Moć Boja - Smanjeno

Kako su boje
osvojile svijet
moc boja / etnografski muzej zagreb
Zagreb, oujak-rujan 2009.
Sadraj
Uvod
Simbolika boja
15
Aida Brenko
Crvena
17
Purpurna i ljubiasta 31
Crna
37
Bijela
47
Plava
57
Zelena
69
uta
77
Zlatna
83
Ruiasta 89
Kako obojiti svijet
95
Mirjana Randi
Uvod
97
Kratka povijest boja i bojenja 101
Tehnike bojenja tekstila
109
Boje mineralnog podrijetla
113
Boje biljnog podrijetla
119
Boje ivotinjskog podrijetla 133
Bojenje u seljakoj kulturi u Hrvatskoj 143
Boja umjetnost ili znanost?

Martinia Ira Glogar
153
Goetheova protiv Newtonove teorije

Boje u jeziku
157
163
Mate Kapovi
Trobojnica i hrvatski grb
169
Marija ivkovi
Boje grada Zagreba
173
Marija ivkovi
Boja u kulturi odijevanja i u

modi hrvatskih dizajnera
175
Katarina Nina Simoni
Literatura
190
Summary
194
Uvod
Molitva muslimana
Budistiki sveenici, Tibet
Inicijacijski obredi naroda

Masai
Bad Blue Boys, navijai NK

Dinamo iz Zagreba
Katoliki sveenici
Kineski vojnici
Moreka, korulanska
viteka igra
Naranasta revolucija u
Ukrajini
Najvei izazov u izlobi o bojama je to to elimo prikazati neto to zapravo

ne postoji. Ili moda bolje reeno, boje postoje, ali kao modana interpretacija
vibracija koje se odvijaju posvuda oko nas. Sve u svemiru, bez obzira je li u
krutom, tekuem ili plinovitom stanju, neprestano treperi, vibrira i mijenja se.
Ono to doivljavamo, na mozak prevodi kao koncept predmeta, mirisa, zvuka
i, naravno, boja to nam olakava razumijevanje svijeta oko nas. Svemir pulsira
energijom koju nazivamo elektromagnetskim valovima. Prosjeno ljudsko oko
moe detektirati samo uzak spektar tih vibracija, odnosno samo valne duljine
izmeu 380 i 760 nm. Taj raspon poznat nam je kao vidljiva svjetlost unutar koje
moemo razlikovati mnotvo varijacija.
Boja je proizvod svjetla i vida. Da bi fenomen boje bio mogu, potrebna su
tri elementa: izvor svjetlosne energije, predmet na koji pada ta energija (to u
krajnjem sluaju moe biti i zrak) te ovjek (ili ivotinja) koji posjeduje sloeni
bioloki i kulturalni aparat koji se sastoji od oka i mozga. Za razliku od boja,
pigmenti su svojstvo predmeta, tvar koja nam omoguava raspoznavanje tih neopipljivih valnih duljina. Oni stvaraju nama vidljivu boju tako to upijaju samo
odreenu valnu duljinu. Kad nae oko vidi cijeli raspon vidljivog svjetla, ono
ga vidi bijelo. Valnu duljinu koju pigment nije apsorbirao, odnosno onu koju je
reflektirao, vidimo kao boju. Samo kad svjetlost elektromagnetskih valova odreene duljine doe u interakciju sa stanicama u mrenici oka koje sadre jedan
od tri pigmenta fotoreceptora (crveni, plavi i zeleni), na e mozak prepoznati
boju.
Prema tome kada vidimo primjerice crveno, ono to doista vidimo, dio je
elektromagnetskog spektra valne duljine oko 700 nm. Na nas mozak informira
da je to to vidimo crveno, a uz tu se informaciju esto istovremeno nadovezuje
i kulturalna poruka koja nam govori da je to boja ljubavi, neto mono ili pak
prometni znak koji nas upozorava na zaustavljanje. Mnoge ivotinje raspoznaju
samo crnu i bijelu boju, a neke pak mogu vidjeti i ultraljubiaste tonove koji
nadilaze ljudske vizualne sposobnosti.
Nastanak boja moemo objasniti dvama osnovnim polazitima: kemijskim
i fizikalnim. Boje se pojavljuju jer predmeti apsorbiraju dio svjetlosti, a reflektiraju ostatak. No pitanje je zato neka tvar apsorbira crvenu, a druga pak plavu.
Ono to je vano kod kemijskog bojenja predmeta jest to da svjetlost na njega
djeluje tako da presloi njegove elektrone u procesu zvanom tranzicija.
Kod fizikalnog razumijevanja boja odmah pomislimo na dobro nam znanu
dugu koja nastaje na nebu kad se svjetlost odbije od kapljica kie i podijeli u
zasebne valne duljine, to nazivamo refrakcija svjetlosti. Isaac Newton prvi je
pokazao da se bijela svjetlost sastoji od svih boja spektra i kako se zrake svake
boje lome pod odreenim kutom prolazei kroz prizmu.
Aristotelova podjela boja dugo je bila na snazi: bijela, uta, crvena, zelena,
plava i crna. Otkriem sastava duginog spektra Newton je utvrdio novi niz koji
iskljuuje crnu i bijelu. On je u spektru duginih boja vidio njih sedam crvenu,
naranastu, utu, zelenu, plavu, indigo i ljubiastu dijelom i zbog toga to se
sedam smatralo magijskim brojem. Moderni spektar izbacuje indigo. Sada su se
crvena i ljubiasta nale na krajnjim pozicijama, a plava i zelena u sreditu, to
je bilo u kontradikciji s antikim i srednjovjekovnim teorijama koje su crvenu
smjetale u centar. Godinama poslije tog otkria pjesnik John Keats proklinjao
je dan kada je Newton unitio svu poetinost duge svodei je na prizmatske boje.
No, boje su ipak izmiljotina nae mate. One su poput zvuka i mirisa odgovor
ljudskog mozga na valove koji se odreenim obrascima kreu svemirom i koji
postoje samo kao interakcija naeg mozga i prirode (Finlay; 2007: 9).
Boje su takoer i sloena kulturoloka konstrukcija, a ne samo prirodni
fenomen. Kemiari su u 18. stoljeu napravili podjele po kojima se boje dijele
na kromatske i akromatske, primarne (uta, plava, crvena), sekundarne (zelena,
ljubiasta, naranasta), tercijarne (koje nastaju mijeanjem sekundarnih boja),
komplementarne, neutralne, pastelne, i sl. Takoer se govorilo o istim i neistim bojama, hladnim i toplim, statinim i dinaminim, bliskim i dalekim.
Po tim podjelama crna i bijela vie se nisu smatrale bojama. Crna se definirala
odsutnou svjetla, a bijela potpunom refleksijom Sunevog svjetla.
Razliiti pravci u dizajnu, osobito Bauhaus, koji je nastojao uskladiti boju
i funkciju predmeta u duhu znanstvenih otkria, odnosno umjetnost to vie
pribliiti znanosti, omalovaavali su boje koje nisu primarne. Pod istim su utjecajem neke slikarske kole koristile samo primane boje i, eventualno, bijelu i
crnu. uta, koja je stoljeima bila marginalizirana u zapadnoj civilizaciji, tada je
svrstana u primarne boje i tako doivjela novu afirmaciju, a zelena, kao sekundarna boja, biva obezvrijeena.
9
Dio peinske slike, Altamira,
panjolska, mlai paleolitik,
16000-14000 pr. Kr. Na
peinskim slikama iz
doba paleolitika i neolitika
prevladavaju, uz crnu i bijelu,
zemljane oker boje.
10
Crte na kori eukaliptusa,
Arnhemova zemlja,
Australija, 20. stoljee. EMZ.
Tri su temeljne antropoloke
boje: crvena, bijela i crna.
Kontrasti meu njima
povezani su s nizom
asocijacija karakteristinih za
pojedinu kulturu.
11
Vaza s motivom Peleja i
Tetide, Kerch stil, oko 340.
pr. Kr. The British Museum,
London, Velika Britanija.
Premda su Grci poznavali
naine dobivanja i drugih
boja, na njihovoj keramici
prevladava stara kromatska
shema: crvena, bijela i crna
te oker tonovi. Druge boje
naprosto ne zauzimaju
vanu ulogu u simbolikim
sustavima predstavljanja.
Michel Pastoureau, danas najpoznatiji povjesniar boja, smatra takve teorije pseudoznanstvenim jer one ne uvaavaju drutvenu realnost i simboline
sustave vrijednosti koji su se tijekom stoljea vezivali uz pojedinu boju. On problematiku boja prvenstveno vidi kao kulturoloki fenomen. Zastarjela uvjerenja
o bojama, ak i ona iz daleke prolosti i dalje ive. Zato ista boja moe izraavati
kontradiktorne ideje, poput ivota i smrti. Kao to Pastoureau kae: U svijetu
simbola, nita doista ne nestaje. Boje imaju svoju povijest jer ih ni ljudi nisu uvijek
doivljavali na isti nain. Nije se promijenio na senzorni aparat, ve na doivljaj
stvarnosti koji je povezan s naim znanjem, rjenikom, imaginacijom, kao i naim
osjeajima, dakle svime to se razvijalo tijekom vremena (Pastoureau, 2005: 16).
Ako ovjeka zamijenimo strojem, za velik broj fiziara i kemiara to to e
stroj zabiljeiti bit e boja, a za dio filozofa i antropologa to e biti svjetlost. Boja
je proizvod kulture. Ona ne postoji ukoliko je ne percipiramo, to znai da je ne
vidimo samo oima ve ju dekodiramo mozgom, sjeanjem, svijeu i matom.
Goethe je smatrao da boja u koju se ne gleda, ne postoji i pitao se: Je li crvena
haljina crvena i kad nitko ne gleda u nju? (Pastoureau, 2004: 72).
Ako uope postoje, malo je univerzalnih istina o bojama. Na odgovor na
boje, ukljuujui njihovu klasifikaciju i simbolizam, vrlo je subjektivan. Bioloki
mehanizam koji nam omoguava toliko razliitih i ujedno oprenih znaenja
uporabe boja, poiva na injenici da je boja percepcija, a ne svojstvo predmeta.
Upravo zato boja moe znaiti ono to elimo da znai. Svaki ovjek drugaije
vidi boje. Pod razliitim osvjetljenjima boje djeluju drugaije. Istu emo boju razliito doivjeti na dnevnom svjetlu, a drugaije pod umjetnom rasvjetom. Isto
tako percepcija boje varira s obzirom na klimatske uvjete i godinja doba.
Boje su dio naeg svakidanjeg ivota. One nas upozoravaju na opasnost,
njima moemo iskazati emocije ili organizirati prostor koji nas okruuje. Boje
postoje u svim podrujima ivota: u prirodi, prometu, arhitekturi, modi, reklamama, hrani, umjetnosti i sl. One esto imaju ulogu u oznaivanju, klasifikaciji,
uvoenju reda, razlikovanju i povezivanju, suprotstavljanju ili hijerarhizaciji.
U svim su kulturama boje povezane s temeljnim simbolikim sustavima
te u mnogim kozmogonijama imaju vanu ulogu. Tako se primjerice kod sjevernoamerikih Indijanaca svakom od est kozmikih podruja pripisuje jedna
sveta boja: sjever je ut, zapad plav, jug je crven, istok bijel; zenit je raznobojan,
a nadir crn. Danas nam je to moda teko shvatiti, ali do 18. stoljea u Europi,
priroda se uglavnom definirala etirima elementima: vatrom koja je najee
crvena i naranasta, zrakom kojeg simboliziraju uta i bijela, vodom koja se prikazivala zelenom i zemljom koja je crna ili smea. Bojama su se u mnogim kulturama predstavljale strane svijeta, planete, boanstva ili pak dijelovi tijela. Plava
boja u veini kultura simbolizira vertikalnu dimenziju tako da je svijetloplava na
vrhu (nebu), a tamnoplava u podnoju. Crvena boja simbolizira horizontalnu
dimenziju, tako da je svjetlija na istoku, a tamnija na zapadu. Crna simbolizira
vrijeme, bijela izvanvremensko. Suprotne boje kao to su bijela i crna simboliziraju unutarnji dualizam bia (Chevalier, Gheerbrant, 1983: 55).
Boje su takoer sredstvo za izraavanje drutvenog identiteta. Od davnina
je boja igrala vanu ulogu u stvaranju razliitih kodova za raspoznavanje ije
je znaenje i danas aktualno u drutvenom, politikom i vjerskom kontekstu.
U Indiji boja tradicionalno oznauje kaste. Brahmane, svetu kastu, simbolizira
bijelo. Oni ue i poduavaju. Katrije, vojniku kastu, crveno. Vaiije, trgovaku
kastu, uto, a udre, kastu sluga, crno. Bijela, kao boja duhovnosti i crvena, kao
boja rata i krvi imaju univerzalnu simboliku.
Zbog svojih vanjskih, vidljivih obiljeja odjea se oduvijek nametala kao oigledan simbol, pa se upravo na odjei mogu pronai najbrojnije i najsuptilnije informacije o socijalnom znaenju boja. Nonje, vojne odore, misno ruho ili livreja
vrlo su pogodni za prouavanja, jer o njihovoj uporabi postoje odredbe ili pak nepisana, ali od zajednice sankcionirana, pravila odijevanja. Bojom odjee ili njezinih
dijelova odmah se mogla ustanoviti pripadnost nekoj drutvenoj zajednici ili pak
mjesto pojedinca u drutvenoj hijerarhiji. Boje su esto bile podlone zakonima o
luksuzu koji su titili povlatene slojeve od pokuaja ostalih da ih imitiraju. Tako
je primjerice tijekom srednjeg vijeka, odjea bojena skupocjenom crvenom bojom
bila povlastica elite, jer su je zakoni protiv rastronosti zabranjivali drugim slojevima. Istovremeno su u europskim gradovima, osobito za marginalne i devijantne
skupine, vrijedile odreene kromatske zabrane i prisile. Gubavci, maloumnici, prostitutke, krvnici, heretici, Romi, idovi, muslimani, svi su oni bili prisiljeni u odreenom vremenu nositi odjeu ili oznake koje su ih izdvajale iz drutva (Pastoureau,
2003; Sarti, 2006: 234-235).
S prvim graanskim revolucijama propisi koji potjeu iz prethodnih drutvenih ureenja postaju bespredmetni, a obiljeavanje razlika poprima drugaije
oblike. Drutvena elita mogla je ostvariti svoju ekskluzivnost samo robom vrhunske kvalitete i sezonskim promjenama mode ili pak pribjegavanju jednostavnim
i strogim formama odjee, to iri slojevi, naviknuti da rasko ide uz bogatstvo,
nisu mogli razumjeti ni prihvatiti. Boja se neko koristila da pokae drutveni i
gospodarski status, zanimanje, dob, pripadnost odreenoj regiji, religiji ili etnikoj
skupini, no danas najee otkriva osobni ukus i raspoloenje. Razvoj tehnologije
i trgovake mree otvaraju mogunosti novog koritenja boja kao i demokratizaciju ove neko prestine i skupocjene robe. Promjene mode postale su sve bre i
sloenije, a trendovi razliitih boja mogu istovremeno koegzistirati. Kombinacije
nespojivih boja kao i prihvaanje kolorita karakteristinog za neeuropske kulture,
posljedice su multikulturalnosti i novih ivotnih stilova. No ipak je vano spomenuti, da i u dananje vrijeme neodgovarajua boja odjee moe osobu diskreditirati
u odreenoj situaciji.
Jo u najranijim civilizacijama nalazimo tragove o tome kako su ljudi doivljavali boje i koja su im znaenja pripisivali. Budui da nauene asocijacije bitno
pridonose njihovoj percepciji i stvaranju simbolike, znai li to da se u razliitim
kulturama znaenja boja razlikuju ili pak postoje neke temeljne veze meu svim
kulturama? Povijesni podaci i suvremena istraivanja pokazuju da meu kulturama ima puno vie slinosti nego razlika. U svakoj ljudskoj zajednici postoji niz asocijacija koje se povezuju s odreenom bojom. Ti su pojmovi u razliitim kulturama
tijekom povijesti pokazivali slinost. Prema nekim interpretacijama to se tumai injenicom da valne duljine pojedinih boja stimuliraju sve ljude na podjednak nain,
to utjee na stvaranje univerzalnih asocijacija uz odreenu boju. Drugo objanjenje univerzalnosti znaenja boja temelji se na ideji da svi ljudi posjeduju zajednika
sjeanja na iskustva koja su se gomilala tisuljeima. Vjerojatno je kombinacija
faktora utjecala na slinost asocijacija pri emu i globalizacija zasigurno igra veliku
ulogu (Byrne, 2003). U Kini je vjenanica tradicionalno crvene boje, no danas veina mladenki ipak odijeva bijelu vjenanicu tijekom obreda, a poslije oblae crveni
kaputi. Isto je tako crna na Tajlandu danas alobna boja, premda je ranije to bila
bijela. Zelena je pak prihvaena kao univerzalni simbol ekologije i zatite prirode.
Istraivanje naina koritenja boja u drutvenom, religijskom, folklornom ili
politikom kontekstu prua nam podatke za bolje razumijevanje odreene kulture
ili drutva.
10
12
13
Prikaz humoralne teorije.

Hipokratska shema
(unutarnji krug), Galenov
dodatak (srednji krug),
srednjovjekovne dopune
kao rezultat pokuaja da se
mikrokozmos ovjeka uskladi
s univerzumom (vanjski
krug).
Prikaz akri. Prema

tradicionalnoj indijskoj
medicini akre predstavljaju
posebno osjetljiva mjesta na
ovjekovu tijelu. Rije akra
dolazi od sanskrtske rijei
koja znai kota i odnosi
se na sferu bioenergetske
aktivnosti koja potjee iz
ivanih ganglija to izlaze
iz lene modine. Svaku
od sedam akri simbolizira
jedna boja.
14
Boje na starim zastavama
boje su grbova i zastava
vladajuih dinastija. One
simboliki izraavaju
vrednote ili ideale odreenog
drutva ili nacije. Bez obzira
na povijesna znaenja, te
se boje danas uglavnom
univerzalno interpretiraju.
Uz odreenu boju veemo razliite osjeaje. Oni ovise o kontekstu iz kojeg saznajemo je li njezino znaenje stvarno ili simboliko, konvencionalno ili
kreativno.
Psiholozi nas ue kako pojedine boje mogu potaknuti naa osjetila, utjecati
na ponaanje ili izazvati odreeno raspoloenje. Boje mogu izazvati automatsku nesvjesnu reakciju. To se djelovanje temelji na doivljaju koji smo najee
imali uz odreenu boju.
One takoer mogu zadobiti znaenje, koje stvarne boje nemaju. Simboliko znaenje nastaje iz poopenja, apstrakcije koju izaziva psiholoko djelovanje
boja i zato se psiholoka i simbolika znaenja isprepliu. Znaenja koja pripisujemo bojama razliita su, promjenjiva u vremenu i vrlo ambivalentna. Kodovi boja mogu biti potpuno proizvoljni, a istovremeno imati snanu simboliku.
Crvena tako nije nita vie boja strasti od ruiaste, no s vremenom smo tako
nauili i zato emo drugaije doivjeti crvenu, a drugaije ruiastu haljinu.
Osobiti ivotni uvjeti u pojedinim kulturama izazivaju razliito djelovanje
boja. U Europi je zelena uobiajena boja krajolika, no u pustinjskim predjelima
ona predstavlja boju raja. U islamu je zelena sveta boja.
Tijekom povijesti boje su imale i rodna obiljeja. U veini kultura visoko
cijenjene boje smatrane su mukima, a one nie rangirane, enskima. U zapadnoj kulturi crvena je dugo vremena bila muka boja, a plava enska. Danas je
upravo obrnuto.
Znaenja boja razlikuju se u razliitim nacijama. Kad Englez kae da se
osjea plavo, feel blue znai da je u melankolinom raspoloenju, a za Nijemca blauen sein znai biti pijan. U lingvistici postoje brojni primjeri metaforike
uporabe boja koja je karakteristina samo u odreenoj zajednici. Neke metafore
danas gube znaenje. Primjerice, izrazi plavi ovratnik i bijeli ovratnik u smislu
fizikih radnika i inovnika vie nemaju simboliku koju su imali, jer se danas
nosi raznobojna odjea bez obzira na radno mjesto.
U politici boje imaju uvrijeenu simboliku. Boje starih grbova i zastava boje
su vladajuih dinastija. I dananje boje zastava i grbova modernih drava odaju
politiku i religijsku mo. Mnoge su zastave nastale u doba stvaranja nacionalnih drava, u vremenu razliitih previranja. Premda veina zastava sadri iste
boje, svaka ih zajednica koristi na svoj nain kao mono sredstvo za pokretanje
emocija i iskazivanje identiteta. Velika Britanija, SAD, Francuska, Nizozemsaka,
Rusija kao i zemlje nastale raspadom Jugoslavije, doivljavaju crvenu, bijelu i
plavu kao patriotske boje. Bez obzira na povijesna znaenja, boje na zastavama
danas se uglavnom univerzalno interpretiraju. Crvena najee simbolizira krv
prolivenu za slobodu, bijela istou, a plava oznauje more i nebo.
Naini dobivanja odreene boje, dostupnost i kvaliteta takoer su utjecali
na simboliku. Neke se boje povezuju s elitom i moi kao to su kraljevski plava
(indigo), ili purpurno crvena i grimizna. Boje su za europsku trgovinu s Azijom
predstavljale istu vrijednost kao svila i zaini. Tijekom povijesti, postojane i blistave boje bile su prestina roba, ne samo zbog sirovina od kojih su se dobivale i
postupaka koritenih u procesu proizvodnje, ve i zato to ih je Europa tijekom
povijesti najee morala uvoziti. Takve su se boje ubrajale u kategoriju luksuzne robe, rezervirane samo za povlatene slojeve drutva. Bojadisari su zahvaljujui svojim vjetinama esto imali istaknute pozicije u drutvenom i politikom
ivotu europskih srednjovjekovnih kraljevstava i gradova, gdje ih se raznim povlasticama nastojalo privui i zadrati. Osobito su idovski obrtnici bili spretni u
bojenju tekstila i ta se vjetina smatrala njihovom profesionalnom tajnom.
11
Kako bi simbolika vezana uz pojedinu boju opstala u odreenoj zajednici,

ona za nju mora biti relevantna. Neka znaenja mogu biti samo regionalna,
vezana uz povijest odreene grupe ili neku profesiju. U folkloru se uporaba
boja moe analizirati kroz etiri osnovna naela: na temelju kontrasta, po naelu
prijelaza ili transfera, prema asocijaciji ili po dostupnosti. Ovi pristupi osobito
dolaze do izraaja u magijskoj uporabi boja, u narodnoj medicini, ali i u drugim
granama folklora pa i u narodnoj knjievnosti.
Istraivanja su pokazala da slijepi ljudi doivljavaju boje vrhovima prstiju. Za crvenu su rekli da je topla i hrapava, a za plavu da je glatka i hladna. To
znai da boje na nas djeluju i kad ih ne gledamo, recimo u snu. U mnogim
starim civilizacijama i kulturama ljudi su bili svjesni iscjeljujue snage boja.
Neki su hramovi bili projektirani tako da se Suneve zrake prelamaju u sedam
boja Suneva spektra. Katedrale su ukraavane arenim vitrajima kako bi svjetlost dobivala eljene boje i utjecala na raspoloenje vjernika. Boje se i danas
koriste u lijeenju pod nazivom kromoterapija. Plavom bojom lijei se utica kod
novoroenadi. Izlaganje crvenoj, naranastoj i utoj poveava tlak, a plava ga i
zelena sniavaju te ujedno i usporavaju brzinu pulsa i disanja. U nekim zatvorima u SAD-u agresivnost zatvorenika nastoji se obuzdati ruiastom bojom
zidova (Grdini, 2008). Kreativna uporaba boja najbolje se oituje u vizualnoj
umjetnosti i marketingu.
Boje su jo od pretpovijesnih vremena sastavni dio ljepote. Lijepim se doivljavalo ono to je svijetlo, sjajno i blistavo. Tri su temeljne antropoloke boje
koje nalazimo u svim kulturama i civilizacijama: crvena, bijela i crna. Opozicije
izmeu tih boja vrlo su vane za sve kulture. Bijela je boja predstavljala nebojeno, svijetlo, isto, a crna nebojeno, tamno i prljavo, a crvena je bila boja, dakle
obojeno. Opozicija bijelo/crno u dualistikim religijama ima i moralno znaenje dobar/zao, no u poganskim politeistikim religijama crna boanstva nisu
uvijek imala negativne konotacije.
Kontrasti izmeu bijele i crne te crvene i bijele u srednjovjekovnoj Europi
veu velik broj asocijacija, a opozicija crveno i crno u Europi ne igra osobitu
ulogu. Druge boje u to doba nisu zauzimale istaknuto mjesto u razliitim drutvenim sustavima vezanim za boje kao to su ikonografija, odjea, liturgija, antroponimija. No tijekom 12. i 13. stoljea nastaju simboliki sustavi u kojima i
druge boje pronalaze svoje mjesto, a meu njima se osobito istie plava. U to je
doba postojala stroga hijerarhizacija meu ljudima, to se oitovalo u stvaranju
razliitih znakova identiteta poput obiteljskih imena, grbova i oznaka stalea.
Tri tradicionalne antropoloke boje: crvena, bijela i crna, vie nisu bile dovoljne
za obiljeavanje svih drutvenih razliitosti. uta, zelena i plava pridruuju se
staroj kromatskoj shemi koja se sada sastoji od est temeljnih boja (Pastoureau,
2004: 32-39).
Valja istaknuti da postoji velik broj varijacija i nijansi razliitih boja. Razlike izmeu nijansa boje: blistave i mat, svijetle i tamne, glatke i hrapave, guste
i manje zasiene, bile su tijekom povijesti vanije od razlika izmeu boja. Mi
smo na interes usmjerili na est boja koje nalazimo u svim kulturama: crvenu,
bijelu, crnu, plavu, utu i zelenu. Svaka je od tih boja ujedno i zasebna intelektualna kategorija, skup simbola. Te smo boje pokuali prikazati s razliitih aspekata nastojei istaknuti njihova univerzalna znaenja, ali i ona karakteristina
za nau sredinu.
12
15
Preko tisuu godina koriteni
su pomno razraeni obrasci
boja na maskama u Kineskoj
operi. Od 17. stoljea oni
dobivaju ustaljena znaenja
koja se povezuju s ljudskim
karakterima. Tako crvena
tradicionalno nosi pozitivne
konotacije te predstavlja
osobine poput inteligencije,
junatva, odanosti i sl.
Purpurna boja ima sline
karakteristike kao i crvena,
ali naglaava potovanje,

profinjenost, pravednost
i plemenitost. Plava se
vezuje uz hrabrost, ali i
tvrdoglavost. uta, unato
pozitivnom znaenju u
kineskoj kulturi, ovdje
asocira negativne osobine
kao to su pokvarenost i
korumpiranost. Zlatna i
srebrna boja oznaavaju
mistine likove, udovita,
ali i boanstva.
16
Vitraj katedrale u Chartresu,
Francuska, 13. stoljee
Katedrale su ukraavane
arenim vitrajima kako
bi svjetlost dobivala
eljene boje i utjecala na
raspoloenje vjernika. Boje
se i danas koriste u lijeenju
pod nazivom kromoterapija.
17
Huli, Papua, Nova Gvineja.
Narod Huli razlikuje se od
drugih naroda Nove Gvineje
po osobitom bojenju lica. Uz
estetsku funkciju, pojedini
ukrasi ukazuju na etniki,
statusni i dobni rang.
18 (slijedea stranica)
Molitvene zastave, planina
Qilian, Kina, 2006. Molitvene
zastavice tradicionalno se
pojavljuju u setovima od pet
boja. Te boje predstavljaju
pet elemenata: plava
simbolizira nebo i svemir,
bijela zrak i vjetar, crvena
vatru, zelena vodu, a uta
zemlju.
13
14
Simbolika boja
Aida Brenko
15
16
Crvena
U poetku bijae crvena...
19
20
Di Bondone Giotto, Duhovi,

tempera na drvu, 1306.-1312.
National Gallery, London.
Pakao, ilustracija
iz srednjovjekovne
enciklopedije Hortus
deliciarum, 12. stoljee.
21
Inicijacijski obred naroda
Masai. Crvena boja u njihovoj
kulturi simbolizira krv, ivot,
vitalnost, dostojanstvo i
ponos, a ta su znaenja
univerzalna.
U mnogim je kulturama upravo crvena najvanija boja te je njezina simbolika

najdublje povezana s tajnom ivota. Prema Bibliji Adam je napravljen od crvene
zemlje i na hebrejskom Adam znai biti crven. U mnogim jezicima crveno je sinonim za boju. U ruskom je krasnoi izraz za crveno, ali istodobno ima znaenje
lijepog pa ak i dobrog. U nekim drugim jezicima crvena se javlja u znaenju
skupog i bogatog.
Svoj uspjeh crvena duguje injenici da su je ljudi vrlo rano nauili dobivati
i rabiti. Tijekom povijesti odjea i predmeti crvene boje smatrali su se lijepima.
Boja vatre i krvi
Crvena je boja drevni dualistiki simbol vatre i krvi. Ptica Feniks moda najbolje
ujedinjuje oprena znaenja crvene boje: destruktivni simbol vatre, razaranja i
rata s ponovnim roenjem i ivotnom snagom. Sve boje imaju pozitivna i negativna znaenja pri emu blistavi i jarki tonovi obino nose pozitivne konotacije,
a mat negativne.
Ambivalentnost crvenog vidi se u tome to je ono uvjet ivota kad je tajnovito i skriveno, a znai smrt kad je proliveno. Za razliku od muke prolivene krvi
koju simbolizira svijetlocrvena boja, enska tamna zgruana krv ima negativne
konotacije. U mnogim su kulturama ene u vrijeme menstruacije bile izolirane
od zajednice jer se menstrualna krv smatrala neistom, stoga su bile prisiljene
prolaziti obrede proienja prije povratka u drutvo. Slino je vrijedilo i za ljude koji su i sluajno prolili tuu krv. Krvnika u crvenoj odjei i kovaa bilo je
zabranjeno doticati jer su oni u vezi s misterijem ivota (Chevalier, Gheerbrant,
1983: 80).
U antiko doba svijetlocrvena boja predstavljala je muko naelo te se povezivala s Aresom, bogom rata u grkoj mitologiji, odnosno Marsom u rimskoj.
U ranom kranstvu crvena simbolizira Kristovu krv prolivenu za spasenje
ljudi kao i krv muenika prolivenu za Krista. Isus i sveci muenici ikonografski
se najee prikazuju u crvenoj odjei. Ona je takoer boja vjere, ispunjenja i
ljubavi prema Bogu, a s druge strane, crvena simbolizira krvni zloin, smrt i
grijeh.
Za blagdan Duhova crvena je liturgijska boja jer predstavlja Duha Svetoga
koji je siao nad apostole u prilici plamenih jezika. Negativna simbolika vatre
povezuje se s paklom i Sotonom.
Ta se oprena znaenja tijekom vremena poinju ispreplitati. Kako je ve
ranije spomenuto, u svijetu simbola nijedno znaenje potpuno ne iezava pa
novu uporabu crvene boje moemo povezati s drevnim simbolima vatre i krvi.
17
22
Lucas Cranach Stariji, Adam
i Eva, ulje na drvetu, 1526.
Courtauld Institute Galleries,
London.
Crvena boja u Starom zavjetu
simbolizira tabue. Plodovi
drveta spoznaje crvene su
boje.
23
Lik Konavljanina. EMZ.
Ovakve su kabanice mukarci
iz bogatijih kua oblaili
samo za najsveanije prilike
kao to su svadbe i narodne
proslave.
25
24
Braa Limbourg, Travanj, iz
Les tres riches heures du Duc
de Berry, 1410.-1411. Musee
Conde, Chantilly, Francuska.
Za pokazivanje moi vii
slojevi kite se zlatnim
18
nakitom i nose odjeu

bojenu najskupocjenijim
bojama. Ako nii slojevi
nose bojenu odjeu, to
nikad nisu iste boje koje
koristi drutvena elita.
Lois Le Nain, Obrok seljaka,

1642. Musee du Louvre,
Pariz, Francuska. Pripadnici
niih slojeva, za razliku od
elite, nosili su nebojanu ili
odjeu tamnih boja.
U veini zemalja vatrogasna kola crvene su boje, kao i simboli vezani uz krv
poput znaka za Crveni kri ili crvene trake za borbu protiv AIDS-a.
Boja upozorenja, opasnosti, zabrane i kontrole
Vrlo uoljiva u prirodi, crvena djeluje kao simbol opasnosti i upozorenja ili kao
sredstvo seksualne privlanosti. U sferi kulture ona predstavlja slian dualizam, budui da crvena boja krvi simbolizira i ivot i smrt.
U Starom zavjetu crvena asocira na iskuenje, krivnju i zabranu. Plodovi
drveta spoznaje (najvjerojatnije se radilo o naru) crvene su boje.
U Egiptu crvena je boja Setha, boga zla i svega to je tetno. Crvenom tintom oznaivale su se i rijei zlokobnog proroanstva, imena Apopisa, zmije-demona neprijateljstva (Chevalier, Gheerbrant, 1983: 55). Egipani su crvenu boju
koristili i za naslove poglavlja u knjigama, nazive bolesti i uputstva za doziranje
lijekova. Na uputstvima za koritenje lijekova, upozorenja o prekoraenju doze
i danas se istiu crvenom bojom.
Tijekom srednjeg vijeka u zapadnim se drutvima uvrijeio latinski termin rubrica koji je u poetku oznaivao crvenu boju, a s vremenom je postao
termin za tekst koji slijedi iza crvenog naslova.
Ispravci u tekstu ili zadaama takoer se oznauju crvenom bojom. Od 18.
stoljea crvena krpa signalizira opasnost. Crveno svjetlo na semaforu znak je
zabrane, crveni karton u nogometu znak za iskljuenje. Alarm i crveni telefon
slue za upozorenje.
Drutveno znaenje crvene boje
26
Hrvojev misal, Dalmacija,
oko 1400. Knjinica Topkapi
sarai, Istambul, Turska. Od
davnih vremena crvena je
u Europi simbolizirala mo
i svetost. Crvena je boja
vladara i plemstva, a bila je i
najea boja na grbovima i
zastavama.
U prolosti je postojane i blistave boje bilo teko proizvesti pa su se njima bojili

samo skupocjeni materijali. Podaci u francuskim trinim knjigama iz ranog
14. stoljea pokazuju kako je cijena odjee zvane de grana, obojene crvenom
bojom dobivenom od crva, iznosila 125, a one obojene broem, 75 livreja (Schneider, 1987: 421). Boje, ili bolje reeno kvalitetne boje, bile su povlastica elite,
to se nastojalo potvrditi i zakonima o odijevanju. Seljaki stale najee je
nosio jednostavnu odjeu manje intezivnih boja. Tako su recimo u Hrvatskoj u
19. stoljeu kmetovi koji su potpadali pod pavlinski samostan u Lepoglavi nosili
bijele surine od nebojene vune, oni grofa Drakovia od Trakoana sivkaste
(kure) sa zelenim gajtanima, a oni grofa Oria tamnosmee (sure) (Tkali,
1925: 133). Blistava crvena doivljavala se slinija blistavoj plavoj nego ispranoj
crvenoj (Pastoueau, 2005: 30).
U srednjem vijeku noenje crvene odjee ekskluzivno je pravo plemstva,
crkvene elite, ali i sudaca i krvnika, jer simbolizira njihovu mo nad ivotom i
smrti. Suci visokog suda u nekim zemljama, primjerice u Njemakoj, i danas
nose crvenu odjeu.
Ljubav i brak
Crvena rua simbol je ljubavi i vjernosti. Prema grkoj legendi Adonisa je u
lovu ubio divlji vepar i iz njegove krvi niknule su crvene rue. U grkoj mitologiji crvena rua simbol je ciklusa rasta i propadanja, a ujedno znak ljubavi i
privlanosti. Crvena rua posveena je Afroditi, boici ljubavi i rimskoj boici
Veneri.
19
27
28
Nikola Arsenovi, Mladenka

iz Novog Vinodolskog,
akvarel, oko 1860. U
pojedinim sredinama u
Hrvatskoj crvene su se
vjenanice nosile do poetka
Drugog svjetskog rata.
Mladenci, Indija, 2008.

U Indiji, kao i u mnogim
drugim azijskim zemljama,
crvena je i danas
tradicionalna boja vjenanja.
29
Francesco Monroe, Samson
i Dalila, poetak 16. stoljea.
Museo Poldi Pezzoli, Milano,
Italija. Od srednjeg vijeka
u europskom slikarstvu
vjerolomci, izdajnici i
laljivci esto se ikonografski
prikazuju s crvenom bojom
kose.
20
U naoj seoskoj kulturi crveno licitarsko srce i jabuka znak su ljubavi. Crvena jabuka znak je pristanka na brak. Crvene pisanice djevojke su poklanjale
mladiima u znak naklonosti i ljubavi.
U velikom dijelu Europe u seoskim je zajednicama crvena vjenanica bila
uobiajena jo u 19. stoljeu. Takvu su vjenanicu nosile i mladenke u Kini, Indiji te u velikom broju drugih azijskih zemalja. I u ovom kontekstu crvena ima
ambivalentna znaenja.
Ona je takoer boja erotizma i strasti. Crvena se povezuje s prostitucijom
od skrletne ene iz Biblije do dananjih etvrti crvenih fenjera. Crveni ogrta s
kapuljaom u nekim je dijelovima Europe u 17. stoljeu bio oznaka bludnica
(Sarti, 2006: 235).
Mitologija vezana uz crvenokose
30
Licitarsko srce, Hrvatsko
zagorje, konac 20. stoljea.
EMZ. U hrvatskoj seoskoj
kulturi crvena licitarska
srca simboliziraju ljubav i
naklonost.
31
Pokolj nevine djeice, freske
u donjoj crkvi sv. Franje u
Assisiju. Krvnik u sreditu
slike nosi karakteristinu
odjeu ija je boja mjeavina
loe crvene i ute.
Razliiti strunjaci pokuavali su objasniti diskriminirajui poloaj ljudi rie

kose u europskoj kulturi. U skladu sa srednjovjekovnom tradicijom, izdajnici,
vjerolomci, ubojice, nevjernici i laljivci ikonografski su se prikazivali s riom
kosom ili bradom: Kain, Dalila, aul, Ganelon, Mordret i sl. Juda je vjerojatno
najpoznatiji primjer. Boja izdaje, kako ju opisuje Pastoureau, bila je mjeavina
loe ute i crvene. U toj je mjeavini prevladavala crvena,...ali ne blistava, ve
zagasita i gusta, poput plamenova pakla koji gore, ali ne daju svjetlo (Pastoureau,
2006).
Po grkoj mitologiji Tifon, golemo udovite, neprijatelj Zeusa, imao je crvenu kosu, a prema nekim izvorima za rtvu su mu prinosili riokose ljude.
Slini podaci postoje u Egiptu, gdje su Sethu, zlom boanstvu, takoer rtvovali
riokose. U traktatu o fizionomiji iz 3. stoljea pr.Kr. koji se smatra Aristotelovim, riima se pripisuju osobine poput pokvarenosti, podmuklosti, surovosti i
prijetvornosti.
U germansko-skandinavskoj mitologiji, s obzirom na svjetlokoso nordijsko stanovnitvo, oekivao bi se bolji tretman crvenokosih u odnosu na njihov
poloaj u mediteranskoj kulturi. No i tamo nailazimo na sline ideje vezane uz
crvenokose i riobrade. Gnjevni bog Thor (Gromovnik), kao i njegov pomaga
Loki koji sije zlo i unitenje, crvenokosi su. Crvene ivotinje poput crvendaa,
lisice i vjeverice, bile su Thorovi sveti simboli.
Srednjovjekovno kranstvo samo je nastavilo i ojaalo tradiciju po kojoj
crvenokosi imaju lou reputaciju. U tom kontekstu i crvenokose ene dobivaju
reputaciju vjetica i prostitutki. Postoje razliite hipoteze koje pokuavaju objasniti takav stav. Osobito su neuvjerljiva tumaenja temeljena na biolokoj osnovi
koja tvrde da nedostatak pigmentacije koe i kose svjedoi o genetskoj ili etnikoj degeneraciji, to onda dovodi u pitanje i moralne osobine takve osobe.
U svim kulturama, ukljuujui keltsku i skandinavsku, rii su drugaiji,
oni ine manjinu te na taj nain kre poredak i zato bivaju diskriminirani. S
vremenom je crvena boja postala oznakom i drugih pripadnikai marginalnih
skupina (Pastoureau, 2006).
21
32
Pea prvojutarnica, Posavina,
19. stoljee. EMZ ZGZ 422
Svilena marama koju je
mlada stavljala na glavu
poslije prve brane noi.
Ukras je morao biti izveden u
crvenoj boji. Ta je boja imala
zatitnu funkciju, a ujedno
je simbolizirala vitalnost i
plodnost, to se i oekivalo
od mlade ene.
33
Upleta od crvene vune
za djevojicu, Baranja, 19.
stoljee. EMZ 47003. Crvena
vuna u tradicijskoj kulturi
predstavlja cijeli kompleks
magijsko-apotropejskog
znaenja, a ovdje uz
statusnu i estetsku ulogu
upleta ima funkciju zatite
djevojice od utjecaja zlih
sila.
34
Djevojica s crvenom
koraljnom i plastinom
narukvicom, Virovitica,
2001. Plastina narukvica
nosi se protiv uroka i zlog
oka. Vjeruje se, naime, da
e se osoba koja bi mogla
natetiti djevojici zagledati
u narukvicu i odvratiti pogled
od djeteta. Za koraljnu
narukvicu uobiajeno je
vjerovanje da ona promijeni
boju kad dijete ima povienu
tjelesnu toplinu. Takoer se
nosi za sreu.
22
Magijsko znaenje crvene boje
35
36
Plafta, plahta, Turopolje,

19. stoljee. EMZ 17338.
Takve plahte koristile su
se za odjeljivanje rodilja u
zajednikim prostorijama.
Na taj je nain rodilja
bila zatiena od pogleda
ukuana, ali i od zlih sila
koje bi mogle nauditi njoj i
djetetu.
Pojas s karneolima, dinarsko

podruje, 19. stoljee. EMZ
9240. Karneol u narodu
zovu i mesnati kamen, a
vjeruje se da titi od uroka.
Takve su pojaseve dobivale
mladenke iz imunijih obitelji
kao vjenani dar za sreu i
zdravlje za cijeli ivot.
Bojenje mrtvaca u crveno obiaj je poznat u junoj Europi jo iz neolitika, a

prakticirali su ga i ameriki Indijanci. On se temelji na ideji da crvena boja daje
vitalnu snagu. U nekim dijelovima Afrike uoi vjenanja ili nakon roenja prvog djeteta, djevojke i ene premau tijelo i lice crvenom bojom vjerjui da ona
potie snagu i seksualnost (Chevalier, Gheerbrant, 1983: 80). U mnogim kulturama postoji uvjerenje da crvena boja titi od zlih utjecaja. Ratnici su bojili svoje
bojne sjekire i koplja u crvenu boju kako bi zadobili maginu snagu. Takoer
se smatralo da crvena odjea donosi nepobjedivost. Odjea za rat stoljeima je
bila jarkih boja, upadljiva i vrlo dekorativna kako bi to bolje istaknula ratnikovu
mukost i hrabrost. Ideal muevnosti stoljeima se temeljio na pojmu ratnika.
Uniforme pojedinih redova vojske u mnogim su zemaljama jo u 19. stoljeu
bile crvene boje.
U naim se krajevima za vrijeme ratovanja s Turcima smatralo da prsten
s karneolom (kamen crvene boje) titi od metaka, a ako ga se poloi na ranu,
zaustavlja krvarenje.
Crvena se boja smatra osobito djelotvornom protiv uroka. Postoje ivotni
trenuci u kojima je, prema pukom vjerovanju, ovjek osobito izloen djelovanju zlih sila, a to su: razdoblje od roenja do krtenja, vjenanje, porod i smrt. I
danas je obiaj u nekim dijelovima Hrvatske da se djetetu oko ruke vee crvena
vunica ili stavi narukvica od koralja kako bi ga titila od zlih sila. U dinarskim
krajevima mladenke iz imunijih obitelji dobivale su za vjenani dar u znak
sree, zdravlja i za zatitu od uroka, velike konate pojaseve ukraene karneolom. Svadbena odjea mladenaca, osobito mladenke, u etnologiji se najee
interpretira namjerom da se ukrasom crvene boje odbiju zli utjecaji. U mladenkinom oglavlju sadran je najvei dio simbolikih i magijskih poruka. On je
titi i pokazuje njezin novi status. Poslije prve brane noi u Hrvatskoj Posavini
ene su na glavu stavljale peu (maramu) prvojutarnicu iji je ukras morao biti
izveden u crvenoj boji. Postelja mladenaca, od kojih se oekuje brojno i zdravo
potomstvo, najee je ukraavana crvenim utkanim ukrasima. Crvena pisanica
znak je plodnosti pa su se kore jajeta bacale na njive da pospjee urod. Crveni
koralj amulet je trudnih ena i rodilja. U doba ivota u zadrunim obiteljima u
Hrvatskoj, prostor u zajednikoj prostoriji gdje je ena raala odjeljivao se plahtom ukraenom utkanim crvenim ukrasom. Na taj je nain rodilja bila zatiena
od pogleda ukuana, ali i od zlih sila koje bi mogle nauditi njoj i djetetu.
Crvena se boja esto povezuje sa zdravljem i ljepotom. Kad se za djecu kae
da su rumena to znai da su i zdrava i lijepa. Glavno naelo narodne medicine
koje se odnosi na boje poiva na ideji lijeenja isto istim. To znai da se bolesti
povezane s krvi lijee sredstvima crvene boje. Za proiavanje krvi preporuuje
se cikla, crveni kupus ili biljke koje cvatu crveno kao crveni glog, a za krijepljenje
crveno groe i vino. Ljudima koji su bolovali od arlaha preporuivala se crvena
posteljina ili crveni rubac. Premazivanje crvenom bojom smatralo se ljekovitim
i korisnim za prevenciju svih bolesti (Chevalier, Gheerbrant, 1983: 80).
23
37
Djeja odjea za krtenje,
Oborovo, konac 19. stoljea.
EMZ 6402.
38
Djeja odjea, Indija, 19.
stoljee. EMZ.
39
Mlada ena u nonji bogato
ukraenoj crvenim utkanim
koncem, Ivani Grad,
Moslavina, 20. stoljee.
40
Starija ena u nonji
zagasitih boja. Kutina,
Moslavina, 20. stoljee.
24
Folklorni tekstil u Hrvatskoj

U hrvatskoj seoskoj kulturi postojala su nepisana, ali od zajednice sankcionirana pravila o odijevanju. ena je u okviru seoske zajednice jae podvrgnuta
drutvenoj kontroli, pa njezina odjea vie istie pripadnost pojedinoj drutvenoj kategoriji. U Hrvatskoj, kao uostalom i cijeloj Europi, postojalo je statusno
rangiranje ena na djevojicu, djevojku, isproenu djevojku, mladenku, udanu
enu, udovicu, rastavljenu i neudanu majku. Crvena boja bila je rezervirana
samo za mlae dobne skupine. Premda psihoanalitiari nude razliite interpretacije odjee Crvenkapice, moda je objanjenje sasvim jednostavno; to je bila
uobiajena odjea djevojica tog uzrasta u cijeloj Europi. Nakon roenja prvog
djeteta u nekim ruralnim sredinama u Hrvatskoj ena vie nije smjela nositi
crveno ukraenu odjeu. to je starija, to je njezina odjea manje upadljiva, odnosno, ima manje crvenog ukrasa.
Iz opisa ivotnih prilika u Trebarjevu, selu pokraj Siska, potkraj 19. stoljea saznajemo kako je odreena boja bila strogo normirana za pojedinu dobnu
skupinu:...a ka si vre rleni rubec na glavu, ka je ve pri lete, onda veliju: Gle ti
stareka v rlenem rubce, kakti mladek! ili Ka je ve pola duge za mu -16 lat ta
ve ne nosi pisanoga (crvenog) zaslena ni na pole, a kam doma... ve si ene enu
prispodobe k onemu kej joj se pristoja (Jajnerova, 1898: 135). Pripadnost odreenoj
zajednici i usvajanje njenih pravila oituje se, izmeu ostalog, u nainu odijevanja, to podrazumijeva i pravilan izbor boja.
U Hrvatskoj Posavini jarka crvena boja karakteristina je za mlau dobnu
skupinu, a boje u mat tonovima tzv. tirakotaste nazivale su se gospockim bojama i
njima se ukraavala odjea ena srednje dobi. Razliiti tonovi crvene boje imali
su drugaije konotacije. Izmeu dvaju svjetskih ratova, prema istraivanju Jagode Vondraek-Meser, kustosice Muzeja Sesvetskog prigorja, odjea i kuni tekstil u tom podruju bili su ukraavani bojama koje su se dijelile na are i proste.
are ili visoke boje bile su nijanse jarko crvene, a proste, niske ili ledene boje bile
su: zorkasta, roza, zora, zorna (ruiasta), rava (nijansa smee), kora (tamnocrvena), kavasta (nijansa smee), murvasta i vinska (nijanse tamnocrvene), ljilja
(ljubiasta), siva, uta, plava, smea, naranasta, zelena i crna.
41
Kralui, ogrlica od koralja,
Posavina, 19. stoljee. EMZ
15319. Crveni koralji uz
estetsku imaju i zatitnu
ulogu kao i funkciju dobnog
pokazatelja.
25
42
iz Orebia, Peljeac,
akvarel, oko 1860. irina
ruba nevjestinske suknje
svjedoila je o imovinskim
prilikama mladenkine obitelji.
43
iz Vukovine, Turopolje,
akvarel, oko 1860.
44
Podjela boja u Sesvetskom
prigorju
Proste boje
26
are boje
U Konavlima je crvena boja takoer osnovna boja ukrasa, a ona je varirala

od svijetlocrvene, koju su nazivali ipkova boja, do zagasito crvene, koja se i danas naziva turska ili pjana boja i koja je bila primjerenija starijim enama (BencBokovi, 1983: 93-94).
Opozicija bojene i nebojene tkanine takoer oznauje enin status u okviru
zajednice. U panonskom dijelu Hrvatske opozicija bijele (nebojene) i crvene
omoguavala je iskazivanje gotovo svih vrijednosnih odnosa oblikovanih oko
opreka kao to su jednostavno/ukraeno, alosno/veselo, mlado/staro, sveano/
svakodnevno i sl. Za razliku od ostalih podruja Hrvatske, u primorskom se
dijelu crna ranije pojavljuje u smislu korotne boje pa su crvena, bijela i crna
boja iskazivale specifine ritualne i socijalne stause. Bojena odjea javlja se kao
obredna: crvena za mladenku, crna za udovicu, a nebojeno sukno bilo je oznaka
ritualno i socijalno sigurnih statusa djevojke i udane ene. Postojanje opozicije
bijelo (nebojeno) i mrko (nebojeno) omoguavalo je razdvajanje tih dvaju statusa (Gavrilovi, 2002: 68-71).
Fina vunena tkanina, skrlet, (sukno crvene boje) u otokim nonjama dubrovake okolice bila je statusni simbol. Obilata uporaba kupovnog skrleta u lastovskoj nonji svjedoila je o obiteljskom bogatstvu. Srednjovjekovni areni donji obrub na suknji, koji se susree u raznim varijantama mediteranskog ruha,
na Orebiu je bio pokazatelj imovinskih prilika. to je na nevjestinskoj suknji
skrlet bio iri, to je bogatiji bio njezin rod, a to je trebalo vidno pokazati (Gui,
1955: 129-130). Ovi areni obrubi mogu se dovesti u vezu sa zakonima protiv
luksuza, koji su u pojedinim razdobljima ograniavali koritenje skupocjenih
obojenih tkanina, pa je njihova uporaba svedena na rub suknje, gdje je boja i
irina ruba oznaivla drutveni poloaj ili dob.
Alkemija
Alkemijski kamen mudrosti crvene je boje. Cinober, crveni ivin sulfid, spoj
sumpora i ive, dugo je vremena smatran ivim zlatom, to ga je meu alkemiarima inilo nezamjenjivim. Cinober se smatrao i glavnim sastojkom napitka
besmrtnosti, jer se vjerovalo da tijelu daje energiju Sunevog ara i ini ga mlaim (Chevalier, Gheerbrant, 1983: 80). Paracelsus (1493. 1541.), lijenik i alkemiar, preporuivao ga je kao osobit lijek za sve bolesti. Opozicija sumporiva
simbol je smrti i ponovnog roenja, neprestane regeneracije.
27
Crvena u politikom kontekstu

Crvena je postala i boja revolucije spajajui kranske predodbe (krv muenika)
s militarnim simbolizmom. Od Francuske revolucije 1789. godine, crvena boja
dobiva i znaenje krvi prolivene za slobodu. Kasnije revolucije promijenile su
naglasak od slobode na ideju klasne borbe. Sovjetska Rusija prihvatila je crvenu
zastavu 1918., a Kina 1949. Crvena je zastava ubrzo postala sinonim za komunizam kao i ultraljevicu. Budui da nosi snanu politiku i ideoloku simboliku,
crvenu je teko koristiti u drugom politikom kontekstu.
Oduzimanjem intenziteta crvenoj, ruiasta postaje simbolom socijalista,
to je relativno novija pojava. Pripadnici Socijalno demokratske partije u Hrvatskoj istiu crvenu kravatu kao svoj znak.
U zapadnoj kulturi crvena ima snane politike konotacije. Better dead than
red (Bolje mrtav nego crven), poznati je slogan iz vremena hladnog rata.
Crna svastika nacionalsocijalista nacrtana je na crvenoj podlozi kako bi sugerirala vezu s radnikom klasom.
Boja sveanosti i proslava
Crvena i danas naglaava sveane trenutke: ona je boja Nove godine, Boia,
Sv. Nikole, Djeda Mraza ili Djeda Boinjaka. Tradicionalni novogodinji ukrasi
crvene su i zelene boje. Boinica, jabuka crvene boje s utaknutom zelenom
granicom, na stolu u Boino i novogodinje vrijeme simbolizira zdravlje. Crvena je takoer i boja kineske nove godine. U Japanu, kad se kome eli srea za
roendan ili uspjeh na ispitu i sl. ria se oboji crveno. Crvena boja ide uz rasko
i spektakl. Opere i kazalita ukraeni su crvenim dekorom. Crveni tepih rezerviran je za poasne goste.
Psihologija
Crvena je boja emocija bijesa i srama. Kad netko gubi kontrolu kaemo da mu
se zacrvenilo pred oima. Crvena je i stimulirajua boja koja otvara apetit. Aperitivi su esto crvene boje. Omiljena je kod djece te je poznata njihova sklonost
crvenim slatkiima, vou i igrakama. S druge strane, crvena potie agresiju i
nasilje. U reklamama se crvena boja koristi za pobuivanje erotskih osjeaja (crvene usne, nokti i sl.) ili kao dinamina boja povezana s energijom (energetski
napici, sportske igre, auti i sl.).
28
45
Politiki plakat. Nepoznati
autor, 1949.
46
Politiki plakat. Nepoznati
autor, vjerojatno 1945. Jedna
od osnovnih karakteristika
ustakog plakata bila je jaka
antipropaganda. Glavni su
neprijatelji komunizam i
boljevizam, ija se strana
ruka nadvila nad hrvatskom
kulturom i prikazuje propast
civilizacije, znanosti,
umjetnosti, vjere i obitelji.
47
Stranka demokratskih
promjena (SDP) u Hrvatskoj
takoer koristi crvenu boju za
promociju svoje stranke.
48
Proslava Nove godine 2007.,
Kina. Crvena je esto boja
proslava. Crveni ukrasi
karakteristini su i za kinesku
novu godinu.
29
30
Purpurna i ljubiasta
Mislim da se Bog ljuti kad u polju ne
primijeti purpurnu boju prolazei pored
nje. Alice Walker, amerika knjievnica i
aktivistkinja; Boja purpura (1983.)
Boja moi
49
50
Carica Teodora s podanicima,

mozaik u crkvi San Vitale u
Ravenni, oko 547.
Car Justinijan s pratnjom,
mozaik u crkvi San Vitale u
Ravenni oko 547. Koliina
purpura na odjei odavala
je mjesto pojedinca u
drutvenoj hijerarhiji.
Kralj Salomon, ilustracija iz

