KINA

I Ching, Vrt, Porculan, Zmaj

KEPLER
GNOSTICI
LAKO I TEŠKO
CIJENA 20 KN

BROJ
Za detaljne informacije posjetite nas
u našim prostorima radnim danom od 18 do 22 h:
OSIJEK RIJEKA SPLIT ZADAR
D. Neumana 6/1 Jedrarska 5/3 Slavićeva 47 J. Vidulića 5
Tel: (031) 200 - 630 Tel: (051) 213 - 020 Tel: (021) 486 - 366 Tel: (023) 251 - 009

PULA VARAŽDIN ZAGREB predstavništvo

Uspon na Kaštel 2 Petra Preradovića 19 Habdelićeva 2 SARAJEVO
Mob: (098) 900 - 4406 Tel: (042) 320 - 026 Tel: (01) 481 - 2222 Tina Ujevića 2
Faks: (01) 2330 - 450 Tel: (387) 33-201-715
 RIJEÈ UREDNIKA
Andrija Jonèiæ
O
vo je već 50. broj časopisa u kojem povezujemo
pojmove: filozofiju, humanizam i kulturu, ia-
ko ih današnji način života sve više razdvaja i
oduzima im njihovo pravo značenje. Mnogo je primjera
svakodnevnog banaliziranja ovih pojmova, a neki od njih
prelaze granicu dobrog ukusa i zdrave pameti.
Filozofija, iz koje su u antičkoj Grčkoj proizašle
sve temeljne znanosti Zapadne civilizacije, reducirana
je na teoretsku znanstvenu disciplinu koja nema mnogo
veze s trenutnom stvarnošću. Ono što je od nje ostalo
za većinu je ljudi “mlaćenje prazne slame”, nešto što je
beskorisno, nerazumljivo i dosadno. Humanizam i kul-
tura također su reducirani u svome značenju i koriste se
za izražavanje uglavnom bioloških, odnosno animalnih
potreba ljudi. Posljedice toga su otuđen čovjek, zagađen
svijet i život kao neizvjesno trajanje bez određenih kriteri-
ja i cilja koji bi bio dostojan čovjeka.
Zbog svega toga, u ovome časopisu nastojimo
ukazati na šire i dublje značenje spomenutih pojmo-
va. Govorimo o filozofiji na klasičan način, onoj koja
ne puni glavu podacima, nego budi našu svijest. To
je ljubav prema mudrosti i znanju koji omogućavaju
50 NOVA AKROPOLA
upoznati sebe i svijet koji nas okružuje. Svrha filo-
zofskog istraživanja nije samo sakupljanje činjenica i
razmišljanje o njima, nego je to prije svega spozna-
ja iz koje proizlazi odgovarajuće svjesno djelovanje.
Upoznavanje samoga sebe nije prekapanje po onom
nagonskom u nama, nego upoznavanje i razvijanje ono-
ga što je najbolje u nama, a to su naše neizražene hu-
mane sposobnosti i moralne vrijednosti. Biti moralan
ne znači biti dobar i pokoran na pasivan način, nego to
aktivno izražavati, odnosno činiti ono što je dobro i ko-
risno nama i drugima. Za razliku od domaćih životinja
koje se uči da budu poslušne svome gospodaru, čovjek
se kroz filozofiju uči sam vladati vlastitom prirodom. To
je prvi cilj filozofije i preduvjet humanizma.
Onoliko koliko smo ovladali samima sobom, toliko
smo slobodni i sposobni sudjelovati u kulturnom suživotu
s drugim ljudima. To je Zenon, osnivač stoicizma, nazvao
“ono što čovjeku dolikuje činiti”, što je Ciceron kasnije
preveo na latinski izrazom “officium”, a mi nazivamo
dužnost. Ostvarujući svoju humanu dužnost u kultur-
nom suživotu s drugim ljudima, ostvarujemo drugi cilj
filozofije i smisao humanizma. 
3

Na naslovnoj strani:
Kineski zmajevi
NOVA AKROPOLA broj 50
siječanj - ožujak 2007.
Glavni i odgovorni urednik: Andrija Jončić
Urednik broja: Ivan Tomašević,
Tehnički urednik: Atila Barta,
Redaktura: Dijana Kotarac,
Lektura i korektura:
Branka Žaja, Robert Čokor
Grafičko uredništvo: Svjetlana Pokrajac,
Frano Žaja, Suzana Dobrić Žaja
Tisak:
Zrinski d.d., Čakovec
Izdavač:
Kulturna udruga
NOVA AKROPOLA
Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb
Tel: 01/481 2222, Fax: 01/23 30 450
Internet: http://www.nova-akropola.hr
ISSN 1330-9714
Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u
Ministarstvu kulture - Odjel za informiranje
pod brojem 1131.
Naklada: 1000 primjeraka
PRETPLATA
Pretplata za pet brojeva iznosi 75,00 kn.
Poštarina iznosi 25,00 kn. Ispunite opću
uplatnicu na iznos od 100,00 kn s naznakom
“za časopis” na žiro račun broj: 2360000-
1101556170 kod Zagrebačke banke d.d.
Nova Akropola - kulturna udruga,
Habdelićeva 2, 10000 Zagreb.
Kopiju uplatnice pošaljite na adresu
uredništva nakon čega ćete svoje primjerke
časopisa dobivati na kućnu adresu.
4 NOVA AKROPOLA 50
SADRŽAJ
3 RIJEČ UREDNIKA
Andrija Jončić
praktièna filozofija
6 SKRIVENI MOTIVI BEZNAĐA
Jorge Angel Livraga
Zbog zanemarene duhovne strane života suvremeni se čovjek ne
osjeća potpuno, što rađa osjećajem praznine i beznađa. Takvo stanje
proizlazi iz neznanja. Poznavati život u njegovoj punini te znati da na
svijetu ništa nije slučajno, već je sve povezano i postoji s razlogom,
mijenja pogled na svijet i rađa nadu.
praktična filozofija
10 LAKO I TEŠKO
Delia Steinberg Guzmán
Upoznati samoga sebe je jednostavno i teško. Jednostavno i lako je ono
što smo već naučili i usvojili, dok je teško ono što tek trebamo naučiti
i usvojiti. Upravo kroz teškoće život nam pomaže da se upoznamo,
pokrenemo naše najbolje potencijale i naučimo živjeti.
tradicionalne discipline
14 I CHING - KNJIGA PROMJENA
Branko Zorić
I ching ili Knjiga promjena drevna je kineska knjiga proricanja u ko-
joj je sažeta cjelokupna kineska tradicija. Kineski su mudraci spoznali
da je sve podložno promjeni. Otkrivajući zakonitosti promjene, čovjek
je mogao usmjeriti vlastiti život i uskladiti ga s prirodnim tijekom
stvari.
ex libris
20 KONFUCIJE – VELIKI UČITELJ KINE
Ivan Tomašević
Veliki kineski učitelj Konfucije nastojao je na etičkom usavršavanju
čovjeka i uspostavi državnog poretka utemeljenog na etici. Konfucijevo
učenje sakupili su njegovi učenici u djelu Lun Yu, koje je postalo glavno
štivo konfucijanizma i svojevrstan priručnik za ispravno ponašanje.
simbolizam
23 KINESKI ZMAJ - priroda duha, duh prirode
Sandra Marinac
Zmaj je u Kini sveprisutno dobrostivo mitološko biće koje donosi
blagostanje i sreću. U narodnoj se predaji najviše povezuje uz oblake
i kišu, a prema taoistima njegovim je kozmičkim dahom sve oživljeno.
Zmaj ujedinjuje u sebi snage neba i zemlje, stoga je carski amblem.
kratka priča
27 KROĆENJE HARFE
 vrtna umjetnost
28 KINESKI VRTOVI
Suzana Dobrić Žaja
Najglasovitiji kineski vrtovi nalaze se na popisu svjetske kulturne baštine,
iako se doimaju poput netaknutog, spokojnog krajobraza. U kineskoj vrtnoj
umjetnosti, koja je plod pažljivog promišljanja i velike vještine, ogleda se
tradicionalna saživljenost čovjeka i prirode.
34 MOZAIK
povijest znanosti
36 ZNANOST I TEHNOLOGIJA U STAROJ KINI
Jerko Grgić
Stav europskih kolonizatora da dosezi bijelog čovjeka predstavljaju sam civi-
lizacijski vrhunac, doveo je do negiranja postojanja znanosti i tehnologije
u staroj Kini. No, svoj nagli tehnološki razvoj posljednjih stoljeća Europa
zahvaljuje upravo izumima kojima je Kina zadužila svijet.
umjetnost
40 KINESKI PORCULAN
Dunja Rosić
Da je porculan izvorno kineski izum, govori činjenica da je prvo skupocjeno
porculansko posuđe koje je stiglo na engleski dvor dobilo naziv china. Kako
je sam kineski dvor poticao proizvodnju porculana, ova je obrtnička djelat-
nost prerasla u osobito profinjenu umjetnost.
aktivna ekologija
44 Komunikacija bojama, svjetlom i pokretom – Što se krije
iza E-brojeva? – Savjeti iz prirode: Mirisi zime
astronomija
46 HARMONIJA SFERA JOHANNESA KEPLERA
Emir Mujić
Astronom i matematičar Johannes Kepler najpoznatiji je po zakonima o
gibanju planeta. Ponesen pitagorejskim učenjem o muzici sfera, u gibanju
nebeskih tijela otkrio je harmonijske odnose koji postoje u glazbi. Također
je smatrao da planeti emitiraju neku vrstu glazbe čiji tonovi tvore glazbenu
ljestvicu.
povijest religija
52 GNOSTICI – II. DIO: KOZMOLOŠKE DOKTRINE
Zoran Peh
Prema gnostičkoj kozmološkoj doktrini najviše božanstvo je bez početka
i bez kraja, nespoznatljivo, neopisivo i neizrecivo, a sve ostalo proizlazi iz
njega. Čovjek ima mogućnost da vlastitim naporima postane jedno s tim
božanskim bićem, ali ne iskupljenjem nego buđenjem duše zatočene u
tijelu.
58 ZANIMLJIVOSTI

50 NOVA AKROPOLA 5
 praktična filozofija

SKRIVENI MOTIVI
BEZNAĐA Prof. dr. Jorge Angel Livraga
Osnivač i prvi predsjednik Međunarodne organizacije Nova Akropola

MALO POVIJESTI se dana živjelo intenzivno, i bez obzira to uspjelo. Gdje su pjesme, kipovi, gdje
je li drveni konj postojao ili nije, ti su je ono što bi stvarno podsjećalo na ovaj

V
ratimo pogled unatrag; vratimo ljudi ostali zapamćeni po djelima. O jedinstveni događaj u povijesti, na to što
ga nekih trideset i dva stoljeća. njima se govorilo, prikazivalo ih se na se od davnina iščekivalo i sanjalo, još u
U jednom dijelu Male Azije, slikama, kipovima… A puno stoljeća vrijeme kad su ljudi u špiljama slikali
današnjoj Turskoj, postojao je veliki kasnije nastala je velika kompilacija mamute? Gdje možemo naći to nešto
grad koji ćemo kasnije prepoznati kao koju poznajemo pod imenom Ilijada što bi nam pokazalo da živimo u dobu
Troju. U tom velikom gradu živjeli su i Odiseja, čiji je autor Homer. u kojem je čovjek stupio na Mjesec?
hrabri ljudi koje su napali drugi, jedna- Ovi su ljudi bez sumnje bili otvore- Praktički nigdje. Prošla je udarna vijest,
ko hrabri ljudi. Došlo je do bitke, suko- nog duha i intenzivno su osjećali ono trenutak kad smo na naslovnicama no-
ba, i bilo je pljačke i paleža. Neki nam što su živjeli.
kažu da je bitka dobivena tako što su Vratimo
Trojanci nadmudreni pomoću drvenog se sada u sada-
konja po Odisejevoj zamisli, pa su šnjost. Sjetimo se
zahvaljujući tome napadači mogli ući događaja od prije
u grad i srušiti zidove. desetak godina.
Postoje i modernije teorije koje go- Čovjek se spu-
vore o potresu koji je srušio gradske zi- stio na Mjesec.
dine; tako konj jednostavno postaje jedan To je nešto
od simbola Posejdona, zaštitnika Grka. uisti nu važno.
Pogledali smo unatrag kako Stoljećima su
bismo vidjeli kako je taj događaj, pad pisci, pjesnici,
jednoga grada, zapalio maštu ljudi, i to znanstvenici
ne samo pobjednika, nego i poraženih. sanjali o tome
Mnogo stoljeća kasnije Rimljani će se kako će jednoga
ponositi mišlju kako je u osnivanju nji- dana čovjek otići
hovog grada sudjelovao kraljević Eneja. na Mjesec.
Naime, mašta je i kod pobjednika i kod Napokon je
pobijeđenih, imala važnu ulogu. Tih jednome čovjeku

6 NOVA AKROPOLA 50

vina ugledali prve fotografije s otiscima
stopala u Mjesečevoj prašini, i sve je
završilo praktički ni na čemu.
Nedugo nakon toga, u Muzeju
znanosti u San Franciscu u Sjedinjenim
Američkim Državama, sjećam se kako
sam dugo razgledao komad kamena
s Mjesečeve površine. Okruživalo me
mnoštvo djece. Bio sam tamo jedina
odrasla osoba. Zacijelo sam u očima
drugih ljudi izgledao smiješno, a možda
su mislili: “Jadničak, vidi se da je stra-
nac, zacijelo ima dušu djeteta kad to-
liko uživa
proma trati
kamen s Mjeseca.” Ali, ja sam gledao
komadić Mjeseca! To je ono što smo
toliko puta sanjali kao djeca. To je ono
što su sanjali naši roditelji, naši djedovi
čitajući Julesa Vernea.
Što se to događa? Odakle dolazi
ova neosjetljivost? Odakle ovaj trend da
nitko više ne primjećuje ono što živi, da
nitko ne osjeća ono što se događa, ovu
robotizaciju koju svijet utiskuje u nas?
Kad sam u Parizu po stoti put
polu otvorenih očiju gledao Niku iz
Samotrake, taj veličanstveni, golemi
kip, činilo mi se da čujem veslače i gla-
sove pustolova kako odlaze na more ne
znajući u koju luku idu, vođeni jedino
osjećajem pustolovine, putovanja…
Primijetio sam da me ljudi čudno
gledaju. Ne; treba brzo projuriti s foto-
50 NOVA AKROPOLA
praktična filozofija
grafskim aparatom, poslikati i izaći u
trku; treba puno trčati. Vidio sam i u
Americi, u Teotihuacánu, kako turisti
praktički muče sami sebe obilazeći
Piramidu Sunca, jer nitko je ne vidi; sa-
mo je obilaze, penju se na nju, a kad su
gore, brzo siđu. Poslije kažu: “Bio sam
na Piramidi Sunca!”
Što je ovo obilaženje stvari? Što
znači taj nedostatak mašte? Što je to
pomanjkanje osjetljivosti? Što je taj
sram? Danas se sramimo i smijeha i
plača. Samo se pijanci ili vrlo posebni
ljudi ne stide svojih suza. Danas je go-
tovo neshvatljivo da netko plače dirnut
nekim umjetničkim djelom ili nečim
duhovnim.
Danas je čovjek utopljen u očaju,
u stanju beznađa u kojem ne samo da
mu neke stvari nedostaju, nego mu i
one koje ima nisu od koristi.
Prije nekoliko dana u Bruxellesu
je grupa mladih ljudi htjela razgovarati
sa mnom o jednoj temi. Dan prije toga je-
dna njihova kolegica sa studija od nekih
23 godine, vrlo draga djevojka, bogatih
roditelja i dobra zdravlja, uzela je bočicu
barbiturata i počinila samouboj stvo.
Pitali su me: “Profesore, zašto se ubila?”
Ja sam sa svoje strane pokušavao doznati
pojedinosti o ovoj djevojci, s obzirom
da je nisam poznavao: je li se svađala
sa zaručnikom, je li imala problema na
fakultetu, novčanih problema, jesu li
primijetili da se drogira… pitanja koja
nam se nameću u ovakvim situacijama.
Ali ne, ništa od svega toga. Na
kraju sam došao do užasnog zaključka:
ova se djevojka ubila iz dosade. Imala
je sve: automobil, kuću, obožavatelje,
sve. Ubila se jednostavno zbog dosade
i neznanja od kojeg patimo mi, ljudi
dvadesetog stoljeća.
Znamo kolika je udaljenost
između Zemlje i Mjeseca. Možemo vi-
djeti mikroskopski mala bića koja vrve
po našoj koži, a neopaziva su golim
okom. Međutim, ne znamo osnovne
stvari koje su nam pak potrebne od
pamtivijeka. A kad kažemo da nam ne
trebaju, lažemo sami sebi. Vrlo je lako
reći: “Dobro, neka ide sve do đavola!
Ja i dalje živim i radim…” Ali to je laž.
U dubini duše nalaze se pitanja, jedan
oblik esencijalne žeđi i gladi koje nas
stalno muče i u nama izazivaju očaj.
Postoje stvari koje ne znamo,
koje ne osjećamo, a odražavaju se u
toj velikoj krizi koju trpe naša kultura
i naša civilizacija. Na primjer, većini
ljudi nedostaje znanje koje bi im
omogućilo povezivanje stvari u uni-
verzumu. Budući da ne prihvaćamo
tu povezanost, zvijezde, atomi, kipovi
i stijene izgledaju nam proturječni. Ne
znamo zašto postoje stvari. Tko nam
pomaže? Tko nam govori o tome oda-
kle dolazimo i kamo idemo? Tko nam
7

to objašnjava? Praktički nitko. Danas
su se čak i crkve uvelike posvetile
tome da govore o društvenim i gospo-
darskim ciljevima. Znam da se treba
suočiti s društvenim i gospodarskim
krizama, ali nam treba i mjesto gdje
bismo se mogli moliti nepoznatom
Bogu, gdje bismo s nekim mogli
razgovarati o tome što nam se događa
u duši. Imamo veliku potrebu da do-
znamo odakle dolazimo, što stvarno
jesmo i kamo idemo, ako nekamo
uopće idemo. To u našem životu mi-
jenja čitav pogled na svijet. Jer, ako
mislimo da nikamo ne idemo, ako ne
postoji dobro, ako ne postoji zlo, ako
nema nagrade, ako nema kazne, ako
nema ničega, tada je svejedno kako
živimo. A ako niotkuda ne dolazim,
kakvu važnost imam i kakvu važnost
imaju moji roditelji, moja obitelj, i
čemu ikakav ljudski odnos?
Da bismo mogli posjeći korije-
nje ovom drvetu očajanja, očito je da
moramo poznavati sami sebe: mora-
mo znati tko smo, odakle dolazimo i
kamo idemo. Potrebno nam je također
poznavati univerzalne zakone prirode;
na primjer, zakon uzroka i posljedice
što ga na Istoku zovu karma; trebamo
znati da su sve stvari uzrok onoga što
će uslijediti, a posljedice onoga što im
je prethodilo. Tako ništa na ovom svi-
jetu nije slučajno, već je sve povezano,
i postoji s razlogom.
8 NOVA AKROPOLA 50
praktična filozofija
NEMA SLUČAJNOSTI
Kad bismo mogli shvatiti, i duboko
doživjeti, da je stvarno sve povezano,
znali bismo nešto o samima sebi.
Razumjeli bismo zašto nam se ponekad
događaju određene stvari.
Proučavanje povijesti omogućilo
bi nam pratiti razvoj naroda, ciklus
civilizacija s njihovim posebnim trenu-
cima vrhunaca i padova. Taj zakon uz-
roka i posljedica je temeljan. Logično,
ako ne znamo da smo prije postojali,
o kakvom zakonu uzroka i posljedice
možemo govoriti? Kad bismo, k tome,
mogli načas zamisliti da postojimo
od početka vremena – jer naš um ne
može obuhvatiti više – i da će i dalje
biti tako, to što nam se danas događa
shvatili bismo kao plod onoga što nam
se moglo dogoditi prije, te da sada si-
jemo sjeme onoga što će nam se dogo-
diti u budućnosti.
Prije nekog vremena, govoreći o re-
inkarnaciji spomenuo sam suvremene
pokuse što su ih provodili neki psihi-
jatri na bolesnicima s nizom psihičkih
poteškoća nepoznatog podrijetla, koje
su se mogle shvatiti samo ako bolesnik
kroz svoje traume u hipnotiziranom
stanju uđe u moguće prethodne živote.
Je li to pouzdano? Nije li to samo psiho-
drama? Utvrđene su činjenice koje se
odnose na datume, mjesta i riječi, ali,
što je najvažnije, otkrilo se da svi u svo-
joj unutrašnjosti nosimo jedan važan
svijet, jedan svijet koji je bez sumnje
povezan s vanjskim svijetom.
Ako netko voli pisati, zar mu se
nije ponekad dogodilo da mu u četiri ili
pet sati ujutro dođe neka ideja, neki stih
ili tema za predavanje, koja se izgubi
ako se ne uhvati istog trena? Kad bi ta
tema ili pjesma što “dolazi” bila naša,
kad bi bila tek lučevina našeg biološkog
bića, mogli bismo je ponoviti.
Ti stihovi, ta glazba, ti čudni gla-
sovi koji nam nalažu stvari koje još ne
poznajemo, odakle dolaze? Možda iz
neke dimenzije ili svijeta gdje jedan
naročit dio našeg bića ima mogućnost
shvatiti istinu koju mi, zatvoreni u ovu
ljušturu od mesa, nismo u stanju uhva-
titi. Gubitak dodira s ovim divnim svi-
jetom, višim magičnim svijetom, stvara
u nama stanje unutarnjeg očaja. To je
osjećaj da na svijetu nismo učinili ono
što smo željeli učiniti, osjećaj praznine
u srcu. Takav čovjek naizgled može biti
pobjednik, ali ako se ne osjeća potpu-
nim, bit će očajan i teško će naći motiv
u svom vlastitom životu, nešto što će biti
daleko od svakodnevne monotonije.
NUTARNJA
REVOLUCIJA
Svaki dan živimo po nekoj vrsti inercije.
Jedemo, spavamo, krećemo se, odlazi-
mo, dolazimo… no, to nije dovoljno da

ispuni nutarnju potrebu. Za to je potre-
bna nutarnja revolucija, duhovna revo-
lucija, re-evolucija, povratak na točku
ishodišta. Svi mi imamo neku vrstu
instinktivnog znanja o polazišnoj točki
koja nadilazi naš vlastiti fizički život,
instinkt koji nas ponekad opomene
da će se nešto dogoditi. Imamo spo-
sobnost dodira s ovim nevidljivim
svijetom koji nas okružuje, ali mora-
mo razviti nutarnje snage uzdanja,
plodove našeg duhovnog života. To
je svijet koji se ne savija rukama, svi-
jet koji se ne može kupiti novcem,
svijet koji ne odgovara na prijetnje;
svijet koji je daleko od svih životnih
okolno sti. Iako smo ga zaboravili,
svima nam treba ovaj svijet.
Nada je potrebnija od novca.
Mi ljudi možemo živjeti s malo novca,
ali ne možemo živjeti bez nade. Svi mi
imamo ne samo potrebu, nego i pravo
na mali komadić slave, na mali komadić
povijesti, na nešto trajno po čemu nas
prepoznaju, bilo u javnosti, bilo u
privatnom životu. A i to je uništeno.
Nekoć su obitelji izlagale slike djedova
i unuci su se divili djedu koji je učinio
ovo ili ono; putovao nekamo ili stigao iz
nekog mjesta; unuci su sanjali djeda.
Danas, ako nakon djedove smrti i
ostane koja fotografija, baca je se ili se
kida. Što će nam kad je djed već umro?
Ovaj nedostatak malo slave,
duhovnog odnosa, osiromašit će nas,
50 NOVA AKROPOLA
praktična filozofija
pretvorit će nas u tvrde i opake ljude,
jer se osjećamo sami. Iako se nalazimo
usred mnoštva, iako svako jutro čitamo
novine i informiramo se o tome što se
događa u Kini ili Indiji, osjećamo se
sami jer ne znamo što nam se to zbiva
iznutra. A ne uspijevamo uspostaviti
vezu s ljudima u našoj blizini kako bi
nam uputili neki mali izraz ljubaznosti,
nešto što nije materijalno.
Ako volite svoju djecu, prijatelje,
osobe koje su s vama, neka vas ne
bude strah da im to i pokažete. Strah
od izražavanja ljubavi oduzima nam
pravo na nadu. Nada je odletjela od nas
jer smo na neki način postali ukočeni,
tvrdi, i ne možemo pokazati svoje
osjećaje. To je sakatost duše. Naša je
duša osakaćena u svojoj sposobnosti
nade i duhovnosti do te mjere da au-
tomatski obavljamo stvari. Potrebno
nam je nutarnje obnavljanje da bismo
mogli stupiti u kontakt sa svijetom i sa
samima sobom. Treba malo usporiti na
ovom putu izvještačenosti i “mode”.
Ono što je u modi, to se nosi.
Ako je neki stav u modi, tome ćemo se
prikloniti i dozvoliti da nas ponese kao
komad željeza ili stijene, ne obazirući
se na svoje nutarnje biće.
To, očito, uzrokuje stanje bezna-
đa. Potrebno je opet zadobiti osjećaj
nade.
Zbog toga, kad govorimo o filo-
zofiji Akropole (Akro-polis: Grad u
visini), to je zato što su mnogi od nas
umorni od toga da budu kamenje
koje se kotrlja u prazno. Zahtijevamo
svoje pravo na ljubav, pravo na mir.
Zahtijevamo na sav glas, i u ime svih,
svoje pravo na život kao ljudskih bića.
U sve zagađenijem svijetu želimo
živjeti nezagađeni, prirodno; želimo
da nada ide ispred nas kao svjetionik,
osvjetljavajući naš put. Želimo kontakt
sa samima sobom, s našim pre-
thodnicima, s ljudima koji će doći.
Želimo, na neki način, biti sudionici
ovog povijesnog trenutka, iskovati
povijest budućnosti. Muškarci i žene,
ako su pravi muškarci i žene, ne mire
se s čitanjem povijesti; žele je stvara-
ti, pa makar i u maloj mjeri. Žele je
živjeti. Moramo se suprotstaviti ovom
svijetu u kojem su duhovne stvari de-
gradirane zbog materijalizma i gdje
mi koji još uvijek želimo i trebamo
duhovnost, molitvu i nutarnji mir,
pripadamo mnoštvu ljudi koji su usta-
li protiv ovog bodljikavog zida mržnje
kakvi su današnji međuljudski odnosi.
Sretni su oni koji plaču zbog
poezije. Sretni su oni kojima se promi-
jeni izraz lica kad čuju glazbu koja ih
uzdiže. Sretni su oni koji mogu mahati
rukama i zagrliti prijatelja nasred ulice.
Sretni su oni koji još uvijek stvarno
žive i iz čijeg će sjemena izniknuti čitav
jedan svijet nade. Svijet koji treba biti
ne samo novi, nego i bolji. 
Predavanje prof. Jorgea Angela Livrage
održano u Madridu u svibnju 1978. g.
Sa španjolskog prevela Nives Lozar
9
 praktična filozofija

DA BI SE UPOZNALI BOLJE

LAKO I TEŠKO Delia Steinberg Guzmán

Predsjednica Me|unarodne
organizacije Nova Akropola

Z
namo govoriti o teškim poslovima, o
teškim zadaćama, o psihički teškim
situacijama, o teškim osobama i razdo-
bljima… Popis je beskonačan, i nije nam niti
cilj da dođemo do njegovog kraja, niti da u
nekoliko redaka pronađemo rješenje za svaki
pojedini slučaj.
Želimo, umjesto toga, skrenuti pažnju
na nutarnji stav onoga koji se treba suočiti s
teškoćama.
Gotovo svi priznaju da postoje lake
stvari: općenito, to su one koje rade drugi, a
tek se poneke događaju nama. Ne znam zašto
većina ljudi vjeruje – prema Platonovom mitu
o ždralovima – da je breme “drugih” lagano,
a da život poteškoćama opterećuje samo nas.
Možda zato što se većina ljudi istinski ne
uživljava u tuđu situaciju.
S druge strane, svi znamo da postoje
situacije u kojima smo uspješni; svatko zna
da je sposoban dobro ili vrlo dobro učiniti ovo
ili ono. Uz to postoji i bezbroj stvari koje se
čine nerješivima, poput neostvarivih ciljeva.
Razmislimo malo. Samo po sebi lako ne
postoji. Kad bismo svakog čovjeka upitali što
je to što smatra lakim, svatko bi odgovorio
drugačije.
Dakle, postoji ono što znamo i možemo
ostvariti, te ono što niti znamo niti možemo
ostvariti. Lako je ono što smo već naučili,
ono čime smo ovladali i što ostvarujemo s
lakoćom. Kada, gdje i kako smo to naučili?...
Sigurno je jedino to da ono što smo naučili i
usvojili lako primjenjujemo u životu.

