:: Lynne McTaggart - Polje :: Stranica 1 od 279 ::

:: Lynne McTaggart - Polje :: Stranica 2 od 279 :: SADRAJ

SADRAJ...........................................................................
............ 3
Pohvale polju...................................................................
................ 5
Zahvale.........................................................................
................... 6
Predgovor.......................................................................
............... 11
UVOD............................................................................
............... 15
PRVI DIO........................................................................
.............. 23
PRVO POGLAVLJE
Svjetlost u tami................................................................
.............. 24
DRUGO POGLAVLJE
More svjetlosti.................................................................
.............. 35
TREE POGLAVLJE
Svjetlosna bia...................................................................
............ 57
ETVRTO POGLAVLJE
Jezik stanice...................................................................
................ 76
PETO POGLAVLJE
U rezonanciji sa svijetom.......................................................
.........93
DRUGI DIO.......................................................................
..........115
ESTO POGLAVLJE
Kreativni promatra...............................................................
.......116
SEDMO POGLAVLJE

Zajedniki snovi..................................................................
......... 140
OSMO POGLAVLJE
Produeni vid.....................................................................
.......... 157
DEVETO POGLAVLJE
Beskonano ovdje i sada...........................................................
....178
TREI DIO
Povezivanje s poljem............................................................
........194
DESETO POGLAVLJE

Polje iscjeljenja...............................................................
............. 195
JEDANAESTO POGLAVLJE
Telegram od Gaje................................................................
......... 212
DVANAESTO POGLAVLJE
Doba nulte toke..................................................................
........ 230
BILJEKE..........................................................................
......... 243
BIBLIOGRAFIJA...................................................................
..... 262

Pohvale polju

Ovo je vana knjiga i treba je se itati u velikoj mjeri ... Potie nau matu jer daje vrs
e argumente da smo na rubu jo jedne revolucije u naem razumijevanju svemira - moda a
k i vee od one koja je najavila atomsko doba.
Arthur C. Clarke
" Polje Lynne McTaggart je vrlo itka knjiga koju odlikuju jasnoa i elegancija.
To je pregled znanosti treeg tisuljea i naina na koje e utjecati na ivote svih ljudi n
a Zemlji. Oslobaa svijest i ponovno ju postavlja na njezin velianstveni i zaslueni
poloaj uzrone sile u svemiru. Na knjizi Lynne McTaggart trebalo bi stajati upozore

nje: MOE ZAUVIJEK PROMIJENITI VA POGLED NA SVIJET."

Larry Dossey, dr. med., autor knjiga
Healing Words, Reinventing Medicine i Healing Beyond the Body
"Zadivljujue i izvrsno izlaganje o istinskoj prirodi ivota koje trebamo biti svjes
ni i koju trebamo prihvatiti."
Bernie Siegel, dr. med., autor knjiga
Love, Medicine & Miracles i Prescriptions for Living
Jedna od najsnanijih i najpounijih knjiga koje sam ikad proitao.
Wayne W. Dyer
Iako dominantnoj struji u znanosti treba vremena da prizna njezino postojanje, Si
la je s nama. Na sreu, kako britanska znanstveno-medicinska spisateljica Lynne Mc
Taggart naglaava u Polju, vodei znanstvenici izveli su pokuse koji znanstveno doka
zuju podruja koja su do sada pripadala domeni istoih mistika i zapadnih vjetica koj
e su zavravale na lomaama ...
Ogromno tematsko podruje ove knjige razotkriva stanje postojanja koje je samim roe
njem nae steeno pravo.
Nexus
"Fascinantna, provokativna i izuzetno itka... Jedno od najintrigantnijih tiva godi
ne."
The Ecologist
Ova knjiga e nam pomoi da shvatimo ljudsku auru, ljudsko pamenje, mo izljeivanja, ljud
ski duh i mnoge druge zadivljujue aspekte onoga to nazivamo "ovjekom". Lynne McTagg
art nam je svojim opirnim izvjetajem o ovoj udesnoj temi uinila veliku uslugu.
Journal of Energy Medicine

Zahvale
OVA KNJIGA POELA je nastajati prije osam godina, kad sam u svojem radu stalno poel
a nailaziti na uda. Ne na uda u uobiajenom smislu rijei - razdvajanje mora ili ekspo
nencijalno umnoavanje truca kruha - ve na uda koja se, svejedno, dijametralno protive naem poimanju
djelovanja svijeta. uda na koja sam naila povezana su s vrstim znanstvenim dokazima
o alternativnoj medicini a koji se rugaju svim naim predodbama o vlastitoj biolog
iji.
Tako sam, na primjer, pronala nekoliko dobrih istraivanja o homeopatiji. Sluajna, d
vostruko-slijepa istraivanja s placebo kontrolom - to je zlatno pravilo suvremene
znanstvene medicine - pokazala su da pacijentu moemo dati tvar koja je toliko raz
rijeena da od nje nije ostala ni jedna jedina molekula, nita vie od same vode, a pa
cijentovo stanje se pobolja. Naila sam i na slina istraivanja o akupunkturi; kvalite
tne studije pokazale su da pri nekim oboljenjima pomae kada na odreenim tokama na t
ijelu, uzdu takozvanih energetskih meridijana, kou bodemo tankim iglama.

Neka istraivanja o duhovnom lijeenju bila su manjkava, no bilo je i dovoljno dobri

h, te je bilo oito da se tu zbiva neto posebno i da se kod lijeenja na daljinu ne r
adi samo o placebo uinku. U
mnogim istraivanjima pacijenti nisu ni znali da ih netko pokuava lijeiti. Studije s
u, usprkos tome, pokazale da se pojedini ljudi mogu na daljinu usredotoiti na pac
ijenta, ije stanje se potom pobolja.
Ta otkria su me nemalo zaudila i uzdrmala temelje mojih uvjerenja. Sve te duhovne
metode temeljile su se na paradigmama o ovjekovom tijelu koje su posve drugaije od
onih koje poznaje suvremena znanost. Ti medicinski sustavi sadravali su rad na '
energetskim razinama', i ja sam si neprestano postavljala pitanja o kakvoj se ton
o energiji tu govori.
U alternativnim krugovima stalno upotrebljavaju rijei kao to je "suptilna energija
", no to nije zadovoljilo skeptika u meni. Odakle ta energija dolazi? Gdje se na
lazi? to je u njoj toliko suptilno? Po-Zahvale
stoje li zaista ovjekova energetska polja? I ako postoje, moemo li im pripisati - po
red brojnih alternativnih oblika lijeenja - i brojne dosad nerazjanjene tajne ivota
? Postoji li zaista izvor energije kojega jo ne razumijemo?
Ako neto kao to je homeopatija doista djeluje, to bi okrenulo naglavake sva naa uvje
renja o ovjekovoj fizikoj i biolokoj stvarnosti. Jedna od njih - ili homeopatija il
i priznata medicina - morale bi biti u krivu. Kako bismo u znanost uvrstili injen
ice koje su oito vrijedile u "energetskoj medicini", trebali bismo nita manje nego
novu fiziku i novu biologiju.
Zanimalo me postoje li u svijetu znanstvenici ija bi istraivanja pretpostavljala,
odnosno potvrivala takav alternativni pogled na svijet. U svojoj sam potrazi prop
utovala cijeli svijet, te se susretala s fiziarima i drugim istraivaima pionirima u
Rusiji, Njemakoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Junoj i Srednjoj Americi te u SA
D-u.
Putem pote i telefona bila sam u vezi i s mnogim znanstvenicima iz drugih drava. P
osjeivala sam konferencije na kojima su bila predstavljana radikalno nova otkria.
Odluila sam uglavnom se drati znanstvenika vrhunskih kvalifikacija koji u svojem r
adu potuju stroge znanstvene kriterije. U alternativi je i tako ve dovoljno spekulacija
o energiji i lijeenju, te sam zato postavila kriterij da svaka nova teorija mora
biti u potpunosti dokaziva, matematiki ili eksperimentalno, s jasnim jednadbama: p
rava fizika s kojom je mo-gue uhvatiti se u kotac i razumjeti je. Kako sam ranije
na temelju znanosti pokuavala pronai dokaze za konvencionalnu ili alternativnu med
icinu, tako sam sada eljela da mi znanstvena zajednica, u odreenom smislu, prui nov
u znanost.
Jednom kada sam poela na takav nain traiti, otkrila sam malenu ali kohezivnu zajedn
icu vrhunskih znanstvenika s impresivnim znanstvenim zaleem, od kojih je svaki pr
ouavao razliiti aspekt iste stvari. Njihova otkria bila su nevjerojatna. Bilo je oit
o da ono na emu su radili obara trenutno priznate zakone biokemije i fizike.
Njihov rad nije samo pojanjavao djelovanje homeopatije i duho-vnoga lijeenja: njih
ove su teorije i pokusi sastavili mozaik nove znanosti, novog pogleda na svijet.
Ova knjiga je u velikoj mjeri nastala na temelju intervjua s glavnim znanstvenic
ima spomenutim u Polju, a neto materijala preuzela sam iz njihovih najvanijih obja
vljenih radova. Ti znanstvenici su Jacques Benveniste, William Braud, Brenda Dun
ne, Bernhard Ha-Zahvale

usch, Basil Hiley, Robert Jahn, Ed May, Peter Marcer, Edgar Mitchell, Robert Nel
son, Fritz-Albert Popp, Karl Pribram, Hal Puthoff, Dean Radin, Alfonso Rueda, Wa
lter Schempp, Marilyn Schlitz, Helmut Schmidt, Elisabeth Targ, Russel Targ, Char
les Tart i Mae Wan-Ho.
Svi su mi osobno, telefonski i putem pote, pruili ogromnu pomo i potporu. Veinu sam
intervjuirala nekoliko puta, mnoge po deset i vie puta. Vrlo sam im zahvalna to su
pristali na sve te silne kon-zultacije i to su mi dozvolili da detaljno provjeri
m sve injenice.
Podnosili su moje stalno dosaivanje i moje neznanje, i pruili mi neprocjenjivu pom
o.
Posebno se elim zahvaliti Deanu Radinu koji me pouio sta-tistici; Halu Puthoffu, F
ritzu Poppu i Peteru Merceru koji su mi prenijeli znanja za cijeli teaj fizike; K
arlu Pribramu to me pouio neurodinamici mozga; te Edgaru Mitchellu koji mi je posr
edovao najnovije spoznaje o istraivanjima povezanim s Poljem.
Takoer sam zahvalna i drugim istraivaima s kojima sam ra-zgovarala ili se dopisival
a. To su Andrei Apostol, Hans Betz, Marco Bischof, Christen Blom-Dahl, Richard B
roughton, Toni Bunnell, William Corliss, Deborah Delanoy, Suitbert Ertel, George
Farr, Peter Fenwick, Peter Gariaev, Valerie Hunt, Ezio Insinna, David Lorimer,
Hugh MacPherson, Robert Morris, Rupert Sheldrake, Denis Stillings, William Tille
r, Marcel Truzzi, Dieter Vaitl, Harald Walach, Hans Wendt i Tom Williamson.
Iako sam svoje misli i zakljuke na ovaj ili onaj nain crpila iz gomile knjiga i zn
anstvenih radova, najvie dugujem sljedeim au-torima: Deanu Radinu i Richardu Broug
htonu koji su u knjigama The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic
Phenomena (New York: Harper Edge, 1997.) i Parapsychology: The Controversial Sc
ience (New York: Ballantine, 1991.) sabrali znanstveni materijal o psihikim fenom
enima; Larryju Dosseyu ije knjige su vrlo koristan izvor dokaza duhovnog lijeenja;
i Ervinu Laszlu koji je u knjizi The Interconnected Universe: Conceptual Founda
tions of Transdisciplinary Unifies Theory (Singapore: World Scientific, 1995.) p
redstavio svoje fascinantne teorije o vakuumu.
Mnogo zahvaljujem i cijelom timu HarperCollinsa, a posebno mojim urednicima, Lar
ryju Ashmeadu i Kristi Stroever na njihovim mudrim savjetima i hrabrosti u podup
iranju ovog projekta. Posebnu zahvalu zasluuje Andrew Coleman koji je vrlo briljiv
o korigirao rukopis. Za potporu u ovom projektu elim se takoer zahvaliti svo-Zahva
le
jim suradnicima u timu What Doctors Don't Tell You; Julie McLean i Sharyn Wong s
u u zadnjem trenutku mnogo pomogli, A Kathy Mingo mi je vie puta ljubazno priskoil
a u pomo da se pri radu pobrinem i za obitelj.
Posebnu zahvalu dugujem Peteru Tobinsonu, mojemu zastupniku u Velikoj Britaniji,
i Danielu Benoru, mom meunarodnom zastupniku, koji su se latili projekta sa zais
ta velikim entuzijazmom.
Takoer posebno zahvaljujem svojem zastupniku za Ameriku, Rus-sellu Galenu, ija su
predanost i nepokolebljiva vjera u ovaj projekt bili upravo nevjerojatni.
Vrlo sam zahvalna svojoj djeci, Caitlin i Anyi, preko kojih Polje svakoga dana d
oivljavam iz prve ruke. I kao i uvijek, za ovu knjigu najvie dugujem svom suprugu
Bryanu Hubbardu koji mi je pomogao razumjeti pravi smisao ove knjige kao i pravi
smisao meusobne povezanosti.

Fiziari bi se mogli suoiti s revolucijom koja je slina onoj koja se dogodila prije

tono jednog stoljea...

Arthur C. Clarke, 'Kada e zapoeti pravo svemirsko doba?'
Kada bi nam aneli govorili o svojoj filozofiji... mnoge bi njihove izjave najvjer
ojatnije sliile jednadbi 2 X 2 = 13.
Georg Christophe Lichtenberg, Aforizmi

Predgovor
Ako cijelo vrijeme projiciramo slike u vanjski
prostor, onda je naa slika svijeta zapravo prividna stvarnost
Lynne McTaggart
PRED SOBOM IMAMO knjigu "Polje" istaknute novinarke Lynne McTaggart koja je, tij
esno suraujui sa znaajnim brojem suvre-menih znanstvenika - heretika, uspjela proiz
vesti neku vrstu probne sinteze svega onoga o emu govore njihova otkria. Ta su otk
ria zaista revolucionarna i znae da i neoborivi eksperimenti potvruju ono o emu govo
re razliite "mistine" (ne volim ovu rije, ali je rabim jer je ula u iroku upotrebu) t
radicije i religije Istoka i Zapada.
Knjiga obuhvaa i opisuje radove, eksperimente i otkria cijelog niza znanstvenika i
z razliitih podruja znanosti. Tu moemo nai podatke o doivljajima i radovima astronaut
a i fiziara Edgara Mitchela, Waltera Schempa, sveuilinog profesora matematike, Karl
a Pribrama, poznatog neurofiziologa, Stuarta Hameroffa, Fritza-Alberta Poppa fiz
iara, Hala Puthoffa, Jacquesa Benvenistea, Charlesa Tarta i mnogih drugih.
U knjizi se mogu nai podaci koji bacaju vie svjetla na akupunktu-ru, homeopatiju i
druga podruja.
Kljuni pojam do koga su doli svi ovi znanstvenici je polje nulte toke. To je temelj
na kome poiva cijeli pojavni svijet. Polje nulte toke je ona krajnja stvarnost iz
koje sve proizlazi i u koju se sve vraa. Za nas koji smo, kao zlatne ribice u sv
om akvariju, ogranieni krutim trodimenzionalnim gledanjem na svijet kao materiju,
svijet koji neznano kako stie iz praha i vraa se u prah, ovo su zaista revolucion
arna otkria za koja su mnogi od znanstvenika o kojima govori ova knjiga platili g
ubitkom karijere (danas ih se, ipak, ne moe vie javno spaljivati!). Podatomske esti
ce (kvarkovi itd.) se Predgovor
sve slijevaju u jedan ogroman ocean energije. Ovaj ocean podrava sve to postoji ta
ko to odrava ravnoteu nevjerojatno tonim i pravovremenim davanjem i primanjem energi
je. Mogli bismo jo puno toga rei na ovu temu ali to nije svrha ovakvog predgovora.

Znaenje ove knjige i radova znanstvenika o kojima ona govori svodi se na jednu vr
lo jednostavnu misao: nita u svemiru ne postoji izolirano, svi smo povezani u jed
nu mreu dogaanja i sve to sami mislimo i inimo djeluje na cijeli svemir i obratno sve to se dogaa bilo gdje djeluje na nas. A to nam kae i idovska Kabala svojim pojmo
m Aina (Nitavila, negativnog postojanja) iz koga sve potjee i kome se sve vraa, ind
ijska tradicija govori o Akai - temelju svemira u kojoj je zapisano sve to se dogo
dilo, sve to se dogaa i to e se dogoditi. Rije je o uvenim Akaikim zapisima. Znanstve
i o kojima se govori u knjizi kau potpuno isto o polju nulte toke - u njemu je sve
registrirano: prolost, sadanjost i budunost.
O tome govori i poznati fiziar David Bohm u svojoj hipotezi o implicitnom i ekspl
icitnom redu. Nije teko pogoditi da je implicitni red zapravo polje nulte toke.

Iz knjige se moe vidjeti da je zapravo jedina stvarnost - ovdje i sada.

Knjiga opisuje strojeve pomou kojih se moe nazrijeti to e se dogoditi u budunosti ali
i da je mogue izmijeniti i prole dogaaje.
Za nae ograniene i jednosmjerne umove ovo je previe! Bitno je postaviti slijedee pit
anje: kako je dolo do "pada" u materiju, zato smo se ograniili na podatke koje dobi
vamo samo od naih osjetila?
Taj fatalni "pad" dogodio se u 17. stoljeu pojavom Isaaca Newtona i Rene Descarte
sa. Prvi nam je svima ulio u glavu pojam svemira kao mrtvog, mehanikog satnog meh
anizma, a drugi pojam o potpunoj odvojenosti tijela i duha. Veina ljudi nije vjer
ojatno dovoljno upoznata s radom ove dvojice uenjaka, ali su njihove teorije smjet
ene duboko u naem nesvjesnom. To je ono to je izgradilo u nama onaj temeljni pojam
o svijetu, ono o emu mislimo da se samo po sebi podrazumijeva i ne pada nam na p
amet da provjeravamo ili u to posumnjamo. Trea fatalna stvar je teorija Charlesa
Darwina.
Prema njegovoj evolucijskoj teoriji, ovjeji je ivot sluajan, razbojniki, usamljen i b
esmislen. Prema toj teoriji, kako kae autorica, ovjek je genetski terorist.
Da li je ba sasvim sluajno to je ovakvo gledanje i danas vladajue u svijetu? Ako se
malo vratimo u prolost, vidjet emo da je genijalni Rudolf Steiner o tome govorio k
ao o ahrimanskom (Ahriman je Predgovor
u staroj zoroastrijanskoj religiji duh tame, naelo zla) utjecaju, utjecaju koji n
astoji nae miljenje skrenuti u jednu, robotsku, krajnost.
Trevor James Constable u svom klasinom ("underground") djelu
"Kozmiki puls ivota" izrijekom navodi u 10 toaka u emu se oi-tuje taj ahrimanski utje
caj. To je slijedee: proklinjanje due i duha, prijezir, sumnja i otpor svemu duhov
nom, oboavanje materijalnih dobara, izopaenost kulturnog ivota (sve je usmjereno na
profit), poricanje nevidljivih svjetova, nacionalizam, neprekidna stranaka borba
, mrtvi znanstveni pojmovi, mrtvo obrazovanje, oboavanje brojeva (raunala!), dosad
a vanjskog ivota, opsjednutost mjerenjem. Pogledajmo svijet oko sebe! Vidimo li to
od toga? Knjiga koja je pred nama ispunjava ogromnu prazninu u nama i rui mnoge
uvrijeene pojmove. Meutim, po mom skromnom miljenju, ima jedan veliku nedostatak - nuno je jednostrana. Izvrsno nam pokazuje ka
ko je materija nestvarna i kako zapravo ne postoji.
Energija je jedina stvarnost. Ali kako je nastala materija? Tu se opet moramo vr
atiti na Steinera, Reicha i Constablea. Jo je veliki Johan Wolfgang von Goethe za
poeo s istraivanjima eterinih forma-tivnih sila, to je dalje nastavio Steiner, a pot
om i Wilhelm Reich (orgonska energija). Te su sile izravno antagonistine elektrom
agne-tnim silama u koje se "otapa" materija i o emu govori ova knjiga.
Eterine formativne sile (Steiner govori o njihova 4 oblika, a Reich o jednom) u s
ebi sadre ifru informacije o strukturi materije. Tako imamo zatvoreni krug: duh se
pretvara u eterine formativne sile, one izgrauju materiju, materija se raspada na
podatomske estice i nestaje - opet u duhu. Fiziari bi rekli: u polju nulte toke. D
a zakljuim. Knjiga koja je pred vama je neobino znaajna. Do-kumentirano nam kae kako
je energija jedina stvarnost. Ako smo bia energije, tonije energetska polja, ako
smo bolesni onda znai da nam energetsko polje nije u redu. Ako to prihvatimo, tj.
da nam je bolest dola zbog poremeaja energetskog polja (tj. zastoja, bloki-ranja,
energije) tad nam se i zdravlje moe vratiti ako omoguimo toj energiji da ponovno
tee. I ne samo to. Sve to vidimo oko sebe ovisno je o frekvenciji vibracije - i sv
ijet kojeg vidimo i svijet koji nas vidi. Kao to autorica doslovno kae: "Poznati s

vijet doslovno znai samo to da smo na njegovoj valnoj duljini." Valna duljina, tj
.
frekvencija vibracije materijalnog svijeta, niska je. Kako se ta frekvencija sni
zila ? Sniavanje te frekvencije znai pretvaranje apsolutnog znanja kojeg smo svi n
ekad bili svjesni (to Predgovor
je ono to se zove raj) u zamjedbu ili percepciju koja znai fatalni rascjep (pojava
ega, rekli bismo - pakla) subjekta koji gleda neto i tog neeg gledanog. Zamjedba
se lako iskrivila jer je nestabilna i vrlo smo lako doli do krive zamjedbe. Ona n
am kae da nam blinji nisu prijatelji i nisu jedno s nama. Od toga je samo korak do
- ljudske povijesti koja je, kako kae Eckart Tolle, povijest neprekidnog klanja.
Knjiga "Polje" obiluje preciznim podacima. To joj daje znaajnu tei-nu. Meutim, jo je
vanije da se ne izgubimo u tim pojedinostima, nego da knjigu pokuamo sagledati u
cjelini, kao cjelinu, da joj vidimo smisao. Moda je znaenje ove knjige najbolje iz
raeno ovim reenicama: "iva svijest nije izolirana jedinica. ovjekova svijest poveava
red u svemiru i ima nevjerojatne moi da nas lijei i da lijei cijeli svijet: da taj
svijet u odreenom smislu uredimo prema vlastitim eljama."
dr. Petar Vasiljevi

UVOD
Nova revolucija
DANAS STOJIMO NA pragu revolucije - revolucije koja je smjela i duboka poput Ein
steinova otkria relativnosti. Na samoj granici znanosti raaju se nove ideje koje p
rkose svim naim uvjere-njima o funkcioniranju naeg svijeta i o nama samima. Nova o
tkria dokazuju ono to je religija oduvijek tvrdila: da su ljudi mnogo vie od mesa i
kostiju. Nova znanost u svojoj osnovi odgovara na pitanja koja su muila znanstve
nike stotinama godina, a u dubljem smislu rijei to je znanost o udesnom.
Ugledni istraivai iz cijelog svijeta i iz razliitih znanstvenih disciplina ve desetl
jeima izvode dobro osmiljene pokuse iji rezultati opovrgavaju priznatu biologiju i
fiziku. Sva ta istraivanja u svojoj cjelini pruaju nam obilje podataka o sredinjoj
organizacio-noj sili koja upravlja naim tijelima i ostatkom svemira.
Njihova otkria su uistinu zapanjujua. Na naoj najelementar-nijoj razini ovjek nije k
emijska reakcija, nego energetski naboj. ovjek, kao i svaka iva tvar, skup je ener
gije u polju energije povezan sa svim drugim stvarima u svijetu. To pulsirajue en
ergetsko polje sredinji je pokreta naeg bia i nae svijesti, alfa i omega naega postoja
nja.
Nae tijelo u odnosu prema svemiru ne poznaje dvojnosti - ja i
ne-ja - jer ih povezuje u jedno bazino energetsko polje. Polje utjee na najvie funkci
je naeg uma i izvor je informacija koje odreuju rast naih tijela. Ono je na mozak, n
ae srce i nae pamenje, ono je nacrt svijeta za sva vremena. Polje, a ne mikrobi ili
geni, sila je o kojoj naposljetku ovisi da li smo zdravi ili bolesni, i s kojom
moramo raditi da bismo ozdravili. Privreni smo i vezani za na svijet, i nedjeljivi
od njega; naa jedina temeljna istina jest na odnos s njim. Polje je, kao to je Einste
in to jezgrovito sroio, jedina stvarnost.1

Biologija i fizika sve do danas bile su slukinje pogleda koje je zagovarao Isaac
Newton, otac suvremene fizike. Sve nae predodbe UVOD Nova revolucija
o svijetu i naem mjestu u njemu potjeu od zamisli koje su se obli-kovale jo u sedam
naestom stoljeu, no koje jo uvijek tvore jezgru suvremene znanosti - teorije po ko
jima su svi elementi u svemiru izolirani jedan od drugoga, odjeljivi i potpuno s
amodostatni.
Ustvari su te teorije stvorile predodbu o odvojenosti. Newton je opisao materijal
ni svijet u kojem pojedine estice tvari podlijeu odreenim zakonima gibanja kroz pro
stor i vrijeme. I prije no to je Newton sroio svoje zakone o gibanju, francuski je
filozof Rene Descartes predstavio za ono vrijeme revolucionarnu zamisao da je ov
jek, kojega predstavlja razum, odvojen od mrtve tvari fizikog tijela, koje je sam
o jo jedna vrsta dobro podmazanog stroja. Svijet sastavljaju brojni milijuni male
nih, odvojenih predmeta ije je po-naanje mogue predvidjeti. Najvie odvojen od svih n
jih je ovjek.
Ljudi se nalaze izvan ovog svemira, i promatramo ga prema unutra.
ak je i nae tijelo na neki nain odvojeno i razliito od naeg pravog ja, svjesnog uma k
oji je promatra.
Newtonovski svijet je moda bio svijet potivanja zakona, no to je u krajnjoj liniji
bilo samotno, pusto mjesto. Svijet je iao svojim putem, kao jedna golema maina, b
ez obzira na to jesmo li mi u njemu ili ne. Newton i Descartes s nekoliko spretn
ih poteza otkinuli su Boga i ivot od svijeta materije, te ovjeka i njegovu svijest
od sredita naeg svijeta. Iz svemira su istrgnuli srce i duu, tako da je u njemu os
tala samo mrtva zbirka meusobno povezanih mehanikih dijelova. I to je najvanije, kao
to se izrazio Danah Zohar u knjizi Kvantno ja (The Quantum Self): Newtonovo gledit
e istrglo nas je iz tkanja od koje je satkan svemir.
Naa slika o samima sebi nakon Darwinove teorije evolucije postala je jo alosnija. P
o njegovoj teoriji, koju su neodarvinisti sada malo okljatrili, ljudski ivot je sl
uajan, grabeljiv, besmislen i samotan. Ako nisi najbolji, nee preivjeti. ovjek je samo
sluajna pojava u evoluciji. Golema ahovnica biolokog naslijea svela se na samo jedn
u glavnu postavku - preivljavanje. Jedi druge ili e biti pojeden. ovjek je u svojoj
biti genetski terorist koji djelotvorno uklanja sve slabije karike. U ivotu nisu
kljuni dijeljenje i meuzavisnost. Vano je pobjeivati, biti prvi. Uspije li preivjeti,
na samom si vrhu evolucijskog drveta.
Te dvije paradigme - svijeta kao stroja i ovjeka kao stroja za preivljavanje - dov
ele su do toga da smo danas vrlo dobro tehnoloki ovladali svijetom, ali posjedujemo vrlo malo pravog znanja koje UVOD Nova revo
lucija
bi nam bilo od istinske vanosti. Na duhovnoj i metafizikoj razini dovele su do osj
eaja oaja i potpune osamljenosti. Takoer nas nisu nimalo pribliili osnovnim tajnama
vlastitog postojanja: kako razmiljamo, kako nastaje ivot, kako se razbolimo, kako
se jedna jedina stanica razvije u posve razvijenu osobu te to se dogodi sa svijeu k
ada ovjek umre.
Pogled na svijet kao na mehanizirano i odvojeno mjesto ne ispunjava nas, no svej
edno ga zagovaramo, ak i ako nije u skladu s naim svakodnevnim iskustvima. Mnogi p
red krutim i nihilistikim injenicama o naem postojanju trae utoite u religiji koja nam
sa svojim idealima jedinstva, zajednice i svrhe moe donekle pomoi, no tekoa je u to
me to je njezin svjetovni nazor u suprotnosti s nazorom koji zagovara znanost. Du
hovni traitelji moraju se boriti s ta dva oprena pogleda na svijet, bezuspjeno ih p
okuavajui uskladiti.

Poslije otkria kvantne fizike poetkom dvadesetog stoljea taj svijet odvojenosti bi
se morao sruiti jednom za svagda. Kada su pioniri kvantne fizike stekli uvid u sa
mo srce materije, bili su zapa-njeni nad onim to su vidjeli. Najsitniji djelii mat
erije uope nisu bili materija kakvu poznajemo, te nisu bili neto odreeno, nego pone
kad jedna stvar, a ponekad sasvim druga. Jo udnije je to da su esto istovremeno bil
i vie moguih stvari. A najznaajnije otkrie je da te subatomske estice nemaju znaenja s
ame za sebe, u izolaciji, nego iskljuivo u odnosu sa svim ostalim. Materiju na nj
enoj najosnovnijoj razini nije mogue rascijepiti na samodostatne malene jedinice,
nego je ona potpuno nedjeljiva. Svemir je mogue razumjeti iskljuivo kao dinamiku m
reu meusobne povezanosti. Jednom povezane stvari uvijek ostaju povezane, i u vreme
nu i u prostoru.
Pokazalo se da su i prostor i vrijeme samo arbitrarne tvorevine koje vie nisu pri
mjenjive na ovoj razini svijeta. Vrijeme i prostor - kakve ih poznajemo - ustvar
i uope ne postoje. Sve to moemo vidjeti, dokle nam pogled see, jedan je dugi pejza od
'ovdje' i 'sada'.
Pioniri kvantne fizike - Ervin Schrdinger, Werner Heisenberg, Niels Bohr i Wolfga
ng Pauli - nekako su naslutili da su stupili na zabranjeno, metafiziko podruje. Uk
oliko su svi elektroni posvuda i istovremeno povezani, to ukazuje na neku duboku
istinu o prirodi cijeloga svijeta. Da bi shvatili dublju istinu neobinog subatom
skog svijeta kojeg su promatrali, okrenuli su se klasinim filozofskim dje-lima. P
auli je istraivao psihoanalizu i arhetipove te kabalu, Bohr UVOD Nova revolucija
je prouavao kinesku filozofiju i taoizam, Schrdinger se zadubio u hindusku filozof
iju, a Heisenberg u starogrku Platonovu teoriju.3
Pa ipak, nisu uspjeli izraditi koherentnu teoriju o duhovnim implikacijama kvant
ne fizike. Niels Bohr objesio je na svoja vrata natpis
Radovi u tijeku - filozofima ulaz zabranjen.
Kvantna teorija ostala je nedoreena i na isto praktinom podruju. Bohr i njegovi sura
dnici sa svojim eksperimentima i razumijevanjem doli su samo do odreene toke. Njiho
vi pokusi o kvantnim uincima odvijali su se u laboratoriju, sa neivim, subatomskim
esticama. Odatle su znanstvenici iza njih prirodno pretpostavili da taj neobini k
vantum postoji samo u svijetu mrtve tvari, a da se sve to je ivo jo uvijek ravna po
zakonima Newtona i Descartesa. Takvo je razmiljanje oblikovalo cijelu modernu me
dicinu i biologiju.
ak se i biokemija oslanja samo na Newtonovu silu i koliziju.
A to je s nama? Odjednom smo se nali u sreditu svih fizikih procesa, no nitko to nij
e u potpunosti prepoznao. Kvantni pioniri otkrili su da je ovjekova ukljuenost u m
ateriju od kljunog znaaja.
Subatomske estice postoje u svim moguim stanjima sve dok ih mi sa svojim promatran
jem ili mjerenjem ne ometemo; tek tada se, napokon, smire i materijaliziraju u n
eto stvarno. Nae promatranje -

ljudska svijest -apsolutno je kljuno za to da iz tog subatomskog strujanja zaista

nastane neto odreeno, meutim ni Heisenberg ni Schrdinger nisu u nijednoj od svojih
jednadbi u obzir uzeli ljudski imbenik. Obojici je bilo jasno da je ovjek na neki n
ain klju, no nisu znali na koji ga nain ukljuiti. Sa stajalita znanosti, ovjek je jo u
ijek bio odvojen od svijeta i promatrao ga je izvana prema unutra.
Sve te nepovezane niti kvantne fizike nisu nikada bile objedinjene u koherentnu
teoriju, a kvantna je fizika reducirana na iznimno uspjeno tehnoloko orue nuno za pr
oizvodnju bombi i moderne elektronike. Filozofske implikacije su zaboravljene, a
sve to je preostalo imalo je svoje praktine koristi. Veina dananjih fiziara bila je

spremna prihvatiti bizarnu prirodu kvantnoga svijeta jer njegova matematika - na

primjer, Schrdingerova jednadba - tako dobro djeluje, a na njegove osobine koje s
e ne slau s oekivanim samo su odmahnuli glavom.4 Kako elektroni mogu biti povezani
sa svime odjednom? Kako je mogue da elektron ne moe postojati kao odreena pojedinan
a stvar, sve dok ga ne ponemo prouavati ili mjeriti? I kako bi u svijetu moglo pos
tojati bilo to stvarno ako sva-UVOD Nova revolucija
ka stvar - prije no to ju ponemo poblie promatrati - nije nita drugo do privid?
Njihov odgovor je bio da postoji jedna istina za sve maleno i druga istina za net
o mnogo vee, jedna istina za stvari koje su ive a druga za neive stvari; i preporuk
a da prihvatimo ta oita proturjeja kao to smo prihvatili osnovni Newtonov aksiom. T
o su pravila koja vladaju svijetom i jednostavno ih trebamo prihvatiti. Matemati
ka
'tima' i to je sve to je vano.
Mala skupina znanstvenika rasprenih po cijelom svijetu nije bila zadovoljna rutin
skim razumijevanjem kvantne fizike. Bio im je potreban kvalitetniji odgovor na b
rojna i velika pitanja koja su ostala nerazrijeena. U svojim istraivanjima i pokus
ima nastavili su od toke do kojeg su stigli pioniri kvantne fizike, i poeli prodir
ati dublje.
Nekoliko istraivaa ponovno je poelo razmiljati o pojedinim jednadbama koje su u pravi
lu svi izostavljali iz kvantne fizike. Te jednadbe su odreivale takozvano polje nu
lte toke - more mikroskopskih vibracija u prostoru izmeu stvari. Doli su do zakljuka
da ukoliko polje nulte toke ukljuimo u nau sliku o najosnovnijoj prirodi materije
tada je sama osnova naeg svemira valovito more energije, jedno ogromno kvantno po
lje. Ukoliko je doista tako, tada je sve povezano sa svim ostalim, poput kakve n
evidljive mree.
Otkrili su takoer da smo svi sastavljeni od istog osnovnog materijala. Na svojoj
najosnovnijoj razini iva su bia, ukljuujui i ljude, svenjevi kvantne energije koji ne
prestano izmjenjuju informacije s tim neiscrpnim morem energije. ive tvari emitir
aju slabu radijaciju koja je kljuni aspekt biolokih procesa. Informacije potrebne
za sve ivotne procese - od meustanine komunikacije do izuzetno opsenih procesa regul
iranja DNK - pristiu putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo s
e da sukladno kvantnim procesima djeluje ak i ovjekov um koji je, navodno, potpuno
van zakona materije. Misli, osjeaji i sve druge, vie kognitivne funkcije povezane
su s kvantnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz na mozak i tijelo. L
judska percepcija rezultat je meudjelo-vanja subatomskih estica naeg mozga i mora k
vantne energije.
Doslovce rezoniramo s naim svijetom.
Njihova otkria bila su izuzetna i heretina. Jednim udarcem osporili su mnoge temel
jne bioloke i fizike zakone. Ono to su vje-UVOD Nova revolucija
rojatno otkrili ne predstavlja nita manje nego klju za sve obrade i razmjene infor
macija u naem svijetu, od meustanine komunikacije do percepcije svijeta openito. Pon
udili su odgovore na neka od najdubljih biolokih pitanja o ljudskoj morfologiji i
ivoj svijesti.
Ovdje, u takozvanom mrtvom prostoru, moebitno lei klju samog ivota.
I ono to je moda najvanije - dokazali su da smo na najosnovnijoj razini svi jedni s
drugima povezani, kao i sa svijetom.
Eksperimentalno su pokazali da bi mogla postojati ivotna sila koja proima cijeli s
vemir, a koju neki nazivaju kolektivna svijest, a te-olozi Sveti Duh. Pruili su u

vjerljivo objanjenje mnogih pojava u koje ovjeanstvo vjeruje ve stoljeima, a za koje

dosada nije bilo vrstih dokaza i primjerenog objanjenja: od djelovanja alternativn
e medicine i molitve do ivota poslije smrti. U odreenom smislu, mogli bismo rei da
su nam dali znanost o religiji.
Njihovo vienje je - za razliku od newtonowskog ili darwinov-skog pogleda - ivotu v
ratilo vrijednost. Njihove nove ideje, sa svojim implikacijama reda i nadzora, m
ogle bi nas ovlastiti. ovjek vie nije tek sluajan proizvod prirode. Na svijet je osm
iljen i temelji se na jedinstvu, a svatko u njem ima svoje mjesto i vanu ulogu. Nai
postupci i misli zaista nisu nevani - tovie, kljuni su za stvaranje naega svijeta. ov
jek nije vie odvojen od drugog ovjeka. Ne radi se vie o 'nama' i 'njima'. Vie nismo
na rubu naeg svemira - kao vanjski promatrai koji gledaju prema unutra. Sada moemo
opet zauzeti mjesto koje nam pripada, u sreditu naeg svijeta.
Ove ideje su doekane kao izdajnike, a znanstvenici koji su ih zagovarali u mnogim
su se sluajevima morali boriti protiv dobro utvrenog i neprijateljski nastrojenog
establimenta. Njihova istraivanja trajala su trideset godina, uglavnom nepriznata i potisnuta, ali ne zato to
su bila nekvalitetna. Svi ti znanstvenici izveli su be-sprijekorne pokuse, a do
lazili su iz najuglednijih ustanova: sveuilita Princeton i Stanford te vrhunskih instituta u Njemakoj i Francuskoj. Meutim, svo
jim su pokusima ugrozili brojne doktrine koje se smatraju svetima budui da predst
avljaju samu jezgru suvremene znanosti. Njihove nove zamisli nisu se uklopile u
prevladavajui znanstveni pogled po kojemu je svijet tek stroj. Kada bi priznali t
e nove zamisli morali bi se odrei mnogoega od onoga u to vjeruje suvremena znanost
i morali bi, u neku ruku, krenuti od samog poetka. Stara garda to nije eljela. Nove se ideje nisu slagale s uvrijee-UVOD Nova re
volucija
nim pogledom na svijet i stoga su morale biti pogrene.
No, prekasno je. Revolucija je nezaustavljiva. Znanstvenici pred-stavljeni u ovo
j knjizi samo su neki izabrani pioniri, manji dio veeg pokreta.5 Njihovim stopama
idu mnogi drugi koji provode eksperimente, osporavaju i modificiraju njihova st
ajalita; ukratko, djeluju kao i svi pravi istraivai. Priznata znanost, koja sada od
bacuje te informacije jer se navodno ne uklapaju u znanstveni pogled na svijet,
prije ili kasnije morat e uskladiti svoje nazore s novim podacima.
Vrijeme je da Newtona i Descartesa postavimo na pravo mjesto, kao proroke povije
snog pogleda koji je nadmaen. Znanost je proces razumijevanja svijeta i nas samih
, a ne niz za sva vremena zacemen-tiranih pravila; kad se uvodi novo esto je potr
ebno odbaciti staro.
Polje je pria o ovoj revoluciji koja je u tijeku. Kao i mnoge revolucije, zapoela
je s malim aritima pobune u kojima se okupila snaga i pokretaka sila pojedinaca - p
roboj na jednom podruju, otkrie na nekom drugom - a ne s jednim velikim pokretom r
eforme. Premda su ti istraivai upoznati s radom svojih kolega, to su mukarci i ene u
laboratoriju koji esto nemaju posebne elje da se pri eksperimentima uputaju i u ra
zmiljanja o svim moguim implikacijama svojih spoznaja, ili nemaju uvijek dovoljno
vremena da ih postave u kontekst drugih, najnovijih znanstvenih dokaza. Svi ti z
nanstvenici uputili su se na istraivako putovanje i svatko od njih otkrio je svoj
komadi kopna, no nitko nije bio dovoljno hrabar da ga proglasi kontinentom.
Polje je jedan od prvih pokuaja da se sva ta razliita istraivanja povezu u jednu ko
hezivnu cjelinu. Ova knjiga takoer daje znanstvenu potvrdu podrujima koja su dosad
a u velikoj mjeri bila u domeni religije, mistike, alternativne medicine i novod
obnih spekulacija.

Premda je cjelokupni materijal ove knjige utemeljen na vrstim injenicama znanstven

ih eksperimenata, povremeno sam se, uz po-mo pojedinih znanstvenika, morala upust
iti u spekulaciju o nainu na koji je sve to povezano. Zato elim naglasiti da je ov
a teorija - kao to bi se rado izrazio dekan emeritus princetonskog sveuilita Robert
Jahn - jo u radu. Neke od dokaza znanstvenih eksperimenata koje smo predstavili
u Polju neovisne skupine jo nisu ponovile. Kao i svaka nova ideja koja se jo oblik
uje, i Polje je tek rani pokuaj da se pojedinana otkria poveu u koherentan model iji
dijelovi e u budunosti svakako biti popunjeni.

UVOD Nova revolucija

Takoer, prisjetimo se poznate izreke koja kae da se ispravnu ideju nikada ne moe de
finitivno dokazati. Najvie to znanost moe postii je da opovrgne pogrene ideje. Mnogi
su ve pokuali diskreditirati predstavljene nove zamisli koje su rezultat kvalitetn
ih eksperimenata dobrih znanstvenika, no dosada u tome jo nitko nije uspio. Dokle
god otkria ovih znanstvenika netko ne ospori ili pobolja - ona su valjana.
Ova knjiga napisana je za laike i da bi neke prilino sloene ideje uinila zanimljivi
m, esto sam morala upotrebljavati metafore koje predstavljaju samo grubu priblinos
t istine. Tu i tamo e radikalno nove zamisli od itatelja zahtijevati poveanu panju i
ne mogu obeati da e tivo uvijek biti lagano. Brojni koncepti su prilino teki jer smo naviknuti n
a newtonowski i kartezijanski nain razmiljanja po kojem je sve odvojeno i cjelovit
o.
Na kraju, vano je naglasiti da nita od napisanog nije moje otkrie. Ja sama nisam zn
anstvenica; novinarka sam i povremeno interpretatorica. Pljesak zasluuju veinom ne
poznati mukarci i ene u laboratorijima koji su otkrili i shvatili izuzetnost u uob
iajenim, svakodnevnim stvarima. esto ni sami nisu bili svjesni da su tijekom svoje
g rada postali traitelji u fizici nemoguega.
Lynne

McTaggart
London, srpanj 2001.

PRVI DIO
Svemir u rezonanciji
Sada znam da nismo u Kanzasu.
Dorothy, arobnjak iz Oza

PRVO POGLAVLJE

Svjetlost u tami

ONO TO JE doivio Ed Mitchell moda je bilo posljedica be-steinskog stanja ili pak dez
orijentiranosti svih njegovih osjetila.
Putovao je prema kui koja je u tom trenutku bila udaljena nekih 400.000 kilometar
a, negdje na povrini oblacima prekrivenog modro-bijelog polumjeseca koji se s vre
mena na vrijeme ukazivao kroz trokutasti prozor u upravljakom modulu Appola 14.
Prije dva dana postao je esti ovjek koji je sletio na Mjesec.
Putovanje je bilo pravi trijumf: prvo slijetanje na Mjesec sa svrhom znanstvenih
istraivanja. O tome je svjedoilo etrdeset kilograma uzoraka kamenja i tla u spremit
u letjelice. Ed i njegov zapovjednik Alan Shepard nisu doli do vrha prastarog, dv
jesto i pedeset metara visokog Stoastog kratera, no preostale stavke s rasporeda
objeenog o njihova zapea, koji je detaljno odreivao gotovo svaku minutu njihovog dvo
dnevnog putovanja, bile su metodino odreene.
Ono to nisu dovoljno dobro procijenili bio je uinak tog pustog svijeta na ovjekova
osjetila - svijeta s malom silom gravitacije i bez atmosfere koja bi filtrirala
otre obrise. U pranjavo-sivom kra-joliku koji se prostirao dokle pogled see, bez sm
jerokaza kao to je drvee ili telefonske ice - ustvari bez iega drugog osim Antaresa
- lunarnog modula nalik kukcu - svaka percepcija prostora, razmjera i udaljenost
i bila je zastraujue iskrivljena. Ed je bio zapanjen kada je otkrio da su sve navi
gacijske toke, koje su pomno oznaili na fo tografijama visoke rezolucije, bile na
barem dvaput veoj udaljenosti nego to je oekivao. Bilo je to kao da su se on i Alan
tijekom puto vanja kroz svemir smanjili jer su malene izboine i brazde, kakvima
su im se inile na fotografijama, sada narasle na visinu od dva metra i vie.
Ne samo da su osjeali kako su se smanjili, nego su bili i laki no ikada prije. Usl
ijed slabog djelovanja gravitacije Ed je iskusio neobinu lakou, te je unato velikoj
teini i glomaznosti svojega nezgrapnog svemirskog odijela pri svakom koraku imao
osjeaj kao da pliva. Iskrivljenoj percepciji doprinosilo je i Sunce koje je u to
m svijetu bez zraka isto i nepatvoreno. Na sunevoj svjetlosti koja je zasljepljiva
la ak i za relativno hladnog jutra, prije no to se temperatura povisila do maksimu
ma od oko sto i trideset stupnjeva Celzija, krateri, orijentiri, tlo i zemlja - a
k i samo nebo - boli su oi svojom apsolutnom bistrinom.
Za um naviknut na meki filtar Zemljine atmosfere, otre sjene i promjenljive boje k
riljasto sivog tla kao da su se urotile u nakani da zavaravaju vid. Ed i Alan ni
su bili svjesni da su od ruba Stoastog kratera bili udaljeni svega osamnaest i po
l metara, odnosno deset sekundi, te su se okrenuli, uvjereni da nee na vrijeme st
ii do njega za Eda je to bilo gorko razoaranje jer je jako elio pogledati u taj otvor promjera
tristo i trideset metara usred Mjeseeve visoravni.
Njihove oi nisu bile u stanju interpretirati takvo hiper-vienje. Nije bilo nikakvo
g ivota, no nita nije bilo skriveno od pogleda i svemu je manjkalo suptilnosti. Sv
aki je pogled zasljepljivao oko bljetavim kontrastima i sjenkama. Vidio je, u odr
eenom smislu, i jasnije i mutnije nego ikad dotada.
Raspored astronauta bio je tako ispunjen aktivnostima da nije bilo vremena za ra
zmiljanje, uenje ili za bilo koju misao koja bi bila izvan okvira njihove misije. O
tili su u svemir, dalje nego ijedan ovjek prije njih, no bili su svjesni da amerike
porezne obveznike kotaju dvjesto tisua dolara na minutu, i stoga su osjeali odgovo

r-nost da neprestano pogledavaju na sat i odrauju pojedinane zadatke koje je Houst

on predvidio u njihovom prepunjenom rasporedu.
Tek nakon to se lunarni modul ponovno spojio s upravljakim modulom i zapoeo svoje p
utovanje natrag prema Zemlji, Ed je uspio svui svemirsko odijelo, uprljano zemljo
m s Mjeseca, prilei u svojim dugim donjim hlaama, te pokuati nekako srediti svoju f
rustraciju i zbrku u mislima.
Kittyhawk se polako, kao pile na ranju, okretao oko svoje osi, kako bi se termaln
i uinci jednakomjerno rasporedili po svim stra-nama svemirskog broda; a dok se po
lagano vrtio, Zemlja se, kao maleni polumjesec u tami zvjezdane noi, periodiki pom
aljala kroz prozor. Iz te toke gledita, dok se pogled na Zemlju izmjenjivao s pogl
edom na ostatak Sunevog sustava, nebo nije bilo samo iznad, kao to ga uobiajeno vid
imo, nego je za astronaute postalo cjelovit entitet koji je obavijao Zemlju sa s
vih strana.
I tada je, gledajui kroz prozor, Ed doivio najneobiniji osjeaj u svom ivotu: osjeaj po
vezanosti, kao da su svi planeti i svi ljudi sve vrijeme povezani nekom nevidlji
vom mreom. Od velianstvenosti trenutka skoro je prestao disati. Iako je i dalje ok
retao i pritiskao dugmad, imao je osjeaj odvojenosti od tijela, kao da navigaciju
obavlja netko drugi.
Osjeao je prisutnost ogromnog polja energije koje od poetka vremena povezuje sve l
jude, njihove namjere i misli, kao i sve ive i neive oblike materije. Imao je osjea
j da svakim inom i milju utjee na ostatak svemira, te da svaki dogaaj u svemiru isto
tako utjee na njega. Vrijeme je bilo samo umjetna tvorevina. Spoznao je da ne po
stoje ni sluajnost ni individualna ljudska namjera. Priro-dna inteligencija koja
djeluje milijardama godina, koja je stvorila i molekule njegovog bia bila je odgo
vorna i za njegovo sadanje putovanje. To nije bilo samo intelektualno promiljanje
nego izuzetno dubok osjeaj, kao da se kroz prozor fiziki proirio do najudaljenijih
dijelova svemira.
Ed nije ugledao Boje oblije; nije se tu radilo o klasinom vjer-skom iskustvu. To je
prije bilo duhovno prosvjetljenje ili otkrie vieg smisla koje istone religije opisuju kao 'ekstaza jedinstva'. Na neki nain, Ed Mi
tchell je u tom trenutku otkrio i osjetio Energiju.
Kriomice je pogledao Alana i Stua Roosa, treeg astronauta u Apollu 14, ne bi li o
tkrio proivljavaju li i oni neto slino. Kada su prvi puta stupili iz Antaresa na Mj
eseevu ravnicu Fra Mauro, Alan veteran iz prvog amerikog putovanja u svemir koji je obino bio vrlo hladnokrvan i
nije troio vrijeme na razglabanje o mistinim idejama - je pogledao prema gore i za
plakao pri pogledu na Zemlju, tako nemogue lijepu na bezranom nebu. No sada se inil
o da Alan i Stu mehaniki obavljaju svoje poslove, te je stoga Ed radije zadrao za
sebe ono to je sam doivio kao trenutak istine.
U svemirskom programu uvijek su ga smatrali pomalo udnim, a sa etrdeset i jednom g
odinom, iako je bio mlai od Sheparda, bio je jedan od starijih lanova Apolla. Meuti
m, svoju je ulogu uvijek vrlo dobro igrao, s izgledom tipinog Amerikanca sa Sredn
jeg zapada, crvene kose, irokog lica te sa zategnutim govorom karakteristinim za p
ilota na komercijalnim linijama. Drugi su ga smatrali intelektualcem: bio je jed
ini meu njima koji je istovremeno bio i doktor znanosti i pokusni pilot. I nain na
koji je doao u svemirski program bio je neuobiajen. Mislio je da e ako doktorira a
strofiziku na MIT-u biti nezamjenjiv, i tako je promiljeno zacrtao svoj put prema
NASA-i; tek kasnije mu je palo na pamet da e ga prije primiti ako dodatno povea b
roj sati letenja koje je stekao u prekomorskim zemljama. Bez obzira na to, Ed ni
je bio eprtlja to se tie letenja. Kao i svi drugi momci i on je sudjelovao u leteem
cirkusu Chucka Yeagera u pustinji Mojave, u kojem su sa zrakoplo-vima inili nevje

rojatne stvari za koje nisu ovi bili predvieni. Neko je vrijeme ak bio njihov inst
ruktor. Pa ipak, sebe je radije vidio kao istraivaa nego kao pokusnog pilota; sam
je sebe doivljavao kao neku vrstu modernog traitelja istine. Privlanost koju je osj
eao za znanost uvijek se kosila s gorljivim baptistikim fundamentalizmom iz njegov
e mladosti. Kao da nije bilo sluajno to to je odrastao u Roswellu u Novom Meksiku
gdje je navodno dolo do prvog susreta s vanzemaljcima - na udaljenosti od svega k
ilometar i pol od doma Roberta Goddarda, oca amerike raketne znanosti, i samo nek
oliko kilometara preko planina od mjesta prvih pokusa s atomskom bom-bom. U njem
u su, meusobno se natjeui za prevlast, koegzistirale i znanost i duhovnost, a sam j
e udio za tim da se one na neki nain priblie i pomire.
Postojalo je jo neto to nije otkrio svojim suputnicima. Kasno uveer, kada su Alan i
Stu ve spavali u svojim viseim mreama, Ed je tiho izvukao svoje zabiljeke o pokusu k
ojega je provodio tijekom cijelog putovanja na Mjesec i natrag. U zadnje je vrij
eme pomalo eksperimentirao sa svijeu i vanosjetilnom percepcijom, na to su ga nadah
nula djela dr. Josepha B. Rinea, biologa koji je proveo mnoge pokuse o vanosjeti
lnoj prirodi ovjekove svijesti. Dva njegova naj-novija prijatelja bili su lijenici
koji su provodili znanstvene pokuse o prirodi svijesti. Zajedno su doli na pomis
ao da je Edovo putovanje na Mjesec jedinstvena prilika da ispitaju je li ljudska
telepatija mogua i na veim udaljenostima od onih pri pokusima koje je u svojem la
boratoriju obavio dr. Rhine.
etrdeset i pet minuta nakon poetka vremena za spavanje Ed je, kao i u protekla dva
dana putovanja na Mjesec, izvukao malu runu svjetiljku te svoju biljenicu s ranij
e upisanim sluajnim brojevima i odgovarajuim Zenerovim simbolima: kvadratom, krugo
m, kriem, zvijezdom i parom valovitih linija. Potom se intenzivno usredotoio na nj
ih te metodino, jednog za drugim, poeo "odailjati" svoje izbore kolegama kod kue. Iako je bio krajnje uzbuen zbog tog pokusa,
zadrao ga je za sebe. Jednom je pokuao s Alanom porazgovarati o prirodi svijesti,
no nije bio istinski blizak sa svojim efom, a ujedno to i nije bila tema koja bi
druge nadahnjivala kao njega. Neki astronauti su za vrijeme boravka u svemiru mi
slili na Boga i svi lanovi svemirskog programa su znali da trae neto novo u nainu dj
elovanja svemira. No da su Alan i Stu znali da alje svoje misli ljudima na Zemlji
, smatrali bi ga jo veim udakom.
Ed je okonao svoj noni pokus kojega e ponoviti sljedee veeri. Meutim, nakon onoga to mu se ranije dogodilo, inilo mu se da to vie i nije potre
bno; sada je imao svoje unutarnje uvjerenje da je to istina. Ljudski umovi meusob
no su povezani, a jednako tako povezani su sa svim drugim na ovom svijetu i na s
vim drugim svjetovima. Njegovo intuitivno 'ja' to je prihvatilo, no za znanstven
ika u njemu to nije bilo dovoljno. Sljedeih dvadeset i pet godina u znanosti je t
raio odgovor na pitanje o tome to mu se dogodilo u svemiru.
Edgar Mitchell sigurno je stigao kui. S putovanjem na Mjesec nije se moglo usporei
vati nijedno drugo fiziko istraivanje na Zemlji. Kada su u sljedee tri godine zbog
nedostatka sredstava otkazali zadnja tri leta na Mjesec, napustio je NASA-u, i t
ek tada je za njega zapoelo pravo putovanje. Istraivanje unutranjeg svemira pokazal
o se beskrajno duljim i teim od slijetanja na Mjesec ili traenja Stoastog kratera.
Njegov mali pokus s vanosjetilnom percepcijom bio je uspjean, to znai da je usposta
vio jedan oblik komunikacije koji prkosi svakoj logici. Kada su usporedili podat
ke koje je Ed sakupio za vrijeme devetodnevnog putovanja s podacima njegovih esto
ro kolega, pokazalo se da je njihova podudarnost znaajna, s vjerojatnou od jedan na
prama tri tisue da se radi o sluajnosti.2 Ti rezultati bili su u suglasju s tisuama
slinih pokusa koje su na Zemlji, u razdoblju od nekoliko godina, obavili Rhine i
njegovi suradnici.

Iskustvo prosvjetljenja koje je Edgar Mitchell doivio u svemiru prouzroilo je brojne

napukline u njegovom sustavu vjerovanja.
Ono to ga je najvie smetalo glede iskustva koje je imao u svemiru bilo je trenutno
znanstveno tumaenje biologije, a posebice svijesti, koje mu se inilo nevjerojatno
ograniavajuim. Unato svim spoznajama o prirodi svemira do kojih je doao za vrijeme
studija kvantne fizike na MIT-u, imao je dojam da je biologija zaglavila u pogle
du na svijet, u pogledu starom etiristo godina. Bioloki model jo se uvijek temeljio
na klasinom newtonovskom pogledu na materiju i energiju po kojem se zasebna krut
a tijela predvidljivo kreu u praznom prostoru, te na kartezijanskom pogledu na ti
jelo kao odvojenom od due, odnosno uma. Takvi pogledi ni u emu odgovarajue ne odraav
aju veliku kompleksnost ovjeka i njegova odnosa sa svijetom, a posebno ne s njego
vom svijeu; ljudsko bie i njegove dijelove jo uvijek, u svakom pogledu, promatraju k
ao mehanizam.
Veina biolokih objanjenja velikih tajni ivota cjelinu pokuava razumjeti na nain da je cijepa na sve manje i manje mikroskopske dijelove. Tij
ela navodno uzimaju oblik kakav uzimaju zbog genetskih zapisa, sinteze proteina
i slijepe mutacije. Neurobiolozi su tada tvrdili da je svijest locirana u modanoj
kori, te da je rezultat jednostavnog mijeanja kemikalija i modanih stanica. Kemik
alije proizvode televizijsku sliku u naem mozgu, a kemikalije su odgo-vorne i za
'ono' to tu sliku promatra.3 Poznajemo svijet radi sloenosti vlastite mainerije. Mo
derna biologija ne vjeruje u svijet koji je u svojoj konanici nedjeljiv.
Kroz svoj rad o kvantnoj fizici na MIT-u, Ed Mitchell je saznao da je na subatom
skoj razini newtonowski, odnosno klasini pogled na fiziku - po kojem se sve odvij
a na udobno predvidiv nain - davno zamijenjen neodreenijim i neureenim kvantnim teo
rijama, prema kojima svemir i nain na koji djeluje nisu tako jednoznano ureeni kako
su znanstvenici dotada smatrali.
Materiju i njezinu najosnovniju razinu nije mogue razdijeliti na neovisne jedinke
, tovie nije ju mogue ak ni potpuno opisati.
Subatomske estice nisu vrsti maleni predmeti, slini biljarskim kuglama, nego vibrir
ajui i neodreeni svenjevi energije koje ne moemo tono izmjeriti ili razumjeti. U stva
rnosti, one kao da su izofrene jer se ponekad ponaaju kao estice, kao stvrdnuta tva
r ograniena na mali prostor, ponekad kao val, koji se ponaa kao vibrirajua i raspren
ija tvar koja je rairena na irokom podruju prostora i vremena, a ponekad kao val i e
stica istovremeno. Kvantne estice su takoer sveprisutne. Na primjer, ini se da elek
troni, kada prelaze iz jednog energetskog stanja u drugo, istovremeno isprobavaj
u sve mogue nove orbitale; poput kupca nekretnina koji pokuava istovremeno ivjeti u
svim kuama u etvrti prije no to izabere onu u kojoj e se naposljetku skrasiti. I nita nije sigurno. Ne postoje definitivne lokacije, ve samo vjerojatnost da e, na n
rimjer, elektron biti na odreenom mjestu. Na toj razini stvarnosti nita nije zajame
no; znanstvenici moraju biti zadovoljni samo mogunou da pretpostavljaju to je najvje
rojatnije. Najvie to se moe izraunati je vjerojatnost, odnosno izgled da ete, kada iz
vrite odreeno mjerenje, u odreenom vremenskom intervalu dobiti odreeni rezultat. Uzr
ono-posljedine veze na subatomskoj razini vie ne vrijede. Atomi koji izgledaju stab
ilno mogu iznenada i bez vidljivog uzroka doivjeti neki unutarnji raskol; elektro
ni pak mogu bez razloga izabrati da prijeu iz jednog energetskog stanja u drugo.
Kada su kvantni fiziari materiju pogledali iz velike blizine, vidjeli su da to vie
i nije materija, da to nije jedinstvena vrsta tvar koju moete dodirnuti ili opisa
ti, nego da je to mnotvo tentativnih subjekata koji svi istovremeno paradiraju uo
kolo. Na najosnovnijoj razini materije svijet sa svojim odnosima nije statian i o
dreen ve nesiguran i nepredvidiv, stanje istog potencijala i beskonanih mogunosti.
Znanstvenici su uzeli u obzir univerzalnu povezanost u svemiru, no iskljuivo u kv
antnom svijetu, drugim rijeima, samo na podruju neivoga. Kvantni su fiziari u subato

mskom svijetu otkrili neobinu osobinu koju su nazvali nelokalnost. To je sposobnost

kvantnog entiteta, na primjer elektrona, da na proizvoljnoj udaljenosti trenutn
o djeluje na neku drugu kvantnu esticu, a bez bilo kakve meusobne razmjene sile il
i energije. Kvantne estice koje su jednom bile u vezi oito zadravaju meusobnu poveza
nost ak i nakon odvajanja, tako da djelatnost jedne uvijek utjee na drugu bez obzi
ra na to koliko su se udaljile. Allbert Einstein je to svojstvo omalovaavajue nazv
ao fantomskim djelovanjem na daljinu i, premda je tu pojavu od 1982. godine defini
tivno dokazalo nekoliko fiziara, ona je bila jedan od glavnih razloga za njegovo
nepovjerenje prema kvantnoj mehanici.
Nelokalnost je potresla same temelje fizike. Na materiju se vie nije moglo gledat
i kao na neto odvojeno. Neki se dogaaj u zamje-tljivom prostoru moe dogoditi bez za
mjetljivog uzroka. Einsteinov temeljni aksiom bio je pogrean: na odreenoj razini m
aterije stvari mogu putovati bre od svjetlosti. Subatomske estice same za sebe nem
aju smisla; moemo ih razumjeti samo kroz njihove odnose.
Svijet je na svojoj najosnovnijoj razini sloena mrea meusobno zavisnih, zauvijek ne
djeljivih odnosa.
Vjerojatno najvaniji sadraj tog meusobno povezanog svemira jest iva svijest koja ga
opaa. U klasinoj fizici eksperimentator je odvojeni entitet, tihi promatra iza stak
la koji pokuava razumjeti svemir, a svemir se ponaa po svojim pravilima, bez obzir
a promatramo li ga ili ne. U kvantnoj je fizici, meutim, otkriveno da se bilo koj
a kvantna estica iz stanja svih mogunosti - onog trenutka kad ju mi ponemo promatra
ti ili mjeriti - materijalizira u odreeni entitet. Kako bi objasnili tu neobinu po
javu, kvantni su fiziari pretpostavili da izmeu promatraa i promatranog objekta pos
toji participativan odnos tj. da su te estice bile vjerojatno
postojee u vremenu i prostoru samo do trenutka kada smo ih za-smetali, te ih promat
ranjem i mjerenjem prisilili u odreeno stanje slino zgunjavanju elatine. To zapanjuj
ue otkrie otvorilo je i posve nov pogled na prirodu stvarnosti time to je ukazalo n
a to da svijest promatraa uzrokuje nastanak promatranog objekta. Nita u svemiru ne
postoji, kao stvarna 'stvar', neovisno od nae percepcije.
Svake minute svakoga dana stvaramo svoj svijet.
Edu se najparadoksalnijom inila tvrdnja fiziara da tapovi i kamenje podlijeu drukijim
fizikim zakonima od atomskih estica koje su unutar njih, da postoji jedno pravilo
za maleno i drugo za veliko, jedno pravilo za ivo a drugo za neivo. Klasini zakoni
nedvojbeno su upotrebljivi za opis osnovnih svojstava gibanja, za objanjenje kak
o na kostur dri tijelo uspravnim, kako plua diu, kako srce kuca i kako miii nose velik
u teinu. I brojni tjelesni procesi kao to su jedenje, probava, spavanje i spolne f
unkcije zaista se ravnaju po fizikim zakonima.
No klasina fizika i biologija ne mogu zadovoljavajue odgovoriti na najosnovnija pi
tanja. Na prvom mjestu - kako mislimo; zato se tjelesne stanice organiziraju na o
dreeni nain; koliko molekularnih procesa se odvija takorei trenutno; zato se unato je
dnakim genima i bjelanevinama ruke razvijaju kao ruke, a noge kao noge; zato ljudi
obolijevaju od raka; kako tjelesni ustroj moe udesno izlijeiti samoga sebe; pa ak i
to je znanje, odnosno kako to da znamo ono to znamo? Znanstvenici mogu do najsitn
ijeg detalja razumjeti kako funkcioniraju vijci, matice, utori i kotai, ali ne zn
aju nita o sili koja stroj stavlja u pogon. Premda poznaju i najmanje mehanike dij
elove tijela, jo su uvijek u neznanju kad je rije o najosnovnijim tajnama ivota.
Ukoliko je tono da zakoni kvantne mehanike vrijede i za makrokozmos, a ne samo za
subatomski svijet, te i za biologiju, a ne samo za svijet materije, tada je itav
a paradigma bioloke znanosti pogrena, odnosno nepotpuna. Kako su kvantni teoretiari
s vremenom poboljali Newtonove zakone, tako su i Heisenberg i Einstein moda bili
u krivu, ili su barem samo djelomino bili u pravu. Kada bi kvantnu teoriju ire pri
mijenili u biologiji ovjeka bismo promatrali vie kao sloenu mreu energetskih polja k

oja su u dinaminoj interakciji s kemijom naih staninih sustava. U tom svjetlu svije
t bi bio jedna vrsta matrice nerazdjeljivih uzajamnih odnosa, upravo kao to ga je
Ed doivio u svemiru. Shvatio je da standardna biologija oito nema objanjenja za ur
eujue naelo - ovjekovu svijest.
Ed je poeo gutati knjige o vjerskim iskustvima, istonoj filozofiji i o malobrojnim
znanstvenim dokazima o prirodi svijesti. Zapoeo je prva istraivanja s nekoliko zn
anstvenika sa Stanforda, utemeljio je Institut noetikih znanosti (Institute of No
etic Sciences), neprofi-tnu organizaciju za financiranje istraivanja takve vrste,
te je poeo sabirati znanstvena istraivanja o svijesti za potrebe svoje knjige.
Uskoro nije ni o emu drugom ni mislio ni govorio, a zbog njegove opsjednutosti ti
m pitanjima u to se vrijeme raspao i njegov brak.
Edgarovo djelo moda nije zapalilo revolucionarni plamen, no sigurno ga je potaknu
lo. Na prestinim sveuilitima diljem cijelog svijeta nastajale su male grupe tihog o
tpora newtonowskom i darw-inowskom pogledu na svijet, dualizmu u fizici i trenut
nom pogledu na ovjekovu percepciju. U svojoj potrazi Ed je uspostavio veze s izvr
snim znanstvenicima s brojnih uglednih sveuilita kao to su Yale, Berkeley, Pronceto
n i Edinburgh, ija se otkria jednostavno nisu podudarala s dosadanjim spoznajama.
Ti znanstvenici, za razliku od Edgara, do novog pogleda na svijet nisu doli zahva
ljujui duhovnom otkrivenju. U svojem su radu jednostavno naletjeli na rezultate k
oji se nikako nisu slagali s priznatom znanstvenom teorijom, i koliko god su se
trudili da ih postave u ustaljene okvire - a u mnogim sluajevima to su iskreno elj
eli - u tome nikako nisu uspijevali. Veina tih znanstvenika do svojih je zakljuaka
dola sluajno te su, poput ovjeka koji je izaao iz vlaka na pogrenoj postaji, ocijeni
li da im ne preostaje nita drugo nego da se prihvate istraivanja novog podruja. Pra
vi istraiva nastavlja s istraivanjem ak i kada ga ono odvede na mjesto koje u poetku
nije namjeravao posjetiti.
Najvanija odlika svih tih znanstvenika bila je jednostavna spre-mnost da privreme
no odloe svoje nepovjerenje i ostanu otvoreni za pravo otkrie, ak i kada je to znail
o da e morati prkositi postoje-

em redu stvari, otuiti se od kolega ili se izloiti cenzuri te riskirati propast vla
stite karijere. Tko danas eli biti revolucionar u znanosti mora biti spreman suoit
i se s profesionalnim samoubojstvom.
Premda znanost naizgled potie eksperimentalnu slobodu, cjelokupna njezina struktu
ra - zajedno s vrlo natjecateljskim sustavom financiranja poduprtim sustavom obj
avljivanja i recenziranja meu kolegama znanstvenicima - u velikoj je mjeri ovisna
o pojedincima koji se podreuju priznatom znanstvenom pogledu na svijet. Cijeli j
e sustav podeen na nain da ne podrava istinske inovacije, ve potie strukovnjake prven
stveno na eksperimente koji potvruju ve postojee teorije i pomau razviti tehnologiju
za industriju.5
Svi koji su radili na tim pokusima imali su osjeaj da su na pragu neega to e preobra
ziti nae cjelokupno razumijevanje stvarnosti i ovjeka, no tada su to bili samo ist
raivai-pioniri bez kompasa.
Brojni znanstvenici koji su djelovali nezavisno jedan od drugoga svaki za sebe s
u otkrili po jedan dio cijele slagalice. Meu njima nije bilo zajednikog jezika jer
je ono to su otkrili jeziku upravo prkosilo.
Unato tome, kada je Mitchell s njima uspostavio kontakte njihov odvojeni rad poeo
se sjedinjavati u alternativnu teoriju evolucije ovjekove svijesti i dinamike svi
h ivih stvari. Ona je nudila najbolje izglede za oblikovanje jedinstvenog pogleda

na svijet koji se ne temelji samo na teoriji, nego na

atematikim jednadbama. Edov glavni zadatak bio je da
, financira dio njihovih istraivanja, te koristi svoj
a predstavljanje njihovog rada ja-vnosti, uvjeravajui

pravim eksperimentima i m
meusobno upoznaje znanstvenike
status nacionalnog heroja z
ih na taj nain da nisu sami.

Cjelokupni se rad kretao prema jednoj toki - ovjekovo 'ja'

ima polje utjecaja na svijet i obrnuto. Imali su jo jednu zajedniku toku: svi obavl
jeni pokusi bili su smrtonosni udarac za postojee znanstvene teorije.

DRUGO POGLAVLJE
More svjetlosti

2. MORE SVJETLOSTI
BILL CHURCH OSTAO je bez goriva. U normalnim okolnostima to mu ne bi pokvarilo c
ijeli dan, no 1973. godine, za vrijeme prve naftne krize u SAD-u, benzin ste mog
li natoiti samo svakog drugog dana, a to je ovisilo o dvije stvari: zadnjoj brojc
i na registarskim ploicama vaeg automobila i danu u tjednu. Ako je zadnja brojka b
ila neparna, mogli ste toiti ponedjeljkom, srijedom i petkom; za parne brojeve bi
li su rezervirani utorci, etvrtci i subote; a nedjelja je bila dan odmora, bez go
riva. Bili je imao neparnu brojku, a bio je utorak. Bez obzira na vanost sastanka
koji ga je ekao, zapeo je kod kue kao talac OPEC-a i aice vlastodraca sa Srednjeg is
toka. ak i da se broj na njegovim registarskim ploicama poklopio s danom u tjednu,
jo uvijek bi mu trebalo priblino dva sata, koliko je trajalo ekanje u kolonama koj
e su se u cik-cak formi ovijale oko uglova brojnih etvrti. Pod uvjetom da uope pro
nae benzinsku postaju koja je otvorena.
Prije dvije godine, kada je goriva jo bilo na pretek, mogli su poslati Edgara Mit
chella na Mjesec i natrag, no sada su morali zatvoriti polovicu benzinskih posta
ja u dravi. Predsjednik Nixon nedavno se obratio naciji, pozivajui sve Amerikance
da kod kue smanje ter-mostate, da se voze zajedno, u manje automobila, i da ne tr
oe vie od etrdeset litara benzina tjedno. Poduzeima su naloili da rasvjetu u radnim p
rostorima smanje za polovicu te da ugase svjetla u veama i skladitima. Washington
je pruio primjer za to te su lampice na nacionalnoj Boinoj jelci postavljenoj na tr
avnjaku ispred Bijele kue bile ugaene. Sita i samozadovoljna nacija, navikla na ve
liku potronju kako energije tako i cheesburgera, bila je potresena jer je prvi pu
t bila primorana pritegnuti pojas. Kruile su glasine da e se racionalizirati ak i t
iskanje knjiga. Pet godina kasnije Jimmy Carter je izjavio da je to razdoblje za
ameriki moral bilo jednako stanju rata, i to je osjeala veina sredovjenih Amerikana
ca koji gorivo nisu morali tedjeti jo od Drugog svjetskog rata.

2. MORE SVJETLOSTI
Bill je odjurio natrag u kuu i zgrabio telefon da se potui Halu Puthoffu. Hal, str
unjak za lasersku fiziku, Billu je esto sluio kao znanstveni alter ego. Mora postoja
ti neki bolji nain. - zavapio je Bili frustrirano u slualicu.
Hal se sloio da je dolo vrijeme da zaponemo traiti alternative fosilnom gorivu za pr
ijevoz; neto to nije ugljen, drvo ili atomska energiju.

No, to nam je jo dostupno? - rekao je Bill.

Hal je pribiljeio sve trenutne mogunosti: fotovoltaiku (upotrebu sunevih elija), gor
ive elije, vodene baterije (pokuaj da se vodik iz vode u stanici pretvori u elektr
inu energiju), pa vjetar, otpadne produkte pa ak i metan, no nijedan od tih energe
tskih izvora, ukljuujui i one najegzotinije, nije bio dovoljno robustan, odnosno re
alan.
Bill i Hal sloili su se da je u stvari potreban jedan potpuno novi izvor - jeftin
, neogranien, moda jo neotkriven izvor energije. Njihovi razgovori esto bi skrenuli
u takav spekulativni smjer. Hal je uglavnom volio nove, avangardne tehnologije; t
o su bile vie futu-ristike, to su ga snanije privlaile. Bio je vie izumitelj nego obia
n fiziar; ve s trideset i pet godina patentirao je podesivi infracrveni laser. U v
elikoj je mjeri bio samouk i sam se kolovao, nakon to mu je kao mlaem maloljetniku
umro otac. Diplomirao je na Sveuilitu Florida 1958., godinu dana nakon polijetanja
Sputnika 1, a punolje-tan je postao u vrijeme Kennedyjeve administracije. Kao i
mnoge mlade ljude njegove generacije, i njega je osvojila Kennedyjeva sredinja m
etafora o Sjedinjenim Dravama koje se uputaju u nova, neistraena podruja.

U godinama amerikog svemirskog programa, pa ak i nakon to je program zbog smanjenog

zanimanja i premalo novaca zastao, Hal je zadrao skromni idealizam o svojem radu
i sredinjoj ulozi koju znanost ima za budunost ovjeanstva. vrsto je vjerovao da je z
nanost ta koja pokree civilizaciju prema naprijed. Bio je nizak i vrst momak s gus
tom, valovitom kestenastom kosom; pomalo je sliio na glumca Mickeya Rooneya, no i
za flegmatine i skromne vanjtine vrio je unutarnji ivot neukalupljenog razmiljanja i
to ako mogunosti. Na prvi pogled teko da je izgledao kao avangar-dni znanstvenik. Us
prkos tome, u sebi je gajio iskreno uvjerenje da je pionirski znanstveni rad klj
uan za budunost naeg planeta jer ljudima moe pruiti nadahnue za uenje i ekonomski rast
Volio 2. MORE SVJETLOSTI
je takoer povremeno izai iz laboratorija i pokuati svoje fizike teorije primijeniti
u stvarnom ivotu.
Bill Church mogao je postati uspjean poslovni ovjek, no bio je idealist, kao i Hal
, i vjerovao je da znanost pomae razvoju civiliza-cije. Bio je kao skromni Medici
Hala Da Vincija. Svoju znanstvenu karijeru prekinuo je kada su ga pozvali da pr
euzme obiteljsko poduzee, Church's Fried Chicken, teksaki odgovor Kentucky Fried C
hi-ckenu. Tvrtku je vodio deset godina, a nedavno se odluio prodati ju. Zaradio j
e dovoljno i sada mu se prohtjelo ostvariti svoje mlade-nake snove, no bez izobra
zbe to je mogao ostvariti iskljuivo preko nekog drugog. Svog savrenog dvojnika pro
naao je u Halu, nada-renom fiziaru i istraivau znanstvenih podruja koja se obinim znan
stvenicima ne ine vrijedna prouavanja. U rujnu 1982. godine Bili je Halu u znak poe
tka njihove suradnje darovao zlatni sat na kojemu je pisalo Geniju Ledenjaku pokl
anja Snijeg. Simbolika je bila u tome to je Hal tihi inovator, a Bill je snijeg ko
ji s uvijek novim izazovima neprestano pada na Halla.
Postoji jedan golemi izvor energije o kojem jo nismo govorili. rekao je Hal. Pojasnio je da svaki kvantni fiziar dobro poznaje polje nulte toke.
Kvantna mehanika dokazala je da vakuum odnosno
nitavilo u stvarnosti ne postoji. Navodna potpuna praznina koja bi trebala postojat
i u svemiru - iz kojega je izuzeta sva tvar i energija - te u prostoru izmeu zvij
ezda u subatomskom je smislu pravi mravinjak aktivnosti.
Po naelu neodreenosti, koje je razvio Werner Heisenberg, jedan od zaetnika kvantne
teorije, nijedna estica nikada potpuno ne miruje nego je u neprestanom gibanju zb
og osnovnog stanja polja energije koje je u neprestanoj interakciji sa svom suba
tomskom materijom. To znai da je temeljna supstancija svemira more kvantnih polja

koju nije mogue eliminirati pomou nijednog poznatog zakona fizike.

Na navodno stabilni, statini svemir u stvari je kipui vrtlog subatomskih estica koje
se u hipu pojavljuju i nestaju. Iako je He-isenbergovo naelo najpoznatije po tom
e to se odnosi na neodreenost pri mjerenju fizikih svojstava subatomskog svijeta, ono ima jo jedan aspekt:
kod subatomskih estica ne moemo istovremeno znati i kolika je njihova energija i k
oliki im je ivotni vijek, te zbog toga vrijedi da za subatomski dogaaj u vrlo malo
m vremenskom periodu ne moemo odrediti koliinu njegove energije. Einsteinove 2. MO
RE SVJETLOSTI
teorije i njegova slavna jednadba E=mc2 - u kojoj je energija raz-mjerna masi - u
velikoj su mjeri uzrok da sve elementarne estice meusobno utjeu jedna na drugu tak
o da izmjenjuju energiju s drugim kvantnim esticama, koje se prividno pojavljuju
iz neega te se u trenutku uzajamno udruuju i unitavaju - u 1O-23 sekunde, da budemo
precizni - ime prouzrokuju sluajne fluktuacije energije bez vidljivog uzroka. Nes
talne estice koje nastaju u tom zbijenom trenutku poznate su kao virtualne estice. O
d pravih estica razlikuju se po tome to postoje samo u trenutku te izmjene - neodree
nom vremenu koje doputa naelo neodreenosti. Hal je taj proces rado usporeivao s prtanj
em vodene praine u podnoju vodopada.
Taj subatomski tango zaista je vrlo kratak, no subatomska zbivanja u cijelom sve
miru sabiru se u ogromnu energiju koja je vea od cjelokupne energije u svoj mater
iji svijeta. Polje nulte toke (kako fi-ziari nazivaju vakuum) tako se naziva jer s
u fluktuacije u tom polju primjetne i pri temperaturi od apsolutne nule, najniem
moguem energetskom stanju u kojem vie nema nijedne tvari, i u kojem navodno nema v
ie niega to bi prouzrokovalo bilo kakvo gibanje.
Energija nulte toke je energija u maksimalno praznom prostoru pri najmanjoj moguoj
energiji, od koje se vie nimalo energije ne moe oduzeti; to je najblie koliko se g
ibanje subatomske tvari moe pribliiti nitici.2 No, prema naelu neodreenosti, zbog izm
jene virtualnih estica uvijek je prisutno jo poneto rezidualnog vibriranja.
Fiziari tu trenju, zato to je uvijek prisutna, uglavnom otpisuju. Ve-

ina fiziara u fizikim jednadbama obino oduzima problematinu energiju nulte toke; taj p
stupak naziva se renormalizacija.3 Prema njihovoj teoriji energija nulte toke je uv
ijek prisutna i zato nita ne mijenja, a budui da nita ne mijenja, moemo ju zanemarit
i.4
Hal se ve nekoliko godina zanimao za polje nulte toke, jo od kada je u fizikalnoj k
njinici sluajno naletio na znanstvene rasprave koje je napisao Timothy Boyer sa Ci
ty Universityja u New Yorku.
Boyer je pokazao da klasina fizika - ako u nju ukljuimo
luajne energije polja nulte toke - moe objasniti mnoge
rije.5 Ukoliko je Boyer imao pravo, tada za objanjavanje
vrste fizike: klasinu newtonsku i kvantnu. Sve pojave u

postojanje kontinuirane, s
neobine pojave iz kvantne teo
svemira ne trebamo dvije
kvantnom prostoru mo-

emo objasniti pomou klasine fizike, samo moramo u nju ukljuiti polje nulte toke.

2. MORE SVJETLOSTI
to je vie Hal razmiljao o tome, to je vie raslo njegovo uvjerenje da Polje odgovara
svim kriterijima koje je traio: bilo je bespla-tno, bilo je neogranieno i nita ga n
ije oneiavalo. Upravo bi polje nulte energije moglo predstavljati ogroman, jo neisko
riten izvor energije. Kada bismo imali pristup tom izvoru, rekao je Billu, po-mou nje

ga bismo mogli pokretati ak i svemirske brodove.

Billu se ideja svidjela i ponudio se da financira uvodna istraivanja. Na kraju kr
ajeva, prije toga financirao je i lue Halove projekte.
Za Hala je u odreenom smislu to bio ba pravi trenutak jer je s trideset i est godin
a nekako ostao visjeti u zraku. Rastavio se od prve ene i upravo je iziao udbenik i
z kvantne elektronike kojega je napisao s jo jednim autorom. Prije pet godina je
na Stanfordu stekao doktorat iz elektrotehnike na temu lasera. Kad mu je teoreti
ziranje poelo dosaivati, postao je istraiva za lasere na istraivakom institutu Stanfor
d Research Institute (SRI), gigantskoj istraivakoj trnici koja je u to vrijeme bila u sklopu Sveuilita Stanford.
Sam SRI je praktiki bio golemo sveuilite meusobno povezanih pravokutnih, kvadratnih
i u obliku slova Z oblikovanih trokatnih zgrada od crvene cigle koje su se skriv
ale u sanjivom kutku parka Menlo, stisnutog izmeu sjemenita St. Patrick i grada kr
ovova u panjolskom stilu koji su predstavljali samo stanfordsko Sveuilite.
Tada je SRI bio drugi najvei trust mozgova na svijetu i u njemu je svatko mogao i
straivati doslovce bilo to, samo je trebao pronai mecenu za svoja istraivanja.
Hal je nekoliko godina posvetio itanju znanstvene literature i izradi nekoliko os
novnih izrauna. Zanimali su ga novi, fundamentalniji pogledi na vakuum i opu relat
ivnost. Premda je po prirodi bio suzdran, morao se truditi da ostane u isto intele
ktualnim okvirima i povremeno nije mogao svoje misli sprijeiti da ustro krenu prem
a naprijed. ak i u tim prvim danima istraivanja znao je da je naiao na neto to je od
izuzetnog znaaja za fiziku. Radilo se o nevjerojatno vanom napretku, moda ak i nainu
za primjenu kvantne fizike u makrokozmosu, moda posve novu znanost. Bilo je to van
ije od lasera i svega drugog to je do tada radio. Unato skro-mnosti, pomalo se osj
eao kao Einstein kada je otkrio relativnost.
Tek je s vremenom shvatio do ega je u stvari doao: bio je na pragu otkria da je nova
fizika subatomskog svijeta najvjerojatnije pogrena, odnosno u najboljem sluaju pot
rebita temeljite revizije.

2. MORE SVJETLOSTI
Halovo otkrie u odreenom smislu uope nije bilo otkrie nego stanje koje fiziari jo od 1
926. uzimaju zdravo za gotovo, i koje odbacuju kao nebitno. Za kvantnog fiziara t
o je smetnja koju treba ukloniti i zanemariti. Za vjeru ili mistiku to je znanos
t koja dokazuje udesno. Kvantni izrauni govore da ovjek i njegov svemir ive i diu u p
ravom moru gibanja, u kvantnom moru svjetlosti. Heisenberg, koji je 1927. godine
razvio naelo neodreenosti, tvrdio je da zbog fluktuacija koje su inherentne u pri
rodi nije mogue istovremeno poznavati sva svojstva neke estice, primjerice njezino
mjesto u prostoru i moment sile. Energetsku razinu bilo koje poznate estice ne m
oemo tono odrediti budui da se neprestano mijenja. Dio tog naela takoer pretpostavlja
da nijednu subatomsku esticu nije mogue dovesti u stanje potpunog mirovanja, jer e
uvijek posje-dovati siuna rezidualna gibanja. Znanstvenici ve dugo znaju da te flu
ktuacije odgovaraju nepravilnim umovima mikrovalnih prijemnika i elektronikih krug
ova, te da tako ograniavaju visinu do koje moemo pojaati signale. ak i fluorescentna
neonska svjetla rade na principu fluktuacija u vakuumu.
Zamislimo da moemo uzeti nabijenu subatomsku esticu i privrstiti je na malenu oprugu bez trenja (kao to fiziari rado ine kako bi izveli svoje
jednadbe). estica bi morala neko vrijeme poskakivati gore-dolje, a kad bi dosegla
temperaturu apsolutne nule morala bi se potpuno zaustaviti. Meutim, fiziari nakon

Heisenberga otkrili su da energija u polju nulte toke i dalje djeluje na esticu k

oja se zbog toga nikada ne zaustavi, nego se neprestano kree na opruzi.6
Aristotel je bio jedan od prvih koji je tvrdio - unato protivljenju svojih suvrem
enika koji su vjerovali u prazan prostor - da je prostor u stvari plenum, pozadins
ki temelj ispunjen stvarima. Sredinom devetnaestog stoljea znanstvenik Michael Fa
raday u vezi s elektrinom strujom i magnetizmom uveo je koncept polja; bio je uvj
eren da najvaniji aspekt energije nije njezin izvor, nego prostor oko nje, te utj
ecaj koji preko neke sile provode jedan na drugoga.7
Prema njemu, atom nije nekakva malena i vrsta biljarska kugla, nego maksimalno ko
ncentrirano sredite sile koje se iri u prostor.
Polje je matriks odnosno medij koji povezuje dvije ili vie toki u prostoru, obino p
reko neke sile, kao to je gravitacija ili elektromagnetizam. Djelovanje sile esto
vidimo kao valovitost u polju. Elektromagnetsko polje, upotrijebimo li samo jeda
n primjer, nije nita drugo nego zdrueno elektrino i magnetsko polje koje 2. MORE SV
JETLOSTI
brzinom svjetlosti alje valove energije. Elektrino i magnetsko polje stvara se oko
svakog elektrinog naboja koji, najjednostavnije reeno, predstavlja suviak ili poma
njkanje elektrona. I elektrino i magnetsko polje imaju dva pola, negativni i pozi
tivni, koji privlae odnosno odbijaju druge nabijene estice, ovisno o tome jesu li
naboji suprotni (jedan pozitivan i jedan negativan) ili jednaki (oba pozitivna i
li oba negativna). Polje je podruje u prostoru u kojem moemo primijetiti taj naboj
i njegove uinke.
Pojam elektromagnetskog polja je vrlo prikladna apstrakcija koju su izmislili zn
anstvenici (te ga predstavili kao silnice s odreenim smjerom i oblikom) kako bi pokuali objasniti iznenaujue djelovanje elektrine str
uje i magnetizma te njihovu sposobnost da utjeu na predmete na daljinu - i, teore
tski, do u beskonanost iako u meuprostoru nema nikakve primjetljive tvari ili materije.
Jednostavno reeno, polje je podruje utjecaja. Dva istraivaa su ga slikovito opisala
rijeima: Svaki put kada koristite va toster, polja oko njega uznemire, ma koliko sl
abano to bilo, nabijene estice u najudaljenijim galaksijama.8
James Clark Maxwell je prvi pretpostavio da je prostor eter elektromagnetske svj
etlosti; ta predodba prevladavala je sve dok ju 1881. godine (te est godina kasnij
e u suradnji s amerikim pro-fesorom kemije Edwardom Morleyem), u pokusu sa svjetl
ou koji je pokazao da u masi etera nema nikakve tvari, nije pobio fiziar poljskog p
orijekla Albert Michelson.9 Einstein je takoer mislio da je prostor ista praznina,
sve dok njegove vlastite ideje, koje je s vremenom razvio u opu teoriju relativn
osti, nisu pokazale da prostor zaista sadri plenum aktivnosti. No, tek su 1911. g
odine s pokusom Maxa Plancka, jednog od otaca kvantne fizike, fiziari uvidjeli da
prazan prostor upravo prti od aktivnosti.
Kvantna polja u kvantnom svijetu ne povezuju sile, nego izmjena energije koja se
neprestano, u dinamikom uzorku, preraspodjeljuje.
Ta stalna izmjena je imanentno svojstvo estica, tako da ni stvarne
estice nisu nita drugo do malena vozila energije koja se nakratko pojavljuju, a on
da ponovno nestaju u bazinom polju. Prema teoriji kvantnog polja, pojedinani entit
et je prolazan i bestjelesan. estice nije mogue odvojiti od praznoga prostora oko
njih. ak je i Einstein priznao da je sama materija izuzetno intenzivna, to je u odree
nom smislu smetnja savrenoj sluajnosti, i da je jedina fundamentalna stvarnost baz

ini entitet - samo polje.10

2. MORE SVJETLOSTI
Fluktuacije u atomskom svijetu razlog su da energija neprestano prolazi naprijed
i nazad, kao loptica u stolnom tenisu. Ta energetska razmjena je poput posudbe
pedeset lipa; ako posudi nekome pedeset lipa, bit e za pedeset lipa siromaniji, a on
za pedeset lipa bogatiji, a kada ti vrati pedeset lipa, uloge se mijenjaju. Tak
va emisija i resorpcija virtualnih estica ne odvija se samo kod fotona i elektron
a nego kod svih kvantnih estica u svemiru. Polje nulte toke je skladite svih polja,
svih osnovnih energetskih stanja i svih virtualnih estica: polje polja. Pri svak
oj razmjeni svake virtualne estice otputa se energija. Energija nulte toke pri svak
oj pojedinoj razmjeni u elektromagnetskom polju je nepojmljivo malena: polovica
vrijednosti fotona.
Meutim, ukoliko saberemo sve razliite estice u svemiru koje se neprekidno pojavljuj
u i nestaju, dobili smo ogroman, neiscrpan izvor energije jednak koncentriranoj
energiji u atomskoj jezgri ili jo vei od nje; dok sve te estice diskretno postoje u
pozadini praznoga prostora oko nas kao neka sveproimajua, energijom nabijena svem
irska kulisa. Izraunato je da ukupna energija polja nulte toke premauje svu energij
u u materiji za faktor 1040, to odgovara jedinici sa etrdeset nula.11 Kao to je jed
nom to opisao veliki fiziar Richard Feynman, elei nekako prispodobiti tu veliinu: Ene
rgija u jednom jedinom kubinom metru prostora bila bi dovoljna da uzavru svi ocea
ni na Zemlji.12
Polje nulte toke sadravalo je dvije mogunosti koje Halu nisu dale mira. Jasno, bio
je to pravi sveti Gral na podruju energetskih istraivanja. Kada bismo na neki nain
dobili pristup tom polju, mogli bismo iz njega proizvoljno crpiti energiju, ne s
amo za gorivo na Zemlji, nego i za svemirske letove na udaljene zvijezde. Trenut
no bi za putovanje do najblie zvijezde trebali raketu koja bi, da bi mogla nositi
potrebno gorivo, trebala biti velika kao Sunce.
More temeljne energije impliciralo je i neto vie. Postojanje polja nulte toke pretp
ostavlja da je cjelokupna tvar u svemiru povezana s valovima koji se ire kroz vri
jeme i prostor i mogu se iriti do u beskonanost, povezujui pojedinane dijelove svemi
ra sa svim ostalim dijelovima.
Koncept Polja lako bi mogao pruiti znanstveno objanjenje za mnoge metafizike ideje,
kao to je na primjer kinesko vjerovanje u ivotnu silu ili chi koja je u starim sp
isima opisana kao neto to je slino energetskom polju. Na Polje bi se mogla odnositi
i prva izjava 2. MORE SVJETLOSTI
Boga u Starom zavjetu: Neka bude svjetlost, iz koje je bila stvorena tvar.13
Hal je s vremenom napisao znanstvenu raspravu koju je objavio u Physical Reviewu, jednom od najprestinijih asopisa za fiziku u svijetu, u kojoj je pokazao da sta
bilno stanje materije samo svoje postojanje duguje toj dinaminoj izmjeni energija
izmeu subatomskih estica i potpornog polja nulte toke.14 U kvantnoj se teoriji fiz
iari neprestano bore s problemom zato su atomi stabilni. To su pitanje - bilo u la
boratoriju ili matematiki - uvijek rjeavali s vodikovim atomom. Vodik je za analiz
u najjednostavniji atom u svemiru budui da ima samo jedan elektron i jedan proton
. Kvantne znanstvenike muilo je pitanje zato elektron krui oko protona kao planet o
ko Sunca. Stabilnu krunicu planeta u Sunevom sustavu omoguava sila tee, no u atomsko
m svijetu elektroni koji se gibaju, koji nose naboj, ne bi smjeli biti stabilni
kao planeti, nego bi se s vremenom morali izraiti ili iscrpsti svoju energiju, te
u spirali prodrijeti u jezgru, pri emu bi se raspala cjelokupna atomska struktur
a predmeta.