Sauvigny Biblije, 12. stoljee.
U idovskoj kulturi plava
boja odjee rezervirana je za
sveeniku i svjetovnu elitu.
Kralj Salomon ikonografski se
esto prikazuje u odjei plave
boje. Ta se boja dobivala od
vrste morskog pua (murex
trunculus).
Govorei o znaenjima ljubiaste boje najbolje je zapoeti s purpurom. Tijekom povijesti purpurna je odjea bila statusni simbol najviih slojeva drutva.
Purpur se dobivao iz lijezda morskih pueva koji obitavaju u Sredozemnom
moru (Murex trunculus i Murex brandaris). Dobivena boja davala je cijelu lepezu
tonova: od svijetloljubiaste, plave i crvene do, u bizantsko doba najcjenjenijeg,
tamnoljubiastog purpura koji se u starim izvorima usporeuje sa zgruanom
krvi. Koliina pigmenta potrebna za bojenje predmeta veliine rimske toge bila
je vrednija od iste teine u zlatu. Za 1,4 g purpurovog bojila bilo je potrebno
12.000 pueva (Grdeni, 2002: 26). Purpur nastaje oksidacijom, to znai da ne
blijedi izlaganjem svjetlu ili ispiranjem te je u vremenima kad su boje jo bile
nepostojane postao simbol vjenosti.
Purpur se u odijevanju koristio jo u minojskoj kulturi na Kreti (oko 2000.
godine pr.Kr.). Feniani su bili osobito poznati po njegovoj proizvodnji tako da
se jedna od nijansi karakteristina za antiko razdoblje nazivala tirski purpur po
gradu Tiru u dananjem Libanonu.
Ve je u Starom zavjetu purpur nazvan najskupljom bojom. Bog je Mojsiju
naredio da zavjese u njegovu hramu moraju biti od plavog i crvenog purpura te
grimiza (crvena boja dobivena od vrste titastih ui). Odjea sveenika takoer
je bila obojena tim bojama te proarana zlatom. Bog je takoer naredio da rese
u kutovima obrednih molitvenih alova budu obojene purpurom, a imitacija
purpura nije bila dozvoljena.
Purpurna je i boja magije pa se arobnjaci esto prikazuju u ljubiastim
ogrtaima. Kada je Mojsije rekao sveenicima da nose purpurne odore, arobnjaci su bili u istom rangu sa sveenicima (Heller, 2006: 170).
Boja u ast Boga bila je u antikom svijetu i boja vladara. U Rimskom
Carstvu samo su kraljevi, kraljice i prijestolonasljednici smjeli nositi purpurne
ogrtae. Ministri i visoko pozicionirani slubenici imali su purpurni obrub na
odori, a senatori su na togi nosili purpurne pruge (Heller, 2006: 168). Prema
Novom zavjetu, na dan krucifikacije, Isus je bio odjeven u purpurni ogrta, a
na glavi je imao krunu od trnja. Purpur i kruna ironizirali su njegovu poziciju
idovskog kralja. U antiko je doba bio najcjenjeniji purpur koji je po tonu bio
vie crven, no u bizantsko doba purpur je bila nijansa tamnoljubiaste gotovo
crne boje.
Oko 300. godine car Dioklecijan proglasio je bojenje purpurom carskim
monopolom i preselio njegovu proizvodnju u Bizant, odnosno Konstantinopolis. Carska titula u Bizantu glasila je porfirogenet, purpurnoroeni, to jest roen
za vrijeme vladavine svog oca. Istonorimski carevi titili su tajnu bojenja purpurom pa su na zapad purpurni materijali mogli stii samo kao pokloni cara.
31
ak je i tinta kojom se car potpisivao bila purpurna, a njome su bile napisane i

sve carske knjige. Justinijanov zakonik na smrt je osuivao kupca ili prodavatelja
purpurne tkanine (Chevalier, Gheerbrant, 1983: 80). Bizantska umjetnost posve
je obiljeena purpurom. Na mozaicima u Raveni koji prikazuju cara Justinijana
i caricu Teodoru s podanicima, moe se odrediti status svake osobe prema koliini purpura na njihovoj odjei. Prokopije, povjesniar koji je ivio u vrijeme
Teodore, izvjetava kako je ona tijekom graanskog ustanka 432. odbijala otii u
egzil, ne eljevi se nikada odrei purpura i carske moi: Purpur je dobar omota
za le, rekla je (Heller, 2006: 168). Mnoge vladarske europske kue nastavile su
tradiciju noenja purpurne odjee kao simbola moi. U vrijeme vladavine kraljice Elizabete I (1533. 1603.), odjea obojena purpurom smatrala se luksuzom te
je bila rezevirana samo za plemstvo.
Boja biskupa i poniznosti
I crkvena ljubiasta ima korijene u purpuru. Dok se proizvodio pravi purpur, ljubiasta je predstavljala rang kardinala. Nakon to je proizvodnja purpurnih materijala poslije pada Istonog Rimskog Carstva zamrla, odora kardinala postala je
crvena (dobivala se od kermesa, a kasnije i koenila to su bile vrste titastih ui),
jer se ljubiasta sada dobivala mjeavinom grimizne (kermes) crvene i indiga
koji je bio jeftiniji. U skladu s novom tehnologijom i cijenama, ljubiasta i crvena
zamijenile su rang pa je ljubiasta postala boja biskupa (Heller, 2006: 169-70).
Crvena kardinalska boja i dalje se nazivala kardinalskim purpurnom premda se
vie nije dobivala od pueva, ve od spomenutih uiju i davala drugaiji ton.
Ljubiasta je tradicionalno i boja teologije. U doba dok su profesori jo
nosili halje, filozofi su nosili tamnoplavu, medicinari svijetlocrvenu, pravnici
32
51
Kraljica Viktorija u alobnoj
ljubiastoj odjei, oko 1865.
52
Sve su engleske kraljevske
krune tradicionalno
podstavljene samtom
purpurne boje.
tamnocrvenu, a teolozi ljubiastu odjeu, to je simboliziralo pobonost, vjeru,

vjenost i pravednost. U liturgiji ljubiasta je boja Adventa i Korizme. Od Drugog vatikanskog koncila mise zadunice odravaju se u ljubiastom misnom
ruhu.
U kranskoj simbolici ljubiasta je i boja poniznosti. Ta je simbolika u
suprotnosti s purpurnom kao bojom moi, ali crkveno objanjenje zato kardinali nose purpur glasilo je: Kraljevi vladaju kroz nasilje, crkva kroz poniznost. Tu
se uklapa i ljubiica kao kranski simbol vrline i skromnosti. Smatralo se da
ak i miris ljubiice titi od pijanstva i glavobolje. Isto se djelovanje pripisivalo
ljubiastom dragom kamenu ametistu. Tko ga nosi, smatra se imunim na otrov
i pijanstvo (grki amthytot znai koji titi od pijanstva). To to kardinali od pape
dobivaju prsten od ametista, u katolikoj interpretaciji simbolozira pokornost
(Chevalier, Gheerbrant, 1983:10-11).
Umjetna boja
53
Stari i novi purpur.
Kardinalski purpur crvene
je boje, dok biskupi nose
odjeu u boji starinskog
ljubiastog purpura.
Ljubiasta je bila prva umjetna modna boja. Proizveo ju je engleski kemiar

William Henry Perkin kao prvu anilinsku boju, to je u potpunosti promijenilo
povijest tekstilnih boja. Iza ljubiaste slijedile su i druge jarke boje, ukljuujui
anilinsku crnu, fuksiju, magentu i metilno plavu. Ove uzbuujue nove boje
bile su popularne i dostupne to je rezultiralo demokratizacijom obojene odjee. Estetiari su pak proglaavali umjetne boje kriavim i vulgarnim, preferirajui izblijedjeli izgled prirodnih boja.
Perkinova ljubiasta najprije je u Francuskoj postigla veliku popularnost
zahvaljujui carici Eugeniji iji se modni stil slijedio u cijeloj Europi. Engleski
modni magazini takoer piu o novoj boji, no vrhunac zaluenosti ljubiastom
54
Dobar odgoj, modni urnal
iz 1864. godine. Pojavom
novih umjetnih boja mauve
(ljubiasta) i zelena postaju
omiljene modne boje odjee
djevojaka i mladih ena.
55
Mauveine, prva umjetna
anilinska boja. Nova boja
izazvala je razliite polemike
u javnosti. Estetiari su
govorili o profinjenim
tonovima koje daju prirodne
boje za razliku od dreavih
anilinskih boja. Mauve?
Mauve je samo ruiasta koja
pokuava biti purpurna.
James Abbot McNeill
Whistler.
33
56
uslijedio je nakon pojavljivanja kraljice Viktorije u ljubiastoj haljini na vjenanju svoje keri. Kraljiinom zaslugom ljubiasta se smatrala i drutveno prihvatljivom bojom u koroti. Ta nova purpuromanija ili Mauve Measles, polako se
smiruje potkraj 1860-ih (Winterbottom, 2007).
Goetheu je ljubiasta znaila neto ivahno bez radosti. U vrijeme Goethea
(1749. -1832.) ljubiasta je iskljuivo enska boja. To je bila boja neudanih ena
koja je poruivala: Unato godinama, jo sam slobodna. Iste konotacije imali su i
tipino ljubiasti mirisi: lavanda, ljubiica i rumarin. Mirisi koji su se smatrali
slatkastim i neerotinim (Heller, 2006: 176).
Ljubiasta je postala omiljena boja secesije, smjera u umjetnosti na prijelazu 19. u 20. stoljee, koji je sve prirodno smatrao obinim, neumjetnikim.
U to se doba ljubiasta cijenila i kao boja za interijere. Ljubiasti salon smatrao
se vrhuncem estetike. Poznati plakat Alfonsa Muche pokazuje ideal ene tog
vremena na ljubiastoj pozadini.
Purpurna (ljubiasta), zelena i bijela postale su 1908. godine slubene
boje enskog pokreta u Velikoj Britaniji. Purpurna je simbolizirala pravdu, samopotovanje i dostojanstvo. Kao ambivalentna boja, mjeavina crvene i plave
(muke i enske boje) ljubiasta je 1970-ih postala boja feministikog pokreta
i novi simbol enstvenosti. Danas se ljubiasta poput ruiaste vee uz seksualne manjine.
Veina ljudi ljubiastu danas smatra neobinom, modernom, nekonvencionalnom i originalnom bojom.
34
Alfonse Mucha, Job, plakat,

1897. Ljubiasta je bila
omiljena secesijska boja.
57
Anterija, duga orijentalna
enska haljina, 19. stoljee.
EMZ. Kolorit enskih
orijentalnih anterija esto
je u skladu s ranom
helenistikom skalom
purpurne boje: od tamnog
bizantskog purpura preko
boje vinje do vinski crvene i
ljubiaste.

58
59
Pea, marama za glavu,

okolica Siska, 19. stoljee.
EMZ 11945. Oglavlja
ukraena svilenim i
pamunim koncima
ljubiaste boje nosile
su seoske ene u doba
Korizme u Hrvatskoj
Posavini, oponaajui bojom
sveenikovo misno ruho. Ta
se boja i danas puki naziva
bikupska.
Zastor, pregaa, Posavina,

oko 1900. EMZ 4449. Odjea
ljubiastih i ruiastih tonova
bila je korotna, pa su je ene
razliitih dobnih skupina
nosile tijekom druge godine
alovanja ili u znak alosti za
ne tako bliskim roakom.
60
Kadifene biserli kundurice,
vjenane cipelice, BiH, 19.
stoljee. EMZ 15029 a, b.
Oglavlja ukraena svilenim i pamunim koncima ljubiaste boje nosile su seoske ene u doba korizme u Hrvatskoj Posavini, oponaajui bojom sveenikovo misno ruho. Ta se boja i danas puki naziva bikupska. Odjea ljubiastih i
ruiastih tonova bila je korotna pa su je ene razliitih dobnih skupina nosile
tijekom druge godine alovanja ili u znak alosti za ne tako bliskim roakom:...
a jo mene alostnice, te nose i vinevatu peu i privezalek (Jajnerova, 1898: 218).
Otkrie anilinskih boja i njihova dostupnost utjecali su i na ukus seoskih
ena u odijevanju.
Pojavu novih boja i utjecaj trgovake robe na tradicijsko odijevanje odlino oslikava podatak koji navodi Vladimir Tkali. Potkraj 19. stoljea jedno je
zagrebako trgovako poduzee po vrlo povoljnoj cijeni kupilo veliku koliinu
pamunog prediva ljubiastocrvene boje koja je u postupku bojenja dobila krivu
nijansu. Trgovci su tu robu prodavali u selima zapadnog podruja Medvednice
pa je od tog vremena sva enska nonja u Pui, Brdovcu i Bistri dobila ljubiastocrveni ton ukrasa umjesto nekadanjeg svijetlocrvenog. Ta se boja danas
doivljava kao tipina boja nonji spomenutog podruja (Tkali, 1925: 133).
35
36
Crna
Ve etrdeset godina otkrivam
da je kraljica svih boja crna.
Auguste Renoir (1841.-1919.),
francuski slikar.
61
Pokladna maska, Turie,
Meimurje, 20. stoljee.
EMZ. Crna boja maske i
zastraujui izgled imali su
funkciju tjeranja zlih sila.
62
Djevojice iz plemena Nuba,
Sudan, oko 1970. Crna
boja u razliitim kulturama
ima drugaija znaenja.
Djevojice iz plemena Nuba
svakodnevno trljaju u kou
ulja s dodatkom ute i
crvene boje kako bi im koa
djelovala blistavo i sjajno. U
Africi je vano imati takvu
kou (prirodno ili umjetnim
putem) jer se suha koa bez
sjaja smatra bolesnom.
Je li crna boja? Tehniki gledano ona to nije; crni predmeti apsorbiraju sve boje
vidljivog spektra, a nijednu ne reflektiraju. No, s druge strane, predmeti mogu
izgledati crno, a ipak reflektirati neto svjetla. Primjerice, crni pigment nastaje
kombinacijom nekoliko pigmenata koji zajedno apsorbiraju najvie svjetla.
Crno je boja pratvari, iskonskog kaosa, vodenih dubina. To je takoer boja
ktonskog svijeta u kojem se obnavlja dnevni svijet. Crna se esto povezuje s noi
i smrti, zlom i grijehom. To nije samo rezultat zapadnjakog rasizma, budui da
u tradicijskoj afrikoj simbolici nailazimo na ista znaenja. Ipak je no crna, a
krv crvena. Iskustvo noi kod ljudi je tisuljeima bilo povezano s opasnostima,
prirodnim neprijateljima, zimom i hladnoom.
Crna takoer asocira na strah od nepoznatog. Premda more i nebo dananji
ljudi najvie povezuju s plavom bojom, iza tog plavetnila kriju se nepoznata prostranstva koja u naoj svijesti vie nisu plava, ve crna.
Postoji dobra crna i loa crna, pie Pastoureau. Razlika se uglavnom odnosi na
to je li crna sjajna ili mat. Na tu su razliku bili osjetljiviji nai preci, tim vie to u
prolosti dobivanje kvalitetne crne boje nije bio jednostavan proces (Pastoureau,
2005: 76-77).
Crna u kontekstu smrti
Prema simbolici boja etiriju elemenata, crna simbolizira zemlju, dakle, podzemni svijet, pakao. Crna zemlja, mjesto je gdje se sahranjuju umrli, ali i njihovo
novo prebivalite, to je boja groba. No, s druge strane, crna zemlja simbolizira
plodnost, stvaranje novoga ivota. U doba mnogoboakih i ne izrazito dualistikih religija u moralnom suprotstavljanju bogova i demona ili viih bia i ljudi,
crna boja asocira plodnost. Velike boice plodnosti esto su crne zbog ktonskog
podrijetla: Dijana iz Efeza, indijska Kali ili Izida. U Kini crno odgovara kineskom
yinu, enskom simbolu. Crni kamen na breuljku Palatinu u Rimu simbolizirao je Magnu Mater. Na toj ideji temelji se i simbolizam srednjovjekovnih crnih
Djevica, pa u Europi postoje svetita gdje se i danas hodoasti crnim Djevicama
(Chevalier, Gheerbrant, 1983: 77-78).
U religijama s naglaenom podjelom na dobra i zla boanstva, crna boja
simbolizira nasilje, propast i smrt te oznauje preobraene bogove i demone poganskih religija vezivane uz podzemni svijet.
U veini kultura obiaji vezani uz smrt mogu se svrstati u tri osnovne kategorije, odnosno tri pristupa smrti: iskazivanje tuge za preminulim, radost zbog
novog poetka ili novog ivota pokojnika i pokazivanje straha od duhova umrlih.
Semitski obiaji vezani uz smrt podrazumijevali su crnjenje lica pepelom i
prljavtinom do neprepoznatljivosti, kako bi zavarali zlonamjerne pokojnike, ali i
37
63
Jusepe de Ribera, Portret
isusovakog misionara, ulje
na platnu, 1638. Kolekcija
Poldi Pezolli. Tijekom 10.
stoljea u Europi se crna
boja poinje vezivati uz
koncept smrti te istodobno
asocirati ponizan i asketski
nain ivota. S vremenom
jednostavna crna redovnika
odjea poinje se izraivati
od sve kvalitetnijih materijala
i sve vee koline tekstila.
64
pokazali svoju tugu za preminulim. Crnom i bijelom bojom izraavala se tuga

za mrtvima. No crna tuga djeluje beznadnije za razliku od bijele alosti koja u
sebi sadri nagovjetaj novog poetka (Chevalier, Gheerbrant, 1983: 77-78).
Crna u kontekstu asketizma i kranskog poimanja smrti
Tijekom 10. stoljea u Europi se crna boja poinje vezivati uz koncept smrti
kao izjednaiteljice te istodobno asocirati ponizan i asketski nain ivota koji
se najvie zrcalio u celibatnom redu benediktinskih sveenika poznatih kao
nigri monachi crni redovnici. U poetku njihova odjea najvjerojatnije nije
bila bojena ili se radilo o jeftinim nepostojanim bojama.
Novo shvaanje smrti u kojem je bogatstvo pokojnika ne samo nevano
ve i prepreka spasenju, odgovara prihvaanju crne odjee i u nekorotnom
kontekstu, gdje polikromna rasko predstavlja zlo i Luciferovu zavodljivost.
U tom vremenu u Europi se openito javlja nepovjerenje prema bojama. Bizantska purpurna od kraljevske postaje boja pokajanja, skruenosti, melankolije i smrti. Crvena postaje boja avoljeg iskuenja, a uta, boja carske Kine,
dobiva znaenje hereze i dvolinosti. U skladu s novim idejama, pripadnici
elite takoer su prema vlastitim eljama pokapani u crnoj redovnikoj odjei.
Egalitarno znaenje crne potkraj srednjeg vijeka poinje se mijenjati u skladu s gospodarskim napretkom i razvojem feudalnih drutvenih odnosa. Crna
boja dobiva sve razliitija znaenja. Do 16. stoljea samo su plemii iskazivali
alost nosei odjeu crne boje. Za seljatvo je u to vrijeme bojena crna odjea
isuvie skupa.
38
Tiziano Vecellio, Karlo

V, ulje na platnu, 1548.
Alte Pinakothek, Minhen,
Njemaka. Za razliku od
jednostavne odjee sveenika
te ozbiljne i dostojanstvene
protestantske crne odjee,
u 16. stoljeu javlja se jo
jedan tip crnog ruha i to
kao posljedica zakona
protiv rastronosti. To je
blistava crna, na skupocjenoj
svilenoj i barunastoj
odjei, ukraena krznom i
rezervirana samo za najvie
slojeve drutva.
Paunovi i pingvini
Monopol nad kvalitetnim jarkim bojama dugo je vremena bio izvan Europe.
Jane Schneider u svom eseju Peacocks and Penguins: The Political Economy of
European Cloth and Colours opisuje nejednaku trgovinu koja se odvijala tijekom
srednjeg vijeka izmeu Bliskog istoka i Europe, jer su Europljani zlatom i robovima plaali obojene tkanine i proizvode orijentalnog tekstilnog obrta. Ona
misli da je europska crna odjea imala i praktino i simbolino znaenje te da su
razliiti slojevi drutva unutar europskih drava, u odreenim trenucima svoje
povijesti isticali crnu odjeu kao simbol vlastitog identiteta i stopostotni nacionalni proizvod dobiven od domaih sirovina vlastitom tehnologijom (Schneider, 1987: 413-447). Sjetimo se odjee plemia i trgovaca u Mletakoj Republici,
crnih dvorjana Filipa II u 16. stoljeu u panjolskoj, pristalica protestantskih
krugova sjeverno od Alpa, pripadnika radikalnih heretikih pokreta ili dananje
nekorotne uporabe crne odjee uz mediteransku obalu, odjee katolikih sveenika, sudaca, kolske djeje odjee ili crnih koulja talijanskih faista, dananjih
darkera, punkera i sl. U nastavku teksta pokuat emo objasniti ta razliita znaenja crne boje
Boja elite
65
Rogier van der Weyden, Filip
Dobri, vojvoda od Burgundije,
kopija izraena oko 1600.
Dvorac Ambras, Innsbruck,
Austrija. Dvor Filipa Dobrog
bio je poznat po crnoj odjei
njegovih dvorjana. Filip Dobri
zagovarao je crnu odjeu iz
osobnih razloga (smrt oca),
ali i ekonomskih. Strunjaci
smatraju da je Filip Dobri
noenjem crne odjee
pruao podrku tekstilnim
sreditima na svom podruju
koji su proizvodili crni vuneni
tekstil bojen domaim
sirovinama, vrbovnikom i
broem.
U doba renesanse manufakturna sredita za proizvodnju polikromnog tekstila

nisu vie izvan Europe. Renesansni gradovi u sjevernoj i sredinjoj Italiji postaju novi tekstilni centri. Gradovi sjeverne i sredinje Italije ukljuujui i papinski
dvor u Rimu predstavljali su tijekom renesanse istaknuto civilizacijsko sredite
za Europu sjeverno od Alpa. Italija u to doba doslovno prti od boja. Renesansna Italija nasljednica je Bizanta, prije svega, u uspjenosti proizvodnje svile i
drugog polikromnog tekstila. Prvi put poslije propasti Rimskog Carstva, crvena
i purpurna nisu povlastica aristokracije, ve i bogatih trgovaca.
No ima i nekoliko iznimaka. Medici, vladari Firence koja je bila prvo sredite za proizvodnju vune u tom podruju, zadrali su dugu, tamnu, srednjovjekovnu odjeu. Venecijanski plemii takoer nose crnu vunenu odjeu koja
je ve postala standard njihova stalea kao kontrast egzotinom arenilu koje je
svakodnevno stranim brodovima stizalo u njihove lagune. Jo jedan tip izuzetka
predstavljaju bogati trgovci koji su crnom odjeom prikrivali bogatstvo.
Kao kontrast Italiji i njezinim viebojnim tkaninama, crna se u Europi irila
s katolikih dvorova Filipa Dobrog (1396. 1467.) u Burgundiji i Filipa II (1527.
1598.) u panjolskoj. Filip Dobri gotovo je cijeli ivot proveo alei za ocem, no
neki povjesniari smatraju da njegovo pojavljivanje u crnoj odjei nije bio samo
znak alosti, ve da je ono imalo i ekonomsku pozadinu. Filip Dobri stekao je vlast
nad Flandrijom, Holandijom i Luksemburgom pa je uvoenjem crne odjee
ujedno pruao podrku tekstilnim centrima na spomenutim podrujima koji
su, za razliku od polikromnog talijanskog tekstila, proizvodili crni vuneni tekstil
bojen domaim sirovinama: vrbovnikom i broem (Schneider, 1987: 429).
Dvor Filipa II (sin Karla V), bio je tijekom 16. stoljea osobito poznat po
iskazivanju prezira prema talijanskoj luksuznoj robi. Strani posjetitelji primani
su samo pod uvjetom da su propisno obueni u crno. Utjecaj panjolske crne
u 16. stoljeu bio je kljuan trenutak u povijesti mode. On je posljedica zakona protiv luksuza koji je, kao i uvijek dotada, izigran, a crno na skupocjenim
39
tkaninama i krznima postalo je pravom aristokratskom odjeom. Osim toga

panjolska je i sama proizvodila svilu te imala monopol nad trgovinom bojama
iz Amerike. Logwood (Haematoxylum campechianum), sirovina iz Novog svijeta,
na svili i barunu davala je izvanrednu crnu boju. panjolska crna pojam je koji
podrazumijeva ekstravagantnu crnu odjeu koja nema nita zajedniko s asketskim i egalitarnim idejama Sv. Bnedikta (Schneider, 1987: 426-433).
Veza crne boje s formalnom haljinom za veernje izlaske potjee od crne
odjee s kraljevskih dvorova iz doba kasne renesanse. Malu crnu haljinu moemo promatrati kao nasljednicu takvog koncepta (Pastoureau, 2003: 1-7).
Tijekom 16. stoljea Luther i protestanti postaju jo opasnija prijetnja od
Turaka. No ubrzo su ak i neprijatelji katolike panjolske poput Martina Luthera i puritanaca usvojili ozbiljnu, dostojanstvenu crnu odjeu. To su uinili i
idovi. Tijekom 16. stoljea crna postaje dominantnom bojom u velikom dijelu
Europe.
Moralna boja
Konotacije crne boje poput umjerenosti, poniznosti, skromnosti i suzdranosti
osobito dolaze do izraaja u doba reformacije. Posljedice koje je protestantski
moral imao na boju odjee osjeaju se i danas. Puritanizam kao mona drutvena sila, osuuje razmetljivost i zagovara tamnu odjeu. Crno-bijeli kod u odijevanju i danas je dominantan u sveanim prigodama (smoking, crno odijelo i
bijela koulja). Pozitivna znaenja crne boje tijekom vremena redefinirala su se
u crnu koja predstavlja autoritet: suci, arbitri, sveenici, politiari i danas nose
crnu odjeu.
40
66
67
Lucas Cranach Mlai,

Parabola o vinogradarima,
1569. upna crkva Marijina,
Wittenberg, Njemaka. Dok
Luther (u sredini slike) sa
svojim pristaama marljivo
obrauje vinograd, katolici
na elu s papom unitavaju
lozu, zatrpavaju bunar i jo
od Krista zahtijevaju plau
za tetu koju su poinili.
Katolici su prikazani u
raskonoj odjei, to za
protestante simbolizira
nemoral i grijeh. Reformirani
su pak predstavljeni kao
poboni i vrijedni radnici
u skromnoj, neupadljivoj
i dostojanstvenoj crnoj
odjei. U protestantskim
obiteljima crna je bila odjea
za mukarce i ene, samo
su djeca mogla nositi bijelu
odjeu. Jarke i blistave boje
smatrale su se luksuzom
i razmetanjem te su bile
potpuno iskljuene iz
svakidanjeg ivota.
Lucas Cranach Stariji, Portret

Martina Luthera, ulje na
platnu, 1529. Galleria degli
Uffizi, Firenca, Italija. Sve
voe reformacije prikazivani
su na slikama iz svog
vremena u crnoj odjei.
To esto nije bio odraz
stvarnih prilika, ve moralni
komentar vremena. Prema
protestantskom shvaanju
potreba za odjeom proizlazi
iz ovjekovog moralnog pada
te je za njih ona uvijek znak
grijeha.
68
69
Frans Hals, lanice upravnog

odbora starakog doma u
Haarlemu, ulje na platnu,
1664. Frans Halsmuseum,
Haarlem, Nizozemska.
ene odjevene u tipinu
protestantsku kreposnu crnu
odjeu, ukraenu bijelim
okovratnicima.
Meister der Somerset House

Conference, Sommerset
House Conference, ulje
na platnu, 1604. National
Portrait Gallery, London.
Tijekom refomacije i
protureformacije crna postaje
dominantnom bojom odjee
u cijeloj Europi.
Crna poetkom modernog doba

Poetkom modernog doba otvaraju se novi putevi preko Atlantika koji su zaobilazili Italiju, pa centri za izradu polikromnog tekstila postaju oni u sjevernoatlantskim zemljama: Engleskoj, Francuskoj i Holandiji. Novonastala situacija
uvelike je smanjila talijansku tekstilnu proizvodnju. Tekstil izraen u Engleskoj,
Holandiji i Francuskoj ulazio je u kategoriju luksuzne robe. Zakoni o odijevanju
u Italiji tijekom 17. i 18. stoljea uveli su pravilo da plemii, a osobito njihove
ene nose crnu odjeu ve poslije nekoliko godina braka. Mnogi putopisci iz 18.
stoljea, piui o svojim dojmovima iz Italije, govore o tome kako venecijanska
opera naveer podsjea na pogrebnu ceremoniju (Schneider, 1987: 433-439).
Crna nije bila boja alosti ve visokog drutva, elite. Iako se crna boja u Italiji
vee uz elitu, to nije iskljuivalo vezu s Crkvom i korotom. Boja vjere i rituala
obvezivala je onoga tko ju nosi na suzdravanje od luksuza, a takoer obavljala
ulogu patriotske boje pogotovo u vrijeme kada su najpoeljnije stvari bile izraene u inozemstvu. Od 18. stoljea Crkva postaje jo snanije birokratizirana pa se
uporaba crne boje u Italiji iri i na selo. Budui da su dalmatinska obala i otoci
pod dominacijom Italije, nekorotna crna boja odjee, osobito enska u jadranskom podruju, postaje prepoznatljiva karakteristika.
41
70
Lik mukarca s otoka Krka,
20. stoljee. EMZ. Na Krku
je ve u 17. stoljeu pod
utjecajem protureformacije
crna boja odjee postala
uobiajena za sve dobne i
spolne skupine.
71
Lik ene, Hrvatsko primorje,
20. stoljee. EMZ. ena
je obuena u nekorotnu
crnu odjeu tipinu za
jadransko podruje. Crna
boja odjee u Italiji je bila
posljedica crkvenih utjecaja
i zakona protiv rastronosti.
Tijekom 18. i 19. stoljea
ona je iz elitnih krugova
prela i u seosku odjeu.
Pod utjecajem Italije, ranije
polikromno tradicijsko
ruho u naim primorskim
krajevima krajevima tijekom
19. i 20. stoljea takoer
postaje crno.
72
Pakinje pred crkvom, Pag,
oko 2000.
42

Marijana Gui, koja se bavila problematikom tekstila u Hrvatskoj, smatra da
je crna boja odjee u jadranskoj zoni zakanjeli odraz protureformacije te da
je crna iz panjolske mode, postala trendom u odijevanju cijele Europe (Gui,
1955:97). Ranije polikromno ruho u naim primorskim krajevima postupno
nestaje, a suknje i pregae potkraj 19. i tijekom 20. stoljea poinju se izraivati od kupovne crne tkanine. Na Krku je ve sredinom 17. stoljea prevladalo
tamno ruho, to spomenuta autorica objanjava injenicom da tada nije bilo
porodice u Vrbniku iz koje barem jedan sin nije bio sveenik. Budui da je na
Krku protureformacija imala jak utjecaj, to se odrazilo i na oblikovanje vanjskog izgleda ovjeka unoenjem crnine u svakodnevnu uporabu za mlado i
staro (Gui, 1955: 118). U Konavlima, haljina dugih rukava, bjelaa, izraivala
se od nebojene prirodne vune. Nju su nosile djevojke, a haljina od modrog
sukna, tzv. modrina bila je za udane ene. U novije vrijeme i bjelaa i modrina
redovito su se izraivale od crne kupovne tkanine. Slino je i u mukoj nonji
gdje su modre hlae od kupovne svite ili domae ohe zamijenjene crnima od
kupovnih tkanina.
U panonskom dijelu Hrvatske, u okolici Siska, gdje su se starinska obiljeja nonje dugo zadrala, crna boja u prvoj polovici 20. stoljea jo uvijek nije
bila prihvaena kao boja za iskazivanje najdublje alosti, jer je tu ulogu imala
bijela. Od crnih tekstilnih predmeta nosio se jedino rubac. Pojavljivanje crne
tek u kasnijoj fazi alovanja ukazuje na to da je to relativno novija pojava.
73
Piratske zastave. Pet od
ovih zastava smatraju
se slubenim kopijama
piratskih zatava. Generic Jolly
Roger holivudska je verzija.
Legendarna crna piratska
zastava simbolizirala je smrt.
Boja anarhije, ilegalnosti, faizma i nihilizma

Crna boja, crna zvijezda i zaokrueno crveno slovo A, simboli su anarhizma.
Podrijetlo anarhistike zastave tumai se na razliite naine. Crna boja oznauje
mo, odlunost i snagu, ali, s druge strane, ona se takoer smatra i antibojom.
Crna zastava po nekim je tumaenjima negacija svih zastava i nacionalnosti
te ujedno simbolizira tugu za tisuama ubijenih u ratovima za interese neke
drave (Wikipedija, anarhistiki simboli).
Zanimljiva je veza izmeu crne zastave i pirata. Pirati, naravno, nisu svjesno bili anarhisti, no vaniji je bio nain na koji ih se percipiralo. Vlasti su
ih doivljavale kao pobunjenike, bez vjernosti bilo kojem zakonu ili dravi.
Pastoureau smatra da su anarhisti legendarnu crnu piratsku zastavu, koja je
simbolizirala smrt, prihvatili tijekom 19. stoljea dodavi joj crvenu, simbol
ultraljeviara (Pastoureau, 2005: 78).
Crna je u velikom broju zemalja predstavljala konzervativne politike
stranke, monarhiju ili pak Crkvu.
Crna, kao boja faistikog pokreta javlja se 1919. u Italiji. Njegove pristae
nazivale su se Arditi, a cilj im je bio unititi socijalistiki pokret. Vanjsko obiljeje sljedbenika bila je crna koulja. Crna je bila svakodnevna odjea u Italiji
koju su svi posjedovali. Britanski i nizozemski faisti prihvatili su 1933. crnu
koulju kao politiku uniformu. U Njemakoj, crna je imala isto znaenje za
njemake faiste kao i smea. Faistiki je pokret unato uzvienih ideala imao
proleterski tih. Crna je uniforma, s jedne strane, naglaavala efekt masovnog
pokreta prikrivajui drutvene razlike svojih pripadnika. S druge je strane uniformnost sljedbenika odjevenih u crno djelovala mono te njihovu organizaciju i optiki inila brojnijom i veom. Svaki pokret djeluje monije i vee ako
43
74
75
Juliette Greco, francuska

glumica i ansonijerka. Oko
1950. egzistencijalistika
filozofija postala je modom
koja je svoj izraz imala i u
odjei. Pjevaica Juliette
Greco, koja na neki nain
popularno utjelovljuje tu
filozofiju, takoer je uvijek
bila odjevena u crno.
Marlon Brando u bajkerskoj

crnoj konoj jakni u filmu
Divljak iz 1953. Crne kone
jakne, premda mogu biti
razliitih oblika i za razliite
namjene, uvijek su na
neki nain povezane sa
subkulturom iji pripadnici
ele ostaviti dojam
buntovnika ili opasnih ljudi. U
20. stoljeu crna kona jakna
dobiva kultni status, osobito
kroz filmske junake koje su

tumaili Marlon Brando i
James Dean. Postoje brojni
primjeri kultnih jakni u
popularnoj kulturi: od jakni
Crnih pantera u 1960-im i
1970-im, preko jakni lanova
pank rok grupa poput
Ramonesa ili jakni pripadnika
hevi metal subkulture do
one koju je nosio T-800, lik
iz filma Terminator.
njegovi pripadnici istiu jednu boju. Crna boja smrti simboliki je naglaavala
ozbiljnost namjera i spremnost da se za vlastita uvjerenja rtvuju ivoti drugih
(Heller, 2006: 104-106).
Crna je takoer boja tajnih organizacija. U Japanu se smatra da je duh samuraja crn. Svaki samuraj mora biti spreman baciti se u nitavilo koje se asocira
crnom bojom.
Boja individualnosti
Veina ljudi nosi crno kad eli naglasiti svoju individualnost. Crna odjea iz vremena reformacije skretala je pozornost s odjee na lice, koje tako postaje sreditem osobnosti. To je bio velik korak prema modernoj filozofiji individualnosti,
egzistencijalizmu. Oko 1950. filozofija egzistencijalsta postala je modom koja je
svoj izraz imala i u odjei. Pjevaica Juliette Greco, koja na neki nain popularno
utjelovljuje tu filozofiju, takoer je uvijek bila odjevena u crno.
Crno takoer djeluje tajanstveno. U filmovima, likovi odjeveni u crnu odjeu ne moraju nuno biti negativni. U poetku njihova odjea naglaava misterioznost vezanu uz njihovu pojavu.
Moda
Crna je dugo vremena bila znak muke moi i povezivala se s utjecajnim ljudima. Ali crna je jednako tako bila vana i u enskoj modi. U 19. stoljeu ene
skromnijih sredstava, koje su same morale zaraivati za ivot poput prodavaica
i guvernanti, nose praktinu i cijenjenu crnu odjeu. No, s druge strane, modni
savjetnici iz istog vremena smatraju da neto tako lijepo i zavodljivo kao to
je eleganta crna haljina nikako ne prilii mladoj neudanoj djevojci, jer djeluje
previe seksi.
Crna 1950-ih postaje najistaknutijom bojom u modnoj industriji pojavom
slavnog kreatora Balanciege. Ona je bila i kultna boja buntovnika 1950-ih, no
njezin utjecaj opada tijekom arenih 1960-ih. Japanski avangardni dizajneri
lansirali su val crne odjee koji dominira modnom scenom od 1980-ih do danas.
Drugi modni dizajneri usmjerili su se pak na erotsku zavodljivost crne. Crna u
sadanjoj modnoj industriji simbolizira eleganciju i rasko. Subkulturalni stilovi poput panka, gotika i emoa daju crnoj odmetniki glamur.
44
Crno-bijeli svijet
76
Edgar Degas, Tvornica
pamuka, ulje na platnu,
1873. Musee des Beaux-Arts,
Pau, Francuska. Svi su
likovi obueni u crno-bijelu
odjeu. Taj crno-bijeli kod u
odijevanju moe se pratiti od
doba reformacije do danas.
77
Legendarni Fordov Model T
koji se proizvodio iskljuivo u
crnoj boji. Ljudi mogu imati
Model T u bilo kojoj boji
samo da je crna Henry Ford
(1863-1947), industrijalac i
veliki puritanac.
Jo od vremena Aristotela postojale su klasifikacije boja, a u njima su crna i bijela uvijek zauzimale istaknute krajnje pozicije. Otkriem sastava dugina spektra
Newton je utvrdio nov niz koji iskljuuje crnu i bijelu. S druge strane, reformacija i protureformacija takoer su potpomogle izdvajanju crne i bijele u zaseban
svijet, smatrajui ih moralnim bojama koje simboliziraju strogost i suzdranost. Razvoj tiska i fotografije, a kasnije filma i televizije, jo je vie naglasio tu
opoziciju. Mnogi povjesniari umjetnosti iz vremena romantizma nisu mogli
prihvatiti injenicu da su grki i rimski hramovi i kipovi bili ivo obojeni. To im
se inilo preneozbiljno.
Protestantske moralne vrijednosti postale su temeljna mjerila vrijednosti
i u industrijskom kapitalistikom drutvu. Predmeti za svakodnevnu uporabu
poput telefona, strojeva za pisanje, fotografskih aparata u 19. i poetkom 20.
stoljea bili su iskljuivo crne boje. Protestant i veliki puritanac Henry Ford
iz istih razloga nije elio prodavati neke modele svojih automobila ni u jednoj
drugoj boji osim u crnoj. Ozbiljnost koju mnogi veu uz crno-bijelu opoziciju
potvruje i est stav da je crno-bijela fotografija vie umjetnika od one u boji
(Pastoureau, 2005: 79-80).
Boja nesree
Crni dani oznauju vrijeme nesree, oskudice, siromatva i sl. Petak, 24. 09.
1869. ili 25. 10. 1929 nazivaju se crnim zbog pada vrijednosti dionica i sloma
burzi.
Uvrijeeno je vjerovanje da crne ivotinje donose nesreu ili predskazuju
smrt. To se govorilo i za ljude odjevene u crno. Crna se boja stereotipno vee uz
vjetice i njihove mrane sposobnosti, crnu magiju. Negativni junaci obino su
obueni u crno.
Dimnjaari su jedini crni likovi koji donose sreu. Za to su vjerovanje, koje
se javlja potkraj 19. stoljea, zasluni sami dimnjaari koji su uz godinje obraune koncem godine, obiavali poklanjati i kalendare sa slikama sreonosnih
simbola. Uz djetelinu, praia i potkovu postupno se poinje pojavljivati i dimnjaar. Tako je od zastraujueg crnog ovjeka dimnjaar postao lik koji u novoj
godini donosi sreu ili, jo ire shvaeno, on je postao simbol dobrog poetka.
Zato je srea ugledati dimnjaara ujutro (Heller, 2006: 94).
45
46
Bijela
Bijela nije samo odsustvo boje; to je blistava
i pozitivna stvar, estoka poput crvene, jasna
poput crne Bog slika u raznim bojama; ali
nikad tako sjajno, gotovo zadivljujue kao
kad slika bijelom. Gilbert Keith Chesterton
(1874.-1936.), britanski pisac.
Suneva svjetlost bijela je svjetlost koja se sastoji od svih boja spektra. Boje
spektra moemo vidjeti samo pod odreenim atmosferskim prilikama ili koristei prizmu. Bijela boja reflektira sve boje vidljivog spektra.
Bijelu boju spontano asociramo s pojmovima poput istoe i nevinosti.
Tu simboliku ne nalazimo samo u europskim drutvima ve i u Africi i Aziji,
svuda je bijelo simbol djevianstva, neokaljanosti i istoe. Ona je takoer metafora mira i blaenstva.
Boanska bijela
Bijela svjetlost smatra se iskonskom, poetkom svijeta i vremena. (I bi svjetlost...). Bog se doivljava kao bijela svjetlost. Boanska bia, aneli, takoer
su bijele boje.
Sveti Duh pojavljuje se u obliku bijele golubice, a Isus bijelog janjeta. Bijeli jednorog simbol je Djevice Marije. To je boja raja i vjenosti. Ukoliko bijele
ivotinje ne simboliziraju boanstvo, ipak, na neki nain, imaju vezu s njime;
roda donosi djecu to je Boji dar.
Boja boanstva ujedno je i boja sveenika. Katoliki sveenici za vrijeme
slube nose odjeu koja se naziva alba, lat. bijela. Bijela je liturgijska boja najveih blagdanaBoia i Uskrsa. U hijerarhiji boja u katolianstvu, bijela je
boja rezervirana samo za papu.
Na Yom Kipur (blagdan pomirenja), jedan od najveih idovskih blagdana, veliki rabin nosi bijelu odjeu kao znak obnove prijateljstva izmeu Boga
i ljudi.
Bijelo je i kod Kelta bila boja sveenike klase. Uz druide jedino je kralj,
ija funkcija granii sa sveenikom, imao pravo na bijelu odjeu.
Obredna odjea
78
ene iz plemena Zulu
bojama izraavaju svoje
osjeaje i elje. Kao i
u Europi, bijela boja
simbolizira neiskvarenost i
nevinost.
Bijela je boja novoroenadi i djece, ali isto tako i boja starosti. Sijeda kosa
simbolizira blaenstvo, unutarnji mir, mudrost.
Bijela boja oznauje prijelaz iz jednog razdoblja ivota u drugi. Kao prijelazna boja javlja se u obredimana poetku ivota (roenje djeteta, krtenje),
pri sklapanju braka (poetak branog ivota), obredima slavljenja poetka nove
epohe, pri dolasku proljea i ljeta, uz sahranu i poetak zagrobnog ivota. Bijela boja osigurava odsustvo krivnje u novoj situaciji. Bijelo ujedno simbolizira
nov ivot za koji se jo ne zna kakav e biti. Duhovi i utvare, kao bia iz ivota
poslije smrti, takoer se prikazuju u bijeloj boji.
47
79
Jakovljev san, ulje na platnu,
Avinjonska kola, 16. st.
Musee du Petit-Palais,
Avignon, Francuska. Aneli
kao boanska bia prikazuju
se u bijeloj boji.
48
U Africi, gdje su inicijacijski obredi uvjetovali itavu drutvenu strukturu,

bijela boja kaolina (vrsta gline) ima znaenje neutralnosti. To je boja mladih
obrezanika kojom mau tijelo i lice kako bi pokazali da su trenutano izvan
drutva. U Africi i Novoj Gvineji udovice koje su privremeno stavljene izvan
zajednice takoer pokrivaju lice neutralnom bijelom bojom. U Aziji i dijelovima
Afrike, pa i u mnogim ruralnim dijelovima Europe, bijela je jo u 20. stoljeu
boja za iskazivanje alosti.
Boja istoe, higijene i hladnoe
Stoljeima su tkanine koje izravno dolaze u doticaj s tijelom, dakle, ono to
nazivamo rubljem, bile bijele boje. Njegova bjelina bila je vidljiv pokazatelj istoe. Prljava koulja smatrala se nevjerojatno nepristojnom (Pastoureau, 2005:
42-43). Higijenska funkcija koja se pripisivla donjem rublju najbolje se vidi iz
shvaanja koja su prevladala u 17. stoljeu, a to su ideje da se uporabom donjeg
rublja tijelo praktinije odrava istim no kupanjem. U doba renesanse donje
rublje poinje provirivati oko vrata i zapea na povrinu. Ubrzo ovratnici i manete postaju odvojivi predmeti pa njihova koliina svjedoi o imovinskom stanju
pojedinca. Pored toga to se istoa vezivala uz zdravlje, ona je nadasve bila
drutveno pitanje. Stoga nije sluajnost to se ovratnici i manete tijekom 16.
i 17. stoljea prekomjerno ukraavaju, prerastajui u neku vrstu izloga istoe i
luksuza, zahvaljujui vezenoj ili kukianoj ipki (Sarti, 2006: 224).
80
Papa Ivan Pavao II. Bijela
je boja najvanijih crkvenih
blagdana. Osim za Boju
slubu, jedino pape nose
bijelu odjeu.
81
Sveti ovjek sjedi na
prijestolju u stavu meditacije,
Indija, 20. stoljee. Njegovi
sljedbenici smatraju ga
nekom vrstom boanstva.
Bijela boja naglaava njegovu
svetost i izdvojenost od
obinog svijeta.
82
Inicijacijska maska,
jugoistona Nigerija, 20.
stoljee. Zbirka Muvrin.
49
Posteljina je takoer jo donedavno bila iskljuivo bijele boje. Bijela je i danas najhigijenskija boja, garancija istoe. Kupaonice, kade, hladnjaci, tednjaci
takoer su dugo vremena bili iskljuivo bijele boje.
Bijela smrt je smrt smrzavanjem. Bijela je boja sjevera. U moderno doba
bijela je postala i simbol hladnoe. Bijelo-plava kombinacija boja tipina je za
oznaivanje zamrznutih proizvoda i alkoholnih pia koja se piju ledeno hladna.
U prenesenom znaenju, na emocionalnom planu, bijela simbolizira hladnou,
zatvorenost, nedodirljivost i ponos.
Boja jednostavnosti, lakoe, praznine i nepoznatog
U hijerarhiji kodova boje bijela predstavlja najjednostavniji stupanj. U borilakim vjetinama ili skijanju, bijeli pojas ili bijeli spust povezuju se s poetnicima.
Togu candidu nosili su kandidati za politiku slubu.
Bijela je najsvjetlija i ujedno najlaka boja. U odijevanju se najee spaja
ideja svijetlog i laganog. Ljetna je odjea uglavnom svijetla, a zimska tamna.
Zimski vuneni materijali nisu se mogli esto prati. Osim toga tamna odjea
apsorbira Suneve zrake, a svijetla ih reflektira.
U mnogim jezicima bijelo znai isto to i prazno. U prenesenom znaenju
bijelo je boja samoe i usamljenosti. Izraz bijela udovica odnosi se na ene iji
muevi ive i rade daleko od kue.
Bijelo je i boja nepoznatog. Bijela podruja na starim zemljopisnim kartama oznauju neistraene krajeve. Rupa u znanju moe se nazvati i bijelom
mrljom.
Boja koe
Bijelci boju svoje koe doivljavaju kao bijelu, premda se njezina boja kree od
boje breskve do svijetlosmee. Druge rase bijelu boju koe asociraju sa smru.
U Africi je vano imati sjajnu i blistavu kou (bilo prirodno ili umjetno), suha
koa bez sjaja poput one bijelaca smatra se bolesnom. Ta su shvaanja kulturoloki oblikovana.
Bijela boja puti za Europljane ima i drutveno znaenje. Seljaci, koji su
najvei dio godine radili vani, na svjeem zraku, imali su kou preplanulu od
Sunca, a aristokracija je kao svoju prepoznatljivost isticala bljedou. Tijekom 17.
i 18. stoljea plemii su na lice nanosili kremu i puder kao vrstu bijele maske
i tako dodatno isticali bjelinu svoje koe. Izraz plava krv zrcali te obiaje. Koa
aristokrata bila je tako blijeda i prozirna da su se mogle vidjeti vene (Pastoureau,
2005: 45-46). U drugoj polovici 19. stoljea uloge su se promijenile. U modu su
doli odlasci na more i preplanulost kao statusno obiljeje.
84
Geje, Japan, 2007. Bijela
boja lica uklanja svaku
individualnost s gejina
lica i smjeta je izvan
svakodnevnice, poput
kazalinog lika. Isticanje
bjeline koe znak je ljepote u
Japanu i velikom dijelu Azije.
50
Ono je i statusno pitanje,

kao to je jo nedavno bilo
u Europi, gdje je bijela boja
puti svjedoila o tome da je
netko dovoljno bogat da ne
mora raditi na suncu. Ta je
moda u Japanu poela na
dvoru u 17. stoljeu.
83
Nicholas Hilliard,
Autoportret, minijatura,
1577. Victoria and Albert
Museum, London. U doba
renesanse donje rublje
poinje provirivati oko vrata
i zapea na povrinu.
Ovratnici i manete
tijekom 16. i 17. stoljea
prekomjerno se ukraavaju,
prerastajui u neku vrstu
izloga istoe i luksuza,
zahvaljujui vezenoj ili
kukianoj ipki.
Svjetska moda u bijelom

Goethe je u Nauku o bojama opisao modu oko 1800. On kae kako su ene tada
poele nositi bijelu, a mukarci crnu odjeu. Crna odijela za mukarce nisu bila
neuobiajena, crna je ve dugo bila boja graanstva. Ali je bijela u enskoj modi
predstavljala novost, jer je izraavala ideal epohe klasicizma koja je svoju inspiraciju nalazila u starogrkoj i rimskoj kulturi. Opinjeni iskrivljenom slikom
antike, obrazovani graani smatrali su sve obojeno nepodnoljivim. Goethe je
pisao o preziru obrazovanih ljudi prema bojama. arene, jarke boje smatrale su
se barbarskim ukusom.
ene su u to doba hodale odjevene poput grkih boica. Jedini ukras prozirnih materijala bili su nabori. U modi su bile i sandale koje su se vezivale konim
remeniima i torbice nalik grkim amforama. Moda je zahtijevala da haljina,
cipele i nakit zajedno ne smiju teiti vie od 250 grama. Naravno, takva odjea
nije bila primjerena hladnoj klimi pa je mnogo ena oboljevalo od upale plua
koja se tada nazivala bolest muslina. Ova je moda kratko trajala, ali se zato bijela
odjea desetljeima smatrala najelegantnijom bojom za ene. Bijela je simbolizirala i drutveni status, jer dama u bijelom nije mogla obavljati poslove koji bi
je zaprljali, to su bili poslovi za sluavke (Heller, 2006: 152).
Bianca, Blanche, Blanka (bijela) internacionalna su enska imena, koja nemaju muku inaicu.
85
Jacques-Louis David, Portret
Madame Rcamier, ulje na
platnu, oko 1800. Musee du
Louvre, Pariz, Francuska.
Na prijelazu 18. u 19. stoljee
moda je pronala svoju
inspiraciju u antici. ene su
u to doba hodale odjevene
poput grkih boica, u
haljinama iji su jedini
ukras bili nabori. Moda je
zahtijevala da haljina, cipele i
nakit zajedno ne smiju teiti
vie od 250 grama.
51
Svadbena odjea
S bijelom svjetskom modom dola je i bijela vjenanica. Premda je bijela jo od
biblijskih i antikih vremena predstavljala simbol istoe i nevinosti, na sam
dan vjenanja bilo je vanije istaknuti lijepu odjeu nego nevinost, koja se ionako podrazumijevala. Lijepa je odjea u veini sluajeva bila crvena.
S institucijom kranskog braka u 13. stoljeu nevinost mladenke postaje
vana zbog pitanja nasljeivanja i genealogije. Bijele se vjenanice u europskoj
graanskoj kulturi javljaju potkraj 18., a postaju uobiajene tek tijekom 19. stoljea, osobito poslije prihvaanja dogme o bezgrenom zaeu. Bijela je vjenanica s vremenom prihvaena i u seoskim sredinama.
U protestantskim sredinama, fotografije mladenki s konca 19. stoljea,
svjedoe o tome da je njihova odjea bila crna. Bjelinom se isticao samo veo.
Imati bijelu vjenanicu koja se moe obui samo jednom u ivotu bio je luksuz.
Sklapanje braka u to je doba nalikovalo sklapanju posla. Djevojke bez miraza
imale su vrlo male anse za udaju. Brak iz ljubavi bio je romantini ideal (Heller,
2006: 154-156).
Danas boja vjenanice najvie ovisi o osobnom ukusu mladenke. Bijela
boja vie nema ulogu iskazivanja mladenkinog djevianstva, ve je, na neki nain, postala arhetipska boja vjenanja.
86
Vjenana fotografija,
Bavarska, 1907. U
protestantskim sredinama
poetkom 20. stoljea
svadbena je odjea esto
bila crne ili tamnih boja.
Bijela vjenanica koja bi se
odjenula jedanput u ivotu
smatrala se luksuzom.
52
87
Lik mladenke, otok Krk, 19.
stoljee. EMZ. Svadbena
kotiga (haljina) nainjena
je od koe kunia i janjeta
crvene i bijele boje.
Od funkcionalnosti do postmoderne
Nakon arene popkulture 1960-ih, u 1970-im crna i bijela postaju omiljene
dizajnerske boje. Boje bez funkcije bile su odbaene. Nakon emocija lienog
reduciranog dizajna uslijedila je 1980-ih postmoderna kao kontrast. Ukraavanje koje se prije smatralo besmislenim, postaje stilom. Arhitektura je karikirala
klasicizam. Ono to u 1970-im jo nije bilo bijelo, sada postaje.
Politika
U europskim zemljama bijela esto simbolizira rojalizam i monarhiju. Tijekom
revolucije u Francuskoj i Rusiji bijela boja simbolizrala je pristae monarhije za
razliku od revolucionara ija je boja crvena.
Za vrijeme Stogodinjeg rata bijela zastava znaila je prekid neprijateljstva.
Ona takoer oznauje predaju. Simbolika bijele kao boje mira, u suprotnosti je
s crvenom, bojom rata i ta su znaenja gotovo univerzalna i konstantna.
88
Mladenka u bijeloj
vjenanoj nonji gradskog
tipa, Moslavina, oko 1930.
Dobro i loe
U filmovima su dobri momci stereotipno odjeveni u bijelu odjeu ili nose bijeli
eir za razliku od negativaca u crnom. To se, naravno, moe namjerno obrnuti
tako da negativac nosi bijelo kao simbol hipokrizije i arogancije.
Bijela magija koja se koristi samo u pozitivnom smislu za lijeenje i pomo,
u suprotnosti je s crnom magijom kojom se nanosi teta. Stav je pak Kranske
crkve da su obje magije opasne jer onaj tko moe lijeiti, moe i tetiti.
53
Znaenja bijele boje u hrvatskom folkloru

