Knjiga standarda

Tiskani ili/i digitalni dokument u kojem su definirani svi elementi vizualnog identiteta, njihove inačice
i način njihove primjene:

- Logotip (zaštitni znak)

- Tipografija (font: slova, brojevi, znakovi)

- Boje

- Sekundarna primjena (promo-materijal: npr. vrećice, odjeća, reklame, ...)

Produkt dizajn
-Industrijski dizajn i produkt dizajn se često tretiraju kao sinonimi, no termin produkt dizajn preuzima
primat jer obuhvatnije ocrtava područje djelovanja dizajnera.

-U masovnoj percepciji, riječ dizajn uglavnom pretpostavlja izradu luksuznih proizvoda, međutim
svaki predmet s kojim smo u doticaju, nastao je u nekom obliku procesa dizajniranja. Produkt dizajn
obuhvaća sve „od igle do lokomotive”.

-Osnovne karakteristike uspješnog razvoja proizvoda, a koje su u direktnoj vezi s profitom

proizvođača, su:

• kvaliteta proizvoda – koliko je proizvod dobar obzirom na uloženi trud, zadovoljava li

potrebe kupca, je li robustan i pouzdan?

• cijena proizvoda– koliko profita donosi za određenu količinu proizvoda i tržišnu cijenu, te

u odnosu na uloženo?

• vrijeme razvoja proizvoda – koliko je vremena potrebno za razvoj proizvoda, počevši od toga u

kojem vremenu je postao kompetitivan sa konkurencijom i razvojem tehnologije, do toga koliko

se brzo uspije ostvarivati povrat uloženog?

• cijena razvoja – koliko je proizvođač trebao uložiti kako bi se proizvod razvio, što

direktno utječe na investiranje radi stjecanja profita?

• sposobnost razvoja – je li tim u stanju razviti proizvod na osnovi prethodnih iskustava, što

doprinosi efektivnosti i ekonomičnosti razvoja?

-Proces oblikovanja je proces pojednostavljivanja predmeta kako bi se pojednostavio sam proces

proizvodnje i postigla što veća upotrebljivost predmeta.

-U sklopu interdisciplinarnih timova, stvara se funkcionalni predmet u svojim svrhovitim i

simboličkim funkcionalnim dijelovima koji moraju besprijekorno funkcionirati kao cjelina.

-Funkcionalan je onaj predmet koji oblikom slijedi namjenu.

-Ergonomija je moderna znanstvena disciplina (znanost o radu) kojoj je zadatak istražiti čovjekov
organizam i ponašanje, te pružiti podatke o prilagođenošću predmeta s kojima čovjek dolazi u
kontakt.

-Ergonomija se bavi dizajniranjem temeljenim na ljudskim potrebama, pri čemu je cilj optimizirati
dobrobit za čovjeka i dobrobit za čitav sustav (društvo).

-U ergonomiji se proučavaju ljudske sposobnosti u odnosu prema zahtjevima radne okoline, čime se
doprinosi dizajniranju na način da se dizajn učini kompatibilnim s ljudskim potrebama, mogućnostima
i ograničenjima.

-Estetika proizvoda je jedan od glavnih ciljeva dizajnera.

Industrijska estetika uključuje harmoniju između funkcionalnog svojstva i vanjskog izgleda.

RAZVOJ DIZAJNA

Ako govorimo o počecima dizajna, sustavno promišljanje u postupku oblikovanja i proizvodnje

uporabnih predmeta započinje u 19. stoljeću. Umjetničko oblikovanje predmeta se provlači kroz
nekoliko različitih pokreta. Prvi takav pokret je nastao u Engleskoj, Arts and Crafts (1860. – 1900.).
Nakon toga se pojavljuju pokreti koji nose slične značajke i zajednički njihov nazivnik bi bio secesija,
no u različitim državama nosi drugačije nazive, L Á rt Noveau (Francuska, Belgija), Jugendstil
(Njemačka), Floreale (Italija), Secession (Austria), itd.

ODRŽIVI DIZAJN

Oblikovanje u okvirima održivog dizajna podrazumijeva korištenje recikliranih, netoksičnih materijala,

te reciklirajuće proizvode, mali utrošak energije pri proizvodnji, kvaliteta i dugotrajnost proizvoda,
transport i dr.