Danski fiziar Niels Bohr, jo jedan utemeljitelj kvantne fizike, taj je problem rij
eio izjavivi da ga on ne doputa.15 Pojasnio je kako elektron emitira energiju samo
kada preskoi iz jedne orbitale u drugu te da orbitale, da bi dolo do emisije foton
ske svjetlosti, moraju imati odreenu razliku u energiji. Bohr je sroio vlastiti za
kon koji, naime, kae da energija ne postoji, zabranjena je, ja zabranju-jem elektr
onu da se raspadne. Taj postulat i njegove pretpostavke vodile su do daljnjih pre
tpostavki po kojima materija i energija istovremeno posjeduju i svojstva valovit
osti i osobine estica, radi ega elektroni ostaju na mjestu i u odreenim orbitalama;
to je naposljetku dovelo do kvantne mehanike. U najmanju ruku, Bohr nije matema
tiki pogrijeio kada je predvidio tu razliku u energetskim razinama.16
Meutim, rad Timothyja Boyera, kojega je Hal kasnije usavrio, pokazao je da, uzmemo
li u obzir polje nulte toke, uope ne trebamo Bohrov postulat. Matematiki je dokaza
o da elektroni neprestano gube i onda od polja nulte toke ponovno dobivaju energi
ju i dinamiki uravnoteeni ostaju na tono pravoj orbitali. Elektroni dobivaju potreb
nu energiju za kruenje oko jezgre i ne zaustavljaju se, jer napajaju se preko pov
ezanosti s fluktuacijama u praznom prostoru. Drugim rijeima, polje nulte toke je u
zrok za stabilnost 2. MORE SVJETLOSTI
vodikovog atoma, a posljedino i za stabilnost cjelokupne materije.
Ako prekinemo tok energije nulte toke, pokazao je Hal, sruila bi se cjelokupna ato
mska struktura.17
Hal je pomou fizikalnih izrauna takoer dokazao da fluktuacije valova polja nulte tok
e prouzrokuju gibanje subatomskih estica te da, s druge strane, cjelokupno gibanj
e svih estica u svemiru generira polje nulte toke; kao neka vrsta feedback petlje
u svemiru koja samu sebe generira.18
Hala je to podsjealo na maku koja lovi vlastiti rep.19 U jednom znanstvenom lanku z
apisao je:
...interakcija polje nulte toke je bazino, stabilno vakuumsko stanje najnie toke u k
ojem daljnja interakcija tog polja, na bazi dinamine ravnotee, jednostavno reprodu
cira postojee stanje.20
To implicira, kae Hal, neku vrstu osnovnog stanja svemira koje neprestano samo seb
e regeneriran21 te ostaje konstantno, osim u sluaju kada ga neto uznemiri. To znai
i da smo preko valova di-vovskih dimenzija u polju nulte toke doslovno povezani s
a cjelokupnom materijom svemira, sve do njegovih najudaljenijih kutaka.22
Slino valovima na moru ili nabiranju povrine jezera, i na subatomskoj razini valov
e prepoznajemo kao privremene oscilacije koje se kreu kroz svoj medij, u ovom slua
ju polje nulte toke. Ta titranja predstavlja klasina sinusoida - poloeno slovo 'S'
- slina uetu za preskakanje kada ga na oba kraja dre dvije osobe i vijugaju njime g
ore-dolje. Amplituda vala jednaka je polovici visine krivulje od vrha do dola va
la, a valna duljina ili ciklus je potpuni titraj, odnosno udaljenost izmeu dva su
sjedna vrha ili dola. Frekvencija je broj ciklusa u sekundi i obino je izraavamo u
hercima; jedan herc jednak je jednom ciklusu u sekundi. Elektrina mrea u Europi i
ma frekvenciju od 50 herca ili ciklusa u sekundi, a u SAD-u ona iznosi 60 herca.
Mobilni telefoni djeluju na frekvencijama od 900 ili 1800 megaherca.
Izraz faza u fizici oznaava toku koju val dosegne na svom titrajnom putu. Dva vala s
u u fazi kada su oba istovremeno na valnom vrhu odnosno dolu, ak i ako imaju razl
iitu frekvenciju i amplitudu. Kada dou u fazu, to znai da su se sinkronizirali.

2. MORE SVJETLOSTI

Jedno od najvanijih svojstava valova je to da mogu kodirati i prenositi informaci

je. Kada su dva vala u fazi i preklapaju se, to se struno naziva interferencija, z
ajednika amplituda oba vala vea je od njihovih pojedinanih amplituda. Signal se tad
a ojaa i prouzroi konstruktivnu interferenciju, proces utiskivanja ili razmjene info
rmacija. S druge strane, destruktivna interferencija je neutrali-ziranje dvaju va
lova, kada je jedan na vrhu a drugi na valnom dolu.
Kada se jednom sudare, oba vala sadre informacije, u obliku energetskog kodiranja
, jedan o drugom. U interferencijskim uzorcima neprestano se skupljaju informaci
je i valovi imaju praktiki beskonanu mogunost pohranjivanja podataka. Ako je sva su
batomska materija na svijetu u neprestanoj interakciji s tim osnovnim poljem ene
rgije koje sve okruuje, to znai da subatomski valovi Polja neprestano utiskuju zap
ise o oblicima svih stvari. Polje nulte toke
-koje je indikator i utiskava svih valnih duina i frekvencija - neka je vrsta snim
ke svemira za sva vremena, zrcalna slika i zapis svega to je ikada postojalo. U o
dreenom smislu, vakuum je poetak i kraj svega u svemiru.23
Premda je sva tvar okruena energijom nulte toke koja jednoli-ko bombardira dotini p
redmet, bilo je primjera u kojima su znanstvenici zaista mogli izmjeriti smetnje
u polju. Jedna takva smetnja zbog polja nulte toke jest Lambov pomak - nazvan po
amerikom fiziaru Willisu Lambu - koji je na podlozi vojnog radara razvijen tijeko
m etrdesetih godina prolog stoljea; pri toj pojavi elektroni se zbog fluktuacija nu
lte toke malo pomaknu u svojim orbitalama i pri priblino tisuu megaherca prouzroe po
mak frekvencije.24
U etrdesetim godinama otkriven je jo jedan primjer smetnje u polju nulte toke, a ot
krio ga je nizozemski fiziar Hendrik Casi-mir.
On je pokazao da dvije metalne ploe, kada ih vrlo pribliimo, stvaraju privlanost ko
ja ih jo vie meusobno privlai. Kako neke valne duljine nisu zastupljene, naruava se r
avnotea u polju to prouzrokuje da je u prostoru izmeu ploa manje energije nego u van
jskom praznom prostoru. Ta vea gustoa energije potiskuje metalne ploe jednu prema d
rugoj.
Jo jedan klasian dokaz postojanja polja nulte toke je van der VVaalsov uinak, takoer
nazvan po svojemu otkrivau, nizozem-skom fiziaru Johannesu Dideriku van der Waalsu
. On je otkrio da sile privlanosti i odbojnosti izmeu atoma i molekula djeluju zbo
g naina na koji se raspodjeljuje elektrini naboj; naposljetku je 2. MORE SVJETLOST
I
otkriveno da je i tome uzrok lokalna neravnotea u Polju. Zbog tog uinka odreeni se
plinovi pretvaraju u tekuine. Isto tako, pokazalo se da je spontana emisija, pri
kojoj se atomi iz nepoznatog razloga raspadaju i emitiraju energiju, takoer uinak
polja nulte toke.
Fiziar Timothy Boyer, iji je lanak prije svih potaknuo Puthoffa, pokazao je da bi s
e mnoga svojstva subatomske tvari - koja su zbunjivala fiziare i zbog kojih su po
stavljali udna kvantna pravila
- mogla bez muke objasniti klasinom fizikom, pod uvjetom da ona ukljui polje nulte
toke. Neodreenost, dualizam valnih estica, fluktuacijsko gibanje estica - sve je to
povezano s interakcijom materije i polja nulte toke. Hal se ak poeo pitati ne bi l
i se na taj nain mogla razloiti i jo uvijek najtajnovitija i najkontraverzannija od
svih sila - gravitacija.
Za fiziare je gravitacija poput Waterlooa. I najvei fizikalni geniji ostajali su z
bunjeni kada su pokuali razraditi naelo za to fundamentalno svojstvo materije i sv
emira. ak ni Einstein, koji je teinu odlino opisao pomou svoje teorije relativnosti,
nije mogao uistinu objasniti odakle ona potjee. Tijekom godina brojni su fizi-

ari, ukljuujui i Einsteina, pokuavali teinu objasniti tako da joj pripiu elektromagnet
sku prirodu, da je definiraju kao atomsku silu, ili ak da joj daju vlastiti set k
vantnih pravila, no nikome nije uspjelo dokazati svoje teorije. Potom je 1968. g
odine priznati sovjetski fiziar Andrej Saharov uobiajenu pretpostavku okrenuo nagl
avake: to ako teina, u stvari, nije interakcija meu predmetima, nego samo uzgredni ui
nak? Tonije reeno, to ako je teina posljedini uinak polja nulte toke kojega prouzrokuj
promjene u polju nastale zbog prisutnosti materije?25
Na razini kvarkova ili elektrona sva materija je u stanju vibriranja to je poslje
dica njezine interakcije s poljem nulte toke. Jedan od zakona elektrodinamike kae
da e fluktuirajua nabijena estica iriti oko sebe polje elektromagnetskog zraenja. To
znai da pored primarnog polja nulte toke postoji i more tih sekundarnih polja.
Radi tih sekundarnih polja izmeu dvije estice se stvara izvor privlanosti za kojega
je Saharov vjerovao da je povezan s teinom.26
Hal je poeo ozbiljno razmiljati o toj teoriji. Ako je Saharov bio u pravu, tada je
pogreka fiziara bila u tome to su teinu razmatrali kao samosvojnu pojavu. Umjesto t
oga, trebali su je gledati kao neku vrstu pritiska. Palo mu je na pamet da je tei
na moda neka vrsta dalekosenog Casimirovog uinka kod kojeg dva predmeta koja se 2.
MORE SVJETLOSTI
meusobno privlae blokiraju neke valove polja nulte toke27, ili je to moda ak dalekosen
a Van der Waalsova sila, kao privlaenje dva atoma na odreenoj udaljenosti. Pojedin
ana estica u polju nulte toke pone poigravati zbog svoje interakcije s nultim Poljem
; dvije estice ne samo da se tresu same za sebe, nego na njih utjee i polje koje s
tvaraju druge estice svojim vlastitim vibriranjem. Dakle, polja stvorena iz tih es
tica, koja predstavljaju djelomini tit oko sveproimajueg polja nulte toke u osnovnom
stanju, uzrokuju privlanost koju mi vidimo kao teinu.
Saharov je te ideje razvio samo kao hipotezu, a Puthoff je otiao korak dalje i la
tio se njihove matematike provedbe. Dokazao je da su gravitacijski uinci potpuno u
sklaeni s gibanjem estica u polju nulte toke, to su Nijemci nazvali zitterbewegung ili
drhtavo gibanje.29 Povezivanje teine s energijom nulte toke razrijeilo je mnoge zago
netke koje su ve stoljeima muile fiziare. Tako je, na primjer, pronaen odgovor na pit
anje zato je teina slaba i zato se ne moe zatititi (ni polje nulte toke, koje je uvije
k prisutno, ne moe se u potpunosti zatititi). Ta veza pojasnila je i injenicu da po
stoji samo pozitivna, a ne i negativna masa. I naposljetku, teinu je, zajedno s d
rugim fizikalnim silama kao to su atomska energija i elektromagnetizam, povezala
u uvjerljivu jedinstvenu teoriju kakvu su se fiziari oduvijek trsili stvoriti, no
jo se nikome dotada nije posreilo.
Hal je po objavi svoje teorije o teini dobio uljudan i suzdran pljesak. Premda se
nikome nije urilo da ponovi njegove rezultate, uspjeh je bio ve i to to ga nisu ism
ijali jer je sa svojim lankom u biti poremetio statiku itavog temelja fizike dvade
setog stoljea.
Najslavnija tvrdnja kvantne fizike govori da estica istovremeno moe biti i val, os
im ako ga promatramo i mjerimo kada se sve njezine tentativne mogunosti kolabiraj
u u odreeni entitet. U Halovoj teoriji estica je uvijek estica; njezino stanje je s
amo prividno neodreeno jer je u neprestanoj interakciji s tim osnovnim energetski
m poljem. Jo jedno svojstvo elektrona odnosno subatomskih estica koju u kvantnoj t
eoriji uzimaju zdravo za gotovo je 'nelokalnost'
- Einsteinovo fantomsko djelovanje na daljinu. I to svojstvo mo-gue je objasniti s
poljem nulte toke. Hal je to usporedio s dvama ibama zabodenim u pijesak uz rub oc
eana kojima se upravo pribliava morski val. Kada ne biste znali za val, a obje su ibe zbog njega jedna za drug

om pale, mogli biste misliti da je jedna iba na daljinu 2. MORE SVJETLOSTI

djelovala na drugu te imenovati taj uinak nelokalnosti. Meutim, to ako je fluktuaci
ja u polju nulte toke isti pozadinski mehanizam koji djeluje na kvantne estice i z
bog kojega jedna estica utjee na drugu?30 Ako je to tono, tada to znai da svaki dio
svemira moe istovremeno biti u dodiru sa svim drugim dijelovima.
Usporedo s radom u SRI, Hal je postavio mali laboratorij u Pescaderu, na obronci
ma sjevernokalifornijske obale u kui Kena Shouldersa. Ken je bio sjajan laborator
ijski inenjer i njegov stari znanac, i nedavno ga je bio uvjerio da mu pomogne. Z
ajedno su poeli raditi na podruju tehnologije zgusnutog naboja, sofistici-ranoj verz
iji pokusa koji se moe opisati kao struganje nogama po tepihu nakon kojega vas st
rese elektrina struja kada dotaknete neki metal. Elektroni se obino meusobno odbija
ju i ne ele biti preblizu jedan drugog. Meutim, uzmemo li u obzir polje nulte toke
koje na odreenoj toki, kao mala Casimirova sila, pone gurati elektrone na okup, ele
ktronski naboj moe se vrlo zgusnuti. To omoguava izraivanje vrlo malenih elektronsk
ih ureaja.
Hal i Ken poeli su izraivati aparatie koji su koristili tu energiju, te su i patent
irali svoja otkria. S vremenom su izumili poseban ureaj kojega je bilo mogue natakn
uti na kraj potkone igle na rendgenskom aparatu, tako da su lijenici imali mogunost
snimati i u siunim pukotinama u tijelu, a potom i visokofrekventni generator sign
ala koji je omoguavao djelovanje iz izvora nita veeg od kreditne kartice. Bili su t
akoer meu prvima koji su konstruirali televizor s ravnim zaslonom irokim kao slika
na zidu. Svi njihovi patenti bili su prihvaeni s objanjenjem da je temeljni izvor
energije
najvjerojatnije zraenje vakuumskoga kontinuuma nulte toke.31
Halovi i Kenovi pronalasci doivjeli su neoekivanu reklamu kada je Pentagon, koji o
cjenjuje nove tehnologije po vanosti za dravu, na popisu u National Critical Issue
tehnologiju zgusnutih naboja - kako su se u to vrijeme nazivala istraivanja u ve
zi s poljem nulte toke - postavio na tree mjesto, odmah iza nevidljivih bombardera
i optikih raunala. Sljedee je godine tehnologija zgusnutih naboja ve bila na drugom
mjestu. Ocjenjivaka skupina Interagency Technological Assessment Group bila je u
vjerena da je Hal na tragu neega to je od vanosti i za nacionalni interes, te da se
aeronautika moe dalje razvijati samo ukoliko se energija bude mogla crpiti iz va
kuuma.

2. MORE SVJETLOSTI
Kada je amerika Vlada preporuila njihov rad, Puthoff i Shoulders mogli su birati i
zmeu pojedinih poduzea koja su bila spremna financirati njihova istraivanja. Naposl
jetku su se 1989. godine odluili za Boeing koji se zanimao za njihov maleni radar
ski ureaj i elio financirati njegov razvoj u okviru posebnog, velikog projekta.
Projekt je nekoliko godina stagnirao, a potom je Boeing izgubio svoja financijsk
a sredstva. Veina drugih kompanija zahtijevala je potpuno razvijen prototip prije
no to bi pristali financirati projekt.
Hal je tada odluio osnovati svoje vlastito poduzee u kojem e razvijati svoj rendgen
ski ureaj. Bio je ve na pola puta do osnivanja kada je shvatio da bi to za njega b
ilo samo nepotrebno skretanje s puta. Moda bi mu i donijelo dobru zaradu, no proj
ekt ga je zanimao samo radi novaca koje bi mogao upotrijebiti za vlastita energe
tska istraivanja. Izraunao je da bi mu trebalo najmanje deset godina ivota da tvrtk
u postavi na noge i zapone posao, slino kao to je Billu obiteljska firma oduzela ci
jelo desetljee. Smatrao je da je mnogo lake potraiti nekoga tko bi bio spreman fina
ncirati energetska istraivanja. Hal je tada vrsto odluio da e se potpuno koncentrira

ti na altruistiki cilj kojega si je postavio na samom poetku i da e na njega usredo

toiti cijelu svoju karijeru. Najprije rad, a potom slava i na kraju, ako je uope b
ude, plaa.

Hal je skoro dvadeset godina ekao da i drugi ponove, te proire njegove teorije. Po
tvrda njegovog rada stigla je putem telefonske poruke ostavljene u tri ujutro, ij
i bi se sadraj veini fiziara uinio hvalisavim ili ak smijenim. Berni Haisch sreivao je
nekoliko posljednjih sitnica u svom uredu tvrtke Lockheed u Palo Altu, sprema-jui
se da iz Kalifornije odleti u Njemaku kamo ga je na znanstveno istraivanje pozvao
institut Maxa Plancka u Garchingu. Bernie, koji je u Lockheedu radio kao astrof
iziar, se ve veselio to e ostatak ljeta istraivati zvjezdanu emisiju X-zraka i smatra
o se sretnikom to mu se ukazala takva mogunost.
Bernie je bio neobina mjeavina osobnosti; na poslu je bio formalan i oprezan radni
k, a kod kue bi dao oduka svojoj kreativnosti kroz pisanje folk-pjesama. Meutim, u
laboratoriju nije upotrebljavao pjesnike hiperbole, a to nije radio ni njegov pri
jatelj Alfonso Rueda, priznati fiziar i strunjak za primijenjenu matematiku na Kal
ifornijskom dravnom sveuilitu u Long Beachu, koji mu je sada poslao poruku. Fiziari
su pri svom radu tek rijetko kori-2. MORE SVJETLOSTI
stili smisao za humor, a ovaj je Kolumbijac bio tih i radian ovjek, i nipoto nije b
io hvalisavac. Moda je Rueda na taj nain zamiljao alu na tui raun.
Poruka ostavljena na Haischovoj telefonskoj sekretarici glasila je: O moj Boe, mis
lim da sam upravo izveo formulu F=ma.
Za svakoga fiziara ova bi izjava bila jednaka tvrdnji da je netko izveo matematiku
jednadbu koja dokazuje postojanje Boga. U
ovom primjeru Bog je bio Newton, a F=ma prva Boja zapovijed.

F=ma je sredinja dogma u fizici koju je Isaac Newton 1687. godine postulirao u sv
ojoj knjizi Principia, svetom pismu klasine fizike, kao temeljnu jednadbu za giban
je. U fizikalnoj teoriji ta je jednadba do te mjere sredinja da ima status postula
ta, odnosno neega to je zadano; ne neega to je dokazivo, ve neega to se jednostavno pr
hvaa kao istinito i nikada se ne dokazuje. Sila je jednaka umnoku mase (ili inerci
je) i akceleracije. Odnosno, ubrzanje pri danoj sili obrnuto je proporcionalno m
asi. Tromost - tenja predmeta da ostane u stanju mirovanja, te da se teko pokree i
teko zaustavlja jednom kada se pokrene - smanjuje nau sposobnost da poveamo brzinu
odreenog predmeta. to je vei predmet, to vie sile je potrebno da ga se pokrene. Sila
koja je potrebna da loptica preleti tenisko igralite ne bi ni pomaknula nilskog
konja.
Radi se o tome da taj zakon nitko nije matematiki dokazao. Na njemu je izgraena ita
va religija. Poslije Newtona svi fiziari su ga prihvatili kao osnovnu pretpostavk
u te gradili svoje teorije i eksperimente na tom kamenu temeljcu. Newtonov postu
lat je u biti defi-nirao tromu masu i poloio temelje fizike mehanike u posljednjih
tristo godina. Svi znamo da je ispravan, premda ga nitko zapravo nije mogao dok
azati.32
A sada je Alfonso Rueda u svojoj telefonskoj poruci tvrdio da je upravo ta jedna
dba, uz E=mc2 najslavnija u fizici, konani rezultat grozniavog matematikog raunanja s
kojim se mnoge mjesece muio do kasno u no. Podrobnosti e Bernieju potom poslati u N
jemaku.
Iako je bio zadubljen u svoj aeronautiki rad, Bernie je proitao neke lanke Hala Put
hoffa te se i sam poeo zanimati za polje nulte toke, prije svega kao izvora energi
je za svemirska putovanja na velike udaljenosti. Bernija su nadahnuli i fiziari P
aul Davies i William Unruh iz University of British Columbia koji su otkrili da
pri gibanju kroz vakuum s konstantnom brzinom sve izgleda jednako.

2. MORE SVJETLOSTI
No, im ponete ubrzavati, vakuum iz vae perspektive dok se kreete dobiva izgled mlako
g mora toplinskog zraenja. Bernie se poeo pitati je li tromost, kao i to toplinsko
zraenje, takoer prou-zrokovana ubrzavanjem kroz vakuum.33
Potom je na jednoj konferenciji sreo Ruedu, poznatog fiziara s dobrom podlogom iz
vie matematike, i na Bernijevo ustrajno potica-nje i nagovaranje, po prirodi izu
zetno ustrajni Rueda latio se analize koja je ukljuivala polje nulte toke i idealn
o njihalo, temeljnu napravu koja se koristila pri rjeavanju mnogih problema klasin
e fizike.
Halov rad o gravitaciji pobudio je njegovo zanimanje te je razmiljao bi li mogla
postojati veza izmeu tromosti i polja nulte toke.
Uslijedili su mjeseci i mjeseci rada da bi Rueda dovrio izraune.
Ustanovio je da e njihalo, kada ga ubrzamo kroz nulto polje, naii na otpor koji je
proporcionalan ubrzanju. inilo se kao da su za cijeli svijet upravo uspjeli doka
zati zato stoji F=ma. Formula vie nije postojala samo zato to ju je Newton izvolio
tako definirati. Ako je Alfonso imao pravo, tada bi jedan od temeljnih aksioma s
vijeta bio reduciran na postavku koju je mogue izvesti iz elektrodinamike.
Nita nije trebalo pretpostavljati. Newtonovu tvrdnju mogli ste dokazati jednostav
no, na nain da u obzir uzmete polje nulte toke.
Kada je Bernie dobio Ruedine izraune pozvao je Hala Puthoffa s kojim se dogovorio
da e raditi zajedno. Bernie je o tome napisao vrlo dug znanstveni lanak kojega je
, tek nakon dosta odugovlaenja, u veljai 1994. godine u nepromijenjenom obliku obj
avio Physical Review, prestini mainstream fizikalni asopis.34 Autori su u lanku pok
azali da je tromost, osobina svih predmeta u fizikom svemiru, jednostavno otpor p
rema ubrzavanju kroz polje nulte toke. U svom lanku napisali su da je tromost, u s
tvari, takozvana Lorentzova sila: sila koja usporava estice koje se gibaju kroz m
agnetsko polje. U

tom sluaju magnetno je polje komponenta polja nulte toke koja reagira s nabijenim
subatomskim esticama. to je vei predmet, vie estica sadri i polje snanije sprjeava nj
vo gibanje.
To je u osnovi znailo da je fizika tvar, koju nazivamo materija i kojoj su sve fiz
iari od Newtona pa na dalje pripisivali masu, u stvari
- iluzija. Pravo stanje stvari pokazuje da se to bazino more energije protivi ubr
zanju tako to vrsto dri subatomske estice predmeta kada god ga elimo pogurnuti. Masa
je, u njihovim oima, samo pomono sredstvo, privremena varijabla za openitiji reakcijs
ki uinak kvantnog vakuuma.35

2. MORE SVJETLOSTI
Hal i Bernie su, osim toga, uvidjeli da je njihovo otkrie povezano sa slavnom Ein
steinovom formulom E=mc2 koja je uvijek implicirala da se energija, jedan odvoje
ni fizikalni entitet u svemiru, pretvara u masu, drugi odreeni entitet. Sada su u
vidjeli da je odnos mase i energije zapravo u veoj mjeri tvrdnja o energiji kvark
ova i elektrona u takozvanoj materiji, koju prouzrokuju interakcije s fluktuacij
ama u polju nulte toke. U umjerenom, neutralnom jeziku fizike u biti su htjeli rei

da materija nije temeljna fizikalna postavka.

Einsteinova jednadba bila je jednostavno recept za koliinu energije koja je potreb

na da se stvori privid mase. To znai da u stvari ne postoje dva osnovna fizikalna
entiteta - neto materijalno i neto nematerijalno - nego samo jedan: energija. Sve
u naem svijetu, sve to drimo u rukama, ak i najgui, najtei i najvei predmet, na najo
vnijoj ravni samo je zbir elektrinih naboja koji su u neprestanoj interakciji s b
azinim morem elektromagnetskog polja i drugih energetskih polja: neka vrsta elekt
romagnetne vune sile. Kasnije su zapisali: Masa nije jednaka energiji; masa jest e
nergija.36 Ili, ukoliko odemo korak dalje - masa uope ne postoji. Postoji samo nab
oj.
Poznati pisac znanstvene fantastike Arthur C. Clark kasnije je prorekao da e znan
stvenu raspravu Haischa, Ruede i Puthoffa jednom smatrati smjernicom u znanosti37
i u svojoj je knjizi 3001: Posljednja Odiseja zamislio svemirski brod na poseban
pogon koji neutralizira silu tromosti, odnosno pogon SHARP to je akronim za
Saharov, Haisch, Alfonso Rueda i Puthoff.38 Kao objanjenje zato se odluio ovjekovjeiti
njihovu teoriju, Clarke je u svojoj knjizi o njoj napisao sljedee:
Obrauje problem koji je tako fundamentalan da ga obino svi uzimaju zdravo za gotov
o, samo slegnu ramenima kao da kau: to e, svemir je takav.
Meutim, Haisch, Rueda i Puthoff zapitali su se: to nekom predmetu daje masu (ili tr
omost), tako da trebamo odreenu silu da bi ga pokrenuli, i tono jednaku silu da bi
ga vratili u poetno stanje?
Njihov provizorni odgovor temelji se na zapanjujuoj i izvan fizikalnih krugova sl
abo poznatoj injenici da je takozvani prazni prostor u stvari kotao kipuih energij
a: polje nulte toke... Haisch, Rueda i Puthoff smatraju da su 2. MORE SVJETLOSTI
tromost i teina elektromagnetske pojave koje nastaju kao posljedica interakcije s
tim poljem.
Sve od Faradaya brojni su fiziari pokuavali teinu povezati s magnetizmom. Mnogi eks
perimentatori tvrdili su da im je to polo za rukom, meutim rezultati nijednoga od
njih nikada nisu dokazani. Ako bi mogli dokazati teoriju Haischa, Ruede i Puthof
fa, to bi otvorilo mogunosti, ma kako udaljene, za izradu antigravitacijskih svemi
rskih motora, pa ak jo fantastinije mogunosti upravljanja tromou. To bi moglo dovesti
o vrlo zanimljivih situacija: ako bi nekoga samo lagano dotaknuli, ta bi osoba t
renutano nestala brzinom od vie tisua kilometara na sat, dok se ve djeli sekunde kasnije ne
bi odbila o zid sobe. Sva srea da bi prometne nesree bile tako rei nemogue: automob
ili i putnici mogli bi se i pri najveoj brzini sudariti bez ikakvih posljedica.39
Drugdje je, u jednom lanku o budunosti svemirskih letova, Clarke napisao: Kada bih
ja imao glavnu rije u NASA-i ... svojim bi najboljim, najbistrijim i najmlaim (kan
didati ne bi smjeli imati vie od dvadeset i pet godina) naloio da si uzmu dovoljno
vremena i dobro proue jednadbe Puthoffa i drugih.40 Kasnije su Haisch, Rueda i Dan
iel Cole iz IBM-a objavili lanak koji je pokazao da je sama struktura svemira rez
ultat polja nulte toke. Prema njima, vakuum prouzrokuje ubrzavanje estica zbog ega
se one sljepljuju u koncentriranu energiju koju nazivamo materija.41
Moglo bi se rei da je ekipa SHARP napravila neto to nije napravio ni sam Einstein.4
2 Dokazali su jedan od najosnovnijih zakona svemira, te pojasnili jednu od njego
vih najveih tajni. Pokazali su da se na polju nulte toke zasnivaju mnoge temeljne
fizikalne pojave.
Bernie Haisch, kojega je podupirala NASA, ivo se zanimao za no-vootvorene mogunost

i svemirskih letova kada bi s tim bazinim morem energije istovremeno povezali tro
most, masu i teinu. I on i Hal dobivali su dotacije za razvijanje izvora energije
kojega bi se crpilo iz vakuuma; U Bernijevom primjeru to je bila NASA koja je ar
ko eljela unaprijediti svemirske letove.
Kad bi s bilo kojeg mjesta u svemiru mogli crpiti energiju iz polja nulte toke ne
bismo trebali nositi gorivo sa sobom, nego bismo jednostavno otplovili u svemir
i po potrebi se napajali iz polja 2. MORE SVJETLOSTI
nulte toke koje je kao neka vrsta svemirskog vjetra. Hal Puthoff je u jednoj drug
oj raspravi, takoer s Danielom Coleom iz IBM-a, pokazao da u zakonima termodinami
ke naelno ne postoji nita to bi iskljuivalo mogunost crpljenja energije iz Polja.43 D
ruga mogunost je da bismo manipuliranjem valovima polja nulte toke mogli postii da ti valovi
djeluju kao jednostrana sila i guraju nae vozilo.
Bernie je zamiljao da emo jednom u budunosti samo namjestiti svoj vakuumski pretvar
a (valni transformator) i odvesti se. No, moda bi bilo jo neobinije kada bismo mogli prilagoditi ili iskljuiti tromost; na taj b
ismo nain bili u mogunosti lansirati raketu s vrlo malo energije, te samo prilagod
iti sile koje koe njezino gibanje. Ili bismo pak upotrijebili vrlo brzu raketu i
prilagodili tromost astronauta kako ih sila ubrzanja ne bi spljotila. Ako bismo m
ogli na neki nain iskljuiti gravitaciju, mogli bismo takoer promijeniti teinu rakete
, ili pak silu potrebnu za njezino ubrzanje.44 Mogunosti je bezbroj.
Meutim, svemirski letovi nisu bili jedini vid energije nulte toke sa skrivenim mogunostima. Hal je jo ranije bio naletio na neka istraivanja o levi
taciji. Tadanji cinini pogled na levitiranje drao je da se radi o prevarantskom tri
ku, odnosno haluciniranju vjerskih fanatika. Meutim, brojni ljudi koji su ih pokua
li raskrinkati nisu u tome uspjeli. Hal je pronaao izuzetne podatke o tim pojavam
a.
Fiziar u njemu, koji je uvijek morao ralaniti danu situaciju i prouiti pojedinane dij
elove - kao to je to inio u mladosti s radio-stanicama - govorio mu je da opisi pr
imjera levitacije daju naslutiti da se tu radi o relativistikoj pojavi. Levitacij
a je kategorizirana kao psihokineza, sposobnost ovjeka da pomie predmete (ili sebe
) bez pomoi bilo koje poznate sile. Obraivani primjeri levitacije na koje je nalet
io Hal u fizikalnom su smislu bili mogui iskljuivo ukoliko su njihovi akteri na ne
ki nain utjecali na gravitaciju. Ako su fluktuacije u vakuumu, koje veina kvantnih
fiziara smatra nevanim, zaista neto to bi se moglo po volji upotrebljavati, bilo za
automobilsko gorivo ili za pomicanje predmeta s jednostavnim usredotoenjem pozor
nosti na njih, to bi imalo nesluene posljedice ne samo za gorivo, nego i po sve a
spekte naih ivota. To bi moglo biti najblie onome to se u Ratovima zvijezda naziva Si
la.
U svom profesionalnom radu Hal je pazio da uvijek ostane vrsto unutar okvira konz
ervativne fizikalne teorije. Unato tome, privatno je poinjao razumijevati metafizik
e implikacije osnovnog 2. MORE SVJETLOSTI
mora energije. Ako materija nije stabilna, nego je kljuan element u temeljnom amb
ijentu, moru sluajne energije - razmiljao je - tada bismo to mogli upotrijebiti ka
o praznu matricu na koju bismo zapisali koherentne uzorke, jer je u polju nulte
toke preko kodiranja s valnom interferencijom zapisano sve to se ikada dogodilo na
svijetu. Takve informacije mogle bi pojasniti koherentne estice i strukture polj
a. No, mogla bi postojati i cijela ljestvica drugih moguih informacijskih struktura, na primjer koherentna polja oko ivih organizama, ili

moda to djeluje kao ne-biokemijsko sjeanje u svemiru. Moda je te fluktuacije ak mogue

a neki nain organizirati jednostavno primjenom volje.45 Clarke je zapisao: Moda to
u vrlo malom opsegu ve sada inimo; tako bi naime mogli objasniti brojne anomalne r
ezultate koje u posljednje vrijeme u eksperimentima iskusnih inenjera daju razliit
i pokusni ureaji koji emitiraju vie energije nego to je potroe.46
Hal je, kao i Bernie, na prvom mjestu fiziar koji je svoja promiljanja uvijek drao
na uzdama, a kada bi se prepustio trenucima spekulacije postajalo mu je jasno da
pred njim nije nita manje nego ujedinjeni koncept svemira po kojem je sve na nek
i nain povezano i usklaeno s ostatkom svemira. Mogli bismo rei da su informacije ut
isnute u tom tekuem, nestalnom polju informacija valuta itavog svemira. Polje je dok
azivalo da je istinska valuta svemira - sam razlog njegova postojanja - razmjena
energije. Ako smo svi povezani preko Polja, mora postojati i nain da se prikljuim
o na taj neiscrpan izvor energije, te izvuemo iz njega odreene podatke. Kada bi lj
udi bili u stanju crpiti podatke iz tako ogromne banke podataka postalo bi mogue
praktiki sve - dakako, ako bi ljudi imali neku vrst kvantne strukture koja bi im
dozvoljavala pristup toj banci. I upravo je tu bio kamen spoticanja: trebali bis
mo tijela koja bi mogla djelovati sukladno zakonima kvantnog svijeta.

TREE POGLAVLJE
Svjetlosna bia

3. SVJETLOSNA BIA
FRITZ ALBERT POPP je vjerovao da je otkrio lijek za rak. Bilo je to 1970. godine
, jednu godinu prije leta Edgara Mitchella na Mjesec, i teoretski biofiziar na Ma
rburkom sveuilitu u Njemakoj, Popp je pouavao radiologiju, utjecaj elektromagnetskog
zraenja na bioloke sustave. Prouavao je benzo(a)piren, policikliki ugljikovodik pozn
at kao jedan od najsmrtonosnijih kancerogena za ovjeka, i osvjetljavao ga ultralj
ubiastom svjetlou.
Popp se u laboratoriju esto poigravao svjetlou. Od samog poetka svojeg studija na Sv
euilitu u Wiirzburgu bio je fasciniran utjecajem elektromagnetnog zraenja na ive sus
tave. Mnogo puta je uio u kui - a ponekad ak i u istoj sobi - u kojoj je Wilhelm Ro
ntgen sluajno otkrio da zrake odreene frekvencije mogu proizvesti slike vrstih stru
ktura u tijelu.
Popp je pokuavao odrediti kakav se uinak postie kada taj smrtonosni spoj stimuliram
o ultraljubiastom svjetlou. Otkrio je da benzo(a)piren ima ludo optiko svojstvo. Naj
prije apsorbira svjetlost, a potom ju pone emitirati na posve drugoj frekvenciji,
kao neki tajni agent koji presree neprijateljev komunikacijski signal i ispremij
ea ga. Ta kemikalija igrala je ulogu pravog mjeaa biolokih frekvencija.
Popp je potom isti pokus napravio i na benzo(e)pirenu, isto tako policiklikom ugl
jikovodiku koji je skoro identian benzo(a)pirenu osim sitne razlike u molekularno
j strukturi. No ta malena razlika u jednom prstenu tog spoja je kljuna jer benzo(
e)piren zbog nje nije opasan za ovjeka. Osim toga, kroz tu je kemikaliju svjetlos
t prola-zila neizmijenjena.
Popp je razbijao glavu ne bi li otkrio u emu je ta razlika, te se i dalje bavio s
vjetlou i spojevima. Isti pokus proveo je na jo trideset i sedam kemikalija od koji
h su neke bile kancerogene, a neke nisu. Nakon nekog vremena bio je u stanju sam
o na temelju tog pokusa predvidjeti prouzrokuje li neka tvar rak. Sve kancerogen
e 3. SVJETLOSNA BIA

tvari primile su ultraljubiastu svjetlost, apsorbirale je i promijenile joj frekv

enciju.
Ti su spojevi imali jo jedno neobino svojstvo. Svi kancerogeni reagirali su samo s
a svjetlou odreene valne duljine - 380 nanometara. Popp jo uvijek nije uspijevao raz
umjeti zato tvar koja prouzrokuje rak mijenja frekvenciju svjetlosti. Zadubio se
u znanstvenu literaturu o ovjekovim biolokim reakcijama i pronaao podatak o pojavi
koja se naziva foto-popravak. Iz laboratorijskih pokusa dobro je poznato da, kada
neku stanicu bombardiramo ultraljubiastom svjetlou tako da je 99%-tno unitimo, ukljuu
jui i njezinu DNK, u samo jednom danu moemo gotovo u potpunosti popraviti tetu ukol
iko tu stanicu osvjetljavamo istom valnom duljinom vrlo slabog intenziteta. Konv
encionalni znanstvenici ni danas ne znaju objasniti ovu pojavu, no nitko ju ne o
povrgava. Popp je takoer znao da pacijenti s konom boleu kseroderma pigmentozum na p
osljetku umiru od raka koe zato to njihov sustav foto-popravaka ne funkcionira i n
e popravlja tetu koju nanosi suneva svjetlost.
Popp je bio nemalo iznenaen kada je otkrio da je sustav foto-po pravaka najdjelot
vorniji upravo pri 380 nanometara - pri valnoj duljini na koju reagiraju i koju
zamjenjuju spojevi koji prouzrokuju rak.
Tu je Popp napravio logiki skok. Priroda je previe savrena a da bi se tu radilo sam
o o sluajnoj podudarnosti. Ako karcinogeni reagiraju iskljuivo na toj valnoj dulji
ni, to mora biti na neki nain povezano s foto-popravcima. Ako je to tono, u tijelu
mora postojati nekakva svjetlost koja je odgovorna za foto-popravke. Kancerogen
i spoj oigledno prouzrokuje rak zato to trajno blokira tu svjetlost i mijenja joj
valnu duljinu, i na taj nain sustav foto-popravaka ne moe vie djelovati.
Popp je bio duboko potresen tom milju i njezinim implikacijama. Tada je vrsto odlui
o da e svoj budui rad posvetiti tim istraivanjima. Napisao je opsenu znanstvenu rasp
ravu koju nije gotovo nikome spomenuo i bio je zadovoljan, iako ne i previe iznen
aen, kada je urednik prestinog asopisa o raku pristao na to da ju objavi.1 Nekoliko
mjeseci prije objavljivanja lanka Popp je bio vrlo nestrpljiv jer se brinuo da n
jegovu zamisao netko ne ukrade.
Ako bi se nepromiljeno otvorio nekom sluajnom sugovorniku, taj bi odmah otiao i pat
entirao njegovo otkrie. Kada znanstvena zajednica shvati da je otkrio lijek za ra
k, postat e jedan od najslavnijih 3. SVJETLOSNA BIA
znanstvenika svoga vremena. To je bio njegov pohod u novo znanstveno podruje, to e
mu osigurati Nobelovu nagradu.
Popp je, uostalom, bio naviknut na razne poasti. Do tog su mu vremena ve bile dodi
jeljene gotovo sve mogue nagrade na sveui-litu. Dobio je ak i Rontgenovu nagradu za
diplomski rad u okviru kojega je izradio mali estini akcelerator. Ta se nagrada, n
azvana po Poppovom idolu Wilhelmu Rontgenu, svake godine dodjeljuje najboljem st
udentu fizike na Sveuilitu u Wiirfzburgu. Popp je u mladosti uio kao opsjednut. Isp
ite je poloio mnogo prije drugih studenata. Doktorat iz teoretske fizike takoer je
zavrio u rekor-dnom vremenu. I poslijediplomski rad za sveuilinu profesuru, koji n
jemakim diplomantima obino oduzme barem pet godina, obavio je u malo vie od dvije g
odine. U trenutku svoga otkria Popp se meu kolegama ve proslavio kao udo od djeteta,
ne samo zbog iznimnih sposobnosti nego i zbog pristalog, mladolikog izgleda.
Kad je njegova disertacija bila objavljena, Popp je imao trideset i tri godine i
bio privlaan izgledom: imao je izraenu eljust, pro-doran metalno-plavi pogled pust
olova iz Hollywoodskih filmova i djeako lice zbog ega se doimao mnogo mlaim. Iako je
njegova supruga bila sedam godina mlaa od njega, ljudi su esto mislili da je star
ija. I zaista, u njemu su postojale neke karakteristike pustolova: meu kolegama s
tudentima glasio je kao najbolji maevalac na sveuilitu. Tu svoju reputaciju stavlja
o je na provjeru u brojnim dvobojima, a u jednom od njih zaradio je duboku brazg
otinu du lijeve strane glave.

Meutim, iza Poppovog vanjskog izgleda i nastupa skrivala se velika ozbiljnost. On

je, poput Edgara Mitchella, bio i filozof u istoj mjeri kao i znanstvenik. Jo ka
o dijete pokuavao je razumjeti svijet, pronai neko openito rjeenje koje bi mogao pri
mijeniti na sve stvari u svojem ivotu. Namjeravao je studirati filozofiju, ali kol
ski ga je uitelj uvjerio da bi za njega fizika mogla biti primjerenije rjeenje. No, klasina fizika, po kojoj je stvarnost neovisna od promatraa, ostavila ga
je krajnje sumnjiavim. Popp je itao Kanta i kao filozof bio je uvjeren da je stvar
nost kreacija ivih sustava. Promatra mora imati sredinju ulogu u stvaranju svojega
svijeta.
Poppa je njegov lanak u pravom smislu rijei proslavio. Hei-delberki Deutsche Krebsf
orschungszentrum (Njemaki Centar za istraivanje raka) pozvao ga je da u okviru osm
odnevne konferencije o svim aspektima raka pripremi predavanje za petnaest vodeih
3. SVJETLOSNA BIA
svjetskih specijalista za rak. Govoriti u tako ekskluzivnom drutvu bila je iznimn
a prigoda koja je takoer poveala njegov ugled na sveuilitu. Doao je na kolokvij u nov
oj odjei, elegantniji od svih, no njegov govorniki nastup bio je najloiji zato to se
muio sa svojim engleskim.
U Poppovoj prezentaciji i lanku njegova znanost bila je neobo-riva,
detalja: pretpostavljala je da tijelo na neki nain proizvodi slabu
alnom duljinom od 380 nanometara. Za istraivae raka taj je podatak
Postoji li doista svjetlost u tijelu, rekli su mu, ne mislite li da
negdje za sve ovo vrijeme ve opazio?

izuzev jednog
svjetlost s v
bio poput vica.
bi ju netko

Jedna jedina istraivaica, fotokemiarka s Instituta Madame Curie koja je prouavala ka

ncerogenu aktivnost molekula bila je uvjerena da je Popp u pravu. Pozvala ga je
da joj se pridrui pri njezinom radu u Parizu, no umrla je od raka prije nego to jo
j se uspio pridruiti. Istraivai raka izazvali su Poppa da im priskrbi dokaz, a on j
e na to odgovorio protuizazovom: pomognu li mu konstruirati primjerenu opremu, p
okazat e im odakle dolazi svjetlost.
Nedugo zatim Poppu je doao student Bernhard Ruth i zamolio ga za mentorstvo pri n
jegovoj doktorskoj disertaciji.
Nemam nita protiv, odvratio mu je Popp, samo ako mi moete pokazati da je u tijelu svjetlost.
Ruth je smatrao da je Poppov prijedlog apsurdan; jasno je da u tijelu nema svjet
losti.
U redu, rekao je Popp, onda mi dokaite da u njemu nema svjetlosti, i doktorat je va.
Njihov susret je za Popa bio prava srea jer Ruth je bio sjajan eksperimentalni fi
ziar. Odmah se primio izrade eksperimentalne opreme koja e jedanput za svagda doka
zati da tijelo ne isijava nikakvu svjetlost. Za dvije godine napravio je stroj k
oji je bio slian velikom rendgenskom detektoru (EMI 9558QA) s ugraenim foto-multip
likatorom pomou kojega je stroj mogao brojiti svjetlost, foton po foton. Ta je na
prava jo i danas jedna od najboljih na svojem podruju. Aparat je bio vrlo osjetlji
v budui je Popp pretpostavljao da e morati mjeriti krajnje slaba svjetlosna zraenja
.
Godine 1976. bili su spremni za prvi pokus. Uzgojili su sadnice krastavca, jedne
od manje zahtjevnih biljaka, i poloili ih u stroj.
Foto-multiplikator je detektirao da sadnice emitiraju fotone, odnosno svjetlosne

valove zapanjujue visokog intenziteta. Ruth je bio 3. SVJETLOSNA BIA

krajnje skeptian. To je zacijelo posljedica klorofila, mislio je, a Popp se sloio
s njim. Odluili su da e pri sljedeem pokusu, ovaj put s krumpirom, sadnice uzgojiti
u tami, tako da onemogue fotosintezu.
Unato tome, kad su postavili krumpirove sadnice u foto-multiplikator, instrumenti
su zabiljeili jo vei intenzitet svjetlosti.2 Popp je shvatio kako je nemogue da opae
ni uinak ima bilo kakve veze s fotosintezom. tovie, ti fotoni u ivim sustavima bili
su koherentniji od svega to je dotle vidio.
'Kvantna koherencija' izraz je u kvantnoj fizici koji oznaava sposobnost kvantnih
estica da meusobno surauju. Ti subatomski valovi, odnosno estice ne samo da znaju j
edan za drugoga, nego su i vrsto meusobno spojeni kao svenjevi zajednikih elektromag
netskih polja, tako da mogu komunicirati kao cjelina. Moemo si ih predoiti kao mnot
vo glazbenih vilica koje sve ponu zajedno rezonirati. Kada ti valovi dou u fazu, o
dnosno kada se sinkroniziraju, ponu djelovati kao jedan jedini gigantski val i je
dna jedina subatomska estica. Tada ih praktiki vie ne moemo razluiti. Mnogi neobini kv
antni uinci koje primjeujemo u jednom jedinom valu vrijede i za cjelinu. Ako djelu
jemo na jednoga, istovremeno utjee-mo na sve druge.
Koherencija uzrokuje komunikaciju. To je poput subatomske telefonske mree. to je b
olja koherencija, to je finija telefonska mrea i profinjeniji uzorci subatomskih
valova na taj nain imaju svoj telefon. Konani rezultat podsjea na veliki orkestar:
svi fotoni sviraju zajedno, no kao pojedinani instrumenti mogu izvoditi svoje ind
ividualne dionice. Svejedno, kada sluamo cijeli orkestar, teko razluujemo pojedine
instrumente.
Jo vie zapanjuje injenica da je Popp u ivom sustavu mogao promatrati najviu moguu razi
nu kvantnoga reda, odnosno koherencije. Tu koherenciju, nazvanu Bose-Einsteinova
kondenzacija, obino opaaju u materijalnim supstancijama kao to su suprafluidi ili
supravodii, i to samo u laboratoriju pri vrlo niskim temperaturama od svega nekol
iko stupnjeva iznad apsolutne nule, a ne u vruem i neureenom okoliu ivog bia.
Popp je poeo razmiljati o svjetlosti u prirodi. Svjetlost je, dakako, u biljkama p
risutna kao izvor energije koju koriste tijekom fo-tosinteze. Kada jedemo biljnu
hranu, razmiljao je, zacijelo unosimo fotone i potom ih skladitimo. Recimo, pojed
emo obrok brokule.
Kada ju probavimo, izmjenom tvari nastaju ugljini dioksid (CO2) i 3. SVJETLOSNA B
IA
voda, te preostaje samo u fotosintezi uskladitena suneva svjetlost.
CO2 i vodu izluujemo, a svjetlost, odnosno elektromagnetska valovitost, oigledno s
e uskladiti. Kada fotone unosimo u tijelo, njihova energija se raspri i s vremenom
raspodjeli preko cijelog spektra elektromagnetskih frekvencija, od najnie do naj
vie. Ta energija postaje pokretaka snaga za sve molekule naeg tijela.
Fotoni ukljuuju razliite tjelesne procese kao dirigent koji pojedinane instrumente
uvodi u zvuk cijelog orkestra. Na razliitim frekvencijama oni obavljaju razliite f
unkcije. Popp je u svojim pokusima otkrio da molekule u stanicama odgovaraju na
odreene frekvencije i da razliiti spektri vibracija od fotona prouzrokuju razliite
frekvencije u drugim molekulama naeg tijela. Svjetlosni valovi pruili su odgovor i
na pitanje kako tijelo moe obavljati sloene zadatke s vie razliitih tjelesnih dijel
ova istovremeno, odnosno kako moe obavljati dvije ili vie funkcije odjednom. Te
biofotonske emisije, kako ih je nazvao, mogle bi biti savren komunikacijski sustav
za prijenos informacija do brojnih stanica po cijelom organizmu. Meutim, jo uvijek
je ostalo nerazjanjeno najvanije pitanje - odakle dolaze?

Jedan njegov iznimno nadareni student nagovorio ga je da napravi jedan poseban p

okus. Poznato je da se etidijev bromid, kada ga pomijeamo s uzorcima DNK, ugura u
sredinu osnovnih parova dvostruke spirale i prouzroi da se ona odvije. Student j
e predloio da nakon toga on i Popp izmjere svjetlost koju isijava uzorak. Popp je
utvrdio da to je vea koncentracija etidijevog bromida, to se vie DNK odvija, pri em
u su mjerili i sve vei intenzitet svjetlosti. Sma-njivanje koncentracije te kemik
alije sniavalo je svjetlosnu emisiju.3
Otkrio je takoer da DNK moe isijavati velik opseg frekvencija te da su pojedine fr
ekvencije povezane s razliitim funkcijama. Ako je svjetlost zaista uskladitena u D
NK, tada je logino da ona isijava vie svjetlosti kada se odvije.
Ta i druga istraivanja Poppu su potvrdila da je DNK jedna od glavnih skladita svje
tlosti i jedan od glavnih izvora biofotonskih emisija. DNK moemo usporediti s gla
vnom glazbenom vilicom u naem tijelu. Kada zazvoni odreenu frekvenciju, slijede je
druge pojedinane molekule. Bilo je lako mogue da je nabasao na kariku koja nedost
aje u teoriji o DNK pomou koje bi se moda mogao objasniti najudesniji proces u biol
ogiji ovjeka uope - proces kojim iz jedne jedine stanice izraste potpuno razvijen o
vjek.

3. SVJETLOSNA BIA
Uobiajeno znanstveno objanjenje govori o kemijskim interakcijama meu molekulama, te
njihovoj interakciji s DNK - dvostrukom spiralom s genetskim kodovima koji sadre
u sebi nacrt tjelesnih proteina i aminokiselina. Svaka spirala DNK odnosno krom
osom - a dvadeset i est parova identinih kromosoma postoji u svakoj od deset milij
ardi stanica naeg tijela4 - sadri dugi lanac nukleotida ili baza od etiri razliite k
omponente (adenin, timin, ci-tozin i gvanin) koji su u tijelu svakog pojedinog ov
jeka rasporeeni u jedinstvenom poretku.
Najvei broj znanstvenika favorizira objanjenje da su nai geni na taj nain programiran
i te da kolektivnim djelovanjem odreuju oblik tijela, a popularna je i hipoteza neodarvinista Richarda Dawkinsa koji
tvrdi da bezobzirni geni, kao ikaki razbojnici, imaju mo stvaranja oblika te da smo
mi strojevi za preivljavanje, slijepo programirana vozila za ouvanje sebinih molekul
a koje zovemo geni.5
Prema toj teoriji, DNK je poput nekog renesansnog ovjeka naeg tijela - u jednoj os
obi i arhitekt, i glavni graditelj, i sredinja strojarnica - ije orue za svu tu zap
anjujuu djelatnost jest aica kemikalija koje tvore proteine. Suvremena znanstvena t
eorija govori da DNK na neki nain uspijeva izgraditi tijelo i voditi sve njegove
dinamike aktivnosti jednostavno na nain da selektivno ukljuuje i iskljuuje odreene se
gmente ili gene, iji nukleotidi ili genske upute izabiru pojedine molekule RNK, a
one iz opsene abecede aminokiselina izabiru genske rijei koje stvaraju odreene prote
ine. Ti su proteini navodno sposobni obavljati oba divovska zadatka: izgraditi t
ijelo, te ukljuiti i iskljuiti sve kemijske procese u stanicama o kojima je, napos
ljetku, ovisno funkcioniranje tijela.
Nema nikakve dvojbe da proteini imaju vrlo znaajnu ulogu u funkcioniranju tijela.
Meutim, darvinistima nedostaje objanjenje o tome kako DNK zna kada da to sve orke
strira, te kako kemikalije koje se slijepo zalijeu jedna u drugu djeluju vie ili m
anje istovremeno. U svakoj stanici svake sekunde prosjeno se odvija oko sto tisua
kemijskih reakcija i isti proces se istovremeno odvija u svim tjelesnim stanicam
a. Svake sekunde dogodi se na milijarde kemijskih reakcija ove ili one vrste. Te
mpiranje je nevjerojatno precizno; kada bi bilo koji kemijski proces u svim mili
junima naih tjelesnih stanica imao samo malen vremenski pomak, za nekoliko bismo

sekundi eksplodirali. Problem kojega genetiari openito ostavljaju po 3. SVJETLOSNA

BIA
strani glasi: ako DNK djeluje kao upravljaka soba, koji je mehanizam povratnih in
formacija koji joj omoguava usklaivanje djelatnosti pojedinih gena ili stanica da
unisono odravaju sve sustave?
Koja kemikalija ili genski proces kae pojedinanim stanicama da izrastu u ruku, a n
e u nogu? I koji stanini procesi se dogaaju u kojem vremenu?
Kada se oploeno jajace pone dijeliti i stvarati stanice keri, svaka od njih polako p
reuzima strukturu i funkciju s obzirom na svoju konanu ulogu u tijelu. Svaka ki im
a jednake kromosome s jednakim genetskim informacijama, meutim odreene vrste stani
ca odmah znaju da moraju upotrijebiti druge genetske informacije da bi se ponaale d
rukije od drugih; odreeni geni dakle moraju
znati da je doao red na njih, a ne na ostale gene iz paketa. Nadalje, ti geni na ne
ki nain znaju koliko od svake odreene vrste stanica treba proizvesti na pravom mje
stu. Svaka stanica, nadalje, mora poznavati svoje susjede kako bi odredila svoje
mjesto u cjelokupnom planu. Za sve to je ve u vrlo ranoj fazi embrionalnoga razv
oja, kao i za svako daljnje razdoblje naeg ivota, potrebna vrhunski domiljata metod
a sporazumijevanja meu stanicama.
Genetiari se slau da je za staninu diferencijaciju kljuno da se stanice ve vrlo rano
naue meusobno razlikovati, da na neki nain zapamte da su razliite, te da tu bitnu in
formaciju prenose sljedeim generacijama stanica. Ako dananje znanstvenike upitate
kako stanice mogu sve to obaviti, i jo tako brzo, samo slijeu ramenima.
I sam Dawkins je priznao: Kako se tono na taj nain s vremenom razvije dojene pria je
koju e embriolozi jo desetljeima, moda i stoljeima, razvijati. No, injenica je da se r
azvije.6
Znanstvenici su pri tome slini policajcima koji u elji da to prije rijee sluaj uhite
najvjerojatnijeg poinitelja tako da se ne bi morali muiti s prikupljanjem dokaza.
Podrobnosti njihove apsolutne sigurnosti o tome kako proteini sve to postiu posve
sami ostaju sasvim nejasne.7 A o orkestraciji staninih procesa biokemiari se u st
vari nikada ni ne pitaju.8
Jedan od najustrajnijih i najglasnijih kritiara takvog pristupa britanski je biol
og Rupert Sheldrake koji kae da razvoj oblika nije mogue objasniti iskljuivo aktiva
cijom gena i proteina, isto kao to kuu ne moemo izgraditi iskljuivo dostavom graevins
kog materijala na zemljite. Trenutna teorija o genetici takoer ne objanjava, kae, ka
ko sustav u razvoju moe sam sebe regulirati ili normalno 3. SVJETLOSNA BIA
rasti ak i kada je dio sustava dodan ili odstranjen, kao to ne objanjava ni na koji nain se organizam obnavlja, odnosno zamjenjuje manjkajue ili oteene
strukture.9
Tijekom boravka u indijskom aramu, Sheldrake je u trenutku grozniavog nadahnua izra
dio svoju hipotezu o formativnoj kau-zalnosti koja govori da se svi oblici samoo
rganizirajuih ivih tvari od molekula i organizama do drutva ili cijelih galaksija - oblikuju uz pomo morfni
h polja. Ta polja imaju morfnu rezonanciju, zajedniko, odnosno kumulativno sjeanje s
linih sustava kroz kulture i vremena; tako ivotinjske i biljne vrste mogu zapamtiti
ne samo svoj izgled nego i svoje ponaanje. Rupert Sheldrake terminom
morfna polja, kao i drugim izrazima iz vlastitog rjenika opisuje sposobnosti bioloki
h sustava - od molekula do tijela i drutva - da se sami organiziraju. Morfna rezo

nancija za njega je naelo utjecanja jednakog na jednako kroz prostor i vrijeme. Ta

polja, kojih je vie, po njegovom su miljenju razliita od elektromagnetskih polja je
r se proteu kroz mnoge generacije i imaju inherentno sjeanje o pravilnom obliku i
formi.10 to vie nauimo, to je drugima lake slijediti nae stope.
Sheldrakeova teorija prekrasno je i jednostavno izvedena no, unato tome, kao to i
sam priznaje, ne sadri fizikalna objanjenja o nainu na koji se sve te informacije s
kladite u morfnim poljima.11
Popp je bio uvjeren da je u biofotonskim emisijama pronaao odgovor na pitanje mor
fogeneze i gestaltbildunga (meustanine komunikacije i koordinacije) koji su mogui sam
o u holistikom sustavu s jednim glavnim dirigentom. Popp je u svojim pokusima pok
azao da su ta slaba svjetlosna isijavanja sposobna orkestrirati cijelim tijelom.
Emisije moraju imati malen intenzitet budui da se te komunikacije odvijaju na kv
antnoj razini; vei intenziteti mogli bi se osjetiti samo u makrosvijetu.
Kada je Popp poeo istraivati to podruje, uvidio je da su prije njega mnogi drugi zn
anstvenici ve spominjali polje elektromagnetskog zraenja koje na neki nain usmjerav
a rast staninog tijela.
Ruski znanstvenik Aleksandar Gurvi bio je prvi koji je, u dvadesetim godinama prol
og stoljea, otkrio mitogenetsko zraenje u korijenju luka.
Gurvi je pretpostavio da je za strukturalno formiranje tijela najvjerojatnije odg
ovorno polje, a ne same kemikalije. Gurviev rad je veim dijelom bio teoretski, no
kasniji istraivai su i eksperimen-3. SVJETLOSNA BIA
talno dokazali da slabo zraenje iz tkiva stimulira stanini rast u susjednim tkivim
a istog organizma.12
Daljnja rana istraivanja te pojave, koja su u meuvremenu ponovili mnogi znanstveni
ci, u etrdesetim je godinama obavio neuroana-tom Harold S. Burr sa sveuilita Yale k
oji je prouavao i mjerio elektrina polja oko ivih organizama, konkretno dadevnjaka.
Burr je otkrio da dadevnjake ovija energetsko polje koje ima oblik odraslog dadevn
jaka; taj je uzorak postojao ak i u neoploenom jajetu.13
Burr je otkrio elektrina polja oko svih vrsta organizama, od plijesni, preko dadev
njaka i aba, do ljudi.14 Pronaao je da su promjene u elektrinim nabojima u meuovisno
m odnosu s ra-stom, spavanjem, regeneracijom, svjetlou, vodom, nevremenima, nastan
kom raka, pa ak i s mjeseevim mijenama.15 Kada je, na primjer, eksperimentirao sa
sadnicama biljaka, otkrio je elektrina polja koja su slina odraslim, razvijenim bi
ljkama.
Jo neke od zanimljivih prvih pokusa proveo je na poetku dvadesetih godina i Elmer
Lund, istraiva sa sveuilita u Texasu koji je eksperimentirao s hidrama, slatkovodnim
ivotinjicama koje imaju do dvanaest glava koje imaju sposobnost regeneracije. Lu
nd je, a kasnije su do toga doli i drugi, otkrio da se s putanjem vrlo slabe struj
e kroz hidrino tijelo moe upravljati njezinom regeneracijom.
Upotrebom struje koja je dovoljno jaka da nadjaa vlastitu elektrinu silu organizma, Lund je mogao prouzroiti da na mjestu gdje bi trebao biti rep i
zraste glava. Lundove eksperimente kasnije su ponovili i drugi znanstvenici. U p
edesetim godinama su G. Marsh i H. W.
Beams otkrili da e se pri dovoljno velikim naponima ak i trakavica poeti reorganizi
rati: glava e se pretvoriti u rep i obrnuto. Druga su istraivanja pokazala da vrlo
mlad embrio s odstranjenim ivanim sustavom, kada ga se presadi u zdrav embrio, zapravo moe preivjeti kao sijamsk

i blizanac na leima zdravog embrija. Daljnji pokusi pokazali su da je proces rege

neracije ak mogue i obrnuti ako kroz dadevnjakovo tijelo pustimo slabu struju.16
Ortoped Robert O. Becker uglavnom se bavio stimuliranjem i pospjeivanjem regenera
cije kod ljudi i ivotinja. Meutim, osim toga je u strunom asopisu Journal of Bone an
d Joint Surgery objavio brojne pokuse o struji ozljede; u tim eksperimentima se ko
d dadevnjaka i drugih ivotinja s amputiranim udovima na mjestu badrljka razvila pr
omjena naboja iji napon bi rastao sve dok im ne bi izrastao novi ud.17

3. SVJETLOSNA BIA
Brojni biolozi i fiziari zagovornici su ideje da su za sinkronizira-nost pri dije
ljenju stanica te razailjanje kromosomskih uputa po tijelu odgovorni zraenje i osc
ilacijski valovi. Moda najslavniji meu njima, Herbert Frohlich, istraiva sa Sveuilita
u Liverpoolu i dobitnik prestine medalje Maxa Plancka, kojom Njemako drutvo za fizi
ku svake godine poasti nekog iznimnog fiziara, meu prvima je predstavio zamisao da
je za meusobnu suradnju proteina i njihovo izvravanje uputa od DNK i staninih prote
ina zasluna neka vrsta kolektivne vibracije. Frohlich je ak predvidio da vibracije
u tim proteinima mogu generirati odreene frekvencije (koje se sada nazivaju Frohl
ichove frekvencije) tik ispod staninih membrana.
Prema njemu, valna komunikacija je sredstvo koje omoguava manje aktivnosti protei
na, kao to je na primjer rad aminokiselina, te usklauje aktivnosti izmeu proteina i
cjelokupnog sustava.18
Frohlich je u svojim istraivanjima pokazao da jednom kada energija dosegne odreeni
prag, molekule poinju unisono vibrirati sve dok ne dosegnu visok stupanj koheren
cije. Onog trenutka kada dosegnu to stanje koherencije preuzimaju neka svojstva
kvantne mehanike ukljuujui nelokalnost. Dou do toke u kojoj mogu djelovati u tandemu
.19
Talijanski fiziar Renato Nobili sa Sveuilita u Padovi sakupio je eksperimentalne do
kaze o pojavljivanju elektromagnetske frekvencije u ivotinjskim tkivima. U pokusi
ma je otkrio da stanina tekuina sadri struje i valne uzorke, te da oni odgovaraju v
alnim uzorcima u modanoj kori i tjemenu koje pokazuje elektroencefalogram (EEC).2
0 I ruski nobelovac Albert Szent-Gyorgyi je postulirao da proteinske stanice dje
luju kao poluvodii koji energiju elektrona pohranjuju i prenose u obliku informac
ija.22

Meutim, veina tih istraivanja ukljuujui i Gurviev poetni rad bila je ignorirana, a raz
og je uglavnom leao u injenici to prije izuma Poppovog aparata nije bilo dovoljno o
sjetljivih instrumenata pomou kojih bi se mogle mjeriti siune svjetlosne estice. Osi
m toga, svaki spomen o zraenju kao meustaninoj komunikaciji bio je potpuno odbaen sr
edinom dvadesetog stoljea kada se nakon otkria hormona rodila biokemija prema kojo
j je sve mogue objasniti uz pomo hormona i kemijskih reakcija.22
U vrijeme kada je Popp razvio svoj svjetlosni stroj bio je manje-vie osamljen u p
ogledu teorije o zraenju DNK. Unato tome, nepokolebljivom je ustrajnou nastavio s po
kusima i otkrivao sve 3. SVJETLOSNA BIA
vie osobina te tajanstvene svjetlosti. Uvidio je da sve ive tvari, od najjednostav
nijih biljaka i ivotinja do najkompleksnijeg bia - ovjeka, isijavaju stalan tok fot
ona, od samo nekoliko pa do vie stotina. Bilo je oito da je broj emitiranih fotona
povezan s poloajem organizma na evolucijskoj ljestvici: to je organizam kompleksn
i)i, emitira manje fotona. Nerazvijene ivotinje i biljke isijavale su sto fotona
po kvadratnom centimetru u jednoj sekundi pri valnoj duljini od dvjesto do osams
to nanometara, to odgovara vrlo visokoj frekvenciji elektromagnetskog vala koji j
e jo unutar vidljivog spektra svjetlosti, dok su ljudi pri jednakoj povrini, vreme

nu i frekvenciji isijavali samo po deset fotona. Otkrio je jo jednu zanimljivu st

var.
Kada je ive stanice osvijetlio svjetlou, one bi je najprije upile, a poslije nekog
vremena snano zasjale, to se naziva zakanjela luminiscencija. Popp je pomislio da bi
to mogao biti korekcijski mehanizam. ivi sustav mora odravati osjetljivu ravnoteu s
vjetlosti.
U ovom primjeru bio je bombardiran s previe svjetlosti te je zato njezin suviak od
bacio.
Na svijetu je vrlo ogranien broj mjesta koja su zaista crna kao ugljen. Za to bi
najpogodniji bio zatvoren prostor sa svega aicom fotona. Popp je imao takvo mjesto
- sobu koja je bila toliko mrana da se u njoj moglo detektirati svega nekoliko f
otona u minuti. To je bio jedini prikladni laboratorij za mjerenje svjetlosti u o
vjeku, i upravo je na tom mjestu poeo prouavati uzorke biofotonskih emisija nekih
svojih studenata. U jednom nizu istraivanja ispitanica je bila zdrava dvadesetsed
mogodinja djevojka koja je devet mjeseci svakoga dana dolazila u njegov prostor g
dje joj je mjerio fotone koji su izlazili iz malih podruja na ruci i elu. Popp je
nakon analize prikupljanih podataka bio iznenaen kada je shvatio da svjetlosne em
isije slijede odreene uzorke - bioloke ritmove od 7, 14, 32, 80 i 270 dana kada su
emisije bile identine, ak i nakon jedne godine. U
korelaciji su bile i emisije lijeve i desne ruke. Kada je desne ruka isijavala v
ie fotona, emisija se pojaala i u lijevoj ruci. Na subatomskoj razini valovi obje
ruke bili su u fazi. Desnica je, to se svjetlosti tie, znala to ini ljevica.
inilo se da se emisije poklapaju s jo nekim prirodnim biolokim ritmovima; slinosti su bile zamijeene obzirom na dan i no, te tjedno i mjeseno, k
ao da se tijelo istovremeno ravna i po plane-tarnim i po vlastitim bioritmovima.

3. SVJETLOSNA BIA
Do sada je Popp prouavao samo zdrave osobe kod kojih je otkrio izuzetnu koherenci
ju na kvantnoj razini. No, kakva je svjetlost prisutna u bolesnom ovjeku? Da bi o
dgovorio na to pitanje testirao je svoj instrument na nizu osoba oboljelih od ra
ka. Otkrio je da su svi bolesnici izgubili prirodne periodike ritmove kao i vlast
itu koherenciju. Uzorci njihove unutarnje komunikacije bili su pomijeani.
Izgubili su svoju vezu sa svijetom, a njihova se svjetlost doslovno gasila.
Posve suprotne rezultate dobio je kod multiple skleroze; tu je stanje bilo previe
ureeno. Pacijenti s tom boleu upijali su previe svjetlosti zbog ega stanice nisu mog
le obavljati svoj posao. Previe kooperativne harmonije onemoguava prilagodljivost
i individualnost, isto kao to previe vojnika koji stupaju u korak prouzroe uruavanje
mosta pod njima. Savrena koherencija je optimalno stanje izmeu kaosa i reda. Prev
elika kooperativnost je kao orkestar u kojemu pojedinci vie ne mogu improvizirati
. Bolesnici s multiplom sklerozom utapali su se u svjetlosti.23
Popp je ispitao i uinak stresa. U stanju stresa biofotonsko je zraenje ojaalo: oito
je to obrambeni mehanizam smiljen da se uz njegovu pomo pacijent vrati u ravnoteu.
Sve su te pojave dovele Poppa do zakljuka da su biofotonske emisije neka vrsta ko
rekcije koje fluktuacije u polju nulte toke obavljaju u ivom sustavu. Svaki sustav
pokuava postii minimum slobodne energije. U savrenom svijetu zbog destruktivne bi
se interferencije svi valovi meusobno ponitili. Meutim, to je nemogue u polju nulte
toke u kojem siune fluktuacije energije neprestano ometaju sustav. Zraenje fotona pr

edstavlja in kompenzacije koji pokuava zaustaviti te smetnje i uspostaviti jednu v

rstu energetske ravnotee. Poppu je pala na pamet usporedba da polje nulte toke ovje
ka sili u stanje slino svijei. Najzdravije tijelo odailje najmanje svjetlosti i naj
blie je idealnom stanju nulte toke - najblie stanju nitavila to ive stvari mogu postii
23
Popp je sada uvidio da je predmet njegova istraivanja ak nadilazio okvire lijeka z
a rak ili gestaltbildunga. Model koji mu se razotkrio mogao je bolje od neodarvi
nistike teorije objasniti evoluciju svih ivih organizama na planetu. Ako DNK razno
vrsne frekvencije upotrebljava kao sredstvo za prenoenje informacija, tada je to
cjeloviti sustav povratnih informacija, preko valova koji ih kodiraju i prenose,
to je pretpostavka koja ima mnogo vie smisla 3. SVJETLOSNA BIA
od neodarvinistike teorije o sustavu sretnih, no u konanici sluajnih pogreaka.
To bi moglo objasniti i sposobnost tijela za regeneraciju. Tijela brojnih ivotinj
skih vrsta imaju sposobnost da im ponovno naraste izgubljeni ud. Jo tridesetih go
dina prolog stoljea pokusi s dadevnjacima dokazali su da im se moe amputirati cijeli
ud, eljust ili ak ona lea, no oni e im se kao po nekom tajnom nacrtu regenerirati.
Taj bi model mogao pojasniti i pojavu fantomskih udova - snaan fiziki osjeaj ljudi kojima je jedan od udova amputiran da je njihova ruka ili no
ga koja nedostaje jo uvijek prisutna. Mnogi s amputiranim udovima koji se tue na v
rlo stvarne greve, bol ili svr-be na mjestu manjkajueg uda moda doivljavaju fiziku stv
arnost koja jo uvijek postoji - kopiju uda utisnutu u polje nulte toke.24
Popp je uvidio da bi svjetlost u tijelu takoer mogla biti klju kako za zdravlje ta
ko i za bolest. U jednom pokusu usporeivao je svjetlosnu emisiju jaja od kokoi koj
e su se slobodno kretale i jaja od kokoi iz gajbi. Fotoni u jajima pilia iz slobod
nog uzgoja bili su daleko koherentniji od onih u jajima iz peradarnika. U sljedeo
j je seriji pokusa upotrijebio biofotonske emisije kao mjerilo za odreivanje kval
itete hrane. Najzdravija hrana imala je najnii i naj-koherentniji intenzitet svje
tlosti. Svaka smetnja u sustavu poveala je proizvodnju fotona. Zdravlje je bilo s
tanje savrene subatomske komunikacije, a bolest je bilo stanje u kojem je ta komu
nikacija na-ruena. Bolesni smo kada nai valovi nisu sinkronizirani.
Kada je Popp zapoeo objavljivati svoja otkria, poeo je na sebe privlaiti neprijatelj
stvo znanstvene zajednice. Mnogi njegovi kolege znanstvenici u Njemakoj bili su u
vjereni da se Poppova svijetla zvijezda konano ugasila. Na njegovom sveuilitu poeli
su onemoguavati studente koji su eljeli prouavati biofotonske emisije. Kada je 1980. godine i
stekao Poppov ugovor za mjesto profesora asistenta, imali su dobar izgovor da ga
otpiu. Dva dana prije isteka roka u njegov su se laboratorij uetali zastupnici sv
euilita i zahtijevali da im preda svu opremu. Na sreu, Popp je bio pravodobno obavi
jeten o raciji te je sakrio svoj fotonski broja u podrumu stana jednog do-brohotno
g studenta. Kada je napustio sveuilini posjed, svu svoju dragocjenu opremu ponio j
e sa sobom.
Odnos uprave Sveuilita u Marburgu prema Poppu bio je slian odnosu prema kriminalcu
bez potenog suenja. Kao profesor 3. SVJETLOSNA BIA
asistent s viegodinjim staem, Popp je imao pravo na znatnu ot-premninu koju mu Sveui
lite nije eljelo isplatiti. Bio je primoran tuiti ih kako bi dobio etrdeset tisua mar
aka koje su mu pripadale.
Izborio se za svoj novac, no karijera mu je bila u rasulu. Bio je oenjen mukarac s
troje male djece i bez stvarnih izgleda za zaposlenje.

Nijedno sveuilite u to vrijeme nije eljelo imati posla s njim.

Izgledalo je da je Poppova akademska karijera zavrena. Proveo je dvije godine rad
ei za privatnu farmaceutsku tvrtku Roedler koja je proizvodila homeopatske lijeko
ve i bila jedna od rijetkih ustanova koja je njegove lude teorije uzimala ozbilj
no. Popp je, usprkos svemu, kao tvrdoglavi autokrat u vlastitom laboratoriju, je
dnako tvrdoglavo, uvjeren u njegovu valjanost, nastavio sa svojim radom.
S vremenom je pronaao pokrovitelja, profesora Waltera Nagla sa Sveuilita Kaiserslau
tern, koji ga je pozvao da radi s njim. Meutim, Poppova istraivanja jo su jedanput
prouzroila ogorenje meu nastavnikim osobljem fakulteta koje je zahtijevalo njegovu o
stavku na temelju toga to svojim radom naruava ugled Sveuilita.
Naposljetku je Popp dobio posao u Centru za tehnologiju u Ka-iserslauternu kojeg
u velikoj mjeri subvencionira njemaka Vlada.
Otprilike dvadeset i pet godina okupljao je preobraenike iz redova znanstvene zaj
ednice i polako je nekolicina izabranih znanstvenika iz svih krajeva svijeta poel
a razmatrati postavku da je tjelesni komunikacijski sustav sloena mrea rezonancije
i frekvencije. Naposljetku su osnovali Meunarodni institut za biofiziku (Interna
tional Institute of Biophysics) kojeg je inilo petnaest skupina znanstvenika iz m
eunarodnih centara diljem svijeta. Popp je u mjestu Neuss pokraj Dsseldorfa otvori
o ured svoje nove skupine. Brat dobitnika Nobelove nagrade, unuk Aleksandra Gurv
ia, atomski fiziar s bo-stonskog sveuilita i atomskog istraivakog laboratorija CERN, d
va kineska biofiziara: uvaeni znanstvenici iz cijelog svijeta napokon su se poeli s
lagati s njim. Poppu se srea ponovno nasmijeila; iznenada su mu ugledna svjetska s
veuilita poela slati ponude i ugovore za profesuru.
Popp je zajedno sa svojim novim kolegama zapoeo eksperimentirati sa svjetlosnim e
misijama vie organizama iste ivotinjske vrste, najprije s vodenom buhom po imenu D
aphnia. Otkrili su neto zaista zapanjujue. Testovi s foto-multiplikatorom pokazali
su da vodene buhe upijaju emitiranu svjetlost jedna od druge. Popp je isti poku
s ponovio s manjim ribama te otkrio da i one rade to isto. Pre-3. SVJETLOSNA BIA
ma njegovom fotonskom brojau, suncokreti su bili pravi bioloki usisavai, okretali s
u se u smjeru najvee koliine sunevih fotona i usisavali ih. ak su i bakterije prodira
le fotone iz medija u koji su bile postavljene.25
Poppu je sinulo da te emisije imaju svoju svrhu i izvan tijela.

Valna rezonancija se ne koristi samo za komuniciranje unutar tijela, nego i za k

omunikaciju izmeu ivih tvari. Dva zdrava bia jedno drugome siu fotone, kao to je to na
vao Popp, i tako ih meusobno izmjenjuju. Shvatio je da bi ta izmjena mogla pruiti
odgovor na neke od najveih, a dosad nerazjanjenih zagonetki iz ivotinjskog kraljevs
tva. Na primjer, kako plove riba ili jata ptica u trenutku postignu savrenu koord
inaciju. Takoer, mnogi pokusi o sposobnosti ivotinja da nau put do kue pokazali su d
a one pri tome ne slijede uobiajene putove ili miris, pa ak ni Zemljina elektromag
netska polja, nego se ravnaju po nekoj tihoj komunikaciji, koja djeluje kao nevi
dljiva elastika, ak i kada su kilometrima udaljene od ljudi.26 A za ljude je to p
redstavljalo jo jednu mogunost. Ako moemo primati fotone od drugih ivih bia, tada tak
oer moemo upotrebljavati njihove informacije kako bi korigirali vlastitu svjetlost
kada doe u stanje neravnotee.
Popp je poeo eksperimentirati na temelju te ideje. Ako neke kancerogene kemikalij
e mogu poremetiti biofotonske emisije u tijelu, tada bi moglo biti mogue da neke
druge kemikalije imaju sposobnost ponovno uspostaviti dobru komunikaciju. Popp s
e pitao bi li odreeni biljni ekstrakti mogli promijeniti prirodu biofotonskih emi
sija kancerogenih stanica tako da one ponovno ponu komunicirati s ostalim tijelom
. Zapoeo je pokuse s vie neotrovnih tvari koje bi mogle pomoi u lijeenju raka. U svi
m sluajevima osim u jednom te su tvari samo dodatno poveale emisiju fotona u tumor

skim stanicama tako da su postale jo smrtonosnije za tijelo. Uspjena je bila jedin

o imela koja je oito pomagala tijelu da
resocijalizira, odnosno vrati u normalno stanje fotonsku emisiju tumorskih stanica
. Jedan od brojnih sluajeva na koje je Popp naiao bila je ena u kasnim tridesetima
s rakom na dojci i vagini. Na uzorcima njezinog od raka oboljelog tkiva iskuao je
imelu i druge biljne ekstrakte, te otkrio da je odreeni ekstrakt imele u tkivu o
stvario koherenciju koja je bila slina koherenciji tijela. Uz suglasnost svoga li
jenika ena je napustila sve druge naine lijeenja osim tog ek-strakta imele. Nakon je
dne godine svi su njezini laboratorijski nalazi 3. SVJETLOSNA BIA
ponovno bili praktiki normalni. ena, koja je kao sluaj s rakom u zadnjoj fazi bila
ve otpisana, samo uzimanjem trave ponovno je uspostavila svoju svjetlosnu ravnoteu
.
Za Fritz-Alberta Poppa homeopatija je bila jo jedan primjer usisavanja fotona. O
njoj je poeo razmiljati kao o rezonantnom absorbentu. Homeopatija se temelji na post
avci da se jednako lijei jednakim. Biljni ekstrakt koji u punom koncentratu moe pr
ouzroiti koprivnjau u krajnje razrijeenom obliku koristi se za njezino lijeenje. Ako mali
gna frekvencija u tijelu moe proizvesti odreene simptome, tada i visoko razrijeena
tvar koja bi, u svom nerazrijeenom obliku, proizvela te iste simptome, jo uvijek u
sebi nosi te vibracije. Kao glazbena vilica koja je u rezonanciji, primjerena h
omeopatska otopina moe privui i potom apsorbirati nepravilne vibracije, ime tijelu
pomae da se vrati u normalu.
Popp je razmiljao o tome da bi se ak i akupunktura mogla objasniti uz pomo elektrom
agnetske molekularne signalizacije.
Tradicionalna kineska medicina kae da ovjekovo tijelo posjeduje sustav meridijana
koji se nalazi duboko u tjelesnim tkivima i kroz kojega tee nevidljiva energija k
oju Kinezi nazivaju i ili ivotna sila. i navodno u tijelo ulazi kroz akupunkturne toke
i odatle tee u dublje organske strukture (koje se ne poklapaju s organima u biol
ogiji ovjeka kod zapadne znanosti) dovodei energiju i ivotnu silu. Bolest se pojavl
juje kada negdje du tih prolaza doe do zastoja energije. Prema Poppu, meridijani d
jeluju kao provodnici valova koji prenose odreene tjelesne energije do odreenih di
jelova tijela.
Znanstvena istraivanja pokazala su da brojne akupunkturne toke na tijelu - u uspor
edbi s tokama na koi oko njih - drastino smanjuju elektrini otpor koji u sredini aku
punkturne toke iznosi deset kilooma, a na koi oko nje tri megaoma.28 Istraivanja su
pokazala i da se kod stimuliranja akupunkturnih toaka pri niskim frekvencijama u
tijelu oslobaaju endorfini koji ublaavaju bol te steroidni kortizol, a pri visoko
m frekvencijama neurotransmiteri koji reguliraju raspoloenje, kao to su serotonin
i norepinefrin.
Isto se ne dogaa kada stimuliramo kou oko tih toaka.29 Druga su istraivanja pokazala
da akupunktura moe proiriti krvne ile i poveati dotok krvi do pojedinih organa.30 D
aljnjim istraivanjima eksperimentalno je dokazano postojanje meridijana te uinkovi
tost akupunkture pri raznim oboljenjima. Ortopedski kirurg Robert Becker, koji j
e obavio brojna istraivanja elektromagnetnih polja u 3. SVJETLOSNA BIA
tijelu, izradio je posebnu elektrodnu napravu koja je kod svih testi-ranih ljudi
registrirala elektrine naboje na mjestima koja se redom tono poklapaju s tokama ki
neskih meridijana.31
Pred znanstvenicima su bile brojne istraivake mogunosti od kojih e neke biti uspjene,
a neke ne. Meutim, Popp je bio uvjeren u jedno - njegova teorija o DNK i biofoto
nskoj emisiji bila je ispravna i to je pokretalo tjelesne procese. Nije imao ni

najmanje dvojbe da biologiju vode kvantni procesi koje je promatrao. Sada je pre
ostalo jo samo to da njegovu teoriju eksperimentalno dokau i drugi znanstvenici.

ETVRTO POGLAVLJE
Jezik stanice

4. JEZIK STANICE
U BIJELOJ PRIJENOSNOJ kuici u Clamartu, staromodnom parikom predgrau, na vrhu poseb
ne konstrukcije kucalo je maleno srce. Na ivotu ga je odravao mali tim francuskih
znanstvenika koji su mu dovodili pravu kombinaciju kisika i ugljikovog-dioksida t
o je bio dio najmodernije kirurke tehnike za presaivanje srca. U ovom primjeru nij
e bilo ni davatelja ni primatelja; srce ve dugo nije sluilo svojemu vlasniku, istok
rvnom zamorcu pasmine Hartlev, i znanstvenike je zanimao iskljuivo sam organ i nai
n njegovog reagiranja. Primijenili su acetilkolin i histamin, dva poznate sredst
va za proirivanje krvnih ila (ili vasodilatora), te agoniste atropin i mepiramin k
oji imaju suprotno djelovanje. Potom su izmjerili koronarni tok i mehanike promje
ne kao to je, na primjer, prosjena brzina kucanja srca.
Nije bilo nikakvih iznenaenja. Kao to su i oekivali, histamin i acetilkolin prouzroi
li su povean protok krvi u sranim arterijama, a mepiramin i atropin su ga smanjili
. U tom pokusu bilo je neobino samo to da uzrok promjena nisu bile same farmakolok
e kemikalije, nego niskofrekventni valovi elektromagnetskih signala stanice koje
su prije toga snimili posebnim senzorskim pretvaraem i raunalom sa zvunom karticom
. Signale u obliku elektromagnetskih valova na frekvenciji manjoj od dvadeset ki
loherca dovodili su u srce zamorca i tako ga ubrzavali na isti nain kao to bi to in
ile kemikalije.1
Signal je djelotvorno zamijenio kemikalije zato to je signal u stvari potpis moleku
le. Znanstveni tim koji je s njim uspjeno na-domjestio original potiho je bio svj
estan eksplozivne prirode svojeg postignua. Svojim su radom takorei bacili na kolj
ena uobiajene teorije o molekularnom signaliziranju i sporazumijevanju izmeu stani
ca. Prvi su laboratorijski dokazali ono to je nedugo prije toga pretpostavio njem
aki biofiziar Fritz Popp: da svaka molekula u svemiru ima jedinstvenu frekvenciju
i da je jezik kojime govori svijetu zapravo njezin rezonantni val.