89
Istraivai usmene poezije primjetili su da se u toj tradiciji koriste odreene

ustaljene rijei za povezivanje predmeta ili lika, s jedne strane, i boje, s druge.
Tu dolazi do izraaja naelo primjerenosti u skladu s kojim se jedna boja moe,
a druga ne moe pridodati odreenom objektu. Bijela u usmenom narodnom
stvaralatvu esto znai i dobro i lijepo pa se povezuje sa penicom, penica bjelica (penica kao najvanija hrana). Moralne osobine djevojke i njezina ljepota
najee se opisuju s atributima bijelo i rumeno. Bijela kao znak otmjenosti,
ljepote i dobrote, a rumena kao obiljeje veselja i zdravlja esto se susreu u
ljubavnim narodnim pjesmama.
Bijela boja u naem folklornom tekstilu, u prvom redu, simbolizira tugu i
starost. to je starosna dob via, nosi se sve manje ukrasa, pa je na odjei starijih
osoba prevladavala bijela boja temeljnog ruha. U panonskom dijelu Hrvatske bijela, jednostavna lanena i pamuna neukraena odjea imala je funkciju i radne
odjee. Tek je u drugoj polovici 19. i poetkom 20. stoljea stigla u podruje Panonske nizine crkvena bjelina kao oznaka sveane odjee, odreene za praznik
Tjelovo, a kao vjenano ruho, bjelina u to doba jo nije u potpunosti zamijenila
prastaro crvenilo. Pod utjecajem Crkve, bjelina je napustila znaenje korotnog
54
ene u radnoj odjei,

Jastrebarsko prigorje, 1894.
90
91
92
ene na groblju, Rokovci,

Slavonija, 20. stoljee.
EMZ. Bijelom bojom
odjee izraavala se tuga za
preminulima.
Djevojice obuene u nonju

za Tijelovo i Ivanje, Klotar
Ivani, Moslavina, oko 2000.
Udovica s djecom, Kupinec,

Jastrebarsko, 1922. EMZ.
ruha i kao sveano odijelo poela sluiti za nastupe folklornih grupa i kulturnu
reprezentaciju Seljake sloge (Gui, 1955: 35).
Vidjeli smo kako je elitna crna posljedica zakona protiv prekomjerne potronje. Na slian nain moemo interpretirati sveanu bijelu odijeu to je i uinila
Vjera Bonifai, predstavljajui ipku kao luksuzni i potpuno europski tekstil nastao uzgojem i preradom bijele lanene niti i intenzivnim enskim radom. Bijeli
vez i ipka nadoknaivali su monotoniju boje i jednostavnoj bijeloj odjei davali
sveani karakter. ipka, simbol viih klasa, enske moralnosti i nevinosti, imala
je tijekom vremena razliite funkcije (Bonifai, 1994: 139-151). U panonskom
dijelu Hrvatske ipkom su se ukraavali rubovi pregaa i rubaa ili se umetala
izmeu vertikalnih nabora pa je na taj nain proirivala suknju. iroke suknje
ukraene ipkanim umecima svjedoile su o boljim imovinskim prilikama.
U jadranskom i dinarskom podruju haljina od nebojene bijele vune tzv.
bjelaa bila je karakteristina odjea djevojica koju su nosile dok se nisu zadjevojile. Poetkom 20. stoljea djevojke su nosile bjelau do 16. godine, a polovicom 20. stoljea bjelaa se nosi do kasnije ivotne dobi to je bio vanjski znak da
se produava vrijeme djevojatva (Benc-Bokovi, 1983: 82).
55
56
Plava
Neka se plavo nebo susretne s plavim
morem i sve postaje plavo. Moncy Barbour
(1952.-), ameriki slikar
93
Wilton Diptych, izraen oko
1395. za kralja Richarda II.
National Gallery, London.
Plava je ve postala
boja Djevice Marije,
simbolizirajui njezinu
svetost i povezanost s
boanskim i nebeskim. U
izradi diptiha koriten je i
skupocjeni plavi pigment
dobiven od poludragog
kamena lapis lazulija, koji
se potkraj srednjeg vijeka
koristio kao i zlato za
isticanje duhovnih vrijednosti
vezanih uz boansko i sveto.
94
Antonello da Messina,
Madona s djetetom, ulje
i tempera na drvetu, oko
1475. National Gallery of
Art, Wahington. Marija je
prikazana u plavom ogrtau,
a Isus u crvenoj odjei,
u skladu s kranskom
tradicijom.
U usporedbi s crvenom, bijelom i crnom, plava je tijekom duge povijesti bila

boja drugog reda. Nema je na peinskim slikarijama iz paleolitika i neolitika.
U antici ima drugorazrednu ulogu. U antiko doba indigo se mogao uvoziti iz
Indije, ali su zato tkanine obojene njime bile puno skuplje od tkanina obojenih
domaim sirovinama. U Europi je osnovna sirovina za dobivanje plave boje bio
vrbovnik koji su koristila neka keltska i germanska plemena pred odlazak u
bitku te je za Rimljane plava bila barbarska boja. Ona nije ni liturgijska boja u
kranstvu. Iznimka je Egipat gdje i danas simbolizira sreu, a prekrasni plavozeleni predmeti izraeni prema zaboravljenom receptu svjedoe o njezinoj
ulozi u egipatskoj kulturi (Pastoureau, 2001).
Egipatska plava jedna je od prvih umjetno dobivenih boja. U Egiptu je
poznata od 3. tisuljea pr.Kr. Proizvodila se zagrijavanjem mjeavine silicija,
vapnenca i bakra. Poslije rimskih vremena rijetko se koristila. Ta je boja bila
netoksina i vrlo postojana. Rabila se za izradu umjetnikih predmeta, njome se
bojilo platno, drvo, zidovi, papirus i kamen.
Plava boanska boja
Premda marginalizirana u prolosti, plava je, prema anketama, danas omiljena
boja vie od polovice stanovnitva na Zemlji. Do preokreta u poimanju plave
boje u europskoj kulturi dolazi tijekom 12. i 13. stoljea. Plava se tada poinje
pojavljivati u razliitim podrujima ivota: umjetnosti, odjei, iluminacijama i
grbovima. To je ujedno i vrijeme kada se u kranstvu odvijaju velike rasprave
o fenomenu boje. Postoje dvije struje: kromofili koji tvrde da je boja svjetlost,
dakle relevantna boanskom i smatraju da je njezino mjesto posvuda, pa tako i u
crkvi, te kromofobi koji zastupaju stav da je boja materija, prema tome suvina u
crkvi jer oteava komunikaciju s Bogom. Ideja da je boja svjetlo, imala je veliko
znaenje za povijest plave boje koja se poinje poistovjeivati s nebom i rajem,
simbolizirajui boansko. Popularizaciji plave boje osobito pridonosi injenica
da se Djevica Marija, kao majka Boga, ikonografski poinje prikazivati u plavom
platu ili plavoj odjei (Chevalier, Gheerbrant, 1983: 55; Pastoureau, 2001: 4047). Zbog toga se plava stoljeima smatrala najprimjerenijom bojom za ene, jer
je simbolizirala ednost. Premda su ene takoer nosile crvenu, njezina ivotnost i povezivanje s borbom inile su je uglavnom mukom bojom.
57
95
Frederic Bazille, Obiteljski
susret, ulje na platnu, 1867.
Muse dOrsay, Pariz,
Francuska. Plava se dugo
smatrala enskom bojom.
Za mlade djevojke smatralo
se da im najbolje odgovaraju
svijetlo plavi tonovi, koji
u skladu s kranskom
tradicijom sugeriraju istou
i nevinost.
Djevica Marija
Plava nije jedina boja Djevice Marije. Ranije se Marija ikonografski pojavljivala
u bojama koje su u pretkransko vrijeme bile alobne: siva, smea, ljubiasta,
plava i tamnozelena. Tek su tijekom 12. i 13. stoljea slikari na Zapadu poeli
Mariju prikazivati najee u plavoj odjei.
Ispod plavog ogrtaa Marija obino nosi crvenu odjeu. U toj kombinaciji
boja ona simbolizira Boju Majku. U tamnoplavoj odjei pojavljuje se u kontekstu alosti za sinom, a u svijetloplavoj kao nebeska boica. Kad je Marija
na slici s odraslim Isusom, obino oboje na sebi imaju plavu i crvenu odjeu,
s time da kod Marije prevladava plava, a kod Isusa crvena, to je u skladu s
tradicionalnom simbolikom po kojoj plavo utjelovljuje ensko, a crveno muko
naelo.
U razdoblju baroka zlatna je boja simbolizirala boansko, pa je i Marijina
odjea najee pozlaena. Ta moda traje do poetka 19. stoljea. Nakon usvajanja dogme o bezgrenom zaeu 1854. godine, Marijina ikonografska boja
postaje bijelasimbol istoe i nevinosti. U Lourdesu se Djevica Marija ukazala
u svijetloplavoj odjei s bijelim porubom, to je odgovaralo modnom ukusu tog
vremena (Heller, 2006: 39).
Plava aristokratska boja
Tijekom 12. i 13. stoljea plava boja poinje zauzimati vano mjesto i u drutvenoj hijerarhiji. Zbog asocijacija s nebeskim i boanskim ona postaje i kraljevskom bojom. Ljiljanov cvijet, simbol Djevice Marije, u tom razdoblju postaje
i simbolom kralja. Plavetnilo s tri zlatna ljiljanova cvijeta sugeriralo je nadzemaljsko podrijetlo kranskih vladara. Grb legendarnog kralja Artura u to vrijeme dobiva fiksni oblik: na plavoj pozadini tri zlatne krune. To je pridonijelo
58
96
Karlo Veliki u plavoj
kraljevskoj odjei ukraenoj
motivom ljiljanovog cvijeta,
misal ilustriran za vojvodu
od Berrya, oko 1400.
Bibliotheque National de
France, Pariz. Plava tijekom
srednjeg vijeka postaje i

kraljevska boja, pa se koncem
tog razdoblja i Karlo Veliki
poinje prikazivati u plavom,
premda je u prethodnim
vremenima njegova boja
tradicionalno bila crvena.
97
Devet junaka, Castello di
Manta u Saluzzu, Italija,
1415-1420. Ikonografski
motiv devet junaka, meu
kojima je i kralj Artur, javlja
se oko 1312. godine. Tada se
ve ustalio nain njegovog
prikazivanja. On takoer
dobiva ulogu promotora
plave boje, osobito u modi
grbova europskih plemia
(plava pozadina s tri zlatne
krune).
irenju mode plave boje u grbovima aristokratskih obitelji diljem Europe (Pastoureau, 2005: 20). Tako je plava postala boja elite to je, naravno, imalo i gospodarske posljedice.
Plava boja i gospodarstvo
Vrbovnik, najvanija europska sirovina za dobivanje plave boje, postaje tijekom
13. stoljea pravom industrijskom biljkom iji uzgoj znatno pridonosi razvoju mnogih europskih regija. Velik broj tada izgraenih katedrala financirali su
upravo trgovci plavom bojom koji su se tom trgovinom obogatili. U Tiringiji
su pak utemeljili sveuilite u Erfurtu. Plava tako poinje sve vie konkurirati
dotad dominantnoj crvenoj boji. Pastoureau kae kako crvena prema plavoj znai raskono prema odmjerenom i moralnom, materijalno prema duhovnom, muko
prema enskom.
No velika prijetnja uzgoju vrbovnika bio je indigo koji se u 16. stoljeu
poeo u velikim koliinama uvoziti s Antila i iz sredinje Amerike. Uvoz amerikog indiga izazvao je pravu krizu u podrujima Europe koja su se tradicionalno
bavila uzgojem vrbovnika. Njemaka 1577. i Francuska 1598. godine zabranjuju
indigo. U Engleskoj je indigo takoer bio zabranjivan do 1611. godine kad je
Engleska osnovala vlastitu trgovaku kompaniju u Indiji i poela ga izvoziti.
Njemaki je car 1654. godine indigo proglasio vrajom bojom. Nirnberki bojadisari bili su prisiljeni svake godine polagati zakletvu da nee rabiti indigo, a za
njezino krenje bila je predviena smrtna kazna. No zabrane nisu bile djelotvorne jer se indigo rabio zajedno s vrbovnikom, a poetkom 18. stoljea konano
je i legaliziran u cijeloj Europi te je od vraje postao kraljevskom bojom. Ubrzo
nakon legalizacije indiga u Europi se prestaje uzgajati vrbovnik za dobivanje
plave boje (Heller, 2006: 32-35).
59
98
Porculanska posuda za
umbir, Kina, razdoblje
Qing, 17.- 18. stoljee. EMZ.
99
Industrija Berger, akvarel,
1905. EMZ. ena na slici
nosi haljinu u duhu tadanje
mode, u popularnoj tamno
plavoj boji, ukraenu
folklornim ornamentom.
100
Nikola Arsenovi, Konavoska
svadba, akvarel, oko 1860.
60
Plava postaje nova crna

Dostupnost indiga u Europi, poboljana tehnologija proizvodnje boja i tehnike
tiskanja na tekstilu, sretno su koincidirale s potranjom za plavo-bijelom kineskom keramikom. Sve to pridonosi modi plave boje ne samo u odijevanju ve i
ureenju doma. Bilo da se radilo o kobaltom ukraenoj keramici ili plavo-bijelo
tkanim pamunim prekrivkama, plavo je sugeriralo bogatstvo.
Sredinom 18. stoljea u Europi zapoinje ono to se definira kao trijumfalni
mar plave boje (Sarti, 2006: 235). U to je doba bilo dostupno najmanje 14 razliitih tonova plave. Jedan od razloga tomu svakako je otkrie famozne prusko
plave boje, koja je omoguavala puno iru lepezu tamnoplavih tonova, kako u
slikarstvu, tako i u proizvodnji tekstila. Od 1720-ih godina rabila se za bojenje
svile i pamuka, ali i zidova kua u SAD-u. Plava je postala modom u svim ivotnim podrujima.
Do polovice 18. stoljea u mnogim podrujima Europe bile su na snazi zakonske odredbe koje su za nie slojeve stanovnitva propisivale odjeu najee
sive i smee boje. Jeftinije cijene industrijskih tkanina obojenih plavom bojom,
njihova dostupnost, kao i sve popularnija tehnika modrotiska, demokratiziraju
uporabu plave pa upravo seljako stanovnitvo spremno prihvaa novu modu
distancirajui se od sivih i smeih tonova koji su ih definirali pripadnicima nie
klase. Trend plave boje takoer se zrcali u seoskom namjetaju: ormari, kreveti,
police, stolovi, klupice i krinje tijekom 19. stoljea esto su bojeni plavom bojom i ukraavani cvjetnim motivima.
Romantizam je dodatno pridonio popularnosti plave boje u odijevanju mladei diljem Europe budui da je jedan od kultnih likova romantizma, Goetheov
101
Jadi mladog Werthera,
kolorirana razglednica,
oko 1905. Plava je u doba
romantizma bila osobito
popularna boja, ije se
znaenje povezivalo s
pojmovima poput tuge,
enje, melankolije i sl.
Glavni junak Goetheovog
romana Jadi mladog Werhera
nosio je plavi kaput, to je
pridonijelo modi plave boje
kod mladei diljem Europe.
102
104
Radnici u tvornici, Kina,

2007. Pojam plavi ovratnik
danas pomalo gubi znaenje,
no u mnogim zemljama za
razne se poslove jo uvijek
koristi plava radnika kuta.
Tkanina obojena indigom i

ukraena vrstom modrotiska,
Indonezija, 19. stoljee. EMZ.
103
Traperice, neko sportska i
buntovnika odjea, danas su
prihvaene u svim dobnim
skupinama te djeluju poput
moderne uniforme.
61
105
Walter Determann, namjetaj
u seoskoj kui, akvarel, 1919.
106
Kolijevka za dijete, Baranja,
Werther, nosio plavi kaput i ute hlae. Osim toga plavi cvijet est je motiv u
poeziji tog vremena. Junak Novalisove novele Heinrich von Ofterdingen (1802.)
sanja plavi cvijetak koji u njemu budi osjeaj enje. Simbolizam plave boje u
romantizmu je vezan uz osjeaj melankolije, a odjeke takvih shvaanja nalazimo i u jeziku, recimo u nazivu za glazbeni stil blues (engl. blue: plavo)( Pastoureau, 2005: 22).
Obojena odjea imala je funkciju prikrivanja mrlja i prljavtine puno prije
no to je to postalo pitanje osobnog izbora. Pojava traperica (blue jeans), koje je
Levi-Strauss, kroja idovskog podrijetla iz Bavarske, izumio u San Franciscu
oko 1850-e jo vie popularizira plavu boju. Hlae od vrstog materijala obojene
indigom postale su prva plava radna odjea. Oko 1930. traperice su postale odjea koja se nosi u slobodno vrijeme, a u kratkom razdoblju tijekom 1960-ih bile
su i buntovnika odjea mladih, no ubrzo su postale prihvaene u svim drutvenim i dobnim skupinama, tako da danas djeluju poput moderne uniforme.
Kako je od 18. stoljea plava postajala sve popularnija boja u zapadnom
svijetu, nije se povezivala samo s plavom krvi u vladajuim krugovima, ve i s
plavim ovratnikom radnika i plavim uniformama slubenika u modernim dravama. Pastoureau smatra da mornarska plava danas ima znaenje nove crne.
Uniforme mnogih dravnih slubenika u 20. stoljeu vie nisu crne, ve tamnoplave: mornarica, avijacija, policija, vatrogasci, potari, sportska odjea i sl.
Razliiti tonovi plave boje nose drugaije konotacije.
Moralna boja
Plava se postupno redefinirala u muku boju. Strunjaci smatraju da se ta promjena odigrala pod utjecajem protestantizma u 16. stoljeu koji je, uz crnu,
davao prednost i drugim tamnijim bojama, ukljuujui i plavu.
62
107
Muka moda oko 1850.
Od razdoblja reformacije
plava je uz crnu, sivu i smeu
smatrana kreposnom bojom.
Od 18. stoljea poinje se
vezivati uz pojmove kao
to su: napredak, sloboda,
prosvjetiteljstvo, a u doba
romantizma postaje osobito
omiljena u mukoj modi.
Plava je danas posvuda na svijetu omiljena tekstilna boja. Odjea plave boje
ne istie se, nije upadljiva, ostavlja dobar dojam, ali ipak nije elegantna poput
crne. injenica da je plava omiljena boja vie od polovice stanovnitva, govori o njezinom relativno slabom simbolikom potencijalu (Pastoureau, 2001: 92-93). U veini
je kultura plava neutralna, smirujua boja.
Plava u politikom kontekstu
108
Zastava Europske Unije
i Ujedinjenih naroda.
Institucije koje promoviraju
mir i suglasnost esto u
svojoj prezentaciji koriste
plavu boju.
109
Izbori 2007. u Hrvatskoj.
HDZ stranka desnog
centra u svojoj politikoj
prezentaciji koristi plavu
boju, moda i zato da se
ogradi od socijalistike
prolosti koju je simbolizirala
crvena boja.
U politici se plava boja najee vee uz pojam mira. Meunarodne institucije:

Ujedinjeni narodi, Vijee Europe, Europska Unija, predstavljaju se zastavama
plave boje. Ona najee oznauje mir, povezanost, suglasnost i dogovor. U nekim europskim zemljama plava danas predstavlja republikansku ili liberalnu
stranku ili pak one desnog centra. U Hrvatskoj, HDZ, stranka desnog centra,
takoer koristi plavu boju u politikoj prezentaciji, moda i zato da pokae kako
se ograuje od socijalistike prolosti koju simbolizira crvena. U panjolskoj
plava asocira na Falangu i plave koulje na isti nain kako se u Italiji crno vezuje
uz faistike crne koulje ili u Njemakoj uz smee koulje jedinica SA.
Hladna boja
Tijekom srednjeg vijeka i renesanse plava se nije smatrala hladnom bojom. U
nekim kulturama u Aziji plava se i danas smatra toplom bojom. Od 17. stoljea
plava se postupno poinje doivljavati kao hladna boja, a u 19. stoljeu taj je
njezin status ope prihvaen. U to doba plava postaje i boja vode. U antici i srednjem vijeku voda se najee prikazivala zeleno, to se najbolje vidi na starim
geografskim kartama. U dananje doba na slavinama se hladna voda obiljeava
plavom bojom, a topla crvenom.
63

Plava u naem folkloru nema tako bogatu simboliku poput crvene ili bijele i
vjerojatno je u tekstilnu uporabu ula puno kasnije kada je zahvaljujui uvoznom indigu i otkriu prusko plave postala dostupna najirim slojevima. Podaci
s poetka 19. stoljea govore da se plava u naim krajevima tada dobivala iskljuivo od kupovnog indiga. Podataka o uzgoju vrbovnika i njegovu koritenju kao
sirovine za dobivanje plave boje ne nalazimo, premda je u drugim dijelovima
Europe njegov uzgoj od srednjeg vijeka predstavljao vanu privrednu granu.
U Hrvatskoj se uporaba plavo obojenog tekstila moe dovesti u vezu s vojnim uniformama i orijentalnim utjecajima. Indigo se u naim krajevima nazivao ivit. Osobito se na primjeru plave boje mogu prouavati veze izmeu boja i
meunarodne trgovine i razmjene. Otkria novih boja u 18. stoljeu popularizirala su i neke tehnike bojenja. Modrotisak, metoda tiskanja uzorka na tekstilu,
po Hrvatskoj se proirio tijekom 19. stoljea iz srednjoeuropskih centara. Prednosti takva tekstila bile su u nainu ukraavanja, niskim cijenama i injenici da
su ga svi drutveni slojevi mogli nabaviti. Takav su tekstil proizvodili majstori
farbari u gradovima i na selima. Potkraj 19. stoljea u Slavoniji i Posavini ene
64
110
Nikola Arsenovi, ena iz
Virja, akvarel, oko 1860.
111
Insurekcijski banderijalni
husar, 1809. Elementi
husarske uniforme prelaze
tijekom 19. stoljea iz vojne
odore u civilnu muku i
ensku odjeu.
112
Kararaa hala, enski kratki
kaputi, Turopolje, 1826.
EMZ 4090.
113
Lae, hlae seljaka
plemenitaa, Turopolje,
poetak 19. stoljea.
EMZ 3665.
su nosile marame za glavu ukraene tehnikom tiska pomou voska. Te su se marame zvale zejtinjae, a tehnika otiskivanja bila je zapravo pretea modrotiska. U
Slavoniji su se za rad na polju nosile farberske marame gadno plave boje (Lovreti,
1990: 102). Suknje i rekle u plavoj boji oblaile su se radnim danom. Jedna od
funkcija plave odjee bila je radna, a u tom se kontekstu ona pojavljuje i danas.
U 19. stoljeu u Poekoj kotlini pojavila se moda bojanja platna pomou
flebe, kupovnog palvila za rublje, zaplavljivale su se samo sveane nonje. Ta je
boja bila toliko karakteristina za Poeku kotlinu pa ju je susjedno stanovnitvo
nazivalo poekom plavom (Koli Kliki, 2007: 121).
Plave muke suknene hlae bile su vrsta mode u Slavoniji u 19. i poetkom
20. stoljea. One su iz vojne uniforme ule u civilnu odjeu i nosile su se samo
u najsveanijim prilikama. U njima su se momci obvezno vjenavali, ali 1930-ih
ve polako izlaze iz mode. Plave hlae podsjeale su na slavnu 6. gradiku i 7.
brodsku regimentu. Svaka graniarska kua morala je o svom troku opremati
vojnike, pa je i nijansa sukna bila strogo propisana: srednje plave boje, kazalo se
nebo farbe, nako, ko kad je nebo brez oblaka (Toldi, 1994: 154-156). U Turopolju i
Posavini plavi sukneni prsluci i kaputi takoer su iz vojne odore preli u civilnu
muku i ensku odjeu to se najbolje vidi u kroju.
65
114
Kalupi za modrotisak, Virje,
oko 1950. EMZ 46989,
46990.
115
Uzorak tkanine ukraene
modrotiskom, Virje, oko
1960. EMZ 46993.
116
Bijele skute, enska suknja,
okolica Slavonske Poege,
poetak 20. stoljea. EMZ
11332.
66
Plava se u tekstilnom folkloru u Hrvatskoj javlja i u drugim znaenjima.

Modrina, haljina od plavog sukna, statusna je oznaka udane ene u dinarskim
podrujima. Pod orijentalnim utjecajem u dinarskim se krajevima smatralo da
plavi kamen, tirkiz i safir, titi od uroka, pa su ih djevojke nosile kao ukras.
Uz crnu i bijelu, plava je od 15. stoljea takoer u nekim dijelovima Europe
imala korotnu funkciju. U okolici Zagreba modri rubec, ukraen tehnikom modrotiska, nosio se potkraj 19. stoljea kao znak najvee tuge. U Pokuplju odjeu
ukraenu plavim koncem nose starije ene i udovice. Neki strunjaci tvrde da
plava boja u tom sluaju sugerira sklonost udovice novom braku. U istom znaenju nosi se i ogrlica od plavih staklenih perla (Berger, 1932: 13). Plavozelena
boja oiju u ovim se krajevima smatra urokljivom.
Psihologija
Plavu boju neba i mora danas doivljavamo kao konstantu u ivotu. No u antiko doba nebo se rijetko prikazivalo plavo. Ono je najee bilo bijelo i u oker tonovima. Plava psiholoki djeluje oputajue premda svi tonovi plave nemaju isti
uinak. U indijskoj filozofiji i s njome povezanim simbolikim sustavom svjetloplava boja predstavlja akru smjetenu u grlu. Ona je povezana s radom ruku
i aka te sluhom i govorom. Otvaranje te akre potie duhovnu komunikaciju.
117
un, ogrlica od od crnih
i plavih perli, Kupinec, 19.
stoljee. EMZ 14300. Ogrlice
su nosile udovice u znak
tuge.
67
68
Zelena
Nije lako biti zelen,
abac Kermit
119
Perjanica s perjem ptice
quetzal, Srednja Amerika, 19.
stoljee. EMZ.
120
118
U kineskoj kulturi zmajevi
imaju pozitivna znaenja.
Oni reguliraju i kontroliraju
padaline i smatraju se
boanskom manifestacijom i
simbolom vladara.
Asteki kalendar s prikazom

boanstva Quetzalcoatla ili
pernate zmije. U astekoj je
mitologiji Quetzalcoatl bog
stvoritelj. On je ljudima dao
hranu (kukuruz). Kasnije
postaje simbolom smrti i
ponovnog uskrsnua kao i
zatitnik sveenika. Zelena
boja u veini kultura asocira
plodnost i neprestano
obnavljanje.
Zelena boja prvenstveno asocira na prirodu i njezine atribute: ivot, plodnost,

snagu, ponovno roenje, obnavljanje, besmrtnost. Premda zelena boja moe pojaavati pozitivne kao i negativne emocije, svoja simbolika znaenja crpi bilo iz
zelenila koje se javlja u proljee ili iz njegovog propadanja i taj se fenomen javlja
u svim kulturama, a njegov je oblik specifian za odreenu zajednicu.
Zeleno je boja biljnog carstva i iskonskih voda. U Indiji se Vinu, nositelj
svijeta, prikazuje u obliju kornjae zelena lica.
U antiko doba sve to je bilo u vezi s morskim bogovima, ak i ivotinje
koje su im se prinosile za rtvu, imalo je na sebi zelene ploice mora (Chevalier,
Gheerbrant, 1983: 783). Danas se vode doivljavaju i slikaju plavom bojom.
U pretkolumbijskim kulturama Srednje Amerike zelena je boja vladara i
dostojanstvenika jer se povezuje sa zelenim perjem quetzala, ptice koja simbolizira boanstvo Quetzalcoatl, pernatu zmiju. Zelena u srednjoamerikim kulturama simbolizira proljee, rast i regeneraciju.
Za budiste i hinduiste ona simbolizira i ivot i smrt, a u Kini ivot i propadanje (Hutchings, 1997: 1).
U starom Egiptu zelena se povezuje s kultom vegetacije i besmrtnosti. Oziris, bog plodnosti, prikazivao se kao boanstvo zelene boje koe, a obraalo mu
se kao Velikom Zelenom. Zeleni malahit simbol je radosti, a zemlja mrtvih opisivala se kao polje malahita.
Niz pjesama i obiaja u naim krajevima potvruje prisustvo zelene u motivima smrti, pa i formula zelene trave i crne zemlje, izmeu ostalih, ima znaenje
povezanosti smrti i ivotacrna i zelena boje su crne zemlje, boje novog prebivalita umrlog i zelene trave koja prekriva grob i sugerira novi ivot.
Zelena je, uz crvenu, boja boinih, odnosno novogodinjih ukrasa, to se
moe dovesti u vezu s pretkranskim vremenima kada je nova godina poinjala
poetkom oujka te se zelenilo opet povezuje s kultom vegetacije i plodnosti.
Rimljani su u doba Saturnalija (sveanosti u doba zimskog solsticija) takoer
koristili dekoracije od zimzelenog bilja koje su tovali zbog sposobnosti da izdri zimu.
69
121
Scenski prikaz obiaja Lep
nam Ivo kresa loi, izvoenog
na Jurjevo, KUD Klotar,
2006.
123
122
Oziris, egipatski bog
plodnosti, prikazivao se
zelene boje koe. Zelena boja
sugerira rast i regeneraciju.
Zeleni Juraj
U hrvatskom folkloru u obredima koji se veu uz kult vegetacije kao to su jurjevski ophodi ili prporue (obred koji se izvodi u vrijeme sue), zelenilo se, prema
tumaenjima etnologa, pojavljuje u magijskom znaenju i njegova je uloga da
analognom i kontaktnom magijom odagna demone i prenese plodnost na ljude,
stoku i usjeve. Na Jurjevo su se zelenilom kitili ljudi, domovi, staje, stoka, prilazi u dvorita. Gavazzijeva analiza obrednih elemenata jurjevskih ophoda istie
nekoliko funkcija: navjetanje proljea, apotropejsko sredstvo, magija za napor
prirode (Gavazzi, 1988: 51-52).
U mitsko-magijskom prikazivanju ivotnog ciklusa zelena se boja pojavljuje kao boja boga vegetacije koji donosi plodnost i kojeg je predstavljalo pogansko boanstvo, a prihvaanjem kranstva njegovu je ulogu dobio Sv. Juraj. U
kajkavskim krajevima Sv. Juraj ima atribut zelen (zeleni Jura). Mitsko-magijski
sloj preobraava funkcije pojavljivanja zelene boje kao boje raslinja tako to se
ona povezuje s nadljudskim biimasilama. Kada je stara vjera prestala obavljati
svoju raniju funkciju, obredne ini i sveti tekstovi postali su obiaji.
Boja plodnosti
U Europi se bia, odnosno duhovi koji ive izmeu podzemnog i povrinskog
svijeta, esto prikazuju u zelenoj boji: vilenjaci, zmajevi, zmije. U svim mitologijama zelena boanstva obnove spavaju zimskim snom u podzemlju gdje ih
ktonsko crveno ponovo oivljuje.
Slabljenjem znaenja starih vjera kao i pod utjecajem kranstva sva mitoloka bia vezana uz podzemni svijet, koja su ranije najee simbolizirala
plodnost i s njome povezanu seksualnost, dobivaju negativne konotacije. U
srednjem vijeku Sotona se prikazuje i u zelenoj boji. U skladu s tradicijom
70
Minijatura iz Kristova
ivota. 15.st. Njemaka.
Pod utjecajem kranstva,
bogovi starih vjera koji su
bili povezani s podzemnim
svijetom dobivaju negativne
konotacije. Zbog povezanosti
s plodnou ta su se
boanstva esto prikazivala
u zelenoj boji, pa se u
srednjem vijeku i Sotona
esto prikazuje zelen.
124
125
Jan Van Eyeck, Arnofilijeva

svadba, tempera na drvu,
1434. Natonal Gallery,
London. U doba renesanse
u nekim dijelovima Europe
vjenanica je bila zelena.
Strunjaci smatraju da je to
bilo zbog njezine simbolike,
koja se najee vezuje uz
plodnost i stvaranje novog
ivota.
Dolama svadbena, dugi

enski haljetak bez rukava,
Konavle, 19. stoljee. EMZ
17266.
prikazivanja udnih i nepoznatih bia u zelenoj boji i mali zeleni, bia s drugih
planeta, na neki nain, postaju nasljednici srednjovjekovnih demona (Chevalier,
Gheerbrant, 1983: 785; Pastoureau, 2005: 55).
Na poznatoj slici Jana van Eycka iz 1434. Arnolfinijeva svadba mladenka nosi
vjenanicu zelene boje, to se po nekim interpretacijama povezuje s plodnou
i trudnoom. U Hrvatskoj nalazimo podatke da se zelena takoer koristila u
kontekstu vjenanja. U Hrvatskoj Posavini zeleni je zobun u 19. stoljeu bio dio
mladenkine odjee. Podaci s kraja 20. stoljea na istom podruju govore da je
zelena donosila nesreu i da nita zelene boje nije smjelo biti na odjei mlade
snahe poslije prve brane noi. U Konavlima se takoer spominje zelena dolama
u opisu vjenanog ruha iz 19. stoljea.
Simbolika zelene tijekom povijesti
U prolosti se zelena boja najee dobivala iz razliitih sirovina biljnog podrijetla.Te su boje bile nepostojane pa su materijali njima obojeni ubrzo djelovali
izblijedjelo. Upravo je ta promjenjivost vezana uz postupke bojenja zelenom
bojom, po miljenju Pastoureaua, utjecala i na njezinu simboliku. Zelena esto asocira na pojmove poput sluajnosti, neizvjesnosti, sree i nesree. Poetkom 19. stoljea, otkrie smaragdnog pigmenta koji sadri otrovni arsen, jo je
jae pridonijelo looj reputaciji zelene boje. Iz doba kad je zelena bila nestalna i
otrovna boja, potjeu razliita vjerovanja koja imaju iracionalna, kao i racionalna
objanjenja. Znaenja su ponekad i kontradiktorna. U Irskoj se, prema folklornim vjerovanjima, zelena smatra bojom koja donosi nesreu, pa zato valja izbjegavati zelene vjenanice i openito zelenu odjeu, zelene kazaline kostime i sl.
S druge strane, to je nacionalna boja i sportski dresovi igraa na meunarodnim
71
natjecanjima najee su zelene boje. No i u drugim kulturama zelena, kao uostalom i druge boje, ima ambivalentna znaenja (Hutchings, 1997: 1).
U srednjovjekovnoj simbolici zelena simbolizira poetak nove ljubavi, ali
isto tako predstavlja i mladenaku prevrtljivu ljubav kao i nevjeru, za razliku od
vjerne ljubavi koju simbolizira plava boja. Zeleno je boja mladosti, nedozrelosti
i neiskustva. U kombinaciji sa utom zelena je boja zavisti. Kae se da je netko
pozelenio od zavisti. Ljudi koji se puno ljute i uzrujavaju obole na u, a ona je
utozelene boje. Nada i enja takoer su pojmovi koji se povezuju sa zelenom
bojom. Nada je osjeaj koji dolazi poslije vremena tekoa. ovjek je tijekom
vremena poistovijetio nadu i proljee. Kao to poslije zime dolazi proljee, tako
se i u ljudima javlja nova nada, nada za novim poetkom.
U doba renesanse, korotnim bojama u nekim dijelovima Europe prikljuuje se i zelena. U Hrvatskoj, primjerice u Pokuplju u 19. stoljeu, odjea ukraena
zelenim koncem bila je karakteristina za ene starije dobi.
Zelena je tradicionalno boja lovaca zbog povezanosti sa umom i prikrivanja u njoj. U Njemakoj, u Wrttembergu tijekom 18. stoljea, zelena je boja povlastica dvora i vojvodskih lovaca te je, stoga, u skladu sa zakonima o odijevanju
stanovnitva, bila zabranjena svim drugim pripadnicima mukog roda (Sarti,
2006: 233).
U doba romantizma u modi su plava i zelena iji tamni tonovi odgovaraju
snanim osjeajima mlade generacije, a zelenilo prirode povezuje se s Venerom, boicom ljubavi te, u irem znaenju, slobodom i tolerancijom.
Zelena boja ima i dugu tradiciju povezanosti s homoseksualnou. U rimsko doba homoseksualce su nazivali galbonati, zbog njihove navodne sklonosti
utoj i zelenoj boji. Bizantski car Justinijan za vrijeme svoje vladavine (527.565.)
72
126
George Frederick Watts,
Nada, 1885. Archiv fr
Kunst und Geschichte,
Berlin. Alegorija nade: ena
u zelenoj odjei s povezom
preko oiju. Zelena boja
takoer simbolizra nadu.
127
Reklama za absint, zeleni
alkoholni napitak. Absint je
1860-ih bio toliko popularno
pie svih drutvenih slojeva
u Francuskoj da je vrijeme
u kavanama i restoranima
izmeu 17 i 18 h, kada se pio
absint, nazvano lheure verte
ili zeleni sat.
proganjao je homoseksualce, osobito pripadnike protivnike politike struje poznate pod nazivom zeleni. Poetkom 20. stoljea u Parizu su homoseksualci kao
znak raspoznavanja nosili zelenu kravatu. Za Oscara Wilda zelena je bila umjetnika i dekadentna boja, a zeleni je karanfil bio njegov svojevrsni zatitni znak.
U anglosaksonskim su se zemljama 1960-ih zelene arape smatrale znakom
homomseksualca (Encyclopedia of glbtq, fashion).
Boja sudbine
128
Jean Mallard, Henrik VIII
s harfom, minijatura,
1530.-1547. British Library,
London. Kralj Henrik VIII
prikazan je kao David u sobi
sa dvorskom ludom. Jo
od antikih vremena zelena
se smatra bojom nereda i
razuzdanosti, pa su se lude
esto prikazivale u odjei
zelene boje.
Zelena boja vezuje se i uz sudbinu. U Veneciji se od 16. stoljea u kasinima

igralo za stolovima prekrivenim zelenim podlogama (Pastoureau, 2005: 54). U
19. stoljeu u graanskim su obiteljima postojali stolovi za kartanje i igre s kockom koji su redovito bili prekriveni zelenim filcom. Tradicionalno su stolovi za
biljar i rulet takoer zeleni. Zeleni su stolovi karakteristini i za administrativne
sredine, vijenice i slina mjesta gdje se donose vane odluke koje mogu imati
i sudbinsko znaenje. Sportski tereni i stolovi za stolni tenis takoer su zelene
boje (Heller, 2006: 82; Pastoureau, 2005: 54).
Boja novca
Kad su proizvedene prve dolarske novanice poetkom 19. stoljea, zelena se
ve povezivala s novanim dobicima u igrama na sreu, a ire gledano, s bankama i financijama. U takvom znaenju zelena se pojavljuje i u poznatom djelu
arobnjak iz Oza. U Smaragdnom gradu svi nose zeleno obojene naoale kako
bi svijet oko sebe vidjeli zeleno. Prema popularnom objanjenju, autor L. Frank
129
Slike Revolucije, Pariz 1789.
Revolucionar u odjei boja
trobojnice sjedi nasprot
predstavnika aristokratskoklerikalnog stalea,
odjevenog u boje koje
simbolino predstavljaju
njegov poloaj. Stolovi
prekriveni zelenim filcom
tradicionalno su sluili za
kartanje.
73
Baum, na taj je nain opisao ameriki financijski sustav svog vremena u kojem
su se upravo tada odvijale debate oko prihvaanja papirnatog novca (Wikipedia,
Green). U naem jeziku izraz zelemba, podrazumijeva ne samo ameriku valutu ve, u irem znaenju, i novac openito.
Boja doputenja
Aristotelova podjela boja dugo je bila na snazi: bijela, uta, crvena, zelena, plava
i crna. Otkriem spektra, dakle, tek u 18. stoljeu zelena se poela smjetati
izmeu ute i plave. Kemiari su u 18. stoljeu pravili podjele boja na temelju
razliitih kriterija. Svrstavanje zelene u komplementarne boje imalo je za nju
dalekosene posljedice.
U meunarodno prihvaenoj signalizaciji zelena, kao boja komplementarna crvenoj, dobila je suprotno znaenje. Crveno oznauje zabranu, a zelena,
doputen, slobodan prolaz. Iz pomorske i eljeznike signalizacije ta je uporaba
prihvaena u cestovnom i zranom prometu.
Zelena u religijama
U kranstvu zelena boja simbolizira nadu, obnovu i nov ivot. U katolikoj
liturgiji zelena je boja obinih nedjelja. U srednjovjekovnom slikarstvu Sveti
Duh esto se prikazivao u obliku bijelog goluba na zelenoj pozadini. Sveci koji
utjelovljuju naelo ivota takoer nose zeleno. Sveti Mihovil kad se bori s vragom, nosi zeleni ogrta kao i Sveti Juraj kad ubija zmaja. Zelena je i boja Ivana
Krstitelja. Obnova u religioznom poimanju znai osloboenje od grijeha. Zato
je na djelima starih majstora Kristov kri esto zelene boje. Nasljednici Krista,
apostoli, takoer se prikazuju u zelenoj odjei.
Razliiti ivotni uvjeti u pojedinim kulturama izazivaju razliito djelovanje
boja. U Europi je zelena uobiajena boja krajolika, no u pustinjskim predjelima
ona predstavlja boju zelenih polja i vjenih oaza, to je boja raja. Zato je zelena
sveta boja u Islamu. Ona je omiljena Muhamedova boja pa se on najee prikazuje sa zelenim turbanom i ogrtaem. Samo njegovi nasljednici, kalifi, smiju
nositi zeleni turban. Najvea relikvija u Islamu, zastava koju je nosio Prorok u
ratu za Meku, zelene je boje. Zelena je boja Arapske lige i gotovo sve arapske
zemlje na nacionalnim zastavama imaju zelenu boju to simbolizira njihovu
povezanost. U nekim muslimanskim zemljama zelenom se boje kue vjernika
koji su se vratili s hodoaa u Meku. U vrijeme turskih osvajanja, pripadnici
drugih vjera na pokorenim podrujima, u skladu sa zakonima o odijevanju pojedinih kategorija stanovnitva, nisu smjeli nositi odjeu zelene boje, jer je ona
bila povlastica muslimanskog stanovnitva.
Irska se esto naziva Zelenim Otokom zbog zelene boje krajolika. Zelena
Erin prije no to je postalo imenom Irske, bilo je ime otoka sretnih u keltskom
svijetu (Chevalier, Gheerbrant, 1983: 784). Zelena je takoer boja Sv. Patrika, zatitnika Irske. Zelena boja na zastavi Republike Irske u dananje vrijeme simbolizira Irce katolike, za razliku od naranaste i bijele boje kojom se predstavljaju
Irci protestanti.
U Kini se zelenoplava boja povezuje s istokom, izlaskom Sunca, ivotom i
rastom. To je jedna od pet osnovnih boja. Zeleni kamen, ad, u jugoistonoj Aziji simbolizira vrlinu, ljepotu, napredak. U hinduizmu zelena predstavlja etvrtu
akru (srce). Njezino otvaranje pridonosi ljubavi i suosjeanju. Oni koji treim
74
130
131
Dolarske novanice bile

su prvi papirnati novac.
Poetkom 19. stoljea zelena
se ve povezivala s novanim
dobicima u igrama na sreu,
a ire gledano, s bankama i
financijama.
Rosso Fiorentino, Skidanje

Krista s kria, ulje na drvetu,
1521. Pinakoteka u Volterri,
Italija. Krist i njegov kri
kao simboli nade i spasenja
tijekom srednjeg vijeka esto
su se prikazivali u zelenoj
boji.
okom vide aure, kau da zelenu obino imaju ljudi koji se bave lijeenjem ili oni
koji vole prirodu. Izraz zeleni prsti oznauje osobu kojoj uspijeva sve to zasadi.
Boja ekologije i zdravlja
Zbog asocijacija s prirodom, zelena je takoer simbol ekologije i zatite okolia.
U bolnicama uz bijelu boju i zelena se javlja u kontekstu higijene. Kante za
otpad takoer su esto zelene boje. Oznaka ljekarna kri je zelene boje, jer su
tijekom povijesti lijekovi najee bili na biljnoj bazi. U skladu s idejama o zdravoj prehrani sva zelena hrana smatra se zdravom.
Psihologija
Udaljena od nebeskog plavog i podzemnog crvenog koji su nedostupni, zelena
ima ulogu posrednika izmeu ta dva svijeta, ona je prava ljudska boja. Zelena
smiruje, duhovno i fiziki oputa. Pomae kod depresije, nervoze i tjeskobe.
Djeluje obnavljajue, pridonosi samokontroli i usklaenosti.
132
Muhamed u zelenoj odjei.
Muhamedova omiljena
boja postala je sveta boja u
islamskoj religiji.
133
Meister der Lyversberger
Passion, Marijino krunjenje,
Izmeu 1460.- 1490. Alte
Pinakothek, Minhen. Zelena
je boja Duha Svetoga i zato
se golub pojavljuje na zelenoj
podlozi. Bog Otac kao vladar
nosi purpurni ogrta. Plava
je Marijina boja. Na slici je
prikazana u tamno plavoj
odjei, kako bi se naglasio
njen podreen poloaj.
75
76
uta
Kako je uta prekrasna boja. Zamjenjuje
Sunce. Vincent van Gogh (1853.-1890.)
slikar i grafiar.
Kako je uto grozna stvar. Edgar Degas
(1834.-1917.), slikar, grafiar i kipar.
Od srednjeg vijeka u zapadnoj civilizaciji uta boja iz nepoznatih razloga ne
uiva velik ugled. To iznenauje jer utu povezujemo s bojom Sunca, a ono u
svim civilizacijama ima pozitivnu ulogu. Sunce je za ovjeka bilo jedno od najvanijih simbola i u mnogim je kulturama tovano kao boanstvo. Isijavajua
uta Suneva svjetlost simbolizira boansku mudrost.
Pozitivne osobine ute vezane uz Sunce, toplinu, optimizam, veselje, plodnost, bogatstvo (zlato), napredak i blagostanje (ito) imaju i negativnu stranu.
uta je boja jeseni, zrelosti, ali i propadanja. Kao to lie i papir s vremenom
poute isto se dogaa sa zubima, koom, bjeloonicama. Ljudi koji boluju ili
nezdravo ive imaju utu kou. Kae se da je netko poutio od bolesti.
uta tijekom povijesti
134
135
Giotto di Bondone, Judin

poljubac, freska, 1305-1306.
Cappella degli Scrovegni,
Padova, Italija. Juda se
ikonografski najee
pojavljuje u utoj odjei s
riom kosom.
idovi u Wormsu, crte,

16. stoljee. Gradski arhiv
Worms, Njemaka. U
europskim srednjovjekovnim
gradovima idovi su bili
prisljeni nositi oznake koje
su ih izdvajale od ostalog
stanovnitva. Premda
su te oznake varirale u
bojama i oblicima, uta se s
vremenom nametnula kao
najdominantnija. Na slici
vidimo tipine ute kolutove
priivene na odjeu.
uti pigmenti (oker i glina) koriteni su na peinskim crteima u Lascaux prije

17 000 godina. Otrovni uti pigment, auripigment (arsenov sulfid) rabio se u
Egiptu, Asiriji i Kini za bojenje zidova te za crtee i iluminacije rukopisa. Egipatski su hijeroglifi jedino pismo koje je koristilo boje za iskazivanje znaenja.
Rije ena pisana je utim znakovima.
uta ima pozitivnu simboliku i tijekom antikog razdoblja. Prema grkoj
mitologiji, bog Sunca Helios nosi utu odjeu dok prolazi nebom u zlatnoj
koiji. U Rimu je uta bila boja mladenkine odjee, ali i Merkura, glasnika
bogova.
Boja lai, izdaje i ludila
Poslije kriarskih ratova opasnost koja je prijetila Europi izvana, zamijenjena
je s opasnou iznutra. U to doba poinju progoni heretika i arobnjaka kao
uostalom i pripadnika svih drugih vjera koje nisu bile kranske. U srednjovjekovnoj su Europi sve marginalne skupine stanovnitava bile prisiljene nositi
diskreditirajue oznake koje su esto bile ute boje. Judina boja prenesena je i
na idovske zajednice i sinagoge. Ponekad su i prostitutke bile prisiljene nositi
uta obiljeja to je, primjerice, izazvalo pomutnju izmeu idovki i prostitutki
u Bologni 1525. godine (Sarti, 2006: 235). Kada su nacisti 1930-ih uveli utu
zvijezdu kao obvezni znak za idove, samo su posegnuli u srednjovjekovni
inventar simbola.
utom su se bojom bojila vrata dunika, u utoj boji odjee u 19. stoljeu
prikazuju se nevjerni suprunici. Poput crveno-ute i uto-zelena kombinacija
takoer ima negativne konotacije kao boja nereda, razuzdanosti, a potkraj srednjega vijeka i ludila. afran, najpoznatija biljka za dobivanje ute boje, sadri
77
136
Luda, dio slike: The
Installation of the First
Great Masters of the Order
of the Knights of St. George,
1495-1505. Veza izmeu ludila
i ute boje u europskim se
kulturama moe pratiti od
srednjeg vijeka.
137
Jan Vermeer Van Delft,
Svodnica, ulje na platnu,
1656. Gemldegalerie
Alte Meister - Staatliche
Kunstsammlungen, Dresden,
Njemaka. Tijekom 17.
stoljea uta boja u zapadnoj
kulturi ima negativne
konotacije i najee je
rezervirana za marginalne ili
nemoralne osobe.
138
Od 1941. idovi su u javnosti
bili prisiljeni nositi utu
zvijezdu.
tvar koja izaziva nekontroliran smijeh (Pastoureau, 2005: 65-67). Moda ta injenica upuuje na vezu utog i ludila. Osim toga uta se, poput zelene, takoer
povezuje s otrovnim auripigmentom koji sadri arsen. uta je i boja sumpora
koji ponekad izaziva mentalne potekoe. Za ludnicu se u mnogim sredinama
kae i uta kua. Izraz uta minuta oznauje trenutak u kojem isprovociran ovjek gubi kontrolu nad svojim postupcima.
U slikarstvu zapadne Europe izmeu 16. i 17. stoljea uta se sve manje
koristi unato pojavi novih utih pigmenata. Novu kvalitetu uta dobiva tek pojavom impresionista. Izmeu 1860. i 1880. godine slikari naputaju radionice i
poinju slikati vani. Razvojem nefigurativne i apstraktne umjetnosti, a osobito
svrstavanjem ute u primarne boje, dolazi do njezine nove afirmacije.
Boje reflektiraju promjene na drutvenom, religijskom i ideolokom planu, ali isto tako i one koje se dogaaju razvojem znanosti i tehnologije. Na taj
se nain stvaraju nova znaenja pa ista boja iskazuje razliitu simboliku. Pastoureau smatra da je elektrifikacija takoer zasluna za revalorizaciju ute boje
potkraj 19. stoljea (Pastoureau, 2005: 68).
78
139
140
Vincent van Gogh, Kavana na

Place Lamartine nou, ulje
na platnu. Arles, 1888., Yale
University Art Gallery, New
Haven, SAD. Na svojoj slici
none kavane pokuao sam
izraziti da je kavana mjesto
na kojem ovjek propada,
poludi ili poini zloin. Uz
pomo suprotnosti njene
ruiaste boje te crvene boje
u odnosu na uto-zelene i
plavo-zelene tonove sve
to u paklenoj, uarenoj
atmosferi s blijedom utom
bojom sumpora htio
sam prikazati mrane moi
kavane. Vincent van Gogh.
Vincent van Gogh, Zvjezdana

no, ulje na platnu, SaintRemy, 1889. The Museum
of Modern Art, New York,
SAD. Potkraj 19. stoljea
godine slikari naputaju
radionice i poinju slikati
vani. Razvojem nefigurativne
i apstraktne umjetnosti, a
osobito svrstavanjem ute
u primarne boje, dolazi do
njezine nove afirmacije.
uta u sreditu svemira
141
Kineski car iz dinastije Qing
odjeven u odjeu ute boje
koja simbolizira carsku mo.
U Aziji uta boja simbolizira sreu, slavu, mudrost, sklad. Za Azijate uta je najljepa boja, boja ivotne snage i vitalnosti. Kineske legende govore o boanskom
caru Huang-tiu (uti car) koji je ljudima donio kulturu. U Kineskoj simbolici
uto izranja iz crnog kao to zemlja izvire iz prvobitnih voda.
Od treeg tisuljea pr.Kr. u Kini uta simbolizira dominaciju i mo. afranom bojena odjea rezervirana je iskljuivo za kineskog cara.
U veini kultura najvanija boja je muka boja. U Kini se uta boja vee uz
aktivno i kreativno muko naelo Yang. Ona je u suprotnosti s crnom, koja je
enska boja. Crna je u Europi muka boja, a uta enska. Suprotnost crnoj nije
uta, ve bijela.
Europi je takoer strana kineska simbolika koja poiva na brojci 5. Pet je
osnovnih strana svijeta, a te strane oznauju boje. Peta strana svijeta nalazi se u
sredini i predstavlja mjesto gdje se nalazi Kina. Kina se naziva Carstvom sredine,
careva rezidencija sredite je svijeta. Ona je ute boje. Ostale temeljne boje u
Kini su plavozelena (istok), crvena (jug), bijela (zapad) i crna (sjever) (Heller,
2006: 139-140).
U Indiji se bogovi poput Krishne i Radhe prikazuju u utoj odjei. uta je
boja kaste trgovaca i obrtnika. uta je boja akre smjetene u podruju plexusa
solarisa te je povezana s radom eluca, jetre i miing sustava.
142
143
Rangovi boja u Kini. uta

u hijerarhiji boja u kineskoj
kulturi zauzima najviu
poziciju i zato se nalazi u
sredini. Crvena, uta i zelena
muke su boje, dok su crna i
bijela enske.
Radha i Krishna u vrtu,

1780. Victoria and Albert
Museum, London. Azijska
boanstva esto su odjevena
u odjeu ute boje. Plaviasta
boja koe Krishne sugerira
njegovo nebesko podrijetlo.
79
Politika
144
U politici uta nema istaknutu ulogu. Budui da je na ideolokom planu od

srednjeg vijeka oznaavala one koji su na drutvenim marginama i prezreni, u
politici se nije uvrijeila kao stranaka boja. U novije vrijeme koriste je liberalne
stranke. Na izborima u Hrvatskoj 2007. govorilo se o savezu liberalne (HSLS) i
Seljake stranke (HSS) kao o uto-zelenoj koaliciji.
U europskoj politici uta boja simbolizira Aziju. Od konca 19. stoljea strah
od azijskih zemalja u usponu naziva se uta opasnost.
Moda
Tek u 18. stoljeu uta ulazi u europsku modu dijelom i zbog razdoblja fascinacije Kinom. U 1930-im godinama ameriko-ruska dizajnerica Valentina odbila
je nainiti utu haljinu rekavi: uto je za cvijee. No irenjem multikulturalnosti
u suvremenim drutvima, uta (kao i naranasta) postala je vrlo popularna, zrcalei utjecaj ne-zapadnjakih koloristikih sklonosti.
Znaenja ute boje u hrvatskom folkloru
U hrvatskoj tradiciji uta se boja vee uz Uskrs. U starim vremenima Nova godina doekivala se poetkom oujka pa dananji uskrsni obiaji zrcale nekadanje
prakse i vjerovanja povezana s kultom plodnosti i vegetacije. Mali uti pilii, kao
jedan od simbola Uskrsa (plodnosti), daruju se djeci. Uskrsne pogae, peciva i
druga prigodna hrana prireuju se od to vee koliine jaja koja se mjesecima
skupljaju. Jaje simbolizira snagu, ivot, plodnost, bogatstvo i obilje pa uta boja
koju jaja daju hrani, djeluje kao metafora. utim koncem ukraene su salvete
kojima se pokriva hrana pripremljena za blagoslov u crkvi. Koarice u kojima
se nosi na blagoslov, takoer su esto obojene u uto. Jaglac, kao jedan od prvih
vjesnika proljea, uz ostalo proljetno cvijee, stavlja se u vodu kako bi osoba koja
se na Cvjetnicu umije u toj vodi bila zdrava i lijepa. Prvo proljetno cvijee, koje
ujedno predstavlja novoprobuenu vegetaciju, najee je ute boje. Jaglaci, narcise, drijenak, danas i forzicije blagoslivljaju se u crkvi na Cvjetnicu.
Nonja bojena afranom nosila se u zagrebakoj okolici na Veliki petak kao
iskaz tuge za Kristom. U Posavini su se poculice, kapice udanih ena, bojene
afranom nosile tijekom korizme.
U Konavlima se za izradu resa na kitama, ukrasima na enskim kouljama,
koristila uta svila u razliitim tonovima u skladu s dobi i stupnjem alosti. Mlade djevojke, ukoliko nisu bile u koroti, nosile su svijetloute kite, a one starije,
145
Poprsnica zlatnica, Konavle,
19. stoljee. EMZ. Poprsnicu
zlatnicu priivala je na koulju
nevjesta na dan vjenanja,
ali i mlada ena do roenja
prvog djeteta. Za razliku od
mladih djevojaka koje su
nosile kite arko ute boje,
starije su nosile vezove i kite
zagasitijih utih tonova.
80
Plafta, prekriva za krevet,

Oborovo. Poetak 20.
stoljea. EMZ 24421. Ovakve
plahte koristile su se u doba
Korizme.
ute u tamnijim tonovima. Vezovi na koulji takoer su pokazivali stupanj alosti i odnos prema pokojniku. Ukrasni lananac za vrijeme alovanja bio je
zagasito ute boje.
U Moslavini su se pamune niti za izradu platna utile afranom. Takve su
se nonje nazivale afrane, a nosile su se na velike blagdane (Uskrs, Boi i sl).
uta boja u tradicijskoj odjei postaje moda od 1930-ih.
U narodnoj medicini uta boja povezuje se s bolestima ui i jetre koje se
lijee po naelu isto istim. Tako se za lijeenje utice preporuuje aj od nevena,
maslaka, gospine trave, rosopasa ili svjee iscijeeni sok utikinih bobica.
Svakodnevna uporaba
146
vabica, enska bluza,
Lonjsko polje, Moslavina,
oko 1950. EMZ 46897.
Bluza je bojana afranom,
to je polovicom 20.
stoljea u Lonjskom polju
bilo karakteristino za
najsveanije nonje. Takva
je odjea imala funkciju
statusnog pokazatelja.
Budui da je uta vrlo uoljiva, koristi se kao upozorenje i putokaz. U prometnoj

signalizaciji nalazi se izmeu crvene i zelene. Ona takoer oznauje karantenu.
uta u kontrastu s crnom asocira opasne ivotinje poput tigra i otrovnih
insekta. Znakovi upozorenja na opasnost, poput onih za eksplozivna i radioaktivna sredstva, takoer su u uto-crnoj kombinaciji.
Psihologija
uta je najtoplija i najsjajnija boja. Ona motivira rad nervnog sustava i mentalne
procese. Potie komunikaciju i poboljava pamenje.
81
82
Zlatna
Mi, panjolci poznamo bolest srca koju
samo zlato moe izlijeiti.
Hernando Cortez (1485.-1547.)
panjolski konkvistador
147
Gentile da Fabriano, Poklonstvo
kraljeva, 1423. Galeria degli
Uffizi, Firenca, Italija. Potkraj
srednjega vijeka zlato i
pozlata prodiru u sve grane
umjetnikog stvaralatva.
Srednjovjekovni je sustav
miljenja poistovjetio
vjene, nepromjenjive
duhovne vrijednosti vezane
uz boansko i sveto, s
materijom istih osobina.
Zlato je tijekom povijesti predstavljalo simbol najvee svetosti i najveeg zla.

