ive injenice za ljude u dvadesetom stoljeu.

2. POGLAVLJE Sudnji dan nije kazna za poinjene grijehe Nikada prije ovjeanstvo nije posjedovalo toliko znanja i mogunosti za vo enje ratova, ubijanje, unitavanje, sabotiranje i sakaenje kao danas. Pomou
333

334

Martinus

ovjeanstvo

u jeuinuvu

Dvgum

svojeg atomskog i hidrogenog oruja ono bi se u potpunosti moglo unititi da ne postoji skrivena snaga snanija od ovjeanstva, naime snaga koja odre uje da drvee ne raste sve do neba, i koja isto tako odreuje putanju sunaca i zvijezda kroz beskrajni svemir. Kao to postoji smisao ili svrha iza putanja sunaca i svjetova u vjenom univerzumu, tako postoji i boanstvena logika i ljubea namjera iza doivljavanja Sudnjega dana ovjeanstva. To nipoto nije, kao to se do sada propovijedalo, kazna za "grijehe" ovjeanstva, jer, u skladu s kozmikim analizama svemira, niti jedno bie ne moe poiniti ne pravdu ili trpjeti nepravdu. Svako ivo bie predstavlja samo po sebi apsolut no primarni uzrok svoje vlastite sudbine. Svaki oblik energije moe potjecati iskljuivo od ivog bia. To vrijedi kako za makrokozmos i mikrokozmos tako i za meukozmos, to znai i za takozvane "prirodne sile" i za manifestacije i stvaranje koje od njih nastaje, jer sile, stvaranje ili manifestacije nastaju od onih bia koja inae poznajemo kao "iva bia".

ivota, sve predstavlja manifestaciju ivih bia. I upravo te manifestacije ili izrazi ivota ine fizike organizme ivih bia i manifestacije nastale pomou njih. Sve te manifestacije zajedno sainjavaju vidljivi svemir sa svim njegovim stvorenim pojavama, njegovim kretanjima, njegovim preobraavanjima, nje govom izgradnjom i razgradnjom tvari ili materije.

4. POGLAVLJE vrsta toka svemira

3. POGLAVLJE Apsolutno sve je izraz ivota Ne moe postojati nikakvo manifestiranje energije ili stvaranje koje nije ma nifestacija ivota ili dokaz postojanja ivog bia. No, to ne znai da ljudi pre poznaju izvor tih energija ili sila kao ivo bie. Naprotiv, manifestacijama ivih bia oni smatraju iskljuivo one energije ili oitovanje sile ije izvore mogu opaati svojim fizikim osjetilima. Prirodne sile, kao to je talasanje mora, bijes oluje, let oblaka i tok vode, oni pouzdano ne smatraju manifestacijama ivota ili manifestacijama koje kao svoj izvor imaju ivo bie. Ali, tomu je ra zlog to to ljudi jo uvijek ne poznaju rjeenje misterija ivota. Sto muha koja se kree po krovu kue zna o tome da je taj krov manifestacija ivota, kreacija nekog ivog bia? Kada ljudi ne smatraju prirodne sile rezultatom manifesta cije ivih bia, to je iskljuivo zato to je izvor tih sila toliko ogroman da su ljudi u odnosu na njih poput estica praine. Svako je kretanje najoiglednija karakteristika ivota, ono je, tovie, nepobitni dokaz ivota. to bi inae mo glo stvoriti kretanje? Smrt je apsolutno mirovanje, apsolutna nepokretnost, apsolutna nepromjenjivost. To nikako ne moe biti izvor kretanja. No, kako je svemir sve to se moe opaziti, kretanje, to se apsolutno mirovanje ne jav lja u niti jednom vremensko-prostornom podruju koje se moe opaziti. To zapravo znai da prava i apsolutna smrt ne postoji. Sve je ivo, sve je izraz

Svemir se javlja u tri posebne vremensko-prostorne dimenzije, naime kao makrokozmos, meukozmos i mikrokozmos. Kao to smo ve spomenuli, makrokozmos je pojava koja je toliko ogromna da ga mi ne moemo, pomo u naih fizikih osjetila, opaati kao manifestaciju ivih bia. Te manifestacije ukljuuju sve suneve i galaktike sustave zajedno s planetima, zvijezdama, kometima, meteorima, oblacima plinova i slinim fizikim pojavama. Meukozmosu pripadaju organizmi svih ivih bia te stvaranje ili mani festacije ivota koje su njihov proizvod, iji izvor moemo prepoznati svojim fizikim osjetilima. Ta bia poznajemo kao ljude, ivotinje i biljke. Mikrokozmosu pripadaju svi oblici kretanja ili preobraavanja materije iji izvor ne moemo opaati direktno pomou naih fizikih osjetila. Sasvim je normalno da ljudi u svojem, gledano iz kozmike perspektive, jo uvijek nedovrenom stanju ne razumiju da kretanja i promjene ili oblikovanje detalja u materiji, iji izvor oni ne mogu vidjeti, predstavljaju izraz za manifestaciju ivih bia. Ovdje se ti stvaralaki procesi ili promjene u materiji smatraju kao neto to se dogaa samo od sebe. ovjek ne razumije niti shvaa izvor tih stvaralakih procesa. Iskljuivo ono to stvore ljudi, ivotinje i biljke smatra se manife stacijama ivih bia ili izrazima ivota. Ovdje ne moemo detaljno govoriti o tom ivotnom principu svemira, ali moemo spomenuti da iza svih vrsta kretanja i stvorenih pojava u svemiru - kuda takoer pripadaju i organizmi ljudi, ivotinja i biljaka - postoji vjeno, apsolutno mirovanje. Prema tome, to je mirovanje jedna i jedina "vrsta toka" svemira.

336

Martinus 5. POGLAVLJE Vjeni izvor svemira

Covjecanstvo

u jeumsivu

ougum

S obzirom da apsolutno svako kretanje, svako stvaranje kao i sva iskustva imaju svoj korijen ili proizlaze iz gore spomenutog mirovanja, ono se ne moe S pravom smatrati kao "nita". To se mirovanje, dakle, moe oznaiti kao "ne to to jest". To "neto" je onkraj svake promjene, onkraj svakog kretanja. Ono predstavlja izvor svake promjene ili stvaranja. Ono se, stoga, razlikuje od sve ga to je vidljivo, od svega to je stvoreno u svemiru ili univerzumu, time to predstavlja "stvoritelja". S obzirom da samo ne moe biti stvoreno, ve je izvor svakog stvaranja, ono je isto tako izvor svega to se podrazumijeva pod poj movima "vrijeme" i "prostor". Budui da je ono izvor vremena i prostora, ono samo mora postojati s one strane vremena i prostora. Ono, dakle, predstavlja samu vjenost i beskonanost. Mi ovdje prepoznajemo "vjeno neto" koje se nalazi iza svih pojava u svemiru, i koje predstavlja izvor svemira. To se ne to otkriva ili manifestira svoju svijest kroz razvoj i stvaranje cijelog svemira, doivljavajui ivot kroz to stvaranje. To neto, dakle, ne moe imati nikakvu analizu. Ustvrdimo li da je veliko ili da je malo, kaemo li da je zlo ili da je do bro, da je svijetlo ili tamno, crno ili bijelo - bile bi to analize neega to je ono stvorilo, a ne onoga to ono jest. Ono je postojalo prije nego to je stvorilo ovu ili onu pojavu. Drugim rijeima, to ne moe biti njegova analiza. To se neto, dakle, moe definirati iskljuivo kao "neto to jest". To neto postoji kao "vje no neto" koje je samo po sebi bez analize. Znai, ono je bezimeno. To "neto" detaljnije je opisano u knjizi "Livets bog" (Knjiga ivota) pod pojmom "XI". Kako ono takoer otkriva da ima stvaralaku sposobnost, to takoer mora predstavljati "vjeno neto", jer da je postojalo vrijeme kada ta stvaralaka sposobnost nije postojala, " X I " ju ne bi moglo stvoriti, i ona stoga nikada ne bi mogla nastati. S obzirom da je vjena, ona takoer ne moe imati nikakvu analizu. Ne moe biti ni stara ni mlada. Ne moe biti ni velika ni mala, jer je ona stvorila sve stvari u svemiru. Ona je istovjetna sa svim stvaralakim spo sobnostima. Ona je, stoga, apsolutno jedina postojea stvaralaka sposobnost. Ona je, prema tome, po svojoj prirodi takoer bezimena, osim to predstavlja "neto to jest". Ona je zbog toga u knjizi "Livets bog" slino nazvana "X2". No, obzirom da su " X I " i "X2" vjeni realiteti, oni su takoer vjeni rezultat vje nog postojanja i meusobnog odnosa ta dva realiteta. Taj rezultat i meusob ni odnos ini vidljivi svemir, koji je iskljuivo kombinacija procesa stvaranja i rezultata tih procesa. Upravo su ti rezultati istovjetni "stvorenim stvarima". Taj vjeni proces promjene ili stvaranja, izgradnje i razgradnje materije ili, ukrat-

ko, itavi svemir kakav se oituje naim osjetilima, ne moe, zbog svojeg vje nog postojanja, imati nikakvu analizu. On predstavlja sve to postoji. Zbog toga se on ne moe ni sa im usporediti, ne postoji nita na temelju ega bi se on mogao prepoznati kao velik ili mali, kao dobar ili zao, ili kao istovjetan s bilo kojom drugom analizom. Mi smo stoga primorani priznati ga kao bezi menog ili jednostavno kao "neto to jest". On je zbog toga u knjizi "Livets bog" nazvan "X3". Ova tri bezimena realiteta ne postoje neovisno jedan o drugome. Samo ih u analizama na taj nain moramo razlikovati. Meutim, svaki od njih predstavlja tako dobro usklaenu vezu s ostala dva bezimena realiteta ili "Xa", da oni zajedno predstavljaju realitet koji doivljava i stvara. A realitet koji doivljava i stvara istovjetan je "ivom biu". Dakle, ovdje nalazimo apsolutno rjeenje zagonetke postojanja. Najdublja analiza svemira jest da on predstavlja sveobuhvatno ivo bie. Ovdje smo doli do jedinog svemogueg i apsolutnog Boga, vjenog izvora i zatitnika svega.