4. JEZIK STANICE
Dok je Popp razmiljao o irim implikacijama biofotonskih emisija, francuski je znan
stvenik istraivao obrnuti proces - uinak te svjetlosti na pojedine molekule. Popp
je pretpostavljao da biofotonske emisije orkestriraju svim tjelesnim procesima,
a istraiva iz Francuske otkrio je kako to tono djeluje. Biofotonske vibracije u tij
elu koje je Popp promatrao prouzrokovale su da molekule vibrira-ju i stvaraju vl
astiti frekvencijski potpis koji predstavlja jedinstvenu pokretaku snagu, a takoer
i sredstvo za komunikaciju u tijelu.
Francuski znanstvenik je zastao i osluhnuo te jedva ujne titraje, i zauo simfoniju
svemira. Svaka molekula naeg tijela svira vlastiti ton koji se uje po cijelom svi
jetu.
To otkrie predstavljalo je trajan i muan otklon u karijeri francuskog istraivaa Jacq
uesa Benvenistea koji je sve do osamdesetih godina dvadesetog stoljea stupao pred
vidivim putom uglednog znanstvenika. Benveniste je kao doktor medicine radio u p

arikom bolnikom sustavu nakon ega se prebacio na istraivanja o alergi-jama i specija

lizirao za mehanizme alergija i upala. Bio je imenovan ravnateljem istraivanja u
Francuskom narodnom institutu za zdravlje i medicinska istraivanja (INSERM) te se
proslavio otkriem trombocitnog aktivacijskog faktora (PAF), vanog initelja u alerg
i-jama kao to je astma.
Sa pedeset godina Benveniste je imao cijeli svijet pod svojim nogama. Bilo je ja
sno da je na najboljem putu do meunarodnog priznanja u znanstvenoj zajednici. Kao
Francuz, bio je ponosan to se dokazao na podruju na kojem njegovi sunarodnjaci ni
su imali znaajnijeg uspjeha jo od Descartesa. Kruile su glasine o mogunosti da postane jedan od malobrojnih francuskih biologa koji e biti nominiran za
Nobelovu nagradu. Njegove su znanstvene rasprave meu znanstvenicima s INSERM-a bi
le od najee citiranih, to je znaajka vrsnog i uglednog znanstvenika. Primio je ak i sr
ebrnu medalju od CNRS-a (Centre National de la Recherche Scientifique), jednu od
najprestinijih francuskih znanstvenih nagrada. Benveniste je imao lijep, kran izg
led, aristokratsko dranje, puteni smisao za humor te trideset godina branog staa. S
vejedno, ni njegov brani status ni njegovo tadanje zadovoljstvo nisu ni najmanje u
manjili njegovu sklonost prema nevinom flertu, to je svojstvo koje se za Francuza
smatralo manje-vie obaveznim.
I tada, 1984. godine, njegovu svijetlu i sigurnu budunost sluajno je ugrozilo neto
za to se kasnije ispostavilo da je mala pogreka 4. JEZIK STANICE
u izraunu. U Benvenistovom laboratoriju u INSERM-u prouavali su degranulaciju bazo
fila: reakciju posebnih bijelih krvnih tjeleaca na alergene. Jednoga dana je Elis
abeth Davenas, jedna od njegovih najboljih laboratorijskih tehniara, dola k njemu
i izvijestila ga da je vidjela i zabiljeila reakciju u bijelim krvnim tjelecima pr
emda je u otopini bilo premalo molekula alergena. Do toga je dolo zbog jednostavn
e pogreke u izraunu. Davenasova je, naime, mislila da poetna otopina ima veu koncent
raciju nego to ju je stvarno imala.
Kada ju je razrijedila na, kako je bila mislila, uobiajenu koncentraciju, otopinu
je nehotice toliko razrijedila da je u njoj ostalo vrlo malo od prvotnog broja
antigenskih molekula.
Nakon provjeravanja podataka Jacques se razljutio i gotovo ju potjerao iz svojeg
ureda budui da su, kako je rekao, njezini rezultati nemogui jer u otopini nema mo
lekula.
Eksperimentirali ste s vodom. - rekao joj je. Vratite se i po-novite pokus!
Tek kada je nekoliko puta ponovila eksperiment s jednakom otopinom i svaki puta
dobila isti rezultat, Jacques je shvatio da je Elisabeth, koja je inae bila vrlo
pedantan radnik, moda naletjela na neto to vrijedi istraiti. Nekoliko tjedana poslij
e toga Elisabeth se vraala u njegov ured s istim neobjanjivim podacima o snanim bio
lokim uincima u otopini koja je bila toliko razrijeena da nije mogla imati dovoljno
antigena koji bi prouzroili takve uinke.
Jacques je s vie ili manje nategnutim objanjenima pokuao te rezultate uklopiti u ne
ku priznatu bioloku teoriju. Moda pojavu uzrokuje neko drugo protutijelo koje reag
ira kasnije; ili moda reakcija ne neki drugi, neotkriveni antigen, razmiljao je. N
akon to je pregledao rezultate, jedan od docenata u njegovom laboratoriju, lijenik
koji je bio i homeopat, sluajno je spomenuo da ti eksperimenti jako podsjeaju na
naelo homeopatije. U tom medicinskom sustavu otopine aktivne tvari razrijede se d
o te mjere da od prvotne tvari ne ostane gotovo nita, ostane tek njezino sjeanje. Ja
cques u to vrijeme uope nije znao to je homeopatija, to govori o tome koliko klasian
lijenik je bio, meutim, znanstveniku istraivau u njemu apetit se bio probudio u dov
oljnoj mjeri. Zamolio je Elisabeth da otopinu razrijedi jo vie, tako da u njoj vie
ne bude ni traga prvotne aktivne tvari.

U tim novim istraivanjima Devanasova je stalno dobivala konzistentne rezultate; ak

i kada je otopinu toliko razrijedila da je 4. JEZIK STANICE
postala obina voda, i dalje je djelovala kao da su aktivni sastojci jo uvijek unut
ar nje.
Kao specijalist za alergije Jacques je u svojim istraivanjima upotrebljavao stand
ardni alergijski test kojim je u ovjekovim stanicama mogue prouzroiti tipinu alergij
sku reakciju. Izolirao je bazofile, vrstu bijelih krvnih tjeleaca koji na svojoj
povrini imaju protutijela tipa imunoglobin E (IgE). Te stanice uzrokuju hipersenzitivne odzive kod ljudi koji pate od alergija.
Jacques je izabrao IgE stanice budui da se one zbog otputanja histamina iz svojih
meustaninih granula lako odazivaju na alergene kao to su pelud i grinje, a i na odr
eena anti-IgE protutijela.
Ako na takvu vrstu stanice neto utjee, mala je vjerojatnost da ete to previdjeti. P
rednost IgE stanica je i u tome to je njihovu mogunost bojanja mogao testirati uz
pomo testa kojeg je sam razvio i patentirao u INSERN-u. Bazofili, kao i veina stan
ica, imaju elatinozni izgled te ih je zbog toga, da bi ih se kod prouavanja u labo
ratoriju uope moglo vidjeti, potrebno obojiti. Meutim, posto-janost standardnih bo
ja kao to je toluidinsko modrilo promjenljiva je, to ovisi o brojnim faktorima, poe
vi od zdravlja domaina pa do utjecaja drugih stanica na prvotnu stanicu. Izlaganje
IgE stanica anti-IgE protutijelima mijenja sposobnost apsorbiranja boja IgE
stanica. Anti-IgE protutijela su pravi bioloki razrjeiva2 jer su toliko djelotvorne u
neutraliziranju bojanja da u njihovoj prisutnosti bazofili opet postaju nevidlj
ivi.
I konano, Benveniste je izabrao anti-IgE protutijela i iz razloga to su te molekul
e posebno velike. Ako elite ustanoviti ima li voda isti uinak i nakon to ste iz nje
filtrirali sve anti-IgE molekule, zbog njihove veliine nema anse da ete previdjeti
neku molekulu koja je sluajno preostala.
U istraivanjima izmeu 1985. i 1989. godine, ije rezultate je Elisabeth Davenas neum
orno biljeila u laboratorijske biljenice, Benvenistova je skupina stvarala visoko
razrijeene anti-IgE tako da su jednu desetinu prijanje otopine lijevali u sljedeu e
pruvetu i to nadopunili s devet dijelova standardnog otapala. Svaku otopinu su p
otom snano protresali kao to to homeopati rade sa svojim pripravcima.
Koristili su, dakle, otopine kod kojih su jedan dio pomijeali s devet dijelova ot
apala, te su ih na taj nain i dalje razrjeivali sve dok nisu dobili jedan dio otop
ine naspram devedeset i devet dije-4. JEZIK STANICE
lova otapala, ili ak jedan dio otopine naspram devetsto devedeset i devet dijelov
a otapala.
Svaku novu snano razrijeenu otopinu dodali su bazofilima koje su potom prebrojali
uz pomo mikroskopa. Na veliko iznenaenje svih prisutnih, otkrili su do 66 postotni
uinak smanjenja apsorpcije boje, ak i kod otopina koje su razrijedili do razmjera
jedan naprama IO60. U daljnjim eksperimentima u kojima su se otopine serijski s
tostruko razrjeivale sve do razmjera jedan naprama IO120 dijelova, pri emu vie prak
tiki nije mogla ostati nijedna molekula IgE, bazofili su jo uvijek reagirali i ost
ajali bez boje.
Najneoekivanija stvar tek se trebala pojaviti. Premda je potencija anti-IgE molek
ula bila najvia pri koncentracijama jedan naprama tisuu (razrjeenje tree decimale) i
sa svakim se daljnjim razrjeivanjem polako smanjivala, to je i bilo za oekivati, s
mjer pokusa se pri devetom razrjeenju potpuno obrnuo. Na toj toki je djelovanje sn

ano razrijeenih IgE poelo rasti i raslo je sa svakim novim razrjeenjem.3 Kao to su ho
meopati oduvijek tvrdili - to je otopina slabija, to je njezin uinak snaniji.
Benveniste se povezao s pet razliitih laboratorija u etiri drave (Francuskoj, Izraelu, Italiji i Kanadi) od kojih su svi ponovili njegove rezu
ltate. Potom je 1988. godine trinaest znanstvenika u vrlo prestinom asopisu Nature
zajedniki objavilo rezultate svoje etverogodinje suradnje. Dokazali su da otopina
s antitijelima koju uzastopno razrjeujemo sve dok u njoj nema vie ni jedne molekul
e antitijela, bez obzira na to i dalje prouzrokuje reakciju imunih stanica.4 Aut
ori su zakljuili da u nekim otopinama vie nije bila prisutna nijedna poetna molekul
a i da:
Za vrijeme razrjeivanja/protresanja oito dolazi do prijenosa odreenih informacija.
Voda moda djeluje kao ablo-na za molekulu, na primjer, uz pomo beskonane mree vodikov
ih veza ili preko elektrinih i magnetskih polja...
Priroda te pojave jo nije posve razjanjena.
Za medije, koji su eljno prigrabili objavljeni lanak, Benveniste je otkrio pamenje v
ode i njegova istraivanja su razglasili kao znanstvenu potvrdu homeopatije. Sam Be
nveniste je znao da reper-kusije njegovih pronalazaka seu mnogo dalje od bilo koj
e teorije alternativne medicine. Ako je voda sposobna utisnuti u pamenje 4. JEZIK
STANICE
i pohraniti informacije molekula, to e imati dalekosean utjecaj na nae razumijevanj
e molekula i naina njihovog komuniciranja u tijelu, jer molekule u ljudskim stani
cama su, naravno, okruene vodom. U ivoj stanici na svaku proteinsku molekulu dolaz
i deset tisua molekula vode.
I u asopisu Nature nesumnjivo su razumjeli moebitne posljedice tog otkria za prihvae
ne biokemijske zakone. Urednik John Maddox pristao je na objavu lanka, no pri tom
e je napravio korak bez presedana - na kraju lanka postavio je uredniki dodatak: U
rednika ograda
itatelji ovog lanka moda dijele skepsu brojnih strunjaka koji su tijekom posljednjih
nekoliko mjeseci komentirali nekoliko njegovih verzija. Bit predstavljene raspr
ave je da vodena otopina s protutijelima ouva svoju sposobnost pobuivanja bioloke r
eakcije ak i kada ju razrijedimo do mjere da postoji samo zanemariva mogunost da j
e u uzorcima ostala i jedna jedina molekula. Za takvu aktivnost nema nikakve fiz
ikalne osnove. Profesor Benveniste ljubazno se sloio da Nature pozove neovisne is
traivae i da s njima ponovi svoje eksperimente. Izvjetaj o tom istraivanju objavit em
o uskoro.
Maddox je, uz to, u vlastitom uvodniku pozvao itatelje da potrae propuste u Benven
istovom istraivanju.5
Benveniste je bio ponosan ovjek kojega nije bilo strah lupiti akom o stol i suprot
staviti se establimentu. Ne samo da ga nije bilo strah lanak objaviti u jednom od
najkonzervativnijih asopisa u cjelokupnoj znanstvenoj zajednici nego je i, nakon t
o su posumnjali u njegovu vjerodostojnost, ustro prihvatio izazov i pristao na nj
ihovu elju da u svom laboratoriju ponovi rezultate.
etiri dana nakon objave Maddox je osobno doao sa znanstvenim sljeparskim vodom, kako
se Benveniste poslije izrazio, u kojemu su osim Maddoxa jo bili Walter Stewart,
poznati razotkriva arlatana, te James Randi, profesionalni magiar kojega su obino po
zivali pri raskrinkavanju znanstvenih radova koji su se ustvari temeljili na nek
oj vrsti prijevare. Benveniste se pitao jesu li magiar, novinar i prokaziva arlatan
a najbolja mogua ekipa za procjenji-vanje suptilnih promjena u biolokom eksperimen
tiranju. Elisabeth 4. JEZIK STANICE

Davenas pod njihovim je budnim pogledom obavila etiri pokusa, jednoga slijepog, o
d kojih su, prema Benvenistovim rijeima, svi bili uspjeni. Unato tome, Maddox i nje
gova ekipa opovrgavali su rezultate, te su odluili promijeniti eksperimentalni pr
otokol, skratiti postupke kodiranja, i ak su jednom melodramatskom gestom kod zal
ijepili za strop. Stewart je inzistirao na tome da neke pokuse izvede sam te je,
iako je Benveniste ustvrdio da je nestruan za takvu vrstu pokusa, promijenio nain
njegove izvedbe.
Sa svojim novim protokolom i u nabijenom ozraju, budui da su oito eljeli dokazati da
INSERM-ova ekipa neto skriva, obavili su jo tri pokusa koja nisu uspjela. Sada je
Maddoxova ekipa dobila eljene rezultate te su se urno pokupili, a prije toga je M
addox jo zatraio kopije od tisuu i pet stotina Benvenistovih spisa.
Nedugo nakon njihovog petodnevnog posjeta u Nature-u je objavljen izvjetaj pod na
slovom Eksperimenti s krajnje razrijeenim otopinama raskrinkani. U lanku je pisalo d
a se u Benvenistovom laboratoriju nije potovao primjeren znanstveni protokol. Mad
dox je izrazio sumnju u potvrdne rezultate iz drugih laboratorija. Izrazio je iz
nenaenje to istraivanja nisu uvijek bila uspjena, a budui je to standard u biolokim is
traivanjima - to je bio jedan od razloga zbog ega je Benveniste objavio rezultate
tek nakon to je obavio vie od 300 pokusa. Maddox je u svojoj procjeni takoer propus
tio istaknuti da je test s bojama vrlo osjetljiv, te da i najmanja promjena u ek
sperimentalnim uvjetima moe pokvariti eksperiment, tako da ni visoke koncentracij
e anti-IgE ne izazivaju nikakav uinak na uzorku davateljeve krvi. Izrazili su osu
pnutost injenicom da dvojicu Benvenistovih suautora plaa proizvoa homeopatskih pripr
avaka.

Cinjenica da proizvoai financiraju znanstvena istraivanja neto je posve uobiajeno., ko

trirao je Benveniste. elite li moda rei da su rezultati promijenjeni kako bi ili na r
uku pokrovitelju?
Benveniste je uzvratio udarac strastvenim odgovorom i pozi-vom na znanstvenu nep
ristranost:
Salemski lov na vjetice i progoni ala McCarthy pokopat e znanost. Znanost uspijeva
samo u slobodi ... Tko eli dokazati suprotne rezultate to moe uiniti iskljuivo tako
da ponovi pokuse. Moe biti da smo svi u dobroj vjeri u krivu.
To nije nikakav zloin nego uobiajena pojava u znanosti.6

4. JEZIK STANICE
Rezultati objavljeni u asopisu Nature imali su razoran uinak na Benvenistov ugled
i poloaj u INSERM-u. Znanstveno vijee INSERM-a poelo je cenzurirati njegov rad, i s
vi su gotovo jednogla-sno izjavljivali da bi trebao provesti dodatne pokuse prije
zauzima-nja stajalita da su svi znanstvenici tijekom dva stoljea propustili uoiti
neku pojavu.7 U INSERM-u se nisu osvrtali na Benvenistove prigovore o kvaliteti i
straivanja lanova asopisa Nature, i naposljetku su ga sprijeili da nastavi sa svojim
radom. Kruile su glasine o mentalnoj neuravnoteenosti i prijevari. Nature i druge
publikacije obasula su protestna pisma u kojima su njegov rad nazivali dubio-zna
znanost, okrutna obmana i pseudo-znanost.
Benvenistu je prueno nekoliko prilika da na dostojan nain napusti svoj rad i nikak
av profesionalni razlog da s njime nastavi.
Ustrajanjem na svom prvotnom radu zacijelo bi unitio karijeru koju je tako drugo
gradio. Meutim, Benveniste je u INSERM-u ve dospio do vrha i nije imao nikakve elje
postati direktor. Nikada nije bio karijerist i sve to je elio bilo je nastaviti s

a svojim istraivanjima. Tada je znao i da vie nema izbora - duh je ve izaao iz boce.
Skupio je znanstvenu grau koja je poruila sva njegova uvjerenja i sve naueno o meust
aninom sporazumijevanju; vie nije bilo puta natrag. Meutim, u svemu tome nalazio je
i neporecivo uzbuenje.
Pred njim su bila najprivlanija istraivanja koje si je mogao zamisliti i 'najekspl
ozivniji' mogui rezultati. To je bilo, kao to je sam volio rei, kao da je samoj pri
rodi zavirio pod suknju. Benveniste je napustio INSERM i potraio potporu privatni
h izvora kao to je, na primjer, poduzee DigiBio gdje su mu omoguili da zajedno s Di
dierom Guillonnetom, nadarenim inenjerom iz parike cole Centrale koji mu se pridruio
1997. godine, nastavi svoj rad. Poslije fijaska s Nature-om prebacili su se na d
igitalnu biologiju - otkrie koje nije bilo posljedica trenutnog nadahnua nego rezul
tat osam godina dugog briljivog, loginog eksperimentiranja.9
Istraivanja o sjeanju vode navela su Benvenista da istrai nain sporazumijevanja mole
kula unutar ive stanice. U svim ivotnim aspektima molekule se moraju jedna s drugo
m sporazumijevati.
Kada se uznemirimo, nadbubrene lijezde izluuju dodatne ko-liine to odreenim receptorim
a mora rei da ubrzaju rad srca.
Prema vaeoj teoriji kvantitativnog odnosa izmeu strukture i aktivnosti, dvije struktu
rno odgovarajue molekule meusobno izmjenjuju odreene (kemijske) informacije, do ega
dolazi kada se 4. JEZIK STANICE

molekule sudare jedna s drugom. To je vrlo slino kljuu koji prona-lazi svoju kljuan
icu te se zato ta teorija esto naziva model kljua i kljuanice. Biolozi se jo uvijek dr
mehanicistikih Descartesovih postavki po kojima se reakcija moe odvijati jedino p
utem dodira, neke vrste impulzivne sile. Iako priznaju silu tee, odbacuju sve dru
ge predodbe o djelovanju na daljinu.
Ako su te pojave samo proizvod sluajnosti, tada je statistika mogunost da se dogode
u svemiru ovjekove stanice vrlo malena.
U prosjenoj stanici koja sadri jednu proteinsku molekulu na deset tisua molekula vo
de, molekule se sudaraju kao teniske loptice koje plutaju u bazenu. Sredinji prob
lem vaee teorije je da se previe oslanja na sluajnost, a zahtijeva i previe vremena.
Ne moe zadovoljavajue objasniti brze bioloke procese kao to su ljutnja, radost, tuga
ili strah. Meutim, pretpostavimo li da svaka molekula posjeduje vlastiti frekven
cijski potpis, tada se njezin receptor, odnosno molekula s odgovarajuim spektrom
obiljeja moe podesiti na tu frekvenciju, kao to se radio podesi na odreenu frekvenci
ju postaje koja pri tome moe biti vrlo udaljena, i kao to jedna glazbena vilica uz
rokuje da druge glazbene vilice titraju na istoj frekvenciji. Kada te dvije mole
kule rezoniraju na istoj valnoj duljini, poinju rezonirati sa sljedeom molekulom u
biokemijskoj reakciji i tako stvaraju, Benvenistovim rijeima, kaskadu elektromagne
tskih impulsa koji putuju brzinom svjetlosti. Za razliku od teorije sluajnih suda
ra, ovaj model bolje objanjava pokretanje praktiki trenutane lanane biokemijske reak
cije. To je takoer logino proirenje rada Fritza Poppa. Ako fotoni u tijelu uznemiru
ju molekule u cijelom spektru elektromagnetskih frekvencija, tada je logino da im
aju svoj vlastiti frekvencijski potpis.
Benvenistovi pokusi uvjerljivo su dokazali da se stanice ne pouzdaju u sluajnost
sudara ve u elektromagnetske signale ni-skofrekventnih (manje od 20 kHz) elektrom
agnetskih valova. Elektromagnetske frekvencije koje je Benveniste prouavao odgova
raju frekvencijama ujnog spektra, premda ne odailju stvaran zvuk koji bismo mogli
razaznati. Svi zvui na naem planetu - zvuk vode u uboreem potoku, udar groma, ispalj
eno tane, cvrkutanje ptica nalaze se na niskim frekvencijama, izmeu dvadeset herca i dvadeset kiloherca, koj

e ljudsko uho moe uti.

Prema Benvenistovoj teoriji, dvije molekule se tada ugode jedna na drugu te, ak i
ako su vrlo udaljene, rezoniraju na istoj frekvenciji.

4. JEZIK STANICE
Te dvije rezonantne molekule tada stvaraju novu frekvenciju koja rezonira sa slj
edeom molekulom ili skupinom molekula u sljedeoj fazi bioloke reakcije. Benvenista
smatra da bi to moglo biti objanjenje zato vrlo male promjene u molekuli, na primjer zamjena peptida, imaju vrlo
velik uinak na ono to molekula u stvari radi.
Obzirom na sve to ve znamo o nainu vibriranja molekula, to i nije toliko duga lopta
. I pojedinane molekule i meumolekularne veze odailju odreene specifine frekvencije k
oje se uz pomo na-josjetljivijih modernih teleskopa mogu otkriti na udaljenostima
od nekoliko milijardi svjetlosnih godina. Fiziari ve dugo prihvaaju te frekvencije
, no u biolokoj zajednici jo nikome osim Fritz-Albert Poppa i njegovih prethodnika
nije palo na pamet da one moda imaju neku posebnu svrhu. Prije Benvenista su, na
primjer, Robert O. Becker i Cyril Smith proveli opsene pokuse s elektromagnetski
m frekvencijama u ivim organizmima. Benveniste je prvi pokazao da molekule i atom
i imaju svoje vlastite jedinstvene frekvencije, a njegov doprinos je i u tome to
je koristio modernu tehnologiju za snimanje tih frekvencija, te da je istovremen
o same snimke koristio za staninu komunikaciju.
Benveniste je od 1991. godine demonstrirao da je prijenos specifinih molekularnih
signala mogu jednostavno koritenjem po-jaala i elektromagnetske zavojnice. etiri go
dine kasnije uz pomo multimedijskog raunala mogao je snimati i zatim reproducirati
te signale. Benveniste i Guillonnet su u tisuama pokusa snimali aktivnost odreene
molekule na raunalo te ju ponovno putali u bioloki sustav koji je obino osjetljiv n
a tu tvar. Bioloki sustav je svaki put bio prevaren, uvjeren kako je u interakcij
i sa samom tvari i odazvao se biolokom lananom reakcijom, kao to bi to uinio u stvar
noj prisutnosti prave molekule.10 Druga istraivanja su pokazala da Benvenistova s
kupina te signale moe i izbrisati, te izmjeninim magnetnim poljem zaustaviti aktiv
nost u stanicama; ove pokuse su proveli u suradnji s Centre National de la Reche
rche Scientifique u francuskom Medudonu. Neizbjean zakljuak: kao to je Fritz-Albert
Popp pretpostavljao, molekule zaista jedna s drugom razgovaraju uz pomo oscilira
juih frekvencija. Polje nulte toke oito stvara uvjete pogodne da se meusobno sporazu
mijevanje molekula odvija nelokalno, i takorei trenutano.
Ekipa iz DigiBio-a iskuavala je digitalnu biologiju u pet vrsta istraivanja: bazof
ilnoj aktivaciji, neutrofilnoj aktivaciji, konim te-4. JEZIK STANICE
stovima, aktivnosti kisika i, naposljetku, u koagulaciji plazme. Kao i sva krv,
koagulira i plazma, ukasta tekuina u krvi koja prenosi proteine i otpadne tvari. Ka
ko bismo upravljali tom sposobnou, najprije kemijskim postupkom iz plazme izluimo k
alcij. Ako potom krvi dodamo vodu s kalcijem, krv se stvrdne, odnosno koagulira.
Dodatkom heparina, klasinog antikoagulanta, sprjeavamo stvrdnjavanje krvi, ak i ako
je kalcij prisutan.
U najnovijem istraivanju Benveniste je u epruvetu s plazmom bez kalcija dodao vod
u s kalcijem koju je uz pomo digitaliziranog potpisa elektromagnetske frekvencije
prije toga izloio zvuku
heparina. Kao i u svim drugim njegovim pokusima frekvencijski je potpis heparina
djelovao kao da su bile prisutne same molekule heparina; krv je koagulirala mno

go tee no obino.
Od svih Benvenistovih pokusa moda je najspektakularniji eksperiment u kojem je po
kazao da je signal mogue elektronskom potom ili pak na disketi, u obinom pismu, pos
lati na drugi kraj svijeta. Njegovi kolege u ikakom Northvvestern University snimi
li su signale ovalbumina (Ova), acectilkolina (Ach), dekstrana i vode.
Signale molekula snimili su uz pomo posebnog pojaala i raunala sa zvunom karticom. S
ignal su potom snimili na disketu i obinom potom ga poslali u DigiBio laboratorij
u Clamartu. U kasnijim pokusima slali su signale i kao priloge u elektronskoj pot
i. Ekipa iz Clamarta potom je obinu vodu izloila signalima tih digitalnih Ova, Ach
a ili obine vode te izmjenino ubrizgavala izloenu vodu i obinu vodu u izolirana srca
zamoraca. Svi uzorci digitalizirane vode proizveli su statistiki vrlo znaajne pro
mjene koronarnog toka, za razliku od kontrolnih primjera kada su srca primila ob
inu, neizloenu vodu. Uinci digitalizirane vode bili su identini onima koje su na src
u prouzroile prave supstance.11
Giuliano Preparata i njegov kolega Emilio del Giudice, talijanski fiziari s milan
skog Instituta za nuklearnu fiziku, radili su na posebno ambicioznom projektu: p
okuavali su odrediti zato neke tvari na svijetu ostaju u jednom dijelu. Zakoni kla
sine fizike znanstvenicima su omoguili da u velikoj mjeri razumiju plinove, ali jo
uvijek vrlo malo znaju o aktivnostima unutar zgusnute materije - tekuina i krutin
a. Plinovi nisu preteki za razumijevanje budui da se sastoje od pojedinanih atoma i
li molekula koje individualno djeluju u velikim prostorima. Istraivai imaju vee tekoe
s vrsto zgusnutim 4. JEZIK STANICE
atomima i molekulama, kao i s njihovim ponaanjem kao skupine.
Nijedan vam fiziar ne moe rei zato voda jednostavno ne ishlapi u plin, ili zato atomi
u stolu ili drvetu ostaju na okupu, posebno ukoliko navodno komuniciraju samo s
a svojim najbliim susjedom i ako ih dre iskljuivo sile kratkog dometa.12
Voda je jedna od najtajnovitijih tvari jer predstavlja smjesu dvaju plinova, a p
ri normalnim temperaturama i pritiscima ipak je tekua.
Del Giudice i Preparata svojim su istraivanjima matematiki dokazali da se zajedno
stisnuti atomi i molekule ponaaju kolektivno i formiraju, kako su ih oni nazvali,
koherentne domene. Posebno ih je zanimalo kako se ta pojava odvija u vodi. U znan
stvenom radu objavljenom u Physical Review Letters Preparati i Del Giudice su po
kazali da vodene molekule stvaraju domene na nain vrlo slian laseru. Svjetlost se
obino sastoji od fotona mnogih valnih duljina, kao kod duginih boja, no fotoni u
laseru imaju visok stupanj koherencije to je slino jednom jedinom koherentnom valu
ili jednoj izrazitoj boji.13 Te pojedine valne duljine vodenih molekula u prisu
tnosti drugih molekula na neki se nain informiraju, odnosno polariziraju oko bilo k
oje nabijene molekule te na taj nain pohranjuju i prenose svoju frekvenciju tako
da ju je mogue proitati na daljinu. To bi znailo da je voda poput magnetofona, snim
a i prenosi informacije bez obzira je li izvorna molekula prisutna ili nije. ini
se da stresanje epruveta u homeopatiji pospjeuje taj proces.14 Voda, dakle, ima o
dluujuu ulogu u prijenosu energije i informacija; Benvenistova istraivanja u stvari
govore da se molekularni signali u tijelu ne mogu prenositi bez vode.15 U Japan
u je fiziar Kunio Yasue s Istraivakog instituta za informacije i znanost (Research
Institute for Information and Science) u okviru sveuilita Notre Dame u Seishinu ta
koer otkrio da vodene molekule imaju odreenu ulogu u organiziranju neskladne energ
ije u koherentne fotone, odnosno u procesu koji je nazvan suprazraenje.16
Na temelju toga moe se zakljuiti da voda, kao prirodan medij u svim stanicama, dje
luje kao nuan provodnik frekvencijskog potpisa molekule u svim biolokim procesima,
te da se same vodene molekule organiziraju u uzorak u kojega se moe utisnuti val
na informacija. Ako je Benveniste u pravu, voda ne samo da signal alje, nego ga i
pojaava.

Najvaniji vid znanstvene inovacije nije nuno samo otkrie nego ljudi koji ponavljaju
originalni rad. Tek ponavljanje znanstve-4. JEZIK STANICE
nih rezultata daje valjanost nekom istraivanju i uvjeri ortodoksnu znanstvenu zaj
ednicu da je moda na tragu neega novog. Premda je gotovo cjelokupni znanstveni est
abliment ismijao Benvenistove rezultate, polako su se i drugi ugledni znanstvenic
i poeli laati istovrsnih istraivanja. Godine 1992. Federacija amerikih drutava za eks
perimentalnu biologiju (Federation of American Societies for Experimental Biolog
y ili FASEB) odrala je simpozij pod okriljem Meunarodnog drutva za bioelektriku (In
ternational Society for Bioelectricity) na kojemu su raspravljali o interakcijam
a elektromagnetskih polja s biolokim sustavima.17 Brojni drugi znanstvenici ponov
ili su eksperimente s visoko razrijeenim otopinama18, a opet nekoliko drugih znan
stvenika poduprlo je i uspjeno ponovilo pokuse s digitaliziranim informacijama za
molekularnu komunikaciju.19 Benvenistova posljednja istraivanja osamnaest su put
a ponovili u neovisnom laboratoriju u Lyonu, i u jo tri druga neovisna centra.
Nekoliko godina poslije epizode sa sjeanjem vode u asopisu Nature razne su znanstv
ene skupine jo uvijek pokuavale dokazati da je Benveniste u krivu. Profesorica Mad
elene Ennis s Queens University u Belfastu okupila je veliku sveeuropsku istraivak
u skupinu elei jednom zasvagda dokazati da su homeopatija i sjeanje vode ista besmis
lica. Konzorcij od etiri neovisna laboratorija iz Italije, Francuske, Belgije i N
izozemske, pod vodstvom profesora M.
Roberfroida s Catholic University of Louvain u Bruxullesu, proveo je inaicu Benve
nistovog prvotnog eksperimenta s bazofilnom de-granulacijom. Pokus je bio bespri
jekoran. Nitko od istraivaa nije znao u kojim je epruvetama homeopatska otopina, a
u kojima ista voda. Sve su otopine bile pripremljene u laboratorijima koji nakon
toga nisu imali nikakve veze s pokusom. Rezultate je kodirao i de-kodirao te ta
bularno uredio neovisni istraiva koji isto tako nije bio povezan s istraivanjem.
Naposljetku su tri od etiri laboratorija dobili statistiki znaajne podatke s homeop
atskim pripravcima. Profesorica Ennis jo uvijek nije vjerovala rezultatima te ih
je odbacila kao ljudsku pogreku. Da bi iskljuila mogunost ljudske muiavosti upotrijeb
ila je protokol za automatsku obradu dobivenih rezultata. Rezultati su i dalje b
ili jednaki. Iako je aktivni sastojak bio snano razrijeen, otopina je jo uvijek dje
lovala, bez obzira na to je li aktivni sastojak uope bio prisutan ili je voda bil
a toliko razrijeena da u njoj nije ostalo nita 4. JEZIK STANICE
od prvotne tvari. Ennisova je bila prisiljena priznati: S obzirom na dobivene rez
ultate moram napustiti svoju nevjericu i zapoeti traiti racionalna objanjenja za nae
pronalaske.20
To je za Benvenista bila kap koja je prelila au. Da su rezultati Ennisove bili neg
ativni, objavili bi ih u asopisu Nature i tako njegov rad zauvijek pospremili u k
antu za smee. Meutim, poto su se njezini rezultati slagali s njegovima, bili su obj
avljeni u relativno nevanom asopisu, i to nekoliko godina poslije dogaaja kako ih n
itko ne bi zapazio!
Pored rezultata Ennisove, Benvenistova otkria poduprla su i sva znanstvena istraiv
anja o homeopatiji. Odlina, dvostruko slijepa istraivanja s placebo kontrolom poka
zala su da homeopatija pomae pri mnogim oboljenjima ukljuujui astmu,21 dijareju,22
in-fekcije gornjeg dijela dinog trakta kod djece23 te ak i kod sranih bolesti.24 Od
najmanje sto i pet pokusa s homeopatijom, osamdeset i jedan je dao pozitivne re
zultate.
U najveoj mjeri neoborive eksperimente u Glasgowu proveo je dr. David Reilly. Nje
gova dvostruko slijepa istraivanja s placebo kontrolom i svim uobiajenim provjeram
a prave znanstvene studije pokazale su da homeopatija pomae kod astme.25 Unato zna
nstvenoj zasnovanosti pokusa, urednitvo The Lanceta je, vrlo slino asopisu Nature u

Benvenistovom primjeru, pristalo na objavu rezultata, ali ih u uvodniku jednost

avno nisu htjeli priznati:
to bi moglo biti apsurdnije od zamisli da neka supstanca ima terapeutski uinak ak i
ako je toliko razrijeena da pacijent najvjerojatnije ne primi niti jednu njezinu
molekulu? Da, naelo razrjeivanja u homeopatiji je apsurdno; razlog za bilo kakav
terapeutski uinak mora leati negdje drugdje.26
Nakon to je proitao polemiku o Reillyjevim studijama koja se razvila u Lancetu, Be
nveniste se nije mogao suzdrati da ne reagira: Ovo nas neumoljivo podsjea na udesno
samodostatnu izjavu francuskog akademika iz devetnaestog stoljea u vruoj debati g
lede postojanja meteorita koja je uzbudila znanstvenu zajednicu tog vremena: Kame
nje ne pada s neba, jer na nebu nema nikakvog kamenja.27

4. JEZIK STANICE
Benveniste je bio umoran od toga da razliiti laboratoriji pokuavaju i ponekad ne u
spijevaju ponoviti njegov rad, pa je stoga zamolio Guillonnetu da mu izradi robo
ta. Radilo se o obinoj kutiji s ruicom koja se pomicala u tri smjera, tako da je r
obot mogao obaviti sav posao osim poetnog mjerenja. ovjek mu je tek trebao dati sa
me sastojke i komad plastine cijevi, pritisnuti gumb i mogao je otii svojim poslom
. Robot je uzeo vodu s kalcijem, stavio ju u zavojnicu i pet minuta putao signal
heparina tako da je voda bila informi-rana. Potom je informiranu vodu u epruveti p
omijeao s plazmom, stavio mjeavinu u mjerni instrument, iitao rezultate i predoio ih
bilo kome tko je radio istraivanje. Sa svojim su robotom Benveniste i njegova sku
pina proveli na stotine pokusa, no glavna im je namjera bila da seriju takvih ur
eaja poalju drugim laboratorijima. Na taj nain i drugi centri i Clamart mogu biti s
igurni da je pokus univerzalno standardiziran i da se identini protokol izvodi pr
avilno.
Dok je Benveniste radio sa svojim robotom, u veem je opsegu otkrio ono emu je Popp
svjedoio u svojem laboratoriju s vodenim buhama: dokaz da elektromagnetski valov
i ivih organizama djeluju na svoju okolinu.
Jednom kada je robot ve neko vrijeme uspjeno obavljao posao, Benveniste je otkrio
da openito funkcionira dobro, ali da ponekad zakae. Neobino je bilo to to je uvijek
grijeio tono u dane kada je u laboratoriju bila odreena ena. Cherchez la femme (traen
je ene), rekao si je Benveniste, iako su slinu situaciju imali i u laboratoriju u
Lyonu koji je ponavljao njihove rezultate, a tamo je element smetnje bio jedan m
ukarac. Benveniste je u vlastitom laboratoriju obavio nekoliko eksperimenata, runo
i uz pomo robota, kako bi izolirao ono ime je ta ena sprjeavala djelovanje pokusa.
Njezina znanstvena metodika bila je zaista besprijekorna i drala se protokola do
zadnjeg slova. Sama ena bila je lijenica i biolog, te iskusna, savje-sna radnica.
Svejedno, nijednom nije dobila pozitivne rezultate. est mjeseci takvih istraivanja
iznjedrili su jedan jedini zakljuak: neto u samoj njezinoj prisutnosti prijeilo je
pozitivan rezultat.
Jacques je dobro znao to je na kocki te je smatrao prijeko po-trebnim da se to pi
tanje istjera na istac. Mogao bi svoga robota, na primjer, poslati na Cambridge,
gdje bi u laboratoriju zbog odreene osobe dobili pogrene rezultate, i laboratorij
bi zakljuio da je sam eksperiment manjkav, premda bi se radilo o problemu u ekspe
ri-mentalnoj okolini.

4. JEZIK STANICE
Kod biolokih uinaka nema mnogo filozofije. Sa samo malom promjenom u strukturi ili

obliku molekule potpuno se mijenja njezina sposobnost da se uklopi u svoje rece

ptorske stanice. Da ili ne, uspjeh ili neuspjeh. Lijek djeluje ili ne djeluje. U
danom primjeru, neto u toj eni u potpunosti je sprjeavalo komunikaciju stanica u n
jegovom eksperimentu. Benveniste je sumnjao da biologinja najvjerojatnije zrai ne
ku vrstu valova koji blokiraju signale. Kroz svoj rad razvio je nain za testiranj
e valova i uskoro je otkrio da ena zaista odailje elektromagnetska polja koja smet
aju komunikacijsku signalizaciju u pokusu. Kao i Poppove kancerogene tvari, i on
a je mijeala frekvencije. inilo se da je to previe fantastino da bi bilo istinito, d
a pripada vie sferi arobnjatva nego znanosti, pomislio je Benveniste. U sljedeem pok
usu ena je pet minuta drala u rukama epruvetu s homeopatskim granulama koju je pot
om testirao uz pomo svoje opreme. Sva aktivnost i sva molekularna signalizacija b
ili su izbrisani.28
Benveniste nije bio teoretiar. Nije bio ak ni fiziar. Sluajno je uao u svijet elektro
magnetizma i sada je zapeo u njemu, jer eksperimentirao je na njemu posve strano
m podruju: sjeanju vode i sposobnosti molekula da vibriraju na vrlo niskim ili vrl
o visokim frekvencijama. Rjeenju tih dviju misterija nikako se nije mogao pribliit
i. Jedino to je mogao uiniti jest da nastavi s onim pri emu se osjeao kao kod kue - s
a svojim laboratorijskim pokusima - i dokazati da su ti uinci stvarni. No, neto mu
nije bilo jasno. Iz nekog nepoznatog razloga kojega nije mogao otkriti, izgleda
lo je da su se i signali poslani izvan tijela na neki nain primali i sluali.

PETO POGLAVLJE
U rezonanciji sa svijetom

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
GOTOVO SVI POKUSI bili su neuspjeni. takori se nisu po-naali kako se oekivalo. Cjelo
kupan smisao vjebe, to se Karla Lashleya ticalo, bio je da se odredi gdje se nalaz
e engrami - tona lokacija u mozgu u kojoj su pohranjena sjeanja. Naziv engram je u
dvadesetim godinama dvadesetog stoljea skovao Wilder Penfield koji je mislio da j
e otkrio da sjeanja imaju tonu adresu u mozgu.
Penfield je proveo iznimna istraivanja na epileptiarima s aneste-tiziranim tjemeno
m dok su bili pri punoj svijesti; kada je odreene dijelove njihovih mozgova stimu
lirao elektrodama, prizvao je u njima odreene prizore iz njihove prolosti, u ivim b
ojama i popraene bolnim pojedinostima. Jo je manje oekivano to da je svaki put kada
je stimulirao istu toku u mozgu (osobito bez pacijentovog znanja) dozvao isti pr
izor sa svim njegovim pojedinostima.
Penfield i brojni znanstvenici poslije njega logino su zakljuili da su u odreenim d
ijelovima mozga pohranjena pojedina sjeanja.
Svaki, i najsitniji detalj naeg ivota paljivo je kodiran u odreenim mjestima u mozgu
, kao gosti u restoranu koje je po stolovima raspo-redio posebno toan ef sale. Jo b
ismo samo morali otkriti gdje tko sjedi: i po mogunosti, kao bonus, otkriti ident
itet efa sale.
Lashley, ameriki neuropsiholog velikog ugleda, traio je engra-me ve priblino tridese
t godina. Bila je 1946. godina i u svojem je laboratoriju u okviru Yerkesova lab
oratorija za biologiju primata na Floridi istraio sve mogue ivotinjske vrste kako b
i otkrio to je, odnosno gdje je u mozgu ono to je odgovorno za sjeanje. Mislio je d

a e samo proiriti Penfieldova otkria, no inilo se da je sve to je radio sluilo kao dok
az da je Penfield bio u krivu. Lashley je bio sklon pretjeranoj kritinosti, ali n
e posve bez razloga. Imao je dojam kao da cijelo njegovo ivotno djelo ima jednu j
edinu, negativnu svrhu: da opovrgne sav rad svojih prethodnika. Jo jedna sveta is
tina u kojoj je tadanja znanstvena zajednica bila vrsto usidrena, a koju je Lashle
y aktivno pobijao, bilo je miljenje da svaki psiholoki proces 5. U REZONANCIJI SA
SVIJETOM

ima odgovarajui i mjerljivi fiziki izraz: pomak odreenog miia, izluivanje odreene kemi
alije. Jo jedanput mozak je bio tek ef sale koji uurbano rasporeuje svoje goste.
Premda je ranije uglavnom eksperimentirao s primatima, sada je preao na takore. Iz
gradio im je poseban mali poligon u kojem su uili skakati kroz minijaturna vrata
iza kojih ih je kao nagrada ekala hrana. takori koji nisu pravilno reagirali padal
i bi u vodu, to je jo bolje naglasilo cilj vjebe.1
Kada se uvjerio da su takori dobro ovladali rutinom, poeo je sustavno raditi na to
me da im kirurkim putem izbrie to pamenje.
Premda je sam kritizirao manjkavosti drugih istraivaa, i njegova kirurka metoda bil
a je nadrilijenika: krajnje improviziran i prenagljen postupak. Njegov laboratorij
ski protokol razbjesnio bi svakog modernog borca za prava ivotinja. Kirurke instru
mente nije sterilizirao, uglavnom zbog toga to se tada to nije smatralo po-trebni
m za takore. Po svim medicinskim standardima bio je surov i nemaran kirurg, moda ak
i namjerno, rane je ivao jednostavnim avom to je bio idealan recept za infekciju m
ozga kod veih sisavaca, no nije bio nita suroviji od veine istraivaa svojega vremena.
Naposljetku, ni jedan od pasa Ivana Pavlova nije preivio njegove operacije mozga;
svi su uginuli zbog modanih upala ili od epilepsi-je.2 Lashley je kod svojih tako
ra namjeravao deaktivirati pojedine dijelove mozga kako bi otkrio gdje se skriva
dragocjeni klju za specifina sjeanja. Za taj osjetljiv zadatak upotrebljavao je eni
no kovralo za kosu (!) i jednostavno spaljivao dio koji je elio odstraniti.3
Njegovi prvi pokuaji da otkrije mjesto specifinih sjeanja pro-pali su; iako su takor
i ponekad i bili fiziki oslabljeni, i dalje su se tono sjeali onoga to su bili nauili
. Prio je sve vee i vee dijelove njihovog mozga, no jo uvijek su uspijevali skoiti kr
oz vrataca. Lashley je sa svojim uvijaem postao ak jo liberalniji, te je zapoeo susta
vno obraivati jedan po jedan dio takorskih mozgova, no i dalje se inilo da to nema
nikakvog utjecaja na takorovu sposobnost sje-

anja. ak i kada je otetio veliku veinu mozga pojedinih takora - a uvija je prouzroio v
tete od bilo kakvog istog kirurkog reza njihove su motorike sposobnosti moda bile oslabljene, tako da su neskladno tetural
i, no takori su se jo uvijek sjeali svoje rutine.
Premda su ti rezultati u jednu ruku predstavljali neuspjeh, odgo-varali su ikono
klastu u Laashleyu. takori su potvrdili ono u to je dugo sumnjao. Jo 1929. godine,
u svojoj monografiji Modani 5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
mehanizmi i inteligencija, radu nevelika opsega koji je postao poznat zbog svoji
h radikalnih postavki, predstavio je svoj pogled da je kor-tikalna funkcija posv
uda jednako potentna.4 Kasnije je zapisao da je sav njegov eksperimentalni rad d
oveo do neizbjenog zakljuka da

uenje ustvari uope nije mogue.5 Na podruju kognicije mozak je u svakom pogledu bio kaa
6

Za Karla Pribrama, mladog neurokirurga koji se preselio na Floridu iskljuivo kako

bi mogao istraivati zajedno s velikim znanstve-nikom, Lashleyevi neuspjeni pokusi
bili su pravo otkrie. Pribram, koji je u antikvarijatu za deset centa kupio Lash
leyevu monografiju, po dolasku na Floridu neustraivo je izazivao njezine sporne t
oke s istim arom kojim je Lashley napadao svoje kolege. Bistar i ambiciozan vjebeni
k potaknuo je Lashleya, te ga je s vremenom prihvatio gotovo kao vlastitog sina.
Svi Pribramovi pogledi na sjeanje i vie kognitivne modane procese bili su okrenuti
naglavake. Ako ne postoje odreene toke u kojima bi bila pohranjena specifina sjeanja
- a Lashley je jednog za drugim spalio sve dijelove takorova mozga - tada naa sjean
ja, a moda i drugi vii kognitivni procesi, ustvari, sve to nazivamo
percepcija , moraju na neki nain biti raspodijeljeni po cijelom mozgu.
Pribram je 1948. godine, u svojoj dvadeset i devetoj godini, prihvatio mjesto na
sveuilitu Yale koje je imalo najbolji neuroloki laboratorij na svijetu. Namjeravao
je istraivati funkcije frontalnog korteksa (eonog dijela modane kore) kod majmuna
kako bi po-kuao shvatiti uinke frontalne lobotomije koja se u to vrijeme obavljala
na tisuama pacijenata. Pouavanje i istraivanje privlaili su ga mnogo vie od unosnog i
vota neurokirurga; nekoliko godina kasnije usprkos relativno skromnoj profesorsk
oj plai odbio je ponudu za posao s plaom od sto tisua dolara u njujorkoj bolnici Mou
nt Sinai. Poput Edgara Mitchella i Pribram se uvijek smatrao istraivaem, a ne lijen
ikom; kao osmogodinjak najmanje je desetak puta proitao knjigu o podvizima general
a Byrda na Sjevernom polu. Za djeaka koji je u toj dobi doao iz Bea, Amerika je pre
dstavljala novo istraivako podruje. Pribram je bio sin slavnog biologa koji se 1927
. godine sa svojom obitelji preselio u SAD jer je smatrao da ratom iscrpljena i
osiromaena Europa nije primjereno mjesto za odgoj djeteta. Kada je Karl odrastao,
moda zbog svoje nejake grae i zbog toga to zaista nije bio tip za odvane ekspedicij
e (u zrelijim 5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
godinama izgledao je kao patuljasta verzija Alberta Einsteina, s jednakom dostoj
anstvenom draperijom bijele kose koja je sezala do ramena), za svoje je istraivako
podruje odabrao ljudski mozak.
Nakon to je napustio Lashleya i Floridu proveo je dvadeset godina prouavajui tajne
u vezi s organizacijom mozga, percepcije i svijesti. Osmislio je vlastite pokuse
na majmunima i makama, te pedantno izvodio sustavne studije ne bi li otkrio funk
cije pojedinih dijelova mozga. Njegov iznimno uspjean laboratorij meu prvima je ot
krio lokacije kognitivnih procesa, osjeaja i motivacije. Njegovi su pokusi jasno
dokazali da sve te funkcije imaju specifine adrese u mozgu - otkrie koje je morao,
iako teka srca, prihvatiti i Lashley.

Najvie mu je muke zadavao temeljni paradoks: kognitivni procesi imaju vrlo preciz
ne lokacije u mozgu, no same procese unutar tih lokacija oito odreuje, kao to se iz
razio Lashley mnotvo podraaja ... koji nisu u vezi s dotinim ivanim stanicama.7 Istina
je da dijelovi mozga obavljaju specifine funkcije, no ini se da stvarnu obradu pod
ataka izvodi neto to je bazinije od pojedinanih neurona - u svakom sluaju, neto to nij
ogranieno na odreenu skupinu stanica. Na primjer, izgledalo je da je pohranjeno s
jeanje raspodijeljeno po odreenoj lokaciji, a ponekad i preko nje. No, koji mehani
zam to omoguava?
I Pribram je, kao i Lashley, u svojem ranom radu o viim spo-znajnim funkcijama doa
o u proturjeje s prihvaenom mudrou tog vremena. Prema priznatom stajalitu, koje je vei
nom jo i danas prihvaeno, oko vidi tako to fotografsku sliku prizora ili predmeta rep
roducira na kortikalnu povrinu mozga, na dio koji kao unutarnji filmski projektor
prihvaa i interpretira vieno. Ako je to tono, tada bi elektrina aktivnost u vizualn
om korteksu morala tono odraavati ono to je predmet gledanja, a to je do neke mjere
tono samo na vrlo gruboj razini. Lashley je u brojnim eksperimentima otkrio da m
oe prerezati praktiki cijeli optiki ivac make, a da to ne smanji njezinu sposobnost d
a vidi to radi. Na njegovo veliko iznenaenje, maka je oito i dalje vidjela sve pojed

inosti, i mogla je obavljati sloene vizualne zadatke kao i prije.8

U drugim su pokusima Pribram i njegovi suradnici uvjebali majmuna da pritisne odr
eenu polugu kada mu se pokae kartica s crtama. Na vizualni korteks majmuna postavi
li su elektrode koje su trebale registrirati modane valove kada majmun vidi krug,
odnosno crte. Pribram je tim pokusom elio saznati iskljuivo razlikuju li se 5. U
REZONANCIJI SA SVIJETOM
modani valovi s obzirom na oblik na kartici. Umjesto toga, otkrio je da je majmun
ov mozak pored razliitih uzoraka na kartici registrirao i da li je majmun pritisn
uo pravu polugu ili ne, te ak i njegovu namjeru da pritisne polugu prije no to bi
to uinio. Dobiveni rezultat uvjerio je Pribrama da se zapovijed formulira u viim s
ferama mozga i odande odailje do primarnijih prijemnika. To znai da se u mozgu dog
aa neto daleko sloenije od tadanjeg openitog uvjerenja prema kojem vidimo i odgovaram
o na vanjske podraaje uz pomo jednostavnog tunelskog toka informacija koji tee od n
aih osjetilnih organa do mozga, a iz njega u miie i lijezde.9
Pribram je posvetio nekoliko godina istraivanjima s mjerenjem modane aktivnosti ma
jmuna za vrijeme obavljanja pojedinih zadataka kako bi otkrio moe li detaljnije i
zdvojiti tonu lokaciju u kojoj se percipiraju uzorci i boje. Ta su istraivanja prui
la dodatne dokaze da su modane reakcije rasporeene preko cijele modane kore. U slje
deem istraivanju, kojega je za promjenu proveo na mladim makama kojima su usadili k
ontaktne lee s vodoravnim, odnosno okomitim crtama, Pribramova je skupina otkrila
da se po-naanje vodoravno orijentiranih maaka nije zamjetno razlikovalo od okomit
o orijentiranih, premda su njihove modane stanice sada bile orijentirane horizont
alno odnosno, vertikalno. To je znailo da percepcija nije povezana s detekcijom c
rta.10 Ti eksperimenti, kao i pokusi drugih znanstvenika kao to je bio Lashley pr
oturjeili su mnogim prevladavajuim neurolokim teorijama o percepciji.
Pribram je bio uvjeren da je unutranja projekcija slika pogrena pretpostavka i da
mora postojati neki drugi mehanizam koji nam omoguava da opaamo svijet oko sebe.11
Pribram je 1958. godine iz Yalea preao u Centar za napredne studije behavijoristik
ih znanosti u okviru sveuilita Stanford. Moda nikada ne bi izradio alternativnu teoriju da njegov prijatelj Jack Hilgard, po
znati psiholog sa Stanforda, 1964. godine nije pisao novu verziju udbenika za koj
u je trebao neke novije teorije o ovjekovoj percepciji. Problem je za Pribrama bi
o u tome to je odbacio stare ideje o oblikovanju elektrinih slika u mozgu - o navodn
om po-dudaranju izmeu slika u vanjskom svijetu i elektrikom paljenju mozga - a zbo
g svojih vlastitih istraivanja s majmunima bio je krajnje skeptian i glede najnovi
je i najpopularnije teorije o percepciji prema kojoj spoznajemo svijet uz pomo li
nijskih detektora.
Naime, prema toj teoriji mozak bi samo za fokusiranje na lice trebao 5. U REZONA
NCIJI SA SVIJETOM
napraviti golemi izraun svaki puta kada bi se odmaknuli za nekoliko centimetara.
Hilgard je uporno navaljivao, no Pribram nije znao kakvu bi teoriju mogao ponudi
ti svom prijatelju pa je napinjao mozak ne bi li pronaao kakvu pozitivnu alternat
ivu. Tada je jedan njegov kolega naiao na lanak u asopisu Scientific American kojeg
a je napisao Sir John Eccles, istaknuti australski fiziolog, i u njemu postulira
o da bi mata mogla biti povezana s mikrovalovima u mozgu. Samo tjedan dana kasnij
e izaao je jo jedan zanimljiv lanak u kojemu je Emmet Leith, inenjer sa sveuilita u Mi
chiganu, pisao o lomu laserskih zraka i novoj tehnologiji - optikoj holografiji.1
2
Cijelo je vrijeme bila tu, tik pred njegovim nosom! Traio je ba takvu poredbu. Izg
ledalo je da je koncept valnih fronti i holografija predstavljao odgovor na pita
nja koja si je postavljao dvadeset godina.

Lashlev je ve bio postavio hipotezu o uzorcima valne interferencije u mozgu, ali

ju je napustio zato to nije mogao zamisliti na koji bi nain ti uzorci mogli nastat
i u modanoj kori.13 Ecclesove ideje rijeile su problem. Pribram je sada razmiljao d
a mozak mora na neki nain itati informacije, pretvarajui obine slike u valno interfere
ncijske uzorke i ponovno u virtualne slike, kao to to ini laserski hologram. Jo jed
na tajna koju je razrijeila usporedba s hologramom bilo je sjeanje koje nije smjete
no na nekom odreenom mjestu, nego je raspodijeljeno posvuda, na nain da svaki dio
sadri cjelinu.
Na konferenciji UNESCO-a u Parizu Pribram je upoznao Den-nisa Gabora koji je dob
io Nobelovu nagradu za otkrie holografije, kada je etrdesetih godina prolog stoljea
pokuao izraditi mikroskop pomou kojeg bi se mogao vidjeti atom. Gabor, prvi inenjer
koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku, radio je na matematici svjetlosnih zr
aka i valnih duljina, pri emu je doao do iznimnog otkria: ako prelomite svjetlosnu
zraku, njome fotografirate razliite predmete i pohranite te informacije kao valno interferencijske uzorke, dobit e
te bolju sliku cjeline nego pri obinom nainu foto-grafiranja u kojem se snimanjem
pojedinih toki dobiju samo dvije plone dimenzije. Gabor je za svoje matematike izrau
ne koristio Fourierove preobrazbe, niz jednadbi koje je na poetku devetnaestog sto
ljea razvio francuski matematiar Jean Fourier. Fourier je najprije poeo raditi na s
vojem sustavu analize koji je i dan danas neizbjeno sredstvo u matematici i raunan
ju, kada je na Napoleo-nov zahtjev izraunao optimalni interval izmeu pucnjeva iz t
opa 5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
tako da se cijev ne pregrije. Pomou Fourierove metode kasnije su i najsloenije uzo
rke uspjeli ralaniti i tono opisati matematikim jezikom koji opisuje odnos izmeu kvan
tnih valova. Bilo koju optiku sliku mogue je pretvoriti u matematiki ekvivalent interferencijskih uzoraka, odn
osno informaciju koja je rezultat uzajamnog preklapanja valova. U toj se tehnici
i neto to se nalazi u vremenu i prostoru prenosi u spektralno podruje, neku vrstu be
zvremenog i bezprostornog stenograma za odnose meu valovima, mjereno kao energija
. Kod tih jednadbi elegantno je i to to ih isto tako moemo upotrebljavati u suprotn
om smjeru, na nain da uzmemo sve komponente valne interakcije - njihovu frekvenci
ju, amplitudu i fazu
- i iskoristimo ih za rekonstruiranje proizvoljne slike.14
Naveer, kada su se nali, Pribram i Gabor su ispijali pamenja vrijednu bocu Beaujola
isa, te kompliciranim Fourierovim jednadbama ispunili tri ubrusa da bi matematiki
izveli kako mozak obavlja sloeni zadatak odgovaranja na odreene valno interferenci
jske uzorke i njihovog pretvaranja u slike.15 Preostalo je jo mnogo pojedinosti k
oje je trebalo razraditi u laboratoriju; teorija jo nije bila zgotovljena. Meutim,
u jedno su bili uvjereni: percepcija je posljedica kompleksnog itanja i pretvara
nja informacija na nekoj drugoj razini stvarnosti.
Da bismo lake razumjeli kako je to mogue, dobro je poznavati neka posebna svojstva
valova koja najbolje ilustrira laserski optiki hologram, usporedba koja je tolik
o plijenila Pribramovu matu. Kod klasinog laserskog holograma laserska zraka je pr
elomljena. Jedan se dio odbija od predmeta - recimo, ajne alice od kineskog porculana - a drugi dio se odbija od nekoliko zrcala. Oba dijela se potom ponovno zdr
uuju, te ih hvatamo na fotografski film. Rezultat na fotografskoj ploi, koji preds
tavlja interferencijski uzorak tih valova, izgleda jednostavno kao niz krivulja
ili koncentrinih krunica.
Meutim, kada kroz film poaljemo zraku iz iste vrste lasera, prikae nam se iznimno iv
a, vrlo detaljna i trodimenzionalna slika alice koja lebdi u prostoru (primjer za
to je princeza Leia iju je sliku na taj nain izradio R2D2 u prvom filmu serijala

Ratovi zvijezda).
Mehanizam koji stoji iza toga povezan je sa svojstvima valova koja im omoguavaju
da dekodiraju informacije, ali i s posebnom znaajkom laserske zrake koja baca istu
svjetlost jedne jedine valne duljine, pa je stoga, kao takav, idealan izvor za
stvaranje interferencijskih uzoraka. Kada obje prelomljene zrake dou na fotografs
ku plou, 5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
jedna polovica donosi uzorke svjetlosnog izvora, a druga konfigu-raciju ajne alice
, nakon ega obje zajedno interferiraju. Kada film osvijetlimo istovrsnim svjetlos
nim izvorom dobijemo sliku koja je na njemu otisnuta. Jo jedno neobino svojstvo ho
lografije je da svaki djeli kodiranih informacija sadri cjelovitu sliku; razreemo l
i fotografsku plou na komadie i laserskom zrakom osvijetlimo bilo koji komadi, dobi
t emo itavu sliku alice.
Premda je poredba s hologramom Pribramu bila vana, pravi znaaj njegovog otkria nije
bila sama holografija, koja priziva mentalnu sliku trodimenzionalne fantomske p
rojekcije, kao ni injenica da je svemir samo naa projekcija. Za nj je bilo vano da
kvantni valovi imaju jedinstvenu sposobnost pohranjivanja ogromnih koliina inform
acija - u cijelosti i trodimenzionalno - te da na mozak moe itati te informacije i
odatle kreirati svijet. Konano je pronaao mehaniku napravu koja tono odraava nain na k
oji mozak doista djeluje: kako stvara slike, kako ih pohranjuje, te kako ih po p
otrebi priziva ili povezuje s neim drugim. I najvanije, pronaen je klju za najveu Pri
bramovu zagonetku: kako je mogue da su zadaci u mozgu lokalizirani, a obrauju se,
odnosno pohranjuju u veoj cjelini.
U odreenom je smislu holografija samo prikladan stenogram za valnu interferenciju
- jezik Polja.
Posljednji vaan aspekt Pribramove Modane teorije, koju je predstavio neto kasnije,
bio je povezan s jo jednim Gaborovim otkriem. Gabor je, uz pomo iste matematike koj
u je Heisenberg u kvantnoj fizici upotrijebio za komunikacije, izveo maksimalnu
koliinu u koju je mogue stisnuti telefonsku poruku preko preko-atlantskog kabla. P
ribram je, zajedno s nekoliko kolega, Gaborovu hipotezu dodatno razvio u matemat
ikom modelu koji je pokazao da ista matematika opisuje i procese u ljudskom mozgu
. Doao je do toliko radikalnog zakljuka da je to bilo gotovo nezamislivo; naime, d
a vrua, iva tvar kao to je mozak funkcionira po zakonima u-dnog svijeta kvantne teor
ije.
Kada promatramo svijet, teoretizirao je Pribram, ne vidimo samo grube stvari, "p
alice i kamenje", ve opaamo na mnogo dubljoj razini. Na mozak sam sa sobom i s osta
lim dijelovima tijela primarno ne komunicira rijeima ili slikama, a ni bitovima i
li kemijskim impulsima, nego se slui jezikom valne interferencije: jezikom faza,
amplituda i frekvencija u spektralnoj domeni. Pre-5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
dmete percipiramo na nain da rezoniramo s njima, odnosno da se
uskladimo s njima. Poznavati svijet doslovno znai biti na njegovoj valnoj duljini.
Na je mozak poput klavira. Kada promatramo neku stvar u vanjskom svijetu, odreeni
dijelovi mozga rezoniraju na odreenim frekvencijama. Kod pojedinih toaka na koje s
mo obratili panju na mozak pritie samo odreene tipke koje aktiviraju strune s odreenom
duljinom i frekvencijom.16 Tu informaciju potom preuzimaju obini elektrokemijski
krugovi u mozgu, ba kao to vibracije struna ponu rezonirati u cijelom klaviru.
Pribram je pomislio da svaki puta kada neto ugledamo ne
vidimo sliku tog objekta negdje u stranjem dijelu naih glava ili iza one mrenice, nego
u tri dimenzije i u vanjskom svijetu. Mora biti da stvaramo virtualnu sliku dan
og objekta te ju projiciramo u prostor, na isto mjesto na kojem se nalazi stvarn

i objekt, tako da se objekt i naa percepcija tog objekta poklapaju. A to znai da j

e vjetina gledanja ustvari vjetina transformiranja. Samim inom promatranja na neki nain t
ransformiramo bezvremeni i bezprostorni svijet interferencijskih uzoraka u konkr
etan i diskretan (odvojen) svijet prostora i vremena: svijet same jabuke koju vi
dimo pred sobom. Prostor i vrijeme stvaramo na povrini naih onih mrenica.
Ona lea kao u hologramu pokupi odreene interferencijske uzorke i pretvori ih u trod
imenzionalne slike. Takva virtualna projekcija je potrebna zato to za jabukom pos
eemo tamo gdje se ona doista nalazi, a ne negdje u naoj glavi. Ako cijelo vrijeme
projiciramo slike u vanjski prostor, tada je naa slika svijeta zaista virtualna s
tvarnost.
Pribramova teorija govori da kada neto primijetimo, odreene frekvencije ponu rezoni
rati s neuronima u naem mozgu. Ti neuroni alju informaciju o tim frekvencijama slj
edeoj skupini neurona. Drugi set neurona prevede te rezonancije po Fourierovim je
dnadbama, a dobivene podatke alje treoj skupini neurona, pa oni poinju stvarati uzor
ak s kojim u vanjskom svijetu naposljetku stvorimo virtualnu sliku jabuke na vrh
u posude s voem.17 Taj trostruki postupak omoguava mozgu da odvojene slike mnogo l
ake stavi u uzajamni odnos, to se bez tekoa postie sa stenogramima interferencijskih
valova; to bi bilo vrlo nezgodno s pravim, realnim slikama.
Nakon vienja - razmiljao je dalje Pribram - mozak procesira informacije u stenogra
mu valno frekvencijskih uzoraka, te ih raspr-5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
i u distributivnoj mrei po cijelom mozgu, kao lokalna raunalna mrea koja kopira sve
glavne upute brojnim djelatnicima u velikom poduzeu. Pohranjivanje sjeanja u valno
interferencijskim uzorcima iznimno je djelotvorno i moglo bi objasniti zato je l
judsko sjeanje toliko opseno. Valovi mogu sadravati nezamislive koliine podataka - daleko vie o
d 280 trilijuna (280.000.000.000.000.000.
000) bitova informacija, to navodno predstavlja prosjeno ljudsko sjeanje prikupljen
o tijekom prosjenog ivotnog vijeka.18 Napra-vljeni su izrauni koji govore da bi se
s holografskim interferencijskim uzorcima cjelokupnu Kongresnu knjinicu SAD-a, u
kojoj su pohranjene gotovo sve do sada objavljene knjige na engleskom jeziku, mo
glo stisnuti u kocku eera. Holografski model objanjava i trenutanost prisjeanja koje
je esto u obliku trodimenzionalne slike. Pribramove teorije o raspodijeljenoj ulo
zi sjeanja i jeziku valnih fronti u mozgu naile su na veliku nevjericu, osobito ezd
esetih godina prolog stoljea kada su i prvi put objavljene. Jedan od onih koji su
najvie ismijavali Pribramovu teoriju o distribuiranom sjeanju bio je Paul Pietsch, biolog na sveuilitu u Indiani. Pietsch je u svojim raniji
m pokusima otkrio da se dadevnjaku moe odstraniti glava i da ivotinja, premda posta
ne komatozna, ponovno funkcionirati kada mu se mozak vrati na mjesto. Ukoliko je
Pribram imao pravo, tada bi bilo mogue odstraniti ili ispremijeati dadevnjakov moz
ak a da to ne utjee na njegovo uobiajeno funkcioniranje.
Meutim, Pietsch je bio uvjeren da Pribram grijei, a njegova odlunosti da to i dokae bila je upravo strasna. U vie od sedam stotina pokusa izrezao j
e velik broj dadevnjakovih mozgova, a prije negoli bi ih stavio natrag, 'prkao' je
po njima na sve mogue naine.. U
uzastopnim pokusima okrenuo je, izrezao na krike, odrezao, izmijeao, pa ak i samlio
mozgove svojih pokusnih ivotinja. Meutim, bez obzira koliko brutalno ih iznakazio
, ili okrnjio, nakon to je da-

devnjacima vratio ono to je od mozga ostalo oni su se oporavili, i opet poeli ponaat
i kao i prije. Od potpunog skeptika Pietsch je postao preobraenik koji vjeruje u
Pribramovu teoriju da je sjeanje rasporeeno po cijelom mozgu.20
Godine 1979. Pribramovu je teoriju potvrdio i brani tandem neurofiziologa s Kalif
ornijskog sveuilita u Berkeleyu. Russell i Ka-ren DeValois konvertirali su jednost
avne karo-uzorke ahovnice u Fourierove valove i otkrili da modane stanice maaka i m
ajmuna ne odgovaraju na same vizualne uzorke nego na interferencijske 5. U REZON
ANCIJI SA SVIJETOM

uzorke valova koji ih tvore. Bezbrojna istraivanja, koja su DeValoi-sovi opisali

u knjizi Prostorno gledanje,21 govore da su brojne stanice u vizualnom sustavu u
sklaene s odreenim frekvencijama. Druga istraivanja Fergusa Campbella iz Cambridgea
u Engleskoj, kao i brojnih drugih laboratorija, takoer su potvrdila da je kora l
judskog mozga ugoena na odreene frekvencije.22 U toj injenici moda lei objanjenje zato
odreene stvari prepoznajemo kao jednake premda su po veliini vrlo razliite.
Pribram je dokazao i da je mozak visoko-razluivi analizator frekvencija. Pokazao
je, naime, da mozak sadrava posebnu omotnicu ili mehanizam koji ograniava u suprotno
m neogranieni dotok valnih informacija; na taj nain nismo bombardirani beskonanim b
rojem valnih informacija iz polja nulte toke.23
U vlastitim laboratorijskim istraivanjima Pribram je potvrdio da vizualni korteks
maaka i majmuna odgovara na ogranien opseg frekvencija.24 Russell DeValois i njeg
ovi kolege takoer su pokazali da su receptivna polja u neuronima modane kore ugoena
na vrlo malen opseg frekvencija.25 I Campbell s Cambridgea u svojim je istraivan
jima na makama i ljudima demonstrirao da neuroni u mozgu odgovaraju na ogranien fr
ekvencijski pojas.26 Pribram je u jednom trenutku tijekom svojih istraivanja nale
tio i na rad Rusa Nikolaja Bernsteina. On je na film snimio ljude koji su se odj
enuli u crne kostime s bijelim prugama i tokama koji su oznaavali udove
- neto slino klasinom kostimu kostura za No vjetica. Sudionici na snimanju zamoljeni
su da pleu ispred crne pozadine. Pri obradi filmske snimke moglo se vidjeti tek n
izove bijelih toaka koje su se pomicale u kontinuiranom uzorku u obliku vala. Nak
on analize valova Bernstein je na svoje zaprepatenje otkrio da je sve ritmike pokr
ete mogue tako tono prevesti u Fourierove trigonometrijske zbrojeve da je sljedee p
okrete plesaa mogao predvidjeti do tonosti od nekoliko milimetara.27
injenica da se gibanje moe formalno prevesti u Fourierove jednadbe dovela je Pribra
ma do zakljuka da se i komuniciranje modanih valova s tijelom najvjerojatnije odvi
ja u obliku valova i uzoraka, a ne u obliku slika.28 Mozak oito ima sposobnost da
analizira gibanje, ralani ga na valne frekvencije, te da taj valni uzorak stenogr
amski raspodijeli po ostatku tijela. Nelokalan i istovremen prijenos informacija
do mnogih dijelova objasnio je kako sloene zadatke - kao to je, na primjer, vonja
automobila - moemo bez 5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM

veih potekoa obavljati uz pomo vie dijelova tijela. Obrazloio je i na koji nain moemo
ko brzo nauiti ponoviti neki zadatak.
Pribram je u literaturi naiao na istraivanja koja su dokazivala da i naa druga osje
tila (miris, okus i sluh) djeluju na temelju analizira-nja frekvencija.29
U vlastitim prouavanjima provedenim na makama, u kojima je registrirao frekvencije
njihovog motorikog korteksa kada se njihova desna apa pomicala gore-dolje, Pribra
m je doao do otkria da pojedine stanice u makinom motorikom korteksu, slino kao i u v
izualnom, odgovaraju tek na ogranieni broj frekvencija pokreta, ba kao to pojedine
strune u klaviru odgovaraju na ogranien opseg frekvencija.30

Pribram se muio ne bi li otkrio gdje bi se neki, tako zamreni proces dekodiranja i

transformiranja valnih fronti mogao odvijati.
Tada mu je sinulo da podruje u mozgu u kojem bi mogli nastajati valno interferenc
ijski uzorci nije u nekoj posebnoj stanici, nego u prostoru izmeu stanica! Na zav
retku svakog neurona, osnovne jedinice modane stanice, nalaze se sinapse u kojima
se stvaraju kemijski naboji koji naposljetku prouzroe elektronsko paljenje, a ono
preko meustaninih prostora prelazi na druge neurone. U istim prostorima dendriti
- sitna vlakna od ivanih zavretaka, koja se zibaju naprijed-natrag kao itno klasje n
a laganom vjetru - odailjui i primajui vlastite elektrine valne impulse komuniciraju s drugim neuronima. T
i potencijali polaganih valova protjeu kroz gliju, potporno tkivo koje okruuje neuro
ne, u kojoj se njeno dodiruju ili ak sudaraju s drugim valovima. To prometno krianj
e, mjesto neprekidne guve i susretanja elektromagnetnih komunikacija izmeu sinapsi
i dendrita, najvjerojatnije je mjesto za prijem i analiziranje valnih frekvenci
ja te stvaranje holografskih slika, budui da ti valni uzorci cijelo vrijeme kriaju
svoje putove i stvaraju na stotine i tisue valno interferencijskih uzoraka.
Pribram je slutio da ti valni sudari stvaraju slikovne predodbe u naem mozgu. Kada
neto opaamo, to nije posljedica aktivnosti samih neurona nego djelatnost odreenih
podruja dendrita, raspo-dijeljenih po cijelom mozgu, koji se ponaaju poput radio p
ostaje koja je namjetena da rezonira samo na odreenim frekvencijama.
To je slino kao kada bi preko cijele glave imali rasporeen velik broj klavirskih s
truna, od kojih bi pri sviranju odreene note zatitrale samo neke od njih.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
Pribram je najveim dijelom prepustio drugima testiranje svojih stavova; nije elio
da ga povezuju s njegovim revolucionarnim postavkama kako ne bi doveo u pitanje
svoj inae tradicionalniji laboratorijski rad. Njegova je teorija nekoliko godina
stajala po strani.
Morao je ekati nekoliko desetljea da ga u razmiljanjima dostignu i drugi pioniri zn
anstvene zajednice. Najvanija potvrda stigla mu je iz neoekivanog izvora: od Nijem
ca koji je elio poboljati ureaj za medicinsku dijagnostiku.
Walter Schempp, profesor matematike sa Sveuilita u njemakom Siegenu, bio je uvjeren da samo nastavlja djelo svojega prethodnika Johannesa
Keplera, astronoma koji je ivio na prijelazu iz esnaestog u sedamnaesto stoljee. K
epler je u knjizi Harmonice Mundi iznio slavnu tvrdnju da ljudi na Zemlji mogu ut
i glazbu zvijezda. Keplerovi suvremenici smatrali su ga ludim. To je bilo etirist
o godina prije no to su dva amerika znanstvenika dokazala da glazba nebesa zaista
postoji. Naime, 1993. godine Hulse i Taylor dobili su Nobelovu nagradu za otkrie
binarnih pulsara: zvijezda koje odailju pulsirajue elektromagnetske valove. Najosj
etljivija oprema postavljena na jednom od najviih dijelova svijeta, visoko na pla
ninskom vrhu u portorikanskom Arecibu, uz pomo radijskih valova registrira dokaz
o njihovom postojanju.
Na ast svojemu prethodniku Walter je specijalizirao matematiku analize harmonija,
odnosno frekvencija i faza zvunih valova.
Jednoga dana, dok je sjedio u svojem vrtu - njegov trogodinji sin tada je bio bol
estan - sinulo mu je da bi se iz zvunih valova mogle izdvojiti trodimenzionalne s
like. Iako nije itao Gabora, izveo je vlastitu holografsku hipotezu rekonstruiran
u iz matematike teorije.

U svojim matematikim knjigama uzalud je traio reference, no nakon to se upoznao sa

spoznajama u optikoj teoriji, naiao je na Gaborov rad.
Godine 1986. Walter je objavio knjigu u kojoj je matematiki dokazao da se iz odje
ka radarskih valova moe napraviti hologram; knjiga je postala klasik u radarskoj
teoriji. Schempp je poeo razmiljati da bi se ista naela valne holografije mogla pri
mijeniti na magnetno rezonantno snimanje (magnetic resonance imaging ili MRI), m
edicinskom aparatu za prouavanje mekih tjelesnih tkiva koji je tada bio jo u povoj
ima. Meutim, kada se raspitao, ubrzo je shvatio da ljudi koji su razvili i upotre
bljavali te ureaje vrlo slabo 5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
razumiju sam nain rada MRI-a . Tehnologija je bila tako primitivna da su je upotr
ebljavali iskljuivo intuitivno, a pacijenti su za vrijeme skeniranja morali sjedi
ti etiri sata, pa i vie. Walter je bio krajnje nezadovoljan tadanjom MRI tehnologij
om, budui da je znao da bi bilo relativno lako poboljati ureaj kako bi se dobile otr
ije slike.
Meutim, takav bi pothvat zahtijevao nevjerojatnu predanost od tada pedesetogodinje
g Schemppa koji je, unato injenici da je imao mladu obitelj, zbog svoje prosijede
kose i melankoline prirode izgledao stariji no to je bio. Prije same uporabe te op
reme morao bi se kolovati za lijenika te dovriti studij medicine, biologije i radio
logije. Najprije je prihvatio ponueno mjesto u marylandskoj medicinskoj koli Johns
Hopkins u Baltimoru koja je imala najbolji radioloki odjel u Sjedinjenim Dravama,
a praksu je obavio u opoj bolnici Massachusetts koja je udruena s MIT-om. Nakon to
je dobio i profesuru iz radiologije u Ziirichu, konano se mogao vratiti u Njemaku
gdje je sada imao odgovarajue kvalifikacije da slubeno pone raditi na stroju.
Slikanje mozga i mekih tjelesnih tkiva uz pomo MRI-ja obino se sastoji od otkrivan
ja vode koja je skrivena u razliitim kutiima i pukotinama. Da biste to napravili m
orate pronai jezgre vodenih molekula koje su rasprene po cijelom mozgu. Protoni se
kao maleni magneti vrte oko svoje osi, pa ih zato esto najlake lociramo uz po-mo m
agnetnog polja. Ono prouzroi da se njihova vrtnja ubrza sve do toke kada se jezgre
ponu ponaati kao mikroskopski iroskopi i nekontrolirano se vrtjeti. Sva ta molekul
arna manipulacija potrebna je da bi se vodene molekule izdale, nakon ega ih MRI moe
locirati, te naposljetku ekstrahirati sliku mekih tkiva u mozgu.
Kada molekule ponu usporavati, odailju radijaciju. Walter je otkrio da to zraenje s
adri kodirane informacije o tijelu koje stroj moe registrirati i upotrijebiti za r
ekonstrukciju trodimenzionalne slike tijela. Ekstrahirane informacije su kodiran
i hologram modanog renja ili kakvog drugog dijela tijela kojeg elimo prouiti. Inform
acije dobivene od mnogih renjeva na kraju udruujemo te ih s Fourierovim jednadbama
pretvorimo u optiku sliku.
Schempp je revolucionirao MRI ureaje i o tome napisao udbenik u kojemu je pokazao
da magnetno rezonantno slikanje funkcionira poput holografije; uskoro poslije to
ga postao je svjetski autoritet za strojni i funkcionalni MRI kojim je ustvari m
ogue promatrati 5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
modanu aktivnost koju prouzroe osjetilni podraaji.31 Zahvaljujui njegovim poboljanjim
a vrijeme potrebno da pacijenti mirno sjede skraena su sa etiri sata na dvadeset m
inuta. Meutim, tada se zapitao mogu li se matematika i teorija tog stroja primije
niti i na bioloke sustave. Svoju teoriju nazvao je kvantna holografija jer je otkri
o da su sve vrste informacija o predmetima, zajedno s njihovim trodimenzionalnim
oblikom, sadrane u kvantnim fluktuacijama polja nulte toke, te da je te informaci
je mogue ponovno prizvati i sastaviti u trodimenzionalnu sliku. Schempp je otkrio
, kao to je bio pretkazao Puthoff, da je polje nulte toke golemo skladite sjeanja. MRI ureaji, uz pomo Fourierove transformacije slika, mogli su uzeti informaci
je pohranjene u polju nulte toke i pretvoriti ih u slike. Ono pravo pitanje koje

si je postavljao daleko je nadilazilo razmiljanje o mogunosti postizanja otrije sli

ke u MRI. U stvari ga je zanimalo jesu li njegove matematike jednadbe klju koji otv
ara vrata ljudskog mozga.
Dok je razmiljao o iroj primjeni svojih teorija, Walter je naiao na rad Petera Marc
era, britanskog fiziara koji je najprije radio s Denisom Gaborom, kao njegov stud
ent i kolega, a potom je otiao u vicarski CERN. Marcer je i sam obavio nekoliko iz
rauna zasno-vanih na valnoj teoriji i zvuku, te je imao vlastitu teoriju za koju
je intuitivno osjeao da ju je mogue primijeniti na ljudski mozak.
Problem je bio u tome to je njegova teorija bila apstraktna, a za njezinu konkret
izaciju bilo je potrebno jo mnogo matematikog uvrivanja. Poetkom devedesetih nazvao ga
je Walter Schempp iji rad je predstavljao spas za Peterovu hipotezu. Njegov vlas
titi rad utemeljio je u neto ureeno i matematiko.
Prema Marcerovom miljenju Walterov je stroj djelovao na temelju istog onog princi
pa koji je Karl Pribram izveo za ljudski mozak: itanje prirodnog zraenja i emisija
iz polja nulte toke. Meutim, Walter ne samo da je imao matematiki nacrt naina obrade podataka u mozgu koji
je odgovarao matematikoj demonstraciji teorija Karla Pribrama; Peter je uvidio d
a on ima i stroj koji je ve radio sukladno tom postupku. Poput Pribramovog modela
za mozak i Schemppov ureaj MRI imao je viestruki proces, udruivanje valno interfer
encijskih informacija iz raznih vidnih kutova tijela i, naposljetku, njihovo pre
tvaranje u virtualnu sliku. MRI je predstavljao eksperimentalnu potvrdu da Peter
ova vlastita kvantno-mehanika teorija zaista djeluje.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
Walter je dodue ve bio napisao nekoliko openitih znanstvenih lanaka o primjenjivosti
svojega rada na bioloke sustave, no tek je u vrijeme partnerstva s Peterom zapoeo
svoju teoriju primjenjivati na teoriju o prirodi i pojedinanoj stanici. Zajedno
su napisali vie lanaka, svaki put dodatno usavravajui svoje teorije. Dvije godine ka
snije Peter je prisustvovao konferenciji na kojoj je Edgar Mitchell predstavljao
svoju teoriju o prirodi i ovjekovoj percepciji koja je nevjerojatno podsjeala na
njegovu vlastitu. Tijekom nekoliko zajednikih objeda uzbueno su usporeivali biljeke
i odluili da sva trojica trebaju poeti tijesno suraivati. Walter je razmjenjivao in
formacije i s Pribramom dopisujui se s njim. Svi su otkrili ono na to je Pribramov
rad oduvijek ukazivao, naime da se opaanje odvija na mnogo fundamentalnijoj ravn
i materije: u donjem svijetu kvantne estice. Prilikom gledanja ne vidimo same pre
dmete, nego percipiramo samo njihove kvantne informacije, te iz njih gradimo sli
ku naega svijeta. Opaanje svijeta je usklaivanje s poljem nulte toke.
Stuart Hameroff, anesteziolog sa Sveuilita u Arizoni, razmiljao je kako je mogue da anestetiki plinovi iskljuuju svijest.
inilo mu se krajnje neobinim da plinovi tako nejednakog sastava, kao to su duikov ok
sid (N2O), eter (CH3CH2OCH2CH3), halotan (CF3CHClBr), kloroform (CHC13) i izoflu
ran (CHF2OCHC1CF3) prouzrokuju gubitak svijesti.32 Tomu je oito kumovalo neko dru
go svojstvo pored same kemije. Hameroff je nagaao da opi anestetici najvjerojatnij
e ometaju elektrinu aktivnost u mikrotubulama, te da to iskljuuje svijest. Ako je
to istina, tada vrijedi i obrnuto: elektrina aktivnost u mikrotubulama, koje tvor
e unutranjost dendrita i neurona u mozgu, mora na neki nain biti samo srce svijest
i.
Mikrotubule (mikrocjevice) predstavljaju skelet stanice, odravaju njezinu struktur
u i oblik. Te mikroskopske esterokutne reetke od finih proteinskih vlakana, koja s

e nazivaju tubulini, tvore malene uplje valjke neodreene duljine. Trinaest tubulin
skih niti spiralno se omotavaju oko uplje jezgre, a sve mikrotubule u stanici se,
kao kota sa bicama, iz sredita ire prema van, ka staninoj membrani.
Znamo da te male strukture nalik sau djeluju kao tranice za transport razliitih pro
dukata po stanicama, posebno ivanim, i da su nune za razvlaenje kromosoma prilikom d
iobe stanica. Znamo i da se veina mikrotubula neprestano obnavlja, sastavlja i ra
stavlja, kao beskonaan komplet lego-kocaka.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
Hameroff je u pokusima s mozgovima malih sisavaca otkrio, isto kao i Fritz Popp,
da ivo tkivo prenosi fotone, i da u odreena podruja mozga dopire dosta svjetlosti.33
inilo se da su mikrotubule izuzetni provodnici pulsova. Pulso-vi poslani na jedno
m kraju putuju kroz depove proteina i nepro-mijenjeni dospijevaju do drugog kraja
. Hameroff je otkrio i visok stupanj koherencije izmeu susjednih tubula, tako da
vibracija u jednoj mikrotubuli unisono rezonira preko svojih susjeda.

Hameroffu je sinulo da bi mikrotubule u stanicama dendrita i neurona mogle preds

tavljati neku vrstu svjetlosnih cijevi koje se ponaaju kao valni vodii fotona, te alju
te valove od jedne stanice do druge, po cijelom mozgu, bez gubitka energije. Moda
ak djeluju kao malene tranice za svjetlosne valove du cijelog tijela.34
U vremenu kada je Hameroff poeo oblikovati svoju teoriju, brojne Pribramove zamis
li - koje su na poetku bile posve nepojmljive - malo pomalo poeli su prihvaati znan
stvenici iz svih krajeva svijeta. Znanstvenici u istraivakim centrima diljem plane
ta poeli su se slagati s predodbom da mozak djeluje na temelju kvantnih procesa. K
unio Yasue, japanski kvantni fiziar iz Kyota, izveo je matematike formulacije koje
su pomogle pri razumijevanju ivanih mikroprocesa. U svojim jednadbama je, kao i Pr
ibram, pokazao da se modani procesi odvijaju na kvantnoj razini, te da dendritne
mree u mozgu uz pomo kvantne koherencije djeluju u tandemu.
Jednadbe razvijene u kvantnoj fizici precizno su opisivale to kooperativno meudjel
ovanje.35 Neovisno o Hameroffu, Yasue i Mari Yibu s anesteziolokog odjela sveuilita
Okayama postavili su slinu teoriju da kvantno obavjetavanje u mozgu vjerojatno uz
pomo staninih mikrotubula tee kroz vibracijska polja.36 Drugi su teoretizirali da
se osnovne funkcije mozga najvjerojatnije temelje na interakciji izmeu fiziologij
e mozga i polja nulte toke.37 Talijanski fiziar Ezio Insinna iz Udruenja za bioelek
tronska istraivanja (Bioelectronics Research Association) u vlastitom je eksperim
entalnom radu s mikrotubulama otkrio da te strukture imaju signalni mehanizam ko
ji je vrlo vjerojatno povezan s prijenosom elektrona.38
Naposljetku
o u kontakt
a fiziku na
ti.39 Prema
u naem 5.

je vie znanstvenika, od kojih je svaki imao po djeli slagalice, stupil

i zapoelo suradnju. Pribram, Yasue, Hameroff i Scott Hagan s Odjela z
sveuilitu McGill izradili su zajedniku teoriju o prirodi ljudske svijes
njihovoj su teoriji mikrotubule i dendritne membrane nalik Internetu
U REZONANCIJI SA SVIJETOM

tijelu. Uz pomo unutranjih kvantnih procesa svaki neuron u mozgu moe se u isti mah
prijaviti i komunicirati s bilo kojim drugim neuronom.
Mikrotubule dovode u red neusklaene energije i stvaraju glo-balnu koherenciju val
ova u tijelu, takozvano suprazraenje, uslijed ega tim koherentnim valovima omoguava
ju pulisranje cijelim tijelom. Kada se uspostavi koherencija, elektroni mogu put
ovati po svjetlosnim cijevima kao da su prozirne, to zovemo samoizazvana prozirnos
t. Fotoni mogu prodrijeti do jezgre mikrotubule, te komuniciraju s drugim fotonim
a po cijelom tijelu, to omoguava kolektivnu suradnju subatomskih estica u mikrotubu

lama po cijelom mozgu. Ako ta teorija stoji, mogli bismo objasniti jedinstvo mis
li i svijesti, odnosno injenicu da ne mislimo na velik broj raznovrsnih stvari od
jednom.40
Zbog tog mehanizma koherencija postaje zarazna, od pojedinanih stanica prelazi na skupine stanica, a u mozgu s jednih skupova neurona na dru
ge. To bi moglo objasniti trenutano djelovanje naeg mozga koje se dogodi u vremens
kom intervalu od jedne de-settisuinke do jedne tisuinke sekunde; to znai da se info
rmacije prenose brzinom od sto tisua metara u sekundi, a ta brzina nadilazi sposo
bnosti svih poznatih veza izmeu aksona, odnosno dendrita u neuronima. Suprazraenje
uzdu svjetlosnih cijevi moglo bi obra-zloiti i pojavu koja je davno primijeena - t
enju uzoraka EEG-a u mozgu da se sinkroniziraju.41
Hameroff je opaao da elektroni s lakoom klize du tih svjetlosnih cijevi, bez da se
zapliu u svoju okolinu, odnosno smire u bilo kojem odreenom, pojedinanom stanju. To
znai da mogu ostati u kvantnom stanju, stanju svih moguih stanja, i tako mozgu om
oguiti da naposljetku odabire izmeu njih. Ovo bi moglo pruiti dobro objanjenje slobodne
volje. Na mozak u svakom trenutku obavlja kvantne izbore pri emu odabire potencij
alna stanja i ostvaruje ih.42
To je bila samo teorija koju jo nisu bili podvrgli temeljitim testovima kakve je
obavio Popp na svojim biofotonskim emisijama, no neto dobre matematike i posredni
h dokaza svejedno su joj davali teinu. I talijanski fiziari Del Giudice i Preparat
a upravo su tada objavili nekoliko eksperimentalnih dokaza u korist Hameroffo-ve
teorije da se u svjetlosnim cijevima nalaze koherentna energetska polja.

