DVOTJEDNIK ZA KULTURNA I DRUTVENA ZBIVANJA

Zagreb, 8. studenoga 2012., godite XIV, broj 345

n. svilar: Obiteljski portret hrvatske knjige M. Vogrinec: odgoj graana Temat: URBANO VRTLARENJE
12 kn (HR), 2,5 km (BIH), 1,6 (SLO)

SADRAJ
Odjave Boris Postnikov 2 Drutvo Obiteljski portret hrvatske knjige Neven Svilar 3 Blokadom za obrazovanje Bojan Kritofi 4 Stop privatizaciji visokog kolstva Akademska solidarnost i Angairani 5 Iz graanskog inkubatora Marijan Vogrinec 6-7 EU fondovi: savjeti i trikovi Sonja Milievi 9 Socijalna i kulturna antropologija Na bregima, med vodami Janja Kova 10 Iz sakralnog u profano Sonja Milievi 11 Film irenje podruja roda Petra Belc 13 Lica austrijskog pakla Vinja Penti 14 O Keniji, ali i o Balkanu Tamara Kolari 15 Vizualna kultura Razgovor sa eljkom Kipkeom Suzana Marjani 16-17 TEMA BROJA: Urbano vrtlarenje Priredili Tihana Rubi i Saa impraga Hrana, a ne beton Gordana Dragievi 19 Gradski mali vrtovi urbane heterotipije Valentina Gulin Zrni 20 Urbano vrtlarstvo i participacija kao strategija Igor To 21 (Drutveno) vrt kao paradigma terapijske situacije: krici i aputanja Josip Dujmovi 22 Vrtovi Havane Sonja Lebo 23-24 Tuga sredianskih vrtova Renata Jambrei Kirin 25 Zeleni krovovi, odrivi gradovi Antonija Komazli 26 Prehrambeni suverenitet u Hrvatskoj Sunana Peak 27 Hrana je sloboda Sven Janovski 28 Glazba ipkaste tukature Trpimir Matasovi 29 Postojana lavina zvuka Karlo Rafaneli 29 Kazalite Virtualna zona sna i eksperimenta Nataa Govedi 30-31 Umjetnost protiv svih vrsta robovanja Suzana Marjani 32-33 Putopis Mjesec svakog dobra Juraj Bubalo 34-35 Anarho scena Razgovor s Aleksom Golijaninom Suzana Marjani 36-37 Esej Intimni komari Darko Miloi 38-39 Behemot: struktura i praksa nacionalsocijalizma 1933.-1944. Franz Neumann 42-43 Oko Lenjina: tri protagonista Darko Suvin 44 Knjige Kontradikcije kralja reportera Jerko Bakotin 40-41 Natjeaj Od Vardara pa do Haaga (epizoda) Igor Bele 45 ibenski lakat Selma Kanazir 45 Kolumna Nema zemlje za starce Neven Jovanovi 46 Najave Jelena Ostoji 47

odjave

Boris Postnikov

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

Goran Radman glavni ravnatelj HRT-a

Najvaniji medij u zemlji napokon je, nakon dugotrajnih rasprava, prezentiranja i lobiranja, dobio novog glavnog ravnatelja. Kandidat kojeg se od poetka smatralo favoritom naposljetku je i pobijedio: na sugestiju Odbora za informiranje Sabor je 26. listopada izglasao Gorana Radmana, nekadanjeg direktora Televizije Zagreb (1987 1990) i, kasnije, predsjednika Microsofta za jugoistonu Evropu. Izboru su se usprotivili zastupnici HDZ-a, iskoristivi, sasvim oekivano, priliku za jo jedno politikantsko prepucavanje. Openito, razina javne rasprave o vodstvu HRT-a bila je skoro pa nia od razine na koju je ta kua uspjela srozati svoj ugled u posljednjih dvadesetak godina: pomalo je bizarno to to se brojni politiari, novinari i komentatori smatraju pozvanima estoko kritizirati javnu radioteleviziju i postavljati kriterije njezine uspjenosti, a da pritom barataju gotovo iskljuivo ofucanim figurama antikomunistike paranoje i neprovjerenim informacijama s traerskih sesija. Jednim od kljunih dogaaja izbora postala je, tako, usputna Radmanova napomena kako e uzor traiti u jednom od najuspjenijih razdoblja zagrebake medijske kue, onom s kraja ezdesetih i poetka sedamdesetih, to je u rasponu od politike desnice pa do navodne urnalistike ljevice shvaeno uglavnom kao najava uspostave jednopartijskog komunistikog sistema na dravnoj razini. Takoer, izbor je popraen nizom konstrukcija o stvarnim novim vladarima Prisavlja, pa je Radman proglaen marionetom predsjednika Josipovia, ali i premijera Milanovia, tumailo se kako ga je prvi nametnuo drugom u sklopu ire politike trgovine, ali i kako iza njega stoje interesi privatnih tvrtki u kojima je radio... Svim tim raznolikim scenarijima zajedniki su bili jedino elina uvjerenost u vlastitu istinitost i potpuni izostanak bilo kakvih dokaza. U svom prvom nastupu na HRT-u Radman je podcrtao znaaj javne funkcije radiotelevizije nautrb njenih komercijalnih aspekata, pa se treba nadati da e u petogodinjem mandatu nastaviti voditi kuu programskim smjerom koji

joj je zadala dosadanja, iznimno uspjena v.d. postava na elu s Domagojem Novokmetom.

Izbor intendanata HNK-ova

Kazalino vijee Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu predloilo je iznova Gradu Zagrebu i Ministarstvu kulture Anu Lederer za intendanticu kue, s etiri glasa za, dva protiv i jednim suzdranim; odluivali su Duko Ljutina i Matko Ragu u ime Grada, Vladimir Stojsavljevi i Kreimir Seletkovi ispred Ministarstva te lanovi Baleta, Drame i Opere HNK-a Mihaela Devald, Luka Dragi i Danijel Martinovi. Za odjavu jedne od zamornijih ovdanjih kulturnih sapunica ipak je prerano, treba priekati do kraja ovog mjeseca kako bismo vidjeli hoe li ministrica kulture Andrea Zlatar ponovno ovakvu odluku stopirati. Ono to pouzdano moemo odjaviti, meutim, kandidatura je Ledereriina oponenta Velimira Viskovia: Ja nisam Ana

Lederer koja se iznova javila na natjeaj za intendanticu HNK u Zagrebu nakon to ju je ministrica odbila. Ako me Ljutina odbija, ja se vie neu javljati, izjavio je T-portalu, predloivi da se Grad i Ministarstvo usuglase oko treeg, kompromisnog kandidata. Aktualna intendantica odmah mu je replicirala: Zakon o kazalitima jasno propisuje sloenu demokratsku proceduru imenovanja intendanta HNK. Nakon prethodnog miljenja Kazalinog vijea od sedam lanova i usuglaavanja ministrice kulture i gradonaelnika, zadnju rije ima Vlada RH. Vjerujem u pravnu dravu i nadam se da e se osnivai nakon tri ponitena natjeaja napokon usuglasiti te da e Vlada razrijeiti ovu izmiljenu krizu u zagrebakom HNK. U meuvremenu, rijeeno je barem pitanje intendanta splitske nacionalne kazaline kue, potvrdom imenovanja Tonija Bilia; nakon brojnih prolongiranja i viegodinjeg vedeiziranog mandata Duka Mucala, Gradsko vijee Splita izglasalo ga je 24. listopada, a Ministarstvo potom izbor potvrdilo.

In memoriam Joa Horvat

Otputovao je drug Joa: partizan i moreplovac, avanturist i antifaist, pisac i borac. U Zagrebu, 26. listopada, preminuo je na dva koraka do svoga drugog stoljea; roen je u meimurskoj Kotoribi 1915. Bibliografija mu ve na samom poetku biljei cenzuru: prvi roman, Sedmi be (1939), pseudodnevnika kritika kolskog sistema, odmah je po izlasku zabranjen. Nedugo potom, Horvat tada apsolvent filozofije odlazi

u partizane i postaje urednikom lista Naprijed, a urednike angamane preuzima i nakon rata, u Kolu i Republici. Nakon nekoliko uspjenih poratnih drama i radiodrama, nova zabrana: uveni film Branka Marjanovia Ciguli Miguli (1952), za koji je napisao scenarij, bunkeriran je zbog otvorene kritike birokracije i drugih aspekata ondanjeg partijskog sistema, a Horvat postaje persona non grata. Odlazi stoga u Pariz, tamo se zainteresira za jedriliarstvo pa uskoro kree na svoj prvi put oko svijeta, na legendarnoj jedrilici Besa; istoimeni brodski dnevnik, vjerojatno najpoznatije Horvatovo djelo, zabiljeit e 1973. dogaaje s njene palube. Globus je drugi put oplovio na Modroj lasti, sredinom sedamdesetih; na tom putovanju izgubio je mlaeg sina, nedugo nakon to je, u prometnoj nesrei, poginuo i stariji. Osim spomenutih naslova, Horvat je napisao i romane Ni san, ni java (1959) takoer objavljen pod naslovom Crvena lisica (1985) Maak pod ljemom (1962), Operacija Stonoga (1982), Waitapu (1985), Dupin Dirk i Lijena kobila (1997), Svjetionik (2000), putopisno-esejistiku prozu Molitva prije plovidbe (1995), autobiografiju Svjedok prolaznosti (2005) i dugi niz drugih proza, scenarija, drama, adaptacija...

Drutvo

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

obiteljski portret hrvatske knjige

Pred otvaranje najveeg domaeg sajma knjige, Interlibera, pojavili su se podaci o drastinom padu prodaje knjiga u Hrvatskoj Neven Svilar

rije otprilike godinu dana, jedne tmurne jesenske subote u centru Zagreba sluajni je prolaznik mogao svjedoiti nadrealnoj sceni, prizoru ija je simbolika nabijenost bila toliko snana da se probijala na podruje opasne patetike. Naime, te je subote u Bogovievoj ulici, onoj istoj koja se dii neim to se zove pica, nastala ljudska zmija dugaka nekoliko stotina metara s glavom u prodavaonici Algoritma, a repom u Preobraenskoj ulici. Ljudi koji su tvorili tu zmiju opako su nervirali sve one koji su tog jutra izali s namjerom da sjednu u jedan od kafia u Bogovievoj, s nadom da e ekipa Red Carpeta moda snimiti upravo njih i njihovu odjevnu kombinaciju kojom iskazuju svoju jedinstvenost i modnu osvijetenost. Ta organska tvorevina besprizornih likova bez ikakve svijesti o modnom trenutku polako je vijugala pored zauenih minkera i glamuroznih celeba (koji su se pitali nije li u Bogovievoj otvorena nova puka kuhinja i ako jest, zato ba tu, a ne negdje malo dalje od lijepog centra), a sve kako bi doli do knjiare u kojoj je bila rasprodaja i gdje su se neki naslovi prodavali u cjenovnom rasponu od jedne do deset kuna. Iako su knjige koje su se tog dana nudile na snienju bile uglavnom slabi fantasy romani i jo slabiji krimii i pijunski trileri, injenica da su ljudi bili spremni ekati sat ili dva na hladnoi da bi doli do knjige indikativna je. S jedne strane govorila nam je da su ljudi jo uvijek voljni uloiti odreeni napor kako bi doli do predmeta konzumacija kojeg e iziskivati odreeni napor, ali nam je ukazivala i na to da je knjiga svedena na proizvod koji se ni po emu ne razlikuje od, primjerice, Diesel tenisica, rasprodaja kojih takoer svakih nekoliko mjeseci u Zagrebu uzrokuje stvaranje istih takvih orijakih ljudskih zmija. No, redovi su prije svega odraz besparice. Stajanje u velikom redu nipoto nije jedna od omiljenih ljudskih aktivnosti, i ako je ovjek voljan stati u red, znai da mu je zaista stalo do onoga to ga eka na kraju tog reda. Dakle, jasno je da usprkos tome to se danas ita manje nego ikad, kao to nam sugeriraju statistike, ljudi i dalje itaju i ele itati. Ili je to vrijedilo samo za situaciju od prije godinu dana. Jer, podaci nam govore, knjige se vie ne kupuju.
Raspad sistema Katastrofini po-

i pol hiljade godina morao gurati stijenjen s mnogobrojnim briljantnim sofistima. Naime, odmah nakon saznanja da je prodaja knjiga u Hrvatskoj pala za pedeset posto javlja se pitanje koliko prodaja knjiga u jednoj zemlji uope moe pasti da bi se dolo do nule. Pod uvjetom, dakako, da se do nule jo uvijek nije dolo, a bit e da nije, s obzirom da se gdjekad jo mogu vidjeti ljudi kako izlaze iz preostalih postojeih knjiara s vreicama u rukama, iji obrisi ukazuju da je u duanu doista kupljena knjiga, a ne samo kakva roendanska alica, pernica ili magnet za friider s duhovitim natpisom. Osim toga, postoje i ljudi koji kategoriki tvrde da su kupili knjigu u posljednjih godinu dana, i njima se moe vjerovati, jer zato bi, pobogu, lagali. No, podaci o prodanim knjigama zaista govore da Hrvatska postaje mjesto iz komedije, zemlja u kojoj nikome ne pada na pamet da kupi knjigu, i gdje e se rijetki osobenjaci koji e se odluiti na anakroni pothvat kupnje knjige morati skrivati i ne itati na javnom mjestu kako ih ne bi okruila masa zadirkivaa koji prijetei udaraju akama u vlastite dlanove s komentarima tipa looks like we got ourselves a reader!

Interliber, kao najvea knjiarska manifestacija u Hrvatskoj, slui kao pumpanje prazne izdavake mjeine

Izdavai kao Trnoruica Situ-

daci o prodaji knjiga u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana to su nedavno izali u javnost, a koji ukazuju na pad prodaje knjiga od ak 50% (rijeima - pedeset posto!), na prvi pogled ine se gotovo nadrealnima. No, samo na prvi pogled, i samo neupuenom promatrau. Situacija je takva da prodaja knjige u Hrvatskoj, ini se, iz godine u godinu pada za pedeset posto. Zato vijest o golemom padu prodaje knjiga jedva da je i bila vijest, i kao takva jedva da je percipirana kao neto vano. To nije vijest, nego puka fusnota. Problem prodaje knjiga u Hrvatskoj priziva u sjeanje paradokse Zenona kojeg su kasniji filozofi sasvim nepravedno stavili u ladicu zvanu dovitljivost, u kojoj se ovaj narednih dvije

acija zaista jest krajnje dramatina, budui da se u taj pedesetpostotan pad prodaje knjiga u posljednjih godinu dana mora uraunati injenica da je prodaja knjige u godini prije toga takoer bila na zabrinjavajuoj razini. Naime, i prije otprilike godinu dana hrvatski nakladnici su objavili porazne podatke o prodaji knjiga u Hrvatskoj, s padom prodaje od etrdeset posto. Tada je broj objavljenih naslova drastino pao i neki su kvalitetni hrvatski izdavai najavili mogui kraj. Velika Profilova knjiara u ve spomenutoj Bogovievoj ulici, to Potemkinovo selo hrvatskog knjiarskog buma, najedanput je bila oblijepljena plakatima na kojima je stajalo Totalna rasprodaja knjige za 50 lipa! Mogli bismo postepeno odlaziti u prolost u jednogodinjim odsjecima ne bismo li shvatili kako je potpuni kolaps kojem upravo svjedoimo zapravo proces koji traje najmanje proteklih deset godina. Ovo to se sada dogaa zapravo nije raspad kule od karata, nego prije kakav dugotrajni domino-efekt. Prvi u nizu drastinih padova prodaje knjiga u knjiarama dogodio se prije devet godina s pojavom kiosk izdavatva, kada su se jeftine knjige novinskih izdavaa pojavile na kioscima, benzinskim crpkama i supermarketima. Tada je prodaja beletristike u knjiarama

pala za golemih 70 posto. Dobrohotnom se promatrau moda i priinilo da se u meuvremenu nae knjiarstvo oporavilo, no to je bio tek medijsko-izdavaki konstrukt, kojem emo u njegovoj punoj raskoi imati prilike svjedoiti za nekoliko dana. Naime, Interliber, kao najvea knjiarska manifestacija u Hrvatskoj, u tom smislu slui kao pumpanje prazne izdavake mjeine. Mediji svake godine poetkom studenog rado sudjeluju u okretanju ovog suludog kolovrata, s uvijek istim udaranjem u superlativni dobo. Izdavai ini se ne shvaaju da su upravo oni Trnoruica koja bi se mogla ubosti i pasti u san iz kojeg e se teko uope probuditi. Nikad vei broj izdavaa, rekordan broj tandova, oboreni svi rekordi posjeenosti i tako dalje. Takvim emo naslovima biti uveseljavani narednih dana, bez obzira to ove godine, uostalom ba kao ni prole, neki odlini mali izdavai nee sudjelovati na Interliberu i nee biti dijelom nabijanja novih rekorda. Rekordni broj posjetitelja Interlibera ionako je baziran na hordama uenika iz itave Hrvatske koji prvih nekoliko dana sajma bivaju iskrcani iz desetina autobusa pred Velesajam; potpuno nesvjesni gdje su i zato, samo gledaju kako e mugnuti razredniku ili razrednici i otii na partiju biljara u oblinji kafi u Novom Zagrebu. Oni koji ne uspiju u naumu bijega u sat, dva koje provedu na Interliberu vise izmeu dva paviljona puei i ekajui kraj muke to im je nametnuta. Ali ono to zapravo udi u ovoj bizarnoj prii jest to to ovakvo pomaknuto poimanje knjige i knjiarstva oito odgovara svim stranama pa i Ministarstvu kulture. Prije nekoliko dana, nakon upita o tome to uiniti sa zabrinjavajuim padom prodaje knjiga kod nas, savjetnik biveg ministra kulture Antuna Vujia, Branko Male, rekao je, pojaajmo sajmove, ta galama pogodovala bi knjizi. to tono znai pojaati sajmove Male nije poblie objasnio, no ta galama koja bi pogodovala knjizi zasigurno e se dogoditi. A kako bi ta galama konkretno mogla pogodovati knjizi? To ba i nije jasno, ali nema veze. Na sajmu e se stvoriti graja to toliko pogoduje knjizi, iako e izdavai, posebno oni manji, na kraju balade zbrajati rezultate molei se da e i ove godine dosegnuti tu toliko uenu pozitivnu nulu. To na koncu Interliber i jest iz godine u godinu, zbrajanje pozitivnih nula uz veliku galamu, koja je dobra za trite knjiga. A ono je ionako, ba kao i sve u Hrvatskoj la. Rije je o zaaranom krugu neplaanja, gdje knjiara ne plaa distributeru, koji pak ne plaa izdavau, koji zbog pomanjkanja sredstava odbija platiti tiskari. A o kanjenju plaanja drugim, manjim instancama kao to su prevoditelji, lektori, korektori, dizajneri da i ne govorimo. Uostalom, kod nas jo uvijek postoji neto to se zove komisiona prodaja, gdje nakladnik daje svoje knjige distributeru, uz rabat od 55 posto, nakon ega eka novac od prodaje te iste knjige, i, ako ima sree, doeka ga nakon godinu dana. I zato se Interliber ukazuje kao uznemirujua utvara, ili kao gigantski godinji

Mediji svake godine rado sudjeluju u okretanju ovog suludog kolovrata, a izdavai ini se ne shvaaju da su upravo oni Trnoruica koja bi se mogla ubosti i pasti u san iz kojeg e se teko uope probuditi

obiteljski portret gdje svi inae posvaani lanovi obitelji nastoje izvui to iri osmjeh za oko kamere. Predstojei Interliber e nam pokazati i dokazati da izdavai jo uvijek postoje, i da knjige jo uvijek postoje. Neki e nas pokuati uvjeriti da je i guva oko tandova knjiga dokaz da i kupci knjiga jo uvijek postoje. U teoriji, oni i postoje. No to je mjehur koji se moe odravati prije nego to pukne samo do odreenog trenutka. A nakon toga? Ponosno i sa sjetom emo priati o rekordima iz 2012. godine.

Drutvo

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

Blokadom za obrazovanje
Prosvjedi studenata Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu Bojan Kritofi

edavno studijsko putovanje u Beograd, organizirano od 23. do 27 . listopada poradi sudjelovanja u nekim regionalnim projektima i manifestacijama u kulturi, za potpisnika ovih redaka neoekivano je poprimilo znatno ire znaenje. Zahvaljujui aktualnim dogaanjima koja su jo jednom nepogreivo pokazala kako dvije susjedne zemlje, Hrvatsku i Srbiju, mue vrlo slini problemi, zbog ega je komunikacija i sustavno meusobno informiranje izmeu razliitih skupina graana pogoenih ekonomskom krizom i loim odlukama vladajuih svakako nuna, kao preduvjet nekim novim modelima zajednitva i suradnje na ovim prostorima.
Usred bljetavila - prosvjed Naime, u strogom centru grada, u

apsolutno nita, budui je maksimalni broj bodova, paradoksalno, ujedno i minimalni, stoga se rang lista upisa za svaku sljedeu akademsku godinu formira, logino, prema visini prosjeka studenata.
Pet studentskih zahtjeva

blizini pjeake zone Knez Mihajlove ulice, napuene bljetavim duanima, kafiima i uslunim radnjama, ali i galerijama, knjiarama i antikvarijatima, na adresi Rajieve ulice 10, studenti Fakulteta likovnih umetnosti zapoeli su kontinuirani prosvjed. Prosvjed je organiziran u obranu imanentnoga ljudskoga prava na svima dostupno i javno financirano visokokolsko obrazovanje, zbog specifinog naina na koji se to pravo na njihovom fakultetu kri, to ujedno simbolizira openito stanje na beogradskim, odnosno srpskim fakultetima uslijed implementacije Bolonjske reforme, provedene podjednako povrno kao i na hrvatskim sveuilitima. Dana 15. listopada, otprilike tjedan dana uoi upisa studenata na preddiplomski, odnosno diplomski studij FLU-a, prosvjednici su dekanatu uputili pet jasno formuliranih zahtjeva, s obvezom informiranja resornog ministarstva o istima, koje naalost jedino ima politiku mo da adekvatno i efikasno rijei probleme studenata. Na jasnu i trenutanu reakciju studente je potakla nelogina i krajnje diskutabilna odredba prema kojoj student njihovog fakulteta, da bi narednu godinu preddiplomskog studija polazio o trokovima resornog ministarstva, to jest dravnog budeta i poreznih obveznika, mora ispuniti kvotu od 60 ECTS bodova (u Srbiji ESPB), to je ujedno i maksimalni broj bodova koji je po godini mogue ostvariti na Fakultetu likovnih umetnosti. Drugim rijeima, o nekakvom prenoenju ispita iz jednog semestra u drugi ne moe biti ni govora, budui i teorijski kolegiji (a struni pogotovo) nose takav broj bodova da se prenoenjem bilo kojeg kolegija, makar jednog, automatski ispada iz igre za javno financirano studiranje. Osim to ovakva odredba podrazumijeva postupni prelazak svih studenata na potpunu participaciju u trokovima studiranja, koji na FLU doseu nemalu, veini studenata teko isplativu cifru od 150 000 RSD godinje (otprilike 10 000 naih kuna); ona takoer zamee po fakultet nezdravu i neprirodnu atmosferu nelojalne konkurencije i gotovo trinog nadmetanja za bolje mjesto na upisnim rang listama. To je bjelodano u suprotnosti s prioritetima slobodne razmjene znanja i vjetina te kritikog, znanstveno utemeljenog promatranja zbilje, koje bi trebalo biti u osnovi ivota akademske zajednice, bilo da se radi o tehnikim, prirodoznanstvenim ili humanistikim fakultetima, ili pak umjetnikim akademijama. K tome, ni ostvarenih 60 EPSB studentima ne garantira