6. POGLAVLJE Dovreni i nedovreni procesi stvaranja u Bojoj manifestaciji

Prepoznavi ivo bie kao izvor svih kretanja, stvaranja i funkcija u ogro mnom oceanu oslobaanja energije u svemiru, lake je razumjeti da su svi stvaralaki procesi prirode u krajnjem sluaju na radost i blagoslov ivih bia. Mi ovdje vidimo potvrdu injenice da ne samo da iza itave manifestacije sve mira postoji jedno ivo bie ili izvor, ve takoer da je zahvaljujui tom izvoru injenica da je pojava ili ponaanje svemira nita manje nego apsolutna "lju bav". Na taj nain staro shvaanje da je "Bog ljubav" postaje stvarnost. Pogle damo li vlastiti organizam ili organizam naih blinjih, vidjet emo da on, bez iznimke, u svojem normalnom stanju predstavlja radost i blagoslov za svoj izvor. Pogledamo li sve druge velike stvaralake procese u prirodi, uoit emo da oni u krajnjem sluaju predstavljaju samo radost i blagoslov za iva bia. Ne predstavljaju li kia i sunce radost i blagoslov? Ne predstavlja li takoer blagoslov okretanje Zemlje oko svoje osi, tako da se naizmjenino smjenjuju ljeto i zima, dan i no diljem itavog planeta? Nije li stvaranje najrazliitije hrane koja raste posvuda takoer radost i blagoslov za iva bia? Istina je da postoji itav ocean kozmikih stvaralakih procesa u Bojem stvaranju ovjeka koji nisu dovreni. Naravno da ti procesi ne predstavljaju radost i blagoslov za iva bia. Kako rat, nesree i patnje mogu biti radost i

338

Martinus

ovjeanstvo u jedinstvu s Bogom

339

blagoslov za iva bia? Kako prirodne katastrofe, zemljotresi, poplave i sli no mogu biti radost i blagoslov za bia koja pogaaju? Kako mogu razliite vrste smrtonosnih bolesti, nesretnih sudbina koje ukljuuju izgladnjivanje, smrt u koncentracijskim logorima, muenje ili razapinjanje biti radost i bla goslov? Doista, nije li tono da za obinog zemaljskog ovjeka svijet izgleda poput jednog velikog oceana nepravde? Zato se jedno dijete raa bolesno, u bijedi i patnji, a drugo ima radostan i sjajan ivot, svjetsku slavu, bogatstvo i dobrobit? Zato se svi ljudi ne raaju s istom sretnom sudbinom? Gdje je boanski blagoslov u tim pojavama? Kao to emo kasnije vidjeti, za sva se nesretna stanja moe zahvaliti iskljuivo injenici da Bog ovdje nije gotov sa svojim preobraavanjem ivog bia u "ovjeka na svoju sliku i priliku". Kada pogledamo iva bia u meukozmikom podruju - to znai biljke, ivotinje i ljude - lako je uoiti da ta bia nisu jednako odmakla u tom boanstvenom stvaralakom procesu. Dok se biljke i ivotinje jo uvijek nalaze u nekoj vrsti embrionalnog stanja, zemaljski su ljudi odmakli dalje u istom stvaranju, tako da moemo dobiti neki uvid u poetak raanja savrenog ljudskog bia u njihovom mentalitetu i nainu postojanja ili ponaanju. I to je ovjek vie napredovao u tom procesu raanja, tim vie e ljubavi strujati u njegovom ponaanju ili nainu postojanja prema njegovim blinjima i njegovoj okolini, i tim blie e biti ostvarenju cilja tog boanstvenog stvaralakog procesa i tome da predstavlja savreno ljudsko bie poput Boga i njemu nalik.

ni ljudske nedovrene manifestacije. One manifestacije ili prirodni stvarala ki procesi koji se proteu tijekom stotina tisua godina prije nego dou do svojeg konanog rezultata, naravno da danas ne mogu predstavljati radost i blagoslov za iva bia kao to e to biti kada dosegnu svoj konani rezultat i dovre svoje stvaranje. Danas nam oni ak mogu izgledati poput prokletstva. Ali svi oni stvaralaki procesi koje priroda uspije dovriti u vremenskom pe riodu tijekom kojeg ih mi moemo pratiti do njihovog konanog dovrenja, bez izuzetka predstavljaju radost i blagoslov za ova ili ona iva bia. Ovdje se samo trebamo sjetiti, kao to smo ve spomenuli, naeg vlastitog organizma i ostalih blagoslova prirode koji stvaraju uvjete za ivot i postojanje u zdravlju i blagostanju. Tim stvaralakim procesima koje ne moemo slijediti svojim fizikim osjetilima od poetka do kraja njihovog puta, zbog njihovog vremen skog perioda koji je mnogo dui od naeg sadanjeg zemaljskog postojanja, pripada, na primjer, usavravanje ovjeanstva, njegov razvoj morala i stva ranje kulture. Lako je uvidjeti da ove pojave jo ni izdaleka nisu dosegle svoj konani rezultat, da jo nisu postale radost i blagoslov za iva bia. U protiv nom, vie ne bi bilo ratova, bolesti, gladovanja, siromatva niti ostalih oblika nesree. Svatko bi volio svakoga. Kada je svatko, takorei, u ratu sa svima, to moemo zahvaliti iskljuivo injenici da su mentalitet bia i njihovo ponaa nje koje odatle proizlazi jo uvijek vrlo daleko od savrenstva ili dovrenosti. Svugdje gdje postoji patnja postoji neto to nije dovreno od strane prirode ili Boga. To to ivotinje moraju ubijati da bi preivjele, to to ljudi mrze, ubi jaju, usmruju, sakate i vode ratove, predstavlja apsolutni izraz injenice da ovdje jo nije dovren veliki stvaralaki proces prirode. S obzirom da svi konani rezultati stvaralakih procesa prirode ili Boje manifestacije koje moemo vidjeti predstavljaju, u svim sluajevima, radost i blagoslov, i obzirom da se stoga u gore spomenutim situacijama ne javlja niti jedan izuzetak, ovdje svjedoimo injenici da je namjera prirode ili Boga sa svakim stvaranjem iskljuivo ta da sve pretvori u radost i blagoslov za iva bia. Sve je izraz nepromjenjivosti ove analize. Na taj nain mi ovdje dobi vamo apsolutnu potvrdu prisutnosti svemogueg i svemudrog stvoritelja ili Boga iza svakog stvaranja, manifestacije i doivljavanja ivota. Budui da se taj Bog nalazi iza svake manifestacije i stvaranja, i budui da ta manifestaci ja i stvaranje predstavlja tako nepobitno radost i blagoslov za sva iva bia, tisugodinje shvaanje da je nain postojanja tog Boga ljubav ovdje postaje stvarnost.

7. POGLAVLJE Boja je svijest ili univerzum objava ljubavi Nevjestom istraivau nije nimalo jednostavno prepoznati neki logini smi sao u epohi Sudnjega dana ili pak u nesretnim sudbinama. No, kada se ne vidi smisao neke stvari to ne znai da je ta stvar prokletstvo. Iza nje se moe nalaziti dobar smisao, pa se iza njene manifestacije ili stvaranja ak moe nalaziti ljubea namjera. Da bi mogao razumjeti smisao ili svrhu stvaralakih procesa prirode, ovjek mora nauiti razlikovati dovrene manifestacije od onih jo uvijek nedovrenih. Promatrajui sve stvaralake procese prirode koji su dovreni i ispunjavaju svoju svrhu nikada neemo moi posvjedoiti da oni nisu direktno ili indirektno radost i blagoslov ivih bia. No, u prirodi ili Bojem stvaranju postoji ocean manifestacija koje nisu dovrene. Razumije se da takve manifestacije ne mogu ispuniti svoju svrhu kao to to ne mogu