5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
Mikrotubule su uplje i prazne; u njima je tek neto vode. Obina voda iz slavine ili
rijeke je neureena, njezine molekule gibaju se nasumino. Meutim, Talijani su otkril
i da su neke molekule vode u modanim stanicama koherentne i da se ta koherencija
protee najmanje tri nanometra izvan staninog citoskeleta. Na temelju toga su zaklj
uili da je voda u mikrotubulama vrlo vjerojatno ureena upravo tako. To je bio posr
edan dokaz da se u unutranjosti odvija neka vrsta kvantnog procesa koji stvara kv
antnu koherenciju koja se unutra pojavljuje.43 Pokazali su i da fokusiranje valo
va stvara zrake promjera petnaest nanometara to je identino veliini unutranje jezgre
mikrotubule.44
Sva ta otkria navela su skupinu znanstvenika na heretinu pomisao koja se ve bila ro
dila kod Fritz- Alberta Poppa: svijest je globalna pojava koja se odvija u cijel
om tijelu, a ne samo u naem mozgu. U samoj svojoj osnovi svijest je koherentna sv
jetlost.
Edgar Mitchell bio je jedan od rijetkih koji je shvatio da rad Puthoffa, Poppa,
Benvenista i Pribrama - premda su istraivali neovisno jedan od drugoga - kao cjel
ina predstavlja ujedinjenu teoriju svijesti i materije: ostvarenje neslomljive cj
elovitosti svijeta o emu je govorio fiziar David Bohm.45 Svemir je ogromna dinamina
mrea izmjene energija ija bazina supstancija sadri sve mogue varijante svih moguih obl
ika tvari. Priroda nije slijepa i mehanika; nasuprot, ona je otvorena, inteligent
na i djeluje sa svrhom, pri emu upotrebljava kohezivan povratni proces uenja putem
informacija koje se neprestano izmjenjuju izmeu organizama i njihove okoline. Nj
ezin mehanizam ujedinjavanja ne predstavlja sretnu pogreku nego informacije koje se
posvuda i istovremeno kodiraju i prenose.46
Biologija je kvantni proces. Sve tjelesne procese, ukljuujui staninu komunikaciju,

uzrokuju kvantne fluktuacije, kao to i sve vie funkcije mozga i svijest oito djeluj
u na kvantnoj razini. Eksplo-zivno otkrie Waltera Schemppa o kvantnom sjeanju dove
lo je do najnevjerojatnije od svih zamisli: ni sjeanje na nedavne, kao ni sjeanje na vremenski udaljene dogaaje nije locirano u naem mozgu, nego je pohranjeno u
polju nulte toke. Nakon Pribramovih otkria vie je znanstvenika, meu kojima i teoret
iar sustava Emil Laszlo, zagovaralo zamisao da je mozak samo mehanizam za pridobi
vanje i iitavanje podataka iz ultimativnog medija za pohranu - polja nulte toke.47
Pribramovi kolege iz Japana postavili su hipotezu da je ono 5. U REZONANCIJI SA
SVIJETOM
to zovemo sjeanje jednostavno koherentna emisija signala iz polja nulte toke, te da
su daleka sjeanja strukturirane grupacije tih valnih informacija.48 To bi moglo
objasniti injenicu da jedna majuna asocijacija mnogo puta povlai iz sjeanja cijeli n
iz prizora, zvukova i mirisa. Osim toga, objasnilo bi i zato se prisjeanje, posebn
o kod dugoronih sjeanja, dogodi trenutno, bez posebnog mehanizma za traenje koji bi
morao pretraivati godine i godine sjeanja.
Ukoliko su ovi znanstvenici u pravu, tada na mozak nije medij za pohranjivanje po
dataka nego samo prijemni mehanizam, a sjeanje je samo daljnji roak obine percepcij
e. Mozak pridobiva
stare informacije jednako kao to obrauje nove: holografskim pretvaranjem valno interfe
rencijskih uzoraka.49 takori kojima je Lashley sprio mozgove u potpunosti su se sj
eali svoje trke zato to sjeanje na to iskustvo nije izgorjelo. Prijemni mehanizam k
oji je preostao u mozgu, a za kojega je Pribram dokazao da je raspodijeljen po c
ijeloj njegovoj povrini, preko Polja se ponovno uskladio s tim sjeanjem.
Neki znanstvenici idu tako daleko da pretpostavljaju kako su svi nai kognitivni p
rocesi posljedica interakcije s poljem nulte toke.50
Takva neprestana interakcija mogla bi objasniti intuiciju i kreativnost, kao i p
ojavu da ideje dobivamo u trenutku iznenadnog uvida, ponekad u dijelovima, a pon
ekad i nevjerojatno cjelovite. Sasvim je mogue da je intuitivni skok jednostavno
sjedinjenje koherencije u Polju.
injenica da ljudsko tijelo razmjenjuje informacije s nestalnim poljem kvantne flu
ktuacije svijetu daje mnogo dublje znaenje i govori o tome da su ovjekove sposobno
sti znanja i komuniciranja mnogo vee i ire nego to smo trenutno svjesni. Osim toga,
ova je injenica djelomino izbrisala granice nae individualnosti, sm osjeaj nae odvoje
nosti. Ako su ivi organizmi svedeni iskljuivo na nabijene estice u interakciji s Po
ljem, koji odailju i primaju kvantne informacije, gdje zavravamo mi a gdje zapoinje
ostali svijet? Je li svijet unutar naeg tijela ili negdje izvan, u Polju? I dois
ta, vie ni ne moemo govoriti o izvan, ukoliko smo mi i ostali svijet tako inherentno
meusobno povezani.
Implikacije tih ideja bile su prevelike a da bi ih se moglo ignorirati.
Ideja o sustavu razmjene i uzorkovanja energije, te pohranjivanja i prizivanja s
jeanja u polju nulte toke sadravala je najrazliitije mogunosti za ljude i njihov odno
s prema njihovu svijetu. Suvreme-5. U REZONANCIJI SA SVIJETOM
ni fiziari nekoliko su desetljea zadravali napredak ovjeanstva.
Ignorirajui uinak polja nulte toke eliminirali su mogunost uzajamne povezanosti, i p
rikrili znanstveno objanjenje mnogih vrsta uda. Renormalizacija njihovih jednadbi bil
a je neto slino kao da su oduzeli Boga.

DRUGI DIO
Proireni um
Ti si svijet
Krishnamurti

ESTO POGLAVLJE
Kreativni promatra

6. KREATIVNI PROMATRA
DOISTA JE UDNO to se sve iz obine ivotne svakodnevice prihvati za ovjekov um. Za Helm
uta Schmidta to je bio lanak iz asopisa Reader's Digest. Proitao ga je 1948. godine
kao dvadeseto-godinji student na sveuilitu Cologne, nedugo poslije njemakog kraha u
Drugom svjetskom ratu. Obitavao je u njegovom pamenju gotovo dvadeset godina i p
reivio dvije emigracije, iz Njemake u Ameriku, i iz akademskog svijeta u industrij
u: od profesure na sveu-

ilitu Cologne do poloaja fiziara istraivaa u Boeingovim znanstveno-istraivakim labora

ijima u Seattlu u Washingtonu.
Unato promjenama i zemlje i karijere Schmidt je cijelo vrijeme razmiljao o znaenju l
anka, kao da je neto u njemu - i prije no to je to osvijestio - znalo da je taj lan
ak od kljunog znaaja za njegovo ivotno usmjerenje. Svako toliko bi porazmislio o nj
emu; osvijetlio bi ga u svijesti kako bi ga sagledao sa razliitih strana i onda o
pet odloio u podsvijest, kao nedovren posao za koji mu jo nije bilo jasno kako da g
a se prihvati.1
lanak je, u stvari, bio skraena verzija jednog sastavka biologa i parapsihologa J.
B Rhinea, i govorio je o njegovim slavnim pokusima o prekogniciji i vanosjetiln
oj percepciji, ukljuujui testove s kartama koje je kasnije u svemiru upotrijebio E
dgar Mitchell. Svi su Rhineovi pokusi bili provedeni u strogo kontroliranim uvje
tima, pri emu su postignuti zanimljivi rezultati.2 Prouavanja su pokazala da je mo
gue da jedna osoba drugoj osobi prenese informacije o simbolima na kartama ili da
povea vjerojatnost dobivanja odreenog broja kod bacanja kocke.
Schmidta je Rhineov rad privukao zbog implikacija koje je imao na podruju fizike.
Shmidt je ve kao student bio sklon kon-triranju i s velikim je zadovoljstvom isk
uavao granice znanosti.
Privatno se zgraao nad krajnje uobraenim stavovima fizike i mnogih drugih znanosti
koje tvrde da su objasnile brojne tajne svemira. Najvie ga je zanimala kvantna f
izika, meutim uporno su 6. KREATIVNI PROMATRA
ga privlaili oni dijelovi kvantne teorije koji su sadravali najvee mogue probleme.
Shmidtu je najfascinantnija bila uloga promatraa.3 Jedan od najtajnovitijih vidov
a kvantne fizike jest kopenhagenska interpretacija, tako nazvana po Nielsu Bohru,
jednom od oeva kvantne fizike koji je ivio u Kopenhagenu. Bohr je u kvantnu fiziku
silom progurao niz interpretacija koje su bile liene osnovne jedinstvene teorije
; postavio je vie naela o ponaanju elektrona do kojih je doao na temelju matematikih jednadbi koje danas uvaavaju fiziari cijelog svijeta. Bohr

i Werner Heisenberg na temelju eksperimenta opazili su da elektron nije tono odree

n entitet nego da postoji kao potencijal, superpozicija ili sveukupnost svih vje
rojatnosti, sve dok ga ne ponemo promatrati ili mjeriti; tada se zamrzne u odreeno
stanje. Kada gledanje ili mjerenje zavrimo, elektron se ponovno ra-stvori u eter
svih mogunosti.
Dio te interpretacije je ideja o komplementarnosti po kojoj nije mogue istovremen
o znati sve o nekoj kvantnoj estici kao to je elektron. Klasian primjer su poloaj i
brzina; otkrijemo li jedan aspekt kvantne estice - na primjer, njezinu lokaciju ne moemo istovremeno tono odrediti kojom se brzinom i kuda kree.
Mnogi zaetnici kvantne teorije traili su dublji smisao svojih izrauna i pokusa, te
su ih usporeivali s metafizikim i istonjakim filozofskim tekstovima.4 Meutim, veina fiziara tuila se da zakoni kvantnog svijet
a, unato tome to su s matematikog aspekta nedvojbeno ispravni, nadilaze obian, zdrav
razum. Louis de Broglie, francuski fiziar i dobitnik Nobelove nagrade, smislio j
e otrouman misaoni pokus koji je kvantnu teoriju doveo do logikog zakljuka.
Prema kvantnoj teoriji, elektron moemo staviti u posudu koja se nalazi u Parizu,
razdijeliti posudu na dva dijela, pa poslati jednu polovicu u Tokio a drugu u Ne
w York, nakon ega bi se elektron teoretski jo uvijek morao nalaziti ili u jednoj i
li u drugoj polovici, osim ako ne pogledamo u posudu; tim bismo inom naposljetku
odredili njegov poloaj u prvoj ili drugoj polovici posude.5
Kopenhagenska interpretacija govori kako je sluaj temeljna znaajka prirode. Fiziari
tvrde da to demonstrira jo jedan glasoviti eksperiment: pokus sa svjetlou koja pad
a na poluprozirno ogledalo. Kada svjetlost padne na takvo ogledalo, jedna njezin
a polovica se odbije, a druga polovica proe kroza nj. Kada pojedinani foton doe do
ogledala, mora ii ili naprijed ili natrag, no nije mogue 6. KREATIVNI PROMATRA
predvidjeti hoe li se odbiti ili proi kroz ogledalo. Kao kod svakog binarnog pokus
a i tu je vjerojatnost pogaanja puta fotona jednaka jedan naprema jedan.6 Na suba
tomskoj razini nema uzronog mehanizma u svemiru.
Ukoliko je to tono, pitao se Schmidt, kako su neki Rhineovi testni subjekti mogli
pravilno pogoditi karte i kocke koje se, kao i fotoni, ravnaju samo po sluajnost
i? Ako su Rhineova istraivanja bila ispravno provedena, tada je neto pogreno u sami
m temeljima kvantne fizike. Na takozvane nasumine binarne procese bilo je mogue ut
jecati i predvidjeti ih.
Pokazalo se da proces sluajnosti prekida ivi promatra. Jedan od temeljnih zakona kv
antne fizike govori da neki dogaaj u subatomskom svijetu postoji u svim moguim sta
njima sve dok ga promatranje ili mjerenje ne zamrzne u jednom jedinom stanju.
Taj se postupak struno naziva kolaps valne funkcije, pri emu je
valna funkcija stanje svih mogunosti. Schmidt i mnogi drugi bili su uvjereni da kva
ntna teorija, usprkos svojoj matematikoj savrenosti, tu pada u vodu. Premda neovis
no od promatraa nita ne postoji u jednom jedinom stanju, kvantni fiziari mogu opisa
ti to vidi promatra, ali ne i samoga promatraa. U matematike su formule ukljuili tren
utak promatranja, ali ne i svijest koja promatra. Nije postojala nikakva jednadba
za promatraa.7
Problem je predstavljala i prolazna priroda kvantnog svijeta.
Fiziari nisu mogli ponuditi nikakvu stvarnu informaciju o danoj kvantnoj estici. S
a sigurnou su mogli ustvrditi tek da bi se u trenutku odreenog mjerenja na odreenoj
toki dobio takav i takav rezultat. To je bilo kao hvatanje leptira za krilo. Klas
ini fiziari nisu imali potrebe govoriti o promatrau; prema Newtonovom pogledu na st

varnost stolica, pa ak i planet, postoje bez obzira na to gledamo li ih mi ili ne

. Svijet postoji posve neovisno od nas.
Meutim, u neobinom sumraku kvantnog svijeta mogue je odrediti samo nepotpune aspekt
e subatomske stvarnosti, kada promatra determinira jedan jedini vid prirode nekog
elektrona i to samo u trenutku promatranja, a ne sve vrijeme. Prema matematici,
kvantni je svijet savreni hermetiki svijet istog potencijala koji postaje stvaran
- i, u odreenom smislu, manje savren - tek kada ga omete uljez.

6. KREATIVNI PROMATRA
Izgleda da kod vanih pomaka u miljenju openito vrijedi da si mnogo umova gotovo ist
ovremeno poinju postavljati jedno te isto pitanje. Schmidt je poetkom ezdesetih - g
otovo dvadeset godina nakon to je prvi puta proitao Rhineov lanak - zajedno s Edgarom Mitchellom, Karlom Pribramom i drugima bio jedan od sve brojnijih znanstveni
ka koji su na ovaj ili onaj nain pokuavali doi do neke slike o prirodi ljudske svij
esti, to je bio prirodan nastavak pitanja kvantne fizike i uinka promatraa. Ako lju
dski promatra
zamrzava elektron u odreeno stanje, do koje mjere utjeemo na stvarnost? Uinak promatr
aa ukazivao je na to da je stvarnost nastala iz prajuhe na isti nain kao to iva svij
est djeluje na polje nulte toke. Logian zakljuak bio bi da fiziki svijet u svojemu k
onkre-tnom obliku postoji iskljuivo ako smo u njega ukljueni mi sami. I doista, Sh
midt se zapitao, je li tono da nita ne postoji neovisno od nae percepcije?
Nekoliko godina nakon to je Schmidt promiljao o ovim pitanjima, Mitchell se zaputi
o u Stanford na zapadnoj obali Sjedinjenih Drava gdje je prikupljao sredstva za s
voje pokuse s ljudskom svijeu koje je obavljao s nekoliko nadarenih fiziara. I Mitchell je, kao i Scmidt, vanost
Rhineovih otkria vidio u onome to su ona znaila za prirodu znanosti. Oba su se zna
nstvenika pitala u kolikoj je mjeri red u svemiru povezan s djelovanjem i namjer
ama ljudi.
Ukoliko je sama svijest stvorila red i zaista na neki nain stvorila svijet, tada
se u ovjeku skrivaju mnogo vee mogunosti no to to trenutno shvaamo, a to otvara revol
ucionarne poglede na odnos izmeu ovjeka i svijeta, te odnos izmeu svih ivih bia. Shmi
dt se takoer zapitao do kuda se rasprostire nae tijelo. Zavrava li s naom osobnou, koj
u smo uvijek smatrali izoliranom, ili se iri prema van, tako da granica izmeu nas i
vanjskog svijeta nije jasno prepoznatljiva? Posjeduje li iva svijest neka svojstv
a kvantnih polja koja joj omoguavaju da svoj utjecaj iri u vanjski svijet? Ako je
tako, moe li initi vie od samog promatranja? Koliko je snaan na utjecaj? U tom loginom
slijedu nedostajao je samo malen korak do zakljuka da bismo kao aktivni promatrai
u kvantnom svijetu mogli i utjecati na svijet, odnosno stvarati ga.8 Kada primi
jetimo leptira u odreenoj toki leta, moda istovremeno i utjeemo na njegov put, navod
imo ga u odreeni smjer?
Kvantni uinak na kojega su ukazivali Rhineovi eksperimenti bila je nelokalnost il
i djelovanje na daljinu; po toj teoriji, dvije su-6. KREATIVNI PROMATRA
batomske estice koje su jednom bile u neposrednoj blizini, nakon odvajanja nastav
ljaju komunicirati na bilo kojoj udaljenosti. Ako su Rhineovi eksperimenti s van
osjetilnom percepcijom bili ispravni, tada je djelovanje na daljinu mogue i u mak
rosvijetu.
Godine 1965., kada mu je bilo trideset i sedam godina, Schmidt je u Boeingu konan
o dobio priliku da provjeri svoje zamisli. ovjek visokog stasa, izraene eljusti i s
a snano prorijeenom kosom na obje strane, Schmidt je imao sreu to je u Boeingovom la

boratoriju mogao obavljati u potpunosti znanstvena istraivanja koja nisu morala b

iti povezana s razvojem aeronautike. Boeing se malo odmarao nakon uspjenog razdob
lja; u aeronautikom gigantu tada su privremeno odgodili svoj nadzvuni projekt, a n
isu jo izumili Boeing 747, tako da je Schmidt imao dovoljno vremena za vlastiti r
ad.
Zamisao je polako poela poprimati oblik. Najjednostavniji nain da provjeri sve te
ideje, razmiljao je Schmidt, bio je da otkrije moe li ovjekova svijest utjecati na
neku vrstu vjerojatnosnog sustava, kao to je to uinio Rhine. Rhine je za ispitivan
je utjecaja ljudske svijesti na materiju provodio dva testa: za vanosjetilnu per
cepciju je upotrebljavao svoje posebne karte za pogaanje prisilnih izbora, a za psi
hokinezu prekognicijske vjebe i bacanje kocke. Meutim, oba ova naina imala su odreena
ogranienja. Nikada nije bilo mogue u potpunosti dokazati da je na neko bacanje koc
ke zaista utjecala ovjekova svijest, ili pak da se radilo samo o obinoj sluajnosti
kada je testni subjekt pogodio pravu kartu. Mogue je da karte nisu bile dobro izm
ijeane, kocka je moda bila oblikovana ili oteana u korist odreenog broja. Problem je
bio i u tome to je Rhine runo biljeio rezultate to je otvaralo mogunost za ljudsku p
ogreku. Budui da je pokuse obavljao runo, oni su, uz to, bili i dugotrajni.
Schmidt je razmiljao o tome da bi mehaniziranjem eksperimen-talnog postupka mogao
usavriti Rhineov rad. Kako je provjeravao kvantni uinak, inilo se smislenim da izr
adi stroj ije sluajne rezultate bi odreivao kvantni proces. Schmidt je itao da su dv
a Francuza, Remy Chauvin i Jean-Pierre Genthon, u svojim istraivanjima provjerava
li mijenjaju li njihovi ispitanici na neki nain vrijeme raspada radioaktivne tvar
i, to je zapisivao Geigerov broja.9
Ne postoji nita 'sluajnije' od radioaktivnog raspada atoma.
Jedan od aksioma kvantne fizike govori da nije mogue tono predvidjeti vrijeme rasp
ada atoma, kao i posljedinog oslobaanja elek-6. KREATIVNI PROMATRA
trona. Kada bi Schmidt u svoj ureaj uklopio radioaktivni raspad, stvorio bi neto to
je terminoloki gotovo kontradiktorno: precizan instrument koji se temelji na kva
ntno-mehanikoj neodreenosti.
Ureaj na principu kvantnog raspada djeluje u sferi vjerojatnosti i fluidnosti; ra
vna se po atomskim esticama, a one se ravnaju po vjerojatnosnom svemiru kvantne m
ehanike. Output takvog stroja bila bi savreno sluajna aktivnost koju u fizici nazi
vaju stanje nereda. Rhineova istraivanja u kojima su ispitanici utjecali na bacanje
kocke ukazivala su na to da dolazi do neke vrste prijenosa informacija, odnosno
ureujueg mehanizma - fiziari ga rado nazivaju
negativna entropija -koji je otklon od sluajnosti ili nereda protiv reda. Ako bi se
pokazalo da sudionici istraivanja mogu promijeniti neki element strojnog outputa
, to bi znailo da su promijenili vjerojatnost nekog dogaaja, odnosno tenju sustava
da se ponaa na odreeni nain.10 To je poput nagovaranja ovjeka na raskriju koji jo nije
odluio kuda e poi, da krene jednim, a ne drugim putem.
Drugim rijeima, oni bi stvorili red.
Schimdt se najvie bavio teorijskom fizikom te je, da bi mogao izraditi svoj stroj
, najprije morao produbiti svoje znanje iz elektronike. Uz pomo tehniara izradio j
e malu, etvrtastu kutiju, malo veu od debele, tvrdo ukoriene knjige. Stroj je imao e
tiri svjetla u boji, dugmad i debeli kabel privren na drugi ureaj koji je udarao kod
ne rupe na traku papira. Schmidt je stroj nazvao "generator sluajnih brojeva" ili
RNG (random number generator). RNG je na vrhu imao etiri svjetla u boji - crveno
, uto, zeleno i plavo - koja su se ukljuivala sluajno.
Kada je sudionik pokusa pritisnuo na jedno od dugmadi, stroj je zabiljeio predvian
je da e se ukljuiti lampica iznad tog du-gmeta.11 Ako je pogaanje bilo pravilno, st

roj je upisao pogodak. Na vrhu naprave bila su dva brojaa. Prvi je biljeio broj pog
odaka, odnosno koliko je puta sudionik ispravno pogodio koja lampica e se ukljuiti,
a drugi broj pokuaja. Za vrijeme pokusa ispitanik je pred sobom imao rezultate s
voje uspjenosti.
Schmidt je pokraj brojaa elektrona postavio malenu koliinu izotopa stroncija 90 ta
ko da su svi elektroni izbaeni iz nestabilnih, raspadajuih molekula bili registrir
ani u Geiger-Miillerovoj cijevi.
Kada bi elektron odletio u cijev (kroz nju je prosjeno prolazilo oko deset elektr
ona u sekundi), zaustavio je ultra-brzi broja koji je neumorno vrtio brojke od je
dan do etiri s brzinom od milijun 6. KREATIVNI PROMATRA
brojeva na sekundu, a kada se broja zaustavio na odreenom broju, ukljuila bi se odg
ovarajua lampica. Ako je netko samo pogaao, vjerojatnost da dobije pravi rezultati
bila je dvadeset i pet posto.
Veina Shmidtovih prvih ispitanika nije postizala nita bolje rezultate sve dok nije
stupio u kontakt sa skupinom profesionalnih vidovnjaka iz Seattlea i okupio lju
de koji su bili uspjeni. Od tada je Schmidt za ispitanike briljivo birao iskljuivo
one ljude koji su imali parapsiholoki dar za pogaanje. Pretpostavljao je da e uinci
najvjerojatnije biti tako maleni da mora maksimalizirati svoje anse za uspjeh. U
prvom nizu istraivanja dobio je 27-postotni rezultat koji je statistiki bio dovolj
no velik otklon da je mogao zakljuiti kako se tu zbiva neto zanimljivo.12
Oigledno je postojala neka veza izmeu umova ispitanika i njegovog stroja - ali, ka
kva? Jesu li sudionici predvidjeli koje lampice e se ukljuiti? Ili su pak izabrali
neku od obojenih lampica i na neki nain ju prisilili da se ukljui? Da li se tu radi
lo o prekogniciji ili psihokinezi?
Schmidt je odluio da te uinke dodatno izdvoji uz pomo psihokinetikog testa, pa je u
tu svrhu izradio elektronsku varijantu Rhineovih istraivanja s bacanjem kocke - s
troj koji je bio moderna inaica bacanja novia. Ta se naprava temeljila na binarnom
sustavu s dva izbora: da ili ne, ukljueno ili iskljueno, jedan ili nula.
Elektronski je generirao sluajan niz glava i pisama koji su bili vidljivi kao kretanj
e svjetla u krugu od devet lampica. Jedna lampica je uvijek bila ukljuena. Na poet
ku je bila ukljuena lampica na vrhu, a sa svakim generiranim glavom ili pismom sv
jetlo se po-micalo za jedan korak u smjeru kazaljke na satu, odnosno suprotno od
njega. Ako je rezultat bila glava, ukljuivala se sljedea lampica u smjeru kazaljk
e na satu, a ako je palo pismo, ukljuila bi se sljedea lampica u smjeru obrnutom od
kazaljke na satu. Kada je stroj radio po vlastitom mehanizmu, nasumino se kretao
po krugu devet lampica, a njegovo pomicanje u jednom odnosno drugom smjeru bilo
je priblino u omjeru od jedan naprama jedan. Nakon otprilike dvije minute i dvade
set i osam pomaka stroj bi se zaustavio i pokazao broj generiranih pisama i glav
a. itav slijed pomaka automatski se zapisivao i na traku papira, s brojem pisama
ili glava naznaenim na brojaima.
Schmidtova zamisao je bila da sudionici pokusa svojom voljom pokuaju postii da svj
etla naprave vie koraka u smjeru kazaljke na 6. KREATIVNI PROMATRA
satu. Od njih se, u stvari, oekivalo da navedu stroj da proizvede vie glava no pis
ama.
U jednom od tih istraivanja Schmidt je radio s dvije osobe: prva je bila agresivn
a, ekstrovertirana Sjevernoamerikanka, a druga je bila suzdrani parapsiholog iz J
une Amerike. U uvodnim testovima Sjevernoamerikanka je dosljedno dobivala vie glav
a od pisama, dok je Junoamerikanac dobivao upravo suprotne rezultate, vie pisama o
d glava, premda je i on elio postii vei broj glava. U veem pokusu s vie od sto dvomin
utnih testova rezultati oba ispitanika slijedili su isti trend: ena je dobivala v

ie glava, a mukarac vie pisama. Kod ene se svjetlo u 52,5 posto pokusa pomaklo u smj
eru kazaljke na satu. Meutim, kada se na stroj koncentrirao mukarac, stroj je opet
radio suprotno od njegove namjere: na kraju se u smjeru kazaljke na satu pomakl
o samo 47,75 posto upaljenih svjetala.
Schmidt je znao da je na tragu neeg velikog, premda jo nije mogao pokazati kako bi
bilo koji poznati zakon fizike mogao pruiti objanjenje za to. Prema njegovim izrau
nima, vjerojatnost da je za tako veliki nesklad kod oba rezultata odgovorna samo
puka sluajnost bila je manja od jedan naprama deset milijuna. To znai da bi treba
lo izvesti deset milijuna slinih istraivanja prije no to bi kao posljedicu sluaja do
bili takve rezultate.13
Schmidt je okupio skupinu od osamnaest ljudi koje je mogao najlake pronai. Nakon p
rvih istraivanja otkrio je da i oni, kao i njegov Junoamerikanac, imaju nasuprotan
uinak na stroj. Iako su nastojali da se stroj pomie u smjeru kazaljke na satu, on
je imao tenju da se pomie u drugom smjeru.
Schmidta je u prvom redu zanimalo postoji li bilo kakav uinak, bez obzira na smje
r. Odluio je istraiti moe li postaviti eksperiment tako da uini vjerojatnijim da isp
itanici postignu negativan rezultat. Ti sudionici su obino imali negativan uinak,
pa se odluio da ga pokua maksimalno poveati. Za sljedei pokus izabrao je one sudioni
ke koji su imali nasuprotan uinak na stroj. Potom je stvorio eksperimentalno ozraj
e koje je trebalo pripomoi neuspjehu.
Sudionici su obavljali pokus u maloj i tamnoj sobi, u kojoj su bili praktiki stis
nuti pred svoju nadzornu plou. Schmidt je smiljeno izbjegavao pruiti im bilo kakvo
ohrabrenje. ak im je rekao da najvjerojatnije nee uspjeti.
I zaista, skupina je imala statistiki znaajan negativan uinak na RNG. Stroj se vie p
omicao u suprotni smjer nego to su oni namje-6. KREATIVNI PROMATRA
ravali. Meutim, vano je naglasiti da su sudionici imali odreeni uinak na stroj, ak i
ako je bio nasuprotan. Na neki su nain mogli prouzroiti otklon, premda neznatan, o
d sluajne aktivnosti stroja; njihovi rezultati bili su 49,1-postotni prema oekivan
om rezultatu od pedeset posto. Statistiki je to bio vrlo vaan rezultat s vjerojatn
ou od jedan naprama tisuu da se radilo tek o sluaju. A budui da nijedan sudionik nije
znao kako funkcionira RNG, bilo je jasno da je njihov uinak posljedica neke vrst
e djelovanja ljudske volje.14
Schmidt je jo mnogo godina provodio sline pokuse, objavljivao ih u New Scientistu
i drugim znanstvenim asopisima, bio u kontaktu sa slino misleim ljudima i u svojim
istraivanjima postigao vrlo znaajne rezultate, ak do pedeset i etiri posto prema oeki
vanih pedeset posto.15 Godine 1970., godinu dana prije no to je Mitchell bio na M
jesecu, u Boeingu je zabiljeen velik pad dobiti, pa su bili primorani znaajno sman
jiti broj zaposlenih. Schmidt je zajedno sa stotinama drugih zaposlenika otputen
kao tehnoloki viak. Boeing je bio kljuni izvor istraivakih poslova na tom podruju, tak
o da bez tog aeronautikog giganta za njega nije bilo praktiki nikakvog posla. Natp
is na izlasku iz Seattlea tada je glasio: Molim onoga tko posljednji ode iz Seatt
lea da ugasi svjetla! Schmidt je tada napravio treu i zadnju promjenu u svojoj kar
ijeri. Odluio je, kao fiziar meu parapsiholozima, nastaviti s istraivanjem svijesti.
Preselio se u Durham u Sjevernoj Karolini i potraio posao u Rhi-neovom laboratori
ju, Fondaciji za istraivanje prirode ovjeka (The Foundation for Research on the Na
ture of Man) gdje je nastavio svoja RNG istraivanja sa samim Rhineom.
Nekoliko godina poslije glas o Schmidtovim strojevima dopro je do sveuilita Prince
ton i privukao panju mlade studentice na tehnikom fakultetu. Zamisao da ljudska sv
ijest moe utjecati na stroj studentici druge godine elektrotehnike imala je pomal
o romantian prizvuk. Godine 1976. odluila je pristupiti dekanu tehnikog fakulteta i
zamoliti ga za doputenje da u okviru posebnog projekta ponovi istraivanja Helmuta

Schmidta s RNG-om.16
Robert Jahn je bio tolerantan ovjek. Kada su u Princetonu zbog eskalacije rata u
Vijetnamu izbili studentski nemiri, slino kao i na svim sveuilitima diljem Sjedinje
nih drava, Jahn je, tada kao profesor strojarstva, neplanirano postao zagovornik
visoke tehnologije, i to u trenutku kada su je krivili za ameriku polarizaciju na
bogate i 6. KREATIVNI PROMATRA
siromane. Jahn je studentskim predstavnicima u Princetonu uvjerljivo dokazivao da
je tehnologija u stvari rjeenje za tu podijeljenost.
Njegov pomirljiv nastup pripomogao je da se nemiri na Sveuilitu smire, a pomagao j
e stvoriti i prihvatljivo ozraje za studente s tehnikim interesima u Princetonu ko
ji je u osnovi bio humanistiko sveuilite. Jahnnove diplomatske vjetine najvjerojatni
je su bile jedan od razloga to su mu 1971. godine ponudili mjesto dekana.
Sada je njegova slavna tolerancija doista bila na kunji. Jahn je bio strunjak za p
rimijenjenu fiziku koji je cijeli ivot posvetio prouavanju i razvijanju tehnologij
e. Sve svoje strune titule dobio je na Princetonu, a istaknut poloaj priskrbio mu
je njegov rad na napre-dnim sustavima za svemirski pogon i dinamici visokotemper
aturne plazme. Na Princeton se vratio poetkom ezdesetih godina sa za-datkom da uve
de elektriki pogon u aeronautiki odjel. Mentorski projekt za koji je sada bio zamo
ljen u osnovi je pripadao u kategoriji parapsiholokih pojava. Jahn nije bio ba uvj
eren da je to upotrebljiva tema, no podnositeljica molbe je bila izvrsna student
ica koja je sama ve daleko dogurala s projektom, tako da je na kraju popustio.
Pristao je iz svojeg nenamjenskog fonda tijekom ljeta financirati njezin projekt
. Zadao joj je zadatak da istrai postojeu znanstvenu literaturu o RNG-u i drugim o
blicima psihokineze, te da obavi nekoliko uvodnih pokusa. Rekao joj je da e prihv
atiti mentorstvo nad njezinim neovisnim radom uspije li ga uvjeriti da je to pod
ruje barem koliko toliko kredibilno i, to je najvanije, da mu je mogue pristupiti iz
tehnike perspektive.
Jahn je toj tematici pokuao pristupiti kao znanstvenik, bez predrasuda. Nakon lje
ta studentica je ostavila fotokopije strunih lanaka na njegovom stolu, te ga je ak
uspjela nagovoriti da poe s njom na susret parapsiholokog udruenja. Pokuao je 'osjet
iti' ljude koji su prouavali takozvane granice znanosti. U to vrijeme Jahn bi rad
ije cijelu stvar zaboravio. Koliko god da ga je projekt zanimao, a posebno zamis
ao o mogunosti da bi na neki nain mogao utjecati na svu tu sloenu opremu oko sebe,
s druge je strane bio svjestan da je to neto dugorono te da bi mu moglo stvoriti p
robleme meu kolegama na fakultetu. Kako bi im to uope mogao predstaviti kao ozbilj
nu temu za istraivanje?
Jahnova studentica stalno se vraala s novim, sve uvjerljivijim dokazima da pojava
zaista postoji. Nije bilo dvojbe da su ljudi koji su provodili takve studije i
istraivanja imali odreenu vjerodostojnost.

6. KREATIVNI PROMATRA
Pristao je na dvogodinje mentorstvo studentiinog projekta i kada je poela dobivati
pozitivne rezultate, Jahn joj je poeo predlagati razliita poboljanja, pa je i sam p
okuao upotpuniti opremu.
Tijekom druge godine projekta Jahn je i sam zapoeo vlastite RNG pokuse. Uinilo mu
se da bi tu moglo biti neto doista zanimljivo. Studentica je diplomirala i napust
ila svoj rad s RNG-om koji je za nju bio samo zanimljiv pokus iji rezultati su za
dovoljili njezinu radoznalost. Dolo je vrijeme da se uozbilji i vrati u tradicionalnije vode koje je prvobitno odabrala. Zapoela je unosnu karijeru u konvenciona

lnoj raunalnoj znanosti, ostavivi za sobom zbirku uznemirujuih podataka, ali i minu
na putu Boba Jahna koja e zauvijek promijeniti tijek njegova ivota.
Jahn je potovao mnoge istraivae svijesti, no osobno je smatrao da imaju pogrean pris
tup. Rad, kao to je bio Rhineov, bez obzira koliko je bio znanstven, openito se ka
rakterizirao kao

parapsihologija, a tu je disciplinu znanstveni establiment uglavnom odbacivao kao p

odruje prevaranata i magiara. Stoga je bilo potrebno stvoriti vrlo sofisticiran is
traivaki program s vrstim temeljima koji bi takve studije smjestio u umjerenije i v
ie znanstvene okvire. Jahn je, kao i Schmidt, uvidio goleme implikacije tih pokus
a. Jo otkad je Descartes postulirao da je um izoliran i odvojen od tijela, razliit
e su znanstvene discipline redom postavljale otru granicu izmeu svijesti i tvari.
No, pokusi sa Schmidtovim strojevima govorili su da takva odvojenost jednostavno
ne postoji. Rad u kojega se Jahn spremao upustiti predstavljao je mnogo vie od r
jeenja pitanja moe li ovjek utjecati na neive predmete, kao to su kocke, lice ili ak m
kroprocesi. To je bilo istraivanje o samoj prirodi stvarnosti i ive svijesti. Rije
je bila o znanosti na najele-mentarnijoj, udesnoj razini.
Schmidt je za svoja istraivanja izabirao iskljuivo posebne ljude iznimnih sposobno
sti koji su mogli postii posebno dobre rezultate. Slijedio je protokol iznimnosti
u kojemu se usredotoio na neuobiajena postignua iznimnih, posebno nadarenih ljudi.
Jahn je smatrao da takav pristup dodatno marginalizira tematiku. Po njegovom mil
jenju, zanimljivije je pitanje je li ta sposobnost prisutna u svakom ovjeku.
Pitao se, osim toga, kako bi to moglo utjecati na nae svakodne-vne ivote. Jahn je
kao dekan tehnikog fakulteta tijekom sedam-desetih znao da je svijet pred velikom
raunalnom revolucijom.

6. KREATIVNI PROMATRA
Mikroprocesorska tehnologija postajala je sve osjetljivija i ranjivija.
Ako je bilo tono da iva svijest moe utjecati na tako osjetljivu opremu, tada ona sa
ma po sebi vrlo snano utjee na funkcioniranje opreme. Najmanje smetnje u kvantnom
procesu mogle bi uzrokovati znaajne otklone od uobiajenog ponaanja, najslabija kret
nja mogla bi ga potpuno preusmjeriti.
Jahn je bio svjestan da se naao u poloaju da da jedinstven doprinos. Ako bi se tak
vo istraivanje temeljilo na tradicionalnoj znanosti i imalo potporu prestinog Sveui
lita, itavu bi temu mogao predstaviti na vie akademski nain.
Izradio je planove za pokretanje malenog programa i nadjenuo mu neutralno ime: P
rincetonska istraivanja tehnolokih anomalija (Princeton Engineering Anomalies Rese
arch) ili PEAR. Jahn se ta-koer odluio za diskretan pristup "vuka samotnjaka"; nam
jerno se drao podalje od razliitih parapsiholokih udruenja i izbjegavao publicitet.
Uskoro su iz privatnih izvora poela pristizati sredstva, a Jahn se od samog poetka
drao naela da za svoj rad u PEAR-u ne uzme ni centa od Sveuilita. Princeton je ugla
vnom zbog Jahnovog ugleda tolerirao PEAR, kao strpljivi roditelj koji podnosi pr
erano sazrelo, ali samovoljno dijete. Dali su mu nekoliko prostorija u podrumu t
ehnikog fakulteta koje su egzistirale kao zaseban mali svemir unutar jedne od kon
zervativnijih disciplina na tom vrhunskom amerikom sveuilitu.
Dok je Jahn razmiljao to mu je sve potrebno za pokretanje programa takvog opsega,
uspostavio je kontakte s brojnim drugim novim istraivaima na podrujima granine fizik
e i istraivanja svijesti. Tako je susreo i zaposlio Brendu Dunne, razvojnu psihol
o-ginju s Chikakog sveuilita na kojem je obavila i potvrdila cijeli niz pokusa o vi

dovitosti.
U Dunne je Jahn smiljeno odabrao vlastiti kontrapunkt, to je bilo oito ve na prvi po
gled obzirom na njihove potpuno razliite fizike pojave. Jahn je bi suzdran i suhopa
ran, obino besprijekorno odjeven u zgodnu kariranu koulju i sportske hlae, neformal
nu uniformu konzervativnog visokokolskog profesora, te je i svojim manirama i svo
jim uenim govorom ostavljao dojam samokontrole; nikada ne bi izrekao suvinu rije il
i napravio nepotrebnu kretnju.
Dunne je bio svojstven neumjereniji osobni stil. esto je nosila u raskonim naborim
a padajuu odjeu, a ogromnu grivu melirane 6. KREATIVNI PROMATRA
crno-bijele kose nosila je rasputeno ili svezanu u rep kao Indijanka.
I Dunne je bila iskusna znanstvenica, no vie se povodila za instin-ktom. Njezin z
adatak je bio da prui poneto metafiziki i subjekti-vniji pogled na materiju i ublai
Jahnov uglavnom analitiki pristup.
On je konstruirao naprave, ona je kreirala izgled i ozraje pokusa.
On je predstavljao PEAR-ovo lice pred svijetom, ona je bila pristupanije lice za
sudionike.
Jahn je smatrao da bi najprije trebalo poboljati RNG tehnologiju.
Odluio je da e njegovi generatori sluajnih dogaaja (Random Event Generators ili REGi
, kako su ih ponekad zvali) djelovati na temelju registriranja elektronskih umova
, a ne raspada atoma. Sluajnim outputom tih strojeva upravljalo je neto slino bijel
om umu koji ujete kada je brojanik na vaem radiju izmeu dvije postaje slabano buanje slobodnih elektrona. To je omoguilo da mehanizam alje sluajan izmjenji
v niz pozitivnih i negativnih impulsa.
Rezultati vidljivi na raunalnom zaslonu bili su odmah usmjeravani u sustav ureivan
ja podataka. Naponski monitor, temperaturni monitor i drugi kontrolni mehanizmi
koji su titili od manipulacija i kvarova bili su briljivo provjeravani. Naime, elje
li su osigurati da strojevi uvijek, dakle i kada ih nisu upotrebljavali u pokusi
ma o moi volje, proizvode svoje dvije mogunosti, jedinicu ili nulu, vie ili manje u
razmjeru od jedan prema jedan.
Svi strojni kontrolni mehanizmi jamili su da nijedan otklon od uobiajenog razmjera
od jedan naprama jedan u glavama i pismima nije mogao biti posljedica elektronik
e pogreke nego samo rezultat odreene informacije, odnosno utjecaja na napravu. Raun
alo je moglo brzo izraunati i najmanje uinke. Jahn je izfrizirao i strojnu opremu ta
ko da radi mnogo bre. Kada je zavrio, uvidio je da u jednom poslijepodnevu moe saku
piti vie podataka nego to ih je Rhine prikupio za cijeloga ivota!
Dunnova i Jahn ispunili su i znanstveni protokol. Sva njihova REG istraivanja ima
la su jednak postupak i svaki sudionik koji je sjedio pred strojem obavio je tri
jednako duga pokusa. U prvom je istraivanju s moi volje pokuao postii da stroj proi
zvede vie jedinica od nula. U drugom je utjecao na stroj da proizvede vie nula od
jedinica, a u treem se trudio da na nikakav nain ne utjee na stroj.
Taj trostruki postupak onemoguio je bilo kakve sustavne pogreke u opremi. Stroj je
potom praktiki istovremeno biljeio operaterove odluke. Kada je sudionik pritisnuo
na dugme, pokrenuo je pokus s 6. KREATIVNI PROMATRA
dvjesto binarnih pogodaka jedinica ili nula, koji su trajali otprilike petinu seku
nde, tijekom ega bi zadrao svoju mentalnu namjeru da, na primjer, proizvede vie od
sto jedinica. Obino bi PEAR-ov tim zamolio operatere da odjednom obave seriju od

pedeset pokusa, to bi im uzelo oko pola sata, a proizveli su oko deset tisua jedin
ica odnosno nula. Dunne i Jahn su u pravilu prouavali rezultate pojedinih operate
ra u blokovima od pedeset ili sto takvih serija; dobili su od dvije tisue do pet
tisua pokusa, odnosno od pola milijuna do jednog milijuna binarnih pogodaka to je pr
edstavljalo minimalnu koliinu podataka za pouzdano odreivanje trendova.17
Od poetka im je bilo jasno da trebaju sofisticiranu metodu za analizu rezultata.
Schmidt je samo zbrojio broj pogodaka i usporeivao ga s njihovom vjerojatnou. Jahn
i Dunne odluili su upotrijebiti iskuanu statistiku metodu kumulativnog otklona koja
je obuhvaala stalno zbrajanje otklona od sluajnog rezultata sto zadataka, izraunav
anje njihovog prosjeka i prikazivanje pomou grafikona.
Grafikon je pokazivao sredinu (mean) odnosno prosjek te odreene standardne otklon
e; granice otklona od prosjeka koje su jo uvijek statistiki nevane. Pri sluajnim pok
usima s po dvjesto binarnih pogodaka stroj bi vremenom morao postii prosjek od st
o pisama i sto glava; u tom sluaju bi srednja vrijednost zvonaste krivulje bila 1
00. Ako bismo grafiki prikazali svaki rezultat, na krivulji bismo dobili toke koje
predstavljaju pojedinane rezultate: 101, 103, 95, 104 i tako dalje. Budui je svak
i pojedinani uinak tako malen, na taj nain teko moemo vidjeti opi trend. Ako pak nepre
kidno zbrajamo rezultate i izraunavamo njihov prosjek, tada se ak i maleni uinci iz
raavaju kao postojano rastui otklon od oekivanih rezultata. Pri kumulativnom raunanj
u prosjeka svaki je otklon naglaen masnim reljefnim tiskom.18
Jahn i Dunne takoer su bili svjesni da trebaju ogromnu koliinu podataka. Statistike
pogreke mogue su i u bazi podataka s dvadeset i pet tisua pokuaja. Kod binarnog slua
jnog dogaaja kao to je bacanje novia morali bi statistiki dobiti priblino polovicu pis
ama i glava. Recimo da bacamo novi dvjesto puta i dobijemo sto i dvije glave. S ob
zirom na mali broj bacanja, malo vei broj pisama statistiki je jo uvijek posve u ok
viru zakona sluajnosti.
Meutim, kada bi bacili novi dva milijuna puta i dobili milijun i dvadeset tisua pisa
ma, to bi bio golemi otklon od sluajnosti. Kod malenih uinaka kao to su oni u REG t
estovima, statistiku vanost 6. KREATIVNI PROMATRA
ne dobivamo pojedinanim promatranjima ili malim skupinama istraivanja, nego udruiva
njem ogromnih koliina podataka s rastuim otklonom od oekivanoga.19

Poslije prvih pet tisua pokusa Jahn i Dunne uzeli su dobivene podatke i napravili
izraun. Bila je nedjelja naveer, i oni su se nali u Bobovoj kui. Uzeli su prosjene r
ezultate pojedinih operatera i zapoeli ih upisivati u grafikon; crvenim su tokama
oznaili njihove pokuaje da stroj proizvede vie pisama, a zelenim tokama namjere za vie
lava.
Kada su zavrili, prouili su rezultate. Ako ne bi bilo nikakvog otklona od sluaja, z
vonaste krivulje morale bi se poklapati s krivu-ljom sluajnosti prosjene vrijednos
ti 100.
Njihovi rezultati nisu bili ni priblino nalik tome. Dvije vrste namjera i svaka j
e ila suprotnim smjerom. Crvena zvonasta krivulja, koja je predstavljala namjeru
za vie glava, pomaknula se na desnu stranu krivulje sluajnosti, a zelena zvonasta kr
ivulja na lijevu. Obavili su optimalno kontrolirano znanstveno istraivanje, a ope
t su sudionici, odreda obini ljudi i nikakve parapsiholoke zvijezde, moe se rei, sam
o uz pomo volje utjecali na sluajno kretanje strojeva.
Jahn je dignuo pogled s podataka, zalegao u svoj naslonja i pogledom se susreo s
Brendom. To je ba lijepo, rekao je.
Dunne je s nevjericom zurila u njega. Sa znanstvenom dosljednou i tehnolokom preciz
nou upravo su dokazali ideje koje su dotad ulazile u podruje mistinih doivljaja ili n
ajneobinije znanstvene fantastike. Dokazali su neto revolucionarno o ljudskoj svij

esti. Moda e taj rad jednoga dana omoguiti napredak kvantne fizike. Zaista, njihovo
je otkrie nadilazilo trenutnu znanost; moda su tu niknuli poeci nove znanosti!
Kako to mislite - 'to je ba lijepo'?, odgovorila je. To je apsolutno ... fantastino!
ak je i Bob Jahn, oprezan i promiljen ovjek koji nije mario za neumjerenost i mahan
je akom po zraku, morao - dok je gledao u grafove razastrte po stolu u svojoj bla
govaonici - priznati da u svojem trenutnom znanstvenom rjeniku nema rijei kojima b
i ih objasnio.
Brenda je prva predloila da strojeve uine privlanijima i okolinu ugodnijom kako bi
pobudili rezonanciju izmeu sudionika i 6. KREATIVNI PROMATRA
strojeva. Jahn je potom napravio itav niz domiljatih mehanikih, optikih i elektronsk
ih naprava za produciranje sluajnih rezultata: njihalo; brizgajuu fontanu; raunalne
zaslone na kojima su se slu-

ajno izmjenjivale atraktivne slike; pokretni REG koji se nasumino valjao naprijednatrag po stolu, te krunski dragulj PEAR-ovog laboratorija, sluajnu mehaniku kaska
du. Kada je kaskada mirovala, izgledala je kao veliki, na zid privreni fliper s tri
sto trideset prepreka u okviru veliine dva puta tri metra. Kada biste ju ukljuili,
devet tisua polistirenskih kuglica poelo bi se kotrljati nad prepre-kama; u svega
dvanaest minuta sve bi se kuglice skupile u devetnaest pretinaca i konani rezult
at je bila konfiguracija koja je podsjeala na zvonastu krivulju. Brenda je na pom
ine generatore sluajnih do-gaaja postavila abu igraku. Sakupila je privlane raunalne s
ike i sudionici bi bili nagraeni ako su vie puta vidjeli eljenu sliku. Povjeali su d
rvene panoe. Uveli su sakupljanje medvjedia. Sudionici su mogli neto prigristi i o
tii na odmor.
Jahn i Dunne su ustrajnim radom kroz niz godina prikupili brdo podataka, to je vr
emenom postala najvea baza podataka o istraivanju namjernog utjecanja na daljinu.
S vremena na vrijeme analizirali su sve to su dotad sakupili. Otkrili su da je u
dvanaesto-godinjem razdoblju s priblino dva i pol milijuna pokuaja pedeset i dva po
sto svih pokusa bilo u namjeravanom smjeru, a gotovo dvije treine od devedeset i
jednog operatera bilo je openito uspjeno u eljenom utjecanju na strojeve. Rezultat
je bio jednak s obzirom na vrstu upotrijebljenog stroja.20 Na rezultate nisu utj
ecali ni drugi initelji, kao to su sudionikov odnos prema stroju, mo njegove ili nj
ezine koncentracije, osvjetljenje, zvune smetnje ili prisutnost drugih ljudi. Kad
a je sudionik upotrijebio svoju mo volje da stroj registrira glave ili pisma, ima
o je odreen utjecaj na stroj u statistiki vanom postotku pokuaja.
Rezultati su varirali ovisno o pojedincima; neki su postizali vie pisama negoli g
lava kada bi se koncentrirali ba na suprotno.
Svejedno, rezultati mnogih operatera imali su vlastiti potpis: Petar je producirao
vie pisama, a Pavao vie glava.21 Rezultati su bili jedinstveni i kod pojedinanih o
peratera, bez obzira na ureaj koji se koristio. To znai da je proces univerzalan i
da ne vrijedi samo za odreene interakcije i pojedince.
Godine 1987. doktori psihologije Roger Nelson (lan skupine PEAR) i Dean Radin obj
edinili su sve dotada provedene REG po-6. KREATIVNI PROMATRA
kuse, kojih je bilo vie od osamsto.22 Zajedniki rezultati pojedinih istraivanja ezde
set i osam istraivaa, ukljuujui Schmidta i skupinu PEAR, pokazali su da su sudionici
svojim utjecanjem postigli da strojevi u oko pedeset i jedan posto sluajeva dadu
eljeni rezultat, nasuprot oekivanih pedeset posto. Ti rezultati bili su slini rezu
ltatima dvaju prijanjih pregleda te pregledu brojnih pokusa s bacanjem kocke.23 S
chmidtovi su rezultati jo uvijek bili najdra-matiniji; u njegovim istraivanjima pop

eli su se na pedeset i etiri posto.24

Pedeset i jedan ili pedeset i etiri posto moda ne zvui kao bog zna kakav uinak, no s
tatistiki je to golem korak. Ako sva istraivanja udruimo u takozvanu meta-analizu, ka
o to su uinili Radin i Nelson, vjerojatnost takvog zajednikog rezultata je jedan na
prama trilijun.25 Radin i Nelson su u svojoj meta-analizi uzeli u obzir i najee kri
tike REG istraivanja u vezi s njihovim postupkom, podacima i opremom; odredili su
esnaest kriterija po kojima su ocijenili ukupne rezultate pojedinanog eksperiment
atora i potom dodijelili svakom eksperimentu ocjenu kvalitete.26 Najnovija anali
za REG podataka prikupljenih u razdoblju od 1959. do 2000. godine takoer je dala
slian rezultat.27 Vijee SAD-a za istraivanja (US
National Research Council) isto je tako zakljuilo da REG pokuse nije mogue objasni
ti sluajem.28
Veliina uinka je broj koji odraava pravu veliinu promjene ili rezultata u nekom istr
aivanju. Dobijemo ju ukljuivanjem varijabli kao to su broj sudionika i duljina poku
sa. U nekim istraivanjima lijekova do veliine uinka dolazi se tako da se broj ljudi
na koje je lijek imao pozitivan uinak dijeli s ukupnim brojem sudionika u pokusu
. Ukupna veliina uinka PEAR-ove baze podataka bila je 0,2
na sat.29 Veliina uinka izmeu 0,0 i 0,3 obino se smatra malom, od 0,3 do 0,6 srednjo
m, a vea od 0,6 dri se velikom. PEAR-ove veliine uinka su tako bile male, a kod ukup
nih REG studija male do srednje. Meutim, te su veliine uinka mnogo vee od veliina uink
a nekih lijekova koji u medicini slove za vrlo djelotvorne.
Brojna istraivanja pokazala su da propranolol i aspirin vrlo uspjeno smanjuju opas
nost od sranog udara. Posebno se aspirin predstavlja kao velika nada za sprjeavanj
e bolesti srca. No, istraivanja na njegovim uzorcima pokazala su da je veliina uinka propranolola 0,04, a as
pirina 0,03 - priblino deset puta manja od one dobivene kod podataka skupine PEAR
. Jedna od metoda za 6. KREATIVNI PROMATRA
bolje odreivanje jakosti uinka je da njen broj pretvorimo u broj preivjelih osoba u
uzorku od sto ljudi. Efektivna veliina od 0,03 u situaciji kada se radi o ivotu i
li smrti pacijenta znai da od 100 ljudi preive jo tri dodatne osobe, a pri efektivn
oj veliini 0,3 da od sto preivi jo dodatnih trideset osoba.30
Da bismo stekli priblinu predodbu o veliini razlike uzmimo za primjer odreenu vrstu
operacije srca, pri emu taj zahvat obino preivi trideset od sto ljudi. Nadalje, rec
imo da pacijentima koji prolaze tu operaciju damo novi lijek s efektivnom veliino
m 0,3, to je blizu veliine jednosatnog uinka PEAR-ovih pokusa. Lijek bi zajedno s o
peracijom doslovno udvostruio postotak preivjelih.
Zbog dodatne efektivne vrijednosti od 0,3 medicinski bi tretman, koji je dotada
mogao spasiti ivote manje od polovice pacijenata, postao djelotvoran u veini sluaje
va.31
Drugi istraivai koji su koristili REG strojeve otkrili su da nisu samo ljudi ti ko
ji na taj nain utjeu na svijet. Francuski znanstvenik Rene Peoc'h, koristei inaicu J
ahnovih REG strojeva, proveo je domiljat pokus s malim piliima. im su se izlegli, ut
isnuli su im podatak da je pomini REG njihova majka. Robot kojega su postavili pred
gajbu s piliima slobodno se kretao, a Peoc'h je pratio njegov put. Nakon nekog vr
emena rezultati su pokazali da se robot pomicao prema piliima vie nego kad bi se g
ibao samo nasumino. elja pilia da budu u blizini majke predstavljala je namjeru
koja je stroj privukla blie.32 Peoc'h je proveo slino istraivanje s tek okoenim zeevi

ma. Na pokretni REG ureaj postavio je jarko svjetlo koje je zeeve oigledno vrlo iri
tiralo. Analiza tog pokusa pokazala je da su zeevi sa svojom moi volje uspjeno zadra
vali stroj podalje od sebe.
Jahn i Dunne poeli su oblikovati teoriju. Ukoliko stvarnost predstavlja rezultat
odreene sloene interakcije svijesti i njezine okoline, tada je takoer mogue da se sv
ijest, kao i subatomske estice materije, temelji na sustavu vjerojatnosti. Prema
jednom od sredinjih naela kvantne fizike, kojega je prvi predstavio Louis de Brogl
ie, subatomske estice mogu se ponaati ili kao estice (odreene tvari s tonom lokacijom u prostoru) ili kao valovi (rasprena i neograniena podruj
a utjecaja koja mogu prolaziti kroz druge valove i ometati ih). Poeli su razmatra
ti mogunost da svijest posjeduje slinu dvojnost. Svaka pojedina svijest ima vlasti
tu, posebnu

6. KREATIVNI PROMATRA
odvojenost, no sposobna je i za valno ponaanje, budui da moe ii preko bilo kakvih prep
reka i udaljenosti, a s ciljem razmjene informacija i interakcije s fizikim svije
tom. Subatomska svijest ponekad dolazi u rezonanciju (titra na istoj frekvenciji
) s odreenom subatomskom tvari. U modelu kojega su poeli sastavljati, atomi
svijesti se udruuju s obinim atomima, recimo s onima u REG stroju, te stvore moleku
lu svijesti u kojoj je cjelina razliita od sasta-vnih dijelova. Samostojni atomi p
redaju svoje individualne entitete veem, kompleksnijem entitetu. Na najosnovnijoj
razini njihova je teorija govorila da ovjek i REG stroj razvijaju koherenciju.33
Neki njihovi rezultati nedvojbeno su ili u prilog takvoj interpretaciji. Jahna i
Dunne zanimalo je bi li se maleni uinak kojeg su uoili kod pojedinaca ita poveao kad
a bi na stroj u tandemu utjecalo dvoje ili vie osoba. PEAR-ov laboratorij proveo
je niz pokusa s parovima sudionika na nain da je svaki par pokuavao zajedniki utjec
ati na strojeve.
Od 256.000 pokusa koje je u etrdeset i dvije serije obavilo petnaest parova, pril
ian je broj parova takoer proizveo rezultate s vlastitim potpisom koji se nije nuno s
lagao s uincima jednog ili drugog pojedinca.34 Ako je par bio istospolan, to je i
malo vrlo malen negativan uinak. Takvi parovi imali su slabije rezultate nego to s
u ih postizali pojedinano; kod osam parova operatera rezultati su bili suprotni o
d namjeravanih. Mijeani parovi (mukarac i ena) koji su se poznavali imali su jak ko
mplementaran uinak, proizveli su gotovo etiri puta jai uinak od onog koji su ostvari
li pojedinano.

Meutim, najsnaniji uinak, skoro est puta jai nego kod pojedinaca, imali su vezani paro
i, odnosno parovi koji su bili u nekoj vrsti partnerske veze.35
Ako ti uinci ovise o nekoj vrsti rezonancije izmeu dviju svijesti koje sudjeluju u
zadatku, logino je pretpostaviti da se jai uinci postiu kod ljudi koji imaju zajedn
iki identitet, kao to su braa i sestre, blizanci ili parovi u vezi.36 Bliskost bi m
ogla stvarati koherenciju. Kao to dva vala pojaavaju signal, tako i par u vezi naj
vjerojatnije ima posebno jaku rezonanciju koja poveava njihov zajedniki uinak na st
roj.
Nekoliko godina poslije Dunne je analizirala bazu podataka kako bi vidjela razli
kuju li se rezultati obzirom na spol. Kada je podijelila podatke na muke i enske,
otkrila je da mukarci openito lake navedu stroj do eljene namjere, premda je njihov
ukupni uinak bio 6. KREATIVNI PROMATRA
slabiji od onog kod ena. ene su, gledano u cjelini, imale snaniji uinak na strojeve,

premda ne nuno u eljenom smjeru.37 Nakon prouavanja dvjesto i sedamdeset podatkovn

ih baza sto trideset i pet operatera iz devet eksperimenata u razdoblju od 1979.
do 1993.
godine Dunne je otkrila da su mukarci jednako uspjeno utjecali na to da stroj gene
rira bilo vie pisama bilo vie glava. ene su pak uspjenije utjecale na strojeve da ge
neriraju vie glava, a bile' su manje uspjene s pismima. U stvari, veina je njihovih
pokuaja da navedu stroj da generira vie pisama bila neuspjena. Stroj je naime poka
zivao otklon od sluajnosti, no taj otklon je bio u suprotnom smjeru od namjeravan
og.38
ene su ponekad imale bolje rezultate kada se nisu strogo usredotoivale na stroj ne
go bi radile i druge stvari, dok je za uspjeh kod mukaraca bila vana stroga koncen
tracija.39 To bi mogao biti subatomski dokaz da su ene bolje od mukaraca u obavlja
nju vie zadataka istovremeno, dok su mukarci bolji u koncentriranoj pozornosti. Po
sve je mogue da na mikroskopskoj razini mukarci imaju neposredniji utjecaj na svoj
svijet, dok je uinak ena dublji.
Tada se dogodilo neto zbog ega su Jahn i Dunne ponovno ra-zmotrili svoju hipotezu
o prirodi uinaka koje su promatrali. Godine 1992. PEAR se povezao sa Sveuilitem u G
iessenu i s Freiberkim institutom, a potom su zajedno osnovali Konzorcij svijest
i stroj (Mind-Machine Consortium). Prvi zadatak konzorcija bio je ponoviti izvor
ne PEAR-ove rezultate, to je trebalo predstavljati manje ili vie rutinsku provjeru
. Meutim, kada su pregledali rezultate iz sva tri laboratorija, na prvi pogled iz
gledalo je da su negativni budui da su bili tek neto bolji od vjerojatnosti jedan
naprama jedan.40
Tijekom zapisivanja rezultata Jahn i Dunne opazili su nekoliko neobinih iskrivlje
nja u podacima. Neto zanimljivo dogodilo se u sekundarnim varijablama. U statistik
im grafikonima moe se prikazati ne samo kakav bi trebao biti prosjek, nego i koli
ko daleko se otkloni od prosjeka prostiru od sredine (meana). Kod podataka konzo
rcija sredina je bila tono na mjestu gdje bi bila i sredina kod sluajnog rezultata
, no tu je slinost sa sluajnim rezultatima i prestala. Varijacija je bila prevelik
a i oblik zvonaste krivulje nerazmje-ran. Raspodjela je bila znatno vie nesimetrin
a nego to bi bila kod samo sluajnog ishoda. Bilo je to neto udno.
Kada su Jahn i Dunne poblie pogledali rezultate, otkrili su da je najoitiji proble
m bio povezan s povratnim informacijama (feedba-6. KREATIVNI PROMATRA
ckom). Sve do tada pretpostavljali su da je za dobre rezultate od kljune vanosti trenutni feedback - odnosno da obavijeste operatere u kojoj mjeri im je
uspjelo utjecati na stroj - kao i atraktivan zaslon ili stroj koji bi najbolje
privukao panju ispitanika. To je trebalo operatere uvesti u proces i pomoi im da l
ake dou u rezonanciju s napravom. Mislili su da je za interakciju izmeu mentalnog i f
izikog svijeta kljuno suelje odnosno privlana strojna oprema koja je trebala premostiti
jaz izmeu dva svijeta.
Meutim, iz podataka konzorcija shvatili su da operateri rade jednako dobro, ponek
ad ak i bolje, ukoliko ne primaju nikakve povratne informacije.
U jo jednom svojem istraivanju, koje su nazvali ArtREG, ta-koer nisu uspjeli dobiti
statistiki vane rezultate.41 Odluili su to istraivanje malo podrobnije prouiti u svj
etlu rezultata konzorcija.
Upotrebljavali su dvije zanimljive slike koje su se sluajno izmjenjivale na raunal
nom zaslonu; u jednom sluaju izmjenjivale su se slika u pijesku Navajo Indijanaca
s Anubisom, staroegipatskim su-cem mrtvih. Zamisao je bila da operateri snagom

volje navedu stroj na to da jednu sliku prikae vie puta od druge. PEAR-ova ekipa j
e i ovdje pretpostavljala da e privlana slika djelovati kao mrkva: operater bi bio
nagraen za namjeru da vie puta vidi sliku koja mu je draa.
Kod prouavanja podataka tog istraivanja po tematici slika otkrili su da su najbolj
i rezultati postignuti sa slikama iz tri sline kategorije: arhetipske, obredne i
vjersko ikonografske. To je bila do-mena snova, neizraenog i neartikuliranog; te
su slike samim svojim dizajnom bile smiljene da prizovu nesvjesno u ovjeku.
Ako je to tono, tada je namjera dolazila iz dubina nesvjesnog uma i moda je upravo
to bio uzrok promatranih uinaka. Jahn i Dunne shvatili su gdje su pogrijeili u sv
ojim pretpostavkama. Primjena naprava koje su sudionike poticale da djeluju na s
vjesnoj razini najvjerojatnije je predstavljalo prepreku. Umjesto da su operaterima pokuavali poveati svjesnu razinu, trebali su ju smanjivati.42
Na temelju te spoznaje nadopunili su svoje prethodne predodbe o pojavljivanju uina
ka koje su promatrali u laboratoriju. Nesvjesni um oigledno je na neki nain komuni
cirao s neopipljivim fiziki svijetom, kvantnim svijetom svih mogunosti. Brak izmeu
neoblikovane svijesti i tvari tada raa opipljive stvari u manifestira-nom svijetu
.43

6. KREATIVNI PROMATRA
Taj model je savreno smislen obuhvati li i teorije nulte toke i kvantne biologije
koje su zagovarali Pribram, Popp i drugi. I nesvjesni um, svijet prije misli i s
vjesne namjere, i nesvjesna materija, polje nulte toke, postoje u vjerojatnosnom st
anju svih mogunosti.
Podsvjesni um je predkonceptualni supstrat iz kojega se raaju sve zamisli, a polj
e nulte toke je vjerojatnosni supstrat fizikog svijeta.
To su svijest i materija u njihovim najfundamentalnijim oblicima. U
toj neopipljivoj dimenziji, koja moda ima zajedniki izvor, bilo bi smisleno da pos
toji vea vjerojatnost kvantne interakcije.
Jahn se povremeno poigravao s najradikalnijom od svih ideja; spusti li se dovoljn
o duboko u kvantni svijet, moda vie nema razlike izmeu mentalnog i fizikog. Moe biti
da tamo postoji samo koncept, odnosno svijest koja pokuava osmisliti mete informac
ija.
Moda zaista ne postoje dva neopipljiva svijeta, nego samo jedan: Polje i sposobno
st materije da se koherentno organizira.44
Pribram i Hameroff teoretizirali su da je svijest rezultat suprazraenja, namrekane
kaskade subatomske koherencije kada pojedinane subatomske estice, kao to su fotoni
, izgube individualnost i ponu djelovati kao jedna jedinica; kao vojska koja sve
vojnike pozove u stroj. Budui da se svako gibanje svake nabijene estice svakog bio
lokog procesa zrcali u polju nulte toke, naa se koherencija iri u svijet. Prema zako
nima klasine fizike, posebno zakonu entropije, neivi se svijet uvijek kree prema ka
osu i neredu.
Meutim, koherencija svijesti predstavlja najvei znani oblik reda u prirodi i PEARova istraivanja ukazuju da bi taj red mogao oblikovati i stvarati red u svijetu.
Kada imamo neku elju ili namjeru, to zahtijeva veliko jedinstvo misli i naa vlasti
ta koherencija je, u odreenom smislu, zarazna.
Na najdubljoj razini PEAR-ova istraivanja takoer ukazuju da stvarnost stvara svatk

o od nas samo sa svojom panjom. Na najnioj razini svijesti i tvari svatko od nas k
reira svijet.
Uinci koje je Jahn mogao snimati bili su gotovo nezamjetljivi.
Bilo je jo prerano da bi mogao rei zato. Ili je oprema bila pre-gruba da bi prepozn
ala uinke, ili je pak prepoznavala samo jedan jedini signal, dok se pravi uinak po
javljuje kao rezultat mora signala
- interakcije svih ivih tvari u polju nulte toke. Razlika izmeu njegovih i Schmidto
vih boljih rezultata govorila je kako je ta sposobnost rairena u cijeloj populaci
ji, ali kao kakav umjetniki talent; odreeni pojedinci bili su vjetiji u njegovoj up
otrebi.

6. KREATIVNI PROMATRA
Jahn je uvidio da taj proces ima malen uinak na vjerojatno-sne procese, i da bi p
omou njega mogli objasniti poznate prie o ljudima s pozitivnim, odnosno negativnim
utjecajem na strojeve, i zato u neke loe dane raunala, televizori i fotokopirni ur
eaji ne rade kako bi trebali. Moda bi ak mogao objasniti potekoe koje je Benveniste i
mao sa svojim robotom.
Oito imamo sposobnost da vlastitu koherenciju irimo u okolinu. Sa samom svojom eljo
m moemo stvarati red. To predstavlja gotovo nezamislivu koliinu moi. Jahn je na naj
grubljoj razini dokazao da - barem na subatomskom nivou - um ima vlast nad mater
ijom. No, dokazao je jo neto, moda ak i fundamentalnije, o monoj prirodi ljudske namj
ere. REG podaci odkrinuli su vrata same biti ovjekove kreativnosti: njegove sposob
nosti stvaranja, organiziranja, pa ak i iscjeljivanja.45 Jahn je sada imao dokaze
da ljudska svijest moe stvarati red u sluajnim elektronskim napra-vama. Pitanje k
oje se sada nalazilo pred njim glasilo je - 'to je jo mogue?'.

6. KREATIVNI PROMATRA

SEDMO POGLAVLJE
Zajedniki snovi

7. ZAJEDNIKI SNOVI
DUBOKO U KINIM umama Amazone Indijanci plemena Achuar i Huaorani skupili su se na dnevnom obredu. Svakog jutra svi se lanovi pleme
na probude prije zore i okupe za jutarnjeg sumraka, prije no to svijet eksplodira
u svjetlosti, kako bi meusobno podijelili svoje snove. Ne radi se samo o zanimlj
ivoj razonodi ili prilici za pripovijedanje pria. Indijanci vjeruju da snovi ne p
ripadaju samom sanjau nego da su zajedniko vlasnitvo skupine; pojedinac je samo nos
itelj kojega snovi odlue posuditi kako bi progovorili cijelom plemenu. lanovima pl
emena snovi slue kao nacrt za vrijeme koje e provesti budni jer njihovi snovi pred
vide sve to ih tog dana eka.

U snovima se povezuju s precima i ostatkom svemira. Pravu stvarnost predstavljaj

u snovi, a budno stanje je la.1
Neto dalje na sjeveru skupina znanstvenika je takoer otkrila da snovi nisu u posje
du sanjaa koji je s elektrodama na glavi spavao iza elektromagnetskog tita u zvuno
izoliranoj komori. Vlasnik njegovih snova bio je Sol Fieldstein, doktorski kandi
dat sa City Collega, koji je u drugoj sobi, udaljenoj nekoliko stotina metara, p
romatrao sliku Carlosa Orozca Romera naslovljenu Zapatistas, panoramu meksikih re
volucionara, pristaa Emiliana Zapate, koji su pod tamnim oblacima prijetee oluje k
oraali zajedno sa svojim, u alove ogrnu-tim, enama. Solov zadatak bio je da tu slik
u uz pomo snage volje prenese sanjau. Sanja, psihoanalitiar dr. William Erwin, nekol
iko trenutaka kasnije se probudio i rekao da je sanjao neto vrlo neobino; bilo je to kao kolosalna produkcija redatelja Cecila B. DeMilla.
Stalno mu je bila pred oima slika nekakve drevne meksike civili-zacije pod zlokobn
im nebom.2
Sanja je nosilac posuene misli, kolektivne predodbe sadrane u mikroskopskim vibracij
ama izmeu sanjaa. Stanje sanjanja je vjerodostojnije jer jasno ocrtava tu povezano
st. Budno stanje nae izoliranosti u odvojenim prostorima je, kako na to gledaju a
mazonski Indijanci, varka.

7. ZAJEDNIKI SNOVI
Jedno od pitanja koje je proizilo iz PEAR-ovih istraivanja bilo je i vlasnitvo misl
i. Ako moemo utjecati na strojeve, nametalo se pitanje, gdje su tono locirane nae m
isli? Gdje se tono nalazi ovjekov um? Uobiajena pretpostavka zapadne kulture govori
da je um u naem mozgu. No, ako je to tono, kako misli ili namjere mogu utjecati n
a druge? Je li misao vani, negdje drugdje? Ili pak moda postoji proireni um, kolekti
vna misao? Mogu li nae misli ili snovi utjecati na nekog drugog?
Williama Brauda su ve neko vrijeme zaokupljala slina pitanja.
itao je o istraivanjima poput onog s meksikom slikom, to je bio jedan od najspektaku
larnijih eksperimenata s telepatijom pod vodstvom Charlesa Honortona, priznatog
istraivaa svijesti iz newyorkog zdravstvenog centra Maimonides u Brooklynu. Za behaviorista Brauda, Honortono
vo istraivanje bilo je neto radikalno novo.
Braud je bio blag i ozbiljan ovjek s prijaznim i mirnim nastu-pom; gotovo cijelo
lice mu je okruivala gusta brada. Karijeru je za-poeo kao psiholog stare kole, a po
sebno je zanimanje pokazivao za psihologiju i biokemiju pamenja i uenja. S druge s
trane, privlaile su ga nepravilnosti; fascinirale su ga, kako je to nazvao utemel
jitelj psihologije u Americi William James, bijele vrane. Braud je rado istraivao a
nomalije, stvari koje odstupaju od pravila, pretpostavke koje je mogue okrenuti n
aglavake.
Svega nekoliko godina nakon to je doktorirao nastupile su e-zdesete koje su olabav
ile vrst utjecaj Pavlova i Skinnera na njegov kreativni duh. Braud je tada na Sve
uilitu u Houstonu predavao pamenje, motivaciju i uenje. Nedavno ga je bio privukao r
ad koji je predstavio neobinu sposobnost ovjekova mozga. Pioniri biofeedbacka i te
hnika oputanja pokazali su da ovjek moe utjecati na vlastite miine reakcije i kucanje
srca usmjeri li panju na slijed njihovih faza. Biofeedback je ak imao mjerljiv uin
ak na aktivnost modanih valova, krvni tlak i elektrinu aktivnost na koi.3

Braud se i sam igrao s vlastitim studijama o vanosjetilnoj percepciji. Jedan nje

gov student koji se bavio hipnozom pristao je sudjelovati u istraivanju u kojem j
e Braud pokuao prenositi svoje misli. Uspjelo je nekoliko zapanjujuih prijenosa. S
tudent, koji je bio hipnotiziran, sjedio je u prostoru na suprotnom kraju hodnik
a od Brauda i nije znao to Braud radi, no inilo se da je s njim bio era-patiki pove
zan. Kada se Braud uboo u ruku i drao ju nad vatrom, njegov student je osjetio bo
l, odnosno toplinu. Kada je gledao sliku 7. ZAJEDNIKI SNOVI
broda, student je spomenuo brod. Kada je otvorio vrata svojega laboratorija usli
jed ega je u sobu ulo bljetavo teksako sunce, student je spomenuo sunce. Braud je sv
oju ulogu u pokusu mogao izvoditi bilo gdje - na drugoj strani zgrade ili kilome
trima udaljen od svojega studenta koji je bio u zatvorenom prostoru - svaki je p
ut dobio jednake rezultate.4
Godine 1971., kada je imao dvadeset i devet godina, Braud je susreo Edgara Mitch
ella koji se tada upravo vratio s leta Apolla 14.
Mitchell je elio napisati knjigu o prirodi svijesti, i u to je vrijeme bio u potr
azi za kakvim dobrim znanstvenim istraivanjem te vrste.
Samo Braud i jo jedan profesor u Houstonu imali su vjerodostojna istraivanja o pri
rodi ljudske svijesti, pa je bilo posve prirodno da su se pronali. Poeli su se red
ovito sastajati i usporeivati zabiljeke o postojeim istraivanjima na tom podruju.
Na raspolaganju su imali obilje istraivanja o telepatiji. Postojali su vrlo uspjen
i pokusi s kartama Josepha Rhinea koje je Mitchell koristio u svemiru. Jo uvjerlj
ivija bila su istraivanja koja je krajem ezdesetih proveo brooklynski zdravstveni
centar Maimonides u posebnom laboratoriju za istraivanje snova. Montague Ullman i
Stanley Krippner tamo su proveli brojne pokuse, kao to je bio eksperiment s meks
ikom slikom, kako bi otkrili je li mogue poslati misli i ukljuiti ih u snove.
Ti pokusi bili su iznimno uspjeni;5 kada ih je analizirao statistiar s Kalifornijs
kog sveuilita, strunjak za istraivanja nat-prirodnih sposobnosti, zajedniki je rezult
at pokazao zapanjujui, 84-postotni uspjeh. Vjerojatnost da je to bio samo sluaj bi
la je jedan naprama dvjesto pedeset tisua.6
Postojali su i eksperimenti koji su pokazali da ljudi mogu empatiki osjeati bol dr
ugih. Psiholog Charles Tart s Berkeleya osmislio je posebno surovo istraivanje; s
amom sebi je davao elektrookove jer ga je zanimalo moe li svoju bol poslati tako da
ju prepozna primatelj koji je bio prikopan na ureaje koji mjere brzinu otkucaja sr
ca, krvni volumen i druge fizioloke promjene.7 Tart je otkrio da su primatelji os
jetili njegovu bol, ali ne na svjesnoj razini. Njihova empatija odraavala se fizi
oloki, kao smanjeni krvni volumen ili ubrzano kucanje srca, ali ne i svjesno. Kad
a su sudionike pitali kada je Tart doivio elektrook, nisu znali nita rei.8
Tart je dokazao jo neto zanimljivo: kada su dva sudionika hipnotizirali jedan drug
oga, imali su intenzivne zajednike haluci-7. ZAJEDNIKI SNOVI
nacije. Ti su ispitanici uspostavili uzajamnu vanosjetilnu komunikaciju, tako da
su znali to misli i osjea druga osoba.9
Polako su Braudove 'bijele vrane' prevladale i poele podrivati njegov akademski r
ad. Braudov sustav uvjerenja poeo se malim, opreznim koracima odmicati od njegovi
h prvotnih predodbi - u kojima su prevladavale jednostavne uzrono-posljedine jednadb
e kemije mozga - prema kompleksnijim predodbama o svijesti. Njegovi vlastiti prob
ni pokusi bili su izvanredno dramatini i uvjerili su ga da se u mozgu dogaa neto bi
tno sloenije od reakcije kemijskih spojeva - ako se to uope dogaalo u mozgu.
Zanimanje za promijenjena stanja svijesti i fizioloke uinke oputanja udaljilo je Br
auda od njegovih behavioristikih teorija.

Mitchell je primao odreena sredstva od ustanove Mind Science Foundation posveene i

straivanju svijesti. Dogodilo se da je Fon-dacija ba tada namjeravala preseliti u
San Antonio, te je trebala jo jednog iskusnog znanstvenika. Taj posao, sa slobodo
m koju je pruao u vezi eksperimentiranja s prirodom svijesti, bio je upravo ono to je Braud trai
o.
Svijet istraivanja svijesti bio je malen. lan Fondacije bio je i Helmut Schmidt, t
ako da se Braud uskoro susreo sa njim i njegovim REG strojevima. Tada se u njemu
rodilo pitanje dokle see utjecaj ovjekove svijesti. Naposljetku, ljudi su, kao i
REG strojevi, sustavi koji su vrlo prijemivi za promjene. Ti dinamiki sustavi su u
neprestanom procesu promjene i posve je mogue da su na nekoj razini, kvantnoj il
i nekvantnoj, prijemivi i za psihokinetike utjecaje.
Odatle je Braudu nedostajao jo samo mali korak do sljedee zamisli: ako ljudi uz po
mo usredotoene panje mogu utjecati na vlastito tijelo, najvjerojatnije mogu ostvari
ti jednak uinak i kod drugih. Ako moemo stvoriti red u neivim predmetima kao to su R
EG strojevi, moda takoer moemo uspostaviti red u drugim ivim tvarima. Te su zamisli
dovele do modela svijesti koja nije ograniena ak ni tijelom, nego je eterina prisut
nost koja moe prelaziti u druga tijela i ive tvari, te utjecati na njih kao da su
njena vlastita.
Braud je potom obavio niz pokusa kako bi istraio koliki je stvarni utjecaj pojedi
neve namjere na druge ive tvari. Ta istraivanja bilo je teko osmisliti. Kod mnogih iv
ih sustava potekou predstavlja njihova iznimna dinamika; sadre toliko varijabli da
je teko izmjeriti promjenu. Braud je zato zapoeo s jednostavnim ivotinjama i polako
prelazio na evolucijski sloenije organizme. Tra-7. ZAJEDNIKI SNOVI
io je jednostavne bioloke sustave koji imaju neku lako mjerljivu sposobnost promje
ne. Za svojih istraivanja sluajno je naiao na sjajnog kandidata. Otkrio je da mala
riba-no (Gymnotus carapo) odailje slab elektrini signal kojeg najvjerojatnije koris
ti za navigaciju. Uz pomo elektrinog signala mogla bi tono izraunati svoj smjer. Za
akvarij privrene elektrode registrirale su elektrinu aktivnost ribljih emisija, a na
zaslonu osciloskopa ispisivale su se trenutane povratne informacije za ovjeka koj
i je svojom voljom pokuavao utjecati na ribu. Postavljalo se pitanje moe li ovjek p
romijeniti smjer plivanja ribe.
Mongolski skoimii takoer su bili dobri kandidati jer vole trati u aktivnosnim krugov
ima. Braud je, naime, mogao izmjeriti vrijeme koje je skoimi trebao za jedan krug,
a potom je promatrao moe li ga ovjekova namjera ubrzati.
Braud je elio testirati uinke namjere na ljudske stanice, za to bi bile idealne sta
nice imunog sustava; moe li neki posrednik izvana utjecati na imunoloki sustav - r
azmiljao je - to bi otvorilo izvanredne mogunosti lijeenja. Meutim, to je daleko nad
ilazilo mogunosti njegova laboratorija. Imunoloki sustav je do mjere komple-ksan da bi kod ist
raivanja ljudske namjere bilo gotovo nemogue izmjeriti to se promijenilo i tko je o
dgovoran za promjene.
Mnogo bolji kandidat bila su crvena krvna zrnca. Ako crvena krvna zrnca stavimo
u otopinu s jednakim salinitetom kao to ga ima plazma, njihove membrane ostaju ci
jele te preive jo dugo vremena. Meutim, dodamo li u otopinu previe soli, ili pak pre
malo soli, membrane krvnih stanica oslabe i naposljetku prsnu, nakon ega se hemog
lobin razlije u otopinu to zovemo hemoliza. Brzina hemolize esto se regulira mijenja
njem koliine soli u otopini.
Kako kod hemolize otopina postaje prozirnija, brzinu tog procesa moemo mjeriti i

spektrofotometrom, mjeraem koliine svjetlosti koja prodire kroz otopinu. Postoji j

o jedan sustav kojega nije bilo teko mjeriti. Braud je skupio nekoliko dobrovoljac
a i postavio ih u udaljenu sobu kako bi provjerio mogu li iskljuivo eljom zatititi
od raspadanja crvene krvne stanice u epruveti; trebali su usporiti njihovu hemol
izu koju je prije toga pokrenula fatalna koliina soli.
Sva provedena istraivanja bila su uspjena.10 Braudovi dobrovoljci mogli su u stati
stiki znaajnoj mjeri promijeniti smjer riba, pospjeiti brzinu skoimia ili zatititi lju
dska crvena krvna zrnca.
Braud je sada bio spreman za poetak eksperimentiranja s ljudima, 7. ZAJEDNIKI SNOV
I
meutim, trebao je neku metodu za izoliranje fizikih uinaka. Savrena naprava za to je - kao to je poznato svakom detektivu - ureaj koji mjeri elektr
odermalnu aktivnost ili EDA. Detektor lai prepoznaje svako poveanje elektrine provo
dnosti koe koje nastaje zbog poveane aktivnosti lijezda znojnica, kojima pak upravl
ja simpati-

ko ivevlje. Kao to lijenik uz pomo EKG-a ili elektrokardiogra-ma mjeri elektrinu aktiv
ost srca, a aktivnost mozga EEG-om ili elektroencefalogramom, tako i detektor lai
prepoznaje poveanu elektrodermalnu aktivnost ili EDA. Via elektrodermalna aktivno
st pokazuje da je simpatiko ivani sustav, koji upravlja emocional-nim stanjima, pre
napet. To je znak povienih stanja kao to su stres, promjene raspoloenja i osjeaja to
se obino javlja kada ovjek lae. Ti obrambeni mehanizmi, koji se nazivaju borba ili b
ijeg
(fight or flight), nastaju i postaju izraeniji kada smo izloeni opa-snosti ili smo
uznemireni: srce nam pone bre kucati, zjenice se proire, koa se jae znoji, krv se po
vue iz udova i navre na najpo-trebnija mjesta u tijelu. Uz pomo tih uinaka moemo mje
riti nes-vjesne reakcije pri kojima simpatiko ivevlje doe u stanje stresa, ak i prije
no to ispitanik to osvijesti. S druge strane, niske razine elektrodermalne aktiv
nosti ukazuju na mali stres i stanje smirenosti, koje je, dakako, svojstveno ovje
ku koji govori istinu.
Braud je svoje eksperimente na ljudima zapoeo s istraivanjima
uinka gledanja koja su postala njegov zatitni znak. Istraivaima prirode svijesti ta je
pojava, na temelju koje moemo ocijeniti uspjenost vanosjetilne projekcije, posebno pri srcu jer je pokus donekle jednostavan.
Kod slanja misli potrebno je potovati brojne varijable koje odreuju slae li se prim
ateljev odziv s mislima poiljatelja. Ako pak primatelja netko gleda, on to ili os
jea ili ne osjea. Subjektivni osjeaji u tom primjeru reducirani su na najjednostavn
iji binarni viestruki izbor, kao kod REG stroja.
Braud je gledanje maksimalno usavrio. Ispitanike je postavio u odvojeni prostor gdj
e su bili spojeni na dlanske elektrode od sre-brnog oksida, pojaiva otpora koe i rau
nalo. Od opreme je u prostoru bio jo samo Hitachijev Camcorder VM-2250 u boji za
kojega ispitanici nisu znali. Ta malena pijunska kamera bila je povezana s 19-innim
Sonyjevim Trinitronom koji je bio postavljen u drugoj sobi, udaljenoj dva hodnik
a i etirima vratima. Na taj nain je gledatelj mogao mirno gledati ispitanika bez m
ogunosti bilo kakvog osjetilnog doaptavanja.

7. ZAJEDNIKI SNOVI

Gledateljevim uputama upravljala je ista sluajnost, generirana matematikim izraunom

po sluajnom algoritmu raunala. Kada su upute tako nalagale, gledatelj se pozorno z
agledao u ispitanika na zaslonu i pokuao pridobiti njegovu, odnosno njezinu panju.
Za to vrijeme je promatrani u drugom prostoru oputeno sjedio u naslonjau; bilo bi
mu reeno da ne razmilja o tome kada e ga gledati, ve da misli na bilo to drugo.
Braud je taj pokus proveo esnaest puta. U veini sluajeva promatrani su za vrijeme g
ledanja pokazali statistiki znaajno veu elektrodermalnu aktivnost od oekivane, tj. u
pedeset i devet posto sluajeva naprama oekivanih pedeset posto, iako toga nisu bi
li svjesni. S drugom skupinom sudionika Braud je pokuao neto drugo. Ovoga im je pu
ta rekao da se prije pokusa najprije upoznaju.
Obavili su vie vjebi kod kojih su zurili jedan drugome u oi i paljivo gledali partnera dok je govorio.
To je trebalo smanjiti nelagodu ispitanika zbog injenice da ih netko gleda, i uje
dno pripomoi da jedan drugoga upoznaju. Ta skupina je u pokusu dobila suprotne re
zultate od prijanje: najsmireniji su bili ba tada kada ih se promatralo. Slino kao
kod stockholmskog sindroma (psiholokom stanju kod zatvorenika koji zavole svoje t
amniare), promatranima je postalo drago da ih netko gleda. U odreenom smislu, razvili su ovisnost, premda na daljinu, i alili se kada ih nitko nije
gledao.11
Ove posljednje studije jo su vie uvjerile Brauda da ovjek posjeduje sposobnost da p
renosi pozornost na daljinu i odgovara na nju, ak i ako toga nije svjestan.12 Kao
ni ljudi koji su primali Tartove elektrookove, ni Braudovi ljudi koje se promatr
alo uope nisu bili svjesni da ih netko gleda. Svjesnost se odvijala iskljuivo na d
uboko subliminalnoj razini.
To istraivanje navelo je Brauda na razmiljanje o jo jednom vanom initelju - nudi. Zani
malo ga je u kolikoj mjeri nuda odreuje veliinu uinka. Braudu je sada bilo jasno da o
vjekova namjera moe djelovati na sluaj nosne sustave i sustave s visokim potencija
lom za utjecanje. Meutim, je li uinak vei ukoliko sustav treba promjenu? Ako je mog
ue umiriti drugu osobu, razmiljao je, bi li moda uinak bio jo vei u sluaju osobe koja
reba smirenje, na primjer, kod vrlo ivanih ljudi? Drugi rijeima, da li potreba omog
uava nekome da ima vei pristup uincima iz Polja? Imaju li 7. ZAJEDNIKI SNOVI
osobe koje su u biolokom smislu bolje organizirane bolji pristup do tih informaci
ja, te da li ih uspjenije prenose drugima?
Tu je teoriju Braud provjerio 1983. godine kada je proveo niz istraivanja u surad
nji s antropologinjom Marilyn Schlitz, istrai-vaicom svijesti koja je suraivala i s
Helmutom Schmidtom. Braud i Schlitz izabrali su dvije skupine: u prvoj su bili
vrlo ivani ljudi s visokom razinom aktivnosti simpatikog ivanog sustava, a u drugoj s
u bile smirenije osobe. Braud i Schlitz pokuali su umiriti lanove obiju skupina, p
ri emu su upotrijebili slian protokol kao kod pokusa gledanja. Uspjenost je i ovdje m
jerio poligraf koji je zapisivao elektrodermalnu aktivnost kod ispitanika.
Dobrovoljci su tada obavili jo jedan pokus pri kojemu su se po-kuali umiriti uz po
mo standardnih tehnika za oputanje.
Po zavretku istraivanja Braud i Schlitz otkrili su ogromnu razliku izmeu rezultata
dviju skupina.13 Kao to su i oekivali, uinak je bio mnogo vei u skupini koja je imal
a potrebu za smirenjem. U
stvari, to je bilo Braudovo istraivanje s najveim uinkom do tada.
U smirenoj skupini nisu bile primjetne gotovo nikakve promjene; njihov uinak se m

inimalno razlikovao od sluajnog.