Kao kiseli lag na prepeenu tortu dolazi vrhunac licemjerja, vrlo dobro poznat i hrvatskim studentima. Naime, prema rijeima Pavla Bugarskog, studenta slikarstva na drugoj godini preddiplomskog studija, ako student zbog navedenih odredbi bude prisiljen plaati svoje kolovanje, to jo uvijek ne znai da e mu FLU moi osigurati prihvatljiv prostor za rad, pribor i ostale materijalne resurse nune svakom studentu umjetnikog zvanja, to unedogled poveava svakodnevne trokove studiranja. Jasno je, dakle, kako sustav sam sebi skae u usta, a postojei model financiranja visokog kolstva pokazuje se tetnim, krajnje neprihvatljivim i u konanici opasnim za drutvo u cjelini. Stoga je pet zahtjeva studenata glasilo ovako 1. promijeniti postojei nain obrauna EPSB-a, 2. osigurati da studenti prve i druge godine preddiplomskog studija s ostvarenih 60 EPSB automatski studiraju uz financijsku potporu resornog ministarstva, 3. da studentima prve i druge godine preddiplomskog studija bude omogueno prenoenje do dva teorijska ispita (ne struna), u skladu s navedenim loginijim obraunavanjem potrebnih EPSB, i da budu osloboeni plaanja kolarine, 4. da studenti prve i druge godine diplomskog studija bez iznimke budu upisani na dravni budet, te 5. da se studentima druge i tree godine preddiplomskog studija 2011./2012. omogui upis u narednu kolsku godinu bez naknade, i da se ispotuje dogovor koji je postignut izmeu studenata, rektora Univerziteta umetnosti, dekana FLU i Ministarstva prosvete. Dokument u kojem su ovi zahtjevi navedeni kolektivno su potpisali studenti FLU. Nakon slanja ovog dokumenta na sve relevantne adrese, studenti su prepoznali da je jedini ozbiljan i ustrajan nain borbe za njihova prava privremena blokada fakulteta, zbog kritinosti situacije i urgentnosti problema koje treba rijeiti, ali i zbog toga to je postojala mogunost da pojedinci ustraju na upisu u sljedeu godinu studiranja i po ovakvim, sasvim nepovoljnim kriterijima, to se svakako eljelo izbjei, kako bi studentska populacija ostala kompaktna i ujedinjena oko zajednikog cilja. Takoer, studente su inspirirala dogaanja u Hrvatskoj tijekom protekle dvije-tri godine pa je blokada organizirana prema slinom principu kao iste akcije diljem veih hrvatskih gradova zauzimanje fakulteta, organizacija alternativne, izvanredne nastave s predavanjima posveenima goruim drutvenim i politikim temama, osmiljavanje radionica za usvajanje specifinih vjetina karakteristinih za FLU, itd. Tijekom blokade bila je zabranjena bilo kakva konzumacija alkohola i drugih opojnih sredstava u prostorijama fakulteta i ispred njega, kako se cijela akcija ne bi pogreno interpretirala i zloupotrijebila.
Svi u blokadu! U trenutku kada smo doli u Beograd, blokada je ve trajala otprilike tjedan dana, a Bugarski nas je izvijestio kako je od ukupno 250 studenata

Blokada organizirana prema slinom principu kao iste akcije diljem veih hrvatskih gradova zauzimanje fakulteta, organizacija alternativne, izvanredne nastave s predavanjima posveenima goruim drutvenim i politikim temama, osmiljavanje radionica za usvajanje specifinih vjetina karakteristinih za FLU

koji studiraju na FLU, u blokadi svakodnevno sudjelovalo njih pedesetak, to je prosjek kojim su prosvjednici zadovoljni, pri emu treba ubrojiti grupu studenata koja je svaku no provodila na fakultetu kako bi se kontinuitet blokade odrao. Dana 23. listopada, neposredno nakon naeg dolaska, studenti su ispred fakulteta organizirali prodajnu izlobu svojih radova, a zaradu su, naravno, uloili u odravanje blokade, tisak i distribuciju propagandnih materijala te osiguravanje hrane i pia za sve koji su na fakultetu provodili najvei dio vremena. Izloba je organizirana prema principu daj to da te je u ionako ivahnoj atmosferi beogradske pjeake zone, uz podrku ulinih glazbenika i razliitih performera, postala zbivanje na kojem se moglo leerno provesti nekoliko ugodnih sati, imajui na umu kako svrha svega toga ipak nije zabava, ve vrlo konkretna politika akcija. Ipak, studenti su se sloili kako je izloba bitno doprinijela poboljanju atmosfere unutar i ispred fakulteta, a blokadi je donijela potreban pozitivni zamah i solidariziranje starijih graana, sluajnih prolaznika pa i turista poput nas sa studentskom borbom. Nadalje, kako su blokadu FLU-a podrali Filozofski i Filoloki fakultet, Fakultet primenjenih umetnosti, Arhitektonski fakultet i jo neke ustanove i udruge, u petak 26. listopada na istoj je lokaciji odran prosvjed vie fakulteta, koji je svakako bio zamijeen i medijski popraen, no dojam je kako je trebao biti ei i masovniji. Zbog nepotrebne proceduralne pogreke (prosvjed nije unaprijed prijavljen policiji) i premalog odaziva (po

naoj neodreenoj procjeni, sudjelovalo je najvie dvjestotinjak studenata, vjerojatno i manje), izostao je najavljeni mar po Knez Mihajlovoj pa se miting koncentrirao na dijelu ulice u neposrednoj blizini FLU-a, i unato premalom broju prisutnih (ali i minimalnom policijskom osiguranju) predstavljao je dojmljiv prizor. Veliki transparenti s natpisima Svi u blokadu! i Znanje nije roba!, kakve smo ve viali u nas, dominirali su prostorom, a zagluna buka i privremena obustava pjeakog prometa vjerojatno je barem ponekog nagnala da stane, zamisli se, i potpie jednu od peticija koje su kruile uokolo. Za vrijeme naeg boravka u Beogradu, dekanat i ministarstvo studentima su uputili odreene prijedloge i kompromise na koje oni tada jo nisu bili pristali, ali su ih bili spremni razmotriti. U svakom sluaju, u vrijeme kada sline nedae pogaaju i druge manje fakultete u Zagrebu, primjerice Akademiju dramskih umjetnosti, a veliki fakulteti poput Filozofskog muku mue s problemima koji su iscrpno predstavljeni u veini nezavisnih medija, ini se osobito potrebno uti glasove i s druge strane, kako bi se podsjetili da unato politikoj i administrativnoj razdvojenosti jo uvijek svi ivimo u istom svijetu permanentnih ekonomskih, politikih i socijalnih problema.

Drutvo

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

Stop privatizaciji visokog kolstva

Akademska solidarnost, Visokokolski sindikat Slovenije pri Filozofskom fakultetu u Ljubljani i Skupina Angairani izali su u javnost s Rezolucijom protiv privatizacije javnog visokokolskog obrazovanja

anas svjedoimo restrukturiranju i ekspanziji kapitalistikog sustava koji naine stvaranja i crpljenja bogatstva te odnose moi vraa na razinu od prije Drugog svjetskog rata. Cilj tih procesa je povratak apsolutne moi i bogatstva kapitalistikim vlasnikim elitama koje su zbog stagnacije tradicionalnih naina proizvodnje i iscrpljenih mogunosti za poveanje profita u sedamdesetim godinama 20. stoljea potraile nove naine akumulacije kapitala. Izmeu ostalog i pomou novog organiziranog napada na (ve ionako okrnjena) ljudska i radnika prava te privatizacijom javnog dobra. Stoga umjesto o punoj socijalnoj dravi blagostanja (koju je poznavao socijalizam) i minimalnoj socijalnoj dravi blagostanja (koju je dopustio zapadni kapitalizam u fazi zakljuivanja privremenog i kontroliranog socijalnog mira), govorimo o korporativnoj dravi blagostanja. U tom kontekstu provodi se komercijalizacija i privatizacija javnog kolstva. Pod utjecajem Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), industrijskih lobija i financijskih institucija kao to su Svjetska banka (WB) i Svjetska trgovinska organizacija (WTO) preoblikuje se ideja javnog kolstva. Pritom posebnu ulogu imaju prijedlog General Agreement on Trade in Services (GATS) iz 1995. i Memorandum on Higher Education in the European Community iz 1991. U tim se dokumentima obrazovanje vie ne shvaa kao ljudsko pravo. Ono nije vie u domeni svima dostupnog javnog dobra, nego postaje usluga podreena trinim zakonitostima. Time je obrazovanje pretvoreno u vrstu proizvoda, to znai da je automatski iskljueno iz javnog dobra i premjeteno na raireno trite uslunih djelatnosti gdje postaje jedno od orua akumulacije privatnog kapitala. Preputeno je trinim zakonitostima ili akumulaciji privatne dobiti, to diskriminira veinu stanovnitva, bez obzira na to to je kolstvo jo uvijek financirano iz javnog prorauna koji se veinom puni porezom od dohotka, a ne porezom na dobit. Kada obrazovanje postane tek usluga, korporativna drava blagostanja sama sebe razrjeuje odgovornosti koju ima prema svojem stanovnitvu s obzirom na osiguravanje svima dostupnog i kvalitetnog obrazovanja. Time ona sebi prividno osigurava elegantan uzmak pred obavezom financiranja javnog obrazovnog sustava.
Privatizacija na mala vrata

Financijska sredstva koja vlade Republike Hrvatske i Republike Slovenije namjenjuju javnom kolstvu prelijeva se u privatne projekte (privatna uilita) i spin-off poduzea koja se danas uz njega vezuju, kao i u korist novouspostavljenog privatnog kolskog sistema. Na taj nain neoliberalna drava namjerno ree i sustavno smanjuje sredstva javnim sveuilitima i stvara umjetnu krizu na podruju njihovog financiranja jer samo tako moe prisiliti javna sveuilita da se otvore i podrede interesima privatnog kapitala te da se i sama pretvore u komercijalne ustanove. Radi se o tihoj privatizaciji javnih sveuilita koja se manifestira kroz drastino

reduciranje javnih proraunskih sredstava. U tom kontekstu sveuilita se prisiljavaju da izgubljena sredstva nadoknade: 1. uvoenjem kolarina, ime se, izmeu ostalog, stvara novo trite za privatne banke; 2. sklapanjem javno-privatnih partnerstava s privatnim kapitalom, koja stavljaju javna sveuilita u podreen poloaj. Svjedoci smo, dakle, komercijalizacije javnog dobra. kolarine ograniavaju dostupnost obrazovanja i pritom nerijetko radikalno transformiraju obrazovni i istraivaki proces jer uvode ekonomsku logiku u prostor javnog dobra i u sferu stjecanja znanja. Javno-privatna partnerstva praktino djeluju u izriitu korist privatnih poduzea jer ona, prijenosom zahtjevnijih i skupljih istraivakih projekata na sveuilina sredita, vie ne trebaju financirati vlastitu, sve skuplju, istraivaku infrastrukturu (kao to su, primjerice, razvojni laboratoriji) ni vlastitu radnu snagu. Budui da se privatna sveuilita financiraju novcem poreznih obveznika, s kojim pokrivaju trokove odravanja infrastrukture i/ ili skupih studijskih programa te eventualnih istraivakih projekata od kolarina i drugih komercijalnih izvora ostaje im vie iste dobiti koju, naravno, ne vraaju nazad u zajedniku dravnu blagajnu. Radi se o tipinoj akumulaciji kapitala koja, dakle, parazitira na podrutvljavanju trokova i privatizaciji dobiti, pri emu treba imati u vidu da privatna sveuilita nisu nuno registrirana kao poduzea s profitnom djelatnou te su iz tog razloga takoer osloboena plaanja poreza kao to je porez na dobit. Pritom je potrebno uzeti u obzir injenicu da veina novca potrebnog za djelovanje sveuilita i istraivakih programa jo uvijek dolazi iz javnog prorauna. Zato moemo govoriti o podrutvljavanju trokova privatnih vlasnika kapitala na raun daljnjega siromaenja i aproprijacije javnog proraunskog novca. Drugi se smjer invazije interesa privatnog sektora u javno obrazovanje (te iz toga proisteklo pretakanje javnog proraunskog novca u privatne depove) manifestira prilikom implementacije novih obrazovnih programa koji se vie ne temelje na prenoenju cjelovitog i produbljenog znanja, nego na vjetinama i kompetencijama izrazito tehnicistikog karaktera. Na taj nain privatni sektor trokove koje bi imao sa svakim usporednim osposobljavanjem vlastite radne snage (na fleksibilnim i iz tih razloga vrlo protonim te tehnoloki ubrzano mijenjajuim radnim mjestima) jednostavno preko novih programa koji su nametnuti sveuilitima prenosi na javni proraun, time ih podrutvljava, iz ega pak proistjee poveana akumulacija privatnog profita.
Podrivanje javnih institucija

Neoliberalna drava namjerno ree i sustavno smanjuje sredstva javnim sveuilitima i stvara umjetnu krizu na podruju njihovog financiranja

opasnost da se brojna sveuilita degradiraju iskljuivo u nastavne institucije koje prenose informacije o znanju do kojeg se dolazi u drugim centrima. Konaan ishod tog procesa bio bi da sveuilita ostanu sveuilita samo po imenu, dok bi njihova supstancija nestala.
Obrazovanje kao javno dobro Ono to se generacijama stvaralo na

Dakle, korporativna drava blagostanja sve se vie iskljuuje iz financiranja javnog sektora, proizvodi umjetne krize i potiho privatizira sveuilita. Budui da javna proraunska sredstva koja otkida javnim sveuilitima preusmjerava u osnivanje i uzdravanje privatnih, ona ujedno stvara uvjete za razvoj privatnih i profitno usmjerenih sveuilita. Neoliberalna drava (Hrvatska i Slovenija takoer) na taj nain podriva javne institucije

i prisiljava ih da se konfrontiraju s novoosnovanim privatnim institucijama. Drava u prvom redu brine za irenje trita, a time i za akumulaciju privatnog kapitala na podrujima gdje to do sada nije bilo mogue. Neoliberalna drava ojaava interese privatnog kapitala i siromai javno kolstvo i na taj nain da privatnim i profitno usmjerenim obrazovnim institucijama, prilikom njihova osnivanja, prua za to potrebnu koncesijsku financijsku pomo. Ona toj vrsti ustanova takoer pomae prilikom kupovine objekata i odravanja pomone infrastrukture, to dovodi do daljnjeg pretakanja sredstava iz javnog prorauna u novoustanovljeni privatni sektor. K tome se privatnim sveuilitima, usprkos njihovim izdanim ili vjerojatnim izvorima privatnog financiranja, omoguuje sudjelovanje na natjeajima za javna sredstva, ime ih se izjednaava s javnim sveuilitima po pitanju prava na crpljenje javnih proraunskih sredstava namijenjenih sufinanciranju istraivakih i drugih stipendija, publikacija, istraivakih programa i drugih projekata, ukljuujui i studentske aktivnosti. Djelovanje neoliberalne drave u korist uspostavljanja i osnaivanja privatnog sektora ideoloki se podupire pozivima na racionalizaciju, pri emu se, po miljenju vladajuih struktura, radi samo o stvaranju i irenju mogunosti izbora za populaciju koja se koluje. To je, naravno, zasljepljujui manevar jer ustvari se radi o suavanju javnog sektora u korist irenja privatnog, a time i o raslojavanju i smanjenju dostupnosti obrazovanja za siromanije segmente populacije. Usporedno s podreivanjem i preoblikovanjem javnih sveuilita u inkubatore osnovnih kompetencija i primjenjivih istraivanja te uvoenjem poduzetniki orijentiranih privatnih visokokolskih institucija (koje su iskljuivo usmjerene prema trino najzanimljivijim i posljedino dekontekstualiziranim modularnim studijskim programima), dolazi do promjena kako u poimanju znanosti, tako i u poimanju znaenja znanja. Trendovi komercijalizacije i privatizacije znanosti te visokog kolstva, u kombinaciji s idealom kratkorone korisnosti, vode potpunom brisanju sfere tzv. temeljnih istraivanja, budui da ona ne donose neposrednu financijsku korist. Akademska zajednica se bez takvih istraivanja marginalizira, postaje sve provincijalnija i sve manje relevantna, bez obzira na stupanj meunarodnog sudjelovanja pojedinaca. Usmjeravanje prema struno-tehnikom tipu obrazovanja takoer prijeti smanjivanjem udjela istraivakog, a poveanjem udjela nastavnog rada. To sa sobom nosi

dobrobit svih, postat e privatno vlasnitvo nekolicine. Kako bi se sprijeili potencijalno vrlo tetni efekti, trebalo bi prije svega zaustaviti nekontrolirane procese daljnje privatizacije i komercijalizacije znanosti i visokog obrazovanja, kako u pogledu financiranja tako i u pogledu vlasnitva, a javni sektor obrazovanja sauvati i financijski ojaan vratiti u stanje prije poetka privatizacije i komercijalizacije. Dosadanji procesi privatizacije ukazuju na potrebu za takvim rjeenjima u svrhu ouvanja znanosti i visokog obrazovanja kao javnog dobra i drutvenog resursa kojim zajednica mora znati raspolagati na dobrobit svih pripadnika, a ne uskog kruga privilegiranih pojedinaca. U protivnom prijeti realna opasnost da e pretvorba znanosti i obrazovanja u privatno vlasnitvo, kao to smo to ve vidjeli u drugim sferama (zdravstvo, javni prostori, prirodna dobra i dr.), unititi pozitivne uinke javnog dobra. Zato: zahtijevamo da se pedagoke i istraivake djelatnosti privatnih znanstvenih i visokokolskih institucija ne podupiru s javnim financijskim i materijalnim sredstvima, a na raun javnih sveuilita i visokokolskih ustanova; zahtijevamo da se precizno urede odnosi izmeu privatnih i javnih znanstvenih te visokokolskih institucija; odnosno zahtijevamo da se zakonski onemogui da pedagoki radnici ili istraivai javnih sveuilita i visokih kola djeluju u privatnim institucijama jer to otvara prostor kao to se to pokazalo u drugim sferama, na primjer u zdravstvu korupciji, sukobu interesa i pogodovanju koje vodi prikrivenim monopolima (u istraivanju i nastavi) pojedinaca i interesnih skupina; zahtijevamo takoer da se poslovanje javnih sveuilita i instituta ne temelji na kontinuiranom uvozu usluga iz privatnog sektora (djelatnosti pomonih slubi) kako se javnim sredstvima ne bi financirale tvrtke koje su u ime vlastitog profita ili opstanka na tritu spremne rtvovati temeljna radnika prava (pravo na plau, pravo na plaeni prekovremeni rad, pravo na ugovor o radu dulji od nekoliko mjeseci i dr.). Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost, Visokokolski sindikat Slovenije pri Filozofskom fakultetu Sveuilita u Ljubljani i Skupina Angairani zahtijevaju mobilizaciju svih potrebnih politikih, intelektualnih, materijalnih i drugih izvora koji su nuni za ouvanje i razvoj visokog obrazovanja, opeg obrazovanja i srodnih podruja javnog dobra.

Drutvo

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

Iz graanskog inkubatora
Graanski odgoj, kako je zamiljeno, ima sve izglede postati optereujuim, docirajuim, mrskim kolskim predmetom, kao to je i svaki drugi Marijan Vogrinec

mnogo slubene pompe i poneto naglaenije medijske pozornosti, od rujna je u dvanaest izabranih hrvatskih osnovnih i srednjih kola, mahom na podrujima posebne dravne skrbi, pokusno uveden novi nastavni predmet graanski odgoj i obrazovanje. Mjesecima prije, javnost se estoko posvaala i podijelila na pobornike i protivnike uvoenja ne samo graanskog, nego i zdravstvenog odgoja. No, vlast je vlast pa je njezina rije ipak bila zadnja. Velika generalna proba nove graanske izobrazbe poela je u rujnu u osnovnim kolama u Petrinji, Dugoj Resi, Vukovaru, Velikoj, Koprivnici i dvjema u Zagrebu te Ekonomskoj i turistikoj koli u Daruvaru, Srednjoj koli u Obrovcu, Gimnaziji Frana Galovia u Koprivnici i Srednjoj koli u Dugom Selu. Prvi dojmovi jo su prilino magloviti, ali neki ravnatelji u ijim su kolama otvoreni ti graanski inkubatori ipak su pohitali izvijestiti opinstvo o silnim preliminarnim uspjesima novouvedene nastave. To se ulo iz Obrovca, ali odjeknula je ocjena ravnateljice dugoreke Osnovne kole Ivana Gorana Kovaia prof. Sanje Ferkule: Uenici su iznimno zainteresirani za graanski odgoj i obrazovanje te izraavaju elju za daljnjim uenjem i suradnjom. Dojmovi uiteljica koje sam poslala na trening (trodnevni na Sljemenu te u Tuheljskim Toplicama, op. a.) izvrsni su. Budui da su ravnatelji izravni predstavnici dravne vlasti u kolama, teko je od njih oekivati bilo kakvu suvisliju kritiku opasku, jer u graanskom inkubatoru upravo stasa narataj budunosti. A nad njim bdiju upravo prosvjetne sile o ijoj volji ovisi njihova ravnateljska sudbina.