-Dizajner treba biti osviješten i dizajnirati proizvod koji je zaista potreban, koji je ekološki promišljen
i koji je održiv.

-Stare dizajnerske konzultantske kuće i stare navike u dizajnu koče napredak u obliku održivosti.
Jedna struja dizajnera prihvaća održive kriterije kao izazov, a druga struja održivost doživljava kao
veliko ograničenje i pritisak da moraju koristiti energiju efikasno, pri realizaciji njihovih ideja.

-U proizvodnji nije problem u materijalu,već u načinu na koji se materijal tretira. Uvođenjem

reciklaže, proizvodnja postaje ''čišća'' i otkrivaju se nova i bolja svojstva poznatih materijala. Pitanje
je što sve ljudi mogu napraviti od tih materijala. Treba pokazati javnosti upotrebu poznatih materijala
u različitim i novim oblicima.

UNIVERZALNI DIZAJN

- Riječ je o odgovornom dizajnu proizvoda namijenjenih najširem mogućem krugu korisnika bez
obzira na njihovu dob ili fizičke sposobnosti.

-Potrebno je dizajnirati proizvode i okoliš kako bi bili u najvećoj mjeri upotrebljivi svim ljudima, bez
potrebe za prilagodbama ili nekim posebnim dizajnom.

-Načela univerzalnog dizajna zahtjevaju od dizajnera da prilikom svog procesa dizajniranja moraju
uključiti i ostale čimbenike, kao što se ekonomska isplativost, tehničke karakteristike, kulturološke,
spolne razlike, kao i brigu za okoliš.
-Načela univerzalnog dizajna daju upute kako na bolji način integrirati značajke koje su zajedničke
štovećem broju korisnika. Sve upute ne moraju biti primjenjive kod svih vrsta dizajna.

Prvo načelo: Nepristrana mogućnost korištenja. Dizajn je tako napravljen da ga mogu koristiti i kupiti
osobe s različitim mogućnostima.

Osigurati jednak način korištenja za sve korisnike

Drugo načelo: Fleksibilnost kod korištenja. Dizajn treba imati mogućnost prilagodbe širokom spektru
različitih sklonosti i mogućnosti.

Treba biti osigurana mogućnost izbora načina uporabe.

Treće načelo: Jednostavna i intuitivna uporaba.Dizajn mora biti lako razumljiv, bez obzira na
korisnikovo iskustvo,znanje, vladanje jezikom ili trenutačnom razinom koncentracije.

Eliminirati nepotrebnu složenost.

Četvrto načelo: Uočljive informacije. Dizajn treba davati korisniku potrebne informacije, bez obzira
na stanje njegovih osjetila ili uvjete okoliša.

Treba rabiti razne vrste izražaja (slikovne, glasovne i taktilne)

Peto načelo: Toleriranje pogreške. Dizajn mora biti takav da se opasnosti svedu na minimum, te da
se onemoguće posljedice slučajnog ili nenamjernog djelovanja. Elementi trebaju biti postavljeni na taj
način, kako bi se na najmanju moguću mjeru svela opasnost i pogreške.

Osigurati upozorenja na opasnost ili mogućnost pogreške.

Šesto načelo: Nizak fizički napor. Dizajn treba biti takve vrste da ga se može koristiti djelotvorno i
ugodno, s najmanjim mogućim naporom.

Napor za izvršenje neke radnje mora biti sveden na razumnu mjeru

Sedmo načelo: Mjere i prostor za pristup i uporabu. Valja osigurati mjere i prostor za pristup,
dohvat, rukovanje, i uporabu bez obzira na dimenzije korisnikovog tijela, njegov položaj ili mogućnost

mobilnosti.