Najneobinije od svega bilo je to da je uinak na uznemirenu skupinu onih koji su ih
trebali smiriti bio tek malo manji od uinka koji su ivani ljudi postizali sami, uz
pomo tehnika oputanja.
Statistiki je to znailo da drugi mogu na nas imati gotovo jednak uinak 'svijest-tij
elo' kao to ga imamo sami na sebe. Dopustimo li nekome drugome da nam izrazi svoj
u dobru namjeru, to je gotovo isto tako dobro kao da sami upotrijebimo metodu bi
ofeedbacka na sebi.
Braud je proveo jo jedno slino istraivanje koje je pokazalo da takoer moemo pomoi drug
ome da usredotoi svoju pozornost pri utjecanju na nas na daljinu. I u tom su prim
jeru uinci bili najvei kod ispitanika koji su bili najodsutniji duhom.14
Metaanaliza je znanstvena metoda kod koje se udruuju podaci velikog broja esto nes
kladnih pojedinanih istraivanja kako bi se ocijenili istinitost i znaaj promatranog
uinka. Tom metodom udruujemo pojedinana istraivanja, ija valjanost je zbog njihovog
malog opsega upitna, u jedan golemi eksperiment. Iako kod usporeivanja istraivanja
razliitih oblika i veliina zaista postoje odreeni problemi, na taj nain dobivamo pr
edodbu o tome je li prouavani uinak velik ili malen. Schlitz i Braud proveli su 7.
ZAJEDNIKI SNOVI
metaanalizu svih provedenih istraivanja koje su mogli pronai o djelovanju namjere
na druge ive organizme. Istraivanja iz cijelog svijeta pokazala su da ovjekova namj
era moe utjecati na bakterije i kvasac, biljke, mrave, pilie, mieve i takore, make i
pse, ljudske stanine pripravke i aktivnost enzima. Istraivanja na ljudima pokazala
su da jedna skupina ispitanika moe utjecati na pokrete oiju, grubu motoriku, disa
nje, pa ak i modane ritmove druge skupine.
Uinci su bili mali, no konzistentni i postigli su ih obini ljudi koji su u tim eks
perimentima prvi puta bili na provjeri imaju li takvu sposobnost.
Metaanaliza Schlitz i Brauda pokazala je da su istraivanja bila 37-postotno uspjen
a naprama oekivanom rezultatu od 5-postotne uspjenosti.15 Samo istraivanja elektrod
ermalne aktivnosti bila su 47-postotno uspjena s obzirom na 5-postotnu sluajnosnu
uspjenost.16
Ti rezultati dali su Braudu nekoliko vanih indicija u vezi prirode utjecaja na da
ljinu. Pokazalo se da obian ovjek moe utjecati na druge ive organizme na mnogim razi
nama: na njihovu miinu aktivnost, motoriku, stanine promjene, aktivnost ivanog sustav
a.
Sva ta istraivanja otkrila su jo jednu neobinu mogunost: utjecaj se poveava ovisno o
vanosti koju ima za onoga koji utjee, odnosno ovisno o tome koliko je onome koji u
tjee stalo do onoga na koga utjee. Najmanje su uinke otkrili kod istraivanja s ribam
a, vei su postignuti kod pokusa s draesnim skoimiima, jo vei kod ljudskih stanica, a n
ajvei kod eksperimenata u kojima su ljudi utjecali na druge ljude. Meutim, najvei ui
nak od svih bio je kada su ga oni na koje se utjecalo zaista trebali. Oni koji s
u neto trebali, smirenje ili usredotoenu pozornost, bili su prijemiviji na utjecaje
od ostalih. Jo neobinije bilo je otkrie da je utjecaj na druge statistiki tek nezna
tno slabiji od utjecaja na samoga sebe.
Braud je u nekoliko sluajeva ak bio svjedok telepatskog prijenosa. Na poetku jednog
pokusa jedna je osoba koja je vrila utjecaj usput spomenula da je elektrodermaln
i zapis osobe na koju se utjecalo tako lijepo ureen da ga podsjea na njemaku tehnopop skupinu Kraftwerk. Kada se Braud po zavretku pokusa vratio u sobu primateljic
i, prvo to mu je rekla bilo je da je na poetku pokusa, ni sama ne zna zato, stalno

mislila na pop skupinu Kraftwerk. U Braudovom radu takve asocijacije uskoro vie n
isu bile iznimka, nego su postale normalne.17

7. ZAJEDNIKI SNOVI
Svi istraivai svijesti postavljali su si isto pitanje: zato neki ljudi imaju veu spo
sobnost utjecanja od drugih, i zato su neka stanja primjerenija za utjecanje od d
rugih stanja? To je bilo poput tajnog labirinta u kojem se neki ljudi bolje snal
aze od drugih. Jahn i Dunne otkrili su da najsnanije psihokinetike uinke proizvode
arhetipske i mitske slike koje oslobaaju nesvjesno u ovjeku. U vrlo uspjenim telepatskim istraivanjima centra Maimonides, sudionici su za vrijeme testiranj
a spavali i sanjali. Braudovi pokusi s hipnozom takoer su, ve pri uvodnim testiran
jima, bili vrlo uspjeni. Kako u Tartovim, tako je i u njegovim vlastitim istraivan
jima gledanja na daljinu komunikacija tekla na podsvjesnoj razini, bez da je je
primatelj bio svjestan.
Braud je na sve naine pokuavao pronai zajedniku nit svih tih pokusa. Izdvojio je nek
oliko initelja koji su obino osiguravali bolji uspjeh: razliite tehnike oputanja (me
ditacija, biofeedback i slino), smanjen osjetilni input ili smanjena fizika aktivn
ost, snovi, kao i druga unutarnja stanja i osjeaji, djelovanje desne polovice moz
ga.
Braud i drugi istraivai otkrili su takozvani uinak ovaca i koza pri kojem je uinak isp
itanika vei ako u uinak vjeruju, odnosno ispod prosjeka ukoliko u njega ne vjeruju
. U oba sluaja, kao kod REG stroja, utjeu na rezultate, ak i ako je kod koza uinak neg
ativan.
Jo jedan vaan initelj je drukiji pogled na svijet. Bilo je vjerojatnije da e uspjeni b
iti ljudi koji sebe nisu doivljavali kao odvojene od svijeta, i koji ljude i stva
ri nisu vidjeli kao izolirane i djeljive, nego su gajili uvjerenje da su svi lju
di i sve stvari povezani kontinuum meuzavisnosti, te da je komunikacija mogua i na
druge, neuobiajene naine.18
Kada bi se lijeva polutka mozga umirila, a prevladavala bi desna polutka, obini l
judi mogli su dobiti pristup takvim informacijama.
Braud je itao Vede, staroindijske svete spise u kojima se opisuju sidhiji ili nat
prirodne sposobnosti koje je mogue postii u dubokoj meditaciji. U najviem stanju me
ditant doivljava neku vrstu sve-znanja i ima osjeaj da vidi sve u istom trenutku.
Subjekt tada ulazi u stanje jedinstva s objektom na kojega se usredotouje, te pos
taje sposoban i za vidljive psihokinetike uinke, kao to su levitacija ili pomicanje
predmeta na daljinu.19 U gotovo svim primjerima primatelji su bili odvojeni od
osjetilnog bombardiranja svakodnevice, i istovremeno povezni s dubokim izvorom b
udne prijemljivosti.

7. ZAJEDNIKI SNOVI
Je li mogue da je takva komunikacija istovjetna svakom drugog, obinom obliku komun
ikacije, samo to ju zbog uma svakodnevnog ivota ne ujemo? Kad bismo bili u mogunosti
ostvariti stanje osjetilne deprivacije, razmiljao je Braud, ovjekov bi um najvjero
jatnije lake prepoznao suptilne uinke koji se u stanju uobiajene
brbljavosti mozga ne mogu prepoznati. Bi li se percepcija poveala kada bismo joj od
uzeli uobiajene poticaje? Bismo li na taj nain dobili pristup Polju?

Ovu teoriju zagovarao je Maharishi Mahesh Yogi, zaetnik transcendentalne meditaci

je. Nekoliko istraivanja o uinku ove tehnike na mozak, provedenih u Laboratoriju za
neurokibernetiku moskov-skog Instituta za istraivanja mozga, potvrdilo je poveanu
aktivnost u podrujima modane kore, kao i poveanje u funkcionalnom odnosu izmeu lije
ve i desne modane polutke. Istraivanja ukazuju na to da meditacija neto ire otvara v
rata ovjekove percepcije.20
Braud je uo za ganzfeld (na njemakom to znai cjelovito polje), metodu eliminacije osj
etilnog inputa, te je zapoeo s istraivanjima vanosjetilne percepcije na temelju klasinog ganzfeld protokola. Njegovi d
obrovoljci sjeli bi u udoban naslonja u zvuno izoliranoj sobi s blagim osvjetljenj
em. Na oi bi im stavili polukugle sline prepolovljenim lopticama za stolni tenis,
a na ui slualice iz kojih je dopirala neprekidna i tiha statina glazba. Braud je sv
ojim dobrovoljcima rekao da dvadeset minuta govore o svim dojmovima koji im padn
u na pamet.
Od te toke pa na dalje istraivanje se odvijalo prema uobiajenom protokolu za telepa
tske pokuse. Braudova slutnja pokazala se ispravnom: ganzfeld pokusi bili uspjeni
ji od svih drugih.
Kada su Braudove vlastite studije udruili s dvadeset i sedam drugih, dvadeset i t
ri istraivanja, odnosno osamdeset i dva posto, imalo je rezultate vie od sluajnih.
Veliina medijanskog uinka bila je 0,32, to je vrlo blizu veliini uinka kod PEAR-ovih
REG
istraivanja.21
Znaajni pomaci u miljenju esto su se pojavljivali u zanimljivim sinkronicitetima. C
harles Honorton s Klinike Maimonides u Brooklvnu i Adrian Parker, psiholog sa Sv
euilita u Edinburghu, postavljali su si ista pitanja kao i Braud, pa su i oni poeli
upotrebljavati ganzfeld kao sredstvo za istraivanje ljudske svijesti. Zdruena met
aanaliza svih ganzfeld pokusa dala je rezultat vjerojatnosti od jedan naprema de
set milijardi da se radilo tek o sluajnosti.22

7. ZAJEDNIKI SNOVI
Braud je i sam nekoliko puta imao slutnje dok je ganzfeld izvodio na sebi. Jedne
veeri, dok je sjedio na podu u dnevnoj sobi svog stana u Houstonu, opremljen pol
ovinim stolnoteniskim lopticama i slualicama, iznenada je imao vrlo intenzivnu i j
asnu viziju moto-cikla, svijetlih farova i mokrih ulica.
Nedugo nakon to je zavrio pokus kui se vratila njegova supruga. Ispriala mu je da se
ba kada je imao viziju gotovo sudarila s motociklom. Zaslijepili su je bljetei far
ovi a cesta je bila mokra od kie.23
Razmiljanje o vanosti njegova rada dovelo je Brauda do uznemirujue spoznaje. Ukolik
o vlastitom namjerom moemo utjecati na to da se ljudima dogode pozitivne stvari,
vjerojatno moemo prouzroiti i one loe.24 Postoje brojne prie o magijskim utjecajima,
a obzirom na rezultate eksperimenata bilo je potpuno logino da djelovati mogu i
loe namjere. Moe li se ovjek zatititi od njih?
Nekoliko uvodnih istraivanja umirilo je Brauda. Jedno od njih je, naime, pokazalo
da ovjek moe blokirati, odnosno sprijeiti neeljene utjecaje.25 To omoguavaju razliite
psiholoke zatite; moemo vizualizirati sigurnosni ili zatitni oklop, ogradu ili zavjes
u kako bismo sprijeili prodor vanjskog utjecaja.26 U tom je pokusu sudionicima ree
no da se pokuaju zatititi od utjecaja dvaju eksperimentatora koji su nastojali pod
ii njihovu razinu elektrodermalne aktivnosti. Sudionici koji su utjecali ponaali s

u se jednako i kod druge skupine ispitanika koji, za razliku od prve, nisu bloki
rali utjecanje na daljinu, te nisu znali tko blokira njihov utjecaj, a tko ne.
Pokus je otkrio da je kod zatiene skupine bilo mnogo manje fizikih uinaka nego kod one u kojoj su se sudionici posve prepustili utjecaju.27
Sva rana istraivanja vanosjetilne percepcije stvorila su model mentalnog radija k
od kojeg jedan subjekt odailje svoje misli drugome. Meutim, Braud je sada bio uvje
ren da je istina mnogo sloenija.
Izgledalo je da umne i fizike strukture poiljateljeve svijesti imaju ureujui uinak na
manje organiziranog primatelja. Druga mogunost je bila da je sve skupa cijelo vrijeme dostupno, u nekoj vrsti polja kao to j
e polje nulte toke, s kojim se je, prema potrebi, mo-gue povezati i upotrijebiti g
a. To je bilo gledite Davida Bohma koji je postulirao da su sve informacije prisu
tne u nekom nevidljivom podruju, odnosno vioj stvarnosti (implicitnom redu), a akt
ivne 7. ZAJEDNIKI SNOVI
informacije mogu se prizvati, kao kakva vatrogasna jedinica, kada je to potrebno
i vano.28 Braud je pretpostavljao da se pravi odgovor najvjerojatnije krije u ko
mbinaciji zadnjih dviju zamisli: polja svih informacija te ovjekove sposobnosti d
a osigura informacije radi stvaranja veeg reda u drugim ljudima i tvarima. Kod uo
biajene percepcije sposobnost dendritnih mrea u mozgu da primaju informacije iz po
lja nulte toke strogo je ograniena, kao to je pokazao Pribram. Tada smo ugoeni samo
na ogranien opseg frekvencija.
Meutim, bilo koje stanje promijenjene svijesti, kao to su meditacija, oputanje, gan
zfeld i snovi, olabavljuju ta ogranienja. Teoretiar sustava Ervin Laszlo usporedio
je ovjeka u takvom stanju s radijem iji frekvencijski pojas se iri.29 Receptivna pod
ruja u naem mozgu primaju vei broj valnih duljina u Polju nulte toke.
Naa sposobnost primanja signala poveava se i pri dubokoj meusobnoj povezanosti koju je prouavao Braud. Kada dvije osobe
olabave svoje frekvencijske pojaseve i pokuaju uspostaviti neki oblik duboke poveza
nosti, njihovi modani uzorci postaju vrlo sinkronizirani.
Istraivanja slina Braudovim provedena su i u Meksiku; po dva dobrovoljca u odvojen
im sobama bili su zamoljeni da pokuaju osjetiti nazonost jedan drugoga. Mjerenjem
uz pomo EEG-a ispostavilo se da se modani valovi oba sudionika poinju sinkronizirat
i.
Istovremeno se sinkronizirala i elektrina aktivnost u obje modane polutke oba sudi
onika, to se obino dogaa samo kod meditacije.
Nadalje, utjecaj na onog drugog imao je sudionik s kohezivnijim uzorcima modanih
valova. Najureeniji modani uzorak uvijek bi prevladao.30
U tom sluaju uspostavlja se neka vrsta koherentne domene, kao kod molekula vode. Uo
biajena granica odvojenosti biva prijeena. Mozak svakog pojedinca u paru vie nije t
oliko ugoen na vlastite, odvojene informacije, te postaje prijemljiviji za inform
acije drugog. Posljedica je da informacije nekog drugog primaju iz Polja nulte t
oke kao da su njihove vlastite.
Budui da ivim sustavima upravlja kvantna mehanika, svi nai tjelesni procesi ravnaju
se po naelima kvantne neodreenosti i vjerojatnosti. Ljudi su pokretni REG strojev
i. U svakom trenutku naeg ivota moe se utjecati na bilo koji od mikroskopskih proce

sa koji tvore nae umno i tjelesno postojanje i potaknuti ga da krene po jednom od

mnogih putova. Kod Braudovih istraivanja kod kojih 7. ZAJEDNIKI SNOVI
su dvije osobe imale sinkronizirani frekvencijski pojas, promatra s veim stupnjem
koherencije, odnosno reda, utjecao je na vjeroja-tnosne procese slabije organizi
ranog primatelja. Ureeniji pojedinci u Braudovim parovima utjecali su na odreena k
vantna stanja kod partnera s manjom ureenou, te ih gurali prema veem stupnju reda.

Laszlo smatra da teorija o proirenom frekvencijskom pojasu moe objasniti brojne, vrl
o detaljne izvjetaje o ljudima koji su proli kroz regresoterapiju, ili pak tvrde d
a se sjeaju prijanjih ivota, to je pojava koja se najea javlja kod male djece.31 EEG i
traivanja provedena na djeci ispod pet godina starosti pokazala su da su njihovi
mozgovi neprestano u alfa stanju - stanju promijenjene svijesti kod odraslih - a
ne u beta stanju uobiajene, zrele svijesti. Djeca su otvorena za mnogo vie inform
acija iz Polja od prosjenog odraslog ovjeka. U stvari, dijete je u kontinuiranom s
tanju halucinacije. Kada malo dijete tvrdi da se sjea prolog ivota, moe biti da ne r
azlikuje vlastita iskustva od iskustava nekog drugog koja su pohranjena u Polju
nulte toke. Neka zajednika osobina, recimo mana ili poseban dar, moe stvoriti asoci
jaciju, nakon ega dijete primi tu informaciju kao da je ona njegovo vlastito sjeanj
e iz prolog ivota. Ne radi se o reinkarnaciji nego o tek sluajnom usklaivanju s radij
skom postajom nekoga drugog, koje se dogodilo djetetu sposobnom da prima veliki
broj postaja.32
Model koji je proiziao iz Braudovih istraivanja model je svemira koji je do odreene
mjere pod naom kontrolom. Nae elje i namjere kreiraju nau stvarnost. Moemo ih korist
iti na nain da ivimo sretniji ivot, da blokiramo negativne utjecaje, da se okruimo z
atitnom ogradom dobrohotnosti. Pazi to eli, mislio je Braud.
Svaki ovjek ima sposobnost ostvariti vlastite elje.
Braud je na sebi svojstven, tih i neupadljiv nain zapoeo s provjerom ove ideje, te
je primjenom namjera pokuavao postii odreene rezultate. Otkrio je da stvar djeluje
samo onda kada elju izraava njeno, bez prevelikog htijenja ili nastojanja. Neto slin
o kao kada pokuavate zaspati: to se vie trudite, to vie sprjeavate san. Braud je uvid
io da ljudi djeluju na dvije, oito nerazdruive ravni: u strogom, motiviranom nasto
janju vanjskog svijeta, te u oputenom, pasivnom i prijemljivom svijetu Polja. S vremenom, kada su Braudovi oekivan
i rezultati postali ei od oekivanih, sluajnih rezultata, postao je poznat kao dobar os
tvariva elja.33

7. ZAJEDNIKI SNOVI
Braudovom radu dodatnu je teinu dala injenica koju su poeli spoznavati i brojni dru
gi znanstvenici. Nae prirodno stanje bivanja je odnos ili tango: stanje neprestan
og utjecanja jednih na druge.
Kao to subatomske estice od kojih smo sastavljeni ne mogu biti odvojene od prostor
a i estica oko sebe, tako i iva bia ne mogu biti izolirana jedno od drugoga. ivi sus
tav vee koherencije moe stvarati ili obnavljati koherenciju u neureenom, sluajnosnom
ili kaotinom sustavu te izmjenjivati informacije s njim. Prirodno stanje ivoga sv
ijeta je red - korak ka veoj koherenciji. Negativna entropija je oito sila monija o
d entropije. Promatranjem i usmjerenom namjerom moemo u svijet proiriti neku vrstu
suprazraenja.
Taj tango ukljuuje kako nae misli tako i tjelesne procese. Nae snove, kao i trenutk
e nae budnosti, moemo dijeliti meusobno i sa svakime tko je ikad ivio. Izmeu nas i Po
lja odvija se neprestani dijalog u kojem Polje obogaujemo i istovremeno uzimamo o

d njega. Mnoga najvea postignua ovjeanstva moda su nastala na nain da su pojedinci u t

renutku nadahnua iznenada dobili pristup zajednikoj zbirci informacija - kolektivnim
dosezima u Polju nulte toke.
Ono to nazivamo genijalnost moda predstavlja samo veu sposobnost pristupa Polju nulte
toke. U tom smislu naa inteligencija, kreativnost i domiljatost nisu zakljuani u nai
m mozgovima nego postoje u interakciji s Poljem.34
Temeljno pitanje koje proizlazi iz Braudova rada tie se ovjekove individualnosti.
Gdje je svretak svakoga od nas, a gdje poetak?
Ako je svaki ishod, odnosno svaki dogaaj u stvari odnos, i ako su misli zajedniki
proces, tada trebamo jaku zajednicu dobre namjere kako bismo mogli dobro funkcio
nirati u svijetu. Brojna druga istraivanja dokazala su da je snana ukljuenost u zajednicu jedan od najvanijih pokazatelj
a ovjekova zdravlja.35
Najzanimljiviji primjer za to je gradi Roseto u Pennsylvaniji u kojem su ivjeli is
kljuivo doseljenici iz istog podruja u Italiji. Zajedno s ljudima, u cijelosti je
preseljena i njihova kultura. Mjetani su dijelili vrlo kohezivan osjeaj zajednitva;
premda su bogati ivjeli zajedno sa siromanima, svi su imali tako jak osjeaj uzajam
ne povezanosti da je ljubomora bila svedena na minimum. Roseto je tada imao sjaj
nu zdravstvenu statistiku. Premda je u zajednici postojalo mnogo initelja visokog
rizika (puenje, ekonomski stres, masna 7. ZAJEDNIKI SNOVI
hrana), u Rosetu je uestalost sranih udara bila vie nego upola manja nego u susjedn
im gradovima.
Generaciju kasnije kohezivnost grada se raspala: mladi nisu nastavili osjeaj zaje
dnitva i uskoro je Roseto poeo podsjeati na tipini ameriki grad koji je samo zajednic
a izoliranih pojedinaca, a uestalost sranih udara brzo se popela na razinu susjedn
ih podruja.36 Tih nekoliko dragocjenih godina Roseto je bio koherentan.
Braud je dokazao da ljudi prelaze preko individualnih granica.
Meutim, jo nije znao koliko daleko moemo putovati.

OSMO POGLAVLJE
Produeni vid

8. PRODUENI VID
U PODRUMU FAKULTETA za fiziku na Stanfordskom sveuilitu hvatali su i mjerili najma
nja podrhtavanja najsitnijih fragmenata na svijetu. Naprava za mjerenje gibanja
subatomskih estica najvie je podsjeala na veliki runi mikser. Magnetometar je bio pr
ivren na izlazni ureaj ija frekvencija je bila mjerilo za promjene magnetskog polja.
Neznatno oscilirajui s dosadnom je tonou ucrtavao svoju sinusoidnu krivulju koja se
polagano valjala na mili-metarskom papiru za ispisivanje grafova. Za neuvjebano o
ko, kvarkovi su bili statini: na grafikonu se nije vidjela nikakva promjena.

ovjek koji nije fiziar mogao bi zakljuiti da je ta naprava nekakvo sofisticirano nj

ihalo.
Student fizike na Stanfordu po imenu Arthur Hebard za svoj post-doktorski studij
ski predmet izabrao je supravodiki diferen-cijalni magnetometar; Sveuilite mu je od
obrilo sredstva za izradu instrumenta koji je bio neosjetljiv na sve utjecaje os
im na fluks u elektromagnetskom polju kojega prouzrokuju kvarkovi u prolazu.
Meutim, svatko tko se razumio u mjerenje kvarkova znao je da je to kakljiv posao.
Kako bismo mogli sluati infinitezimalni jezik subatomske estice, moramo zaprijeiti
praktiki sav elektromagnetski amor u svemiru. Zbog toga je unutranjost magnetometra
bila obloena brojnim zatitnim slojevima: bakrena zatita, aluminijska obloga, supra
vodiki tit od niobija te ak zatita od |i-kovine - posebne slitine od nikla, eljeza, b
akra i molibdena koja moe tono ograniiti magnetsko polje. Napravu su potom zakopali
u betonsku jamu u podu laboratorija. Supravodiki ureaj za kvantnu interferenciju
ili SQUID (superconducting quantum interference device) na Stanfordu je bio neka
vrsta tajne - mnogi su ga vidjeli, no samo rijetki su razumjeli o emu se radi. N
itko nikada nije objavio njegovu sloenu unutranju grau.
Za Hala Puthoffa magnetometar je predstavljao orue za ra-skrinkavanje arlatana. U
njemu je vidio idealno sredstvo za provje-8. PRODUENI VID
ru da li paranormalne moi doista postoje. Bio je u dovoljnoj mjeri lien predrasuda
da provjeri djeluje li psihokineza, premda u to nije bio uvjeren. Hal je odrast
ao u Ohiju i Floridi, no volio je rei da je iz Missourija, ultimativne drave skept
ika u kojoj vrijedi pokai mi i dokai; elim znati kako stvar djeluje. Znanstvena naela
za njega su predstavljala i utjehu i utoite, najbolji mogui nain za razumijevanje st
varnosti. Brojni zatitni slojevi oko magnetometra bit e ultimativan izazov za Inga
Swanna, ovjeka s paranormalnim sposobnostima koji je tog popodneva trebao aviono
m doputovati iz New Yorka. Swanna je namjeravao iznenaditi s ureajem i zamoliti g
a da promijeni uzorak stroja na kojeg ne moe utjecati nita osim atomske eksplozije
.
Dogodilo se to 1972. godine, godinu dana prije no to je Hal poeo razvijati svoje teorije o Polju nulte toke, dok je jo bio u SRI-u.
Ve je tada, kada jo nije razmiljao o implikacijama kvantnih fluktuacija nulte toke,
Hala zanimala mogunost meusobne povezanosti ivih tvari. Meutim, u to se vrijeme jo ni
je istinski posvetio tom podruju i bio je daleko od razrade teorije. Pomalo se za
bavljao s tahionima - esticama koje putuju bre od svjetlosti. Pitao se mogu li tah
ioni moda objasniti odreena istraivanja koja su pokazala da ivotinje i biljke mogu u
spostaviti neku vrst trenutne komunikacije, ak i kada su udaljene stotinama kilom
etara, odnosno kada ih razdvajaju razliite prepreke. Hal je zapravo elio otkriti m
oe li se kvantnom teorijom opisati ivotne procese. Poput Mitchella i Poppa, i on j
e ve dugo slutio da sve u svemiru na svojoj samoj temeljnoj razini posjeduje kvan
tna svojstva, to bi znailo da meu ivim tvarima moraju postojati nelokalni uinci. Ako
elektroni imaju nelokalne uinke - razmiljao je - to bi moglo govoriti o neem izvanr
ednom u makrosvijetu, a posebice u ivim tvarima - mogunost, neki nain, trenutnog zadobivanja ili primanja informacija.
Za provjeru ove pretpostavke tada je imao na umu tek skromno istraivanje koje je
ukljuivalo alge, i naposljetku je uvjerio Bulla Churcha da uloi deseti tisua dolara
u eksperiment.
Hal je svoj prijedlog poslao Cleveu Backsteru, newyorkom strunjaku za poligrafiju koji je vlastite zabave radi provodio istraivanja na biljkama

kako bi utvrdio hoe li pokazati ikakve osjeaje - u obliku elektrinih signala - na st

andardnom detektoru lai, na isti onaj nain kao to se ljudi odazivaju na stres. Upra
vo ova istraivanja Hala su snano privukla. Backster je palio list biljke i potom m
je-8. PRODUENI VID
rio njezin galvanski odgovor, slino kao to bi mjerio reakciju koe kod ljudi prikljue
nih na detektor lai. Iznenaujue je bilo to to je biljka na poligrafu pokazala jednak
o stresnu reakciju kao i ovjek koji je opekao ruku. Za Hala je bio jo udesniji rezult
at pokusa u kojem je Backster palio list susjedne biljke koja nije bila prikljuen
a na poligraf. Prva biljka, jo uvijek spojena s poligrafom, ponovno je pokazala p
odjednaku bolnu reakciju kao i kada su njezini listovi bili paljeni. To je Halu bi
o znak da je prva biljka primila informaciju preko nekog vanosjetilnog mehanizma
i pokazala empatiju. Pokus je ukazivao na neku vrstu uzajamne povezanosti izmeu i
vih tvari.1
Backsterov uinak djelovao je i izmeu biljaka i ivotinja.
Kada bi morski rai na jednoj lokaciji iznenada uginuo, ta se injenica trenutno odra
zila na biljke na drugoj lokaciji, to je zabiljeio poseban instrument za mjerenje
standardnih psihogalvanskih reakcija (PGR). Backster je takve pokuse izvodio na
udaljenostima veima od sto kilometara, te meu paramecijima, plijesnima i krvnim uzorcima; u svim s
luajevima izmeu ivotinja i biljaka odvijala se neka tajnovita komunikacija.2 Kao u
Ratovima zvijezda gdje je svaka smrt zabiljeena kao poremeaj u Polju.
Halov prijedlog za pokuse s algama stajao na Backsterovom stolu ba onoga dana kad
a je potonjeg posjetio Ingo Swann. Swann, umjetnik koji je bio poznatiji kao nad
areni vidovnjak, sudjelovao je u pokusima vanosjetilne percepcije s Gertrude Sch
meidler, profeso-ricom psihologije s newyorkog City Collega.3 Swann je na brzinu
prelistao Halov prijedlog koji je u njemu probudio dovoljno zanimanja da mu je n
apisao pismo. Trai li zajedniku poveznicu izmeu ivotinja i biljaka, predloio mu je, n
eka pone eksperimentirati s nadnaravnim pojavama. Swann je i sam izveo nekoliko v
antjelesnih pokusa i imao je dobre rezultate. Hal je bio krajnje skeptian, no una
to tome stupio je u vezu s vidovnjakom. Nazvao je Billa Churcha da vidi moe li pro
mijeniti svoja istraivanja i upotrijebiti dio svojih namjenskih sredstava za avio
nsku kartu, kako bi Swann za tjedan dana mogao doi u Kaliforniju.
Swann je bi nizak i debeljukast ovjek ugodnih manira. Kada je stigao, bio je
o smijeno odjeven: nosio je bijeli kaubojski eir, bijelu jaknu i traperice,
ekoj gostujuoj rock-zvijezdi. Hal je bio sve vie uvjeren da samo trati novac
Churcha. Drugi dan po Swannovom dolasku doveo je gosta u podrum zgrade Varian
all.

uprav
nalik n
Billa
H

8. PRODUENI VID
Hal je rukom pokazao na magnetometar i predloio Ingu da pokua promijeniti njegovo
magnetno polje. Objasnio mu je da e svaka promjena biti zabiljeena na izlaznoj tra
ci.
Ingo se ispoetka nekao jer jo nikada nije bio napravio nita slino. Rekao je da e najpr
ije 'vidovnjaki' pogledati u unutranjost mehanizma kako bi dobio bolji osjeaj na ko
ji nain moe utjecati na njega. Kada je to uinio, frekvencija sinusoide iznenada se
udvostruila, to je potrajalo etrdeset i pet sekundi - tono toliko vremena koliko se
Ingo koncentrirao.
Hal ga je zamolio da pokua na stroju zaustaviti promjene u polju koje je pokaziva
la sinusoida.

Ingo je zatvorio oi i koncentrirao se etrdeset i pet sekundi.

Na tono toliko vremena izlazni je ureaj prestao stvarati jednako udaljene valne vr
hove i dolove; grafikon je pokazivao samo jednu dugu ravnu liniju. Kada je Ingo
rekao da vie nije koncentriran, stroj se ponovno vratio na svoju uobiajenu sinusoi
du. Djelovanje stroja mogao je promijeniti, objasnio je, tako da pogleda unutar
njega i usredotoi se na njegove razliite dijelove. Dok je Ingo govorio, stroj je o
pet poeo biljeiti dvostruku frekvenciju i potom dvostruki pad; Ingo je rekao da to
ima veze s tim to se koncentrirao na niobijevu kuglu u unutranjosti ureaja.
Hal ga je zamolio da prestane misliti na stroj, te je nekoliko minuta askao s nji
m o drugim temama. Sinusoida je ponovno preuzela uobiajen tok. Sada se usredotoite
na magnetometar., rekao mu je Hal. Ureaj je poeo divlje ispisivati. Hal mu je rekao
da prestane razmiljati o njemu, i polagana S-krivulja se vratila. Ingo je ukratk
o opisao to je vidio u unutranjosti stroja, a potom je zamolio za odmor budui da je b
io umoran. Sljedea tri sata stroj je ponovno imao svoje pravilne krivulje, monoto
ne i bez promjene.
Nekoliko diplomiranih studenata koji su se tamo okupili smatralo je da je promje
ne prouzroio neki neobian, sluajan elektromagnetski um koji se prikrao u sustav. Po
njima, uzrok je bila samo nevana smetnja. Meutim, kada je Hal ispis pokazao Hebard
u, koji je stroj napravio, on je rekao da je opis posve toan i precizan.
Hal nije znao to bi mislio. inilo se da je izmeu Inga Swanna i magnetometra dolo do
neke vrste nelokalnog uinka. Otiao je kui i o tome napisao suzdran lanak ije je kopije
razdijelio kolegama i zamolio ih za komentar. Pojavu kojoj je svjedoio obino nazi
vaju astralna projekcija ili izvantjelesno iskustvo, ili ak jasnovidnost, no 8. P
RODUENI VID
on se naposljetku odluio za lijep, neutralan izraz bez emocionalnog naboja: gledan
je na daljinu.
Iz Halovog skromnog pokusa nastao je trinaestogodinji projekt na kojem je radio p
aralelno s radom na Polju nulte toke; bio je to projekt koji je trebao odrediti m
ogu li ljudi vidjeti stvari mimo poznatih osjetilnih mehanizama. Hal je uvidio d
a ima posla s ovjekovom sposobnou koja nije toliko daleko od onoga to je primijetio
Backster: radi se o nekoj vrsti trenutane povezanosti s nevienim.
Gledanje na daljinu najvjerojatnije je bilo povezano s predodbom o nekoj vrsti uz
ajamne povezanosti izmeu svih ivih organizama, a koja ga je ve neko vrijeme zaokupl
jala. Mnogo godina kasnije Hala je zaokupilo razmiljanje ima li gledanje na dalji
nu ita zajedniko s Poljem nulte toke, no zasada ga je zanimalo tek postoji li uisti
nu ta pojava i u kojoj je mjeri uinkovita. Ukoliko je Swann u stanju gle dati u u
nutranjost magnetometra, moe li vidjeti i bilo gdje drugdje u svijetu?
Hal je ovim svojim projektom nehotice pokrenuo dotad najvei ameriki pijunski progra
m koji predvia primjenu jasnovidnosti.
Nekoliko tjedana nakon to je razdijelio svoj lanak, na njegovim su se vratima, s i
stim tim lankom u ruci, pojavila dva u plavo odjevena slubenika CIA-e. Rekli su mu
da je Agencija sve zabrinutija zbog brojnih parapsiholokih pokusa koje izvode ru
ski znanstvenici, a financiraju ih Sovjetske sigurnosne slube.4 CIA je iz svojih
izvora saznala da su Rusi uvjereni kako uz pomo vanosjetilne percepcije mogu otkr
iti sve tajne Zapada. ovjek koji moe vidjeti i uti stvari i dogaaje iz drugog vremen
a i prostora upravo je idealan pijun.
Obrambena obavjetajna sluba istovremeno je pustila u opticaj iz vjetaj pod naslovom
Kontrolirano neprijateljsko djelovanje: SSSR

u kojem se predvia da e Sovjeti uz pomo istraivanja parapsiho lokih sposobnosti biti

u stanju otkriti sadraj najpovjerljivijih do kumenata, kretanje trupa i brodova,
lokacije vojnih objekata, te misli generala i pukovnika. Moda e ak moi ubijati ljude
ili obarati zrakoplove na daljinu.5 Mnogi stariji zaposlenici u CIA-i smatrali
su da je krajnje vrijeme da se i u Sjedinjenim Dravama prihvate istra ivanja, no p
roblem je bio u tome to su ih znanstvenici u veini la boratorija praktiki ismijali.
Vanosjetilnu percepciju ili jasnovidnost u amerikoj znanstvenoj zajednici nitko
nije uzimao za ozbiljno. U
CIA-i su strahovali da e Rusi zbog toga zadobiti toliku prednost 8. PRODUENI VID

da ih SAD vie nikad nee moi sustii. Zato su posvuda traili neki manji istraivaki labor
torij van akademske zajednice koji bi bio spreman izvriti neveliko, ogranieno istr
aivanje. SRI i Halov trenutni interes inili su se idealnim za takvo to. Hal je ak do
bio dobru sigurnosnu procjenu jer je u mornarici ve imao iskustva s obavjetajni ra
dom; radio za Nacionalnu sigurnosnu slubu NSA.
Agenti su Hala zamolili da obavi nekoliko jednostavnih pokusa
- nita komplicirano, obino pogaanje predmeta skrivenih u kutiji.
Pokau li se pokusi uspjenima, CIA je bila spremna financirati eksperimentalni prog
ram. Dva mukarca iz Washingtona kasnije su vidjela kako je Swann ispravno opisao
moljca skrivenog u kutiji.
To je na CIA-u ostavilo dovoljno snaan dojam da su za pokusni projekt, koji je tr
ebao trajati osam mjeseci, izdvojili gotovo pedeset tisua dolara.
Hal je pristao na nastavak pokusa s pogaanjem stvari u kutiji.
Vie mjeseci obavljao je eksperimente s Ingom Swannom koji je velikom preciznou opis
ivao predmete skrivene u kutijama, daleko uspjenije no to bi to bilo mogue da je sa
mo pogaaom.
U tom vremenu Halu se pridruio kolega laserski fiziar Russell Targ, jo jedan istraiv
a-pionir na podruju laserske tehnologije, koji je radio za tvrtku Sylvania. Vjeroj
atno nije bila sluajnost da je jo jednog fiziara, koji je istraivao djelovanje svjet
losti na prostor, isto tako zanimala mogunost da ovjekov um moe premoivati velike uda
ljenosti. Targ je kao i Hal bio dobar kandidat za povjerljivi rad u sigurnosnoj
slubi jer je ve prije sudjelovao u sigurnosnim istraivanjima za Sylvaniju. Visok do
bra dva metra i mrav, Russ je na glavi imao busen kovrave kose koja mu je sjedila
na elu; podsjeao je na tamnokosu verziju Arta Gartfunkela nasuprot krupnijem Halu - Paulu Simon
u. Tu je slinost sa slavnim pjevaem zavravala; na Russovom nosu bile su naoale s tam
nim, debelim leama. Targ je vrlo slabo vidio i slubeno je bio slijep. I kada je no
sio naoale, imao je samo dio normalnog vida. Njegov slabi vid moda je bio jedan od
razloga da je jasno vidio slike u svojoj nutrini.
Targa je priroda ljudske svijesti poela zanimati zbog hobija kojim se bavio: bio
je, naime, amaterski maioniar. Kada je na po-zornici izvodio neki maioniarski trik s
predmetom iz gledalita, mnogo puta mu se dogodilo, premda je to u stvari bio sam
o trik, da je usred predstave iznenada uvidio da o tom predmetu zna vie no to mu j
e bilo reeno. Ponekad, kada se pretvarao da pokuava 8. PRODUENI VID
pogoditi gdje
iku predmeta.
o je, dakako,
itanja o tome

se predmet nalazi, u glavi je odjedanput ugledao jasnu mentalnu sl

Svaki puta se pokazalo da je njegova unutranja slika bila ispravna t
povealo njegov ugled kao maioniara, dok je u njemu pokrenulo brojna p
kako je to mogue.

Ingo je predloio da naprave pravu provjeru njegovih moi: eksperiment koji bi bio b
olje odgovarao onome to je CIA eljela postii gledanjem na daljinu. Doao je na zamisa
o da bi zemljopisne koordinate mogli upotrijebiti kao brz, ist i neemotivan nain z
a pogaanje o odreenom mjestu. I Puthoff i Targ bili su skeptini.
Ako bi Swannu dali koordinate, a on to mjesto pravilno opie, to bi moglo znaiti da
je on to mjesto samo zapamtio na zemljovidu; moda je imao fotografsko pamenje.
Obavili su nekoliko nesustavnih pokusa u kojima je Swann bio daleko od cilja. Meu
tim, tada se, nakon pedeset pokuaja, poeo popravljati. Poslije sto pokuaja ve je bio
toliko toan da je Hal te-lefonirao Christopheru Greenu, analitiaru u uredu CIA-e
za znanstveno obavjetavanje, i pokuao ga uvjeriti da im dozvole provesti pravi eks
periment za Agenciju. Premda je Green bio krajnje sumnjiav, sloio se da im da zemljopisne koordinate mjesta o kojem ni on sam nije znao nit
a.
Green se obratio kolegi Hanku Turneru6 koji mu je na njegovu zamolbu za nekoliko
sati na listu papira dostavio niz brojaka. To su bile posve precizne koordinate
- tone u minutu i sekundu zemljopisne irine i duine - nekog mjesta kojeg je poznav
ao samo Turner.
Green je uzeo papir i nazvao Hala.
Puthoff je posjeo Swanna za stol u SRI-u i dao mu koordinate.

Swann je naizmjence neko vrijeme imao zatvorene oi, a zatim bi neko vrijeme rkao po
komadu papira. Izmeu uvlaenja dima cigare opisivao je stalan tok slika koje su mu
nailazile: breuljci i valovita brda, rijeka na dalekom istoku, grad na sjeveru. Rekao
je da vidi nekakvo udno mjesto, neto poput tratina koje se mogu vidjeti oko vojnih
baza. Imao je utisak kao da su u blizini bili
stari bunkeri, ili bi to jednostavno moglo biti prikriveno skladite.7
Sljedeega dana Swann je ponovno pokuao kod kue, a svoje je dojmove zabiljeio u izvjet
aju kojega je donio Halu. I ovaj puta je imao utisak da se tamo neto nalazi pod z
emljom.

8. PRODUENI VID
Nekoliko dana kasnije, Puthoffa je nazvao Pat Price, trgovac nekretninama iz kal
ifornijskog grada Lake Tahoea koji se bavio i uzgajanjem boinih drvaca. Price, crv
en u licu, duhovit Irac u kasnim pedesetim godinama koji se smatrao vidovnjakom,
upoznao je Puthoffa na predavanju i sada ga je nazvao da mu pomogne kod njegovi
h pokusa.
Rekao je da ve niz godina primjenjuje vlastitu verziju gledanja na daljinu, ak i z
a hvatanje kriminalaca. Kratko je vrijeme radio kao policijski povjerenik u Burb
anku, predgrau Los Angelesa. Price bi sjedio u dispeerskoj sobi i kad god bi neki
zloin bio prijavljen, on bi mentalno 'proeljao' cijeli grad. Kada bi se odluio za od
reeno mjesto, odmah bi poslao vozilo na tu lokaciju koje je vidio u mislima. Tvrdio
je da je svaki puta uhvatio svojeg ovjeka tono na mjestu kojega je vizualizirao.
Puthoff je bez mnogo razmiljanja dao Priceu koordinate koje je dobio od CIA-e. Za
tri dana primio je paket, Price ga je poslao dan nakon njihovog razgovora, u ko
jem je bilo mnogo stranica opisa i skica. Puthoffje ubrzo uvidio da Price opisuj

e isto mjesto kao i Swann, no s mnogo vie pojedinosti. Pruio je vrlo toan opis plan
ina, lokaciju mjesta kao i njegovu udaljenost od cesta i grada. ak je opisao i vr
ijeme. Meutim, Pricea je posebno zanimala unutranjost jednog povienog podruja. Napis
ao je da mu se ini da je vidio neku vrstu podzemnog skladita koje je bilo dobro skri
veno, moda i namjerno.
Izgleda kao stara raketna baza, jer raketne rampe su jo uvijek tamo, no sada su u
tim prostorijama arhivi s dokumentima i mikro-filmovima., napisao je. Opisao je a
luminijska klizna vrata, veliinu soba i njihov sadraj, ak i velike zemljovide objeen
e o zid.
Puthoff je nazvao Pricea i zamolio ga da pogleda jo jedanput i pokua dobiti tono od
reene informacije, na primjer kodna imena ili imena slubenika. Te je podatke elio p
osredovati Greenu i trebao je detalje koji bi kod njega rasprili svaku preostalu
nevjericu. Price se ponovno javio s pojedinostima iz jednog ureda: spisi s imeno
m
Flytrap (Muholovka) i Minerva, nalijepljena imena na fasciklima, imena pukovnika i m
ajora koji su sjedili za elinim stolovima.
Kada je Green te informacije donio Turneru, ovaj ih je proitao i zatresao glavom.
Vidovnjaci su totalno promaili, rekao je. Koordinate koje su dobili u stvari su
bile samo lokacija njegove ljetne kolibe za odmor.

8. PRODUENI VID
Green je otiao zbunjen injenicom da su i Swann i Price toliko slino opisali mjesto.
Krajem tjedna se sa enom odvezao do tog mjesta. Nekoliko kilometara od koordinat
a, na pranjavoj cesti, naletio je na dravni znak Zabranjen pristup. Mjesto je oito od
go-varalo opisu oba vidovnjaka.
Kada se Green poeo raspitivati o mjestu, odmah se upleo u ustru istragu o sigurnos
nom prodoru. Mjesto koje su Swann i Price pravilno opisali bila je golema, tajna
Pentagonova podzemna baza u planinama Blue Ridge Mountains Zapadne Virginije u
kojoj su radili razbijai kodova Nacionalne sigurnosne agencija ili NSA; njihov gl
avni zadatak bilo je prislukivanje meunarodnih telefonskih razgovora i nadziranje
amerikih pijunskih satelita. ini se da njihove vidovnjake antene nisu pokupile nita v
rijedno panje na danim koordinatama, pa su zato ili pretraiti ire podruje sve dok nis
u doli na trag neemu to je relevantnije za vojsku.
Nekoliko mjeseci u NSA-i su bili uvjereni da su Puthoff i Targ podatke dobili od
nekoga iz same baze, a za isto su sumnjiili ak i Greena. Sigurnosno su provjerava
li Puthoffa i Targa, a kod njihovih su se prijatelja i kolega raspitali i o njih
ovim moebitnim komunistikim inklinacijama. Price je uspio primiriti obavjetajce tek kada im je bacio kost;
podrobne podatke o ruskom dvojniku tajne baze NSA koju su Sovjeti imali u plani
nama sjevernog Urala.
Epizoda u Zapadnoj Virginiji uvjerila je najvie dunosnike CIA-e tako da su sada elj
eli napraviti pravu provjeru na terenu.
Jednog je dana jedan od nadglednika primljenih na ugovor doao u SRI sa zemljopisn
im koordinatama mjesta u Sovjetskom Savezu za koje je Agencija bila osobito zain
teresirana. Russu i Halu rekli su tek da se tamo nalazi nekakvo razvojno istraivak
o sredite.8

Za pokus su htjeli Pricea. Targ i Price zaputili su se u posebnu sobu smjetenu na

drugom katu zgrade za radijsku fiziku; prostor je bilo elektriki zatien dvostrukom
bakrenom reetkom koja je trebala blokirati vidovnjakovu sposobnost gledanja na d
aljinu, ukoliko je ona rezultat visokofrekvencijskog elektromagnetskog polja.
Targ je ukljuio magnetofon. Pat je skinuo svoje naoale s metalnim okvirima, naslon
io se na naslonja stolca, iz depa izvukao snjeno-bijelu lanenu maramicu i obrisao n
aoale; potom je zatvorio oi i progovorio nakon jedne minute.
Leim na leima na krovu dvokatne ili trokatne zgrade od opeke., rekao je sneno. Sunan j
e dan. Sunce je ba ugodno. Sada 8. PRODUENI VID
vidim neto potpuno nevjerojatno: gigantsku dizalicu s kranom koja se pomie naprije
d-nazad nad mojom glavom ... Podigao sam se u zrak i pogledao prema dolje, vidim
da se vozi na dvije tranice; svaka je na jednoj strani zgrade. Jo nikad nisam vid
io neto nalik ovome.9 Pat je potom skicirao izgled zgrade i posvetio posebnu pozo
rnost dizalici s kranom.
Kada su Russ, Hal i Pat poslije dva - tri dana zavrili posao na tom podruju, na nj
ihovo veliko iznenaenje rekli su im da su istraivali neto za to se sumnjalo da je mjesto podzemnih atomskih pokusa koje je ve godin
ama izluivalo Agenciju. Upotrijebili su ve sva raspoloiva sredstva ne bi li otkrili
to se tamo unutra dogaa.
Patova skica bila je vrlo slina satelitskim snimkama, sve do gomila cilindara s k
omprimiranim plinom.
Meutim, Pat se nije zaustavio na vanjtini zgrade. Njegovi su opisi ukljuivali i zbi
vanja u unutranjosti. Vidio je slike radnika koji su uz velike potekoe, varenjem kl
inastih metalnih dijelova, pokuavali sastaviti masivnu, dvadesetmetarsku metalnu kuglu. Meutim, dijelovi su se de
formirali i Patu se inilo da pokuavaju pronai materijal kojeg bi mogli variti pri n
iim temperaturama.
Nitko u Vladi nije imao pojma to se dogaa u unutranjosti tog postrojenja, a Pat je
umro godinu dana kasnije. Unato tome, dvije godine kasnije je u asopisu Aviation W
eek procurio izvjetaj vojnog zrakoplovstva o CIA-inoj upotrebi satelita za izvianj
e s fotografijama visoke rezolucije to je naposljetku potvrdilo Patovo vienje.
Uz pomo satelita uoili su kako Sovjeti kopaju tvrde granitne formacije. Vidjeli su
i ogromne eline klinove koji su se proizvodili u oblinjoj zgradi.
Ti elini segmenti bili su dijelovi velike kugle promjera oko osamnaest metara., pisa
lo je u lanku Aviation Weeka.
Vladini slubenici vjeruju da se te kugle koriste za crpljenje i pohranjivanje ener
gije iz nuklearnih eksploziva, odnosno iz generatora pulsne energije. Fiziari su
smatrali da ne postoji nain na koji bi Sovjeti mogli zavariti eline klinove takvih
kugli i izraditi posudu koja bi bila dovoljno vrsta da podnese pritiske koji nast
aju pri fisiji kod nuklearne eksplozije, osobito stoga to je elik koji su trebali
variti bio izuzetno debeo.10

8. PRODUENI VID
Kako su se Patovi crtei do pojedinosti podudarali sa satelitskim snimkama, u CIA-

i su zakljuili da su nuklearne kugle koje je vidio namijenjene izradi atomske bom

be; pretpostavke koje su slijedile jedna za drugom navele su Reaganovu Administr
aciju da osmisli ono to je kasnije postalo poznato kao program Star Wars (Ratova
zvijezda).11 Nakon mnogo potroenih milijardi pokazalo se da je to bila pogreka. Se
mipalatinsk - mjesto koje je vidio Pat - nije ak bilo ni vojna baza. Rusi su zais
ta pokuali razviti nuklearne rakete, no za svoje ljude koje su htjeli poslati na
Mars. Rakete su im trebale samo za gorivo.
Pat Price nije mogao rei amerikoj Vadi emu slui Semipalatinsk, a preminuo je prije n
o to ih je uspio odvratiti od programa Ratova zvijezda. Meutim, za Targa i Puthoff
a vienje Semipala-tinska predstavljalo je vie od puke epizode vidovnjake pijunae.
Pruilo im je vane podatke o tome kako funkcionira gledanje na daljinu. Tu je bio d
okaz o ovjeku koji je na temelju zemljopisnih koordinata jednog mjesta, koje se m
oglo nalaziti bilo gdje u svijetu, uspio neposredno promatrati i doivljavati to se
tamo dogaa, premda nitko u Sjedinjenim Amerikim Dravama nije znao nita o tom mjestu
.
Sada ih je zanimalo postoje li granice ovog fenomena. Sljedei nevjerojatan pokus
obavili su s Ingom Swannom. Swann je takoer elio provjeriti njihovu pretpostavku d
a je gledanje na daljinu mo-gue iskljuivo ako na promatranom mjestu postoji ljudsk
i signal.
Ponudio je drzak prijedlog; za takav pokus zaista bi morao dati sve od sebe. U t
o se vrijeme NASA upravo spremala lansirati svemirsku sondu Pioneer 10 koja je t
rebala letjeti pokraj Jupitera, pa mu je palo na pamet da pokua na daljinu pogled
ati taj planet!
Tijekom pokusa Swannu je bilo neugodno priznati da oko Jupitera vidi prsten koje
g je i nacrtao. Puthoffu je rekao da je mogue kako je pogrekom svoju panju usmjerio
prema Saturnu. Nitko nije bio spreman crte uzeti ozbiljno, sve dok NASA-ine foto
grafije nisu pokazale da je Jupiter tada zaista imao prsten.12
Swannov pokus pokazao je da ljudska nazonost nije potrebna, te da ljudi mogu vidje
ti, odnosno dobiti pristup informacijama na praktiki bilo kojoj udaljenosti, to je
otkrio i Ed Mitchell svojim eksperimentom s kartama na putovanju do Mjeseca i na
trag.
Puthoff i Targ eljeli su izraditi znanstveni protokol za gledanje na daljinu. Pos
tupno su s koordinata preli na mjesta. Izradili su kar-8. PRODUENI VID
totenu kutiju sa stotinu ciljnih mjesta: zgradama, cestama, mosto-vima i drugim p
repoznatljivim mjestima od zaljeva San Francisca do San Josea, koja su od SRI-a
bila udaljena najvie pola sata. Sve lokacije, koje je pripremio i zapeatio neovisa
n eksperimentator, bile su zatvorene u sigurnom sefu. Za odreivanje ciljnih mjest
a upotrijebili su elektronski kalkulator programiran za odabir sluajnih brojeva.

Na dan pokusa zatvorili su Swanna u posebnu sobu. Jedan od eksperimentatora osta

o je kod Swanna - zbog svog slabog vida obino je to bio Targ - dok je za to vrije
me Hal uzeo zapeaenu kovertu i s jo jednim koordinatorom programa zaputio se na cil
jno mjesto, koje nije bilo poznato ni Targu ni primatelju. Hal je pri mentalnom
usredotoenju djelovao kao svjetionik; namjerno su upotrijebili nekoga koga je Swann
poznavao i s kojim se mogao uskladiti dok je pokuavao otkriti pravo mjesto. U do
govoreno vrijeme Swann je imao petnaest minuta da nacrta i opie na magnetofon sve
svoje dojmove o ciljnom mjestu. Kako ni Targ nije znao gdje je ciljna ekipa, mo
gao je Swannu postavljati razliita pitanja bez bojazni da e ga nehotice navesti na
pravilan odgovor. im bi se ciljna ekipa vratila, odveli su vidovnjaka na ciljno
mjesto tako da dobije neposrednu povratnu informaciju o tonosti svojeg gledanja n
a daljinu. Swann je bio zauujue uspjean. Pokus za pokusom s velikom je tonou prepoznav
o svoje ciljeve.13

S vremenom je Price postao glavni gledatelj na daljinu. Hal i Russ obavili su s nj

im devet pokusa u kojima su se drali svojeg uobiajenog, dvostruko slijepog protoko
la sa zapeaenim ciljnim lokacijama u blizini Palo Alta. Devet spomenutih mjesta su
: Hooverov toranj, park prirode, radijski teleskop, marina, carinska isposta-va,
auto-kino, trnica umjetnosti i obrta, katolika crkva te bazenski kompleks. Neovis
ni suci zakljuili su da je Price pogodio u sedam od devet sluajeva. U nekim sluajev
ima, kao to je Hooverov toranj, Price je ciljno mjesto ak prepoznao i pravilno ga
imenovao.12
Price je bio poznat po nevjerojatnoj tonosti, ali i po sposobnosti da vidi kroz oi s
vojeg putujueg partnera. Jednoga dana, kada je Puthoff posjetio marinu, Pat je po
obiaju zatvorio oi, a kada ih je otvorio poeo je teno govoriti: Vidim malo brodsko p
ristanite, odnosno dok du zaljeva.. .15
Hal je Pata testirao i u detaljima. Poslao je na let malim avionom CIA-inog efa C
hristophera Greena koji je u depu koulje imao pa-8. PRODUENI VID
piri s ispisane tri brojke. Naime, bilo je poznato da je pri gledanju na daljinu
gotovo nemogue tono vidjeti brojke i slova. Meutim, Pat Price ih je iitao, i to u pra
vilnom redoslijedu. Potuio se tek da ga pomalo mui morska bolest, te je nacrtao po
sebnu vrst kria ija slika se u njegovom unutarnjem oku njihala amo-tamo pa mu je p
ostalo slabo. Ispostavilo se da Green oko vrata nosi ankh, staroegipatski kri koj
i se slagao s Priceovim crteom; privjesak na ogrlici morao se za vrijeme leta snan
o njihati.16
Iako su rezultati Pricea i Swanna bili impresivni, CIA se eljela uvjeriti da nije
po srijedi samo djelo posebno nadarenih osoba ili, jo gore, maioniarski trik. Dva
CIA-ina nadglednika zaposlena na ugovor pitala su mogu li se i sami okuati u tome
. Bila je to voda na Halov mlin zato to se elio uvjeriti jesu li za gledanje na da
ljinu sposobni i obini ljudi. Oba su nadglednika sudjelovala u tri pokusa, a uz v
jebu ilo im je sve bolje i bolje. Prvi znanstvenik je ispravno prepoznao djeji vrtu
ljak i most, a drugi vjetrenjau. Od pet pokusa tri su bili puni pogoci, a jedan j
e bio blizu.17
Kada su se Puthoff i Targ uvjerili da su se pokusna istraivanja za CIA-u pokazala
uspjenima, poeli su birati obine dobrovoljce meu kojim su neki bili prirodno nadare
ni, premda bez iskustva s gledanjem na daljinu, dok neki nisu. Potkraj 1973. i p
oetkom 1974.
godine izabrali su etiri obina ovjeka, od kojih su trojica bili zaposlenici SRI-ja,
a etvrta osoba bila je Targova prijateljica, fotografki-nja Hella Hammid. Hammid
, koja prije toga nikada nije sudjelovala u ispitivanjima parapsiholokih sposobno
sti, pokazala je prirodni dar za gledanje na daljinu. Po ocjeni neovisnih procje
nitelja tono je pogodila pet puta od deset pokuaja.18
Kada je Hal morao otii na poslovni put u Kostariku, putovanje je iskoristio na nai
n da je sluio kao udaljena meta. Tijekom putovanja svakog bi dana u tono pola dva
popodne po pacifikom vremenu zapisao detaljne zabiljeke o svojoj trenutnoj lokacij
i i djelatnostima. Svakoga dana u isto vrijeme Hella, odnosno Price opisali su i
nacrtali mjesto gdje se u tom trenutku nalazi dr. Puthoff.
Jednoga dana, kada se ni Hella ni Pat nisu pojavili, ulogu gledatelja na daljinu
preuzeo je Targ. Iako je bio svjestan da je Kostarika veim dijelom planinska zem
lja, imao je snaan osjeaj da je Puthoff negdje na oceanu ili na obali. Usprkos sum
nji u tonost, opisao je aerodrom i improviziranu sletnu pistu na pjeanoj obali ocea
na.
Hal je tada zaista bio na neplaniranom izletu na oblinji otok. U

8. PRODUENI VID
dogovoreno vrijeme upravo je iziao iz zrakoplova na malenu otoku zranu luku. Targ je zranu luku opisao i nacrtao posve tono, s iznimkom jednog det
alja - zgradu aerodroma nacrtao je u obliku polovinog valjka, a ona je u stvari b
ila pravokutna. Do kraja Halovog putovanja Hammid i Price pravilno su opisali ka
ko se Hal oputao na bazenu i vozio kroz tropsku umu u podnoju vulkana.
Pogodili su ak i boju tepiha u njegovom hotelu.19
Hal je za gledanje na daljinu okupio devetoro ljudi, veinom poetnika koji nikada p
rije nisu sudjelovali u nijednom parapsiholokom istraivanju; zajedno su napravili
vie od pedeset pokusa.
Nepristrana komisija ponovno je usporedila ciljeve s pretipkanim opisima ispitan
ika. Opisi su sadravali odreene netonosti, no bili su dovoljno detaljni i toni da su
ih u priblino polovici sluajeva ocjenjivai mogli neposredno povezati s ciljevima, t
o je statistiki vrlo znaajan rezultat.
Pri ocjenjivanju tonosti gledanja na daljinu Hal je imao jo jednu metodu provjere:
petero znanstvenika iz SRI-ja koji nisu bili povezani s projektom morali su pov
ezati neureene i neoznaene pretipkane opise sa crteima gledatelja na daljinu nacrta
nih sa devet ciljnih mjesta koje su lanovi skupine za provjeru i posjetili. Ocjen
jivai su pravilno povezali opise i ciljna mjesta u dvadeset i etiri sluaja naprama
oekivanih pet sluajeva.20
Malo po malo Puthoff i Targ sve su vie vjerovali. Otkrili su da svi ljudi, nadare
ni ili ne, posjeduju latentnu sposobnost da vide bilo koje mjesto na bilo kojoj
udaljenosti. Najnadareniji gledatelji na daljinu mogu stupiti u posebno stanje s
vijesti koje im omoguava promatranje prizora bilo gdje u svijetu. Neizbjean zakljua
k njihovih pokusa bio je da je za to sposoban svatko, samo ako ga se poui o postu
pku, ukljuujui i ljude koji s tim u vezi gaje velike sumnje.
Najvaniji preduvjet je oputeno, pa ak i zaigrano ozraje, koje kod ispitanika iskljuuj
e ivanost i napeto iekivanje; osim navedenog, potrebno je jo samo malo vjebe. I sam Sw
ann se vremenom nauio razlikovati signal od uma; na neki nain je znao to je njegova
mata, a to zasigurno predstavlja dio prizora.
Puthoff i Targ prihvatili su se gledanja na daljinu kao znanstvenici, pa su i iz
radili znanstvenu metodu za njezinu provjeru. Ovu su znanost jo vie usavrili Brenda
Dunne i Robert Jahn, za koje je to bio prirodan nastavak njihovih istraivanja. J
edan od prvih 8. PRODUENI VID
znanstvenika koji su ponovili rad SRI-a bila je Brenda Dunne tijekom studija na
Mundelein Collegu, a kasnije kao diplomantica ikakog sveuilita, prije no to je dola u
Princeton.21 Dunne se na samom poetku usredotoila na obine dobrovoljce, a ne na nad
a-rene vidovnjake. U osam istraivanja provedenih s dva studenta bez posebnog para
psiholokog dara demonstrirala je da njezini ispitanici mogu biti uspjeni u tonom op
isivanju ciljnih lokacija. Kada je dola u Princeton, u PEAR-ov su program ukljuili
i gledanje na daljinu.
Jahn i Dunne bili su prilino zabrinuti zbog injenice to je takva vrsta istraivanja v
rlo osjetljiva na povrne protokole i metode obrade podataka, kao i na namjerno il
i nenamjerno osjetilno doaptavanje jednog ili drugog sudionika. Odluni u namjeri da
u potpunosti iskljue navedene slabosti istraivanja, vrlo su briljivo izradili njego
v protokol. Upotrijebili su najnoviju subjektivnu metodu za mjerenje uspjeha - s
tandardiziranu kontrolnu listu. Pored opisivanja vienog prizora i crtanja crtea, g

ledatelj na daljinu morao je jo ispuniti obrazac koji je sadravao trideset pitanja

s ve napisa-nim moguim odgovorima o podrobnostima vienog prizora; na taj nain posti
gli su da je opis bio detaljniji. U meuvremenu je osoba na udaljenom mjestu, kao
dodatak fotografijama i crteima danog mjesta, takoer ispunila jednaki obrazac. U m
nogim je sluajevima ciljno mjesto izabrao REG stroj i zapeaenu omotnicu predao
putniku koji ju je mogao otvoriti tek izvan PEAR-a. U drugim sluajevima putujui je s
udionik ciljno mjesto izabrao tek na udaljenom mjestu kojega nije poznavao nijed
an koordinator istraivanja u Princetonu.
Kada se putnik vratio, lan PEAR-ove skupine unio je podatke u raunalo koje je njeg
ovu kontrolnu listu usporedilo s listom gledatelja na daljinu, a oba popisa je u
sporedio i sa svim drugim popisima u bazi podataka.
Jahn i Dunne obavili su sveukupno tristo trideset i est strogo kontroliranih poku
sa; u njima je sudjelovalo etrdeset i osam primatelja, a udaljenosti izmeu putnika
i gledatelja bile su u rasponu od osam kilometara do deset tisua kilometara. ak s
u izradili i vrlo detaljan postupak matematiko-analitikog ocjenjivanja tonosti rezu
ltata. Izraunali su ak i vjerojatnosni rezultat svakog pojedinog sudionika. Gotovo
dvije treine sudionika postiglo je tonost veu od sluajnosnih rezultata. Sveukupna v
jerojatnost da su rezultati iz cije-8. PRODUENI VID
le PEAR-ove baze podataka gledanja na daljinu sluajni iznosi jedan prema milijard
u.22
Jedina mogua kritika glasi da su se sudionici u veini parova gledanja na daljinu p
oznavali. Neka vrsta emocionalne ili fizioloke veze izmeu sudionika mogla je zaist
a poboljati rezultate, no ishodi su bili dobri i u sluajevima kada su putnik i gle
datelj na daljinu bili potpuni stranci. Za razliku od poetnih SRI istraivanja, nis
u izabrali nijednog sudionika s darom telepatije. Nadalje, postizali su bolje re
zultate kada su putujuim sudionicima ciljna mjesta bila nasumino dodijeljena iz op
sene baze mjesta nego kada su ih ispitanici sami spontano odabirali. Stoga nije v
jerojatno da je bilo kakvo zajedniko znanje izmeu dva sudionika u paru poboljalo re
zultate.
Jahn je, kao i Puthoff, uvidio da gledanje na daljinu ne moe objasniti nijedna po
stojea bioloka ili fizikalna teorija. Rusi su tvrdili da se jasnovidnost odvija po
mou neke vrste elektromagnetskih valova s krajnje niskom frekvencijom (ELF).23 Pr
oblem kod ovakvog objanjenja predstavlja to da su gledatelji na daljinu u brojnim
pokusima promatrano mjesto vidjeli kao pokretnu video-snimku, kao da su tamo pr
isutni, to znai da pojava djeluje izvan konvencionalne ELF frekvencije. Nadalje, k
ada su ispitanike smjestili u poseban prostor s dvostrukom bakrenom zatitom, u ko
ji nisu mogli prodrijeti ak ni niskofrekventni radijski valovi, to nije umanjilo
niiju sposobnost gledanja na daljinu i opisivanja prizora, ak i kada je bio udalje
n tisuama kilometara.
Puthoff je ELF hipotezu provjerio na nain da je dva istraivanja obavio na podmorni
ci Taurus, malenom vozilu za pet putnika kojega je izradila kanadska tvrtka HYCO
(International Hydrodynamics Company Ltd). Poznato je da debeli sloj morske vod
e predstavlja djelotvoran tit za sve frekvencije elektromagnetskog spektra osim o
nih najniih. Gledatelj na daljinu - obino su to bili Hammid ili Price - u podmorni
ci se spustio na sto sedamdeset metara ispod morske povrine, u blizini otoka Cata
lina kraj junokalifornijske obale, dok su Hal i Vladin nadzornik izabrali ciljno
mjesto iz baze razliitih lokacija u blizini San Francisca. U dogovoreno bi vrijem
e otili na to mjesto i ostali tamo petnaest minuta. Hammid ili Price istovremeno
su pokuavali opisati ili nacrtati to gleda njegov, odnosno njezin partner udaljen
gotovo tisuu kilometara.
U oba sluaja pravilno su prepoznali ciljno mjesto: drvo na vrhu brda u gradiu Port
ola Valley, te trgovaki centar u gradiu Moun-8. PRODUENI VID

tain View. S obzirom na ostvareni rezultat, postojala je zanemariva vjerojatnost

da su kao komunikacijski kanal sluili elektromagnetski valovi, pa makar i oni iz
nimno niske frekvencije. Sto sedamdeset metara vode zaustavilo bi ak i vrlo nisko
frekventne modane valove od deset herca. Jedini valovi koje voda nije mogla bloki
rati bili su kvantni uinci. Svaki predmet apsorbira i ponovno zrai Polje nulte toke
i informacije su se morale na taj nain vratiti kroz drugu stranu vodenog tita.
Puthoff i Targ imali su nekoliko uporita u vezi posebnih znaajki gledanja na daljinu. Jedna od njih je bila da je svaki gledatelj na daljinu
u SRI-ju imao vlastiti karakteristini potpis. Njihova ori-jentacija odgovarala je
njihovim sklonostima u drugim pogledima; gledatelji na daljinu gledali su i svo
jim osjetima. Neki su bili vrlo dobri u crtanju skice mjesta i opisu arhitektons
kih i topografskih znaajki, neki su se usredotoili na osjetilni feeling ciljnog mjes
ta, a neki su bili u stanju podrobno opisati ponaanje ciljnog eksperimentatora, n
jegove ili njezine osjeaje i vienja, kao da su na neki nain transportirani i mogu v
idjeti oima ciljne osobe.24 Mnogi su promatrai djelovali u realnom vremenu, kao da s
e tamo zaista nalaze i doivljavaju prizor sa stajalita svojeg ciljnog subjekta. Ka
da je Hal plivao u Kostariki, oni su vidjeli prizor iz njegove perspektive; ako
je njegovu pozornost privukao neki prizor sa strane, i njihova se panja odmaknula
sa glavnog prizora mjesta kojeg je tada posjetio.
Bilo je to kao da raspolau osjetima dviju osoba: svojim vlastitim, te osjetima ovj
eka na ciljnom mjestu.
S obzirom na ponaanje signala zakljuili su da oni najvjerojatnije putuju preko nek
og niskofrekventnog kanala. Informacije su pristizale u bitovima, odnosno dijelo
vima i to esto nesavreno.
Osnovna informacija bila je tona, no pojedinosti su ponekad bile
'zamagljene'. Obino je prizor bio preokrenut tako da je subjekt vidio naopako, ka
o da prizor gleda u ogledalu. Targ i Puthoff pitali su se nije li ta pojava moda
povezana s uobiajenom aktivnou vizualnog korteksa. Prema konvencionalnoj teoriji, k
orteks sliku prima obrnuto, nakon ega ju mozak postavi u pravilan poloaj. U ovom s
luaju sliku nisu gledale oi, no mozak ju je svejedno popravio i preokrenuo. Meutim, t
u je slinost s uobiajenom modanom aktivnou i prestajala. Mnogi gledatelji na daljinu
mogli su promijeniti svoju perspektivu, posebno ako ih je njihov nadzornik njeno
nagovorio; po elji su mijenjali visinu i kutove, ili su pak poveali sliku 8. PRODUE
NI VID
za pogled izbliza, kao videokamera na kranu. Kada je Pat pomou gledanja na daljin
u prvi put posjetio tajnovito Pentagonovo mjesto, krenuo je sa visine od petsto
metara kako bi obuhvatio prizor u cjelini, a potom je pogled poveao za detaljno p
romatranje izbliza.
Najgora stvar koju je promatra na daljinu mogao uiniti bilo je da interpretira ili
analizira vieno. To bi ubrzo 'obojilo' njihove utiske dok su informacije jo prist
izale, i njihovo bi pogaanje tada u pravilu bilo pogreno. Na temelju prve pretpost
avke poeli su razlagati druge predmete u prizoru kao vjerojatne varijable glavne
interpretirane slike. Ako je neki promatra mislio da je vidio dvorac, odmah bi ok
o njega poeo traiti jarak. Primateljski kraj kanala na-domjestilo bi njegovo oekiva
nje, odnosno mata.25 Nema dvojbe da su informacije nadolazile prostorno i cjelovi
to u bljeskovima slika. Taj osjetilni kanal oito je upotrebljavao nesvjesni i nea
nalitini dio mozga, kao kod pojava koje su prouavali lanovi skupine PEAR i Braud. U
skladu s onim to su otkrili Jahn i Dune kod istraivanja s REG strojevima, lijeva
polovica mozga je neprijatelj Polja.
Kada bi zavrili, gledatelji na daljinu osjeali su se iscrpljeno, a bili su i svlad

ani nekom vrstom osjetilnog preoptereenja kada su se ponovno nali 'ovdje i sada'.
Moglo bi se rei da su uli u stanje nekakve nadsvijesti, a kada su se vratili, svij
et je bio intenzivniji. Nebo je bilo vie modro, zvuk glasniji, sve je bilo slasno
stvarnije. Izgledalo je da su njihova osjetila, kada su se uskladili s jedva pr
epoznatljivim signalima, napela do krajnjih mogunosti. Kada bi se ponovno vratili
u stvarnost, uobiajenu jainu osjetilnih utisaka doivljavali su kao bombardiranje o
blicima i zvukovima.26
Hal je poeo razmiljati o tome to je to to omoguava gledanje na daljinu. Nije namjerav
ao sastaviti teoriju budui da je, kao i veina znanstvenika, mrzio spekulacije na k
limavim nogama. Meutim, nije bilo mjesta dvojbi da svi ljudi na nekoj razini svij
esti imaju informacije o svemu na svijetu. Bilo je jasno da ljudski signal nije
uvijek potreban. Do udaljenog mjesta moemo doi samo na temelju koordinata. Udaljen
o mjesto moemo vidjeti takorei trenutno, to govori u prilog pretpostavci da se radi
o kvantnom, nelokalnom uinku. Uz pomo vjebe moemo razviti svoje modane mehanizme za
primanje i dobiti pristup do informacija pohranjenih u Polju nulte toke. Taj giga
ntski kriptogram kojeg neprestano kodiraju svi atomi u svemiru sadri sve informac
ije o svijetu: svaki oblik, zvuk i 8. PRODUENI VID
miris. Kada su gledatelji na daljinu tijekom eksperimenta vidjeli
odreeni prizor, njihov um se, u stvari, prenio na mjesto prizora. Ono to su vidjel
i bile su informacije koje je putnik ukodirao u kvantnu fluktuaciju. Lovili su i
nformacije sadrane u Polju. U odreenom smislu, Polje nam omoguava da u sebi nosimo
cjelokupan svemir.
Uspjeni gledatelji na daljinu nisu vidjeli nita to bi bilo drugim ljudima nevidljiv
o. Uspjelo im je tek priguiti druge smetnje.
Budui da svaka kvantna estica biljei svijet u valovima i prenosi slike svijeta u sv
akom trenutku, na nekoj vrlo dubokoj kvantnoj razini neto u vezi s promatranim pr
izorom vjerojatno djeluje kao signal: to mogu biti ciljne osobe ili zemljovidne
koordinate. Gledatelj na daljinu hvata signale od osobe na ciljnom mjestu, a sig
nal nosi sliku koju moemo 'pokupiti' na kvantnoj razini. Oni koji nisu bili tako
iskusni ili nadareni vidovnjaci kao to je to bio Price, ove su informacije primal
i nesavreno, u obrnutim ili nepotpunim slikama, kao da neto nije u redu s odailjaem.
Kako informacije primamo na podsvjesnoj razini, esto ih dobivamo u obliku snova,
sjeanja ili iznenadne spoznaje; pojavljuju se kao bljesak neke slike, tj. dio cj
eline. Priceov uspjeh s tajnim poloajem u Rusiji i Swannov uspjeh s Jupiterem pok
azali su da bilo koja vrsta mnemotehnike, na primjer zemljovid ili brojka, mogu
u duhu prizvati pravo mjesto.
Poput psiholokog fenomena genijalnog idiota koji ima trenutan pristup do za druge n
emoguih izrauna, moda nam Polje nulte toke omoguava da u sebi nosimo sliku fizikog sve
mira, a pod odreenim uvjetima svoj frekvencijski pojas proirimo dovoljno da bismo
dobili uvid u njezin maleni dio.
SRI-ev program gledanja na daljinu, kojega su kasnije preselili u prostore dionik
og drutva Science Applications Corp - SAIC, nastavio se sljedeih dvadeset i tri go
dine, ali iza tajne zavjese koju amerika Vlada ni do dan danas nije podigla. Program kojeg je u cijelosti financirala V
lada najprije je vodio Puthoff, potom Targ i naposljetku Edwin May, zdepast atom
ski fiziar koji se ve prije bavio obavjetajni radom. Godine 1978. amerika je vojska osnovala vlastitu obavjetajnu jedinicu
za vidovnjako pijuniranje pod tajnim imenom Grill Flame, to je vjerojatno bio najta
jniji program u Pentagonu; na tom su se programu okupili ljudi s vidovnjakim daro
m. U vremenu kada je na elu SRI-a bio Ed May, Povjerenstvo amerike Vlade za nadzor
nad eksperimentima s ljudima (US government Human Use and Procedural Oversight

committee) sastavljali su znanstveni-8. PRODUENI VID

ci koji su redom bili poznati po svom skepticizmu; dvojica od njih bili su Nobel
ovci, a dvoje rektori na fakultetima. Njihov zadatak bio je da pregledaju sva is
traivanja o gledanju na daljinu provedena u SRI-ju, a kako bi se iskljuila mogunost
svake prevare mogli su u bilo kojem trenutku posjetiti SAIC. Svi su zakljuili da
su istraivanja besprijekorna, a polovica njih iskreno je smatrala da istraivanja
predstavljaju neto uistinu vano.27 Unato tome, amerika Vlada do dananjeg dana nije ob
javila nita od tih istraivanja osim studije o Semipalatinsku koja je omaleni vrh l
edenjaka SRI-evih dokumenata, a i to se dogodilo nakon neumorne kampanje Russell
a Targa.28
Kada je 1995. godine ukinut program, Vlada je naruila izvjetaj o cjelokupnom radu
SRI-ja i SAIC-a kojega je izradila Jessica Utts, profesorica statistike sa Kalif
ornijskog sveuilita u Davisu, i dr. Ray Hyman, poznati skeptik glede parapsiholokih
pojava. Oboje su procijenili da statistiki rezultati svih studija povezanih s gl
edanjem na daljinu daleko nadilaze granice sluajnosti.29 Vlada SAD-a bila je zado
voljna jer su SRI istraivanja pruila Amerikancima veliku prednost pred ruskim obav
jetajcima. Meutim, za same znanstvenike ti su rezultati predstavljali mnogo vie od a
hovskog manevriranja u Hladnom ratu. Pokazivali su da zbog neprestanog dijaloga
koji se odvija izmeu nas i Polja nulte toke postojimo posvuda istovremeno - kao de
Brogliev elektron.

DEVETO POGLAVLJE
Beskonano ovdje i sada

9. BESKONANO OVDJE I SADA

CIA-U JE MODA fascinirao Priceov uspjeh sa Semipalatin-skom, no na Hala Puthoffa
i Russella Targa najvei je dojam ostavio jedan drugi pokus. Taj su eksperiment go
dinu dana ranije obavili na mnogo prozainijem mjestu - na mjesnom bazenu za pliva
nje.
Targ je s Priceom bio na drugom katu zgrade SRI-a za radijsku fiziku, u sobi zatie
noj bakrom, dok je Halu i njegovom kolegi elektronski kalkulator nasumino izabrao
jednu od lokacija; tada je to bio bazenski kompleks u parku Rinconada u Palo Al
tu, udaljen nekih osam kilometara.
Poslije trideset minuta, kada je Puthoff ve trebao biti na ciljnom mjestu, Targ j
e rekao Priceu da pone. Pat Price je zatvorio oi i detaljno, u gotovo posve tonim d
imenzijama, opisao veliki bazen, manji bazen i betonsku zgradu. Njegov je crte bi
o toan u svakom pogledu, osim u jednome: uporno je, naime, tvrdio da se tamo nala
zi i nekakvo postrojenje za proiavanje vode. Na crteima bazena ak je nacrtao rotirajue
naprave i dodao dva spremnika za vodu.

Hal i Russell nekoliko su godina vjerovali da je Pat u tome pogrijeio. U signalu j

e previe uma., obiavali bi rei. Na tom mjestu nije bilo nikakvog sustava za proiavanj
ode, a o vodenim spre-mnicima da i ne govorimo.
Kasnije je, poetkom 1975. godine, Russell primio godinji izvjetaj grada Palo Alta k
oji je bio poslan povodom proslave stogodinjice, a sadravao je neka znaajnija posti
gnua grada tijekom prolom stoljea.

Dok je prelistavao izvjetaj, ostao je preneraen kada je proitao:

Godine 1919. na mjestu dananjeg parka Rinconada izgraen je novi mjesni vodovod. U iz
vjetaju je objavljena i fotografija mjesta na kojoj su se jasno vidjela dva rezer
voara za vodu. Russ se sjetio Patovih crtea, te ih je izvukao iz arhiva. Rezervoa
ri su bili tono tamo gdje ih je nacrtao Pat Price. Kada je Pat gledao to mjesto, vi
dio ga je onakvim kakvo je bilo prije pedeset godina, premda su 9. BESKONANO OVDJ
E I SADA
svi materijalni dokazi o postojanju ureaja za proiavanje vode odavno nestali.1
U podacima koje su prikupili Puthoff, Jahn i drugi znanstvenici to je bila jedna
od najvie zapanjujuih znaajki koje su pokazivale da ispitanici zaista nisu ovisili
o udaljenosti. Pokusna osoba mogla je utjecati na REG stroj iako nije bila u nj
egovoj neposrednoj blizini.
U najmanje etvrtini Jahnovih istraivanja sudionici su od stroja bili udaljeni od n
ekoliko metara u drugoj sobi, pa do vie tisue kilometara. Unato tome, rezultati su
bili gotovo istovjetni onima u PEAR-ovom laboratoriju kada su sudionici sjedili
neposredno pred strojem. inilo se da udaljenost, ak ni velika udaljenost, ne smanj
uje uinak ispitanika na stroj.2
Do istog otkria doli su i u istraivanjima gledanja na daljinu koja su provedena u P
EAR-u i SRI-u. Gledatelji na daljinu mogli su vidjeti preko drava, preko kontinen
ata, pa ak i u svemir.3
Meutim, istraivanje s Patom Priceom bilo je primjer neeg jo neobinijeg. Eksperimenti
u laboratorijima kao to su bili PEAR i SRI pokazali su da ljudi mogu vidjeti u budun
ost, odnosno pose-gnuti unatrag, u prolost.
Jedna od nedodirljivih predodbi u naem doivljavanju sebe i svijet jest naa predodba o
vremenu i prostoru. ivot je slijed kojeg mjerimo satovima, kalendarima i prijelo
mnim dogaajima u ivotu.
Raamo se, odrastamo, vjenavamo i imamo djecu, skupljamo kue, stvari, make i pse, i c
ijelo vrijeme neizbjeno starimo i pravocrtno se pribliavamo smrti. I doista, fizika
injenica naeg vlastitog sta-renja najopipljiviji je dokaz o slijedu vremena.
Jo jedna nedodirljiva predodba iz klasine fizike je pogled na svijet kao na geometr
ijsko mjesto ispunjeno vrstim predmetima i prostorom izmeu njih. Veliina meuprostora
odreuje vrstu utjecaja jednog predmeta na drugi. Stvari koje su kilometrima udal
jene ne mogu imati trenutan utjecaj jedna na drugu.
PEAR-ove studije i istraivanja s Patom Priceom pokazali su da na fundamentalnijoj
razini postojanja ne postoje prostor i vrijeme, nema oitog uzroka i posljedice pri emu neto udari u neto drugo i prouzroi dogaaj u vremenu i prostoru. Newtonovske
predodbe o apsolutnom vremenu i prostoru ili ak Einsteinova zamisao o relativnom p
rostoru i vremenu zamijenila je stvarnija slika: svemir postoji u jednom ogromno
m ovdje, pri emu 'ovdje' oznaava sve toke prostora i vremena u pojedinom trenutku. Ak
o subatomske 9. BESKONANO OVDJE I SADA
estice mogu meudjelovati preko itavog prostora i vremena, tada je za to najvjerojat
nije sposobna i vea materija koju subatomske estice tvore. U kvantnom svijetu Polj
a, u subatomskom svijetu istog potencijala, ivot postoji kao jedna sveobuhvatna sa
danjost. Izu-zmi vrijeme, rado je govorio Robert Jahn, i sve postaje smisleno.
Jahn je imao vlastitu zbirku eksperimenata koji su dokazali da ljudi mogu predvi
djeti nadolazee dogaaje. Prvenstveno zbog slinosti rada kojim se Brenda Dunne bavil
a u Mundelein Collegu, Dunne i Jahn veinu su svojih istraivanja gledanja na daljin

u postavili kao prekognitivnu percepciju na daljinu ili PRP (pre-cognitive remote

perception). Gledatelji na daljinu koji su ostali u PEAR-ovom laboratoriju bili
su zamoljeni da pokuaju imenovati odredite svojeg putujueg partnera, i to ne samo p
rije no to je potonji tamo poao, nego i mnogo sati ili ak dana prije no to je partne
r uope znao kamo e ii. Osoba koja nije bila ukljuena u eksperiment uz pomo REG-a sluaj
no bi izabrala putnikovo odredite iz prije pripremljenog fonda ciljnih mjesta, il
i je pak putnik sam, spontano izabrao svoj cilj kada bi ve krenuo na put. Putujui
partner se potom ponaao u skladu sa standardnim protokolom za pokuse gledanja na
daljinu. U dogovoreno je vrijeme na ciljnom mjestu ostajao deset do petnaest min
uta, svoje utiske snimao je na traku, napravio je fotografije, te ispunio kontro
lnu listu s pitanjima koju je sastavio PEAR-ov tim. Za to je vrijeme gledatelj n
a daljinu, koji je ostao u laboratoriju, snimio na traku i nacrtao svoje dojmove
o putnikovom odreditu, najmanje pola sata i najvie pet dana prije dolaska putnika
na odredite.
Od tri stotine trideset i est strogo kontroliranih pokusa s gledanjem na daljinu
koje je obavila PEAR-ova skupina, veinu su izveli kao PRP ili retrokogniciju - neko
liko sati, odnosno dana nakon to je putnik ve napustio svoje odredite - i bili su p
odjednako uspjeni kao i eksperimenti u realnom vremenu.
Mnogi opisi primatelja iznenaujue su se poklapali s fotografijama njihovih putnika
. U jednom je sluaju putnik otiao na sjeverozapadnu eljezniku postaju grada Glencoe
u dravi Illinois gdje je na jednoj snimci fotografirao postaju s dolazeim vlakom,
a na drugoj je bila mala prljavo-siva ekaonica s oglasnom ploom na zidu te znakom
iznad nje. Vidim eljezniku postaju, napisao je gledatelj na daljinu trideset i pet m
inuta prije no to je putnik uope izabrao svoje ciljno mjesto, jednu od postaja u pr
edgrau koja je 9. BESKONANO OVDJE I SADA
na ekspresnoj liniji ... bijeli cement i srebrni eljezniki kolosijek.
Vidim vlak kako dolazi ... Vidim, odnosno ujem udaranje nogu ili cipela po drveno
m podu ... Objeeni su plakati ili neto slino, nekakve reklame, odnosno plakati na z
idu u eljeznikoj postaji. Vidim klupe. Sada vidim sliku znaka ...
U drugom je sluaju gledatelj na daljinu u PEAR-ovom laboratoriju zabiljeio udnu, ali
ustrajnu sliku da posrednik stoji unutar velike zdjele; kada bi bila puna juhe, b
io bi [posrednik]
veliine okruglice. Za etrdeset i pet minuta putnik je zaista bio ve-liine okruglice
u usporedbi s golemom, zakrivljenom kupolastom strukturom radioteleskopa u arizo
nskom Kitt Peaku pod kojim je stajao. Jedan drugi sudionik PEAR-ovog istraivanja
opisao je svojega partnera u staroj zgradi s prozorima poput lukova koji na vrhu
zavravaju kao iljak, no ne kao obini iljak, te s ogromnim dvokrilnim vratima i pravo
kutnim stupovima s kuglama na vrhu.
Gotovo dvadeset i etiri sata kasnije putnik je stigao na odredite, do Tretjakovske
galerije u Moskvi, bogato ukraene, impresivne zgrade s posebnim stupovima na proe
lju, te velikim dvokrilnim vratima ispod iljastog luka.
U drugim je sluajevima gledatelj na daljinu prenio utisak ne-autoriziranog prizora
s putnikovog putovanja. Jednom je putnik u Teksasu namjeravao posjetiti raketu S
aturn u NASA centru u Houstonu. Gledatelj na daljinu je u tom trenutku vidio kuni p
rizor u kojem se putnik na podu igrao s nekoliko tenaca. Iste je veeri putnik (koj
i nije nita znao o utiscima gledatelja na daljinu) posjetio prijateljev dom gdje
se zaista igrao s malim tencima, te su ga ak nagovorili da jednoga ponese kui.
Gledatelji na daljinu ponekad su ak 'pokupili' informacije o do-gaajima ili prizor
ima koji su njihove putnike odvratili od glavnog odredita. Jednom putniku koji je
stao na farmi u dravi Idaho i usredotoio se na krdo krava panju je privukao kanal
za navodnjavanje nekoliko metara ispod ceste. Kanal ga je toliko privukao da ga

je fotografirao i takoer spomenuo u opisu. Gledatelj na daljinu u dravi New Jersey

, koji je vidio prizor prije no to se dogodio, u svojem opisu uope nije spomenuo k
rave nego je rekao da prima sliku poljoprivrednih zgrada, polja, i kanala za nav
odnjavanje.5
Jo neki znanstveni dokazi podupiru pretpostavku da ljudi mogu vidjeti budunost. Char
les Honorton iz centra Maimonides napravio je zajedniki pregled najrazliitijih zna
nstvenih pokusa iz 9. BESKONANO OVDJE I SADA
tog podruja koji su bili dovoljno kvalitetni. U tim pokusima sudionici su pogaali
koje lampice e se ukljuiti, koji simboli na kartama e biti izabrani, koji e biti zbr
oj bacanja kocaka, pa ak i to kakvo e biti vrijeme.6 Honorton je zdruio rezultate d
va milijuna pokuaja pedeset tisua sudionika u tristo i devet istraivanja kod kojih
je vremenski raspon izmeu pogaanja i dogaaja bio od nekoliko milisekundi do cijele
godine. Izraunata vjerojatnost da su uspjeni rezultati tih istraivanja sluajni bila
je jedan naprama deset milijuna milijardi milijardi.7
Predsjednik Abraham Lincoln tjedan dana prije svoje smrti sanjao je da e biti ubi
jen u atentatu. Jedna je to od mnogih znakovitih pria o slutnjama i snovima o bud
unosti koje su ule u povijest.
Znanstvenicima, meutim, najveu potekou predstavlja nain kako takve prie provjeriti u l
aboratoriju. Kako moemo mjeriti i nadzirati slutnje?
U laboratoriju za prouavanje snova centra Maimonides po-kuali su postii upravo to u znanstveno vjerodostojnom pokusu reproducirati snove ljudi o vlastitoj budunos
ti. Osmislili su nov postupak pomou kojeg su testirali nadarenog engleskog vidovn
jaka Malcolma Bessenta. Bessent je svoj osebujan talent usavrio tijekom dugotrajn
og studiranja u Londonskom koledu za parapsiholoka istraivanja pod vodstvom jednako
nadarenih i iskusnih ljudi s vanosjetilnim i jasnovidnim sposobnostima. Bessent
je vie puta prespavao u Maimonidesovom laboratoriju pokuavajui sanjati ono to e mu s
e dogoditi sljedeeg dana. Tijekom noi su ga budili i molili da im ispria i zapie to j
e sanjao. Jednom je Bessent slijedio dogovorenu proceduru i izvijestio o svom sn
u. Sljedeeg jutra je jedan istraiva - koji nije znao nita o Bessentu i njegovim snov
ima, niti je bio u kontaktu s njim - po dogovorenom postupku nasumino izabirao je
dnu od vie umjetnikih reprodukcija. Taj put je izabrao Van Goghov Hodnik u bolnici
Saint-Remy. Da bi jo vie smanjili mogunost subjektivnog utjecaja, traku s Besssent
ovom snimkom opisa njegovih snova potom su poslali prepisivau jo prije no to su izab
rali sliku.
im bi slika bila izabrana, istraivai sa Maimonidesa poeli su s pojaanim pripremama. K
ada je Bessent ustao i iziao iz spavaonice, pozdravili su ga ljudi u bijelim kuta
ma koji su ga zvali gospodin Van Gogh, i odnosili se prema njemu na grub, povran nai
n. Dok 9. BESKONANO OVDJE I SADA
je iao hodnikom sluao je zvuk histerinog smijeha. Lijenici su ga prisilili da uzme ta
bletu te su ga dezinficirali komadiem vate.
Kasnije su prouili prijepis njegovog opisa snova koje je sanjao te noi. Ispostavil
o se da je Bessent opisao pacijenta koji je pokuao pobjei, dok su mnogi ljudi u bi
jelim kutama - lijenici i drugo medicinsko osoblje - bili neprijateljski raspoloen
i prema njemu.8
Bessentove laboratorijske slutnje bile su vrlo uspjene; njih sedam od ukupno osam
ocijenili su kao posve tone. U drugoj seriji pokuaja Bessent je dokazao da moe usp
jeno sanjati o buduim dogaajima, kao i o onim koje je upravo vidio. Do 1978. godine
, kada su laboratorij za prouavanje snova zatvorili zbog nedostatne financijske p
otpore, ukupno je obavljeno tristo sedamdeset i devet pokusa sa snovima o sadanjo
sti i budunosti, i to sa zapanjujuom 83,5-postotnom uspjenou.9

Dean Radin osmislio je novi, drukiji nain provjere slutnji.