340

Martinus 8. POGLAVLJE Besmrtnost ivog bia

ovjeanstvo u jedinstvu s Bogom

341

Na taj smo nain stigli do velikog pitanja: kakvu radost ljudi koji danas ive mogu imati od injenice da e ljudi u budunosti postati tako savreni da u njihovom fizikom postojanju vie nee biti rata ili patnje? Mi koji danas ivi mo bit emo, naravno, do tada, poput ljudi iz prolosti, odavno mrtvi. No, je li to istina? Da li uistinu postoji neto to upuuje na to? Ne, u apsolutnom smi slu ne postoji ba nita to bi upuivalo na to. Istina je da organizmi "umiru", no organizmi su samo stvorene pojave. Sve stvorene pojave pripadaju dimen ziji prostora i vremena, i zato ne mogu biti vjene. Sve se moraju razgraditi i nestati, isto kao to su jednom bile stvorene i izgraene. Kako svaka od njih predstavlja stvorenu pojavu, to nikako ne moe biti ivo "neto" ili "Jastvo", za to one predstavljaju orue ili sredstvo. Nije organizam taj koji upravlja Jastvom, ve Jastvo upravlja organizmom. U naim prethodnim analizama svemira ve smo vidjeli da taj svemir predstavlja organizam i manifestaciju za ivo bie ili Boga. U naoj vlastitoj strukturi i pojavi susreemo upravo takvu analizu ivog bia. Ovdje takoer susreemo "neto" to se manifesti ra ili otkriva kroz organizam ili fiziko tijelo. S obzirom da to tijelo u svim svojim pojedinostima predstavlja nita vie nego sredstvo putem kojeg se to "neto" moe manifestirati, to "neto" je, dakle, prava bit bia unutar organiz ma. Kako je to "neto" istovjetno onome to nazivamo Jastvom, ono samo po sebi ne moe imati nikakvu analizu. Kaemo li da je ono zlo ili kaemo da je dobro, te analize e ukazivati iskljuivo na pojave koje gore spomenuto "ne to" stvara putem organizma. Meutim, ono to je stvoreno nikako ne moe biti istovjetno sa stvoriteljem. Stvoritelj je postojao prije stvorenog i nastavit e ivjeti nakon to stvoreno vie nee postojati. To "neto" vjeno je u svojoj analizi. Ali ta analiza moe biti jedino bezimena i moe se oznaiti samo kao "XI". S obzirom da spomenuto "neto" ima stvaralaku sposobnost, ta sposob nost mora biti isto tako vjena kao i samo "neto", jer da je postojalo vrijeme kada ono nije imalo nikakvu stvaralaku sposobnost kako bi onda nastala ta sposobnost? Ono se zbog toga isto tako mora izraziti kao bezimeno "neto" koje, stoga, moramo oznaiti kao "X2". No, kako " X I " i " X 2 " vjeno postoje, ta dva X-a, poput " X I " i " X 2 " u strukturi Boga, predstavljaju izvor realiteta koji moramo nazvati "X3". Kao to " X 3 " kod Boga predstavlja vjeni rezultat njegove manifestacije ili stvaranja, tako je i " X 3 " kod ivih bia rezultat njiho ve manifestacije i stvaranja. Budui da ta tri X-a, kao kod Boga, predstavljaju nedjeljivu cjelinu, koja je u ovom sluaju istovjetna ivom biu, ivo je bie

prema tome apsolutno vjeno. Kako je ivo bie uslijed toga vjeni realitet, njegovo sadanje postojanje ne predstavlja njegov itavi ivot i pojavu. Go dine koje ono sada ima samo su godine njegovog sadanjeg organizma, a ne godine njegove vjene strukture. Prema tome, sadanji organizam nije jedini organizam koji je to "neto" do sada koristilo. On predstavlja tek jednu kariku u lancu organizama ili fizikih tijela koje je ono imalo u svojem prethodnom vjenom postojanju. S obzirom da spomenuto "neto" na taj nain moe stvarati jedno fiziko tijelo za drugim, taj princip organizama isto je tako vjean ili van prostora i vremena. U tom svojem vjenom stanju ono predstavlja, kao to smo ve spo menuli, trojni princip u obliku tri X-a, upravo poput Boga. Na taj nain ovdje moemo vidjeti kako se zemaljski ovjek u svojoj vjenoj strukturi ve javlja na "Boju sliku". On se sastoji od ista tri vjena i nerazdvojna principa kao i Bog, i zbog toga mu je zajameno vjeno postojanje s vjenim doivljavanjem ivota ili besmrtnou. Kako je to "neto", koje je isto to i Jastvo u ivom biu, besmrtno i zbog toga preivljava unitavanje svojih organizama kao i njihovu izgradnju, ovdje moemo vidjeti kako se za njega priprema put, ivot za i votom u fizikom postojanju, kako bi bilo usavravano kroz Boji stvaralaki proces da bi konano sjalo, blistalo i grijalo u toku zraka iz Bojeg duha kao dovreno ljudsko bie poput Boga i njemu nalik.

9. POGLAVLJE Meusobna ovisnost izmeu Boga i ivih bia koja je od ivotne vanosti S obzirom da je spomenuto boanstveno "neto" ili "Jastvo" u ivim biima isto boanstveno "neto" za koje smo vidjeli da predstavlja Boje Jastvo, te da su " X 2 " i " X 3 " u ivim biima istovjetni " X 2 " i " X 3 " u Bojoj strukturi svi jesti, sva su iva bia istovjetna Bogu, a Bog je istovjetan ivim biima. Sva su iva bia, dakle, Boji instrumenti za opaanje i manifestiranje. Kroz bez brojno mnotvo ivih bia u svemiru Bog oituje i doivljava svoj ivot. A u toj boanstvenoj sveobuhvatnoj opaajnoj strukturi iva bia doivljavaju svoj ivot. Dakle, to Boje opaaj no doivljavanje i manifestacija te opaaj no doivljavanje i manifestacija ivih bia predstavljaju jedno veliko meusobno djelovanje. Ova dva stanja opaanja i manifestiranja jedno bez drugog ne bi nikako mogli postojati. Obje ove opaajne strukture - Boja i ona ivih bia

342

Martinus

ovjeanstvo u jedinstvu s Bogom

343

- apsolutno su jednako neophodne da bi se doivljavanje i stvaranje uope mogli odvijati, kako za Boga tako i za iva bia. Kada ne bi postojala iva bia, kako bi Bog mogao opaati i stvarati? I kada ne bi postojao Bog kao ono jedinstvo u kojem su sva iva bia povezana u meusobnoj ovisnosti od ivotne vanosti koja precizno odreuje doivljavanje ivota i manifestaciju bia, kako bi ona mogla doivljavati ivot? Odravanje itavog svemira sa svim njegovim stvaralakim procesima, njegovim najrazliitijim kretanjima i njegovim stanjima doivljavanja, predstavlja dakle ujedinjeni meusobni odnos izmeu Boga i ivih bia. Taj meuodnos predstavlja doivljavanje i manifestaciju ivota kako za Boga tako i za iva bia.

ljubavi. Od tih podruja spiralnog ciklusa biljno carstvo predstavlja prvo, i votinjsko carstvo drugo, a ljudsko carstvo tree. Nakon toga, sfere vie nisu fizike prirode, ve predstavljaju duhovne ili mentalne razine postojanja. One su detaljnije opisane u mojem glavnom djelu "Livets bog" gdje su nazvane "carstvo mudrosti", "boanski svijet" i "carstvo blaenstva". Vjeni ivot ivih bia predstavlja, dakle, prolazak kroz ta carstva. Kada ona prou svih est carstava prelaze u novi spiralni ciklus, na isti nain ali u novim oblicima, da bi ponovno prola kroz est carstava ili sfera tog spiralnog ciklusa, i tako dalje kroz nove cikluse cijelu vjenost. U svakom ciklusu bia doivljavaju kulminaciju tame kako bi u istom tom ciklusu mogla doivjeti kulminaciju svjetlosti. S obzirom da bia u svakom spiralnom ciklusu ob navljaju doivljavanje kulminacije tame, time se obnavlja i odrava njihova vjena sposobnost doivljavanja ivota, njihova sposobnost doivljavanja i razlikovanja izmeu svjetlosti i tame, izmeu dobra i zla, ona e se, pomou te sposobnosti i njihove slobodne volje, pojaviti u svijetloj epohi svake spirale kao savreni ovjek poput Boga i njemu nalik, i na taj nain biti jedno s Bo gom kroz itavu vjenost.