Treba biti osigurana dobra preglednost prema važnim elementima

-Koncept “dobrog dizajna” temelji se na racionalnom pristupu dizajnerskom procesu i uključuje

kriterije:

trajnost, sklad, cjelovitost, ljepotu, funkcionalnost

Umjetnički dizajn u ograničenim serijama omogućuje dizajnerima:

-nesputanu ekonomsku slobodu istraživanja novih oblika, materijala i procesa,

-uvode se arhitektonski i umjetnički koncepti koji potiču raspravu o prirodi funkcionalnosti i našu

interakciju s okolišem.
BAUHAUS
-ime visoke umjetničke škole i umjetničkog pokreta, osnovanog u Njemačkoj 1919. godine, koji je
preispitao ljudske potrebe, mogućnosti materijala i njihove obrade i vremena u kojem je djelovao.
-----Bauhaus je temelj današnjega dizajna i masovne proizvodnje svih uporabnih predmeta, koji su
oblikovani u skladu s čovjekovim potrebama, s naglaskom na funkciju i ergonomiju. Zabranjen je
1933., dolaskom nacista na vlast.

-Kraj 19. st. ideja o povezivanju umjetnika i industrijske proizvodnje

▪ 1907. osnovan Njemački savez obrtnih i industrijskih proizvođača

• Walter Gropius osniva specijaliziranu školu za sve vrste oblikovanja → Bauhaus

• Arhitekt Ludwig Mies van der Rohe školu pretvara u školu arhitekture

-Pet pravila armiranog betona („Domino kuća” – Le Corbusier):

1. slobodno prizemlje

2. slobodan tlocrt

3. slobodno pročelje

4. maksimalno ostakljenje

5. ravan krov

-1933. Dolaskom nacista na vlast u Njemačkoj, škola Bauhausa se zatvara i njezino daljnje djelovanje
se zabranjuje.

-Cilj škole: udruženje obrtnika – umjetnika pod vodstvom umjetnika – nastavnika u zajedničkom
traganju za novim materijalima, tehnikama i oblicima

-Praktičnom su radu pridodani teorijski predmeti o percepciji i boji

- Predmeti su dizajnirani po načelu funkcionalnosti

• Estetska vrijednost: stapanje oblika i funkcije

• Bauhausova produkcija obilježena jednostavnošću

-Veliki umjetnici Bauhausa: Laszlo Moholy-Nagy, Wassily Kandinsky, Josef Albers, Marcel Breuer, Paul
Klee, Hannes Meyer

-Hrv. Umjetnici u Bauhausu: Ivana Tomljenović Meller – prva Hrvatica sa službenim obrazovanjem u
Bauhausu. Plakat i fotografija

Otti Berger (Zmajevac, Baranja) – dizajn tekstila

-Tipografija u Bauhausu:

Plakat škole – jednostavna tipografija i dizajn

Horizontalna i vertikalna slova, tekst u kutu, omatanje teksta oko objekta

-Arhivi Bauhausa i muzej nalaze se u Berlinu, u zgradi posvećenoj Walteru Gropiusu

-Danas postoji Ljetna šk Bauh. Koja nudi tečajeve stranog jezika, arhitekture, umjetnosti i dizajna,
kulture i medija, te inženjerstva i okoliša.

Cilj šk: proširenje kulturnih i akademskih vidika sudionika

GRAFIČKI DIZAJN
-Grafički dizajn je umjetnost i profesija odabira i aranžiranja vizualnih elemenata kao što su
tipografija, fotografija, ilustracija, simbola i boja s ciljem prenošenja poruke određenoj interesnoj
skupini.

-Ponekad se za grafički dizajn koristi izraz „vizualne komunikacije”, kojom se želi istaknuti njegova
funkcija davanja forme i oblika informacijama.

-Zadatak grafičkog dizajnera je kombiniranje vizualnih i verbalnih elemenata u organiziranu i

funkcionalnu cjelinu.

-Dizajnom se komunicira identitet i karakter, djelatnost i profil, te se izaziva interes, razvija sklonost,
uvjerava i nagovara. U tom smislu vizualne komunikacije predstavljaju svako prenošenje informacija
pomoću vizualnih znakova, simbola, tekstova, crteža, slika, što podrazumijeva svako prenošenje misli
grafičkim, elektronskim , fotografskim filmskim televizijskim ili nekim drugim putem.

-Unutar grafičkog dizajna ulazi oblikovanje knjiga, časopisa, filmskih špica, ambalaža, web stranice,
plakata, prometnih znakova, itd. Grafički dizajn toliko prožima našu svakodnevicu da je postalo
gotovo nemoguće bez njega zamisliti bilo koje područje života.

