DR.

RUDOLF STEINER

MANIHEJCI

BERLIN 11.STUDENI 1904.

DR.RUDOLF STEINER

Manihejci
PredavanjeRudolf Steiner
Berlin, 11 studeni 1904
GA 93

Prije nego se moe razumjeti Slobodno zidarstvo,

treba prouiti izvorne duhovne struje s kojima je
povezan. ak i vanija duhovna struja od one od
Ruokriara bila je ona od Manihejstva. Faustproblem je povezan s njom. Manihejstvo je utemeljio
Mani otprilike tri stoljea nakon Krista i njegov
najvei oponent je bio Augustin. Manihejstvo je dolo
iz oblasti na istonom dijelu Male Azije, kojom su
vladali
kraljevi
Zapadne
Azije.
Manihejstvo je utemeljilo duhovnu struju kojoj su
takoer
pripadali
srednjevjekovni
Albigenci,
Waldenci, i Katari, a kasnije Templarski red i preko
iznimnog lanca povezanosti, Slobodno zidarstvo.
Slobodno zidarstvo stvarno tu pripada, unato
injenici da se ujedinilo s Ruokriarima.
Tradicija je slijedea: U Zapadnoj Aziji je ivio
trgovac koji je bio iznimno uen. Bio je autor etiri
djela: (1) Misterije, (2) Knjievnost, (3) Evanelje, i
(4) Tezaurus. Tradicija dri da je smru ostavio spise

svojoj udovici, koja je bila Perzijanka. Ona je

jednom otkupila roba ije je ima bilo Mani a bio je
prozvan Sin udovice. Njegovi su sljedbenici sebe
zvali Sinovi udovice. Mani je sebe imenovao
Posrednik ili Sveti Duh obean ovjeanstvu od
Krista odnosno kao utjelovljenje Svetog Duha,
sama reinkarnacija istog. Uenja koja je objavio bila
u napadnuta od Augustina kada je postao lan
Katolike crkve. On je predstavio poglede
Katolicizma
kao
suprotstavljene
manihejskim
uenjima, inei osobu koju je zvao Faustus
odvjetnikom Manihejstva. Obino se misli da je
razliita koncepcija zla kod Manihejaca ono to je
razdvaja od Zapadnog Kranstva. Manihejstvo
navodno poduava da je zlo vjeno, kao i dobro, da
nema uskrsnua i da zlo nema kraja, da ima isti izvor
kao i dobro i da je bez poetka pa stoga i bez kraja.
Ispitati emo stvar u skladu s tradicijom za koju se
pretpostavlja da joj je izvor sam Mani. U legendi o
Manihejstvu imamo polaznu toku za ovo ispitivanje.
To je Legenda o hramu. Sve te duhovne struje
ezoterijski dolaze do izraaja kroz legende. Legenda
o Maniju je legenda koja se bavi nadulnim istinama,
mona kozmika legenda. Duhovi tame eljeli su
juriati na Carstvo svijetla. Doli su na njegove
granice za napad. Nisu mogli, meutim, napraviti
nita. Sada su trebali biti kanjeni od Carstva
svijetla. Ali u Carstvu svijetla postoji samo dobro.
Tako su demoni tame mogli biti kanjeni jedino
preko dobra. Tako su Duhovi carstva svijetla uzeli dio
njihova vlastita carstva i izmijeali ga s Carstvom
tame. Tako je kvasac, takorei, doao u Carstvo tame
i pojavila se vrsta vrtloga. U njega je ula smrt, time