Zlatna je boja simbol Sunca, a zlatni novac simbol je pokvarenosti. U skladu
s tom simbolikom, zlato koje se koristi za traenje znanja, donosi sreu, a u
suprotnom, vodi u propast.
Alkemija
U mnogim se kulturama smatralo da se zlato raa iz zemlje, kao proizvod usavravanja obinih kovina. Cilj pravih alkemiara bio je da ubrzaju te prirodne promjene, a ne stvaranje originalnih materija. Zato ri Ramakrina dobro zna da
su zlato i ilovaa jedno (Chevalier, Gheerbrant, 1983:792). U mnogim je podrujima na Zemlji postojala predodba o Velikoj Zmiji Zemlje, Velikom Gmazu
(zmaju) koji je gospodar zlata. Ta asocijacija ktonske naravi ilustrira vjerovanje
da je zlato najdragocjenija kovina.
Pozitivna uta boja
148
149
Zlatna figura, Cuzco,

Peru, 1400. -1532. Inke
su posjedovale mnotvo
zlatnih predmeta, koje su
kao i zlato Cuzca panjolski
konkvistadori prenijeli u
Europu u 16. stoljeu.
Kip Bude, pozlata, Burma

(Myanmar), 19. stoljee.
EMZ.
Tijekom srednjeg vijeka u Europi je sav pozitivan simbolizam vezan uz utu

boju: Sunce, svjetlo, toplina, ivot i sl. prenesen na zlato. Zlato od 13. stoljea
predstavlja pozitivnu utu boju. Ono je materija, boja i svjetlost. Izgleda da je
fascinacija zlatom vie izraena u katolikim i islamskim zemljama nego protestantskim. U islamu zlatnouto oznauje sve mudro i promiljeno, a blijedouto
izdaju i razoarenje (Chevalier, Gheerbrant, 1983: 829). Socioloki gledajui,
aristokracija i bogato graanstvo manje su privueni njime od niih drutvenih slojeva. Tijekom 20. stoljea nakit od bijelog zlata i srebra bio je traeniji
od zlata. U Europi potkraj srednjega vijeka zlato i pozlata prodiru u sve grane umjetnikog stvaralatva, a slijedom toga i u veinu vrijednosnih sustava i
sustava predstavljanja. Srednjovjekovni je sustav miljenja poistovjetio vjene,
nepromjenjive duhovne vrijednosti vezane uz boansko i sveto, s materijom
istih osobina.
esto su kipovi boanstava izraeni od zlata ili pozlaeni. Kraljevi, koji su
se u mnogim kulturama shvaali kao boanska bia na zemlji, takoer nose
zlatne insignije: krunu i ezlo. U biblijskoj Knjizi izlaska zlatno tele simbol je
idolatrije i pobune protiv Boga.
83
150
Kraljica majka naroda Akan,
Gana, oko 1990. Kraljica na
glavi nosi dijademe kornjae
i krokodila, a lice joj je
poprskano zlatnim prahom.
Zlatni ukrasi pokazuju status
njezinog mua.
151
Roenje djeteta, detalj freske
u donjoj crkvi sv Franje u
Asizu. Zlato i poludragi plavi
kamen lapis lazuli koriteni
su kako bi dodatno naglasili
svetost trenutka.
152
ovjek iz Azerbejdana,
oko 2000. Kod mnogih je
naroda tijekom povijesti
posjedovanje zlatnih zuba
bilo ne samo statusno
obiljeje, ve je predstavljalo
i oblik ekonomske sigurnosti.
Raspadom Sovjetskog Saveza
u novonastalim dravama
dolazi do velike gospodarske
nestabilnosti, pa tradicionalni
naini uvanja bogatstva
ponovno oivljavaju.
153
Marilyn Monroe u haljini
zlatne boje koja sugerira
eleganciju i rasko.
154
Oscar, nagrada Amerike
filmske akademije za
postignua u filmskoj
umjetnosti.
84
Velika ljudska postignua esto se nagrauju zlatnim medaljama ili kipiima. Vjenano prstenje tradicionalno se izrauje od zlata kao metafore duge i
neunitive veze. Najvie rangirane kreditne kartice nazivaju se zlatnima.
Tijekom 19. stoljea zlatne groznice zapoinjale su kad god bi se negdje otkrile vee koliine zlata. U Hrvatskoj su bili poznati ispirai zlata na rijeci Dravi.
Unato viegodinjem radu, veina ih nije uspjela skupiti koliinu zlata veu od
one za izradu vjenanog prstena.
Siroma sam, al sam pun potenja, jo da mi je s dukatima ena. Slavonsko kolo.
155
Anterija ukraena zlatnom
niti, orijentalni enski sveani
kaput, Makedonija. EMZ.
156
Marama, Budrovci, Slavonija,
U Slavoniji su najsveanije muke i enske nonje ukraavane zlatnom

niti. Marijana Gui smatra da taj obiaj u Slavoniji potjee iz starine (Gui,
1955: 65). Osobito su poznate nonje ukraene zlatovezom s podruja akovtine, zbog nastojanja Milka Cepelia, tajnika J. J. Strossmayera, koji je tijekom
19. stoljea elio obnoviti i proistiti pozlatinski vez. Vez zlatom bio je znak
prestia pojedinih seoskih obitelji, s jedne strane, a s druge, predmet osude
razliitih autoriteta koji su ga smatrali razlogom moralnom propadanju naeg
sela zbog rasipanja imetka za njegovu nabavu. U Slavoniji su dukati takoer
imali vanu funkciju isticanja obiteljskog bogatstva. To je bila vrijednost koja se
uvijek mogla zamijeniti za novac. Prodiranjem robno novanih odnosa na selo
u 19 stoljeu, prilikom sklapanja braka, uz enine produktivne i reproduktivne
85
86
157
ena iz Otoka, Slavonija.
1987.
158
Lik djevojke iz okolice
Slavonskog Broda, EMZ.
159
Ogrlica peruini, Dubrovnik,
18. stoljee. EMZ BK 1069.
sposobnosti jo znaajnije postaje koliki e donijeti miraz. Miraz se u Slavoniji

najprije pojavio u formi dukata kao to i pjesma kae:
Sad u modi dukati i svila
Makar cura i orava bila
Uzmi Maru, mili sine
Mara nosi suferine (dukate) (Sremac, 1940: 16)
Za razliku od Slavonije, gdje dukati i nonja ukraena zlatom svjedoe o
obiteljskim prilikama djevojke za udaju, poveavajui tako njezine izglede za
brak, u Konavlima momak iz dobre kue nije mogao zaruiti djevojku ako joj
tom prilikom uz ostale skupocjene poklone ne bi darovao veliku jaermu, zlatom
okovanu. Tim ju je darovima on ino svojom. Velike jaerme, sluile su i kao
najsveanija odjea.
160
Zmijar, zlatni prsten u obliku
zmije, ilipi, Konavle. EMZ
17552.
161
Naunice, reini, Dalmacija,
18. stoljee. EMZ 17553 a,b.
Narodna medicina i kulinarstvo

Od srednjeg vijeka zlato se smatralo djelotvornim za ovjekovo zdravlje. U Indiji
i Kini pripremale su se ljekarije za besmrtnost na bazi zlata. I dananja ezoterika, kao i neki oblici alternativne medicine, pridaju zlatu iscjeljujuu snagu.
Narodna medicina preporuuje ljudima oboljelim od utice pijenje vode u koju
je bio ubaen zlatnik.
Zlatne ploice ili prah koriste se u kulinarstvu kao dekorativni sastojak. Oni
su bili ukras i na jelima srednjovjekovnih plemia s ciljem pokazivanja bogatstva ili s uvjerenjem da je neto tako rijetko zacijelo i zdravo.
87
88
Ruiasta
Ruiasta boja dugo vremena nije bila jasno odreena. Nekad se govorilo inkarnat, odnosno boja puti. Tijekom 18. stoljea ruiasta je dobila svoju simboliku
postavi ublaena crvena, liena ratnikih konotacija. Drugu stranu ruiaste
vezanu uz razdoblje rokokoa predstavljaju sentimentalnost i sladunjavost.
Ruiasta Madame de Pompadour
162
Francois Boucher, Madame
de Pompadour, ulje na
platnu, oko 1750. Madame
de Pompadour (1721. -1764.)
predstavljena je u tipinom
rokoko stilu u haljini pastelnih
tonova. Tijekom 18. stoljea,
u razdoblju rokokoa, pastelne
su boje osobito cijenjene.
Pastelne boje rokokoa nisu
boje oslabljene bijelom,
ve sloene mjeavine svih
primarnih boja koje svjedoe
o pravoj umjetnosti bojenja.
163
Antoine Watteau, Ljubavna
kancona, ulje na platnu, 1719.
National Gallery, London
U doba rokokoa i odrasli su
mukarci nosili ruiastu
odjeu.
Tijekom 18. stoljea, u razdoblju rokokoa pastelne su boje osobito cijenjene.

Moda na francuskom dvoru bila je sklonija jarkim bojama i u doba kada je crna
bila dominantna boja europske elite. No ukus dvora promijenio se nakon to su
iste boje postale dostupne i niim slojevima. Pastelne boje rokokoa nisu boje
oslabljene bijelom, ve sloene mjeavine svih primarnih boja koje svjedoe o
pravoj umjetnosti bojenja. Madame de Pompadour (1721. 1764.) najpoznatija je predstavnica tog vremena i uz nju veemo kombinaciju ruiaste i svijetloplave boje koju danas smatramo tipinom za rokoko. Osobito je teko bilo
proizvesti pompadour ruiastu. Tu su boju po njezinoj elji kreirali proizvoai
porculana. Radi se o tamnoruiastoj s jasnim tragovima plave te dodacima ute
i crne. Ljubav prema mijeanim bojama imala je i pozadinu: svaki je predmet
kotao pravo bogatstvo (Heller, 2006: 123).
Djeja odjea
Tijekom povijesti novoroenad i mala djeca najee su bila odijevena u bijelo.
Crvena je tijekom srednjeg vijeka bila muka boja, a ruiasta je, na neki nain,
mala crvena. Na mnogim slikama dijete Isus nosi odjeu ruiaste boje (Giottova Madona iz 1365.; Murillova Sveta obitelj iz 1681.). Plava je boja od 12. stoljea
simbolizirala Djevicu Mariju te je, prema kranskoj tradiciji, plava bila vie
enska boja.
U knjizi spisateljice Louise May Alcott Male ene (Little Women) iz 1868.
itamo: Amy je stavila plavu vrpcu djeaku, a ruiastu djevojici, francuska moda...
Premda je podjela na muke i enske boje u zapadnoj kulturi, po kojoj je plava
muka, a crvena enska, imala tradiciju od vremena reformacije, tek se u prvoj
polovici 20. stoljea u zapadnoj kulturi uvrijeio obiaj da plava odjea simblizira djeake, a roza djevojice. Drugim je civilizacijama ta praksa nepoznata.
Izgleda da je njezina primjena bila ira i intenzivnija u SAD-u te na zapadu i
sjeverozapadu Europe nego u istonoeuropskim i mediteranskim zemljama. Taj
je obiaj isprva bio karakteristian za plemstvo i gradsko stanovnitvo, no poslije
Drugog svjetskog rata postao je prihvaen u najirim slojevima. Poslije Prvog
svjetskog rata vojne uniforme nisu vie crvene, ve tamnih tonova, to je ostavilo
trag i u civilnoj odjei. Plava se ne povezuje vie s Djevicom Marijom ve s mornarskim uniformama. Tada se javlja i tipina djeja odjeaodijelce i tramplice.
89
164
Lucas Cranach Mlai,
Parabola o vinogradarima
(detalj slike), 1569. upna
crkva Marijina, Wittenberg,
Njemaka. Tijekom povijesti
bijela je boja odjee bila
uobiajena za novoroenad
i djecu, osobito u
protestantskim obiteljima,
gdje su se jarke boje smatrale
razmetljivim i nedostojnim
za prave krane.
165
Rodni stereotipi: ruiasta
soba za djevojicu i plava za
djeaka.
Napretkom tehnologije u tom vremenu postalo je mogue proizvesti neotrovnu

boju koja je ujedno bila i otporna na iskuhavanje. Pojavom bojene djeje odjee
mijenja se i simbolika pa ruiasta postaje boja za djevojice, a plava za djeake.
Tradicinalna podjela: ruiasta boja za djeake, a plava za djevojice, prakticirala
se u dijelovima Nizozemske, Belgije i vicarske do 1970-ih (Heller, 2006: 40).
U modnoj industiriji od 1980-ih stereotipne boje za mukarce i ene poinju se mijenjati. Dins-generacija i uniseks-moda ukidaju razliku izmeu mukih
i enskih boja kao i boja za djecu i odrasle.
90
enska kultura
166
Murillo, Bartolomeo, Sveta
obitelj, ulje na platnu, konac
17. stoljea. National Gallery,
London. Dijete Isus na
slikama se esto pojavljuje
u crvenoj i ruiastoj (mala
crvena) odjei jer su te boje u
prolosti simbolizirale muki
princip.
Pink think!, krilatica je iz knjige Lynn Peril Ruiasto miljenje u kojoj autorica
istraujui popularnu kulturu u razdoblju od 1940-ih do 1970-ih analizira tadanje poimanje enstvenosti i rairene rodne stereotipe po kojima je ena, u
prvom redu, supruga, majka i domaica. Simbolika ruiaste u to se doba vee
uz osobine koje su se smatrale tipino enskim: krhkost, njenost, brinost i
povrnost. ivotni interesi ena uglavnom su moda i proizvodi koji naglaavaju
takvu enstvenost. Za ruiasto miljenje kljuan je stav da je imitacija ovakvog
ponaanja presudna za stvaranje prave enstvenosti. enska popularna kultura
gotovo je iskljuivo ruiasta. Odrastanje djevojica vezano je uz ruiastu: od
odjee za novoroenad, preko Barbie-setova, kolskih torbi i pribora, do higijenskih uloaka (Peril, 2002).
Ruiasta danas dobiva i nova znaenja, i to preko nove generacije feministica odraslih na popularnoj kulturi. Isticanje ruiastog postaje svjesni in u
kojem se stereotipi i predrasude vezani uz ensko ruiasto okruenje koriste za
isticanje enske snage i samopouzdanja. Radikalna feministika grupa u vedskoj izabrala je upravo ruiastu kao svoju boju za komunikaciju novih znaenja enstvenosti. Girli-kultura osobito je popularna u Japanu, gdje se ruiasto
povezuje i uz pornofilmove. Zbog asocijacija sa enama, traka koja simbolizira
borbu protiv raka dojke takoer je ruiaste boje.
167
Rodni stereotipi na vrhuncu
su 1950-ih godina. Misli
ruiasto krilatica je koja
najbolje izraava mentalitet
karakteristan za to vrijeme,
upravo onako kako prikazuje
filmski klasik iz 1957. godine,
Smijeno lice s Audrey
Hepburn u glavnoj ulozi.
91
Muka ruiasta
Ruiastu su u doba rokokoa nosili i mukarci i ene. Crkva do 18. stoljea nije
koristila ruiaste materijale jer su samo bijela, crvena, zelena, crna i ljubiasta
bile liturgijske boje. No obiaj je nalagao da bogato plemstvo poklanja svoju
staru odjeu Crkvi, gdje se ona preraivala u liturgijsku odoru. Muku sklonost
ruiastoj potvruje injenica da je ona 1729. postala liturgijska boja. Otada katoliki sveenici nose ruiasto misno ruho na treu adventsku i treu korizmenu nedjelju.
U doba nacizma homoseksualci su u koncentracionim logorima dobivali
oznake u obliku ruiastih trokuta. Ta se boja i dalje vee uz seksualne manjine,
premda se one danas predstavljaju zastavom u duginim bojama koje simboliziraju raznolikost i toleranciju.
Mukarci nisu samo u doba rokokoa nosili ruiastu. Sredinom 1950-ih ruiastu opet nose svi. Nikad dotada nije postojao tako irok asortiman predmeta
u ruiastoj boji namijenjenih mukarcima: od donjeg rublja, arapa i obue, do
jakni, koulja, odijela i eira. Modni strunjaci to objanjavaju fascinacijom novim kromatskim mogunostima koje je pruala suvremena tehnologija. S druge
strane, to je i za mukarce bio nain izraavanja odbojnosti prema desetljeu
ratnog i poratnog sivila. Stoga ne udi da se rokenrol-zvijezda Elvis Presly pojavljivao na pozornici u ruiastim hlaama i crnoj jakni. Njegov ruiasti cadilac
takoer je postao legendom. Poetkom 1960-ih ruiasta se vie ne pojavljuje
u mukoj modnoj odjei, ali uz naranastu predstavlja jednu od omiljenih boja
hipi-generacije evocirajui Indiju.
168
Znakovi koje su zarobljenici
dobivali u nacistikim
koncentracionim
logorima. Za vrijeme
nacizma, zarobljenici su u
koncentracionim logorima
dobivali oznake u obliku
trokuta razliitih boja.
Ruiasti trokut oznaavao
je homoseksualce.
169
Ruiasti cadillac, legendarni
auto Elvisa Presleya.
92
Moda
Otkrie anilinskih boja i njihova dostupnost utjecali su i na ukus seoskih ena
u odijevanju. Poetkom 20. stoljea osobito je omiljena ruiasta boja koja u
seoskoj kulturi odijevanja dobiva znaenje nove crvene.
Poetkom 1920 -ih modni dizajner Paul Poiret uvodi u modu njene nijanse u bojama rue, jorgovana, sljeza i hortenzije, koje su djelovale njeno, isprano, neugledno. No, moda se i dalje mijenjala te su njegovi pastelni tonovi ubrzo
zamjenjeni jarkim poput Schiaparelline famozne okantne ruiaste.
170
Beke modri na plave grane,
enski kaputi, Dra, Baranja,
oko 1930. EMZ 29422.
171
Kalcete, arape, Susak,
oko 1920. EMZ 25 935 a,b.
Otkrie anilinskih boja i
njihova dostupnost utjecali
su i na ukus seoskih ena
u odijevanju. Poetkom 20.
stoljea osobito je omiljena
ruiasta boja, koja u seoskoj
kulturi odijevanja dobiva
znaenje nove crvene.
172
arape, Slavonija, oko 1930.
EMZ 22 489.
93
94
Kako obojiti svijet

Mirjana Randi
95
96
Uvod
173 (prethodna stranica)

Razliito bilje koje se
tradicionalno koristi za
bojenje tekstila. S lijeva na
desno: 1. red: plod ruja,
ljuske luka, lie kadulje,
sjeme borovice; 2. red:
hrastova kora, hrastove
ike, hrastov ir, korijen
broike, dudine, cvijet
mravinca; 3. red: sjeme
kaline, drvo duda, lie ruja,
kora mogranja, orahova
kora, orahove lupine, sjeme
trulike.
174
Izbor boja na trnici,
Nepal, kraj 20. stoljea. U
mnogim krajevima svijeta
boje su dio kulturnog
identiteta.
Jo od pretpovijesnih vremena ovjek je nastojao pronai nain kako utjecati na

svijet oko sebe, kako ga promijeniti i prilagoditi vlastitim potrebama. Jedan od
tih naina bio jeobojiti ga. Bilo da su se boje koristile u magijske, umjetnike
ili sasvim praktine svrhe, one su ljude uvijek fascininirale svojim bezbrojnim
mogunostima promjene okoline. Zemljanim su pigmentima nai preci bojili
peinske crtee jo u doba paleolitika. Pigmenti proizvedeni od minerala mogli
su posluiti i u kozmetike svrhe. S druge strane, organskim su se bojama biljnog i ivotinjskog podrijetla bojili tekstilni i koni odjevni predmeti.
Kad je rije o bojama, obino razlikujemo dva osnovna termina: bojilo i
pigment.
Prema opeprihvaenoj definiciji bojila su organske tvari koje se upotrebljavaju za bojanje tekstila, plastinih masa, ivenih namirnica, farmaceutskih preparata
i sl. u obliku otopina u vodi, alkoholu, mastima, kiselinama ili luinama (Enciklopedija LZ,1966: 433). S druge strane, pigmenti su tvari razliitog sastava, prisutne u
tkivima u obliku zrnaca, kapljica ili kristala. To su netopljiva bojila koja se, suspendirana u vezivu (naprimjer firnisu, laku) nanose kod tampanja na tekstil ili tkaninu,
a kod premazivanja na drvo, kamen, kovinu i dr. Pigmenti daju boju samo povrini
predmeta. Kao pigmenti slue mineralne i metalne boje te obojeni lakovi (Enciklopedija LZ, 1969: 128).
U kemijskoj struci bojila dijelimo na organska i anorganska. Svaka od ovih
skupina dijeli se na prirodna i umjetna bojila. Kod organskih razlikujemo prirodna (biljna i ivotinjska) bojila te umjetna, odnosno katranska bojila. Anorganska se bojila, odnosno pigmenti, dijele na prirodne (zemljane i mineralne)
te na umjetne.
U svakodnevnom govoru pigmenti i bojila jednostavno su nam boje. Ovdje emo govoriti o proizvodnji i uporabi prirodnih boja kojima su se ljudi sluili od najranijih vremena do otkrivanja umjetnih, odnosno sintetikih boja.
Boje su se mogle proizvesti od materijala s kojim se ovjek susretao u prirodi. To, meutim, nije bilo jednostavno: rijetki su primjeri boja koje se u prirodi
nalaze u takvom obliku da se odmah mogu upotrijebiti. To je mogue sa zemljanim bojama: utim okerom, naranastocrvenom ili bijelom glinom. Zemlja bi
se usitnila i pomijeala s tekuinom pa bi se kao gusti sloj nanijela na podlogu:
kamen, drvo, platno ili kou. Zemljanim se bojama u ritualne svrhe i danas
ukraavaju pripadnici nekih australskih i afrikih plemena. Pojedini su se minerali takoer mogli upotrijebiti kao pigment. Kod ostalih je boja bilo potrebno
veliko iskustvo i vrijeme da pojedinac otkrije kako nastaju boje koje su postojane
i mogu se upotrijebiti za bojenje tkanina, drvenih predmeta, umjetnina, stambenog prostora i sl.
97
ovjek je razmjerno rano doao do otkria da liajevi, lie, cvjetovi, bobice

ili kora drvea oboje vodu u koju padnu, posebno ako je ta voda vrua, to pomae izluivanju boje. Lako je zamisliti da su tom obojenom vodom pojedinci
zatim pokuali obojiti ruke ili odjeu. Meutim, iskustvo ih je nauilo da taj
eksperiment nije uvijek bio uspjean: ruke su se jednom obojile, drugi put nisu,
tkanina je moda upila boju, ali je boja izblijedjela na suncu ve za nekoliko
sati ili se odmah isprala. Brojni su pokuaji zavravali neuspjehom. No bilo je
i uspjelih sluajeva kad se ustanovilo da je boja dobivena od pojedinog bilja,
pogotovo ako se otopini boje u vodi dodaju jo neke tvari, ostala doista lijepa i
postojana. Naime, kao to se kasnije ustanovilo, pojedine su boje topive u vodi,
a druge nisu, stoga se tkanina prije bojenja morala posebno prirediti.
Veina organskih boja ne moe se vezati za tkaninu bez fiksira ili moila.
U tu su se svrhu koristile lunate ili kisele tvari, to je zavisilo od vrste boje i nijanse koja se eljela postii. Izbor moila za tkanine ivotinjskog podrijetla, a to
su uglavnom vuna i svila, razlikovao se od onoga podesnog za biljne materijale
lan, konoplju i pamuk. Od luina obino se koristio urin ili lug od pepela, a od
kiselina sokovi citrusa i kiselih bobica. Tkanina se prvo potopila u moilo, iako
se fiksir mogao i dodati u boju u postupku bojenja ili se koristio nakon bojenja.
U kasnijim razdobljima kao moila se najee rabe stipsa (alaunkalijev aluminij sulfat), odnosno metalne soli na bazi eljeza, bakra i kositra. U stipsu se
dodavao vinski kamen kako bi boji pojaao sjaj. S obzirom na eljenu boju, tkanine su se uranjale u boju nekoliko puta i suile na zraku, pa je cijeli postupak
znao potrajati od nekoliko dana do vie mjeseci. Samo je bojenje trebalo izvesti
vrlo paljivo, jer su o tome ovisile jednolinost nijanse i postojanost boje, pa je
samim time bila osigurana kvaliteta obojene tkanine. Pojedine boje, primjerice
bro, nisu se mogle prihvatiti za tkaninu bez fiksira. Kod drugih boja, poput
indiga, primjerice, nije bilo potrebno tkaninu prethodno tretirati moilom (Natural Dyeing of Textiles).
U postupku bojenja velika se vanost polagala na magijsku komponentu.
Tkanina se nije uvijek obojila onako kako se eljelo te se na samo bojenje gledalo kao na neku vrstu mistine djelatnosti. Naime uvijek je postojao rizik da neto
krene po zlu, pa se zaas cijeli postupak mogao upropastiti. Osobe koje su znale
uspjeno bojiti vlakno, obino su bile spretne i u drugim vjetinama. U prolosti
su bojadisari bili i ljekari, travari, jer su poznavali ljekovito bilje i lijeili ljude.
esto su upravo ljekovite biljke bile ujedno i biljke koje su se koristile u postupku bojenja. I bojenjem i lijeenjem bavile su se starije ene, ije su iskustvo te
moralna i seksualna istoa jamili dobar ishod postupka. Za vrijeme bojenja
morala su se potivati odreena magijska pravila, poput utnje, ili se prialo o
dogaajima vezanima uz boju koja se eljela postii. Tako se, primjerice, ako se
bojilo u crvenu boju, prialo o velikim bitkama s puno krvavih detalja. Magijski
su postupci vezani uz bojenje zabiljeeni i u novije doba u mnogim krajevima
svijeta. U opisu bojenja jaja za Uskrs polovicom 20. stoljea u Srbiji, napominje
se kako jaja mogu ukraavati i djevojke i mlade ene, ali njihovim se bojenjem
smije baviti samo domaica, najasnija ena u kui. U nekim se sluajevima napominje kako ena prije bojenja ne smije biti s muem tjedan dana, a posebno
se istie da se ena, koja ima menstruaciju, ne smije baviti bojenjem jaja, pa ne
smije ak ni uzeti jaje u ruke, jer se smatra neistom. Vjerovalo se da u sluaju
nepotivanja tradicije, bojenje nee uspjeti ili e se ukuanima dogoditi neko
drugo zlo (Tomi, 1957: 20-22).
98
175
Prodaja prirodnih boja u
prahu za holi, na ulinoj
tezgi. Mysore, drava
Karnataka, Indija, 2006.
176
Trnica u gradu Sanghi, Mali,
kraj 20. stoljea. Pripadnici
afrikog naroda Dogon
pokazuju sklonost prema
arolikoj odjei, to posebno
dolazi do izraaja na mjesnoj
trnici, kuda se slijevaju
rijeke kupaca i prodavaa.
Prirodne boje koristile su se od osvita ovjeanstva sve do polovice 19. stoljea. Tada su sve uestaliji pokusi kemiara doveli do otkria sintetikih boja
koje su se sve vie koristile zbog jeftinije proizvodnje i jednostavnije uporabe.
Od poetka 20. stoljea gotovo sve boje u graevinarstvu, prehrambenoj i tekstilnoj industriji proizvode se u kemijskim laboratorijima.
Trebalo je proi sto godina uporabe sintetikih boja da bi se ustanovile
njihove negativne osobine. Mnoge su tvari koje su se koristile u proizvodnji
umjetnih boja otrovne pa mogu izazvati razliite zdravstvene tegobe kod ljudi
i ivotinja: od konih alergija, iritacije dinih puteva, do bolesti organa za metabolizam; za neke je boje dokazano da su kancerogene. Stoga se u posljednje
vrijeme pokuavaju pronai zdrave alternative opasnim kemikalijama koritenima u proizvodnji boja, osobito u okviru prehrambene industrije te industrije
igraaka.
99
100
Kratka povijest boja i bojenja
177
178
Georg Catlin, Indijanski

poglavica, Ojibwa, sjeverni
Meksiko. Ulje na platnu,1845.
Kod indijanskih su ratnika
boje imale simbolika
znaenja koja su varirala
od grupe do grupe. Crvena
se boja svugdje smatrala
simbolom rata i pobjede, a
sam raspored boja na licu bio
je svojevrsni identifikacijski
kod pojedinca, predstavljajui
ujedno i magijsku zatitu od
zlih sila.
Bijela gospa ili Rogata boica,

rekonstrukcija peinske
slike, Tasilija, Alir, 7000.6000. pr. Kr. Ilustracija
prikazuje plesaicu ija je
koa ukraena bijelom i
smeom zemljom, odnosno
tetovaom. To je dokaz da su
ljudi ve u to davno vrijeme
na podruju Sahare koristili
zemljane boje za ukraavanje
tijela.
Prirodni pigmenti poput zemlje i eljeznih oksida bili su poznati jo u rano

doba ljudske povijesti. Arheolozi su u Zambiji na lokalitetu Twin Rivers pronali
dokaze o moguem koritenju boje u estetske ili magijske svrhe, poput ukraavanja tijela, stare oko 200.000 godina. Oni pokazuju da su ve tada bili poznati
zemljani pigmenti i alat za njihovo obraivanje (Amos, 2006).
Povijest proizvodnje bojila za bojenje biljnih i ivotinjskih vlakana stara je
barem 5.000 godina. Tolika je naime starost arheolokih nalaza boja pronaenih
na ostacima tekstila i koe iz Mezopotamije te sjevernih krajeva Sirije i Egipta.
Zapisi antikih pisaca: Plinija, Herodota i Konstantina Porfirogeneta, govore o
uporabi odreenih biljaka i ivotinja za dobivanje boje. U antikoj Grkoj i Rimu
bojenje je bilo dravni monopol, ali i privatne su osobe mogle kupiti licenciju za
bojenje i baviti se tim poslom. U Palestini i Siriji bojadisari su bili koncentrirani
u pojedinim gradovima.
Prije industrijske revolucije veina pigmenata koritenih u slikarstvu bila
je tehniki ograniena. Rabili su se pigmenti zemljanog ili mineralnog podrijetla ili oni biolokog izvora. Mnogi su bili vrlo rijetki i dobavljali su se izdaleka,
pa su ih mogli nabaviti samo najbogatiji. Upravo su zato crvena i plava boja bile
vezane uz elitu. Jedan od izvora za plavu boju bio je poludragi kamen lapis lazuli koji se kopao u Afganistanu. Od njega se dobivala boja nazvana ultramarin.
Njezino ime govori da se nabavljala izdaleka, preko mora. Jo u 15. stoljeu taj je
pigment bio tako dragocjen, da se u slikarstvu vrlo rijetko koristio. Ako je bogati
naruitelj elio da slikar koristi i tu luksuznu boju, morao je posebno platiti.
Visoka cijena ultramarina primorala je umjetnike da pokuaju nai jeftiniju zamjenu bilo u mineralnom (azurit, smalt) ili u biljnom (indigo) obliku.
Iako su recepti za dobivanje pojedinih organskih boja bili poznati jo u
doba starog Egipta, trebalo je ipak priekati na prvi rukopis s uputama za uporabu razliitog organskog materijala za bojenje. Najstariji takav tekst, iz 300.
godine, spominje krvavicu (Alkanna tinctoria), afran (Crocus sativus), afraniku
(Carthamus tinctorius), kermes (Kermes vermilio), bro (Rubia tinctorum) i vrbovnik (Isatis tinctoria).
Rimski car Cezar opisao je pripadnike keltskog naroda Brita kako polaze u
rat obojeni u plavo vrbovnikom, biljkom koja sadri manju koliinu indiga; ime
Britanije zapravo i dolazi od keltske rijei brit, to znai boja. Grki pisac Dioskurid opisuje vrbovnik kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja, pa je njegova
uporaba u ratu tada imala i medicinsko opravdanje.
101
U antiko doba uz biljke se za dobivanje boje spominju i ivotinje poput

pueva i kukaca. U prvom mileniju pr.Kr. osobito su bile cijenjene dvije vrste volaka (Murex brandaris i Murex trunculus), koje su davale skupocjenu purpurnu
boju, tzv. tirski purpur. Samo su carevi smjeli nositi odjeu obojenu purpurom.
Slavna egipatska vladarica Kleopatra imala je, osim odjee, i purpurno obojena
jedra na brodu kojim je kretala u pomorske bitke. O njima govori i Shakespeare
u svom glasovitom djelu Antonije i Kleopatra: Purple the sails, and so perfumed that
the winds were lovesick with them (a purpurna su jedra bila tako namirisana, da su
vjetrovi ginuli od ljubavi za njima).
U prolosti je posao bojadisara bio vrlo cijenjen, jer je donosio znatan profit. Radionice za proizvodnju boje i bojenje bile su meutim smjetane na rubove urbanih podruja. Naime, tvari koje su se koristile u preradi tekstilnog
vlakna ili koe i njihovu bojenju, poput odstajala urina i ljudskih ili ivotinjskih
fekalija, irile su nepodnoljiv vonj. Urin je, kao dragocjeno sredstvo u postupku bojenja, bio sakupljan u velike posude koje su stajale pokraj bojadisaonica,
gdje su svi prolaznici mogli dati svoj doprinos. Takvi su spremnici otkriveni u
ruevinama Pompeja pokraj Napulja iz 79. godine. Urin se sakupljao i kasnije,
pa je u 18. stoljeu u Engleskoj, u vrijeme uporabe indiga, glavni snabdjeva
urinom bio grad Newcastle-upon-Tyne, odakle se dragocjena tekuina razvozila
u bojadisaonice drugih engleskih gradova (Top Ten Indigo Facts).
Za pripremu vrlo cijenjene, sjajne i postojane crvene boje dobivene od broa bili su zasluni indijski bojadisari, iako je ona kasnije postala poznata pod
imenom turska crvena. Ova se boja proizvodila u 20 odvojenih postupaka koji su
se, uz bro, koristili krvlju, uljem, ueglom mau, ugljenom, ivotinjskim fekalijama i sadrajem ivotinjskih eludaca. Ta je tehnika u 18. stoljeu uvezena i u
Europu. Tada je Nizozemska postala glavnim proizvoaem broa. Bro se inae
uzgajao i u drugim europskim zemljama, pa tako i u naim krajevima. Stipsa
102
179
180
Krvavica dlakava (Alkanna

tinctoria), otok Mljet. Ova
mediteranska biljka raste na
pjeanim tlima uz more. Od
korijena se dobivala crvena
boja za bojenje vunenih
tkanina. Biljka se koristila i u
medicinske svrhe.
Firentinski bojadisari,
Prirunik za bojenje,
1487. Biblioteca Medicea
Laurenziana, Firenze. Firenca
je od 13. stoljea bila jedan
od najvanijh centara za
bojenje svile i vune. Prema
gesti kojom jedan od
radnika uz kotao s bojom
rukom zatvara nos, moe se
naslutiti da je samo bojenje
bilo popraeno smrdljivim
isparavanjima.
181
182
tavljenje i bojenje koe,

Fez, Maroko, poetak 20.
stoljea. U Fezu, jednom od
kraljevskih gradova Maroka
i najpoznatijem obrtnikom
centru tog dijela Afrike,
postoji cijelo podruje danas
pod zatitom UNESCO-a,
gdje se koa i sada tavi
i boji srednjovjekovnom
tehnologijom poznatom
jo od 12. stoljea. U
skladu s njome, u procesu
proizvodnje koriste se
prirodna bojila te ivotinjske
izluevine (fekalije i urin) i
organi (govei mozak), ali
i ljudski urin. Posjetiocima
se preporuuje da za
vrijeme obilaska kompleksa
pod nosom dre granicu
metvice.
Grb grada Firence sa

stiliziranim cvijetom afrana.
U prolim je stoljeima
afran bio vrlo znaajan za
bojadisarsku proizvodnju, pa
se nalazi u grbovima brojnih
europskih gradova.
(alaun), koja se koristila kao uobiajeno moilo za tkaninu prije bojenja broem,
isprva se nabavljala sa srednjeg Istoka, gdje su se nalazila najvea nalazita alaunita, minerala od kojega se dobivala. Krajem 15. stoljea pronaena su nova
nalazita na podruju papinske drave, a u kasnijim se razdobljima dobivala i iz
drugih ruda, primjerice boksita i kriolita.
U proizvodnji plave boje za tekstil u Europi se sve do dolaska indiga u 17.
stoljeu koristio vrbovnik. Od 13. stoljea neke su europske pokrajine ivjele
od proizvodnje te boje, pa su se njome i obogatile, primjerice: Pikardija i Normandija u Francuskoj, Lombardija i Toskana u Italiji, Tiringija u Njemakoj,
Glastonbury u Engleskoj i okolica Seville u panjolskoj. Proizvoai i trgovci
iz Toulousa i Erfurta postali su vrlo imuni i utjecajni. Vrbovnik se izvozio iz
Europe u Bizant i islamske zemlje.
U mnogim su se europskim zemljama bojadisari udruivali u cehove, koji
su u 13. stoljeu stekli velik ugled u tadanjem drutvu. Stroga cehovska pravila
nisu isprva dozvoljavala mijeanje boja kako bi se dobila trea, ve su za proizvodnju svake boje postojali posebni cehovi. lanovi su cehova pod prijetnjom
smru bili duni uvati tajne dobivanja odreenih boja. U nekim zemljama svi
lanovi jednog ceha nisu bili ravnopravni, ve su pripadnici nieg ranga smjeli
koristiti boje slabije kvalitete, koje su se esto ispirale. Samo su vodei majstori
smjeli rabiti postojane boje atraktivnih nijansi, prikladne za bojenje odjee kraljeva i ostalih potomaka plave krvi.
Sve do otkria Novog svijeta Venecija je bila sredite europske proizvodnje
i trgovanja bojom i skupocjenim tkaninama. Pigmenti su se uvozili iz Indije i
srednjeg Istoka, a venecijanski majstori postali su izvanredno vjeti u bojenju.
Znamenit centar za proizvodnju tkanina i boja bila je i Firenca, gdje su bojadisari prvo bili udrueni u bratstvo okupljeno oko svog sveca zatitnika Sv. Onofrija,
a 1371. godine osnovali su ceh bojadisara. Venecijanski je ceh bojadisara 1429.
103
183
184
Hernn Cortz na
dvoru astekog vladara
Montezume. Kolorirani
crte. Crvena boja astekih
plateva zadivila je panjolce,
koji su se svakako htjeli
domoi sirovina za njezinu
proizvodnju.
Plantaa indiga, Vijetnam,

poetak 21. stoljee.
185
Plantaa indiga, jugoistona
Azija, akvarel, 19. stoljee.
godine za svoje lanove napisao prirunik s receptima za koritenje razliitih

sredstava za bojenje (nicDhuinnshleibhe, 2000).
U 16. je stoljeu iz Amerike, zajedno s drugim vrijednim artiklima, stigla
i crvena karminska boja proizvedena od koenilske ui, kao ozbiljna prijetnja
europskoj crvenoj boji iz broa. Isprva je uvoz ove boje bio pod strogim monopolom panjolaca koji su nastojali zatiti svoje interese u bogatstvu Srednje
Amerike, odakle su iz vlastitih kolonija izvozili dva najdragocjenija artikla srebro i karminsku boju. Ova se boja rabila na puno naina: za bojenje tekstila, u
slikarstvu i kozmetici.
U proizvodnji plave boje pravi je indigo dopreman iz engleskih kolonija u
Americi i Aziji postao jaki konkurent europskom vrbovniku, jer je davao puno
jau i kvalitetniju boju. Nakon zavretka Amerikog rata za nezavisnost 1776.
godine, Englezi vie nisu mogli raunati na dragocjenu sirovinu iz svojih bivih
amerikih izvora, stoga su u 19. i prvoj polovici 20. stoljea zavisili od plantaa
u Indiji. Naporan i izrabljivaki rad na indijskim plantaama indiga doveo je
104
1917. godine do pobune radnika, koji su uz pomo Mahatme Gandhija uspjeli

primorati britansku kolonijalnu vlast da donese zakon za zatitu malih agrarnih
proizvoaa. Bio je to prvi nenasilni otpor indijskog naroda engleskoj vlasti.
U potrazi za jeftinijim plavim pigmentom koji bi u slikarstvu zamijenio
skupocjeni ultramarin, kemiarima je 1704. godine uspjelo sintetizirati postojanu tamnoplavu boju nazvanu berlinska plava ili pruska plava. Sluajno ju je
otkrio Heinrich Diesbach koji ju je s Johannom Konradom Dippelom poeo
proizvoditi u Parizu pod nazivom parika plava. Osim u slikarstvu, boja se koristila i u tekstilnoj industriji za modrotisak. Poetkom 19. stoljea slikarima je
ponueno jo nekoliko sintetikih plavih boja. Posebnu je popularnost stekla
kobaltno plava, koju je 1802. godine sintetizirao Louis Jacques Thnard na osnovi kobaltnih i aluminijevih oksida. Boja se koristila u slikarstvu kao zamjena za
ultramarin, a takoer u proizvodnji obojenog stakla te za keramike cakline.
U isto vrijeme na tritu su se pojavile i neke druge privlane mineralne boje
poput smaragdno zelene i cinober crvene, koje su slikari objeruke prihvatili. Meutim, budui da se prva proizvodila na osnovi arsena, a druga ive, bile su to
ujedno i vrlo otrovne boje.
Polovicom 19. stoljea uporabi prirodnih boja bliio se kraj. Kemiarima
je, naime, nakon mnogobrojnih pokusa i sluajnih otkria uspjelo sintetizirati
tvari za proizvodnju tekstilnih boja. Kad je 1856. godine Englez William Henry
Perkin, u pokuaju da iz katrana kamenog ugljena sintetizira kinin, sluajno
otkrio purpurnu boju koja je kasnije nazvana movein, to je postala prva anilinska boja. Dvije je godine kasnije francuski kemiar Franois Verguin pronaao
jo jednu vanu katransku boju magentu ili fuksin. Ova su otkria dovela do
naglog zamaha u istraivanju pa je praktiki svake godine otkrivana neka nova
boja. Prve su se umjetne boje proizvodile u Engleskoj i Francuskoj, ali ubrzo je
186
Tanjur ukraen kobaltom i
pozlatom, porculan, oko 1930.
Privatno vlasnitvo. Plava boja
kobalta postala je popularna
poetkom 19. stoljea upravo
u industriji porculana i stakla.
105
187
Holi, proljetni hinduistiki
festival boja, Varshana,
Utthar Pradesh, Indija, 2001.
Povijest holija vezana je uz
klasinu borbu dobra i zla,
u kojoj dobro pobjeuje.
Za vrijeme festivala ljudi
se meusobno posipavaju
bojama koje su se neko
dobivale od ljekovitog bilja.
To je ujedno blagdan u kojem
se briu socijalne razlike.
Svjesni toga da je veina
suvremenih boja otrovna,
Indijci se danas vraaju
nekodljivim prirodnim
bojama.
188
Izrada mandale, duhovnog
modela svemira, Kamir,
poetak 20. stoljea.
Budistiki monasi paljivo
koriste boje u prahu koje se
nanose na sliku s pomou
dugih cjevica. Kad se slika
dovri, prema budistikoj
doktrini o nestalnosti svijeta,
odmah se unitava.
106
vodee mjesto u njihovoj proizvodnji preuzela Njemaka, gdje je suradnja izmeu industrije i istraivakih laboratorija bila vrlo dobra.
Nove, anilinske boje, imale su dobre i loe strane: bile su ivlje i izrazitije od prirodnih boja, a i puno lake za uporabu, ali se ubrzo ustanovilo da su
nepostojane, da lako blijede i da se brzo ispiru. Stoga su se jo neko vrijeme
rabile prirodne boje, a kemiari su se trudili pronai lijepe i postojane sintetike
zamjene. To im je uspjelo 1868. godine kad su njemaki kemiari Carl Graebe i
Carl Liebermann sintetizirali alizarin, postojanu crvenu boju istog sastava kao i
boja koja se dobivala iz korijena broa. Zatim je Baeyer 1880. godine uspio sintetizirati indigo, ali je tek 1897. godine tvornica BASF u Ludvigshafenu poela s
proizvodnjom umjetnog indiga. Ova su dva uspjeha, sintetiziranje dviju najvanijih prirodnih boja alizarina i indiga pridonijela ugledu kemiara i naglom
razvoju industrije umjetnih boja.
U posljednje se vrijeme u svim zemljama svijeta za bojenje tekstila, namjetaja te u graevinskoj industriji rabe anilinske boje. Prirodne se boje ipak
koriste u prehrambenoj industriji zbog dokazane toksinosti mnogih sintetikih
bojila. Tako je, primjerice, 2006. godine vicarska tvornica okolade Nestl odluila kod proizvodnje poznatih arenih okoladnih pastila Smarties zamijeniti
sve umjetne boje u eernom preljevu prirodnima.
Posljednjih godina bojenje tekstila prirodnim bojama pobuuje veliko zanimanje meu ekolozima i osobama koje se rekreativno bave rukotvorstvom.
U nekim se zemljama u sklopu kola, muzeja ili parkova prirode organiziraju
radionice gdje polaznici ue kako proizvesti odreenu prirodnu biljnu boju koja
je na istom podruju bila poznata jo prije nekoliko milenija, koristila se do
pred stotinjak godina, a danas je zaboravljena. Polaznici ue kako njome obojiti
vunu, pamuk ili svilu. Prirodne boje izazivaju daleko manje alergija i opasnosti
po ljudski rod, pa je njihova uporaba u uzlaznoj putanji, iako im budunost jo
nije potpuno definirana.
189
Smarties, okoladne
pastile, tvornica okolade
Nestl, 2008. Tvornica je
2006. sve umjetne boje u
eernom preljevu zamijenila
prirodnima. Crveni, ruiasti
i ljubiasti Smartie obojeni su
koenilom, uti riboflavinom,
naranasti karotenima, zeleni
klorofilom, a smei biljnim
ugljenom. Za plavu se boju
dugo nije nalazila zamjena,
ali od proljea 2008. omiljeni
se plavi Smartie opet naao
u ponudi, obojen morskom
algom Cyanobacteria
spirulina.
107
108
Tehnike bojenja tekstila
190
enske marame za glavu,
Slavonija, oko 1900. S
lijeva na desno: turska
amija, iroko Polje, EMZ
5923; marama mrka, Otok,
EMZ 12718; zejtinka, Otok,
11674. Marame su ukraene
razliitim tehnikama, od
varijante batika i modrotiska
do industrijski otisnutih
motiva.
Postoje razliite tehnike bojenja i ukraavanja tekstila bojom. U Europi je bilo

uobiajeno bojenje itave tkanine ili pojedinih niti od kojih se izraivao, odnosno njima ukraavao, tekstilni materijal, a u mnogim krajevima svijeta ukras
se postizao zatiivanjem, tzv. rezerviranjem dijelova tkanine prije bojenja. Te
su tehnike bile poznate tijekom prolosti u gotovo svim starim civilizacijama, a
danas su karakteristine za jugoistonu Aziju. Nazivi za najpoznatije naine bojenja tekstila: ikat, batik i plangi potjeu iz tamonjih jezika i sada su prihvaeni
i u strunoj terminologiji. Tehnika ikat podrazumijeva zatiivanje omatanjem
pojedinih niti osnove i potke prije bojenja, kako bi se tkanjem postigao uzorak.
Tehnika plangi najjednostavnija je: odreeni se dijelovi tkanine prije bojenja povezuju vrpcama u vorie. Kod batika, najpoznatije tehnike rezervnog bojenja,
voskom se iscrta eljeni ukras na neobojenoj tkanini, koja se zatim uranja u
boju. Tehnika tampanja tekstila uz pomo drvenih kalupa, postigla je veliku
popularnost i u Europi. Od 12. se stoljea u europske zemlje s indijskog potkontinenta izvozio tekstil ukraen tom tehnikom. Od 17. stoljea tehnika tiska
191
Ikat, svilena draperija, Sirija
ili Iran, oko 1950. Kod ove
tehnike niti osnove se prije
bojenja djelomino zatiuju
omatanjem.
192
Izrada viebojnog batika.
Bintan, Indonezija, poetak
21. stoljea. ena pokazuje
tradicionalan nain crtanja
tekuim voskom po tkanini, s
pomou posebne pisaljke.
109
193
194
Pamuni sarong, Singapur,

kraj 19. stoljea. EMZ 13287.
Sarong je vrsta enske suknje
koja se omata oko tijela.
Ukraen je tehnikom batika.
Grafiki prikaz vezanja

pojedinih dijelova tkanine
prilikom bojenja tehnikom
plangi.
110
na tekstilu poela se samostalno razvijati u Nizozemskoj, ubrzo se proirila na

susjedne zemlje. Prepoznatljiva je po kombinaciji raznobojnih uzoraka, premda
je u Europi najuobiajeniji bio modrotisak. Kod ovog naina ukraavanja tekstila
rabe se drveni kalupi s reljefno izboenim cvjetnim ili stiliziranim geometrijskim ornamentom. Prema najee primjenjivanoj tehnici, poznatoj pod strunim terminom rezervni tisak, kalup se prvo umakao u posebnu smjesu razliitih
kemikalija, pa se na bijelom platnu otisnuo uzorak. Nakon toga platno se umakalo u hladnu plavu boju dobivenu od indiga, pri emu bi se boja prihvatila na
nezatienim mjestima, a prostor ispod otiska ostajao bi neobojen. Tkaninu je
zatim bilo potrebno potopiti u blagu otopinu sumporne kiseline da se ukloni
zatitna smjesa. Tekstilna industrija mehanizirala je ovaj nain ukraavanja tkanina, pa su one danas iroko prisutne i u opremi domova.
195
Tisak na tkanini s pomou
drvenih kalupa. Jaipur,
Rajasthan, Indija.
196
Pribor za modrotisak, iz
radionice Romana Petrovia,
Virje, oko 1950. Tkanina
ukraena modrotiskom,
EMZ 46993, drveni kalupi
EMZ 46988, 46989 i 46990,
uzornik EMZ 46994 c4.
111
112
Boje mineralnog podrijetla
197
Lapis lazuli
198
Sloni izraen od lapisa,
sitna plastika
Minerali su bili izvor za dobivanje boja jo u doba egipatskih faraona. U bronano doba (2.000.1.000. godina pr.Kr.) u Egiptu su se koristili lapis lazuli i azurit
za modru boju, a malahit za zelenu. U kasnijim su se razdobljima rabili i mnogi
drugi minerali, poput auripigmenta i realgara za proizvodnju ute, a cinobera za
dobivanje crvene boje. Ovi su se pigmenti usitnjavali, ispirali i putali sedimentirati, a zatim mijeali s odreenim vezivima i rabili u slikarstvu.
Lapis lazuli
Lapis lazuli (lazurni kamen), poludragi je kamen plave boje, sastavljen od nekoliko minerala. Iako omjer minerala varira od nalazita do nalazita, najvie
je (20-40%) lazurita, a drugih primjesa poput kalcita, pirita i sodalita ima u
manjim koliinama. Najcjenjeniji je tamnoplavi lapis proaran tokicama ili venama zlatnog pirita.
Egipani su lapis koristili u vjerskom ivotu, izmeu ostaloga, kod izrade
posmrtnih maski faraona i za izradu amuleta. Dragocjeni su kamen nabavljali
trgovakim putevima iz Afganistana ili Irana, gdje i danas postoje rudnici lapisa.
Prema arheolokim nalazima, kamen se kopao u afganistanskoj pokrajini Badakanu jo prije 6.500 godina. Te je rudnike na svojim putovanjima 1271. godine posjetio Marko Polo te izvijestio o dobivanju plavog pigmenta iz lazurnog
kamena. Afganistan je i dalje najvei izvoznik lapisa, iako se on kopa takoer
u Kini i Tibetu. Ima ga i u ileu u Junoj Americi. U srednjem vijeku lapis se
koristio u slikarstvu kao skupocjena i kvalitetna boja ultramarin te u izradi nakita i sitne plastike. Bila je uobiajena njegova uporaba u medicini i kozmetici.
Poznato je da je Kleopatra koristila ovu plavu boju za bojenje onih kapaka.
Azurit
Azurit je bakreni hidrokarbonat tamnoplave boje proizveden razlaganjem bakrene rude. Poznat je jo iz antikih vremena, spominje ga Plinije Stariji u svojoj Povijesti prirode kao kuanos (tamnoplavi kamen). Dananji naziv vue korijen
iz perzijskog izraza lazhward, a prenesen je u europske jezike preko arapskoga.
Nalazita azurita nalaze se u mnogim dravama svijeta, od Francuske i Italije
do Kine. Stoljeima se koristio kao plavi pigment, u slikarstvu poznat pod imenom gorsko modrilo. Otopljen u uljima postaje lagano zelenkast, a pomijean s
jajetom kao vezivom daje sivozelenu boju. Stariji primjerci azurita postaju sve
zeleniji i malo-pomalo se razlau. Blago grijanje proizvodi vrlo tamnu nijansu
plave boje koja se koristi u japanskom slikarstvu.
113
199
Azurit
200
201
202
Malahit
Auripigment
Realgar
Malahit
Malahit je bakreni karbonat zelene boje. Kao i azurit, nastaje atmosferskim troenjem bakrene rude, a esto i dolazi zajedno s njim. Budui da ovaj mineral
nije tako rjedak kao lapis lazuli, manja mu je vrijednost. Ipak su se jedan i drugi,
smrvljeni u prah, koristili za dobivanje zelenog, odnosno plavog pigmenta u slikarstvu, a takoer i za kozmetike tretmane. Egipani su malahitom bojili one
kapke za spreavanje trahoma, u prolosti vrlo este one bolesti u movarnim
podrujima. Nalazita malahita ima u nekim afrikim dravama (u Kongu, Zambiji i Namibiji), u Sjevernoj Americi (posebno u SAD-u), a na mei Europe
i Azije velika su nalazita na Uralu. U Izraelu se malahit kopa na lokalitetu
Timna, poznatome pod imenom rudnici kralja Salomona. O iskoritavanju ovog
rudnika postoje arheoloki podaci stari 3.000 godina. Osim u slikarstvu, gdje
je njegova uporaba naputena oko 1800. godine, malahit se koristi za izradu
nakita i sitne dekorativne plastike.
Kemijski spojevi koji sadre arsen, olovo ili ivu davali su vrlo lijepe boje.
One su se tijekom mnogih stoljea rabile u slikarstvu, a u 18. i 19. stoljeu takoer za proizvodnju boje za bojenje zidova, graevne stolarije i tapeta. Meutim,
te su boje bile u velikoj mjeri toksine, a neke su mogle izazvati i smrt.
Auripigment
To je arsenov sulfid naranaste do ute boje. Dolazi u mineralnom obliku u
mnogim krajevima svijeta gdje je nastao kao posljedica vulkanskog djelovanja.
Bio je vrlo cijenjen u doba Rimskog Carstva pa se njime uvelike trgovalo. U
Kini se rabio u medicinske svrhe, iako je ve tada bila poznata njegova toksinost. Zbog svoje ute boje, auripigment je alkemiarima Kine i zapadnog svijeta
sluio kao sirovina u pokuajima dobivanja zlata. Slikari su od njega dobivali
kvalitetnu boju sve do 19. stoljea.
Realgar
Realgar je jo jedan arsenov sulfid, mineral naranastocrvene boje. Zajedno s
auripigmentom bio je predmet trgovanja u Rimskom Carstvu, a osim kao pigment, koristio se i za lijeenje. U Kini su od njega izraivali vreve, ae i sitne
ukrase. Vjerovalo se da posjedovanje takvog predmeta vlasnika titi od bolesti.
Predmete je trebalo uvati na tamnom mjestu, jer se nakon dueg vremena mineral pod utjecajem svjetlosti pretvarao u crvenkastouti praak.
Smaragdno zelena
Arsen je u kombinaciji s bakrom davao nekad vrlo popularnu boju nazvanu parika zelena. Boja je izumljena 1808. godine. Osim u slikarstvu, gdje se obino
nazivala smaragdno zelena, ta se atraktivna, ali vrlo toksina boja koristila kao
otrov protiv glodavaca, insekticid, a takoer u proizvodnji raketa za vatromet.
Boja je bila vrlo omiljena u impresionistikom slikarstvu, a sluila je i za premazivanje drvenih prozorskih kapaka. Meutim, u boji su mogli zaostati neproieni elementi koji su spontano uzrokovali oslobaanje toksinog plina.
Mnogim je slavnim slikarima, poput Cezannea i Van Gogha, parika zelena bila
omiljena boja, a bolesti koje su se razvile kod njih mogue je dovesti u vezu s
114
trovanjem arsenom. Cezanneov sluaj tekog dijabetesa klasian je simptom