-Grafički dizajneri stvaraju sredstvo prenošenja vizualne i verbalne poruke u kontekstu šire
komunikacijske platforme. Ta platforma uvjetovana je tehnički, danas sve više interaktivnim i
multimedijskim komuniciranjem, a praksa grafičkog dizajna bliska je i često se koristi u oglašavanju i
drugim marketinškim tehnikama.

-U područje grafičkog dizajna ulazi i oblikovanje naslovnica dnevnih novina i časopisa. Obzirom da se
ne radi o tiskovini koja ima trajnu vrijednost, već dnevnu ili mjesečnu, oblikovanje ovih naslovnica se
baziran na hijerarhiji informacija, u odnosu na aktualnost određenih vijesti i događaja.

- Grafičko oblikovanje naslovnice knjige pretpostavlja trajniju vrijednost tiskovine. Iz tog razloga se u
postupku oblikovanja puno više promišlja o estetici i značenju grafičkog rješenja.

- Kompetencije grafičkog dizajnera primarno je komunikacija, a grafički dizajner, stručnjak na

području vizualnih komunikacija, odgovoran je za proces vizualne artikulacije informacije.

- Grafičkim dizajnom nazivamo sam komunikacijski proces (koji uključuje istraživanje, analizu i
planiranje), a također i vidljivi rezultat, tog procesa, odnosno ono što se često neprecizno naziva
rješenje.

- Grafički dizajn je postao značajan segment kulture i ekonomije razvijenih zemalja i moćno sredstvo
artikuliranja nacionalnih, institucionalnih ili korporativnih težnji.

-Dobar dizajn unapređuje proizvod, komunikaciju, identitet, okolinu. Dizajn povećava vrijednost,
motivira potencijale konzumente proizvoda, kultivira prepoznatljivost i utječe na javnu percepciju
tvrtke, usluge i proizvoda.
- Shvaćanje dizajna kao investicije, a ne kao troška, stav je bez kojeg se danas nije moguće natjecati s
konkurencijom

- Dizajnirati znači stvarati slike koje komuniciraju određene ideje na vizualan način i izriču poruke čija
forma grafički utjelovljuje ili naglašava najbitnije odrednice ideja koje treba komunicirati.

-Osim što može pridonijeti boljoj tržišnoj poziciji i poslovnom uspjehu, grafički dizajn ima važnu
socijalnu i kulturnu ulogu, nudi prostor za kritiku i subverziju, može utjecati na društvene procese,
pomoći u podizanju svijesti i rješavanju socijalnih problema. Danas kada smo okruženi proizvodima
grafičkog dizajna, dizajneri imaju mogućnost doprijeti do masa, fokusirati pažnju javnosti, utjecati na
stavove, a u konačnici i širiti vizualnu kulturu.

Plakat (od riječi plak mrlja, krpica) je pisana, crtana, grafički umnožena obavijest nalijepljena ili
izvješena na javnim mjestima. Sadržaj i tekst plakata trebaju što upadljivije djelovati. Moraju biti
jasno uočljivi, bez zbunjujućih i nejasnih elemenata. Likovno-tematski elementi redovno se stiliziraju,
odnosno reduciraju na bitno, a u primjeni boja teži se za što jačim kolorističkim efektom.

- U kompoziciji plakata slova igraju ravnopravnu ulogu, zajedno sa slikom; ali, obično se ne uzimaju
jednaki omjeri slike i teksta (50-50%) kako ne bi došlo do neodlučnosti pogleda što je važnije, već je
omjer obično 70-30% kako bi se uspostavila dominanta.

-Slova moraju biti dovoljno velika i čitka da bi ih konzumenti mogli registrirati brzo, u prolazu
šetnjom, autom, tramvajem i sl.