10 NOVA AKROPOLA 50
 praktična filozofija

Na isti način, samo po sebi, ne Bez namjere da obezvrijedimo Zato što ne poznajemo pokretačke
postoji niti teško. I ovo ovisi o čovjeku bol koju izaziva bolest ili neki dugo- mehanizme vlastitih emocija, i kao
i njegovom prikupljenom znanju. trajniji fizički poremećaj, osjećajna posljedica toga, nismo sposobni riješiti
Ono što ne poznajemo, što nam iz- stanja, međutim, puno više utječu na konfliktima opterećene situacije.
gleda kao nešto novo, oblači na sebe nas, toliko da bojaju naše misli pa čak Svi se na ovome svijetu suočavaju
masku teškoće. U neznanju kako da to i utječu na stanje našeg tijela. Opće je s problemima. Ovo je logično ako se
riješimo, jednu te istu stvar godinama poznato da se određena odbojnost pre- slažemo s klasičnim filozofima da je
proglašavamo teškom, a da ona uopće ma nečemu neposredno odražava na zadaća života da nas nauči živjeti. To
nije ni toliko nepoznata ni nova, sa- tijelo na takav način da za neko vrijeme nije samo puka igra riječi. Možemo
mo iznova izranja i plaši nas. Strah posve lišava um logičkog i razboritog učiti i iz tuđih
i prestrašenost koje osjećamo pred rasuđivanja.
novim neće nam pomoći da savladamo Zašto imamo ovakve
poteškoće. Upravo suprotno, poteškoće personalne probleme,
ćemo savladati kad u nama ne ostane prvenstveno emocio-
ni trunka straha. nalnog karaktera?
Normalno je da je život pun
poteškoća. Svi smo došli na svijet
da bismo učili, da bismo
stjecali nova znanja... Kad bi
sve uvijek teklo glatko, to
bi već samo po sebi bi-
lo upozoravajuće: ili
smo zastali u onome iskustava i savjeta, možemo
što smo već znali, ili se pripremiti za životna
smo postali nesenzi- iskušenja, međutim, ništa se
bilni za raspoznavanja ne može usporediti s onim
novih mogućnosti raz- što smo naučili iz vlastitog
voja. životnog iskustva. Život nas
Ono teško nas podučava svaki dan i dobro je
suočava s onim što nam prepoznati ga kao učitelja, a ne kao
je u određenom tre- neprijatelja. Kao učitelj, život nam
nutku potrebno usvo- pomaže da pokrenemo naše najbolje
jiti, s onim što se čini potencijale; vidimo li u njemu nepri-
kao teška kušnja, jatelja, činit će nam se kao dugački put
međutim, to je pri- pun osobnih problema.
jeko potrebna vježba Kako podučava život? Za razliku
da bi se osvijestila od drugih načina podučavanja,
iskustva… život to čini izravno, napadajući
ono što nas najviše boli kako
OSOBNI bi nas primorao na nužno
PROBLEMI promišljanje. Sve što je
osjećajnog karaktera, boli. Iako
Koji su to se u određenim trenucima osjećaji
osobni problemi? mogu pretvoriti u izvor radosti i sreće,
To su očigle- daleko su brojniji i snažniji trenuci
dno oni koji poga- nezadovoljstva, straha, očaja, nesigur-
đaju našu personu, nosti, nemoći...
pod čim podra- Mogli bismo napraviti neiscr-
zumijevamo zbir pan popis problema, no dovoljno ih
fizičkih, vitalnih, je na vesti nekoliko koje gotovo svi
osjećajnih i men- poznajemo. To su egzistencijalni pro-
talnih izraza. blemi, borba za koliko-toliko dosto-

50 NOVA AKROPOLA 11

janstven posao koji je u skladu s našim
sklonostima i sposobnostima, s našim
obrazovanjem ili pripremljenošću.
Tu su i poteškoće učenja i daljnjeg
usavršavanja, jer ne dobivamo uvijek
tu mogućnost ili, pak, sanjamo o obra-
zovanju kojim bismo osigurali bolje
životne uvjete, da bismo kasnije otkrili
da to nije tako lako kao što je izgledalo
na početku. Spomenimo i obiteljske
probleme, budući da i među onima
koji čine ovu usku zajednicu nema uvi-
jek međusobnog razumijevanja. Tu su
također i problemi koji dotiču smisao
našeg postojanja, a koji pogađaju one
koji se opterećuju pitanjima sudbine,
12
praktična filozofija
nutarnjeg bića, svijeta koji nas okružuje
i tisućama drugih pitanja vezanih uz
naš individualni i kolektivni položaj u
svijetu. A iznad svega, to su osjećajni
problemi koji se javljaju kad s drugim
osobama nemamo dobar odnos i kad
nas naše ljubavi i prijateljstva ne zado-
voljavaju.
Znam da ovih primjera možemo
navesti još i više, no od kojeg god od
njih da krenemo, moguće je da ćemo
se osjetiti paraliziranima kad se pro-
blem pojavi.
Stav prema problemima je
općenito takav da se traže jednostavna
i brza rješenja za koja nije potrebno
pokrenuti vlastitu volju. Obraćamo se
poznanicima, tražimo pomoć od bilo
koga… Problem paralizira onoga ko-
ji traži rješenje izvan sebe, a pogoto-
vo onoga koji se opravdava životnim
nepravdama koje su ga podvrgnule
tolikim nesrećama. Osjećaji postaju
sve negativniji, misli sve zbrkanije,
na tijelu postaju vidljivi znakovi tjes-
kobe, a problem postaje velik poput
nepremostive planine. Ostaje samo
bol, očaj, razdražljivost, optuživanje
drugih zbog njihove moguće krivn-
je… U konačnici, nađemo se u gole-
mom bezdanu koji postaje sve dublji
NOVA AKROPOLA 50
 praktična filozofija

i dublji i iz kojeg je svaki put sve teže janost u našem djelovanju. Volja se sivno, pokušavajući djelovati u našim
izaći. ostvaruje kada poteškoće savladavamo uobičajenim okvirima.
Odozdo, iz dubina psihičke hrabro i inteligentno. Kad bismo mogli ponovno zado-
potištenosti, ne može se vidjeti svje- biti našu istinsku brzinu, naš ritam,
tlo. Iz minute u minutu raste bol i ne PRONAĆI VLASTITI pronašli bismo nama odgovarajući
preostaje ništa osim te patnje koja nas
opsjeda.
NAČIN RAZVOJA način razvoja. Željeli bismo više, još
više od onoga što nas čini većim i
Rješenja, prirodno, trebaju doći Sva živa bića slijede isti prirodni za- boljim ljudima. Naši napori bi se tada
odozgo. Da bismo pronašli odgovor, kon razvoja koji se manifestira kao usmjeravali prema jačanju onoga što
moramo se izdići iznad problema i rast, širenje, otvaranje, uzdizanje i učvršćuje našu ljudsku prirodu.
nevolja. ostalo ovisno o slučaju. Ljudska bića Radi se o tome da moramo
Znamo li da se korijen poteškoća nisu izuzeta od ovog zakona. Upravo pronaći ono što nam priliči i što nas
nalazi na osjećajnom planu, onda tre- suprotno, imamo sposobnost njego- oplemenjuje. Radi se o tome da više
bamo pokrenuti mentalnu snagu kako vog razumijevanja, a kad ga dobro budemo, a ne da više posjedujemo. 
bismo nadvladali negativno osjećajno ne razumijemo, djelujemo impul- Iz knjige Para conocerse mejor
stanje. Ovo u početku može izgledati Sa španjolskog prevela Branka Žaja
teško, međutim sve je teško dok se je-
danput ne pokuša. Potrebno je učiniti
napor i popeti se na stepenicu, us-
peti se iznad oblaka i doći do jasnoće
u vlastitom razumijevanju. Istina je,
nismo svi mudri; međutim, svi imamo
određenu zalihu više ili manje vrijednih
iskustava za pronalaženje konkretnih
rješenja za ono što nas muči. Moramo
biti u stanju pronaći vlastita rješenja.
Neka će se pokazati beskorisna, druga
više ili manje prihvatljiva, a bit će i
onih zaista dobrih. Uvijek iznova tre-
bamo pokušavati, s dobrom voljom i
bez zebnje potaknute osjećajima. Tako
stječemo nova iskustva koja će postati
korisna u novim prilikama.
Nismo samo zbir osjećaja i strasti;
imamo također i inteligenciju kako bi
promatrali sami sebe “izvana” i išli
svojim vlastitim putem.

POTEŠKOĆE I VOLJA
Koje karakteristike obilježavaju razvoj
ljudskog života? Poteškoće i volja.
Poteškoće su iskušenja na putu,
to su novi koraci koje moramo učiniti
svaki put kad se susretnemo s novom
zadaćom u životu. Bez poteškoća, ostali
bismo stajati na istom mjestu i ne bi
napredovali.
Volja je buđenje svijesti koja nam
pomaže ostvariti naše planove, ako
imamo jasne ideje, ako su nam ciljevi
plemeniti, te ako znamo održati posto-

50 NOVA AKROPOLA 13
 tradicionalne discipline
I
Ching ili Knjiga promjena drev-
na je kineska knjiga proricanja,
odnosno jedno je od najstarijih i
najznačajnijih djela kineske tradicije
koja ga ubraja u svoja temeljna djela,
poznata pod nazivom Šest klasičnih
djela. Već je Konfucije (rođen 551. g.
pr.Kr.) smatrao ovu knjigu jako starim
tekstom, a prema predaji potječe od
“četiri mudraca”. Legendarni Fu Hsi
(2825. – 2738. g. pr.Kr.), prvi poznati
vladar u kineskoj povijesti, tvorac je
trigrama. Nastanak heksagrama pri-
pisuje se kralju Wenu (1231. – 1150.
g. pr.Kr.), rodočelniku dinastije Chou.
Zatočen od strane posljednjeg vladara
dinastije Shang, Wen se u tamnici posve
predao proučavanju Knjige promjena,
pridodavši heksagramima nazive i
kratak opis značenja. Njegov sin, vojvo-
da Chou, zaslužan je za tumačenja lini-
ja heksagrama, čime je temeljni tekst
Knjige promjena bio zaokružen, i u
takvom ga je obliku zatekao Konfucije.
On se u svojoj starijoj dobi posvetio
njenom proučavanju i govorio da kad
bi poživio još pedeset godina, sve bi
ih iskoristio za njezino proučavanje.
1 Među Konfucijevim učenicima najzaslužniji za produbljivanje znanja o Knjizi promjena je Pu Shang (Tzú Hsia).
14
I CHING
Knjiga promjena
Branko Zorić
“Sunce počiva na granicama planina,
Žuta se rijeka ulijeva u ocean.
Želim li veći krajolik obuhvatiti,
Moram se uspeti za još jednu stepenicu.”
Wang Zhihuan (688. – 742.)
Konfuciju i njegovim učenicima1 pri- onar, potpuno je zaokupila kineska kul-
pisuje se tzv. Deset krila, najranijih tura, sasvim mu promijenivši život.
komentara Knjige promjena, koji zau- Iako ovdje želimo prvenstveno
zimaju približno polovicu obima knjige govoriti o filozofskoj dimenziji djela,
u današnjem obliku. potrebno je približiti jednostavan i
Prvi prijevodi, koji su se pojavili u praktičan kineski mentalitet u kojem
XVIII. stoljeću preko misionara koji su je nastalo. Tradicionalna kineska kul-
bili u Kini, odmah su zaintrigirali neke tura zasnovana je na intuiciji koja se
od najvećih umova Europe. U godinama razvija iz svijesti okrenute nutrini stvari
koje su slijedile pojavilo se nekoliko, i pojava. Pažljivo promatrajući svijet
više ili manje vjernih prijevoda Knjige
promjena, a filozofi poput Leibnitza,
Schopenhauera i Hegela, pokušali
su ovom tekstu dati vlastito
tumačenje. Vremenom se
na Zapadu razvio pravi
kult Knjige promjena
koji je privukao i laike
i ugledne mislioce.
Najbolji prijevod
knjige do danas onaj
je izvanrednog sinolo-
ga Richarda Wilhelma
(1873. – 1930.), koji je
uz pomoć svog kineskog
učitelja na njemu predano
radio deset godina. Wilhelma,
koji je u Kini boravio kao misi-
NOVA AKROPOLA 50

oko sebe, drevni su kineski mudraci
spoznali da je sve što osjetila opažaju
podložno promjeni i da je upravo
promjena jedino postojana i kao ta-
kva vječni princip. Stoga, za razliku od
ostalih knjiga drevne mudrosti koje
naglašavaju vječno i nepromjenjivo kao
najviši čovjekov cilj i ideal naspram
prolaznog, Knjiga promjena u središte
razmatranja postavlja promjenu.
“Kad Sunce zađe, izlazi Mjesec.
Kad Mjesec zađe, izlazi Sunce. Sunce
i Mjesec se izmjenjuju i tako se rađa
svjetlost. Kad prestane hladnoća, do-
lazi vrućina. Kad vrućina ode, stiže
hladnoća. Hladnoća i vrućina se
izmjenjuju i tako se navršava godina.
Prošlost se steže, skuplja, budućnost
se rasteže. Stezanje i rastezanje dje-
luju jedno na drugo i tako nastaje
ono što je blagonaklono.”
I Ching doslovno znači Knjiga
(ching) promjena (I) i opisuje zakone
po kojima se odvijaju sve promjene u
ovom manifestiranom svijetu, jer je
promjena njegova osnovna karakteris-
tika. Višeznačnost naziva knjige ogleda
se i u značenju ideograma I koji je i
znak za kameleona – životinju koja
stalno mijenja boju tijela u skladu s
okolinom, a ching je i znak za osnovu
tkanja, glavnu nit oko koje mnogostru-
kim preplitanjem nastaje cjelokupna
manifestacija.
Kineski su mudraci spoznali da
promjena nije slučajna niti proiz-
voljna već je podložna univerzalnom
zakonu – Tao. Također su otkrili
zakon periodičnosti, prema kojem
promjena slijedi kružno kre-
tanje poput kretanja ne-
beskih tijela, godišnjih
doba, smjene dana
i noći. Spoznaja
ključna za prori-
canje bila je ta da,
iako nedostupni
našim osjetilima, u
nevidljivoj dimenziji
postoje stvari i događaji
koji još nisu stupili u vidlji-
vu stvarnost.
50 NOVA AKROPOLA
tradicionalne discipline
Richard Wilhelm u svom
uvodu prijevoda Knjige pro-
mjena kaže: “Svaki događaj
u vidljivom svijetu proistječe
iz ideje u nevidljivom svijetu.
Prema tome, sve što se događa
na zemlji, samo je takoreći re-
produkcija događaja u svijetu
koji nadilazi naše osjetilno
opažanje, a što se tiče same
njegove manifestacije u svije-
tu, ona samo slijedi promjenu
na nadosjetilnom planu.
Sveti ljudi i mudraci, koji su
u dodiru s tim višim sferama,
imaju pristup idejama kroz
intuiciju te imaju sposob-
nost utjecati na događaje u
svijetu. Tako je čovjek povezan s ne- Konfucije
bom, nadosjetilnim svijetom ideja, i
sa zemljom, materijalnim svijetom Knjigu promjena kako bi najbolje vo-
vidljivih stvari. (…) Pomoću Knjige dili poslove države.
promjena razabiremo klice stvari Neograničena mnogostrukost
koje trebaju doći, učimo se predviđati očitovanja stvarnosti, činjenica i
budućnost, kao i razumjeti prošlost. događaja potpada u svome “neredu”
Na ovaj način, simboli na kojima se pod red imanentan prirodi stvari, ili
heksagrami zasnivaju služe kao obra- drugim riječima, taj je nered samo
zac za pravovremeno djelovanje u prividan. To znači da se svaka situacija
naznačenim situacijama, što ustvari preobražava u neku drugu, iako osno-
omogućuje prilagođavanje prirod- va “tkanja” ostaje nepromijenjena:
nom tijeku stvari.” kao što se potka neke tapiserije može
Otkrivajući zakonitosti promjena, raščlaniti i zamijeniti drugim motivom,
čovjek je mogao zauzeti odgovarajući dok osnova uvijek ostaje jedna te ista.
stav i usmjeriti svoje djelovanje u pra-
vom smjeru. Na takav način ova knjiga PROMJENA I
u sebe uključuje i temelje svake etike
na razini pojedinca, odnosno politike
PRESUDA
na razini zajednice. Ova je etika pove- Osnovni pojmovi Knjige su: i (promje-
zana s prirodnim ili kozmičkim poret- na), hsiang (simboli) i tz’u (presuda).
kom. Stoga su se kineski carevi Pojam I jedan je od osnovnih
svih vremena oslanjali na pojmova tradicionalnog mišljenja, a
Sam simbol tao chi – apsolutno u nerazlučenom
obliku; njegov razlučeni oblik yin i yang pokazuje kako
u svakoj od dualnosti postoji “klice promjene”, klice
pokreta koje ne dopušta da jedna dualnost prevagne,
prevlada i tako poremeti prirodnu ravnotežu. I yin i yang
polako narastaju i u trenutku dosezanja maksimuma,
mijenjaju se u svoju suprotnost, a svojim preplitanjem i
prožimanjem tvore cijeli univerzum.
15
 tradicionalne discipline

U Konfucijevim Izrekama
Richard Wilhelm (1873. – 1930.), njemački sinolog, (Analekti) nalazimo: “Stojeći pored
stigao je u Kinu 1899. godine u svojoj 26. godini kao pro- rječice Konfucije reče: ’Ah! I prolazi
testantski misionar, da bi služio kao pastor u njemačkom ovako, ne stajući danju ni noću.’”
kolonijalnom gradu Ch’ingtao, provincija Shandong. Sve promjene rezultat su
Uskoro je otkrio da ima urođeni dar za kineski jezik i međudjelovanja dviju primordijal-
predao se proučavanju kineske kulture i starih tekstova. nih sila: aktivne yang i pasivne yin.
1911. godine u 38. godini susreo je čovjeka koji će ostaviti Interakcija tih dviju sila uzrokuje sve
izniman trag na njegov život, kineskog mudraca imenom vrste kretanja i promjene.
Lao Nai Hsuan. Wilhelm piše u uvodu svog prijevoda Pojam I također podrazumi-
Knjige promjena: “Nakon kineske revolucije, kad je Ch’ingtao postao stjecište jeva stvaranje i obnavljanje; naime,
brojnih uvaženih učenjaka stare škole, među njima sam susreo i mog uvaženog stvaranje i obnavljanje teku u skladu
učitelja Lao Nai Hsuana.” s neprestanim kretanjem yina i yanga
Godine 1913. Wilhelm je s Laom započeo desetogodišnji prijevod Knjige prom- koje pak teži prirodnoj ravnoteži ili har-
jena s kineskog na njemački, i ovaj se prijevod smatra najutjecajnijim zapadnim pri- moniji puta sredine koji je Tao.
jevodom ovog drevnog teksta, koji je zatim preveden na mnoge druge jezike. O njiho- Za onoga tko je shvatio pojam
vom zajedničkom radu zapisao je: “Lao je prvo otvorio moj um prema čudesnosti promjene Wilhelm kaže: “Pažnja se
Knjige promjena. Pod njegovim iskusnim vodstvom ushićeno sam putovao kroz ovaj više ne usmjerava na pojedinačne
stran, a opet blizak svijet. Prijevod je načinjen nakon iscrpnih rasprava. Zatim stvari koje protječu i prolaze, nego
je njemačka verzija ponovno prevedena na kineski, i tek nakon
što je značenje teksta u potpunosti sravnjeno, našu smo verziju
smatrali vjernim prijevodom.” Lao je umro 1921. g., a Wilhelmov
prijevod i komentar konačno je dovršen 1923.
Nakon 20 godina života u Kini, Wilhelm se 1924. g. vratio
u Njemačku, preuzevši mjesto profesora na kineskim studijama
na Sveučilištu u Frankfurtu, a 1925. g. utemeljio je Kineski insti-
tut na čijem je čelu ostao do smrti. Bio je dobar prijatelj Carla
Gustava Junga, koji je napisao uvod Wilhelmovim prijevodima, I
Ching: Knjiga Promjena i taoističkoj alkemijskoj raspravi Tajna
zlatnog cvijeta, a što je zauzvrat živo utjecalo na Jungove teorije
i djela.
Wilhelm je rekao Jungu da tijekom svih njegovih godina u Kini
nije pokrstio niti jednog Kineza. On je naime osjećao da je njegova
misija stvoriti most između zapadne i istočne duhovnosti. Jung je
zapisao u svojim memoarima: “Wilhelm je bio savršen učenik kineskog mudraca, na vječan i nepromjenjiv zakon koji
Lao Nai Hsuana, ispunjenje željenog sna mudraca.” je na djelu pri svakoj promjeni. Taj
Richarda Wilhelma nazivaju i Marcom Polom nutarnjeg svijeta Kine. On je, više od zakon je Lao Tzuov Tao, struja, Jedno
drugih, zaslužan za otvaranje Zapadu golemog duhovnog nasljeđa Kine. u mnogostrukome.”
Wilhelmov prijevod Knjige promjena temelji se na verziji knjige iz vremena vlada- Tao kao nepromjenjivo i bezi-
ra K’ang Hsija (1662. – 1722.), pod nazivom Chou I Chê Chung koja po Wilhelmovom meno, nedjeljivo i veliko prvo stvara
sudu sadržava najbolje komentare svih vremena. hsiang, a nakon toga iz hsianga u
postojanje stupa wu (forma ili ob-
lik). U Velikoj raspravi 2 se kaže:
smatra se da ima tri razine značenja: gotrajno, a da se ne iscrpi. Nikada “Na nebesima su simboli (hsiang)
lakoća i jednostavnost, promjena, te nije bilo ničega stvorenoga od neba koji se tamo upotpunjuju. Na zem-
stalnost, tj. neprekidnost promjene. i zemlje što bi odolijevalo promjeni, lji su oblici i pojedinačnosti (hsiao)
U komentaru heksagrama br. 32 čak ni čvrstoća ni veličina golemih koji se tu formiraju. Na taj se način
Dugotrajnost (Hêng) se kaže: “U ovom planina. Zato dugotrajnost nije isto ukazuju promjene i transformaci-
svijetu nikada nije bilo ničega što bi što i ukočenost (I Ting). Ono što je je.” Drugim riječima, simboli služe
bilo dugotrajno, a da se nije kretalo. ukočeno ne može biti dugotrajno. kao modeli, odnosno obrasci na
Kroz kretanje, ’ono završava i zatim Stalni je Tao samo u promjenama u osnovu kojih se uobličava sva mani-
iznova počinje’. Zato može biti du- skladu s vremenima.” festacija.
2 “Velika rasprava“ (Hsi Tz’u Chuan) – naziv se odnosi na peto i šesto krilo u Deset krila.
16 NOVA AKROPOLA 50
 tradicionalne discipline