Veina uenika dolazi iz tradicionalnijih (vjernikih) sredina s uvrijeenim vrijednostima i pogledima na obitelj i drutvo. Projekt graanskog obrazovanja pak donose vladajui napredni ljeviari

se (pre)odgojiti, jer mnogi su jo u kolskim klupama, a budui hrvatski narataji bit e graanski tako izdrilani da emo i u tome postati lideri u regiji, i ire. Kao to smo u svemu drugom ve lideri, kako si medijski volimo tepati. Zato e se graanski odgoj i obrazovanje u kolskoj 2012./2013. godini predavati pokusno, a od sljedee obvezno za sve ake. Pa, da vidimo onda tko e za koju godinu meu tih 87 posto mladih katolika, potkovanih vjeronaukom jo otkad su im tete u jaslicama poele mijenjati pelene, te aicom inovjeraca i nevjernika nai ijednog koji mrzi sugraanina (druge vjere, nacionalnosti, boje koe ili bolesnih rodnih sklonosti), koji u gustoj nonoj tmini ispisuje rasistike grafite, klanja se ratnim zloincima mrtvim i ivim Toga vie nee biti, tvrde uglas projektanti graanskog inkubatora, kao to vie ne bi smjelo biti korupcije, nepotizma, stranake iskljuivosti i politikog larpurlartizma, malograantine, nemorala U graanskim e inkubatorima stasati besporoan i graansko-demokratski samosvjestan mladi ovjek po mjeri svijetle budunosti koji e ovu opljakanu i u moralni glib zatuenu Hrvatsku izvesti na obeane staze napretka i blagostanja. Konano, odahnut e potene narodne mase u ije se ime taj i slini projekti zapravo i primjenjuju. Pa, to kota neka kota. Ako vrijedi! Kurikulum graanskog odgoja i obrazovanja i program izobrazbe uitelja, nastavnika i strunih suradnika, resorni ministar eljko Jovanovi smatra jednim od najvanijih dogaaja u mandatu ovog ministarstva nakon to smo predstavili smjernice za izradu Strategije odgoja i obrazovanja, znanosti i tehnologije u Hrvatskoj. vrsto je uvjeren u to da e se graanskim gradivom unaprijediti poduzetniki duh, razviti u djece bolje shvaanje samoga sebe, ali i drutva, bolje koritenje zakona te e se djeca ve od osnovne kole educirati za borbu protiv korupcije. Opravdano ili ne, pokazat e vrijeme, ali iskustvo upuuje na potrebu mudrosti i opreza u tako krupnim oekivanjima. No
Drutvo bez korupcije Djeca danas o ko-

Guranje u neandertalsku pilju Trebaju li Hrvatskoj graanski inkubatori u kolama i je li nam mlade toliko civilizacijski nezrela za demokratski suivot u naprednom svijetu? Sramotni dogaaji na Euru 2012. u Poljskoj i uestalo zgraanje svijeta zbog ponaanja hrvatskih nogometnih huligana, u nas vie nisu zapaenija medijska vijest. S politiko-sportskih vrhova pomirljivo se i dalje gusla kako neodgovorni pojedinci i male skupine vandala nisu Hrvatska i ne predstavljaju desetke tisua dostojanstvenih hrvatskih navijaa. Sve to nije zanimljivo ni hrvatskoj policiji koja, to kae iskusni sigurnosnjak Marijan Kraljevi King, ve najmanje 10 godina zna imena i prezimena tih huligana, ali nita ne poduzima. Nema politike volje za ozbiljnije sankcioniranje, tvrdi King, a zaprepastili bismo se kad bismo uli o ijim se obiteljskim uzdanicama radi. Nije li u tome kvaka to je jo za Sanaderova vladanja Banskim dvorima bilo zabranjeno pokojnom Ivi Pukaniu objaviti u Nacionalu tristotinjak imena i prezimena najvatrenijih fanova guranja Hrvatske u neandertalsku pilju!? Te i mnoge druge crne injenice iz nacionalne zbilje alibi su dravnoj vlasti za uvoenje graanskog (pre) odgoja ve od malih nogu pa se, navodno, vie ne bismo trebali dugo crvenjeti i osjeati nelagodno zbog sramote pred svijetom, a kamoli zbog prevelikih guvi u policiji, na sudovima i u zatvorima. Graanski neodgojene e

rupciji znaju samo ono to su dobila iz medija, naglaava ministar. Upravo e graanski odgoj omoguiti da se uspjenije borimo protiv korupcije i da po zavretku ciklusa ove generacije koja se koluje imamo zdravije drutvo, drutvo utemeljeno na znanju i drutvo bez korupcije. Uvoenje graanskog odgoja bitno e unaprijediti kvalitetu kolovanja, ali i stvoriti pretpostavke za aktivno sudjelovanje uenika po zavretku kole u graanskom drutvu. Graanski odgoj i obrazovanje predaje se u poetnim razredima osmoljetke meupredmetno 35 sati godinje u sklopu projekata kole i drutvene zajednice, a u VII. i VIII. razredu kao izborni nastavni predmet. Srednjokolcima e to u I. i II. razredu biti obvezni predmet, koji e se takoer obraivati meupredmetno 35 sati godinje u sklopu projekata kole i drutvene zajednice. Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipovi, pak, svjestan je prosvjetnih i drutvenih realnosti, na to upuuju i spoznaje iz niza anketa i istraivanja: mlade je velikim dijelom nezainteresirana ak i za najvanija zbivanja u drutvu. Filipovi dri da e se upravo graanskom izobrazbom eliminirati negativne pojavnosti u odnosu na uvaavanje razliitosti i razvijati kod uenika samosvijest i odgovornost da budu odgovorni i aktivni sudionici drutva. Agencija je u 13 godina ve educirala oko 10 000 prosvjetnih djelatnika o kljunim sadrajima graanskog odgajanja i izobrazbe pa su dobra postignua, tvrde, ugraena u sadanji kurikulum, koji je nastao u suradnji s nastavnicima i strunjacima u tom podruju iz znanstvenog, Vladinog i nevladinog sektora iz zemlje i svijeta. U pokusnu nastavu na podrujima posebne dravne skrbi ukljuena je i Mrea mladih Hrvatske s projektnim

partnerima GONG-om, Centrom za mirovne studije i Centrom za ljudska prava, a novac za provedbu projekta namaknula je Europska unija u sklopu IPA projekta. Nitko normalan ne bi trebao imati nita protiv toga da nam djeca i mlade budu graanski osvijeteni i primjerno odgojeni u demokratskom duhu, ali pogreno je to to drava kani ostvarivati na klasian kolski nain (uitelj predavanje ocjena), koji djeca stoljeima mrze iz dna due. Nikakvi graanski inkubatori ne pomau u totalno nepovoljnom ozraju opeg siromatva, gospodarski i moralno posrnulog drutva u kojem se dnevno potvruje da ovjek ovjeku mora biti vuk, ako eli preivjeti. Kad su svojedobno novinari pitali starije kolarce o tome to je svrha demokracije, odgovorili su: To da svatko gleda svoje interese. Ta se gruba poruka dnevno opetuje ne samo na stadionima nego i na ulici, u obiteljskom domu pa i s crkvenih propovjedaonica Doda li se masovna nezainteresiranost mladih za politiku i ope stanje u drutvu, graanski odgoj i obrazovanje kao kolski predmet nema veih izgleda. Podijelit e sudbinu osnova marksizma te teorije i prakse samoupravnog socijalizma iz kasne faze jugoslavenske reformske pedagogije. Novi predmet dolazi na srednjokolski teren kojim su kolniki nepopularno vladali sociologija, filozofija, politika i gospodarstvo te vjeronauk/etika. U kurikularnom dominu prva se ruila ploica politike i gospodarstva te ispala iz igre, ali sociologija, filozofija i vjeronauk/etika ostaju. Ipak, neizbjeno je sudaranje pa i razliito tumaenje istih ili slinih sadraja (predaju ih razliiti nastavnici) u odnosu na graansko gradivo. To e zbuniti uenike, izazivajui njihov pasivan otpor i na koncu suprotan ishod uenja od programiranog. Drugi je veliki upitnik uspjeh novog predmeta u odnosu na motivaciju uenika i nastavnika, na njihovu strunu i osobnu uvjerenost u ishod koji se od njih oekuje. Veina uenika dolazi iz tradicionalnijih (vjernikih) sredina s uvrijeenim vrijednostima i pogledima na obitelj i drutvo. Projekt graanskog obrazovanja pak donose vladajui napredni ljeviari te snagom vlasti obavezuju i sve koji se zaklinju u tradicionalni svjetonazor i u tom duhu odgajaju djecu. Kako onda pomiriti znanstvene i neznanstvene formativne spoznaje? Recimo, nastava vjeronauka je programski i izvedbeno u nadlenosti Katolike crkve i drugih veih vjerskih zajednica, koje otvoreno zagovaraju desnu tradiciju i moralne vrijednosti s uporitem u vjeri, a sad lijeva dravna vlast najavljenom reformskom olujom kani jo poznanstveniti nastavni plan i programe s uporitem u graanskim inkubatorima. Antropolog Sandi Blagoni spominje niz istraivanja iz kojih se zakljuuje da su uenici vjeronauka manje tolerantni od ostalih vrnjaka, skloniji su konzervativnijim stajalitima o ovjeku, obitelji, nacionalnom, politici Zapanjujui je podatak, kae, da je meu uenicima vjeronauka raireno uvjerenje kako su za korupciju u Hrvatskoj krivi ateisti i da je homoseksualizam bolest! A, na vjeronauku je vie od 90 posto uenika! Iako prosvjetni stratezi tvrde suprotno, projektu graanskog odgoja i obrazovanja nije prethodila nikakva ozbiljnija ni anketa niti struno istraivanje u relevantnoj strunoj i iroj javnosti. Zato s rezervom valja uzeti bombastine tvrdnje s visova prosvjetne vlasti kako e kola ba ovim projektom opskrbiti Hrvatsku graanima novog demokratskog kova, koji joj vie nee biti na sprdnju u svijetu, nego na demokratski ponos za budua stoljea. Sve sline procjene i nakane u prolosti propale su, neke kao puke ideoloke ljuske, a neke i u krvi graanskih, rasnih ili vjerskih ratova. U dva desetljea hrvatske drave kobno se, vrtoglavo i nerazumno okreu stranaki politiki vrtuljci koji svako malo reformiraju i pristupe demokratskom i graanskom u koli i u drutvu. Hrvati se, oito, vie ne mogu dogovoriti ni o svojoj prolosti niti o budunosti, o tome hoe li i to sutra jesti, a kako bi se onda dogovorili o graanskom odgoju i obrazovanju?

Drutvo
Kad je rije o primjerenosti novoga gradiva uenikoj dobi, gotovo se moemo kladiti na poveanu masovnu nezainteresiranost, nerazumijevanje, pa i odbojnost u kolskim klupama, ma koliko se predavai trudili, a ravnatelji hvalospjevima istravali pred pedagoko rudo. Recimo, dijete po zavretku IV. razreda osmoljetke mora znati najvanije institucije lokalne vlasti i njihove ovlasti, to je potpuna glupost, jer je ta struktura podlona estim zakonskim promjenama. To sad ne znaju ni mnogi njihovi uitelji niti je potrebno da znaju. Usput, ovih e dana u saborski postupak dva nova zakona o lokalnoj i podrunoj samoupravi, kojima se opet tota mijenja. Jo je vea budalatina traiti od desetogodinjaka da razumije znaenje slobode miljenja i izraavanja te opravdane razloge ogranienja te slobode. To sad ne znaju ni mnogi studenti filozofije i prava. Dijete u IV. razredu morat e takoer razumjeti da pripadnici razliitih kultura mogu imati razliite stavove o istoj temi. Ma, nije vrag! Malia mora znati i to je poduzetnost i razlikovati oblike poduzetnosti koji pridonose dobrobiti zajednice od onih koji joj tete. Ako ne zna, ne gine mu crnjak ocjena. Slinih bezveznih zahtjeva ima jo pa bi svakako neka skupina boljih psihologa i psihijatara morala stati u zatitu djece i mladei prije njihova ulaska u graanski inkubator. Na kraju VIII. razreda uenik mora poznavati Ustav! Zato etrnaestogodinjak mora poznavati Ustav, a saborski zastupnik pa ak i visoki dravni dunosnik ili ef velike politike stranke ne mora!? Svreni osnovac takoer mora znati to je politika ideologija i opisati je kroz povijest, to je drutvena iskljuenost ili to je trino natjecanje te razlikovati njegove pozitivne i negativne strane, a njegov dvije godine stariji kolega srednjokolac dobit e jedinicu ako ne zna ovlasti Vijea ministara, Europskog parlamenta, Europskog vijea i Europske komisije, odnosno ne zna odrediti pojam i oblike kapitala, novca, ulogu banaka i kredita, pojam i svrhu burze, dionice i obveznice Meu slubene i masno plaene hrvatske promatrae u Europskoj uniji moe, recimo, politiarka koja ne zna ni engleski niti francuski, ali adolescent u srednjoj koli ne moe do pozitivne ocjene, ako naizust ne izrecitira samu Unijinu birokratsku duu! emu bubanje zastarjelih injenica kad se EU ve sad strukturno mijenja, kad Hrvatsku moda jo ostave u ekaonici ili nae narodne mase odbiju ulazak u to drutvo na moebitnom drugom referendumu, koji premijer Milanovi pomalo ve priziva? Na listi cijelog niza zdravom razumu neshvatljivih srednjokolskih obveza iz graanskog inkubatora neizostavno je i razumijevanje utjecaja privatizacije, globalizacije i korporativnoga gospodarstva na ivot. ovjek se pita kome je palo na pamet sve to propisati djeci kao obvezu i oekivati da je psihiki podnesu, a reformatorima razigraju demokratsku matu.

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

Iako prosvjetni stratezi tvrde suprotno, projektu graanskog odgoja i obrazovanja nije prethodila nikakva ozbiljnija ni anketa niti struno istraivanje u relevantnoj strunoj i iroj javnosti

arena vojska nezadovoljnih U kolama,

suprotno tvrdnjama o tisuama educiranih prosvjetara, nema ni priblino dovoljno nastavnika ni za korektnu pedagoku provedbu novog projekta, a kamoli za modernu, inovativnu i kritiki utemeljenu nastavu kakva bi trebala biti. Brzinsko priuavanje nekakvim treninzima (sic!) nema smisla. arena vojska vie ili manje struno (ne) sposobnih, politiki i vjerski podijeljenih, demokratski (ne)svjesnih i veinski nezadovoljnih i potplaenih prosvjetara nije kritina masa ni za kakve reforme. Ministar eljko Jovanovi ih je k tome nedavno jo motivirao dodatnim kresanjem ionako sramotno niskih plaa! Neki su ve otvoreno protiv novog nastavnog predmeta, a utljiva veina dri figu u depu, eka ili uope o tome nita ne misli. Toga su oito svjesni i gorljivi pobornici graanskih inkubatora u kolama, osobito dio nevladinih udruga, pa e obrambeno, unaprijed ustvrditi kako se novom gradivu protive samo desne, rigidne snage u hrvatskom drutvu. Time prozivaju Katoliku crkvu, neke druge vjerske zajednice, politike stranke i udruge s izrazitijim vjerskim i desnim nacionalnim predznakom te dio javnosti koja simpatizira desne svjetonazore i prakticira ta uvjerenja. Dio javnosti protivi se tome da djeca ue u kolama o nekim vanim svjetonazorskim pitanjima po zamislima nove koalicijske vlasti. Nedjeljko Markovi iz udruge Pragma tvrdi da je jo rano za taj obrazovni pokus i da se mora uti to roditelji misle o uvoenju graanskog odgoja i obrazovanja. Udruga predlae da se nastavni predmet preimenuje u odgoj za ljudska prava i aktivno graanstvo. Graanski odgoj u svom nastanku ima totalitarne nakane, jer drava treba supstituirati obitelj, sukladno Dantonovom programatskom uskliku. Takva laika drava nije neutralna, ona se postavlja kao izvor morala, zamjenjujui tek jednu indoktrinaciju drugom. Jedan od otaca francuskog sekularizma, Ferdinand Buisson, graanski odgoj i taj sustav vrijednosti slikovito je opisao: To je kranstvo bez dogmi, bez uda i popova. Drugim rijeima, to je zamjenska, sekularna religija na elu s poznatim bibliarem biskupom Zoranom Milanoviem i monsinjorom eljkom Jovanoviem, propovjednicima novog ovjeka, novog neba i nove zemlje, smatra kolumnist Glasa Slavonije Ivica ola. Roditelji, istina, imaju to rei o kolovanju svoje djece i o tome ih treba sasluati, ali iz stotinu razloga oni nisu uvijek prava adresa pa ni u odgoju vlastite djece. Zgrozit e se kad uju da njihova obiteljska uzdanica mrzi sve to nije plavo ili bijelo, hrvatsko, katoliko, kad tue slabije od sebe ili razbija po koli, estoko e i nekritiki napasti profesora i kada dijete teko pogrijei, a nee se sjetiti koliko su puta te njihove ljubavi loe uili u vlastitom domu, od susjeda, prijatelja, iz medija... Ne stasaju sami od sebe narkomani, rasisti, huligani, netolerantni mrzitelji svega i svakog Djeca nam od malih nogu odrastaju u ludoj zemlji umiljenih veliina, sumnjivih bogataa i bahatih politiara opijenih vladanjem i moi, koje narod na svoju nesreu! demokratski na demokratskim izborima zamjenjuje jo gorima, u okruenju korupcije i kriminala, masovne nezaposlenosti i ismijavanja temeljnih ljudskih prava, gdje je pravna drava vie mislena imenica nego dnevna zbilja. I, mladi bi sad trebali uiti gradivo to su ga zamislili ljudi kojima je to masno plaeni posao, a ivot e kolarcima ve po izlasku iz uionice na najgrublji nain bubnuti u lice sasvim suprotne injenice. Demokracija i tolerantno graansko drutvo s ovjekom, a ne Novcem u prvom planu nisu stvar prosvjetnih dekreta po ex cathedra modelima iz pretprolog stoljea, nego uinkovit angaman mislee elite, demokratske logistike i htijenja aktivne graanske javnosti. Demokracija ima svoju evoluciju, krivudavi put i vrijeme sazrijevanja; ne da se dekretom cijepiti u djeje mozgove kako to zamiljaju dravni reformatori i unaprijed obeavaju izvrsne ishode.

na neposluh ako se vlast usudi nasrnuti na njihovu slobodu. Drava je demokratska kada ivi u trajnom strahu od graanskog drutva, ali i kada beskompromisno titi njegovu raznolikost i pravo svakog pojedinca na izbor. Na ovim, takozvanim prostorima svijest i kultura o graaninu i pojedincu kao izvoru i utoku demokratskog legitimiteta praktino nikada nije postojala. Ljudi nisu ivjeli ivotom pojedinca nego ivotom podanika i pripadnika. Postali su nesposobni sebe zamisliti i doivjeti izvan Sustava, ne znajui da su upravo onoliko individue koliko ne pristaju na zadane okvire. Stoljeima su odgajani u patrijarhalnim obiteljima koje su nautrb individualnog identiteta nametale poslunost, a tome se posljednjih dvjestotinjak godina pridruila i nacija koja se agresivno samoodredila kao jedini i neupitni politiki subjekt. Stvorila je sustav izmiljotina, fikcija i ucjena kojima je osigurala pokornost podanika i zauzvrat ih oslobodila tegoba slobodnog izbora i tereta moralne odgovornosti. Graanskim odgojem i obrazovanjem u kolama, prosvjetna vlast sada kani uiniti odgovornim stotine tisua djece i uitelja za uspjeh tog nastavnog predmeta, iako nova pedagoka biblija elja i dekreta nema uvjeta za primjenu u divljem okoliu u kojem nisu ideal ljudska prava i demokratsko graanstvo, nego kruh bez motike, zlatna mlade i ultimate fight prvaci lifestylea i businessa s velikim Rojsovim transparentom u prvom planu: Tko je jamio, jamio je! Demokracija i ljudska prava se prakticiraju, proizlaze iz civilizacijske zrelosti i ureenosti dravne zajednice, susreu se svaki dan i na svakom koraku, a ne ue ex cathedra po diktatu trenutne prosvjetne vlasti.

Demokracija i ljudska prava se prakticiraju, proizlaze iz civilizacijske zrelosti i ureenosti dravne zajednice, susreu se svaki dan i na svakom koraku, a ne ue ex cathedra

ivot podanika i pripadnika Graansko

gradivo, kako je zamiljeno, ima sve izglede postati optereujuim, docirajuim, mrskim predmetom kao to je i svaki drugi u nastavnom planu pa e sinergijski u kolskoj tvornici podupirati proizvodnju ovisnih dravnih podanika. Prof. dr. sc. Vedrana Spaji Vrka s Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, poznata i izvan Hrvatske po vrijednim istraivanjima u podruju ljudskih prava, demokracije i graanskog obrazovanja, vie je puta u medijima upozoravala upravo na ograniavajue imbenike: nedostatak politike volje i nespremnu administraciju. Budui da postkomunistike zemlje u Europi uglavnom razvijaju konvencionalne oblike graanstva (izlazak na izbore, itsl.), Spaji Vrka istie da se to u Hrvatskoj sada eli upotpuniti i proiriti ljudskim pravima. Graansko drutvo ne ogleda se, kao to se esto misli, u pristojnom ponaanju za stolom i slinim ritualima malograanskog licemjerja, tvrdi Vuk Perii u kolumni na portalu e-novine.com. Ono je zajednica autonomnih individua koje njeguju kulturu sumnje i uvijek su spremni

Oglas

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

Drutvo

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

EU fondovi: savjeti i trikovi

U povodu seminara o EU fondovima odranoga 4. listopada 2012. u dvorani hotela Sheraton u organizaciji Mape znanja Sonja Milievi

ana 4. listopada 2012. u dvorani hotela Sheraton odran je seminar o EU fondovima, u organizaciji Mape znanja, tvrtke specijalizirane za poslovnu edukaciju, iji su predavai vrhunski strunjaci i konzultanti s razliitih podruja domaeg i svjetskog poduzetnitva. U ime Udruge za zatitu zdravlja ena Karlovac sudjelovala sam u kvalitetnom predavanju koje je pruilo cjelovitu strukturu osnovnoga znanja potrebnog manjim poduzetnicima, tvrtkama i organizacijama civilnog drutva u koordinaciji vlastitih potreba s izborima koje nude EU fondovi. Ovaj lanak predstavlja pojednostavljen izvjetaj s gotovo sedmosatnog interaktivnog seminara.
OSNOVE O OPIM UPRAVLJANJIMA FINANCIJA U EU Oko 125 mi-

lijardi eura iznosi godinji budet Europske unije, sakupljen od drava lanica, i nakon to oko 6% ode na isplatu tzv. eurokrata (vlastite administracije), ostatak se vraa dravama lanicama i ulae u tzv. tree zemlje, zemlje nelanice, u skladu s prioritetima javnih politika EU, kao i zemlje kojima je potrebna financijska pomo (kao to je primjerice Hrvatska). S obzirom da je nastala na gospodarskoj tradiciji Njemake i Francuske, EU zadrava tzv. sedmogodinji financijski plan pa tako novi ciklus financiranja iz projekata poinje 2014. godine i trajat e do 2020. godine s tom razlikom da e se postroiti kontrola financiranja projekata, tj. potronje financija dobivenih putem EU fondova, a kazne za nepotivanje pravila bit e jo rigoroznije. EU komisija je ta koja kontrolira financije drava lanica i koja je odgovorna za izvravanje namijenjenog prorauna, a EU parlament i Vijee ministara su ti koji razvijaju javnu politiku u koju se ulau financije i donosi proraun kako bi se uope mogla i provesti, tako da su svi programi i fondovi vezani za javnu politiku (a ne ambicije pojedinaca).
TRI NAINA UPRAVLJANJA PROJEKTIMA Postoje tri naina upravljanja

odreenoj zemlji ili regiji, a ne svim lanicama. Decentralizirano ex ante upravljanje je period kad se nova provedbena i ugovorna tijela uhodavaju i ue upravljanju programima i fondovima EU-a, a prelazak na ex post se dogaa kad Komisija procijeni da su spomenuta nadlena tijela nauila upravljati fondovima po pravilima Europske komisije, tj. bez koruptivnih praksi i u maniri dobrog gospodarstva. Trei nain upravljanja, Podijeljeni, je rjei i koristi se obino u instrumentima kohezijskih politika ili prekograninoj suradnji u okviru sveprisutnih fondova i naziva se podijeljeno upravljanje gdje tijela unutar drava preuzimaju odgovornost za upravljanje programom, a tehnike zadae obavljaju zajednika tehnika tajnitva. Takav oblik je primjerice Program jadranske prekogranine suradnje, to znai da bez obzira to je vodei partner iz Hrvatske, ugovor ne potpisuje niti s EK niti s ugovornim tijelom u Hrvatskoj, ve s ugovornim tijelom u Italiji.
ZATO IPA? Svrha IPA-e (Instrument for

projektima: centralizirano, decentralizirano i podijeljeno. Centralizirano znai da je Komisija direktno odgovorna za upravljanje programima i fondovima u svim fazama, to praktino znai da se sva komunikacija vezana za dobivanje sredstva za provedbu projekta odvija s Bruxellesom i poneka s Luksemburgom. Za neke fondove to je nepraktino zbog udaljenosti pa tim programima upravlja Delegacija Europske unije ili Predstavnitvo Europske unije, i to se zove dekoncentriranim upravljanjem, iako je jo uvijek centralizirano, jer slubenici Komisije i dalje direktno upravljaju programima. Decentralizirano znai da Komisija ovlauje tijelo unutar odreene drave kao provedbeno (poput ministarstava ili u tu svrhu specijaliziranih agencija), koje ona (Komisija) nadgleda. Ukoliko provedbeno tijelo prvo odluku mora dati na odobrenje Komisiji, to se naziva ex ante procedurom, a ako provedbeno tijelo sve samo izvri, a Komisija na kraju izvri nadzor, to se naziva ex post. Decentralizirano se, primjerice, upravlja veinom IPA-e, kohezijskim, strukturnim, poljoprivrednim i ribarskim fondovima, odnosno fondovima koji su tono namijenjeni