- Postoje tri osnovna elementa koje plakat treba sadržavati:

-Treba privući pozornost

-Kvaliteta vizualne poruke mora

ostati u sjećanju

-Princip postizanja punog efekta i funkcije

Plakati se mogu podijeliti u dvije skupine:

1. Plakata koji je svojom porukom neposredno vezan uz proizvodnu djelatnost i prodaju

proizvoda:

a) Plakat za tvrtku određene djelatnosti

b) Plakat za skupinu proizvoda koji su srodni po svojoj funkciji

c) Plakat za pojedini proizvod

2. Plakat koji se odnosi na različite usluge, akcije manifestacije:

a) Turistički plakat

b) Izložbeni plakat

c) Prometni plakat

d) Kazališni ili filmski plakat

e) Ekološki plakat

f) Sportski plakat

g) Društveno politički plakat

Povijest plakata

- Henry de Toulouse Lautrec je prva osoba kojoj možemo zahvaliti shvaćanje plakata kao "ulične
slike", što je postigao dodatno razvijajući tehniku litografije, grafičku tehniku plošnog tiska.

-Na prijelazu stoljeća plakat dobiva zamah u razdoblju jugendstila, odnosno secesije; istaknuti
predstavnici su Čeh Alphonse Mucha, Austrijanac Gustav Klimt i Englez William Morris.

-Estetika Bauhasa je značajno utjecala i na formu plakata u okviru grafičkog dizajna. Pročišćena
tipografija, i forma plakata bazirana na likovnim elementima i kompozicijskim načelima.

- Još jedno od područja grafičkog dizajna je oblikovanje ambalaže.

- Dva osnovna zadatka ambalaže su obilježiti proizvod i zaštititi ga od oštećenja. To je ograničeno

tumačenje, no ambalaža je puno više od toga.

- Moderni dizajn ambalaže potencira osobitost proizvoda uzdižući brand iznad konkurencije. Već
samim izborom materijala, vrste papira ili kartona određujemo stil a time i cilj komunikacije.

Elementi ambalaže i grafičke prezentacije.

Tehnički elementi: – tip pakiranja (kartonske kutije, limenke, boce i sl.)

- materijal pakiranja (papir, karton, staklo)

- oblik pakiranja (kocka, stožac)

- veličina(sadržaj, mjera, količina)

- način zatvaranja pakiranja (čep, ljepljiva traka i sl.)

Grafički elementi: - sustav boja

- identifikacijski elementi proizvoda (ilustracija, tipografija)

- ime i zaštitni znak proizviođača

Sastavni – dodatni elementi: etiketa, naljepnica, privjesak, uput za uporabu itd.

-Život prije prodajnog mjesta uvjetuju uglavnom funkcionalni faktori: cijenom primjerena
proizvodnja, mogućnost praktičnoga i isplativog skladištenja prije ambalažiranja, jednostavno
ambalažiranje i zaštita proizvoda prilikom skladištenja i transporta do prodajnog mjesta.

-Za projektiranje faze života ambalaže nakon pojavljivanja na prodajnom mjestu nužno je prilikom
iznalaženja rješenja promotriti proizvod iz vizure potrošača.

- Sljedeća je važna funkcija ambalaže osigurati razumljivost prednosti proizvoda u odnosu na

konkurenciju.

- Prednost je moguće osigurati jedino ispravnom organizacijom podataka na ambalaži. Pri tome
jenužno odlučiti koju ključnu prednost istaknuti (cijenu, količinu, okus, upotrebljivost...) i njoj dati
najvažnije mjesto.
- Ambalažu je nužno učiniti razumljivom, što proizlazi iz dobro organizirane hijerarhije podataka.
Treba spomenuti da je preglednost sekundarnih podataka (sastav, trajnost, funkcija...) također vrlo
bitna.

BRAND

Brand dobiva svoje današnje značenje u doba kada su stočari počeli obilježavati svoju stoku
žigosanjem. Radilo se o označavanju stoke, radi prepoznavanja pripadnosti određenom vlasniku.
Brand je danas element kulturne tradicije s vlastitom povijesnom dimenzijom, ali je kroz tu povijest
postao i dio poslovnih strategija te taktika.

- Riječ brand nema istoznačnice u hrvatskom jeziku, tako da se često ostavlja u izvornom obliku ili se
koristi termin marka.

- Marka proizvoda ljudima obećava i šalje im signale. Na osnovu tih signala oni će u svojoj glavi
stvoriti sliku (imidž) o marki i očekivati ispunjenje tih obećanja.

-Marke više ne predstavljaju svoj imidž, već su marke postale i naš imidž.