Umjesto da se pouzdaje u tonost ispitanikovih rijei, radije je provjeravao registr
ira li na neki nain nae tijelo predvianje budueg dogaaja. Ta je zamisao bila pojednos
tavljena inaica istraivanja snova. Testovi Centra Maimonides bili su skupi jer je
svaki pokus iziskivao osam do deset ljudi i cijeli jedan dan. S Radinovim protok
olom za manji dio tih trokova u svega dvadesetak minuta mogli su se dobiti jednak
i rezultati.
Radin je pripadao malom zatvorenom krugu istraivaa svijesti, i ujedno je bio jedan
od rijetkih znanstvenika koji su to podruje izabrali promiljeno i nisu u njega za
lutali, uavi na stranja vrata.
Njegovo ukljuivanje u ovu osobitu istraivaku granu bilo je rezultat neobinog braka i
zmeu znanosti i znanstvene fantastike, naime, u njegovom su ivotu ova dva podruja il
a ruku pod ruku.
Unato uskim crnim briima i uznapredovaloj elavosti, Radin je u pedesetim godinama sau
vao mudar, neduan pogled udesnog djeteta, to je neko i bio. Vrlo rano postao je virt
uoz na violini koju je svirao od pete do sredine dvadesetih godina. Iskljuivo zbo
g nedostatne fizike izdrljivosti i snage morao se odrei obeavajue karijere koncertnog
violinista. Za glazbenika svjetske klase morao bi imati kondiciju vrhunskog atl
ete kako bi mogao svakog dana satima vjebati i svirati, usavravajui potrebnu tehnik
u i finu motoriku; Radin je shvatio da je njegova slaba tjelesna konstitucija za
to posve neprikladna. Stoga je logino da se posvetio svojoj drugoj velikoj ljuba
vi, bajkama odnosno tajnovitom, maginom svijetu. Ista pre-9. BESKONANO OVDJE I SAD
A
ciznost i nevezanost koji su mu pomogli da usavri sviranje violine napravili su o
d njega i vjetog istraivaa, roenog genija za prouavanje forenzikih dokaza ili za prona
laenje skrivenih tragova.
Njegova uiteljica u tom je nejakom djetetu u prvom razredu primi-jetila veliku iz
ravnost i ozbiljnost, te je ispravno predvidjela njegov budui poziv. Ono to je Rad
in istinski elio uvesti u svoj djeji laboratorij bila je magija. elio je izolirati
magiju i prouavati je pod mikroskopom. Ve s dvanaest godina zapoeo je vlastita istr
aivanja vanosjetilne percepcije.
Tijekom deset godina studija, kada je diplomirao na tehnikom fakultetu i doktorir
ao iz podruja psihologije, ali i na svom prvom radnom mjestu u Bellovim laborator
ijima gdje je radio u Odsjeku za ljudske initelje, svo to vrijeme njegova je glav
na strast bilo prouavanje djelovanja svijesti i ovjekovih graninih potencijala. uo j
e za strojeve Helmuta Schmidta i ubrzo nakon toga ga je posjetio, te se vratio s
posuenim primjerkom RNG-a kako bi sam zapoeo slina istraivanja. Radin je gotovo od
samog poetka dobivao jednako dobre rezultate kao to su bili oni Schmidtovi. Postal
o je to previe vano da bi bilo samo sporedna aktivnost u njegovoj karijeri. Radin
je poeo lobirati kako bi mogao suraivati s nekim znanstvenicima koji su ve radili n
a tom podruju. Neko je vrijeme radio na SRI te na Princetonskom sveuilitu sve dok n
ije ustanovio vlastiti laboratorij za istraivanje svijesti u okviru Sveuilita Nevad
a u Las Vegasu, udaljenoj postaji akademske zajednice gdje se nadao da ga nitko
nee smetati.10
Radinov poetni doprinos tim istraivanjima bio je mukotrpni statistiki posao. Velik
dio njegovog ranijeg rada sastojao se od po-navljanja istraivanja svojih kolega i
njihove matematike provjere.
Proveo je vie metaanaliza, ukljuujui PEAR-ova REG istraivanja.
Radin je prouio rezultate postojeih istraivanja o snovima i slutnjama. Zanimalo ga
je mogu li ljudi i u budnom stanju imati podjednako jasne slutnje. U svojem labo

ratoriju u Las Vegasu postavio je raunalo za sluajno izabiranje fotografija koje s

u sudionike trebale bilo smiriti bilo uznemiriti, uzbuditi ili razljutiti. Deano
vi dobrovoljci bili su preko ica povezani s fiziolokim monitorima koji su pokaziva
li promjene u vodljivosti koe, sranom pulsu i krvnom tlaku.
Raunalo je nasumce prikazivalo kolor-fotografije mirnih prizora (slike prirode i
pejzaa), te okantne odnosno uzbuujue prizore 9. BESKONANO OVDJE I SADA
(slike obdukcija i erotine sadraje). Kao to se i oekivalo, tijelo sudionika se pri p
romatranju smirenih prizora odmah umirilo, a kada su bili suoeni s erotinim, odnos
no uznemirujuim prizorima tijelo im je postalo uzbueno. Razumljivo je da su ispita
nici najjai odziv na prizore pokazivali dok su gledali fotografije. Meutim, Radin
je otkrio jo neto: ispitanici su oigledno i slutili to e vidjeti, jer pokazivali su f
izioloke reakcije prije no to bi vidjeli fotografije.
Njihovi prethodni odzivi bili su najjai tik prije no to su vidjeli uznemirujuu slik
u, kao da su pokuavali prikupiti snagu. Krvni tlak u udovima pao bi im otprilike
sekundu prije no to se slika pokazala. Najneobinije od svega, Radin je otkrio da s
u slutnje kod erotinih sadraja mnogo jae nego kod nasilnih, to bi moglo odraavati injenicu da Amerikance spolnost uznemiruje vie od nasilja.

Shvatio je da u rukama dri neke od prvih laboratorijskih dokaza da tijelo podsvje

sno predvia i proivljava naa budua osjeajna stanja. Istraivanje je, osim toga, pokazal
o da nije tono da ivani sustav samo "reagira" na budui ok, nego iz njega takoer izvodi
emocionalno znaenje.11
Radinova istraivanja uspjeno je ponovio njegov nizozemski kolega, psiholog Dick Bi
erman sa Sveuilita u Amsterdamu.12 Bierman je pomou tog modela pokuao otkriti slute
li ljudi dobre, odnosno loe vijesti. Dok je Bierman prouavao elektrodermalne aktiv
nosti u jednom drugom objavljenom istraivanju, u kojem su se prouavali naueni odziv
i u nekoj kartakoj igri, vidio je da su kod sudionika zabiljeene nagle promjene u
elektrodermalnim od-zivima prije no to bi im podijelili karte. tovie, te su razlike
odgo-varale vrsti karata koje su dobili; oni kojima su dodijeljene loe karte bil
i su uznemireniji i pokazivali su sve znaajke poveanog odziva
borba ili bijeg.13 To znai da na podsvjesnoj, psiholokoj razini slutimo da emo primit
i neke loe vijesti, odnosno kada e nam se dogoditi loe stvari.

Radin je proveo jo jedan pokus gledanja u budunost pri kojem je upotrijebio inaicu
stroja Helmuta Schmidta. Njegov stroj je bio pseudo-generator sluajnih dogaaja, i da
lje nepredvidiv, no s drukijim mehanizmom. U tom sluaju je s poetnim brojevima inic
irao vrlo kompleksne matematike nizove drugih brojeva. Stroj je sadravao deset tis
ua razliitih poetnih brojeva i stoga deset ti-sua razliitih matematikih mogunosti. Pse
do-sluajni generator brojeva (ili pseudo-REG) bio je dizajniran da proizvodi nizo
ve slu-9. BESKONANO OVDJE I SADA
ajnih bitova: nula i jedinica. Nizovi s najvie jedinica smatrali su se najboljima i
stoga najpoeljnijima. Operator je trebao zaustaviti stroj u odreenom trenutku, na
odreenom poetnom broju, kako bi inicirao najbolje nizove.
I upravo je u tome bio trik. Trenutak izbora bio je nemogue malen; budui da sat u
raunalu kuca pedeset puta u sekundi, poetni su se brojevi generirali u intervalima
od dvadeset milisekundi, a to je deset puta bre od ovjekove brzine reagiranja. Da
bi ovjek u tome uspio, bilo je potrebno nekako intuitivno znati da dolazi dobar
poetni broj i pritisnuti dugme tono u toj milisekundi. Premda je izgledalo posve n
emogue, Radin i njegov efu SRI, Ed May, postigli su uspjeh. U vie od stotinu pokuaja
Radin i May na neki su nain tono znali kada moraju pritisnuti dugme kako bi postigl
i poeljan niz.14

Helmuta Schmidta zaokupljala je nadasve privlana mogunost: mogunost vraanja vremena unatrag. Razmiljao je o tome da uinci koji su se pokaz
ali kod strojeva nijeu prostor, odnosno uzronost. U Schmidtovoj glavi poelo se obli
kovati gotovo apsurdno pitanje: moe li ovjek koji pokuava utjecati na output njegov
a stroja to napraviti nakon to je stroj ve pokrenut? Ako je kvantno stanje eterino
poput leprajueg leptira, moda zaista nije vano kada ga pokuamo definirati sve dok smo
prvi koji to pokuamo uiniti - prvi promatra.
Schmidt je prespojio ice u svojem generatoru sluajnih do-gaaja i povezao ga s audio
ureajem tako da je sluajni dogaaj prouzrokovao klikove koji su bili snimljeni na m
agnetofonskoj traci i provedeni do slualice, bilo u desnom bilo u lijevom uhu. Po
tom je ukljuio svoj stroj i snimio njegov output kojega nitko, pa ni on sam, nije
smio uti. Zatim je izraena kopija originalne snimke koju takoer nitko nije smio uti
i koja je na sigurnom mjestu zakljuana. Schmidt je u pravilnim intervalima snimao kontrolne trake kod kojih nitko ni
je utjecao na lijeve ili desne klikove. Kao to se i oekivalo, kada su kontrolne sn
imke pustili, lijevi i desni klikovi bili su vie ili manje jednako raspodijeljeni
.
Sljedeeg dana Schmidt je kontrolni snimak dao ispitaniku koji ga je ponio kui. Dob
rovoljev zadatak sastojao se u tome da snimku poslua i pokua utjecati na to da vie k
likova doe u njegovo desno uho. Potom je Schmidt pomou svojeg raunala zbrojio lijev
e 9. BESKONANO OVDJE I SADA
i desne klikove. Dobiveni rezultat proturjeio je zdravom razumu.
Schmidt je, naime, otkrio da je ispitanik svojim utjecajem promijenio output str
oja jednako kao to bi ga promijenio da je bio nazoan u samom trenutku snimanja sni
mke na magnetofonsku traku. Nadalje, ti su rezultati bili jednako dobri kao i on
i kod obinih REG testova kada je ispitanik sjedio neposredno pred strojem.
Poslije odreenog broja slinih provjera, Schmidt je uvidio da u njima svakako dolaz
i do nekog uinka, no nije smatrao da su sudionici promijenili prolost, ili da su i
zbrisali trake i napravili nove snimke. Najvjerojatnije se dogodilo neto drugo. N
jihov je utjecaj posezao natrag u vrijeme, i utjecao na sluajnost stroja u trenut
ku njegova izvornog snimanja. Nisu promijenili ono to se je dogodilo; utjecali su
na ono to bi se u prvom redu dogodilo. Sadanje ili bu-due namjere utjeu na poetne vj
erojatnosti i odreuju koji dogaaji e se doista i dogoditi.
Vie od dvadeset tisua pokusa u pet istraivanja koje je Schmidt proveo izmeu 1971. i
1975. godine u vrlo je znaajnom broju snimaka pokazalo statistiki otklon od oekivan
og rezultata
- priblino pedeset posto kako lijevih tako i desnih klikova. Sline rezultate dobio
je i dok je radio na ureajima koji su iglu na brojaniku pomicali ulijevo ili udesno. U gotovo pedeset i pet posto od ukupno provede
nih osamsto trideset i pet pokusa igla se vie puta pomakla ulijevo nego udesno.15
Od svih istraivanja o putovanju kroz vrijeme ona Schmidtova vjerojatno su bila n
ajvie znanstvena.
Kako su napravili sigurnosne kopije rezultata i zakljuali ih na sigurno mjesto, b
ila je iskljuena svaka mogunost prevare. Te studije su dokazale da se psihokinetiki
utjecaji na sluajnosni sustav, kao to je REG stroj, mogu dogaati u bilo kojem vrem
enu, u prolosti ili budunosti.

Schmidt je takoer otkrio da osoba koja naknadno utjee na stroj mora biti prvi prom
atra. Ako je magnetofonsku snimku prije toga s usredotoenom panjom posluao netko dru
gi, sustav je bio manje podloan naknadnim utjecajima. inilo se da svaki oblik usre
dotoene pozornosti zamrzava sustav u konano stanje. Nekoliko rijetkih studija ak uk
azuje na to da promatranje od strane bilo kojeg ivog sustava - ovjeka ili ak ivotinj
e - uspjeno blokira naknadne pokuse s vremenski pomaknutim utjecajem. Ova istraivanja jo nisu dovoljno utemeljena, no podudaraju se s onim to nam je o uinku promat
raa poznato iz kvantne fizike koja tumai 9. BESKONANO OVDJE I SADA
da promatranje ivih promatraa dovodi stvari u neku vrstu deter-miniranog postojanj
a.16
Bob Jahn i Brenda Dunne u svojim su se REG istraivanjima ta-koer pozabavili katego
rijom vremena. U 87.000 pokuaja njihovi su dobrovoljci usmjeravali pozornost na d
jelovanje stroja tek tri dana do dva tjedna nakon to je stroj odradio svoje. Dobi
veni rezultati bili su zapanjujui. Naime, u svakom pogledu su se slagali s rezult
atima konvencionalnijih pokusa u kojima su eksperimentatori utjecali na stroj za
vrijeme njegovog djelovanja: razlike izmeu ena i mukaraca jo uvijek su bile vidljiv
e i iskrivljenja u itavoj populaciji bila su jednaka. Postojala je tek jedna znaaj
na razlika: u pokusima s vremenskim pomakom dobrovoljci su uzrokovali vee uinke neg
o kod standardnih pokusa svaki put kada su pokuavali utjecati da stroj proizvede
vie glava. Meutim, zbog relativno malih brojeva Jahn i Dunne taj su podatak morali
ocijeniti kao statistiki nebitan.17

Slino retrogradno putovanje kroz vrijeme pokuali su i brojni drugi istraivai: neki s
u pokuali utjecati na skoimie koji su trali u svojim aktivnosnim krugovima, drugi su
utjecali na smjer ljudi koji su hodali u mraku (i nailazili na fotosenzor), pa a
k i na auto-mobile koji su tijekom prometne guve nailazili na fotosenzorsku zraku
u bekom tunelu. Kruenje skoimia i nailaske na senzor pretvorili su u klikove, snimi
li ih na traku i pohranili; od jednog do sedam dana nakon toga snimke su prvi pu
t putali dobrovoljcima koji su snagom svoje volje pokuavali postii da skoimii tre bre,
i da ljudi, odnosno automobili ee nailaze na zraku fotosenzora.
U jednom drugom istraivanju otkriveno je da iscjelitelj moe re-troaktivno utjecati
na irenje krvnih parazita kod takora. Braud je i sam proveo istraivanja u kojima j
e biljeio elektrodermalni odziv odreenih osoba koje su morale posluati svoj odziv i p
okuati utjecati na vlastitu elektrodermalnu aktivnost. Radin je obavio slino istraivanje s EDA magnetofonskim snimkama i iscjeliteljima.
Schmidt je proveo studije u kojime je pokuao utjecati na brzinu vlastitog, pretho
dno snimljenog, disanja. Ukupno deset od devetnaest istraivanja dalo je rezultate
koji su se statistiki u znaajnoj mjeri razlikovali od sluajnih, to je bio dovoljno
za pretpostavku da se dogaa neto neobino.18
Takvi su rezultati najvie glavobolje zadavali Halu Puthoffu.
Energija nulte toke koja mu je bila najbliskija bila je elektromagnet-9. BESKONANO
OVDJE I SADA
ska: svijet uzroka i posljedice, reda, odreenih zakona i ogranienja u ovom sluaju, brzine svjetlosti. Stvari se nisu kretale naprijed i natrag kroz v
rijeme.
Po njegovom miljenju, ovi su eksperimenti ukazivali na tri mogua scenarija. Prvi j
e bila zamisao o potpuno deterministikom svemiru u kojem se sve to se ikad trebalo
dogoditi ve zbilo. U tom svemiru apsolutno nepromjenjive odreenosti ljudi se pomou
slutnji samo povezuju s informacijama koje su na nekoj drugoj razini ve dostupne

.
Drugu mogunost mogue je savreno dobro objasniti u okviru poznatih teoretskih zakona
svemira. Prema miljenju Radinovog dvojnika, Dicka Biermana sa Sveuilita u Amsterda
mu, prekogniciju moe objasniti poznata kvantna pojava zaostalih i naprednih valov
a, takozvana Wheeler-Feynmannova teorija absorbera, prema kojoj val moe putovati
natrag kroz vrijeme kako bi iz budunosti doao do svog izvora. Izmeu dvaju elektrona
dogaa se sljedee: kada jedan elektron malo zatitra, odailje valove, kako u prolost
tako i u budunost. Tako se, na primjer, budui val zaleti u esticu iz budunosti koja
takoer zaigra, te odailje vlastite zaostale i napredne valove. Dva niza valova od
ta dva elektrona se ponite, osim u podruju izmeu njih. Konani rezultat prema natrag
putujueg vala prvog elektrona i prema naprijed putujueg vala drugog elektrona jest
trenutana veza.19 Mogue je da kod slutnji, razmiljao je Radin, na kvantnoj razini
odailjemo valove koji se susreu s naom vlastitom budunou.20

Trea, a moda i najloginija mogunost jest da itava budunost na svojoj najbazinijoj razi
i ve postoji u podruju istog potencijala; gledanjem u budunost, odnosno prolost pripo
maemo njezinom oblikovanju i materijalizaciji, jednako kao to to u sadanjosti inimo
promatranjem kvantne estice. Prijenos informacija preko subatomskih valova ne pos
toji u vremenu i prostoru, nego je na neki nain rairen i uvijek prisutan. Prolost i
sadanjost zamagljeni su u jedno golemo ovdje i sada, tako da na mozak hvata signale i
slike iz prolosti i budunosti. Naa budunost ve postoji u nekom nejasnom obliku kojeg
moemo poeti ostvarivati u sadanjosti. To ima smisla uzmemo li u obzir da sve subat
omske estice postoje u stanju svih mogunosti osim ako ih ne promatramo, a promatra
nje ukljuuje i miljenje. Ervin Laszlo dao je zanimljivo fizikalno objanjenje vremenskog pomaka.

9. BESKONANO OVDJE I SADA

Naime, on kae da Polje nulte toke, sastavljeno od elektromagnetskih valova, posjed
uje vlastitu podstrukturu. Sekundarna polja koja nastaju pri gibanju subatomskih
estica u interakciji s Poljem takozvani su skalarni valovi koji nisu elektromagnet
ni i nemaju smjer, odnosno spin. Ti valovi mogu putovati mnogo bre od brzine svje
tlosti, slino kao tahioni koje je zamiljao Puthoff. Laszlo smatra da skalarni valo
vi informacije u prostoru i vremenu kodiraju u bezvremeni i bezprostorni kvantni
stenogram interferencijskih uzoraka. Ta najbazinija razina Polja nulte toke, matin
o polje svih polja, u Laszlovom je modelu konani holografski plan svijeta za sva
vremena, kako prolost tako i budunost. Kada gledamo u prolost ili budunost, u stvari
se povezujemo s tim planom.21
Da bismo izuzeli vrijeme iz jednadbe, kao to predlae Robert Jahn, moramo iz nje izu
zeti odvojenost. ista energija koja postoji na kvantnoj razini nema vremena ili p
rostora nego postoji u pro-stranom kontinuumu fluktuirajueg naboja. Mi sami smo,
u odreenom smislu, prostor i vrijeme. Kada pomou percepcije dovodi-mo energiju na svjesn
u razinu, stvaramo odvojene predmete koji postoje u prostoru mjerljivog kontinuu
ma. Stvaranjem vremena i prostora stvaramo vlastitu odvojenost.
Taj model je slian implicitnom redu britanskog fiziara Davida Bohma koji je postav
io teoriju da je sve u svijetu umotano u to
implicitno stanje, sve dok ne postane eksplicitna konfiguracija fluktuacija nulte t
oke.22 Prema Bohmovom modelu, vrijeme je dio vee stvarnosti koja u svijest moe proji
cirati brojne sekvence odnosno trenutke, ne nuno u linearnom redu. Ako teorija re
lativnosti tumai da su prostor i vrijeme relativni, i da kao takvi ine jedan sam e
ntitet prostor-vrijeme - teoretizirao je Bohm - i ako kvantna teorija pretpostav

lja da su u prostoru odvojeni elementi u stvari povezani, te da su projekcija vie

dimenzionalne stvarnosti, iz toga slijedi da su u vremenu odvojeni trenuci takoer
projekcija te vie stvarnosti.
Kako u svakodnevnom ivotu, tako i u fizici vrijeme se openito prihvaa kao primaran,
neovisan i univerzalno promjenjiv poredak, moda najfundamentalniji od nama pozna
tih. Nae su nas pak spoznaje dovele do otkria da je vrijeme zapravo sekundarno i d
a je, kao i prostor, izvedeno iz viedimenzionalne osnove kao poseban poredak. U s
tvari, mogli bismo rei da se za razliite setove 9. BESKONANO OVDJE I SADA
sekvencija trenutaka moemo izvesti mnoge takve pojedinane, meusobno povezane vremenske redove, koji odgovaraju materijalnim sustavima to putuju
pri razliitim brzinama. Meutim, svi su oni ovisni o multidimenzionalnoj stvarnost
i koju nije mogue potpuno razumjeti u smislu bilo kakvog vremenskog reda ili niza
takvih redova.23
Ukoliko svijest djeluje na kvantnoj frekvencijskoj razini, tada je logino da post
oji i van vremena i prostora, to znai da teoretski imamo pristup informacijama prolo
sti i budunosti. Mogu li ljudi utjecati na kvantne dogaaje, to znai da smo u stanju ut
jecati i na dogaaje ili trenutke koji nisu iz sadanjosti.
To je u Williamu Braudu potaklo jo jednu, konanu, intrigantnu misao. Vremenski pom
aknuta ljudska namjera na neki nain utjee na vjerojatnost odreenog dogaaja i njegova
rezultata, a najvei uinak ima na poetne trenutke, trenutke koji su prvi u lancu dogaa
ja. Ako ta naela primijenimo na podruje fizikog ili mentalnog zdravlja, to bi znailo
da preko Polja moemo usmjeravati utjecaje iz prolosti i promijeniti kljune trenutk
e odnosno poetne tekoe koji kasnije postaju razvijeno oboljenje ili bolest.
Ukoliko je misao u mozgu vjerojatnosni kvantni proces, kao to predlau Karl Pribram
i njegovi kolege, tada bi namjera u budunosti mogla utjecati na to da se aktivir
a jedan, a ne drugi neuron, te da pokrene ili jedan ili pak drugi lanac kemijski
h i hormonalnih procesa koji mogu dovesti do bolesti ili ne. Braud je ivo opisao
poetni trenutak u kojem je prirodni stanini ubojica u vjerojatnostnom stanju od je
dan naprema jedan da e pobiti, odnosno previdjeti odreene stanice raka. Ta jednost
avna prva odluka moe naposljetku dovesti do razlike izmeu zdravlja i bolesti ili ak
smrti. Najvjerojatnije postoje brojni naini primjene namjere iz budunosti pomou ko
jih bismo mogli promijeniti vjerojatnosti prije negoli se razviju u bolest. tovie,
ve sama dijagnoza moe utjecati na budui tijek bolesti, pa je stoga potreban oprez
pri dijagnosticiranju.
Ako je bolest ve uznapredovala, nee ju se, dakako, moi ponititi. Meutim, neki njezini aspekti moda jo nisu sazreli, pa bismo ih eventualno jo uv
ijek mogli promijeniti. Bolest bismo uhvatili na toki u kojoj moe krenuti u razliit
im smjerovima - u rasponu od dobrog zdravlja do smrtnog ishoda. Braud se zapitao
nije li do nekih primjera spontanog izljeenja dolo radi izraavanja namjere 9. BESK
ONANO OVDJE I SADA
u budunosti koja je djelovala na bolest prije no to je ona dosegla nepovratnu toku.
Mogue je takoer da svaki trenutak naeg ivota utjee na svaki drugi trenutak - naprije
d i natrag. Kao u filmovima Terminator, moda se moemo vratiti u prolost kako bismo
utjecali na vlastitu budunost.24

9. BESKONANO OVDJE I SADA

TREI DIO

Povezivanje s poljem
"Prolo stoljee bilo je atomsko doba,
no sadanje e sasvim mogue postati doba nulte toke"
Hal Puthoff

9. BESKONANO OVDJE I SADA

DESETO POGLAVLJE
Polje iscjeljenja

10. POLJE ISCJELJENJA

PUTHOFF, BRAUD I DRUGI znanstvenici nali su se pred neim to je trebalo procijeniti:
konanu korisnost ne-lokalnih uinaka koje su promatrali. Njihove studije ukazivale
su na velik broj elegantnih metafizikih ideja o ovjeku i ovjekovom odnosu s njegov
im svijetom, ali brojna praktina pitanja ostala su neodgovorena.
Kolika je snaga namjere kao sile, i koliko je, u stvari, zarazna
koherentnost izmeu individualnih svijesti? Bismo li mogli iskoristiti snagu Polja
za kontrolu naeg zdravlja, ili ak za lijeenje drugih? Da li je ono doista u stanju
lijeiti teke bolesti kao to je rak? Je li koherencija ljudske svijesti odgovorna z
a psihoneuroimunologiju
- iscjeliteljsko djelovanje uma na tijelo?
Posebno su Braudova istraivanja sugerirala da se ljudska namjera moe koristiti kao
izuzetno mona iscjeljujua sila. inilo se da bismo mogli izazvati nasumine fluktuaci
je u Polju nulte toke i iskoristiti to za uspostavu boljeg reda u drugoj osobi. Oso
ba koja bi imala takvu sposobnost trebala bi biti u stanju sluiti kao provodnik i
scjeljujue sile, doputajui Polju da popravi strukturu osobe.
Ljudska svijest mogla bi djelovati kao podsjetnik, kako je vjerovao Fritz Popp,
za ponovnu uspostavu koherencije u drugoj osobi. Kad bi se ne-lokalnim uincima mo
glo upravljati u svrhu lijeenja, tada bi i metoda kao to je lijeenje na daljinu mor
ala djelovati.
Postalo je jasno da e biti potrebno testirati ove ideje u situaci-jama iz stvarno
g ivota, u sklopu istraivanja koje e biti osmiljeno na nain da jednom zauvijek odgovo
ri na neka od ovih pitanja. Poetkom 1990-ih ukazala se prilika, kao i savreni kandidat - jedna znanstvenica, pri
lino skeptina prema lijeenju na daljinu, i grupa pacijenata za koje se vjerovalo da
im nema spasa.
Elisabeth Targ, klasina psihijatrica u svojim ranim tridesetim, bila je kerka Russ

ela Targa, partnera i nasljednika Hala Puthoffa u SRI eksperimentima s vienjem na

daljinu. Elisbeth je bila neobian spoj, privuena mogunostima na koje je ukazivao r
ad njezinog oca 10. POLJE ISCJELJENJA
u vezi s vienjem na daljinu u SRI, ali i sputana strogim pravilima svog znanstven
og obrazovanja. U to je vrijeme bila postavljena na mjesto direktora Istraivakog i
nstituta za dopunske terapije Kalifornijskog pacifikog medicinskog centra, zahval
jujui istraivanjima vienja na daljinu koja je provela sa svojim ocem. Jedan od njez
inih zadataka bio je formalno prouavanje terapija koje je klinika nudila, a koje
su uglavnom potjecale iz podruja alternativne medicine. esto je ostavljala dojam k
ao da se ne moe odluiti kojem bi se taboru priklonila u svojoj elji da znanost prih
vati i pone prouavati udesno, i nastojei da alternativna medicina postane znanstveni
ja.
Velik broj dogaaja u njezinom ivotu poeo ju je usmjeravati u istom pravcu. Njezina
prijateljica Hella Hammid nazvala ju je i priopila joj da ima rak plua. Hella je u
Elisabethin ivot ula preko njezina oca, koji je u Helli, fotografkinji, sluajno ot
krio jednog od svojih najveih talenata za vienje na daljinu. Hella je nazvala Elis
abeth da ju upita zna li za ikakve dokaze da alternativne terapije kao to je lijee
nje na daljinu - koje ima dodirne toke s vienjem na daljinu - mogu pomoi u lijeenju
raka na pluima.
Tijekom 1980-ih, u jeku epidemije AIDS-a - kada je pozitivan test na HIV znaio go
tovo sigurno smrtnu presudu - Elisabeth je odabrala tu specijalnost u San Franci
scu, samom epicentru epidemije u SAD. U vrijeme kad ju je Hella nazvala, najaktu
alnija tema u medicinskim krugovima u Kaliforniji bila je psihoneuroimunologi-ja
. Pacijenti su u gomilama posjeivali posebne skupove u gradskim vijenicama koje su
prireivali gurui odnosa duha i tijela kao to je Louise Hay, ili su odlazili na ra
dionice o vizualizaciji i stvaranju mentalnih slika. Elisabeth se i sama pomalo
bavila prouavanjem medicine odnosa duh-tijelo, i to bez sumnje zato to nije imala t
o drugo ponuditi pacijentima s uznapredovalim AIDS-om,1 premda je bila krajnje s
keptina prema pristupu Louise Hay. Jedno od njezinih ranijih istraivanja pokazalo
je da je kod lijeenja depresije kod oboljelih od AIDS-a grupna terapija jednako d
jelotvorna kao i Prozac.
Takoer je itala o radu Davida Spiegela u Stanfordskoj medicinskoj koli, koji je pok
azao da grupna terapija ima vrlo jak pozitivan uinak na oekivani ivotni vijek ena s
rakom dojke.2
U svom racionalnom i pragmatinom srcu, Elisabeth je nagaala da je taj uinak spoj na
de i samozavaravanja, uz moda poneto sa-mopouzdanja koje se moe zahvaliti podrci gru
pe. Njima je moda psiholoki bilo bolje, ali stanje njihovih T-limfocita nije se ni
malo 10. POLJE ISCJELJENJA
poboljavalo. Pa ipak, ona je jo uvijek u dui gajila sumnju, moda zbog godina koje je
provela prouavajui rad svog oca na vienju na daljinu u SRI. Njegov je uspjeh jasno
govorio u prilog postojanja neke vrste vanosjetilne veze izmeu ljudi i polja koj
e povezuje sve stvari. Elisabeth se esto pitala da li bi bilo mogue iskoristiti sp
osobnost vienja na daljinu za neto drugo osim za pijuniranje So-vjeta ili predvianje
rezultata konjskih utrka, kao to je ona jednom uinila.
Tada je, 1995. godine, Elisabeth primila telefonski poziv od Freda Sichera. Fred
je bio psiholog, istraiva i umirovljeni ravnatelj bolnice. Njega su poslali njezi
noj prijateljici Marilyn Schlitz, Braudovoj staroj kolegici, koja je sada bila d
irektorica Instituta za noetike znanosti, organizacije u Sausalitu koju je davno
prije toga osnovao Edgar Michell. Fred je konano imao vremena posvetiti se istraiv
anju neega to ga je fasciniralo. Kao ravnatelj bolnice uvijek je bio neka vrsta fi
lantropa. Na prijedlog Schlitzove, zamolio je Elisabeth da mu se pridrui u istraiv
anju lijeenja na daljinu. Sa svojim je-dinstvenim iskustvom, Elisabeth je bila lo
gian izbor za voditelja istraivanja.

Molitva je bila neto s ime Elisabeth nije imala previe iskustva u ivotu. Od svog je
oca pored melankolinih ruskih crta lica i duge crne kose, s pokojom sijedom, nasl
ijedila i strast prema mikroskopu.
Jedini bog u domu obitelji Targ bila je znanstvena metoda. Targ je na svoju ker p
renio osjeaj opinjenosti znanou i njenom sposobnou davanja odgovora na velika pitanja. Kao to se on odluio posvetiti istraivanju ustro
ja svijeta, tako je njegova ki odluila istraiti ustroj ljudskog uma. Kao trinaestog
odinja djevojica uspjela se ak izboriti za mjesto u laboratoriju Karla Pribrama za
istraivanje mozga na Stanfordskom sveuilitu, gdje je prouavala razlike u aktivnosti
lijeve i desne hemisfere, prije nego to se odluila za klasini studij psihijatrije n
a Stanfordu.
Usprkos svemu, Elisabeth se jako dojmila Sovjetska akademija znanosti koju je po
sjetila zajedno sa svojim ocem, kao i injenica da tamonji znanstveni establiment im
a priliku tako otvoreno obavljati laboratorijska istraivanja parapsihologije. U s
lubeno ateistikoj Rusiji postojale su samo dvije kategorije vjerovanja: da je neto
istina ili da nije. U Americi je postojala i trea kategorija - religija, koja je
neke stvari postavljala strogo izvan dohvata znanstvenog istraivanja. inilo se da
sve to znanstvenici nisu mogli objasniti, sve to 10. POLJE ISCJELJENJA
je imalo veze s iscjeljivanjem, molitvom ili paranormalnim - podrujem rada njezinog oca - ulazi u tu treu kategoriju. Nakon to bi se jednom tu nalo, s
lubeno bi bilo proglaeno nedostupnim.
Njen je otac izgradio svoju reputaciju na izvoenju besprijekor-nih eksperimenata,
i nauio ju je vanosti ispitivanja u hermetikim, dobro kontroliranim uvjetima. Odra
sla je vjerujui da se bilo kakav uinak moe kvantitativno izraziti, ako je eksperime
nt ureen tako da su sve varijable pod kontrolom. I zaista, Puthoff i Targ pokazal
i su da se dobro ureenim eksperimentom mogu dokazati ak i ude-sne pojave. Rezultat
istraivanja bio je Sveto pismo, ak i ako je bio u suprotnosti sa svim oekivanjima i
straivaa. Svi dobro izvedeni eksperimenti su uspjeli: problem je jednostavno u tome t
o nam se zakljuci moda ne sviaju.
ak i dok je stari Targ mijenjao svoj nain razmiljanja kako bi prihvatio odreene duho
vne ideje, Elisabeth je i dalje bila hladni racionalist. Pa ipak, za vrijeme stu
diranja klasine psihijatrije nikada nije smetnula s uma lekciju svog oca: usvojen
a mudrost neprijatelj je dobre znanosti. Kao student traila je pranjave zapise psi
hijatara iz devetnaestog stoljea, vremena prije nastanka moderne psiho-farmakolog
ije, kad su psihijatri ivjeli u umobolnicama i zapisivali trabunjanja svojih paci
jenata, pokuavajui dublje proniknuti u njihovo stanje. Negdje u neobraenim podacima
, vjerovala je Targova, izdvojena od dogmi svog vremena, leala je istina.
Elisabeth je pristala suraivati sa Sicherom, iako je privatno su-mnjala da e od to
ga biti ikakve koristi. Podvrgnut e lijeenje na daljinu najjednostavnijem testu. I
sprobat e ga na svojim pacijentima s uznapredovalim AIDS-om, na ljudima ija je sko
ra smrt bila toliko izvjesna da im vie nita osim molitve i nade nije bilo na raspo
laganju. Otkrit e da li molitva i pomo na daljinu mogu izlijeiti najgore, beznadne
sluajeve.
Bacila se u potragu za dokazima o iscjeljivanju. inilo se da se istraivanja mogu r
azvrstati u tri iroke kategorije: pokuaje djelovanja na izdvojene stanice ili enzi
me; iscjeljivanja ivotinja, biljaka ili mikroskopskih organizama; i istraivanja lj
udskih bia. U ovu kategoriju se ubrajao i cjelokupan rad Brauda i Schlitza koji j
e pokazao da ljudi mogu utjecati na sve vrste ivotnih procesa. Postojali su takoer
i neki zanimljivi dokazi o uincima koje ljudi mogu imati na biljke ili ivotinje.
Osim toga, bilo je i radova koji su dokazali da se pozitivne ili negativne misli

i osjeaji nekako mogu prenijeti na druga bia.

10. POLJE ISCJELJENJA

Tijekom 1960-ih, biolog dr. Bernard Grad sa Sveuilita McGill u Montrealu, jedan od
pionira na tom podruju, pokuavao je utvrditi da li iscjelitelji bioenergijom zais
ta prenose energiju na pacijenta.
Umjesto eksperimentiranja na ljudima, Grad je koristio biljke koje je namjeravao
uiniti bolesnima natapanjem njihovog sjemena u slanoj vodi to dovodi do usporavanja
rasta. No, prije nego to je natopio sjeme, jednog je iscjelitelja zamolio da pol
oi ruke na jednu posudu sa slanom vodom koja je trebala biti upotrijebljena za je
dnu skupinu sjemenki. Druga posuda sa slanom vodom, koju iscjelitelj nije tretir
ao, bila je namijenjena za ostatak sjemena. Nakon to su sje-menke bile natapane u
dvjema posudama sa slanom vodom, skupina biljaka izloenih tretiranoj vodi izrasl
a je vie od druge skupine.
Grad je tada pretpostavio da bi se moglo dogoditi i suprotno da bi negativni osjeaji mogli imati negativan utjecaj na rast biljaka.
U sljedeem pokusu, Grad je nekolicini duevnih bolesnika dao da dre posude s obinom v
odom koje su ponovno trebale biti upotrijebljene za naklijavanje sjemena. Jedan
pacijent, ovjek s psi-hotinom depresijom, bio je vidno deprimiraniji od drugih. Ka
snije, kada je Grad pokuao naklijati sjeme pomou vode koju su drali pacijenti, voda
koja je bila u rukama depresivnog ovjeka usporavala je rast.3 To bi moglo konano
objasniti zato neki ljudi imaju zelene prste, dok drugima nita ivo ne uspijeva rasti.
4
U kasnijim eksperimentima, Grad je kemijski analizirao vodu infracrvenim spektro
skopom i otkrio da je voda koju je tretirao iscjelitelj imala blago promijenjenu
molekularnu strukturu i smanjeno povezivanje molekula vodikovim vezama, neto slin
o rezultatima izlaganja vode djelovanju magneta. I drugi znanstvenici potvrdili
su Gradova otkria.5
Grad je preao na mieve kojima su u laboratoriju bile nane-sene ozljede koe. Nakon p
rovjere djelovanja razliitih faktora, ak i djelovanja topline ruku, otkrio je da j
e koa njegovih pokusnih mieva zarastala mnogo bre kad su ih tretirali iscjelitelji.
6 Grad je takoer pokazao da iscjelitelji mogu smanjiti rast tumora kod laboratori
jskih ivotinja. ivotinje s tumorima koje nisu bile iscjeljivanje umirale su bre.7 D
ruga istraivanja na ivotinjama pokazala su da se amiloidoza, tumori i laboratorijs
ki izazvana gua kod laboratorijskih ivotinja mogu izlijeiti.8
Druga provedena znanstvena istraivanja otkrila su da ljudi mogu utjecati na kvasa
c, gljivice, pa ak i na izolirane stanice raka.9

10. POLJE ISCJELJENJA

U jednom od njih, biologinja Caroll Nash sa Sveuilita St. Joseph u Philadelphiji o
tkrila je da ljudi iskljuivo snagom volje mogu djelovati na brzinu razmnoavanja ba
kterija.10
Matovit pokus Geralda Solfvina pokazao je da naa sposobnost da se nadamo najboljem,
zaista moe utjecati na lijeenje drugih bia. Solfvin je za svoj test pripremio serij
u sloenih i razraenih uvjeta. Grupu mieva je injekcijom zarazio tipom malarije koji
je kod glodavaca najee smrtonosan.

Solfvin je trojici pomonika u laboratoriju rekao da je samo polovica mieva zaraena

malarijom, i da e bioenergetiar pokuati izlijeiti polovinu mieva - ne nuno one koji im
aju malariju - iako pomonicima nee biti poznato koji e mievi biti iscjeljivani. Ni p
rva ni druga tvrdnja nisu bile istinite.
Sve to su pomonici mogli uiniti bilo je da se nadaju da e se mievi koji su im povjere
ni na uvanje oporaviti, i da e intervencija bioenergetiara biti djelotvorna.
Ipak, jedan od pomonika bio je znatno optimistiniji od svojih kolega, to se odrazil
o i na rezultate. Na kraju pokusa mievi o kojima se on brinuo bili su manje boles
ni od onih o kojima su se brinula druga dva pomonika.11
Kao i ono s Gradovim iscjeliteljem, i Solfvinovo je istraivanje bilo premalo
onoenje konanih zakljuaka. Meutim, postojalo je jedno ranije istraivanje
da iz 1974. godine. Stanford je pokazao da su ljudi bili u stanju utjecati na
gaaje samim time to su se nadali da e sve proi dobro, ak i kada nisu u
jeli emu su se to trebali nadati.12

za d
Rexa Stanfor
do
potpunosti razu

Elisabeth je bila iznenaena kad je otkrila da su provedena brojna istraivanja iscj

eljivanja - barem 150 pokusa na ljudima. To su bili sluajevi u kojima se posredni
k sluio raznim metodama pri pokuajima slanja iscjeljujue poruke, kroz dodir, molitv
u ili neke vrste nereligiozne elje. Kod terapeutskog dodira pacijent se trebao op
ustiti i pokuati usmjeriti svoju panju prema unutra, dok je iscjelitelj polagao ru
ke na pacijenta s namjerom da ga izlijei.
U jedno tipino istraivanje bilo je ukljueno devedeset i est pacijenata s visokim krv
nim tlakom i velik broj iscjelitelja. Ni lijenicima ni pacijentima nije bilo reeno
kome je prueno iscjeljivanje mentalnim putem. Kasnije provedena statistika analiz
a pokazala je da se sistoliki krvni tlak (to jest, tlak krvi pri kontrakciji srca
) ljudi iz grupe koju su tretirali iscjelitelji znatno popravio u usporedbi s 10
. POLJE ISCJELJENJA
kontrolnom grupom. Iscjelitelji su se koristili tono odreenim rei-mom, koji je uklj
uivao oputanje, stupanje u kontakt s Viom silom ili Vrhovnim Biem, vizualizaciju ili
afirmacije pacijenta o vlastitom savrenom zdravlju, i izraavanje zahvalnosti izvo
ru, bilo da se radi o Bogu ili nekoj drugoj duhovnoj sili. Iscjelitelji su, kao
grupa, postigli uspjeh, a u nekim pojedinanim sluajevima i izvanredne rezultate. et
iri iscjelitelja uspjelo je postii poboljanje u 92,3% od ukupnog broja njihovih pa
cijenata.13
Meu svim istraivanjima provedenim na ljudima moda je naj-dojmljivije ono lijenika Ra
ndolpha Byrda iz 1988. On je na sluajnom, dvostruko slijepom uzorku pokuao utvrdit
i da li e molitva na daljinu imati ikakvog utjecaja na pacijente na Odjelu za sran
e bolesti. Tijekom 10 mjeseci, gotovo 400 pacijenata bilo je podijeljeno u dvije
grupe, a za samo polovicu njih (bez njihovog znanja) molila se kranska molitvena
skupina izvan bolnice. Svi su pacijenti bili pregledani, i nije bilo statistikih
razlika u njihovom stanju prije lijeenja. Ali nakon tretmana, oni za koje se moli
lo imali su znatno blae simptome i manje sluajeva upale plua i rjee su im bili po-tr
ebni antibiotici i aparat za umjetno disanje u odnosu na pacijente za koje se ni
je molilo.14
Iako su provedena brojna istraivanja, s veinom njih problem je, barem kako se inilo
Elisabeth, bio u moguem nedovoljnom pridravanju znanstvene metodike. Istraivai nisu
dovoljno strogo organizirali pokuse da bi bilo mogue ustvrditi kako je zaista is
cjeljivanje to to je dovelo do pozitivnih uinaka. Za to je mogao biti odgovoran bi
lo koji utjecaj osim stvarnog mehanizma iscjeljivanja.
U studiji s lijeenjem visokog krvnog tlaka, na primjer, autori nisu biljeili ili k
ontrolirali da li su pacijenti uzimali lijekove za sni-

enje krvnog tlaka. Koliko god rezultati bili dobri nije bilo mogue sa sigurnou rei mo
gu li se oni pripisati iscjeljivanju ili lijekovima.
Iako je Byrdovo istraivanje bilo dobro zamiljeno, jedan od oiglednih propusta bio j
e nedostatak bilo kakvih podataka o psihikom stanju pacijenata na poetku istraivanj
a. Budui da je poznato da psihiko stanje moe imati utjecaja na oporavak nakon mnogi
h bolesti, posebno operacije srca, moglo se dogoditi da je ne-proporcionalan bro
j pacijenata s pozitivnim mentalnim uvjerenjem zavrio u grupi za iscjeljivanje.
Kako bi se dokazalo da je upravo iscjeljivanje ono to je pomoglo pacijentima, bil
o je neophodno odvojiti bilo koji uinak do kojeg je 10. POLJE ISCJELJENJA
moglo doi zbog drugih uzroka. I sama oekivanja ljudi mogla su utjecati na rezultat
e. Trebalo je kontrolirati utjecaj nadanja ili takvih faktora kao to je oputanje n
a rezultate pokusa. Maenje ivotinja, pa ak i rukovanje sadrajem Petrijevih zdjelica
moglo je promijeniti rezultat, kao to je to mogao uiniti i odlazak iscjelitelju il
i ak par toplih ruku.
U svakom znanstvenom pokusu, kad se pokuava utvrditi dje-lotvornost neke interven
cije, potrebno je biti siguran da je jedina razlika izmeu tretirane i kontrolne g
rupe ta to se prvu tretira a drugu ne. To znai da dvije grupe moraju biti to je mog
ue slinije u pogledu zdravlja, dobi, socioekonomskog poloaja, kao i bilo kojeg drug
og faktora koji bi mogao imati utjecaja. Ako su pacijenti bolesni, potrebno je u
vjeriti se da jedna grupa nije bolesnija od druge. Meutim, u istraivanjima o kojim
a je itala Elisabeth bilo je nedovoljno pokuaja da se osigura maksimalna slinost meu
populacijama.
Istraiva, osim toga, mora biti siguran i da sudjelovanje u istraivanju i sva pozornost koja je s tim povezana ne mogu sami po sebi dovesti do pob
oljanja, tako da se postiu isti rezultati kod onih koji su bili tretirani i onih k
oji nisu.
U jednom takvom istraivanju, kod estotjednog iscjeljivanja na daljinu pacijenata k
oji su bolovali od klinike depresije test je bio neuspjean - poboljalo se stanje sv
ih pacijenata, ak i kontrolne skupine koja nije bila podvrgnuta iscjeljivanju. Al
i mogue je da su svi pacijenti, oni koji su bili iscjeljivani kao i oni koji nisu
, primili psiholoki poticaj zahvaljujui sudjelovanju u istraivanju, to je moglo zasj
eniti svaki stvarni uinak iscjeljivanja.15
Uzimanje u obzir i ukljuivanje svih ovih imbenika u pokus predstavljalo je velik i
zazov za Elizabeth. Istraivanje je moralo biti do te mjere paljivo pripremljeno da
nijedna od ovih varijabli ne moe utjecati na rezultate. ak je i prisutnost iscjel
itelja u odreeno vrijeme, a ne u neko drugo, mogla imati utjecaja na ishod. Iako
je polaganje ruku moglo biti od pomoi u procesu lijeenja, paljiva kontrola u znanst
venom smislu znaila je da pacijenti ne bi smjeli znati da li ih se dodiruje ili i
scjeljuje.
Targ i Sicher proveli su mjesece pripremajui svoj pokus. Razumije se, morao je bi
ti dvostruko slijep, tako da ni pacijenti ni li-jenici nisu mogli znati tko e biti
iscjeljivan. Populacija pacijenata morala je biti homogena, te su stoga izabral
i Elisabethine pacijente 10. POLJE ISCJELJENJA
s uznapredovalim AIDS-om koji su bili u istoj fazi bolesti - s istim brojem T-li
mfocita i istim brojem bolesti karakteristinih za AIDS.
Bilo je potrebno eliminirati svaki element mehanizma iscjeljenja koji bi mogao u
tjecati na rezultate, kao to je susret s iscjeliteljem ili dodirivanje. To je znai
lo, odluili su, da e se svo iscjeljivanje morati obavljati na daljinu. Budui da su

testirali samo iscjeljivanje, a ne snagu nekog njegovog posebnog oblika, kao to j

e kranska molitva, njihovi su iscjelitelji morali biti razliitog podrijetla i moral
i su primjenjivati razliite metode. Otpisali su svakoga tko je bio previe egoistian
, motiviran iskljuivo novcem, ili im je izgledao kao varalica. Morali su, osim to
ga, biti predani jer nije bila predviena nikakva plaa ili individualna slava. Svak
og pacijenta trebalo je tre-tirati barem deset razliitih iscjelitelja.
Nakon etiri mjeseca potrage, Fred i Elisabeth dobili su svoje iscjelitelje - aroli
ku skupinu od etrdeset vjerskih i duhovnih iscjelitelja iz cijele Amerike, od koj
ih su mnogi bili vrlo cijenjeni na svom podruju. Samo se mali broj njih smatrao k
onvencionalno religioznim osobama i iscjeljivao pomou molitve Bogu ili krunice: n
ekoliko kranskih iscjelitelja, aica evangelika, jedan idovski kabalistiki iscjelitelj
i nekoliko budista. Velik broj drugih bio je obuen u nekoj od nereligijskih iscje
liteljskih kola, kao to je kola iscjeljujue svjetlosti Barbare Brennan, ili su radil
i s kompleksnim energetskim poljima, pokuavajui promijeniti boje ili vibracije aur
e pacijenata. Neki su primjenjivali kontemplativno lijeenje ili vizualizaciju; dr
ugi su se sluili zvukovima i namjeravali su pjevati ili udarati u zvona za pacije
nta, s namjerom da, kako su govorili, usklade rad njihovih akri, odnosno energets
kih centara. Nekoliko njih radilo je s kristalima. Jedan iscjelitelj, koji je bi
o obuen za amana Lako-ta Siouxa, namjeravao je izvesti indijanski obred s lulom. U
daranje u bubanj i pjevanje trebali su mu omoguiti da padne u trans, u kojem bi s
tupio u kontakt s duhovima u ime pacijenta. Na popisu je bio i jedan majstor Qig
onga iz Kine, koji je rekao da e pacijentima slati uravnoteavajuu chi energiju. Jed
ini kriterij kojeg su se Targ i Sicher drali bio je da iscjelitelji vjeruju da e t
o to budu radili djelovati.
Dijelili su jedan zajedniki element - uspjeh u lijeenju bezna-dnih sluajeva. Kao gr
upa, iscjelitelji su imali u prosjeku 17 godina iskustva u iscjeljivanju i 117 s
luajeva lijeenja na daljinu po osobi.
Targ i Sicher tada su podijelili njihovu grupu od dvadeset pacijenata na dva dij
ela. Plan je bio da e obje grupe dobivati uobiajenu 10. POLJE ISCJELJENJA
klasinu terapiju, ali e samo jedna od njih primati i lijeenje na daljinu. Ni lijenic
i ni pacijenti nisu trebali biti upoznati s time tko e biti iscjeljivan, a tko nee
.
Sve informacije o svakom pacijentu trebale su biti pohranjene u zapeaenim omotnica
ma i obraivane pojedinano kroz svaku fazu istraivanja. Jedan od istraivaa trebao je s
premiti ime, foto-grafiju i podatke o zdravstvenom stanju svakog pacijenata u za
seban fascikl oznaen brojem. To je trebalo predati drugom istraivau koji e na temelj
u sluajnosti promijeniti brojeve na fasciklima.
Trei je istraiva zatim trebao nasumce podijeliti fascikle u dvije grupe, i nakon to
ga ih spremiti u zakljuane ladice. Kopije su u pet zapeaenih paketa trebale biti po
slane svakom iscjelitelju, zajedno s informacijama o pet pacijenata i datumu kad
a je trebalo zapoeti s tretiranjem svake osobe. Jedini sudionici istraivanja koji
su bili upoznati s tim tko e biti iscjeljivan bili su sami iscjelitelji. Oni nisu
smjeli biti u bilo kakvom dodiru s pacijentima - nisu se smjeli ak ni sresti. Sv
e to im je bilo dano kako bi mogli raditi bila je fotografija, ime i broj T-limfo
cita.
Svaki od iscjelitelja bio je zamoljen da radi na zdravlju i dobrobiti pacijenta
jedan sat dnevno, est dana u tjednu, kroz deset tjedana, sa svakim drugim tjednom
slobodnim za odmor. Bio je to dotad nevien protokol u kojem je svaki pacijent u
tretiranoj grupi trebao biti tretiran od svakog iscjelitelja. Kako bi se iskljuil
a svaka individualna naklonost, iscjelitelji su se izmjenjivali svaki tjedan, ta
ko da su svakog tjedna dobivali novog pacijenta. To je trebalo omoguiti svakom is
cjelitelju da se posveti veem broju pacijenata u populaciji, tako da moe biti proue
no samo iscjeljivanje, a ne neki njegov poseban oblik.

Iscjelitelji su trebali voditi dnevnik svojih tretmana, s informacijama o svojim

iscjeliteljskim metodama i dojmovima o zdravstvenom stanju pacijenta. Do kraja
istraivanja svaki od tretiranih pacijenata trebao je primiti tretman deset iscjel
itelja, a svaki iscjelitelj pet pacijenata.
Elisabeth je istraivanju pristupila otvoreno, ali je njezina kon-zervativnost esto
dolazila do izraaja. Koliko se god trudila, njeno obrazovanje i pristranosti izb
ijali su na povrinu. Ostala je prilino vrsto uvjerena da indijansko puenje lule i pj
evanje namijenjeno akrama nemaju nikakve veze s lijeenjem grupe ljudi koji boluju
od tako ozbiljne i uznapredovale bolesti da su doslovno bili pred smru.

10. POLJE ISCJELJENJA

A tada je vidjela kako se popravlja stanje njezinih pacijenata u zavrnom stadiju
AIDS-a. Tijekom est mjeseci trajanja pokusa umrlo je 40% kontrolne populacije. S
druge strane, svih deset pacijenata iz tretirane grupe ne samo da su bili jo uvij
ek ivi, nego su postali i zdraviji, prema njihovim izvjetajima i medicinskim procj
enama.
Na kraju istraivanja pacijente je pregledao tim znanstvenika, i njihovo je stanje
dovelo do neizbjenog zakljuka - iscjeljivanje je djelovalo.
Targ je jedva povjerovao vlastitim rezultatima. On i Sicherova morali su se uvje
riti da je za njih bilo odgovorno iscjeljivanje. Provjerili su protokol nekoliko
puta. Da li je kod tretirane grupe ita bilo drukije? Jesu li primjenjivani razliit
i lijekovi, jesu li lijenici ili prehrana bili razliiti? Njihov broj T-limfocita b
io je jednak, jednako su dugo bili HlV-pozitivni. Nakon ponovnog pregleda podata
ka, Elisabeth je otkrila jednu razliku koju su bili previdjeli: kontrolni pacije
nti bili su neto stariji, s prosjenom dobi od 45 godina, u odnosu na 35 godina tre
tirane grupe. To nije predstavljalo neku veliku razliku - svega deset godina vie
- ali je mogao biti jedan od razloga zato je vie njih umrlo. Elisabeth je pratila
svoje pacijente nakon zavretka eksperimenta i otkrila je da se oni koji su bili i
scjeljivani bolje nose s boleu, bez obzira na dob. Unato tome, znala je da se bave
kontroverznim pitanjem, jednim uinkom koji je naizgled potpuno nevjerojatan, a zn
anost je nalagala da se mora pretpostaviti da uinak nije stvaran ukoliko nije isk
ljuena svaka sumnja. Ockhamova britva. Kad postoji vie mogunosti, treba primijeniti
najjednostavniju hipotezu.
Elisabeth i Sicher odluili su ponoviti eksperiment, ovaj put s veim brojem sudionika, uz kontrolu dobi i drugih imbenika koje su u prvom pokusu pre
vidjeli. etrdeset pacijenata koje su odabrali za sudjelovanje sada su bili savreno
ujednaeni u pogledu dobi, stadija bolesti i velikog broja drugih varijabli, sve
do njihovih osobnih navika. Broj cigareta koje su puili, rekreacija kojom su se b
avili, vjerska uvjerenja, pa i uzimanje lakih droga, sada su bili ekvivalentni.
Sa znanstvenog gledita, radilo se o grupi ljudi koji su bili meusobno slini koliko
je god to mogue.
U to su vrijeme bili otkriveni inhibitori proteaze, velika nada u lijeenju AIDS-a
. Svim je pacijentima reeno da uzimaju standardnu trostruku terapiju protiv AIDSa (inhibitore proteaze i dva antire-10. POLJE ISCJELJENJA
trovirusna lijeka, kao to je AZT), ali da u svakom drugom pogledu nastave sa svoj
im uobiajenim medicinskim tretmanom.
Budui da se inilo kako trostruka terapija ima snaan uinak na postotak smrtnosti meu o
boljelima od AIDS-a, Elisabeth je pretpostavila da ovoga puta nijedan pacijent i

z obje grupe nee umrijeti. To je znailo da e morati promijeniti ciljani rezultat. U

novom istraivanju eljela je utvrditi da li iscjeljivanje na daljinu moe usporiti ra
zvoj AIDS-a. Moe li ono smanjiti broj bolesti karakteristinih za AIDS, popraviti r
azinu T-limfocita, smanjiti broj lijenikih intervencija, popraviti psiholoko stanje
?
Elisabethin oprez naposljetku se isplatio. Nakon est mjeseci tretirana je grupa b
ila zdravija u svakom pogledu - bilo je znatno manje odlazaka k lijeniku, manje h
ospitalizacija, manje dana provedenih u bolnici, manje novih bolesti karakterist
inih za AIDS, a bolesti koje su bile prisutne bile su znatno lake. Iz tretirane sk
upine samo su dva pacijenta dobila nove bolesti karakteristine za AIDS, a u kontr
olnoj grupi njih dvanaest, i samo su trojica iz tretirane grupe bila hospitalizi
rana, u usporedbi s dvanaestoricom iz kontrolne grupe. Tretirana je skupina, osi
m toga, pokazala bitno bolje raspoloenje na psiholokim testovima. U est od jedanaes
t medicinskih pregleda grupa koja je bila iscjeljivana imala je znatno bolje rez
ultate.
ak je i mo pozitivnog razmiljanja meu pacijentima bila kon-trolirana. Za vrijeme eks
perimenta svi su pacijenti bili upitani da li misle da ih se iscjeljuje. I u tre
tiranoj i u kontrolnoj skupini pola ih je bilo uvjereno da ih se iscjeljuje, a p
ola da ne. Ova pravilna raspo-djela pozitivnih i negativnih gledita u vezi iscjel
jivanja znaila je da nije bilo nikakvog utjecaja pozitivnog mentalnog stava na re
zultate.
Analiza je pokazala da uvjerenje sudionika da primaju iscjeljivanje nije bilo u
korelaciji ni sa im. Tek su pred kraj eksperimenta subjekti ee izraavali ispravno uvj
erenje da su u tretiranoj grupi.
Za svaki sluaj, Elisabeth je provela pedeset statistikih testova kako bi iskljuila
mogunost da je bilo koja druga varijabla kod pacijenata mogla utjecati na rezulta
t. Ovaj put nije bilo bitnih razlika.
Rezultati su bili nedvosmisleni. Bez obzira na to koji oblik iscjeljivanja su pr
imjenjivali, bez obzira na njihov stav prema viem biu, iscjelitelji su drastino dop
rinijeli tjelesnoj i duevnoj dobrobiti njihovih pacijenata.16
Rezultati Targa i Sicherove potvreni su godinu dana kasnije,
' nnaestomjeseno istraivanje MAHI (Mid America Heart 10. POLJE ISCJELJENJA
Institute) o uincima posrednike molitve na daljinu kod hospi-taliziranih sranih bol
esnika pokazalo da su pacijenti imali manje komplikacija i krai boravak u bolnici
ukoliko se za njih molilo. U
ovom pak istraivanju posrednici nisu bili nadareni iscjelitelji; za sudjelovanje bi
lo je dovoljno da vjeruju u Boga i injenicu da On odgovara kad mu se moli za ozdr
avljenje nekoga tko je bolestan. U
ovom sluaju, svi su sudionici koristili neki oblik uobiajenih moli-tvi, i veinom su
bili krani protestanti, rimokatolici ili vjerski neo-predijeljeni. Svaki je dobio
po jednog pacijenta da se za njega moli.
Nakon mjesec dana, simptomi u grupi za koju se molilo bili su smanjeni za vie od
10% u odnosu na pacijente koji su dobivali standardnu njegu, prema posebnom sust
avu ocjenjivanja koji su razvila tri iskusna kardiologa s MAHI a kojim se oporav
ak pacijenta ocjenjuje u rasponu od izvrsnog do katastrofalnog. Iako molitva nij
e dovela do skraivanja njihovog boravka u bolnici, pacijenti za koje se molilo ne
osporno su bili bolje u svakom drugom pogledu.17

Trenutno su u tijeku nova istraivanja na brojnim sveuilitima.

Elizabeth je zapoela pokus (koji, u vrijeme pisanja ove knjige 2001., jo uvijek tr
aje) kojim se namjerava usporediti utjecaj iscjelitelja na daljinu i bolniara, gr
upe zdravstvenih radnika ija briga za bolesnika takoer moe djelovati kao iscjeljujui
mehanizam.18
MAHI-jevo istraivanje imalo je nekoliko vanih poboljanja u odnosu na ono Randolpha
Byrda. Dok je u Byrdovom istraivanju svo bolniko osoblje bilo svjesno da se provod
i istraivanje, osoblje u MAHI-jevom istraivanju o tome nije imalo pojma.
MAHI-jevi pacijenti takoer nisu bili svjesni da sudjeluju u istraivanju, tako da n
ije moglo biti nikakvih psiholokih uinaka.
U Byrdovom istraivanju gotovo jedna osmina od 450 pacijenata odbila je biti ukljue
na. To je znailo da su pristali sudjelovati samo oni koji su bili otvoreni, ili s
e barem nisu protivili ideji da se netko moli za njih. Konano, u Byrdovom istraiva
nju oni koji su se molili bili su upoznati s brojnim informacijama o svojim paci
jentima, dok u MAHI-jevom istraivanju krani nisu znali doslovno nita o ljudima za ko
je su se molili. Reeno im je da se mole 28 dana, i to je bilo sve. Nisu dobivali
nikakve povratne informacije o tome djeluju li njihove molitve ili ne.
Ni MAHI-jevo ni Targovo istraivanje nije pokazalo da Bog osobno odgovara na molit
ve, pa ak ni to da On postoji. Kao to je istaknuto u MAHI-jevom istraivanju: Sve to s
mo opazili je da 10. POLJE ISCJELJENJA
kad osobe izvan bolnice govore (na glas ili u mislima) imena ho-spitaliziranih p
acijenata u molitvama, ovi posljednji, ini se, bolje
podnose boravak na Odjelu za srane bolesti.19
U stvari, u Elisabethinom istraivanju inilo se da nije vano koja metoda se primjenj
uje, sve dok iscjelitelj ima elju da pomogne pacijentu. Obraanje eni-pauku, starici
s iscjeliteljskim moima iz indijanske kulture, bilo je u svakom pogledu jednako
djelotvorno kao obraanje Isusu. Elisabeth je poela analizirati koji je iscjelitelj
bio najuspjeniji. Njihove tehnike bile su iz temelja razliite. Jedna iscjelitelji
ca iz Pittsburgha koja se bavila usklaivanjem toka, osjetila je, nakon to je pokuala
raditi s nekoliko pacijenata, da oko svih njih postoji zajedniko energetsko polje
. Poela ga je zvati polje energije AIDS-a, i odluila je raditi na osposobljavanju im
unolokog sustava pacijenata da ignorira lou energiju. Za drugog iscjelitelja to je vie bio
sluaj psihike kirurgije, duhovnog uklanjanja virusa iz njihovih tijela. Jedna od
njih, kranka iz Santa Fea, koja je provodila iscjeljivanje ispred svog oltara sa s
likama Djevice Marije i svetaca i brojnim upaljenim svijeama, tvrdila je da je pr
izvala duhovne doktore, anele i vodie. Drugi su se, poput kabalistikog iscjelitelja
, jednostavno usredotoili na energetske oblike.20
Ali, izgledalo je da im je svima zajednika sposobnost da se maknu s puta. Elisabe
th se inilo da je veina njih tvrdila da su prvo izrazili svoju namjeru, a onda ods
tupili i predali se nekom drugom obliku iscjeljujue sile, kao da su otvarali vrat
a i putali da ue neto veliko. Mnogi od onih djelotvornijih molili su za pomo - svije
t duhova ili kolektivnu svijest, ili ak religijske linosti kao to je Isus.
To nije bilo egoistino iscjeljivanje s njihove strane, nego vie kao zahtjev: molim
Vas da ova osoba bude izlijeena. Velik dio njihove vizualizacije imao je veze s op
utanjem, oslobaanjem ili putanjem duha, svjetla ili ljubavi unutra. Samo bie, bilo d
a se radi o Isusu ili eni-pauku, nije bilo relevantno.
Uspjeh istraivanja MAHI dao je naslutiti da je iscjeljivanje namjerom dostupno ob

inim ljudima, iako iscjelitelji moda imaju vie iskustva, ili su prirodno nadareniji
za usmjeravanje Polja. U projektu Bakreni zid u Topeki u Kansasu, istraiva po ime
nu Elmer Green pokazao je da iskusni iscjelitelji imaju nenormalno visoke uzorke
elektrinog polja tijekom iscjeljivanja. U svom testu Green je sudionike zatvorio
u izolirane sobe s bakrenim zidovima, s ciljem da ih se odvoji od bilo kakvog d
rugog izvora elektriciteta. Iako su obini su-10. POLJE ISCJELJENJA
dionici imali oekivane vrijednosti elektriciteta povezanog s radom srca ili disan
jem, iscjelitelji su za vrijeme seansi stvarali elektrine naboje vee od 60 volti,
izmjerene elektrometrima smjetenim na samim iscjeliteljima i na sva etiri zida. Vi
deo zapisi iscjelitelja pokazali su da ovi naboji nisu imali nikakve veze s pomi
canjem tijela.21
Istraivanja prirode iscjeljujue energije kineskih Qigong majstora pruila su dokaz p
ostojanja emisije fotona i elektromagnetskih polja prilikom iscjeljivanja.22 Ovi
iznenadni valovi energije mogli bi biti materijalni dokazi iscjeliteljeve povean
e koherentnosti - njegove sposobnosti da upravlja svojom kvantnom energijom i pr
enosi ju na slabije organiziranog primaoca.
Elisabethino istraivanje i rad Williama Brauda postavljaju neka kljuna pitanja o p
rirodi bolesti i iscjeljenja. Iz njih se moe zakljuiti da namjera lijei sama po sebi, ali i da je iscjeljenje kolektivna sila. Iz nain
a na koji su radili Targovi iscjelitelji moe se naslutiti da bi moglo postojati k
olektivno sjeanje na iscjeljujui duh koji bi se mogao koristiti kao medicinsko sre
dstvo. Po ovom modelu bolest se moe lijeiti kroz neku vrstu kolektivnog sjeanja. In
formacija u Polju pomae ouvanju zdravlja kod ivih bia. ak bi moglo biti da su zdravlj
e ili bolest pojedinca, na neki nain, kolektivni. Mogue je da odreene epidemije nap
adaju drutva kao fizika manifestacija tipa energetske histerije.
Ako namjera stvara zdravlje - odnosno, bolji red - u drugoj osobi, to sugerira d
a je bolest poremeaj u kvantnim fluktuacijama pojedinca. Iscjeljenje bi, kako se
moe zakljuiti iz Poppovog rada, moglo biti pitanje reprogramiranja kvantnih fluktu
acija pojedinca tako da rade koherentnije. Na iscjeljivanje se takoer moe gledati
kao na pruanje informacija koje sustavu omoguuju povratak u stabilno stanje. Za bi
lo koji od velikog broja biolokih procesa potreban je osjetljiv niz procesa koji
mogu biti osjetljivi na vrlo slabe uinke primijeene u istraivanju PEAR.23
Takoer je mogue da je bolest izolacija: nedostatak povezanosti s kolektivnim zdrav
ljem Polja i zajednice. Zaista, u Elisabethinom istraivanju, Deb Schnitta, usklaiv
a toka iz Pittsburgha, otkrio je da se, kako izgleda, virus AIDS-a hrani strahom
- vrstom straha koji bi mogao osjeati svatko tko je iskljuen iz zajednice, kao to s
u bili mnogi homoseksualci na poetku epidemije AIDS-a. Nekoliko istraivanja sranih
bolesnika pokazalo je da je izolacija - od samog 10. POLJE ISCJELJENJA
sebe, od zajednice i od vlastite duhovnosti - prije negoli tjelesna stanja, kao t
o su visoka razina kolesterola, jedan od najvanijih faktora koji doprinose nastan
ku bolesti.24 Kod prouavanja dugovjenosti utvreno je da ljudi koji ive najdue obino ne
samo da vjeruju u vie duhovno bie, nego imaju i najsnaniji osjeaj pripadnosti zajed
nici.25
To bi moglo znaiti da je namjera iscjelitelja jednako vana kao i njegova tehnika.
Nervozni lijenik koji se nada da mu pacijent nee doi kako bi mogao ruati; mlai lijenik
koji je probdio tri noi za redom, doktor kojem je neki pacijent antipatian - svi
bi oni mogli imati tetan utjecaj. To bi takoer moglo znaiti da je najvaniji tretman
koji neki lijenik moe dati taj da se nada zdravlju i dobrobiti svog pacijenta.

Elisabeth je poela analizirati to je prisutno u njezinoj svijesti prije nego to je

otila posjetiti svoje roditelje, kako bi bila sigurna da odailje pozitivne vibraci
je. tovie, poela je prouavati iscjeljivanje. Ako je moglo djelovati u sluaju krana koj

nisu ni poznavali pacijente za koje su se molili, mislila je, moglo bi djelovat

i i u njenom sluaju.
Modus operandi iscjelitelja ukazivao je na najneobiniju od svih ideja - da indivi
dualna svijest ne umire. Zaista, jedno od prvih ozbiljnih laboratorijskih istraiv
anja grupe medija na Sveuilitu u Arizoni potvrdilo je pretpostavku da svijest moe n
astaviti postojati nakon smrti. U pokusima pri kojima se posebno pazilo da ne bu
de trikova i prijevara, mediji su uglavnom bili u stanju dati vie od osamdeset in
formacija o preminulim roacima, od imena i neobinih osobnih podataka, do tonih i detaljnih opisa njihove smrti.
Mediji su, u prosjeku, postigli tonost od 83% - a jedan je ak. dao 93% tonih odgovo
ra. Kontrolna grupa ne-medija u prosjeku je dala svega 36% tonih odgovora. U svak
om sluaju, jedan medij je bio u stanju izrecitirati molitvu koju je preminula maj
ka obiavala moliti za jednog od sudionika dok je bio dijete. Profesor Gary Schwar
z, koji je vodio tim, rekao je: Najturije objanjenje glasi da su mediji u stanju iz
ravno komunicirati s mrtvima.26
Kako je to Fritz-Albert Popp opisao, kada umiremo, mi doi-vljavamo razdvajanje nae f
rekvencije od materije naih stanica.
Smrt bi mogla biti tek povratak kui ili, tonije, ostajanje u pozadini
- povratak Polju.

JEDANAESTO POGLAVLJE
Telegram od Gaje

11. TELEGRAM OD GAJE

DEAN RADIN ELIO je izabrati trenutak koji e biti najnapetiji i najuzbudljiviji za
televizijske gledatelje. Zakljuio je da e za tu svrhu svakako biti najpogodniji kr
aj sudskog procesa O. J. Simpsonu koji je tada zaokupljao ameriku javnost i posta
o ameriko suenje stoljea. Od trenutka kada je bijeli Ford Bronco odjurio losane-lesk
om autocestom, rasplet drame na Court TV gledalo je vie od deset milijuna Amerika
naca. I sada, kada je sudski proces trajao ve godinu dana, pola milijarde gledate
lja diljem svijeta ukljuilo je svoje TV-prijemnike kako bi gledali izravan prijen
os sudbine Bronco-vog vozaa koji je ekao na presudu porote o tome je li ili nije n
oem brutalno ubio svoju enu i njezinog ljubavnika.
U devet i pol mjeseci suenja koje je obuhvatilo sto trideset i tri dana svjedoenja
, sto dvadeset i est ispitanih svjedoka, osamsto pedeset i sedam izloenih materija
lnih dokaza, te brojne rasprave o rasizmu, testiranje DNK i krvavih rukavica, oka
ntne pogreke po-licije i sudskih vjetaka, kao i dramu suca Ita Lancea koji je suds
ke snimatelje dva puta izbacivao iz sudske dvorane, a zbog glasnih pre-pirki otro
opominjao dvije suprotstavljene pravnike ekipe, pred televizijom je bilo prikova
no toliko ljudi da je prema procjenama strunjaka ameriki bruto dohodak zbog smanje
ne produktivnosti pretrpio otprilike etrdeset milijardi dolara gubitka. A sada, g
odinu i etiri dana nakon imenovanja, porota je trebala zakljuiti tu istin-sku ivotn
u dramu koja je tolik broj ljudi natjerala da redovito prate njezin tijek na tel

eviziji i koja je, slino televizijskim sapunicama, na raspolaganju imala najbolje

reklamne termine.
tovie, u posljednjim je trenucima neoekivano dolo do dramatinog nastavlja se. Kada su
novi porote donijeli presudu i vratili se u sudnicu, predsjednica porote Armanda
Cooley otkrila je da je obrazac na kojem su napisali svoju presudu, zapeaen u kuv
erti, zaboravila u sobi za porotu. No, ak i da je presudu imala kod sebe, u sudni
ci nisu bila prisutna dva branitelja, ukljuujui i 11. TELEGRAM OD GAJE
Johnnyja Cochranea, prvog ovjeka Simpsonove ekipe snova na-jistaknutijih odvjetnika
. Sudac Ito je odredio stanku. Presuda e biti proitana sljedeeg dana u deset sati p
rijepodne. Svijet e morati priekati jo jedan dan.
Dana 03. listopada 1995. godine pred TV-prijemnicima okupila se brojnija publika
od one koja je pratila tri od pet posljednjih prijenosa Superbowlsa (finalne li
ge amerikog nogometa s najveom gledanou i najskupljim cijenama oglasnog prostora izm
eu po-luvremena) ili epizode Dallasa naslova Tko je ubio JR-a. Sudac Ito zamolio je
da se presuda urui sudskoj zapisniarki Deirdre Robertson. Robertson i O. J. su us
tali. Svijetu je zastao dah.
U sluaju broj BA 097211, predmet dravljani Kalifornije protiv Orenthala Jamesa Simp
sona, mi, porota, na temelju gore navedenog djelovanja presuujemo da je tuenik, Or
enthal James Simpson, nevin. - proitala je gospoa Robertson.
Lice O. J. Simpsona, koje je tijekom veeg dijela suenja odavalo sasvim ravnoduan iz
raz, sada se rairilo u pobjedonosni osmijeh.
O. J. je bio osloboen krivnje po obje toke optunice. To je bio konani preokret u cij
eloj prii. Odluka porote zaprepastila je gleda-teljstvo pred televizijskim ekrani
ma, a isto se dogodilo i s pet tihih promatraa - REG raunala, od kojih je jedno bi
lo postavljeno u PEAR-ovom laboratoriju, drugo na Amsterdamskom sveuilitu, a preos
tala tri na Sveuilitu u Nevadi. Bila su programirana da rade tri sata: prije itanja
presude, za vrijeme i poslije itanja.
Nakon toga Radin je prouio dobivene podatke. Svih pet raunala zabiljeilo je tri sta
tistiki znaajne vrne vrijednosti glava: mali vrh u devet dopodne po pacifikom vremenu,
vei vrh jedan sat kasnije, te ogroman vrh sedam minuta potom. Spomenuta tri otkl
ona od normale podudarala su se s tri najvanija, odluujua trenutka u procesu suenja:
prvi se otklon poklopio s uvodnim televizijskim komentarom, kada je emisija zap
oela i kada je veina ljudi ukljuila televizore, drugi je nastupio kada je poeo neposredan prijenos dogaanja u sudni
ci, a trei tono u trenutku donoenja presude.
Poput svih drugih ljudi diljem svijeta, i ta su se raunala napela kao struna ne b
i li otkrila je li O. J. kriv ili nevin.1
Dean Radin ve je niz godina - moda pod utjecajem majke koja se svih tih godina bav
ila yogom - razmiljao o mogunosti postojanja kolektivne svijesti. Ideja o kolektiv
noj svijesti poznat je 11. TELEGRAM OD GAJE
koncept u starim i istonjakim kulturama, ali i drugi su - na primjer, psiholog Wil
liam James - pretpostavljali da mozak odraava kolektivnu inteligenciju, kao to rad
ijska postaja prima i odailje radijske signale. Kada su Radin i njegovi kolege uoi
li da ljudski um moe proiriti svoje granice, zapitali su se nisu li uinci jo vei kada
velik broj pojedinaca djeluje unisono i, naposljetku, ne postoji li moda kolekti
vni globalni um koji djeluje kao cjelina. Ukoliko je mogue stvoriti koherenciju i
zmeu pojedinaca i njihove okoline, je li mogua i skupna koherencija?
Za razliku od drugih, Radin je razmiljao na koji bi nain mogao znanstveno provjeri

ti ovu pretpostavku. Roger Nelson bio je meu prvima koji su pomislili da bi kolek
tivnu svijest mogao registrirati REG ureaj. Na tu je zamisao doao 1993. kada je je
dnog dana prouavao podatke u PEAR-ovom laboratoriju. Nelson, tada pedesettro-godinji doktor psih
ologije, neslubeno je smatran koordinatorom pokusa u PEAR-ovom laboratoriju. Naim
e, Roger je bio roeni voa koji ljude dri na okupu i brine se da posao bude priveden
kraju. U
PEAR je doao 1980. godine na jednogodinji studijski dopust kojega je produio za jed
nu godinu, sve dok naposljetku nije otkazao svoja predavanja kolegija na koledu u
Vermontu, i poruio im da se ne namjerava vratiti. Rad u PEAR-ovom laboratoriju N
elsona je posve zaokupio. Robusni, crvenobradi Roger, rodom iz Nebraske, bio je
jo jedan znanstvenik-filozof, kojeg je jo u vrijeme dok je bio dijete privlailo ist
raivanje nepoznatog.
Jedne je veeri na Odsjeku za niskogradnju Princetonskog Sveuilita Nelson izraivao di
jagrame koji su prikazivali raspo-dijeljenost rezultata mnogostrukih REG pokusa.
Kada je provjerio dijagrame pokusa kod kojih su ispitanici imali jednu vrstu me
ntalne namjere (da rezultat bude vie 'glava'), a zatim dijagrame sa suprotnom nam
jerom (da rezultat bude vie 'pisama') nije primijetio nita neuobiajeno. Dijagram za
'glave' - kao to se i oekivalo - bio je pomalo pomaknut ulijevo, a dijagram za 'p
isma' malo udesno. Roger je potom jo pogledao podatke za trei dio pokusa, u kojem
ispitanici nisu trebali izraavati nikakvu namjeru prema stroju. Oekivao je da e vid
jeti standardnu krivulju iji oblik bi se morao podudarati s oblikom sluajnosne kri
vulje karakteristine za slobodni rad stroja, kada na stroj nita ne utjee. Meutim, di
jagram nije nimalo sliio standardnoj krivulji. Bio je sav stisnut, a u samoj sred
ini imao je jasan i oigledan otklon: malu traku koja je strila, podsjeajui na 11. TE
LEGRAM OD GAJE
malenu stisnutu aku. inilo se kao da mu prijekorno mae. Nelsona je spopao takav smi
jeh da je pao sa stolca. Kako je mogue da nije to ve prije primijetio?! I samim na
stojanjem da ne mislimo na nita moemo stvoriti usredotoenost energije. Um je jednos
tavno takav.
Imamo li namjeru da na nikakav nain ne utjeemo na REG stroj, to je slino kao da pok
uavamo ne misliti na slona. Oigledno da svaka vrsta pozornosti ve samim usredotoenje
m svijesti stvara red. Um se nikada ne zaustavlja, ve neprestano nastavlja opaati,
razmiljati.
Mislimo, dakle utjeemo.
U PEAR-u su za to ve imali nekoliko dokaza. Nelson se uvjerio da su odreeni ljudi,
a osobito ene, bili mnogo uspjeniji u utjecanju na REG strojeve kada bi se koncen
trirali na neto drugo.2 Tu je pojavu poeo ispitivati uz pomo naprave koju je nazvao
ContREG
ili kontinuirano djelujui REG stroj; elio je otkriti hoe li stroj u odreenom dijelu
dana generirati vie 'glava', odnosno 'pisama' nego to je to uobiajeno, te potom pro
vjeriti to se u trenutku zamijeenog uinka dogaalo u prostoru.
Iz toga se rodila jo jedna zamisao. Svakidanje opaanje zahtijeva vrlo nizak stupanj
pozornosti. Za vrijeme obavljanja uobiajenih aktivnosti iz svoje okoline primamo
brojne prizore, zvukove i mi-rise. Meutim, kada radimo neto to istinski zaokuplja
nae misli i osjeaje - kada sluamo glazbu, gledamo napet prizor u kazalitu, prisustvu
jemo politikom skupu ili vjerskoj slubi - tada smo usredotoeni svakom porom svojeg
tijela. Pratimo to u stanju najvieg intenziteta.
Nelsona je u prvom redu zanimalo je li sposobnost svijesti da stvara red, odnosn
o da utjee na druge ovisna o usredotoenosti promatraa, te, ako to vrijedi za pojedi

nce, kakav bi bio uinak skupine ljudi? PEAR-ovi podaci ukazivali su na to da veza
ni parovi ljudi koji su povezani nekom jakom vezom - imaju snaniji uinak na REG strojeve od
pojedinca. Dakle, dva slinomislea ovjeka stvaraju veu ureenost u sluajnosnom sustavu.
Pretpostavimo da se na jednom mjestu okupi velik broj ljudi pri emu e se svi napet
o usredotoiti na istu stvar. Hoe li uinak u tom sluaju biti jo vei?
Postoji li povezanost izmeu veliine skupine, odnosno intenzivnosti njihovog zanima
nja i veliine uinka? Naposljetku, svi smo ve doivjeli trenutke u kojima smo mogli go
tovo fiziki osjetiti svijest nekog skupnog dogaaja. REG stroj je pak toliko osjetl
jiv da bi mogao registrirati takve utjecaje.

11. TELEGRAM OD GAJE

Nelson je odluio provjeriti ovu teoriju na predstojeim stru-kovnim susretima. Robe
rt Jahn i Brenda Dunne u travnju 1993.
godine namjeravali su posjetiti Meunarodne laboratorije za istraivanje svijesti (International Consciousness Research Laboratories ili ICRL), gdj
e se skupina vodeih znanstvenika sastajala dvaput go-dinje kako bi izmjenjivali in
formacije o ulozi svijesti. Sam Nelson neto kasnije iste te godine planirao je po
sjet skupini za neposredne mentalne interakcije (Direct Mental Healing Interacti
ons) budui da je oekivao da e taj susret na Institutu Esalen u Kaliforniji biti jak
a konferencija s desecima znanstvenika koji e raspravljati o nainima izvoenja istrai
vanja u zdravstvu. U Hollywoodu su s odreenim strahopotovanjem gledali na ljude ko
ji su bili good meetings, a Nelsona je na slian nain zanimalo moe li REG stroj prepoz
nati i dobre vibracije.
Jahn i Dunne na susret su ponijeli kutiju s REG programom i prijenosno raunalo za
biljeenje podataka koji su bili ukljueni tijekom cijele konferencije. Nelson je ui
nio isto na susretu u Esalenu.
Zanimalo ih je da li postojani otklon od nasuminog gibanja ukazuje na nekakvu pro
mjenu u informacijskoj okolini, i je li povezan sa skupnim informacijskim poljem t
e kolektivnom svijeu skupine.3
Glavna razlika izmeu tog testa i obinih REG pokusa bila je u tome da skupina ni na
koji nain nee pokuavati utjecati na stroj.
Kada su se vratili na Princeton i rezultate podvrgli analizi, otkrili su neospor
an uinak. Odluili su provesti niz pokusa iste vrste.
Na sljedeem slinom dogaanju - radilo se o Akademiji svijesti
pod pokroviteljstvom ICRL-a - rezultati su bili jo uvjerljiviji. Veliki sredinji o
tklon u dijagramu tono se poklapao s dijelom susreta u kojem se razvila intenzivn
a dvadesetominutna debata o ritualima svakodnevnog ivota koja je zaokupila pozorn
ost publike. Nelson je uz to pregledao dnevnike i zvune snimke koje su u to vrije
me napravili lanovi skupine. Mnogi od ukupno pedeset sudionika upravo su tu debat
u ocijenili kao osobit skupni trenutak. Jedan od sudionika, koji nije znao za re
zultat REG stroja, spomenuo je da je promjena u energiji skupine bila gotovo fiz
iki opipljiva.4
Nelson je u svojem istraivanju u Esalenu takoer otkrio da je snaan otklon od sluajno
snih rezultata nastao upravo u najnapeti-jem trenutku skupa.

Rezultati su bili intrigantni, no zamisao je trebalo dodatno provjeriti na razlii

tim vrstama dogaaja. To bi, svakako, bilo moglo la-11. TELEGRAM OD GAJE
ke uz pomo naprave koja je doista prijenosna. Njihovo je raunalo bilo nezgrapno i n
eprikladno iz razloga to je zahtijevalo vlastito energetsko napajanje. Zato se Ne
lson dosjetio da koristi Hewlett Packardov dlanovnik, ne mnogo vei od depnog kaset
ofona, koji je pri vrhu, prikljuen na svoj serijski port, imao minijaturni REG
ureaj.
Nelsona nije zanimalo hoe li kao rezultat dobiti vie 'glava'
ili 'pisama' jer u pokusima nitko nije izraavao posebnu namjeru.
elio je provjeriti hoe li stroj pokazati bilo kakav otklon od svoje sluajnosne akti
vnosti, s vjerojatnou od jedan naprama jedan. Pomak od sluajnosti oznaavala bi bilo
kakva promjena: vie 'pisama', odnosno vie 'glava', ili pak ponekad vie 'pisama' a p
onekad vie 'glava'. Takav je pristup zahtijevao drugaiju statistiku metodu analize
podataka od one koju su u PEAR-ovom laboratoriju upotrebljavali kod uobiajenih is
traivanja. Nelson se odluio za metodu hi kva-drata kod koje se za svaki pojedini rez
ultat iscrta kvadrat. Pomou te metode jednostavno e se pokazati svako neuobiajeno p
onaanje, svaki produljeni ili drastini otklon od oekivane sluajnosne jednolinosti 'pi
sama' i 'glava'.
Roger Nelson te je pokuse nazvao in field consciousness, ili skraeno FieldREG. Naziv
na engleskom jeziku ima dvojako znaenje: to je bio REG na terenu, ali i testna naprava koja treba pokazati postoji l
i polje svijesti.
Nelson je svoj FieldREG iskuao na najrazliitijim dogaanjima: na poslovnim i akadems
kim skupovima, na festivalima humora, na koncertima i kazalinim festivalima. Traio
je neobino zanimljive dogaaje koji u potpunosti plijene panju publike: trenutke u
kojima velik broj ljudi istovremeno intenzivno misli na istu stvar.5 Kada je jed
an lan Saveza unitaristikih univerzalistikih pogana (Covenant of Unitarian Universa
list Pagans ili CUUPS) pokazao zanimanje za PEAR-ov rad, Nelson mu je posudio Fi
eldREG koji je potom ovaj upotrijebio na petnaest poganskih obrednih skupova, uk
ljuujui sabate i susrete tijekom punog mjeseca.6
Prijatelj jednog Nelsonovog kolege iz PEAR-a, umjetniki direktor velike glazbene
revije The Revels (Veselice) koju su svakog prosinca prireivali u osam amerikih gr
adova kao uvod u Novu godinu, Nelsonu je rekao da bi rado iskuao FieldREG za vrij
eme svoje predstave. Predstava se inila idealnom: imala je svoj ritual, glazbu i
sudjelovanje publike. Kada je Roger pogledao scenarij, re-11. TELEGRAM OD GAJE
kao je umjetnikom direktoru da izabere pet najzanimljivijih dijelova predstave, d
ijelova s najveim utjecajem na publiku; oni bi trebali najjae djelovati na stroj.
FieldREG je koriten na deset predstava u dva grada 1995. godine, i na nekoliko pr
edstava u osam gradova tijekom 1996. godine. U svim trenucima koje je Nelson una
prijed predvidio, kao po narudbi nastao je otklon u podacima strojeva.7
Polako je izranjao jasan uzorak. Stroj bi iskoio iz svojeg sluajnosnog slijeda i ua
o u neku vrstu reda tono u trenutku kada je pozornost bila na vrhuncu: pri posebn
im izlaganjima na strunim susretima, na vrhuncu festivala humora, za vrijeme kljun
ih trenutaka poganskog obreda. Za REG stroj, ija aktivnost je vrlo osjetljiva i s
uptilna, ti su uinci bili relativno veliki: tri puta vei od uinaka ljudi koji su u
PEAR-u pojedinano utjecali na strojeve. Na pogan-skim seansama FieldREG je dva pu
ta divlje promijenio uobiajeni slijed, oba puta za vrijeme obreda pri punom mjese
cu; tada je zabiljeio mnogo vie 'pisama' no obino.

Jedan lan skupine CUUPS uope nije bio iznenaen kada mu je Nelson rekao rezultate po
kusa. Gledano u cjelini, napomenuo je,
nai sabati nisu previe osobni ili intenzivni, dok su puni mjeseci ponekad vrlo snani
.8
Pokazalo se da sama vrsta aktivnosti ne igra veliku ulogu. Najvaniji je intenzite
t skupine, odnosno sposobnost dotine aktivnosti da dri publiku u napetoj panji, a b
ilo je od pomoi i ukoliko je u skupini postojala neka vrsta kolektivne rezonancij
e, pogotovo ako je bila emocionalno znaajna za sudionike. Na festivalu humora urea
j je pokazao najvei otklon za vrijeme glavne toke veeri koja je bila toliko smijena
da je publika komiara pozdravljala dugotrajnim ovacijama i zahtijevala bis. Oigled
no je bilo najvanije da se svi nazoni usredotouju s potpunom pozornou i da svi misle
na istu stvar.
Najvjerojatnije se pri tome dogaa sljedee: kada panja usmjerava valove pojedinanih u
mova na neto slino, stvara se neka vrsta skupnog kvantnog suprazraenja koje ima fiziki
uinak.
REG ureaj je poput termometra koji mjeri skupnu dinamiku i koherenciju. Iskljuivo
poslovni i akademski susreti nisu imali nikakav uinak na stroj. Ako su se lanovi s
kupine dosaivali i bili odsutni duhom, na neki nain dosaivao se i sam stroj. Samo int
enzivni trenuci jednakog razmiljanja imali su dovoljno snage da prenesu red na ka
otinu besciljnost REG ureaja.