Pre-accession Assistance) u Hrvatskoj jest ta da nae birokrate naui funkcionirati u Europskoj uniji. Pomo je namijenjena politikim, ekonomskim i socijalnim reformama i prilagodbama. Naa IPA funkcionira poput i preko EU fonda usmjerenog ka ruralnom/poljoprivrednom razvitku (po UN klasifikaciji samo Zagreb nije ruralno podruje), odnosno fond za poljoprivredu i ruralni razvitak uvijek sadri najvie raspoloivih financijskih sredstava (povoljno za inovacije u turizmu i opim unapreenjima unutar ruralnog predjela, a s obzirom da samo Zagreb ne pripada ruralnom dijelu, to bi znailo iskoristivo za kompletnu Hrvatsku osim glavnog grada). Treba napomenuti da e ulaskom u EU i poljoprivreda pripasti u zajedniki EU fond. S obzirom da se kohezijski i europski razvojni fondovi odnose na velike institucije (npr. HZZ, HZZO, kole, vrtii itd.), manja poduzea i udruge treba zanimati regionalna i strukturna pomo za poveanje razvoja i socijalne kohezije. Te fondove ne koriste drave, nego regije, i ti fondovi potiu zapoljavanje i otvaranje novih radnih mjesta, svi su decentralizirani, a iznos sredstava u strukturnim fondovima u svakom ciklusu se znaajno poveava. Hrvatska se za koritenje regionalnih fondova priprema u okviru IPA-e III, koja je usmjerena prema poboljanju prometa, zatiti okolia, poveanju regionalne konkurentnosti, manje infrastrukture te civilnog drutva. U trenutku kad Hrvatska postane lanicom EU, sve statistike regije e se kvalificirati za pomo iz strukturnih fondova. Meutim, dravni poticaji (hrvatski) e trajati jo sedam godina od ulaska u EU. Posljedice se jo ne znaju.
CALYPSO, REGIONALNI I SOCIJALNI FONDOVI TE PREKOGRANINA SURADNJA Calypso program

u tekom materijalnom poloaju i osobe s invaliditetom, a sufinanciranje e biti i do 75% ako se putuje u drugu zemlju. Ono na to treba obratiti pozornost su Europski regionalni fond za razvoj (ERDF) te Europski socijalni fond (za dodatno profesionalno obrazovanje i/ili prekvalifikacije), razmjena u EU kako bi se osobe dodatno obrazovale (program pod nazivom Life Long Learning u Hrvatskoj je to Agencija za mobilnost koja je direktno financirana iz EU fondova). Krajem ove godine i poetkom sljedee bit e raspisani natjeaji za prekograninu suradnju s BiH, Crnom Gorom, Srbijom, s tim da se oekuje mala konkurencija za Srbiju. U prekograninim programima sufinancira se ak 85% ukupnog iznosa, s tim da se primjerice u jadranskoj prekograninoj suradnji moe traiti 20% predfinanciranja, dok za tri navedene zemlje predfinanciranje moe iznositi ak do 80% (BiH, Crna Gora i Srbija). Prekogranina suradnja se provodi uz granicu, odnosno do 50 km udaljenosti s obje strane (Hrvatska je zbog oblika svojih granica u mogunosti imati suradnju sa svim zemljama s kojima granii). Prekogranini projekti se raspisuju svake tri godine.
INFORMACIJE I SAVJETI ZA POVEANJE VLASTITE KONKURENTNOSTI U OKVIRU EU FONDOVA Prvi put

e od 2014. godine biti jedan od najbitnijih EU projekata za turizam te e biti obiljeen socijalnim turizmom u posezoni prema etiri ciljane grupe: umirovljenici iznad 65. godine ivota, mladi izmeu 19. i 30. godine ivota koji nemaju sredstva za putovanja, obitelji

e se 2014. godine pojaviti i jako konkurentni centralizirani i visoko financirani programi za turizam. No, veina projekata 2014. godine bit e postfinancirana. Preporuka je da se u sljedeih est mjeseci to vie komunicira s ministarstvima, jer to sada ue u financijski plan to je ujedno i ono to e biti financirano od 2014. do 2020. godine. Stoga je upravo sada potrebno progurati to vei broj projekata, s obzirom da se sredstva IPA-e trebaju iscrpiti do 31. prosinca 2013. godine. Posebna napomena nalae da je za sve projekte dobro uzeti za partnera ili nekoliko manjih poduzea ili akademsku zajednicu/ce zbog drutvene opravdanosti (to ne vrijedi za IPARD MJERA 302; za natjeaje iz te mjere partneri nisu nuni ali oni financiraju samo 50% prorauna projekta dakle,

ako traite npr. 75 000 eura, morate toliko i uloiti). Kod IPE radi se o postfinanciranju odnosno refundiranju (nema mogunosti retroaktivnog financiranja). Ukoliko se projekt izvodi izvan mjesta gdje se nalazi firma/udruga, a elite prijaviti projekt na npr. Jadransku prekograninu, morate dokazati svoje djelovanje barem dvije godine na tom prostoru gdje se projekt izvrava. Prva stvar koja se gleda kod oglasa za neki natjeaj za prijavu projekta jest dio pod nazivom Guidelines for Application, jer u njima uglavnom stoje sve bitne informacije za projekt. Drugo: potrebno je pogledati iznos budeta i mjere pod kojima se provodi projekt (ponekad je naglaeno, ponekad nije, pa treba pomno proitati uvjete). Tree: zahtijevati financijski izvjetaj, tj. procijenite hoete li imati dovoljno jaku administraciju za projekt. Jedan od glavnih trikova kod pisanja projekta jest to ee (u razumnoj mjeri) ponavljanje kljunih rijei, uz pomo strunog, ali jednostavnog jezika, te da se tono po redu traenja upisuju stvari i, ako se moe, odmah istaknuti najbitnije na prvoj stranici time se stjee naklonost itaa projekata, koji su uglavnom potplaeni i u velikoj guvi (nedostatak osoblja). Dakle, redovna opa informiranost o fondovima, uredno i jasno popunjena prijava na natjeaj, jednostavnost u strunom jeziku, dobra procjena financijskog i administrativnog stanja, obraanje pozornosti pod kojim mjerama se projekt izvodi te mogunost predfinanciranja i/ili iznos ponuenog postfinanciranja koje EU fond nudi, osnovne su nunosti za poveanje vlastite konkurentnosti u odnosu na druge sudionike natjeaja te poveanja mogunosti prihvaanja upravo projekta koji ste ponudili.

Socijalna i kulturna antropologija

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

10

Na bregima, med vodami

u Povodu struno-znanstvenog skupa s meunarodnim sudjelovanjem odranoga u trigovi 28. i 29. rujna 2012. za koji je izostala financijska potpora mjerodavnih dravnih institucija Janja Kova

kup Na bregima, med vodami na tragu mitske, povijesne i duhovne batine gornjeg Meimurja zamiljen je i ostvaren kao kruna viegodinjega etnografskog istraivanja Puka pobonost i predajna etnobatina na tlu Gornjeg Meimurja. trigovski skup prvi je takve vrste jer sustavnoga interdisciplinarnoga humanistikog istraivanja na podruju Meimurja nije bilo, s izuzetkom zasebnih povijesnih, povijesno-umjetnikih, etnomuzikolokih i jezikoslovnih istraivanja. Na poticaj Meimurke Lidije Bajuk, tada studentice etnologije i kulturne antropologije, 2006. godine organiziran je dvodnevni struni izlet u Meimurje za studente Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i za studente muzikologije zagrebake Muzike akademije. Na tom izletu studenti su u dva dana posjetili jedanaest meimurskih sela i gradova u kojima su se susretali s kazivaima, poznavateljima lokalne povijesti, lanovima folklornih drutava Dogaaj su podrali predstavnici lokalnih zajednica koji su prepoznali mogunosti najavljenih buduih sustavnih istraivanja u Meimurju.
POETAK ISTRAIVANJA Etnograf-

MOKOIN VRH I POZOJEVA GLAVA UZA NJ? Struno-znanstveni skup u tri-

ska terenska istraivanja zapoela su 2011. u okviru projekta Sakralna interpretacija krajobraza Tome Vinaka. Kao njihova idejna zaetnica i pokretaica ponovno se istaknula Lidija Bajuk, predsjednica Udruge Matapur, u suorganizaciji s kolegom Vinakom u ime Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju te s partnerima Opinom trigova, TU trigova i Meimurskom upanijom. U istraivanjima su sudjelovali istraivai Filozofskoga fakulteta (Tomo Vinak, Tibor Komar), Instituta za etnologiju i folkloristiku (Lidija Bajuk, Suzana Marjani), Instituta drutvenih znanosti Ivo Pilar (Jelka VincePallua), Akademije za likovne umjetnosti (Zvjezdana Jembrih) u Zagrebu i O Sv. Martin na Muri (doktorandica Petra Novinak), a prikljuili su im se zagrebaki studenti etnologije i kulturne antropologije (Anita Brajinovi, Ana apalija, Anita Dekani, Janja Kova, Ivana Rui) te studenti uiteljskog smjera Uiteljskog fakulteta u akovcu (Vedrana uek, Sinja Fortner, Marija Krajai). Uz podrku lokalne zajednice i crkvenih predstavnika viekratno je tijekom 2011. i 2012. godine ispitano ukupno pedesetak kazivaa. Tijekom strukturiranih razgovora s kazivaima, znanstvenici i studenti saznali su mnotvo zanimljivosti. Primjerice, Katarina Potonjak iz Zasadbrega, jedna od kazivaica, istraivakoj ekipi predstavila je i svoj likovni opus, nadahnut sakralnim temama. Restauratorica i povjesniarka umjetnosti Zvjezdana Jembrih izabrala je dvadesetak njezinih djela te postavila i otvorila izlobu slika u Dravnom arhivu za Meimurje. Slike su pozableni pjev o zemlji, nebu, ovostranom i onostranom... (iz kataloga izlobe, Z. Jembrih). Skup je uvelian i latinskom misom msg. Jurja Kolaria u crkvi sv. Jeronima i izvedbom sakralnih napjeva Pjevakog kvinteta Horvat iz Malog Mihaljevca, degustacijom meimurskih vina te predavanjem iz astronomije Josipa Bajuka, prof. na OPG Lovrec u Sv. Urbanu.

govi odran je s ciljem javnog predstavljanja rezultata provedenih terenskih istraivanja, ali i kao mjesto okupljanja meimurskih i drugih hrvatskih znanstvenika humanistikih znanosti koji svojim istraivakim radom tematiziraju Gornje Meimurje. Njegov naziv Na bregima, med vodami na tragu mitske, povijesne i duhovne batine gornjeg Meimurja nadahnut je reljefnim obiljejima sjeverozapadnoga, predalpskog dijela Meimurja koji kontekstualizira povijesni i duhovni habitus stanovnitva naseljenog u tome brijenom i vodotonom podruju jo od predantikog doba. Na dvodnevnom skupu koji je odran u trigovi, sudjelovalo je 17 meimurskih i 27 drugih hrvatskih i inozemnih strunjaka i znanstvenika etnologa, povjesniara, arheologa, povjesniara umjetnosti, konzervatora, arhivista, geografa, antropologa, kroatista, povjesniara knjievnosti, muzikologa, jezikoslovaca i teologa meu njima etvorica akademika (Radoslav Katii, Josip Bratuli, Pavao Rudan, Ante Stama), jedan dopisni lan HAZU (Dragutin Feletar), troje ukrajinskih izlagaa (Orest Korinskij, doktorand Orest Wilczynski, Boris Graljuk), jedna izlagaica iz Slovenije (Katja Hrobat Virloget) i jedna iz Pomurja (Erika Ratz). Interdisciplinarni trigovski skup u skladu je s tenjama razvoja dananjih znanosti, potvrujui suvremenost i usmjerenost budunosti projekta. I raznolika starosna struktura sudionika skupa, od akademika do studenata, pokazuje da je skup osmiljen i kao mjesto meugeneracijskoga susreta, prenoenja znanja i iskustava. U planu je organizatora objavljivanje zbornika radova, uz dodatak obraenih prikupljenih i transkribiranih kazivanja terenskih etnografskih istraivanja u Gornjem Meimurju, no i za to im je jo prikupiti novana sredstva. Meu prilozima nai e se rad Mokoin vrh i pozojeva glava uza nj? Radoslava Katiia, na temelju etnografskih i povijesnih podataka koje su mu podastrli etnolozi Lidija Bajuk i Tomo Vinak, u vezi s najviom meimurskom uzvisinom, vrhom Mohokosom (343,6 m) i utvrivanjem njezina imenovanja u slavenskome pretkranskom razdoblju. Struno-znanstveni skup u trigovi zakljuili su izlaganjem O terenskim etnografskim istraivanja 2011. i 2012. u Gornjem Meimurju Tibor Komar i Janja Kova, asistent i studentica Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju. U izlaganju su iznijeli zanimljive podatke o mitskim biima kao to su bele ene, sveari, pozoji, more.
SPREGA LOKALNOG I DRAVNOG

Foto: Ervin Bajuk

CENTAR ZA NEMATERIJALNU KULTURU MEIMURJA Graa pri-

Graa prikupljena na terenskim istraivanjima u Gornjem i Donjem Meimurju bit e pohranjena u dokumentaciji budueg Centra nematerijalne kulture Meimurja (CENEKUM) pred osnivanjem, na inicijativu Udruge Matapur i uz podrku Meimurske upanije

No, tu ne prestaju terenska etnografska istraivanja u Meimurju. Sljedee godine ona e se preseliti u Donje Meimurje. Za istraivanja je nadasve bitna podrka lokalne zajednice. U dosadanjim istraivanjima ona, sreom, nije izostala. Potencijal istraivanja prepoznala je Opina trigova koja se u vie navrata pokazala dobrim domainom pa tako i tijekom odravanja skupa koji se odrao u crkvi sv. Jeronima, znamenitoj i po Rangerovim freskama, i u Dravnom arhivu za Meimurje. Velikom zanimanju stanovnika

Gornjeg Meimurja za istraivanje doprinijelo je i sudjelovanje domaih puca, studentica Uiteljskog fakulteta u akovcu. Iako je u 2012. izostala financijska potpora mjerodavnih dravnih institucija (Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH te HAZU), iji lanovi prosudbenih komisija javno raspisanih natjeaja nisu prepoznali znaaj prijavljenog projekta o skupu u trigovi, zahvaljujui Udruzi Matapur, meimurskim snagama (Opina Sv. Juraj na Bregu, Opina Sv. Martin na Muri, Opina Nedelie, tvrtke Bernarda Nedelie, Meimurje-plin akovec, Meimurske vode akovec, akoveki mlinovi akovec, Vindija akovec, OPG Lovrec Sv. Urban, Lidija Bajuk) te varadinskoj tvrtki Vindija kao i Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta i Ibis grafici iz Zagreba, pravodobno su osigurana potrebna sredstva. Takvim postupkom pokazuje se kratkovidnost istih ako se pridoda i iznimno pogodne lokacije Meimurja za regionalno povezivanje sa Slovenijom, Austrijom i Maarskom. Odravanje skupa pokazalo je da se entuzijazmom i zalaganjem nekolicine pojedinaca, napose obitelji Bajuk i Lovrec, moe postii zacrtano.

kupljena na terenskim istraivanjima u Gornjem i Donjem Meimurju bit e pohranjena u dokumentaciji budueg Centra nematerijalne kulture Meimurja (CENEKUM) pred osnivanjem, takoer na inicijativu Udruge Matapur i uz podrku Meimurske upanije, s ime je odnedavno upoznato i Ministarstvo kulture RH. Prva takva ustanova, Centar za nematerijalnu kulturu Istre (CENKI), osnovana je pod okriljem Etnografskog muzeja u Pazinu. Cilj centara nematerijalne kulture je sustavno, kontinuirano i struno istraivanje, prikupljanje, obraivanje, pohranjivanje, zatiivanje, digitaliziranje, predstavljanje i promicanje tradicijske glazbe i rukotvorstva, usmene predaje, govora i obiaja pojednih lokalnih, upanijskih i regionalnih podruja. Na taj nain javnosti predstavljena graa velik je potencijal i za obogaivanje ponude kulturnog turizma, to je ve prepoznao Turistiki ured trigove, najnovije rezultate istraivanja u Gornjem Meimurju ugraujui u svoju turistiku ponudu. Budui da su kulturni elementi u neprekidnom susretanju, doticanju i proimanju, logino se nameu povezivanje i suradnja na regionalnoj razini, zajedniki pogled v susedovo dvorie. Osim spomenutoga, utemeljenje CENEKUM-a omoguilo bi i zapoljavanje mladih obrazovanih Meimurki i Meimuraca. I dok s nestrpljenjem oekujemo poetak njezinoga rada, spomenimo da je Udruga Matapur krajem 2011. godine objavila etnomuzikoloko izdanje Marija Tuksar: Sunani glas iz davnina, zvuni tonski zapis 33 meimurskih napjeva u a cappella izvedbi iznimne izvorne pjevaice Marije Tuksar iz Vratiinca, rodnog sela Vinka ganca, velikana hrvatske etnomuzikologije. Upravo ovih dana u izdanju Udruge Matapur svjetlo dana ugledalo je i dvojezino multimedijsko izdanje Matapur Prirodna i kulturna batina Meimurja (knjiga i dva CD-a), opremljeno fotografijama, zapisima o osamnaest meimurskih mitskih bia, stihovima 37 izabranih tradicijskih meimurskih napjeva te njihovom izvedbom autorice, urednice i producentice izdanja Lidije Bajuk i njezinih stotinjak suradnika. ini se da je razdoblje preuivanja i zanemarivanja najsjevernije i najmanje hrvatske upanije, teke i burne prolosti, iza nas.

Socijalna i kulturna antropologija

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

11

iz sakralnog u profano
U povodu znanstvenoga skupa Vilinska vrata, odranoga 5. i 6. listopada u Lovincu i Starigradu Sonja Milievi

odruje Like, ispunjeno spojem raznorodnih kulturnih, jezinih, drutvenih i gospodarskih sfera utjecaja, trpi rastuu depopulaciju. Kroz poticaje putem rada u znanosti i kulturi te aktivnosti koje prate tradicionalne okvire, stvaraju se pokuaji pribliavanja boljem razumijevanju bogatstva i vrijednosti ovoga kraja. Dio like batine ini i duboko usaeno i generacijama prenoeno vjerovanje u vile, to je jedan od odraza odnosa likog stanovnitva prema okoliu koji ih okruuje i koje prepoznaju kao svoj dom vile su dio tog identiteta. Koliko je to snano naglaeno, vidi se i po prenoenju tog prepoznatljivog simbola s regionalnog u nacionalni identitet, gdje je Vila Velebitska postala simbolom hrvatskog identiteta. Naziv Vilinska vrata, kako je rekao Radoslav Katii, nosi u sebi odreenu poetsku snagu, a sam skup u potpunosti je opravdao i znanstvenu sferu jer je omoguio predstavljanje solidnog broja iznimnih znanstvenih radova. Radovi su na temelju istraivanja na terenu, kroz viegodinja istraivanja likog i velebitskog podruja, usmenih i pismenih predaja, kroz analizu pjesama, pria, naziva, obiaja, povijesti, etimologije, topografije, toponimije, oronimije itd., pruio prikaz i prolosti i pogled u moguu neto ipak vedriju budunost Like. U ovom lanku, zbog ogranienog prostora, predstavit emo samo neke od njih.
VILA GLEDA U OBLAKE, GDJE SE MUNJA S GROMOM IGRA...

Tomo Vinak prikazao je jau predaju o vilama s like strane Velebita preko pria prikupljenih terenskim radom te smatra Sveto Brdo na Velebitu brdom koje je obiljeeno kao posebno sveti dio Velebita kod starih Slavena, a Vilinska vrata kao prolaz iz profanog u sakralno.
MIRILA, ORONIMIJA I GEOMORFOLOKI OBLICI Mirjana Troelj pred-

Radoslav Katii je ponudio kroz analizu jezika i pjesama te figuru etimologicu, odnosno slavensku figuru svetog pjesnitva, dokaz da je ouvana tradicija vjerovanja u vile tradicija s daleko starijim izvorom unutar Perunova kulta, dakle glavnom Boginjom degradiranom u nie natprirodno bie, a izriaje poput vrata i kua degradiranom ostavtinom grane i grada odnosno neba. U daljnjem predstavljanju kontekst naziva Vilinska vrata povezao je s brojnim primjerima u mnogo stariju sliku od narodnih vjerovanja. Vitomir Belaj je pronaao nove lokalitete trokuta (svetih trokuta obino povuenih unutar nekoliko kilometara spajajui vrhove, doline i mjesta pored vode, pod kutom od 23 i 50) te priznaje R. Katiiu teoriju da Vila predstavlja Moko, Gromovnikovu suprugu. U okviru navedenoga dodaje jo raspravu da su Slaveni, kao batinici praindoeuropljana, poznavali vrhovne bogove, tj. boga i posjedovali vlastiti vjerski sustav, a nisu ga, kao to su mnogi strani autori smatrali, preuzeli od Rimljana ili Grka. Takoer smatra da su u jednom od razdoblja slavenskog religijskog razvoja iznad Peruna, Velesa i Moko bili njihovi roditelji Vrhovna Boginja i Vrhovni Bog/Otac (Djeus Pteru) te da je moda ak ta boginja u narodu ostala pod nazivom Vila, odnosno da je tu ulogu tek kasnije preuzela Moko. Time ostavlja mjesto slutnji o tragovima starije strukture praslavenske boanske obitelji. Nadalje je pomou grke mitologije predstavio kontinuitet enskog boanstva Zemlje kao Majke svim poznatim grkim bogovima te na taj nain objasnio koliko su enska boanstva trajnija, ak i ako ih se degradira.

stavila je rad o moguim analogijama nekih od ukrasnih motiva na mirilima junog Velebita sa irim Balkanom, analizirajui povezanost simbola kria u svim poznatim ikonografskim formama i povijesnim kontekstima, simbolima pentagrama, rozeta, rombova, spirala i otvorenih aka s motivima na stecima, idolima iz pretkranskog doba te tradicijom bosanskohercegovakih tetovaa. Orest Wilczynski iznio je mogue paralele izmeu velebitskih mirila i grafita crkve Sv. Pantelejmona u Halyu (Ukrajina) nastalih u razdoblju od 12. od 14. stoljea, a koji se pripisuju ljetopisnim Hrvatima tog podruja. Dunja Brozovi Ronevi, bavei se oronimijom, iznijela je povijesni razvoj imena Velebit, istiui da tumaenje etimolokoga naziva Velebit jo nije u potpunosti utvreno. Josip Frani utvrdio je kako su geomorfoloki oblici i procesi u religijskim sustavima povezani, istiui da njihov izgled nadilazi materijalni prirodni i drutveni okoli te generiraju osobitu simboliku u duhovnim sferama s brojnim manifestacijama u religijama i mitologijama. Visoki vrhovi se oduvijek smatraju tokama dodira zemaljskog i nebeskog areala, materijalnog i duhovnog te ine sveta mjesta na kojima je mogua izravna komunikacija izmeu ljudskog i boanskog.
OD DREVNOG PREMA SUVREMENOM Josip Zanki je predstavio rad o

Luise Kloos: People in the mountain u sklopu projekta Alps, Velebit, Black mountains

Dvojica mladih znanstvenika Deniver Vukeli i Kreimir orak, koji su se predstavili na skupu Vilinska vrata, s pravom mogu nositi naziv mlade nade hrvatske znanstvene scene

proizali su rezultati koji govore da rodnovjerna praksa ini sustav koji se razvija i prilagoava potrebama suvremenog ovjeka kao koncept vjerovanja, predodbi i obrazaca usmjerenih na tovanje kulta predaka i izvornih slavenskih boanstava. Ovaj rad doprinio je razumijevanju spajanja novog i starog u prakticiranju duhovnosti na hrvatskom prostoru. Kreimir orak je velebitskim kirijaenjem pokuao povezati trgovanje pomou dobara poput vina, maslina, soli, drvene grae itd., od prapovijesnoga doba do ezdesetih godina 20. stoljea i time prikazati podruje Velebita kao vrlo ivo trgovako vorite.
INTERDISCIPLINARNOST Svrha

preispitivanju odnosa izmeu organizacije krajobraza i oblikovne forme planine Velebit u odnosu na romantiarske percepcije i simbole. Romanticizam se u Hrvatskoj vezuje uz ideje nacionalnog preporoda, a oblikuje se kroz knjievnost, glazbu i vizualnu umjetnost te se dinarski i velebitski svijet opisuje u nizu pjesama i romana. Tako Menci Klement Crni slovi kao na prvi slikar koji velebitske pejzae Drvenika i Bribira oblikuje u friedrichovsku fenomenologiju i novi svijet mita (slikar Caspar David Friedrich izgradio je svijet u kojem su priroda, ovjek, ruevine gotikog samostana objekti kontemplacije i estetizirajui fenomeni osloboeni znaenja). Meu ostalim, Josip Zanki je naglasio da se u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti itav niz autora oblikuje upravo kroz kulturoloke matrice Velebita kao svetog i tajanstvenog prostora. I dok se Suzana Marjani zadrala na Velebitu kao prostoru peripatetike knjievnosti s naglaskom na transanrovskoj knjizi Prirunik za hodae (2009.) Ede Popovia, Lidija Bajuk je kroz temeljit i iscrpan terenski rad dala prikaz kazivanja prikupljena kroz izabrane primjere hrvatskih mjesnih plesalita te primjerima iz hrvatske usmene i predajne etno batine i

knjievnosti o vjeticama i vila, njihovom kolu, o urokljivom oku, morama i njihovim rtvama, seoskim vraarama te kultnom znaenju pojedinih biljaka. Kroz kazivanja i analizu nazivlja te specifinim crtama uvijek slino opisanih enskih nadnaravnih bia i karakteristika, pokuala je pokazati da se Onostrano s onu stranu Vrata (vilinskih) nalazi unutar enskog predznaka, a u vezi je s prastarim tovanjem Terrae Magne i na hrvatskom tlu.
RODNOVJERJE, KIRIJAENJE

ovoga interdisciplinarnog skupa bila je udruiti snage iz razliitih podruja znanstvenih istraivanja, kako bi se ona predstavila kao jedan od elemenata u generiranju ideja o ouvanju batine likog kraja, ne samo kroz sjeanje, ve i pri stvaranju eljenog razvoja u budunosti. Osim dragocjenih rezultata s terena, skup je omoguio i mnogo bolje razumijevanje nasljea vjerovanja u vile i vilinska bia, povezujui ih sa slavenskom pretkranskom religijom i razvojem boanskih bia u likom podruju, potvrujui time koliko se duboko to nasljee protee.