Pojam tz’u (komentar, tumačenje, greda´. Sa ’sljemenom gredom’, koja

odluka, presuda) polazi od toga sama po sebi predstavlja jedno,
da sami simboli (hsiang) nisu dvojnost dolazi u svijet, jer ova
dovoljni za iskazivanje smisla prva linija odjeljuje ono gore
i tumačenja Knjige pro- od onog dolje, desno od li-
mjena pa se tako u Velikoj jeva, naprijed od nazad
raspravi kaže: “Predaja – drugim riječima,
je složila simbole da bi svijet suprotnosti. Ove
izrazila punoću njihovih suprotnosti su kasnije
ideja. Izumila je hek- postale poznate pod
sagrame da bi iskazala nazivima yin i yang.”
punoću istine i neistine. (Richard Wilhelm)
Pridavala je tumačenja U početku je
da bi njihovim riječima Knjiga promjena bila
dala punu izražajnost.” zbir linearnih znakova
Na drugom mjestu kaže: koji su se koristili u svrhu
“Promjena (i) osvjetljava ono proricanja. Najranija prorica-
što je prošlo i razabire ono što će nja ograničavala su se na odgo-
upravo doći. Ona čini vidljivim ono vore “da” i “ne”, što u stvari i pred-
skriveno i iznosi na svjetlo ono što je stavlja temelj Knjige promjena. Ovi
u tami...” odgovori “da” i “ne” prikazivali su se
Može se reći da presude “pre- linijama koje su simbolički prikaz dviju
taču” simbole (trigrame/heksagra- TRIGRAMI I temeljnih oprečnih sila prirode: yina i
me) u riječi, ukazujući na ispravan yanga; neprekinutom linijom (___)
smjer djelovanja. U presudama te u HEKSAGRAMI prikazivao se pozitivni odgovor (yang,
tumačenjima koja su im pridodana muški element), a prekinutom linijom
od vremena Konfucija, otkriva se naj- “Da bi se (Tao) očitovao, (_ _) negativni (yin, ženski element).
bogatije vrelo kineske mudrosti, koje on potrebuje neku odluku, neko Međutim, potreba za većom dife-
savjetuje čovjeka kako usmjeriti i ob- polazište. To temeljno polazište veliki rencijacijom proricanja dovela je do
likovati vlastiti život i uskladiti ga s Tao je prvi početak svega što postoji - tai kombinacije linija, koje su najprije bile
koji leži u korijenu svega što postoji. chi, u doslovnom značenju ´sljemena u parovima, da bi im kasnije bila prido-

Osam osnovnih trigrama

NAZIV TRIGRAMA TRIGRAM KOZMOS, OBITELJ OSOBINA DIO TIJELA ŽIVOTINJA

PRIRODA
CH’EN nebo otac snaga, glava konj
stvaranje

K’UN zemlja majka prijemčivost, trbuh govedo,

prijanjanje ovan

CHEN grom i oluja najstariji sin kretanje, stopalo zmaj

razbuđivanje

SUN drvo i vjetar najstarija kći prodornost bedro pijetao

K’AN voda i Mjesec srednji sin opasnost, uho svinja

nedokučivo

LI vatra i Sunce srednja kći jasnoća oko fazan

KEN planina najmlađi sin smirivanje ruka pas

TUI jezero najmlađa kći zadovoljstvo, usta ovca

vedrina
2 "Velika rasprava" - naziv se odnosi na peto i šesto krilo u Deset krila.
50 NOVA AKROPOLA 17
 tradicionalne discipline

Gornji 1 4 6 7 8 5 3 2
trigram CH'EN CHEN K'AN KEN K'UN SUN LI TUI
Donji
trigram

1 CH'EN 1 34 5 26 11 9 14 43

4 CHEN 25 51 3 27 24 42 21 17

6 K'AN 6 40 29 4 7 59 64 47

7 KEN 33 62 39 52 15 53 56 31

8 K'UN 12 16 8 23 2 20 35 45

5 SUN 44 32 48 18 46 57 50 28

3 LI 13 55 63 22 36 37 30 49

2 TUI 10 54 60 41 19 61 38 58

64 heksagrama nastaju kombinacijom dvaju trigrama - gornjeg koji predstavlja Nebo i donjeg koji predstavlja Zemlju.

dana i treća linija. Tako je nastalo osam trigrame posložio u parove. Tako su
trigrama koji su imali mnogostruko nastala 64 heksagrama.
značenje i predstavljali određene pro- Na ovaj je način linijama
cese u prirodi. simbolički predočeno sve što se događa
Trigrami su sazdani od primordi- na nebu i na zemlji. Svaka od tih situ-
jalnih sila yin i yang pa su kao takvi u acija zahtijeva odgovarajuće djelovanje,
stanju stalne promjene, budući da u koje može imati ispravan ili neispravan
svakoj od tih dviju sila postoji “klica” smjer; ispravan smjer donosi sreću, dok
promjene, pokreta koji ne dopušta da neispravan donosi nesreću. Ključno pi-
jedna prevlada i tako poremeti prirodnu tanje koje se postavlja jest: koji je ispra-
ravnotežu. I yin i yang polako rastu i van smjer u bilo kojoj danoj situaciji?
u trenutku dosezanja maksimuma, Odgovor su dali premudri kralj Wen i
mijenjaju se u svoju suprotnost. Iz njegov sin vojvoda Chou koji su hek-
međudjelovanja i prožimanja tih dviju sagramima i linijama putem kojih se
oprečnih sila prirode nastaje i održava proricala budućnost dodali savjete za
se život. ispravno djelovanje. Knjiga promjena
Zadubljen u Knjigu je tako od knjige proricanja
promjena, kralj postala knjiga mu-
Wen je drosti.

Uz svaki heksagram pojavljuju se
četiri grupe tumačenja: osnovni tekst
heksagrama, komentar (tumačenje),
slika (simbol) i tumačenja uz poje-
dine linije heksagrama. Osnovni tekst
izravno govori o okolnostima vezanim
uz postavljeno pitanje te se stoga na-
ziva i “presudom”, budući da pruža
mogućnost razmatranja i uvida u
50 NOVA AKROPOLA
tradicionalne discipline
prevladavajuće okolnosti vezane uz pi-
tanje. Komentar detaljnije objašnjava
osnovni tekst heksagrama, pripadajuće
procese i promjene te njihove prirodne
uzroke, dok simbol ili slika govore
o prirodi i značenju dva sastavna tri-
grama, te o novoj kvaliteti koja se rađa
njihovim spajanjem.
Konzultirajući Knjigu promjena
odgovori se dobivaju kroz dva heksa-
grama koje je potrebno sintetizirati
u jednoznačan odgovor. Povezivanje
dobivenog odgovora s postavljenim
pitanjem ključni je moment koji
traži jasan i miran um, prijemčiv
prepoznati nevidljive klice budućih
događaja i pojava koje još nisu stupile
u stvarnost dostupnu našim osjetilima
i razumu. Za to je nužna danas zane-
marena i gotovo zaboravljena sposob-
nost, a to je intuicija - pritajena snaga
naše svijesti koja nam omogućuje da
dijelove cjeline složimo u jednu jedin-
stvenu sliku.
Knjiga promjena iznosi na vi-
djelo nevidljive tendencije, tj. “klice”
budućih događaja. Stvari se mogu
kontrolirati dok su u začetku, ali
jednom kad izrastu do pune veličine
i zrelosti, zadobiju toliku moć da je
čovjek pred njima nemoćan. Prema
Lijevo: Fu Hsi
Na prethodnoj strani: Kineski ideogrami
koji predstavljaju I ching.
Knjizi promjena, oni koji poznaju
“klice” i zakone promjene, gospodari
su vlastite sudbine.
Knjiga promjena ne sugerira
što će se dogoditi, već koji je najbolji
smjer djelovanja u danim okolno-
stima. Umjesto da se oglušujemo ili
suprotstavljamo djelujućim silama i
stvarnosti oko sebe i u sebi, Knjiga
promjena sugerira da surađujemo s
njima. Tradicionalno kinesko umijeće
življenja zahtijeva poznavanje ne sa-
mo kada i kako djelovati, već i kada ne
djelovati, tj. da se vješto uskladimo s
neumitnim promjenama. Pokušamo
li djelovati u pravcu suprotnom od
naznačenog, iako ćemo možda ostva-
riti privremeni uspjeh, uništavamo
harmoniju koja postoji između nas
i kozmičkih sila i takvo će ponašanje
na kraju uroditi neprilikama.
Nije stoga slučajno da je u Knjizi
promjena riječ koja se najčešće susreće
shun – mirno ili zadovoljno prihvaćanje
onoga što je bilo, što jest i što će biti. U
Kini se posebno veličaju osobine vode.
Voda rijeke ne napada nesavladive pre-
preke, već mirno slijedi svoj put oko
njih i uvijek stiže do mora. 
19
 EX LIBRIS

KONFUCIJE
Veliki učitelj Kine

K
’ung Fu Tzu ili, kako je poznat
na Zapadu, Konfucije, rodio se
551. ili 552. g. pr.Kr. u maloj
kineskoj državi Lu. Utemeljio je jedan
od najvećih sustava religijske i filozo-
fske misli, a njegov utjecaj na kinesku
civilizaciju tako je velik da se ona slo-
bodno može nazvati konfucijanskom.
Konfucijevo učenje bavi se prije
svega onim što je ispravno i prikladno,
što je u skladu s li, moralnim zako-
nom. Njegov ideal je čovjek plemenitog
karaktera koji svoje dužnosti obavlja
nesebično i predano na dobrobit za-
jednice. Plemenit čovjek nije savršen
mudrac, ali se od običnog čovjeka raz-
likuje po tome što je neumoran u svom
učenju i nastojanju da oplemeni svoju
vlastitu prirodu. Kao socijalni i etički
reformator, Konfucije je nastojao svoj
etički ideal ostvariti i na razini društva
u cjelini, težeći za uspostavom državnog
poretka utemeljenog na etici.
Umro je 479. g. pr.Kr. u 74. go-
dini života. Iako je pred kraj života
izjavio: “Nijedan mudri vladar se
ne pojavljuje i nitko u carstvu neće
me postaviti za učitelja. Kucnuo je
čas moje smrti.“, njegovo je učenje
za vrijeme dinastije Han (kraj III. st.
pr.Kr.) usvojeno na državnoj razini i
otada je službeno učenje drevne Kine,
a Lun Yu (Izreke), djelo u kojem su
Konfucijevi učenici sakupili njegovo
učenje, postalo je glavno štivo konfuci-
janizma i svojevrstan priručnik za ispra-
vno ponašanje. U drevnoj Kini ova je
knjiga smatrana gotovo svetom. Iz nje
su se crpile upute za svakodnevni život,
a onaj tko je želio stupiti u državnu
službu obavezno je morao poznavati
Lun Yu.

20 NOVA AKROPOLA 50
 EX LIBRIS
Konfucijeve izreke također su polazište za razu-
mijevanje Konfucijeve etike koja počiva na nekoliko
glavnih pojmova kao što su li, jen, i, .....
NAČELO
DRUŠTVENOG REDA - LI
Kao način ostvarenja nebeskog reda na zemlji, li je
načelo društvenog reda i mjerilo ispravnog ponašanja.
Li je poput brane koja štiti od bujica društvenog nereda
i pomutnje. “Ako želiš uništiti jedno carstvo, upropa-
stiti jednu porodicu, uništiti jednog čovjeka, najprije im
moraš oduzeti osjećaj za li.”
Konfucije reče: “Obaveza mladog čovjeka je da
se ponaša dolično prema svojim roditeljima i prema
starijima, da bude pažljiv u davanju obećanja i točan u
njihovom ispunjavanju, da gaji ljubazne osjećaje prema
svima, ali da traži društvo onih dobrih...”
Szu Ma Niu, zabrinut, reče: “Svi ljudi imaju braću
osim mene koji nemam nijednog.” Tzu Hsia reče:
“’Život i smrt volja su neba, bogatstvo i položaj volja su
neba.’ Ako je plemenit čovjek pun poštovanja i ophodi
se prema drugima u skladu s li, tada će svi unutar četiri
mora biti njegova braća. Zašto bi onda plemenit čovjek
brinuo što nema braće?”
PLEMENITOST – JEN
Pojam jen se može prevesti i kao humanost,
čovjekoljublje, čovječnost, ... To je ono što obilježava
istinsku prirodu čovjeka, ono po čemu sve drugo dobiva
smisao. Plemenitost nije samo jedna od vrlina, ona je
spoj svih vrlina – savršena vrlina.
Fan Ch’ih upita što je to plemenitost. Konfucije
reče: “Ljubav prema drugima.”
Fan Ch’ih upita što je to plemenitost. Konfucije
odgovori: “Ako netko bude prvi kad se treba prihvatiti
teškog posla, a zadnji kad treba misliti na nagradu, tad
se za njega može reći da je plemenit.”
Konfucije reče: “Ljudi osjećaju veće strahopošto-
vanje prema plemenitosti, nego prema vodi i vatri. Vidio
sam ljude kako umiru koračajući kroz vodu i vatru, ali
nikad nisam vidio nekoga kako umire koračajući putem
plemenitosti.“
50 NOVA AKROPOLA
ISPRAVNOST – I
Pojam koji se prevodi i kao pravednost znači
da čovjek u svakoj situaciji čini ono što je ispravno
činiti, što je u skladu s li, jer je tako moralno. Ako
je nutarnja priroda čovjeka motivirana plemenitošću
(jen), njegovo vanjsko djelovanje potpuno
određuje li.
Kad je jednom prilikom Tsu
Kung upitao Konfucija koja bi
riječ sadržavala načelo za ispra-
van život, Konfucije je odgovorio:
“Možda riječ shu (uzajamnost):
Ne čini drugima ono što ne bi
želio da drugi čine tebi.”
Konfucije reče: “Plemenit čovjek drži do ispra-
vnosti, mali čovjek drži do koristi.”
Konfucije reče: “Ne brinem se ako nemam do-
bar položaj, nego se brinem kakvim sam sredstvima
taj položaj stekao. Ne brinem se ako nisam poznat,
nego se brinem da budem poznat na pravi način.”
Konfucije reče: “Jednostavna hrana, voda za
piće, savijena ruka kao jastuk: u tome leži sreća.
Bogatstvo i položaj bez ispravnosti za mene su oblaci
što plove nebom.”
Konfucije reče: “Možeš li nekoga voljeti, a ne
biti zahtjevan prema njemu? Možeš li nekome biti
odan, a ne poučavati ga?”
PLEMENIT ČOVJEK
- CHUN TZU
Chun tzu je ideal plemenitog čovjeka. Na putu
ostvarenja tog ideala čovjeka vode dvije vrline: ispra-
vnost (i) i plemenitost (jen).
Konfucije reče: “Plemenit čovjek u svom
djelovanju ne dvoji između 'za' ili 'protiv', on samo
teži biti usklađen s ispravnim.”
Konfucije reče: “Plemenit čovjek potiče ono do-
bro u drugima. On ne potiče ono zlo u njima. Mali
čovjek čini suprotno od ovog.”
Konfucije reče: “Plemenit čovjek oklijeva u govo-
ru, a hita u djelovanju.”
21
 EX LIBRIS

Konfucije reče: “Plemenit čovjek poštovanjem sjedio na svom prijestolju

posjeduje smirenost u kojoj nema
oholosti. Mali čovjek posjeduje oholost
u kojoj nema smirenosti.”
Konfucije reče: “Plemenit čovjek je
sklon miru, ali ne žrtvuje svoja načela.
Običan čovjek žrtvuje svoja načela, ali
nije sklon miru.”
Konfucije reče: “Plemenit čovjek
zahtijeva sve od sebe. Mali čovjek zahti-
jeva sve od drugih.”
okrenut jugu. To je bilo sve.”
Konfucije reče: “Ako možeš ispra-
viti sâmoga sebe, kojih bi teškoća
mogao imati u vladanju? Ako ne možeš
ispraviti sâmoga sebe, kako ćeš ispraviti
druge?”
Konfucije reče: “Ako vladaš drža-
vom stavljajući li na prvo mjesto, što
bi još trebao učiniti? Ako ne stavljaš li
na prvo mjesto, kako ga uopće možeš
zvati li?”

O VLADARSKOM Chi K’ang Tzu upita o vladanju:

UMIJEĆU
Država je dobro vođena kada svatko
pojedinačno dobro obavlja svoje dužnosti.
Presudnu ulogu u tome ima primjer koji
pruža vladar. Idealan vladar djeluje sna-
gom vlastite vrline, bez prijetnji i kazni.
Konfucije reče: “Ako vladar sâm
postupa ispravno, sve će biti izvršeno
i bez njegovih zapovijedi. Ako vla-
dar sâm ne postupa ispravno, on
može izdavati zapovijedi, ali one neće
biti izvršene.”
Konfucije reče: “Nije li Shun
primjer vladanja bez suvišnog napo-
ra? Što je činio? Samo je ozbiljno i s
“Što biste rekli kada bi oni koji ne sli-
jede ispravan put bili pogubljeni radi
onih koji ga slijede?” Konfucije reče:
“Kada vladaš, zašto pribjegavati ubi-
janju? Kada težiš dobrom, ljudi će biti
dobri. Vrline vladara su poput vjetra,
vrline naroda su poput trave. Trava se
povija pod vjetrom.”
VOLJA NEBA – MING
Čovjek mora ustrajno pokušavati
ostvariti ono što je ispravno, bez obzira
na uspjeh. Kakav će biti vanjski re-
zultat djelovanja, to ovisi o volji Neba
(ming).
Konfucije reče: “Ako moja načela
prevladaju u svijetu, to je volja Neba;
a ako padnu na zemlju, to je
također volja Neba.”
***
Kad su jednom pri-
likom njegovom učeniku
Tzu Kungu rekli da je
on sam bolji čovjek od
Konfucija, Tzu Kung im je
odgovorio: “Uzmimo usporedbe radi
zid oko kuće. Moj zid je poprilici visok
do razine čovjekovih ramena, pa je
lako proviriti preko zida i vidjeti do-
bre strane kuće s druge strane. Visina
zida našeg učitelja nekoliko puta
prelazi visinu čovjeka tako da nitko
tko nije prošao kroz kapiju ne može
pojmiti ljepotu i bogatstvo palače
koja s hramom predaka i stotine svo-
jih službenika ostaje skrivena unutar
zidina. Nadalje, dok drugi ljudi nali-
kuju na brežuljke i brdašca koja je la-
ko propješačiti '...izravnati se s našim
učiteljem podjednako je teško kao što
je popeti se ljestvama na nebo.'“
Priredio Ivan Tomašević

22 NOVA AKROPOLA 50

KINESKI ZMAJ
Priroda duha, duh prirode
Ž
ivimo u doba svemirskih leto-
va, interneta, znanstvenih i
tehnoloških čudesa, u svijetu
čije su tajne naizgled otkrivene. No ipak
nas još uvijek fasciniraju fantastična
bića iz mitova i legendi, među kojima
posebno mjesto zauzimaju zmajevi.
Ovo je vidljivo po njihovoj prisutnosti
u knjigama, računalnim igrama i filmo-
vima. Razvoj kompjutorske animacije
omogućio je da ova čudesna bića virtu-
alno lete nebom, čuvaju blago i bore se
50 NOVA AKROPOLA
SIMBOLIZAM
Sandra Marinac
s hrabrim junacima, bilo da su njihovi zivaju “Lung Tik Ch'uan Jen” (Potomci
neprijatelji ili zaštitnici. Zmaja). Zmaj se javlja kao amblem
Općenito, dok zapadne kulture kineskog cara i carske vlasti; nezaobila-
vide u zmaju zastrašujuće čudovište, zan je u feng shuiju, u slikarstvu i arhi-
simbol zla i mračnih težnji, na Istoku tekturi gdje čuva prilaze, krovove i ulaze u
on ima izrazito pozitivan predznak. hramove i palače, a u narodnoj je predaji
Iako ga na- sveprisutan kao zaštitnik i dobročinitelj.
lazimo u go-
tovo svim kul-
turama, zmaj ZMAJ KAO
je najviše utkan u
kinesku tradici-
MITOLOŠKO BIĆE
ju, povijest i kul-
turu, pa se Kao mitološko biće, kineski zmaj
sami Kinezi obično se prikazuje kao velik i moćan
s pono- reptil s rogovima, najsličniji zmiji ili kro-
som na- kodilu jer ima kratke noge, a ponekad se
23

prikazuje i s krilima.
Ima dugo, ljuska-
vo tijelo koje se
pomlađuje mije-
njanjem ko-
že. Leže
se iz jaja, za
što je potrebno
1000 godina i
još 1500 godina
da dostigne punu
veličinu, jer je mali
zmaj veličine du-
dova svilca, dok ve-
liki zmaj ispu njava
nebo i zemlju. Gotovo
se uvijek prikazuje
s velikim, izražajnim očima koje
gledaju netremice. Ima vatreni dah i
magične moći. Povezivan je s mudrošću
i dugovječnošću, a ima i dar govora.
U kineskoj kozmogoniji stvoritelj
kozmosa je P’an Ku, koji se prikazuje
ili kao patuljak s dva roga na glavi ili
sa zmajevom glavom i tijelom zmije.
Prema jednoj verziji mita, on je “pret-
hodnik neba i zemlje i svega što živi i
kreće se i sve ima njegov dah”, a pre-
ma drugoj je potomak dualne snage
prirode, yina i yanga, i ima zadatak iz
kaosa stvoriti kozmos te nebo i zemlju.
Najčešće se prikazuje sa simbolom yina
i yanga u rukama, koji se još naziva i
zmajev biser. Na nekim prikazima
u jednoj ruci drži Sunce, a u
drugoj Mjesec. U njegovom za-
datku, koji je trajao 18000
godina, sudjeluju i četiri
mitološke životinje: jedno-
24
SIMBOLIZAM
rog, feniks, kornjača i zmaj. Za
to vrijeme oblikovao je Sunce, Mjesec
i zvijezde, te nebo i zemlju, rastući iz
dana u dan i tako povećavajući razmak
između neba i zemlje. Kad je završio
svoj posao, umire kako bi ono što je
stvorio nastavilo živjeti. Od njegove
glave nastale su planine, od daha vjetar
i oblaci, a od glasa munja. Udovi su
postali četiri strane svijeta, od krvi su
nastale rijeke, a od mesa tlo. Njegova
koža i kosa postali su biljke i drveće, a
zubi i kosti - metali, kamenje i dragulji.
Obrisi zmajeva tijela opisani su plani-
nskim lancima i zavojitim rijekama;
rijeke su vene zmaja, tlo zmajevo tijelo,
a kamenje njegove kosti.
Tako je zmaj u svemu i svugdje je
prisutan. Njegova se krljušt
sjaji među drvećem, nje-
gova rika čuje se u vjetru,
a njegov rašljast jezik udara
kao munja. Cijeli svijet leži u naručju
zmaja. Zmaj pokreće
kozmički dah chi na
površini Zemlje. Njegov sveprisutni
dah uvjetuje rezonanciju
između nebeskih tijela
i Zemljinih
reljefnih ob-
lika, tvoreći
prostranu ener-
getsku mrežu,
pa je zmajevim da-
hom sve oživljeno.
Narodna predaja kaže da
nekad davno na Zemlji nije bilo ni
rijeka ni jezera, već samo Istočno more,
u kojem su živjela
četiri zmaja: Dugi
zmaj, Žuti zmaj,
Crni zmaj i
Biserni
zmaj.
Jednoga
dana, dok
su se zabavljali u
oblacima, zmajevi su vidjeli kako ljudi
na zemlji usrdno mole za kišu, jer du-
go je vremena vladala suša, usjevi su
propadali i ljudi gladovali.
Odlučivši im pomoći,
zmajevi su otišli u nebe-
sku palaču Cara od Žada
da od njega izmole kišu. Nebeski
car je obećao kišu, no niti nakon
deset dana kiše nije bilo. Tada
su zmajevi odlučili sami
pomoći ljudima. Uzeli su vo-
du iz Istočnog mora u svoja
usta, odletjeli na nebo i pustili
da kao kiša pada na zemlju, donoseći
ljudima spas. Kad je Car od Žada saznao
što su učinili, kaznio je zmajeve tako što
ih je zarobio ispod četiri planine. Iako
zarobljeni, zmajevi nisu žalili što su po-
mogli ljudima. Odlučili su to i dalje činiti,
NOVA AKROPOLA 50

pa su se pretvorili u četiri
rijeke koje su potekle sve
do mora. Tako su nas-
tale četiri
velike kineske
rijeke: Heilung
Chiang (Rijeka Cr-
nog zmaja) na dalekom
sjeveru, Huang He (Žuta ri-
jeka) u centralnoj Kini,
Ch'ang Chiang (Yangtze
ili Dugačka ri-
jeka) na jugu
i Chu Chiang
(Biserna rijeka)
na kraj njem
jugu.
Iako u kineskoj mitologiji postoji
mnogo različitih zmajeva, mogu se izd-
vojiti četiri osnovne vrste:
Nebeski zmajevi (Tien Lung) su
nosioci i čuvari nebeskih palača bo-
gova.
Zračni zmajevi (Shen Lung) su
zaduženi za vrijeme. Plove nebom, ali ih
je zbog njihove prelijevajuće plavičaste
boje vrlo teško jasno vidjeti. Upravljaju
vjetrovima, oblacima i kišom, o čemu
ovisi čitavo poljodjelstvo, stoga je narod
jako pazio da ih ne povrijedi, jer ako
bi se rasrdili ili osjetili zanemarenima,
posljedica je bila loše vrijeme, suša
ili poplava. Još i danas mnogi kineski
gradovi imaju pagode pokraj jezera ili
rijeka, gdje su ljudi nekad palili mi-
risne štapiće i molili se zmajevima.
Blizu Pekinga nalazi se kapela Jezera
50 NOVA AKROPOLA
SIMBOLIZAM
Crnog zmaja, koja je bila rezervirana za
carski dvor, a gdje su se svakog prvog
i petnaestog u mjesecu vršili posebni
obredi.
“Kišu treba očekivati kad se čuje
rika zmajeva, čiji su glasovi nalik
na zvuk koji nastaje udaranjem po
bakrenim posudama. Njihova slina
može proizvesti sve vrste mirisa. Od
njihovog daha nastaju oblaci, iza ko-
jih skrivaju svoja tijela. U današnje
vrijeme, na rijekama i jezerima, ljudi
ponekad vide pandžu i rep, ali glava
se ne može vidjeti. Ljeti,
poslije četvrtog mjeseca,
zmajevi podijele regije
između sebe i svaki od
njih ima svoje područje. To je raz-
log zašto u razmaku od nekoliko
hektara može biti potpuno različito
vrijeme: kiša i čisto nebo. Nadalje,
česte su teške kiše i oni koji govore
o njima kažu: 'Dobra vlažna kiša je
nebeska kiša, nasilna kiša je zma-
jeva kiša.'” (Wang Fu)
Zmajevi zemlje (Ti Lung) upra-
vljaju izvorima, rijekama i jezerima.
Skrivaju se u veličanstvenim palačama
duboko ispod vodenih tokova. Zimu
provode pod zemljom, a njihov pono-
vni dolazak najavljivan je grmljavinom
i proljetnim kišama. Mnoge kineske
bajke govore o ljudima koji su znali
biti odvedeni u
njihove pod-
vodne
palače
gdje bi
dobili posebne
darove. Zmajevi
čuvari blaga (Fu
Tsang Lung) čuvaju dragocjeno
blago zakopano u zemlji. Vjeruje se da
žive u špiljama duboko u utrobi Zemlje.
Svaki od ovih zmajeva ima magični biser.
Zmajev je biser simbol mudrosti, istine
i besmrtnosti, a također i simbol chija,
kozmičke stvaralačke energije.
KINESKI ZMAJ KAO
SIMBOL
Istovremeno podzemna, vodena
i nebeska životinja, zmaj u sebi ujedi-
njuje različite snage. Kao zmija s
krilima, simbol je božanskog
jer predstavlja spoj neba i ze-
mlje, ujedinjujući obličja
zmije (zemlja) i ptice
(nebo).
25