10. POGLAVLJE: Zato postoje primitivnost i patnje ili epoha Sudnjega dana Svi poznajemo to prethodno spomenuto doivljavanje ivota, jer ga svi doiv ljavamo. Vidimo da se to doivljavanje, koje takoer sadri manifestaciju ili stvaranje, protee od vrhunca mrnje do vrhunca ljubavi, to ujedno znai od vrhunca okrutnosti do vrhunca humanosti. A na pitanje zato uope postoje primitivnost, neznanje, mrnja i patnja ili takozvano "zlo", zato doivljavanje ivota bia ne predstavlja trajno ili neprekinuto doivljavanje mudrosti i lju bavi, odgovor moe biti samo ovo: da bi se ivot uope mogao doivljavati on mora predstavljati doivljavanje kontrasta. Svako je iskustvo mogue isklju ivo zahvaljujui injenici da je oznaeno svojim kontrastom ili suprotnou. Kako bi umjetnik mogao naslikati sliku ukoliko bi postojala samo jedna boja, ili da je sve apsolutno iste boje? Kako bi mogle postojati zvune slike, muzi ka djela i si. ako bi postojao samo jedan zvuk ili nota? U tom sluaju, kako bi uope jezik bio mogu? Kako bi se mogla doivjeti iskustva dobrobiti, sree i radosti ukoliko netko prethodno nije doivio neugodnosti, nesreu i patnju? U onoj mjeri u kojoj je netko proivio patnju ili nesretnu sudbinu on doivlja va suprotnost toj sudbini kao dobrobit, svjetlost i sreu. Da bi iva bia mogla doivjeti najvii oblik sree i blaenstva, radosti i savrenstva u doivljavanju ivota, ona apsolutno moraju doivjeti suprotnost tog visokog oblika doiv ljavanja ivota, to znai tamu i patnju. Zato je nain doivljavanja ivota svih ivih bia organiziran u obliku spiralnih ciklusa. Ti su spiralni ciklusi podi jeljeni na odreena podruja svijesti koja se proteu od kulminacije tame do kulminacije svjetlosti, to je istovjetno kulminaciji mrnje i kulminaciji

11. POGLAVLJE Demonska svijest ili kulminacija tame

iva bia, dakle, u takvom ciklusu prolaze kroz sva mogua ivotna iskustva, manifestacije i stvaranje. Ukoliko pogledamo biljne oblike ivota, vidjet emo da se na fizikom planu njihova psiha sastoji samo od instinktivnih kretanja ili instinktivnog stvaranja. Biljka moe tek nejasno opaati ugodu i neugodu. Ona ne moe analizirati ugodu ili neugodu i tako ju doivjeti kao injenicu dnevne svijesti. No, biljni organizmi evolucijom postaju ivotinjski organizmi. Ti organizmi poslije evoluiraju u ljudske organizme. I na tom stupnju trenutno nalazimo zemaljske ljude. Oni jo uvijek imaju preteno ivotinjsku prirodu u svojem mentalitetu i ponaanju, dok su s druge strane, u odreenoj mjeri, ra zvili ljudsku psihu ili mentalitet. Od ljudske prirode uglavnom su se razvile in telektualne sposobnosti. Zahvaljujui stjecanju ljudskih intelektualnih sposob nosti, a da jo nisu razvijene ljudske humane sposobnosti, ponaanje e takvog ovjeka biti izrazito ivotinjsko jer je u tom sluaju dominantan ivotinjski princip. U skladu s injenicom da takva osoba, pomou svoje ljudske inteli gencije, moe dovesti svoje ivotinjske sklonosti do krajnosti, ona ima udjela

344

Martinus

ovjeanstvo u jedinstvu s Bogom

345

u stvaranju kulminacije tame. Ni jedno bie na Zemlji ne moe se usporediti sa zemaljskim ovjekom u irenju masakra, sakaenja, mrnje i osvete, rata i krvoprolia ili smrti i unitenja drugih bia. Zemaljski su ljudi nadili ivotinj ski stupanj po pitanju intelektualnosti, ali jo se uvijek nalaze na ivotinjskom stupnju kada je u pitanju humanost i ljubav. Zbog toga ne predstavljaju niti iste ivotinje niti ista ljudska bia. Oni su, dakle, bia mentalne tame. Njihov se ubilaki mentalitet i mentalitet nanoenja bola moe oznaiti samo kao "demonska svijest". Oni predstavljaju suprotnost savrenom ljudskom biu u najistijem obliku, koje moe odailjati iskljuivo intelektualizirane osjeaje, to je isto to i pravda i ljubav. Kroz tu demonsku svijest ili krajnji ivotinj ski mentalitet zemaljski ljudi doivljavaju kontrast zahvaljujui kojem, kao to smo ve spomenuli, stjeu sposobnost doivljavanja svjetlosti.

velikim dijelom populacije, i postaju u odreenoj mjeri idealima u znanosti, umjetnosti, literaturi i filmu. Trajni je, pravi mir, za kojim ljudi poinju eznuti, nemogu u svijetu sve dok rat jo uvijek bjesni itavom Zemljom, a pod kon trolom je tek tu i tamo, samo pomou zastraujuih oruanih primirja i rav notee snaga. A kako su proli ti ratoborni vladari koji su vjerovali da mogu spasiti ovjeanstvo oruanom silom, muenjem, ubijanjem i usmrivanjem? Nisu li oni bijedno zavrili u ratnom ponoru bez dna u koji su, s tako velikom energijom, vodili mnotvo ljudi? Oni nisu poznavali vjeni zakon koji kae: "Vrati ma u svoje korice, jer tko se maa laa od maa e i poginuti"; "to ovjek sije, to e i eti"; "to elite da drugi vama ine, inite i vi njima". Poblie smo promotrili Sudnji dan ili kulminaciju tame i vidjeli njegove uasne uvjete. Kao to smo ve rekli, ti uvjeti ni na koji nain nisu kazna za po injene grijehe. Kada je u pitanju Bog, tu nema ni govora o bilo kakvoj ljutnji, kazni ili osvetoljubivosti. Ono to smo vidjeli iskljuivo predstavlja krenje za kona i principa koji odreuju neprestano postojanje univerzuma ili kozmosa. Budui da su ti zakoni i principi vjeni realiteti i nikako ne mogu biti dokinuti ili uniteni, ljudi su ti koji izvlae krai kraj. Tako e svi oni koji kre ono to je vjeno i neunitivo izvui deblji kraj. To je vjeno nepromjenjiv zakon da ovjek moe eti iskljuivo ono to je posijao. ovjek ne moe sijati jeam i iz tog sjemena dobiti penicu. ovjek ne moe sijati ljutnju, mrnju i ogorenost prema svojim blinjima, a nakon toga eti njihovu simpatiju ili ljubav. Sjetva i etva su, bilo isto fizika ili duhovna, vjeno povezani nepobitnim zakonom, naime zakonom uzroka i posljedice. U svojem neznanju ljudi se ponaaju i postupaju na nain da zakon uzroka i posljedica u njihovu sudbinu donosi nesreu. No, pomou tog zakona sudbine, koji odreuje da se svako oitova nje energije mora vratiti svojem izvoru, sva e bia doivjeti posljedice svojeg ponaanja prema okolini. Tako e sami moi stvarati svoju sudbinu, pa e ona postati blagoslov, srea i radost kako za njih same tako i za druge. Uvidjet e da kada siju mrnju da e i eti mrnju, a isto tako e eti ljubav kada budu sijali ljubav. Epoha Sudnjega dana nije nita manje nego kozmiko psiholoko obrazovanje. Kroz dogaaje Sudnjega dana Bog pokazuje ljudima to moraju a to ne trebaju initi, kojim ljudima moraju omoguiti vlast a kojim ljudima ne smiju prepusti najviu mo. Mrani dogaaji ovog stoljea govore svojim jasnim, boanstvenim jezikom, pokazujui kao injenicu da rat uzrokuje rat, kao i da se rat nikako ne moe iskorijeniti ratom. Ovdje moramo ponoviti: "Tko se maa laa, od maa e i poginuti". to to, u stvari, vidimo u uasima Sudnjega dana? Zato svi ti milijuni ljudi koji su bili mueni u tom paklu Armagedona nisu bili zatieni? Nisu bili zatieni jer ih je sada pogodio rezultat nesretnog naina ponaanja koje su

12. POGLAVLJE Sudnji je dan kozmiko psiholoko obrazovanje

Prema tome, kroz kulminirajue stanje tame ili Sudnjega dana Bog moe pre obraziti bia u ovjeka na svoju sliku i priliku. Ovdje bia poinju osjeati posljedice smrtonosnog mranog postojanja koje uzrokuju svojim blinjima. Kroz posljedice koje uzrokuju nesretne sudbine i stanja patnje bia e nauiti kako treba ivjeti i kako ne treba ivjeti, kako se treba ponaati prema svojim blinjima i kako se prema njima ne treba ponaati. S obzirom da ivimo u epohi Sudnjega dana koja je pro reena u Bibliji nije teko promatrati i uvi djeti kako Bog pomou te epohe stvara uistinu savrenog ovjeka. Vidimo kako propadaju stare tradicije. Religiozna kraljevska vlast pomou koje je Bog upravljao i vodio ljude u prolosti, sada postoji samo kao sjena onoga to je nekada bila. Ljudi sami ele imati mo i oni sami ele vladati. Vidjeli smo kako vrlo nerazvijeni ljudi, u kojima ivotinja jo uvijek uvelike prevladava, dolaze na vrhunce moi, usmjeravajui oruanom silom i velikim bubnjevima milijune ljudi ka zastranjivanjima, sakaenjima i ratnim masakrima ubilakog principa. I koji je rezultat njihove moi? to su ostavili ljudima iza sebe? Osta vili su u ruevinama velike kulturne centre ili metropole. Oni su ubili oeve milijuna djece, supruge milijuna supruga, uinili su invalidima milijune ljudi, osim milijuna ljudi koji su smrtno stradali u koncentracionim logorima i plin skim komorama, ili umrli na samim bojitima. Oni su posvuda ostavili glad, bijedu i siromatvo. Nemoral, materijalizam i bezbonost prevladavaju meu