11. TELEGRAM OD GAJE

Nelsona su posebno zanimala sveta mjesta. Jesu li postala sveta zato to su ih tij
ekom mnogih stoljea koristili u tu svrhu, ili pak od samog poetka imaju neko poseb
no svojstvo - raspored drvea ili kamenja, duh mjesta, sama lokacija - koje je nav
elo ljude da ih iza-beru kao sveta? Stari su narodi bili vrlo osjetljivi na Zeml
jino zna-menje; poznavali su i obraali pozornost na odreene konfiguracije kao to su
zmajeve crte. Ako je, dakle, sveto mjesto samo po sebi drukije, da li se na njemu
vremenom stvorio energijski vrtlog kolektivne svijesti, ili je pak neka vrsta en
ergetske rezonancije oduvijek postojala? I, bi li REG stroj mogao razaznati neto
od toga?
Nelson je odluio posjetiti nekoliko lokacija u Americi koje su za domorodake Indij
ance bile svete. Svojim ureajem snimio je vraa za vrijeme iscjeliteljskog obreda k
od spomenika Vraji toranj u Wy-omingu, mjesta koje neka indijanska plemena dre sve
tim. Kasnije je s PalmREGom u depu sam nekoliko puta obiao Vraji toranj, a potom je
posjetio i Ranjeno koljeno u Junoj Dakoti, mjesto pokolja itavog plemena Siouxa.
Nelson je razgledavao po okolnoj pustinji, te posjetio groblje i spomenik mrtvim
a. Obuzela ga je duboka tiina.
Kada je kasnije pregledao podatke prikupljene na oba mjesta, nije bilo sumnje: n
a output njegovog stroja svakako je djelovao snaan utjecaj, mnogo vei nego pri uob
iajenim PEAR-ovim istraivanjima; bilo je to kao da na tim mjestima postoji neko du
gotrajno sjeanje s mislima svih ljudi koji su tamo ivjeli i umrli.9
Idealna mogunost da poblie ispita prirodu kolektivnog sjeanja i rezonancije bilo je
putovanje u Egipat, i tako se Nelson pridruio skupini od devetnaest kolega. Tije
kom dvotjednog putovanja namjeravali su posjetiti glavne hramove i sveta mjesta
starog Egipta, te na tim mjestima izvoditi neformalne obrede s pjevanjem svetih
pjesama i meditacijom. Putovanje mu je prualo mogunost da otkrije mogu li meditaci
jske tehnike na svetim mjestima - za koje su ta mjesta u nekom smislu i izgraena
- dodatno poveati uinak na strojeve.

Nelsonov PalmREG bio je ukljuen u depu njegovog kaputa tijekom obilazaka svih glav
nih mjesta: Velike Sfinge, hramova Karnak i Luxor, Velike Piramide u Gizi. PalmR
EG je bio ukljuen kada je skupina meditirala ili mantrala, ali i kada su samo razgl
edavali hramove, kao i u trenucima kada je on sam meditirao. Osim toga, vodio je
dnevnik s tonim vremenskim naznakama pojedinih dogaaja.
Kada se vratio kui i objedinio sve podatke, pojavio se zanimljiv uzorak. Najjai uin
ci na stroj uoeni su u vrijeme kada je skupina 11. TELEGRAM OD GAJE
na svetom mjestu izvodila kakav obred, na primjer pjevanje svetih pjesama. U vein
i glavnih piramida uinci su bili est puta vei od uinaka kod obinih REG pokusa u PEARu, i dva puta vei od uo-biajenih FieldREG pokusa. Ti su uinci bili meu najveima koje
je dotada vidio, jednako veliki kao kod vezanih parova. Kada je pak objedinio sv
e podatke prikupljene na dvadeset i sedam svetih mjesta koja je posjetio - dok i
h je samo u tiini i s potovanjem razgledavao rezultati su bili jo vie zapanjujui. inilo se da je sam duh mjesta stvarao uinke koji
nisu bili nita manji od uinaka meditacijske skupine.
Dakako, mogue je da su na to utjecala njegova vlastita oekivanja dok je nosio Palm
Reg naokolo u svojem depu, to je fenomen poznat kao uinak eksperimentatora. Dobiveni
rezultati mogli bi biti i posljedica kolektivnih oekivanja i dubokog potovanja dru
gih posjetitelja, jer na svetim mjestima nikada nije bio sam. Meutim, neki drugi
parametri ukazivali su na to da situacija nije tako jednostavna. Kada je skupina
mantrala i meditirala na drugim mjestima, koja ne glase kao sveta ali su svejed
no zanimljiva, uinci PalmREGa bili su statistiki znaajni, no manji. ak i u sluajevima
kada se inilo da su lanovi skupine meusobno usklaeni - tijekom suneve pomrine, na pos
ebnoj astrolokoj seansi ili za vrijeme prazniko-vanja roendana pri zalasku sunca uinci na ureaju su takoer bili maleni, ne mnogo vei no to su uinci kod standardnih RE
G
pokusa. Nelson je pratio i niz vlastitih rituala s usredotoenom pa-

njom: molitvu u damiji, odreene ritualne etnje, te promatranje i pokuavanje deifriranj

hijeroglifa. Neki od tih obreda posve su zaokupili Nelsona, a neki su ga ak dubok
o ganuli. Unato tome, output ureaja pokazivao je samo mali otklon, nita vei od onoga
kada bi sjedio pred REG strojem kod kue u Princetonu. Bilo je oito da na svetim m
jestima postoji neka snana rezonancija, moda ak i vrtlog koherentnog sjeanja.
Shvatio je da pri stvaranju posebne skupne svijesti ulogu igraju i samo mjesto i
aktivnost skupine. Na svetim mjestima je - i kada nisu pjevali svete pjesme, zb
og same skupne prisutnosti, ili moda ak zbog samog mjesta - postojala visoka rezon
ancijska svijest. Ureaj je zabiljeio uinak i kod vie svjetovnih aktivnosti ili mjest
a dok god je neto pobuivalo pozornost skupine. I bez obzira na to koliko je Nelson
nasamo bio zadubljen, uinci su uvijek bili manji od uinaka u skupini.

11. TELEGRAM OD GAJE

Njegovi su podaci pokazali jo neto znaajno. Kada su posjetili Veliku Keopsovu piram
idu u Gizi, za vrijeme skupnog pjevanja svetih pjesama u Kraljiinim odajama u Vel
ikoj galeriji, PalmREG je pokazao pomak u pozitivnom smjeru, a tijekom mantranja
u Kra-ljevim odajama otklon u negativnom smjeru. Slino se dogodilo i u Karnaku.
Nelson je bio osupnut kada je ugledao podatke iscrtane na grafikonu; oboje su tv
orili veliku piramidu. Nije mogao ne pomisliti da je PalmREG, na nekoj razini, u
sporedno doivljavao njegovo putovanje u Egipat.10
Dean Radin je na sastanku skupine za neposredno mentalno lijeenje vidio Nelsonove
neobine podatke. Kako je Radin bio Nelsonov kolega i suautor metaanalize PEAR-ov

ih istraivanja, bio je najbolji kandidat za ponavljanje Nelsonovog rada.

U svojim prvim istraivanjima Radin je, kao i Nelson, otkrio da se takvi uinci poja
vljuju kada se FieldREG nalazi u prostoriji ili na mjestu dogaanja. No, to je s ve
likom razdaljinom? Najoitiji pre-nosilac jednakog miljenja na velike udaljenosti j
e naravno televizija.
Svi ljudi gledaju televiziju, posebno popularne emisije. Da li tijekom gledanja
televizije svi ljudi misle isto? Kako bi to provjerio nije bila dovoljna obina si
tuacijska komedija; bio je potreban dogaaj koji e publiku prikovati ispred televiz
ijskih ekrana." Presuda na suenju O. J. Simpsonu kasnije e predstavljati idealan i
zbor. Meutim, za svoje prvo istraivanje Radin je izabrao sedamdeset i estu dodjelu
Oskara u oujku 1995. godine, koja je s otprilike milijardu gledatelja imala jedan
od najveih moguih auditorija. Tu publiku sastavljali su ljudi iz sto dvadeset drav
a, tako da je doprinos masovnoj pozornosti pristizao iz cijelog svijeta.
Da bi dodatno potkrijepio istovremenost tih uinaka na proizvoljnoj udaljenosti, R
adin je upotrijebio dva REG stroja postavljena na razliitim mjestima. Jedan se na
lazio dvadeset metara od njega dok je 27. oujka gledao dodjelu nagrada, a drugi u
laboratoriju nekih dvadeset kilometara dalje; taj je djelovao zasebno i nije bi
o ispred televizijskog prijemnika. Tijekom prijenosa dogaaja Radin i njegov asist
ent marljivo su biljeili, minutu za minutom, trenutke visokog i niskog zanimanja.
Za sve trenutke vrne napetosti, kada je, na primjer, objavljeno ime dobitnika Os
cara za najbolju kameru, najboljeg glumca ili glumicu, zapisali su tono vrijeme i
oznaili ih '
'koherentna razdoblja.

11. TELEGRAM OD GAJE

Nakon zavretka predstave prouili su rezultate. U razdobljima najvieg zanimanja stup
anj reda u oba stroja se tako poveao da je vjerojatnost da je to bio puki sluaj je
dan naprama tisuu. S druge strane, tijekom razdoblja niskog zanimanja stupanj red
a je pao, pa je vjerojatnost sluajnosti bila jedan naprama deset. Oba raunala bila
su ukljuena jo etiri sata nakon predstave; u tom kontrolnom razdoblju poslije male
nog valnog vrha, koji je najvjerojatnije predstavljao svretak ceremonije dodjele
nagrada, oba su hitro preuzela uobiajeno, sluajnosno ponaanje. Radin je sljedee godi
ne sam ponovio svoj pokus, a na ljetnoj Olimpijadi u srpnju 1996. godine i narav
no na suenju O. J. Simpsonu dobio je sline rezultate.
Godine 1996.Radin je svoje strojeve iskuao i tijekom amerikog Superbowla, a jedne
veeri u veljai te godine ak i za vrijeme zajednikog udarnog termina na sve etiri glav
ne amerike televizijske postaje. Za vrijeme najvanijih trenutaka utakmice Superbow
la stroj je pokazao blagi otklon, no uinak nije bio ni izdaleka tako znakovit kao
onaj tijekom suenja O. J. Simpsonu ili dodjele Oscara. Uzrok tome moda je posebna
znaajka sportskih dogaanja - injenica je da skupine ljudi drukije i strastveno reag
iraju na svaku igru, to posebice ovisi o tome za koju momad navijaju. Radin je vje
rovao da je to najvjerojatnije povezano i s brojnim reklamama koje stalno ispres
ijecaju igru, a osobito s injenicom da su reklame za vrijeme Superbowla postale p
opularne kao i sama igra. Ponekad je bio teko razlikovati razdoblja visokog zanim
anja i razdoblja niskog zanimanja to su rezultati i pokazali.
U svom drugom istraivanju udarnih televizijskih termina Radin je pretpostavio da e
i strojevi i ljudski promatrai vrhunce imati u kljunim trenucima televizijskog sh
owa, te se polako smanjivati prema kraju, kada se obino prikazuju reklame. Upravo
to se i dogodilo. Veliina uinka zaista nije bila vrlo velika, no stroj je postiga
o najveu ureenost upravo u trenutku kada je publika bila najvie zaokupljena televiz
ijskom emisijom.

Wagnerijanci su pravi fanatici, mislio je Dieter Vaitl, kolega Rogera Nelsona, z

aposlen na Odsjeku za kliniku i fizioloku psihologiju Sveuilita u Giessenu. Festspie
lhaus u Bayreuthu, operna kua koju je Wagner sagradio za svoje potrebe, s vremeno
m je postala neka vrsta svetog mjesta kamo su Wagnerovi vatreni oboavatelji svake
godine hodoastili na Wagnerov festival. To su bili pravi 11. TELEGRAM OD GAJE
Wagnerovi fanatici koji su poznavali svaku notu, svako uzdizanje i sputanje emoci
ja, sretni zbog toga to mogu uivo posluati itavu petnaestosatnu tetralogiju Prsten N
ibelunga. Veina prisutnih u Festspielhausu bili su strunjaci za Wagnera. Ukratko,
to je bila idealna publika za pokus s FieldREGom.
Vaitl, koji je i sam bio wagnerijanac, sa zalizanom pompadur-frizurom, bijele ko
se i ponosnim dranjem, 1996. godine na festival je doao s FieldREG ureajem koji je
registrirao prvi ciklus opera.
Pokus je ponovio sljedee godine, i godinu dana poslije. Sve u svemu, REG stroj u
tri je godine proveo sate i sate uz Wagnera - devet opera, od Tristana i Izolde
do Gtterdmnerunga (Sumraka bogova).
Tijekom sve tri godine ureaj je pokazivao stalan trend; promijene u ureenosti nast
upale su za vrijeme iznimno emocionalnih scena i prizora s najpotresnijom glazbo
m, na primjer tijekom zborskih dionica.12
Tu se PEAR-ov laboratorij nije mogao mjeriti s Vaitlovim rezultatima. I oni su s
FieldREG ureajem prisustvovali najrazliitijim operama i umjetnikim predstavama u N
ew Yorku, no strojevi nisu pokazali statistiki vanu reakciju.13 Pozornost publike
oito je zahtijevala wagnerijansku intenzivnost kako bi utjecala na stroj. Vaitl j
e doao do zakljuka da je stvaranje rezonancije vjerojatnije kada publika dobro poz
naje glazbu, te je s njom potpuno usklaena.
Jo zanimljiviji rezultat postigao je drugi Radinov bliski suradnik, profesor Dick
Bierman iz Amsterdama, koji je u nekoliko na-vrata pokuavao ponoviti njegova ist
raivanja. Bierman je FieldREg elio iskuati u kui u kojoj su primijeeni poltergeistiki
uinci: udno pomicanje velikih predmeta koje su navodno prouzrokovali duhovi (otuda
i ime poltergeist koje znai buni duhovi). U nekim krugovima smatra se da su polterg
eisti jednostavno intenzivna energija koju iri neki pojedinac, esto neuravnoteeni a
dolescent.
Bierman je postavio REG stroj i usporeivao trenutke u kojima su stanari kue doivjel
i poltergeistiki uinak sa sluajnosnim outputom 'pisama' i 'glava' koje je generirao
stroj. U trenucima kada su stanari vidjeli kako neki predmet leti po kui stroj j
e takoer pokazao otklon od sluajnosti.14 Mogue je da pojedinac s takvom vrstom inte
nziteta uz pomo intenzivnih kvantnih uinaka u Polju stvara poltergeistiko iskustvo.

11. TELEGRAM OD GAJE

Postoji legenda da sunce uvijek sja na glave princetonskih studenata, pri emu se
ne misli na njihov cijeli ivot nego na dan kada diplomiraju. Lokalna predaja govo
ri da ak i kada je prognozirana kia, ona prieka sve do okonanja sveanosti dodjele dip
loma. Roger Nelson, koji je sa enom svake godine dolazio na tu sveanost, i sam je
mnogo puta primijetio kako je lijepo vrijeme. Sada se poeo pitati je li to moda net
o vie od puke sluajnosti. FieldREG istraivanja ostavila su otvorenima pitanja o nainu na koji svijest polja djeluje u stva
rnosti. Pomislio je da bi kolektivna elja itave Sveui-line zajednice za sunanim danom
zaista mogla stvoriti uinak koji rastjera kine oblake.

Prikupio je sva vremenska izvjea o posljednjih trideset godina, i za svaku je godi

nu pregledao kakvo je bilo vrijeme pred dodjelu diploma u Princetonu, za vrijeme
dodjele i poslije nje. Najvie ga je zanimala dnevna koliina oborina, a prouio je i
vrijeme u est
kontrolnih gradova u blizini Princetona.
Nelsonova analiza pokazala je neobine uinke, kao da nekakav kolektivni kiobran stoj
i nad Princetonom ba na dan kada njegovi studenti diplomiraju. U posljednjih dese
t godina nije bilo kie u 72%
ili gotovo tri etvrtine tih dana, u usporedbi sa samo dvije treine, odnosno 67% u
okolnim gradovima. Statistiki je to znailo da Princeton u vrijeme podjele diploma
ima neki magian protukini uinak, i da tada manje kii no obino, dok su sva okolna mjes
ta jednako kiovita kao to je uobiajeno za to vrijeme godine. Jedne je godine ak, kad
a je na dan diplomanata u Princetonu bila prava poplava sa 6,6 centimetara kie po
kvadratnim metru, kia zaudo prestala samo na toliko vremena dok ceremonija nije z
avrila.15
Nelsonovo istraivanje vremena u Princetonu bilo je tek malena provjera mogu li lj
udi stvoriti pozitivan uinak na svoju okolinu.
Organizacija za transcendentalnu meditaciju je pak dvadeset godina sustavno, u d
esecima i desecima studija, testirala moe li skupna meditacija smanjiti nasilje i
neslogu u svijetu. Utemeljitelj transcendentalne meditacije (TM) Maharishi Mahe
sh Yogi tvrdi da individualni stres vodi do svjetskog stresa, te da mir u skupin
i vodi ka miru u svijetu. Pretpostavio je e se broj konflikata svih vrsta - ubojs
tava i drugih zloina, zloporaba droga, pa ak i prometnih nesrea - smanjiti ukoliko
jedan posto ljudi na odreenom podruju prakticira TM, odnosno ako kvadratni korijen
jednog postotka izvodi TM-sidhi, napredniju i aktivniju vrstu meditacije. Ideja
Maharishijevog 11. TELEGRAM OD GAJE
uinka pretpostavlja da redovitim prakticiranjem transcendentalne meditacije stupam
o u vezu s osnovnim poljem koje povezuje sve stvari: zamisao koja je vrlo slina P
olju nulte toke. Kada bi dovoljno velik broj ljudi meditirao, koherencija bi zaraz
ila cjelokupnu po-pulaciju.
U Organizaciji transcendentalne meditacije to su nazvali super-zraenje, jer slino ka
o to supraradijacija u mozgu ili u laseru stvara koherenciju i jedinstvo, tako me
ditacija djeluje na ljudsko drutvo.
Po cijelom svijetu organizirali su skupine jogijskog letenja u kojima su izvodili
posebne intenzive meditacije, usmjerene na pojedina konfliktna podruja. Od 1979. go
dine Amerika skupina za super-zraenje - u grupi od nekoliko stotina pa do vie od os
am tisua nazonih - dva se puta dnevno okuplja u Maharishijevom meunarodnom sveuilitu
u Fairfieldu u Iowi, te pokuava stvoriti veu harmoniju na svijetu.
Organizacije transcendentalne meditacije mnogi ne uzimaju ozbiljno, u velikoj mj
eri zbog propagiranja Maharishijevih osobnih interesa, meutim, teina rezultata dob
ivenih eksperimentima im-presivna je. Brojne studije objavljene su u utjecajnim a
sopisima kao to su Journal oj Conflict Resolution, Journal of Mind and Behavior i
Social Indicators Research, to znai da su morale ispuniti stroge kriterije za obj
avljivanje. Novije istraivanje u trajanju od dva mjeseca, National Demonstration
Project, kojega su 1993. godine proveli u Washingtonu DC, dalo je sljedee rezulta
te: kada je tamonja skupina za super-zraenje narasla na etiri tisue lanova, razina na
sil-nog kriminala, koja je postojano rasla prvih pet mjeseci te godine, pala je
na dvadeset i etiri posto, te nastavila padati sve do kraja eksperimenta. im se sk
upina razila stupanj kriminaliteta opet je porastao. Studijom su dokazali da uinak
nije mogao biti posljedica promjenjivih initelja kao to su vrijeme, policija ili
neka posebna kampanja protiv kriminala.16

Slini rezultati dobiveni su i u jednom drugom istraivanju koje je obuhvatilo dvade

set i etiri grada u Sjedinjenim Dravama: svaki put kada je u nekom gradu jedan pos
to stanovnika zapoelo redovito izvoditi transcendentalnu meditaciju, stupanj krim
inaliteta pao je na dvadeset i etiri posto. Naknadno istraivanje obuhvatilo je etrd
eset i osam gradova, od kojih je u 24 njih jedan posto graana meditirao. U gradov
ima s jednim postotkom meditanata zabiljeili su 22-postotni pad kriminala i 89-po
stotno smanjenje kriminalnog 11. TELEGRAM OD GAJE
trenda, dok se u kontrolnim mjestima kriminal poveao za 2%, a kriminalni trend za
53%.17
Organizacija TM istraivala je ak i mogunost da skupna meditacija utjee na mir u svij
etu. U studiji iz 1983. godine, kada se u Izraelu odravao poseban sabor Transcend
entalne meditacije, dva su mjeseca svakodnevno pratili borbe izmeu Arapa i Izrael
aca.
U danima kada je meditiralo mnogo sudionika Sabora broj ratnih rtava u Libanonu s
manjio se za sedamdeset i est posto, a smanjio se i stupanj lokalnog kriminalitet
a, prometnih nesrea i poara. I u tom istraivanju uzeti su u obzir sporedni utjecaji
kao to je vrijeme, vikendi i praznici.18
Istraivanja Organizacije transcendentalne meditacije te Nelsonove FieldREG studij
e na svoj su skroman nain utrle put i upalile iskru nade za ovu otuenu i bezbonu ge
neraciju. Moda e dobro zaista i pobijediti zlo. Moemo stvoriti bolju zajednicu, jer
imamo kolektivnu sposobnost da poboljamo na svijet.
Radin nije mislio sasvim ozbiljno kada je izaao sa svojom ide-jom. Krajem 1997. g
odine bio je s Nelsonom na konferenciji u Fre-iburgu, i tom su prigodom raspravl
jali trebaju li u REG istraivanja uvesti neka fizioloka mjerenja, kao to je EEG. Zato
ne bismo provjerili kakav EEG ima Gaja?, spomenuo je tada Radin.
Nelson je istoga asa prihvatio prijedlog. Budui da EEG oitava aktivnost ovjekovog mo
zga preko elektroda privrenih po njegovoj povrini, slino bi se mogao oitavati i um Gaj
e, kako mnogi nazivaju na planet. To je ime po grkoj boici Zemlje skovao James Love
lock koji je postavio hipotezu da je svijet ivo bie s vlastitom svijeu.19 Moda bi mog
li postaviti mreu REGova po cijelom svijetu. Svjetski EEG bio bi stalno ukljuen i
stalno bi biljeio temperaturu stanja kolektivnog uma. Kada su traili prikladno ima
za nj, jedan drugi Nelsonov kolega predloio je ime ElektroGajaGram
ili EGG. Nelsonu je bio drai izraz noosfera kojega je sroio Te-ilhard de Chardin, a
koji je odraavao zamisao da Zemlju okruuje sloj inteligencije. Nelson je tu zamisa
o razvio u Projekt globalne svijesti - projekt pod okriljem Princetona, no odvojen
od PEAR-a
- no, primilo se ime EGG.
Ukoliko je tono da se polja koja stvaraju individualne svijesti u trenucima jedna
kog razmiljanja udruuju - razmiljao je Nelson
- tada bi i kolektivna reakcija na najvie uznemirujue dogaaje 11. TELEGRAM OD GAJE
morala imati nekakav zajedniki uinak na vrlo osjetljive mjerne naprave kao to su RE
G ureaji. Prvi takav pokus bilo je suenje O.
J. Simpsonu, kada su ureaje postavili na razliita mjesta i usporeivali njihove rezu
ltate.
Nelson je zapoeo rad s malom skupinom znanstvenika koji su REG ureaje ukljuili u ko
lovozu 1998. godine. Vremenom je stvorio mreu od etrdeset znanstvenika koji su pra

tili REGove po cijelom planetu. Projekt je donosio ogromnu koliinu podataka koje
su slali preko Interneta i usporeivali s dramatinim trenucima suvremene povijesti:
smru Johna F. Kennedyja mlaeg i skoranjim impeachmentom Billa Clintona; padom Conc
ordea u Parizu i bom-bardiranjem Jugoslavije; poplavama i vulkanskim erupcijama
te s novogodinjim proslavama Y2K.
Projekt EGG jo i prije slubenog poetka doivio je pravu pro-totipsku provjeru kada je
u parikom tunelu poginula najomiljenija princeza na svijetu. Podaci snimljeni pr
ije, za vrijeme i nakon pogreba Princeze od Walesa prikupljeni su i usporeeni sa
slubenim rasporedom dogaaja. Tijekom svih javnih ceremonija odranih u ast Dijani str
ojevi su pokazivali pomak od sluajnosnog rada: uinak s vjerojatnou od jedan naprama
sto da se radilo o sluaju.20
Meutim, kada je Nelson pregledao sline podatke prikupljene za vrijeme pogreba Majk
e Tereze, koja je umrla nedugo nakon Di-jane, nije bilo nikakvog posebnog uinka n
a strojeve. Majka Tereza bila je bolesna i njezina smrt bila je oekivana. Bila je
ve stara, i iza sebe je imala ispunjen i plodan ivot. Bilo je jasno da je tragedi
ja mlade i napaene princeze osvojila srce svijeta i REG ureaji su to prepoznali.21
Dogaaji kao to su ameriki izbori, pa ak i skandal s Monicom Lewinsky nisu uspjeli u
zburkati svijet. Meutim, novogodinje proslave i tragedije prouzrokovali su trnce u
kolektivnoj kraljenici, to su ureaji i jasno pokazali. Ne treba nas iznenaditi da
su jedni od najdubljih uinaka zabiljeeni za vrijeme napada na Svjetski trgovinski
centar 11. rujna 2001. godine i neposredno poslije njih.22
Ovakvi poetni rezultati postavili su pred Nelsona i Radina brojna i teka pitanja.
Ako zaista postoji svjetski um, tada bismo najvee i najvelianstvenije trenutke u l
judskoj povijesti mogli objasniti malim bljeskovima nadahnua u svjetskoj svijesti
, dok s druge strane, kolektivna negativna svijest mogla bi djelovati kao virus
koji zarazi ljude i nadvlada ih. Njemaka je poslije Prvog svjetskog rata bila u 1
1. TELEGRAM OD GAJE
potpunoj depresiji. Je li taj oaj utjecao na Nijemce na kvantnoj razini, olakavajui
Hitleru, tom najopojnijem od svih govornika, da uspije stvoriti neku vrstu nega
tivne kolektivne svijesti koja se hranila sama sobom i opravdavala najvea zla? Je
li kolektivna svijest bila kriva za panjolsku inkviziciju? Salemska suenja vjetica
ma? Je li kolektivno zlo takoer stvaralo koherenciju?
A to je s najvei ljudskim postignuima? Moe li se u svjetskom umu pojaviti iznenadna
provala nadahnua? Moe li posebno uje-dinjenje energije prouzrokovati procvat umjet
nosti ili vie svijesti u odreenom vremenu? Kod starih Grka? U renesansi? Je li kre
ativnost takoer zarazna, odgovorna na eksploziju stvaralatva krajem osamnaestog st
oljea u Beu, kao i uspjeh britanske pop-glazbe u ezdesetim godinama? Polje nulte tok
e vjerojatno predstavlja objanjenje za neke neobjanjive tjelesne sinkronicitete, kao to je, na primjer, znanstve
no potvreno usklaivanje menstrualnih ciklusa ena koje ive u bliskom kontaktu.23 Moe l
i ga se smatrati odgovor-nim i za emocionalne i intelektualne sinkronicitete u s
vijetu?

To je bio prvi nagovjetaj da skupna svijest - preko medija kao to je Polje nulte t
oke - djeluje kao univerzalni organizirajui faktor u svemiru. Meutim, Nelson je s t
ehnologijom na raspolaganju imao tek prve naznake dokaza, sitan otklon od sluajno
sne aktivnosti. Do sada je mogao mjeriti samo jedan jedini kameni ili, u najboljem
sluaju, aku pijeska s cijele plae: kvantni uinak pojedinca ili male skupine na svij
et. Jednog e dana moda moi mjeriti uinak cijele plae, u emu i je, u stvari, konani smi
ao. Plau bi trebalo mjeriti samo u njezinoj cijelosti. Pijesak itave obale je nedj
eljiv.
Dvadeset i pet godina nakon to je Edgar Mitchell osobno do-

ivio kolektivnu svijest, znanstvenici su je poeli dokazivati u laboratoriju.24

11. TELEGRAM OD GAJE

DVANAESTO POGLAVLJE
Doba nulte toke

12. DOBA NULTE TOKE

JEDNOG LEDENO HLADNOG dana u sijenju 2001. godine
malu, sumornu uionicu u kutu britanskog Sveuilita Sussex ispunila je skupina od ezde
set znanstvenika iz deset zemalja; sastali su se kako bi pokuali iznai na koji e ton
o nain putovati trideset bilijuna kilometara duboko u svemir. NASA je u Sjedinjen
im Dravama organizirala nekoliko radionica za fiziku novih pogonskih sustava, i ovaj s
usret bio je njihov meunarodni ekvivalent: jedna od prvih nezavisnih radionica o
pogonskim sustavima. Privukla je zaista impresivnu publiku: fiziare iz britanske
Vlade, upravitelja NASA-e, nekoliko astrofiziara iz Francuskog astrofizikalnog la
boratorija u Marseillesu, te Francuskog laboratorija za gravitaciju, relativnost
i kozmologiju, profesore s amerikih i europskih sveuilita, te petnaestak predstavn
ika privatnih poduzea. To nije bila prava znanstvena konferencija nego uvodni sas
tanak sa ciljem da se stvari pomaknu s mrtve toke: prethodnica meunarodnoj konfere
nciji koja e se odrati u prosincu iste godine. Unato tome, u zraku se vrlo dobro da
lo osjetiti ozraje iekivanja, preutno priznanje da su svi prisutni dospjeli na same
granice znanstvenog znanja, te da moda ak svjedoe osvitu novog doba. Organizator konferencije, Graham Ennis, pozvao je
predstavnike veine glavnih britanskih novina i znanstvenih asopisa, upoznavi ih sa
svojim predvianjem da e se ve za pet godina izraditi male rakete s WARP pogonom koj
e e satelite odravati u pravilnom poloaju.
Koliko god auditorij bio probran, najvee potovanje ukazano je dr. Halu Puthoffu, k
oji je u to vrijeme bio mrav mukarac u kasnim ezdesetim godinama, ali jo uvijek sa s
vojom prepoznatljivom, sada sijedom, bujnom kosom; ve gotovo trideset godina istr
aivao je mogunosti upotrebe energije iz meuzvjezdanog prostora. Nekoliko mlaih lanova
publike Hala je doivljavalo gotovo kao kultnu linost. Kada je Richard Obousy, mla
di fiziar u britanskoj Vladi, tijekom studija naiao na Halove znanstvene rasprave
o Polju nulte 12. DOBA NULTE TOKE
toke, implikacije tih rasprava toliko su ga se dojmile da su promijenile tijek nj
egove karijere.1 A sada e tog velikog ovjeka ne samo vidjeti, nego ak i biti njegov
prethodnik za govornicom; odrat e kratki uvodni govor o manipulaciji s vakuumom k
oji e posluiti za zagrijavanje za glavni dogaaj dana.
Svaki vanjski promatra mogao je osjetiti da se tu ne radi tek o susretu skupine t
atih tehnokrata koji raspravljaju o izradi najnovije tehnoloke igrake. Svim znanstv
enicima u toj prostoriji bilo je dobro poznato da su zalihe fosilnog goriva na n
aem planetu dostatne za jo najvie pedeset godina, i da ovjeanstvu prijeti klimatska k

atastrofa, budui da uinak plastenika svijet polako pretvara u plinsku komoru. Potr
aga za novim izvorima energije nije imala za svoj jedini cilj pogon svemirskih b
rodova. Novi su izvori energije nuni i za pogon nae Zemlje, kao i za njezino ouvanj
e za sljedee generacije.
Ve trideset godina vrili su se tajni eksperimenti u kojima su isprobavane najneobin
ije nove zamisli u fizici. irile su se glasine o tajnim eksperimentalnim bazama s
milijardama dolara tekim
crnim proraunima - kao to je Los Alamos - ije su postojanje NASA i amerika vojska cije
lo vrijeme uporno nijekali. ak je i British Aerospace pokrenuo vlastiti tajni pro
gram pod kodnim nazivom Greenglow u kojem su istraivali mogunost ponitavanja gravit
acije.2
Ennis, koji je prvog dana predsjedavao sastankom, izjavio je da za nove pogonske
sustave za svemirska putovanja postoji mnotvo drugih mogunosti, pri emu sve poivaju
na vrstoj, dokazanoj fizici. Neke od mogunosti su: upravljanje inercijom na nain d
a se malim silama mogu pomicati veliki predmeti kao to su svemirski brodovi; upot
reba neke od brojnih metoda nuklearne fuzije, za to bi bio potreban ogroman priti
sak i temperatura; reaktor za radioa-ktivnu fisiju kakvog su upotrijebili Rusi;
upotreba spona za crpljenje elektrostatike energije; primjena uinka materija-antimat
erija, kada reakcija materije sa svojom suprotnou stvara energiju; mijenjanje elek
tromagnetskih polja; rotiranje supravodia. Na kongresu NASA-e u novomeksikom Albuq
uerqueu raspravljalo se o mogunosti da svemirski brod stvara vlastitu crvotoinu, slino kao to je zamiljao Carl Saga
n u romanu Kontakt.3 Za zamisao se zagrijalo i financira ju nekoliko privatnih d
rutava, ukljuujui Lockheed Martin. To bi moglo imati najrazliitije primjene u naim sv
akodnevnim 12. DOBA NULTE TOKE
ivotima. Zamislite, na primjer, da moete iskljuiti teinu i pacijente uz pomo levitaci
je odravati u zraku. Rane od leanja ubrzo bi postale prolost.
Ili, moete pokuati neto jo neobinije: crpljenje energije iz nitavila samog prostora. Z
nanstvenici su se sloili da je Polje nulte toke jedna od najboljih mogunosti: kozmiki
besplatni obrok, kako se slikovito izrazio Graham Ennis, beskonana opskrba neim iz
niega. Kada je fiziar Robert Forward iz Hughesovog istrai-vakog laboratorija u kali
fornijskom Malibuu napisao znanstveni lanak o Polju nulte toke u kojem je teoretiz
irao o nainima na koje bi se s njim moglo eksperimentirati,4 fiziari su poeli vjero
vati da je do njega mogue doi i, to je jo vanije, iz njega dobivati energiju.
Sljedeeg dana Hal Puthoff je u svojem govoru objasnio da u kvantno-mehanikom smisl
u postoji vie mogunosti za crpljenje energije iz Polja. Trebali bismo se odvojiti
od teine, smanjiti inerciju ili pak dobiti dovoljno energije iz vakuuma da prevla
damo obje sile.
Ameriko ratno zrakoplovstvo najprije je eljelo da Forward istrai i izmjeri Casimiro
vu silu, kvantnu silu izmeu dvije metalne ploe koja se stvara kada je prostor izmeu
njih djelomino zatien od fluktuacija nulte toke u vakuumu, i tako izbacuje iz ravno
tee energetska zraenja nulte toke. Forwarda, strunjaka za gravitacijsku teoriju, zap
oslila je Propulzijska uprava Phillipsovog laboratorija u zrakoplovnoj bazi Edwa
rds, a koji se bavi novim istraivanjima svemirskih pogonskih sustava za dvadeset
i prvo stoljee.
Dokazali su da je uz pomo tehnologije mogue promijeniti va-kuumske fluktuacije. Meu
tim, Casimirove sile bile su nezamislivo malene: pritisak od samo jedne stomilij
utinke atmosfere na ploama koje su meusobno udaljene tisuinku milimetra.5 Bernie Ha
isch i Daniel Cole u jednom su lanku raspravljali o teoretskoj mogunosti izrade va
kuumskog motora s ogromnim brojem takvih ploa; kada bi se one spojile, stvarale b
i toplinu i davale energiju. Potekoa je u tome to svaka ploa stvori najvie pola mikro

vata energije to nije

ni za uzorak, kako se izrazio Puthoff.6 Da bi stvar funkcionirala na bilo kojoj ra
zini, morali bismo imati siune sustave vrlo velike brzine.
Forward je smatrao da je mogue napraviti pokus u kojem bi pomou promjena u vakuumu
promijenili inerciju. Predloio je da, kako bi se provjerila njegova zamisao, oba
ve etiri takva eksperi-12. DOBA NULTE TOKE
menta.7 Znanstvenici na podruju kvantne elektrodinamike ve su ranije pokazali da b
i tim vakuumskim fluktuacijama mogli upravljati pomou manipuliranja spontane emis
ije u atomima. Puthoff je vjerovao da elektroni svoju energiju za neumorno zujan
je oko atomske jezgre dobivaju na nain da ju crpe iz kvantnih fluktuacija praznog
prostora. Ukoliko bismo mogli manipulirati tim poljem, rekao je, mogli bismo de
stabilizirati atome i crpiti energiju iz njih.8
Teoretski je mogue crpiti energiju iz Polja nulte toke; znanstvenici su pretpostav
ljali da se upravo to dogaa u prirodi prilikom poveanog zraenja kozmikih zraka, te o
slobaanja energije kod supernova i izbijanja gama-zraka. Bilo je i drukijih zamisl
i, na primjer, sonoluminiscencija: spektakularno pretvaranje zvuka u svjetlosne
valove, pri emu voda, bombardirana snanim zvunim valovima, stvara zrane mjehurie koji
se naglo skupljaju i kolabiraju u svjetlosnom bljesku. U nekim krugovima smatra
ju da tu pojavu prouzrokuje energija nulte toke unutar mjehuria koja se pri njihov
om stezanju pretvara u svjetlost. Meutim, Puthoffje ve provjerio sve te ideje, te
je smatrao da ne ulijevaju mnogo nade.
U amerikom ratnom zrakoplovstvu takoer su prouavali zamisao o kozmikim zrakama koje
pogoni energija nulte toke, pri emu bi se protoni mogli ubrzavati u kriogeniki hlaen
oj vakuum-skoj posudi bez sudara, u komori koja je ohlaena na temperaturu najbliu
apsolutnoj nuli. Na taj bi nain dobili najprazniji mogui prostor u kojem bi pokuali
dobiti energiju iz vakuumskih fluktuacija protona kada se isti ponu ubrzano giba
ti. Jo jedna zamisao bila je da se uz pomo posebnih antena presreu energetski dijel
ovi energije nulte toke koji imaju vie frekvencije.
PuthofF je u svojem laboratoriju traio metodu za perturbaciju osnovnih stanja u a
tomima, odnosno molekulama. Prema njegovim teorijama, to su bila jednostavno rav
notena stanja koja su ukljuivala dinaminu izmjenu zraenja i apsorpcije s Poljem nult
e toke.
Ako bi stoga upotrijebili neku vrstu Casimirove upljine, u atomima, odnosno molek
ulama mogao bi nastati pomak koji bi promijenio poticaje kod osnovnih stanja. Ka
ko bi to provjerio, ve je poeo s eksperimentima u jednom laboratoriju sa sinhrotro
nom, posebnim ubrzivaem subatomskih estica, ali do tog vremena jo nije postigao usp
jeh.9
Potom je Halu palo na pamet da cjelokupan projekt okrene naglavake, slijedei zamis
li koje je prvi predstavio teoretiar ope 12. DOBA NULTE TOKE
relativnosti. Miguel Alcubierre sa Sveuilita Wales. Alcubierre je pokuavao odrediti
je li WARP pogon, kakav je opisan u Zvjezdanim stazama, zaista mogu.10 Recimo da
zanemarimo kvantnu teoriju i gledamo na to kao na problem ope relativnosti. Umje
sto da si po-maemo s Nielsom Bohrom, u pomo pozovemo Einsteina. to ako bismo pokuali
modificirati mjerenje prostor-vremena? Ako uzmemo Einsteinov zakrivljeni prosto
r-vrijeme, tada je vakuum medij kojega je mogue polarizirati. Napravimo malo vakuu
mskog inenjeringa, kao to je to nazvao dobitnik Nobelove nagrade Tsung-Dao Lee.11 P
rema toj interpretaciji savijanje svjetlosne zrake, recimo u blizini masivnog ti
jela, nastaje zbog promijenjenog indeksa loma vakuuma u blizini te mase. irenje s
vjetlosti definira mjerenje prostor-vremena. Moda bismo mogli smanjiti indeks lom
a Polja nulte toke to bi povealo brzinu svjetlosti. Ukoliko prostor-vrijeme mo-difi
ciramo do krajnje mjere, brzina svjetlosti znaajno bi se poveala.

Tada bi se masa smanjila, a jaina energetskih veza poveala, to bi teoretski moglo o

moguiti meuzvjezdano putovanje.
Za to bismo trebali zakriviti i proiriti prostor-vrijeme iza svemirskog broda, sk
upiti prostor-vrijeme ispred njega, te jahati po njemu bre od brzine svjetlosti.
Drugim rijeima, preustrojili bismo opu relativnost kao strojarski inenjer. Ako bi n
am to uspjelo, mogli bismo putovati svemirom brzinom deset puta veom od brzine sv
jetlosti, to bi opaali ljudi na Zemlji, ali ne i astronauti u svemirskom brodu. Ko
nano bismo imali WARP pogon iz Zvjezdanih staza.
S takvim metrikim inenjeringom, kako ga je nazvao Hal, mogli bismo postii da nas pros
tor-vrijeme odgurne od Zemlje ka naemu cilju. To bismo bili u stanju napraviti st
varanjem Casimirove sile u velikom opsegu. Jo jedna mogua vrsta metrikog inenjeringa
, takoer uz pomo Casimirove sile, jest putovanje kroz crvotoine ili kozmike metroe, ka
ko ih je nazvao Hal, koje bi nas mogle povezati s udaljenim dijelovima svemira,
kao to je Carl Sagan zamislio u Kontaktu.
Koliko smo daleko od ostvarenja neke od tih zamisli?, zanimalo je publiku. Hal se
nakaljao da oisti grlo, to mu je bila navika.
Moda e biti potrebno dvadeset godina, lakonski je odgovorio. Ili emo potroiti dvades
et godina i na kraju otkriti da to nije mogue.
Za njegova ivota, smatrao je, nije realno oekivati vea svemirska putovanja, no nada
o se da e jo doivjeti crpljenje univerzalne energije za zemaljsko gorivo.

12. DOBA NULTE TOKE

Prva meunarodna radionica o propulziji svakako je uspjela: bila je to odlina prili
ka za susret fiziara koji su zasebno prouavali probleme energije i potiska za koje
bi se najvjerojatnije saznalo tek za pola stoljea. Svima je bilo jasno da su na
poetku istraivanja zbog kojih e nai potomci - kako se izrazio Arthur C. Clarke - na
dananje pokuaje putovanja izvan nae atmosfere gledati kao to mi danas gledamo na nap
ore znanstvenika devetnaestog stoljea da polete u balonu uz pomo vrueg zraka.13 Meut
im, u razliitim dijelovima svijeta mnogi stari Puthoffovi kolege, koji su i sami
bili e-zdesetgodinjaci, bez fanfara nastavljali su sa svojim radom na vie
zemaljskim djelatnostima, ali koje zbog toga nisu bile nita manje revolucionarne; s
ve su se temeljile na pretpostavci da cjelokupna komunikacija u svemiru postoji
kao pulsirajua frekvencija, te da je Polje osnova za komuniciranje svega sa svim.
U Parizu je DigiBio ekipa, jo uvijek u svojoj mobilnoj kuici, do tada ve usavrila po
stupak registriranja, kopiranja i prenoenja staninih elektromagnetskih signala. Od
1997. godine Benveniste i njegove kolege iz DigiBia prijavili su patente za tri
razliita ureaja.
Kako je Benveniste bio biolog, naprave su, posve razumljivo, bile medicinske pri
rode. Bio je uvjeren da njegovo otkrie moe otvoriti put potpuno novoj digitalnoj b
iologiji i medicini koje e zamijeniti sadanju nespretnu i nepouzdanu metodu uziman
ja lijekova.
Shvatio je da ako nam nisu potrebne same molekule, nego tek signal molekule, tad
a postaje suvino uzimanje lijekova, obavljanje biopsija i testiranje fizikih uzora
ka na moebitne toksine i patogene kao to su paraziti i bakterije. Ve je prije u jed
nom svojem istraivanju pokazao da uz pomo frekvencijske signalizacije moemo otkriti bakterije E. Co

li.14 Poznato je da se estice lateksa koje uinimo osjetljivim na odreeno antitijelo

sjate oko mjesta na kojem se nalazi E. Coli Kl. Kada je Benveniste snimio signa
le E. Coli, jedne druge bakterije i nekoliko kontrolnih tvari te ih primijenio n
a estice lateksa, otkrio je da se najvie estica sjati oko frekvencije E. Coli.
Uskoro je njegova ekipa dosegla gotovo stopostotnu uspjenost u otkrivanju signala
E. Coli.
Uz pomo digitalnog snimanja mogli bismo otkrivati patogene, kao to su na primjer p
rioni, za koje ne postoji pouzdana metoda detekcije, i ne bi vie bilo potrebno tr
atiti dragocjena laboratorijska sredstva za otkrivanje jesu li antigeni prisutni
u tijelu, i je li tijelo ve poslalo antitijela prema njima. A kada bismo oboljel
i, ne bi-12. DOBA NULTE TOKE
smo trebali uzimati lijekove. Neeljenih bakterija i parazita mogli bismo se rijeit
i jednostavno tako da im putamo njima neugodnu frekvenciju. Uz pomo elektromagneti
zma mogli bismo otkrivati opasne mikroorganizme u naim poljoprivrednim kulturama,
ali i otkrivati je li hrana genetski modificirana. Ako bismo imali prave frekve
ncije, ne bismo morali koristiti opasne pesticide; tetnike bismo potamanili samo
elektromagnetskim signalima. Nadalje, sav taj detekcijski rad ne bismo morali ob
avljati osobno; gotovo sve testne uzorke mogli bismo putem elektronske pote posla
ti strunjacima koji bi ih pripremili za nau upotrebu.
Amerika AND Corporation, tvrtka s podrunicama u New Yorku, Torontu i Copenhagenu,
intenzivno se bavila umjetnom in-teligencijom na temelju zamisli Karla Pribrama
i Waltera Schemppa o nainu djelovanja mozga. Njihov zatien i po cijelom svijetu patentiran sustav holografske neurotehnologije (Hnet) koji se temelji na naelima holo
grafije i valnog kodiranja omoguava da raunala u manje od jedne minute zapamte des
et tisua podraaja i odziva, te da u vremenu od manje od jedne sekunde obrade deset
tisua takvih uzoraka. U AND-u vjeruju da je njihov sustav umjetna replika djelov
anja mozga. Samo jedna neuronska stanica sa svega nekoliko sinapsi ima sposobnos
t trenutanog pamenja podataka. Milijuni tih sjeanja mogu se naslagati jedno preko d
rugog. Taj model demonstrira nain na koji te stanice mogu zapamtiti apstrakciju i
li odreeni koncept, ili pak recimo ovjekovo lice. Tvrtka AND imala je za svoju teh
nologiju ambiciozan plan. Namjeravali su organizirati strateke poslovne jedinice ra
zliitih specijalnosti koje bi, budu li dobro napredovale, mogle preobraziti obrad
u podataka u takorei svakom poduzeu.
Fritz-Albert Popp i njegov tim znanstvenika u Meunarodnom institutu za biofiziku
IIB zapoeli su ispitivati detekciju biofotonske emisije kao nain za odreivanje je l
i hrana svjea. Znanstvena zajednica poela je prihvaati njegove pokuse i teoretski p
ristup na kojem su se temeljili.
Dean Radin latio se gigantskih kompjuteriziranih pokusa te je na Internetu objav
io neka od svojih istraivanja u kojima mogu sudjelovati i posjetitelji. Braud i T
arg nastavili su sa svojim istraivanjima ovjekove namjere i energetskog lijeenja. B
renda Dunne i Bob Jahn nastavili su graditi svoje brdo podataka. I Roger Nelson
je u svojem Globalnom projektu nastavio s mjerenjem malenih trzaja na kolektivno
m kozmikom seizmografu.

12. DOBA NULTE TOKE

Edgar Mitchell je predstavio svoju sintezu teorija kvantne holografije i ljudske
svijesti u glavnom govoru kojega je odrao 1999. godine na CASYS-u, godinjoj konfe
renciji za matematiku u Liegu, iji pokrovitelj je Udruenje za istraivanje anticipat
ivnih sustava (Society for the Study of Anticipatory Systems). Otkria o prisutnost
i kvantne rezonancije u ivim stvarima, te sposobnost Polja nulte to-

ke da kodira informacije i omoguava trenutanu komunikaciju, rekao je, imaju za istraiv

anja ljudske svijesti jednako znaenje kao ploa iz Rosette.15 Sve pojedinane niti koj
e je prouavao trideset godina konano su se poele povezivati.
Na istoj su konferenciji Mitchell i Pribram dobili priznanje za svoja istraivanja
makroprostoria i mikroprostora: Pribram za znanstveni rad o holografskom mozgu,
a Mitchell za izniman znanstveni doprinos u noetikim znanostima. Iste godine Pri
bram je dobio nagradu Dagmar i Vaclava Havela koja se dodjeljuje pojedincima zas
lunim za povezivanje prirodoslovnih i humanistikih znanosti.
Hal Puthoff bio je lan neslubenog pododbora NASA-inog Programa za nove pogonske su
stave - Skupine za napredne metode svemirskog prijevoza na velikoj udaljenosti (
Advanced Deep Space Transport Group ili ADST) - u kojoj su prema njegovim rijeima
bili ljudi koji se nalaze na samom elu znanstvene avangarde.16
Kao direktor Instituta za napredna istraivanja (Institute for Advanced Studies) H
al je bio poput agencije za platni promet za izu-mitelje i poduzea koji su mislil
i da su razvili napravu za crpljenje energije iz Polja nulte toke. Hal je svakoga
od njih stavio pred ko-nani ispit: morali su pokazati da njihov aparat ima vei en
ergetski output nego input. Dosada provjeru nije prola nijedna od trideset naprav
a koje je testirao, ali jo uvijek je vrlo optimistian, kako to moe biti samo pionir
ski znanstvenik.17
U usporedbi sa stvarnim znaajem njihovih otkria te su praktine aplikacije tek mala
tehnoloka pjena na povrini oceana.
Svi spomenuti istraivai - Robert Jahn i Hal Puthoff, Fritz-Albert Popp i Karl Prib
ram - bili su kako znanstvenici tako i filozofi, te su u rijetkim prilikama, kad
a nisu bili u potpunosti zaokupljeni svojim eksperimentima, osjeali da su dosegli
velike dubine i otkrili neto iznimno, moda ak i novu znanost. Imali su poetne odgov
ore na brojna pitanja na koja kvantna fizika nije pruila odgovor. Kada bi oevi kvan
tne fizike upotrijebili klasinu fiziku za Polje nulte toke, 12. DOBA NULTE TOKE
razmiljao je Peter Milonni iz NASA-inog projekta u Los Alamosu,
znanstvena bi zajednica s rezultatom bila mnogo zadovoljnija nego to je s postulat
ima kvantne fizike.18 Neki misle da e kvantnu teoriju jednom zamijeniti modificira
na klasina teorija koja uzima u obzir i Polje nulte toke. Rad tih znanstvenika mog
ao bi kvantnoj fizici oduzeti rije kvantna, te stvoriti cjelovitu fiziku makro i mi
-krosvijeta.
Svi spomenuti znanstvenici imali su iza sebe upravo nevjerojatan istraivaki put. K
ao mladi istraivai s obeavajuim rezultatima na poetku svoje karijere odreene su doktri
ne smatrali svetima
- predodbe i prihvaeno znanje svojih kolega:
ovjek je stroj za preivljavanje koji je u velikoj mjeri rezultat djelovanja kemika
lija i genetskih kodova. Mozak je odvojeni organ i kua svijesti koja je takoer u v
elikoj mjeri rezultat kemije: meustanine komunikacije i kodnih zapisa DNK.
ovjek je u osnovi izoliran od svojega svijeta, a njegov um je izoliran od njegovo
g tijela. Vrijeme i prostor su konani, openiti redovi. Nita ne putuje bre od brzine
svjetlosti.
Svaki od njih otkrio je nepravilnosti u ovakvom razumijevanju stvari, a bili su
i dovoljno hrabri i neovisni da slijede istraivaki smjer. Ustrajnim eksperimentira
njem i uenjem na pogrekama jedan za drugim doli su do konanog otkria, a su sve te dog
me

- kameni temeljci fizike i biologije - najvjerojatnije pogrene: Komunikacija u sv

ijetu ne odvija se u vidljivom prostoru Newtona, nego u subatomskom svijetu Heis
enberga.
Stanice i DNK komuniciraju preko frekvencija. Mozak prepoznaje i biljei vlastitu
snimku svijeta u pulsirajuim valovima.
Svemir podupire temeljna supstancija koja sve registrira, te omoguava da sve komu
nicira sa svim ostalim.
Ljude nije mogue odvojiti od njihove okoline. iva svijest nije izolirani entitet. o
vjekova svijest poveava stupanj reda u preostalom svijetu i ima nevjerojatne moi mo-12. DOBA NULTE TOKE
emo lijeiti sebe i svijet, i u odreenom smislu uiniti ga takvim kakvim elimo da bude.
Ovi su znanstvenici u svojim laboratorijima svakog dana otkri-vali malene trake m
ogunosti koje su predviala njihova otkria.
Otkrili su da je ovjek neto mnogo impresivnije od pukog evolucijskog sluaja ili gen
etskog stroja za preivljavanje. Njihov rad otkrio je decentraliziranu, ali jedins
tvenu inteligenciju koja je mnogo velianstvenija i osobitija no to su to zamiljali
Darwin i Newton; proces koji nije ni sluajan ni kaotian nego inteligentan i smisle
n.
Otkrili su da u dinamikom tijeku ivota pobjeuje red.
To su otkria koja mogu promijeniti ivote buduih generacija u brojnim praktinim pogle
dima, kao to je, recimo, putovanje bez goriva i trenutana levitacija. Meutim, njiho
v rad ukazuje na neto jo mnogo dublje u razumijevanju najviih postignua ljudskog pot
encijala. U prolosti su pojedinci sluajno svjedoili odreenim sposobnostima - slutnja
ma, sjeanju na prole ivote, jasnovidnosti, daru iscjeljivanja - koje je slubena znan
ost po kratkom postupku odbacivala kao igru prirode ili prijevaru. Rad ovih znan
stvenika je, meutim, pokazao da te sposobnosti nisu ni nenormalne ni rijetke, neg
o postoje u svakom ovjeku. Njihov je rad ukazivao na ljudske mogunosti vee od naih n
ajsmionijih snova. Mi smo mnogo vie no to sami mislimo. Ako bismo taj potencijal z
nanstveno razumjeli, moda bismo mogli otkriti nain kako sustavno crpiti iz njega.
To bi iznimno poboljalo sva podruja naeg ivota, od komuniciranja i poznavanja samih
sebe do interakcije s naim materijalnim svijetom. Znanost nas vie ne bi reducirala
na najmanji zajedniki nazi-vnik nego bi nam pomogla napraviti konani evolucijski
iskorak u naoj povijesti, na nain da napokon spoznamo sami sebe sa svim svojim pot
encijalom.
Ti pokusi poduprli su vjerodostojnost alternativne medicine za koju je ranije em
pirijski dokazano da djeluje, no dosada nije bilo poznato na koji nain. Ukoliko b
ismo bili u mogunosti stvoriti medicinsku znanost koja lijei ovjekove energetske ra
zine, te otkriti tonu prirodu energije koju lijeimo, to bi otvorilo nesluene mogunosti
za bolje zdravlje.
Ta otkria su i znanstveno dokazala istinitost starih mudrosti i vjerovanja tradic
ionalnih kultura. Nove su teorije pruile znanstvenu potvrdu mnogim legendama i re
ligijama u koje ljudi vjeruju od 12. DOBA NULTE TOKE
samih poetaka vremena, ali su dosad u njih mogli samo vjerovati.
Ustvari, dobiven je znanstveni okvir za znanja koja mudraci ve dugo poznaju.
Mnoge primitivne kulture, kao to su australski Aboridini, vjeruju da su kamenje, sti
jene i planine ive i da pjevamo svijet

- da stvaramo imenovanjem stvari. Otkria Brauda i Jahna poka zala su da to nije p

uko praznovjerje. tovie, tono je tako kao to vjeruju Indijanci iz plemena Achuar i H
uaorani: na naoj najdubljoj razini meusobno dijelimo snove.
Nadolazea znanstvena revolucija predvidjela je konac dualizma u svim pogledima. D
aleko od toga da 'unitava' Boga, znanost je po prvi put dokazala njegovo postojan
je i to tako to je demonstrirala da postoji via, kolektivna svijest. Sada vie nema
potrebe za dvije istine: znanstvenu i religijsku. Sada moemo imati jedno jedinstv
eno vienje svijeta.
Ova revolucija u znanstvenom miljenju takoer je pruila obeanje da e se ovjeku vratiti optimizam, izgubljen zbog suhoparne vizije filozofije d
vadesetog stoljea koja je u velikoj mjeri bila rezultat znanstvenih pogleda. Ljud
i nisu izolirana bia koja proivljavaju svoje oajne ivote na osamljenom planetu u rav
nodunom svemiru.
Nikada nismo sami. Uvijek smo dio vee cjeline. Oduvijek smo i uvijek emo biti u sr
editu dogaaja. Svijet se nije raspao jer sredite sve dri - mi smo oni koji sve drimo
na okupu.

Posjedujemo mnogo veu mo no to smatramo, mo da lijei-mo sebe i svoje blinje, ak i zaje

nicu u kojoj ivimo i djelujemo.
Svaki od nas ima sposobnost - a svi zajedno veliku kolektivnu mo
- za poboljanje vlastite ivotne sudbine. Na ivot je u svakom po gledu u naim rukama.
To su bile smjele spoznaje i otkria, no uli su ih tek rijetki.
Spomenuti pioniri svoja su otkria trideset godina predstavljali na matematikim kon
ferencijama u uskom krugu ili na godinjim susretima manjih znanstvenih tijela ust
anovljenih za unaprjeivanje dijaloga u novoj znanosti. Na tim internim susretima
kolega bili su priznati jer su se meusobno poznavali i cijenili. Veina tih znanstv
enika u vrijeme svojih velikih otkria bili su mladi ljudi, i prije no to su u ivotu
sa zacrtanog puta skrenuli u potpuno novi smjer bili su cijenjeni i ak vrlo potov
ani. Sada su se bliili mirovini, a ira znanstvena zajednica jo uvijek nije upoznala
vei dio njihovog 12. DOBA NULTE TOKE
rada. Svi su bili poput Cristophera Columba; nitko im nije vjerovao kada su se v
ratili s novim otkriima. Vei dio znanstvene zajednice ih je ignorirao i dalje se vr
sto drei postavke da je Zemlja ravna.
Jedina prihvatljiva strana Polja nulte toke bila su istraivanja o svemirskoj propu
lziji. Njihova otkria unato najstroem znanstvenom protokolu nitko u pravovjernoj zn
anstvenoj zajednici nije uzimao za ozbiljno. Neke, kao to je bio Benveniste, jedn
ostavno su marginalizirali. Danas sedamdesetjednogodinji Edgar Mitchell bio je pr
imoran cijeli niz godina prireivati javna predavanja o svojim svemirskim podvizim
a kako bi mogao financirati svoja istraivanja o svijesti. Robert Jahn je svako ma
lo u tehnike asopise slao strune lanke s besprijekornim statistikim dokazima, pa ipak
su ih odba-civali kao neprimjerene. Ne zbog manjkavog znanstvenog protokola, ne
go zbog implikacija koje su potresale same temelje trenutnih znanstvenih stajalit
a.
Usprkos tome, Puthoff i drugi znanstvenici dobro su znali to imaju u rukama. Svak
i od njih je tvrdoglavo ustrajao s uvjerenjem u konani uspjeh koje je znaajka isti
nskog pronalazaa. Stari nain bio je samo jo jedan balon s vruim zrakom. Napredak zna
nosti u poetku uvijek nailazi na otpor. Nove zamisli oduvijek su se smatrale here
zom. Posve je mogue da e njihovi dokazi zauvijek promijeniti svijet. Mnogoto jo treb
a usavriti, a neke teorije napustiti. Mnogo toga e se moda pokazati kao stranputica

ili ak slijepa ulica, no prva pokusna ispitivanja bila su napravljena. To je bio

poetak, prvi korak s kojim poinje svaka prava znanost.

BILJEKE
Ako nije drugaije naznaeno, sve informacije o znanstvenicima i detaljima njihovih
otkria dobivene su iz brojnih telefonskih razgovora provedenih izmeu 1998. i 2001.
godine.

ZAHVALE
1. D. Reilly: Is evidence for homeopathy reproducible? The Lancet. 1994; 244: 1601
-6.
UVOD: NOVA REVOLUCIJA
1.M. Capek: The Philosophical Impact of Contemporary Physics (Princeton, New Jer
sey: Van Nostrtand, 1961.): 319, citirano u F. Capra: The Tao of Physics (London
, Flamingo, 1992).
2.D. Zohar: The Quantum Self (London: Flamingo, 1991): 2; Danah Zohar prua sjajan
saetak filozofske povijesti znanosti prije Newtona i Descartesa, te poslije njih
.
3.Zahvaljujem se Brendi Dunne, upraviteljici PEAR-ovog laboratorija u Princetonu
, koja mi je prva spomenula filozofske interese kvantnih teoretiara. Pogledaj i W
.
Heisenberg: Physics and Philosophy (Harmondeworth: Penguin, 2000.), N. Bohr: Ato
mic Physics and Human Knowledge (New York: John Wiley & Sons, 1958), te R. Jahn
i B. Dunne: Margins of Reality: The Role of Consciousness in the Physical World
(NewYork: Harvest/Harcourt Brace Jovanovich, 1987.): 58-9.
4.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000.
5.Kada sam odluivala o tome koje znanstvenike ukljuiti u knjigu odista sam morala
napraviti neke arbitrarne izbore. Tako sam, na primjer, izabrala amerikog anestez
iologa Stuarta Hameroffa i njegov rad o ljudskoj svijesti, premda sam jednako ta
ko mogla izabrati oksfordskog profesora Rogera Penrosea. Samo zbog nedostatka pr
ostora izostavila sam pionirske istraivae elektromagnetske stanine komunikacije, ka
o to je Cyril Smith.
PRVO POGLAVLJE: SVJETLOST U TAMI
1. Informacije za pripovijest o putovanju dr. Mitchella preuzela sam iz izdanja
E.
Mitchell: The Way of the Explorer: An Apollo Astronaut's journey Through the Mat
erial and Mystical Worlds (G. p. Putnam, 1996): 47-56; M. Light: Full Moon BILJEK
E
(London, Jonathan Cape, 1999); T. Wolfe: The Right Stuff (London: Jonathan Cape,
1980) i A. Chaikin: A Man of the Moon (Harmondsworth: Penguin, 1994.): 355-79.

2.Mitchell: Way of the Explorer: 61. Rezultate dr. Mitchella objavio je Journal
of Parapsychology, srpanj 1971.
3.Francis Crick usporedio je mozak s TV-prijemnikom, to je citirao D. Loye u An A
rrow Through Chaos (Rochester, Vt: Park Street Press, 2000.): 91
4.Nelokalnost su eksperimentalno dokazali Alain Aspect i kolege u Parizu 1982.
5.M. Schiff: The Memory of Water: Homeopathy and teh Battle of Ideas in the New
Science (Thorsons, 1995).
DRUGO POGLAVLJE: MORE SVJETLOSTI
Pojedinosti o naftnoj krizi u SAD-u preuzete su iz The London Times, lanci 26. st
udenog do 1. prosinca 1973.
1.H. Puthoff: Everything for nothing, New Scientist, 28. srpnja 1990: 52-5.
2.J. D. Barrow: The Book oh Nothing (London, Jonathan Cape, 2000.): 216.
1.Jednostavna jednadba koja pokazuje da energija kod harmoninih oscilatora iznosi
H=ihi(ni + "). " odnosi se na energiju nulte toke. Znanstvenici pri re-normaliziran
ju jednostavno ispuste ". Razgovor s Halom Puthoffom, 7. prosinca 2000.
2.Polje nulte toke ukljueno je u stohastikoj elektrodinamici. No, u uobiajenoj klasin
oj fizici s normalizacijom obino ju izuzmu.
3.T. Boxet: Deviation of the black bocy radiation spectrum without quantum physic
s, Physical Review, 1969.; 182: 1374-83.
3.Razgovori s Richardom Obousyjem, sijeanj 2001.
4.R. Sheldrake: Seven Experiments that Could Change the World (London: Fourth Es
tate, 1994.): 75-6.
4.R. O. Becker i G. Selden: The Body Electric (Quill, 1985.): 81.
5.A. Michelson i E. Morley, American Journal of Science, 1887, serija br. 3; 34:
333-45, citirano u Barrow: Book of Nothing: 143-4.
5.Citirano u F. Capra: The Tao of Physics (London, Flamingo, 1976.).
6.E. Laszlo: The Intercinnected Universe: Conceptual Foundations of Transdiscipl
inary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995.).
7.A. C. Clarce: When will the real space age begin?, Ad Astra, svibanj/lipanj 1996
: 13-5.
8.B. Haisch: Brilliant disguise: light, matter and the Zero Point Field, Science a
nd Spirit, 1999; 10: 30-1. Na drugim mjestima Haisch je naveo vie zanimljivih spe
kulacija o vezi izmeu Stvaranja i Polja nulte toke kojega usporeuje s mo rem svjetlo
sti. Za agnostika ta teorije kae da su sluajne oscilacije bazinog vakuuma energija p
reostala nakon velikog praska. Pogledaj H. Puthoff: New Sci entist, 28. srpnja 1
990. 52. Fiziari estica teoretiziraju da je svemir stvoren kao laan vakuum s vie ene
rgije no to ju je trebao imati. Kada se ta energija raspala proizvela je obian kva
ntni vakuum koji je prouzroio veliki prasak i proizveo svu energiju za masu u sve
miru. Pogledaj H. E. Puthoff: The energetic vacuum: implications for energy resea
rch, Speculations in Science and Technology, 1990., 13:247-57.

9.H. Puthoff: Ground state of hydrogen as a zero-point-fluctuatuon-determined sta

te, Physical Review D; 1987., 35: 3266-70.
6.Razgovor s Bernardom Haischom, California, 29. listopada 1999.

BILJEKE
1.J. Gribbin: Q is for Quantum: Particle Physics from A to Z (Phoenix, 1999.) 66
; H.
Puthoff, Everything for nothing: New Scientist, 28. srpnja 1990: 52-5.
2.Puthoff: Ground state of hydrogen; takoer i razgovori s Halom Puthoffom 20.
srpnja i 4. kolovoza 2000. te s Bernardom Haischom 26. listopada 1999.
3.H. E. Puthoff: Source of vacuum electromagnetic zero-point energy, Physical Revi
ew A, 1989.: 40: 4857-62; takoer odgovor na komentar, 1991; 44: 3385-6.
4.H. Puthoff: Where does the zero-point energy come from?, New Scientist, 2, prosi
nca 1989.: 36.
5.H. Puthoff: The energetic vacuum: implications for energy research, Speculation
s in Science and Technology,I 1990.; 13: 247-57.
6.Na istom mjestu.
7.Puthoff je u Polju nulte toke pronaao i objanjenje za kozmoloku koincidenci ju koj
u je prvi put otkrio britanski fiziar Paul Dirac. Kozmoloka koincidencija govori d
a je prosjena gustoa tvari (prosjeno privlaenje izmeu elektrona i protona) tijesno po
vezana s veliinom svemira, ako usporeujemo razmjer izme u veliine svemira i elektron
a. Puthoff je otkrio da je to povezano s gustoom energije Polja nulte toke. Pogled
aj New Scientist, 2. prosinca 1989.
8.Vie razgovora s Halom Puthoffom u 2000. i 2001. godini; takoer H. Puthoff:
On the relationship of quantum energy research to the role of metaphysical proces
ses in the physical world, www.meta-list.org.
9.Puthoff: Everything for nothing.
10.S. Adler (u izboru kratkih lanaka posveenih radu Andreja Saharova): A key to und
erstanding gravity, New Scientist, 20. travanj 1981: 277-8.
11.B. Haisch, A. Rueda i H. E. Puthoff: Beyond E = mc2: A first glimpse of a univ
erse without mass, The Sciences, Studeni/prosinac 1994.: 26-31.
12.Puthoff: Everything for nothing.
13.H. E. Puthoff, Gravitiy as a zero-point-fluctuation force, Physical Review A, 1
989.: 39(5): 2333-42; takoer Comment, Physical Review A, 1993.: 47(4): 3454-5
14.Na istom mjestu
15.Razgovor s Halom Puthoffom, 8. travnja 2000.
16.Energy Conversion using High Charge Density, US Patent no. 5.018.180.

17.Razgovor s Bernardom Haischom, California, 26. listopada 1999.

18.Robert Matthews, Inertia: does empty space put up the resistence? Science, 1994
; 263: 613. To svojstvo vakuuma ispitao je i Stanford Linear Accelerator Cen ter
.
19.B. Haisch, A. Rueda i H. E. Puthoff: Inertia as a zero-point-field Lorentz fo
rce, Physical Review A, 1994; 49(2): 678-94.
20.B. Haisch, A. Rueda i H. E. Puthoff, znanstveni lanak predstavljen na AIAA 983143, Advances ASME/SAE/ASEE Joint Propulsion Conference & Exhibit, 13.-15.
srpnja 1998, Cleveland, Ohio-: takoer B. Haisch, Brilliant Disguise.
21.Haisch i drugi: " Beyond E = mc2".
22.A. C. Clarke: 3001: The Final Odyssey (HarperCollins, 1997): 258.
23.Na istom mjestu.
24.Na istom mjestu: 258-9.
25.Clarke: When will the real space begin?: 15.
26.A. Rueda, B. Haisch i D. C. Cole, Vacuum zero-point field pressure instability
in astrophysical plasmas and the formation of cosmic voids, Astrophysical Journa
l, 1995; 455: 7-16.
27.R. Natthews: Inertia.

BILJEKE
1.D. C. Cole i H. E. Puthoff: "Extracting energy and heat from the vacuum", Phys
i cal Review E, 1993; 48(2): 1562-5.
2.Razgovor s Bernardom Haischom, California, 29. listopada 1999.
3.Razgovori s Halom Puthoffom, srpanj i kolovoz 2000.; takoer H. Puthoff: On the r
elationship of quantum energy, Namjerno sam upotrijebila nekoliko Put-hoffovih fr
aza iz neobjavljenog lanka kako bih ukazala na njegova razmiljanja u tom vremenu.
4.Clarke: "When will the real space begin?".
TREE POGLAVLJE: SVJETLOSNA BIA
1.F. A. Popp: MO-Rechnungen an 3,4-Benzpyren und 1,2-Benzpyren legen ein Modeli z
ur Deutung der chemischen Karzinogenese nahe, Zeitschriftfur Naturforschung, 1972
; 27b: 731; E A. Popp: "Einige Moglichkeiten fur Biosignale zur Steuerung des Ze
llwachstums", Archiv fiir Geschwulfstforschung, 1974; 44: 295-306.
2.B. Ruth i E A. Popp: "Experimentelle Untersuchungen zur ultrtaschwachen Pho-to
nememission biologisher Systeme", Zeitschrift fiir Naturforschung, 1976; 31c: 74
1-5.
3.M Rattemeyer, F. A. Popp i W. Nagl: Naturwissenschaften, 1981; 11: 572-3.
4.R. Dawkins: The Selfish Gene, 2nd edition (Oxford: Oxford University Press, 19
89): 22.

5.Na istom mjestu: preface, 2; pogledaj i R. Sheldrake: The Presence of the Past
(Lon don: Collins, 1988): 83-5.
6.Dawkins: Selfish Gene: 23
7.Na istom mjestu: 23; "To je u sadanjoj molekularnoj biologiji uen jezik uz po mo
kojeg se skriva neznanje, u nedostatku boljeg objanjenja."
8.Telefonski razgovor s Fritzom-Albertom Poppom, 29. sijenja 2001.
9.R. Sheldrake: A New Science of Life (London: Paladin, 1987): 23-5.
10.R. Sheldrake: A New Science of Life: The Hypothesys of Formative Causation (L
on don: Paladin, 1987): 23-5.
11.Sheldrake je izrazio svoje miljenje da bi neke njegove teorije mogle objasniti
nelokalnost u kvantnoj fizici. Pogledaj Sheldrakeovu internetski stranicu: ww-w
.sheldrake.org.
12.Pogledaj H. Reiter i D. Gabor: Zellteilung und Strahlung. Sonderheft der Wiss
ensc-haftlichen Veroffentlichungen aus dem Siemens-Konzern (Berlin: Springer, 19
28).
13.R. Gerber: Vibrational medicine (Santa Fe: Bear and Company, 1988): 62.
14.H. Burr: The Fields of Life (New York: Ballantine, 1972).
15.R. O. Becker i G. Selden: The Body Electric: Electromagnetism and the Foundat
ion of Life (Quill, 1985): 83.
16.Pokusi Lunda, Marsha i Beamsa opisani su u Becker i Selden: The Body Electric
: 82-5.
17.Becker i Selden: The Body Electric: 73-4.
18.H. Frolich, Long-range coherence and energy storage in biological systems, Inte
rnational Journal of Quantum Chemistry, 1968; 2: 641-9.
19.H. Frolich: "Evidence for Bose condenzation-like excitation of coherent mode
sin biological systems", Physics Letters, 1975, 51A: 21; pogledajte i D. Zohar:
The Quantum Selg (London: Flamingo, 1991): 65.
20.R. Nobili: "Schrdinger wave holography in brain cortex", Physical Review A, 19
87; 35: 1901-22.

BILJEKE
1.Becker i Selden, The Body Electric: 92-3; takoer R. Gerber: Vibrational Medicin
e: 98; M. Schiff: The Memory of Water: 12. Nedavno je jo jedan Talijan, Ezio Insi
nna, doao do otkria da su centrioli, male kolutaste strukture koje podravaju staninu
grau, takorei besmrtni oscilatori, odnosno generatori valova. Te valove u embriju p
okreu oevi geni kada se prvi put zdrue s majinim genima, te nakon toga nastavljaju p
ulsirati kroz ivot organizma. U poetnoj fazi razvoja zametka moda poinju s odreenom f
rekvencijom koja utjee na stanini oblik i metabolizam, a kasnije, kada organizam d
osee zrelost, promijene frekvenciju.
Korespondencija s E. Insinnom, 5. studeni 1998. Pogledaj E. Insinna: Synchronicit

y and coherent excitations in microtubules, Nanobiology, 1992; 1: 191-208;

Ciliated cell electrodynamics: from cilia and flagella to ciliated sensory system
s, u A. Malhotra (urednik): Advances in Structural Biology, Stamford, Connecticut
: JAI Press, 1999: 5. O elektromagnetskom jeziku stanica pisao je i T. Y. Tsong:
De ciphering the language of cells, Trend in Biochemical Sciences, 14: 89-92.
2.F. A. Popp, Qiao Gu i Ke-Hsueh Li: Biophoton emission: experimental back ground
and theoretical approaches, Modern Physics Letters B, 1994; 8(21/22): 1269-96; T
akoer F. A. Popp: Biophotonics: a powerful tool for investigating and understandin
g life, u H. P. Diirr, F. A. Popp i W. Schommers (urednici): What is Life? (Singa
pore: World Scientific).
3.S. Cohen i F. A. Popp: Biophoton emissions of the human body, Journal of Pho toc
hemistry and Photobiology B: Biology, 1997; 40:187-9.
4.Razgovori s Fritz-Albertom Poppom, u Coventryju i preko telefona, oujak 2001.
5.F. A. Popp i Jiin-Ju Chang: Mechanism of interaction between electromagnetic fi
elds and living systems, Science in China (Series C), 2000; 43: 507-18.
6.Biolog Rupert Sheldrake nedavno je proveo istraivanje o posebnim sposobno stima
ivotinja. Njegove studije su pokazale da kolonije termita prema nekom velikom pl
anu, mimo svih uobiajenih vrsta komunikacije, prave stupove, te ih zakrivljuju je
dnog prema drugom sve dok se vrhovi novih stupova ne spoje u luk. Jedan od najbo
ljih pokusa koji ispituju tu sposobnost proveo je junoafriki naturalist Eugene Mar
ais koji je u termitnjak postavio elinu plou. Bez obzira na visinu i irinu ploe, term
iti su sa svake strane ploe sagradili slian luk, odno sno stup da su se obje polov
ice savreno slagale kada su elinu plou odstranili.
Marais, a kasnije i Sheldrake zakljuili su da termiti djeluju u skladu s nekim or
ganizirajuim energetskim poljem koje je mnogo naprednije od bilo kakve osjetilne
komunikacije, osobito stoga to mnogi oblici ne bi mogli prodrijeti kroz eline ploe.
Sheldrake je prikupio bazu podataka od dvije tisue sedamsto primjera, oiglednog te
lepatskog ponaanja kod kunih ljubimaca, a sabrao je i brojna istraivanja s njihovim
vlasnicima. Vie od 200 studija povezano je s telepatskim sposobnostima terijera
iz sjeverne Engleske po imenu JayTee koji je dolazio na prozor ekati svoju vlasni
cu Pamelu Smart, u telepatskom oekivanju njezina dolaska, ak i kada je kui kretala
u neuobiajena vremena i neuobiajenim prije voznim sredstvima. Pogledaj R. Sheldrak
e: Seven Experiments That Could Change the World: A Do-It-Yourself Guide to Revo
lutionary Science (Fourth Estate, 1994): 68-86, i Dogs That Know When Their Owne
rs are Coming Home and Other Unex plained Powers of Animals (Hutchinson, 1999).
7.Razgovor s Fritz-Albertom Poppom, Coventry, 21. oujka 2001.
8.J. Hyvarien i M. Karlssohn: Low-resistance skin points that may coincide with a
cupuncture loci, Medical Biology, 1977; 55: 88-94, citirano u New England Jour na
l of Medicine, 1995; 333(4): 263.

BILJEKE
1.B. Pomeranz i G. Stu: Scientific Basis of Acupuncture (New York: Springer verl
ag, 1989).
2.A. Colston Wentz: Infertility (recenzija), New England Journal of Medicine, 1995
; 333(4): 263.
3.Becker i Selden: The Body Electric: 235.

ETVRTO POGLAVLJE: JEZIK STANICE

1.J. Benveniste, B. Arnoux i L. Hadji: Highly dilute antigen increases coronary f
low of isolated heart from immunized guinea-pigs, FASEB Journal, 1992; 6: A1610Predstavljeno i na Experimental Biology - 98 (FASEB), San Francisco, 20. travnja 1
998.
2.M. Schiff: The Memory of Water: Homeopathy and the Battle of New Ideas in the
New Science (HarperCollins, 1994): 22.
3.Na istom mjestu: 26.
4.E. Davenas i drugi: Human basophil degranulation triggered by very dilute antis
erum against IgE, Nature, 1988; 333(6176): 816-8.
5.J. Maddox: Editorial, Nature; 1988; 333: 818; pogledaj i M. Schiff: The Memory o
f Water: 86.
6.J. Benvenisteov odgovor asopisu Nature; 1988; 334: 291. Za detaljan opis posjet
a lanova asopisa Nature pogledaj J. Maddox i drugi: High-dillution experiments a de
lusion, Nature, 1988; 334: 287-90; J. Benvenisteov odgovor asopisu Nature; takoer S
chiff: The Memory of Water, esto poglavlje, stranice 85-95.
7.Schiff: The Memory of Water: 57.
8.Na istom mjestu: 103.
9.J. Benvenisre: Understanding digiral biology, neobjavljeni uvodni lanak; 14.
lipnja 1998; takoer razgovori s J. Benvenisteom, listopad 1999.
10.J. Benveniste i drugi: Digital recording/transmission of the cholinergic signa
l
FASEB Journal, 1996,10: A1479; Y. Thomas i drugi: Direct transmission to cells of
a molecural signal (phorbol myristate acetate, PMA) via an electronic device, FA
SEB Journal, 1995; 9: A227; J. Asa i drugi: Molecular signaling at high dillution
or by meand of electronic circuitry, Journal of Imunilogy, 1993; 150: 146A; J. Ad
sa: Electronic transmission of the cholinergic signal, FASEB Journal, 1995; 9: A68
3; Y. Thomas: Modulation of human neutrophil activation by "electronic"
phorbol myristate acetate (PMA), FASEB Journal, 1996; 10: A1479. (Potpun po pis la
naka nalazi se na internetskim stranicama www.digibio.com).
11.J. Benveniste, P. Jurgens i drugi: Transatlantic transfer of digitized antigen
signal by telephone link, Journal of Allergy and Clinical Immunology, 1997; 99:
S175.
12.Schiff: The Memory of Water: 14-15.
13.D. Loye: An Arrow Through Chaos: How We See into Future (Rochester, Vt: Park
Street Press, 1983): 146.
14.J. Benveniste i drugi: A simple and fast method for in vivo demonstration of e
lectromagnetic molecular signaling (EMS) via high dilution or compuret recor din
g, FASEB Journal, 1999; 13:A163.
15.J. Benveniste i drugi: The molecular signal is not functioning in the absence
of

"informed" water, FASEB Journal, 1999; 13: A163.

16.M. Jibu, S. Hagan, S. Hameroff i drugi: Quantum optical coherence i cytoskelet
al microtubules: implications for brain function, BioSystems, 1994; 32: 95-209.
17.A. H. Frey: Electromagnetic field interactions with biological systems, FASEB
Journal, 1993; 7: 272.

BILJEKE
1.M. Bastide i drugi: Activity and chronopharmacology of very low doses of phy si
ological immune inducers, Immunology Today, 1985; 6: 234-5; L. Demangeat i drugi:
((Modifications des temps de ralaxation RMN r 4MHz des protons du spolvant dans
les trs hautes dilutions salines de silice/lactose, Journal of Medi cal Nuclear B
iophysics, 1992; 16: 135-45; B. J. Youbicier-Simo i drugi: Effects of embryonic b
ursectomy and in ovo administration of highly dilluted bursin on an adrenocortic
otropic and immune response to chickens, International Journal of Immunotherapy,
1993; IX: 169-80; P. C. Endler i drugi: The effect of highly dilu ted agitated th
yroxine on the climbing activity of frogs, Veterinary and Human Toxicology, 1994;
36: 56-9.
2.P. C. Endler i drugi: Transmission of hormone information by non-molecular mean
s, FASEB Journal, 1994; 8: A400; F. Senekowitsch i drugi: Hormone effects by CD re
cord/replay, FASEB Journal, 1995; 9: A392.
3. The Guardian, 15. oujka 2001; pogledajte i J. Sainte-Laudy i P. Belon: Analysis
of immunosuppressive activity of serial dilutions of histamines on human basoph
il activation by flow symmetry, Inflammation Research, 1996; Suppl 1 S33-4.
4.D. Reilly: Is evidence for homeopathy reproducible?, The Lancet, 1994; 344: 1601
-6.
5.J, Jacobs: Homeopathic trreatment of acute shildhood diarrfoea, British Home opa
thic Journal, 1994; 309: 1329-32.
6.E. S. M. deLange deKlerk i J. Bloomer: Effect of homeopathic medicine on daily
burdens of symptoms in children with reccurent upper respiratory tract infecti o
ns, British Medical Journal, 1994; 309: 1329-32.
7.F. J. Master: A study of homeopathic drug sin essential hypertension, British Ho
meopathic Journal, 1987; 76: 120-1.
8.D. Reilly: Is evidence for homeopathy reproducible?, The Lancet, 1998; 351: 367.
26Na isto mjestu.: 1585
27J. Benveniste, Letter, The Lancet, 1998; 351: 367
28. Opis ovih rezultata prenijet je iz telefonskog razgovora s Jacquesom Benveni
steom, 10. studenog 2000.
PETO POGLAVLJE: U REZONANCIJI SA SVIJETOM
1.Opis Penroseovih i Lashleyevih pokusa na temelju telefonskog razgovora s Kar l
om Pribramom, 14. lipnja 2000; takoer M. Talbot: The Holographic Universe (New Yo
rk: HarperCollins, 1991): 11-13.

2.K. Pribram: Autobiography in anectode: the founding of experimental neuropsycho

logy, u Robert Bilder (urednik): The History of Neuroscience in Autobio graphy (S
an Diego, CA: Acadeic Press, 1998): 306-49.
3.Opis Lashleyevog laboratorijskih protokola na temelju telefonskog razgovora s
Karlom Pribramom, 14. lipnja 2000.
4.K. S. Lashley: Brain Mechanisms and Intelligence (Chicago: University of Chica
go Press, 1929).
5.K. S. Lashley: In search of an engram, i Society for Experimental Biology: Physi
ological Mechanisms in Animal Behaviour (New York: Academic Press, 1950): 501,
citirao K. Pribram u Languages of the Brain: Experimental Paradoxes and Principl
es in Neurobiology (New York: Brandon House, 1971): 26.
6.Pribram: Autobiography.
7.Citirano u K. Pribram: Brain and Perception: Holonomy and Structure in Figural
Processing (Hillsdale, Nj: Lawrence Erlbaum, 1991): 9.

BILJEKE
1.Talbot: Holographic Universe: 18-19.
2.D. Loye: An Arrow Throuh Chaos (Rochester, Vt: Park Street Press, 2000): 16-17
.
3.Telefonski razgovor s Karlom Pribramom, 14. lipnja 2000.
4.Razliiti razgovori s Karlom Pribramom, lipanj 2000; pogledaj takoer Talbot: The
Holographic Universe: 19.
5.Potpun opis njegovog otkria rezultat je razgovora s Karlom Pribramom, Lon don,
9. rujna 1999.
6.Pribram: Autobiography.
7.Pribram: Brain and Perception: 27.
8.Pribram: Brain and Perception: Acknowledgments, xx; takoer razgovor s Pribra mo
m, London, 9. rujna 1999.
9.Karl Pribram, telefonski razgovori, 14, lipnja i 7. srpnja 2000; takoer sastana
k u Ligeu, Belgija, 12. kolovoz 1999.
10.Loye: An Arrow Throuh Chaos: 150
11.Talbot: Holographic Universe: 21
12.Korespondencija s K. Pribramom, 5. srpnja 2001.
13.Talbot: Holographic Universe: 26
14.R. DeValois i K. DeValois: Spatial Vision (Oxford University Press, 1988).
15.Pribram: Brain and Perception: 76; takoer DeValois i DeValois (recenzija): Spat
ial vision, Annual Review of Psychology, 1980: 309-41.

16.Pribram: Brain and Perception: poglavlje 9.

17.Pribram: Brain and Perception: 79.
18.Pribram: Brain and Perception: 76-7.
19.Pribram: Brain and Perception: 75.
20.Pribram: Brain and Perception: 137; pogledaj takoer Talbot: Holographic Univer
se: 27-30.
21.Na istom mjestu.
22.Telefonski razgovori s Karlom Pribramom, svibanj 2000.
23.Pribram: Brain and Perception: 141.
24.W. J. Schempp: Magnetic Resonance Imaging: Mathematical Foundations and Appli
cations (London: Wiley-Liss, 1998).
25.R. Penrose: Shadows of the Mind: A Search fot the Missing Science of Concious
ness and Nanotechnology (Amsterdam: North Holland, 1987).
26.S. R. Hameroff: Ultimate Computing: Biomolecular Consciousness and Nanotechno
logy (Amsterdam: North Holland, 1987).
27.Na istom mjestu; takoer E. Laszlo: The Interconnected Universe: Conceptual Fou
n dations of Transdisciplinary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995
): 41
28.Pribram: Brain and Perception: 283.
29.M. Jibu i K. Yasue: A physical picture od Umezawa's quantum brain dynamics, u E
. Trappl (urednik): Cybernetics and Systems Research, '92 (Singapore: World Scie
ntific, 1992); The basics of quantum brain dynamics, u K. H. Pribram (ure dnik): P
roceedings of the First Appalachian Conference on Behavioral Neurodynamics (Radf
ord: Center for Brain Research and Informational Sciences, Radford University, 1
7.-20- rujna 1992); "Intercellular quantum signal transfer in Ume zawa's quantum
brain dynamics", Cybernetics Systems International, 1993; 1(24): 1-7; Introducti
on toquantum brain dynamics, u E. Caevallo (urednik) Nature, Cognition i System I
II (London: Kluwer Academic 1993).
30.C. D. Laughlin; Archetypes, neurognosis and the quantum sea, Journal of Scien t
ific Exporation, 1996; 10: 375-400.

BILJEKE
1.E. Insinna, korespondencija i prilozi poslani autorici 5. studenog 1998; takoer
E.
Insinna: Ciliated cell electrodynamics: from cilia and flagella to ciliated senso
ry systems, u A. Malhotra (urednik), Advances in Structural Biology (Stamford, C
onn: JAI Press, 1999): 5.
2.M. Jibu, S. Hagan, S, Hameroff i drugi: Quantum optical coherence in cytoskelet
al microtubules: implications for brai function, BioSystems, 1994; 32: 95-209.

3.Na istom mjestu.

4.D. Zohar: The Quantum Self (London: Flamingo, 1991): 70.
5.Laszlo: The Interconnected Universe: 41.
6.Hameroff: Ultimate Computing; Jibu i drugi: Quantum optical coherence.
7.E. Del Giudice i drugi: Electromagnetic field and spontaneous symmetry brea kin
g in biological matter, Nuclear Physics, 1983; B275(FS17): 185-99.
8.D. Bohm: Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1983).
9.Pribram je takoer postulirao da ljudi posjeduju feedforward petlje slika i inform
acija koje im omoguavaju aktivno traenje odreenih informacija ili po buda, kao to je
, na primjer, traenje odreenog tipa partnera. Korespondencija s Karlom Pribramom,
5. srpnja 2001. Za podrobnije objanjenje pogledaj i Dave Loye: Arrow Through Chao
s: 22-3.
10.Laszlo: The Interconnected Universe.
11.M. Jibu i K. Yasue: The basis of quantum brain dynamics, u K. H. Pribram (ure d
nik): Rethimking Neural Networks: Quantum Fields and Biological Dana (Hillsdale,
NJ: Lawrence Erlbaum, 1993): 121-45.
12.Laszlo: The Interconnected Universe: 100-1.
13.Laughlin: Archetypes, neurognosis and the quantum sea.
ESTO POGLAVLJE: KREATIVNI PROMATRA
1.Svi dogaaji u vezi s Helmutom Schmidtom temelje se na korespondenciji s Helmuto
m Schmidtom, 13. oujak 1999; takoer telefonski razgovori sa Schmidtom , 14. i 16.
svibnja 2001. Pogledaj i R. S. Broughton: Parapsychology: The Controversial Scie
nce (New York: Ballantine, 1991).
2.Rhine je svoje rezultate iznio u knjizi Extra-sensory Perception (Boston: Bruc
e Humphries, 1964).
3.Telefonski razgovor s Helmutom Schmidtom, 16. svibnja 2001.
4.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000; tak
oer R. R. Jahn i B. G. Dunne: Margins of Reality: The Role of Consciousness in th
e Physical World (New York: Harcourt, Brace, Jovanovich, 1987): 58-62.
5.E. Laszlo: The Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdiscipl
inary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995): 56.
6.H. Schmidt: Quantum processes predicted?, New Scientist, 16. listopad 1969: 11415.
7.Za vie informacija o ovoj zamisli pogledaj D. Radin i R. Nelson: Evidence for co
nsciousness-related anomalies in random physical systems, Foundations of Physics,
1989; 19(12): 1499-514; takoer D. Zohar: The Quantum Self (London: Flamingo, 199
1): 33-4.
8.E. J. Squires: Many views of one world - an interpreation of quantum theory, Eur
opean journal of Physics, 1987; 8: 173.
9.H. Schmidt: Mental influence on random events, New Scientist, 24. lipanj 1971; 7

57-8.
10.Broughton: Parapsychology: 177.