Kao vladar vodenih
predjela, zmaj predstavlja
yin, zemaljski, ženski,
pasivni princip, dok
kao gospodar groma
i kiše predstavlja yang,
nebeski, muški, aktivni
princip. Širenje grm-
ljavine je širenje yanga,
oplođujuće životne energije
koja potiče bujanje vegetacije i
predočava se zele-
nim zma-
jem, koji
odgovora
proljeću i istoku.
Praćen kišom
i grmljavinom,
zmaj se penje ka
nebu za vrijeme proljetnog ekvino-
cija, a povlači se iz svijeta u vrijeme
jesenjeg ekvinocija.
Taoisti dovode u
vezu vodu, zmaja i
Tao. Lao Tzu
kaže: “Voda
je nešto najslabije i najmekše od sve-
ga. Ipak, ona pobjeđuje najmoćnije
i najtvrđe. Ona suptilno prodire po-
svuda, bez buke, bez napora.” Voda
svojom prodornošću podsjeća na Tao
1 U taoizmu broj 9 povezuje se uz yang, a 6 uz yin.
26
SIMBOLIZAM
koji prožima sve, pa je u tom smislu
zmaj koji donosi kišu simbol neizmjer-
nog, neizrecivog Tao.
U taoizmu se govori da svaki zmaj
ima 117 ljuski, od kojih je 81 (9 x 9)
ispunjena yang energijom, a njih 36 yin
energijom (6 x 6)1. Takav omjer yina i
yanga imaju svi kineski zmajevi, osim
nebeskih zmajeva koji imaju samo
yang energiju.
U I chingu prvi heksagram -
Kreativnost (Ch’en) sastavljen je od
dvaju istih trigrama koji predstavljaju
nebo, odnosno pokretačku, stvaralačku
snagu neba. Kroz dva trigrama neba,
nebo iznad i ispod, nagoviještena je
veza između početka i kraja, što je u
objašnjenju šest crta heksagrama opisa-
no kroz šest etapa promjene, počevši od
potencijalnog, “neobjavljenog, skrive-
nog zmaja do lebdećeg zmaja, preko
zmaja u poljima, vidljivog, zmaja u
skoku i letu.” Tako zmaj simbolizira
kozmičku mijenu i manifestacija je
principa Tao koji se nalazi u pozadini
kineske filozofije, a izražava se kroz
oprečne pojmove yin i yang. Simbol je
i stvaralačkog demijurškog principa,
božanske moći i duhovnog zanosa, on
je nešto tajanstveno, magično i veoma
moćno. Zato je uspore-
diti nekoga sa zma-
jem najveći kompli-
ment, jer znači da se
radi o čovjeku
koji je hrabar
i mudar, ko-
ji se bori i
nadvladava
prepreke sve
dok ne postigne
uspjeh.
Zbog toga je
zmaj i simbol vlada-
ra u Kini, a predstav-
lja vladarske funkcije
koje osiguravaju red i
pravedan društve-
ni poredak.
Najviša po-
časna titula
za cara bila
je “Pravi zmaj”, a pridjev zmajev kori-
stio se u nazivu svega što je imalo veze
s njegovim životom i službom. Tako je
carevo lice bilo “zmajevo lice”, njegove
ruke “zmajeve pandže”, a njegovo dos-
tojanstveno držanje i hod bili su “zmajev
hod”. Njegovo je prijestolje bilo “zmajevo
prijestolje”, pisalo koje je koristio “zmajev
kist”, a njegova odjeća “zmajeva odora”.
Vjerovalo se da se zmaj pojavljuje
na nebu prije rođenja cara, kao i velikih
mudraca. Svako viđenje zmaja značilo
je kineskom narodu potvrdu Neba da su
Nebo i zemlja u harmoniji, da je car-
ska vrlina izjednačena s vrlinom Neba
i da njihov car dobro obavlja vladarsku
dužnost. Vladar je uživao punomoć
Neba dok god je dobro vladao, a zmaj
je postao glavni simbol te punomoći,
ukrašavajući carsku palaču, stolice pa
čak i odjeću koju je car nosio. Biser u
zmajevu posjedu simbol je mudrosti, pa
je dobar car uvijek težio mudrosti, jer je
spoj mudrosti i božanske moći osigu-
ravao blagostanje kineskog naroda.
Danas kad je najveći dio dubokog
simbolizma vezanog uz zmaja izgub-
ljen, zmaj ipak ostaje u kineskoj
kolektivnoj svijesti utisnut kao simbol
nebeske zaštite, obilja i blagostanja pa
je kao takav nezaobilazan u vrijeme
tradicionalnih svečanosti, posebno
proslave kineske Nove godine, kada
se zmajevim plesom rastjeruju zle
sile i osigurava sreća. 
 KRATKA PRIČA

Priča
o kroćenju harfe Izvadak iz Knjige o čaju, Kakuzo Okakura

J este li čuli taoističku pripovijest

"O kroćenju harfe"?
Jednom u davna vremena
u klancu Lung Men (Zmajska vrata)
mrazom prekrivene trave. Sad zima
vlada, i kroz zrak ispunjen snijegom
kruže jata labudova i štropotava tuča
udara po granju s divljom radošću.
o ratu, o srazu čelika i konjima u ga-
lopu. I u harfi se podignu oluja Lung
Mena, zmaj je jahao munju, tutnjeća
lavina provalila je kroz brda. Zanesen,
stajalo je drvo kiri, istinski vladar Tada Pai Ya promijeni ključ i nebeski car upita Pai Yaa u čemu je
šume. Dizalo je glavu da bi razgo- zapjeva o ljubavi. Šuma se zanjihala tajna njegove pobjede. “Veličanstvo,“
varalo sa zvijezdama; njegovo kori- poput vatrena dragana duboko izgu- on odgovori, “drugi nisu uspjeli jer
jenje duboko je prodiralo u zemlju, bljena u mislima. Gore visoko, poput su pjevali samo o sebi. Ja sam prepu-
preplićući svoje brončane vitice s oni- nadmene djeve, projurio je oblak svi- stio harfi da odabere temu i nisam
ma srebrnog zmaja što spavao je is- jetao i lijep; ali prolazeći bacao je duge odista znao je li harfa bila Pai Ya ili
pod. I dogodi se da moćan čarobnjak sjene na zemlji, mračne poput očaja. I je Pai Ya bio harfa.“
od ovog drveta napravi čudesnu harfu, opet se ključ izmijeni; Pai Ya zapjeva
čiju će tvrdoglavu ćud moći ukrotiti
samo najveći glazbenici. Dugo je glaz-
balo ležalo u riznici kineskog cara, ali
zaludni su bili svi napori onih koji su
pokušali izmamiti melodiju iz njenih
žica. Kao rezultat njihovih najvećih
težnji, od harfe su dolazili jedino gru-
bi tonovi prezira, sasvim u neskladu s
pjesmama koje bi oni nastojali pjevati.
Harfa je odbijala priznati majstora.
Naposljetku se pojavio Pai Ya,
najbolji među harfistima. On nježno
rukom pomiluje harfu, kao što bi
netko tko želi umiriti nemirna konja,
i blago dirnu žice. A zatim zapjeva o
prirodi i godišnjim dobima, o visokim
planinama i vodama što teku, i sva se
sjećanja drveta probudiše! Ponovno
se sladak dah proljeća igrao među
njegovim granama. Mlađahni slapovi,
plešući niz klanac, smijali su se pro-
pupalu cvijeću. Ubrzo su se začuli i
sneni glasovi ljeta s bezbrojem kukaca,
nježnim rominjanjem kiše, kukanjem
kukavice. Slušaj! Tigar riče – a do-
lina odgovara. Jesen je; u pustoj noći,
britko poput mača sjaji Mjesec povrh

50 NOVA AKROPOLA 27
 vrtna umjetnost

KINESKI VRTOVI
Suzana Dobrić Žaja

28 NOVA AKROPOLA 50
 vrtna umjetnost

Ž
ivot u skladu s prirodom jedno
je od najbitnijih obilježja kineske
kulture tijekom čitavog njenog
trajanja. Cjelokupna kineska umjet-
nost, od slikarstva do poezije, prožeta
je osjećajem skladnog suživota čovjeka
i prirode. Ljubav prema prirodi pronašla
je svoj jasan i konkretan izraz u umjet-
nosti oblikovanja vrta koja je tijekom više
od pet tisućljeća bila i ostala integralni
dio arhitekture i umjetnosti u cjelini.
Upravo iz potrebe za ostvariva-
njem sklada čovjeka i prirode proizašla
je najvažnija karakteristika kineskog vr-
ta, a to je njegova nepravilna, organička
forma. Dok je većina vrtova na Zapadu
sa svojim ravnim linijama, redom i
simetrijom zapravo puno bliža arhitek-
turi nego netaknutoj prirodi, kineski
su vrtovi nešto posve suprotno od toga,
oni se doimaju poput uređenog, ali u
osnovi nedirnutog pejzaža.
FILOZOFSKI KORIJENI
Koncept kineskog pejzažnog vrta ima
korijene u tradicionalnim vrijednostima
starokineskog društva. Na ovu je tradiciju
utjecalo nekoliko filozofskih škola od ko-
jih su najvažnije konfucijanska, taoistička
i budistička, a njihovo je međudjelovanje
odredilo cjelokupnu kinesku kulturu, pa
tako i umjetnost oblikovanja vrta.
Jednako kao i u zapadnoj tradiciji,
pojam raja, odnosno boravišta besmrt-
nika, u kineskoj se mitologiji pove-
zuje s pojmom vrta. I dok se Rajski
vrt kršćanske i islamske tradicije na-

Desno: Jednostavno utočište, drvorez Wang Menga iz XIV. stoljeća iz razdoblja dinastije
Yuan. Natpis na njemu kaže: “Ovo je naslikao Majstor s Planine žutog ždrala Wang Meng
za uzvišenog učenika Jednostavnog utočišta.”
Dolje: Najglasovitiji kineski vrtovi nalaze se u gradu Suzhou gdje tradicija vrtne umjet-
nosti kontinuirano traje već više od tisuću i pol godina. U Suzhou je, u njegovo zlatno
doba, postojalo više od dvjesto vrtova, a do danas ih se sačuvalo sedamdesetak. Jedan
od najljepših je Vrt skromnog upravitelja, koji je dobio ime prema stihovima jedne stare
pjesme: “Zalijevanje vrta i prodaja povrća spadaju u dužnosti skromnog upravitelja.” Vrt je
podignut za pjesnika Lu Guimoua, a tijekom vremena više je puta preuređivan. Današnji
izgled vrt je dobio u vrijeme dinastije Ming i smatra se jednim od najreprezentativnijih
vrtova toga razdoblja.

50 NOVA AKROPOLA 29
 vrtna umjetnost

Sjećanje na stijenu zvanu “Odjek vode”

lazi negdje na istoku, Kinezi govore o
Zapadnom raju čija je vladarica Hsi
Wang Mu. Legenda kaže da jednom u
6000 godina u vrtu njezine palače dozri-
jevaju čarobne breskve i tada se svi
besmrtnici okupljaju kako bi jeli voće
koje će im obnoviti besmrtnost.
Osim kao metafora raja, u Kini se vrt
često spominje i kao metafora makrokoz-
Stijena se uzdiže na sredini puta koji vodi
ka planini Nebesko oko. Sjedite li spokojni
u blizini, čut ćete zvuk vode koja pada s
nje i taj zvuk je sonoran i čist. Ime stijene
je Odjek vode. Visoka je preko dvadeset
stopa, ali je dvostruko široka. Neobično je
lijep njen vanjski izgled, a čudnovatog je
sastava ispod površine.
Juan Hung-tao

univerzumu magijski je čin kojim se na

mosa, gdje se u malom mogu pronaći svi
elementi i sva bogatstva svijeta. Podizanje
vrta sa svim primjercima stvari i vrsta u
jedno mjesto mogu privući sve vitalne
snage prirode. Jedna stijena u vrtu ima
potpuno jednako značenje kao i planina;
ona jest planina jer kroz sebe kanalizira
ideju planine, kao što voda predstavlja
rijeku ili jezero, a grmlje šumu. U tao-
izmu veličina nije apsolutna kategorija,
ona je nešto relativno što čovjek spoznaje
umom uspoređujući odnose između
različitih objekata, te izvan uma zapravo
niti ne postoji.

Lijevo: Vrt Yu Yuan u Šangaju podigao je u XVI. stoljeću umirovljeni službenik za svog
starog oca. U vrtu se nalazi nekoliko čuvenih uspravnih stijena, uključujući i kamen po
imenu Yulinglong (Sjajni žad). Navodno ga je u vrtu ostavio sakupljač kamenja kojeg je
car Hui Tsung angažirao kako bi prikupio stijene za njegov carski vrt Gen Yue.
Gore: Dio stjenjaka iz vrta Shi Zi Lin u Suzhou. Ovaj je vrt u potpunosti preuređen u XVI.
stoljeću i danas se u njemu nalazi najveća “umjetna planina” u Suzhou. Unutar ove
stjenovite strukture nalazi se labirint malih špilja, usjeka i hodnika koji vijugaju kroz
stijenu, dok su na površini stijene neobičnih oblika koje podsjećaju na različite životinje,
lica i figure.

30 NOVA AKROPOLA 50
 vrtna umjetnost

Taoizam govori o jedinstvu svega što
postoji. Tao je put, princip koji izražava
jedinstvo svih stvari u njihovom stanju
vječne transformacije. Taj se princip ja-
sno odražava na primjeru vrta i njegovim
mijenama kroz godišnja doba gdje jedna
te ista priroda ciklički umire i ponovo se
rađa. U taoističkoj filozofiji prirode čovjek
nije mjera svega, već je ravnopravan sve-
mu što ga okružuje i zbog toga niti vrt nije
smio izgledati kao djelo čovjeka, nego kao
djelo same prirode.
GLAVNA OBILJEŽJA
U Kini su se razvila tri osnovna tipa
vrta. Najstariji su bili vrtovi uz carske
palače koji se spominju još za vrijeme
dinastije Chou prije više od pet tisuća
godina. Drugi tip vrta bili su parkovi i
vrtovi uz hramove, a treći mali privatni
vrtovi podignuti uz kuće plemića i ka-
snije bogatih trgovaca. Iako različiti po
veličini, svojim su obilježjima sva tri
tipa vrta u osnovi vrlo slična.
Izgled vrta koji kao da je obliko-
vala sama priroda, zapravo je plod ve-
like vještine i dugog promišljanja. Kada
uđemo u vrt, mi ga ne možemo obuhvati-
ti jednim pogledom, niti spoznati njegovu
veličinu, jer se on sastoji od niza različitih
pomno osmišljenih prizora koji nam
se, dok šetamo puteljcima i stazama,
otvaraju jedan za drugim. Ti su prizori
ponekad bili izmišljeni, novostvoreni, a
ponekad su to bile minijaturne replike
poznatih krajolika, jer za majstora vrta
nije bilo primarno stvoriti nešto novo i
još neviđeno, nego uhvatiti i oživjeti duh
određenog okruženja. Tu se može uočiti
velika sličnost između oblikovanja vrta
i pejzažnog slikarstva, štoviše, ponekad
su pojedini dijelovi vrta nastajali prema
uzoru na neku sliku, a graditelji vrtova su
često bili i slikari pejzaža.
Iako ga doživljavamo u sekven-
cama, jedna od najbitnijih osobina
kineskog vrta jest njegova cjelovitost. Taj
se princip naziva yüan, a znači krug ili
cjelina. To je jedna nutarnja umjetnička
proporcija zbog koje dobro osmišljen
vrt unutar ograničenog prostora stvara
potpun ambijent, pruža osamu i spo-
koj, i osjećaj da tu ništa ne nedostaje,

Natkrivene staze (nazivaju se lang i langfang) osobitost su kineskih vrtova. One vijugaju
vrtom povezujući paviljone i ulaze, te istovremeno razdjeljuju prostor vrta poput pregrada.
Staze nikada ne teku ravnom linijom, već obilaze oko grmlja, stijena, jezera, stvarajući kod
čovjeka neobičan osjećaj da se istovremeno nalazi i u unutarnjem i u vanjskom prostoru.
Na stazama su se tu i tamo nalazila mjesta za odmor i sjedenje, obično na mjestu gdje je
staza mijenjala smjer.
Bočno pod krovom nalaze se ukrasne rešetke koje su često remek-djela umjetničkog obrta, a
izrađivale su se prema složenim geometrijskim predlošcima gdje se beskonačno ponavljao jedan
te isti uzorak. Stari zapisi govore o šezdesetak gotovih shema ukrašavanja koje su se koristile u
oblikovanju ukrasnih rešetki, a majstori su obično davali prednost onima jednostavnijima.
Popločene staze također su fascinantan motiv kineskog vrta. Za njihovu izradu koristili
su se raznobojni obluci koji su se slagali u geometrijski uzorak ili u mozaike s prikazima
biljaka i životinja simboličkog značenja u kineskoj tradiciji (npr. bambus, lotos, ždral,
zmaj, itd.).

50 NOVA AKROPOLA 31
 vrtna umjetnost

niti je išta suvišno. To se jednako odnosi
kako na velike carske vrtove, tako i na
male privatne, gdje je osobito važno bilo
uspostaviti ravnotežu između cjeline
i detalja. Dobar će vrt zadržati svoju
cjelovitost čak i kada propada. Oswald
Siren, koji je tijekom prve polovice XX.
stoljeća obilazio i proučavao kineske vrto-
ve od kojih su mnogi bili neodržavani i
u lošem stanju, rekao je: “Ono što je
jasno ostalo u mom sjećanju nisu bili
pojedini formalni elementi vrtova, već,
usprkos njihovom propadanju, utisak
cjeline i atmosfere.”
ELEMENTI VRTA
Niti jedan kineski vrt ne smatra se
cjelovitim ako u njemu nisu prisutni
planina, odnosno stijena, i voda. Oni
se uvijek pojavljuju zajedno jer simbo-
liziraju savršenu harmoniju prirode
izraženu kroz princip yin-yang. Voda
predstavlja ženski ili yin princip
– zatvorenost, mekoću, vlagu i tamu,
dok stijena utjelovljuje muški ili yang
princip – otvorenost, tvrdoću, suhoću
i svjetlost. U svakoj stvari istovremeno
postoji i djelić njezine suprotnosti,
pa se tako o vodi može govoriti i kao
o aktivnom, pokretnom ili muškom
aspektu prirode, a o stijeni kao njenom
pasivnom, nepokretnom ili ženskom
aspektu.
Stijene koje su se polagale u vrtove
pronalazile su se u prirodi i često ih je
trebalo dugo i strpljivo tražiti. Za Kineze
su one bile umjetničko djelo prirode.
Položene i naslagane jedna na drugu, sti-
jene su predstavljale brda i planine, dok
je uspravno kamenje, veće i zanimljivi-
jih oblika, imalo ulogu spomenika i uvi-
jek je stajalo samo. Postupak odabiranja
i postavljanja stijena na odgovarajuće
mjesto opisan je u zapisima o projekti-
ranju japanskih vrtova kod kojih se ovaj
aspekt vrtne umjetnosti, preuzet iz Kine,
dalje razvijao.
Iako je kineski vrt nezamisliv bez
vode, u njemu nikada nećemo pronaći
fontanu, jer fontana prisiljava vodu
na kretanje suprotno njezinoj prirodi.
Zato je voda prisutna u svim svojim
prirodnim formama – kao tekuća

Svaki, pa i najveći vrt, uvijek je prostorno ograničen. To je ograničenje bilo osobito izraženo
kod malih privatnih vrtova gradskog stanovništva srednje klase, a u njegovom prevla-
davanju majstori vrta pokazali su veliku domišljatost. Osim uobičajenog smanjivanja
mjerila pojedinih elemenata i prizora, jedan od omiljenih koncepata kod projektiranja
vrta bilo je i tzv. “posuđivanje ambijenta” ili chieh ching. To znači otvaranje jednog dijela
vrta prema nekom osobito lijepom dijelu krajolika izvan granica vrta, primjerice šumi ili
brežuljku u daljini. Pri tome oblik otvaranja služi kao okvir za posuđeni prizor koji tako
predstavlja neku vrstu slike. To može biti prozor u vrtnom zidu kroz koji promatrač vidi
dio okolnog krajolika, ili naprosto kompozicija drveća i grmlja koja dopušta pogled izvan
granica vrta. Sve ono izvan vrta što je prikladno za vrt može postati bitan dio doživljaja
prostora unutar njegovih okvira. Na slici se nalazi ljetni paviljon u vrtu Li Yuan u Wuxiju.
Vrt je smješten uz prirodno jezero, a podizanjem nasipa dio jezera je “posuđen” i pretvoren
u ribnjak koji je tako postao sastavni dio vrta. Pogled koji se iza nasipa s paviljonom pruža
na jezero sugerira nam da je i jezero dio prostora vrta.

32 NOVA AKROPOLA 50

voda potoka i rječica ili kao stajaća
voda jezera i prirodnih bazena. Voda u
svom tekućem obliku predstavlja jed-
nu od najpostojanijih snaga prirode.
Lao Tzu u svom djelu Tao Te Ching
kaže: “Ništa pod nebom nije mekše
ni podatnije od vode. Ali kada na-
pada snažno i postojano, ništa joj se
ne može oduprijeti.” Mirna površina
jezera predstavlja zrcalo koje u svim
kulturama ima simboličko značenje.
U taoizmu se zrcalo smatra simbolom
spokojnog, čistog uma koji odražava
ideju jedinstva svega što postoji. Zato
prisutnost vodenog zrcala ukazuje na
meditativnu ulogu vrta koji je uvijek
usmjeren prema unutra, prema njego-
vanju duhovnog.
Arhitektonski elementi kineskog
vrta vrlo su brojni i raznoliki. To su pa-
viljoni za sjedenje ili čajne ceremonije,
vidikovci, terase, mostovi, natkrivene
staze i hodnici, galerije, zid kojim je
vrt ograđen. Građevine su se uglavnom
podizale prema uobičajenom kineskom
obrascu, a to znači s pravokutnim
tlocrtom i prostorijama koje su se nizale
jedna za drugom, ali je njihova stroga
arhitektonska forma bila umekšana
50 NOVA AKROPOLA
vrtna umjetnost
nalazilo iza njih, a to su bila posebno
lijepo uređena mjesta u vrtu. Tako je
prozor služio kao okvir za kompoziciju
koja je izgledala poput slike na zidu.
Arhitektonski elementi jednako su
prisutni i u malim i u velikim vrtovima,
ali su paviljoni, galerije i mostovi u veli-
kim vrtovima veći, brojniji i raznovrsni-
ji. Iako slijedi prirodne forme, kineski
je vrt zapravo prepun građevina, tako da
se za njega prije može reći da se gradi,
nego sadi. Međutim, sve su te građevine
tako pažljivo raspoređene i utopljene u
svoj okoliš da se niti u jednom trenutku
ne gubi osjećaj nekog netaknutog kra-
jolika. Kineski je vrt plod zajedničkog
djelovanja čovjeka i prirode, gdje čovjek
bogatim dekorom – reljefima s
prikazima zmajeva, ukrašenim
stupovima i mnoštvom neobično
oblikovanih i ukrašenih prozora
i vrata.
Glavna ulazna vrata vrta
najčešće su bila ovalnog ili
kružnog oblika i tada su se
nazivala “Mjesečeva vrata”.
Svojim oblikom koji sugeri-
ra savršenstvo ovakva vrata
naglašavaju ulazak u jednu
drugačiju stvarnost, posve
različitu od svakodnevice. Često
se odmah iza ulaza nalazila
neka vizualna prepreka kako bi
se još više pojačao dojam zago-
netnosti i izdvojenosti vrta.
Kada bi ušao, mreža zavo-
jitih puteljaka i stazica vodila je
posjetitelja kroz vrt, a pred njim su se ne pokušava zavladati prirodom, nego
izmjenjivali pomno osmišljeni prizori i usmjeriti njezine snage da se izraze na
kompozicije. Iza svakog zavoja čekala sebi svojstven način. A upravo to i jest
ga je neka potpuno nova i neočekivana osnovna ideja kineskog vrta – stvoriti
slika. Osobito obilježje kineskog vrta mjesto na kojem će se u harmoničnom,
jesu prozori na zidovima paviljona ili na skladnom suživotu susresti priroda i
zidovima unutar vrta. Osim što su bili čovjek. 
zanimljivog oblika, njihova je uloga bila
da usmjere pogled šetača na ono što se
33
 R I Z N I C A - M O Z A I K - R I Z N I C A - M O Z A I K

Shih-Ching, Knjiga pjesama

Znate li?