kroninog trovanja arsenom, a Monetova sljepoa i Van Goghovi neuroloki poremeaji takoer se direktno povezuju s uporabom smaragdno zelene, zajedno s
utjecajem pigmenata dobivenih od olova, ive i otapala poput terpentina (Wikipedia, Paris Green). Uporaba te boje naputena je oko 1960. godine.
Jo se i danas vode rasprave oko toga je li uveni francuski vladar Napoleon otrovan arsenom ili je umro od tumora na elucu. Neko se vrijeme, naime,
vjerovalo da su ga njegovi tamniari namjerno trovali hranom u koju su stavljali
arsen, jer je u njegovu organizmu otkrivena velika koliina tog otrova. Voene
su rasprave o tome je li se mogao otrovati preko zeleno obojenih tapeta kojima
su bili obloeni zidovi njegove sobe na otoiu Svetoj Heleni, a koje su sadravale poviene koliine arsenovih spojeva. Posljednja su istraivanja, meutim,
pokazala da je Napoleon u tijelu imao veliku koliinu tog otrova itav svoj ivot.
Analize su napravljene na pramenovima Napoleonove kose iz razliitih razdoblja njegova ivota, koji se uvaju po muzejima u Francuskoj i Italiji. Ustanovljeno je takoer da su istu razinu otrova imali i drugi lanovi obitelji Bonaparte,
kao, uostalom, i veina europskog stanovnitva toga doba. Dokazano je da su
oko 1800. godine ljudi u europskim zemljama prosjeno imali do sto puta veu
koncentraciju arsena u organizmu nego danas, to se dovodilo u vezu s otrovima u bojama i ljepilima upotrebljavanim u to doba (Vjesnik, 04.11.2002).
203
204
Vincent van Gogh, autoportret,

ulje na platnu, Arles,
Francuska, 1889. Courtauld
Institute Galleries, London.
Zelene kure. Zelena je

karakteristina boja prozorskih
kapaka i vrata na jadranskom
podruju.
115
Olovno bjelilo
Boje koje sadre olovo takoer su se pokazale vrlo toksinima. Spojevi olova
koristili su se za bojenje jo od vremena starog Egipta i Grke. Olovno bjelilo,
vrlo otrovan bijeli praak, zapravo olovni karbonat proizveden od olova pod utjecajem vinske kiseline i topline, rabio se u slikarstvu kao najkvalitetnija sjajna bijela boja sve do 19. stoljea. Osim toga stoljeima se obilato koristio kao podloga
za kozmetike preparate poput pudera. Njime su lice bijelile egipatske i rimske
gospoe, francuske i engleske dame u 18. i 19. stoljeu te japanske geje (Finlay,
2002: 123).
Olovna caklina
U 19. i 20. stoljeu u nekim se europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, koristila lonarska caklina proizvedena na osnovi olova. U kombinaciji s metalnim
oksidima, ova je prozirna ukasta ili zelenkasta caklina davala privlaan izgled
posudama koje su prethodno peenjem poprimile bjelkastu ili crvenkastu boju.
Olovna se caklina mijeala s raznim dodacima poput mljevenog stakla i manje
koliine crvene ili bijele zemlje, a osnovnu boju su davali primijeani bakarni
praak za zelenu boju ili manganov dioksid za crnu (Pinter, 1935: 70-72).
Polovicom 20. stoljea ustanovljeno je da su esta trovanja olovom, izmeu ostaloga, posljedica i uporabe posua prelivenoga olovnom caklinom. Oteena se caklina naime otapa u kiseloj tekuini poput vina ili kiselog mlijeka,
pa konzumacija takve tekuine moe dovesti do trovanja olovom. Zbog toga je
206
Geja, lica obojenoga
olovnim bjelilom, Japan, 20.
stoljee.
116
205
Kraljeki, lonarske posude,
Jerovec, Hrvatsko zagorje,
poetak 20. stoljea. EMZ
15799. Lonii su izraeni
od crvenkaste peene gline
te preliveni je prozirnom
zelenom olovnom caklinom.
207
Cinober
koritenje olovne cakline bilo zabranjeno, a na tritu su se pojavile nove bezolovne cakline. One ipak ni bojom ni jednostavnou primjene nisu zadovoljile
proizvoae, a ni kupce lonarskih proizvoda, pa je i to bio jedan od razloga
propadanja lonarstva kao obrta u naoj zemlji. Zabrana je u Hrvatskoj stupila
na snagu 1956. godine.
Cinober
Cinober je ivin sulfid koji se u prirodi nalazi u mineralu cinabaritu. Naranastocrveni pigment dobiva se usitnjavanjem spomenutog minerala, a kao i svi
ivini spojevi, vrlo je otrovan. Nalazita rude su na nekoliko mjesta u svijetu:
najvie ga ima u Kini, zbog ega se naziva i kineskom crvenom bojom. Takoer
se kopa u panjolskoj, Rusiji, Sloveniji, Srbiji te Sjevernoj i Junoj Americi.
Cinober je bio poznat kao pigment u slikarstvu jo u pretpovijesno doba u Indiji
i Kini; pred 4.000 godina koristi se u vinanskoj kulturi, a poznavali su ga i u
starom Rimu. Plinije Stariji pie da je tako dragocjen, da mu je u trgovini rimska
vlast morala limitirati cijenu. Razlog je tome injenica to se cinabarit u prirodi
vrlo rijetko nalazi u istom obliku. U europskoj srednjovjekovnoj umjetnosti,
takoer se zbog skupoe, koristio u malim koliinama.
Cinober se moe proizvesti i sintetikim putem od ive i sumpora. Pretpostavlja se da su ovu metodu pronali Kinezi jo u 8. stoljeu, a u Europi se poela
primjenjivati od 12. stoljea, osobito za iluminacije.
Kineska umjetnost u slikarstvu i kaligrafiji koristi cinober kao svoju tradicionalnu boju. U taoistikoj filozofiji ovaj pigment simbolizira ivot i vjenost.
208
Tradicionalna kaligrafija, Kina
117
118
Boje biljnog podrijetla
Bro
209
210
Biljne boje danas se koriste

veinom u prehrambenoj
i farmaceutskoj industriji.
Broika, vrbovnik, kurkuma,
brazilsko drvo, indigo, bro,
afran, kana.
Bro (Rubia tinctorum),

kolorirani crte. Khlers
Medizinal-Pflanzen in
naturgetreuen Abbildungen
und kurz erluterndem Texte,
1887.
Broevo crvenilo ili alizarin proizvod je korijena broa (Rubia tinctorum), biljke
iz porodice pravih broeva (Rubiaceae). To je zeljasta trajnica visoka oko 1metar.
Stabljika joj je etverobridna s 4-6 listia rasporeenih oko prljenova. Cvate u
lipnju sitnim cvjetiima boje meda, nakon ega se razvijaju plodovi u obliku
crvenkastih do crnih boba. Ujesen nadzemni dio biljke propada. Ovoj je biljci
srodan divlji bro (Rubia peregrina), biljka penjaica koastih zimzelenih listia,
koja se vrijeama prihvaa za okolnu vegetaciju. Takoer je odlian izvor alizarina. Korijen broa crvene je boje, moe biti dugaak vie od metra, pa je na trite
dolazio nasjeckan na komadie ili u prahu. Isti se korijen mogao upotrijebiti
nekoliko puta, dapae smatralo se da sljedei puta daje intenzivniju nijansu. Od
broa se, koristei razliita moila i mijenjajui uvjete bojenja, mogao proizvesti
cijeli niz crvenih nijansi od ruiaste, preko crvene, naranaste, ljubiaste, do
smee i crne. Boja se koristila za bojenje tekstila, proizvodnju tinte te u slikarstvu.
Bro se uzgajao na irokom podruju Afrike, Europe i Azije. U Indiji se
koristila vrsta Rubia cordifolia. Postoje dokazi da se ve pred 5.000 godina proizvodila boja od broa. Tragovi te boje naeni su u Egiptu na lanenom ovoju u
Tutankhamonovoj grobnici iz 1350. pr.Kr. U 15. i 16. stoljeu bro se uzgajao
kao osnovna biljka za dobivanje crvene boje u gotovo itavoj Europi. Osim toga
smatrao se i ljekovitom biljkom, pa ga spominje jo Plinije Stariji (23. 79.) kao
izvrstan lijek protiv utice. U tradicionalnoj europskoj medicini, pa tako i kod
nas, bro se koristio kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja te za rastvaranje bubrenih i mokranih kamenaca. U Africi su ga rabili protiv anemije, a pridavala
su mu se i afrodizijaka svojstva (HerbalGram, Madder).
U Europi je posebno pogodno tlo za uzgoj broa bila Holandija, gdje se naveliko uzgajao ve u 15. stoljeu. U 16. se stoljeu sadio i u njemakoj pokrajini
leziji, a kasnije se uzgoj proirio na Alzas. U junoj Francuskoj je od polovice
18. stoljea izvrsno uspijevao na vapnenakom tlu u okolici Avignona. S druge
strane, u srednju se Europu iz mediteranskih krajeva za potrebe tekstilne proizvodnje preko Trsta uvozio i divlji bro. Iako korijen ove samonikle vrste ima
manju masu od korijena pitomog broa, esto je davao intenzivniju boju, pa je
sve do kraja 19. stoljea bio vaan izvozni artikl mnogih istonomediteranskih
zemalja. Poetkom 19. stoljea najbolje je kvalitete smatran divlji bro iz podruja Smirne i Cipra, a najslabije iz Tripolija (Schweppe, 1992: 233-234).
119
Danas su uzgoj i koritenje pitomog broa u Hrvatskoj zaboravljeni, a divlji

je bro dio sredozemne vegetacije naeg priobalja, meutim, ni on se vie ne
koristi za dobivanje boje. O saenju broa svjedoe etnografski zapisi s kraja
19. i poetka 20. stoljea, gdje se navodi kao biljka za dobivanje crvene boje za
bojenje vunene pree od Slavonije do Like i Dalmacije (Krnjavi, 1882: 22; Ivanievi, 2006: 28; Lovreti, 1990: 15; Ardali, 1899: 217; Boievi, 1900: 172).
Vrlo slikovit opis kako su ene potkraj 19. stoljea u Slavoniji bojile vunu
broem, postoji za selo Otok kod Vinkovaca: Crvena vuna: Prije, ve to se poe
crveno farbat, nakiseli se vuna u tipsi rastopljenoj u mlakoj vodi. U toj vodi bude vuna
tri do etiri dana. Voda je uvik na toplu mistu, jer bi se tipsa skupila, a da se bolje
uvue tipsa svud u vunu, mora se vuna vie puta razabirat da se konci porastaju, da
slanac svuda dospije. Ovako otipsana vuna obisi se digod, da se sui, ali se opet razabire konac od konca, da se ne slipi, nego da lake farbu prima. Crvena farba pravi se
od broa. Povadi se korenje ove biljke, sasui se i stuca u pra, ugrije se voda, u nju se
metne osuena stipsana vuna, a onda se vuna u toj vodi broevim pravom posipa. Za
sat ve je vuna crvena. Kako ko oe mrkiju, ili svitliju farbu, dri ju due, ili krae u
farbi, metne vie, ili manje broeva prava (Lovreti, 1990: 221).
Iz 16. stoljea postoji podatak u pjesmi dubrovakog pjesnika Mavra Vetranovia, gdje se bro spominje prvi put na tlu Hrvatske i to kod bojenja uskrsnih
jaja. U pjesmi Remeta autor opisuje krajolik otoia Sv. Andrije i napominje da
tamo...olji badem jote raste, i broa se jo nahodi, u to ene jaja maste, Uskrsenje
kad prihodi.
Dubrovnik je neko bio poznata izvozna luka u trgovini broem za itav
okolni kraj. U Bosni i Hercegovini na podruju opine itluk znana je povijest
uzgoja broa u prolim vremenima, pa je i cijela plodna krka visoravan Brotnjo (Brono) pokraj Neretve dobila ime po brou. Brotnjo se prvi put spominje
1306. godine u dubrovakim spisima. Ova se korisna biljka nalazi i na grbu
opine itluk.
120
211
212
Divlji bro (Rubia peregrina)

u cvatu, Mljet, 2008. Korijen
divlje i kultivirane vrste
najpoznatija je biljna sirovina
za dobivanje crvene boje u
svijetu.
Pengana jaja, okolica

Dubrovnika, poetak 20.
stoljea. EMZ. Uskrsna jaja
u Dubrovakom primorju
i Konavlima tradicionalno
su se ukraavala voskom i
bojila korijenom broa.
U sjevernim krajevima Hrvatske tragove uzgoja broa moemo pratiti preko toponima broite, koji oznauje prostor gdje se uzgajao bro. U Slavoniji se
bro spominje u okviru uskrsnih obiaja, pa se u nekim selima jaje obojeno
crvenom bojom, bez ukrasa, zove broka. U selima opine Pisarovina broem
nazivaju obinu broiku ili mekuicu (Galium molugo), estu livadnu biljku sredinje Hrvatske. U ovom kraju njome jo ponekad boje uskrsna jaja. Ivanjsko
cvijee i umska broika takoer pripadaju broevima, a postoje podaci da su
se sve spomenute biljke u prolosti koristile za dobivanje crvene boje. Tragove
neko vrlo rairene uporabe broa u okolici Karlovca moemo nai u izreci: Pa
ima broa, ne mora biti sijed (za podatak zahvaljujemo Jani Mihali, kustosici
GMK).
Brazilsko drvo
Od nekoliko vrsta brazilskog drva, od kojih je najpoznatija Caesalpinia echinata,
dobivala se crvena boja. To tvrdo i ilavo drvo iz porodice mahunarki podrijetlom je iz June Amerike. Portugalski je naziv za ovu vrstu drva pau-brasil (pau:
drvo, brasa: eravica). Ovaj se izraz ranije koristio za drugu vrstu drvea, kojemu
je domovina u jugoistonoj Aziji, a pripada botanikoj porodici Caesalpinia sappan. To se drvo od srednjeg vijeka uvozilo u Europu.
Prilikom osvajanja krajeva June Amerike portugalski su istraivai 1500.
godine pronali srodno drvee nedaleko istonih obala kontinenta. Davalo je
kvalitetniju boju od azijskih vrsta, a raslo je u velikoj mnoini, pa je prema nazivu drva brasil i itava drava dobila ime terra do brasil, to je kasnije skraeno
u Brasil. Drugo je ime drva, pernambuco, prema istoimenoj brazilskoj pokrajini
(Wikipedia, Brazilwood).
213
Brazilsko drvo (Caesalpinia
echinata). Brazilsko drvo
pripada porodici mahunarki;
usitnjena drvna masa daje
lijepu i postojanu crvenu
boju, koja je u Hrvatskoj bila
poznata pod imenom varzilo
ili vrzulja.
121
214
Geografska karta
sjeveroistonog dijela June
Amerike, kolorirani crte, 16.
stoljee. Brazilsko drvo bilo
je dragocjen izvozni proizvod
portugalske kolonije od 16.
stoljea.
Brazilsko je drvo u prolosti bilo izvor za dobivanje crvene boje za tekstil i

proizvodnju crvene tinte. Samo je drvo svijetlosmee boje. Kad se usitni u piljevinu i moi nekoliko dana u vodi, pone se izluivati crvena boja. U kombinaciji s
luinom (primjerice lugom od pepela), brazilsko e drvo dati ljubiastu, a s kiselinom (stipsom) naranastu boju. Zbog svoje se kvalitete drvo koristilo i u stolarstvu, rezbarstvu i tokarstvu. Nazivaju ga i glazbenim drvom, jer se koristi za izradu
lukova za violine i ostala gudaka glazbala (Armstrong, 1992).
U 15. i 16. stoljeu u Europi je vladala velika potranja za brazilskim drvom.
Azijske vrste prodavale su se u obliku crvenog praha i koristile za bojenje luksuznih tkanina poput baruna, vrlo cijenjenog artikla u doba renesanse. Kad su
velike koliine tog drva otkrivene uz tokove brazilskih rijeka, zapoela je njihova
eksploatacija pod dravnim monopolom Portugala. Velike mogunosti zarade na
brazilskom drvu potakle su druge nacije na pokuaje krijumarenja drva i gusarske napade na portugalske brodove koji su ga prevozili u Europu. Pretjerana je sjea prouzroila drastino smanjenje broja drvea, pa je u 18. stoljeu dolo gotovo
do zaustavljanja proizvodnje. Ona se ipak u smanjenom opsegu odrala do 1875.
godine, kad su anilinske boje zavladale svijetom.
Krajem 19. stoljea u Hrvatskoj se brazilsko drvo moglo kupiti u trgovini.
Tako, primjerice, u Vrbniku na otoku Krku:...kupuju va butigi u tergovca i korice
(to su bokunii od nikakova derva, ko ne raste u nas) (ic, 1900: 58). Zbog jednostavnosti primjene, brazilsko je drvo (pod uobiajenim nazivom varzilo) postalo
omiljeno sredstvo za bojenje tekstila i uskrsnih jaja u velikom dijelu nae zemlje,
istisnuvi bro kao stariju boju.
Danas je brazilsko drvo zatiena biljna vrsta, gotovo iskorijenjena u svom
prirodnom okoliu. Nalazi se na slubenoj listi brazilskih ugroenih biljnih vrsta.
122
Indigo
Indigo je najpoznatija sirovina za dobivanje plave boje. U prolosti se proizvodio
od nekoliko razliitih biljaka, ali najbolju boju daju one iz porodice Indigofera
koje rastu u tropskom pojasu Azije i Amerike. Danas se tek vrlo malo proizvodi
iz biljaka, ve se, gotovo iskljuivo, koristi sintetiki indigo.
U umjerenom klimatskom pojasu boja indigo moe se poizvesti i iz vrbovnika (Isatis tinctoria), iako biljke iz porodice Indigofera daju do deset puta vie
boje. Najbolje su vrste pravi indigo koji uspijeva u Aziji (Indigo tinctoria, poznat
i kao Indigo sumatrana), a u Srednjoj i Junoj Americi rastu vrste Indigofera
suffruticosa i Indigofera arrecta. Ova je posljednja vrsta podrijetlom iz Afrike, a
uzgajala se na plantaama indiga na Javi, u Bengalu i Natalu.
Pravi je indigo grmolika biljka iz porodice grahorica. Moe narasti u visinu
1-3 m, a na granama su smjeteni neparno perasti, lagano dlakavi listii. Ruiasti cvjetii, sakupljeni u grozdove, nalikuju cvijetu graka. Plod je mahuna. U
plantanom uzgoju reu se iskljuivo jednogodinji listovi.
Indigo se smatra jednom od najstarijih boja koje su se koristile u bojenju
tekstila. Postoje podaci da se indigo koristio za boju u Kini i Indiji jo 2.000.
godina pr.Kr. (Schweppe, 1992: 292). Boja je bila poznata i starim civilizacijama
Mezopotamije, Egipta, Grke, Rima, June Amerike i Afrike.
Vjeruje se da je Indija u Starom svjetu bila prvo sredite bojenja indigom i
prvi snabdjeva Europe jo u antiko doba. Veza s Indijom vidljiva je i u grkoj
rijei za tu boju: indikon. Rimljani su rabili termin indicum, pa je ta rije preko
talijanskog dijalekta prela u engleski kao indigo (Aparelsearch, Indigo Dye Definition).
215
Indigo (Indigofera tinctoria).
Pravi indigo pripada
porodici mahunarki, a raste
u tropskim klimatskim
podrujima.
123
Rimljani su se koristili indigom za bojenje, a takoer za lijeenje i uljepavanje, kao uostalom i brojni drugi narodi. Radilo se o vrijednoj robi koja je
u Rim stizala iz Indije posredstvom arapskih trgovaca. Kroz itav srednji vijek
bila je rijetka u europskim prostorima. U 13. je stoljeu Marko Polo, kao prvi
ovjek zapadne civilizacije, upoznao proizvodnju indiga u Indiji te ju zabiljeio
u svojim putopisima. Kad je potkraj 15. stoljea Vasco da Gama otkrio morski
put prema Indiji, cijena boje se smanjila jer se vie nije morala uvoziti preko posrednika. Velike koliine indiga poele su stizati u Europu preko portugalskih,
holandskih i engleskih luka. panjolska je dopremala indigo iz svojih kolonija u
Junoj Americi, a mnoge su plantae u tropskim krajevima osnivali Europljani.
Indigo je postao najvanijom kulturom na Jamajci i u Junoj Karolini u Sjevernoj Americi.
U zapadnoj Africi tradicija bojenja tekstila zapoela je uz pomo prirodnog indiga. Od naroda Tuarega na sjeveru, do Kameruna u Gvinejskom zaljevu,
odjea obojena indigom znaila je bogatstvo. Posebnu su darovitost u ukraavanju tekstila obojenog indigom pokazale ene nigerijskog naroda Yoruba i malijskog Mandinga.
Boja se dobivala iz svjeih listova koje je trebalo moiti u vodi i pustiti da
fermentiraju, kako bi se glikozid indikan, prirodno prisutan u biljci, pretvorio
u plavu boju, indigotin. Otopina iscijeenog fermentiranog lia mijeala se s
lugom od pepela i oblikovala u pogae te suila, a zatim usitnjavala. Prah indiga
mijeao se potom s drugim dodacima da bi se proizvela eljena nijansa plave
boje. Za razliku od mnogih drugih boja, indigo nije topiv u vodi, stoga mora
proi kroz kemijski proces kojim se pretvara u materijal pogodan za prianjanje
uz tkaninu. Za to se u predindustrijsko doba u Europi koristio odstajali urin.
124
216
217
Prikaz bojenja tkanina

indigom, akvarel, Peru,
17. stoljee. Palacio Real,
Madrid, panjolska.
Karakteristika je bojenja
indigom da tkanina isprva
postane zelenkasta, a poplavi
tek pod utjecajem svjetlosti.
Sbastien Leclerc:
Plantaa indiga, Antili, 17.
stoljee. Dpartment des
Estamps, Bibliothque
Nationale de France, Paris.
Crte prikazuje razliite
postupke prerade indiga u
plantanom uzgoju.
218
Kocka preraenog indiga
spremna za trgovinu. U 18.
i 19. stoljeu indigo se u
obliku komprimiranog praha
transportirao iz zemalja
jugoistone Azije u brojne
zemlje svijeta.
219
Tuareg u odjei obojenoj
indigom, sjeverna Afrika,
oko 2000. Mukarci ovog
berberskog naroda glavu
omataju posebnim alom,
tagelmustom, koji im prekriva
glavu i itavo lice osim oiju, a
prema tradiciji ne skidaju ga ni
nou. Uz magijsku, tagelmust
ima i sasvim pragmatinu
funkciju, jer je izvrsna zatita
od pjeane oluje.
Budui da urin reducira u vodi netopivi indigo u topivu tvar zvanu bijeli indigo
ili leukoindigo, otopina indiga u vodi postala bi utozelenkasta. Tkanina potopljena u boju u prvi je as bila ukasta, a postala bi plava tek nakon to bi se
izvadila iz vodene otopine i tako boji omoguilo da na zraku proe kroz proces
oksidacije. Umjesto urina mogle su se koristiti i druge metode; tako su u Japanu
netopivi indigo pretvarali u topivi kulturom termofilnih anaerobnih bakterija.
Prirodni je indigo bio glavni izvor plave boje do kraja 19. stoljea. Meutim,
kad je 1880. godine njemaki kemiar Adolf von Baeyer uspio proizvesti sintetiki indigo, u vrlo je kratkom vremenu ovaj sintetiki proizvod, kao kudikamo
jeftiniji i jednostavniji za uporabu, gotovo potpuno zavladao svijetom. Od 1891.
godine, kad je poela komercijalna proizvodnja sintetikog indiga, proizvodnja
prirodnog indiga postupno se smanjivala, pa je 1914. godine iznosila samo 4%
svjetske proizvodnje. Danas se indigo uzgaja u malim koliinama tek u nekoliko
zemalja: u Indiji, dijelovima Afrike, Jemenu, Srednjoj Americi te Indoneziji.
Najvaniji centar proizvodnje prirodnog indiga ovih je godina vjerojatno indijska drava Kamataka. Godinja proizvodnja prirodnog indiga u Indiji smanjila
se s 3.000 tona dobivenih sa 600.000 hektara 1890. godine, na 50 tona sa
4.000 hektara 1950-ih godina. Indijski je izvoz indiga 1990-ih varirao izmeu
2 i 20 tona.
Danas se nastavljaju istraivanja o ulozi indiga u medicini, osobito u lijeenju virusnih oboljenja jetre i AIDS-a. (Prota 3: Dyes and tannins/colorants et
tanins).
220
Bojenje tkanina. Kano,
Nigerija, 2. polovica 20.
stoljea. Narod Hausa
stoljeima njeguje tradiciju
bojenja tkanina u dubokim
jamama ispunjenima
indigom.
125
Kako su pijanci proizvodili plavu boju

U srednjem se vijeku vrbovnik intenzivno uzgajao u mnogim europskim zemljama kao sirovina za dobivanje plave boje. Karlo Veliki preporuuje njegov
uzgoj na svim imanjima. Jo poetkom 18. stoljea vie od 300 tirinkih sela ivjelo je od uzgoja i prerade vrbovnika. U srednjem su vijeku bojadisarski recepti
bili obavijeni velom tajni, pa tek moderna kemija moe objasniti raznovrsne
postupke.
Vrbovnik je zeljasta biljka, koja naraste 25 -140 centimetara u visinu, dugih
je listova i cvate utim cvjetiima. Za dobivanje boje rabili su se samo listovi,
stabljika bi ostala pa se na taj nain biljka mogla koristiti nekoliko godina.
Listovi vrbovnika brali su se, gnjeili i suili na suncu. Za proizvodnju plave boje bilo je vano lijepo, sunano i toplo vrijeme u trajanju od najmanje dva
tjedna. Na 600 l tekuine stavljalo se 25 kg osuenih listova u plitku drvenu
posudu, vrstu badnja. Tekuina u kojoj se lie moilo, bio je ljudski urin. Smjesa urina i vrbovnika na suncu fermentira. Alkohol koji tako nastaje omoguuje
izluivanje boje iz lia. Primijeeno je da je fermentacija jaa, a to znai da e
biti vie boje, ako se u smjesu doda alkohol. U srednjovjekovnim se receptima
esto napominje da je boja osobito kvalitetna kad se koristi urin mukaraca koji
su pili alkohol. Najmanje je tri dana valjalo moiti listove da se dobije boja, a kad
nije bilo Sunca, taj je proces trajao i tjedan dana. Prva je fermentacija gotova kad
smrad nestane. Za drugu fermentaciju valja dodati sol i ponovno lie moiti
u urinu. ekalo se 3 do 8 dana te svako jutro i veer gazilo smjesu. Tek kad se
uhvatila plijesan, u tekuinu su se mogle potopiti tkanine ili konci te moiti 24
sata. Potom su se tkanine ispirale u urinu. Boja se pojavljivala tijekom izlaganja
suncu i suenja. Za to su se vrijeme materijali morali prevrtati, jer plava boja
nastaje tek procesom oksidacije.
Vrbovnik se jednostavno pakirao i skladitio. Ukoliko ga se nije namjeravalo odmah koristiti, poslije prve fermentacije masa bi se oblikovala u kugle i
stavljala suiti. Ako se izuzme smrad koji je nastajao tijekom fermentacije, s
vrbovnikom je zapravo bilo lako raditi; na svjeem zraku i s puno alkohola. Za
bojadisare koji su pijani leali na suncu, govorilo se da su poplavili (blau gemacht). Podsjetnik na srednjovjekovnu tehnologiju dobivanja plave boje sauvan je
i danas u njemakom jeziku. Premda je tehnologija zaboravljena, blau sein (biti
pijan) i blau machen (markirati, odnosno izbjegavati dunosti) ni danas nisu
izali iz mode (Heller, 2006: 30-32).
126
221
Vrbovnik (Isatis tinctoria).
Vrbovnik je zeljasta biljka
koja je u europskim
zemljama od davnina sluila
za dobivanje plave boje. Za
boju su se koristili mladi
jednogodinji listovi.
222
Vrbovnik, listovi prije
cvjetanja / Gnjeenje zelene
mase lia vrbovnika /
Oblikovanje kugli od lisnate
mase vrbovnika.
afran
223
afran (Crocus sativus),
kolorirani crte. afran je
u povijesti bio poznat kao
biljka za dobivanje ute boje
i kao zain. Danas se rabi u
prehrambene svrhe.
afran (Crocus sativus) jest biljka koja je tijekom povijesti bila najpoznatiji izvor
za dobivanje ute boje. To je lukoviasta biljka iz porodice irisa, srodnik proljetnog afrana koji poetkom godine krasi brojne proplanke srednje Europe. Ova
uzgojna vrsta cvate ujesen svijetlije i tamnije prugastim ljubiastim cvjetovima.
uto crveni pigment nalazi se u njukama tuka. Svaki cvijet sadri tri takve
njuke, a da bi se od njih dobio pigment, valja ubrati nadzemni dio biljke. Za
1 kilogram boje potrebno je izmeu 100.000 i 200.000 takvih njuki, to je
koliina kojom se moe obojiti jedva 10 kilograma vune. Njegova se vrijednost u
gramima izjednaivala s vrijednou zlata.
Bojenje afranom, u usporedbi s drugim bojama, prilino je jednostavno,
a ishod bojenja uvijek je dobar. afranova uta boja postojana je i kvalitetna. afran je u Europi imao staus luksuzne robe jer je bio skup. U arapskim zemljama
biljka je toliko rasprostranjena da se afran poistovjeuje s bojom. Zafaran na
arapskom znai boja.
Povijest uzgoja afrana stara je najmanje 3.000 godina, a divlja se vrsta
brala jo mnogo ranije. utim pigmentom dobivenim od afrana obojene su ivotinje na crteima starima 50.000 godina, pronaenima na tlu dananjeg Iraka. Uporaba afrana prvi je put dokumentirana u 7. stoljeu pr.Kr. u botanikim
zapisima iz Asirije, iz vremena vladara Asurbanipala (Wikipedia, Saffron).
No afran je i puno vie od boje. Od Indije i Kine, preko Male Azije do
Mediterana, afran se uzgajao kao dragocjeno bojilo, zain, parfem, afrodizijak i
ljekovito sredstvo. U mnogim se civilizacijama, primjerice u indijskoj, prinosio
kao rtva bogovima. Spominje se u doba kretsko-minojske civilizacije, o njemu
piu Hipokrat i Homer (Heller, 2006: 136-137). Rimski lijenici propisivali su ga
protiv kalja, greva u elucu i za zacjeljivanje rana.
Nakon pada Rimskog Carstva, uporaba afrana u Europi pada u zaborav, no
od 8. stoljea opet se poeo uzgajati, i to prvenstveno u panjolskoj, Francuskoj i
Italiji, gdje se proizvodi i danas. U 14. je stoljeu proglaen lijekom protiv kuge,
najpogubnije bolesti ovjeanstva koja je upravo harala Europom. Mnogo se afrana uvozilo iz junih krajeva Mediterana preko Venecije i Genove. Gusarska
otimaina jednog takvog broda dovela je 1374. godine do rata nazvanoga afranskim ratom. Da bi osigurali zalihe afrana, pokrajine oko grada Basela u vicarskoj poele su ga same uzgajati. Jo su ranije u Zrichu (1336.), Baselu (1345.) i
224
Beraice na polju afrana. La
Mancha, panjolska, 2008.
225
Odvajanje njuki tuaka
(stigmi) sa cvjetova afrana.
La Mancha, panjolska,
2008. Ovaj posao strpljivo
obavljaju lanovi cijele
obitelji, a u posljednje se
vrijeme prireuje i za turiste.
127
Luzernu (1400.) osnovani afranski cehovi, koji su u gradskoj vlasti imali veliku
mo, a vanost afrana potvruje i njegovo pojavljivanje na grbovima mnogih
europskih gradova, primjerice Firenze.
U novije se vrijeme afran uglavnom uvozi iz Maroka, Indije, Kine i Irana.
Iran je svakako najvei svjetski proizvoa afrana. Ipak, u nekim zemljama
gdje se uzgajao pred vie stotina godina, danas se afran pokuava ponuditi
svjetskim znalcima i posjetiteljima kao dio vlastitog identiteta. Tako se mjestace Mund u vicarskom kantonu Valais hvali da je najsjevernije podruje Europe
gdje se uzgaja afran. Godinje ga proizvedu svega 4 kilograma, ali on je izvrsne
kvalitete i privlaan turistima. Glasovit je aperitiv od afrana.
Mnogo je jeftinija boja afranike (Carthamus tinctorius) kojom se najee
bojila odjea. Takva je odjea pronaena i u egipatskim piramidama. Od srednjeg se vijeka biljka uzgajala u Europi. Ova boja nije bila kvalitetna poput one
koju je davao afran, pa se njome nisu bojile skupocjene tkanine. afranika prebojena indigom ili vrbovnikom davala je kvalitetnu zelenu boju poput one koju
vidimo u prikazima Robina Hooda i njegove druine. Za dobivanje ute boje u
Europi se koristila jo jedna biljka iz porodice rezeda (Reseda luteola). Ona je
davala blijedoutu boju koja se najee koristila u proizvodnji zelene boje.
226
afranika (Carthamus
tinctorius). Od ove se zeljaste
biljke jo u doba prvih
civilizacija proizvodila uta boja.
227
Prizor iz filma Pustolovine
Robina Hooda, 1938.
Karakteristina zelena boja
odjee pravdoljubivog
junaka i njegovih drugova iz
ervudske ume, postizala
se bojenjem tkanine utom,
a zatim plavom bojom. Za
utu se boju obino koristila
rezeda, a za plavu vrbovnik.
128
Kurkuma
228
Kurkuma (Curcuma longa).
Kurkuma je zainska biljka i
bojilo za tekstil. U kineskoj i
ajurvedskoj medicini koristi
se i kao lijek, a njezinu
ljekovitost potvruje i
moderna medicina.
Kurkuma (Curcuma longa), biljka je iz porodice umbira (Zingiberaceae), zvana

jo i uti korijen. Potjee iz jugoistone Azije. To je trajnica visoka do 2 m, s
duguljastim listovima i naranastocrvenim cvjetovima skupljenima u uspravne
grozdaste cvatove te s mesnatim podankom naranaste boje. Razvoju biljke pogoduje tropska klima s temperaturama izmeu 20 i 30C te razmjerno estim
padalinama. Podanak se vadi jednom godinje, a dio ponovno sadi. Najvie se
uzgaja u Indiji i Kini. Sangli, grad na jugu indijske drave Maharashtra, najvei
je i najvaniji centar za trgovinu kurkumom u Aziji i na svijetu.
Tamnonaranasti prah dobiva se kuhanjem podanka koji se zatim sui i
guli, pa melje. On je jedan od osnovnih sastojaka poznate mjeavine curry-praka, kojem daje gorkastu aromu i intenzivnoutu boju. Osim u curryima, koristi
se u brojnim indijskim jelima.
Kineska i ajurvedska medicina tisuljeima koriste kurkumu za lijeenje
sranih bolesti, utice, unutarnjih krvarenja, greva i menstrualnih tegoba. Suvremena medicinska istraivanja usredotoena su na antiupalno, antimikrobno
i antikancerogeno djelovanje kurkume, pa se ona koristi u proizvodnji lijekova
za usporavanje rasta tumora, pogotovo raka dojke i debelog crijeva.
U sklopu tradicionalnih vjenanja u nekim dijelovima Indije, Bangladea i
Pakistana, mladenka i mladenac premazuju se prahom kurkume, jer se vjeruje
da uljepava kou i daje joj poseban sjaj, a ujedno spreava djelovanje raznih
tetnih bakterija. Meutim, kurkuma je i popularno sredstvo za bojenje odjee
(posebno sarija) u uto. Skupocjeni se afran u indijskom bogosluju koristi za
prinoenje rtve boanstvima, no karakteristina uta boja odjee budistikih
sveenika ne dobiva se od afrana, ve od kurkume, jer je ova boja mnogo jeftinija premda nije tako postojana.
Danas kurkumu susreemo i kao prirodno bojilo u suvremenoj prehrambenoj industriji, kao aditiv s prehrambenim brojem E-100 ili nazivom kurkumin. Njome se boje proizvodi poput goruice, vonog jogurta, sladoleda, kolaa i
tjestenine. Osim toga zatiuje hranu od negativnog djelovanja Suneva svjetla.
229
Korijen kurkume. Korijen
ove biljke sui se i melje u
prah koji je osnovni sastojak
curry-praka, ali se koristi i
samostalno.
230
Kurkuma u prahu.
129
231
Djeja odjea, Indija,
oko 1900., EMZ 12358.
Uobiajene sirovine za
dobivanje ute boje u Indiji
bile su afran i kurkuma.
232
Budistiki redovnici, ri
Lanka, oko 1980. Odjea
budistikih sveenka
tradicionalno se boji
kurkumom.
130
Kana
Kana ili kna (Lawsonia inermis) biljka je poznata u egipatskoj i grkoj mitologiji
za proizvodnju crvene boje, simbola besmrtnosti i ponovnog roenja. Njezino
se lie smrvljeno u prah koristilo za bojenje koe, noktiju i kose. Bojenje noktiju vidljivo je na egipatskim mumijama. Stari idovi, Indijci i narodi sjeverne
Afrike bojili su njome tabane i dlanove. Kanom je, prema predaji, bradu bojio
i muslimanski prorok Muhamed, a i danas se islamski vjernici njome boje. U
suvremenom se svijetu kana koristi u kozmetici, posebno za bojenje kose, jer je
neotrovna i potpomae njezin rast.
233
Kana (Lawsonia inermis).
To je biljka iji se
osueni i usitnjeni listovi
upotrebljavaju za dobivanje
crvenkastosmee boje kojom
se boji koa, kosa i tekstil.
234
Mehndi, tradicionalno crtanje
ornamenata po dlanu i
zapeu ruke kanom, Jaipur,
Rajasthan, Indija.
131
132
Boje ivotinjskog podrijetla
235
Volci
Plantaa nopala, kaktusa

Opuntia Ficus indica,
Oaxaca, Meksiko, 17.
stoljee.
236
237
Volak bodljikavi (Murex

brandaris) i volak kvrgavi
(Murex trunculus). Ovi
su se puevi iz porodice
volaka (Muricidae) koristili
za dobivanje dragocjenog
purpura od vremena
minojske i fenike civilizacije,
do propasti Istonog
Rimskog Carstva.
Petar Pavao Rubens,

Otkrie purpura, tempera
na drvu, 1636-1638.
Musee Bonnat, Bayonne,
Francuska. Ilustracija
legende o fenikom bogu
Melkartu (grkom Herkulu) i
njegovu psu koji je zagrizao
purpurnog volka, pa mu se
pritom obojila njuka.
Za dobivanje uvene boje nazvane tirski purpur u prolosti su se na Mediteranu

koristile dvije vrste morskih pueva iz porodice volaka bodljikavi volak (Murex
brandaris) i kvrgavi volak (Murex trunculus). Neto se manje rabio pu crvenousna purpura (Thais haemastoma), a ima podataka o jo nekoliko drugih pueva
iz iste porodice. Postoje dokazi da se od spomenutih mekuaca proizvodila boja
na Kreti u doba minojske kulture (oko 2.000. pr.Kr.).
Najpoznatiji proizvoai purpura bili su svakako Feniani, ije ime upravo
i dolazi od grke rijei foiniks, purpuran. Oni su od volaka dobivali purpurnu
boju nazvanu prema gradu Tiru na obali dananjeg Libanona. Postoji i legenda
o fenikome bogu Melkartu (u grkoj verziji mita to je bio Heraklo), iji je pas
prilikom etnje uz more zagrizao u koljku pa mu se njuka obojila purpurno.
Purpurne su se tkanine proizvodile i u mnogim drugim fenikim gradovima,
a poznato je da su Feniani osnivali kolonije upravo na mjestima gdje su nali
vee koliine volaka, primjerice u okolici Kartage u dananjem Tunisu, na otoiima pokraj Essaouire u Maroku, na Siciliji te u Cadizu na jugu panjolske.
Prema istraivanjima hrvatskih znanstvenika, mogue je da su Makar (rimski Muccurum), naseobinu u Makarskom promorju uz koju se kasnije razvila
dananja Makarska, osnovali Feniani. Naime fenike rijei makar (trgovite)
ili maqor (izvor), govore u prilog tome, pogotovo ako se zna da Makarsko podmorje obiluje purpurnim volcima. Stoga se moe pretpostaviti da je i ovdje bila
podignuta naseobina Feniana zbog proizvodnje dragocjene boje (Jurii, 1970:
95).
Za proizvodnju purpura trebalo je razbiti koljku volka, jer se lijezda koja
izluuje sluz nalazi na unutarnjoj strani plata. Puevi su se solili i drali na
suncu, a zatim kuhali desetak dana na laganoj vatri u tekuini koja je sadravala morsku vodu, pepeo te fermentirani urin ili vapno. Tekuina bi postupno
prelazila iz bezbojne u utu, zatim u zelenu, pa u plavu i konano u purpurnu
boju. Ispredenu nit, odnosno tkaninu koju se eljelo obojiti, trebalo je nekoliko
puta umoiti u boju da bi se postigla eljena nijansa. Ovisno o tome koliko se
puta postupak ponavljao i je li se obavljao u hladu ili na suncu, mogla se postii
boja od svijetle boje sljeza do tamnoljubiaste, gotovo crne boje. Boja je bila vrlo
postojana, nije blijedila na suncu niti se ispirala, ak se smatralo da s vremenom
postaje intenzivnija.
Za proizvodnju boje trebalo je skupiti tisue pueva. Da bi se dobila koliina boje potrebna za bojenje primjerice jednog plata, toge ili haljine teine 1
kilograma, bilo je potrebno ubiti 10.000 pueva.
133
Osim na Mediteranu, purpurni volci ive uz obale Bretanje, zapadne Afrike, Srednje Amerike te zapadnog dijela June Amerike. Kod mekuaca koji ive
na obalama Meksikog zaljeva, lijezda koji lui purpur nalazi se blie otvoru
kuice. Zato ih za dobivanje boje ne treba ubijati, ve blagim pritiskom stimulirati da izlue sluz na ispredeno pamuno povjesmo i potom ih vratiti u more. Na
ovaj su nain pripadnici naroda Mixteca u pokrajini Oaxaca u Meksiku donedavno bojili materijal za svoju tradicijsku odjeu. Danas oni taj postupak rado pokazuju svim zainteresiranima u okviru prezentacije meksike kulturne batine.
Zanimljivo je da ni danas veina ljudi ne zna sa sigurnou odrediti koja
se nijansa boje izmeu crvene i plave naziva purpurnom. To ne udi, jer ni
strunjaci nisu suglasni oko toga. Grki je povjesniari opisuju kao boju mora
u sumrak, odnosno boju zgruane krvi. U razliitim povijesnim razdobljima
neke su nijanse purpura bile cjenjenije od drugih. Smatra se da je u doba antike bila karakteristina nijansa crvenog purpura, a u vrijeme Bizanta osobito je
omiljena bila tamnoljubiasta. Pokusi s morskim puevima dokazuju da se od
bodljikavog volka dobivala boja crvene nijanse, a kvrgavi je volak davao ljubiastoplavu boju. Ta se razlika zrcalila i u nazivima. Najbolji uinak se navodno
238
Tetrarsi, porfirit, Crkva Sv.
Marka, Venecija, Italija, oko
305. Skulptura prikazuje
zajedniku vladavinu etiri
suvladara, uspostavljenu u
134
239
Rimskom carstvu reformom
cara Dioklecijana. Crveni
porfirit, dragocjeni tvrdi
egipatski kamen, koristio se
samo za carske portrete.
Episkop Eufrazije, mozaik,

Eufrazijeva bazilika, Pore, 6.
stoljee. U bizantskoj kulturi
purpurna boja odjee bila je
povlastica viih slojeva.
240
Detalj suknje pozahuanco,
Oaxaca, Meksiko, kraj 20.
stoljea. Suknja je obojena
purpurom dobivenim od
volaka Purpura pansa, koji
obitavaju na pacifikim
obalama Meksika.
postizao umakanjem tkanine prvo u jednu pa zatim u drugu boju. U hrpama

razbijenih puevih kuica koje su pronaene na mjestima antikih radionica,
arheolozi nalaze podjednaku koliinu kuica bodljikavog i kvrgavog volka, esto
i izmijeanih.
Feniani su se nastavili baviti trgovinom i proizvodnjom purpurnih tkanina do 4. stoljea pr.Kr., kada su njihovi gradovi pod grkom vladavinom izgubili
feniki identitet. Ipak, proizvodnja purpurne boje i tkanina nastavila se na Levantu i u Siriji, posebno u Palmiri (Scott, 2006). Kad se Julije Cezar 47. godine
pr.K. vratio u Rim iz Egipta, purpurne pruge, odnosno oznake na odjei rimskih
graana postale su znakovima ranga i autoriteta pojedinaca. Car Neron bio je
oduevljen purpurnim tkaninama te je nosio odjeu itavu obojenu purpurom.
Upravo je on izdao naredbu da pod prijetnjom smru nitko drugi, osim cara, ne
smije nositi purpur.
U kasnije doba rimske vladavine provincije Ilirija i Dalmacija snabdijevale su graane Rima zimskom odjeom. Za vrijeme cara Komoda (Commodus,
180. 192.) u Rimu je bila popularna prugasta purpurna odjea proizvedena
u spomenutim provincijama. U antikoj Saloni na obalama Jadra te u Cissi na
istarskom poluotoku, na podruju dananjeg Rovinja, postojali su carski bojadisarski pogoni za proizvodnju ovih tkanina (Faber, 1938). Prema novijim istraivanjima hrvatskih znanstvenika, neki nalazi potvruju pretpostavku da je i
sama Dioklecijanova palaa bila izgraena kako bi, izmeu ostalog, posluila
kao pogon za izradu (i bojenje) tekstila za potrebe rimske vojske i administracije. Tomu u prilog govori nalaz depozita crvene boje u podrumu kue egvi na
Peristilu koju je 1970-ih pronaao arheolog Mate Sui, kao i sama veliina akvedukta kojom se u palau dopremala voda s Jadra u koliinama viestruko veim
od onih potrebnih za ivot njezinih stanovnika (Belamari, 2003: 173-185).
Moda noenja purpurne odjee dosegla je vrhunac u doba Bizanta. Kada je
330. car Konstantin izabrao grad Konstantinopolis za svoju prijestolnicu, purpurna je boja u Bizantu dobila simbolino znaenje. Sirijski trgovci donosili su
najskupocjenije tkanine od purpurno obojene svile i vune u glavni grad, pa su
uivali posebne povlastice.
Brojni su razlozi prestanka uporabe purpurnih volaka za proizvodnju ove
boje omiljene u doba antike: od arapskih osvajakih pohoda u 7. stoljeu, do pretjeranog izlova volaka. Ipak, veina povjesniara tekstila krivi Turke. Meutim,
dokazano je da nakon pada Konstantinopolisa 1453. godine Turci nisu prestali
trgovati prestinim purpurnim tkaninama, iako purpurna boja nije bila njihova
omiljena boja, dapae, smatrali su da donosi nesreu. Da bi umanjio trgovinu
s Turcima i njihove prihode od te trgovine, papa je 1467. godine izdao naredbu
da se odjea sveenika odreenog ranga, prethodno bojena purpurom, ubudue
boji mjeavinom kermesa i indiga (Scott, 2006). Uskoro je otkrie Amerike u
Europu donijelo novu crvenu boju koja se dobivala od meksike ui koenila. Od
16. su stoljea turski bojadisari poeli mijeati koenil s indigom i tako postizali
istu nijansu purpura koju je davao volak. Konano, u 19. stoljeu kemiari su
otkrili sintetike boje, a kako su se one pokazale neusporedivo jeftinijima i jednostavnijim za proizvodnju, potisnule su sve prirodne boje u zaborav.
Obje vrste volaka i danas su este na obalama Mediterana. Ti su puevi jestivi i smatraju se vrlo ukusnima, posebno bodljikavi volak. Budui da je prolo
ve 1.000 godina od prestanka njihove uporabe za dobivanja boje, zbog ega su
na nekim dijelovima mediteranske obale bili gotovo istrijebljeni, broj ovih pueva polagano se poveao. Poznato je da su volci zapravo strvinari i grabeljivci
135
te da im pogoduju priobalni krajevi s velikom koliinom otpadaka. Kvrgavi, odnosno obini volak danas je tako est da je meu jadranskim ribiima uobiajena meka za bijelu ribu. Bodljikavi je volak, zbog vrlo dekorativne kuice, meta
sakupljaa koljaka.
Koenilska u
Parazit od kojega se dobiva uvena crvena boja karmin ili koenil, zove se koenilska u (Dactylopius coccus). U se hrani sokom iz plosnatih lanaka (listova)
kaktusa poznatog pod nazivom opuncija ili indijska smokva. U Srednjoj Americi ovaj kaktus zovu nopal.
Atraktivna crvena boja odjee pripadnika starih indijanskih civilizacija
Asteka i Maja, zadivila je panjolske osvajae kad su krajem 15. stoljea stupili
na ameriko tlo. Meutim, nain dobivanja boje dugo im je ostao tajnom. Podanici dravica Meksikog zaljeva plaali su svome vladaru godinji porez vreama
punima sitnih granula. Smatrajui ta zrnca sjemenkama neke tropske biljke,
panjolci su ih nazvali grana cochinilla ili samo grana (zrnje). Kad su kasnije
doznali stvarno podrijetlo boje, i dalje su rabili stari naziv, pogotovo zato to
su eljeli sauvati tajnu njezina dobivanja. Koenil je postao vaan panjolski
izvozni artikal u brojne europske zemlje, pa je ak prodavan i amerikim kolonistima. Davao je kvalitetniju i jeftiniju crvenu boju nego to je bila ona koja se
proizvodila u Europi u 16. stoljeu (Buttler Greenfield, 2005: 103).
Iz jajaca ui razvijaju se liinke. One za vrijeme rasta siu sok biljke, a
za kaktus se prihvaaju bjeliastom votanom masom koja ih titi od isuivanja i napada drugih insekata. Liinke izluuju crveni sok neprijatan guterima
i drugim napadaima. Uzgoj koenila nije nimalo jednostavan, jer insektima
241
Posuene koenilske ui
(Dactylopius coccus), oko 1900.
Zavod za farmakognoziju,
Zagreb.
136
242
Berba koenilskih uiju,
ilustrirani crte Meksiko,
17. stoljee. Crte prikazuje
panjolca i Indijanca kako
zajedniki obavljaju posao; u
stvranosti koenil su uzgajali
samo Indijanci.
243
lanak kaktusa opuncije,
Meksiko, kraj 20. stoljea.
Bjeliaste nakupine votane
mase tite koenilske ui od
isuivanja.
pogoduje samo planinska klima s ne prehladnim vremenskim ciklusima te malom koliinom vlage. Kad narastu do optimalne veliine, ui se ubijaju vrelom
vodom, nakon ega ih sue na suncu ili u peima. Svaka metoda proizvodi drugaiju nijansu crvene boje. Suenjem se teina insekata smanjuje za 30 posto,
kad su spremni za trite. Za proizvodnju jednog kilograma koenila potrebno
je 155.000 insekata.
Oaxaca je meksika pokrajina na jugu drave gdje postoje najbolji uvjeti za
uzgoj koenila. Iz te se pokrajine kroz tri stoljea panjolske vladavine, a i nakon
osamostaljenja Meksika 1821. godine, izvozila najvea koliina boje.
Englezi i Francuzi, suparnici panjolaca u borbi za trini monopol, gusarskim su napadima pljakali panjolske brodove koji su prevozili bave s bojom
ija se vrijednost izjednaivala sa zlatom. Osim toga stoljeima su pokuavali
otkriti podrijetlo koenila i prokrijumariti ga u Europu, odnosno u svoje kolonije. Izvedeno je vie bezuspjenih pokuaja, kojima su patriotski nastrojeni pojedinci nastojali prevariti ljute neprijatelje i ukrasti biljku s dragocjenim uima,
kako bi svojoj zemlji omoguili uzgoj na vlastitom terenu. Paraziti su naime, i
nakon uspjelo izvedene krae, vrlo teko podnosili dug put brodom i nestaicu
vode, pa su redovno ugibali.
ak se i najpoznatiji europski botaniar Carl Linn ukljuio u potragu za
tim insektom, sa eljom da svojoj domovini, vedskoj, omogui uzgoj koenila
u staklenicima. Njegov je uenik Daniel Rolander naao 1753. godine divlje primjerke koenila u Surinamu, tadanjoj holandskoj koloniji na sjevernoj obali
June Amerike. Insekti su nakon mukotrpnog putovanja zatieni brinom rukom sretno stigli u Linnov staklenik, ali slavni botaniar nije u to vrijeme bio
tamo da ih doeka. Biljke je preuzeo vrtlar koji je na prvi pogled uoio da su opasno zaraene parazitima, pa ih je spremno oistio i oslobodio nametnika. Kad
137
se Linn vratio, sve su ui ve bile mrtve. Ovaj sluaj toliko je ozlojedio znanstvenika, da vie nije elio ni uti za koenil. Ni Rolander nije dobro proao,
jer je opasno i zamorno putovanje kod njega izazvalo niz zdravstvenih tegoba
ukljuujui i one psihikog karaktera, od kojih se nikada nije sasvim oporavio
(Butler Greenfield, 2005: 217).
Konano je 1777. godine koenil iz Meksika uspio prokrijumariti Francuz
Nicolas-Joseph Thiery de Menonville. Plantaa nopala podignuta je na podruju francuske kolonije Santo Domingo na Haitiju, ali klimatski uvjeti s jakim
kiama nisu odgovarali insektima. Thiery je ipak zasluan za irenje koenila u
druge tropske krajeve, jer su, prema njegovim biljekama, prijatelji 1787. godine
objavili knjiicu s detaljnim uputama o uzgoju.
Prijenos indijske smokve u mediteranske krajeve Europe nije imao eljeni
uinak na proizvodnju crvene boje, jer se stanovnitvo oduevilo ukusnim plodovima tog kaktusa pa nije eljelo zbog parazitskih uiju ostati bez njih. Stoga
je mjesto za uzgoj koenila trebalo potraiti drugdje. Poetkom 19. stoljea Kanarski su otoci postali najvei proizvoai te boje.
U drugoj polovici 19. stoljea potreba za koenilom jako se smanjila zbog
pronalaska sintetikih prehrambenih i tekstilnih boja. Tijekom 20. stoljea proizvodnja je gotovo sasvim zamrla, no posljednjih je godina ponovno ojaala kao
odgovor na sve veu poviku lijenika i nutricionista protiv umjetnih boja. Koenil se danas koristi za bojenje hrane: od kobasica i hrenovki, do vonih sokova,
demova, sladoleda do vakaih guma, kako bi se ovim proizvodima dodavanjem crvene boje pojaala privlanost. U kozmetici se rabi u proizvodnji rueva.
Mnogi ne znaju da se pod aditivom E-120, kojega ima u brojnim proizvodima
prehrambene i kozmetike industrije, krije upravo koenil. Nakon Meksika,
Gvatemale i Kanarskih otoka, gdje se koenil uzgajao stoljeima, danas je najvei izvoznik te boje postao Peru.
U hrvatskim etnografskim zapisima nema podataka za uporabu koenila kao tekstilne boje. Ipak, u prehrambene svrhe, odnosno za bojenje slastica,
kupovao se u ljekarnama. Dika Radica (1892. 1984.), poznata autorica niza
knjiga o dalmatinskoj kuhinji, navodi neotrovni praak koiniliju u nekoliko recepata za tradicionalne slatkie. Danas se na prehrambenim proizvodima ova
boja deklarira kao karmin ili karminska kiselina, a moe se nai primjerice u
Podravkinoj Dolceli.
244
Vuna obojena koenilom,
21. stoljee.
138
245
Ru za usne, koenil. Danas
se za proizvodnju kvalitetnih
rueva koristi neotrovna boja
dobivena od koenila.
Poljska koenilska u
246
247
titaste ui (Porphyrophora
polonica). Breyn, Historia
naturalis Cocci radicum,
Poljska, 1731.
Stefan Czarniecki, poljski