346

Martinus

ovjeanstvo u jedinstvu s nogom

347

prakticirali u brojnim prethodnim ivotima. Oni su poeli sjeme koje su posi jali u prolim ivotima. Istina je da se dotini ljudi ne mogu sjetiti svojih pret hodnih ivota i zato ne mogu razumjeti da su oni sami stvorili uzroke svoje nesretne sudbine. No, to ne moe osloboditi bia od takve sudbine. Takva sudbina ima svrhu upravo da razvije u biu sposobnost simpatije, na nain da moe nastati sposobnost humanosti, i da bie, s razvojem ove sposobnosti, moe poeti voljeti svojeg blinjeg kao samoga sebe, to predstavlja potpu no ispunjenje zakona ivota. S obzirom da bie na taj nain anje sudbinu koju je uzrokovalo drugima, ono dugorono gledano mora doi do spoznaje 0 vlastitoj situaciji. A s tom spoznajom ono poinje mijenjati svoje djelovanje 1 ponaanje ili nain postojanja kako bi postalo na radost i blagoslov svojoj okolini ili svojim blinjima. Kako znamo da organizmi ili tijela koji su usmreni i osakaeni nisu isto to i ivo bie, ve da su to samo sredstva istog tog bia, u apsolutnom smislu nitko ne umire zbog postojanja tame ili Sudnjega dana. Svatko preivljava ak i najgora stanja tame i u svoj novi zemaljski ivot donosi iskustva u obliku darova, talenata i karakternih osobina. Iskustva patnje ne samo da potiu ra zvoj inteligencije ve ona kod bia potiu, kao to smo ve spomenuli, razvoj humanosti. Zahvaljujui svakom zemaljskom ivotu u kojem ivo bie do ivljava mranu sudbinu i nain postojanja, ono postaje sve humanije ili sve vie ispunjeno ljubavlju da bi naposljetku u potpunosti moglo ispuniti zakon da ljubi svojeg blinjeg kao samoga sebe, a to je ispunjenje Bojeg stvaranja ovjeka na svoju sliku i priliku.

Kako e zemaljski ljudi postupno ispunjavati ovaj nain postojanja zako na ivota, presuit e uzroni izvori ije krvave posljedice poput rijeke Sud njega dana od vremena do vremena protjeu kroz mentalitet i nain posto janja ovjeanstva. I nad iezavajuom tamom ovog Armagedona ja vidim vjeni mir u obliku sjajnog i toplog sunca koje izlazi nad carstvom u kojem se ispunila Boja zapovijed "Neka bude svjetlost". Zemaljski su ljudi postali jedno s Bogom.

13. POGLAVLJE ovjeanstvo u jedinstvu s Bogom

ovjek poput Boga i njemu nalik istovjetan je biu iji manifestacija i stvara nje u krajnjem sluaj predstavljaju samo radost i blagoslov za iva bia - ui stinu, za sve i svakoga. To je bie koje iz dubina svoje due voli svojeg blinjeg kao samoga sebe, na taj nain ispunjavajui zakon ivota, koji prikazuje struk turu spasenja svijeta koju je odredio Krist: Ljubite svoje neprijatelje, blagosliv ljajte one koji vas proklinju, inite dobro onima koji vas mrze, i molite za one koji vas bezobzirno iskoritavaju i proganjaju, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji ini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kia pada pravednima i nepravednima.

Sadraj
NA ROENJU MOJE MISIJE
1. POGLAVLJE 2. POGLAVLJE 3. POGLAVLJB 4. POGLAVLJU 5. POGLAVLJE 6. POGLAVLJE 7. POGLAVLJE

Prole i sadanje objave 3 Ne sudi! 4 Kome je namijenjeno "Roenje moje misije" 5 Zato "objave" i danas ne bi bile mogue kao to su to bile u prolosti?

Isus najavljuje budue objave 7 Samo se pomou ljubavi moe ostvariti djelovanje Svetog duha 8 Nije namjera iniciranog da kopira objave ostalih posveenih pojedinaca, ve samo da u mentalnom i moralnom pogledu produbi ovjekovo razumijevanje ivota 9 Tri reakcije na izvjetaj o roenju moje misije Moja elja mojim itateljima 11

H. I'( > ( . I . \ V I . | !

10 11 12

9. POGLAVLJE
H i . I( n ,1 \ \ I II

O n o to je bitno u ovom izvjetaju i osnova moje pojave Situacija u kojoj je potrebnije govoriti nego utjeti Zato je moja sveta dunost govoriti 14 Stanje prije mojeg duhovnog buenja 14 Moja je duhovna iskustva potaknula meditacija 15 Cemu su moji prijatelji bili svjedoci Kristoliko bie u zasljepljujuoj slavi Zlatno vatreno krtenje 17 Posljedica zlatnog vatrenog krtenja 16 16 18

11.1'(Kil.AVLJE

12. POGLAVLJE 13. POGI.AVI.J1-: 14. POGLAVLJE 15. POGLAVLJE 16. POGLAVLJE 17. POGLAVLJE
IH. I'( > ( , l . \ V I |l

19. POGLAVLJE

Sto bi se dogodilo da moja iskustva nisu ostavila pozitivne rezultate koje mogu istraivati drugi? 19 Sto je za traitelja istine najvanije u mojim iskustvima 20 21 injenica koja prevladava nad miljenjima o mojim duhovnim iskustvima

20. POGLAVLJE 21. POGLAVI.JE

KOZMIKA SVIJEST
1. p o g l a v l j e 2. POGLAVLJE 3. POGLAVLJE 4. POGLAVLJE s. POGLAVLJE 6. POGLAVICE 7. POGLAVLJB Kozmika svijest i Boje stvaranje svjetlosti 25 Involucija i evolucija 26 Instinkt predstavlja ostatak prole "kozmike svijesti" 27 Sposobnost pamenja koja se nalazi iza osjetilne i opaajne sposobnost i 28 Da bi osjetilna reakcija mogla postati iskustvo ili znanje, ona se pomou koncentracije mora povezali s iskustvima jedinke 29 "Rat sviju protiv svih" pitanje je iskustava i opaanja 30 Svaka vrsta nesklada ima svoj korijen u nedovoljnom razvoju ili u intelektualnoj nezrelosti 31

350

Sadraj
Samo oni koji vole sve i svakoga imaju pravi mir u svojim srcima 32

Sadraj
25. P O G L A V L J E 26. P O G L A V L J E

351 63

8.

POGlJWLJE P< GLAVI II

Garancija da su moje kozmike analize istovjetne s vjenom istinom Zato moja misija moe biti i postao samo svjetlost 63

Ispravno razumijevanje ivota i iz toga proizlazea humanost prema svima i svemu ne moe se nametnuti niti jednome biu naredbom, muenjem ili kanjavanjem 33 Opaanje ivota nekog bia njegov je "kompas sudbine" 34 35

10.

POGLAVLJE

ll.POGLAVI.JF. 12. P O G L A V L J E

Savreno sretna sudbina ne moe se dosei vjerovanjem u "snagu maa" Sve dok se bie nalazi na stupnju kozmikog djetinjstva, ono ne moe vidjeti savrenstvo ili "sveljubav" u prirodi ili svemiru 36 Ljudi su jo uvijek nedovrena bia u manifestaciji boanskog plana svijeta to je to to pretvara ljude u humaniste i stvara "kozmiku svijest" opratanja 41 39 Put ka "kozmikoj svijesti" vodi kroz razvoj sposobnosti razumijevanja i

PUT KA INICIJACIJI
38
1. P O G L A V L J E 2. P O G L A V L J E

iv i'(kilavije
14. P O G L A V L J E 15. P O G L A V L J E

Svakodnevni ivot na Zemlji boanstvena je avantura Lutanje u tami 68

67 68

v POOI-AVI.JK
4. P O G L A V L J E 5. P O G L A V L J E 6. P O G L A V L J E 7. P O G 1 . A V L J E

Kada ljudsko znanje postane prokletstvo umjesto blagoslova Doivljavanje smrti umjesto ivota Klju od vrata mudrosti Ponos i poniznost 70 71 72 70 69

PO PITANJU MOJIH KOZMIKIH ANALIZA

1. P O G L A V L J E 2. P O G L A V L J E

Zato je poniznost apsolutno neophodna Kada se "mali pojedinac" smatra "velikim"

8. P O G L A V L J E

' i'< to je potrebno da bi se razumjele kozmike anali/e Osjeajno bie i intelektualno bie Visokointelektualno ljudsko bie 46 47 48 48 50 51 45

K .i.AVI.JE

Nije udnja za bogatstvom i au ono to ini uistinu velikog ovjeka to je karakteristika zamiljene ili umjetne veliine Bogata i "uica igle" ili uvari praga Pravi i lani "aristokrat" javljaju kao bogate i siromane 75 76 77 77 74 73

72

hi POGLAVLJE u. POGLAVLJE

.POGLAVLJE
4. P O G L A V L J E

P( > ( ; L A V I J E

Kada bogata dolazi u duhovni konflikt sa svojim nainom ivota 74 Isto kao to pojedinci mogu biti bogad i siromani, tako se i nacije sudbinski Pravo se bogatstvo ne moe niti kupid niti prodati Zato pravi aristokrat nije prepoznat Umjetna razlika u poloaju Simpatije i antipatije bogataa Vrlo loe prikrivena tatina 77 78 79 80 80

Visoka intelektualnost ili biti jedno s Ocem Savreno opaanje primidvne misaone klime

li po(;i win 14. POGLAVLJE

15. P O G L A V L J E 16. P O G L A V L J E 17 P O G L A V I J E

s.