Shih Ching je najstarija kineska zbirka Oh, dugo je mislio o njoj! Dugo i
poezije koju je sabrao sam Konfucije. beznadno;
Navodno je Konfucije između tri tisuće I svugdje je tražio i naprijed i
pjesama što ih je sakupio u zbornik nazad, i okrenuvši se ponovno.
unio samo 305 pjesama i 6 notnih
zapisa. Knjiga počinje stihovima: Ovdje duga, tamo kratka leća
I sa lijeva i sa desna mi je
Kuan - kuan klikću grlice okružujemo.
Na otoku sred rijeke. Djevojka skromna, stidljiva, mlada
Djevojka skromna, stidljiva, mlada i vrla:
i vrla: Sa citrama, velikim i malim,
Valjana druga kneževa. zaželimo joj dobrodošlicu.
Ovdje duga, tamo kratka leća
Ovdje duga, tamo kratka leća I na desno i na lijevo, kuhamo je
I na desno, i na lijevo sad je i darujemo.
izrasla. Djevojka skromna, stidljiva, mlada
Djevojka skromna, stidljiva, mlada i vrla:
i vrla: Sa zvonima i bubnjevima
U snu i javi, on ju je tražio. pokažimo joj
Tražio ju je i nije je pronašao. koliko je volimo.
U snu i javi o njoj je mislio
Izraz kuan odnosi se i na jedan
od heksagrama Knjige promjena i
označava duboko promatranje svijeta
i vlastite nutrine. Prema Konfuciju,
kroz pjesme se može promatrati feng
(vjetar) ljudi i običaja, te tako osjetiti
bilo ljudi određenog vremena. Knjiga
obiluje metaforama koje pažljivom
čitatelju otkrivaju puno skrivenog
između riječi. Na primjer, pjesma o
mitskoj životinji Lin (chi’lin):
Kopita Lina...
Plemenita djeca kneževa,
Ah! Oni su Lin!
Čelo Lina...
Plemeniti unuci kneževi,
Ah! Oni su Lin!
Rog Lina...
Plemeniti knežev rode,
Ah! Oni su Lin!
Lin je simbol najvećeg dobra.
Zamišljana je kao graciozna životinja,
čije se krzno prelijeva u pet osnovnih
boja, s jednim kratkim, mekim rogom
na čelu koji nikoga ne može povrijediti.
Samo su kopita mogla nanijeti ozljedu
drugim stvorenjima, ali zato ona lebdi
iznad zemlje samo je dotičući. Pjesma
upućuje na iznimnu humanost vladara.
Nažalost, Shih Ching nije preve-
den na hrvatski, ali se može pronaći
u cijelosti na engleskom i kineskom
jeziku na web stranici: http://etext.vir-
ginia.edu/chinese/shijing/.
Jerko Grgić

Otvori svoju riznicu

Anegdote

Ta Yu (Daigu) dođe u posjetu Ma Tsuu (Baso), tada najvećem kineskom

učitelju zena. Ma Tsu ga upita:
- Što tražiš?
- Prosvjetljenje - odgovori Ta Yu.
- Imaš svoju vlastitu riznicu. Zašto tražiš izvan nje? - upita Ma Tsu.
- Gdje je moja riznica?
- To što tražiš, tvoja je riznica - odgovori Ma Tsu.
Ta Yu je shvatio. Poslije je uvijek bodrio svoje prijatelje:
- Otvorite svoje vlastite riznice. Upotrijebite to blago.

34 NOVA AKROPOLA 50
 M O Z A I K - R I Z N I C A - M O Z A I K - R I Z N I C A

Wu Tao Tzu - kineski Michelangelo

Znate li?

Najveći utjecaj na slikarstvo Dalekog Tzu nadmašio svoje

Istoka imao je Wu Tao Tzu. Ono što je
Michelangelo Buonarroti za Zapad, on
je za Daleki Istok. Njegov život poduda-
ra se sa “zlatnim dobom kineske kul-
ture’’, vladavinom cara Hsuan Tsunga
(712. – 756.) iz dinastije T’ang.
Rodio se oko 689. g. u siromašnoj
obitelji u Yang Tiju, u provinciji Honan.
Njegov se umjetnički dar probudio već
u ranom djetinjstvu. Još kao dječak
pomagao je u oslikavanju budističkih
hramova. Budistički redovnik Chang
H s u
podučio ga
je kaligrafiji
koja je osta-
vila neiz-
brisiv trag
na svim
njegovim
djelima.
Ubrzo je
Wu Tao
učitelje.
Car Hsuan
bio je veliki ljubi-
telj umjetnosti te
je na svom dvoru
okupljao najbolje
kineske pjesnike,
pisce, slikare i glaz-
benike. Pozvao je Detalj murala "Osamdesetsedam nebeskih ljudi", Wu Tao Tzu
Wu Tao Tzua na dvor
gdje je uskoro sve zadivio svojom Slika je bila završena u istom trenutku
genijalnošću jer su njegove slike nas- kad i ples.
tajale jako brzo, iz par poteza kistom. Wu Tao Tzu je radio pod carskom
Zbog toga su se počele širiti glasine da zaštitom do kraja svog života. Ne znamo
je obdaren magijskim moćima. kada je umro i u kakvim okolnostima,
Jednom dok je bio na izletu s no pretpostavlja se da je to bilo oko 758.
princom Lingom, za samo jedan dan godine. Naslikao je oko 300 murala, ali
naslikao je mural na kojem je bilo pri- niti jedan od njih nije ostao sačuvan.
kazano stotinu milja krajolika uz rijeku Postoji samo nekoliko kopija njegovih
Chia Ling. radova iz kasnijeg razdoblja.
Kada je slikao generala Pei Mina, Marica Borović
zamolio ga je da otpleše ples mačeva.

Prikladnost
Knez Ping od Dzina zapita Ki Huang Yanga:
Anegdote

- Mjesto upravitelja Nan Yanga je slobodno, kome se može povjeriti?

- Hie Hu je prikladan za to - odvrati Ki Huang Yang.
- Zar vam Hie Hu nije neprijatelj? - zapita knez.
- Vaša me visost pitala tko je prikladan, a ne tko mi je neprijatelj
- odgovori Ki Huang Jang.
- Dobro - složi se knez, povjeri čovjeku mjesto i svi su građani
države bili njime zadovoljni. Poslije nekog vremena Ping opet
potraži Ki Huang Yanga i reče:
- U državi nema vojskovođe. Tko je prikladan za to mjesto?
- Wu je prikladan.
- Ta zar Wu nije vaš sin?
- Vaša me visost pitala tko je prikladan, a ne tko mi je sin - odvrati
Ki Huang Jang.
- Dobro - odgovori knez na to i također ga namjesti. Opet su svi
građani države bili njime zadovoljni.
Učitelj Kung čuje za to i reče:
- Zaista su izvrsne riječi Ki Huang Yanga! S jedne strane nije prezao
podržati svog neprijatelja, a s druge nije prezao podržati svog
sina. Ki Huang Yang zaslužuje da ga nazovemo pravednim..

Hui Neng
50 NOVA siječe bambus, Liang Kai35
AKROPOLA (1609. - 1660. g.)

ZNANOST I
TEHNOLOGIJA U
STAROJ KINI
P
ozitivistička teorija o beskraj-
nom napretku i europska eks-
panzionistička politika proteklih
stoljeća stvorili su opće prihvaćen stav
da su se prava znanost i tehnologija
razvili jedino u Europi, te da ih ostale
kulture nikad nisu imale, a kamoli bile
ravne Europi po tom pitanju. Iznimna
propaganda o intelektualnoj, kulturnoj
i općenitoj nadmoći europskog čovjeka
koja je pratila uspjehe kolonijalnih
osvajanja, postigla je to da su čak i
narodi sa starom i velikom kulturom
poput indijske ili kineske prihva-
tili superiornost Europljana i povje-
rovali u vlastitu zaostalost. U tom
duhu poznati kineski povjesničar
filozofije iz XX. st. Fung Yu Lan piše:
“Usudio bih se zaključiti da Kina
nije imala znanost zato što je
prema njezinim mjerilima vrijed-
nosti nije trebala...” Ovakav se stav
počeo mijenjati polovicom prošlog
stoljeća zahvaljujući objektivni-
jem proučavanju kineske prošlosti
od strane zapadnih autora poput
A. Wattsa, J. Needhama i mnogih
drugih, a neistinitost tog mišljenja
ponajviše opovrgava sama Kina.
36
rubrika
Jerko Grgić
Zapravo, prije nešto više od dva
stoljeća, u Kini je bilo puno ugodnije
živjeti nego u Europi. I ne samo tada,
nego i cijelih dvije tisuće godina una-
trag. Uspoređujući standard života
Europe svog vremena i tadašnje Kine,
rijetki putnici iz Europe poput Jana
de Monte Carvina i Marka Pola po-
tonju nazivaju rajem. Dok je Europa
proživljavala potpunu amneziju sred-
njeg vijeka, u kojem se vjerovalo da je
Jeruzalem središte svijeta, te da Nil,
Eufrat i Tigris imaju zajedničko podri-
jetlo u rajskom vrtu, u Kini se sustavno
razvijala kultura bez srednjovjekovnog
prekida. Od III. st. pr.Kr. Kina je bila
jedinstvena agrarna sredina bogata
prirodnim dobrima i ljudstvom, s du-
gom administrativnom tradicijom,
te povezana jedinstvenim ideogram-
skim pismom koje je premoštavalo
kinesku jezičnu raznolikost.
Kina nije poznavala feudalni
sustav kakav je postojao u većini
europskih zemalja. Iako carska,
ona je zapravo bila pod upravom
činovnika. Ova učena elita do svo-
jeg namještenja dolazila je polaga-
njem državnih ispita uvedenih u
II. st. pr.Kr., a potpuno usavršenih
i ustaljenih u VII. st., te su kao takvi
ostali u upotrebi do uspostavljanja
republike 1912. g. Kako činovnička
služba nije bila nasljedna, stalež
činovnika nije bio zatvorena cjelina,
pa su čak i siromašni seljaci mo-
gli ući u državnu službu, a posto-
jala je uobičajena praksa preporuke
izuzetnih talenata, što je omogućilo
NOVA AKROPOLA 50

da mandarinat okupi najveće umove
države unutar državnih struktura.
Konfucijanska etika bila je temelj
održavanja društvene strukture još od
vremena dinastije Han. Kinezi su bili
uvjereni da je samo moralna snaga tra-
jna, te da jedino ona može sačuvati ono
što fizička sila može steći. O tome govo-
ri poznata priča o prvom caru dinastije
Han kojem je jedan od ministara na
carevo protivljenje povodom ustano-
vljenih propisa odgovorio: “Osvojili ste
carstvo na konju, ali na konju nećete
uspjeti njime upravljati.” Odgojeni
u konfucijanskom duhu Kinezi nisu
davali preveliku važnost bogatstvu, jer
ono je doduše moglo pružiti udobnost,
ali ne i nutarnji mir koji dolazi samo s
mudrošću. S tim u vezi od četiri osno-
vna staleža: učeni ljudi, seljaci, obrtnici
i trgovci ovaj posljednji je bio najmanje
cijenjen, a administracija je vodila
računa da se trgovci previše ne obogate
namećući trgovini velike poreze.
Paradoksalno je da su posto-
janost kineske kulture kritičari sa
Zapada uzimali kao dokaz ustajalosti
i inferiornosti. Istina je da Kina ni-
kad nije doživjela naglu ekspanziju
svojstvenu Europi proteklih nekoliko
stoljeća, već uvijek postepenu, ali
zato stabilniju. Isto tako istina je da
se Europa posljednjih stoljeća razvila
ponajviše zahvaljujući četirima veli-
Slika Hsü Yanga iz 1759. g. koja prikazuje prostorije u kojima su kandidati polagali ispite za državne službenike. Kandidati
koji su položili prijemne ispite u svojim lokalnim centrima, okupljali su se u pokrajinskim centrima i provodili dane za vrijeme
polaganja ispita u ćelijama poput ovih na slici. Nadzirali su ih pazitelji. Ispiti su se sastojali od tema iz filozofije, književnosti,
umjetnosti, upravnih i ekonomskih pitanja, te tehnike, astronomije, građevine i medicine.
50 NOVA AKROPOLA
povijest znanosti
kim izumima kojima je
Kina zadužila svijet, a to
su redom papir, barut,
kompas i tisak. No to
nisu jedini kineski izu-
mi, jer je Kina oduvijek
poklanjala veliku pažnju
znanstvenom razvoju, te
je po znanstvenim otkri-
ćima stoljećima bila
ispred svog vremena, premda nije
dozvoljavala razvoj znanosti na račun
nutarnje stabilnosti društva.
ČETIRI IZUMA
KOJI SU PROMIJENILI
SVIJET
Nakon bitke kod Talasa između Kineza
i Arapa 751. g. kineski su zarobljenici
Arapima prenijeli umijeće proizvodnje
papira, odakle se ono brzo proširilo po
cijelom arapskom svijetu, da bi oko
900. g. stiglo u Španjolsku. Italija će u
XIV. st. otpočeti s većom proizvodnjom
papira, otkuda će se on postepeno širiti
Europom da bi tek u XVII. st. započela
proizvodnja u Velikoj Britaniji. Prvi pa-
pir napravljen je u Kini još u vrijeme
starije dinastije Han u II. st. pr.Kr., ali
je bio iznimno krhak. Proizvodnju pa-
pira od kore drveta, konoplje i pšenične
slame usavršio je par stoljeća kasnije
Gore: Dijamantna sutra ti-
skana 878. g. u Kini smatra
se najstarijom sačuvanom
tiskanom knjigom. Danas
se nalazi u Britanskoj knji-
žnici u Londonu.
Desno: Matrica za tisak
državni činovnik po imenu Ts’ai Lun,
dodavši mu određene sastojke koji su
ga učinili savitljivim, bijelim, prilično
jeftinim i lakim za proizvodnju. Uskoro
se papir proširio Kinom i ostatkom
istočnog svijeta, omogućivši lakši pri-
jenos znanja.
Drugi velik utjecaj na zbivanja u
svijetu učinio je izum baruta i s tim u
vezi razvitak vatrenog oružja. Kineski
alkemičari s tisućljetnom tradicijom
iza sebe, u periodu između IV. i VII.
st. zabilježili su u više zapisa otkriće
“vatrene kemikalije” huoyao. Neki
povjesničari smještaju otkriće baruta
negdje oko 850. g. kada su taoistički
alkemičari u jednoj knjizi upozorili
na tri opasna sastojka čije miješanje
izaziva eksploziju: drveni ugljen, sali-
37
 povijest znanosti

Ploča za proricanje shih, najstariji

canje shih s magnetnom
žlicom. U vrijeme dina-
DRUGA OTKRIĆA
je oblik kompasa otkriven do sada.
Koristili su je majstori feng shuija. stije T’ang kineski znan- Mada su i ova četiri otkrića sasvim
Sastoji se od dva dijela: brončane stvenici su otkrili da se dovoljna da nas uvjere kako je Kina
ploče s gravurama osnovnih heksa- čelična igla može magne- imala razvijenu znanost, zapravo ona
grama iz Knjige promjena, strana tizirati ne samo trljanjem čine samo mali dio otkrića do kojih su
svijeta, mjesečevih kuća i zviježđa, o magnetit, već i pomoću došli Kinezi. Kako ih ne možemo sve
te Sjeverne žlice (kineski naziv za
magnetskog polja Zemlje. navesti spomenut ćemo samo neke od
zviježđe Velikog medvjeda) koja
pokazuje jug, napravljene od ma- Čelična igla postavljena u značajnijih.
gnetita. Mi kažemo da igla na smjeru sjever-jug zagri-
kompasu pokazuje sjever, dok jana do usijanja i potom Astronomija i geografija
se u Kini, u skladu s njihovim svjetonazorom, uvijek ohlađena prirodno bi se Kinezi su već u VII. st. znali da je rep
govorilo da pokazuje jug. magnetizirala. Tijekom kometa usmjeren suprotno od Sunca,
dinastije Sung (960.-
tra (kalij-nitrat) i sumpor. Pred kraj 1279.) kineski brodovi koji su plovili u
T’ang perioda (618. - 907.) barut se arapske luke imali su karte s ucrtanim
već koristio za izradu bombi, a nakon pomorskim putevima i kompase koji
toga za vrijeme dinastija Sung i Yüan su im omogućavali kraću i sigurniju
(960. - 1368.) osnovna smjesa je bitno plovidbu. Potkraj perioda Sung kompas
poboljšana. Od baruta se prave projek- su počeli koristiti arapski, a potom i eu-
tili, rakete i topovska punjenja, te se ropski pomorci, što će na kraju dovesti
pronalaze sve razornija vatrena oružja. i do otkrića Novog svijeta.
Oko 1280. g. u Europi susrećemo prva Premda mnogi misle da je
vatrena oružja s metalnom cijevi, da Gutenbergova Biblija najstarija tiska-
bi oko polovice XV. st. vatreno oružje na knjiga na svijetu, od nje je starija
postalo najučinkovitije oružje na bo- Dijamantna sutra tiskana 878. g. u
jnom polju, a njegov razvoj i utjecaj na Kini. Ona je zapravo najstarija sačuvana
svijet na žalost do današnjih dana nije knjiga na svijetu, ali su i prije nje u Kini
prestao. tiskane knjige. Nakon usavršavanja iz-
Kompas je isključivo kineski rade papira, u periodu Yin (265. - 420.)
izum. Dok Europa nije ni znala za postupak tiskanja već je raširen Kinom.
postojanje magnetskih polova, u Kini Bio je to više jedan oblik grafike na
su znanstvenici sustavno proučavali drvu, koji se usavršavao tokom nared-
magnetsku deklinaciju (otklon mag- nih stoljeća. Poteškoća je bila u dugoj
netske igle od smjera sjever-jug). U pripremi matrice, odnosno svaka se Karta zvjezdanog neba u zvjezdarnici
I. st. pr.Kr. nalazimo usavršene kom- stranica knjige prvo crtala na drvenoj Tzuchin u Hsianchingu.
pase koje koriste majstori geomantije ploči, a zatim dubila. Oko 1045.g.
(feng shui) u obliku ploča za prori- činovnik po imenu Pi Sheng izumio je a Sunčeve pjege proučavali su još u
pojedinačna tiskarska slova, tj. I. st. pr.Kr. i vodili o tom zabilješke
ideograme izrađene od fine gline sačuvane do danas. Shih Shen i Kan
koji su se lijepili na metalnu pod- Te iz IV. st. pr.Kr. su prvi izradili ka-
logu i tako slagali prema potrebi, talog zvijezda.
te se mogli iznova koristiti. U XII. Izniman poduhvat učinjen je
st. ova je tehnika već rasprostra- od 723. do 726. g. pod nadzorom
njena, a knjige se počinju tiskati budističkog svećenika Yi Hsinga i car-
u sve većem broju. Dvobojni ti- skog astrologa Nankung Yüeha kada je
sak u crnoj i crvenoj boji datira iz izvršeno geodetsko mjerenje meridi-
1340. g. Tehnologija se proširila janskog luka, a delegacija astronoma
na druge zemlje Dalekog Istoka i poslana je čak u Indiju da bi se točno
dalje prema zapadu. Gutenbergu ucrtale zvijezde južnog neba.
ostaje utjeha da je prvi upotrijebio Nepuno stoljeće kasnije, 801. g.
metal za izradu tiskarskih slova. Chia Tan sastavit će zemljopisnu kartu

38 NOVA AKROPOLA 50
 povijest znanosti

Li Ping (oko 309. – 240. g. pr.Kr.) je bio guverner pokrajine

Sichuan i poznati inženjer svog vremena. Ukrotio je vode
rijeke Minchiang osiguravši na taj način prehranu za pet
milijuna ljudi. Nakon toga napravio je još sedam sličnih pro-
jekata. Zbog svojih poduhvata postao je legendarna ličnost
te mu je podignut hram u Kuanhsianu, pored usjeka kroz
planinsku kosu čijim je probijanjem rukovodio.
Kine veličine 9 x 10 m koja je pokrivala konstruirao je inženjer i pronalazač Ma
područje od 16000 x 17600 km. Chun oko 260. g.
Također, Kinezi već stoljećima ko-
riste rakete za razbijanje gradonosnih
oblaka.
Graditeljstvo
Viseće mostove od željeznih la-
naca, tehnologiju o kojoj je razmišljao
Faust Vrančić u XVI. st. ali se u Europi
počela primjenjivati tek u XVIII. st.
Kinezi su gradili već prije VI. st. Najstariji
poznati most na svijetu od segmentnih
lukova s potpornim lukovima u span-
drilama koji i danas postoji, konstru-
irao je Li Ch’un 610. g. u Chaohsianu.
On je željeznim sponama povezao ka-
menje u 25 usporednih lukova od kojih
je sastavljen svod mosta.
Ovome treba dodati i velik broj
znanstvenih radova, rasprava i tehničkih
priručnika, koji se spominju u literatu-
ri, ali na žalost u većini slučajeva nisu
sačuvani u cijelosti.
Pitamo li se na kraju zašto ovi
izumi i otkrića nisu u Kini prouzročili

Tehnika i tehnologija
Prvi mehanički sat također je na-
stao u Kini, 600 godina prije prvih
euro pskih. Su Sung u knjizi Hsin I
Hsiang Fayao (Novi opis armilarnog
sata) dao je detaljan opis sata koji su
1088. g. konstruirali on i Han Kunglien
sa suradnicima. Izgrađen u obliku
tornja bio je pokretan vodeničnim ko-
lom sa zatvorenim vodenim sustavom
i funkcionirao je na osnovu lančanog
prijenosa snage putem zupčanika.
Lutke u pagodama izlazile su svakog sa-
ta zvoneći na zvona i udarajuću u gong.
Most Anchi kojeg je 610. g. konstruirao Li Ch’un u Chaohsianu, najstariji je most od
Iznad njih nalazio se globus koji se au- segmentnih lukova u poznatoj povijesti svijeta.
tomatski rotirao, kao i armilarna sfera
koja sa nalazila na vrhu. Od brojnih
ostalih tehničkih izuma možemo spo- Do kraja XIV. st. Europa nije znanstvene potrese i promjene koje su
menuti stapni stroj na vodeni pogon, poznavala lijevano željezo, tehnologiju potakli u Europi, odgovor možda leži u
hidrauličko metalurško puhalo koje je koju su Kinezi savladali u IV. st. pr.Kr. i temeljnom odnosu kineske učene elite
31. g. napravio T’u Shiu, okretnu vi- koristili za izradu motika, rala, pijuka, prema očuvanju društvene ravnoteže, a
jalicu za žito, tkalački stroj na vodeni sjekira, itd. Iz VI. st. potječe tehnika taj je odnos sadržan u riječima Chi Nia
pogon, tačke izumljene sredinom di- pretaljivanja koja se pripisuje kovaču u knjizi Yue Chue Shu (Izgubljeni za-
nastije Han, konjska orma s hamom iz mačeva Chiwu Huaiwenu, slična pisi države Yue): “Život ljudi previše
istog vremena, koja se u Europi javlja onoj Siemens-Martinovoj (postupak je važan da bismo dozvolili da nas
tek u X. st. Okretni samostrel poput s otvorenim ognjištem), kojom su se vode ideje koje odstupaju od mudrog
onog kojeg je projektirao Leonardo, dobivali kvalitetni čelici. djelovanja.” 