U 19. stoljeću donose zakoni o registraciji marke (eng. trademark) koji imaju za svrhu:

1. razlikovanja i prepoznavanja;

2. zaštite identiteta, vlasnika i podrijetla;

3. zaštite potrošača od rizika, odnosno zlouporabe i prijevare

-Od izraza brand nastao je branding što na engleskom označuje aktivnost cijelog procesa stvaranja

marke koju će potrošači doživjeti, osjetiti i prihvatiti, koja će im postati bliska po ideji.

Branding je davanje dodatne vrijednosti putem kreiranja emocionalnih li neopipljivih i funkcionalnih

ili opipljivih atributa branda.

Najjači brendovi na svijetu imaju tržišnu vrijednost, a ona je jedino moguća ako se dugoročno ulaže u

brand.

Kod definiranja ciljnih skupina posebno se segmentiraju potrošači po demografskim i psihografskim

značajkama.

Demografske karakteristike: dob, spol, primanja, obrazovanje i nacionalnost.

Psihografske karakteristike: ponašanje, uvjerenje, vrijednosti, želje, potrebe te životni stil potrošača.

Identitet branda uključuje:

- verbalni identitet (ime i slogan)

- vizualni identitet (logo, sustav boja, odabir tipografije)

Ovi elementi su važni radi trenutačnog diferenciranja od konkurencije i izgradnje snažnog

identiteta branda.
VERBALNI IDENTITET

-Glavni su elementi verbalnog identiteta ime branda i slogan.

-Ime je jedan od najvažnijih elemenata onoga što brand želi izraziti. Ime je često prvi čin javnog

stvaranja i pomaže uspostaviti imidž proizvoda, usluge u kompanije.

-Ime funkcionira kao pokretačka snaga branda: služi kao sredstvo za prisjećanje i prepoznavanje,

najavljuju s njime povezane željenje atribute ili specifične prednosti, a s vremenom i dosljednjom

uporabom postaje vrijednom imovinom i intelektualnim vlasništvom.

-Prilikom kreairanja imena potrebno je obratiti pozornost na sljedeće čimbenike:

- pravovremeni odbir imena

(dobro ime nije uvijek raspoloživo i prikladno)

- osmišljavanje imena treba biti u okviru osmišljavanja strategije

(važno je postaviti jasne strateške ciljeve i oni će pružiti jasne kriterije kojima trebate ocijeniti i
odabrati ime)

-promišljati o značenju imena koje će dati potrebne informacije, no isto tako istaknuti različitost u
odnosu na konkurente.

-Imati u vidu složenost pitanja registriranja imena i zaštitnog znaka

-Promišljanje o globalnim implikacijama značenja odabranog imena. (izbjegavanje lokalnih jezičnih

problema)

SLOGAN

Lako pamtljiva rečenica koju koristi neka kampanja u želji da proda proizvod

Podrijetlo riječi potječe iz 16. stoljeća od škotske riječi za ratni uzvik

“sluagh-gairm” (uzvik vojske)

Ime i slogan čine potpuno istu stvar, pomažu ljudima da prepoznaju i zapamte

brand, te pomažu brandu da se istakne.

-Vizualni identitet je zbroj svih aspekata koje tvrtka formira kao osobno, prepoznatljivo i

konzistentno vizualno obilježje, kroz sva sredstva komunikacije, promocijom i distribucijom

materijala

Elementi vizualnog identiteta najčešće čine:

logotip, sistem zaštitnih boja,zaštitna tipografija, znak, slogan,maskota, grb,

zastava i sl.ednako unutar i izvan tvrtke.

- Ovi elementi se elaboriraju u knjizi grafičkog standarda gdje se definira izgled, varijacije, te način

korištenja svakog posebnog elementa.

-Logotip (skraćeno logo) je vizualna prezentacija poslovnog identiteta na tržištu informacija.

-Logotip poduzeća ili organizacije je prvo što se primijeti i najdulje pamti od sveukupne poslovne

imovine.

Profesionalni dizajn logotipa uspostavit će originalni identitet kazujući tko ste u svijetu informacija,

simbola i značenja. On je vizualni simbol koji kao frontalna pojava ostaje memoriran u svijesti

potrošača, što je njegov najosnovniji cilj.