vojskovoa (1599-1665),
u sveanoj vojnoj odori
obojenoj poljskim koenilom.
U potjee s pjeanih podruja sredinje Europe i Eurazije, a u prolosti se koristila za dobivanje crvene boje. Poznata je pod imenom czerwiec polski, poljski
koenil (Porphyrophora polonica). Njezine liinke ive kao paraziti na korijenju
razliitih biljaka, najvie na klopievcu (Scleranthus perennis), petoprstoj (Potentila) i mijem uhu (Hieracium pilosella). Boja potjee od karminske kiseline koju
liinke sadravaju najvie u mjesecu lipnju, pa su se tada sakupljale. Najee
se etva obavljala oko Ivanja, 24. lipnja, stoga se u narodu za ovu boju udomaio
naziv Krv Svetog Ivana. Kod sakupljanja liinki biljku je trebalo iupati s korijenom te pokupiti desetak primjeraka liinki koje su se obino nalazile ispod
pojedine biljke. Liinke se ubijalo vrelom vodom ili octom, a zatim su se suile
na suncu ili u peima. Nakon toga bi se otapale u kiselom tijestu ili u kvasu
(vrsti laganog raenog piva), kako bi se iz njih odstranila masnoa. Ekstrakt tih
crvia koristio se zatim za bojenje svile, vune, lana ili pamuka. Bilo je potrebno
kilograma boje da se oboji 50 kilograma vune.
U srednjem vijeku poljskim se koenilom naveliko trgovalo po europskim
zemljama. U 15. je stoljeu bio jedan od najvanijih izvoznih proizvoda Poljske
i Litve. Izvozio se u junu Njemaku, sjevernu Italiju, Francusku, Englesku,
Otomansko Carstvo i Armeniju. Trgovina je veinom bila u rukama idovskih
trgovaca, a najvei je procvat doivjela oko 1530. godine. Desetak godina kasnije
u Europu dolazi jeftiniji meksiki koenil, pa se proizvodnja poljskog koenila
naglo smanjuje. Ona ipak nije posve prestala, ve se ekstrakt boje poeo vie
koristiti u domaoj proizvodnji, ne samo za bojenje tekstilnog vlakna ve i za
bojenje votke te u narodnoj medicini.
Krajem 18. stoljea ovoj se boji otvorilo iroko rusko i srednjoazijsko trite
te se njome trgovalo sve do Uzbekistana i Afganistana.
Najstariji zapisi o ovoj ui zabiljeeni su u poljskoj literaturi 1595. godine u
Poljskom herbariju autora Marcina od Urzedwa. U sljedeim je stoljeima nekoliko stranih i domaih biologa pisalo o dobivanju boje od spomenute grimizne
ui (Wikipedia, Polish cochineal).
Poljski crvi ili koenil dokaz je da su ve Stari Slaveni poznavali metodu
proizvodnje boje iz ovog parazita. Veina modernih slavenskih jezika koristi iste
ili sline nazive za crvenu boju (poljski czerwony, eki erveny, ukrajinski ervoni, hrvatski crven), i za crva (liinku) od koje se boja dobivala (poljski czerw,
eki erv, hrvatski crv). U nekim je slavenskim jezicima mjesec u kojemu se
crvii prikupljaju, dobio ime po dragocjenom parazitu (bjeloruski ervjen, poljski
czerwiec, eki erven).
U hrvatskom jeziku veza s nazivljem ostalih Slavena jo je blia u kajkavskom i akavskom dijalektu, gdje se rabe nazivi za crva rv, erv, a za crvenu boju
rven, rlen, erljen, crljen. To vrijedi i za crnu boju (rn, ern) ije je ime zapravo
nastalo od istog korijena. U Hrvatskom primorju u prolosti se za bojenje (u bilo
koju boju) koristio glagol (e)rviti. Na otocima zadarskog arhipelaga, primjerice
na Olibu, udovice su dijelove nonje rvile jasenovom korom, koja je davala svijetlosmeu boju (Luli tori, 2005: 146).
139
Kermes
Kermes ili krmez je naziv za boju dobivenu iz sasuenih tijela enki titaste ui
iz roda kermesa Kermes ilicis, (ranije Coccus ilicis) ili Kermes vermilio. Insekti su
u srodstvu s junoamerikom ui Dactylopius coccus. U parazitira na granicama vrste mediteranskog zimzelenog hrasta otrike (Quercus coccifera), ijim
se sokovima hrani. Ovaj hrast raste kao grm ili manje drvo, esto u zajednici s
crnikom, na podruju Mediterana.
Insekti paraziti svijetlosmei su, loptasti i neto manji od graka. Sadre
bojilo analogno karminu, koje se u prolosti dobivalo procesom fermentacije
osuenih tijela uiju u octu. Koristilo se za bojenje tekstilnog vlakna, a neto manje i za dobivanje crvenog pigmenta u slikarstvu. Mana ove lijepe tamnocrvene
boje s naznakom ljubiaste bila je ta da je lako blijedila.
U ranija se vremena vjerovalo da je boja, zapravo, biljnog podrijetla; osim
za bojenje tekstila, koristila se i za lijeenje. Spomen o kermesu nalazi se u
Bibliji u Knjizi postanka te kod starih Egipana i Rimljana. U prvom stoljeu
hrast i u detaljno su opisani u glasovitoj knjizi grkog lijenika Dioskurida
De Materia Medica. Egipani su boju uvozili karavanskim putevima iz Perzije i
Mezopotamije, a njome se neko trgovalo po itavoj Europi, pa su njezini tragovi
naeni u grobnim ovojima anglo-skandinavskih naroda u Yorku u Engleskoj. U
doba Rimskog Carstva vladari su od svojih podanika esto traili plaanje poreza
140
248
249
titaste ui iz roda
kermesa (lijevo) i koenila
(desno). Obojeni bakrorez,
1798. Kermes parazitira na
hrastu otriki, a koenil na
kaktusu opunciji.
Tkanina obojana
kermesom (Kermes
vermilio), brokatna svila,
Italija, 15. stoljee. Privatna
zbirka D. Lehmanna,
D-2943 Esens.
upravo u kermesu. panjolska je neko polovicu svojih pristojbi Rimu plaala

vreama tog artikla. U srednjem je vijeku kermes bio jedna od najtraenijih boja
u Europi (Finlay, 2002: 162).
Boja se u Europu, prije svega, uvozila iz zemalja istonog Mediterana i to
preko Venecije. Najbolju kvalitetu europskog kermesa proizvodila je portugalska pokrajina Lusitanija, a sicilijanski kermes slovio je za najloiji. Marseilles je
bio glavna luka za uvoz kermesa iz jugozapadnih dijelova Europe. U 19. stoljeu
traenu su boju proizvodile i pokrajine Buches du Rhne, Provence i Languedoc
u junoj Francuskoj, iji je glavni trgovaki centar bio Avignon. Ipak Francuska
je veinu potrebne koliine uvozila, tako je, primjerice, 1856. godine uvezla 22
tone kermesa, od ega je iz panjolske uvezla 20 tona, a vlastita je proizvodnja
iznosila svega oko 3 tone. U drugoj polovici 19. stoljea potranja za kermesom
rapidno se smanjila, u poetku zbog uvoza kvalitetnije crvene boje dobivene od
koenila koji je, prema nekim procjenama, davao 12 puta jau boju od kermesa.
Uvoenjem novih anilinskih boja potkraj 19. stoljea, nestaje potranja za kermesom (Schweppe, 1992: 256-257).
Izraz kermes dolazi iz perzijskog jezika, gdje znai crvena u, a on se izvodi
iz sanskrtskog krmi-ja, proizvod crva. Brojni indoeuropski jezici usvojili su izraze
za pojedine nijanse crvene boje upravo preko kermesa (engleski carmine i crimson, hrvatski grimizan). U nekima se jezicima naziv za naranastocrvenu boju
izvodi iz latinskog vermiculus, crvi: primjerice u panjolskom bermejo, francuskom vermeil, talijanskom vermiglio, engleskom vermilion.
141
142
Bojenje u seljakoj kulturi u Hrvatskoj
250
251
ilim, Baka, oko 1900.

EMZ 14119. ilim je ukraen
tehnikom kljeanja i obojen
prirodnim biljnim bojama.
U Hrvatskoj se do kraja 19.

stoljea za bojenje vune i
svile koristio materijal biljnog
porijekla: lie, kora, korijenje
i sjemenje razliitog bilja.
Podalje od svjetskih trgovakih ruta i trgovanja luksuznim tkaninama obojenima purpurom i drugim dragocjenim bojama, hrvatsko je ruralno stanovnitvo u
proteklim stoljeima zadralo tradiciju bojenja prirodnim bojama, ponegdje do
polovice 20. stoljea. Najee se bojila vuna, ali postoje podaci i o bojenju svile.
Lan i konoplja rabili su se za tkanje platna i veinom se nisu bojili. Pamuna
nit, koritena u izradi utkanog ili vezenog ornamenta, u 19. se stoljeu obino
kupovala ve obojena.
U etnografskim zapisima iz 19. i 20. stoljea postoje opisi tradicionalnih
postupaka dobivanja pojedinih boja, a i samog bojenja tkanina. Vrijedne informacije o biljnim bojama koje je na poetku 19. stoljea narod na podruju Vojne
krajine koristio za bojenje tekstila, mogu se iitati obradom statistikih podataka vojnih vlasti toga doba. Zahvaljujemo kolegici Jani Mihali iz Gradskog
muzeja u Karlovcu to nas je upozorila na njih. Autor nabraja povei niz biljaka
za bojenje i postupak samog bojenja, a zanimljivo je njegovo uenje da su se
na ovaj mukotrpan i spor nain u naim krajevima u 19. stoljeu jo uvijek dobivale boje i bojila tkanina, a u drugim europskim zemljama ta je tradicija bila
naputena jo polovicom 18. stoljea (von Hietzinger, 1820: 268).
Neki autori, primjerice Izidor Krnjavi u Listovima iz Slavonije te Ivo Frani
u radu Staro narodno bojadisanje kunim bojama, donose i recepte za dobivanje
boja (Krnjavi, 1882: 19-22 i 57-60; Frani, 1937: 132-149).
Najvie je podataka sakupljeno u Zbornicima za narodni ivot i obiaje Junih Slavena koje je JAZU poela objavljivati u Zagrebu od 1896. godine. U monografskim se opisima ivota u pojedinim naseljima nabrajaju, takoer, sredstva za bojenje.
U svom iscrpnom prikazu tekstilnog rukotvorstva u Konavlima Katica Benc
Bokovi navodi osnovno bilje kojim su se u tom kraju bojile vuna i svila tijekom
19., pa sve do pojave anilinskih boja poetkom 20. stoljea: za crvenu se boju
koristilo brazilsko drvo, za crnu lie trilje, za utu kora divlje jabuke ili kora
ploda nara (mogranja), za zelenu mlado dudovo lie ili mjeavina crne i ute
boje, a modra se dobivala od indiga. Smeu je boju davalo lie crnog jasena ili
orahova kora. Brazilsko drvo i indigo kupovali su se u trgovini, a ostale su se
boje dobivale od domaeg bilja. Sukno se ipak veinom nije bojilo kod kue, ve
se nosilo u zanatske radionice u Cavtat, Dubrovnik ili neka konavoska sela gdje
su radili zanatlije bojadisari sve do 1930. godine (Benc Bokovi, 1983: 42).
143
Od prirodnog materijala koritenog za proizvodnju boja, veina je biljnog

podrijetla. Kod nekih je biljaka, poput broa, boju davalo korijenje, kod drugih
(divlja jabuka, hrast, jasen, joha) kora drveta, zatim usitnjeni komadi drvene
mase (brazilsko drvo), hrastove ike, listovi (orah, kopriva, dud), sok iz stabljike
(srpac), dijelovi cvijeta (afran), ploda (zelene orahove lupine, ljuske luka) ili
cijeli bobiasti plodovi (dudine, kupine, maline).
Crvena je boja najee zastupljena u naem tekstilnom rukotvorstvu. Za
mnoge hrvatske krajeve postoje podaci o biljkama upotrijebljenim za dobivanje
te boje. To je, u prvom, redu bio bro (Rubia tinctorum). On se u 19. stoljeu, a i
ranije, koristio za bojenje u Slavoniji, Lici, Dalmatinskoj zagori, Poljicima i okolici Dubrovnika. Zamijenilo ga je brazilsko drvo (Caesalpinia echinata), poznato
pod imenom vrzulja, varzilo, verzija, rleno drevce, korice. Ta se boja krajem 19.
i poetkom 20. stoljea rabila u veini hrvatskih krajeva. Izraz varziti postao je
sinonim za bojiti.
Od ostalih biljnih boja u crveno se bojilo i rujem (Rhus coriaria i Rhus cotinus), divljom jabukom (Malus silvestris), mravincem (Origanum vulgare). Statistiki izvjetaj iz 1820. godine spominje i druge biljke iz porodice broeva, poput ivanjskog cvijea (Galium rubioides) i umske broike (Asperula tinctoria).
Za utu boju tu su bili srpac (Serratula tinctoria), utika (Berberis vulgaris),
trulika (Rhamnus frangula), utica (Genista tinctoria), kadulja (Salvia officinalis), zanovijet (Cytisus tinctorius), a krajem 19. stoljea za bojenje se kupovao i
afran (Crocus sativus). U okolici Karlovca koristila se brezova i ljivova kora, u
Dalmaciji kora od ploda mogranja, a u veini hrvatskih krajeva kora divlje jabuke, lie duda i vinove loze.
uto se tanga, kad se metne svila od kadulje i sja (aa) u vodu, a kad provrije
voda, uvali se preja i kuva kvarat od ure (15 asa), pozatin izvadi i osui (Ivanievi,
2007: 251).
Za plavu boju u trgovini se nabavljao indigo (ivit), premda je zabiljeeno
i to da je postojala biljka koja je davala tu boju. Nije sigurno je li se radilo o
vrbovniku (Isatis tinctoria) koji se u Jugoslavenskom imeniku bilja spominje
pod lokalnim nazivima farbovnik i silina (ulek, 1879: 11). Statistiki izvjetaj iz
1820. godine navodi uvozni indigo, iako spominje pokuaj uzgoja vrbovnika za
vrijeme kontinentalne blokade.
Bilo je poznato da se zelena boja mogla postii umakanjem tkanine prvo u
plavu, a zatim u utu boju. Stoga se prea prvo obojila u srpcu, zanovijeti, utiki
ili lukovini, pa se ocijedila i prebacila u kotao s indigom. Zelenu boju davalo je i
lie pojedinih biljki, primjerice duda ili koprive.
252
Bijeli i crni jasen (Fraxinus
excelsior i ornus). Kora
stabla i granice s liem
u mediteranskim su se
krajevima upotrebljavale za
bojenje vune u smee.
253
Orah (Juglans regia). Kora
drva, lie, a takoer i zelene
odnosno crne ljuske plodova
proizvest e sjajnu smeu
boju.
254
Mogranj (Punica granatum).
Kora ploda mogranja sirovina
je za dobivanje ute boje.
144
258
Konavljanka, oko 1950. Mlada
ena u koulji ukraenoj
utim svilenim resama. uta
se boja u Dalmaciji dobivala
od kore ploda mogranja
(ipka) ili od kore drveta
divlje jabuke.
255
Bijeli i crni dud (Morus alba
i nigra). Kora stabla koristila
se za dobivanje ute boje.
256
Hrast lunjak (Quercus
robur). Svi dijelovi drva, a
posebno kora, koristili su se
za bojenje tekstila u smee.
257
Ruj (Rhus coriaria). Lie i
plod koriste se za dobivanje
postojane crvene boje.
Najvie podataka odnosi se na bojenje u smee. Cijeli niz kora drvea koristio se u tu svrhu: jasenova, hrastova, dudova, borova, jelova kora, zatim zelene
ili crne lupine orahovih plodova, orahovo lie, hrastove ike i ljuske luka.
Za dobivanje crne boje rabile su se koncentrirane otopine smee ili crvene
boje u kombinaciji sa zelenom galicom, kao to se radilo u Poljicima (Ivanievi,
2007: 251).
U Vrbniku na otoku Krku crna se boja dobivala od hrastovih iki koje su
nazivali galvii i kuhali u vodi zajedno sa zelenim granicama jasena, kiticama
ruja, liem kadulje i zelenom galicom: Va kotel se da jeden naruaj vija. Viji su kitice (verhi) od jesena ze zelenun umun, perin...I ku more bit zelen ali suh. Od ruja
se dadu va kotel kitice li ze zelin perin. Galvie rastu na hrastu. Prija je je pobrat, pek
stli z betien va zdeli, ontrat hitit va kotel. Vidrijol kupe na butigi. Va kotel ga hite
po pol kila i vie, koliko je tribi. Najzada kada je to sve va kotli, naliju kotel z vodun
i naloe pod njin ogenj. Kada je ernilo kuhano, ontrat v onako teplo zabodu nuter
sukno ali bedenu, ma ogenj se mora zadasit (ic, 1902: 321).
Neke su se biljne boje koristile i za bojenje uskrsnih jaja, pisanica, posebno
bro, brazilsko drvo i ljuske luka za tonove crvene boje. Plava nije bila uobiajena boja za pisanice, ali se u pojedinim krajevima Hrvatske i nekim drugim
europskim zemljama, dobivala od crnkaste sase (Pulsatilla pratensis ssp. nigricans). Dapae, biljne boje za pisanice koristile su se i onda kad se u pojedinim
krajevima za ukraavanje odjevnih predmeta kupovala obojena pamuna nit ili
se noenje tradicionalne odjee ve sasvim napustilo. Danas se pisanice jo boje
lukovinom, iako se veinom kupuju industrijske prehrambene boje, a nerijetko
i boje za tekstil.
145
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee odreena su se sredstva potrebna pri bojenju nabavljala u trgovini. To se, u prvom redu, odnosilo na moila za pripremu
tkanine: stipsu, potau, zelenu galicu i vinski kamen. Neke su se prirodne boje,
primjerice brazilsko drvo, afran i indigo takoer kupovale.
Stipsa (kalijev aluminij-sulfat) rabila se kao moilo kod bojenja broem,
srpcem i mnogim drugim biljkama. U pojedinim je hrvatskim krajevima bila
poznata pod imenima tipsa, slanac, jalun, jelin-kamen ili olum.
U postupku bojenja koristio se i vitriol, to je staro ime za modru (kristalni
bakar-sulfat) i zelenu galicu (kristalni eljezo-sulfat). Modra galica, zvana i plavi
kamen, popularno je sredstvo za prskanje vinograda protiv nametnika. Ona se
ponegdje, primjerice u Hrvatskom zagorju, koristila i za bojenje zidova vinogradarskih klijeti i kua za stanovanje, ime je uz bojenje obavljana i njihova
dezinfekcija. U Slavoniji se kao plavilo kod pranja rublja dodavala posljednjoj
vodi za ispiranje, da bi se na bijeloj (odnosno ukastoj) tkanini postigla plavkasta nijansa.
Iz literature saznajemo kako je potkraj 19. stoljea izgledao postupak bojenja vune u Bukovici kod Zadra: Starijeina (muki) e blizo kue nakopa po veliku
rpu zemlje i u toj zailjenoj i dubokoj rpi maja sadi bro s kim e tanjgati (bojiti)
preu za svu kunju eljad. O Jurjevoj pone raditi o tanjzi. Prije nae ovelik lonac,
koga natrpa puna pree, struke i drugog pletiva i pramenja od vune. To sve nadolije
vodom, broom i ivitom, pak onda zakopa u ubar, samo poklopi lonac ploom, sv
ploe metne dvoe drvljadi na sukrst, da bude sretna tanjga. Maja zna na tanjgi, oe
li je zaboljeti, a to: ako je metnula modrilo, a ono se izvrglo u crljenilo, ili da e postalo
suro, ona se ve nada boci (Ardali, 1899: 217). Autor spominje i izreku Ne da mu
se u tanjgi ili Nije mu se dalo tanjgati, to se kae za osobu kojoj neto nije polo
za rukom.
146
259
Hrastove ike (Gallae
quercinae). ike su kuglaste
ili kvrgave izrasline na listu,
odnosno, granici drva
nastale ubodom nametnika,
ose ikarice. Posebno su
se cijenile ike s hrasta
lunjaka, koje su neko, zbog
visoke koliine tanina, bile
sredstvo za tavljenje koe,
ali i za bojenje tkanina i koe
u smee i crno. Stoga su se
ujesen sakupljale po umama
diljem Hrvatske. Osobito su
na glasu bile istarske ike.
260
Rekla, enski kaputi,
Prkovci, Slavonija, poetak
20. stoljea. EMZ 20182.
Rekle su se izraivale od
vune obojene indigom
(ivitom).
Iz istog razdoblja postoji opis bojenja vune u Slavoniji: Kod plavog i zelenog
farbanja je poso jako neugodan, jer se vuna ne mee u tipsu, nego u toplu ljudsku
mokrinu, a to je u kui velik smrad, jer mora biti blizu vatre, da nikad ne oladi. U
mokrini rastope ivita (Indigo), ma da ima biljka ivit, ali i ovaj kupovni je posve
dobar, pa i od starine uvik njim farbaju. Kad se vidi, da je vuna dosta plava, sui se
na suncu i razabire, ispira i opet sui. Ko eli da vunu u zeleno ofarba, mora ju prije
ofarbat plavo; a kad je plava vuna osuena i porazabirana, mee se u tipsu na tri
dana, da ju progrize, da se lake farba prima. Ovako stipsana vuna mee se u kuvanu
farbu od srpca, zanoveti, ika, dudove kore, crvena luka, ili ma ega drugoga, im
se vuna uto farba, jer iz ovi svi pet vrsti bude uta farba, a zelena se dobiva, ako se
plava iznova u utilu farba (Lovreti, 1990: 222).
Nisu se svi odjevni predmeti bojili kod kue, ve su se neki nosili na bojenje, farbanje, tanganje, maenje profesionalnim majstorima koji su radili u
gradskim i seoskim sredinama. Farbari i bojadisari postojali su u naim krajevima jo od srednjeg vijeka, posebno na jadranskom podruju. Bilo ih je u Rijeci,
Zadru, Trogiru, Splitu, i Dubrovniku, a veinom su bojili vunu i sukno. Svilene
tkanine upotrijebljene u izradi ruha u Istri i Hrvatskom primorju poetkom 19.
stoljea bojile su se u Veneciji, a kasnije u Rijeci.
Farbara je bilo i u sjevernim krajevima Hrvatske. Etnografski zapisi spominju ih u 19. i 20. stoljeu u Meimurju, Podravini, Slavoniji i Baranji. Bojili su
domae konopljino, laneno i kupovno pamuno platno u boju prema elji naruitelja, obino za izradu radne odjee. Takoer su bojili vunu od koje bi majstori
trikeri pleli velike enske rupce uobiajene u enskoj zimskoj nonji. Posebno
su bili poznati po tehnici modrotiska, koja je u 18. i 19. stoljeu postala popularnom u mnogim srednjoeuropskim zemljama. Tkanine ukraene modrotiskom
147
261
Alepski, bijeli bor (Pinus
halepensis). a) muki cvijet;
b) detalj kore; c) enski cvijet;
d) granica s eerima. Ovaj
je bor rasprostranjen po
srednjoj i junoj Dalmaciji
i drugdje po Sredozemlju.
Usitnjenom korom neko su
148
se tekstilni predmeti bojili

u crvenkasto-smee. Do
pred nekoliko desetaka
godina ribari su tom bojom
bojili (mastili) mree,
kako bi ih uinili manje
vidljivima u moru, a i
sauvali od truljenja.
osobito su bile omiljene u Njemakoj, Austriji, Slovakoj i ekoj, a u Maarskoj

su postale dio tradicijske odjee. Spomenuta je tehnika bila poznata i u Sloveniji, o emu postoje relevantna istraivanja (Dular, 2000: 7-10). U Hrvatskoj je nitko nije posebno istraivao, jer se koristila samo za radnu odjeu, a ona nije bila
predmet osobita zanimanja etnologa. Zna se ipak da su u drugoj polovici 20.
stoljea postojali majstori za modrotisak u spomenutim podrujima. Posljednji farbar u podravskom mjestu Virju radio je do 1985. godine. Stariji Podravci
u mnogim selima jo nose jednobojne plave muke radne pregae od grubog
konopljinog tkanja kao izvrsnu zatitu kod svakodnevnih poslova. (Sjetimo se
Dudeka iz Gruntovana, kultne serije autora Mladena Kerstnera).
Od poetka 20. stoljea anilinske su boje kod seoskog stanovnitva u Hrvatskoj u potpunosti zamijenile prirodne biljne boje. To je znailo i promjenu
kolorita nonji, pa su etnolozi i drugi autoriteti esto dizali glas protiv kvarenja
tradicionalnog obrasca odijevanja, okomljujui se na areni neukus dreavih industrijskih boja (Gui, 1955: 58). Zagasita paleta biljnih boja domae proizvodnje
sve se rjee viala na ilimima i prostirkama, a neke su nove boje, poput jarkoruiaste ili kriavozelene, postale vrlo popularne meu seoskim stanovnitvom.
263
262
ilim, Vojvodina, druga

polovica 19. stoljea. EMZ
14718. ilim odraava
tradicionalnu paletu boja u
vremenu kad su se vuneni
predmeti bojili kod kue, a
sva su bojila bila prirodnog
izvora.
Ponjava, prekrivka za brani

krevet, okolica Slavonskog
Broda, poetak 20. stoljea.
EMZ 22073. Vuneno tkanje
ukraeno vezom. Jarke
nijanse zelene i ruiaste
boje, kao i prisustvo
ljubiaste, svjedoe o
promjeni kolorita na tekstilu
nakon dostupnosti anilinskih
boja.
149
150
151
152
Boja...
umjetnost ili znanost?
Martinia Ira Glogar
264
Sistematizacija boje prema
RAL sustavu ureenosti boja
Boja u svakodnevnom ivotu ima viestruko znaenje, a svi pokuaji definiranja

tog fenomena rezultirali su nedoreenim, raznorodnim definicijama koje jo
uvijek u potpunosti ne daju jasnu sliku fenomena boje. Za umjetnike, boja je
estetski pojam koji slui naglaavanju kontrasta kao izraza dramatinosti. Za
fiziare, boja je fenomen svjetla. No uza svu viestrukost, nedoreenost, nejasnost u definicijama vezanim uz pojam boje, jedno je jasno: ako boju moemo
doivjeti samo naom vizualnom percepcijom, tada je boja iskljuivo subjektivni, optiki fenomen pojedinog promatraa. Boju, dakle, ne moemo opipati,
nanjuiti, okusiti ili uti, a ipak ju osjeamo svim svojim osjetilima, okrueni
smo njome, a ne znamo ju ni tono definirati ni tono identificirati. Upravo je
to razlog oteane komunikacije o boji. U svakodnevnom ivotu sluimo se trivijalnim definicijama ili literarnim izvedenicama, (nebesko plava ili zelena proljetne trave), ali to ne govori nita ili vrlo malo o izraajnim vrijednostima boje.
U trenutku tehnoloke revolucije, kada boja prestaje biti iskljuivo estetskom
kategorijom i postaje jedan od imbenika kvalitete proizvedenog objekta, takva
komunikacija o boji postaje neprihvatljivom. Javlja se potreba za jasnim, preciznim, opisivanjem i definiranjem boja, to je rezultiralo razvojem znanstvenih
sustava klasifikacije boja.
Standardizirani sustavi za mjerenje i odreivanje boje potrebni su jer je, u
veini sluajeva, boja presudan faktor proizvodnje i kasnije distribucije nekog
proizvoda. No, za razliku od karakteristika, kao primjerice dimenzijske veliine,
koje su egzaktne i ostaju konstantne uz konstantne uvjete, boja ovisi o nizu
objektivnih, ali i subjektivnih imbenika, to znatno oteava njezino egzaktno
mjerenje. Promjena bilo kojeg od navedenih imbenika uzrokovat e promjenu doivljaja boje kod promatraa. Sve te injenice treba uzeti u obzir kada se
govori o neophodnosti standardiziranih sustava za egzaktno odreivanje boje,
odnosno, potrebno je tono definirati koliko su raspoloivi sustavi pouzdani u
realnom sagledavanju problema i koliko uzimaju u obzir subjektivnu prirodu
boje.
Jedan od najpoznatijih, najiscrpnijih i najstarijih takvih sustava koji se jo
i danas koriste, svakako je Munsellov sustav klasifikacije boje. Ameriki slikar
portretist Albert Munsell izradio je 1915. godine trodimenzionalni sustav boja,
tzv. Munsellovo stablo boja, u kojem je svaka boja iz osnovne Munsellove palete
klasificirana na temelju osnovnih atributa koji ue definiraju svaku boju: ton,
zasienost i svjetlina. Prije Munsella, nekoliko ranijih sustava ureenosti boja
takoer smjeta boju u trodimenzionalni prostor, ali Munsell prvi separativno
153
265
266
Originalni crte Munsellovog

tijela boje
Prikaz originalne Munsellove

skulpture
267
268
Munsellovo tijelo boje
Munsellov krug boja
154
definira parametre tona, zasienosti i svjetline kao osnovne, meusobno neovisne, atribute vizualne percepcije boje. Munsell je prema tome prvi koji sistematino ilustrira boju u tordimenzionalnom prostoru.
Munsellov sustav jedini je intuitivni model za koji od dana predstavljanja
(1905. godine) do danas postoji kontinuiranost primjene odbijenih uzoraka koji
su u vrlo velikom broju prihvatili nacionalne standardizacijske ustanove i organizacije.
U Munsellovom je stablu, odnosno Munsellovom sustavu ureenosti boja,
dvadeset razliitih tonova boje (pet osnovnih boja: crvena, uta, zelena, plava
i ljubiasta te petnaest meutonova) razraeno prema parametrima svjetline i
zasienosti te je za svaki ton dobivena potpaleta nijansi s obzirom na navedene
parametre svjetline i zasienosti.
U Munsellovom poretku tonovi iste vrijednosti svjetline poredani su u
istim horizontalnim ravninama, a tonovi iste vrijednosti kromatinosti u istim
vertikalnim ravninama. Sredinja os Munsellovog prostora boje predstavlja skalu svjetline koja je prikazana kao skala sivih tonova: od najtamnije crne, do
najsvjetlije bijele. Tako je svjetlina u Munsellovom prostoru definirana udaljenou od vrha sredinje osi, a zasienost (kromatinost) definirana je udaljenou od sredinje osi svjetline u horizontalnom smjeru. Moemo rei da
su najzasieniji uzorci najudaljeniji od sredinje osi i nalaze se na rubovima
Munsellovog prostora boje.
Munsellov sustav zapravo je materijalni standard boje i, kao takav, pogodan
je za praktino definiranje boja. Sustav praktino funkcionira prema naelu jednostavne vizualne usporedbe: pronalaenjem polja boje najslinije boji naeg
uzorka i oitavanjem njegove oznake. Boje se u tom sustavu oznauju iframa, primjerice: Munsell 5R/6/12. U navedenoj ifri redom su definirani podaci
o tonu, svjetlini i zasienosti uzorka. Navedeni primjer oznauje jednu crvenu,
svjetliju, istu (zasienu) boju. Tim je podacima boja u potpunosti odreena.
Munsellov sustav ureenosti boja sa, moe se rei, idealnom postavkom
obojenih uzoraka prema tonu, zasienosti i svjetlini, postaje nezamjenjiv u razvoju metoda objektivnog vrednovanja varijabilnosti u percipiranju boja, ime
je uspjeno premostio jaz izmeu znanosti i umjetnosti.
155
156
Goetheova protiv
Newtonove teorije
Ovaj prikaz oslanja se na tekst Eve Heller u knjizi
Wie farben wirken.
269
Naslovnica jednog od prvih
izdanja Newtonove Optike
Za Goethea sve boje nastaju iz sive, iz mutnog. Goethe to objanjava ovako: Suneva je svjetlost u biti bezbojna. Ali kada je nebo pokriveno oblacima ili kada se
Sunce promatra kroz mutno prozorsko staklo, onda se Suneve zrake ine utima. to se vie zamuti Sunevo svjetlo, to je intenzivnija njegova boja: u sumrak
i u zoru ini se tamnocrvenim.
Prema Goetheu, boje takoer nastaju iz tame, tako da se crnilo zamuti: ako
se crno nono nebo promatra kroz svijeom osvijetljeno, blago mutno staklo,
nebo se ini ljubiastim. to je staklo mutnije, to se nebo ini svjetlije i plavije.
Tako iz mutnosti nastaju: uta, crvena i plava, osnovne slikarske boje, objanjava
Goethe.
Svojim Naukom o bojama objavljenim 1810. godine Goethe je elio opovrgnuti Isaaca Newtona, koji je slavljen kao najgenijalniji prirodni znanstvenik
svih vremena. Goetheov Nauk o bojama sastavljen je od tri dijela: Didaktinog
dijela, Polemikog dijela i Materijala za povijest nauka o bojama. Najvaniji je Polemiki dio, njegov je podnaslov program: Raskrinkavanje Newtonove teorije.
Newton je (1643. 1727.) jedno stoljee prije Goethea (1749. 1832.) pokazao da Suneva svjetlost sadri sve boje: usmjerio je zraku svjetlosti na jednu stranu trobridne prizme, prizma raspruje zraku i ona se na drugoj strani
projicira kao spektar duginih boja: crvena naranasta uta zelena plava
plavoljubiastacrvenoljubiasta. Tako je Newton zakljuio da je bijela svjetlost
zbroj svih boja.
Newton je eksperimentalno nepobitno dokazao rastvaranje bezbojnog svjetla u boje. Ali eksperiment kojim je obrnuto htio prikazati sintezu boja u zbroj
bijele, bio je manje uvjerljiv. Newton je za to konstruirao jedan zvrk s bojama,
jednu plou podijeljenu na sedam segmenata boja; veliina svakog segmenta
odgovara udjelu svake boje u spektru. Kad se ploa brzo okree, pojedinane
boje mijeaju se u jednu zajedniku boju i, prema Newtonovoj teoriji, nastaje
bijela. No na zvrku bi nastajala siva.
Pogreka je u tehnikom postupku: boje nematerijalnog svjetla zajedno
ine bijelu. Mjeavina svjetlosnih boja je aditivna mjeavina boja, jer zbraja svjetlosne boje. Meutim, Newton na svome zvrku s bojama nije mogao koristiti
svjetlosne boje, nego je morao koristiti slikarske boje. Slikarske boje i slikarska
podloga obojenog zvrka gutaju toliko svjetla da, u najboljem sluaju, nastaje
svijetlosiva. Mjeavina slikarskih boja, svih materijalnih boja jest subtraktivna
mjeavina boja. Jer svaka dodatna boja subtrahira (oduzima) svjetlo i ini mjeavinu tamnijom.
157
Goethe je dakle vrtio Newtonov zvrk i uvijek vidio samo sivu. Napisao je:
Da sve boje pomijeane daju bijelu, apsurd je u koji se, uz druge apsurde, iz navike ve
jedno stoljee vjeruje usprkos tome to nam oi govore suprotno.
Goethea je takoer naljutio i ovaj sukob: za njega su uta, crvena i plava
primarne boje iz kojih sve druge boje nastaju mijeanjem. Ali u mjeavini boja
svjetla, tvrdili su fiziari, vrijede drugaiji zakoni. Tu su zelena, naranasta i
ljubiasta osnovne boje! Jer: zeleno i ljubiasto svjetlo daju plavo svjetlo, naranasto i zeleno svjetlo daju uto, ljubiasto i naranasto daju crveno svjetlo, a
zeleno, naranasto i ljubiasto pak bijelo svjetlo!
O tom naelu koji je Newton opisao Goethe posprdno kae: utocrvena
i zelena daju utu, zelena i ljubiastoplava plavu! Tako se iz salate od krastavaca
zbilja dobiva ocat!
Goethe nije mogao vjerovati da se boje svjetlosti mijeaju prema drugim
pravilima nego njegove vodene boje. (Kad se zrake zelenog reflektora i ljubiastog reflektora pomijeaju u plavi svjetlosni krug, i dan-danas to djeluje poput
arolije.)
Naravno da je tu bilo po srijedi vie od pitanja je li siva izvor svih boja ili
je li bijela zbroj svih boja. U Goetheovo vrijeme na prirodne znanosti gledalo
se kao na vie naelo. U kategorije prirodne znanosti htjelo se staviti i estetiku,
znanstveno poredati boje i utvrditi njihovo djelovanje. Goethe nije bio jedini
koji je tada govorio o toj temi, od Newtona su nauci o bojama bili modna tema.
U svakom se salonu prialo o nauavanju o bojama. U svojim Materijalima o
povijesti nauka o bojama Goethe je raspravljao o nauavanju o bojama koje su
formulirali desetci njegovih suvremenika.
Goethe je Nauk o bojama proglasio svojim ivotnim djelom: Za sve to sam
ostvario kao pjesnik, nisam si nita umislio. Sa mnom je ivjelo mnogo izvrsnih pjesnika, ivjeli su i bolji prije mene, a biti e ih i nakon mene. Ali to to sam u svojem
stoljeu jedini koji u tekoj znanosti nauka boja zna ispravno, to sebi raunam u
prilog i daje mi svijest o superiornosti nad mnogima.
U svome nauku o bojama Goethe je zamjerao znanstvenicima da kontroliraju detalje, a da pritom ne shvaaju bitak boja po sebi. Nasuprot tome on je
branio nastojanje za sveobuhvatnim nainom promatranja. Umjesto umjetne
prirode u prirodnoj znanosti, on je htio razotkriti istinu prafenomena.
Za fiziare je svaka boja spektra jednako vrijedna. Goethe je pak gledao na
boje kao na hijerarhijski sustav viih i niih boja. Suprotne vie i nie boje trebale bi se meusobno zahtijevati, jedna drugu pojaavati. Polaritet i pojaavanje dva
su naela na kojima se temelji Goetheov nauk o bojama. On je elio utemeljiti
prirodnu filozofiju koja bi ujedinila sve znanosti. Sa svojom filozofijom prirode
Goethe je htio nadmaiti prirodnu znanost.
Goetheova filozofija nije revolucionirala znanost, ali je neugodnu pozornost
privukla estina kojom je napao Newtona. Tvrdio je da su Newtonovi eksperimenti prekomplicirani i to samo radi toga ne bi li toliko zavarali ljude da slijepo
povjeruju njegovom nauku. Goethe je znanstvene eksperimente smatrao hokuspokusom, a Newtona varalicom koji je sugerirao optike fenomene koji, ustvari,
nisu postojali. Samo onaj koji poznaje silu samozavaravanja i zna da ona granii
s nepotenjem, moi e objasniti metodu Newtona i njegove kole. Goethe je tvrdio
da e dokazati kako Newton radi kako bi neistinito pokazao istinitim, a istinito
neistinitim.Ali unato velikom oboavanju na koje je nailazio taj pisac, njegov
nauk o bojama naiao je na hladno odbijanje. Goetheu se predbacivalo isto ono
to je on predbacivao Newtonu: da promatra jedino fenomene koji podravaju
158
270
Prolazei kroz prizmu, zraka
svjetlosti lomi se na zasebne
valne duljine.
271
Goetheov krug boja,
kolorirani crte, 1809.
Bildarchiv Preussischer
Kulturbesitz
272
Goetheov krug boja kao rua
temperamenata, kolorirani
crte s biljekama Friedricha
Schillera, 1799. GoetheNationalmuseum, Weimar.
njegovu teoriju. Budui da je osim toga odbijao znantsvene postupke mjerenja,

njegove se tvrdnje i nisu mogle provjeriti.
Goetheova teorija poinje sa sivom. Prema njegovu naelu polariteta, prirodno jedinstvo tvore one boje koje zajedno daju sivu, dakle, komplementarne
boje. To su parovi: crvenazelena, utaljubiasta, plavanaranasta i polarnost
crnabijela.
Naelo pojaavanja takoer ukazuje na sivu, a pojaavanje je zamuenje.
U Goetheovom krugu boja na vrhu je crvena kao najaktivnija boja najjaeg intenziteta. Crvena je pojaavanje ute, jer se uta Suneva svjetlost u veernjoj
izmaglici muti u crvenu. Crvena je i pojaana plava, jer iz mutnoplavog nonog
neba nastaje crvenilo zore.
ak i kada se pomijeaju primarne boje: crvena, uta i plava, nastaje siva.
Zato je u sreditu Goetheovog kruga boja siva.
Budui da se po prirodi sve mora zbrajati u sivu, Goetheu je djelovalo nuno
i prirodno da iza svakog vizualnog dojma mora slijediti jedna optika naknadna
slika. Kao dokaz iznosi sljedei primjer: Kad sam naveer uao u gostionicu i kad
mi je u sobi pristupila krupna djevojka zasljepljujue bijela lica, crne kose i poput
arlaha crvena steznika, otro sam ju pogledao dok je stajala na odreenoj udaljenosti
u polumraku. Kako se dalje primicala, vidio sam na zidu preko puta mene crno lice,
okrueno svijetlim sjajem, a ostala odjea potpuno jasne figure izgledala je lijepo morskozeleno. Goethe je ak nacrtao taj fenomen.
159
Paljiviji promatrai vide ove pojave svugdje, pie Goethe. Tu se pokazuje problematinost eksperimenata iji uvjeti nisu utvreni znanstvenom egzaktnou.
Postoje naknadne slike u negativu, ali one se ne pojavljuju pouzdano. Najprije
e se taj uinak postii kad se due netremice gleda u jednobojnu plohu te zatim pogleda u bijelu plohu. A ak i tada nee uvijek nastati komplementarna
naknadna slika. Do danas se nije objasnilo kad dolazi do ovog uinka i zato on
uglavnom nastupa tek s odgodom od nekoliko sekundi. Iz perspektive eksperimentalne psihologije moe se uoiti da uspjeh uinka pretpostavlja poznavanje
komplementarnih boja. To osnauje sumnju da se naknadna slika vidi jedino
ako se prije toga stvori u mislima. Ovo preokretanje viebojne slike koje je opisao Goethe, uspijeva samo uz veliku vjebu.
Oko i mozak potpuno su ovisni jedno o drugome. Kada bi se nekome u
nesrei otetio centar za vid u mozgu, osoba bi oslijepila unato potpuno zdravim oima. to se vie spoznaje o tome koliko naa percepcija stvarnosti ovisi
o naim oekivanjima, to se kritinije gleda na takve vizije. Postoje li one samo
jer se u njih vjeruje? ak je i Goethe utvrdio kako fenomen nastupa to ee, to
osoba vie razmilja o njemu. Napisao je da je Friedrich Schiller esto proklinjao
teoriju naknadne slike jer je odjednom posvuda vidio komplementarne naknadne slike koje nije vidio nikada prije nego li je saznao za tu teoriju.
Postoji jo jedan razlog koji govori u prilog tome da je to psiholoki uvjetovan fenomen: komplementarnim se naknadnim slikama, prije svega, bavila
njemaka literatura, dakle ona pod utjecajem Goethea.
O fenomenima poput naknadnih slika i komplementarnih boja diskutirali
su svi u 19. stoljeu koji su bili fascinirani prirodnim znanostima. Ali Goetheov
nauk o nastanku boja iz prefenomena mutnoga nije prihvaen. Goethe je zbog
273
Tabla iz Goetheovog Nauka
o bojama, 1810. Goethe
je plavu i utu stavio u
sredite svog kromatskog
sustava, jer su one prema
njemu suprotnosti koje ine
harmoniju. Plava je za njega
najljepa i najdinaminija
boja.
274
Tabla iz Goetheovog Nauka o
bojama, 1810.
160
toga bio duboko ogoren, vie nego zbog bilo koje kritike svojih pjesama. Zato je
na kraju svog nauka o bojama pozvao budue generacije da prosude o njegovu
najdraem radu.
Goethe je umro 1832. U predgovoru 10. sveska sabranih djela iz 1885. stoji
presuda buduih generacija: Bez sadraja koje je Goetheovo ime dobilo zbog drugih
postignua, ovaj bi rad bio davno zaboravljen. Znanost ga se prisjea kao zablude...
Gothe je boje grupirao po naelu toplih i hladnih, aktivnih i pasivnih boja,
boja na pozitvnoj i negativnoj strani. Naranasto tako simbolizira osjeanje bliskosti i topline, a plava implicira apsolutno Nita. Boje na pozitivnoj strani su
crvena, uta, naranasta. One izazivaju raspoloenje ivahnosti, aktivnosti i poduzetnosti. S druge strane, plava je boja energije premda se nalazi na negativnoj
strani i u najvioj istoi je NITA, ali ono koje pokree.
161
162
Boje u jeziku
Mate Kapovi
275
Julije Klovi, stranica Misala
Jurja de Topusko, Riznica
katedrale, Zagreb.
Tijekom srednjeg vijeka u
zapadnim se drutvima
uvrijeio latinski termin
rubrica, koji je u poetku
oznaivao crvenu boju, a s
vremenom je postao termin
za tekst koji slijedi iza
crvenog naslova.
Imenovanje boja u jezicima doista je zanimljiva tema za istraivae, ne samo

lingviste nego i antropologe. Spektar se boja razliito dijeli i razliito imenuje u
razliitim jezicima te se broj osnovnih rijei za boje u jezicima kree od dvije do
desetak i vie boja. Sustav boja u jezicima nije pretjerano stabilan, esto se i razmjerno lako mijenja, nastaju rijei za nove boje, posuuju se iz drugih jezika, a
stare rijei odumiru ili mijenjaju znaenje.
Ovdje emo ukratko rei neto o etimologiji rijei za boje u hrvatskom i
nekim drugim jezicima te o imenovanju boja u svjetskim jezicima.
boja turcizam (tur. boya) koji se javlja i u drugim jezicima (bugarskom,
makedonskom, albanskom). Stare su hrvatske, tj. slavenske, rijei za boju bile
mast (usporedi: masnica obojeno mjesto na koi, premazan svim mastima
premazan svim bojama, crnomanjast od *crnomastnjast itd.) i cvijet (na ruskom i danas znai boja).
Latinska je rije color boja povezana s glagolom celo kriti. Dakle, boja je
ono to skriva, prekriva (od istoga je korijena i latinski occultus, tj. nae okultan).
bijel rije dolazi od praindoeuropskoga korijena *bhel- svjetliti, gorjeti
itd. i srodna je primjerice s grkim phals bijel i engleskim bald elav. No zanimljivo je takoer da od istoga korijena potjee i engleska rije suprotna znaenja black crn (< izgoren < gorjeti/svjetliti) uz oekivanije bleach izbijeliti.
Od tog istoga plodnoga korijena s razliitim sufiksima potjeu i englesko blush
zarumeniti se i latinski flavus zlatnout, crvenkastout.
Engleska je rije white bijel pak srodna naoj rijei svijet (etimoloki je
svijet svijetlo mjesto), svijetao.
Latinski je imao dva pridjeva koja su znaila bijel candidus (svijetlobijelo, sjajno bijelo, takoer pozitivno bijelo u prenesenom znaenju, primjerice
govorei o dui osim toga candidus u latinskom znai i poten, veseo itd.) i
albus (zagasito bijelo, od te rijei dolazi primjerice ime Albanija).
crn rije dolazi od praindoeuropskoga *krsnos crn, od ega dolazi i sanskrtsko krns (a od ega dolazi i ime crnoga boga Krine). Prema nostratikoj
hipotezi, koja povezuje indoeuropski prajezik s nekim drugim jezinim porodicama, ie. je *krsnos pak srodno, meu ostalim, s turskim kara crn koje nam je
poznato iz (prez)imena kao to su Karaore (Crni ore), Karamarko (Crni
Marko), Karabogdan (Crni Bogdan), Karai, Karadi itd.
163
Latinski je u znaenju crn imao dva pridjeva ater (zagasito crno) i niger
(sjajno crno, u prenesenom smislu crno kao grjenikova dua i sl. od te rijei,
naravno, potjee i engleski nigger crnjo).
crven rije je crven izvedena od rijei crv, dakle crvena je boja crv, tj. boja
tamnocrvenih crvi. Povezivanje crvena i crv nije tipino samo za Slavene, slino
se dogodilo i u indoiranskim jezicima gdje su neke rijei za crveno izvedene
iz rijei koja znai crv, a koja pak potjee od praindoeuropskoga *kwrmis crv
od kojega postaje i slavensko crv (usporedi sanskrtski kmi crv). Tako je, vjerojatno iz perzijskoga, u arapski posuena rije qirmiz, od koje k nama preko
turskoga dolazi rije grimiz, a preko latinskoga i europskih jezika rije karmin.
Engleska je rije red crven povezana s hrvatskim ri (takoer i ruda, ruse
kose itd.), s im je srodno i latinski ruber crven, od ega k nama dolazi rije
rubrika (izvorno crveni naslov).
Maarski jezik pak razlikuje dvije crvene boje piros (svijetlocrvena) i vrs
(tamnocrvena).
ut rije ut dolazi od praindoeuropskoga korijena *ghel-, a srodna je primjerice s latinskim heluus ut kao med, staroindijskim hari- ut (od ega je
Hare u Hare Krina, to, dakle, etimoloki znai uti crni), a od istoga korijena
postaje i engleski yellow ut.
zelen rije zelen postaje od praindoeuropskoga korijena *ghel- koji je,
prema svemu sudei, samo varijanta korijena *ghel- od kojega postaje i naa
rije ut. Od tog istoga korijena pak potjeu i nae zlato (dakako, i engleski gold),
kao i grki khlors zelenout, zelenkast, od ega su nastali europeizmi klor
(koji je zelene boje) i klorofil. Od istoga korijena potjee i engleski glagol glow
sjajiti.
Engleska je rije green zelen povezana s glagolom grow rasti, dakle zelena je boja onoga to raste, tj. biljaka.
plav naa rije plav potjee od praindoeuropskoga korijena *pel- od kojega potjeu primjerice i latinski pallidus blijed i palumbes golub duplja (a od
ega dolazi primjerice talijanski palombo, panjolski palomo golub), sanskrtski
palits sijed te njemaki fahl blijed. Od istoga korijena dolazi i hrvatska rije
plijesan.
Korijen slavenske rijei modar nije posve jasan, moda ima veze s praindoeuropskim *mad- mokar (usporedi latinski mador vlaga) pa bi znaenje
modar izvorno bilo boje vode. Jo jedan naziv za plavu boju nalazimo u rijei
sinj (danas u hrvatskom samo u sintagmi sinje more), to bi moglo biti od istoga
korijena kao i pridjev siv. U ruskom se razlikuju dvije osnovne boje za nau
plavu golubj (tj. golublje plavo) svijetloplavo (tj. nebeski plavo) i snij (tj.
sinji) tamnoplavo.
naranast boja koja je dobila ime prema narani koja nam je, kao rije,
dola preko europskih jezika i turskoga (u obliku naranda) iz Indije. Zanimljivo je da arapska rije za naranu, burtuqal (a odatle i turski pa onda primjerice
i makedonski portokal) potjee od rijei za zemlju, Portugal, odakle su narane
stizale.
164
ljubiast jo jedna boja prozirne etimologije, ime je dobila prema cvijetu ljubici. Slino je i kod ruiaste (roze) boje koja je dobila ime prema cvijetu
rui.
sme rije sme izvorno izgleda dolazi od praindoeuropskoga korijena
*smey(d)- koji znai mazati (pa bi znaenje ilo zamazan > taman > sme,
usporedi kajkavsko zmazan u znaenju prljav). Engleski brown sme dolazi
od praindoeuropskog *bher- sme, od ega imamo i hrvatsku rije dabar (<
smea ivotinja), kao i englesku rije bear medvjed (takoer < smea ivotinja).
165
Boje u svjetskim jezicima

Jezici imaju razliit broj osnovnih rijei za boje, od samo dvije pa do desetak i
vie, kako je u prosjenim modernim europskim jezicima, to je ujedno i gornja
granica do koje se ide u jezicima. U suvremenom hrvatskom imamo, kao i u
engleskom, 11 osnovnih naziva za boje: crn, siv, sme, bijel, crven, ut, zelen, plav,
naranast, ruiast (roz(a)), ljubiast. Zanimljivo je da se pojmovi o prototipnim
bojama vie-manje podudaraju u svim jezicima, primjerice uvijek e ista nijansa
crvene biti izabrana kao prototipna crvena. Nasuprot tome odreivanje e se koja
nijansa pripada kojoj boji, kada je rije o rubnim sluajevima, dosta razlikovati
ak i meu govornicima istoga jezika. U broju naziva za boje postoje odreeni
obrasci, primjerice nema jezika koji bi imao rije za zeleno ako nema rijei za
crveno. U nekim jezicima jedna rije pokriva vie naih boja: tako primjerice
rije digadegila u jeziku kilivila s Trobrijandskog otoja kraj Nove Gvineje pokriva spektar utog, zelenog i plavog, iako je pritom prototipna boja digadegila uta.
Valja napomenuti da se sustavi boja mogu prilino brzo mijenjati primjerice,
dananji su sustavi boja u europskim jezicima nastali prilino kasno ujednaavanjem neko razliitijih sustava. Vidljivo je primjerice u hrvatskom da imamo
boje poput ruiaste i ljubiaste, pa i naranaste, koje svakako, to se vidi ve i
po samim nazivima, nisu jako stare.
Najmanji mogui sustav od dviju boja posvjedoen je u nekim jezicima
na Novoj Gvineji, primjerice u jeziku dani, i u nekim australskim jezicima kao
to je burara. Neki smatraju da u tim jezicima zapravo i nije rije o razlikovanju boja nego o razlikovanju svjetline. U jeziku dani postoje dvije rijei mili i
mola. Mili pokriva otprilike sve tamne i hladne boje (crna, tamnosmee nijanse,
zelena i plava), a mola svijetle i tople boje (crvena, uta, naranasta, ruiasta,
crvenkastoljubiasta, svjetlije nijasne smee). Percipiranje prototipne boje za
oba naziva meu govornicima dosta se razlikuje, za mili su neki rekli da im je
prototipna boja crna, neki plava, neki zelena, a za mola da su prototipne boje
crvena, ruiasta, smea itd. Neki su pak govornici izabrali ba bijelu i crnu kao
dvije prototipne boje. Ipak i govornici danija, koji imaju samo dvije boje, puno
lake naue izmiljena imena za osnovne boje kao to su zelena ili plava, nego
za meuboje kao to je tirkizna. U australskom jeziku burara postoje takoer
dvije boje gungaltja (svijetle boje kao bijela, pastelne boje, crvena) i gungundja
(sve ostale boje). Burarski je sustav poprilino jasno ustanovljen na osnovi kontrasta po svjetlini, a ne po kontrastu nijansa boje.
Kada jezik ima tri rijei za boje, od opozicije se SVIJETLA/TOPLA i TAMNA/HLADNA odvajaju tople boje (crvena/naranasta/uta) pa dobivamo trolanu opoziciju SVIJETLO TOPLO TAMNO/HLADNO. Tu je onda prototipna boja za SVIJETLO obino bijela, za TOPLO crvena, a TAMNO/HLADNO
opet moe biti i crna i plava i zelena. Primjer je takva jezika primjerice jezik
vatam s Nove Gvineje koji ima boje wawar (bijela, sivkasta), mbukmbuk (crna,
tamnosmea, zelena, plava) i yaup (crvena, naranasta, uta, crvenosmea).
Neto je kompliciranije kod jezika koji imaju etiri boje tu postoji 5 razliitih posvjedoenih sustava. Najea su dva sustava jedan u kojem se TOPLO
razdjeljuje na CRVENO i UTO (primjerice bisajski jezik na Filipinima) i drugi
u kojem se kategorija TAMNO/HLADNO dijeli na TAMNO/CRNO i ZELENO/
PLAVO (primjerice u jeziku ibibio u Nigeriji). No nije sve uvijek tako jednostavno, jer ima primjerice i jezika u kojima se CRVENO odvaja od TOPLOGA, ali
166
se UTO pridruuje SVIJETLOM, to oteava izvoenje sloenijih iz jednostavnijih sustava. Takoer, nije lako objasniti zato neki jezici nazivaju uto, plavo i
zeleno istom bojom s obzirom da uto i plavo nisu ba bliske boje, tj. njihovo se
nazivanje istom rijeju protivi bilo kakvu neurofiziolokom objanjenju.
Kod jezika s pet osnovnih boja nema vie toliko slobode te postoje samo tri
posvjedoena tipa, a od est osnovnih boja nadalje vie nema toliko reda.
Univerzalisti i relativisti
Osnovne su suprotstavljene strane kod antropolokog i lingvistikog izuavanja
boja univerzalisti i relativisti. Prvi pokuavaju nai univerzalije, tj. univerzalne
tendencije u imenovanju boja koje bi bile u vezi s opim neurofiziolokim datostima ljudskoga vida, a drugi relativiziraju takve pokuaje i dokazuju da je nemogue na taj nain objasniti nazive za boje u svim ljudskim jezicima, pozivajui se na sluajeve poput jezika s istom rijeju za uto, plavo i zeleno. Relativisti
takoer pridaju najveu pozornost kulturnim praksama kao razlozima razliitih
sustava boja u pojedinim jezicima.
167
168
Trobojnica i hrvatski grb