Dvojica mladih znanstvenika, Deniver Vukeli i Kreimir orak, s pravom mogu nositi naziv mlade nade hrvatske znanstvene scene. Deniver Vukeli u svom se radu bavio rodnovjerjem kao duhovno-magijskim konceptom koji svoje izvore crpi iz pretkranskih oblika vjerovanja slavenskog duhovnog svijeta, bez pokuaja rekonstrukcije ondanjih vjerovanja, ve kroz oblik ivljenja koji slijedi prilagoene temelje stare slavenske vjere. Predoio je rezultate istraivanja tijekom 2011. i 2012. godine, koja su slijedila ona iz 2010., a iji cilj je bio uoavanje slinosti i razlika u osnovama rodnovjerne prakse na tlu Slovenije, Hrvatske, BiH i Srbije. Iz njegova terenskog istraivanja

Oglas

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

12

film

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

13

irenje podruja roda

Ovogodinje izdanje 25 FPS-a, uz prikazano obilje kvalitetne suvremene i povijesne filmske produkcije unutar ove discipline, otvorilo je i prostor pitanju definicije eksperimentalnog filma kao takvog Petra Belc

25 FPS, 25. do 30. rujna, Studentski centar, Zagreb

romatramo li filmsku vrstu kao majku, a rodove kao njezinu djecu, prema eksperimentalnom se filmu esto ponaamo kao prema onome za kojega emo slono ustvrditi da izrazito ozbiljno, kompleksno i inteligentno promilja stvari, ali je iz istog razloga ujedno i najmanje zabavno drutvo. Za razliku od ostalih filmskih disciplina unutar kojih je poeljno, a ponekada i nuno, zadovoljiti obrasce anra odnosno zadane strukture naracije, eksperimentalni film u svojoj sri nosi teorijsku potku: on polemizira, propitkuje, rui, istrauje i mijenja granice podruja u kojem se nalazi, a da bi njegova inovativnost ili djelovanje uope bili kvalitetni, te je granice morao prethodno dobro upoznati kako bi se njima mogao poigravati. Unutar polja alternativnog filma, kako navodi Turkovi u lanku to je eksperimentalni (avangardni, alternativni) film istraivala su se razliita podruja inae nepromjenjivih znaajki filmske kulture od njegove prikazivalake prirode i narativnosti, preko izbora teme i namjere autora do same materijalnosti filma i medijskih razgraniavanja to je s vremenom omoguilo stilske i anrovske diferencijacije unutar rodne discipline. Zahvaljujui pionirima roda danas tako imamo apstraktni film, strukturalni film, found footage film, avangardni dokumentarizam i niz drugih anrova to nas dovodi do pitanja eksperimenta u filmu, a time i opravdanosti termina eksperimentalan kao krovnog pojma ove discipline. Eksperiment je uvijek samo poetak i po svojoj je definiciji istraivanje unaprijed zadane hipoteze, a kako Turkovi u ve spomenutom lanku kae, veina se dananjih eksperimentalista uputa u tipski poznato podruje, u kojem, kao i filmai dominantnog filma, nastoje osvojiti vlastiti pristup, dati onome to rade biljeg osobne osjetljivosti, opaajne pronicljivosti i izvedbene dosjetljivosti. Bi li moda alternativni film bio prikladnija kategorija?
irenje podruja roda Ova

selekcije kratkog filma, od kojih su ak dva bila pobjednika polusatni igrani film Big in Vietnam Francuskinje Mati Diop i dvadesetominutni Generator, u kojemu se prikaz Tokija iz ptije perspektive dovodi do razine apstrakcije, japanskog redatelja Takashija Makina. Moving Stories Belgijanca Nicolasa Provosta sa svojim impresivnim stock snimkama leteeg Boeinga djelovale su poput blockbustera alternativnog filma, i uz kompjuterski generirane pokretne estice praene vrlo intenzivnim zvukom filma Vexed nizozemskog kolektiva Telcosystems, bile su jedno od najee spominjanih imena festivala meu poznavateljima i ljubiteljima discipline. Uz oekivane krae apstraktne odnosno djelomino apstraktne filmove (Deep Red Nizozemke Esther Urlus, Fort dexprimentation Austrijanke Michaelle Grill), teksturalna i strukturalna istraivanja (Crusts Amerikanca Alexandera Stewarta ili Village, Silenced Amerikanke Deborah Stratman) te meditacije o arhitektonskom naslijeu (Future so bright Amerikanca Matta McCormicka, Kreis Wr. Neustadt Austrijanca Johanna Lurfa) kakve se oekivano nalaze unutar jasnih granica discipline, u konkurenciji su se nali i neki narativno-igrani filmovi (Palaces of Pity Abrantesa i Schmidta, Agatha Beatrice Gibson, ve spomenuti Big in Vietnam i A Place Where Life Was Captured Arjena de Leeuwa) zbog kakvih je mogue postaviti ve spomenuto pitanje disciplinskog krovnog pojma. Rodovska su se hibridnost i medijsko preklapanje mogli pronai i u ovogodinjem programu Focus on Croatia, u kojem su od osam prikazanih filmova tri raena tehnikom stop odnosno pixilation-animacije, etiri animirana (jedan dodue koristi i dio snimljenog materijala) i jedan ivo snimani.
Hrvatski underground i anglofona filmska proirenja

Zafranovi, Naki, Fradeli i Bezi na platnu su drutvo pravili i jednoj dami, Dunji Ivanievi, iji je film emsko najavljen kao jedan od prvih feministikih naslova hrvatske kinematografije. Naglaena strukturalnost i mjestimini neprekinuti kadrovi zajedniko su obiljeje prikazanih filmova, od kojih su sjajne Verzottijeve Fluorescencije, u kojima kamerom iz ruke biljei dnevnu i nonu vizuru Splita uz ubrzani ritam Charlesove skladbe Ive Got a Woman, tip filma kakav natjera srce da zalupa jae i dojavi intelektu kakva je teta to se dragocjena batina hrvatskog alternativnog filma ne njeguje u mjeri u kojoj to zasluuje. Dio ovih filmova prikazao se i u sklopu programa proirenog filma pod nazivom Splitske rekonstrukcije, a radilo se o glazbeno-filmskom performansu u kojemu je avant-rock bend East Rodeo za vrijeme projekcije uivo izvodio glazbu skladanu posebno za ove dragocjene mediteranske filmske minijature. Ostatak programa proirenog filma u savrenom su balansu podijelili filmsko-svjetlosna instalacija britanske autorice Lis Rhodes Light Music iz 1975. godine (klasik svoje vrste, inae u stalnom postavu londonskog Tatea) i dva suvremena performansa njujorkog dua Sandre Gibson i Luisa Recodera Untitled i Aberration of Light. Oba se ova potonja djela izvode pomou dva 16 odnosno 35 milimetarska projektora i filmske vrpce te uz glazbenu pratnju Olivie Block, a vrlo bi ih nepravedno bilo jezino opisivati: proireni je film prije svega iskustvo gledanja i osjeanja, i niti jedno pojanjenje nije u stanju doarati emocionalnu i intelektualnu transpoziciju gledatelja u meditativni svijet koji su, ruenjem granica izmeu medija, autori zajedniki uspjeli stvoriti.
Nagraeni filmovi Budui da

iskoraio izvan rodnih okvira te se odluio za portugalski jednosatni igrani film Palaces of Pity Gabriela Abrantesa i Daniela Schmidta, a radi se o naizgled znaenjski hermetinom filmu koji posee u kulturoloki bazen tamne portugalske politike prolosti i kroz odnos bake i dviju unuka na pragu puberteta, metaforiki i s dozom humora komentira i ispituje seksualnost, ljubav i potrebu za vladanjem. Iako posjeduju svoju jasnu unutarnju selekcijsku logiku i ve je iz njihovih naslova uoljivo da su rezultat pomnog promiljanja odabranih filmova, sami konkurencijski programi bili su donekle neujednaeni za potrebe glasanja to se uz specifian glasaki sistem odrazilo na nagradu publike, koja je tako pripala filmu The Cloud of Unknowing Tzu Nyen Hoa, singapurskog predstavnika na prologodinjem Venecijanskom bijenalu. Posebno priznanje organizatora festivala, Udruge za audio-vizualna istraivanja 25 FPS, dodijeljeno je britanskom redatelju Nicku Collinsu za njegov 16 milimetarski eksperimentalni film Dark Garden, crnobijelu vizualnu meditaciju raslinja iz autorovog vrta u zimi.
Alternative Kriteriji za vrednovanje

se klasifikacijska manjkavost mogla osjetiti u strukturi osmog 25FPS-a, koji je od ove godine uveo i jednu novinu: umjesto dosadanjih dvadeset u konkurenciju su se mogli prijaviti i filmovi u trajanju do 60 minuta. Da je rije o festivalu revijalnog karaktera, potreba za pojmovno popustljivijim krovnim terminom odnosno odreenjem moda se uope ne bi dovela u pitanje, no injenica da su se pod egidom eksperimentalnog natjecali rodno i anrovski raznovrsni filmovi nagrade jesu etiri, ali kategorija je samo jedna nekima od radova neopravdano nije ila u prilog, kako s evaluativnog tako niti s aspekta gledateljskog iskustva. Sama konkurencija sastojala se od 32 filma i u skladu s dosadanjom praksom podijeljena je u zasebne cjeline odnosno programe od kojih su svakog dana, omeene kvalitetnim popratnim sadrajem, prikazane po dvije. Unutar konkurencije nalo se i nekoliko naslova iz ovogodinje roterdamske

Ve spomenutom popratnom programu s druge strane nemogue je pronai zamjerku. Programi Expanded Cinema, Ode filmu i iri predstavlja izvrsna su prilika za gledanje vrijednih, kultnih i kvalitetnih radova iz povijesti (ili onoga to je trenutno u modi) discipline na velikom platnu. lanovi irija Dachi Sato i Sergio Fant tako su nam omoguili Brakhageov klasik Passage Through: A Ritual (Sato) i prvi film Chantal Akerman Saute ma ville (Fant), dok su zahvaljujui selektoricama prikazani nedavno restaurirana runo bojana verzija Mlisovog Puta na mjesec s glazbenom podlogom francuske elektro-skupine Air, filmovi Richtera i Angera (meu ostalima), a na samom zatvaranju festivala i kultna fantazmagorija religijskog karaktera ileanskog redatelja Alejandra Jodorowskog, Sveta planina. Unutar popratnog sadraja ipak posebno valja izdvojiti jedan od, barem je to za domau publiku trebao biti, najljepih festivalskih programa Mediteranske fosforescencije. Povodom ezdesete obljetnice postojanja Kino kluba Split i zahvaljujui angamanu njegove predsjednice, Sunice Fradeli, na velikom je platnu ira javnost imala priliku vidjeti deset kratkih filmova iz arhive KKS-a, hrvatskih afirmiranih autora i filmskih amatera; Verzotti, Musta, Tasi,

ime uvijek nuno i definira fenomen, ve spomenuta egida natjecateljske je filmove (neopravdano) pozicionirala u istu ravan pa je nemogue oteti se dojmu kako je finalna izbor u kategorijskom smislu pomalo ako ne ve nepravedan, a onda sasvim sigurno (opravdano) neujednaen. Festivalski je iri u sastavu austrijske performerice i redateljice Mare Mattuschke, japanskog-kanadskog redatelja eksperimentalnih filmova Dachija Sata te filmskog programera iz Italije, Sergia Fanta, lijepo argumentiravi odabir svoje grand prixeve dodijelio duhovitom strukturalnom found footage kolau Conference (notes on film 05) Austrijanca Norberta Pfaffenbichlera, u kojem se izmjenjuje 65 krupnih kadrova glumaca koji su u posljednjih 70 godina glumili Hitlera (Mattuschka), autofikcionalnom filmskom eseju The Art of Catching Amerikanke Jessice Bardsley, koji kombinacijom arhivskih snimki i snimljenih materijala razlae povijest floridskih movara (Fant) te intimistikom i emocionalno intenzivnom vizualnom eseju o nezavisnom filmskom stvaralatvu u Indiji, I Am Micro indijskih autora Shumone Goele i Shai Heredie (Sato). iri kritike koji su sainjavali Bojan Mucko, Ivan Ramljak i Igor Bezinovi, neto je radikalnije

eksperimentalnog filma razlikuju se od osobe do osobe, i usporedbe s festivalskim modelima veih i jaih koji su u trino i financijski nadmonijoj poziciji nikako nisu potene, no iz takvih usporedbi ne proizlazi imperativ kopiranja matrice nadmonoga, ve ukazuje na prostor kreativnosti potrebne da se eventualni propusti i manjkavosti unutar postojeeg sistema rijee. Potpuno je jasno da je dvadesetak kategorija koje omoguavaju pravedniju evaluaciju, poput onih to ih ima veliki Ann Arbour Film Festival, jedan od amerikih najdugovjenijih festivala nezavisnog i eksperimentalnog filma, nemogua misija u naim uvjetima, meutim kakav manje odreujui naslov poput ovoga alternativnog, na koji je jo davnih dana ukazao splitski Sabor alternativnog filma, rijeio bi mnoge nedoumice, otvorio znatno iri manevarski prostor, a moebitno privukao i vie publike. Jer uz injenicu da Zagreb ima svoj festival alternativnog, nezavisnog i eksperimentalnog filma koji programski prati najvanije svjetske festivale tog profila i iji je ulaz na sve programe pritom i potpuno besplatan, malobrojnost publike izaziva alosno uenje eksperimentalni je film nevjerojatna sloboda gledanja i doivljavanja, a sve to zahtijeva je da sjednete u mrak kinodvorane, i otvoreno mu se i bez predrasuda prepustite.

film

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

14

Lica austrijskog pakla

Na desetom Zagreb Film Festivalu prikazani su prvijenci dvojice najznaajnijih austrijskih redatelja, Michaela Hanekea i Ulricha Seidla Vinja Penti

Michal Haneke :Sedmi kontinent, 1989.; Ulrich Seidl: Modeli, 1999.

anas sedamdesetogodinji Michael Haneke svoj je prvi dugometrani igrani film napravio sa etrdeset i sedam. Nakon osam televizijskih filmova, Haneke 1989. snima prvijenac Sedmi kontinent s kojim samouvjereno stupa na scenu suvremene europske kinematografije. Ovo po svemu iznimno ostvarenje nedavno je prikazano na Zagreb Film Festivalu, u sklopu tradicionalnog popratnog programa Moj prvi film koji je ove godine posveen Austriji.
U paklu je hladno Haneke je za

Sedmi kontinent, prvi dio trilogije posveene emocionalnom zaleivanju suvremenog drutva, sam napisao scenarij. Da je o otuenju i egzistencijalnoj tjeskobi rije redatelj signalizira ve ingenioznom uvodnom sekvencom koja je ujedno pica filma, a za vrijeme koje smo nakon to vidimo automobil koji ulazi u autopraonicu, smjeteni u njegovu unutranjost dok biva izloen bespotednim strojevima. U ovom se metaforiki pregnantnom interijeru ne dogaa nita, vidimo tek jedan beskonano dug subjektivni kadar uperen u staklo ofer-ajbe po kojem mahnito ribaju zastraujue nemilosrdne etke. Haneke film otvara optimalnom vizualnom metaforom psiholokog stanja svojih junaka koji e ovoj mikro situaciji biti opetovano izloeni za vrijeme trajanja filma. Nakon toga proienja automobil naputa istilite i ukazuje se raj u obliku jumbo plakata za idilu to je nudi Sedmi kontinent Australija. Iduih deset minuta filma sastoji se od jutarnje rutine trolane obitelji iz bekog predgraa koju logino doivljavamo kao vlasnike automobila u kojem smo proveli uvodnu picu. Redatelj i dalje odbija pokazati njihova lica prikazujui ih iskljuivo kroz niz detalja u kojima vidimo ruke koje serviraju doruak, peru zube, hrane ribice u akvariju, obuvaju cipele i obavljaju niz drugih za poetak dana uobiajenih radnji. I ova sekvenca svojom promiljenom i efektnom vizualnou posredno iznosi informacije o junacima filma suprunicima Georgu i Anni te ljupkoj im kerkici Evi. Njihova je obiteljska svakodnevica ovim reijskim postupkom prikazana kao niz izoliranih radnji signalizirajui ispraznu repetitivnost njihove egzistencije. Tu poruku redatelj dodatno naglaava umeui kroz itav film crne pauze izmeu kadrova. Slijedi niz dugih voajerskih totala u kojim lanove obitelji vidimo u njihovim drutvenim ulogama, na poslu i u koli, a doskora u voice over-u ujemo i pismo to ga Anna pie svojoj svekrvi cifrastim je frazama izvjetavajui o sretnom ivot svoje obitelji. Kontrapunktiranjem fragmentiranog privatnog ivota i naizgled koherentnog i strukturiranog sudjelovanja u drutvu Haneke razlae odabranu temu emocionalno opustoenog suvremenog drutva. Spomenute crne montane pauze dodatno podcrtavaju stanje izolacije koje likovi osjeaju, kako u relaciji jedan prema drugome, tako i prema svijetu openito. I ostatak bi se Sedmog kontinenta s lakoom mogao iz sekvence u sekvencu analizirati u

smislu predoavanja psiholokih stanja promiljenim vizualnim informacijama. Svaki je detalj u Hanekeovom filmu rezultat koherentne reijske i scenaristike vizije autora koji zna to eli rei, a zna kako to prenijeti majstorskim koritenjem specifinosti filmskog jezika. Scenaristiki pak autor koristi trodijelnu strukturu - pratimo tri godine u ivotu obitelji koja se na kraju odluuje preseliti u daleku Australiju, ili barem tako u pismima tvrde najblioj rodbini. I ovdje je rije o metafori jer ta navodna selidba utjelovljuje njihov pokuaj da se othrvaju prazninom i tiinom ispunjenoj egzistenciji utjelovljenoj u tjeskobnim kadrovima interijera automobila izloenog mehanikim etkama autopraonice. Njihov nain da konano napuste istilite i dospiju u raj jest kolektivno samoubojstvo (Haneke je za priu bio inspiriran istinitim dogaajem o kojem je itao u dnevnim novinama). Prije nego si oduzme ivot koktelom lijekova obitelj e ritualno poharati vlastiti stan sustavno unitavajui svu imovinu te bacajui hrpe novca u WC koljku. Dok ih gledamo kako hladnokrvno razaraju sve to ih je vezivalo za materijalnu ovostranost postaje nam jasna redateljeva namjera prokazati krajnje konzekvence drutva koje svojom izvanjskom ispraznou polako i sigurno inficira i unutranje slojeve pa prostori ljudskog duha preuzimaju logiku koja pokree mehanizam njegovih materijalnih utjelovljenja. Haneke pokazuje kako se zaleivanje odvija i na onim tokama na kojim ga najmanje oekujemo. Utoite privatnosti pretvara se u jo jednu posredovanu sliku onda kada se mjeri parametrima to dolaze s malih i velikih ekrana. Njihovi ekspresivni artificijelni rajevi sugeriraju kako su nae emocije stvarne jedino onda kada su primijeene, zabiljeene i zaleene u sliku.
U paklu je buno Drugi najugled-

Dok Haneke likove humanistiki prikazuje kao rtve svijeta zakrivenog bitka, Seidl modele smatra njegovim direktnim proizvodima. Moralni svijet djevojka na platnu poistovjeen je tako s dominantnim vrijednostima drutva u kojem ive

niji austrijski filma dananjice takoer je debitirao kao etrdesetsedmogodinjak pa je oito rije o svojevrsnoj arobnoj brojci kad su redatelji te zemlje u pitanju. Igrani prvijenac Urlich Seidl Modeli (1999.) prikazan je u program Moj prvi film dan nakon Sedmog kontinenta te smo se i ovdje mogli osvjedoiti kako je, tituli debija unato, u pitanju rad zrelog redatelja koji zna to hoe te, puno vanije, zna kako to i postii. Ako je Haneke zanat ispekao na osam televizijskih filmova, onda je deset godina mlai Seidl svoj usavrio prethodno snimivi osam dokumentarca pa dvojicu redatelja povezuje i ta podudarnost. Modeli, za koje je redatelj napisao i scenarij, prati tri ambiciozne Beanke koje karijeru pokuavaju izgraditi u svijetu mode i show businessa to im teko ili jedva polazi za rukom. Vrijeme krate mrui planine (ne brda, nego planine) kokaina, vjebajui u teretani i odlazei na tretmane ljepote te na pokoju vie ili manje uspjenu plastinu operaciju. Seidl u filmu zadrava reiju specifinu za dokumentarnu formu pa je dobar dio Modela snimljen tako da kamera funkcionira kao ogledalo. Patoloki narcisoidne djevojke

neumorno se pred njom epure uivajui u tome da se gledaju i istovremeno bivaju gledane. Ta je potreba rezultat njihove unutarnje pustoi koju pokuavaju nadii perverznom, esto shizofrenom usmjerenou na vanjsko na tijelo, novac, seksualne partnere. Redatelj modele esto snima kako razgovaraju na telefon upuujui na injenicu da je rije o djevojkama koje veinu vremena zapravo priaju same sa sobom. Prizori pak u kojima navodno komuniciraju jedna s drugom smjeteni su pred ogledalo pred kojim se djevojke neumorno dotjeruju dok je razgovor tek nuspojava potrebe da se vide i budu viene. U prvom prizoru Modela vidimo jednu od djevojaka kako svom odrazu u zrcalu neuvjerljivo izjavljuje ljubav pa i Seidl na samom poetku definira svoju umjetniku namjeru prikazati ljude koji sami sebe preziru, ali se uporno pokuavaju uvjeriti u suprotno. I dok kod Hanekea likovi ute te je tiina koja prekriva njihove ivote rezultat ekstremne posredovanosti suvremene svakodnevnice, Seidlovi modeli iz istog tog razloga neprestance govore, preciznije melju da nadglasaju zlokobnu tiinu u sebi i oko sebe. Samo dok Haneke likove humanistiki prikazuje kao rtve svijeta zakrivenog bitka, mlai redatelj modele smatra njegovim direktnim proizvodima. Moralni svijet djevojka na

platnu poistovjeen je tako s dominantnim vrijednostima drutva u kojem ive. U Seidlovom filmu nema prie u klasinom smislu, dakle ne dolazi do nikakvog razvoja i promjene u svijetu lika pa i to otkriva redateljevu sklonost dokumentarizmu. U Modelima gledamo takozvane krike ivota djevojaka koje su na njegovom poetku jednako izgubljene kao i na kraju. Ni u jednom trenutku ni jedna od njih ne uspijeva doi do bilo kakve vrste uvida o sebi ili svijetu koji je okruuje. Umjesto toga one poput poslunih bijelih mieva ponavljaju uvijek iste radnje, uvijek iste obrasce, uhvaene u rvanj sveopeg nedostatka supstance, koji je kod Seidla kako unutranji odnosno privatni tako i vanjski - javni. esto koristi detalje dajui im istu funkciji kao Haneke prikazati brutalnu fragmentaciju ljudske svijesti fokusirane na niz mehanikih radnji ispranjenih od svakog duhovnog sadraja. Dva su se velika austrijska redatelja svojim impresivnim prvijencima tako majstorski uhvatila u kotac s vjerodostojnim prikazivanjem sivila svijeta koji ih okruuje to je uvijek bila ambicija najveih meu knjievnicima te zemlje od Musila do Bernharda. Pri tom je Haneke koristio savreno kontroliran svijet zlokobne tiine u kojem jedini zvuk proizvode monstruozna svjetla televizijskih ekrana bacajui posljednje zrake na otuenu obitelj pred odlazak u raj. Seidl je pak prazninu prikazao otunom bukom koju njegove junakinje neumorno stvaraju oponaajui time modele drutva kojem pripadaju: proizvesti to vie distrakcija kao bi se prikrio sveopi nedostatak moralne i duhovne supstance. Prvi filmovi Hanekea i Seidla, kao i oni koje su snimili nakon njih, sve su osim razonode i distrakcija jer nas moralno ambiciozno i umjetniki kompleksno suoavaju s ni najmanje ugodnim injenicama o drutvu koje smo izgradili. Njime vladaju lana ogledala u kojima se mogu ogledati jedino oni iji su unutarnji modeli sukladni njihovim laljivim ekranima. Ostali pak sreu mogu potraiti jedino na sedmom kontinentu ako takvo mjesto uope postoji.