Logotip mogu predstavljati stilizirana slova, naziva poduzeća ili njegove kratice; često zamjenjuje

zaštitni znak, ali to ne mora biti, nego se sa zaštitnim znakom može upotpunjavati.

Logo je uz sustav boja i tipografiju osnovni element svakog vizualnog identiteta

Osnovni zadaci zaštitnog znaka su:

- zaštita tvrtke od lažnih izmjena

- zaštita korisnika

- omogućiti brzo raspoznavanje

- jamstvo stalne kvalitete

Zaštitni znak tvrtke (logo), također mora biti usklađen sa osnovnim intencijama:

reprezentativnosti,

jasnoće,

atraktivnosti,

jednostavnosti,

mogućnost apliciranja,

mogućnost variranja, itd.

SUSTAV ZAŠTITNIH BOJA

Zaštitna boja ili sustav zaštitnih boja je elemenat vizualnog identiteta koji se nikada ne bi trebao
mijenjati.

- Boje trebaju biti usklađene i jasno definirane. Točno definiranje boja se postiže numeriranjem
brojčanom vrijednošću u okviru kataloga boja u definiranim sistemima boja. Najčešći sustavi boja su
heksadecimalni, CMYK sustav, Pantone i sl.

-Boje tvrtke moraju biti unaprijed programirane u svim svojim varijantama intenziteta, tonova i
karaktera. Boje mogu imati i funkciju kôda, bilo da globalno predstavljaju karakter tvrtka, bilo da
postoji koloristički kôd označavanja pojedinih pogona, odjela i tvrtki.
Tipografija

Pismo je grafički zapis i prikaz nekog jezika.

U širem smislu pismo je svaki sistem vidljivih oblika (slika, simbola, znakova i njihovo

kombiniranje) načinjenih s namjernom i u svrhu memoriranja i slanja obavijesti.

U užem smislu pismo je sistem znakova koji predstavljaju određene elemente govornog jezika

(riječi, slogovi, glasovi).

Slikovno pismo – piktografija nastaje kada sličice dosegnu određeni stupanj stilizacije, i kada se takav
slikovni pojam dogovorno počinje dosljedno upotrebljavati uvijek za isti pojam.

Slikovno pismo je preteča i današnjih piktograma, koje svakodnevno susrećemo u funkciji

vizualnih obavijesti.

Piktogrami su zapisi, obavijesti načinjena nizanjem shematiziranih sličica ljudi, životinja,

predmeta i sl.

Piktogrami su elementi vizualne komunikacije koji preko odgovarajućih simbola pružaju jasnu i

nedvosmislenu potrebnu informaciju.

Njihova prednost je u tome što su izvan svih jezičnih ograničenja, pa su sveopće prepoznatljivi

za ljude u bilo kojemu kraju svijeta.

Pojmovno pismo – Ideografija

Ideogrami su shematiziraniji oblici slikovnog predočavanja koji postaju nositelji pojedinih riječi i
pojmova koji se mogu dovoditi u odnose i stvarati asocijacije na apstraktne, afektivne i relacione
pojmove. (egipatski hijeroglifi, kinesko pismo)

Slogovno ili silabičko pismo

Ovdje se svaki znak odnosi na jedan gramatički slog. Slogovno pismo razvilo se tako da se znak za
pojam (ideogram) ili riječ (logogram) počeo odnositi samo na prvi slog te riječi, ili se više ideograma
kratkih riječi slagalo zajedno da bi se dobilo približni fonetski sastav neke duže riječi. Hebrejsko
kvadratično pismo, devangari indijsko pismo, arapsko pismo.

Alfabet - slovno pismo se nalazi na kraju razvojnog lanca pisma. 26 do 36 znakova su grafemi, koji su
znakovi za pojedine glasove foneme. Smatra se da su prvi tvorci alfabeta Feničani, iako ima i drugih
teorija. Fenički alfabet, grčki alfabet, latinica, glagoljica, ćirilica

Tipografija (grčki : typos žig, pečat + graphein – pisati)

TIPOGRAFIJA JE VIZUALNI SUSTAV STVOREN MEĐUSOBNIM ODNOSOM ELEMENATA PISMA (BOJA,

RITAM, FORMA …) I POZADINE. MANIPULACIJOM IZMEĐU OVIH ODNOSA, DOLAZIMO DO EFEKTNIH
VIZUALNIH RJEŠENJA KOJA MOGU KOMUNICIRAT, BIT RAZUMLJIVA I PRENIJETI INFO
Značenje pojma tipografija bismo mogli opisati kao znanost o slovima, umjetnost upotrebe
tipografskih slovnih znakova, umijeće slaganja, izrade, oblikovanja i funkcionalne upotrebe slova.