Marija ivkovi
... milu trobojnicu, milu trobojnicu, crven,

bijeli, plavi, crven, bijeli, plavi, crven, bijeli,
plavi, crven, bijeli, plavi, to je barjak pravi.
276
Tkanica, Slavonija, oko 1930.
EMZ 3/1011.
277
Prijedlozi dizajna prve
britanske zastave, oko 1604.
Ujedinjenjem kotskog i
Engleskog kraljevstva nastala
je britanska zastava. kotska
zastava (bijeli X na plavoj
pozadini) i engleska zastava
(crveni kri na bijeloj pozadini)
ukombinirane su u jednu
trobojnu zastavu, preteu
dananje. Crveni X kao
simbol Irske dodan je 1801.
Ljudska potreba za pripadnou stara je koliko i ovjek sam. Bilo da se radi o

pripadnosti odreenoj dravnoj zajednici, sportskom klubu ili cehovskoj organizaciji, zastava tu potrebu savreno ispunjava ve tisuljeima ljudske povijesti.
Taj komad tkanine, esto ukraen vezenim ili apliciranim znakovima i privren na motku ili jarbol, simbolizirao je sve ono zbog ega su oni nad ijim se
glavama vio, bili spremni na sve. A ljudska povijest je povijest velianstvenih trenutaka slavljenja zastava, jednako kao, naalost, i brojnih ratnih sukoba voenih
upravo ispod tih, nekad arenih, nekad jednobojnih, komada tkanine.
Najstarijim preteama zastava smatraju se veksiloidi, uglavnom boanski
simboli drevnih civilizacija Istoka. Veksiloidi, kao ploni predmeti koji imaju
istu funkciju kao zastave, oznake su odlinika i simboliki izraavaju osobine
osobe ili boanstva. Grko-rimska civilizacija poznaje flammulu, tip zastave koji
se sastoji od vie, uglavnom crvenih, traka privrenih na koplje i koju kao
oznaku zapovjednika broda susreemo ve na prikazima fenikih brodova. U
bizantskoj prijestolnici Carigradu na Hipodromu tijekom 4. i 5. stoljea zastave su se rabile kao sredstvo izraavanja raspoloenja naroda. Grad je sredite
cara i senata, a narod okupljen pod svojim plavim, bijelim, crvenim i zelenim
zastavama (ovisno o drutvenom sloju) sudjeluje u svim javnim poslovima i
tako izraava svoje odobravanje, odnosno negodovanje svakom dravnom inu
(Boroak-Marijanovi, 1996: 17, 19).
Kriarski ratovi (1096. 1291.) poticali su razvoj zastava u smislu vojnog
simbola. Kriarske ete meusobno su se razlikovale po boji zastave i znakovima oslikanim na svojim titovima i zastavama.
Dravne, odnosno nacionalne zastave u dananjem smislu, nastaju tek
stvaranjem europskih nacionalnih drava, dakle nakon Francuske revolucije
(1789.). Francuski povjesniar Michael Pastoureau smatra da je desetljee prije
Francuske revolucije crveno bijelo plava kombinacija boja bila vrlo popularna u mnogim oblicima, a naroito u tekstilu. To su bile boje Amerikog rata
za nezavisnost i zastava mladih Sjedinjenih Amerikih Drava iju je stranu u
borbi za nezavisnost od Britanaca zauzela Francuska. Na neki nain, noenje
tih boja znailo je zastupanje ideja nezavisnosti. Trobojnica je bila vrlo vaan
detalj toga vremena. Ali zato se mlada amerika drava odluila za iste boje u
svojoj zastavi kakve ima njen protivnik, Velika Britanija? Pastoureau smatra da
169
je vjerovatno rije o antizastavi istih boja kao neprijateljska zastava, ali drugog
dizajna i znaenja. Dakle, da bi se shvatile boje amerike i francuske zastave
trebamo posegnuti u prolost do trenutka kada je nastala britanska zastava. Naime James Stuart VI., kralj kotske, postao je 1603. godine takoer i kraljem
Engleske. Kako bi ovjekovjeio nastojanja da ujedini ova dva kraljevstva, on je
plavocrvenu kotsku zastavu i crvenobijelu englesku zastavu ukombinirao u
jednu trobojnu zastavu (Pastoureau, 2001: 148).
Pojava trobojnice na naem prostoru vee se uz revolucionarnu 1848. godinu. Tom je revolucijom u Habsburkoj Monarhiji, u sastavu koje se nalazila
i Hrvatska, sruen feudalni poredak, ustanovljeni su temelji graanskog drutva te je zapoeto stvaranje modernih nacija. Nacionalne zastave u Srednjoj Europi nastaju preuzimanjem osnovnih boja povijesnih grbova. Tako je nastala i
inauguracijska zastava bana Josipa Jelaia. Ona je, za razliku od dotadanjih
banskih zastava koje su bile crvene boje, trobojnica. Njezine su boje heraldiki
utemeljene, preuzete su iz povijesnih grbova hrvatskih zemalja: crvena i bijela
iz grba Kraljevstva Hrvatske, a plava iz grbova Kraljevstva Slavonije i Kraljevstva
Dalmacije. Smatra se preteom hrvatske dravne zastave jer je pripadala banu
koji je u danim politikim okolnostima formalno objedinio cjelokupan hrvatski
prostor (Boroak-Marijanovi, 1996: 50).
Iako hrvatska trobojnica u Kraljevini SHS nije bila dravni simbol, i dalje
su je rabila graanska i politika udruenja te se koristila u folklornom rukotvorstvu.
170
278
279
Borba ispred Gradske

vijenice u Parizu, 28. srpanj
1830. Francuska trobojnica
roena je dva stoljea nakon
britanske. Nacionalne boje
vijorile su se i iznad barikada
1830. godine te pridonjele
pobjedi parikih pobunjenika.
Instalacijska zastava bana

Josipa Jelaia, 1848. HPM.
Nezavisna Drava Hrvatska (1941.) proglasila je dravnom zastavom trobojnicu ukraenu hrvatskim grbom i plavim slovom U. U Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji kao hrvatska republika zastava odreena je
trobojnica s petokrakom zvijezdom. Osamostaljenjem Republike Hrvatske,
1990. godine, na trobojnicu je vraen hrvatski grb u sredini zastavnog polja.
Hrvatska dravna zastava, kao i grb i himna, propisani su zakonom. U Hrvatskom ustavu stoji da je grb Republike Hrvatske povijesni hrvatski grb, osnovica
kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja. Rije je o grbu Kraljevstva Hrvatske
koji se kroz povijest koristio ee od bilo kojeg drugog grba hrvatskih zemalja.
Njegov najstariji prikaz pronaen je na svodu jedne kue u Innsbruku i potjee
iz 1495. godine. Otada, kroz pet stoljea njegove uporabe bez odreenih pravilnosti, prikazi grba varirali su i u broju kvadratnih polja i u boji poetnog polja
(crveno ili srebrno).
Boje hrvatskog grba (crvena i srebrna) ubrajaju se u temeljne heraldike
boje, a to su: crvena, plava, zelena, crna te zlatna i srebrna. I najstariji grbovi
koji se nisu bojili oznaivali su se posebnim sustavom kojim se oznaivala svaka boja (primjerice, crvena boja okomite crte). Uporaba samo odreenih boja
proizala je iz njihove vizualne funkcije u borbi, odnosno, te su boje stvarale
jak kontrast ime su grbovi bili raspoznatljivi s velike udaljenosti. Odgovor na
pitanje zato su samo te odreene boje ostale do danas u uporabi u heraldikoj
praksi oslikavanja grbova, kada vie funkcija grba nije raspoznavanje na bojnom polju, zasad ostaje zagonetkom.
280
281
Tukvanj s motivom
hrvatskog grba, Gradite,
Slavonija, 1990. EMZ.
Plahet, prekriva, Posavina,

oko 1930. EMZ 46479.
Motivi hrvatskog grba i
trobojnice esto su koriteni
u narodnom rukotvorstvu.
171
172
Boje grada Zagreba

Marija ivkovi
Zastave plave viju se u zraku

u ast Dinamu u slavu prvaku
plavi, plavi, plavi, plavi...
Iako nam brojne pjesme i stihovi govore o bijelom Zagrebu, identitet Zagreba
ve stotinjak godina odlikuje upravo plava boja. Plavim tramvajima Zagrepani odlaze na plac ili posao, plave su boje dresovi kluba za koji navijaju, plave
su odore zagrebakih maoretkinja i plava je boja postala stvarnim simbolom
grada. Pria o plavom Zagrebu see u 1896. godinu kada je ustanovljeno novo
likovno rjeenje gradskih insignija. Potreba za tim nastala je nakon to su se
1850. godine dotadanje samostalne opine Gradec, Kaptol, Nova Ves i Vlaka
ulica ujedinile u jedinstveni slobodni i kraljevski grad Zagreb. Do kraja 19. stoljea bila je ustaljena crvena boja pozadine grba Gradeca na kojem se zasniva
zagrebaki grb, to je vidljivo i danas na krovu crkve Sv. Marka. Odlukom bana
Khuena Hedervaryja iz 1896. godine dotadaanja crvena boja zamijenjena je
modrom bojom zastave i tita grba te glasi: tit modre boje u kojem se vidi na zelenom brijegu srebrni grad s tri kule, praen desno od rastueg srebrnog mjeseca, lijevo
od esterokrake zlatne zvijezde. Iznad tita je zlatna kruna. Iako ne postoji slubeno objanjenje simbolike grba, uvrijeilo se miljenje da zeleni brijeg predstavlja brdo Gradec, srebrni grad naselje Gradec, otvorena vrata na utvrenom
gradu predstavljaju gostoljubivost Zagrepana te modra boja tita predstavlja
kranski koloristiki motiv uzaaa Djevice Marije (Heimer; 2006).
Novo znakovlje ustanovljeno je na skuptini grada 1902. godine te izvedeno za krunjenja Karla Franje Josipa I. 1916. godine u Budimpeti. Otada je
slubena boja grada Zagreba plava.
282
Na tramvajskoj stanici,
Zagreb 2008.
173
174
Boja u kulturi odijevanja i u modi

hrvatskih dizajnera
Katarina Nina Simoni
Uvod
Fenomen boje od pamtivijeka je predmet istraivanja filozofa, znanstvenika,

umjetnika: Aristotela, Newtona, Goethea, Chevreuila, Ittena, Kleea, Kandinskoga, Munsela, Kuppersa i dr. Sva se ta istraivanja uglavnom temelje na pitanjima
odnosa: svjetlost materija fiziologija. No znatan doprinos i dopunu shvaanju boje dao je suvremeni francuski povjesniar Michel Pastoureau koji je boji
dodao jo jednu bitnu dimenziju tvrdnjom da ona ima svoju povijest, pokazujui kako se tijekom povijesti mijenjao ne samo odnos prema boji ve i njezina
percepcija, ukazujui na injenicu da je boja, nadasve, kulturalni fenomen. Zato
boju, prije svega, valja uvrstiti u misaonu kategoriju.
Najbolji je pokazatelj te kulturoloke dimenzije boje odjea, kao znak koji
najneposrednije zrcali sve mijene na planovima drutva, a boja, uz nju vezana,
nositelj je slojevitih znaenja.
Povijest odijevanja istrauje ta slojevita znaenja i njihovu drutvenu uvjetovanost, a povijest mode, kao fenomen kratkog trajanja, otkriva uklopljenost
mode u transformacije cjelokupnog vizualnog okvira suvremenoga ivota. Tu je
osobito vaan pristup Gerde Buxbaum, koja modna zbivanja promatra paralelno
s umjetnikim pravcima.
Boja u stvaralatvu suvremenih modnih, pa tako i mladih hrvatskih dizajnera, igra vanu ulogu. Stoga valja izborom nekolicine istaknuti i njihova razmiljanja i propitivanja boje kao medija.
175
Boje u kulturi odijevanja

tijekom povijesti
Tijekom povijesti, boja u odijevanju oduvijek je simbolizirala klasu, spol ili drutvenu pripadnost. Ujedno je ovisila o tehnolokim mogunostima, politikim
dekretima i vjerskim i drutvenim promjenama. Ona je oduvijek, vezana uz
vrstu tkanine, bila povlastica viih drutvenih slojeva, a obiljeje niih slojeva u
grko i rimsko doba, u vrijeme srednjeg vijeka i renesanse, bila je bezbojnost:
sivo, smee, uz grubost tkanine koja bi priguivala boju.
Raspon boja tkanina bio je poprilino ogranien uslijed ogranienih tehnolokih mogunosti, ali i ogranienosti percepcije boje: Aristotelova podjela
navodi etiri, Newtonova est, dodajui jo i indigo kao sedmu boju. Upravo
Newtonova istraivanja boje potakla su i ostale znanstvenike, posebice kemiare
koji su uspjeli proizvesti bojila za tkanine znatno veeg raspona tonaliteta. Tijekom povijesti prevladavale su: plava, uta, crvena, zelena, crna i bijela.
Plava
Plava je od kraja 18. stoljea najomiljenija boja na Zapadu u svim drutvenim
slojevima, profesijama i spolu za razliku od drugih, posebice istonjakih kultura, primjerice Japana (crvena). Stari svijet gotovo je ne poznaje, priznajui
status boje jedino bijeloj, crvenoj i crnoj. Znaenje joj pridaje jedino Egipat, gdje
simbolizira sreu u zagrobnom ivotu, ali njome se nisu bojile tkanine, koje su
zadravale bjelinu prirodnoga vlakna, nego je bila zastupljena u nakitu.
Njezina teka proizvodnja vjerojatno je razlog zbog kojeg nije igrala osobitu ulogu u drutvenom, religijskom i simbolikom ivotu. Za Rimljane, bila je
to boja barbara, stranaca (poznato je da sjevernjaci, tj. Germani, vole plavo ). Plava boja ne spominje se ni u Bibliji. Uostalom, upozorava Pastoureau, biblijski
tekstovi na hebrejskom, armenskom i grkom koriste malo rijei za boje. Njih
e prijevodi na suvremeni jezik kasnije dodati, pa gdje na hebrejskom pie bogat,
latinski jezik prevodi sa crven, a prljav se prevodi u siv ili crn, blistav je purpuran, osim safira (kamen posebno omiljen u Bibliji). I u ranom srednjem vijeku,
primjerice u karolinkom razdoblju, liturgijske boje ne poznaju plavo (dominiraju bijelo, crveno, crno, zeleno), pa je i danas plavo odsutno u katolikom
obredu. Rehabilitacija plave zapoinje u 12. i 13. stoljeu, kao rezultat napretka
proizvodnje pigmenata, bojila i duboke promjene poimanja Boga. Kranski
Bog postaje bog svjetlosti, a svjetlost je plava. Prvi je put na Zapadu nebo u
slikarstvu obojeno plavo. Razdoblje je to razvoja kulta Bogorodice, koja postaje
glavnim promotorom plave. Od 12. stoljea, prikazana je odjevena u plavi ogrta
ili plavu haljinu. Barbarska boja postaje boanska.
Ako je Djevica odjevena u plavo, tada se i kralj, kao boanski predstavnik
na zemlji, odijeva plavo. Plemstvo se uri imitirati kralja te je u sljedee tri generacije plava postala dominantnom bojom plemstva. Potaknuti novom modom,
176
bojadisari trae nove postupke i materije i uspijevaju proizvesti udesne tonove

plave boje. Tehnoloke inovacije povlae za sobom i procvat ekonomije, a snaan uspon i procvat europskih gradova temelji se upravo na razvoju tekstilne
proizvodnje.
I protestanti su, pored crne, prihvatili diskretnu plavu boju. Prilino je omiljena u 17. i 18. stoljeu, a osobito je prihvaa, upravo zbog njezine diskrecije, i
stroga moda graanskoga drutva 19. stoljea, no u 20. stoljeu svrstala se meu
najomiljenije i najee noene boje (Pastoureau, 2005: 16-23).
Crvena
Coloratus na latinskom i colorado na panjolskom oznauju istodobno i crveno i
obojeno. U simbolikom svijetu antike koji se vrtio oko tri boje. Bijelo je predstavljalo bezbojnost, crno je uglavnom bilo prljavo, a crvena je bila jedina boja
dostojna svojega imena. Dominacija crvene, nametnula se itavom Zapadu.
Moda je razlog u tome to, ukazuje Pastoureau, najintenzivnije odudara od
prirode ili u tome to ju se moglo najlake proizvesti. Vrlo rano pronaeni su
crveni pigmenti za koritenje u slikarstvu i za bojenje tkanina. Jo prije 30.000
godina paleolitska umjetnost rabila je oker i crvenu boju. Njome su se bojila krzna i koe kojima se obavijalo tijelo, ali bojilo se i samo tijelo, kao i tijela i kosti
umrlih. Kao boja krvi i vatre, ona je simbolizirala ivotnu energiju, osiguravala
kontinuitet ivota, a ta se simbolika nametnula i opstala i u drugim civilizacijama. U neolitiku, proizvodila se iz broa, rasprostranjenog u svim klimatskim
podrujima te iz nekih metala poput eljeznog oksida ili ivinog sulfida. Posebno mjesto po svojoj ljepoti i po svojoj skupocjenosti, zauzela je boja purpura.
Kretala se u velikom rasponu crveno-ljubiastih tonova. Fenikoga podrijetla,
preplavila je cijeli Mediteran. Proizvedena od izluine morskoga pua murex
brandaris, uz jo neke vrste murexa, postala je povlasticom samo najviih slojeva, izrazitim statusnim simbolom. Prema nekim vjerovanjima, predstavljala
je krv bogova, a za krane, krv muenika. Pripisivala su joj se i udotvorna
svojstva. U Rimu, purpurna toga bila je obiljeje carske moi, a na togi senatora
status je obiljeavala purpurna pruga. Isto znaenje purpurna je boja imala u
Bizantu: zagasitim tonom purpurne obojen je ogrta cara i carice.
Kao nadomjestak skupocjenom bojilu (a i nalazita su se iscrpila), s vremenom su se koristila bojila biljnoga podrijetla (drvo zmajevac) ili pak proizvedena
od insekta kermesa (grimizno crvena) te od koenila, za tamnocrveni ton.
Crvena boja oduvijek se cijenila zbog svoje ljepote, sjaja, postojanosti. Vladari su u odijevanju uvijek koristili intenzivne i skupocjene boje, a seosko stanovnitvo pribjegavalo je obinom brou koja daje manje blistav ton. Za srednjovjekovno oko, sjaj, intenzitet oznaivao je presti i mo i stoga je od 13. stoljea
papa napustio bijelu i zaodjenuo se u crveno, simbolizirajui pritom osobu koja
je spremna proliti krv za Krista. Protestantski reformatori odbacuju crvenu, kao
uostalom i sve ostale ive boje, u kojima vide izraz raskoi, grijeha i ludila.
Plava boja bila je uglavnom boja ene (simbol Djevice), a crvena mukaraca
(simbol moi i rata), no od 19. stoljea plavu poinju u veoj mjeri koristiti mukarci (jer je diskretnija), a crvenu ene, to je ostalo pravilo do danas: plava boja
za djeake, a ruiasta za djevojice (Pastoureau, 2005: 28-35).
Ruiasta, kao ublaena crvena, tijekom povijesti poistovjeivala se s bojom
tijela, puti (inkarnat). Tek 18. stoljee i romantiarski zanos pridaje joj svojstva
njenosti, blagosti, mekoe, enstvenosti (Pastoureau, 2005: 90).
177
Crvena boja sve do 19. stoljea bila je i boja mladenke, osobito kod seoskog
stanovnitva. No istovremeno su se njome isticale prostitutke, nosei barem jedan komad crvene odjee kako bi na ulici stvari bile jasne (iz istog razloga, ispred
javnih kua, biti e stavljene crvene svjetiljke). Ona je simbolizirala istodobno i
boansku ljubav i tjelesni grijeh. Tijekom stoljea afirmirala se i kao simbol pravednosti, pa je nalazimo u odjei sudaca, ali i u rukavicama i kapuljai krvnika.
Istodobno se povezuje s erotizmom i strau, to je i Valentino iskoristio u svojoj
modnoj kolekciji.
Bijela
Percepcija bijele u povijesti nije bila istovjetna naoj. Ono to se smatralo bijelim, imalo je, uslijed nemogunosti potpunoga izbjeljivanja, prirodni svijetli ton
niti. Isto tako i znaenje koje se pridavalo bjelini, bitno se u istonjakim kulturama, kao i u Starom svijetu, razlikovalo od zapadnjakog poimanja.
Posebno mjesto bijela je zauzimala u ivotu drevnih Egipana. Bijela, odnosno svjetlina lanene niti, nije samo prilagoena klimatskim uvjetima i kultu
istoe ve su u njoj Egipani vidjeli izraz boanske svjetline i istoe.
U veini istonjakih kultura bijelo je boja smrti, kao poetak novoga ivota, a na Zapadu je crno boja smrti kao konaan kraj, apsolutno nita. U starim
drutvima sve to nije imalo boje oznaivalo se kao bijelo.
Bijela je u zapadnoj kulturi boja istoe, estitosti, djevianstva i nevinosti.
Boja jednostavnosti, diskrecije i mira (Pastoureau, 2004: 31). Kao boja nevinosti,
afirmirana je od 13. stoljea uspostavom kranskog vjenanja, a opsesija nevinou kulminirala je potkraj 18. stoljea kada su prevladale vrijednosti propisane graanskim moralom. Mlade djevojke iz visokog drutva bile su prisiljene
nositi bijelo kao simbol svoje istoe i djevianstva, a otuda i potjee tradicija
bijelih vjenanica.
I u stoljeima koja nisu pridavala nimalo pozornosti istoi tijela, donja
odjea, ona koja je dolazila u dodir s tijelom, bila je bijela. Iz jednostavnoga
razloga to su se bijele tkanine mogle iskuhavati bez straha da e izgubiti na
intenzitetu boje. Stoga je i posteljina uvijek bila bijela. Tek danas mi prihvaamo
da tijelo dodiruju ive boje: briemo se utim runikom, nosimo ljubiastu odjeu, imamo crvene plahte, to je jo prije nekoliko desetljea bilo nezamislivo
(Pastoureau, 2005: 40-47).
Crna
Prava crna u svojoj punoi pojavljuje se tek od sredine 14. stoljea. Sve je zapoelo izmeu 1360. i 1380., zahvaljujui injenici da su bojadisari u Europi uspjeli
ostvariti ono to nisu mogli tijekom dugih stoljea: obojiti vunene tkanine u vrlo
lijepe tonove guste, postojane, izrazito sjajne crne boje (Pastoureau, 2000: 86).
Zaslugu za to povijest pripisuje napretku na podruju kemije i tehnologije. Meutim, nije to bio toliko rezultat tehnikih dostignua, koliko novog drutvenog
zahtjeva 14. stoljea za kvalitetnom crnom tkaninom. Tako su ideoloki i drutveni zahtjevi postali osnovni pokretai napretka na podruju kemije i tehnologije, a ne obratno, to je miljenje koje je uglavnom prevladavalo.
Jo i danas osjeamo odjeke tog vrednovanja crne u naim tamnim odijelima, smokinzima, veernjoj odjei, odjei korote, u naim malim crnim
178
haljinama. Pa ak i u dins-odjei, crnom sakou, uniformama i sl. Promocija

crne polovicom 14. stojea imala je dalekosene posljedice na dugo trajanje i
njezin dug opstanak. Razlozi za promociju crne bili su raznovrsni: ekonomski,
etiki i ideoloki.
Ekonomski razlozi: zasnivaju se na pokuaju ograniavanja trokova za
odjeu i odjevne dodatke u svim drutvenim kategorijama: valjalo je zauzdati
pretjerani luksuz i potronju te uvoz luksuznih proizvoda s Dalekog istoka.
Etiki razlozi: odrati kransku tradiciju skromnosti i kreposti te su u
tom smislu brojni zakoni, dekreti i pravila koji se odnose na odijevanje, proeti
velikim moralizatorskim duhom, to se provlai kroz cijeli srednji vijek, a nasljeuje ga protestantizam. Svi ti zakoni neprijateljski su prema promjenama i
inovacijama koje rue ustaljeni poredak i nadilaze dobre obiaje. Usmjereni su
bili vrlo esto protiv mladih i protiv ena, dvije drutvene kategorije koje odvie
trae uitak u novinama.
Napokon i nadasve ideoloki razlozi: uspostaviti segregaciju odjee jer svatko mora nositi odjeu primjerenu spolu, poloaju, stanju i dostojanstvu. Valjalo
je zadrati vrste granice, izbjei pomake iz jednog drutvenog sloja u drugi i
uiniti da odjea ostane prvim znakom drutvenih podjela. Kroj, vrsta tkanine,
boje, dodaci, ukrasi, sve je bilo strogo propisano roenjem, bogatstvom, dobi,
djelatnou te profesionalnim kategorijama.
Crna je bila direktna posljedica zakona i pravila odijevanja. Fenomen dolazi
iz Italije i prvo je zahvatio urbane sredine. Odreenim patricijima i bogatim trgovcima koji jo nisu dosegnuli vrh drutvene ljestvice bilo je zabranjeno nositi
odvie bogate crvene tonove, kao primjerice, venecijanski grimiz ili intenzivnu
firentinsku (paunovsku) plavu. Oni su odabirali crnu, skromnu i dotada bez
vrijednosti, a budui da se radilo o bogatom sloju trgovaca, oni su zahtijevali od
tkalaca i krojaa da ih opskrbe novim tonovima crne. U vrlo kratkom vremenu,
od 1360. do 1380. godine, bojadisari su uspjeli: moda crnoga, bila je lansirana.
Ubrzo su i druge drutvene klase slijedile bogate trgovce. Ve potkraj 14.
stoljea biljeimo prisutnost crne odjee u garderobi visokih drutvenih slojeva. Na prijelazu 14. u 15. stoljee moda crnog iri se na francuski dvor, a neto kasnije i na panjolski i engleski. Modi crnoga meu prvima je podlegao i
ostao joj vjeran tijekom cijeloga ivota burgundski vojvoda Filip Dobri. Crninu
je prihvatio u spomen na ubijenog oca (1419.). Meutim i njegov je otac, prema
nekim dokumentima, 1396. nosio crno nakon kriarskog poraza u Nikopolisu
(Pastoureau, 2000: 97-99).
U 15. stoljeu vie nema kraljevske garderobe u kojoj ta boja nije bila prisutna uz jo jednu, sivu. Sivo je do tada bilo vezano uz radnu odjeu i odjeu
najsiromanijih.
I sljedea stoljea ostaju vjerna crnome. Pored kraljevskog i prinevskog
crnog odijevaju ga i sveenici sve do modernog doba. Protestantska reforma vidi
u crnome najdostojniju boju, kao izrazitu suprotnost papinskoj crvenoj. Upravo
protestantska kromofobija najvie je dola do izraaja u odjei. Za reformaciju
odjea mora biti znak poniznosti, dakle stroga, jednostavna i diskretna. Stoga
su odsutne iz odjevne palete sve ive boje koje se smatraju neasnima: crvena,
uta, ruiasta, naranasta, zelena i ljubiasta. Obilno se koriste sve tamne boje:
crna, siva, smea, ali i bijeladostojanstvena i ista boja, koja se preporuuje za
odjeu djece i ponekad ena. Plavo se prihvaa samo ukoliko je zasieno i tamno
te se potkraj 16. stoljea svrstava meu asne boje. Poistovjeivanje crne s dostojanstvom i strogou ostaje sve do industrijskog doba.
179
U pukom tradicijskom vjerovanju crno se povezuje s neastivim, no na

panjolskom dvoru dominantna crnina, istaknuta samo akcentima bijele ili
zlata, uz posve ukruenu odjeu, izraava duh inkvizicije (pomraenje razuma,
rekao bi Tommaso Campanella, i sam rtva inkvizicije) (Pastoureau, 2000: 108110).
Crna, uz sivu i smeu, u 19. stoljeu, s usponom graanskoga drutva poprima novo znaenje. Mukarac posve odbacuje boju te prihvaa odijelo strogog
kroja, izraavajui time svoj poloaj i uspjenost. Odjeci te tradicije prisutni su i
danas u sveanim i poslovnim odijelima ili sveanoj maloj crnoj haljini.
Zelena
Zelena boja nije bila osobito omiljena tijekom povijesti. Pastoureau tu injenicu tumai njezinom nestalnom prirodom. Iako se tkanina bojila lako jer su
sredstva za proizvodnju bila dostupna: korijenje, lie, kora, problem je bio u
stabilizatorima. Bojilo je teko prianjalo uz nit i stoga je boja vlakna brzo gubila
na intenzitetu. Zato je simbolika zelenog povezana s nestalnou, mijenjanjem,
to je simbol sree, nade, ali i nesree, ljubavi koja se raa, ali i nevjerne ljubavi
i nezrelosti. Tijekom povijesti, zelena je odjea bila namijenjena onglerima,
dvorskim ludama, lovcima, mladima i zaljubljenima koji su prevrtljivi i nestalni
u osjeajima.
No teolozi su joj, kao i Goethe, pripisivali umirujua svojstva. Stoga su
zelenu odredili nedjeljnom bojom.
Sve do 17. stoljea nije se dobivala mijeanjem dviju boja. O tome svjedoe
specijalizirane radionice za bojadisanje koje su proizvodile jednu boju, odvojeno
od radionica za druge boje. Tek od 18. stoljea, kada je Newtonov spektar dao
novu klasifikaciju boja, zelena se tretira kao rezultat mijeanja ute i plave i
smatra se komplementarnim parom crvenoj.
U dananjem urbanom drutvu ona je simbol slobode, prirode, mladosti.
Posebno mjesto zelena zauzima u islamskom svijetu koji je povezuje s prirodom te postaje simbolom rajskoga vrta, a koristio ju je i sam prorok Muhamed
nosei zeleni turban ili zelenu zastavu (Pastoureau, 2005: 52-59).
uta
Europska tradicija nimalo nije bila naklonjena utoj boji. Bila je cijenjena u
antiko doba i u neeuropskim kulturama Azije i June Amerike. Rimljani su
odjeu te boje odijevali u vrijeme blagdana i prigodom vjenanja: mladenka je
ogrtala pallu boje afrana i naticala cipele iste boje. U Kini ju je odijevao samo
car, dakle, imala je onu ulogu koju je u Starom svijetu imala boja purpura. U
Aziji se ona jo i danas povezuje s moi, bogatstvom i mudrou (tibetanski
redovnici).
Ta odbojnost Europe prema utoj zapoinje u srednjem vijeku. Glavni je
razlog, tumai Pastoureau, nelojalna konkurencija zlatne boje, koja je zbog svog
sjaja simbolizirala Sunce, svjetlost, toplinu, ivot, energiju, radost, bogatstvo,
mo. Liena tih pozitivnih obiljeja, uta je djelovala prigueno, tuno, kao boja
koja podsjea na jesen, odumiranje, bolest. Jo gore, ona se transformirala u
simbol izdaje, prijevare, lai. Nasuprot drugim bojama koje posjeduju dvostruki
simbolizam, uta je jedina zadrala samo negativan aspekt.
180
U srednjovjekovnom slikarstvu, negativne osobe odjevene su u uto, kao

i u romanima gdje zao vitez nosi uto. Juda je od 12. stoljea bio prikazivan
riokos i u utoj haljini iako nijedan crkveni tekst ne odreuje njegovu boje
kose ili haljine. uta je ubrzo bila nametnuta svima onima koje je trebalo drutveno iskljuiti, primjerice idovima. Srednji vijek odredio je prvo uti krug, a
zatim utu zvijezdu koja evocira Istok svim idovima, kako ne bi dolazilo do
mjeovitih brakova izmeu krana i idova. alosna je simbolika, oivljena i u
najmranijem razdoblju novije povijesti.
Renesansa koristi utu boju, nastojei je istaknuti u svom njezinom intenzitetu i pridati joj, kao i ostalim bojama koje koristi, maksimalne svjetlosne
vrijednosti (lumen). To omoguuje napredak tekstilne proizvodnje, ponajprije
usavravanje tehnika proizvodnje brokata, damasta, baruna, tkanina koje variranjima glatkih, sjajnih povrina aktiviraju igru svjetlosti, s onima koje svjetlost
priguuju. Te e vrste tkanina zadrati i barokno 17. stoljee, istiui ih kontrastnom i sjajnom satenskom crnom. Dinamiku igre svjetlosti 18. stoljee naglaava koritenjem svilenih tkanina sjajne povrine (Pastoureau, 2005: 64-71).
Ostale boje
Izmeu ute i crvene u spektru stoji naranasta, boja topline, radosti i zdravlja.
Za proizvodnju boje koristio se uglavnom afran.
Ljubiasta se u srednjem vijeku smatrala bojom najbliom crnoj. Stoga je
nosila latinski naziv subniger, polucrno. U uporabi u liturgiji smatrala se bojom
pokajanja te je kasnije postala boja biskupa. Evocira i ensku starost i mudrost.
Smea je, od dvanaest boja, najmanje voljena, premda se pojavljuje posvuda u prirodi. Ona evocira prljavtinu, siromatvo, grubost. Kao boja vrline,
zadrala se u samostanskim redovima i uglavnom je oduvijek bila boja odjee
najniih slojeva (Pastoureau, 2004: 55-56).
181
Kratak pregled boje u modi

20. stoljea
Proces osloboenja tijela zapoet razdobljem secesije prati i proces oslobaanja
od graanskih konvencija koje su strogo propisivale boje odjee i modnih dodataka za odreene prilike. Pravu revoluciju u odijevanju izazvao je Paul Poiret,
uvevi u modu ive boje: intenzivnu crvenu, zelenu, utu, ruiastu, u vrijeme kad se veina ena odijevala u priguene tonove: sive, smee, plave, crne.
Tom oslobaanju znatno je pridonijelo gostovanje Ruskog baleta pod vodstvom
Sergeja Djagiljeva s kostimima Leona Baksta. Kako umjetnost, tako je i moda
bila proeta orijentalnim duhom koji se oitovao u novim tkaninama, oblicima
i intenzivnim bojama. Slikarstvo i moda kreu istim putem: brojni umjetnici
uputaju se u podruje mode: Raoul Dufy izrauje predloke za tkanine, Sonia
Delaunay slikarska naela orfizma prenosi na odjevne objekte, futurist Giacomo
Balla sam kreira dinamine odjevne predmete intenzivnoga kolorita te 1914.
objavljuje Manifest futuristike odjee. Vanu ulogu odigrali su i op-art i pop-art.
Iako osloboena drutvene uvjetovanosti, moda, a s njom i boja, otkriva jo
uvijek tragove naslijea prolosti: tamni tonovi, posebice crna, jo uvijek zadravaju drevne konotacije dostojanstva, diskrecije, strogosti, ali od 60-tih godina
20. stoljea, alternativni pokreti pridaju joj novu konotaciju pobune.
Boje koje vie ne odreuju drutveni status, mijenjaju se sve brim i brim
ritmovima iz sezone u sezonu. Pokreta promjena sada je drugi: modna arita
sa svojim stilistima, krojaima, proizvoaima tkanina koji predlau (nameu)
tendencije. Monokromija ili polikromija, minimalistiki pristup ili razigranost
oblika, naglaavanje konstrukcije ili njezina negacija, danas se prepliu. Pred
potroaem ostaje potpuna sloboda izbora i odabira vlastitoga koda.
Hrvatski dizajneri
Hrvatska je modna scena veoma raznovrsna. Nekolicina odabranih modnih dizajnera pripada istoj sredini i vremenu, ali svaki od njih razvio je specifian
rukopis koji je, prije svega, kreativan umjetniki in, rezultat istraivanja odnosa forme, konstrukcije, teksture, boje. Gotov odjevni predmet namijenjen je
odreenom tritu i proizvod je visoko estetskih dizajnerskih kriterija.
U veine njih naglasak je na konstrukciji i istraivanju mogunosti oblikovanja oploja koje obavija tijelo, a interes za boju je sekundaran, dijelei uvjerenje da intenzivna boja priguuje konstrukciju. No postoje i drugi razlozi distanciranja od intenzivnih boja: osloboenje od njezine simbolike, politikog,
tradicijskog nasljea i neuspjenog dijaloga izmeu osobe koja nosi predmet i
agresivne boje koja se na odjevnom predmetu nalazi. Kada koriste boju, oni je
nastoje dovesti u skladan odnos s tkaninom i konstrukcijom.
182
Silvio Vujii
Nosivi modeli Silvia Vujiia osloboeni su prisutnosti boje koju inae primjenjuje u kazalinim kostimima ili odjevnim objektima. Na kazalinom kostimu
ona je u funkciji razlikovanja spolova, pa su to najee crvena i ruiasta. Ujedno boju na kazalinom kostimu koristi za nadogradnju psiholokog karaktera
kojeg glumac utjelovljuje. Na odjevnim objektima boju tretira poput plohe i
istrauje njezinu teksturu. Nikada mu se ne moe dogoditi da na jednom odjevnom objektu sloi dvije boje pa monokromatski pristup upotpunjava bogatim
rasponom tonaliteta.
Kada je u pitanju funkcionalna odjea, s radou promatra arenilo suvremenih dizajnera (Lacroixa i Galliana) na svjetskoj modnoj pozornici, ali osobno
ne bi nikada kroio tim putem. Poput apstraktnih umjetnika drugog desetljea
20. stoljea koji su smatrali da sadraj pridonosi nerazumijevanju slikarskog
djela, na isti nain Silvio tretira boju u modi. Odsustvo intenzivnih boja na modnoj odjei pomae u isticanju kroja, povrine i funkcionalnosti. Nositelj se u
tonovima crne i bijele osjea ugodno, a ne ugroeno od intenzivnih boja. Dodue,
priznaje da je jednu kolekciju na Hvaru radio u boji, no u zavrnoj fazi odjevne
predmete proveo je kroz transformaciju i obojio ih u bijelo. Kao razlog nezainteresiranosti prema boji vidi u injenici to je ona stalna, postojana, nepromijenjena, a njega oduevljava transformacija, promjenjivost, razgradnja, dozrijevanje.
Od boja potiu ga jedino plavi i sivi tonovi.
Panja mu je u veoj mjeri usmjerena prema odjevnom predmetu kao strukturalnoj pojavi. Slino kao to je arhitekt zaokupljen eljeznom konstrukcijom,
nosaima, tako je Silvio u modi zaokupljen avom. Nastoji se u potpunosti osloboditi bilo kakvih konotacija boje koja bi se mogla naslutiti u njegovom radu.
183
283
284
285
?? ???? ? ??? ??? ???
?? ???? ? ??? ??? ???? ? ?
?? ???? ? ??? ??? ???? ? ?
Josipa tefanec
Kada koristi intenzivnu boju uvijek je kombinira s crnom i bijelom kako bi smanjila njezin intenzitet. Polazite joj je oblik tijela. Ona nastoji osjetiti tijelo za
koje oblikuje odjevni predmet i spiralnim ivanjem oblikovati odjevno oploje.
Radi se o posve kiparskom nainu modeliranja odjee i tehnici koja se koristi za
izradu slamnatih eira. Madelaine Vionnet promovirala je dvadesetih godina
kosi rez biais cut kako bi prenijela elemente kubizma u oblikovanje kroja. U
svojim poetnim radovima, na utici taj pristup istraivala je i Josipa. No do
izraaja je doao njezin kiparski pristup pa se usmjeruju na novu vrstu tehniku. U likovnom smislu, radi se o liniji, strukturalnom elementu, koji izgrauje
plohu i obavija tijelo.
Od svih boja najvie ju intenzivna uta potie na kreativnost jer naglaava
strukturu. Sa zelenom je eksperimentirala u okviru projekta ULUPUH-a 2007.
godine. Za taj je projekt odjevni predmet izraen od gotove pamune trake koja
spiralno obavija tijelo i gradi oploje. Cilj joj je bio izbjei av i usmjeriti se prema kiparskoj modulaciji. Primarno je polazite za Josipu tefanec istraivanje
strukture, a boja je sekundarna. Po njezinu miljenju, naglasak na boji sputava
ljepotu teksture.
184
286
287
?? ???? ? ??? ??? ???? ?
?? ???? ? ??? ??? ???
I-gle Nataa Mihaljiin i Tina Vrdoljak-Ranilovi

Boju vole, vole ju primjenjivati na odjei, ne prave razliku izmeu toplih i hladnih niti su optereene nekom simbolikom ili politikom konotacijom boje. Za
njih je ona inspirativna i, prije svega, rezultat psiholokog trenutka. Boju promatraju u potpunosti izdvojeno od ostalih elemenata vizualnog jezika, u njoj
pronalaze dinamiku, ritam i snaan poticaj za uspostavljanje sklada s teksturom. Jer, prije svega, kako kau, sve kree od tkanina koje prate na godinjim
sajmovima Pariza i Milana. Svjesne su da je nae drutvo obojeno u tamne nijanse, u neintenzivne boje, koje ne odreuju i u masi ne istiu pojedinca. U
odjei prepoznaju sve elemente drutvenog koda i elje pojedinaca da u drutvu
budu prihvaeni i uklopljeni. Otuda strah od boje. Vaan faktor kod odabira u
autorica je intenzivna boja, upeatljiva, ali i tea za kombiniranje. Dizajnerice su
zato senzibilizirane za psiholoki, financijski, socijalni trenutak i usklauju ih
kako bi oblikovale poeljan i prihvatljiv dizajnerski proizvod. Intenzivna boja je
snano sredstvo na odjei i rijetki je mogu nositi i s njom uspostaviti uspjean
dijalog. I-gle zato svojim radom i estetsko razvijenim ulom oblikuju proizvod u
kojem su odnosi izmeu tkanine, konstrukcije i boje dovedeni u potpun sklad.
288
289
?? ???? ? ???
?? ???? ? ??? ??? ?
185
Ivana Zozoli
Kreatorica voli promatrati boju u tuem radu, no kada je u pitanju njezin odjevni dizajn, u veoj mjeri zaokupljena je formom. Boju u umjetnikim projektima
najee koristi kako bi njome izrazila vlastite osjeaje, a u oblikovanju svakodnevne odjee ne rabi ju u toj mjeri, jer smatra da ima snanu energiju koja
poput aure pulsira oko oploja tkanine. Kada je upotrijebi, tada u potpunosti
pojednostavi formu odjevnog predmeta, to se moglo vidjeti u njezinoj kolekciji
Look at me za bijenale Mediterana u Ateni 2003. Tu je boja bila upotrijebljena s
namjerom da se panja usmjeri na odjevni predmet i medij prezentacije. Odabrala je intenzivne boje: crvene, ute, naranaste kako bi upozorila na snana
svojstva boje zbog kojih je oblik pomalo negiran i nevaan. Od svih boja, crvena
za nju je najpoticajnija boja. Osjea da od nje dobiva radnu i kreativnu energiju. Ako koristi boju, onda je to u njenom najzasienijem obliku, ne istraujui
tonove te boje. U oblikovanju odjevnih predmeta spaja geometrijske oblike tkanina, poput kolaa. Ti pravilni oblici evociraju disciplinu, kontrolu i mir. Od
tkanina koristi pamuk ili impregnirane materijale i poigrava se njihovom zanimljivom teksturom istraujui efekte, transparentnosti, reljefnosti u funkciji
naglaavanja intenziteta boje. Sudjelovala je i na izlobi ULUPUH-a 2007., gdje
je zelenu doivjela kao proces transformacije, poput odjevnog predmeta ulovljenog u trenutku dozrijevanja. Od svih boja najmanje afiniteta ima prema smeoj,
a plava ju smiruje.
186
290
291
?? ???? ? ??? ??? ?
?? ???? ? ??? ??? ?
Nataa Jeleti
Intenzivna boja joj je poticaj i vrlo esto ju koristi kao polazite, no ona je uvijek
u njenom kreativnom procesu podreena teksturi. Taktilni doivljaj prevladava
u odnosu na vizualni.
Autorica sudjeluje u stvaranju boje, samostalno je bojei ili dodajui intenzivnoj boji zagasiti antracit, kako bi temeljnoj smanjila intenzitet. S obzirom da
su njezini odjevni predmeti namijenjeni naem tritu, boja je vrlo esto podreena potrebama kupca koji trai zagasite tonove. U umjetnikim projektima,
gdje je odjea namijenjena izlobenom prostoru, slobodno koristi intenzivne
boje koje voli. Za ULUPUH-ovu izlobu 2007. oblikovala je kolekciju pod nazivom Buenje boje. Temeljna boja odjevnog objekta bila je intenzivna i zasiena.
Transparentnim slojevima pamune tkanine smanjivala je intenzitet ruiaste,
zelene i plave. Izraena je ljubav prema boji fuksije, kao i svim intenzivnim,
zasienim, tamnim bojama kod kojih osjea najvie podraaja za razradu ideje.
Za Salon mladih predstavila se odjeom izraenom tehnikom kolaa. Dinamiku
i ritam postigla je avovima od tirkiznog i naranastog konca.
Primjeuje da se kupci vrlo esto odluuju za bijelu ili crnu odjeu. Osim
financijskog, drugi razlog vidi u strahu od boje. Samo jak karakter moe uspostaviti uspjean dijalog s bojom, a da ga boja ne nadjaa, kae sama autorica.
Povijesno naslijee i simbolika boje obiljeili su modu 20. stoljea. Prvi
hrabri odabiri intenzivnih boja u modi dolaze zahvaljujui umjetnicima koji su
se izrazili i u modnom dizajnu.
Hrvatski modni dizajneri, kolovani u istom vremenu i istom prostornom
i kulturnom ozraju, stvorili su skladnu sintezu boje, forme i teksture. Ono to
istie ove dizajnere, uspjean je balans izmeu kreativnosti i potrebe kupaca.
Stvorili su individualan, svojstven, unikatan rukopis i unato jeftinijoj i medijski
eksponiranoj modi, ostali dosljedni sebi ponudivi hrvatskom tritu autentian
odjevni stil.
292
?? ???? ? ??? ??? ?
187
293
?? ???? ? ??? ??? ?
188
189
Literatura
Amos, Jonathan (2006): Colourful beginning for

humanity, na: http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/
nature/5329486.stm, (01.08.2008.)
Anarhistiki simboli, Wikipedija, na: http://
hr.wikipedia.org/wiki/Anarhisti%C4%8Dki_
simboli (17.05.2008.)
Ardali, Vladimir (1899): Bukovica. Narodni ivot
i obiaji, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih
Slavena, 4, Zagreb, str. 196-220.
Armstrong, P. Wayne (1992): Logwood and
Brazilwood, na: http://waynesword.palomar.edu/
ecoph4.htm, (27.04.2008.)
Bauxbaum, Gerda (2005): Icons of Fashion the 20th
century, Prestel, New York.
Belaj, Vitomir (1998): Hod kroz godinu: mitska
pozadina hrvatskih narodnih obiaja i vjerovanja,
Golden marketing, Zagreb.
Belamari, Joko (2003): The Date of Foundation
and Original Function of Diocletians Palace
at Split, u: Hortus artium medievalium, vol. 9,
Motovun: International Research Center for Late
Antiquity and Middle Ages; Zagreb: International
Centres of Croatian Universities, Istra, University
of Zagreb, str. 173-185.
Benc Bokovi, Katica (1983): Konavle. Tekstilno
rukovorstvo i narodna nonja, u: Etnoloka
istraivanja, 2, Etnografski muzej, Zagreb, str.
1-184.
190
Berger, Salamon (1932): Simbolizam u naoj folklori,

Zagreb.
Berlin, B. i Kay, P. (1969): Basic Color Terms,
Berkley: University of California Press.
Bonifai, Vjera (1994): Lace Production in Pag,
Croatia, from 1900 to the Present, Etnoloka
tribina, 17, Zagreb, str. 139-51.
Boroak-Marijanovi, Jelena (1996): Zastave kroz
stoljea, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb.
Boievi, Juraj (1900): unjevo Selo i akovac,
u: Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena,
knjiga V., JAZU, Zagreb, str. 161-200.
Brazilwood, na: http://en.wikipedia.org/wiki/
Brazilwood, (26.04.2008.)
Butler Greenfield, Amy (2005): A Perfect Red.
Empire, Espionage and the Quest for the Colour of
Desire. Black Swan, London.
Byrne, Marie (2003): Culture &
Communications:Similarities of Color Meanings
Among Diverse Cultures, na: www.bwwsociety.org/
feature/color.htm (10.02.2008.)
Chevalier, Jean; Gheerbrant, Alain (1983): Rjenik
Simbola, Nakladni zavod MH, Zagreb.
Clulow, F. W. (1972): Colour Its Principles and
their Applications, Fountain Press, London,
England, ISBN 0 852 42098 6
Davidoff, J. (1991): Cognition Through Color,

Cambridge, MA: MIT Press.
Dular, Andrej (2000): Modeli za modrotisk.
Knjinica Slovenskog etnografskog muzeja 7,
SEM, Ljubljana.
Hefele, Ferdo (1896): Nai domai obrti. Sisak.

Heller, Eva (2006): Wie Farben wirken, Rowohlt
Taschenbuch Verlag, Hamburg.
Hutchings, John (1977): Folklore and symbolism
of green, in: Folklore, Vol. 108, str. 55-63.
Enciklopedija LZ (1966): Bojila, JLZ, Zagreb.

Enciklopedija LZ (1969): Pigmenti, JLZ, Zagreb.
Faber, D. A. (1938): Ciba 9: Dyeing and
Tanning in Classical Antiquity, na: http://www.
elizabethancostume.net/cibas/ciba9.html,
(16.02.2008.)
Fashion, Encyclopedia of glbtq, na: http://www.
glbtq.com/arts/fashion.html (10.06.2008.)
Finlay, Victoria (2007): Colour. Travels through the
paintbox. Hodder & Stoughton, London.
Foley, W. (1997): Anthropological Linguistics. An
Introduction. Blackwell.
Frani, T. Ivo (1937): Staro narodno bojadisanje
kunim bojama, u: Vjesnik Etnografskog muzeja u
Zagrebu, knjiga III., Etnografski muzej, Zagreb,
str.132-149.
Indigo Dye Definition, na: http://www.

apparelsearch.com/Definitions/Dye/indigo_dye_
definition.htm, (16.10.2007.)
Ivanievi, Frane (2007): Poljica. Narodni ivot i
obiaji. Drutvo Poljiana Sveti Jure Priko. Str.
1-270. Pretisak iz Zbornika za narodni ivot i obiaje
Junih Slavena 1903-1906.
Jajnerova, Kata (1898) Trebarjevo: narodni ivot i
obiaji, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih
Slavena, 3, Zagreb, str. 124 -139.
Jurii, Karlo (1970): Nazivi naselja Makarskog
primorja, u: Zbornik znanstvenog savjetovanja o Makarskoj i Makarskom primorju, Makarska str. 83-96.
Koli Kliki, Vesna (2007): enske narodne nonje
Zapadne Slavonije. Gradski muzej Nova Gradika,
Nova Gradika.
Krnjavi, Isidor (1882): Listovi iz Slavonije. Zagreb.
Gavazzi, Milovan (1988): Godina dana hrvatskih

narodnih obiaja, Kulturno-prosvjetni sabor
Hrvatske, Zagreb.
Gavrilovi, Ljiljana (2002): Mljetski gunj
polovicom 19. stoljea, u ivot Otoanke, Narodni
muzej Zadar, Zadar, str. 67-72.
Green, Wikipedia, na: http://en.wikipedia.org/
wiki/Green (18.04.2008.)
Grdeni, Drago (2002): Purpur i grimiz, Priroda,
XXX, str. 25-28.
Gui, Marijana (1955):Tuma grae, Etnografski
muzejZagreb, Zagreb.
Hardin, C. (1988): Color for Philosophers:
Unweaving the Rainbow. Indianapolis, Hackett
Publishing Company.
Lovreti, Josip (1990): Otok. Pretisak iz Zbornika

za narodni ivot i obiaje Junih Slavena 1897.,
1898., 1899., 1902., 1916., 1918. Vinkovci, Privlaica.
Lucy, J. (1996): The Linguistics of color, u: C.
Hardin & L. Maffi (ur.), Color Categories in Thought
and Language, Cambridge: CUP.
Luli tori, Jasenka; Otri, Olga; Vojnovi
Traivuk, Branka (2005): Narodne nonje sjeverne
Dalmacije, Narodni muzej Zadar, Zadar.
Madder, na: http://content.herbalgram.org/
youngliving/hmbc/default.asp?h=Madder,
(26.11.2007.)
Napoleon nije umro od arsena nego od raka, u:
Vjesnik, 04.11.2002.
191
Natural Dyeing of Textiles, na: http://practicalaction.

org/docs/technical_information_service/dyeing_
textiles.pdf, (16.10.2007.)
nicDhuinnshleibhe Siobhan (2000): A Brief
History of Dyestuffs & Dyeing, na: http://kws.
atlantia.sca.org/dyeing.html (20.10.2007.)
Parac Osterman, urica (2007): Osnove o boji i
sustavi vrjednovanja, Tekstilno tehnoloki fakultet,
Sveuilite u Zagrebu, Zagreb. ISBN 978 953
7105 11 2
Paris green, na: http://en.wikipedia.org/wiki/Paris_
Green, (18.12.2007.)
Peril, Lynn (2003): Think Pink, Becoming a Woman

in Many Uneasy Lessons, W.W. Norton.
Piller, Matija; Mitterpacher, Ljudevit (1995):
Putovanje po Poekoj upaniji u Slavoniji 1782.
god., Matica hrvatska iz Poege i Povijesni arhiv u
Osijeku, Osijek
Pinter, Viktor (1935): Lonarstvo u Jerovcu, u:
Vjesnik Etnografskog muzeja, Etnografski muzej,
Zagreb, str. 69-78.
Polish cochineal, na: http://en.wikipedia.org/wiki/
Polish_cochineal, (19.03.2008.)
Pastoureau, Michel (1991): Letoffe du diable,

Editions du Seuil.
Indigofera tinctoria, na:

http://database.prota.org/PROTAhtml/
Indigofera%20tinctoria_En.htm
Pastoureau, Michel (2000): Bleu, histoire dune

couleur, Editions du Seuil, Paris.
Saffron, na: http://en.wikipedia.org/wiki/Saffron,

(17.10.2007.)
Pastoureau, Michel (2001): Blue: The History of a

Color, Princeton University Press, Princeton and
Oxford.
Sarti, Raffaella (2006): ivjeti u kui: stanovanje,

prehrana i odijevanje u novovjekovnoj Europi: (1500.
1800.), Ibis, Zagreb.
Pastoureau, Michel (2003): Boje u srednjem vijeku:

sustavi vrijednosti i oblici osjeajnosti, na: www.
matica.hr/Kolo/kolo0103.nsf/AllWebDocs/boje
(07.05.2007.)
Schweppe, Helmut (1992): Handbuch der

Naturfarbstoffe: Vorkommen, Verwendung, Nachweis.
Ecomed, Landsberg/Lech.
Pastoureau, Michel (2004): Dictionnaire des

couleurs de notre temps, Bonneton, Paris.
Pastoureau, Michel (2005-2008): Czlowiek z
rudymi wlosami. Sredniowieczna ikonografia
Judasza, na:www.polityka.pl/fragmentksiazki-sredniowieczna-gra-symboli/
Lead30,1342,212465,18 (17.01. 2008.)
Pastoureau, Michel; Simonnet, Dominique (2005):
Le petit livre des coloures, Editions du Panama, Paris.
Pei aldarovi, Dubravka (2006.): Grb Grada
Zagreba, u: Grbovi iz starogradske vijenice
Zagreb, na http://www.hgzd.hr/?q=hr/node/288
(18.11.2008.)
192
Schneider, Jane (1978): Peacocks and Penguins:

The Political Economy of European Cloth and
Colors, u: American Ethnologist, 5, str. 413-447.
Scott, Philippa (2006): Millenia of Murex,
na: http://www.saudiaramcoworld.com/
issue/200604/millennia.of.murex.htm
(21.03.2008.)
Smarties (Nestl), na:
http://en.wikipedia.org/wiki/Smarties_
(Nestl%C3%A9), (21.03.2008.)
Steele, Valerie (2006): Shes Like a Rainbow: Colors
in Fashion, The Museum at FIT, NY
Tanhofer, Nikola (2000): O boji, Novi liber, Zagreb.
Thompson, E. (1995): Colour Vision; A Study in

Cognitive Science and the Philosophy of Perception,
London: Routledge.
Top Ten Indigo Facts, na:

http://www.plymouth.gov.uk/indigo_exhibition_
notes.pdf, (16.10.2007.)
Tkali, Vladimir (1925): Seljake narodne nonje

u podruju Zagrebake gore, u: Narodna starina,
10. Zagreb, str. 133-137.
Winterbottom, Anna (2007): Painting the Town

Purple, na: http://network.nature.com/london/
news/History/2007/07/14/painting-the-townpurple
(20.05.2008.)
Toldi, Zvonimir (1994): Nek se spominje i pamti, 2.