BILJEKE
1.Opis Schmidtovog stroja na podlozi korespondencije sa Schmidtom, 20. oujka 1999
: pogledaj takoer Broughton: Parapsychology: 125-7; i D. Radin: The Consci ous Un
iverse: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New York: HarperEdge, 1997) 1
38-40.
2.Schmidt: "Quantum processes".
3.Schmidt: Mental influence.
4.Na istom mjestu.
5.Telefonski razgovor s Helmutom Schmidtom, 14. svibnja 2001.
6.Povijest PEAR programa prenijeta je iz razgovora s Brendom Dunne, Princeton, 2
3. lipnja 1998., te s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listo pada
2000.
7.Dunne i Jahn: Margins of Reality: 96-8.
8.R. G. Jahn i drugi: Correlations of random binary sequences with prestated oper
tor intention: a review of a 12-year program, Journal of Scientific Explorati on,
1997; 11: 345-67.
9.Razgovor s Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000.
10.Jahn: Correlations: 350.
11.Na istom mjestu.
12.Radin i Nelson: Evidence for consciousness-related anomalies; pogledajte ta koer
R. D. Nelson i D. I. Radin: When immovable objections meet irresistible evidence,
Behavioral and Brain Sciences, 1987; 10: 600-1; Statistically robust anomalous e
ffects: replication in random event generator experiments, u L.
Henchle i R. E. Berger (urednici): RIP 1988 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1988
): 23-6.
13.D. Radin i D. C. Ferrari: Effect of conscioussnes on the fall of dice: a metaanalysis, Journal of Scientific Exploration, 1991: 5: 61-84.
14.Broughton: Parapsychology: 177.
15.Radin: Conscious Universe: 140.
16.Radin i Nelson: Evidence for consciousness-related anomalies.
17.D. Radin i R. Nelson: Meta-analysis of mind-matter interaction experiments, 19
59-2000, neobjavljeno, www.boundaryinstitute.org.
18.Radin i Nelson: Evidence for consciousness-related anomalies.
19.R. D. Nelson: Effect size per hour: a natural unit for interpreting anomalous

experiments, PEAR Technical Note 94003, rujan 1994.

20.W. Braud: Wellness implications of retroactive intentional influence: explorin
g an outrageous hypothesis, Alternative Therapies, 2000; 5(1): 37-48.
21.Za objanjenje i analogiju o efektivnoj veliini pogledaj Radin: Conscious Univer
se: 154-5; takoer W. Braud: Wellness implications.
22.Rene Peoc'h: Psychokinetic action of young chicks on the path of an illuminate
d source, Journal of Scientific Exploration, 1995; 9(2): 223.
23.R. Jahn i B. Dunne: Margins od Reality: 242-59.
24.B. J. Dunne: Co-operator experiments with an REG device, PEAR Technical Note 91
005, prosinac 1991.
25.Razgovor s Brendom Dunne, Princeton, 23. lipnja 1998.
26.Jahn i Dunne: Margins: 257.
27.Jahn i drugi: Correlations: 356; takoer razgovor s Brendom Dunne, Princeton, 2
3. lipnja 1998.
28.B. J. Dunne: Gender differences in human/machine anomalies, Journal of Scien ti
fic Exploration, 1998; 12(1): 3-55.

BILJEKE
1.Razgovor s Brendom Dunne, Princeton, 23. lipnja 1998.
2.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000.
3.R. G. Jahn i B. J. Dunne: ArtREG: a random event experiment utilizing picture-p
reference feedback, Journal of Scientific Exploration, 2000: 14(3): 383-409.
4.Razgovor s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, Amsterdam, 19. listopada 2000.
5.R. Jahn: A modular model of mind/matter manifestations, PEAR Technical Note 2001
.01, svibanj 2001.
6.Ideje u ovom odlomku na temelju razgovora s Robertom Jahnom i Brendom Dunne, A
msterdam, 19. listopada 2000; takoer R. Jahn: Modular Model.
7.Jahn i Dunne: Science of dubjective.
SEDMO POGLAVLJE: ZAJEDNIKI SNOVI
1.Opis amazonskih Indijanaca preuzet je iz istraivanja koje su proveli u The In s
titute of Noetic Sciences; citat iz M. Schlitz: On consciousness, causation and e
volutions, Alternative Therapies, lipanj 1998; 4(4): 82-90.
2.R. S. Broughton: Parapsychology: The Contraversial Science (New York: Ballanti
ne, 1991): 91-2.
1.Razgovor s Williamom Braudom, California, 25. listopada 1999.
2.Razgovor s Williamom Braudom, California, 25. listopada 1999.

3.D. Radin: The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (H
arperEdge: New York, 1997); takoer D. J. Bierman (urednik): Proceedings of Presen
ted Papers, 37th Annual Parapsychological Association Convention, Amsterdam (Fa
irhaven, Mass.: Parapsychological Association, 1994): 71-3.Broughton: Parapsycho
logy: 98.
4.C. Tart: Physiological correlates of psi cognition, International Journal of Par
a psychology, 1963: 5; 375-86; takoer razgovor s Charlesom Tartom, California, 29
.
lipnja 1999.
5.D. Delanoy, sada na Sveuilitu u Edinburghu, obavio je slina istraivanja, npr. D.
Delanoy i S. Sah: "Cognitive and psychological psi responses i remote positive a
nd neutral emotional states", u Bierman (urednik): Proceedings of Presented Pape
rs.
6.C. Tart: Psychodelic experiences with a novel hypnotic procedure: mutual hy pno
sis, u C. T. Tart (urednik): Altered States of Consciousness (New York: John Wile
y, 1969): 291-308.
7.W. Braud and M. J. Schlitz: Consciousness interractions with remote biological
systems: anomalous intentionality effects, Subtle Energies, 1991; 2(1): 1-46.
8.M. Schlitz i S. LaBerge: Autonomic detection of remote observation: two conce p
tual replications, u Bierman (urednik): Proceedings of Presented Papers: 465-78
9.W. Braud i drugi: Further studies of autonomic detection of remote staring: rep
lication, new control procedures and personality correlates, Journal of Pa rapsyc
hology, 1993; 57: 391-409. Ta istraivanja ponovili su Schlitz i LaBerge:
Autonomic detection.
10.W. Braud i M. Schlitz: Psychokinetic influence on electrodermal activity, Jour
nal of Parapsychology, 1983; 47(2): 95-119.
11.W. Braud i drugi: Attention focusing facilitated through remote mentl interact
i on, Journal of American Society for Psychical Research, 1995; 89(2): 103-15.
12.M. Schlitz i W. Braud: Distant intentionality and healing: assesing the eviden
ce, Alternative Therapies, 1997: 3(6) 62-73.

BILJEKE
1.W. Braud i M. Schlitz: Psychokinetic influence on electrodermal activity, Jour n
al of Parapsychology, 1983; 47: 95-119. Braudova istraivanja su takoer neovi sno p
otvrena na Sveuilitu u Edinburghu i Sveuilitu u Nevadi: D, Delanoy:
Cognitive and psychological psi responses i remote positive and neutral emo tiona
l states, u Bierman (urednik): Proceedings of Presented Papers: 1298-338; takoer R
. Wezelman i drugi: "An experimental test of amgic: healing rituals", u E. C. Ma
y (urednik): Proceedings of Presented Papers, 39th Annual Parapsychological Asso
ciation Convention, San Diego, Calif. (Fairhaven, Mass.: Parapsychological Assoc
iation, 1996): 1-12.
2.W. Braud i M. Schlitz: A methodology for the objective study of transpersonal i
magery, Journal of Scientific Exploration, 1989; 3(1): 43-63.

3.W. G. Braud: Psi-conductive states, Journal of Communication, 1975; 25(1): 142-5

2.
4.Broughton: Parapsychology: 103.
5. Proceedings of the International Symposium on the Physilological and Biochemi
cal Basis of Brain Activity, St. Petersburg, Russia, 22.-24. lipnja 1992; pogled
aj tako er Second Russian-Swedish Sysposium on New Research in Neurobiology, Mosc
ow, Russia, 19.-21. svibnja 1992.
6.R. Rosenthal: Combining results of independent studies, Psychological Bulletin,
1978; 85: 185-93.
7.Radin: Conscious Universe: 79.
8.W. G. Braud: Honoring our natural experiences, The Journal of American Soci ety
for Psychical Research, 1994; 88(3): 293-308.
9.Nekoliko godina kasnije ta zamisao postala je temom knjige. L. Dosseyev rad Be
Careful What You Pray For ... You Just Might Get It (HarperSanFrancisco, 1997)
sadri velik broj primjera o moi negativnih misli na tetu drugih, ali i naina kako se
zatititi od njih.
10.W. G. Braud: Blocking/shielding psychic functioning through psychological and
pscyhic techniques: a report of three preliminary studies, u R. White i I. Solfvi
n (urednici), Research and Parapsychology, 1984; (Metuchen, NY: Scarecrow Press,
1985): 42-4.
11.W. G. Braud: Implications and findings of laboratory psi findings, European Jou
rnal of Parapsychology, 1990-91; 8: 57-65.
12.W. Braud i drugi: Further studies of the bio-PK effect: feedback, blocking, ge
nerality/specifity, u White i Solfvin (urednici): Research in Parapsychology: 458.
13.D. Bohm: Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1980).
14.E. Laszlo: The Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdiscip
linary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995.): 101.
15.J. Grinberg-Zylberbaum i J. Ramos: Patterns of interhemisphere correlations du
ring human communication, International Journal of Neuroscience, 1987; 36: 41-53;
J. Grinberg-Zylberbaum i drugi: Human communication and the electrophysiological
activity of the brain, Subtle energies, 1992; 3(3): 25-43.
16.Ove je detaljno opisao lan Stevenson; pogledaj I. Stevenson: Children who re
member Previous Lives (Charlottesville, Va: University Press of Virginia, 1987).
17.Laszlo: Interconnected Universe: 102-3.
18.Braud: Honoring Our Natural Experiences.
19.Marilyn Schlitz i Charles Honorton su zaista napravili pokus u kojem je poka
zano da su umjetniki nadareni ljudi u nadosjetilnoj percepciji openito bolji od os
talih ljudi. Pogledaj M. J. Shlitz i C. Honorton: Ganzfeld psi performance BILJEKE
within an areistically gifted populations The Society for Psychical Research, 19
92; 86

(2): 83-98.
35.L. F. Berkman i S. L. Syme: Social Networks, host resistance and mortality: a
nine year follow-up study of Alameda Country residents, American Journal of epide
miology, 1979; 109(2): 186-204.
35.L. Galland: The Four Pillars of Healing
OSMO POGLAVLJE: PRODUENI VID
1.C. Backster: Evidence of a primary perception in plant life, International Journ
al of Parapsychology, 1967; X: 141. Halov znanstveni rad Toward a quantum theory
od life process, nije nikada objavljen. S trideset godina iskustva, i nedostatkom
nedvosmislene potvrde bilo Backsterovog uinka bilo tahiona - dvije okosnice ovog
prijedloga - ini se pomalo naivnim. Pa ipak, potaknulo me, napisao je Puthoff auto
rici 15. oujka 2000. Napisao je i sljedee: Usput, nikad nisam uspio zapoeti i naprav
iti predloeni eksperiment.
2.H. Puthoff: Toward a quantum theory of life process.
3.G. R. Schmeidler: PK effects upon continuously recorded temperatures, Journal of
the American Society of Psychical Research, 1997; 67(4), citirano u H. Puthoff
i R. Targ, A perceptual channel for information transfer over kilometer distances
: fistorical perspective and recent research, Proceedings of the IEEE, 1976; 64(3
): 329-54.
4.S. Ostrander i L. Schroeder: Psychic Discoveries Behind the Iron Curtain (sada
skraeno kao Psychic Discoveries, New York: Marlowe & Company, 1997), obja vljeno
1971. godine, prouzroilo poplavu strahovanja o takozvanom psiholo kom ratovanju.
5.J. Shnabel, Remote Viewers: The Secret History of America's Psychic Spies (New
York: Dell, 1997): 94-5.
6.Hank Turner je pseudonim za CIA-inog zaposlenika kojega se u Schnabellovoj knj
izi naziva Bill O'Donnell.
7.Za potpuni izvjetaj o Vojnim objektima i instalacijama u Zapadnoj Virginiji i P
atu Priceu vidi Schnabel, Remote Viewers: 104-13.
8.H. Puthoff i R. Targ: Final report covering the period January 1974-February Pa
rt II- Research Report, 1. prosinca 1975., Perceptual Augmentation Techniques, SR
I Project 3183; takoer H. E. Puthoff, CIA initiated remote viewing program at Stan
ford Research Institute, Journal of Scientific Exploration, 1996; 10(1): 63-75.
9.R. Targ: Miracles of Mind: Exploring Nonlocal Consciousness and Spiritual Heal
ing (Novato, Calif.: New World Library, 1999): 46-7; D. Radin: The Conscious Uni
verse: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New York: HarperEdge, 1997): 2
5-6.
10.C. A. Robinson, Jr: Soviets push for beam weapon, Aviation Week, 2. svibnja 197
7.
11.Intervju s Edwinom Mayom, California, 25. listopada 1999.
12.H. Puthoff, CIA initiated remote viewing program at Stanford Research Institut
e.
13.Intervju s Halom Puthoffom, 20. sijenja 2000; vidi takoer Schnabell, Remote Vie
wers.

14.H. Puthoff: Experimental psi research: implication for physics, u R. Jahn (ure
dnik), The Role of Consciousness in the Physical World, AAA Selected Symposia Se
ries (Boulder, Colorado: Westview Press, 1981): 41.

BILJEKE
1.R, Targ i H. Puthoff: Mind-Reach: Scientists Look at Psychic Ability (New York
: Delacorte Press, 1977): 50.
2.Schnabel, Remote Viewers: 142.
3.Puthoff i Targ: Perceptual channel: 342.
4.Ibid.: 338.
5.Ibid.: 330-1.
6.Ibid.: 336.
7.B. Dunne i J. Bisaha: Precognitive remote viewing in the Chicago area: a replic
ation of the Stanford experiment, Journal of Parapsychology, 1979; 43: 17-30.
8.Radin, Conscious Universe: 105.
9.L. M. Logan: Is telepathy possible? Radio Engineering, 1966; 21 (Jan): 75, citir
a no u Puthoff i Targ, Perceptual channel: 329-53.
10.H. Puthoff i R. Targ: Final report covering the period January 1974-February P
art II - Research Report, 1. prosinca 1975., Perceptual Augmentation Techniques,
SRI Project 3183: 58.
11.Telefonski intervju s Halom Puthoffom, 20. sijenja 2000; vidi takoer Targ i Put
hoff, Mind-Reach.
12.Schnabel, Remote Viewers: 74-5.
13.Intervju s Edwinom Mayom i Deanom Radinom, California, 25. listopada 1999.
14.Razliiti telefonski intervjui s Halom Puthoffom, kolovoz 2000.
15.J. Utts: An assessments of the evidence for psychic functioning, Journal of Sci
entific Exploration, 1996; 10: 3-30.
DEVETO POGLAVLJE: BESKONANO OVDJE I SADA
1.R, Targ i J. Katra: Miracles of Mind: Exploring Nonlocal Consciousness and Spi
ritual Healing (Novato, Calif.: New World Library, 1999): 42-4.
2.B. J. Dunne i R. G. Jahn: Experiments in remote human/machine interaction, Journ
al of Scientific Exploration, 1992; 6(4): 311-32.
3.U svim eksperimentima Stanfordskog istraivakog instituta (SRI, Stanford Research
Institute) nikada nisu otkrili ogranienje udaljenosti na kojoj kanal moe djelovat
i. Mnogo godina kasnije, u ironinom obratu u istraivanjima SRI-a, Russel Targ dao
je ruskom vidovnjakinji u Moskvi da na daljinu promatra nepoznatu mu lokaciju u
San Franciscu. Djuna Davitashvili, istaknuta ruska is cjeliteljica na daljinu, k
oja nikada prije nije sudjelovala u pokusima s gledanjem na daljinu, zamoljena j
e da opie gdje je bio njihov suradnik koji je u to vrijeme bio na lokaciji u San

Franciscu nepoznatoj ak i Targu. Nakon to joj je fotografija pokazana, tono je opis

ala etalite s vrtuljkom (na posljetku joj je Targ rekao da se suradnik nalazi na et
alitu na molu broj 39 u San Franciscu). Slika kako eta lita tako i konja na vrtuljk
u bila je izvanredno slina pravom mjestu. Za potpuni izvjetaj, vidi R. targ i R. K
atra, Miracles of Mind: 29-36.
4.Za eksperiment s gledanjem na daljinu koji se odvijao u Chicagu, Moskvi i Ariz
oni, R. G. Jahn i B. J. Dunne, Margins of Reality (New York: Harcourt Brace Jova
novich, 1987): 162-7.
5.Za primjere s NASA-om i kanalom za navodnjavanje, Jahn i Dunne, Margins: 188.
6.D. Radin: The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (N
ew York: HarperEdge, 1997): 113-4; R. Broughton, Parapsychology: The Controversi
al Science (New York: Ballantine, 1991): 292.

BILJEKE
1.Za odlian kratak pregled ove i drugih prekognitivnih studija, vidi Radin, The C
onscious Universe: 111-25.
2.R. S. Broughton: Parapsychology: 95-7.
3.Ibid.: 98. Instituta Maimonides nije bio prvi koji je znanstveno dokumentirao
snove. U prvoj polovici ovog stoljea, J. W. Dunne proveo je eksperimente s ispi t
anicima i njihovim snovima te znanstveno pokazao da se ono to su ljudi sanjali u
velikoj mjeri i obistinilo. J. W. Dunne, An Experiment in Time (London: Faber, 1
926).
4.Kako se ispostavilo, Radinovo oekivanje da e pronai sigurno utoite da pro vede svoj
a istraivanja bilo je preuranjeno. im je objavio knjigu o parapsiholo-

kim istraivanjima i poeo privlaiti panju medija, Sveuilite je odbilo obnoviti njegov u
ovor. Ostavljen je da si pronae posao u privatno-financiranim istrai vakim projekti
ma. U vrijeme pisanja ove knjige, radio je na Institutu za noetike studije (Insti
tute of Noetic Sciences).
5.Za cjeloviti opis Radinovog pokusa, pogledaj Radin, Conscious Universe: 119-24
.
6.D. J. Bierman: Anomalous anticipatory response on randomized future conditions,
Perceptual and Motor Skills, 1997; 84: 689-90.
7.D. J. Bierman: Anomalous aspects of intuition, znanstveni rad predstavljen na etv
rtom europskom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennia
l European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolsk
a, 9-11. listopada 1998; takoer intervju s prof. Biermanom, Valencia, 9. listopad
a 1998.
8.D. I. Radin i E. C. May: Testing the intuitive data sorting model with pseudora
ndom number generators: a proposed method, u D. H. Weiner i R. G.
Nelson (urednici), Research in Parapsychology 1986 (Metuchen, NJ: Scarecrow, 198
7): 109-11. Za opis testa, vidi Broughton, Parapsychology: 137-9.
9.Broughton, Parapsychology: 175-6; takoer telefonski razgovori s Helmutom Schmid
tom, svibanj 2001.

10..H. Schmidt: Additional effect for PK on pre-recorded targets, Journal of Parap

sychology, 1985; 49: 229-44; PK tests with and without preobservation by animals,
u L. S. Henkel i J. Palmer (urednici), Research in Parapsychology 1989
(Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1990): 15-9, u W. Braud, Wellness implications of
retroactive intentional influence: exploring an outrageous hypothesis, Alternati
ve Therapies, 2000,6(1): 37-48.
11.R. G. Jahn et. al:. Correlations of random binary sequences with pre-stated op
erator intention: a review of a 12-year program, Journal of Scientific Exploratio
n, 1997; 11(3): 345-67.
12.Braud: Wellness implications.
13.J. Gribbin: Q Is for Quantum: Particle Physics from A to Z (Phoenix, 1999): 5
31-4.
14.Radin, razliiti telefonski intervjui u 2001. godini.
15.E. Laszlo: The Interconnected Universe, Conceptual Foundations of Transdiscip
linary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995): 31.
16.D, Bohm: Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1980): 211.
17.Ibid.
18.Braud: Wellness implications.
DESETO POGLAVLJE: POLJE ISCJELJENJA
1.Intervju s Elisabeth Targ, California, 28. listopada 1999.
2.Ibid.

BILJEKE
3. Oba eksperimenta, B. Grad: Some biological effects of 'laying-on of hands': a
review of experiments with animals and plants, Journal of the American Society fo
r Psychical Research, 1965; 59: 95-127.
4. L. Dossey: Be Careful What You Pray For ... You Just Might Get It (HarperSanF
rancisco, 1997): 179.
5.B. Grad: Dimensions in 'Some biological effects of the laying on of hands' and
their implications, u H. A. Otto i J. W. Knight (urednici), Dimensions in Wholist
ic Healing: New Frontiers in the Treatment of the Whole Person (Chicago: NelsonHall, 1979): 199-212.
6.B. Grad, R. J. Cadoret i G. K. Paul: The influence of an unorthodox method of t
reatment on wound healing in mice, International Journal of Parapsychology, 1963;
3: 5-24.
7.B. Grad: Healing by the laying on of hands: review of experiments and implicati
ons, Pastoral Psychology, 1970; 21: 19-26.
8.F. W. J. Snel i P. R. Hol: Psychokinesis experiments in casein induced amyloido
sis of the hamster, Journal of Parapsychology, 1983; 5(1): 51-76; Grad, Some biolo
gical effects of laying on hands; F. W. J. Snel i P. C. Van der Sijde, The effect

on paranormal healing on tumor growth, Journal of Scientific Exploration, 1995; 9

(2): 209-21. Vidi takoer E. Targ, Evaluating distant healing: a research review, Al
ternative Therapies, 1997; 3:748.
9.J. Barry: General and comparative study of the psychokinetic effect on a fungus
culture, Journal of Parapsychology, 1968; 32: 237-43; E. Haraldsson i T. Thorste
insson, Psychokinetic effects on yeast: an exploratory experiment, in W. G. Roll,
R. L. Morris i J. D. Morris (urednici), Research in Parapsychology (Metuchen, NJ
: Scarecrow Press, 1972): 20-1; F. W. J. Snel, Influence on malignant cell growth
research, Letters of the University of Utrecht, 1980; 10: 19-27.
10.C. B. Nash: Psychokinetic control of bacterial growth, journal of the American
Society for Psychical Research, 1982; 51: 217-21.
11.G. F. Solfvin: Psi expectancy effects in psychic healing studies with malarial
mice, European Journal of Parapsychology, 1982; 4(2): 160-97.
12.R. Stanford, 'Associative activation of the unconscious' and 'visualization' a
s methods for influencing the PK target, journal of the American Society for Psyc
hical research, 1969; 63: 338-51.
13.R. N. Miller: Study on the effectiveness of remote mental healing, Medical Hypo
theses, 1982; 8: 481-90.
14.R. C. Byrd: Positive therapeutic effect of intercessory prayer in a coronary c
are unit population, Southern Medical Journal, 1988; 81(7): 826-9.
15.B. Greyson: Distance healing of patients with mayor depression, Journal of Scie
ntific Exploration, 1996; 10(4): 447-65.
16.F. Sicher i E. Targ et. al.: A randomized double-blind study of the effect of
distant healing in a population with advances AIDS: report of a small scale stud
y, We stern Journal of Medicine, 1999; 168(6): 356-63.
17.W. Harris et al.: A randomized controlled trial of the effects of remote, inte
rcessory prayer on outcomes in patients admitted to the coronary care unit, Archi
ves of Internal Medicine, 1999; 159(19): 2273-8.
18.Razgovori s E. Targ u Kaliforniji i preko telefona, 28. listopada 1999. godin
e i 6.
oujka 2001. godine.
19.Harris et al: A randomized controlled trial of the effects of remote, interces
sory prayer.

BILJEKE
5.J, Barrett: Going the distance, Intuition, 1999; June/July: 30-1.
6.E. E. Green: Copper Wall research psychology and psychophysics: subtle energies
and energy medicine: emerging theory and practice, Proceedings, Prva godinja konf
erencija, Meunarodno drutvo za prouavanje suptilnih energija i energetsku medicinu
(ISSSEEM - International Society for the Study of Subtle Energies and Energy Med
icine), Boulder, Colorado, 21-25. lipnja 1991.
7.Kratki pregledi istraivanja iscjeliteljske energije Qigonga i informacije o Qig
ong bazi podataka, kompjuterizirani arhivski centar objavljenih istraivanja o Qig

ong iscjeljivanju, u L. Dossey, Be Careful What You Pray For: 175-7.

8.R. D. Nelson: The physical basis of intentional healing systems, PEAR Technical
Note, 990001, sijeanj 1999.
9.G. A. Kaplan, et. al: Social connections and mortality from all causes and from
cardiovascular disease: perspective evidence from Eastern Finland, American Jour
nal of Epidemiology, 1988; 128:370-80.
10.D. Reed, et al., Social networks and coronary heart disease among Japanese men
in Hawaii, American Journal of Epidemiology, 1983; 117: 384-96; M. A. Pascucci i
G. A. Loving, Ingredients of an old and healthy life: centenarian perspective, Jo
urnal of Holistic Nursing, 1997; 15: 199-213.
11.G. Schwarz. Et al.: Accuracy and replicability of anomalous after-death commun
ication across highly skilled mediums, Journal of the Society for Psychical Resea
rch, 2001; 65: 1-25.
JEDANAESTO POGLAVLJE: TELEGRAM OD GAJE
1.Cjelokupan materijal o sudskom procesu O. J. Simpsonu: London Sunday Times arh
ivi. Prijepis procesa na dan presude: the Associated Press's statistics of the O
. J.
Simpson trial.
2.Razgovor s Brendom Dunne u Princetonu, 28. lipnja 1998.
3.R. D. Nelson i drugi: FieldREG anomalies in group situatuons, Journal of Scien t
ific Exploration, 1996; 10(1): 111-41.
4.Na istom mjestu.
5.Na istom mjestu.
6.Na istom mjestu: takoer korespondencija s R. Nelsonom, 26. srpnja 2001.
7.R. D. Nelson i E. L. Mayer: A FieldREG application at the San Francisco Bay Rev
els, 1996, citirano u D. Radin: The conscious Universe: The Scientific Truth of P
sychic Phenomena (New York: HarperEdge, 1997): 171.
8.Nelson: FieldREG anomalies: 136.
9.R. D. Nelson i drugi: FieldREGII: consciousness fiels effects: replications and
explorations, Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(3): 425-54.
10.Za cjelokupno sitraivanje u Egiptu pogledaj: R. Nelosn: FieldREG measure ments
in Egypt: resonant consciousness at sacres sites, Princeton Engineering Anomalies
Research, School of Engineering/Applied Science, PEAR Teshnical Note 97002, 200
1: takoer Nelson i drugi: FieldREGII.
11.Sve opise pokusa Deana Radina u ovom poglavlju uzela sam iz njegovoj vlastito
g sjaj nog djela The Conscious Universe: 157-74. Takoer pogledaj D. I. Radin, J.
M. Rebman i M. P. Cross: "Anomalous organization of random events by gropu consc
iousness: two exploratory experiments", Journal of Scientific Exploration, 1996;
10: 143-68.
12.D. Vaitl:"Anomalous effects during Richard Wagner's operas", znanstceeni lanak
predstavljen na Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific
Exploration, Valencija, panjolska, 9.-11. listopada 1998.

BILJEKE
1.Na istom mjestu.
2.D. Bierman: "Exploring correlations between local emotional and global emotio
nal events and the behaviour of a random number generator", Journal of Scientifi
c Exploration, 1996; 10 363-74.
3.R. Nelson: Wishing for good weather: a natural experiment in group consciousnes
s, Journal of Scientific Exploration, 1997; 11(1): 47-58.
4.J. S. Hagel i drugi: _Effects of group practice Transcedental Meditation Progra
m on preventing violent crime in Washington DC: results of the National Demon st
ration Project, June-July, 1993, Social Indicators Research, 1994; 47: 153-201.
5.M. C. Dillbeck i drugi: The Transcedental Meditation Program and crime rate cha
nge in sample of 48 cities, Journal of Crime and Justice, 1981; 4: 25-45.
6.D. W. Orme-Johnson i drugi: International peace project in the Middle East: the
effects of the Maharishi technology of the unified field, Journal of Conflict Re
so-lutionI, 1988; 32: 776-812.
7.J. Lovelock: Gaia: a New Look at life on Earth (Oxford: Oxford Universitiy Pre
ss, 1979).
8.R. Nelson i drugi: Global resonance of consciousness: Princess and Mother Te re
sa, Electronic Journal of Parapsychology, 1998.
9.Telefonski razgovor s R. Nelsonom, 2. veljae 2001.
10.Terrorist Disaster September 11, 2001, Global Consciousness Project website: ht
tp://noosphere.princeton.edu.
11.N. A. Klebanoff i P. K. Keyser: Menstrual synchronization: a qualitative study,
Journal of Holistic Nursing, 1996; 14(2): 98-114.
12.U govoru kojega je odrao u belgijskom Ligeu 1999. godine. Mitchell je naveo mal
o poznatu poruku o iskustvima ruskih astronauta koji su proivjeli est mjeseci na s
vemirskoj postaji Mir. Kao i Mitchell, i oni su doivjeli neobinu percepciju u budn
om stanju i u snu, ukljuujui prekogniciju. Mogue je da su dugotrajna svemirska puto
vanja neobian nain za povezivanje s Poljem. S. V.
Krichevskii: Extrtaordinary fantastic states/dreams of the astronaut sin near-ear
th orbit: a new cosmic phenomenon, Sozn Fiz Real, 1996; 1(4): 60-9.
DVANAESTO POGLAVLJE: DOBA NULTE TOKE
1.Razgovor s Richardom Obousyjem, Brighton, 20. sijenja 2001.
2.Potvrdio Graham Ennis na Propulzijskoj radionici, Brighton, 20. sijenja 2001.
3.C. Sagan: Contact (London: Orbit, 1997).
4.R. Forward: Extrracting electrical energy from the vacuum by cohesion of char g
ed foliated conductors, Physical Review B, 1984: 30: 1700.
5.H. Puthoff: Space Propulsion: can empty space itself provide a solution?, Ad Ast

ra, 1997; 9(1): 42-6.

6.R. Mathews: Nothing else like vacuum, New Scientist, 25. veljae 1995: 33.
7.Na istom mjestu.
8.H. Puthoff, citiran u The Observeru, 7. sijenja 2001: 13.
9.Telefonski i osobni razgovori s Halom Puthoffom, sijeanj 2001.
10.Hal Puthoff: SETI: the velocity of light limitation and the Alcubierre warp dr
ive: an integrrating overview, Physics Essays, 1996; 9(1); 156-8.
11.H. Puthoff: Everything for nothing, New Scientist, 28. srpnja 1990: 52-5.
12.H. Puthoff, razgovor, 20. sijenja 2001.
13.Navedeno na internetskim stranicama Propulsion Workshop: www.workshop.cwc.net.

BILJEKE
1.J. Benveniste: "Specific remote direction for bacteria using electromagnetic/d
igital procedure", FASEB Journal, 1999; 13:A852.
2.E. Mitchell: Nature's mind, keynote adress, CASYS 1999, Lige, Belgija, 8. kolo vo
za 2000.
3.H. Puthoff: Far out ideas grounded on physics, Jane Defence Weeklym 26. srpnja 2
000; 34(4): 42-6.
4.Na istom mjestu.
P. W. Milonnni: Sei-clasical and quantum electrodynamical approaches in nonrelati
vistic radiation theory, Physics Reports, 1976; 25: 1-8.

BIBLIOGRAFIJA
Abraham, R., McKenna, T. i Sheldrake, R., Trialogues at the Edge of the West: Ch
aos, Creativity and the Resacralization of the World (Santa Fe, NM: Bear, 1992).
Adler, R.
et al., "Psychoneuroimmunology: interactions between the nervous system and the
immune system", Lancet, 1995; 345: 99-103. Adler, S. (u izboru kratkih lanaka pos
veenih radu A. Sakharova), "A key to understanding gravity", New Scientist, April
30,1981: 227-8. Aissa, J. et. al.,
"Molecular signaling at high dilution by means of electronic circuitry", Journal
of immunology, 1993; 150: 146A. Aissa, J., "Electronic transmission of the chol
inergic signal", FASEB Journal, 1995; 9: A683.
Arnold, A., The Corrupted Sciences (London: Paladin, 1992). Atmanspacher, H.,

"Deviations from the physical randomness due to the human agent intention?", Cha
os, Solitons and Fractals, 1999; 10(6): 935-52. Auerbach, L., Mind over Matter:
A Comprehensive Guide to Discovering Your Psychic Powers (New York: Kensington,
1996). Backster, C, "Evidence of a primary perception in plant life", Internatio
nal Journal of
Parapsychology, 1967; X: 141. Ballentine, R., Radical Healing: Mind-Body Medicin
e at its Most Practical and
Transformative (London: Rider: 1999).
Bancroft, A., Modern Mystics and Sages (London: Granada, 1978). Barret, J., "Goi
ng the distance" Intuition, 1999; June/July: 30-1. Barrow, J. D., Impossibility:
The Limits of Science and the Science of Limits (Oxford:
Oxford University Press, 1998).
Barrow, J., The Book of Nothing (London: Jonathan Cape, 2000). Barry, J., "Gener
al and comparative study of the psychokinetic effect on the fungus culture", Jou
rnal pf Parapsychology, 1968; 32: 237-43. Bastide, M., et. al., "Activity and ch
ronopharmacology of very low doses of
physiological immune inducers", Immunology Today, 1985; 6: 234-5. Becker, R. O.,
Cross Currents: The Perils of Electropollution, the Promise of Electromedicine
(New York: Jeremy F. Tarcher/Putnam, 1990). Becker, R. O. i Selden, G., The Body
Electric: Electromagnetism and the Foundation of Life (London: Quill/William Mo
rrow, 1985). Behe, M. J., Darwin's Black Box: The Biochemical Challenge to Evolu
tion (New York: Touchstone, 1996). Benor, D. J., "Survey of spiritual healing re
search", Complementary Medical Research,
1990; 4: 9-31.

BIBLIOGRAFIJA
Benor, D. J., Healing Research, vol.4 (Deddington, Oxfordshire: Helix Editions,
1992).
Benstead, D. i Constantine, S., The Inward Revolution (London: Warner, 1998).
Benveniste, J., "Reply", Nature, 1988; 334: 291. Benveniste, J., "Reply (to Klau
s Linde and coworkers) 'Homeopathy trials going
nowhere", Lancet, 1997; 350: 824', Lancet, 1998; 351: 367. Benveniste, J.,
"Understanding Digital Biology", unpublished position paper, June 14, 1998. Benv
eniste, J., "From water memory to digital biology", Network: The Scientific and
Medical Network Review, 1999; 69: 11-14. Benveniste, J., "Specific remote detect
ion for bacteria using an electromagnetic/digital
procedure", FASEB Journal, 1999; 13.-A852. Benveniste, J., Arnoux, B., i Hadji,
L.,
"Highly dilute antigen increases coronary flow
of isolated heart from immunized guinea-pigs", FASEB Journal, 1992; 6: A1610.

Takoer predstavljeno na "Experimental Biology- 98 (FASEB)", San Francisco, 20.

travnja, 1998. Benveniste, J., Jurgens, P. et al., "Transatlantic transfer of di
gitized antigen signal by
telephone link", Journal of Allergy and Clinical Immunology, 1997; 99: S175.
Benveniste, J. et al., "Digital recording/transmission of the cholinergic signal
", FASEB
journal, 1996; 10: A1479. Benveniste, J. et al., "Digital biology: specificity o
f the digitized molecular signal",
FASEB Journal, 1998; 12: A412. Benveniste, J. et al., "A simple and fast method
for in vivo demonstration of
electromagnetic molecular signaling (EMS) via high dilution or computer recordin
g", FASEB Journal, 1998; 12: A412. Benveniste, J. et al., "The molecular signal
is not functioning in the absence of
'informed' water", FASEB Journal, 1999; 13: A163. Berkman, L. F., i Syme, S. L.,
Social Networks, host resistance and mortality: a
nine-year follow-up study of Alameda County residents", American Journal of Epid
emiology, 1979; 109(2): 186-204. Bierman, D. J. (urednik), Proceedings of Presen
ted Papers, 37th Annual Parapsychological
Association Convention, Amsterdam (Fairhaven, Mass.: Parapsychological Associati
on, 1994). Bierman, D., "Exploring correlations between local emotional and glob
al emotional
events and the behavior of a random number generator", Journal of Scientific Exp
loration, 1996; 10: 363-74.
Bierman, D., "Anomalous aspects of intuition", rad predstavljen na etvrtom europs
kom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial European
Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska, 9-11. li
stopada 1998. Bierman, D. J. i Radin, D. I., "Anomalous anticipatory response on
randomized future
conditions", Perceptual and Motor Skills, 1997; 84: 689-90. Bischof, M., "The fa
te and the future of field concepts - from metaphysical origins to holistic unde
rstanding in the biosciences", predavanje odrano na etvrtom europskom bienalnom ko
ngresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial European Meeting of the S
ociety for Scientific Exploration), Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Bi
schof, M., "Holism and field theories in biology: non-molecular approaches and
their relevance to biophysics", u J. J. Clang et. al. (urednici), Biophotons (Am
sterdam: Kluwer Academic, 1998): 375-94.

BIBLIOGRAFIJA
Blom-Dahl, C. A., "Precognitive remote perception and the third source paradigm"
, znanstveni rad predstavljen na etvrtom bienalnom europskom kongresu Drutva za zn
anstvena istraivanja (Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scienti
fic Exploration, Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Bloom, W., (urednik),
The Penguin Book of New Age and Holistic Writing (Harmondsworth: Penguin, 2000)

.
Bohm, D., Wholeness and the Implicate Order (London: Routledge, 1980). Boyer, T.
,
"Deviation of the blackbody radiation spectrum without quantum physics", Physica
l Review, 1969; 182: 1374.
Braud.W. G.,"Psi-conductive states", Journal of Communication, 1975; 23(1): 14252.
Braud, W. G., "Psi-conductive conditions: explorations and interpretations", u B
.
Shapin i L. Coly (urednici), Psi and States of Awareness, Izvjetaji meunarodne kon
ferencije odrane u Parizu, u Francuskoj, 24-26. kolovoza 1977. godine. Braud, W.
G., "Blocking/shielding psychic functioning through psychological and psychic te
chniques: a report of three preliminary studies", u R. Whitte i I. Solfvin (ured
nici), Research in Parapsychology, 1984 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1985): 4
2-4. Braud, W. G.,"On the use of living target system in distant mental influenc
e research", u
L. Coly i J. D. S. McMahon (urednici), Psi Research Methodology: A Re-Examinatio
n, Izvjetaji meunarodne konferencije odrane u Chapel Hillu u Sjevernoj Karolini, 29
-30. listopada 1988. godine. Braud, W. G.,"Distant mental influence of rate of h
emolysis of human red blood cells",
Journal of the American Society for Psychical Research, 1990; 84(1): 1-24. Braud
, W.
G., "Implications and applications of laboratory psi findings", European Journal
of Parapsychology, 1990-91; 8: 57-65. Braud, W. G.,"Reactions to an unseen gaze
(remote attention): a review, with new data
on autonomic staring detection", Journal of Parapsychology 1993; 57: 373-90. Bra
ud, W. G., "Honoring our natural experiences", Journal of the American Society f
or Psychical Research, 1994; 88(3): 293-308. Braud, W. G., "Reaching for conscio
usness: expansions and complements", Journal of
the American Society for Psychical Research, 1994; 88(3): 186-206. Braud, W.
G.,"Wellness implications of retroactive intentional influence: exploring an out
rageous hypothesis", Alternative Therapies, 2000; 6(1): 37-48. Braud, W. G. i Sc
hlitz, M., "Psychokinetic influence on electrodermal activity", Journal of Parap
sychology, 1983; 47(2): 95-119. Braud, W. G. i Schlitz, M., "A methodology fort
he objective study of transpersonal
imagery", Journal of Scientific Exploration, 1989; 3(1): 43-63. Braud, W. G. i S
chlitz, M., "Consciousness interactions with remote biological systems: anomalou
s intentionality effects" Subtle Energies, 1991; 2(1): 1-46. Braud, W. et. al.,
"Further studies of autonomic detection of remote staring: replication, new cont
rol procedures and personality correlates", Journal of Parapsychology, 1993; 57:
391-409. Braud, W. et. al., "Attention focusing facilitated through remote ment
al interaction",
Journal of the American Society for Psychical Research, 1995; 89(2): 103-15. Bra
ud, W.
et. al., "Further studies of the bio-PK effect: feedback, blocking, generality/

specificity", u R. White i J. Solfvin (urednici), Research in Parapsychology, 19

84
(Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1985): 45-8. Brennan, B. A., Hands of Light: A g
uide to Healing Through the Human Energy Field
(New York: Bantam, 1988).

BIBLIOGRAFIJA
Brennan, J. H., Time Travel: A New Perspective (St. Paul, Minn.: Llewellyn, 1997
).
Broughton, R. S., Parapsychology: The Controversial Science (New York: Ballantin
e, 1991). Brown, G., The Energy of Life: The Science of What Makes our Minds and
Bodies Work
(New York: Free Press/Simon & Schuster, 1999). Brockman, J., The Third Culture:
Beyond the Scientific Revolution (New York: Simon & Schuster, 1995). Buderi. R.,
The Invention that Changed the World: The Story of Radar from War to Peace
(London: Abacus, 1998). Bunell, T., "The effect oh hands-on healing on enzyme ac
tivity" Research in
Complementary Medicine, 1996; 3: 265-40: 314; Trei godinji simpoziji o komple-ment
arnoj zdravstvenoj njezi (3rd Annual Symposium on Complementary Health Care, Exe
ter, 11-13. prosinca 1996. Burr, H., The Fields of Life (New York: Ballantine, 1
972). Byrd, R. C, "Positive therapeutic effects of intercessory prayer in a coro
nary care unit
population", Southern Medical Journal, 1988; 81(7): 826-9. Capra, E, The Turning
point: Science, Society and the Rising Culture (London: Flamingo, 1997). Capra,
E, The Tao of Physics: An Explanation of the Parallels Between Modern Physics
and Eastern Mysticism (London: Flamingo, 1991). Capra, E, The Web of Life: A New
Synthesis of Mind and Matter (London: Flamingo, 1997).
Carey, J., The Faber Book of Science (London: Faber & Faber, 1995). Chaikin,A.,A
Man on theMoon: The Voyages of the Apollo Astronauts (Harmondsworth: Penguin, 1
998). Chopra, D., Quantum Healing: Exploring the Frontiers of Mind/Body Medicine
(New
York: Bantam, 1989).
Clarke, A. C.,"When will the real space age begin?", Ad Astra, May/June 1996: 13
-15.
Clarke, A. C, 3001: The Final Odyssey (London: HarperCollins, 1997). Coats, C, L
iving Energies: An Exposition of Concepts Related to the Theories of Victor Scha
uberger (Bath: Gateway, 1996). Coen, E., The Art of Genes: How Organisms Make Th
emselves (Oxford: Oxford
University Press, 1999). Cohen, S. i Popp, E A., "Biophoton emission of the huma
n body", Journal of
Photochemistry and Photobiology B: Biology, 1997; 40: 187-9. Coghill, R. W., Som
ething in the Air (Coghill Research Laboratories, 1998). Coghill, R. W., Electro

healing: The Medicine of the Future (London: Thorsons, 1992). Cole, D. C. i Puth
off, H. E., "Extracting energy and heat from the vacuum" Physical Review E, 1993
; 48(2): 1562-65. Cornwell, J., Consciousness and Human Identity (Oxford: Oxford
University Press,
1998). Damasio, A. R., Descartes' Error: Emotion, Reason and the Human Brain (Ne
w York: G.
P. Putnam, 1994).
Davelos, J., The Science of Star Wars (New York: St Martins Press, 1999). Davena
s, E. et.
al., "Human basophil degranulation triggered by very dilute antiserum against Ig
E", Nature, 1988; 333(6176): 816-18. Davidson, J., Subtle Energy (Saffron Walden
: C. W. Daniel, 1987). Davidson, J., The Web of Life: Life Force; The Energetic
Constitution of Man and the
Neuro-Endocrine Connection (Saffron Walden: C. W. Daniel, 1988).

BIBLIOGRAFIJA
Davidson, J., The Secret of the Creative Vacuum: Man and the Energy Dance (Saffr
on Walden: C.W. Daniel, 1989).
Dawkins, R., The Selfish Gene (Oxford: Oxford University Press, 1989). Delanoy,
D. i Sah, S., Cognitive and psychological psi responses in remote positive and ne
utral emotional states", u R. Bierman (urednik) Proceedings of Presented Papers,
American Parapsychological Association, 37. godinja konvencija, University of Am
sterdam, 1994. Del Giudice, E, "The roots of cosmic wholeness are in quantum the
ory", Frontier
Science: An Electronic Journal, 1997; 1(1). Del Giudice, E. i Preparata, G., "Wa
ter as a free electric dipole laser", Physical Review Letters, 1988; 61: 1085-88
. Del Giudice, E. et al., "Electromagnetic field i spontaneous symmetry breaking
in
biological matter", Nuclear Physics, 1983; B275(F517): 185-99. deLange deKlerk,
E.
S. M. i Bloomer, J., "Effect of homeopathic medicine on daily burdens of symptom
s in children with recurrent upper respiratory react infections", British Medica
l Journal, 1994; 309:1329-32. Demangeat, L. et al., "Modifications des temps de
relaxation RMN 4MHZ des
protons du solvent dans les trs hautes dilutions salines de silice/lactose , Journ
al of Medical Nuclear Biophysics, 1992 ; 16:135-45.
Dennett, D.C., Consciousness Explained (London: Allen Lane/Penguin, 1991). DeVal
ois, R. i DeValois, K.,"Spatial vision", Annual Review of Psychology, 1980: 30941. DeValois, R.
i DeValois, K., Spatial Vision (Oxford : Oxford University Press, 1988). DiChris
tina, M.,
"Star travelers", PopularScience, 1999, June: 54-9. Dillbeck, M. C. et. al.,"The
Transcendental Meditation program and crime rate change in sample of 49 cities"
, Journal of Crime and justice, 1981; 4: 25-45. Dobyns, Y. H.,

"Combination of results from multiple experiments", Princeton Engineering Anomal

ies Research, PEAR Technical Note 97008, listopada 1997.
Dobyns, Y. H. et. al., "Response to Hansen, Utts and Markwick: statistical and m
ethodological problems of the PEAR remote viewing (sic) experiments", Journal of
Parapsychology, 1992; 65:115-146.
Dossey, L, Space, Time and Medicine (Boston, Mass.: Shambhala, 1982). Dossey, L,
Recovering the Soul: A Scientific and Spiritual Search (New York: Bantam, 1989)
. Dossey, L., Healing Words: The Power of Prayer and the Practice of Medicine (S
an
Francisco: HarperSan Francisco, 1993). Dossey, L., Prayer Is Good Medicine: How
to Reap the Healing Benefits of Prayer (San
Francisco: HarperSan Francisco, 1996). Dossey, L, Be Careful What You Pray For .
..
You Just Might Get It: What We Can Do
About the Unintentional Effects of Our Thoughts, Prayers and Wishes (San Francis
co: HarperSan Francisco, 1998). Dossey, L, Reinventing Medicine: Beyond Mind-Bod
y to a New Era of Healing (San
Francisco: HarperSan Francisco, 1999). DuBois, D.M. (urednik), CASYS '99: Fourth
International Conference on Computing
Anticipatory Systems (Lige,
etic Imaging in Medicine and
logy J. Kenyon (urednik), C.
e Spearman, 1983). Dunne, B.
rinceton Engineering

Belgium: CHAOS, 2000). Dumitrescu, I. F., Electromagn

Biology: Electrographic Methods in Medicine and Bio
A. Galia (prevoditeljica) (Sudbury, Suffolk: Nevill
J., "Co-operator experiments with an REG device", P

Anomalies Research, PEAR Technical Note 91005. prosinac 1991.

BIBLIOGRAFIJA
Dunne, B. J., "Gender differences in human/machine anomalies", Journal of Scient
ific Exploration, 1998; 12(1): 3-55. Dunne, B. J. i Bisaha, J.,"Precognitive rem
ote viewing in the Chicago area: a replication
of the Stanford experiment", Journal of Parapsychology, 1979; 43: 17-30. Dunne,
B. J.
i Jahn, R. G., "Experiments in remote human/machine interaction", Journal of Sci
entific Exploration, 1992; 6(4): 311-32. Dunne, B. J. i Jahn, R. G.,
"Consciousness and anomalous psychical phenomena", Princeton Engineering Anomali
es Research, School of Engineering/Applied Science, PEAR Technical Note 95004, s
vibanj 1995. Dunne, B. J. i Jahn, R. G.,
"Precognitive remote perception", Princeton Engineering Anomalies Research, PEAR
Technical Note 83003, kolovoz 1983. Dunne, B. J. i Jahn, R. G., "Operator-relat
ed anomalies in a random mechanical cascade", Journal of Scientific Exploration,
1988; 2(2): 155-79. Dunne, B. J. et. al.,
"Precognitive remote perception III: complete binary data base with analytical r

efinements", Princeton Engineering Anomalies Research, PEAR

Technical Note 89002, kolovoz 1989.
Dunne, J. W.., An Experiment in Time (London: Faber, 1926). Dziemidko, H. E., Th
e Complete Book of Energy Medicine (London: Gaia, 1999). Endler, P. C. et. al.,
"The effect of highly diluted agitated thyroxine on the climbing activity of fro
gs", Veterinary and Human Toxicology, 1994; 36: 56-9. Endler, P. C. et.
al., "Transmission of hormone information by non-molecular means", FASEB Journal
, 1994; 8: A4000(abs). Ernst, E. i White, A., Acupuncture: A Scientific Appraisa
l (Oxford: Butterworth-Heinemann, 1999).
Ertel, S., "Testing ESP leisurely: report on a new methodological paradigm", zna
nstveni rad predstavljen na 23. godinjoj SPR konferenciji (23rd International SPE
Conference), Durham, Velika Britanija, 3-5. rujan 1999. Feynman, R. P., Six Easy
Peaces: The Fundamentals of Physics Explained (Harmondsworth: Penguin, 1998). F
orward, R., "Extracting electrical energy from the vacuum by cohesion of charged
foliated conductors", Physical Review B, 1984; 30: 1700. Fox, M. i Sheldrake, R.
, The Physics of Angels: Exploring the Realm Where Science and Spirit Meet (San
Francisco: HarperSanFrancisco, 1996). Frey, A. H.,
"Electromagnetic field interactions with biological systems", FASEB
Journal, 1993; 7: 272. Frohlich, H., "Long-range coherence and energy storage in
biological systems",
International Journal of Quantum Chemistry, 1968; 2: 641-49. Frohlich, H.,
"Evidence for Bose condensation-like excitation of coherent modes in biological
systems", Physics Letters, 1975; 51A: 21.
Galland, L, The Four Pillars of Healing (New York: Random House, 1997). Gariaev,
P.
P. et. al., "The DNA wave biocomputer", znanstveni rad predstavljen na CASYS 200
0: Fourth International Conference on Computing Anticipatory Systems, Liege, Bel
gium, August 9-14,2000. Gerber, R., Vibrational Medicine: New Choices for Healin
g Ourselves (Santa Fe: Bear, 1988).
Gleick, J., Chaos: Making a New Science (London: Cardinal, 1987). Grad, B.,"Some
biological effects of 'laying-on of hands': a review of experiments with animal
s and plants", Journal of the American Society for Psychical Research, 1965; 59:
95-127.

BIBLIOGRAFIJA
Grad, B., "Healing by the laying on of hands; review of experiments and implicat
ions", Pastoral Psychology, 1970; 21:19-26. Grad, B., "Dimensions in 'Some biolo
gical effects of the laying on of hands' and
their implications", u H. A. Otto i J. W. Knight (urednici), Dimensions in Wholi
stic Healing: New Frontiers in the Treatment of the Whole Person (Chicago: Nelso
n-Hall, 1979): 199-212. Grad, B. et. al., "The influence of an unorthodox method
of treatment on wound

healing in mice", International Journal of Parapsychology 1963; 3(5): 24. Graham

, H., Soul Medicine: Restoring the Spirit to Healing (London: Newleaf, 2001). Gr
een, B., The Elegant Universe: Superstrings, Hidden Dimensions and the Quest for
the Ultimate Theory (London, Vintage, 2000). Green, E. E., "Copper wall researc
h psychology and psychophysics: subtle energies
and energy medicine: emerging theory and practice", Proceedings, First Annual Co
nference, International Society for the Study of Subtle Energies and Energy Medi
cine (ISSSEEM), Boulder, Colo., June 21-25,1991. Greenfield, S. A., Journey to t
he Centers of the Mind: Toward a Science of Consciousness (New York: W. H. Freem
an, 1995). Greyson, B., "Distance healing of patients with mayor depression", Jo
urnal of Scientific
Exploration, 1996; 10(4): 447-65. Goodwin, B., How the Leopard Changed Its Spots
: The Evolution of Complexity
(London: Phoenix, 1994). Grinberg-Zylberbaum, J. i Ramos, J., "Patterns of inter
hemisphere correlations during
human communication", International Journal of Neuroscience, 1987; 36: 41-53.
Grinberg-Zylberbaum, J. et. al., "Human communication and the electrophysiologic
al activity of the brain", Subtle Energies, 1992; 3(3): 25-43. Gribbin, J., Almo
st Everyone Guide to Science (London: Phoenix, 1999). Gribbin, J., Q Is for Quan
tum: Particle Physics from A to Z (London: Phoenix Giant,
1999). Hagelin, J. S. et. al., "Effects of group practice of the Transcendental
Meditation Program
on preventing violent crime in Washington DC: results of the National Demonstrat
ion Project, June-July, 1993", Social Indicators Research, 1994; 47: 153-201. Ha
isch, B.,
"Brilliant disguise: light, matter and Zero Point Field", Science and Spirit, 19
99:10:30-1. Haisch, B. M. i Rueda, A., "A quantum broom sweeps clean", Mercury:
The Journal of
the Astronomical Society of the Pacific, 1996; 25(2): 12-15. Haisch, B. M. i Rue
da, A., "The Zero Point Field and inertia" predstavljeno na Causality and Locali
ty in Modern Physics and Astronomy: Open Questions and Possible Solutions, A sym
posium to honor Jean-Pierre Vigier, York University, Toronto, August 25-29, 1997
. Haisch, B. M. i Rueda, A., "The Zero Point Field and the NASA challenge to cre
ate the
space drive", presented at Breakthrough Propulsion Physics workshop, NASA Lewis
Research Center, Cleveland, Ohio, August 12-14,1997. Haisch, B. M. i Rueda, A.,
"An electromagnetic basis for inertia and gravitation: what are the implications
for twenty-first century physics and technology?", predstavljeno na Meunarodnom
forumu svemirske tehnologije i primjene (Space Technology and Applications Inter
national Forum) 1998. godine koji su ko-sponzorirali NASA, DOE i USAF, Albuquerq
ue, NM, 25-29. sijenja 1998. Haisch, B. M. i Rueda, A.,
"Progress in establishing a connection between the electromagnetic point field a
nd inertia", predstavljeno na Meunarodnom forumu BIBLIOGRAFIJA
svemirske tehnologije i primjene (Space Technology and Applications Internationa
l Forum) 1999. godine koji su ko-sponzorirali NASA, DOE i USAF, Albuquerque, NM,
31. sijenja do 4. veljae 1999. godine. Haisch, B. M. i Rueda, A., "On the relatio
n between zero-point-field induced inertial

mass and the Einstein-deBroglie formula", Physics Letters A (u tisku tijekom ist
raivanja). Haisch, B., Rueda, A. i Puthoff, H. E., "Beyond E=mc2: a first glimpse o
f a universe
without mass", Sciences, November/December 1994: 26-31. Haisch, B., Rueda, A. i
Puthoff, H. E., "Inertia as a zero-point-field Lorentz force", Physical Review A
, 1994; 49(2): 678-94. Haisch, B., Rueda, A. i Puthoff, H. E.,
"Physics of the zero point field: implications
for inertia, gravitation and mass", Speculations in Science and Technology, 1997
; 20: 99-114. Haisch, B., Rueda, A. i Puthoff, H. E., "Advances in the proposed
electromagnetic
zero-point-field theory of inertia", znanstveni rad predstavljen na AIAA 98-3143
, Advances ASME/SAE/ASEE joint Propulsion Conference and Exhibit, Cleveland, Ohi
o, July 13-15, 1998.
Hall, N., The New Scientist Guide to Chaos (Harmondsworth: Penguin, 1992). Hamer
off, S. R., Ultimate Computing: Biomolecular Consciousness and Nanotechnology (A
msterdam: North Holland, 1987). Haraldsson, E. i Thorsteinsson, T,
"Psychokinetic effects on yeast: an exploratory
experiment", u W. G. Roll, R. L. Morris i J. D. Morris (urednici), Research in P
arapsychology (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1997). Harrington, A. (urednik), T
he Placebo Effect: An Interdisciplinary Exploration (Cambridge, Mass.: Harvard U
niversity Press, 1997). Harris, W. S. et. al.,"A randomized, controlled trial of
the effects of remote, intercessory prayer on outcomes in patients admitted to
the coronary care unit", Archives of Internal Medicine, 1999; 159(19): 2273-78.
Hawking, S., A Brief History of Time: From the Bing Bang to Black Holes (London:
Bantam Press, 1988). Hill, A., "Phantom limb pain: a review of the literature on
attributes and potential
mechanisms", www.stir.ac.uk.
Ho, Mae-Wan, "Bioenergetics and
Biocommunication", u R. Cuthbertson et. al.
(eds), Computation in Cellular and Molecular Biological Systems (Singapore: Worl
d Scientific, 1999). Hopcke, R. H., There Are No Accidents: Synchronicity and th
e Stories of Our Lives (New
York: Riverhead, 1997). Horgan, J., The End of Science: Facing the Limits of Kno
wledge in the Twilight of the
Scientific Age (London: Abacus, 1998). Hunt, V. V., Infinite Mind: The Science o
f Human Vibrations (Malibu, Calif: Malibu,
1995). Hyvarien, J. and Karlssohn, M., "Low resistance skin points that may coin
cide with
acupuncture loci", Medical Biology, 1977; 55: 88-94, kao to
England Journal of Medicine, 1995; 333(4): 263. Ibison, M.,
alous statistical influence depends on the details of random
f Scientific Exploration, 1998; 12(3): 407-23. Ibison, M., i

je citirano u The New

"Evidence that anom
process", Journal o
Jeffers, S., "A dou

ble-slit diffraction experiment to investigate claims of consciousness-related a

nomalies", Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(4): 543-r,n

BIBLIOGRAFIJA
Insinna, E., "Synchronicity and coherent excitations in microtubules", Nanobiolo
gy, 1992; 1:191-208. Insinna, E., "Ciliated cell electrodynamics: from cilia and
flagella to ciliated sensory
systems", u A. Malhotra (urednik) Advances in Structural Biology (Stamford, Conn
ecticut: JAI Press, 1999): 5. Jacobs, J., "Homeopathic treatment of acute childh
ood diarrhea", British Homeopathic
Journal, 1993; 82: 83-6. Jahn, R. G., "The persistent paradox of psychic phenome
na: an engineering
perspective", IEEE Proceedings of the IEEE, 1982; 70(2): 136-70. Jahn, R., "Phys
ical aspects of psychic phenomena", Physics Bulletin, 1988; 39: 235-37. Jahn, R.
G.,
"Acoustical resonances of assorted ancient structures", Journal of the Acoustica
l Society of America, 1996; 99(2): 649-58.
Jahn, R. G.,"Information, consciousness, and health", Alternative Therapies, 199
6; 2(3): 32-8.
Jahn, R., "A modular model of mind/matter manifestations", PEAR Technical Note 2
001.01, svibanj 2001 (izvadak). Jahn, R. G. i Dunne, B. J., "On the quantum mech
anics of consciousness with
application to anomalous phenomena", Foundations of Physics, 1986; 16(8): 721-72
.
Jahn, R. G. i Dunne, B. J., Margins of Reality: The Role of Consciousness in the
Physical World (London: Harcourt Brace Jovanovich, 1987). Jahn, R. G. i Dunne,
B. J.,
"Science of the subjective", Journal of Scientific Exploration, 1997; 11(2): 201
-204.
Jahn, R. G. i Dunne, B. J., "ArtREG: a random event experiment utilizing picture
-preference feedback", Journal of Scientific Exploration, 2000; 14(3): 383-409.
Jahn, R.
G., Dunne, B. J. et. al., "Correlations of random binary sequences with prestate
d operator intention: a review of a 12-year program", Journal of Scientific Expl
oration, 1997; 11: 345-67. Jaynes J., The Origin of Consciousness in the Breakdo
wn of the Bicameral Mind
(Harmondsworth: Penguin, 1990). Jibu, M. i Yasue, K., "A physical picture of Ume
zawas quantum brain dynamics", u R. Trappl
(urednik) Cybernetics and System research, '92 (Singapore: World Scientific, 199
2). Jibu, M. i Yasue, K.,"The basis of quantum brain dynamics", u K. H. Pribram
(urednik) Proceedings of the First Appalachian Conference on Behavioral Neurodyn
amics, Radford University, September 17-20, 1992 (Radford: Center for Brain Rese
arch and Informational Sciences, 1992). Jibu, M. i Yasue, K., "Intracellular qua
ntum signal transfer in Umezawas quantum

brain dynamics", Cybernetic System International, 1993; 1(24): 1-7. Jibu, M. i Y

asue, K., Introduction to quantum brain dynamics", u E. Carvallo (urednik), Natu
re, Cognition and System III (London: Kluwer Academic, 1993). Jibu, M. i Yasue,
K.,"The basis of quantum brain dynamics" u K. H. Pribram (urednik), Rethinking N
eural Networks: Quantum Fields and Biological Data (Hillsdale, NJ: Lawrence Erlb
aum, 1993): 121-45. Jibu, M. et. al., "Quantum optical coherence in cytoskeletal
microtubules: implications
for brain function", BioSystems, 1994; 32: 95-209. Jibu, M. et. al., "From consc
ious experience to memory storage and retrieval: the
role of quantum brain dynamics and boson condensation of evanescent photons", In
ternational Journal of Modern Physics B, 1996 10(13/14): 1735-54. Kaplan, G. A.
et.
al., "Social connections and morality from all causes and from cardiovascular di
sease: perspective evidence from eastern Finland, American Journal of Epidemiolo
gy, 1988; 128: 370-80.

BIBLIOGRAFIJA
KAtchmer, G. A. Jr, The Tao of Bioenergetics, (Jamaica Plain, Mass.: Yang's Mart
ial Arts Association, 1993). Katra, J. i Targ, R., The Heart of the Mind: How to
Experience God Without Belief
(Novato, Calif.: New World Library, 1999). Kelly, M. O. (urednik), The Fireside
Treasury of Light: An Anthology of the Best in New Age Literature (London: Fires
ide/Simon & Schuster, 1990). Kiesling, S., "The most powerful healing God and wo
men can come up with", Spirituality and Health, 1999; winter: 22-7. King, J. et.
al., "Spectral density maps of receptive fields in the rat's somatosensory
cortex", u Origins: Brain and Self Organization (Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum
, 1995). Klebanoff, N. A. i Keyser, P. K., "Menstrual synchronization: a qualita
tive study",
Journal of Holistic Nursing, 1996: 14(2): 98-114. Krishnamurti i Bohm, D., The E
nding of Time: Thirteen Dialogues (London: Victor Gollancz, 1991).
Lafaille, R. i Fulder, S. (urednici), Towards a New Science of Health (London: R
outledge, 1993).
Laszlo, E., The Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdiscipli
nary Unified Theory (Singapore: World Scientific, 1995). Laughlin, C. D., "Arche
types, neurognosis and the quantum sea", Journal of Scientific Exploration, 1996
; 10: 375-400. Lechleiter, J. et. al., "Spiral waves: spiral calcium wave propag
ation and annihilation in
Xenopus laevis oocytes", Science, 1994; 263: 613. Lee, R. H., Bioelectric Vitali
ty: Exploring the Science of Human Energy (San Clemente, Calif.: China Healthway
s Institute, 1997). Lessell, C. B., The Infinitesimal Dose: The Scientific Roots
of Homeopathy (Saffron
Walden: C. W. Daniel, 1994). Levitt, B. B., Electromagnetic Fields; A Consumer's
Guide to the Issues and How to
Protect Ourselves (New York: Harcourt Brace, 1995). Liberman, J., Light: Medicin
e of the Future (Santa Fe, NM: Bear, 1991). Light, M., Full Moon (London: Jonath

an Cape, 1999). Liquorman, W. (urednik), Consciousness Speaks: Conversations wit

h Ramesh S.
Balsekar
(Redondo Beach, Calif.: Advaita Press, 1992). Lorimer, D. (urednik), The Spirit
of Science: From Experiment to Experiment
(Edinburgh: Floris, 1998). Lovelock, J., Gaia: A New look at Life on Earth (Oxfo
rd: Oxford University Press,
1979).
Loye, D., An Arrow Through Chaos (Rochester, Vt.: Park Street Press, 2000). Loye
, D., Darwin's Lost Theory of Love: A Healing Vision for the New Century (Lincol
n, Neb.: iUniverse.com, Inc., 2000). Marcer, P. J., "A quantum mechanical model
of evolution and consciousness",
Proceedings of the 14th International Congress of Cybernetics, Namur, Belgium, A
ugust 22-26, 1995, Symposium XI: 429-34. Marcer, P. J.,"Getting quantum theory o
f the rocks", Proceedings of the 14"1 International Congress of Cybernetics, Nam
ur, Belgium, August 22-26,1995, Symposium XI: 435-40. Marcer, P. J.,"The jigsaw,
the elephant and the lighthouse", ANPA 20 Proceedings, 1998,
93-102. Marcer, P. J. i Schempp, W, "Model of the neuron working by quantum holo
graphy",
Informatica, 1997; 21: 519-34.

BIBLIOGRAFIJA
Marcer, P. J. i Schempp, W.,"The model of the prokaryote cell as an anticipatory
system working by quantum holography", Proceedings of the First International C
onference on Computing Anticipatory Systems, Liege, Belgium, August 11-15,1997.
Marcer, P. J.
i Schempp, W., "The model of the prokaryote cell as an anticipatory system worki
ng by quantum holography", International Journal of Computing Anticipatory Syste
ms, 1997; 2: 307-15. Marcer, P. J. i Schempp, W.,"The brain as a Conscious syste
m", International Journal of
General Systems, 1998; 27(1-3): 231-48. Mason, K., Medicine for the Twenty-First
Century: The Key to Healing with Vibrational
Medicine (Shaftesbury, Dorset: Element, 1992). Master, F. J. "A study of homeopa
thic drugs in essential hypertension", British Homeopathic Journal, 1987; 76: 12
0-1. Matthews, D. A., The Faith Factor: Proof of the Healing Power of Prayer (Ne
w York:
Viking, 1998).
Matthews, R.,"Does empty space put up the resistance?", Science, 1994; 263: 613.
Matthews, R., "Nothing like a vacuum", New Scientist, February 25,1995: 30-33.
Matthews, R., "Vacuum power could clean up" Sunday Telegraph, December 31,1995.
McKie, R., "Scientists switch to warp drive as sci-fi energy source is tapped",

Observer, Janiary 7, 2001. McMoneagle, J., Mind Trek: Exploring Consciousness, T

ime and Space through Remote
Viewing (Charlotteswille, Va.: Hampton Road, 1997). McMoneagle, J., The Ultimate
Time Machine: A Remote Viewer's Perception of Time, and Predictions for the New
Millennium (Charlottesville.Va.: Hampton Road, 1998).
Miller, R. N.,"Study on the effectiveness of remote mental healing", Medical Hyp
othesis, 1982; 8: 481-90. Milonni, P. W., "Semi-classical and quantum electrodyn
amical approaches in
nonrelativistic radiation theory", Physics Reports, 1976; 25: 1-8. Mims, C, When
We Die (London: Robinson, 1998). Mitchell, E., The Way of the Explorer: An Apol
lo Astronaut's Journey Through the
Material and Mystical Worlds (London: G. P. Putnam, 1996). Mitchell, E., "Nature
's mind", keynote address to CASYS 1999: Third International Conference on Compu
ting Anticipatory Systems, August 8, 1999 (Liege, Belgium: CHAOS, 1999).
Moody, R. A. Jr, The Light Beyond (New York: bantam, 1989). Morris, R. L. et. al
.,
"Comparison of the sender/no sender condition in the ganzfeld", u N. L. Zingrone
(urednik), Proceedings of Presented Papers, 38th Annual Parapsychological Assoc
iation Convention (Fairhaven, Mass.: Parapsychological Association).
Moyers, W., Healing and the Mind (London: Aquarian/Thorsons, 1993). Murphy, M.,
The Future of the Body: Explorations into Further Evolution of Human Nature (Los
Angeles: Jeremy P. Tarcher, 1992). Nash, C. b., "Psychokinetic control og bacte
rial growth?", Journal of the American Society for Psychical Research, 1982: 51:
217-21. Nelson, R. D., "Effect size per hour: a natural unit for interpreting a
nomalous
experiments" Princeton Engineering Anomalies Research, School of Engineering/
Applied Science, PEAR Technical Note 94003, September 1994. Nelson, R.,
"FieldREG measurements in Egypt: resonant consciousness at sacred sites", Prince
ton Engineering Anomalies Research, School of Engineering/Applied Science, PEAR
Technical Note 97002, July 1997.

BIBLIOGRAFIJA
Nelson, R., "Wishing for goog weather: a natural experiment in group consciousne
ss", Journal of Scientific Exploration, 1997; 11(1): 47-58. Nelson, R. D., "The
physical basis of intentional healing systems", Princeton Engineering Anomalies
Research, School of Engineering/Applied Science, PEAR
Technical Note 99001, January 1999. Nelson, R. D. i Radin, D. I., "When immovabl
e objections meet irresistible evidence",
Behavioral and Brain Sciences, 1987; 10: 600-601. Nelson, R. D. i Radin, D. I.,
"Statistically robust anomalous effects: replication in random event generator e
xperiments", u L. Henckle i R. E. Berger (urednici) RIP
1988 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1989). Nelson, R. D. i Meyer, E. L, "A Fiel
dREG application at the San Francisco Bay Revels, 1996", kao to je izvijeteno u D.

Radin, The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena, (New
York: HarperEdge, 1997): 171. Nelson, R. D. et. al., "A linear pendulum experime
nt: effects of operator intention on damping rate", Journal of Scientific Explor
ation, 1994; 8(4): 471-89. Nelson, R. D. et.
al., "FieldREG anomalies in group situations", Journal of Scientific Exploration
, 1996; 10(1): 111-41. Nelson, R. D. et. al., "FieldREGII: consciousness field e
ffects: replications and
explorations", Journal of Scientific Exploration, 1998; 12(3): 425-54. Nelson, R
. et. al.,
"Global resonance of consciousness: Princess Diana and Mother Teresa", Electroni
c journal of Parapsychology, 1998. Ness, R. M. i Williams, G. C, Evolution and H
ealing: The New Science of Darwinian Medicine (London: Phoenix, 1996). Nobili, R
., "Schrdinger wave holography in brain cortex", Physical Review A, 1985; 32: 361
8-26.
Nobili, R., "Ionic waves in animal tissues", Physical Review A, 1987; 35:; 190122.
Nuland, S. B., How We Live: The Wisdom of the Body (London: Vintage, 1997). Odie
r, M.,"Psycho-physics: new developments and new links with science", znanstveni
rad predstavljen na etvrtom europskom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istr
aivanja (Fourth Biennial European Meeting of the Society for Scientific Explorati
on), Valencia, panjolska, 9-11. listopada 1998. Ornstein, R. i Swencionis, C.
(urednici), The Healing Brain: A Scientific Reader (New York: Guilford Press, 19
90). Orme-Johnson, W. et. al., "International peace project in the Middle East:
the effects of
the Maharishi technology of the unified field", Journal of Conflict Resolution,
1988; 32:776-812.
Ostrander, S. i Schroeder, L., Psychic Discoveries (New York: Marlowe, 1997). Pa
scucci, M. A. i Loving, G. L., "Ingredients of an old and healthy life: centenar
ian perspective", Journal of Holistic Nursing, 1997; 15: 199-213. Penrose, R., T
he Emperor's New Mind: Concerning Computers, Minds and The Laws of Physics (Oxfo
rd: Oxford University Press, 1989). Penrose, R., Shadows of the Mind: A Search f
or the Missing Science of Consciousness
(London: Vintage, 1994). Peoc'h, R., "Psychokinetic action of young chicks on th
e path of an illuminated
source", Journal of Scientific Exploration, 1995; 9(2): 223. Pert, C, Molecules
of Emotion: Why You Fell the Way You Feel (London: Simon & Schuster, 1998).
Pinker, S., How the Mind Works (Harmondsworth: Penguin, 1998). Pomeranz, B. i St
u, G., Scientific Basis of Acupuncture (New York: Springer-Verlag, 1989).

BIBLIOGRAFIJA
Popp, F. A.,"Biophotonics: a powerful tool for investigating and understanding l
ife", u H. P. Diirr, F. A. Popp i W. Schommers (urednici), What is Life? (Singap
ore: World Scientific), u tisku. Popp, F. A. i Chanh, Jiin-Ju, "Mechanism of int
eraction between electromagnetic fields
and living systems." Science in China (Series C), 2000; 43: 507-18. Popp, F. A.,

Gu, Qiao i Li, Ke-Hsueh, "Biophoton emission: experimental background and theor
etical approaches", Modern Physics Letters B, 1994; 8(21/22): 1269-96.
Powell, A. E., The Etheric Double and Allied Phenomena (London: Theosophical Pub
lishing House, 1979). Pribram, K. H., Languages of the Brain: Experimental Parad
oxes and Principles in
Neuropsychology (New York: Brandon House, 1971). Pribram, K. H., Brain and Perce
ption: Holonomy and Structure in Figural Processing (Hillsdale, NJ: Lawrence Erl
baum, 1991). Pribram, K. H. (urednik), Rethinking Neural Networks: Quantum Field
s and
Biological Data, Proceedings of the First Appalachian Conference on Behavioral N
eurodynamics (Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum, 1993). Pribram, K. H.,
"Autobiography in anecdote: the founding of experimental neuropsychology", u R.
Bilder (urednik), The History of Neuroscience in Autobiography (San Diego, Calif
., Academic Press, 1998): 306-49. Puthoff, H.,
"Toward a quantum theory of life process", neobjavljeno, 1972. Puthoff, H. E.,
"Experimental psi research: implication for physics", u R. Jahn (urednik), The R
ole of Consciousness in the Physical World AAA Selected Symposia Series (Boulder
, Colo.: Vestview Press, 1981). Puthoff, H. E., "ARV (Associational remote viewi
ng) applications", u R. A. White i J.
Solfvin (urednici), Research in Paeapsychology 1984, Abstracts and Papers from t
he 27th Annual Convention of the Parapsychological Association, 1984 (Metuchen,
NJ: Scarecrow Press, 1985). Puthoff, H., "Ground state of hydrogen as a zero-poi
nt-fluctuation-determined state",
Physical Review D; 1987, 35: 3266. Puthoff, H. E.,"Gravity as zero-point-fluctua
tion force", Physical Review A, 1989; 39(5): 2333-42. Puthoff, H. E., "Source of
vacuum as electromagnetic zero-point energy", Physical
Review A, 1989; 40: 4857-62. Puthoff, H., Where does the zero-point energy come
from?, New Scientists December
2, 1989: 36.
Puthoff, H.,"Everything for nothing", New Scientist, July 28,1990: 52-5. Puthoff
, H. E.,
"The energetic vacuum: implications for energy research", Speculations in Scienc
e and Technology, 1990; 13(4): 247.
Puthoff, H. E., "Reply to comment", Physical Review A, 1991; 44: 3385-86. Puthof
f, H. E.,
"Comment", Physical Review A, 1993; 47(4) 3454-55. Puthoff, H. E., "CIA-initiate
d remote viewing program at Stanford Research Institute", Journal of Scientific
Exploration, 1996; 10(1): 63-76. Puthoff, H. E., "SETI, the velocity-of-light li
mitation, and the Alcubierre warp drive: an integrating overview", Physics Essay
s, 1996; 9(1): 156-8. Puthoff, H. E., "Space propulsion: can empty space provide
itself a solution?" Ad Astra, 1997; 9(1): 42-6. Puthoff, H. E., "Can the vacuum
be engineered for spaceflight applications?
Overview of theory and experiments", Journal of Scientific Exploration, 1998; 12
(10): 295-302.

BIBLIOGRAFIJA
Puthoff, H. E., "On the relationship of quantum energy research to the role of m
etaphysical processes in the physical world" 1999, objavljeno na www.meta-list.o
rg. Puthoff, H. E., "Polarizable-vacuum (PV) representation of general relativit
y", rujan
1999, objavljeno na arhivskom web-siteu Los Alamosa www.lanl.gov/worldview/.
Puthoff, H. E.,"Warp drive win? Advanced propulsion", Jane's Defense Weekly, Jul
y 26, 2000: 42-6. Puthoff, H. i Targ, R., "Physics, entropy, and psychokinesis",
u L. Oteri (urednik),
Quantum Physics and Parapsychology, Izvjetaji s Meunarodne konferencije odrane u ene
vi u vicarskoj, 26-27. kolovoza 1974. Puthoff, H. i Targ, R., "A perceptual chann
el for information transfer over kilometer
distances: historical perspective and recent research", Proceedings of the IEEE,
1976; 64(3): 329-54. Puthoff, H. i Targ, R.,"Final report, covering the period
January 1974-February 1975",
December 1, 1975, Perceptual Augmentation Techniques, Part I and II, SRI Project
s 3183, classified documents until July 1995.
Puthoff, H. et. al, "Calculator-assisted PSI amplication II: use of the sequenti
al-sampling technique as a variable-length majority vote code", u D. H. Weiner i
D.
I. Radin (urednici), Research in Parapsychology 1985, Izvaci i znanstveni radovi
s 28. godinje konvencije Parapsiholokog drutva (28th Annual Convention of the Para
psychological Association), 1985 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1986). Radin, D
. I., The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena (New Yor
k: HarperEdge, 1997). Radin, D. i Ferrari, D. C, "Effect of consciousness on the
fall of dice: a meta-analysis",
Journal of Scientific Exploration, 1991; 5: 61-84. Radin, D. I. i May, E. C, "Te
sting the intuitive data sorting model with pseudorandom
number generators: a proposed method", u D. H. Weiner i R. G. Nelson (urednici),
Research in Parapsychology 1986 (Metuchen, NJ: Scarecrow Press, 1987): 109-11.
Radin, D. i Nelson, R., "Evidence for conscious related anomalies in random phys
ical systems", Foundations of Physics, 1989; 19(12): 1499-514. Radin, D. i Nelso
n, R.,
"Meta-analysis of mind-matter interaction experiments, 1959-2000", www.boundaryi
nstitute.org. Radin, D. I., Rebman, J. M. i Cross, M. P.,
"Anomalous organization of random
events by group consciousness: two exploratory experiments", Journal of Scientif
ic Exploration, 1996: 143-68. Randies, J., Paranormal Source Book: The Comprehen
sive Guide to Strange Phenomena
Workdwide (London: Judy Piatkus, 1999). Reanney, D., After Death: A New Future f
or Human Consciousness (New York: William
Morrow, 1991). Reed, D. et. al. "Social networks and coronary heart disease amon

g Japanese men in
Hawaii", American Journal of Epidemiology, 1983; 117:384-96. Reilly, D.,"Is evid
ence for homeopathy reproducible?" Lancet, 1994; 344: 1601-06. Robinson, C. A. J
r, "Soviets push for beam weapon", Aviation Week, May 2,1977. Rosenthal, R., "Co
mbining results of independent studies", Psychological Bulletin, 1978; 85: 185-9
3. Rubik, B., Life at the Edge of Science (Oakland, Calif.: Institute for Fronti
er Science,
1996). Rueda, A. i Haisch, B., "Contribution to inertial mass by reaction of the
vacuum to
accelerated motion", Foundations of Physics, 1998; 28(7): 1057-107.

BIBLIOGRAFIJA
Rueda, a., Haisch, B. i Cole, D. C, "Vacuum zero-point-field pressure instabilit
y in astrophysical plasmas and the formation of cosmic voids", Astrophysical Jou
rnal, 1995; 445: 7-16.
Sagan, Carl, Contact (London: Orbit, 1997). Sanders, P. A. Jr, Scientific Vortex
Information: An M.I.T.-Trained Scientist's Program (Sedona, Ariz.: Free Soul, 1
992). Sardello, R., Facing the world with soul: disease and the reimagination of
modern
life, Aromatherapy Quarterly, 1992; 35: 13-7. Schiff, M., The Memory of Water: Ho
meopathy and the Battle of Ideas in the New Science (London: Thorsons, 1995). Sc
hiff, M., "On consciousness, causation and evolution", Alternative Therapies, Ju
ly
1998; 4(4): 82-90. Schiff, M. i Braud, W., "Distant intentionality and healing:
assessing the evidence",
Alternative Therapies, 1997; 3(6): 62-73. Schlitz, M. J. i Honorton, C, "Ganzfel
d psi performance within an artistically gifted
population", Journal of the American Society for Psychical Research, 1992; 86(2)
: 83-98.
Schlitz, M. i LaBerge, S., "Automatic detection of remote observation: two conce
ptual replications", u D. J. Bierman (urednik) Proceedings of Presented papers,
American Parapsychological Association, 37. godinja konvencija Parapsiholokog drutv
a (37th Annual Parapsychological Association Convention), Amsterdam (Fairhaven,
Mass.: Parapsychological Association, 1994): 352-60. Schlitz, M. J. i LaBerge, S
.,
"Covert observation increases skin conductance in subjects unaware of when they
are being observed: a replication", Journal of Parapsychology, 1997; 61: 185-96.
Schmidt, H., "Quantum processes predicted?" New Scientist, October 16, 1969: 11
4-15. Schmidt, H., "Mental influence on random events", New Scientist and Scienc
e journal,
June 24, 1971; 757-8. Schmidt, H., "Toward a mathematical theory of psi", Journa
l of the American Society for
Psychical Research, 1975; 69(4): 301-319. Schmidt, H., "Additional affect for PK
on pre-recorded targets", Journal of

Parapsychology, 1985; 49: 229-44. Schnabel, J., Remote Viewers: The Secret Histo
ry of America's Psychic Spies (New York:
Dell, 1997). Schwarz, G. et. al., "Accuracy and replicability of anomalous after
-death
communication across highly skilled mediums", Journal of the Society for Psychic
al Research, 2001; 65: 1-25. Scott-Mimby, K., Virtual Medicine: A New Dimension
in Energy Healing (London:
Thorsons, 1999). Senekowitsch, F. et. al., "Hormone effects by CD record/replay"
, FASEB Journal, 1995;
9: A392 (abs). Sharma, H., "Lessons from the placebo effect", Alternative Therap
ies in Clinical
Practice, 1997; 4(5): 179-84. Shealy, C. N., Sacred Healing: The Curing Power of
Energy and Spirituality (Boston,
Mass.: Element, 1999). Sheldrake, R., A New Science of Life: The Hypothesis of F
ormative Causation (London:
Paladin, 1987). Sheldrake, R.,"An experimental test of the hypothesis of formati
ve causation", Rivista
Di Biologia-Biology Forum, 1992; 85(3/4): 431-3.

BIBLIOGRAFIJA
Sheldrake, R., The Presence of the Past: Morphic Resonance and the Habits of Nat
ure (London: HarperCollins, 1994). Sheldrake, R., The Rebirth of Nature: The Gre
ening of Science and God (Rochester, Vt.:
Park Street Press, 1994). Sheldrake, R., Seven Experiments That Could Change the
World: A Do-It-Yourself Guide
to Revolutionary Science (London: Fourth Estate, 1995). Sheldrake, R.,
"Experimenter effects in scientific research: how widely are they neglected?" Jo
urnal of Scientific Exploration, 1998; 12(1): 73-8. Sheldrake, R., "The sense of
being stared at: experiments in schools", Journal of the Society for Psychical
Research, 1998; 62: 311-23. Sheldrake, R., "Could experimenter effects occur in
the physical and biological
sciences?" Skeptical Inquirer, 1998; 22(3): 57-8. Sheldrake, R., Dogs That Know
When Their Owners Are Coming Home and Other
Unexplained Powers of Animals (London: Hutchinson, 1999). Sheldrake, R.,"How wid
ely is blind assessment used in scientific research?", Alternative Therapies, 19
99; 5(3): 88-91. Sheldrake, R., "The 'sense of being stared at' confirmed by sim
ple experiments', Biology
Forum, 1999; 92: 53-76. Sheldrake, R. i Smart, P., "A dog that seems to know whe
n his owner is returning:
preliminary investigations", Journal of the Society for Psychical Research, 1998
; 62: 220-32. Sheldrake, R. i Smart, P., "Psychic pets: a survey in north-west E

ngland", Journal of the

Society for Psychical Research, 1997; 68: 353-64. Sicher, E, Targ, E. et. al., "
A randomized double-blind study of the effect of distant healing in a population
with advanced AIDS: report of a small scale study", Western Journal of Medicine
, 1998; 168(6): 356-63. Sigma, R., Ether Technology: A Rational Approach to Grav
ity Control (Kempton, 111.:
Adventures unlimited Press, 1996). Silver, B. L., The Ascent of Science (London:
Solomon Press/Oxford University Press,
1998). Snel, F. W. J.,"PK influence on malignant cell growth research", Letters
of the University
of Utrecht, 1980; 10: 19-27. Snel, F. W.}., i Hol, P. R.,"Psychokinesis experime
nts in casein induced amyloidosis of
the hamster", Journal of Parapsychology, 1983; 5(1): 51-76. Snellgrove, B., The
Unseen Self: Kirlian Photography Explained (Saffron Walden: C. W.
Daniel, 1996). Solfvin, G. E, "Psi expectancy effects in psychic healing studies
with material mice",
European Journal of Parapsychology, 1982; 4(2): 160-97. Stapp, H., "Quantum Theo
ry and the Role of Mind in Nature; Foundations of Physics, 2001; 31: 1465-99. Sq
iures, E. J., "Many views of one world -- an interpretation of quantum theory",
European Journal of Physics, 1987; 8: 173. Stanford, R., '"Associative activatio
n of the unconscious' i 'visualization' as methods
for influencing PK target", Journal of the American Society for Psychical Resear
ch, 1969; 63: 338-51. Stevenson, I., Children Who Remember Previous Lives (Charl
ottesville, Va.: University
Press of Virginia, 1987). Stillings, D., "The historical context of energy field
concepts", Journal of the U.S.
Psychotronics Association, 1989; 1(2): 4-8.

BIBLIOGRAFIJA
Talbot, M., The Holographic Universe (London: HarperCollins, 1996).
Targ, E., "Evaluating distant healing: a research review", Alternative Therapies
, 1997; 3(6): 74-8. Targ, E.,"researcj in instant healing intentionality is feas
ible and deserves a place on
out national research agenda", Alternative Therapies, 1997; 3(6): 92-6. Targ, R.
i Katra, J., Miracles of Mind: Exploring Nonlocal Consciousness and Spiritual H
ealing (Novato, Calif.: New World Library, 1999). Targ, R. i Puthoff, H., Mind-R
each: Scientists Look at Psychic Ability (New York: Delacorte Press, 1977). Tart
, C, "Physiological Correlates of psi cognition", International Journal of
Parapsychology 1963; 5: 375-86. Tart, C.,"Psychodelic experiences associated wit
h a novel hypnotic procedure: mutual
hypnosis", u C. T. Tart (urednik) Altered States of Consciousness (New York: Joh
n Wiley, 1969): 291-308. '"The truth about psychics" - what are the scientists s

aying ...'
The Week, 17. oujka
2001. Thomas, Y, "Modulation of human neutrophil activation by "electronic"
phorbol
myristate acetate (PMA)', FASEB Journal, 1996; 10: A1479. Thomas, Y. et. al.,"Di
rect transmission to cells of a molecular signal (phorbol myristate acetate, PMA
) via an electronic device, FASEB Journal, 1995; 9: A227. Thompson Smith, A., Re
mote Perceptions: Out-of-Body Experiences, Remote Viewing and Other Normal Abili
ties (Charlottesville,Va.: Hampton Road, 1998). Thurnell-Read, J., Geopathic Str
ess: How Earth Energies Affect Our Lives (Shaftesbury, Dorset: Element, 1995). T
iller, W. A., "What are subtle energies", Journal of Scientific Exploration, 199
3: 7(3):
293-304. Tsong, T.Y., "Deciphering the language of cells", Trends in Biochemical
Sciences, 1989;
14: 89-92. Utts, J. i Josephson, B. D., "The paranormal: the evidence and its im
plications for
consciousness" (izvorno objavljen u malo kraoj inaici), New York Times Higher Educ
ation Supplement, April 5,1996: v.
Vaitl, D.,"Anomalous effects during Richard Wagner's operas", znanstveni rad pre
dstavljen na etvrtom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Bi
ennial European Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, pan
jolska, 9-11. listopada 1998. Vincent, J. D., The Biology of Emotions, J. Hughes
(prevoditelj) (Oxford: Basil Blackwell,
1990). Vithoulkas, G., A New Model of Health and Disease (Mill Valley, Calif.: H
ealth and
Habitat, 1991).
Wallach, H., "Consciousness studies: a reminder", znanstveni rad predstavljen na
etvrtom bienalnom kongresu Drutva za znanstvena istraivanja (Fourth Biennial Europ
ean Meeting of the Society for Scientific Exploration), Valencia, panjolska, 9-11
. listopada 1998. Walleczek, J.,"The frontiers and challenges of biodynamics res
earch", u Jan Walleczek
(urednik), Self-organized Biological Dynamics and Nonlinear Control: Toward Unde
rstanding Complexity, Chaos and Emergent Function in Living Systems (Cambridge:
Cambridge University Press, 1997). Wezelman, R. et. al., "An experimental test o
f magic: healing rituals", Proceedings of Presented Papers, 37. godinja konvencij
a Parapsiholokog udruenja (37th Annual BIBLIOGRAFIJA
Parapsychological Association Convention), San Diego, Calif. (Fairhaven, Mass.:
Paeapsychological Association, 1996): 1-12 Whale, M., The Science of the X-Files
(London: Legend, 1996). "Why atoms don't collapse" New Scientist, July 9, 1997:
26.
Williamson, T., "A sense of direction for dowsers?", New Scientist, March 19, 19
87: 40-3. Wolf, F. A., The Body Quantum: The New Physics of Body, Mind, and Heal
th (London:
Heinemann, 1987).

Wolfe, T., The Right Stuff (London: Picador, 1990). Youbicier-Simo, B. J. et. al
.,"Effects of embryonic bursectomy and in ovo administration of highly diluted b
ursin on an adrenocorticotropic and immune response to chickens", International
Journal of Tmmunotherapy, 1993; IX: 169-80.
Zeki, S..A Vision of the Brain (Oxford: Blackwell Scientific, 1993). Zohar, D.,
The Quantum Self (London: Flamingo, 1991).