POC.I

win

6. POGLAVLJE
7. P O G 1 . A V I . J I - : 8. P O G L A V L J E 9. P O G L A V L J E

Po pitanju ideje da su "Boji putovi nedokuivi" 49 Opaanje koje pode vjeru u smrt umjesto vjere u ivot Materijalisdki traitelji i "univerzalna ljubav" Sposobnost doivljavanja Boga svemira Simpatije i antipatije 52 53 54 50 52

Bia koja ogranieno razmiljaju i zato ne mogu "vidjeti Boga"

li),

POGLAVLJE

is

POOLAVIJE

11. P O G L A V L J E 12. P O G L A V I . J I ' , 13.

i';
55

p >GLAVLJE <

Zamiljeni vii poloaj i "Carevo novo ruho"

POGi.AVi.jF.

Duhovna ravnotea i vjeni mir, Sveti duh ili veliko roenje Najvea prepreka za postignue najvieg znanja Svako tko se uzvisi bit e ponien najvie znanje 55 57

2 0 . POGLAVLJE 2 1 . POGLAVLJE

Primitivna tatina kod kulturnog kao i kod primitivnog ovjeka naprednog ovjeka 81 82 82

14. POGLAVLJE 15. POGLAVLJE 16. POGLAVLJE 17. POGLAVLJE 18. POGLAVLJE
19. P O G L A V L J E

22 pool . wi u Sveano odijelo ne pretvara kriminalca u sveca i li u duhovno 23. POGLAVLJE

24. P O G L A V L J E 25. P O G L A V L J E 26.

Kome se poinje pribliavati Kraljevstvo nebesko, kozmika svijest ili Zato ovjek ne bi trebao sudid ili biti netolerantan prema drugima 56 Dobro tlo za novi kozmiki impuls svijeta uzvienih injenica svakodnevnom ivotu 57 58 59 59 60 3 2 . POGLAVLJE 61 61 Reakcije osjeajnog i intelektualnog bia na moje interpretacije Ona bia u kojima "slika Boja" postaje vidljiva u njihovom 2 7 . POGLAVLJE
28. P O G L A V L J E

Kada primitivna "tatina" na kraju uzrokuje "poniznost" u arogantnom umu Ponos na religioznom podruju

p Kii.AVi.jE <

Okrecni grobovi koji u sebi sadre mrtvake kosti i svakojake neistoe Svatko tko se uzdie bit e ponien, a svatko tko se ponizuje biti e uzdignut 84 85 87 86 87 88 89 Jo uvijek postoje nezadovoljni "radnici u vinogradu" Lani Kristi, lani proroci i lane okultne osobe Kada se mala svijea takmii sa suncem iskustva ili kozmiku vidovitost je ispunjen razumijevanjem i ljubavlju Sto to otkriva lanog proroka ili lanu duhovnu osobu

83

2 0 . POGLAVLJE 2 1 . POGLAVLJE 2 2 . POGLAVLJE 23. POGLAVLJE 24. POGLAVLJE

Kada je netko razoaran svojim prijateljima koji nisu zainteresirani za duhovnu znanost Kako bi se ljudi za koje duhovna znanost predstavlja ivotnu osnovu trebali ponaao prema drugim biima Izvor iz kojeg crpim svoje znanje Kada koristim izraz : " M o j Otac i ja smo jedno" Moje kozmiko iskustvo ili iskustvo Svetog duha

2 9 . POGLAVLJE 3 0 . POGLAVLJE
31. P O G L A V L J E

Ponos predstavlja najuinkovitije zatvaranje osjetila za via okultna ovjek postaje prijatelj i iskazuje puno povjerenje samo ovjeku koji

352

Sadraj
Kako ovjek putem spoznaje o vlastitom nesavrenstvu dolazi u kontakt s evolucijom i stvarnim ivotom 90 to je to "poniznost" 91 Poniznost uklanja "uvare praga" i otvara vrata inicijacije za "izgubljenog sina", koji na taj nain postaje jedno sa svojim vjenim Ocem 91
34. POGLAVLJE

Sadraj
Lice boje 119 Zato za adama nije bilo dobro da bude sam Stanje ovjeka demona 121 Dovreni ovjek poput boga i kraljevstvo nebesko

353

33. P O G L A V L J E

v.
36. 37,

POGLAVLJE
POGLAVLJE POGLAVLJE

120 122

34. P O G L A V L J E 35. P O G L A V L J E

IVOTNI PUT BRAK I UNIVERZALNA LJUBAV

l i'( IGLAVLJE 2. POGLAVLJE 3. POGLAVLJE 4. POGLAVLJE 5. POGLAVLJE 6. POGLAVLJE 7. POGLAVLJE 1.
POGLAVLJE

Vjeni put

125 126 127 128

Mentalna zbunjenost ovjeanstva

95 96

2. POGLAVLJE 3.
POGLAVLJE

Kozmiko disanje i vjeni kontrasti

Jedenje plodova s drveta znanja 95 Boje stvaranje ovjeka nije stvaranje novog ivog bia Besmrtnost bia 97 Boje stvaranje ovjeka na svoju sliku 98 Razliiti stupnjevi u stvaranju ovjeka 98 Doivljavanje tame je neophodno potrebno da bi se mogla doivjeti svjetlost 99

Primarno i sekundarno stanje svijesti Boga i vjeno obnavljanje ivota Podruje tame ili kozmika kola mudrosti ivotna avantura 129

4. POGLAVLJE 5. 6.
POGLAVLJE POGLAVLJE POGLAVLJE

ivo bie kao vjeni stvaratelj s vjenom sposobnou doivljavanja 130 Boje objavljivanje samoga SCbc i izlazak 12 kozmike /unske / o n e za zemaljska ljudska bia 131

8. POGLAVLJE 9. POGLAVLJE 10. POGLAVLJE 11. POGIJVVLJE 12. POGLAVLJE 13. POGLAVLJE II. l'(IGLAVLJE

Tama je inicijacija 99 Stvaranje Eve, zmija i pad simbolini su izrazi za neto to se stvarno dogaa 100 to simbolizira pojam "Adam" 100 "Usnuli Adam" kojemu je bog odstranio rebro Stvaranje Eve 101 101
1.
POGLAVLJE

MENTALNI ZATVORI
Prikrivena kozmika poruka ljeta 135 Gledano iz kozmike perspektive veina ljudi jo uvijek su "mrtve due" Veina ljudi jo uvijek gleda na pozornicu prirode kao na izraz sluajnosti iva se bia nalaze na razliitim stupnjevima evolucije 137 "Pogani" i "krani"
I

Boji duh u tami 102 in parenja ili spolni odnos i brak kao neto sveto ili kao oaza u kulminaciji tame 103 Poinje se pojavljivati univerzalna ljubav ili ljubav prema blinjem ( hl jednopolnog stanja do dvopolnog stanja 105 Privremeno prebivalite nedovrenog ovjeka u evoluciji ili u bojem stvaranju ljudskog bia 105 Univerzalna ljubav i kraljevstvo nebesko Poeci univerzalne ljubavi kod ovjeanstva Univerzalna e ljubav zamijeniti branu ljubav Bia prestaju biti mukarci ili ene 108 109 110 112 ovjeanstvo i promjena svjetske kulture Biblijska zapovijed dvjema svjetskim epohama Zona nesretnih brakova 111 112 113 106 107 107 104

2. P O G L A V L J E

136 136

3.

POGLAVLJE POGLAVLJE

15. POGLAVLJE
16.

5 POGLAVLJA (,. P O G L A V L J E

\B
139 139

i'(

K,i \v;

Razlika izmeu pogana i krana nije tako velika kao to veina ljudi misli Zemaljski ovjek jo uvijek nije potpuno razvijeno ljudsko bie "Grinja savjesti " 140 Zemaljski ovjek ivi u skladu s mijeanim moralom Zato je zemaljski ovjek nesretan Mentalni zatvori 143 Smisao ivota Kozmika sloboda to inicirani zna Bit zakona odmazde 144 145 146 147 148 142 143 141

17. POGLAVLJE

7. 8. 9.

POGLAVLJE POGLAVLJE POGLAVLJE POGIJVVLJE

18. POGLAVLJE 19. POGLAVLJE 20. POGLAVLJE 21.POGIJiVI.JE 22. POGLAVLJE 23. POGLAVLJE 24. POGLAVLJE 25. POGIJVVLJE 26. 1>< >(iLAVLJE 27. POGLAVLJE 28. POGLAVLJE 29. POGLAVLJE 30. POGLAVLJE 31. POGLAVLJE 32. POGLAVLJE
33. P O G L A V L J E

10.

U. POGLAVLJE

12. 13. 14. 15.