50 NOVA AKROPOLA 39
 umjetnost

Kineski
porculan Dunja Rosić

U
svim drevnim kulturama svi- svijeta porculan je stigao u Španjolsku,
jeta izrađivani su keramički otuda se proširio u Italiju i potaknuo
predmeti vrlo lijepih oblika i proizvodnju talijanske, a nešto kasnije
dekoracija, ali nigdje osim u Kini proiz- i francuske majolike. Iako je bilo više
vodnja keramike nije dovela do proiz- pokušaja da se pronikne u tajnu proiz-
vodnje porculana. Europa se prvi put vodnje porculana, u čemu su učešća
susreće s porculanom tek u XI.-XII. st. imali i Medici, Europljani su tek u
uspostavom trgovačkih veza s Dalekim XVIII. stoljeću počeli proizvoditi por-
istokom. Rijetki i egzotični porculan- culan. Naime, 1709. godine njemački
ski predmeti oduševili su Europljane alkemičar Böttger 1 otkrio je način
neizmjernom finoćom svoje izrade, proizvodnje porculana te je otvorena
prozirnošću i sjajem. Stoga je prvo prva europska tvornica porculana u
skupocjeno porculansko posuđe koje Meissenu, u istočnoj njemačkoj pokra-
je stiglo na europske dvorove s pravom jini Sachsen. Nakon toga se proizvodnja
dobilo naziv china. Sam naziv porcu- porculana postupno proširila diljem
lan prvi navodi Marko Polo u svojim Europe.
memoarima iz 1298. godine. Smatra
se da mu ime dolazi od sjajnih, bije-
lih stijenki posuđa koje su uspoređivali
s porcellom, vrstom školjke morskog
puža.
Putem svile porculan je najprije
stigao u središnju Aziju. Tamo se prvi
put spominje u zapisu arapskog trgo-
vca Sulejmana iz 851. godine: “Kinezi Porculanska plitica u obliku begonije.
imaju finu glinu od koje izrađuju Unutrašnja strana je nebesko plava, a
vanjska ru�ino purpurna. Posuda se
posude za piće fine poput stakla;
koristila u carskoj palači za vladavine
tako fine da se kroz njih može vidjeti Wei Zonga, krajem dinastije sjeverni
tekućina koju sadrže.” Preko arapskog Sung.
1 Iako se izum porculana u Europi pripisuje Johannu Friedrichu Böttgeru, a kao godina se navodi 1707., sve su glasnija mišljenja da
je njegov stvarni izumitelj njegov učitelj Ehrenfried Walther von Tschirnhaus (1651. - 1708.), koji je bio njemački matematičar,
fizičar, liječnik i filozof.
2 Kaolin - porculanska glina, nastaje raspadanjem glinenaca. Zanimljivo je da sam naziv kaolin dolazi od nalazišta porculanske gline
koja se naziva Gaoling (“Visoko brdo”) pokraj Jingdezhena.
3 Glinenac je hrvatsko ime za mineral koji je glavni sastojak stijena, prije svega magmatskih, a u mineralogiji se češće naziva feldspat.
Petuntse je sastojak zaslužan za tvrdoću kineskog porculana.

40 NOVA AKROPOLA 46
Prijestolnica kineskog porculana rubrika
Chingtechen je grad s dugom tradicijom u proizvodnji keramike još od vremena dinastije
Han (od 200. g. pr.Kr.). Grad je smješten u malom bazenu bogatom dobrom glinom u
sjeveroistočnom dijelu pokrajine Jiangxi. Za vrijeme Chingte perioda (1004. – 1007. g.)
dinastije Sung, car Chentsung odredio je da se tu proizvodi sav porculan za carsku upotrebu.
Ti proizvodi nosili su kraljevsku marku Chingte te se od tada grad zove Chingtechen (grad
Chingte), iako je u povijesti poznat kao Hsinp’ing i Ch’angnanchen.
U vrijeme dinastije Ming grad postaje glavnim središtem proizvodnje porculana, te dobiva
pridjev “kineska prijestolnica porculana”. U to je doba država upravljala s dvadeset tvor-
nica koje su proizvodile isključivo za carsku upotrebu. Tvornicama su upravljali državni
činovnici. Zapis iz 1443. g. govori nam da je nadgledanje proizvodnje bio velik posao jer se
odjednom peklo 443 500 komada porculana. Brzo su se razvijale i radionice koje nisu bile
pod carskom upravom. Obrtnici, keramičari i proizvođači porculana dolazili su iz svih krajeva jer je dnevno trebalo i po deset tisuća najamnih
radnika. Postoji zapis upravitelja radionica s početka XVIII. st. iz vremena dinastije Ch’ing (1644. – 1911 g.): “Tu ima dvjesto do tristo peći, a
majstora i onih koji održavaju vatru nekoliko stotina tisuća. Velik broj ljudi živi od porculana.” Podjela rada bila je vrlo precizna, tako da bi u toku
proizvodnje jedan komad prolazio kroz ruke sedamdeset ljudi.
Tehnologija proizvodnje se neprestano unapređivala. Umjesto noževa od bambusa, koji su ranije korišteni za oblikovanje tijela posude, počinje
se koristiti okretni nož koji je omogućavao veću produktivnost i bolju kvalitetu. Primjenjuje se i nov način nanošenja glazure ispuhivanjem koji
je zamijenio stari način umakanja predmeta u glazuru, što je podiglo kvalitetu glazura.
U suvremenoj Kini porculan se proizvodi u svim pokrajinama, ali je Chingtechen do danas zadržao naslov “kineske prijestolnice porculana”.

U ČEMU JE “TAJNA”
PROIZVODNJE
PORCULANA?
Porculan je vrsta keramike, te se
kao i sva keramika proizvodi od istog
osnovnog materijala – gline, ali se od
ostale keramike razlikuje sastavom i
procesom proizvodnje.
Porculan karakterizira bjelina,
čvrstoća i prozirnost. Za razliku od por-
culana, obična keramika je lomljivija,
porozna i ne propušta svjetlost; nepo-
roznost kod obične keramike postiže se
tek glaziranjem površine.
Glavna osobitost kineskog porcu-
lana njegov je sastav, a to su kaolin2
i petuntse (kineski kamen). Kaolin
je bjelkasta glina čiji je glavni sasto-
jak mineral kaolinit koji pri pečenju
zadržava bijelu boju, a petuntse je tip
glinenca3 koji se može naći samo u
Kini. Porculanska smjesa se peče na
vrlo visokoj temperaturi, iznad 1300°C,
pri čemu se kaolin koji je otporan na
vrlo visoke temperature ne tali i time
čuva oblik posude, dok se petuntse
tali formirajući nepropusno prirodno
staklo koje ostakljuje površinu posude.
Porculan nastaje kada se petuntse pot-
puno sjedini s kaolinom. Zahvaljujući
visokoj temperaturi pečenja, osim
prozirnosti, dobiva se još jedna bitna
kvaliteta kineskog porculana – tvrdoća,
koja je ponekad dosizala razinu 8 na
Mohsovoj skali tvrdoće, nadilazeći tako
i tvrdoću žada.
OTKRIĆE KINESKOG
PORCULANA
Kako i kada su Kinezi otkrili porculan
nije poznato, ali se smatra da se taj
proces razvijao postupno.
U vrijeme dinastije Shang (XVI.
– XI. st. pr.Kr.) kineski su keramičari
upotrebljavali kaolin za izradu bijele
keramike koja je bila čista i sjajna, plavo
glazirane keramike koja je bila izuzetno
čvrsta, gotovo nepropusna, s caklinom
visokog sjaja. Budući da se u keramici
Shang mogu nazrijeti osnovna obilježja
budućeg porculana (temperatura peći
oko 1200 °C, glazirana površina), ona
se naziva i “proto-porculanom”.
Od vremena dinastije Han (206.
g. pr.Kr. – 220. g.) proizvodi se porcu-
lan sa zelenkastom glazurom, poznat
pod imenom celadon. U periodu Tri
kraljevstva (220. – 581. g.) precizno
su utvrđene temperature i trajanje
pečenja porculanskih predmeta, koji
su se odlikovali čvrstim i lijepim obli-
cima, te blistavom glazurom različitih
boja (žuta, crveno-smeđa i crna cak-
lina). Tada se počinje proizvoditi i bijeli
porculan, mliječnobijele glazure, tanak
i proziran.
Mnogi smatraju da se prvi pravi
porculan izrađivao tek u vrijeme dina-
stije T’ang (618. – 907. g.). U tom
razdoblju, poznatom pod nazivom
kinesko “zlatno doba”, najpoznatije
vrste porculana su celadon i bijeli por-
culan. Kako je potražnja za porculanom
bila sve veća, proizvodnja se proširila
cijelom zemljom, tehnika proizvodnje
je unaprijeđena, a proizvodi su dobili
na cijeni kako u Kini, tako i u ino-
zemstvu. Najpoznatiji celadon
proizvodio se u radionicama
Yüeha (pokrajina Chechiang)
gdje je izrađivano više od sto-
tinu različitih vrsta porculan-
skih predmeta svijetle glazure,
sjajne poput dragog kamenja,
nalik sjaju leda ili žada. Pjesnici
tog vremena govorili su da je
“zelene boje tisuća planinskih
vrhova” i “poput orošenog
pupoljka lotosovog cvijeta”.
Najpoznatiji bijeli por-
culan izrađivao se u radioni-
cama Hsing (današnji grad
Hantan), a hvalili su ga da je

46 NOVA AKROPOLA 41
 umjetnost

“bijel poput sre- posuđa slao kao porez na dvor, dok su
brnog snijega”. U manje lijepi primjerci služili za domaće
radionici u gradu potrebe i izvoz.
Ch’angshih Naglom povećanju proizvodnje
počela se pri- porculana u to doba pridonijelo je više
mjenjivati i čimbenika. S jedne strane poticanje
nova tehnika trgovine od strane države, a s druge
nanošenja razvoj dvorske administracije među
boje i uzoraka kojom se formirala klasa školovanih
ispod glazure. intelektualaca koji su cijenili i njegovali
umjetnost. Porculan je od tada prvi put
sakupljan i prezentiran kao umjetnički
predmet.
Posuđe Sunga karakterizira ele-
NAJPOZNATIJE gancija, jednostavni oblici, bogata gla-
RADIONICE zura i dražesan dizajn. Najpoznatijih
pet radionica bile su T’ing (pokrajina
DINASTIJE SUNG Hepei), Chü (pokrajina Henan), Ke
Za vrijeme dinastije Sung (960. – 1279. (pokrajina Chechiang), Chün (pokra-
g.) radionice za izradu porculana gra- jina Henan) i Kuan.
dile su se diljem zemlje i tako je nastalo Radionica Ting uglavnom je proiz-
šest glavnih središta proizvodnje porcu- vodila bijeli porculan, poznat po tankim
lana: Ting, Yaochou, Chün i Ch’ihchou stijenkama, mekim tonovima glazure i
u sjevernoj Kini, te Lungchüan i savršenim (pravilnim) oblicima, koji su
Chingtechen u južnoj Kini. Svako od prije glaziranja ukrašavani dekoracijom
njih bilo je specijalizirano u različitim koja bi se u njih urezivala, gravirala ili
tehnikama izrade, glazurama, oblicima otiskivala. U početku se svaki komad
i dekoracijama. Ting posuđa pojedinačno gravirao i
Iako su postojale službene carske pekao u zasebnom kalupu. Kasnije
radionice koje su proizvodile posuđe su korišteni ka lupi za dekoraciju, a
za potrebe dvora, poznato je da je posuđe se peklo u velikim količinama
velik broj radionica ljepše primjerke što je omogućilo masovnu proizvod-
nju. Budući da su često primjenjivali
ponovno pečenje, rubovi otvora posuda
bili su hrapavi zbog nepotpunog glazira-
nja, stoga su obode često obrubljivali
zlatom, srebrom ili bakrom.
Istančano i nježno posuđe kre-
maste glazure, raznih nijansi zeleno-
plave i vrlo blistavo, izrađivalo se u radi-
onici Chü. Specifična boja dobivala se
dodatkom nekog od minerala u glazuru
(ahat, karneol), te su postojala četiri
tipa glazure: nebesko plava, boja safira,
mjesečevo bijela i tirkizna. Budući da
je proizvodnja Ju posuđa trajala kratko
vrijeme, ono je vrlo rijetko, te se smatra
pravom dragocjenošću drevne Kine.
Posuđe je specifično zbog tzv.
flambé-efekta, tijela posude prošaranog
grimizno crvenom bojom. Taj efekt
postizao se dodatkom strugotina
bakra u glazuru. Opisivali su ga da je
blistavo “poput vatre zalazećeg
sun ca”. Glazura se
radila u bojama:
mjesečevo
bijela, nebe-
sko plava
i ružino
purpurna.
Svaki prim-
jerak Chün
porculana je

Plavo–bijeli porculan
Za vrijeme dinastije Yüan (1271. – 1368. g.) dolazi do prekretnice u povijesti kineskog porculana. Zahvaljujući unapređivanju
proizvodnje, definiran je novi omjer smjese kaolina i petuntsea, i povišena je temperatura pečenja čime je omogućena proizvodnja porcu-
lana oslikanog ispod glazure, u prvom redu plavo-bijelog porculana.
Plavi se ukras postizao bojanjem uzorka kobaltnim oksidom na nepečenu podlogu. Zatim je slijedilo nanošenje tankog sloja
prozirne glazure, te jedno jedino pečenje na 1300°C. Budući da je ukras bio oslikan prije glaziranja proizvodi su bili poznati kao
porculan s ukrasom ispod glazure.
Tradicionalan način ukrašavanja urezivanjem i ucrtavanjem uzorka na tijelu posude sve više gubi primat i prepušta ga
novoj tehnici bojanja i oslikavanja, te bojani porculan postaje glavna tendencija u izradi porculana. Od dinastije Yüan
počinju se koristiti različite boje ukrasa i glazure, te se vještina izrade porculana sve više kombinira s vještinom tradicio-
nalnog slikarstva.
Osim plavo-bijelog porculana, izrađivali su se i porculanski predmeti crvene boje ispod glazure. Tehnologija proizvodnje je
slična onoj plavo-bijelog porculana, ali ipak složenija. Umjesto pigmenta na bazi kobalta, nanosi se pigment na bazi bakra
kojeg je teže kontrolirati prilikom pečenja. Posude je potrebno peći u redukcijskoj peći kako bi se reducirao kisik. Na ovim bi
posudama prilikom pečenja neka područja crvene posta-
jala siva.
Plavo-bijeli porculan proizvodio se puno više od
crveno-bijelog zbog jednostavnije izrade, ali i svoje
popularnosti u drugim azijskim i islamskim zemljama.
Plavo-bijeli porculan bio je glavni porculanski proizvod
Kine za vrijeme dinastije Ming (1368. – 1644. g.), a
svoj je vrhunac dosegao za vrijeme dinastije Ch’ing
42 (1644. – 1911. g.).

unikat, te je još u ono vrijeme bio vrlo
cijenjen i radio se isključivo za carsku
obitelj.
Osobitost Ke porculana je efekt
raspucale površine posude te je poznat
kao “zlatni konci i željezne žice”.
Naime, njegova ispucana površina
nalikuje na mrežicu tanke željezne
žice ili zlatnog konca. Boja glazure je
prašinasto zelenkasto plava, svijetlo
zelenkasto plava ili žuta.
Radionicu Kuan pokrenuo je dvor
gdje su se njihovi proizvodi isključivo i
koristili, te ih stoga nije bilo na tržištu.
Gusta glazura ovog posuđa ostavlja-
la je dojam istančanog zelenkasto
bijelog žada. Posuđe Kuan karakteri-
zira i dekorativni uzorak vrlo malih
površinskih napuknuća poput ledenih
pukotina koje se preklapaju.
VIŠEBOJNI
PORCULAN
Sljedeći korak
u razvoju
pro izvodnje
porcula-
na bilo je
ukrašavanje
posuđa
dekoracija-
ma u raznim
bojama. Pro-
blem se nije
mogao riješiti
ukrašavanjem
bojama na
nepečenoj posudi,
nego su se keramičari
dosjetili da na već bijelo-
glazirani porculan nanesu
drugu glazuru-emajl u raznim
bojama. Takva proizvodnja bila je
tehnički mnogo teža jer je zahtijevala
dva pečenja. Dio postupka bio je isti kao
i za plavo-bijeli porculan: dio uzorka
u plavom bojao se ispod glazure (jer
nije bila otkrivena plava boja koja bi se
nanosila na glazuru), zatim je slijedilo
glaziranje i pečenje na visokoj tempe-
raturi. Nakon pečenja dolazilo je bojanje
46 NOVA AKROPOLA
umjetnost
crvenim, žutim, zelenim
i ljubičastim emajlom
preko glazure, a posuda bi
se ponovno pekla na nižoj
temperaturi, 800-900 °C.
S vremenom su se
razvijali različiti načini
kombiniranja plave boje
ispod glazure i emajla
u boji. Početkom XV. st.
nastala je tehnika pozna-
ta pod nazivom doucai, u prijevodu
“boje koje se nadmeću” ili “kontrastne
boje”. Plavom bojom bi se ocrtale
konture prije prvog pečenja, a bojama
preko glazure dovršavao bi se dizajn.
Preciznost potrebna za ovakav tip ukra-
sa činila ga je vrlo teškim i skupim.
Većina primjeraka ukrašena doucai
metodom je malih dimenzija upravo
zbog skupocjene izrade.
Porculan dinastije Ch’ing (dina-
stija koja je prethodila modernoj Kini)
nadmašio je tehniku proizvodnje iz
prethodnih razdoblja. Zahvaljujući
novim mjerama za dodavanje sasto-
jaka i kontrolu temperature peći, obrt-
nici ne samo da su poboljšali kvalitetu
bojanih glazura nego su također stvorili
više od stotinu boja emajla i nekoliko
tipova emajla bez sjaja. Budući da je
otkrivena plava boja emajla, od tada se
plava boja nanosi na bijelo glaziranu
posudu, kao i crna boja.
Važno je otkriće neprozirnih
emajlnih boja te nastanak nove
tehnike bojanja fencai, u prijevodu
“boje bez sjaja”. Iz stakleno bijele
glazure dodavanjem arsena nastala je
neprozirno bijela emajlna boja, koja
se koristila kao baza za druge boje.
Zahvaljujući uvođenju neprozirnih
caklina, proširena je paleta boja, kao
i finih nijansi i preljeva boja. Kako su
u početku najviše korištene ružičaste
emajlne boje, tako je ova tehnika
najpoznatija po nazivu famille-rose
(“ružičasta porodica”). Uz famille-
rose tehniku, poznata je i famille-
verte tehnika (“zelena porodica”).
* * *
Porculan je imao posebno
mje sto u kineskoj povije-
sti, što možemo zaključiti
po tome koliku je važnost
imao za dvor – carski
porculan izrađivao se
samo za potrebe dvora. Za
razne dvorske svečanosti
(rođendane, obljetnice),
izrađivale su se potpuno
nove serije porculana.
Zahvaljujući tome što je sam dvor
potraživao i poticao razvoj porculana,
nastali su primjerci zadivljujuće lje-
pote, finoće i preciznosti izrade.
Carski porculan se opisivao
“bijel kao žad, sjajan poput
ogledala, tanak poput
papira i zvuka jasnog kao
zvono”.
Osim po kvaliteti, porculan za
carsku upotrebu razlikovao se od
onog za puk po dekoracijama i
slikama kojima se ukrašavao.
Glavni ukrasni motivi car-
skog posuđa su zmajevi,
feniksi i kineski bor,
motivi koji predstavljaju
dugovječnost, bla-
gostanje, sreću, itd.
Ukrasi na posuđu
za prodaju i izvoz
ukrašavaju ptice,
cvijeće, prizori
iz kazališnih
komada, sablje,
konji i ljudi.
Forma
i boja carskog
posuđa ovisila je
o tome kojoj je svrsi
služilo. Za dinastije
Ch’ing, položaj carskog
službenika određivao je boju
i uzorak koji je mogao koristiti na
stolu. Uzorak i slika na posuđu često su
bili praćeni željama za dobru sreću ili
za dug život, besmrtnost i bogatstvo.
Izrada porculana u Kini pokazuje
kako jedna obrtnička djelatnost može
postati puno, puno više – može postati
prava umjetnost. 
43
 aktivna ekologija

KOMUNIKACIJA BOJAMA, najaviti pokretima koji se u obliku vibracija šire mrežom.

SVJETLOM I POKRETOM
U prethodna dva broja našeg časopisa predstavili smo obli-
ke zvučne komunikacije životinja. No, načini komuniciranja
u prirodi uistinu su brojni i glas često zamjenjuju pokreti,
geste, vibracije, boje i svjetlosni signali.
Govor tijela pronalazimo i kod drugih vrsta. Vukovi poruke i
raspoloženja prenose položajem repa i izrazom njuške. Kod
majmuna najviše su istraživani izrazi lica čimpanzi kod ko-
jih, primjerice, napućene usne izražavaju znatiželju, dok je
“osmijeh” znak neprilike i straha.
Oblik vizualne komunikacije je i mimikrija, a pro-
nalazimo je u čitavom životinjskom svijetu.
Gusjenice zemljomjerke bojom i položajem
tijela oponašaju grančice, leptir staklokrilac
opasnog stršljena, dok brojne neotrovne vrste
oponašaju one otrovne jarkim žutim, crvenim,
grimiznim bojama upozoravajućeg tipa. Zebre
koriste oblik vizualne mimikrije koji se danas
primjenjuje u testovima iz psihologije: uzorak
crnih i bijelih pruga koje se prelijevaju otežava
razlikovanje broja jedinki u krdu.
Tko se nije divio svadbenom plesu
ždralova? Udvaračko rastvaranje paunova re-

Spektar svjetlosti koji se koristi u životinjskom svijetu puno

je širi od onog koji obuhvaćaju ljudska osjetila. Mnogi leptiri
komuniciraju u ultraljubičastom području spektra, i to ne samo
međusobno nego i s biljkama – pri pronalaženju vrste koju
oprašuju ili koja je dom njihovim gusjenicama. Zmije, primje-
rice, koriste infracrvene signale pri otkrivanju plijena. Svjetlost
ima važnu ulogu u međusobnom pronalaženju; kod jedne vrste
krijesnica točan interval od 2,1 sekunde između signala mužjaka
i odgovora ženke odlučujući je čimbenik. Ako je ženka prerevna
ili pak oklijeva, neće privući mužjaka, a mužjak koji kasni s
odgovorom u opasnosti je biti zamijenjen za ženku.
U životinjskom svijetu važno je vidjeti, a ne biti viđen.
Ribe sjekirice se u tome koriste lukavštinom. Cijelo im je
tijelo reflektirajuće srebrno, a bokovi djeluju poput zrcala
koja odbijaju svjetlost s površine. U slučaju da ovo nije
dovoljno, sjekirica ima još jedan način prikrivanja: po dužini
trbuha nalaze se stanice koje proizvode svjetlost i mogu
mijenjati boju kako bi se što bolje uskladile s površinskom
svjetlosti. Ovo vrlo uspješno prikriva sjenu ribe ako se gleda
odozdo. Brojne druge morske ribe, rakovi i lignje također su
razvili različite oblike lažnog osvjetljenja. Međutim, i brojni
su grabežljivci razvili velike oči s posebnim žutim lećama pa, zavođenje složenim pokretima plave vrtlarice, lještarkino
pomoću kojih razlikuju svjetlost koja dolazi s površine od šepirenje prsnim perjem, uz sve gore spomenute primjere i
one koju proizvode svjetlosne stanice njihovog plijena! bezbroj onih koje nismo u mogućnosti navesti, samo su dio
Kako ženka pauka zna da na mrežu stiže pauk mužjak, zadivljujuće inteligencije prirode.
a ne plijen? Da ne bi došlo do kobne zabune, mužjak se mora Ivančica Krivdić

44 NOVA AKROPOLA 50
 aktivna ekologija

ŠTO SE KRIJE IZA E-BROJEVA?