film

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

15

O Keniji, ali i o Balkanu

Izvrstan i hrabar uradak vrhunskog redatelja Tamara Kolari
Ulrich Seidl, Raj: Ljubav, 2012.
sila ve tek koristi pripadajui mu diskurs), nego i kao prikaz nezadovoljstva i usamljenosti zapadnjaka: Teresa u Keniju bjei od vlastitog nezadovoljstva, od keri koja je ne potuje, ali i od kulture koja je tjera da se osjea nepoeljnom i isteklog roka trajanja, a samim time i bez nade da e ponovno uloviti ljubav u okruenju koje je vie ne vrednuje. Ali neto u njoj i dalje se nada, i Kenija nakratko postaje prostorom gdje je sve mogue. Ali samo prividno, jer najstranija je istina da raj na zemlji vie ne postoji nigdje. Teresa i u Keniji ljubav moe samo kupiti.
Koliko daleko je Kenija? Se-

Hakuna matata Nema kamo po-

bjei od sebe. Tako bi se ugrubo mogla saeti jedna dimenzija sjajnog, viedimenzionalnog i sad ve predzadnjeg filma Ulricha Seidla, Raj:Ljubav, prvog dijela njegove rajske trilogije (drugi dio, Raj: Vjera / Paradies: Glaube, 2012. premijeru je imao na ovogodinjem festivalu u Veneciji, dok bi se trei dio, Raj: Nada / Paradies: Hoffnung, trebao pojaviti idue godine). Sva tri filma bave se likovima koji su meusobno povezani, pri emu se prvi fokusira na Teresu, odgojiteljicu u domu za osobe s mentalnim potekoama koja, ignorirana od okoline, ali i od najue obitelji, svoje mjesto pod suncem odlui potraiti na odmoru u Keniji. Stigavi tamo, otkriva da Kenija nije preferirana zemlja za odmor njezinih sredovjenih austrijskih vrnjakinja tek zbog lijepih plaa, ve je rajski krajolik tek paravan za seksualni turizam, u kojem ocvale Austrijanke sugar mame uivaju u zagrljajima zgodnih lokalaca u zamjenu za novac. Teresa je najprije zgroena, ali na nagovor prijateljica preputa se arima lokalnih deki paradoksalno vjerujui da e u nekom od zagrljaja nai ljubav koja joj kod kue nedostaje, i kostantno odbijajui prihvatiti igru kao ono to ista zaista jest: lijepo upakirani odnos prodavaa i kupca. Prodavai tako prehranjuju svoje obitelji, izvlaei to mogu iz degradirajueg odnosa s kupcima, koji ih tretiraju manje poput ljudskih bia, a vie poput igraaka za zadovoljavanje vlastitih (seksualnih) potreba. U Keniju tako dolaze procvjetati, uvjeravajui se pritom kako ih divlji afriki mujaci prihvaaju upravo onakve kakve jesu s tijelima kojih se kod kue pomalo srame, neobrijane i daleko od standarda ljepote i da je sve hakuna matata (bez problema).

Njihovo nespretno pribliavanje (ne bih rekla zbliavanje) rezultat je intimnih i kulturalnih razlika; no u sukobu dvije strane Teresa pobjeuje, ne samo jer je ta koja dri novac, ve i jer se postavlja kao da zna kako se to radi

Raj: Ljubav kroz pogled na Teresinu preobrazbu upire prstom u nemogunost suvremene Austrije (ali i ire) da s postkolonijalnim Drugim uspostavi dijalog na ravnopravnoj osnovi. No film je tragian ne samo kao podsjetnik na ostatke kolonijalnih odnosa (koji, uzgred budi reeno, ne zahtijevaju direktni kolonijalni meuodnos Austrougarska nikada nije bila kolonijalna

idlov film premijeru je imao na ovogodinjem festivalu u Cannesu, gdje je doekan poneto podijeljeno: dok je dio kritiara film opisivao kao brutalan, ali sjajan, dio mu je zamjerao pretjerani egzibicionizam, eksplicitnost i nepotrebnu repetitivnost. Osobno sam film prvi put gledala ovo ljeto na Festivalu europskog filma u vojvoanskom Paliu, gdje ga je publika (osim rijetkih koji su prikazivanje napustili ve pri poetku, zgroeni koliinom golih tijela na ekranu) doekala s oduevljenjem, da bi u konanici bio nagraen nagradom za najbolju reiju, to je publika popratila gromoglasnim pljeskom kakav nije zasluio niti jedan drugi film. Nedugo zatim Raj: Ljubav prikazan je i u Motovunu, gdje je takoer, ako je vjerovati kolegama kritiarima, primljen s entuzijazmom. Dio razlika u prijemu valja pripisati senzibilitetu publike, ali i injenici da je Cannes prepun filmova iji je cilj isprovocirati gledatelja, to esto vodi zasienju. No postoji i mogunost drugaijeg itanja ovakvih reakcija. Dok se dobar dio canneske publike, koja i sama neprijeporno pripada Zapadu u nekoj od njegovih brojnih definicija, naao ve pomalo umoran od konstantne autorefleksije kritiki nastrojenog Seidla (koji pripada kinematografiji iji su kljuni autori, poput Michaela Hanekea ili Gtza Spielmanna, karijeru izgradili upravo na propitivanju temeljnih normi i naina ophoenja unutar austrijskog drutva, ali i ire, secirajui vrlo precizno boljke Zapada), regionalnoj publici Seidlov se film mogao uiniti viestruko poznatim. to ako smo u njemu na neki nain prepoznali i sebe same? Ne treba zanemariti da Seidlov film nije samo ozbiljan u svojim nastojanjima, ve i majstorski reiran, prepun humora i gorko-slatkih scena pa i time dopadljiv, no ne mogu se oteti dojmu da se regionalna publika prepoznala u osjeaju iskljuenosti i permanentnog predstavljanja Drugim u odnosu na dominantni pogled - lako mogue upravo onaj europski, kojem se, pomalo simptomatino, sjajni mali Paliki festival zduno trudio (zapravo sasvim nepotrebno) pokazati da pripada (prije svega kroz govore organizatora). Da je cijela zapadnobalkanska regija svojevrsni europski Drugi nije posebno novo. Barem od Marije Todorove naovamo znamo da Balkan nije neutralan pojam, ve se njime izdvaja i markira (slabo definiran i zapravo fluidan) teritorij koje za ostatak Europe (ali i ire shvaeni Zapad) istodobno i jest i nije smatran njezinim dijelom: tu je, na rubu, nikamo ne ide, ali istovremeno postoji u svojoj drugosti koja je u oku promatraa vidljiva podjednako

u obiljejima stanovnika (ija inherentna sirovost ima odreenu privlanost, ali je primitivna u odnosu na finou onoga koji gleda), u njihovom nainu ivota (iz kojeg se ak, odmah uz bok velikom projektu europskog ujedinjenja, jo nedavno rodio rat!) te izaziva potrebu za preodgojem, intervencijom, popravkom. U suvremenom europskom kontekstu, taj je popravak esto institucionalan, i pomalo foucaultovski, u smislu da poiva na kategorijama znanja i ispravnog naina koji se ne ponajmanje u vidu EU uvjeta unose u ovaj prostor, kako bi ga se pribliilo europskim standardima, ali i doslovno nauilo kako biti dio nove ujedinjene Europe. Ali stalna sumnjiavost kako ilustriraju primjeri Rumunjske i Bugarske i dalje je prisutna od strane vrha koji gleda prema periferiji.
Seks kao znanje Znanje kao izvor moi u vidu kategorizacije tko kamo pripada, smije i treba pripadati i tko se na koga treba ugledati esto se ba na primjeru EU ogleda u banalnim stvarima, primjerice dobronamjernom istupu Jrgena Habermasa i pozivu da zajednika europska vanjska politika treba krenuti od jezgre Europe pri emu se i nenamjerno neke predstavlja jednakijim od drugih, ili pak u banalnom terminu istono proirenje (premda ne postoji, recimo, i neko zapadno). No isto nije uvijek institucionalizirano, i moe uspjeno funkcionirati i na privatnoj razini. Seidl potonje sjajno ilustrira scenom u kojoj Teresa Mungu, svog crnca, u procesu upoznavanja ui doslovno fizikom kontaktu a la Austrija. Ona s mladim Afrikancem eli seks, ali seks koji se odvija po njoj poznatom scenariju s ba dovoljno njenosti, s poljupcima po odreenom standardu, dodirima na predvidivim mjestima, i igranjem uloga na nain na koji je ona to navikla. Njihovo nespretno pribliavanje (ne bih rekla zbliavanje) rezultat je intimnih i kulturalnih razlika; no u sukobu dvije strane Teresa pobjeuje, ne samo jer je ta koja dri novac, ve i jer se postavlja kao da zna kako se to radi. Ba kao to (njezin) Zapad, Europa i u konanici Austrija znaju kako se ivi, odrava mir, biva graaninom, vodi dravu i iri svoje znanje prema drugima. Tko je vie kriv? Ako ovakvo i-

niti lokalnih momaka, koji prihvaaju i (za novac) igraju istu igru. Ako Zapad izvozi svoju potrebu za onim to zamilja kao autentinu afriku kulturu, ali po svojim pravilima, prodavai jeftinog nakita, mladii koji se prostituiraju i zborovi od glave do pete odjeveni u boje Afrike reagiraju na tu potranju, pokuavajui sebe prodati na tritu koje im se otvorilo. Pritom pozicije nisu, naravno, simetrine bogati Zapad dolazi u pohod siromanijem Crnom kontinentu ali to ne skida s njih svu odgovornost. I ovdje se moe povui paralela s domaim terenom: dok s jedne strane Balkan uasnuto odbacuje pokroviteljsko ponaanje nove ujedinjene Europe, s druge se poesto, kako bi profitirao, poesto autoorijentalizira dok ne dosegne sliku koja mu je namijenjena. Savren primjer u nas (a i vrlo blizak Seidlovu filmu) je upravo turizam, sa svojim suludim sloganima koji prizivaju minula vremena istoe iskonskog Mediterana, ali proces samobalkanizacije daleko prelazi granicu neeg tako banalnog. Uzgred budi reeno, jedan od filmova prikazanih na Paliu, ena koja je obrisala suze, makedonske redateljice Teone Mitevske, posluio se upravo ovom strategijom, prikazujui Makedoniju kao mjesto na rubu zakona (u koje se dolazi iz Europe kako bi se nekoga likvidiralo), ali i zemlju pjesme, plesa, ruralnih krajolika i srdanih domaina koji e stranca odmah pozvati da s njima otplee kolo. Kenija i Makedonija nikada nisu bile tako blizu jedna drugoj. Takav pogled ujedno navodi onoga koji internalizira danu sliku o sebi da samog sebe gura u primitivizam koji mu se pripisuje, na taj nain potvrujui banalni stereotip i inei ga istinitim, ak i gdje to prije nije bio. Naravno, svaka interpretacija filma koja izlazi iz njegovih granica valja biti uinjena s oprezom. Ali kako god se uzme, Raj: Ljubav nije samo izvrstan (i hrabar) uradak vrhunskog redatelja, ve i jedan od onih filmova koji nas konstantno dovode u situaciju da se, udei se onome to vidimo na ekranu, zapravo udimo i samima sebi, ma kojoj god strani bizarnog odnosa osjeali da pripadamo. Pitanje je samo moemo li iz toga neto i nauiti.

tanje djeluje previe jednostrano (ili ak anti-europski), valja odmah otkloniti takve sumnje, dapae. U filmu, naime, postoji i druga strana. Istina, Seidl ironizira svoju junakinju ali istodobno ne staje u obranu

razgovor eljko Kipke

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

16

ART BULEVAR UTOPIJE I AUTONOMIJE

Razgovaramo u povodu umjetnikove izlobe Policijsko dvorite, Umjetniki paviljon, Zagreb, 12. rujna 14. listopada 2012., o njegovim akcijama iz osamdesetih, o umjetnikojmajoj iracionalnosti kao i o tzv. teorijama zavjere koje itekako imaju svoju logiku Suzana Marjani

Ovom izlobom, kao to ste spomenuli u nekim razgovorima, reaktualizirate i svoje akcije iz osamdesetih godina. Naime, u segmentu izlobe mogli smo pogledati filmske zapise i nekih Vaih akcija. Podsjetite nas na akcije Velika bijela spirala (1982.), Crni etverokut (1984.), Tonzura kria (1983./1984.), Ugraivanje u crni kvadrat (1984.) i akciju Crno crnje od crnoga (1985.). Rije je o filmskim dokumentima nekoliko mojih akcija u javnom prostoru Zagreba i ire okolice. U trajanju od tri minute ti su filmovi prvenstveno sluili kao medijska potvrda da sam neto umjetniko radio izvan svog ateljea. Ako bi se stan u kojem sam tada ivio uope mogao zvati slikarskim studijem. Zahvaljujui djelatnicima Hrvatskog filmskog saveza, prvenstveno Veri Robi karici, taj je filmski materijal na superosmici otet zaboravu, prebaen na esnaesticu te sam tom prigodom odluio nijemim vrpcama dodati zvuk. Smatrao sam da dvadeset godina nakon to su akcije snimljene ne postoje barijere za tako neto. Pogotovo ako se performativni dio tie daleke prolosti pa je preostala filmska vrpca bila dobra podloga da se u medijskom smislu napravi neto vie od pukog dokumenta. est kratkih komada s poetka osamdesetih objedinjeni su nazivom koji aludira na jedan igrani komad u kojem je igrao Jack Nicholson. Moram priznati da mi ni dan danas nije jasno zato je taj film nazvan Pet lakih komada, premda sam ga pogledao barem desetak puta. Za svoje kratke znam zato, jer su doista laki i leerni komadi, od injenice da su montirani u kameri pa do toga da su ih snimali pojedinci koji bi se zatekli na licu mjesta. To, naravno, ne umanjuje njihovu kvalitetu, tovie raeni su bez ikakvih estetskih pretenzija tek iz puke potrebe da se zabiljei intervencija ili akcija u javnom prostoru. Dva od est kratkih filmova s kompilacije koju je izdao HFS ovih su dana pokazani u Pompidou centru u sklopu prezentacije hrvatske kulture u Parizu. Tonzura kria i Crno crnje od crnoga uvrteni su u program koji problematizira vezu izmeu filma, akcije i performansa.

Zbog ega ste odustali od akcija nakon osamdesetih? Vjerojatno jer sam obavio sve to me je privlailo takvom tipu djelovanja. Jednostavno, nisam autor koji e u nedogled forsirati jedan te isti obrazac, bez obzira imam li to u spomenutom obliku rei ili ne. Hrvatska je scena doista barokna u tom pogledu. Sijaset akcija i aktivizma s jednom jedinom svrhom estetskom i karijeristikom.

GLAGOLI ZA ABBIEJA HOFFMANA

Kako su prolaznici ili kupci reagirali na Vau aktivnost na tandu Antiknjiare na Cvjetnom trgu 1981. godine? Jako dobro; naime na dan ili dva preueljko Kipke: Tonzura kria, 1983./1984. zeo sam ulogu prodavaa asortimana An2003., kadar iz filma timuzeja Vladimira Dodiga Trokuta. Osim to sam napravio dobar posao za vlasnika, zaradio sam poneto novca i za sebe. ak sam na jedan dan na improviziranom zidu tanda postavio fotoseriju Glagoli za Abbieja Na ulazak Hrvatske u EU gledam Hoffmana. I to je prvi i jedini put da je ona bila izlagana sve do 2011. kada je pokazana kao na jo jedan oblik drutvene, najprije u sklopu jedne skupne izlobe u odnosno politike represije. zagrebakoj Gliptoteci (Branimir Donat i vizualna poezija) te je nekoliko mjeseci ka- Teorije zavjere su za mnoge snije ukljuena u moju mini-retrospektivu u zabavno tivo, meutim one ni Novom Sadu, zakljuno s Policijskim dvoriizdaleka nisu tako nevine kako tem u Umjetnikom paviljonu ove godine. Fotografiju koja me prikazuje u ulozi proda- ih ele predstaviti gotovo svi vaa na tandu Antiknjiare na zagrebakom politiki lideri u Europi i ire Cvjetnom trgu esto koristim kao zamjensku u vezi spomenute fotoserije. Na njoj se ona ne vidi, no to je jedini dokument koji u posrednom smislu potvruje da sam doista izloio taj rad na javnom mjestu. Fotoserija s mojim likom U toj su prostoriji izlagali konceptualni umjetnici iz Beoi osam glagola ispisanih na mom elu nala se i na bilbordu grada, a Dimitrije Baievi Mangelos je u njoj proivio ispred Muzeja savremene umetnosti Vojvodine, tono ispred svoju drugu umjetniku mladost. U njoj je obznanio idsku ulaza u muzej. Vjerujem da je veliko zanimanje za neto to teoriju i precizno prorekao fiziki vijek vlastitog trajanja. sam napravio prije trideset godina rezultat nepotroenosti Tamo je pokojni eljko Jerman postavio dobro posjeenu tog rada u vrijeme njegova nastanka. Fotoserija je morala izlobu pod nazivom Punk Art. U Podroomu je zapravo djeodraditi javni nastup bez obzira na to kada je nastala. lovala neformalna skupina umjetnika objedinjena imenom Radna zajednica umjetnika. Njezini su lanovi esto izlazili ANARHO PODROOM, MESNIKA 12 u javni prostor grada Zagreba i izvodili umjetnike akcije. Galerija je bila u opticaju otprilike dvije godine, a njezina Uz navedene filmove, odnosno filmske dokumentacije ak- anarhistika perspektiva korespondirala je s punk pokretom cija, kojima retrospektivno podsjeate da ste i filmski autor, diljem anglosaksonskoga svijeta. Naalost, djelatnost u njoj nalazi se i jedan recentni film pod nazivom Nevidljive galerije ugasila se zbog nepremostivih razlika u pogledu umjetniiz 2009. godine, a koji je snimio Vedran amanovi, naalost kih akcija izmeu dvije struje protagonista anarhistike i danas pokojni. Naime, tim filmom radite posvetu svim onim one umjerene koja je u konanici odreivala pravila igre te galerijskim prostorima koji su bili kljuni za sedamdesete je na posredan nain upravljala podrumskom prostorijom. i osamdesete godine, a danas su zaputeni ili se pak nalaze Uostalom, mogu vas uputiti na svoj opiran esej na tu temu na nekim drugim lokacijama. Molim Vas, podsjetite nas koji sam objavio u jubilarnom, pedesetom broju asopisa ukratko na Podroom i na neke akcije/performanse koje ste Oris asopisa za arhitekturu i kulturu. tih godina mogli pogledati na njegovoj sceni? Film je i nastao kao podsjetnik na zaboravljena mjesta ETIKA I/ILI ESTETIKA, MAKA I/ zagrebakog umjetnikog undergrounda. Podroom je doILI PAS ista jedno takvo mjesto, gotovo nepoznato iroj javnosti. Danas se na tom mjestu u Mesnikoj na broju 12 nalazi lokal Lady ram. U podrumskoj prostoriji prije neto vie U sjajnom predgovoru Make i psi Vaega kataloga Branko od trideset godina vladala je prava anarhistika atmosfera. Franceschi navodi kako Vam je odbojna aktivistika umjetOd injenice da je galerija bila otvorenog tipa, bez fiksnog nika pozicija. Meutim, ne ini li Vaa izloba Policijprograma, uz podatak kako je podrumska skupina umjet- sko dvorite a posebice njezin segment film Nadzorna nika i suradnika konstantno mijenjala izlagaku strategiju. kamera, kojim pokazujete kako ivimo u doba izrazite

TONZURA KRIA
Zadrimo se ukratko na akciji Tonzura kria. Zbog ega ste tu akciju, za koju u katalogu navodite da nastaje kao citat Duchampova izbrijavanja zvijezde na tjemenu, izveli na Jarunu? Najprije treba pojasniti injenicu o tome kako nikada nisam spominjao citat na Duchampov raun. Njega spominju kritiari, kustosi itd., no s moje strane nikada neete uti tako neto, premda sam bio svjestan povijesne podloge itd., da sad ne nabrajam sve detalje u vezi tonzure. Ve sam tada, poetkom osamdesetih, razmiljao o koritenju ekonominih modela u umjetnosti bez obzira jesu li ve dio manje ili vie poznate povijesti. Ni danas se ne optereujem citatima, ne tie me se da li neto proizlazi iz neijeg modela ili ne. Zbog toga sam bez razmiljanja u sredinjem dijelu Umjetnikog paviljona postavio dvije naopako okrenute slike. I tu bi se moglo tota govoriti na raun citata. No, ponavljam, ne optereujem se takvim tipom kustoskih ili kritiarskih projekcija. Izbrijao sam taj kri na tjemenu impulzivno, jer sam elio neku promjenu na sebi i vrlo vjerojatno u sredini u kojoj smo svi tada ivjeli. est godina poslije, opskurni simbol u doba socijalizma postao je poeljnom metaforom novoga, poslijeratnog drutva. Izbrijao sam ga uz vodu Jarunskog jezera, daleko od razuzdane gomile. Smatrao sam da je uinkovitost te akcije to snanija to je skrivenija od javnosti. Mjesecima sam poslije glavu pokrivao kapom kako bih simbol zatitio od pogleda tadanjih duobrinika socrealizma. Kri sam izbrijao na istom mjestu gdje sam est mjeseci ranije dozivao kiu u suno ljeto 1983. Smatrao sam da e simbol na mojoj glavi dobiti na teini ako akciju ponovim na mjestu gdje sam ve obavio jednu iracionalnu radnju slinog predznaka.

razgovor
latnika iz prve polovice dvadesetoga stoljea. I opet koincidencija u pozadini jednog segmenta moje izlobe Policijsko dvorite stoji roman koji se dotie policijske potrage.

