Mitraizam (tekst Johna Hinnellsa iz knjige Religije svijeta) Mitra je moda jedinstven primjer u povijesti kao bog kojeg

su tovali u etiri razliite religije. Pojavljuje se u hinduizmu i zoroastrizmu, jer obje potiu od indoiranske religije iji je Mitra dio, a i u maniheizmu zbog oblika koji je ta religija imala u Perziji. Osnovno pitanje na koje znanstvenici ne mogu sa sigurnou odgovoriti jest u kakvom su odnosu ti oblici tovanja Mitre sa rimskim kultom Mitre. Pretpostavljalo se da su Rimljani preuzeli perzijski oblik, ali znanstvenici sve vie govore o tome da je rimski kult bio nova zapadna religija s premazom perzijskog i istonjakog uenja, kako bi se privukli oni mnogi u Carstvu, koji su bili oarani istonjakim kultom. Prvi put rimskog Mitru spominje pjesnik Stacije, koji je umro 96.g n.e. Najstariji poznati hramovi sagraeni su sredinom II stoljea, a graenje se nastavlja do V stoljea. Pronaeni hramovi veoma su udaljeni, ak do Walesa na zapadu, Hadrijanova zida u sjevernoj Engleskoj, Dura-Europosu na Eufratu i u Aleksandriji u Egiptu. Podruja s najveom koncentracijom jesu grad Rim i njegova luka Ostia, pogranina podruja Carstva, posebno du rijeka Dunava i Rajne. Vojska je, ini se, davala najvie novih lanova, ali su i trgovci i inovnici bili lanovi kulta. I vojniki i graanski lanovi bili su iz uglednih drutvenih klasa- zapisi navode veliki broj centuriona i inovnika. Portret pristalice Mitre u jednom hramu prikazuje glatko obrijanog, otmjenog mladia. Kult je pripadao samo mukarcima, dok su ene bile iskljuene. Mnogo je problema u rekonstrukciji onoga u ta su mitraisti vjerovali i to su inili. Nije sauvan nijedan njihov tekst, ve samo primjedbe promatraa, uglavnom krana, koji su ( uz iznimku neoplatonista Porfirija) bili openito puni predrasuda i neuki. Ne postoji nikakav mitraistiki molitvenik. Prema tome, glavni izvor podataka su arheoloki nalazi, nijemi kamen i stereotipni natpisi o posveti kipa ili hrama. Religijsku ikonografiju openito je teko rastumaiti, a to posebno vrijedi u sluaju mitraizma. Mitraistiki hramovi openito su bili mali i graeni tako da nalikuju na peinu, imitaciju peine svijeta koju je Mitra nainio, nebo koje se protee nad zemljom. Sa svake strane sredinje lae bile su klupe za lanove. Na kraju nasuprot ulazu bio je glavni kultni reljef, obino potpuno isklesan u kamenu, iako su u Italiji pronaene i neke oslikane scene. esto su, u sredinjoj lai i u blizini glavnog reljefa, bili postavljeni mali oltari na kojima se palio tamjan. Tema glavnog kultnog reljefa bio je zapravo uvijek Mitra dok ubija bika. Te je in prikazan sa znaajnim potivanjem pojedinosti. Bog obino stavlja lijevo koljeno na bikova lea, desna mu je na ivotinjinom kopitu; lijevom rukom mu povlai glavu prema nazad, a bode ga desnom. Pas i zmija idu prema krvi koja tee iz rane, a korpion hvata bikove genitalije. Sa svake su strane glavnog prikaza dva nosaa baklji, jedan s podignutom, a drugi sa sputenom bakljom. Problem je objasniti taj prikaz bez ikakvog teksta. Obino se smatralo da je to jedna od varijacija zoroastrikog mita o stvaranju; samo ovdje Mitra a ne sotona uzima prvi ivot, iz kojeg proizilazi sve stvoreno. Ali i to se pokazalo nevjerovatnim, a i nemoguim. Stav kojem je veina znanstvenika sklona danas jest da taj prizor treba razumjeti u okviru astrologije, jer se toliki simboli mogu objasniti astroloki zmija (hydra), pas (canis), bik (taurus), korpija (scorpio), da nabrojimo samo neke. to je tono astroloki prikazano

jo uvijek ne znamo moda datum kad kult poinje ili vrijeme kad se dogaalo stvaranje. Svaka je zajednica vjernika bila podjeljena na sedam stupnjeva posveivanja. To su od najnieg do najvieg bili: Gavran, Nevjesta, Vojnik, Lav, Perzijanac, Glasnik Sunca i Otac. Za napredak po stupnjevima mislilo se da odraava duhovni uspon due kroz planetarne sfere koje je veu za materijalni svijet. Otac je bio poboan i mudar ovjek, prilino asketski, a upravljao je disciplinom pojedine skupine. Razumno je pretpostaviti da je s napredovanjem kroz stupnjeve, posveenik bio poduavan u viim razinama duhovnog uenja, tako da kultni sadraj moe imati vie objanjenja. Svaki stupanj, jasno, ima drugaiju kultnu funkciju. Glavni obred koji nam je poznat, jest gozba na kojoj sudjeluju lanovi, oponaajui gozbu Mitre i Sunca nad tijelom zaklanog bika. Obred koji mitraisti nisu obavljali, ali za koji mnoge puke knjige tvrde da su ga obavljali, jest taurobolija. To je poznad obred u rimskoj religiji kad posveenik ulazi u jamu nad kojom je biku prerezano grlo, pere se u krvi i pije je. Mitraistiki hramovi bili su premali da bi u njih uveli bika, a vjerovatno to nisu ni eljeli. Oito je in klanja smio obaviti samo bog, iako su posveenici mogli oponaati obredni obrok koji slijedi nakon toga. Jedan se natpis odnosi na Mitru koji spaava svoje sljedbenike prolijevanjem vjene krvi, dakle jedino ih je on mogao spasiti. Sudjelovali su u tom spaenju kroz obrok kruha i vina, i kroz osobnu disciplinu cijelog ivota, napredujui na duhovnoj ljestvici od sedam stupnjeva. Mitraizam je nestao ponajvie zbog uspjeha kranstva. Krani su posebno mrzili mitraiste Tertulijan je opisao mitraizam kao avolsko oponaanje onoga za to je vjerovao da je prava religija. Kadgod su krani mogli upasti u mitraistiki hram, unitili bi ga sjekirama. No, ipak je jedan mitraistiki obred sauvan 25. prosin ca slavi se u raznim kulturama kao roendan novog sunca. Mitraisti su taj datum slavili kao roendan Mitre, a krani su ga preuzeli kao dan Isusova roenja.