Tipografija je i disciplina grafičkog dizajna, usmjerena na odabir odgovarajućeg pisma za određeni

projekt i njegova organizacija s ciljem ostvarenja što učinkovitije komunikacije. Doslovno shvaćeno
tipografija je vještina pisanja pomoću specijalno izrađenih žigova (tradicionalni

tiskarski stroj).

Razvoj tipografskoga pisma započeo je izumom pomičnih slova J. Gutenberga, kojima su oko 1450.
prvi put bile tiskane knjige.

Pierre Simon Fournier (1712.-1768.) uvodi jedinstveni tipografski mjerni sustav. U ovome sustavu
osnovna mjerna jedinica jest tipografska točka.

Danas je češće u upotrebi pojam font, u odnosu na pojam pismo.

Termin font potječe iz doba olovnih slova. U to vrijeme svaka se veličina slova nekog pisma morala
lijevati odvojeno, a jedna takva skupina slova nazivala se “font”.

Slovni znak ili slovo je glavni element pisma. Slaganjem slova nastaju retci, slaganjem redaka nastaju

stupci koji čine dio sloga.

Slovo – digitalno pismo - pismovna

slika

Slovo – olovni slog –

olovni stožac

U području tipografije ključni izrazi jesu:

- slovo ili slovni znak

- geometrija slovnih znakova,

- riječ,

- pismo,

- font,

- pismovni rez,

- veličina pisma,

- osnovna pismovna linija

- razmak između slova,...

Skup svih tih elemenata u tipografiji djeluje kao tipografska cjelina.

Klasifikacija pisma

Antikva
Polugrotesk, Grotesk,Gotica i fraktura,Klasični rukopis,Neformalni rukopis,Natpisna pisma

Antikva

Antikva je najčešća i najkorištenija skupina pisama. Glavna odlika su serifi na završecima slova, te se
zbog toga još zovu i serifna pisma.

Polugrotesk

Prijelazni oblik između antikve (serifi) i groteska (bez serifa). Odlikuju ih mali, elegantni, vrlo često
jedva vidljivi serifi. Mogu se koristiti i za slaganje natpisa i za slaganje teksta.

Grotesk

Pisma bez serifa, ravnih, jasnih linija. Kada su se ova slova prvi puta pojavila, ljudi su ih smatrali
grotesknima,pa je iz toga proizašlo ime. Uz antikvu najkorištenija skupina pisama, vezuje se uz 20. st. i
modernizam.

Gotica i fraktura

Rukopisna pisma koja imitiraju prva pisma korištena u doba izuma tiska, a koja su pak nastala po
uzoru na srednjovjekovna rukopisna pisma. Koriste se kao dekorativna za manje količine teksta.

Klasični rukopis

Pisma koja imitiraju klasične rukopise, kaligrafiju, poteze perom i sl. Ostavljaju poseban dojam

elegancije.

Neformalni rukopis

Nastavak klasičnog rukopisa koji imitira poteze kistom, kemijskom olovkom, olovkom i sličnim
suvremenim pisalima. Općenito je čitljiviji od klasičnog i najčešće se koristi za razne natpise, reklame i
sl.

Natpisna pisma

Razna dekorativna pisma namijenjena uglavnom za velike natpise i predviđena za male količine
teksta. Karakteristika im je velika uočljivost i raskošnost, ali pri velikim količinama teksta postaju
nepregledna.

JEZIK I GOVOR

Ferdinand de Saussure [fɛʁdinɑ̃ də sosyʁ]

lingvistika (jezikoslovlje) i strukturalizam;

jezik (teorija) i govor (praksa);

paradigma (znak) i sintagma (sintaksa,sustav);

riječi i gramatika;
glazba, ples, matematika ... sinestezija