POGLAVLJE POGLAVLJE POGLAVLJE POGIJVVLJE

Zemaljski ovjek vie voli uzimati nego davati

Univerzalna ljubav preobraava bie u ovjeka poput boga i njemu nalik Kada je univerzalna ljubav zamijenila branu ljubav Poeci univerzalne ljubavi i njeno proganjanje 113 Zato primitivni ovjek proganja univerzalnu ljubav? Meunarodno svjetsko kraljevstvo 115 Mojsijeva misija i Kristova misija 116 Materijalizacija i dematerijalizacija 116 Nadzemaljske metode stvaranja ili uda 117 Dovreni ljudi u biblijskim otkrivenjima 117

16. POGLAVLJE
17. 18. 19. 20.
POGLAVLJE POGLAVLJE POGIJVVLJE POGLAVLJE

to se otkriva kroz ovjekovu potrebu da osuuje druge to zemaljski ovjek zna a to ne zna 150 Sve dok pojedinac mrzi i proganja 151 Jedini put izlaska iz mentalnih zatvora ivota

152

354

Sadraj
SEKUNDARNO I PRIMARNO USKRSNUE
> i'< ) < (, i'( < (
.LAVLJIi LAVLJE

Sadraj
Vea osjetljivost i bolja sposobnost razmiljanja Mentalni konflikti i autosugestija Posljedice samo-tiraniziranja Novi ljudski uvjet ivota 193 194 195 191 192 190 191

355

Veza izmeu sposobnosti razmiljanja i egoizma ili sebinosti Teki teret samosaaljenja ili "muenitva"

1. P< K I L A V I J I - :

Isusovo uskrsnue iz groba

155

7. P O G I J V V L J E

2.

POGLAVLJE

Stvarno primarno uskrsnue u Isusovom ivom bilo je zasjenjeno uzbuenjem kranskog svijeta oko Isusovog sekundarnog "uskrsnua" ili materijalizacije pr njegovim uenicima 156 156 158 Materijalizacija i dematerijalizacija

8. P O G L A V L J E
9.POGLAVLJE

ni. POGLAVLJE

v POGLAVLJE
4. P O G L A V L J E

u. POGLAVLJE Zivotnodajua sila postojanja i ljubav prema blinjem

Obina materijalizacija ili stvaranje embrija u majinoj utrobi roenja" koje moe uzdii reinkarnaciju iznad dananjeg oblika fizikog roenja i smrti 159 160

5. POGLAVLJE

Privremena materijalizacija jednoga e dana postati neka vrsta "djevianskog

KROZ PRAZNI PROSTOR SVEMIRA

1. P O G L A V L J E
2. P O G L A V L J E

6. POGLAVLJE
7. POGLAVLJE 8. POGIJVVLJE 9. POGLAVLJE

Princip materijalizacije i Isusovo "djeviansko roenje" grupama i krugovima 161 162

Zato su materijalizacije tako rijetke i javljaju se samo u intimnim i zatvorenim Isusovo sekundarno i primarno "uskrsnue" primarnog uskrsnua 163 1

Udaljenosti u svemiru

199 200 200 201 202

Nastanak i nestanak zvjezdanih sustava Prazni je prostor duhovni svijet Religiozna i intelektualna primitivnost Zato je Bog "na nebu" "Roenje" i "smrt" 203 202

3. POGLAVLJE
4.

Pogreno gledanje Kranstva na sekundarno uskrsnue na raun

POGLAVijE
POGLAVLJE

s.
7 >

Na svijet misli predstavlja dio praznog prostora ili nevidljivog svijeta

10.1'<

JGLAVLJB "Primarno uskrsnue" kao sjajni cilj Boje volje za zemaljsko ljudsko bie

6. P O G L A V L J E POGLAVLJE
1

8 i' PRINCIP REINKARNACIJE

1. P O G L A V L J E
2. P O G L A V L J E 3. P O G L A V L J E

N .LAVLJE

9. P O G L A V L J E
ML POGLAVLJE u.
POGLAVLJE

Nae vjeno "Jastvo" koje se nalazi iza materije Fiziki je svijet sekundarni svijet u fizikom stanju 207 206

204

Za najvie duhovne sposobnosti i osjetila ne postoji prazan prostor 205 Zemlja je ivi organizam koji ne moemo napustiti dok se nalazimo

Smrt vie nee predstavljati misterij Preobraaj organizma 170

169 171 172 173

Zamjena organizama kod zemaljskog ovjeka Potpuna i djelomina zamjena organizma Uei se ivjeti mi zapravo uimo umrijeti

4. POGLAVLJE 5. POGLAVLJE

BESMRTNOST IVIH BIA 1. POGLAVLJE

Samo se kroz spoznaju o besmrtnosti bia moe otkriti pravednost njihovih sretnih i nesretnih sudbina 211 Da bi postigao najvie savrenstvo ili postao "ovjek poput Boga", neophodno je da ovjek svojim intelektom doivi Boju ljubav i pravednost u svemiru
3. P O G L A V L J E :

GALAKTIKE U SVEMIRU
1. p o g i j \ V L J E
2. P O G I J V V L J E 3. P O G I J V V L J E 4. P O G I J V V L J E

2.

POGLAVLJE

Fiziki prostor

177 178 179

ISO

Makrokozmos i mikrokozmos Kaotina svijest i kozmika svijest Nunost duhovnih perspektiva "Prazan prostor" nije prazan ovjek i kozmos 182 181

212 212 214

to nam potvruje evolucija ivih bia Ako su iva bia besmrtna Besmrtna struktura ivog bia 215

Samo to nije stvoren "ovjek poput Boga" 180

4. POGLAVLJE

Kako je neznanje stvorilo praznovjerje da su iva bia "smrtna" 216 218

5. P O G I J V V L J E

6. POGLAVLJE
7. P O G L A V L J E

5. POGLAVLJB 6. POGLAVLJE 7. POGLAVLJE

Besmrtnost i pravednost sudbina ivih bia

NEPRIRODNI UMOR
I.POGLAVLJE 2. POGLAVLJE
3. P O G L A V L J E
4.

POGLAVLJE

Umor i depresija u svim drutvenim klasama 187 Depresija i samosaaljenje 188 Mentalni invalidi 188 Veliko mentalno naprezanje kod modernog ovjeka

189

356

Sadraj NEOPHODNOST DUHOVNE ZNANOSTI KADA OVJEANSTVO SABOTIRA MILIONE SVOJIH VLASTITIH IVOTNIH STANICA
PRVI DIO

baarzaj

5b/

UZROK SUDBINE ZEMALJSKOG OVJEKA 1.

223 224 225

POGLAVLJE

Vjera u Boju osvetu i Boju naklonost 259 "rtva" i "pomirenje" u Kranstvu Iskustva patnje 261 262 264 Nae vlastito "raspee" 260

2. P O G L A V L J E 3. P O G L A V L J E 4. POGLAVLJE 5. P O G I A V L J E

1. P O G L A V L J E .

Situacija u kojoj su akademski obrazovani ljudi samo "laici" Zato znanost ne moe prihvadd znanje o duhovnom svijetu Postoji vie toga izmeu neba i zemlje od kamena, vode i zraka Kada netko napusti ive injenice kako bi ivio od mrtvih za pravu sreu 226 227 228 226 Rjeenja u obliku teina i mjera ne mogu biti odgovarajua osnova Pravi uzrok sadanje nesretne sudbine ovjeanstva uspostaviti mentalnu ili duhovnu stabilnost ovjeanstva

2. POGLAVLJE
3. P O G L A V L J E 4. P O G L A V L J E

Sami smo uzrok nae vlastite sudbine

s POGLAVLJE
6. P O G L A V L J E
7.

POGLAVLJE

Jedino prava znanost o mislima ili duhovna znanost moe ponovno

PILAT, KRIST I BARABA

1. P O G L A V L J E

DRUGI DIO
K O M U N I Z A M I DEMOKRACIJA
8. P O G L A V L J E 9. P O G L A V L J E K). P O G L A V L J E

Uskrnje evanelje i temperament modernog ovjeka Tri uloge u ljudskoj psihi Pilatova dobra volja 270 270 271 272 272 268 Pilatov mentalitet kao prevladavajui temperament Kompromisna rjeenja Strah od miljenja "drugih" Nikodcmov i Pilatov mentalitet Ozbiljna situacija modernog Pilata "Uskrsnue" ili "veliko roenje"

267 269

2. P O G L A V L J E
3. P O G L A V L J E 4. P O G L A V L J E

to je to znanost"

229 229 230

ovjeanstvo se nalazi na putu ka diktaturi

5. P O G L A V L J E 6. P O G L A V L J E 7. P O G L A V L J E 8. P O G L A V L J E

to su prava demokracija" i pravi komunizam", a to oni ne mogu biti su trebali postati 231

u. POGLAVLJE Kako su demokracija i komunizam postali suprotnost onoga to

12. P O G L A V L J E
13. P O G L A V L J E 14. P O G L A V L J E 15. P O G L A V L J E 16. P O G L A V L J E

Kako diktatura poraava kako religiju tako i materijalistiku znanost Niti jedna nacionalna vlada ne moe ukloniti bijedu Zabluda velike veine 234 235 Sto ljudi prije svega moraju initi 233

232

9. P O G L A V L J E 10. P O G L A V L J E

Manifestacija Kristovog mentaliteta vodi ka "raspeu" ah' i ka "uskrsnuu" 274

273

Spasenje ovjeanstva nije pitanje dobara ili novca, ve psihiki problem Duhovna znanost i mir 238