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

17

BULEVAR DEVET IVOTA

Izlobu Policijsko dvorite koncipirali ste u trodijelnom segmentu u Umjetnikom paviljonu, gotovo u teatarskoj inscenaciji, ali i s odrednicama kino-dvorane; naime, prostor je gotovo zamraen, slike su u polumraku, u svakom segmentu izlobe dominira filmsko platno Zbog ega nisu postavljene stolice i u dijelu izlobe Nadzorna kamera kao i u dijelu izlobe est lakih komada? To trebate pitati djelatnike Umjetnikog paviljona. Izvorno, niti je kustos izlobe zamislio niti je postavio stolice ispred filmskih ekrana. To nije bilo u koncepciji projekta. Kada sam ih zatekao ispred ekrana na kojem se prikazivao Bulevar devet ivota, nisam imao nita protiv. Izloba je iva materija koja se moe, do izvjesne mjere, prilagoditi zahtjevima publike. ak ni kustos nije imao primjedbu na promijenjeno stanje u desnom krilu paviljona. Za Bulevar devet ivota naveli ste u emisiji Emisija na Treem programu HTV-a da je nastao u istom razdoblju kada i film Nadzorna kamera. Recite nam neto malo vie o tom Bulevaru devet ivota koji odreujete kao svojevrsnu mikrooazu vlastitoga ivota, daleko od pragmatine stvarnosti. Potraga je to za nepostojeim lokalitetom, slobodno bi se mogla opisati pojmom utopija, i rije je o procesu bez poetka i kraja. U medijskom smislu neogranienom najprije je nastala serija slika kao proireni oblik scenarija, a potom se to pretvorilo u film. Gotovo putopisnog karaktera, no ja na tih 25 filmskih minuta gledam kao na filmsku skicu, nedovreni materijal koji treba proi jo nekoliko revizija itd. Proeljao sam Pariz, Be, Istanbul i poljski Torunj, bez unaprijed zacrtane rute. Iao sam na mjesta za koja mi je signalizirano da trebam ii bilo novinskim tekstom, nekom reenicom u romanu, primjerice u knjizi Muzej nevinosti Orhana Pamuka, ili ilustracijom u starom filmskom asopisu. Prolazio sam mjestima daleko od turistikih ruta, slobodno bi se moglo rei da se potraga za mjestom privatne oaze, bez svakodnevne represije i naglaenog pragmatizma, polagano pretvorila u kartografski posao. S vremenom sam shvatio kako je Bulevar devet ivota disperzivno mjesto sastavljeno od razliitih lokaliteta, neobinih institucija i bizarnih pria. Neto poput male urbane enciklopedije!

UTI MAAK U ATELJEU

Koje ste sve ivotinje-prijatelje imali s kojima ste dijelili svakodnevicu odmaknutu od ivotnih represalija? Ne previe, no dobro je poznato iz mojih recentnih filmova kako hranim malu ivotinjsku zajednicu u susjedstvu. Mogu navesti i jednu zanimljivost vezanu uz otvorenje izlobe u Umjetnikom paviljonu. Na taj dan ujutro vratio mi se uti maak kojeg nije bilo punih pet dana. Smravio i epaeljko Kipke: Maji rakurs (iz serije jui, doslovce je nosio lijevu stranju nogu Bulevar devet ivota), 2011. poput nekog tereta. Uspio sam ga uhvatiti ipak je rije o divljoj ivotinji i odvesti u represije, u drutvu koje iz dana u dan pojaava sve oblike oblinju ambulantu. Gotovo pola dana proveo sam s njim pritisaka, a jedan aspekt navedene moi na vlasti ini i sve na klinici gdje mu je ustanovljen teki prijelom stranje vei sustav nadzora kamerama upravo Vau aktivistiku noge. Operacija je izvedena drugi dan, trajala je puna tri poziciju kojom negirate servilni pasji mentalitet? sata, a u ambulanti je ostao pet dana i danas se nalazi u Samo na prvi pogled, jer moja je namjera bila posve mom ateljeu. Trebat e mu puna etiri mjeseca za opradruge prirode. U pogledu filma zanimala me je bizarna vak i kada dobro pomislim, mala se ivotinja vratila kao inverzija, prije provokacija negoli osmiljeni tip aktivizma. podrka mom antipolicijskom programu na dan kada sam Franceschi je dobro primijetio kako me aktivizam ne za- ga uveer u zagrebakom paviljonu otvorio za javnost. U nima, prije svega zbog toga jer takva strategija podrazu- sklopu Zagreb Film Festivala prikazan je dokumentarac o mijeva pojedinca koji je do kraja raskrstio s estetikom, utjecajnom kineskom umjetniku-provokatoru zove se Ai galerijama, muzejskom praksom i njezinim kustosima. Ak- Weiwei koji se nikako ne miri s policijskom represijom tivizam podrazumijeva u znatnoj mjeri beskompromisnog u svojoj domovini. Pogodite kako poinje film? Sa utim pojedinca koji ne trai podrku i zatitu galerijskih zidova. makom koji se muva izmeu njegovih mini-instalacija Drugim rijeima, iskrenom bi aktivistu estetika trebala postavljenih na radnom stolu. Drim da je svaki komentar biti zadnja rupa na svirali. Ja jo uvijek razmiljam u toj u tom pogledu suvian. kategoriji i te se privilegije ne elim odrei. Pomalo mi na ivce idu brojni kolege koji propagiraju etiku i aktivistiku Koji je kontekst Vaega sna o filmu o giljotiniranju malih poziciju u svom radu, ili si pripisuju anarhistike osobine, ivotinja, koji spominjete u filmu Nadzorna kamera? dok se s druge strane uredno preputaju i konzumiraju sve Nita posebno, san se dogodio u periodu graevinskih privilegije liberalnog sustava koji je zasnovan na estetici. intervencija u zagrebakom policijskom dvoritu te sam ga jednostavno pridruio ostalim drutvenim dogaanjima. ZOOMETAFORA, NE POSTOJE On je vaan, iracionalan dio zabavne i ujedno opskurne filmske prie o represiji, izgradnji sjedita tajnih slubi i POLICIJSKE MAKE nadzornim kamerama u naoj zajednici. Dodao bih da je u funkciji filmske arome. Nasuprot egzistenciji policijskoga psa postavljate maju strategiju ivota autonomnost. Recite nam neto vie o tom TZV. TEORIJE ZAVJERE majem rakursu i nije li moda nepravedno razgovornim kontrastom izmeu psee heteronomije, u odnosu na njihovu Kako ste snimili film Nadzorna kamera, za koji ste istaposlovinu, ivotnu poslunost, i maje autonomije nivelirana knuli da je nastajao od 2008. godine, kada ste primijetili iva, ivotvorna psea metafora, s obzirom npr. na kiniku graevinske zahvate u susjednom dvoritu Vae zgrade, sektu filozofa i njihova pseega predvodnika Diogena odnosno ateljea? kojega uostalom i pojedini teoretiari/ke izvedbenih studija U poetku bez jasne ideje, osim nejasnog poriva da moodreuju kao jednoga od zaetnika umjetnosti performansa? ram biljeiti neto to se ne dogaa svaki dan. Barem ne u Ma rije je o metafori. Nemam nikakvih dvojbi spram tako povoljnim okolnostima, s obzirom da sam komotno s ivotinjskih zajednica. Uostalom, doputam sebi manu da amaterskom kamerom mogao sve pratiti s balkona svojega sam skloniji majoj zajednici. Zbog njezine divlje udi, ateljea. Dva puta mjeseno venkao bi po gradilitu i to sam nepredvidljivosti i sklonosti bizarnim postupcima. Dakle, radio pune dvije godine, sve do zavrnog glanca na zgradi rije je o simbolinoj razini s obzirom da razgovaramo o od stakla i elika. Nakon to sam iz novina doznao o emu umjetnikim aktivnostima. ak drim da je veina mojih je stvarno rije poela mi se nametati forma budueg filma. kolega slinog stava, jer po unutarnjoj logici stvari njihovo Odluio sam se za dnevniki tip filma na temu pijuna, tajnih bi ponaanje trebalo biti blie majoj, iracionalnoj strategiji slubi, policijskih intervencija, nadzornih kamera i slino. negoli li nekom pragmatinom programu. Navest u jedan Drim da je dosad o tome dosta toga reeno u tiskovinama i bizarni primjer, a odnosi se na istonoeuropskog umjet- elektronskim medijima pa neu ovdje ponavljati detalje prie nika Ukrajinca Olega Kulika koji je zapadnoeuropske o jednoj vrsti drutvene, i istodobno umjetnike inverzije. kustose i institucije vrijeao oponaajui psa koji grize i napada sve oko sebe. U njegovu divljem i nepredvidljivom U filmu donosite dokumentarni citat o Danielu Estulinu pohodu, danas, s dovoljne distance, mogu slobodno tvrditi njegovoj teoriji o drubi Bilderberg; nadalje, spominjete da se posluio divljom i nepredvidljivom strategijom, vrlo Davida Ickea i njegovu teoriju o buduem rezervatu EU blizu majeg rakursa. A oponaao je psa! Dakako, Kulik je kao i novinarku Jane Brgermeister koja je iznijela niz dodanas nezaobilazna figura suvremene umjetnike prakse. kaza o tome da se virus ptije gripe namjerno irio. Zbog Zbog pseeg ponaanja zavravao bi u zatvorskim elijama, ega su nai politiari skeptini prema tim tzv. teorijama no umjetniko je trite po liberalnom ili estetskom prin- zavjere? I vezano uz navedeno, kakvo je Vae vienje ulaska Hrvatske u EU? cipu vrlo rado troilo i takav tip aktivizma. Na taj ulazak gledam kao na jo jedan oblik drutvene, U kojoj ste knjizi pronali reenicu Vie volim mace od pasa odnosno politike represije. Teorije zavjere su za mnoge jer ne postoje policijske make, koja navodno pripada Coc- zabavno tivo, meutim one ni izdaleka nisu tako nevine teauu, i kojom ste ujedno i krenuli u ostvarivanje koncepta kako ih ele predstaviti gotovo svi politiki lideri u Europi Bulevara devet ivota? i ire. U tom kontekstu najgori su skeptini intelektualci iz Pisac je Latinoamerikanac hrvatskih korijena i zapravo takozvane znanstvene zajednice. S druge strane, svakodnevno je rije o tivu koje koristi ameriku formulu detektivskog se pojedinac moe uvjeriti kako, primjerice, stvarne politike romana. Samo to je latinoameriki detektiv za nijansu iro- zavjere od prije etrdesetak godina, imaju svoju logiku u niniji od svojih kolega sa sjevernog kontinenta i vrlo esto vrijeme kada su se afere dogaale. Ne moete danas infortijekom potrage koristi zabavne sintagme. Jedna od njih je i macije drati na ledu. Dobar primjer je otmica talijanskog spomenuta reenica, kako pisac romana Sedmero Simeno- premijera Alda Mora od strane pripadnika Crvenih brigada. nove djece Ramn Daz Eterovi tvrdi prema citatu Jeana Brojni dokazi i prie o umijeanosti talijanskih tajnih slubi Cocteaua, francuskog pjesnika, knjievnika i filmskog dje- u tu aferu ak su postale predmetom filmskih scenarija.

ENA-MAKA
Poznat ste i kao filmofil. U filmu, u segmentu izlobe Bulevar devet ivota koristite kadrove iz filma La Chatte Henrija Decoina. Kako mi je naalost nepoznat sadraj navedenoga filma, moete li nam ga ukratko prepriati. Naime, zanimljivo mi je da se pomalo skopofilijski zadravate na izuzetno erotinim scenama filma u kojima glavna glumica, prekrasna Franoise Arnoul, odijeva hulahupke. To su samo dva kratka kadra u fikcijskom filmu o ivotnom putu dvostruke pijunke Matilde Carre, kodnog imena La Chatte. Nju je francusko pravosue nakon rata osudilo na smrtnu kaznu, preinailo to u doivotnu robiju, no ena je izala nakon osam godina tamnice i otada joj se gubi svaki trag. Redatelj Decoin je lik ene-make na kraju svog filma ustrijelio, a ja sam za potrebe svoga izdvojio kljune kadrove u kojima se mlada glumica pojavljuje pa tako i scene s hulahupkama. Nita posebno niti s nekom ekstra namjerom. Naime, njezin se povijesni lik umijeao u poetak moje potraga za Bulevarom devet ivota te ga nisam mogao zaobii niti sam uostalom to htio. Do filma sam doao posredstvom dobre poznanice iz Nice. O stvarnoj Matildi se govorilo da ima maji pogled, opasan i zavodljiv, pa vjerujem da je francuski redatelj to iskoristio u oblikovanju svoje junakinje. Njezina se erotinost, dakako, prelila i u kadrove moje potrage za fiktivnim bulevarom.

O SPECIFINOM OBLIKU NIHILIZMA

Branko Franceschi u spomenutoj je emisiji istaknuo da ste kao umjetnik uvijek skloni anarhiji, izokretanju uobiajenoga poretka. Jeste li takvi i u svakodnevici? Odnosno, kakvo je Vae shvaanje anarhistike opcije? Ne smatram se anarhistom niti sam ikada djelovao u tom smislu. Zgodno je svoju prolost povezivati s tom opcijom, pogotovo ako ste bili sudionik zbivanja u podrumskoj prostoriji u Mesnikoj na broju 12. No, ja sam ve onda i ranije, jo u gimnazijskim danima, gajio specifian oblik nihilizma. Ni danas se nisam rijeio tog stava.

Oglas

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

18

SHORTCUT EUROPE ZAGREB 2012.

KONGRES EUROPSKE MREE CENTARA ZA KULTURU

PROGRAM:
etvrtak, 15. 11. Vrijeme Dogaanje / izlagai 16:00-16:30 Uvodno akademsko izlaganje prof. dr. sc. Sanjin Dragojevi Fakultet Politikih znanosti, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska PANEL 1 Prema novoj ulozi centara za kulturu: socijalna inkluzija i kulturna kreativnost Uvodno izlaganje prof. dr.sc. Vjeran Katunari Odjel za sociologiju, Sveuilite u Zadru, Zadar, Hrvatska Petak, 16. 11. Vrijeme Dogaanje / izlagai 9:30-11:00 PANEL 2 Aktivni graani i angairanje lokalnih resursa: put ka inovativnim kulturnim centrima Uvodno izlaganje prof.dr.sc. Milena Dragievi ei Akademija umetnosti, Beograd, Srbija 11:30-13:00 Radna skupina Kulturni centri kao platforme za angaman graana i razvoj civilnog drutva: hibridni sustavi upravljanja Paralelni okrugli stolovi Okrugli stol 1, Kulturni centri i urbana regeneracija Voditelj prof.dr.sc. Ognjen aldarovi Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska Okrugli stol 2, Kulturni centri i nove strategije razvoja u kulturi Voditelj prof.dr.sc. Sanjin Dragojevi Fakultet politikih znanosti, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska Okrugli stol 3, Kulturni centri u transnacionalnom prostoru Voditelj prof.dr.sc. Saa Boi Odjel za sociologiju, Sveuilite u Zadru, Zadar, Hrvatska 18:00-19:30 PANEL 3 Centri za kulturu i meunarodna kooperacija: Prezentacija izazova i mogunosti za organizacije i pojedinane centre za kulturu u meunarodnoj kooperaciji Moderator i uvodno izlaganje Soeren Soeborg Ohlsen Glavni tajnik Centara za kulturu Danske, lan Obora ENCC, Kopenhagen, Danska Subota, 17. 11. Vrijeme Dogaanje / izlagai 9:30-11:30 Plenarna diskusija Uloga centara za kulturu u novom kontekstu: od europskih do lokalnih perspektiva Uvodno izlaganje dr.sc. Daniela Angelina Jelini Institut za meunarodne odnose (IMO), Zagreb, Hrvatska Specijalni dogaaj Deklaracija o osnivanju nacionalne Mree centara za kulturu Republike Hrvatske 12:00-13:30 Zakljuno plenarno izlaganje prof.dr.sc. Milena Dragievi ei Akademija umetnosti, Beograd, Zagreb Zakljune rijei Gabriele Gerbasits Predsjednica ENCC, IG Kultur sterreich, Be, Austrija Puko Otvoreno Uilite Ulica grada Vukovara 68 Puko Otvoreno Uilite Ulica grada Vukovara 68 Puko Otvoreno Uilite Ulica grada Vukovara 68 Puko Otvoreno Uilite Ulica grada Vukovara 68

Lokacija Puko Otvoreno Uilite Ulica grada Vukovara 68 Puko Otvoreno Uilite Ulica grada Vukovara 68

17:00-18.30

Lokacija Puko Otvoreno Uilite Ulica grada Vukovara 68

15:30-17:00

Lokacija Puko Otvoreno Uilite Ulica grada Vukovara 68

Temat: URBANO VRTLARENJE

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

19

Hrana, a ne beton
Gordana Dragievi
agreb, grad vrtova. Zagreb, milijunski grad koji proizvodi 30% svoje svjee hrane. Ovo su zasad samo hipotetiki naslovi i podnaslovi nekih jednako hipotetikih buduih medijskih izvjetaja, ili moda projekata koje bi Grad trebao ostvarivati. Ali ujedno to su tvrdnje u doglednoj budunosti sasvim ostvarive. Zagreb je grad koji momentalno ne voli uzgajati svoju hranu. Predgraa koja su stoljeima grad hranila pretvaraju se ili su ve pretvorena u gusto izgraena naselja tzv. urbanih vila s po par desetaka kvadratnih metara okunice. Dvorita u kojima su obiteljski povrtnjaci oduvijek bili sastavni dio se betoniraju (jer negdje se moraju valjda parkirati 2-3 obiteljska automobila), na starim vokama plodovi jednako dozrijevaju kao i uvijek, ali padaju na tlo i trule, jer ih nitko nema interesa (kau vremena, dok ekaju u redu u nekoj mega-samoposluzi) pobrati, a divlji vrtovi na gradskom zemljitu se tretiraju kao ruglo i opasnost za (neku hipotetiku, vjerojatno) graansku kulturu. Zaboravlja se da se graanska kultura na ovim prostorima razvila upravo u vremenima dok je grad uglavnom hranio sam sebe. Meutim u kulturi u kojoj dobar dio stanovnika trae sebe u trgovakim centrima, te sve manje mare za gradske sadraje i javne prostore, jer ih rijetko koriste i u njih rijetko zalaze, ipak, kao to to inae biva u prirodi, a i u drutvu, jedan ekstrem polako daje mjesta svojoj suprotnosti, pa se raa i nova, zasad sub-kultura, pokret za samoodrive gradove koji funkcioniraju kao cjeline odrivih lokalnih zajednica koje same odluuju o (svom, ijem drugom?) javnom prostoru, objedinjuju i tradicije i inovacije, te ne trae sebe u uniformiranoj slici skupova zgrada i duana koji bi se mogli nalaziti bilogdje, ve stvaraju ono to za njih same, u ovom komadiu prostorvremena, ima najvei, konstruktivan i korisan, smisao. Pa tako i u Zagrebu. Jedan od tih djelia nastajue nove kulture grada je i zagrebaka inicijativa za drutvene vrtove. Radi se o mrei udruga i neformalnih grupa graana koje su se neovisno jedna od druge poele baviti istom temom, pa su se naposljetku i udruile oko istog cilja. Iako tu postoji i neka potreba za povratkom prirodi, nema govora o nostalgiji, ova inicijativa potaknuta je logikom cijene fosilnih goriva rastu i izgledno je da e se trend nastaviti, sadanji model opskrbe hranom sa svjetskog trita je neodriv i zajednica se mora poeti okretati resursima koje ve sama ima, naroito ako ih momentalno ne koristi.
BIOKAPACITET U trenutnoj situaciji, mi pojedemo

u prosjeku desetak kalorija nafte (od koje ne moemo ivjeti) uz svaku kaloriju koju dobijemo u hrani koja nam je za ivot nuna. Konvencionalna poljoprivreda nije zamiljena da bude uinkovita, ni po koliini utroene energije, niti prostora koji zauzima, nego samo po koliini uloenog ljudskog posla. U doba jeftine nafte, mehanizacija je jeftinija od ljudi, a proizvodnja se seli tamo gdje su i malobrojni sati ljudskog posla to jeftiniji, po mogunosti besplatni realnost jeftinih rajica sa Sicilije ili salate iz panjolske je eksploatacija ileglnih doseljenika koje se zapoljava na plau gotovo nedostatnu za preivljavanje, a veinski postotak kakaa u okoladi koju svi volimo uzgojen je ropskim radom. Trendovi porasta cijena fosilnih goriva pokazuju da takva vremena polako prolaze, a u doba skupe nafte, inteligentno uzgojena lokalna hrana je ne samo ekoloki i socijalno prihvatljivija, nego i puno jeftinija od transporta i mehanizacije. Odrivi ivotni stilovi obino se povezuju s ruralnom kulturom u kojoj ljudi proizvode svoju hranu, griju se na drva iz oblinje ume i avrljaju sa susjedima preko plota umjesto da sjede u kafiu... meutim zadnjih desetljea selo nastoji imitirati grad, a ne obrnuto. Veliki gradovi imaju velik ekoloki otisak po jedinici povrine i svi do jednog premauju svoj biokapacitet, odnosno za svoje potrebe trebaju puno vie hektara nego pokrivaju. Ali kad se to podijeli s brojem stanovnika, onda esto ispada da je bilanca povoljnija nego za mnoga seoska

podruja, jer iako selo proizvodi hranu i za gradove, gradovi su ti koji proizvode svu industrijsku robu koju trebaju stanovnici sela, ako ele isti standard kao oni u gradu standard koji se mjeri potroenim novcem (i resursima), ne nuno kvalitetom ivota, a kamoli kvalitetom okolia. Kljuna je potronja ako ljudi u tom razvijenom selu troe na isti nain kao u gradu, a potrebno je vie resursa za infrastrukturu i vie transporta, otisak je nuno vei nego gradski. Kad se zbroji otisak svih cesta, cijevi, dalekovoda i sl. koji do sela uope moraju doi i biti razvedeni od kue do kue, po glavi stanovnika moramo raunati puno vie nego za slinu zajedniku infrastrukturu u gradu. to se tie energije, grad tedi u odnosu na selo i po pitanju struje i topline grijanje u zgradama trai znatno manje energije nego za razdvojene objekte, a naroito po pitanju transporta selo nema tramvaj, a veina ljudi odlazi na posao u gradove, i to autom. I ne samo na posao ili u kolu, nego u bilo kakvu kupovinu, jer se stvari veinom ne nabavljaju od lokalnih obrtnika, nego u supermarketima roba proizvedena kilometrima, nekad kontinentima dalje, a to sve vie ukljuuje i hranu. Dakle imaju i gradovi resurse za odrivost, ak veu dugoronu odrivost od sela, a pokazuje se da je gradski ivotni stil prilino eko-loginiji. Jedina stavka koja jo uvijek redovno remeti tu ekologinost je transport hrane. Tipino je da se u vremenima krize slobodne gradske povrine (kako privatne, tako i javne) pretvaraju u vrtove primjeri su Victory Gardens u SAD-u u 2. svjetskom ratu, Bio-bate u poratnim vremenima u BiH, urbana poljoprivreda koja je nakon raspada Sovjetskog bloka prehranila Kubu, te vrtovi zadnjih nekoliko godina na naputenim parcelama u propadajuim industrijskim gradovima, kao to su Detroit ili Pittsburgh. Fosilna kriza ne mora znaiti ratnu situaciju, ali sigurno je da e ujedno biti i gospodarska. Dakle hrana e se prije ili kasnije opet uzgajati i u ovom gradu, a na nama je ili da ekamo trenutak kad to postane nunost, ili da ga preduhitrimo, a lokalnu gospodarsku krizu pretvorimo u hipotetiku. ak i da do tog trenutka nikad ne doe, uinak e biti premreena i zadovoljna zajednica koja svoju stabilnost ne duguje globalnoj ponudi, ve je stvara sama.
POSTFOSILNO DRUTVO Trebali bismo tu spome-

ivimo, je besmislica. Tranzicijski razvoj ne trai resurse negdje daleko od nas samih, ve se zaokree i zaokruuje oko lokalnih zajednica i prostora na kojem one ive. ivot u gradovima je injenica. Isto kao to stanovnici sela ne bi trebali odve imitirati gradske navike, ne moemo se ni svi iz gradova raz-seliti. Ali moemo lokalizirati dobar dio onog to je najnunije, na primjer hrana. I dok deseci tranzicijskih gradova u svijetu osnivaju lokalne valute i razmiljaju kako njihove zajednice mogu postati neovisne u energiji, mi se zasad okreemo uzgoju hrane u gradu na balkonima i terasama, ali i vrtovima ne vikend-vrtovima na selu, nego gradskim vrtovima. Osim ponovnog koritenja privatnih okunica i za uzgoj hrane, prvi logian korak je pretvaranje zaputenih i neiskoritenih gradskih prostora u vrtove. Za razliku od pretvaranja takvih prostora u parkiralita ili skladita, radi se o koraku koji donosi dobrobit cijeloj zajednici, ne samo vlasnicima trgovina ili korisnicima automobila. Naravno, ako se omogue prostori za obraivanje vrta svima koji ih ele, odnosno trebaju, te koritenje zajednikih vrtova (odnosno jestivih uma ili parkova), nema niti mjesta prigovorima da bi od dodjeljivanja parcela u gradskom vlasnitvu koristi imali samo pojedinci. Urbana polikultura u vertikalnim slojevima omoguuje viestruke prinose u odnosu na tipinu monokulturnu zemljoradnju, energetski je neintenzivna, a ovisi o ljudskom radu i doprinosu, pa tako podrava komunikaciju i solidarnost unutar zajednice i ukljuuje njezine esto marginalizirane lanove. Kombiniranje trajnih jestivih kultura omoguava kreiranje uma i parkova za rekreaciju koje ujedno slue i kao ivi silosi i urbane ljekarne dostupne svakome.
LAKUN Budunost u kojoj Zagreb uzgaja veliki postotak