Danas je gotovo nemoguće kupiti prehrambeni ili kozmetički proizvod koji u svojoj deklaraciji
nema oznaku “E”. Što se iza toga krije? E-broj je oznaka odobrenog aditiva prema klasifikaciji
Europske zajednice. Aditivi su tvari koje se kao bojila, pojačivači okusa, umjetna sladila, konzer-
vansi, antioksidansi, emulgatori i stabilizatori dodaju hrani i kozmetici, a mogu biti prirodnog ili,
češće, sintetičkog podrijetla. U posljednjih stotinjak godina sintetizirano je oko 600 različitih spo-
jeva, no osim klasičnih testova toksičnosti, nad svima njima nisu provedeni i suvremeni testovi
kancerogenosti i mutagenosti. Jedan od aditiva koji je izazvao najviše
nedoumica jest regulator kiselosti E330. Iza ovog broja krije se li- NARANČA
munska kiselina koju u prirodi pronalazimo u voću. Nova istraživanja Dohvatih naranču sa stola
su zabilježila da se prirodan spoj i onaj dobiven industrijskim putem, …
iako kemijski potpuno identični, u čovjekovom metabolizmu ne ponašaju jednako. Dok limunska kise- Sačuvala je malo južnog sunca
lina iz voća ne izaziva zdravstvene poteškoće, sintetička u većim količinama izaziva upalu usne šupljine, Na svojoj kori
probavne smetnje, a sumnja se i na kancerogenost. Nije još otkriveno odakle potječe ova razlika. I smije se,
Uporaba nekih aditiva u pojedinim je zemljama zabranjena. Na primjer, u Norveškoj i Austriji I miriše,
zabranjen je konzervans E210 ili benzojeva kiselina, odnosno njezine soli, jer je dokazano da kod osje- I gori.
tljivijih osoba i djece uzrokuju urtikariju, astmu i hiperaktivnost. Kemijskom reakcijom između soli Dobriša Cesarić
benzojeve kiseline i askorbinske kiseline (vitamina C) u organizmu nastaje benzen, jedan od najopas-
nijih otrova i kancerogena. U SAD-u je zbog otrovnosti zabranjen aditiv E123, crvenilo amarant, koji je u upotrebi u većini zemalja
Europe kao i u Hrvatskoj (lista aditiva koji su odobreni u našoj zemlji može se pronaći u Pravilniku o aditivima, NN 129/2003).
Posljednjih godina sve su intenzivnija istraživanja aditiva na prirodnoj bazi. Od prirodnih bojila istražuju se biljne boje
poput zelenog klorofila, ljubičastih antocijana i žuto-narančastih karotena. Prirodni konzervansi su, primjerice, med, šećer i
alkohol, dok prirodne antioksidanse te spojeve protugljivičnog i antibakterijskog djelovanja pronalazimo u ružmarinu, kadulji,
đumbiru, origanu, grejpu i brojnim drugim biljkama. Dokazano je da svi ispitani prirodni aditivi mogu djelotvorno zamijeniti
kalcij propionat koji se dodaje brašnu pri izradi kruha.
Činjenica je da aditive u svakodnevnom životu ne možemo izbjeći. No, sve veći broj bolesti koje se povezuje uz način
prehrane i suvremen način života općenito, primorava nas da obratimo pažnju na kvalitetu proizvoda koje koristimo.
Iva Hollós

SAVJETI IZ PRIRODE: MIRISI ZIME

U doba kada za uklanjanje neugodnih mirisa ljudi nisu kori-
stili razne sintetičke proizvode, dom su osvježavali mirisi-
ma bilja. Iako smo danas pomalo zaboravili na blagotvorne
učinke ovih biljnih pripravaka, vrijedi prisjetiti se nekih jed-
nostavnih načina kako prostoru u kojem živimo i ljudima
koji u njemu borave darovati čaroliju prirodnih mirisa.
 U hladne zimske dane prostoriju možemo ispuniti toplim
i razigranim mirisom ako u vodu aroma lampe dodamo 2 kapi
eteričnog ulja cimeta i 5 do 7 kapi eteričnog ulja naranče.
 Kada ogulimo naranču, odložimo li njenu koru na radi-
jator ili peć, ili je stavimo u prethodno kratko grijanu pećnicu,
njezin će miris ubrzo ispuniti čitav prostor.
 Od naranče lako možemo napraviti i mirisni tradicio-
nalni zimski ukras: ako u njenu koru zabodemo klinčiće,
dobit ćemo prekrasnu kombinaciju slatkog mirisa naranče
i arome klinčića.
Vesna Bosnar

50 NOVA AKROPOLA 45
 astronomija

HARMONIJA SFERA
JOHANNESA KEPLERA
Emir Mujić

J ohannes Kepler, njemački astro-

nom, matematičar i astrolog,
ključna je figura u znanstvenoj
renesansi.
Njegovo najpoznatije otkriće
jesu zakoni o gibanjima planeta oko
Sunca, koji su bili važan dokaz u ko-
rist Kopernikove heliocentrične teorije
u vremenu sukoba heliocentrične i
geocentrične slike svijeta. U ulozi
astrologa i carskog matematičara
bio je savjetnik Rudolfa II., cara
Svetog Rimskog Carstva, i generala
Wallensteina, jednog od najznačajnijih
carskih generala. Karijeru je započeo
kao asistent danskom astronomu
Tychu Braheu, da bi kao istraživač
bio na vrhuncu u Galileovo vrijeme.
Godine 1975. Fakultet društvenih
i ekonomskih znanosti
u Linzu u

46 NOVA AKROPOLA 50

Austriji dobio je sveučilišni status
i novo ime, Sveučilište “Johannes
Kepler", budući da je Kepler upravo u
Linzu početkom XVII. stoljeća napisao
svoje veliko djelo Harmonices Mundi
(Harmonije svijeta).
KEPLEROV ŽIVOT
Rođen je 27. prosinca 1571. g. u
slobodnom carskom gradu Weil
der Stadtu u njemačkoj pokrajini
Baden-Württemberg koja je tada pri-
padala Svetom Rimskom Carstvu.
Djed mu je bio gradonačelnik, no do
Keplerova rođenja obiteljsko je bogat-
stvo već počelo nestajati. Otac mu je
bio teške naravi i napustio je obitelj
kad je Kepleru bilo sedamnaest go-
dina. Rođen prerano, Kepler je bio
slabo i boležljivo, ali izuzetno nadare-
no dijete. Kao dječak poslan je na
Prema Ptolemejevom
geocentričnom sustavu svaki
se planet giba po manjoj
kružnici, tzv. epiciklu, čije
središte po deferentu obilazi
Zemlju. Tako se uvođenjem
deferenta i epicikla obja-
šnjavalo uočeno prividno
gibanje planeta.
školovanje u protestantsko sjemenište
u provincij skom gradu Maulbronnu.
Inteligentan, tvrdoglav i izuzetno sa-
Keplerova rodna kuća u Weil der Stadtu blizu Stuttgarta.
50 NOVA AKROPOLA
astronomija
mostalan, Kepler je proveo
dvije godine u sumornom
Maulbronnu bez ijednog
prijatelja. Osim teologije,
učio je i znanosti klasi-
čne starine, grčki i latin-
ski, glazbu i matematiku,
koje su se tada, čuvane i
prenošene preko arapskih
mislilaca, počele sve više
izučavati na europskim
sveučilištima. Pokazao se
kao vrstan matematičar.
S osamna est godina upi-
suje se na Sveučilište u
Tübingenu te nastavlja
školovanje za svećenički
poziv. No, kako se baš u to
vrijeme upoznao s Koper-
nikovom heliocentričnom
teorijom, toliko se oduševio
da je odlučio sav svoj život posvetiti
astronomiji. Prije položenog posljed-
njeg ispita, nakon kojeg se trebao za-
rediti, ponuđeno mu je mjesto pro-
fesora matematike i
astronomije u protes-
tantskom sjemeništu
u Grazu, te tu ponudu
1594. g. i prihvaća.
Svoj prvi znača-
jan rad Mysterium
Cosmographicum
(Kozmički misterij)
objavljuje 1596. g.,
dajući u njemu jasan
opis Kopernikove teo-
rije i njenih prednosti
nad Ptolemejevom.
Tycho Brahe (1546. - 1601.), danski astro-
nom i astrolog. Na otoku Hven izgradio je
zvjezdarnicu Uraniborg i izvršio najpre-
ciznija mjerenja gibanja nebeskih tijela
koja je moguće obaviti bez teleskopa.
Upravo zahvaljujući preciznosti nje-
govih podataka, Kepler je mogao doći do
otkrića zakona koji po njemu nose ime.
U travnju 1597. oženio se Barbarom
Müller s kojom je imao dvoje djece.
U prosincu 1599. godine Tycho
Brahe poziva Keplera za asistenta na
dvoru cara Rudolfa II., u Benateku
pokraj Praga. Godine 1601. Brahe
umire i ostavlja Kepleru velik broj
podataka o gibanju planeta koje je
sakupio tijekom dvadesetogodišnjeg
promatranja u Danskoj i Pragu. Nakon
Braheove smrti naslijedio je i njegov
položaj dvorskog matematičara Rudolfa
II., na kojem je ostao gotovo trideset
godina.
Godine 1609. izložio je svoja
dva čuvena zakona o planetarnim
giba njima u djelu Astronomia
Nova (Nova astronomija), a treći
zakon je objavio 1619. u već spo-
menutim Harmonijama svijeta. U
međuvremenu je izašlo njegovo djelo
Dioptrice (Dioptrija), kao prvi rad o
geometrijskoj optici (1611.).
47

KEPLEROVO DJELO
Prvi sustavan opis noćnog neba dao je u
I. stoljeću Ptolemej u svom Almagestu,
u kojem je izložio geocentričan sustav
svijeta. Prema tom sustavu, Zemlja
miruje u središtu svijeta, a svi planeti,
Sunce, Mjesec i zvjezdani svod okreću
se oko nje. Ova se slika održala idućih
četrnaest stoljeća.
Jedan od prvih javnih zagovo-
rnika hipoteze o kretanju Zemlje oko
Sunca bio je kardinal Nikola Kuzanski
u XV. stoljeću. No, tek pojavom Nikole
Kopernika počet će se rušiti temelji
teorije geocentričnog sustava svijeta. Za
vrijeme svog sedmogodišnjeg boravka
u Italiji Kopernik se upoznao s djelima
grčkih znanstvenika, među kojima
su bili i radovi Aristarha i Apolonija.
Analizirajući neobična prividna gibanja
planeta, pokazao je da se ona mogu je-
dnostavnije objasniti time da se Zemlja
i ostali planeti gibaju oko Sunca. Kao
i astronomi prije njega, Kopernik je
vjerovao da planeti kruže oko Sunca po
savršenim kružnicama.
Pripremajući Kozmički misterij,
Kepler se po preporuci Tycha Brahea
odlučio prvo prihvatiti opisa gibanja
Marsa. Nakon trogodišnjeg rada na
osnovi Braheovih podataka, zaključio
je da se staza po kojoj se giba Mars
razlikuje od kružnice za vrijednosti
koje premašuju one koje bi mogle na-
stati zbog pogrešaka u promatranju.
Otkrio je da je njegova izdužena staza
ustvari elipsa. Kepler vjerovatno nikad
ne bi otkrio pravu prirodu planetarnih
48
astronomija
gibanja da je umjesto Marsa odabrao
neki drugi planet, budući da su staze
drugih planeta puno manje izdužene
od Marsove. Daljnjim istraživanjem
otkrio je da se svi planeti gibaju oko
II. Keplerov zakon.
Ovim zakonom se
poriče jednolikost
gibanja nebeskih
tijela. Planeti se
brže gibaju kad su
u blizini Sunca,
a sporije kada su
daleko od njega.
Sunca po više ili manje izduženim
elipsama, a Sunce se nalazi u jednom
od žarišta elipse.
Drugi zakon koji je otkrio glasi:
Spojnica planet-Sunce u jednakim
vremenskim intervalima “prebriše”
I. Keplerov zakon. U
osnovi svih modela iz
“pretkeplerovskog” vre-
mena bila je kružnica.
Gibanje nebeskih tijela
pokušavalo se opisati
kombiniranjem različitih
kružnih gibanja. Kepler
prvi uvodi gibanje po
elipsi koje najbolje odgo-
vara stvarnosti. Sunce je
u jednom od dva žarišta
elipse.
jednake površine. Iz toga slijedi da se
planet giba brže kad je bliži Suncu, a
sporije kad je dalje od Sunca.
Deset godina nakon objavljivanja
prva dva zakona iznosi i treći, ujedno
i najznačajniji zakon: Kvadrati ophod-
nih vremena (T) planeta odnose se kao
kubovi njihovih srednjih udaljenosti
(a) od Sunca:
Ako je jedan od planeta Zemlja,
čija je srednja udaljenost od Sunca
1 a.j. (jedna astronomska jedinica -
150 milijuna km), a njeno ophodno
vrijeme oko Sunca jedna godina, onda
bi srednja udaljenost od Sunca nekog
zamišljenog planeta koji bi na pri-
mjer imao ophodno vrijeme 8 godina
iznosila 4 a.j. Newtonu je treći Keplerov
zakon bio osnova za otkriće zakona
opće gravitacije – kretanje svih planeta
III. Keplerov za-
kon povezuje ele-
mente staza pla-
neta koji se gibaju
oko iste zvijezde
(Sunca). Planet
s većom stazom
ima veće ophodno
vrijeme i sporije
se giba. Podaci
na grafikonu su
u logaritamskoj
skali.
NOVA AKROPOLA 50
 astronomija

određeno je gravitacijskom silom koja
djeluje između planeta i Sunca.
I sam je Kepler bio blizu otkrića
zakona gravitacije. Tumačeći zašto pla-
neti kruže oko Sunca, postavio je hipo-
tezu da Sunce zrači nekom vrstom sile
koja “gura” planete oko njega. Planeti
ubrzavaju kad se približavaju Suncu, a
usporavaju kad se udaljavaju od njega.
Kao da planeti na neki način osjećaju
prisustvo Sunca i
gotovo sva mno-
gostruka kretanja
izvode se putem
jedne krajnje je-
dnostavne mag-
netske sile.
Promatrao
je 17. listopada
1604. neobično
sjajnu zvijezdu
koja se iznena-
da pojavila u zviježđu Zmijonosac
(Ophiuchus), te je opisao u knjizi De
Stella Nova in pede Serpentarii (O
novoj zvijezdi u stopalu Zmijonosca). Gore: Johannes Kepler je napisao knjigu
Ova je pojava bila dokaz da svemir nije o supernovoj iz 1604. godine pod naslo-
vom De Stella Nova (Prag, 1606.). Ova
nepromjenjiv, što je posebno utjecalo kopija prvog izdanja nalazi se u Arhivu
na Galilea. Ova zvijezda bila je super- Kalifornijskog tehnološkog instituta i jed-
nova, druga u generaciji, kasnije na- na je od 35 kopija koje su još sačuvane.
zvana Keplerova zvijezda ili Supernova Gore lijevo: Jedna od ilustracija iz knjige
1604. Nakon toga u našoj galaksiji nije De Stella Nova.
zabilježena niti
jedna super-
nova, iako su dio tranzit Venere (prolazak Venere
viđene u dru- preko Sunčevog diska) 1631. godine.
gim galaksi- Kepler je jedan od utemeljitelja
jama. optike, a u zasluge mu ide i tip kon-
Kepler je strukcije teleskopa koji nosi nje-
bio prvi astro- govo ime. Taj je teleskop po svojim
nom koji je optičkim mogućnostima puno bolji od
točno predvi- Galileovog.

Ilustracija iz Keplerove knjige De Stella Nova in Pede Serpentarii (O novoj zvijezdi u nozi Zmijonosca) u kojoj je opisana pojava supernove
iz 1604. godine. Ova se zvijezda, poznata kao Keplerova supernova, pojavila u zviježđu Zmijonosca (Ophiuchus), i posljednja je super-
nova koja se pojavila u našoj galaktici. Supernova predstavlja eksplozivni kraj goleme zvijezde, kada se njen sjaj toliko poveća da ju
je moguće vidjeti i po danu. Na ilustraciji to je zvijezda označena slovom N uz desni gležanj Zmijonosca.

50 NOVA AKROPOLA 49

Model sfera iz Keplerovog djela Mysterium Cosmographicum (1596.) predstavlja Keplerov
pokušaj da pomoću Platonovih geometrijskih tijela izgradi sustav planetarnih sfera.
Smatrao je da cijeli svemir mora biti očitovanje reda i harmonije u skladu s geometrij-
skim zakonima. Nakon više pokušaja Kepler je odustao od ovog modela jer nije bio u
skladu sa stvarnim stazama planeta.
HARMONIJA SFERA
Ljudi su od davnina težili otkriti
utjecaje nebeskih tijela na život na
Zemlji i spoznati zakone njihovih
gibanja. Astrolozi su oduvijek nastojali
povezati sudbine ljudi i naroda s ne-
beskim tijelima. Iako je sam Kepler
izradio barem 800 horoskopa i natal-
nih karti, prezirao je astrologe svog
vremena koji su podilazili interesima
običnih ljudi. Vjerovao je u stvarnu vri-
jednost astrologije i zato ju je nastojao
postaviti na čvrste temelje, što je rezul-
tiralo knjigom O sigurnijim temeljima
astrologije (1601.). U knjizi Posredni
treći čovjek ili Upozorenje teolozima,
doktorima i filozofima (1610.) stavlja
se u položaj čovjeka između dvaju eks-
tremnih stavova za i protiv astrologije.
Da bi dokazao vezu između nebeskih
fenomena i zemaljskih događaja,
50
astronomija
Kepler se poziva na nauku o znakovima
stvari, signatura rerum, koja se prvi
put pojavila u srednjem vijeku. Ova se
Pet pravilnih geometrijskih tijela poznatih i kao Platonova tijela. To su tijela kojima
strane čine pravilni mnogokuti. Geometrijski se može pokazati da tih tijela može biti
najviše pet i da njihove strane mogu biti samo trokuti, kvadrati ili peterokuti.
nauka temelji na korespondenciji mi-
krokozmosa i makrokozmosa, po kojoj
sve stvari imaju skriveno značenje, a
koje se izražava u njihovom vanjskom
izgledu.
Oduševljen drevnom pitagore-
jskom idejom o muzici sfera, pokušao
je u gibanju nebeskih tijela otkriti iste
harmonijske odnose koji postoje u
glazbi. Štoviše, životna mu je želja bila
da u vidljivom gibanju nebeskih tijela
otkrije nevidljivu harmoniju stvaranja.
Za njega, pravog duhovnog potomka
pitagorejaca, sva je ljepota u ispravnom
omjeru.
“... Zamjetljivi skladovi imaju s
arhetipskim skladovima zajedničko
to da zahtijevaju pojmove i uspored-
bu pojmova, djelatnost same duše; u
ovoj se prosudbi sastoji suština obo-
jeg...” (...) “... Praizvor sve ljepote na
svijetu; najdivnije biće u cijelom tjele-
snom svijetu, matrica je svih duševnih
sposobnosti i veza između tjelesnog
i duhovnog svijeta, koja se pokorila
tim istim zakonima po kojima se tre-
bao stvoriti svijet. Zato je Sunce ono
tijelo u kojem prebiva ta sposobnost
prenošenja sebe svim stvarima, koju
zovemo svjetlost. Sva druga bića koja
žive o svjetlu, oponašaju Sunce...”
Ove su ideje zaokupljale Keplerovu
pažnju čitav njegov život i bile su
NOVA AKROPOLA 50
 astronomija

pokretač njegovim velikim otkrićima. “…Pokazao sam da pravilna

Iako je u početku vjerovao da su pla- tijela spadaju u dvije grupe: tri u
neti živi i imaju dušu, kasnije je sma- jednoj i dva u drugoj. U veću grupu
trao da stvaranje slijedi geometrijske spadaju kocka, piramida (tetraedar), i
zakone i da u tome leži odgovor. “Moj dodekaedar, a u drugu oktaedar i iko-
cilj je pokazati da nebeski stroj nije saedar. Zato najvažniji dio svemira,
božansko, živo biće, nego vrsta satnog Zemlja - gdje se božja slika odražava
mehanizma, utoliko što su gotovo sva u čovjeku – razdvaja te dvije grupe. Jer
raznolika gibanja uzrokovana naj- kao što sam naknadno pokazao, tijela
jednostavnijom, magnetskom i ma- prve grupe moraju biti izvan Zemljine
terijalnom silom, baš kao što su svi orbite, a ona što spadaju u drugu grupu,
pokreti sata uzrokovani jednostavnim unutar Zemljine orbite… Prema tome
Gore: Jedna od ulica u samom središtu
klatnom. Također želim pokazati ka- dodijelio sam kocku Saturnu, tetraedar
Praga nosi Keplerovo ime.
ko ovim fizičkim uzrocima pridodati Jupiteru, dodekaedar Marsu, ikosaedar Dolje: Krater na Mjesecu nazvan po
numberičke i geometrijske izraze.” Veneri i oktaedar Merkuru…“ Kepleru.
Kepler se pitao zašto veličine Premda nije bilo podudaranja, to
planetarnih staza i njihov ekscentricitet nije pokolebalo Keplera koji se nikad nije podudarao sa stvarnošću. Kolika
(izduženost) imaju baš je bila Keplerova znanstvena
te vrijednosti. Tragajući dosljednost pokazalo se kada je
za odgovorom pokušao odbacio teoriju o fiksaciji orbita
je povezati staze pla- planeta unutar poliedara, iako
neta s pet pravilnih joj je bio veoma sklon.
geometrijskih tijela, Njegova druga ideja na tra-
tzv. pet Platonovih tije- gu pitagorejskog učenja bila je da
la za koje su znali još planeti emitiraju neku vrstu gla-
grčki matematičari. To zbe sastavljene od harmoničnih
su tijela čije se strane tonova, gdje bi visina tona bila
sastoje od pravilnih proporcionalna brzini planeta.
mnogokuta (trokuta, Kako se brzina planeta smanjuje
kvadrata i peterokuta), s njegovom udaljenošću od
te se uz sferu odlikuju Sunca, veće staze odgovarale bi
najvećom simetrijom dubljim tonovima, a staze bliže
u prirodi. On polazi od Suncu višim. Nadalje, planeti
velike sfere u koju upisuje kocku, a u nije zadovoljavao približnim rezultati- s malim ekscentricitetom, kao što je
kocku upisuje manju sferu, unutar ove ma. Novi model je napravio tako da je Venera, imali bi uži raspon tonova, dok
sfere upisuje tetraedar, unutar tetraedra svaku sferu zamijenio s dvije; manja bi planeti s većim ekscentricitetom, kao
upisuje još manju sferu, zatim po istom sfera je trebala odgovarati najmanjoj što je Merkur, imali širi raspon tonova.
načelu slijede dodekaedar, ikosaedar i udaljenosti planeta od Sunca, a veća Dobiveni rezultati modela bili su to-
oktaedar sa svojim sferama. najvećoj. Međutim, ni ovaj se model novi identični tonovima na glazbenoj
lje stvici! Ovo podudaranje bilo je
Drugi Keplerov model kojim je pokušao pronaći sklad unutar gibanja planeta poka- zapanjujuće, posebno zbog toga što ide-
zao se uspješnim. Smatrao je da planeti gibajući se oko Sunca stvaraju neku vrstu ja zasada nema fizikalno objašnjenje.
glazbe. Većoj brzini dodijelio je viši ton, a tonski raspon kod pojedinih planeta Sam Kepler, gorljivi istraživač
povezan je s izduženošću njihovih staza. Planeti izduženijih staza imaju veći ra- “kozmičkih misterija”, koji je neumor-
spon brzina, a time i veći tonski raspon. Ovaj je model pokazao začudno slaganje no tražio red i harmoniju iza prividnog
sa stvarnošću, osobito kad se uzme u obzir da za to nema fizikalnog objašnjenja.
kaosa svoga vremena, nazvao je to
“pjesmom koju kozmos pjeva svom
gospodaru i središtu, solarnom logosu”.


50 NOVA AKROPOLA 51

GNOSTICI
KOZMOLOŠKE
DOKTRINE
V
elika raznolikost u gnostičkim
viđenjima svijeta moguća je po-
sljedica primarne usmjerenosti
ka gnozi kao onoj koja prodire u bit,
dok se vjera više bavi izvanjskim i stoga
pruža nižu razinu znanja. Izuzetno
poštujući znanje (gnosis), gnostici su
vjeru (pistis) povezivali s neznanjem
laika i polaganjem prava organiziranog
svećenstva na isključivost u poznavanju
teoloških doktrina. Stoga su sve dok-
trine smatrali samo običnim putevima
ka “Istini” koja je bila izvan dosega
riječi i pojmova. Tvorac Filipovog
evanđelja (NH)1 tumači da se istina
objavila u manifestiranom svijetu u
obliku imena i riječi, jer bez njih nije
moguće poučavati. “Istina se ime-
nima objavila u svijetu i bez njih ne
možemo razmišljati. Istina je jedna i
mnogo ih je; ona uči jedinstvu kroz
1 Zbirka iz Nag Hammadija.
2 Mani ili Manesa (216. – 276.), utemeljitelj religije nastale u III. st. u Perziji. On je u svom učenju povezao elemente zoroastrizma,
budizma i kršćanstva.
3 U punom nazivu Knjiga Tome Kandidata koji piše Savršenome.
povijest religija
Zoran Peh
(nastavak iz prošlog broja)
mnoštvo.” No, gnostički su učitelji
negodovali zbog doslovnog tumačenja
religijskih pojmova. “Imena mogu biti
vrlo varljiva jer odvraćaju naše misli
od onoga što jest k onome što nije,”
Filipovo evanđelje (NH).
Sposobnost prihvaćanja znanja
bila je gnosticima neobično važna.
Ljude su razlikovali prema razini nji-
hove probuđene svijesti (znanja), što
su preuzeli od grčkih filozofa (Pitagora,
Platon). Najpoznatija je Valentinova
trodjelna podjela na hilike (hylikoi)
ili somatike (somatikoi), psihike (psy-
chikoi) i pneumatike (pneumatikoi)
koju je kasnije preuzeo i Mani 2. U
tekstu vrlo prikladnog naziva Knjiga
Tome Kandidata (NH)3, ova su tri tipa
opisana kao “slijepci”, “početnici” i
“savršeni”. Zanimljivo je da je u sred-
njovjekovnoj obnovi gnosticizma koja
je buknula s pojavom katara, bogu-
mila i patarena ova podjela sužena na
dvije grupe – “credentes” (vjernici)
i “perfecti” (savršeni). Hilici su bili
materijalisti koji su se poistovjećivali
s tijelom, zadovoljavajući samo ma-
terijalnu stranu svoje prirode, a na
duhovnoj razini bili su potpuno uspa-
vani. U najboljem slučaju, ako su i
bili religiozni, zamišljali su Boga kao
osobu koja ima apsolutnu vlast i moć
i nalazi se negdje izvan njih i izvan
ovoga svijeta. Psihici su dostigli višu
razinu razumijevanja i poistovjećivali
su se s dušom. Njihov život odvijao se
na razini psihe – misli i emocija. To
je bila grupa koja je mogla prihvatiti
egzoterijska gnostička (i druga) učenja
dostupna svakome koga je privlačila
neka gnostička škola. Za njih je svako-
dnevna stvarnost poprimila mitsko
značenje koje su prihvaćali u obliku
alegorijskih poruka. Naslućivali su da
su tijelo i svijet koji ih okružuje samo
ljuska, materija koja je poprimila
određen oblik i uređenost. Dobrota i
predanost kroz služenje za njih su bili
instrumenti koji su im trebali poslužiti
na putu k višim razinama znanja, ali
NOVA AKROPOLA 50

na toj razini svijesti još uvijek
je bila prisutna velika vjero-
jatnost da ta znanja krivo
protumače. Zato Pavao Apostol
(kojeg su gnostici smatrali jed-
nim od svojih učitelja) kaže:
“Psihici ne shvaćaju ništa što
se odnosi na božansku svijest.
Njima to izgleda djetinjasto
jer ne prosuđuju pneumat-
ski. Naprotiv, pneumatici
shvaćaju sve...” (I. poslanica
Korinćanima). Ovi posljednji
bili su osviješteni na duhovnoj
razini jer su bili “upućeni” ili
inicirani u “velike misterije”. Tu su pri-
padali i izuzetno rijetki pojedinci koji
su nadvisili sve razine identifikacije sa
svojom odvojenom osobnošću (eido-
lonom), ostvarili svoj pravi identitet
gnozom te postali jedno s Kristom ili
univerzalnom (božanskom) sviješću.
Prve dvije grupe – hilike i psihike
– opisuje izreka iz Tomina evanđelja
(NH) u kojoj učitelj (Isus) tuguje zbog
naraštaja koji je slijep i odbija duhovnu
hranu. On kaže:
50 NOVA AKROPOLA
povijest religija
“Pojavih se usred mnoštva
i uzeh pred njima ljudski oblik.
Svi bijahu kao opijeni,
al’ nitko od njih ne osjeti žeđi.
Duša moja zaplače zbog djece ljudske,
jer slijepi su u svojim srcima
i ne vide.
Došli su na svijet prazni
te gledaju da takvi i odu,
a sad su opijeni.
Kad se otrijezne od svojeg vina,
kajat će se.”
Spomenute razine
svijesti bile su povezane
s četiri elementa – zem-
ljom, vodom, zrakom i
vatrom. Prijelaz s jedne
razine svijesti na drugu
simbolički se prikazivao
krštenjem odgovarajućim
elementom. Krštenje
v od om si m b ol i zi r a l o
je prijelaz iz hiličkog u
psihičko stanje svijesti, a
taj se oblik krštenja i danas
provodi u kršćanstvu, gdje
predstavlja prvi sakrament
vjere. To je uvođenje u “male misterije”
u kojima se mitovi i religiozni pojmovi
tumače doslovno, a događaji se prika-
zuju kao povijesne činjenice, jer na toj
razini svijesti drukčije tumačenje nije
niti moguće prihvatiti. Tek na drugoj
razini otkriva se alegorijsko značenje
mitova onima koji se postupno uvode
u tajna učenja “velikih misterija”. To
je mitska ili alegorijska razina razu-
mijevanja koju simbolizira krštenje
elementom zraka. Krštenje vatrom
53
 povijest religija