236 237

17. POGlJWLJE Spasenje svijeta predstavljaju sve drave svijeta ujedinjene u jednu vladu is.
POGLAVLJE

SVJETSKE RELIGIJE I SVJETSKI POLITIARI

1. P O G L A V L J E

Misterij svakodnevnog ivota

279 283

2. P O G L A V L J E
3. P O G L A V L J E

emu ratovi, Armagedon i patnje? 280 ovjekovo nerazumijevanje kranskih ideala to epoha Sudnjeg dana zapravo znai Religija i politika su istovjetne 285 284

PRIMITIVNOST I PRAZNOVJERJE
1. P O G L A V L J E

4. P O G L A V L J E 5. P O G L A V L J E

Kako primitivnost i praznovjerje dovode kulture do propasti ili Armagedona koji je proreen u Bibliji 243 245
1. P O G L A V L J E

2. P O G L A V L J E

Zato nije opravdano tvrdili da je dananja kultura osloboena primitivnosti i praznovjerja

ZATO BISMO TREBALI OPROSTITI SVOJEM BLINJEM

Zakonodavstvo i drava u nae vrijeme 291 Zakoni s povratnim uinkom Borba za slobodu i Kranstvo Kranstvo i vjetina ratovanja "Molitva" za pobjedu suparnikih strana Kristovo je ponaanje pravo Kranstvo ovjek na Boju sliku ovjek u obliku Sfinge 295 296 291 292 293 294 294

3. P O G L A V L J E

Savreni ovjek poput Boga i njegova savrena svjetska kultura ili carstvo na zemlji 247 248 Nedovrene strane dananje moderne kulture. B r o j i : ovjekov smrtonosan odnos prema ivotinjama Nedovrene strane sadanje moderne kulture. Broj 2: ovjekova fatalna glad za otrovima 250 Nedovrene strane dananje moderne kulture. Broj 3: Armagedon 253 255 " N e sudi..."
2. P O G L A V L J E
.3. P O G L A V L J E

4. P O G L A V L J E

5. P O G L A V L J E :

4. POGLAVLJE
5. P O G L A V L J E 6. P O G I A V L J E
7.

6. P O G L A V L J E .

POGLAVLJE

7.

POGLAVLJE

8. P O G I A V L J E

358
9. P O G L A V L J E 10. P O G L A V L J E

Sadraj
Instinkt samoouvanja i nain ponaanja 296 Zemaljski ovjek predstavlja prekretnicu u evoluciji Principi moi i pravednosti 298 Stvaranje sudbine i ivotinjsko u ovjekovoj prirodi Krist kao primjer ljudske prirode 299
20 P O G L A V L J I '

Sadraj
Predmet meditacije :"Ne uvedi nas u napast" 327

297 298

21. P O G L A V L J E 22. P O G L A V L J E

u.

POGLAVLJE

Predmet meditacije: "Nego izbavi nas od zla" 328 Predmet meditacije: "Jer Tvoje je kraljevstvo, mo i slava u vijeke vjekova. Amen." 328 328 Molitva " O e na" najvei je predmet meditacije u ivom i put ka vjenoj svjetlosti

12. P O G L A V L J E 13. P O G L A V L J E

23. P O G L A V L J E

NA OLTARU LJUBAVI
1. P O G L A V L J E 2. P O G L A V L J E 3. P O G L A V L J E 4. P O G L A V L J E

OVJEANSTVOU JEDINSTVU S BOGOM

304 306 1.1'< K . I . win Biblijsko proroanstvo o Sudnjem danu i njegovo ostvarenje Sudnji dan nije kazna za poinjene grijehe 333 3. P O G L A V L J E Apsolutno sve je izraz ivota 334 4. P O G L A V L J E vrsta toka svemira 335 s. P O G L A V L J E Vjeni izvor svemira 336 6. P O G L A V L J E Dovreni i nedovreni procesi stvaranja u Bojoj manifestaciji
2. P O G L A V L J E 7. P O G I J V V L J E 8. P O G L A V L J E 9. P O G I J V V L J E 10. P O G L A V L J E

Evanelje ljubavi 303 Prakticiranje ljubavi kao spasenje svijeta

333

Opadajua vjera u providnost ili u ljubee, boanstveno upravljanje svijetom Moderne su civilizirane drave postale religiozne pustinje gdje je novac postao prevladavajua osnova ivota 306 Oboavanje idola i Armagedon 308 Kozmika je znanost spasenje svijeta dvadesetog stoljea Ispunjenje svih zakona 310 309

5. P O G L A V L J E 6. P O G L A V L J E 7. P O G L A V L J E

337

Boja je svijest ili univerzum objava ljubavi 338 Besmrtnost ivog bia 340 Meusobna ovisnost izmeu Boga i ivih bia koja je od ivotne vanosti Zato postoje primitivnost i patnje ili epoha Sudnjega dana Demonska svijest ili kulminacija tame 343 Sudnji je dan kozmiko psiholoko obrazovanje 344 ovjeanstvo u jedinstvu s Bogom 346 342

MEDITACIJA
1. P O G I J V V L J E 2. I ' O G I . A V I . | E 3. P O G L A V L J E

u. P O G L A V L J E
12. P O G L A V L J E 13. P O G L A V L J E

Materijalna meditacija ili razmiljanje 317 Da ivo hice nije duhovna pojava 317 Materijalna znanost ne moe ljudima pomoi u njihovim mentalnim krizama 318 Ljudima je potrebna posebna vrsta meditacije ili duhovnog naina razmiljanja 319 Zato ljudi postaju materijalisti Meditacija, kozmiki bljeskovi i sveti duh Primjeri kozmikih bljeskova 321 Isusovo preobraenje na gori 321 Pavlovo iskustvo kozmikog bljeska 322 323 319 320

4. P O G L A V L J E

5. P O G L A V L J E 6. P O G L A V L J E 7. P O G I J V V L J E 8. P O G L A V L J E 9. P O G L A V L J E 10. P O G L A V L J E 11. P O G L A V L J E

Uvjeti za doivljavanje prirodnih kozmikih bljeskova oblikom umjetnog vjebanja 324 325

Kozmiki bljeskovi u potpunosti dolaze sami od sebe, a ne nekim Molitva " O e na" 325

12. P O G L A V L J E 13. P O G L A V L J E 14. P O G L A V L J E

Predmet meditacije: " O e na"

Predmet meditacije: "Koji jesi na nebesima" 325 is. P O G L A V L J E Predmel meditacije: "Svelo je ime tvoje" 326 16. P( >Gi..\vi.|i Predmet meditacije: "Doi kraljevstvo tvoje" J26 17. P O G L A V L J E Predmet meditacije: "Neka bude volja tvoja kako na nebu tako i na Zemlji" 18. P( K . I win Predmet meditacije: "Daj nam kruh na svagdanji" 327 L9. P O G L A V L J E Predmet meditacije: "Oprosti nam grijehe nae kao to mi opratamo onima koji grijee protiv nas" 327

326

Tko je bio Martinus?

Do sada izdana Martinusova djela na hrvatskom jeziku MISTERIJ MOLITVE HRANA OVJEANSTVA SMRTI

Danski pisac Martinus moda je najznaajnija duhovna figura 20. stoljea. Roen 1890 godine, vrlo skromnog obrazovanja, radio je kao pastir, a zatim u raznim mljekarama irom Danske. 1918 postaje noni uvar, a 1920 inovnik u uredu mljekare u Kopenhagenu. U djetinjstvu je osjeao spontanu ljubav i potovanje prema svim ob licima ivota, a u mladosti javno iznosio otpor prema noenju oruja ili jedenju mesa, odnosno tijela drugih ivih bia. A onda je 1921. godine mljekarski pisar doivio spontano duhovno iskustvo koje klasina duhovna literatura naziva prosvjeUjenjem, stekao je kozmiku razinu razumijevanja i svjesno doivio vlastitu besmrtnost i prisutnost Boga. Nakon ovog uvida Martinus je poeo sam pisati. Vremenom je nastao TREI ZAVJET, sabrana djela koja sadre 7 tomova knjige "Livets bog", 4 toma knjige "Vjena slika svijeta", djelo "Logika" te tridesetak manjih knjiica s razliitim temama koje su upravo prevedene i na hrvatski jezik. Kroz TREI ZAVJET Martinus otkriva i znanstveno dokazuje slijedee : injenice postojanje Boga besmrtnost ivog bia reinkarnaciju kozmiku spiralu ivota ni i k roko /11 l o s , meukozmos, makrokozmos univerzalnu ljubav kao osnovnu ideju svemira istovjetnost ivih bia s Boanstvom, v r e m e n o m , prostorom i vjenou injenica da nitko ne m o e initi zlo i nitko ne moe iskusiti zlo injenicu da je sve vrlo dobro

IDEALNA SUDBINA

PUT U RAJ KROZ VRATA LIVETS BOG I VJENA SLIKA SVIJETA I USKRS

U pripremi LIVETS BOG (KNJIGA IVOTA) II. DIO VJENA SLIKA SVIJETA II. DIO

vie o martinusovoj kozmologiji na

www.martinus-cro.net