se potroivi. Sada unutar sebe nosi sjeme vlastitog

unitenja. Tu se onda pojavio iz Carstva svijetla
arhetipski ovjek, ljudska rasa koja se mora mijeati
s
Carstvom
tame
i
nadvladati
ga.
Duboka i temeljna misao koja je tu sadrana je
slijedea: tama mora biti prevladana preko Carstva
svijetla, preko mijeanja dobra i zla, da bi zlo moglo
biti iskupljeno, ali ne preko kanjavanja. Koncepcija
u osnovi ovoga je ista kao i ona od Teozofije, naime
da je zlo samo dobro u krivo vrijeme. Na primjer,
izvrsna piano tehnika je dobra, ali da je izvritelj
elio prikucati na piano u koncertnoj sali, tada bi bila
zlo. Ono to je bez ikakve sumnje danas zlo moralo
je biti, u vlastitom vremenu na pravom mjestu,
dobro. Vodee snage lemurijske epohe radile bi zlo u
kasnijoj epohi da su jo bile izmijeane s evolucijom.
U drevnim epohama, Atlantidi i Lemuriji, na sve
znanje je dijelom utjecalo ono to stoji iznad
ovjeka. Tek u naoj vlastitoj epohi ljudi su sazrjeli
do stupnja gdje imaju, kao brau, ljudska bia koja
su prola kroz sve stupnjeve od sredine lemurijske
rase. U petoj korijenskoj rasi, vodstvo due odozgo
se povlai, putajui je da ide vlastitim smjerovima.
U ezoteriji, dua je nazivana Majka ili Izis. Otac je
bio instruktor ili Oziris, koji je predstavljao
boanstvenost koja se ulijeva. On je onaj koji
otkriva. Dua shvaa ili prima. Dua je Majka.
Tijekom pete korijenske rase Otac se povlai. Zatim
je dua udovica, postaje Udovica. Dua, koja e
kasnije postati potpuno nezavisna, oznaena je od
Manija, boanskog oploivaa, kao Udovica. Mani
oznaava sebe kao Sina, on je taj koji priprema duu
da postane nezavisna. Sve to od njega dolazi poziv

je boanskom-duhovnom svijetlu due, pobuna due

protiv svega to ne dolazi iz same due. Morate
zbaciti sve to je vanjsko otkrivenje, sve to vam je
prenio vanjski autoritet. Onda morate postati zreli za
promatranje
svoje
vlastite
due.
Augustin, upravo suprotno, zastupa princip: Ja ne bi
vjerovao u istinu u Evanelju da me autoritet
Katolike
crkve
nije
na
to
prisilio.
Ali Faust kae, Uenje emo prihvatiti samo u
slobodi. To je egzoterno predstavljeno u sagi o
Faustu. Luther je nastavlja principa autoriteta.
Faust se, nasuprot tome, podupire na unutarnjem
duhovnom svijetlu due. Luther baca posudu s tintom
na glavu Vraga. Faust ulazi u sporazum sa Zlom.
Iz Carstva svijetla u Carstvo tame je poslana iskra da
bi kroz sebe tama mogla biti iskupljena, da bi Zlo
moglo biti prevladano preko blagosti (Umjerenosti).
Moramo objasniti slijevanje ivota i Forme iz
suradnje Dobra i Zla. ivot postaje Forma nalazei
opoziciju. Ne izraava se sav odmah u formi. Samo
razmotrite kako ivot uri od forme do forme. ivot
je oblikovao ljiljan, zatim ivot prevladava Formu i
prelazi u sjeme iz kojeg e se roditi nova forma.
ivot je bezoblian, moe ivjeti u sebi iz vlastite
prirode. ivot je svugdje. Ogranieni oblik je
prepreka. Ne bi bilo oblika da ivot nije ometan i
utamnien u svojim silama koje struje vani u svim
smjerovima. Oblik raste upravo iz onoga to se na
viim nivoima javlja kao okovi. ivot koji pulsira u
Katolikoj crkvi je kranski ivot. (Od vremena Sv.
Augustina do 15-og stoljea.) ivot u tome je
Kranstvo. Pulsirajui ivot se stalno pojavljuje.
(Kao na primjer kod kranskih mistika.) Forma nije