Folklorni ansambl Broda, Slavonski Brod.
Tomi, Ivan (2005): Zatiene biljne vrste, u:
Hrvatske ume 108.
ic, Ivan (1900): Vrbnik na otoku Krku: narodni

ivot i obiaji, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje
Junih Slavena, 6, Zagreb, str. 51-83.
Tomi, Persida (1957): Bojenje i aranje jaja, u:

Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knjiga XX,
Beograd, str. 5-71.
ic, Ivan (1902): Vrbnik na otoku Krku: narodni

ivot i obiaji, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje
Junih Slavena, 7, Zagreb, str. 295-353.
193
The power of colours

How did the colours conquer the world
Introduction
Everything in the universe, regardless of its solid,
liquid or gaseous state, is continually flickering,
vibrating and changing. The universe pulsates
with energy which we call electromagnetic waves.
An average human eye can detect only a narrow
spectrum of these vibrations, namely only the wavelength between 380 and 760 nm. We know this
range under the term visible light, within which
there are millions of variations. Colour is the produce of light and sight. Only when the light of the
electromagnetic waves of a certain length interacts
with needle-like and conical cells of the retina, our
brain will see the colour. When our eyes capture
the whole range of visible light, the light is referred
to as white. The reflected wavelength is seen as
colour.
Aristotles system of colour division was
known for a long time: white, yellow, red, green,
blue and black. With the discovery of prismatic
colours, Isaac Newton has established a new order
that excludes black and white. The definition of
black was the absence of light, while white was a
complete reflection of sunlight.
Since the 18th century, chemists have divided
colours into primary (yellow, blue, and red), secondary (green, violet, and orange) and tertiary colours,
which are mixtures of secondary ones. Different directions in design, especially Bauhaus, discredited
the significance of non-primary colours. Michel
Pastoureau, the renowned contemporary colour
historian, considers these theories as pseudo-scientific, since they do not acknowledge social reality and symbolic systems of values connected with
certain colours throughout centuries. He defines
colour as a cultural phenomenon in the first place.
194
Colours are a part of our everyday life. They

warn us of danger, they help us to express our emotions or organize the space that surrounds us. Colours are present in every area of life; nature, traffic, architecture, fashion, advertising, food, art etc.
They are often a consistent part of labelling, classification, establishing order, differentiating and connecting, opposition or hierarchy. Colours are connected with basic symbolic systems in all cultures.
Regarding their outer, visible markings,
clothes were always an obvious symbol. It is particularly on clothes that we find the most subtle information about the social meaning of colour. The
colour of clothes or of some of its parts immediately
determined affiliation with a certain social entity or
the place of an individual within the social hierarchy. In European towns, certain chromatic prohibitions and coercive measures were present during
the Middle Ages. They especially affected marginal
and deviant groups. Colour was used to show a persons social and economic status, occupation, age
or religious affiliation, but is today mostly revealing
an individuals personal taste and mood. The development of technology and commerce opened up
the possibilities of newly found colour usages, as it
did democratize this once luxurious and expensive
merchandise. Colours started changing more rapidly and became more complex, while the trends of
different colours were able to co-exist at the same
time. Nevertheless, it is important to mention that,
even today, inadequate colour of clothes can discredit an individual in a certain situation.
In every human community, there is a series of
associations connected with a certain colour. These
exemplars show similarities in different cultures
through history. A combination of different factors has probably influenced the similarity of associations, whereas today globalization certainly plays
an important role. The exploration of the usage of
colours in social, religious, folklore or political contexts, offers us information for a better understanding of a particular culture or society.
The ways of producing certain dyes and pigments, their accessibility and quality, have also
influenced their symbolics. Some colours are associated with lite and power, such as the royal blue
(indigo), or crimson-red and purple. Permanent
and shiny colours were a prestigious merchandise
all throughout history. Colours had the same value
as had silk and spices in Europes trade with Asia.
Colours have been a consistent part of beauty
since the prehistoric times. Everything that was
bright, luminous and shiny was perceived as beautiful. There are three basic anthropological colours
found in all cultures and civilisations: red, white and
black. White represented something not coloured,
bright and clean, black stood for not coloured, dark
and filthy, while red represented a colour, hence
something coloured.
Since the prehistoric times man tried to find
ways to influence the world around him, to change
it or adjust it according to his own needs. One of the
ways to do it was to paint it. Regardless whether the
colours were used for magical, artistic or entirely
practical purposes, they have always fascinated people because of their infinite possibilities of changing the environment. In Palaeolithic, our ancestors
used earthen pigments to colour the cave drawings.
Pigments produced from minerals were used for
cosmetic purposes as well. On the other side, organic colours of plant or animal origin were used to
dye textile and leather clothing items.
According to chemism, we can divide pigments and dyes into organic and inorganic ones.
Organic dyestuffs can be of natural (plant and animal) origin, or artificial (coal tar). Inorganic dyes
or pigments are divided into natural (earthen and
mineral) and artificial ones.
In everyday language, we call pigments and
dyestuffs simply colours. Here we will discuss
manufacture and usage of natural colours, the ones
that people have used from the earliest times until
the discovery of artificial, synthetic colours.
Colours could be produced from materials that
one can find in nature. Nevertheless, this was not
easy: there are rare examples of dyes or pigments

found in natural surrounding in a form that can be
used immediately. This is possible with earthen colours yellow ochre, orange-red or white clay. Coloured earth can be fragmentized and mixed with a
fluid and then applied as a thick layer onto a surface
stone, wood, linen or leather. Some Australian
and African tribe members still adorn themselves
with earthen colours for ritual purposes. Certain
minerals can also be used as pigments. When using colours of vegetal or animal origin, it took a
great deal of time and experience for an individual
to discover colours that were durable and could be
used for dyeing fabrics, wooden objects, works of
art, living space etc.
Most organic colours cannot be applied to a
fabric without a fixative or mordant. Alkaline and
acid substances were used for this purpose, which
depended on a type of colour and nuance that one
was trying to achieve. The choice of a mordant used
for fabrics of animal origin, which were mostly wool
and silk, was different from the one adequate for
materials of vegetal origin flax, hemp and cotton.
Alkali mostly used was urine or wood ash, while acids used were citrus and sour berry juices. Later on,
the most commonly used mordants were alum (potassium aluminium sulfate), or metal salts on the
iron, copper and tin basis. Depending on the colour
wanted, fabrics were immerged into dye for several
times and dried in the air, so the whole procedure
took from a couple of days to several months.
In the process of dyeing, there was an emphasis on the magical component. Fabrics did not always dye in the manner that people expected them
to, so the process of dyeing itself was looked at as being mystical. People known for their skill of dyeing
fabrics were usually adroit in other skills as well. In
the past, dyers were also healers, herbalists, since
they were familiar with medicinal herbs and used
them for healing purposes. Medicinal herbs were
often the ones used in the dyeing process as well.
Dyeing and healing was usually performed by older
women, since their experience, as well as moral and
sexual cleanliness, guaranteed a good outcome of
the procedure.
Inorganic colours, produced from various
kinds of earth and minerals, were primarily used in
painting. These are coloured earths, lapis lazuli, azurite, malachite, cinnabar, realgar and compounds
based on arsenic, mercury and lead. Different plants
195
were used to dye textile and leather products, some

of which, like madder (Rubia tinctorum) and indigo
(Indigo tinctoria), were used in painting as well.
Beside saffron (Crocus sativus), brazilwood (Caesalpinia echinata) and turmeric (Curcuma longa),
various other herbs and trees for example saw-wort
(Serratula tinctoria), weld (Reseda luteola), European barberry (Berberis vulgaris), oak (Quercus), birch
(Betula), ash (Fraxinus ornatus), walnut (Juglans regia), black and white mulberries (Morus nigra and
alba) were also used for dyeing the textile material.
Among dyes of animal origin, the most important
were sea snails from the Muricidae family (Murex
brandaris and Murex trunculus), which were used in
ancient times by the Cretans and Phoenicians for
the production of the famous purple dye. Reds were
obtained from several species of the genera of scale
insects. In the Middle Ages these were parasites
on the Mediterranean oak (Kermes ilicis), while in
northern Europe red was produced from czerwiec
polski or Polish cochineal (Porphyrophora polonica),
a scale insect which parasites on several herbs. The
expression czerwiec, crvi meaning small worm,
refers to a stadium in the development of the insect,
when larvae crawl around looking like worms. Actually, the name for the colour red (crven, czerwien,
ervien) in all Slavic languages is derived from the
name of those worms which produce red colour.
After the discovery of the New World, from the 16th
century on, a precious red colour obtained from a
cochineal scale insect Dactylopius coccus, started to
be imported to Europe from Mexico. This kind of
scale insect feeds on a cactus Opuntia ficus-indica.
In many European countries, the dyers joined
craft-guilds that won great reputation in the 13th
centurys society. In the beginning, strict guild rules
did not allow mixing two colours in order to get the
third one, so there were separate craft-guilds for the
production of every individual dye. Guild members
were obligated to keep the secret of dye-derivation
under a threat on their lives. In some countries,
not all the members of a guild were equal. Those
of a lower rank were only allowed to use dyes of a
lower quality. These dyes washed out easily. Only
the leading masters were allowed to use permanent
dyes and attractive nuances that were suitable for
dyeing clothes of royalty and other blue-blooded descendants.
Away from the world travel routes and trading
with purple-coloured luxurious fabrics and other
196
invaluable dyes, in the past centuries Croatian rural population kept the tradition of dyeing with
natural colours until the 1950s. People mostly dyed
wool, but there are data of dyeing silk as well. Flax
and hemp were used for weaving linen and were
not dyed. In the 19th century, already dyed cotton
threads used for making interwoven or embroidered ornaments on clothing were purchased in a
store.
Most data on dyeing can be found in Zbornici
za narodni ivot i obiaje junih Slavena (Anthologies for South-Slav folk life and customs), which
have been published since 1896 by JAZU in Zagreb. In monographic descriptions of life in certain
settlements, colouring matters are also listed. Most
natural materials used for dye production in our
region were of vegetal origin. Colour was extracted
from roots of some plants such as madder, from
their bark (wild apple, oak, ash-tree, alder), oakgalls, green walnut husks, leaves (walnut, nettle,
mulberry), juice from the stalk (saw-wort), or berries (mulberries, blackberries, raspberries).
In the late 19th and the early 20th centuries,
certain matters needed for the dyeing process were
bought in shops. This primarily referred to mordants used for fabric preparation: alum, potash,
green vitriol and cream of tartar. Some natural colours, such as brazilwood, saffron and indigo, were
also bought in shops.
Since the beginning of the 20th century, rural
communities in Croatia completely replaced natural vegetal dyes with aniline ones. This also meant
a change in the colour of the folk costume, so ethnologists and other authorities often raised their
voices against spoiling the traditional pattern of
the dress, thus criticizing the colourful bad taste
of gaudy industrial colours. The wide spectrum
of deep shades of homemade vegetal dyes became
more rarely seen on rugs and mats, while some
new colours, such as bright pink or garish green,
became very popular within the rural community.
Since the beginning of the 20th century, almost all
dyes in the construction business, food and textile
industries have being manufactured synthetically.
Not all items of clothing were dyed at home.
Some of them were brought to professional dyers
who worked in town and village communities. Dyers were present in our territories since the Middle
Ages, especially in the Adriatic region. We know of
small dyeing industries existing in Rijeka, Zadar,
Trogir, Split and Dubrovnik, mostly working with

wool and cloth. In the beginning of the 19th century, silken fabrics used for making the folk costumes
in Istria and Croatian Littoral, were being dyed in
Venice, and later on in Rijeka.
Dyers were also present in northern parts of
Croatia. Ethnographic recordings mention them
in the 19th and 20th centuries in Meimurje, Podravina, Slavonia and Baranya regions. They used
to dye homemade hempen, flaxen as well as factorymade cotton linen into a desired colour. These fabrics were later usually used for making the working
clothes. Craftsmen were especially well known for
their wood-block printing technique, using the indigo dye. The mentioned technique became popular in the 18th and 19th centuries in many Central
European countries, as well as in Croatia.
It took one hundred years of synthetic dyes
usage to establish their negative characteristics.
Certain substances used in the manufacture of artificial colours are toxic. They can provoke different
health problems in people and animals, from skin
allergies and respiratory tract irritations to metabolic organ diseases; some colours are proven to be
cancerogenic. Lately, there is a growing presence
of scientific investigation attempts to find healthy
alternatives for dangerous chemical substances.
It is important to stress out that there exists
a large number of variations and nuances of different colours. We have focused our interest on
six colours which can be found in all cultures: red,
white, black, blue, yellow and green. Each of these
colours is also a separate intellectual category, a set
of symbols. We tried to explore colours from different aspects, pointing out their universal meanings,
but also keeping in mind their particularities characteristic for our community.
Red
In many languages red is the synonym for colour.
In Russian language krasnoi is the expression for
red, but at the same time it carries the meaning of
beautiful, even good. In some other languages, red
means expensive and rich. Red colour owes its success to the fact that people learned very early how
to produce it. Throughout history, red clothes and
objects were considered beautiful.
Red colour is an ancient dualistic symbol for

fire and blood. A Phoenix may be the best example
for unifying opposed meanings of red: a destructive
symbol of fire, devastation and war, combined with
re-birth and life force. Since it is very conspicuous
in natural surroundings, red symbolizes danger
and warning as well as means for sexual attraction.
In culture, it represents a similar dualism, since red
is the colour of blood, it symbolizes both life and
death respectively.
Throughout history, red clothes were the status symbol of royalty and prelates, but also of judges and executioners, because it symbolized their
power over life and death. By the end of the 16th
century, under the influence of Reformation, men
stopped wearing red clothes, with the exception of
cardinals and certain military ranks. Through time,
black, blue, grey and brown became colours of morality.
Since the French revolution in 1789, red colour also started carrying the meaning of blood shed
for freedom. During the 20th century, red flag became the synonym for communism, as well as for
the ultra-left.
Red rose is a symbol of love and fidelity. In
Croatian rural culture, a red gingerbread heart and
apple are symbols of love. A red apple is a sign of
agreeing to marriage. Red-coloured Easter eggs
were presents from young girls to young men as
tokens of their affection and love. In large parts
of Europe in village communities, a red wedding
dress was common practice even in the 19th century. Such wedding dresses are still worn by brides in
China, India and in a large number of other Asian
countries. Red is also a colour of eroticism and passion. It is connected with prostitution from the
Bibles scarlet woman to todays red-light districts.
In the clothing culture of rural Croatia, red is the
colour reserved for young age groups only.
Magical usage of red is based on the idea that
it provides a vital force. In many cultures there exists a belief that red colour protects people from evil
influences. In some parts of Croatia it is still customary to tie a red string of wool or a coral bracelet
around a childs wrist, in order to protect it from evil
forces. Red colour is often associated with health
and beauty. This is why red remedies are used for
treating diseases of blood following the principle to
cure the same by using the same.
197
Black
Black colour is often associated with night and death, evil and sin. This is not just the result of western racism, since we can come across the same
meanings in traditional African symbolics. For thousands of years people associated experience of night with dangers, natural enemies, winter and cold.
In antiquity, there were two words for black colour:
Latin niger meaning glossy black and ater meaning
matte. The first one has positive connotations in
most cultures, while the second one has negative
ones.
According to colour symbolics of the four elements, black symbolizes the earth, the Underworld
or hell. On the other side, black earth also symbolizes fertility and creation of new life.
In the course of the 10th century, European
black became connected with the concept of death
as an equalizer. People also associated it with a
humble and ascetic way of living. Black is not only
the colour of grief. It is the colour of the lite as well.
The influence of Spanish black in the 16th century
was the key moment in the history of fashion. This
was the repercussion of the law against luxury. The
law was outmanoeuvred, as it had been before, and
expensive black fabrics and furs became the actual
aristocratic clothing.
Connotations of the colour black, such as
moderation, humility, modesty and restraint, were
particularly noticeable during the times of Reformation. As time went on, positive meanings of
black were redefined. It became a colour representing authority: judges, arbitrators, politicians still
wear black clothes.
In a large number of countries, black colour
represents conservative political parties, the monarchy or the Church. This is also the colour of fascism and nationalism, of anarchism and secret
organisations. We use it when we want to point
out our individuality, but it is also the colour of the
rebels.
Marijana Gui, who dealt with textile problematics in Croatia, considered black non-mourning clothes, characteristic for the Croatian Littoral,
a late reflection of Counter-Reformation. Polychromatic dresses that were used earlier in the Croatian
Littoral, gradually disappeared and at the end of
the 19th and during the 20th centuries, skirts and
198
aprons started being made from bought black fabric. In the first half of the 20th century in the Pannonian region of Croatia, black was still not accepted
as the colour used to show a persons deepest grief,
since white was being used for that purpose.
White
Spontaneously, we associate the colour white with
terms such as cleanliness, simplicity and innocence,
and this symbolics is universal. White light is considered primeval, it represents the beginning of the
world and time. (And there was light...). In Christianity, God is seen as white light. Heavenly creatures,
angels, are white as well.
White is the colour of newborns and children,
but it is also the colour of old age. White hair symbolizes blissfulness, inner peace, wisdom. White
colour is present in different ceremonies, such as
celebrating the beginning of life, marriage, celebrations of the beginning of a new epoch, arrivals of
spring and summer, burials and the beginning of
afterlife. Ghosts and apparitions, representing beings from life after death, are also white.
With the institution of Christian marriage in
the 13th century, a brides innocence became significant because of matters such as inheritance and
genealogy. White wedding dresses made their first
appearance in European civic culture at the end of
the 18th century. They became customary only during the 19th century, especially after the dogma of
immaculate conception was accepted.
White colour in our folklore textile primarily
symbolizes grief and old age. The older the people
became, fewer decorations were worn, so the basic dress of older people was predominantly white.
People also wore a simple white dress, with no ornaments, as working clothes. Only in the second
half of the 19th century, under the influence of the
Church, the inhabitants of the Pannonian valley region started wearing white festive dress for the Corpus Christi holiday. A dress made of non-coloured
white wool, called bjelaa, was a typical girls dress
in the Adriatic and Dinaric regions. In Croatian oral
folk tradition, white often means good and beautiful.
Blue
Compared with red and black, blue was a secondgrade colour for a long time in history. It is not
present on cave drawings from the Palaeolithic and
Neolithic period. It also played a second-rate role in
antiquity. Woad was the basic raw material used for
the production of blue dye in Europe. It was used by
some Celtic and Germanic tribes before going into
battle. This is why the Romans considered it a barbaric colour. It is not a liturgical colour in Christianity. Although marginalized in the past, according
to opinion polls, blue is today the favourite colour
of more that a half of the Earths population. This
change of opinion in European culture occurred
in the 12th and 13th centuries, when people started
identifying blue with heaven and paradise. Because
of its associations with the divine, especially with
the Virgin Mary, blue became the colour of the lite.
In the middle of the 18th century, because of
the discovery of Prussian blue and the availability
of indigo, blue became fashionable in all areas of
life. Romanticism additionally contributed to this
colours popularity, since the symbolics of that time
was associated with feelings of longing and melancholy. The appearance of blue jeans as the first
blue working clothes, democratized its usage even
more.
Distinction of blue as a male colour from red
as female colour, became traditional in western culture since the times of Reformation. However, it
only became customary in the first half of the 20th
century that blue clothes symbolized boys, while
pink ones were for girls. This new practice was, at
first, a characteristic of nobility and urban population only, although after the Second World War it
became accepted generally.
In politics, blue colour is most often associated
with peace. This is why it often represents international peace-promoting institutions.
The usage of blue-coloured textile in Croatia
can be associated with military uniforms and oriental influences. When it passed into male and
female civilian clothes, it became a festive colour
and started being associated with weddings as well.
This colour is a very good example for studying relationships between colours and international trade
and barter. Blue wood-block print, a technique of
printing the ornaments onto the fabric, started

spreading towards Croatia from Central European
towns during the 19th century. It was often used
for working clothes. Blue has other meanings in
Croatian textile folklore as well. Modrina, a dress
made of blue cloth, is a status symbol of a married
woman from Dinaric regions. In some parts of
Croatia, people wore blue clothes for mourning.
Green
Primarily, green colour brings associations of nature and its attributes: life, fertility, strength, rebirth,
renewal, immortality. In mythological-magical picture of the cycle of life, green colour is shown by the
image of the god of plants who brings fruitfulness,
a pagan deity. With the adoption of Christianity, this
role was given to St. George. In kajkavian regions,
St. George is also known as green (zeleni Jura).
In ancient Rome, green was the colour of Venus, the goddess of love. In medieval symbolics,
green symbolizes the beginning of a new love, as
well as young inconstant love and infidelity. Green
is the colour of youth, immaturity, but also of envy.
Hope and longing are also terms associated with
the green colour. In some parts of Europe, during
the time of Renaissance, green was as well as
black the colour of mourning.
In Christianity, green colour symbolizes hope,
renewal and new life. It is a holy colour in Islam as
well. Because of its association with nature, green is
a symbol of ecology and protection of environment.
It also carries a broader meaning of freedom and
tolerance.
Because of the process of its manufacture,
green was considered unstable and poisonous
throughout history. There are many beliefs, both
with irrational and rational explanations, originating from these presumptions. This colour is often
associated with accident, uncertainty, fortune and
misfortune. Traditionally, billiards and roulette tables are green, as well as the first dollar bills (this is
associated with games of chance). Green colour is
also associated with fate.
199
Yellow
For inexplicable reasons, yellow colour does not
have a high reputation in western civilisation. This
is surprising, since this is the colour usually associated with the sun, which has a positive role in all
civilisations.
In ancient times, yellow colour had positive
symbolics. This attitude started to change in Europe after the Crusades. In European history, this
was the time when persecutions of heretics and
magicians started, as well as of members of all
religions other than Christian. Yellow became the
colour of betrayal, hypocrisy, cowardice and heresy.
This is why, since the Middle Ages, Judas is most
commonly painted ginger-haired, wearing yellow
clothes. Combination of yellow and green, as well
as of red and yellow, also carries negative connotations. It symbolizes disorder, dissoluteness, and, by
the end of the Middle Ages, insanity as well. Doors
of debtors were also painted yellow. In the 19th century, yellow clothes portrayed marital infidelity.
In Asia, on the other hand, yellow symbolizes
good fortune, glory, wisdom and harmony. In European politics, yellow symbolizes Asia. Since the
end of the 19th century, the fear of growing Asian
countries was called yellow danger.
Only in the 18th century, yellow colour entered European fashion world, partly because of
200
the period of fascination with China. Yellow in

contrast with black is associated with dangerous
animals, such as a tiger or a poisonous insect. This
combination is most commonly used for warnings
of danger, such as the ones for explosives and radioactive substances.
In Croatian tradition, yellow is the colour associated with Easter and Lent. In folk medicine,
yellow is associated with gall and liver diseases.
During the Middle Ages in Europe all positive
symbolism of yellow was transferred onto gold. By
its end gold and gilding penetrated all branches of
art and in most value and presentation systems accordingly. Medieval mindset equated eternal, unchangeable spiritual values associated with the divine and sacred, with material which had the same
qualities.
The most festive male and female dresses in
Slavonia were decorated with the golden-thread
embroidery. Opposed to Slavonia, where golden
coins and a dress decorated with golden thread
spoke of a girls family income, a well-off young
man from Konavli could not propose marriage to
a girl if he could not, along with other expensive
gifts, present her with a richly gold-embroidered
waistcoat.
201
Podaci o slikovnim
prilozima
1
2
3
4
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
202
http://asqfish.wordpress.com/2008/04/24/a-prayer-for-life-or-a-prayer-for-de
ath%E2%80%A6%E2%80%A6%E2%80%A6%E2%80%A6/
http://www.tushita.com/tibetimage
Beckwith, Carol; Fisher, Angela (19991): African Ceremonies, Horry N. Abrams,
str. 86-87.
http://images.google.com/imgres?imgurl=http://img240.imageshack.
us/img240/5940/uslavuprvaku3qoac5.jpg&imgrefurl=http://www.
footballderbies.com/forum/viewtopic.php%3Ff%3D24%26t%3D1962%26sta
rt%3D0&usg=__AL37MTpxtFEeWoKHAVhFp66TEP8=&h=900&w=1200&sz=
439&hl=en&sta
http://www.boston-catholic-journal.com/images/Boston%20Catholic%20
Journal%20Graphics/Pope%20Benedict%20Visits%20Brazil%20May%20
2007%20-%20FINISHED%20photos%20by%20Brazil/Young-Priests.jpg
http://www.chinadaily.com.cn/.../content_5447255_2.htm
Iz Dokumentacije Ministarstva kulture RH
http://www.wumag.kiev.ua/index2.php?param=pgs20051/26
http://www.collegenews.org/x7504.xml
Foto: Robert Le, 2000.
Janson, H.W; Janson, A.F. (2003): Povijest umjetnosti, Stanek d.o.o.,Varadin,
str.153.
Belicza, Biserka (1984): itanka iz povijesti medicine, Medicinski fakultet
Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, str. 50.
http://oneyogalife.files.wordpress.com/2008/05/chakra-chart.jpg
http://www.explore-books.com/wallpaper/flags-world1024.jpg
http://www.chinareview.com/beijing/nightlife/beijing-opera/index.html
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Chartres_Cathedral_North_
Transept_North_Rose_Window_2007_08_31.jpg
Grning, Karl i suradnici (1997): Decorated Skin: A World Survey of Body Art,
Thames &Hudson Ltd., str. 76.
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Prayer_flags_in_the_wind.jpg
http://www.seeingjesus.me/holyimage/6.saint-esprit/hs02.htm
http://gypsyscholarship.blogspot.com/2006/02/das-wetter-ist-hell.html
http://images.google.com/imgres?imgurl=http://www.eaaircharters.
co.ke/Images/Masai.jpg&imgrefurl=http://irclogs.ubuntu.
com/2008/02/09/%2523ubuntu-artwork.html&usg=__Fzykn_K6L2gqveQw
GXOl6BxaYTo=&h=1142&w=845&sz=159&hl=en&start=4&tbnid=kg7euep0N
0iQiM:&tbnh=150&tbnw=111&prev=/images%3Fq%3Dmasai%26gbv%3D2
%26hl%3Den%26sa%3DGhttp://gypsyscholarship.blogspot.com/2006/02/
das-wetter-ist-hell.html
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Lucas_Cranach_d._%C3%84._001.
jpg
Foto:Robert Le, 2000.
http://122.img.pp.sohu.com/images/blog/2008/3/8/20/16/1192c77d8f0.jpg
http://dardel.info/museum/Museum2.html
Josip Adamek et al (1971): Ilustrirana povijest Hrvata, Stvarnost, Zagreb, str.
79.
Fotodokumentacija EMZ.
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
http://www.mauritius-individuell.com/wedding/indian_wedding.html
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Francesco_Morone_001.jpg
Guadalupi, Gianni i suradnici (2005): Velika ilustrirana Biblija: Mjesta i dogaaji iz
Starog i Novog zavjeta, Zagreb, Mozaik knjiga, str. 224-225.
Foto: Damir Prizmi, 2008.
Foto: Vid Barac, 2000.
Foto: Vlasta abi, Virovitica, 2001.
Moslavac, Slavica (2008): Crvena i bijela Moslavina, Muzej Moslavine Kutina,
Kutina, str. 28. Foto: Slavica Moslavac, oko 1990.
Kutina, str. 29. Foto: Slavica Moslavac, oko 1990.
Foto: Josip Kovaevi.
Pavii, Snjeana (1991): Hrvatski politiki plakat 1940.- 1950., Hrvatski povijesni
muzej, Zagreb, str. 58.
Pavii, Snjeana (1991): Hrvatski politiki plakat 1940.- 1950., Hrvatski povijesni
muzej, Zagreb, str. 49.
http://vaseljena.blog.hr/2007/04/1622470085/sto-je-p-u-sdp.html
http://mumsgather.com/category/festivals/
http://benjaminvineyard.wordpress.com/2008/11/14/emperor-justinian-christianruler-confessor-of-christ/
Guadalupi, Gianni i suradnici (2005): Velika ilustrirana Biblija: Mjesta i dogaaji iz
Starog i Novog zavjeta, Zagreb, Mozaik knjiga, str. 156-157.
Heller, Eva (2006): Wie Farben wirken, Rowohlt Taschenbuch Verlag, Hamburg, str.
118.
118.
118.
Thurn, Hans Peter (2007): Farbwirkungen: Soziologie der Farbe, DuMont Buchverlag,
Kln, str. 98.
http://www.cabinetmagazine.org/issues/28/jackson.php
http://www.politicalgroove.com/arts-entertainment/268-favorite-art.html
Robert Le, 2008.
Die Kinder dieser Welt (1977): Die 4. Weltausstelung der Photographie, UNICEF,
Hamburg, str. 23.
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
Der Kunstwrfel (2003): Kunst fr Kenner: Der Barock, Directmedia

Publishing, Berlin.
Der Kunstwrfel (2003): Kunst fr Kenner: Die Renaissance, Directmedia
Publishing, Berlin.
http://www.heraldica.org/topics/france/frorders.htm
http://picasaweb.google.com/yousfimedali/
VigneEtArtCarmaMohamedAliYousfiBlogspotCom#5189655203571671362
Fossi, Gloria et al. (ur.) (2001): The Uffici Gallery, Giunti Industrie Grafiche
S.p.A., Prato, str. 172.
Publishing, Berlin.
Publishing, Berlin.
Foto: Robert Le
Foto: Robert Le
Foto: Vid Barac, oko 2000.
http://www.fullmoonoverhoboken.com/
http://www.cdiscount.com/musique-cd-dvd/cd-pas-cher/juliette-grecofriends-jul/f-1019801-8717423020967.html?prix=discount&trilist=0&numpa
ge=
http://www.geocities.com/leah_horn/mb-34.JPG
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Edgar_Germain_Hilaire_
Degas_016.jpg
http://www.carbodydesign.com/archive/2008/05/13-ford-model-t-conceptdesign-challenge/1911-Ford-Model-T-line-up-ad-lg.jpg
Ferrera, Mirela (2004): Narodi svijeta, Stanek, Varadin, str. 56.
Guadalupi, Gianni i suradnici (2005): Velika ilustrirana Biblija: Mjesta i
dogaaji iz Starog i Novog zavjeta, Zagreb, Mozaik knjiga, str. 70.
http://www.bellevuekofc.com/photogallery/pope-john-paul-II-a.JPG
Thames &Hudson Ltd., str. 176.
Foto: Drago Muvrin, 2008.
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Nicholas_Hilliard_021.jpg
http://www.chinatownconnection.com/japanese-geisha.htm
http://picasaweb.google.com/bidyarthi.bhaswati/
PaintingCollectionOfStXavierSCollegeKolkata#5177590114472929586
Hofmann, Rainer (ur.) (1994): Die Trachtenvielfalt der Frnkischen Schweiz im
Wandel, Frnkische Schweiz- Museum, Tchersfeld, str. 47.
Kutina, str. 43. Foto: Josip Forijan.
Foto: Erddy Stjepan, 1894.
Foto: Jelka Radau, oko 1970.
Kutina, str. 35. Foto: Slavica Moslavac.
Foto: Tkali Vladimir, 1923.
http://thatthebonesyouhavecrushedmaythrill.blogspot.com/2009/01/
devotion-to-blessed-virgin-in-england.html
Der Kunstwrfel (2003): Kunst fr Kenner: Die Renaissance, Directmedia
Publishing, Berlin.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6d/
Fr%C3%A9d%C3%A9ric_Bazille_001.jpg
Pastoureau, Michel (2001): Blue: The History of a Color, Princeton University
Press, Princeton and Oxford, str. 53.
http://www.net.hr/galerija/kultura/webgalerije/wpp_2005/
http://fashionolog.blogspot.com/2007/10/shopping-adventures-carnival.
html
Privatna dokumentacija
Foto: Nino Vrani, 1986.
107 Breward, Christopher (1994): The Culture of Fashion: A New History of

Fashionable Dress. Manchester University Dress, Manchester, str. 185.
108 http://www.npld.eu/docs/Pages/default.aspx i www.un.org/Depts/dhl/
maplib/flag.htm
109 http://www.hdz.hr/default.aspx?id=139
110 Fotodokumentacija EMZ.
111 Aralica, T., Aralica V. (1996): Hrvatski ratnici kroz stoljea: Oprema, oruje
i odore hrvatskih ratnika od oko 800. do 1918. godine, Znanje d.d., Zagreb,
str.167.
112 Foto: Damir Prizmi, 2008.
117 Foto: Vid Barac, 2000.
118 http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Green_Chinese_dragon.PNG
120 http://www.latinamericanstudies.org/aztecs/calendar.jpg
121 Foto: Slavica Moslavac, 2006.
122 http://egyptian-papyrus-art.com/
123 Guadalupi, Gianni i suradnici (2005): Velika ilustrirana Biblija: Mjesta i
124 http://inversesquare.wordpress.com/2007/12/17/rich-genes-poor-genessullivan-again-and-benjamin-friedman/
126 http://www.cts.edu/ImageLibrary/famous.cfm
127 http://gypsyscholarship.blogspot.com/2006/02/das-wetter-ist-hell.html
128 http://www.imagesonline.bl.uk/results.asp?image=066029
129 Thurn, Hans Peter (2007): Farbwirkungen: Soziologie der Farbe, DuMont
Buchverlag, Kln, str. 99.
130 http://blog.redfin.com/seattle/files/2008/08/united_states_one_dollar_bill_
obverse.jpg
132 Heller, Eva (2006): Wie Farben wirken, Rowohlt Taschenbuch Verlag,
Hamburg, str. 115.
Hamburg, str. 115.
134 http://picasaweb.google.com/dsmurashev/FineArt#5203624062230565602
135 Tracht der Juden zu Worms, Gradski arhiv Worms, Monumenta Judaica B.139.,
str. 86.
136 http://tarvos.imareal.oeaw.ac.at/server/images/7002042.JPG
137 http://picasaweb.google.com/si.qua.fata.sinant/
Paintings#5100105092399231122
138 http://geschichtslk.blogspot.com/
139 http://commons.wikimedia.org/wiki/index.html?curid=151915
140 http://www.astro.washington.edu/.../BCC/project.html
141 http://susandods.com/blog/archive/2007_01_01_archive.html
Hamburg, str. 119.
143 http://encarta.msn.com/media_701676704_761555715_-1_1/radha_and_
krishna_in_the_grove.html
147 http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Gentile_da_Fabriano_002.jpg
148 http://archaeology.about.com/od/northamerica/ig/Ancient-Americas-/IncaGold-Figurine--Peru.htm
149 Foto: Robert Le, 2000.
150 Beckwith, Carol; Fisher, Angela (19991): African Ceremonies, Horry N.
Abrams, str. 231.
dogaaji iz Starog i Novog zavjeta, Zagreb, Mozaik knjiga, str. 214-215.
152 http://www.benetton.com/.../it/image_gallery/2_7.html
153 http://www.musicstack.com/records-cds/marilyn+monroe
154 http://www.cultureby.com/.../12/imitating_oscar.html
203
156
157
158
159
160
161
162
163
164
165
166
167
168
169
170
171
172
173
174
175
176
177
178
179
180
181
182
183
184
185
186
187
188
189
190
191
192
193
194
195
196
197
198
199
200
201
202
203
204
205
206
204

Foto: Ivan Lozica, 1987.
http://picasaweb.google.com/errinelizabeth/
BoucherSect7LandscapeAndOtherGenres#5116456283325876130
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/3f/Antoine_
Watteau_006.jpg
http://picasaweb.google.com/yousfimedali/
VigneEtArtCarmaMohamedAliYousfiBlogspotCom#5189655203571671362
http://digg.com/odd_stuff/Pink_vs_Blue
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Bartolom%C3%A9_Esteban_
Perez_Murillo_003.jpg
http://www.doctormacro1.info/Images/Hepburn,%20Audrey/Annex/
Annex%20-%20Hepburn,%20Audrey%20(Funny%20Face)_09.jpg.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/68/German_
concentration_camp_chart_of_prisoner_markings.jpg
http://markneighbors.com/memphis.html
Razglednica, Nicholas Pitt, Getty Images
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Natural-dyes.jpg
Ferrera, Mirela (2004): Narodi svijeta, Stanek, Varadin, str. 72-73.
Thames & Hudson Ltd, str. 38.
Thames & Hudson Ltd., str. 17.
Foto: Marija Nodilo, 2008.
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Fez_Tannery.JPG
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Firenze-Stemma.png
http://dadaisforever.files.wordpress.com/2008/01/cortesmoctez400.jpg
http://picasaweb.google.com/jeanpierre.coquel/
Sapa#5207954366066628610
Privatna dokumentacija
Shrivatsa, Goswami (2001): Celebrating Krishna, Sri Caitanya Prema
Samathana Vrindavan, str. 183.
Ferrera, Mirela (2004): Narodi svijeta, Stanek, Varadin, str. 112.
http://www.dcs.shef.ac.uk/~mark/blog/labels/strange.html
Damir Prizmi, 2008.
Lenor Larsen, Jack (1976): The Dyers art, ikat, batik, plangi, Van Nostrand
Reinhold Company, str. 185.
http://infobintan.googlepages.com/BatikCantingM.jpg/BatikCantingMfull;init:.jpg
Lenor Larsen, Jack (1976): The Dyers art, ikat, batik, plangi, Van Nostrand
Reinhold Company, str. 37.
Foto: Kosjenka Brajdi, 2007.
http://www.flickr.com/photos/86624586@N00/10187048/sizes/o/
http://en.wikipedia.org/wiki/Lapis_lazuli
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Azurit_4.jpg
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Malachite_Congo_2_Luc_Viatour.
jpg
http://en.wikipedia.org/wiki/Orpiment
http://geo.web.ru/druza/33_fo_42.htm
http://en.wikipedia.org/wiki/File:VanGogh-self-portrait-with_bandaged_ear.
jpg
Foto: Branimir Boban / Cropix, 2008.
207
208
209
210
211
212
213
214
215
216
217
218
219
220
221
222
223
224
225
226
227
228
229
230
231
232
233
234
235
236
237
238
239
240
241
242
243
244
245
246
247
248
Thames & Hudson Ltd., str. 213.

http://tasaclips.com/photos/minerals/cinnabar.jpg
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Wall%27s_chinese_calligraphy.jpg
http://caliban.mpiz-koeln.mpg.de/~stueber/koehler/FAERBER.jpg
Foto: Marija Nodilo, 2008.
Foto: uro Griesbach, 1991.
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Paubrasil6.jpg
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Brazil_16thc_map.jpg
http://www.thefreedictionary.com/Indigofera+tinctoria
Press, Princeton and Oxford, str. 76
Schweppe, Helmut (1992): Handbuch der Naturfarbstoffe: Vorkommen,
Verwendung, Nachweis. Ecomed, Landsberg/Lech, str. 83
http://entwinements.com/blog-mt3/images/Indian_indigo_dye_lump.jpg
http://tuaregcultureandnews.blogspot.com/2007/12/mnj-blog-highlights-oftuareg-situation.html
Foto: Razglednica iz Zbirke Muvrin.
http://chezfrancine.romandie.com/get/11161/Isatis_tinctoria_Sturm28.jpg
http://www.woad.org.uk/html/woad_12.html
http://en.wikipedia.org/wiki/Saffron
http://www.spaincenter.org/azafran/saffron-cultivation.htm
http://www.spaincenter.org/azafran/saffron-cultivation.htm
http://talkcharlotte.com/files/2009/01/robin_hood_1.jpg
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Illustration_Carthamus_tinctorius0.jpg
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Koeh-199.jpg
http://www.vegetarian-nutrition.info/images/turmeric.jpg
http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://static.flickr.
com/114/298380494_61eda041ef_o.jpg&imgrefurl=http://www.
barcelonaphotoblog.com/2006/11/turmeric-spice-rooted-in-catalan.
html&usg=__IQV1KD-oyzrEor9eQfjremEHudU=&h=851&w=1280&sz=1055&hl
=hr&start=1&tbnid=ALunsd4CPBdEHM:&tbnh=100&tbnw=150&prev=/images
%3Fq%3Dturmeric%2Bbarcelona%26gbv%3D2%26hl%3Dhr%26sa%3DG
Foto: Razglednica iz privatne zbirke
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Lawsonia_inermis_Blanco1.108.png
Foto: Renato Petek, 2007.
Butler Greenfield, Amy (2005): A Perfect Red. Empire, Espionage and the Quest
for the Colour of Desire. Black Swan, London.
http://www.manandmollusc.net/beginners_uses/image_files/Dye-murex.gif
http://www.museebonnat.bayonne.fr/rub_recherche/zoom.
php?zoom=upload/oeuvres/big/94DE58146.jpg
http://en.wikipedia.org/wiki/Tetrarchy
Bihalji-Merin, Oto, ur. (1969): Umetniko blago Jugoslavije, Izdavaki zavod
Jugoslavija, Beograd, str. 139.
Schoeser, Mary (2003): World Textiles, Thames&Hudson world of art, London,
str. 31.
Butler Greenfield, Amy (2005): A Perfect Red. Empire, Espionage and the Quest
for the Colour of Desire. Black Swan, London.
Finlay, Victoria (2007): Colour. Travels through the paintbox. Hodder &
Stoughton, London.
http://spinthetruth.files.wordpress.com/2008/09/lipstick-obama.png
http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://simmy.typepad.com/
photos/uncategorized/dyeing13.jpg&imgrefurl=http://simmy.typepad.com/
echoesofadream/2006/10/one_day_i_will_.html&usg=__Pzr0ObM1vvsKYKhE
jxyli2co1nc=&h=1028&w=800&sz=132&hl=hr&start=1&tbnid=9CaQsnsZ6r70
MM:&tbnh=150&tbnw=117&prev=/images%3Fq%3Ddyeing%2Bwool%2Bwith
%2Bcochineal%26imgsz%3Dxxlarge%26as_st%3Dy%26ndsp%3D20%26hl%
3Dhr%26sa%3DN
http://en.wikipedia.org/wiki/Polish_cochineal
http://en.wikipedia.org/wiki/Polish_cochineal
Schweppe, Helmut (1992): Handbuch der Naturfarbstoffe: Vorkommen,
Verwendung, Nachweis. Ecomed, Landsberg/Lech., str. 79.
249 Schweppe, Helmut (1992): Handbuch der Naturfarbstoffe: Vorkommen,

Verwendung, Nachweis. Ecomed, Landsberg/Lech., str. 75.
252 Foto: Marija Barlek, 2008.
261 http://www.euita.upv.es/varios/biologia/images/Figuras_tema19/Pinaceas/
Pinus%20halepensis%203.jpg
264 Clulow, F.W. (1972): Colour Its Principles and their Applications, Fountain
Press, London, England.
269 Finlay, Victoria (2007): Colour. Travels through the paintbox. Hodder &
Stoughton, London, str. 8.
270 http://gallery.hd.org/_exhibits/natural-science/prism-and-refraction-of-lightinto-rainbow-AJHD.jpg
271 Foto: razglednica, Panorama, Berlin
272 Foto: Angelika Kittel, razglednica: Panorama, Berlin
273 Goethe, Johann Wolfgang (1994): Die Tafeln zur Farbenlehre und deren
Erklrungen, Insel Verlag, Frankfurt am Mein und Leipzig, str. 20.
274 Goethe, Johann Wolfgang (1994): Die Tafeln zur Farbenlehre und deren
Erklrungen, Insel Verlag, Frankfurt am Mein und Leipzig, str. 9.
275 Bihalji Merin, Oto (1969): Umetniko blago Jugoslavije, Izdavaki zavod
Jugoslavija, Beograd, str. 344.
277 Pastoureau, Michel (2001): Blue: The History of a Color. Princeton University
Press, Princeton and Oxford, str. 146, 147.
278 Pastoureau, Michel (2001): Blue: The History of a Color. Princeton University
279 Boroak-Marijanovi, Jelena (1998): Hrvatske trobojnice simboli pokreta 1848.
godine. Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, str. 69.
280 Foto: Gjuro Griesbach, 1990.
282 http://www.flickr.com/search/?q=zagreb+tram&page=12
283 293 Foto dokumentacija Katarine Nine Simoni
205
Izloba Mo boje
oujak rujan 2009.
Autorice izlobe
Aida Brenko, via kustosica
Mirjana Randi, muzejska savjetnica
Struni suradnici na izlobi
Martinia Ira Glogar, Ana Sutlovi, Vedran uraevi, Marija
ivkovi, Lela Roenovi, Renato Petek, Kosjenka Brajdi,
Didakta Horvat
Za nakladnika
Damodar Frlan
Lektura
Ines Brenko
Prijevod saetka na engleski
Hrvojka Barlek
Autori likovnog postava i interaktivnog dijela

Branimir Pakvan
Nika Pavlinek
Damir Prizmi
Oblikovanje kataloga, plakata, pozivnice i deplijana

Branimir Pakvan
Nika Pavlinek
Damir Prizmi
Propaganda i marketing
Mirjana Drobina
Danijela Stanojevi-Majeri
Fotografija na ovitku
Too Dabac
Edukativni program
eljka Jelavi
Tehnika realizacija izlobe
Preparatorske radionice za tekstil i drvo EMZ.
Autori tekstova u katalogu
mr. sc. Aida Brenko, via kustosica u Etnografskom muzeju u
Zagrebu
dr. sc. Martinia Ira Glogar, docentica na Tekstilno-tehnolokom
fakultetu u Zagrebu
dr. sc. Mate Kapovi, asistent na Odjelu za lingvistiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Mirjana Randi, muzejska savjetnica u Etnografskom muzeju
u Zagrebu
Nina Simoni, asistentica na Tekstilno-tehnolokom fakultetu
u Zagrebu
Marija ivkovi, kustosica u Etnografskom muzeju u Zagrebu
Nakladnik
Etnografski muzej, Zagreb
206
Tisak
Denona
Naklada
700
Etnografski muzej Zagreb
10000 Zagreb, Trg Maurania 14
EMZ@emz.hr
Izloba je ostvarena u suradnji s Tekstilno-tehnolokim
fakultetom Sveuilita u Zagrebu.
Projekt su omoguili: Poglavarstvo grada Zagreba - Gradski
ured za obrazovanje, kulturu i port i Ministarstvo kulture
Republike Hrvatske
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i

sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 695923
ISBN 978-953-6273-40-9
Zahvale
Zahvaljujemo na strunoj pomoi:
Zahvaljujemo na pomoi oko ostvarenja izlobe:
Prof. dr. sc. urici Parac-Osterman, dipl. ing. s

Tekstilno-tehnolokog fakulteta u Zagrebu; doc. dr.
sc. Martiniji Iri Glogar, dipl. ing. s Tekstilno-tehnolokog fakulteta u Zagrebu; dr. sc. Ani Sutlovi,
dipl. ing. s Tekstilno-tehnolokog fakulteta u Zagrebu, Vedranu uraeviu, dipl. ing. s Tekstilno-tehnolokog fakulteta u Zagrebu, mr. sc. Mirni Cvitan
erneli s Tekstilno-tehnolokog fakulteta u Zagrebu, Nini Simoni s Tekstilno-tehnolokog fakulteta u Zagrebu.
Mr. sc. Leli Roenovi iz Samoborskog muzeja;
mr. sc. Jagodi Vondraek-Mesar iz Muzeja Prigorja
Sesvete; Slavici Moslavac iz Muzeja Moslavine Kutina; Jani Mihali iz Gradskog muzeja Karlovac; Lani
Miloevi erek iz Etnografskog muzeja itnica
Rupe, Dubrovnik; Dunji ari iz Muzeja Staro selo
Kumrovec.
Dr. sc. Dariju Kremeru, dipl. ing. iz Botanikog
vrta ljekovitog bilja Fran Kuan u Zagrebu; Vanji
Stamenkoviu, dipl. ing. iz Botanikog vrta PMF-a
u Zagrebu; Dragi Mihelju, dipl. ing. iz Botanikog
vrta PMF-a u Zagrebu; dr. sc. Mirjani Vrbek iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu; Biserki
Radanovi Guvici iz Hrvatskog prirodoslovnog
muzeja u Zagrebu; mr. sc. Vesni tamol iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu; Velimiru
Gaparoviu, Vladimiru Prenneru, Aleksandru
Pleku i firmi Calyx; Miri Wolf iz idovske opine u
Zagrebu; dr. sc. Ljerki Reguli, dr. sc. Mariji ercer;
Dubravki Balen; Renatu Peteku iz Udruge Lotos,
Kosjenki Brajdi iz Udruge Lotos.
Dr. sc. Zdenki Kaloeri iz Zavoda za farmakognoziju u Zagrebu; dr. sc. Draenu Mariu iz Arheolokog muzeja u Zadru; Silviju Vujiiu; Zlatku
Jurieku; Damiru Peharu; Fakultetu elektrotehnike
i raunarstva u Zagrebu; Marku Horvatu, Ljudevitu Horvat i Mirici Horvat iz Didakte Horvat; mr.
sc. Juliji Kos iz idovske opine u Zagrebu; Vidu
Barcu; Hrvoju Vuletiu; Dragi Muvrinu; Margareti
Legii; Jakovu Nodilu; Mariji Nodilo; Vlasti Benkek;
Josipi Petrovi; Martinu Matiinu; Vedrani Vela Puhari iz Parka prirode Biokovo; Milivoju anetiu,
dipl. ing.; Mladenu Milainoviu Hrvatskog lovakog muzeja; Ines Brenko iz Dravnog arhiva u Zagrebu.
Zahvaljujemo na posudbi predmeta:
Arheolokom muzeju u Zadru; Arheolokom muzeju u Zagrebu; Dravnom arhivu u Zagrebu; Didakti Horvat; Etnografskom muzeju itnica Rupe u
Dubrovniku; Hrvatskom prirodoslovnom muzeju
u Zagrebu; Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu; Lovakom muzeju u Zagrebu; Muzeju grada
Koprivnice; Muzeju Prigorja Sesvete u Sesvetama;
Muzeju Moslavine Kutina u Kutini; Hrvatskom
povijesnom muzej u Zagrebu; firmi Juriek u Stupniku; Samoborskom muzeju u Samoboru; Studiju Silvio Vujii; Udruzi Lotos; Zavodu za farmakognoziju u Zagrebu; upnoj crkvi Sv. Anastazije u
Samoboru; idovskoj opini u Zagrebu, idovskoj
vjerskoj zajednici Bet Israel u Zagrebu i rabinu Kotel Dadonu; Dragutinu Muvrinu, voditelju Zbirke
Muvrin; Tamari Pani; Slobodarskoj itaonici i
knjinici Roko i Cicibela u Zagrebu; Dubravki Vrgo i Milanu Kovaeviu iz Zagrebakog kazalita
mladih i Mrei anarhosindikalista.
207

Moć Boja - Smanjeno

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Moć Boja - Smanjeno

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Kako su boje

moc boja / etnografski muzej zagreb

Zagreb, oujak-rujan 2009.

Kako obojiti svijet

Boja umjetnost ili znanost?

moc boja / etnografski muzej zagreb

Goetheova protiv Newtonove teorije

Trobojnica i hrvatski grb

Boje grada Zagreba

Boja u kulturi odijevanja i u

Katarina Nina Simoni

moc boja / etnografski muzej zagreb

Budistiki sveenici, Tibet

Inicijacijski obredi naroda

Bad Blue Boys, navijai NK

Najvei izazov u izlobi o bojama je to to elimo prikazati neto to zapravo

moc boja / etnografski muzej zagreb

moc boja / etnografski muzej zagreb

Prikaz humoralne teorije.

Prikaz akri. Prema

Kako bi simbolika vezana uz pojedinu boju opstala u odreenoj zajednici,

moc boja / etnografski muzej zagreb

ali naglaava potovanje,

moc boja / etnografski muzej zagreb

moc boja / etnografski muzej zagreb

Di Bondone Giotto, Duhovi,

U mnogim je kulturama upravo crvena najvanija boja te je njezina simbolika

moc boja / etnografski muzej zagreb

nakitom i nose odjeu

Lois Le Nain, Obrok seljaka,

U prolosti je postojane i blistave boje bilo teko proizvesti pa su se njima bojili

Nikola Arsenovi, Mladenka

Mladenci, Indija, 2008.

moc boja / etnografski muzej zagreb

Razliiti strunjaci pokuavali su objasniti diskriminirajui poloaj ljudi rie

moc boja / etnografski muzej zagreb

Magijsko znaenje crvene boje

Plafta, plahta, Turopolje,

Pojas s karneolima, dinarsko

Bojenje mrtvaca u crveno obiaj je poznat u junoj Europi jo iz neolitika, a

moc boja / etnografski muzej zagreb

Folklorni tekstil u Hrvatskoj

moc boja / etnografski muzej zagreb

U Konavlima je crvena boja takoer osnovna boja ukrasa, a ona je varirala

Crvena u politikom kontekstu

moc boja / etnografski muzej zagreb

moc boja / etnografski muzej zagreb

Carica Teodora s podanicima,

Kralj Salomon, ilustracija iz

ak je i tinta kojom se car potpisivao bila purpurna, a njome su bile napisane i

moc boja / etnografski muzej zagreb

tamnocrvenu, a teolozi ljubiastu odjeu, to je simboliziralo pobonost, vjeru,

Ljubiasta je bila prva umjetna modna boja. Proizveo ju je engleski kemiar

moc boja / etnografski muzej zagreb

Alfonse Mucha, Job, plakat,

Folklorni tekstil u Hrvatskoj

Pea, marama za glavu,

Zastor, pregaa, Posavina,

moc boja / etnografski muzej zagreb

pokazali svoju tugu za preminulim. Crnom i bijelom bojom izraavala se tuga

moc boja / etnografski muzej zagreb

Tiziano Vecellio, Karlo

U doba renesanse manufakturna sredita za proizvodnju polikromnog tekstila