Utjecaj židovske apokaliptične teologije

morao je biti vrlo snažan u vrijeme
formiranja gnostičkih i kršćanskih
doktrina, jer je kasnije i kršćanstvo
preuzelo apokaliptičku viziju svijeta s
idejom o njegovu kraju i iskupljenju,
s tom razlikom što je ulogu spasitelja-
otkupitelja ili mesije preuzeo lik Isusa
Krista. Međutim, politička previranja
u posljednjim stoljećima stare i na
prijelazu u novu eru iznevjerila su
apokaliptička očekivanja i dovela do ra-
dikalnih promjena u odnosu na raniji
svjetonazor. Radikalizam se iskazivao u
predstavljalo je konačnu inicijaciju patnje moraju potjecati iz teologije nizu jednostavnih pitanja: možda Bog
– mistični brak ili vjenčanje eidolona Exodusa i tumačenja tekstova proroka koji je stvorio ovaj svijet nije dobar?
s besmrtnom dušom. poput Izaije, Jeremije i drugih, prema Možda izaziva patnju zato što je zao,
U gnostičkim doktrinama koje kojima židovski narod zasluženo trpi neuk, ili nije pravi Bog? Možda želi da
su, svakom na njegovoj razini, svima jer je zgriješio, odnosno okrenuo se ljudi pate jer je ljubomoran i zavidan i
bile dostupne, posebno su mjesto zau- od Boga kojem se zavjetovao. Židovski ne haje za one koje je stvorio, ili nema
zimali kozmološki mitovi (posebice filozofi (apokaliptičari) držali su da će nikakva utjecaja niti moći da bilo što
mit o Sofiji), doktrine o prvom čovjeku se preobraćenjem naroda Bog vratiti promijeni? Slijedom ovih retoričkih
te pitanja soteriologije i eshatologije4. u obličju Spasitelja (Mesije), zbaciti pitanja dolaze jednako logični i jed-
Uvidom u mnoge gnostičke tekstove s vlasti sile zla i uništiti sve koji mu nostavni odgovori: ako je sve to tako,
osjeća se snažna prisutnost filozof- stoje na putu, uključujući i kraljevstva onda to nije jedini pravi Bog pa iznad
skog i religijskog pesimizma koji na (zemaljska) koja su prouzročila zlo, te njega mora postojati veći koji nije stvo-
nižoj razini posve prožima gnostički narod osloboditi od patnje. Nakon toga rio ovaj svijet. Drugim riječima, ma-
svjetonazor. Materijalni svijet je zao, će ih povesti u novo kraljevstvo u ko- terijalni svijet je niži ili, u najgorem
prepun patnje i kao takav nije mogao jem nema mjesta zlu, grijehu ili smrti. slučaju, zao svijet, a takav onda mora
nastati stvaranjem dobrog Boga. Za
razliku od judeo-kršćanskog pogleda
na svijet prema kojem je sve zlo na
ovome svijetu posljedica ljudskih gri-
jeha i odstupanja od Božje volje (bolje
reći zlouporabe čovjekove volje), gnos-
tici smatraju da je zlo utkano u tkivo
materijalnog svijeta u kojem živimo.
Oslobođenje iz takvog svijeta moguće
je jedino gnozom (za pneumatike) ili
očekivanjem kraja svijeta (za ostale) do
kojeg će neizbježno doći. Povjesničari
pretpostavljaju da su izvori pesimizma
najvećim dijelom nasljeđe židovskog
“apokaliptizma” iz Starog zavjeta, jer
svi ostali filozofsko-religijski sustavi od
kojih su gnostici većim dijelom preuzeli
svoje kozmološke i antropološke ideje,
dijele optimizam i vjeru u čovjeka koji
je božansko biće i namijenjena mu je
božanska sudbina koju, međutim, mo-
ra ostvariti vlastitim naporima. U ovom
kontekstu “klasični” pogledi na pitanje
4 Soteriologija – grana teologije koja se bavi doktrinom otkupljenja (prema grč: soter = spasitelj). Eshatologija – grana teologije koja
se bavi doktrinama o kraju svijeta (prema grč. eskhatos = posljednji). NOVA AKROPOLA 50

biti i njegov stvoritelj. Osim njega mo-
ra postojati i viši bog koji nema veze
s materijalnim svijetom i njegovim
stvaranjem. Takav bog neće osloboditi
čovjeka iskupljenjem ovog svijeta nego
buđenjem njegove duše zatočene u ka-
vezu materijalne egzistencije.
Takvo je, općenito, gnostičko
viđenje svijeta. Postoji dobar bog koji je
iznad ovog svijeta i njegov zao suparnik,
stvoritelj svijeta i čovjeka u njemu.
Takvo promišljanje odražava dualizam
koji obuhvaća dvije razine – materijalnu
i duhovnu – i promatran kroz takvu
prizmu on nipošto ne zrači pesimiz-
mom kako se u prvi trenutak može
činiti. Čovjek ima mogućnost da se vlasti-
tim naporima, ostvarivši gnozu, oslo-
bodi materijalnog svijeta, odnosno, da
odbaci izjednačavanje s vlastitim egom
(eidolonom) i postane jedno sa svojim
univerzalnim (božanskim) bićem. Istini
za volju, opće prihvaćena zamisao o
gnostičkom monizmu i dualizmu vrlo
je ograničena, poglavito glede aleksan-
drijskih gnostičkih škola, gdje je došlo
do stapanja vrlo različitih ideja na više
razina. Niže razine su dualističke (epis-
temske) i odnose se na mitove i dok-
trine, dok su više panteističke (ontičke) i
50 NOVA AKROPOLA
povijest religija
predstavljaju gnozu – izravnu spoznaju.
Samo kod dijela ranih gnostika, primje-
rice kod marcionita, dualizam pred-
stavlja sukob dvije razine, kako je već
prije rečeno, gdje se manifestirano na-
lazi u opreci s nemanifestiranim ili arhe-
tipskim. U kasnijem razvoju gnosticizma,
kod manihejaca u Perziji u III. stoljeću,
ovaj je odnos u potpunosti prenesen na
istu razinu. Prema Maniju, od početka
vremena postoje dva božanstva, nestvo-
rena, vječna i zauvijek suprotstavljena
jedno drugom – Bog Dobra ili Svjetlosti
i Bog Zla ili Tame. Mani je ovaj radi-
kalni dualizam preuzeo iz zoroastrijske
dualističke doktrine prema kojoj postoji
vječna borba između dobrog duha Ahura
Mazde (Spenta Mainyu) i njegovog zlog
suparnika Ahrimana (Angra Mainyu).
MIT O SOFIJI
Prema pomno razrađenoj gnostičkoj
kozmološkoj doktrini, opisanoj u
raznim gnostičkim tekstovima iz Nag
Hammadija kao što su Hipostaza
arhonâ (Božanska bit vladarâ),
Adamova apokalipsa, O početku svi-
jeta, Tajna knjiga Ivanova i drugi,
najviše božanstvo nalazi se izvan dosega
ljudskog poimanja; ono je bez početka
i bez kraja, nespoznatljivo, nevidljivo,
neopisivo i neizrecivo. U Valentinovom
sustavu, koji je razradio njegov učenik
Ptolemej, to je primarno načelo koje
se često naziva “Dubina”, “Vječno
Jedno”, “Savršeni Eon” (Aion Teleos),
“Monada”, “Proarche”, “Anthropos”,
“Otac” ili jednostavno “Misterij” iz
kojeg proizlazi sve ostalo. To je apso-
lutno panteističko načelo kojim se
odbacuje radikalni dualizam u čijim
temeljima počiva vječno suparništvo
dviju jednakih, ali suprotstavljenih
božanskih sila, kao što je slučaj u već
spomenutom maniheizmu i kasnijem
katarizmu. To “Vječno Jedno”, koje je
nespoznatljiv misterij, stvara arhetipski
kozmos emanirajući iz sebe hijerarhiju
nemanifestiranih arhetipova – eona
(aion). Eoni su raspoređeni u parove
(sizigije) od četiri muška i četiri ženska
eona koji čine primarnu gnostičku
ogdoadu. Nemanifestirani, arhetipski
kozmos su kršćanski gnostici i rani
kršćani zvali “punina” (pleroma),
nasuprot “praznini” (kenomi) koja
je predstavljala manifestirani kozmos
(uključujući i naš materijalni svijet).
Samo prvi eon, Svijest, “zna” da je nje-
55

gova bit sadržana u “Vječnom Jednom”
(Savršenom Eonu) – on posjeduje
gnozu. Svi ostali eoni, uključujući i
posljednjeg, Sofiju (Mudrost), previše
su udaljeni od primarnog načela da
bi bili obdareni gnozom. Sofija, koja
u sebi sadrži zajedničku žudnju svih
eona za gnozom, pokušava pod svaku
cijenu spoznati nespoznatljivo i čini
nemoguće – pokušavajući zamisliti
nezamislivo ona djeluje u neznanju i
griješi. Plod njene greške je Demijurg5
(prema Platonovom Demijurgu) – ne-
potpuno i nesavršeno božansko biće.
Kao plod Sofijina neznanja i bez vlas-
tite spoznaje o vlastitom podrijetlu,
Demijurg stvara kozmos kojim vladaju
arhoni, čime se neznanje manifestira
ili utjelovljuje u materijalnom svijetu
5 Demiurgos – kod starih Grka treći ili stvaralački logos – riječ koja mistički označava najvišeg kozmičkog stvoritelja ili arhitekta mani-
festiranog univerzuma (nasuprot arhetipskom ili nemanifestiranom univerzumu).
povijest religija
(kenomi). On postaje niži bog, gospo- dobrote, rezultat velike ljubavi “Oca” i
dar sedmog neba (Saturn), stvoritelj u skladu je s njegovom voljom. Sofijina
zemlje i svih njenih bića. Ponekad molba uzvraćena je tako da “Otac”
se naziva Ialdabaoth (aramejski – emanira dva nova eona, Krista i Svetog
“začetnik nebesa”), Saklas (aramejski Duha, izbacuje neznanje iz plerome, a
– “luda”) ili Samael (aramejski – “sli- Krist iskupljuje Sofiju dopuštajući joj,
jepi bog” ili “bog slijepih”). To je Jehova zajedno s ostalim eonima u pleromi,
iz Starog zavjeta kojeg gnostici opisuju pristup gnozi. Posljedica ovog čina je
kao zlog, ljubomornog, nemilosrdnog, uzdizanje manifestiranog svijeta prema
osvetoljubivog, gnjevnog. U Hipostazi postupnom savršenstvu (uzlazni luk)
arhonâ (NH), tekstu koji se pripisuje i cjelovitosti plerome koju manifestira
sethijskim gnosticima, opisuje se kako Krist (božanska svijest). Materijalni
je Ialdabaoth (Samael) potpuno ne- svijet rođen je, dakle, iz Sofijine pat-
svjestan svojeg nižeg položaja. On se nje (neznanja), a četiri već spomenuta
hvali: “Ja sam taj koji je Bog i nema elementa – zemlja, voda, zrak i vatra
drugog osim mene.” Čuvši ga da tako – materijalizirani su oblici iskustava
govori, njegova ga majka kori riječima: koje duša trpi padom u niže svjetove
“Griješiš Samaele; Otac svega, prvo- (kenomu). Zemlja je nastala iz njene
bitni Anthropos, nalazi se iznad zbunjenosti, voda iz njena straha, zrak
tebe...” je nastao zgušnjavanjem njene tuge, a
U mitu Sofija, zbunjena i uplašena, vatra je prisutna u svim elementima
moli za pomoć “Vječno Jedno” koje kao što je i neznanje skriveno u sva tri
joj odgovara tako da od nje odvaja oblika patnje.
njene misli i emocije zidom koji čini Valentinov sustav prikazuje mit
“Križ od svjetlosti” (Djela Ivanova). o Sofiji kao njen pad i iskupljenje,
“Križ od svjetlosti” je arhetipski sim- ali se on alegorijski može shvatiti
bol koji predstavlja granicu plerome kao pad duše (psihe) u inkarnaciju.
(nemanifestiranog svijeta) iz koje je Mit o izgubljenoj božici nije izvorno
izgnano Sofijino neznanje, čime je gnostički niti ranokršćanski, već pred-
nastala kenoma (niži ili manifestirani stavlja sintezu ranijih, židovskih i po-
svijet). U cijelom mitu o Sofiji
koji čini temelj Valentinove
gnostičke kozmološke dok-
trine naglašava se da pri-
marno načelo, “Otac” svega
što postoji, namjerno dopušta
Sofiji neznanje, jer je to je-
dini put ka znanju ili gnozi.
U Tripartitnom traktatu
(NH), tekstu koji se pripisuje
Valentinu, kaže se da “Otac”
uskraćuje gnozu eonima kako
bi se oni mogli usavršiti kroz
proces potrage za znanjem
(mudrošću). U suprotnom
bi smatrali da su stekli gno-
zu vlastim snagama, što bi
zaustavilo njihov povratak
i sjedinjenje s “Ocem” (Sa-
vršenim Eonom). Štoviše,
dalje se kaže da je stvaranje
nižeg svijeta (zemlje i ljudi) čin
NOVA AKROPOLA 50

glavito poganskih mitova. U
Tumačenju duše (NH), mitu
koji počiva na židovskim izvo-
rima (Jeremija), Bog se obraća
Izraelu kao izgubljenoj božici
koja se prepušta mnogim
pastirima, a poslije mu se vraća
kao svom ocu, stvoritelju njene
nevinosti. U poganskoj mito-
logiji pad i iskupljenje duše
(psihe) opisani su, primjerice,
u mitu o Heleni Trojanskoj, u
Platonovom Fedonu, u mitu o
Afroditi, u mitu o Erosu i Psihi,
u mitu o Demetri i Perzefoni.
Prema Platonu ime Perzefona
(Persephone) dolazi od sophe,
što znači mudar, i ima isti ko-
rijen kao i sophia (mudrost).
U nekim gnostičkim tekstovima
iz Nag Hammadija, poput tajan-
stvene poeme Grom, savršena
svijest, otkrivaju se dva aspekta
Sofije opisana nadahnutim sti-
hovima:
“... Ja sam i prva i posljednja.
Ja sam i štovana i prezrena.
Ja sam i bludnica i svetica.
Ja sam i žena i djevica.
Ja sam i majka i kćer.
Ja sam jalova i mnogo je mojih sinova ...
Ja sam tišina koja je nepojmljiva
i misao koje se lako sjetiti ...
Grci me zovu mudrost (Sofija),
a stranci znanje (Gnoza).
Ja sam jeka mojeg imena ...”
U kršćanskim evanđeljima Djevica
Marija i Marija Magdalena predstavljaju
višu i nižu Sofiju (viši i niži ljudski ego).
Njihova se imena ponavljaju kako bi se
naglasila činjenica da se radi o dva aspe-
kta istog bića. Kao i u gnostičkom mitu
o Sofiji, Marija je djevica, poput Sofije,
dok živi s “Ocem” (u pleromi), a blud-
nica je (Magdalena) u nižem (materijal-
nom) svijetu koju iskupljuje Isus, poput
Sofije izgubljene u neznanju (kenomi).
U Ivanovom evanđelju opisuje se kako
Isus, dok je raspet na križu, ujedinjuje
obje Marije kao majku i kćer, što pred-
50 NOVA AKROPOLA
povijest religija
stavlja ponovno spajanje niže i više Sofije.
Sjedinjenje ova dva aspekta za gnostike
predstavlja već spomenuto mistično
vjenčanje čime je obavljena Isusova
misija na ovome svijetu. To je postizanje
gnoze, sjedinjenje duše s vječnim duhom.
Ono što je na arhetipskoj razini pred-
stavljeno Sofijom koju iskupljuje Krist,
na ljudskoj prikazuje Marija Magdalena
koju iskupljuje Isus. Pad duše
u inkarnaciju, njeno lutanje i
konačan povratak, opisani su
u Pjesmi o biseru (NH) koja
se u drugoj inačici naziva još i
Himna duše kako bi se pokaza-
la veza između “bisera” i gnoze
ili spoznaje koju duša mora
naći da bi se iz svijeta tame (ne-
znanja) vratila u kraljevstvo
svjetlosti. Stihovi koje izgovara
Toma (Poema je dio Djela
Tominih) opisuju kraljevića koji
luta svijetom u potrazi za “bi-
serom” (znanjem), ali poema
ne govori isključivo o potrazi
samoj nego i o tome koliko je
vrijedno posjedovati “biser”. Kad
dođe u njegov posjed, duša mu
se budi u spoznaji (mudrosti).
Vizija povratka “Prvom načelu”
opisana je stihovima u kojima se
kraljeviću vraća njegova “odora
od svjetlosti” (slave), njegovo
duhovno tijelo koje je ostavio da
bi navukao nečistu robu ovog
svijeta - fizičko tijelo:
“... i ja zaboravih raskoš odore,
jer ostavih je kao dijete
u kući svojeg oca.
Dok je gledah, u njoj iznenada
kao u zrcalu, spazih sebe,
i vidjeh se sa strane
kao dva bića u jednom obličju.
Rizničari mi donesoše jednu odoru,
a opet kao dvije polovice ja vidjeh jedan
lik,
s jednim kraljevskim pečatom...”
Ova vječna pripovijest o iskup-
ljenju opstala je do današnjeg dana u
obliku bajke o Trnoružici ili Uspavanoj
Ljepotici. Kako joj i samo ime kaže,
ona predstavlja psihu (dušu) zas-
palu u nižem (materijalnom) svijetu.
Kraljevna (Sofija) osuđena da vječno
spava u mračnom i napuštenom dvorcu,
okruženom neprohodnom šumom, na
kraju ipak bude spašena – probuđena
poljupcem mladog kraljevića (Isusa
iskupitelja). 
57
 zanimljivosti

KINESKE PIRAMIDE
Iako piramide povezujemo s Egiptom, a Kinu s Kineskim zidom,
i Kina ima piramide! I to čak preko stotinu drevnih piramida i
humaka smještenih u području oko grada Hsiana, u središnjoj
Kini, a koje su uglavnom iskorištene kao grobnice.
U jednom od tih humaka, nekih 40 km istočno od
Hsiana, nekolicina je seljaka 1974. godine kopajući bunar
iskopala vojnika od terakote! Kasnija su arheološka iskapanja
otkrila golemi mauzolej prvog kineskog cara Ch’in Shih Huang
Tija1 s osam tisuća vojnika, vojskovođa, zapovjednika i konja
od terakote u prirodnoj veličini.
Najpoznatija priča vezana uz postojanje piramida u Kini priča
je o “Velikoj bijeloj piramidi”. Fotografiju ove piramide, smještene
u planinama Ch’in Ling, snimili su iz zraka Amerikanci potkraj II.
svjetskog rata, no ona je netaknuta ostala ležati u vojnoj arhivi punih
45 godina prije nego što je objavljena. Prema analizama fotografije
ova bi piramida, ako doista postoji, bila najmasivnija građevina na
svijetu: visine 300 metara i stranicâ baze 485 metara.
Buru oko ove piramide podigao je 1994. godine njemački
turistički vodič Hartwig Hausdorf koji je svoje fotografije i
zapažanja iznio u knjizi Die Weisse Pyramide (Bijela pi-
ramida). Ova je knjiga 1998. godine objavljena na engleskom
jeziku pod nazivom Kineski Roswell: NLO susreti na Dalekom
Istoku od drevnih vremena do danas, naslovom sugerirajući

da kineske vlasti zataškavaju postojanje piramide. Piramide oko

Hsiana danas se mogu posjetiti jer više nisu u “zabranjenoj
zoni”, no Bijela piramida još uvijek ostaje neidentificirana. Neki
pretpostavljaju da se možda radi o mauzoleju Maoling, grobnici
cara Wua iz dinastije Han (157. – 87. g. pr.Kr.), koji je nekih 40
km udaljen od Hsiana.
Od ostalih kineskih piramida vrijedi spomenuti
Zangkunchong (“Generalova grobnica”), kamenu stepenastu pi-
ramidu u Zibanu čija je baza dimenzija 31,58 x 31,58 metara, a
visina 12,4 metra. Na prvu “stepenicu” naslonjeno je 12 velikih
kamenih ploča od kojih je najveća visoka 4,5 i široka 2,7 metara.
Oko piramide nekoć su bila raspoređena i četiri kamena “čuvara
grobnice”, oblikom vrlo slična dolmenima, ali do danas je ostao
sačuvan samo jedan. Unutrašnjost piramide krije odaju sa sar-
kofazima.
Satelitski snimci piramida Kine
Na arheološkom nalazištu u gradu Chia Ho Shih (Jiaohe)
u sjeveroistočnoj Kini, otkrivenom još pedesetih godina prošlog
stoljeća, nedavno je otkrivena skupina drevnih grobnica od zemlje
i kamena u obliku piramida sa stranicama 50 x 30 metara, a
starost im se procjenjuje na tri tisuće godina.
Piramidalnih građevina možemo naći gotovo posvu-
da u Kini, no njihova je koncentracija najveća upravo oko
Hsiana. To ne čudi jer je ovaj grad, danas glavni grad pro-
vincije Shaanxi i jedan od deset najvećih kineskih gradova,
tijekom svoje duge povijesti bio sjedište čak 13 dinastija,
uključujući Chou, Ch’in, Han i T’ang, a u drevna vremena
nosio je naziv Chang’an (“Vječni mir”).
Kako je ovo područje sve donedavno bilo zona zabra-
njenog pristupa, o kineskim piramidama, koje dolaze u
najrazličitijim veličinama, još uvijek se malo zna. 
Priredio Damir Krivdić

1 Proglasio se carem 221. g. pr.Kr., ujedinivši niz manje ili više neovisnih država. Utemeljitelj je dinastije Chin po kojoj Kina i nosi ime.

58 NOVA AKROPOLA 50
Ako ste mislili da je filozofija previše teorijska, suhoparna i dosadna, krajnje je vrijeme da nadiđete
tu zabludu današnjeg shvaćanja. Filozofija je prije svega praktična, što znači da se odnosi na ono
znanje koje možemo upotrijebiti u našem svakodnevnom životu. Veliki filozofi i učitelji mudrosti
ostavili su nam iskustvo i drevna učenja, koja i nas ljude modernog vremena mogu podučiti kako
biti hrabriji, vedriji i sretniji, odnosno kako živeći svjesno i odgovorno možemo postali bolji i zado-
voljniji samima sobom.
 Do sada objavljeno u
Marko Tulije CICERON, rim- izdanju Nove Akropole:
ski govornik, filozof i državnik,
čovjek je u kojem su ujedinjeni
duboko filozofsko promišljanje
o osnovnim životnim pitanja i
neumorno javno djelovanje za
dobrobit Rimske republike.
On piše: “... kad biramo ko-
joj od dužnosti dati prven-
stvo, neka prednost dobije
ona vrsta dužnosti koju
nalaže dobrobit ljudskog
društva. Doista, promišljen
čin ići će za znanjem i ra-
zboritosti, te tako biva da
promišljeno djelovati vri-
jedi više nego razborito
samo promišljati.”

Konfucije, veliki učitelj Kine,

utemeljio je jedan od najvećih
sustava religijske i filozofske mi-
sli. Utjecaj Konfucija i njegovog
učenja na kinesku civilizaciju je
tako velik da se ona slobodno
može nazvati konfucijanskom.
Njegov ideal je čovjek ple-
menitog karaktera koji svoje
dužnosti obavlja nesebično i
predano na dobrobit zajed-
nice. Plemenit čovjek nije
savršen mudrac, ali se od
običnog čovjeka razlikuje
po tome što je neumoran u
svom učenju i nastojanju da
oplemeni svoju vlastitu pri-
rodu.

Detaljnije

Knjige i časopise, osim u knjižarama, možete kupiti ili naručiti u našim podružnicama ili
na adresi uredništva: Nova Akropola - kulturna udruga, Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb

OSIJEK: D. Neumana 6, 031-200 630 ZADAR: J. Vidulića 5, 023-251-009

ISSN 1330 - 9714
PULA: Uspon na Kaštel 2, 052-544 496 ZAGREB: Habdelićeva 2, 01-481 2222
RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051-213 020 fax: 01-2330 450
SPLIT: Slavićeva 47, 021-486 366
VARAŽDIN: P. Preradovića 19, 042-320 026 www.nova-akropola.hr