nita drugo nego ivot starog Rimskog carstva. Ono

to je najprije bila republika, zatim carstvo, to je
onda ivjelo u vanjskom obliku kao rimska drava,
predalo je svoj ivot Formi. (Stari dravni uredi dalje
su se nastavili kroz biskupe i prezbiterijance.) Novi
ivot se izlio u staru Formu. Ono to je prije bilo
ivot, poslije postaje Forma za novi ivot.
Oploivanje Manasa je dananji ivot ovjeka. Forma
je ono to je dolo, kao sjeme, iz Lunarne epohe. U
toj epohi, evolucija je bila ivot ovjeka. Sada je to
njegova vanjska koljka, njegova forma. U slijevanju
ivota i Forme, u isto vrijeme se daje jo neto.
Dobro ranijeg doba ujedinjuje se s Dobrom novijeg
doba. To u isto vrijeme daje mogunost materijalne
manifestacije, mogunost manifestirane egzistencije.
To
je
doktrina
Manihejstva.
Koje je znaenje izjave Manija da je on Posrednik,
Sveti duh, Sin udovice? To znai da e pripremiti onu
epohu u kojoj e ljudi este korijenske rase voditi
sami sebe, svijetlom vlastitih dua. Mani e kreirati
preklapajuu struju, struju koja ide dalje nego struja
Ruokriara. Struja Manija prelazi u estu korijensku
rase koja se priprema od utemeljenja Kranstva.
Kranstvo e se javiti u svom usavenom obliku u
estoj
korijenskoj
rasi.
ivot kao takav prevlada svaku Formu. iri se kroz
Kranstvo i ivi u svim formama i konfesijama. Tko
god da trai kranski ivot nai e ga. On kreira
Forme i lomi Forme. Ali, kao dodatak, forma za
kranski ivot este korijenske rase mora biti
pripremljen. Brojna ljudska bia moraju biti
formirana u organizaciju, Formu, u kojoj Kranstvo
este korijenske rase moe nai svoje mjesto. Ta

Forma, ta vanjska Forma Drutva mora proizai iz

ake ljudi koje Mani priprema. To je zajednica koju
Mani priprema. Prema tome prva tenja Manihejstva
je oblikovati vanjski ivot u njegovom istom obliku.
Zato su Manihejci davali toliko veliki naglasak na
istou. Katari su bili sekta koja se pojavila kao
meteor. Dali su sebi to ime, Katari, je Katari znai
oni koji su isti. Oni su bili ljudska bia koja su
morala sebe drati istim u njihovu nainu ivota i
njihovim moralnim odnosima. U Manihejstvu, to je
manje pitanje kultiviranja ivota ve je vie
kultiviranja vanjske Forme ivota za estu korijensku
rasu. U toj estoj korijenskoj rasi, Dobro i Zlo e
imati daleko vei kontrast nego to imaju danas. Ono
to e se javiti u petoj Rundi za cijelo ovjeanstvo,
t.j., da e fiziognomija biti direktan izraz za ono to
je karma stvorila u ovjeku, dakle, u estoj
korijenskoj rasi, Zlo e se pojaviti, posebno u
duhovnom. Biti e ljudi koji su moni u Ljubavi i
Dobroti. Ali Zlo e takoer biti tamo kao narav i
dispozicija (Stav) bez ikakvog zaklona, unutar velikog
broja ljudskih bia. Oni e veliati Zlo. Nekakav
nagovjetaj s obzirom na Zlo u estoj korijenskoj rasi
svjetluca kod mnogih ljudi s genijem. (Nietzscheova
Plava zvijer je predznak tog Zla u estoj korijenskoj
rasi.) Zadatak este korijenske rase je povui Zlo
ponovno u sebe preko blagosti (Umjerenosti). U
onima koji su sljedbenici Sinova udovice ivjeti e
nepovredivo naelo da Zlo treba prevladati preko
blagosti. To je zadatak Manihejske duhovne struje.
Javlja se u oblicima koje mnogi mogu prizvati u um, i
to nije potrebno spominjati. Mora se izraziti u
formiranju zajednice koja iznad svih stvari treba

iriti: Mir, Ljubav, i bez otpora prema Zlu. Mora

kreirati Formu za ivot koji e doi kasnije.
Augustin je napravio Formu Katolike crkve. To je
bila Forma za sadanjost, i morala je biti
najenerginiji oponent Forme za budunost.
Augustin, gradei Formu za sadanjost, Faustus
teei pripremiti u ovjeku osjeaj za Formu
budunosti to je bio kontrast u treem i etvrtom
stoljeu nakon Krista. Jo je tu. Do izraaja dolazi
kasnije, opet modificiran i sputen dolje, u dvije
struje Augustinizam i Manihejstvo. Oni koji na jednoj
strani vode sukob svi su svjesni da vode rat. Ali oni
koji se, kao Mani, bore na drugoj strani, nisu svi
svjesni toga. Samo je glava pokreta svjesna toga.
Dakle oni se jedno drugom suprotstavljaju:
Jezuitizam (Augustinizam) i Slobodno zidarstvo
(Manihejstvo).