nuti i tranzicijski pokret; ne pokret tranzicije iz socijalistikog u npr. kapitalistiko drutvo u nekim dijelovima svijeta takve povijesne crtice vie nisu tema, ve pokret tranzicije u post-fosilno drutvo, u kojem na gospodarski napredak, a ak i opstanak, u gradu ili selu, nee dolaziti uz raun u koliini staklenikih plinova i unitene prirode. Mi ne samo da jedemo naftu, nego o njoj ovisimo za gotovo sve nae aktivnosti i potrebe. Mi ivimo na raun ugljine mase akumulirane milijunima godina, a troimo je u stoljee-dva. Tranzicijski pokret ne samo da stvara osiguranje od mogue krize, nego zapravo pokazuje put kako je preduhitriti. Kameno doba prestalo zato to je nestalo kamena, pa tako nije nuno niti da prvo ponestane nafte da se mi orijentiramo na novu ekonomiju baziranu na lokalizaciji zadovoljenja ivotnih potreba, cirkuliranju otpada koji postaje korisna sirovina, te na ukljuenju zajednice u svim koracima odluivanja o razvoju - ekonomiju uz koju su, gle uda, ljudi ak i sretniji. Nemamo na raspolaganu pet ili deseta planeta da se svima omogui ivotni standard najbogatijih zemalja, a kontinuirani gospodarski rast, kad se suoimo s konanim resursima te jedne planete na kojoj

svog svjeeg voa i povra ne mora biti bajka, a uz suradnju lokalnih vlasti drutveni vrtovi bi se u nekom obliku mogli uklopiti u sve gradske etvrti i Zagreb bi kroz desetak narednih godina stvarno mogao postati grad vrtova. Jedna zahvalna lokacija za vrtove mogla bi se pronai u Novom Zagrebu na prostoru budue tzv. Plave potkove, u sklopu budueg parka Lakun. Novi Zagreb kojeg karakterizira gusta naseljenost i ivot u zgradama bez privatnih okunica, pokazuje volju i interes da se po pitanju lokalnog uzgoja hrane neto pokrene, a Lakun je idealno postavljen u neposrednoj blizini vie naselja, pa bi se na jednom mjestu mogli okupiti vrtovi za Sopot, Siget, Slobotinu, Travno i Dugave. Prostor Lakuna je dovoljno velik da se na njemu kombiniraju zajedniki vrt i jestiva park-uma, manje vrtne parcele koje bi korisnici mogli dobiti u sezonski zakup po simbolinoj naknadi, te rezervati urbane divljine. Zajedniki vrt mogao bi ukljuivati i prostor za edukaciju i ostala dogaanja koja bi okupljala zajednicu iz oblinjih naselja. S obzirom da je na lokaciji predvieno ureenje parka koje dosad nije ostvareno, moglo bi se s vremenom ili pronai novu lokaciju za vrtove ili ih u rjeenje parka trajno uklopiti. Trebalo bi imati na umu i da se predodbe stanovnika grada o funkciji javnog prostora u skladu s vremenima mijenjaju, te da sve vei broj ljudi pokazuje interes upravo za vrtove, a nuno je uskladiti ureenje parkova upravo prema eljama i potrebama onih koji ih trebaju najvie koristiti i kojima su namijenjeni. Moda lokalna tranzicija ne upuuje na potrebu za vie betonskih klupa i parkiralita, moda ona trai upravo malo vie prostora za hranu. Zagreb, oito je, jo nije u tranziciji prema post-fosilnom drutvu. Zagreb u kojem se svaka etvrt moe pohvaliti zaputenim parkovima i ostacima industrijske batine koji se svakom godinom sve vie ruiniraju i ostaju neiskoriteni i nedostupni javnosti, jo uvijek nema ni svoj prvi zajedniki vrt. Bez zakonskog okvira za javne vrtove, kau gradski oci, od vrtova nema nita, a zakonskim okvirom koji bi ih trebao omoguiti, momentalno se ne bavimo... Ali nijedna vlast nije imuna na zahtjeve naroda koji za nju glasa, a stvara se kritina masa pritiska odozdo, tihog pritiska zajednice koja eli posaditi svoje voke i povrtnjake, koja se eli druiti u svojem kvartu, na javnom prostoru, u svojem vrtu. Prvi takav vrt, nasluujemo, mogao bi se ostvariti na prostoru novozagrebakog parka Lakun.

Temat: URBANO VRTLARENJE

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

20

Gradski mali vrtovi urbane heterotopije

Valentina Gulin Zrni

ernand Braudel je svojedobno istaknuo kako svaki grad, kako bi preivio, mora imati svoje ruralno zalee iz kojega stanovnici nose svoj trak u grad i prehranjuju ga. Uzgoj hrane pripada ruralnome i nije, barem ako govorimo o gradovima 19. i 20. st, dio urbane vizije, rasta modernog grada. Mjesto spoja ta dva svijeta ruralnog i urbanog je trnica, trbuh grada, pa su tako i Zagreb prehranjivale obitelji i kumice iz ruralne okolice Zagreba Bukovca, estina, Graana, uerja, Markuevca... Kumice s koarom na glavi na zagrebakim sajmovima spominju se jo u 15. stoljeu, a danas je njihov lik reaktualiziran ne samo kipom kumice Barice na Dolcu (postavljen 2006.) nego i turistikim insceniranjem kumica u nonjama koje sezonski, od lipnja do listopada, petkom i subotom, prodaju svoje proizvode. Ovo potonje je projekt Turistike zajednice grada Zagreba i Gradskog ureda za poljoprivredu i umarstvo koji je pokrenut prije godinu dana i kojim nastoje ouvati i oivjeti stari zagrebaki duh. Jedan od zadataka spomenutog Gradskog ureda je i promicanje poljoprivrede, te poticanje i potpora programima udruga i drugim subjektima u djelatnostima poljoprivrede, no o urbanom vrtlarenju nema ni rijei. Vrtlarenjem za prodaju se u Zagrebu nisu bavile samo prigorske kumice nego i dio doseljenog stanovnitva nakon Prvog svjetskog rata Bugari koji su na tadanjoj gradskoj periferiji uzgajali povrtlarske kulture za prodaju. Ta je periferija bila i junosavska plodna ravnica na kojoj nakon Drugog svjetskog rata niu nova stambena naselja, ali i neke nove povrtlarske prakse koja e postati sastavni dio slike suvremenog novozagrebakog ivota. Rije je o fenomenu gradskih malih vrtova ili divljih vrtova kako se nazivaju u rijetkom tekstovima i o praksi za koje su neki kazivai rekli da ne pamte scenu kada toga nije bilo. Moda ne pamtimo kada je to poelo, no zadnjih smo godina svjedoci nestanka te prakse, uglavnom uslijed izgradnje na povrinama koje su dotad bile drukije arhitektonski i krajobrazno hortikulturno neoblikovane, pa odatle vrtlarski prisvojene.
ALTERNATIVNE URBANIZACIJE Rije je o tran-

uvaju lokotima koji zazivaju karakter privatnoga, a imanja se dopunjuju drvenim barakama, stolovima, klupama - opremom koja korisnicima vrta omoguava dugotrajni boravak u prirodi. Ovi vrtovi oblik su transformacije prostora koja stvara urbanu heterotopiju, urbani drugi prostor kako ga naziva Michel Foucault, koji istovremeno i sadri ali i izokree i propituje postojee (odnose, vrijeme, vlasnitvo i dr.): nekad privatno, zemljite je postao drutveno pa individualno prisvojeno; u odnosu na urbano ova gotovo ruralna aktivnost gotovo je neprimjerena; u odnosu na vibrantnost i dramatinost gradskog ivota ovakva ladanjska atmosfera usred grada je neobino idilina. Foucault je 20. stoljee nazvao epohom prostora, epohom simultanosti i jukstaponiranja bliskog i udaljenog koji u ovoj epohi stoje jedno-uz-drugo. Jedno uz drugo stoje tako, u naem primjeru, povrtnjaci individualne parcele i po koncepciji seljaki vrtovi i stambeni mastodont Mamutica, primjer kolektivnog urbanog ivota i modernistike arhitekture. Foucaultova slika jedno-uz-drugo u stvari opisuje kontradikciju ali ona proizlazi samo iz odreene pozicije, iz pozicije uobiajenog i naturaliziranog kao to je doivljavanje prostora kroz opozicije i to uglavnom kroz hijerarhijske opozicije koje nastaju barem od srednjega vijeka i traju kroz stoljea. Opozicija ruralnog i urbanog jedna je od njih.
VEZA S PRIRODOM O vrtovima se rijetko pisalo u

sformaciji povrina u Novome Zagrebu koje su u urbanistikim planovima naselja bile planirane kao graevinske (za sportske ili poslovne objekte, kao servisne ili rezervne zone) no nisu bile odmah i izgraene, najee zbog manjka novca. Povrine namijenjene gradnji ostavljene su na ekanju, pri tome nisu bile krajobrazno hortikulturno oblikovane (kao to je to bili parkovi stambenih zajednica) ili ispunjene nekim gradskim sadrajem. Ti gradski, javni prostori namijenjeni gradnji zbog slubene nedefiniranosti namjene i neiskoritenosti odozgo, postaju osloboeni, meki, labavi prostori (prema K. A. i Q. Stevens, Loose Space: Possibility and Diversity in Urban Llife, 2007) - prisvojeni odozdo aktivnou ljudi koji u tom prostoru prepoznaju trenutne inherentne vrijednosti (vrijednost obradivosti zemlje, rekreacije i sl.) , koriste ih za vlastite ciljeve (proizvodnja hrane) i to uz potencijalni rizik (privremenost koritenja). Etnologija je zabiljeila takve gradske prakse i ve u 1970-ima kada je Dunja Rihtman-Augutin opisala razne, urbanistiki neplanirane, oblike koritenja prostora koji je inae urbanistiki bio vrlo detaljno razraen i planiran po funkcijama. Odatle je i ovaj oblik koritenja prostora Rihtman-Augutin (u knjizi Etnologija nae svakodnevice, 1988) nazvala alternativnom urbanizacijom kao viemanje spontan otklon planiranoj urbanizaciji: te otklone mnogi karakteriziraju kao nekulturu no upravo je to kultura koja nas etnoloki i kulturnoantropoloki zanima - kao oblik svakodnevnog ivljenja i kao oblik aktivnog odnosa prema prostoru i gradu openito. Kao alternativa zaputenosti neizgraenog prostora javlja se urbano vrtlarenje. S vremenom se povrine parceliraju upotrebom ograuju se vokama, grmovima, cvijeem i pravim ogradama od odbaenih predmeta (jedna kazivaica je to nazvala specifinom estetikom otpada), te

novinama. Jedan rani napis osvanuo je u listu Novi Zagreb iz 1983. g (IV/61): o vrtovima se govori kao o zauzeu zemljita u drutvenom vlasnitvu od strane pojedinaca (...) u svrhu poljoprivredne obrade, to zvui paradoksalno jer je prethodno za izgradnju novozagrebakih naselja bilo potrebno uiniti zemljite drutvenim vlasnitvom, odnosno preuzeti ga od nekih drugih pojedinaca poljoprivrednika. U lanku se spominje medijski pozitivan stav prema toj pojavi, a predlae se ak da se zemlja dade u zakup do trenutka privoenja svrsi, ime bi se onemoguilo zarastanje slobodnih povrina u korov, to su prihvatile sve novozagrebake mjesne zajednice, osim Travnog, koja energino zahtijeva da se uzurpatori uklone. Nekoliko godina kasnije, 1987. (Novi Zagreb VIII/100) stavovi su blai, a preporuka je samo da se, zbog odravanja Univerzijade, vrtovi urede da se ne sade visoke kulture, da se uklone arene ograde i sklepani objekti-alatnice unutar njih (jer, konano, rije je prostoru koji bi trebao biti reprezentativan jer se nalazi na liniji puta od aerodroma do centra.) Pojedinci tvrde da im je obrada vrta gospodarska pomo (namirnice), drugi da im je zabava i ugoda, rekreacija. Motivaciju za obradu vrtova mnogi izraavaju u kontrapunktiranju boravka u prirodi vs. obitavanje u zgradi, druenje vs. otuenje, ureenost prostora vs. zaputenost. Stanovnici koji vrtove ne obrauju razliito reagiraju na praksu vrtlarenja. Nekima je upitna ekoloka kvaliteta proizvoda (jer se vrtovi nalaze unutar prometnih mrea), drugi nalaze razumijevanje za mogue ekonomske razloge takve prakse (siromani graani); neki tu praksu povezuju s podrijetlom ljudi koji su doli sa sela, koji su navikli sa zemljom raditi, to im je nekako u genima, te vrtlarenjem zadovoljavaju zov vlastite ruralne provenijencije; drugi pak smatraju da se radi o pokuaju da se uspostavi elementarna veza s prirodom. Ono to se u nizu godina praenja ovoga urbanog fragmenta ipak primjeuje jest pomak od percepcije korisnika vrtova kao seljaka u gradu prema trendovskoj urbanoj praksi u kojoj grad nalazi svoju ekoloku ravnoteu.
ZEMALJSKI ODSJAJ IZGUBLJENOGA RAJA

aktualno rezoniraju i danas: Urbanistiki, komunalni i ekoloki interes za ove zagrebake vrtove do sada se nije iskazao.; Da li bi se neke od ovakvih vrtnih lokacija moglo zadrati i ubudue?; Da li bi se neki vrtovi mogli zgodno nadovezati ili prikljuiti novim predvienim i oekivanim parkovnim povrinama u Zagrebu?. Otvoreno je pitanje treba li i kako valorizirati postojee prakse vrtlarenja kao urbane, kao socijalne, kao ekoloke prakse. Iako se izgradnjom, kao to je primjerice gradnja Muzeja suvremene umjetnosti - vrtovi briu iz vizualnoga u gradu, ostaju u domeni urbane memorije. Ako, naime, polazimo od pretpostavke da je grad socijalno i temporalno slojevit, onda bi svaka nova gradnja, objekt ili koncept, trebala voditi rauna o postojeem i ranijem: drugim rijeima, nije nuno da sve novo izbrie staro, nego da ue sa starim u dijalog koji e i na vizualnom i na memorijskom planu podrati tezu o slojevitosti i kompleksnosti grada. Stoga kao jedna od zanimljivih ideja, koja uostalom i govori o drukijem senzibilitetu o gradu, o gradu kao kontinuitetu i ivom organizmu koji se gradi, jest ideja da se ovi nestajui oblici urbane prakse, a kako bi se ipak sauvali kao sjeanje na povijest grada, izmjeste na krovove zgrada u konkretnom sluaju na krov novoizgraenog Muzeja suvremene umjetnosti, kako je to predloio Saa impraga (u knjizi Zagreb, javni prostor, 2011). To i ne bi bilo toliko neobino za Novi Zagreb koji ionako poiva na premisama CIAM urbanizma i arhitekture Le Corbusiera koji je u promiljanju zgrade kao stroja za stanovanje i sam krov poimao ne kao puko pokrivalo za zgradu nego kao potencijalno viefunkcionalan prostor. Oblici urbanog vrtlarenja dio su povijesti i sadanjosti mnogih gradova, od vrtova koji su u europsko ratno vrijeme egzistencijalno pomagali opskrbu stanovnitva do aktualnih projekata vrtlarenja koji potiu organski uzgoj i brigu za okoli s jedne strane te povezivanje stanovnika i zajednitvo u susjedstvima i kvartovima s druge strane. Rije je o praksi koja ima svoju ekoloku, rekreacijsku, socijalnu i ekonomsku funkciju, ak i turistiku: u Lisabonu, primjerice, turistika broura o biolokom varijetetu grada uz reprezentativne kraljevske parkove navodi i druge oblike ekoloke raznolikosti, tako i oblike urbanog vrtlarenja. U Zagrebu, meutim, tome nije tako. Svojevrsni podsjetnik na te vrijednosti transformacije prostora i zajednice istaknuo je projekt Urbani povrtnjak koji se 2011. odravao u sklopu UrbanFestivala gdje je sadnja i uzgoj biljaka na terasi kluba Studentskog centra trebala imati za cilj afirmaciju javnog prostora kao mjesta produkcije a ne iskljuivo konzumacije, poticanje javne participacije i mjesta okupljanja, edukacije o vrtlarenju i razmjenu znanja i vjetina te (doslovnog) ubiranja plodova zajednikog truda i rada. (http://www.urbanfestival.hr/11/hr/dogadanja/urbani-povrtnjak/). No, u kojem irem opsegu bi se moglo govoriti o primjeni takvih koncepata? Moda je prilika za to upravo aktualna situacija u Novom Zagrebu, trenutak kada se kree s ureivanjem ranije od grada zaputenog podruja ali na kojemu se samoinicijativno razvilo urbano povrtlarenje. To e podruje sadanjeg ureenja biti segment budueg parka Junog Zagreba, velike novozagrebake zelene potkove ije se konture zasad jo uvijek uvaju u urbanistikom planu grada. S obzirom na postojeu zagrebaku urbanu tradiciju vrtlarenja, s obzirom na druge sline svjetske prakse moemo postaviti isto pitanje kao i Fedor Kritovac prije deset godina: Da li bi se neki vrtovi mogli zgodno nadovezati ili prikljuiti novim predvienim i oekivanim parkovnim povrinama u Zagrebu?. Dodatno pitanje, meutim, jest tko o tome odluuje?

Urbanistiki neplanirani, ali potencijalno valorizirani u praksi gradskih vrtova 19. i 20. stoljea, vrtovi taj zemaljski odsjaj izgubljenog raja alternativa su zaputenosti urbanog prostora. Fedor Kritovac, arhitekt i sociolog iznimnog senzibiliteta za grad, prije deset je godina u Komunalnom vjesniku (br. 226, 2002) pisao o gradskim malim vrtovima, konstatirajui stanje i postavljajui pitanja koja

Temat: URBANO VRTLARENJE

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

21

Urbano vrtlarstvo i participacija kao strategija

Igor To

d postanka gradova uspostavljen je tradicionalni sustav polarnih suprotnosti grad ruralno okruenje, u kojem je upravo ruralnom okruenju, kojim je gospodario grad kao centar moi, po definiciji pripala funkcija proizvodnje hrane. Iako se je i u mnogim gradovima kroz povijest znala proizvoditi hrana, ipak je dominirala navedena podjela funkcija. Civilizacijskim razvojem postepeno se u nizu aspekata briu granice izmeu sela i grada, o emu je u nas arhitekt Zdenko Strii pisao ve pedesetih godina prolog stoljea. Time se transformira, zapravo dolazi u krizu, tradicionalna uloga ruralnog okruenja, koje sve vie potpada pod proces industrijalizacije proizvodnje hrane i posljedino dominacije trgovaca, sa svim ekolokim, zdravstvenim, kulturolokim, ekonomskim, pa i politikim konsekvencama ovisnosti o velikim proizvodno-trgovakim sustavima, kojima je imanentni cilj to vei prinos i profit. Posljedice takvog razvoja su npr. zagaenje hrane (umjetna gnojiva, pesticidi, GMO, itd.), pohranjivanje uz smrzavanje na dugi rok, dozrijevanje u skladitenju i transportu itd., a time i sve vea upitnost njezine zdravstvene vrijednosti, te jedan novi oblik otuenja (o kojem Marx nije ni sanjao). Idejni i drutveni pokreti posljednjh desetljea u svijetu, a naroito zadnjih godina, razvijaju razliite koncepte, koje moemo podvesti pod pojam urbanog vrtlarstva. Ti koncepti dovode u pitanje kako tradicionalnu podjelu funkcija podsustava u sustavu grad ruralno okruenje, tako i sve veu suvremenu dominaciju industrijsko-trgovakih sustava. Idejne izvore pokreta urbanog vrtlarstva ne moemo (barem ne dostatno) izvui iz klasinih ekonomskih, ekolokih, kulturolokih i drugih teorija i koncepata, ve moemo mogue izvore, bez obzira na do sada deklarirane motivacije, traiti u suvremenim teorijama (i ideologijama) razliitih disciplinarnih provenijencija, prije svega ekolokim i antropolokim, da spomenemo tek neke primjere: Sistemske teorije katastrofa (ekoloki aspekt) koje predviaju slom planetarnog ekolokog sustava, pa dakle i prehrambenog, te od njih polazee idejne reakcije koje istiu nunost tenje preventivnom osiguranju nunih koliina (zdrave) hrane za preivljavanje. Socioloko-politoloke teorije odnosa moi (ekoloki aspekt) koje nastaju iz otpora prema ovisnosti od industrijske proizvodnje hrane, odnosno od velikih proizvodnotrgovakih sustava, koji diktiraju kriterije kvalitete hrane i njezine zdravosti (ili barem prihvatljivosti). Antropoloke teorije (ekoloki aspekt) koje nastoje formulirati naela razvoja okoline koja omoguuju i stimuliraju ostvarenje imanentnih potencijala cjelovitih ljudskih bia (bioloko-simbolikih, bia prirode i kulture), koje ukljuuje uenje i odravanje aktivnog (i partnerskog) odnosa s elementima prirode i proizvodnju hrane na prirodan nain kao temelj samoodranja (odrivosti). Antropoloke teorije (kulturoloki aspekt) koje nastoje formulirati naela razvoja okoline kao doma, s kojim se ljudska bia mogu identificirati ne samo u prehrambenom nego i u emocionalno-simbolikom smislu i tako nadvladati nove oblike otuenja.
PRAVO NA ZDRAVU HRANU Ti i drugi teorijski

(u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj) je izloena dilemi: da li se boriti legalno demokratskim putevima za ozakonjenje i za usustavljenje (na razini drave) proizvodnje hrane koja je zdrava, ekonomski prihvatljiva i koja je iz domaih izvora dovoljna za populaciju Hrvatske (makar i samo u klasinom obrascu bez proizvodnje hrane u gradovima) ili se okrenuti i vlastitoj individualnoj proizvodnji za individualne potrebe i to i u gradovima i tako postii neovisnost o proizvodnji i distribuciji hrane koja ovisi o odnosima moi u svijetu i u dravi Hrvatskoj. Pogotovo, u moguim kriznim (ekonomskim ili ratnim) okolnostima iji stupanj vjerojatnosti nije zanemariv. Da ne spominjemo i ostale ekoloko-kulturoloke aspekte, koji su takoer znaajne komponente pokreta urbanog vrtlarenja. Za ovu drugu soluciju (proizvodnja hrane u gradovima) preduvjet su pogodni tereni. To su slobodna i nezagaena prizemna zemljita, ali i krovovi i zajednike terase zgrada kolektivnog stanovanja, te balkoni i loe. Ako se izuzmu balkoni i loe kao tereni pod individualnom (obiteljskom) ingerencijom, te zajednike terase i krovovi zgrada kolektivnog stanovanja kao mogui predmet dogovora njihovih suvlasnika i stanara, velika veina preostalih pogodnih terena su prizemna zemljita ije koritenje ovisi o drutveno uvjetovanim odreenjima (odgovarajuim zakonima, propisima, procedurama, odlukama izvrnih vlasti, urbanistikim aktima, raznim zatitnim mjerama te raznim grupnim ugovornim odnosima itd.). Zainteresirani za urbano vrtlarenje se, dakle, ne mogu bez odgovarajuih suglasnosti njima zakonito i sporazumno koristiti tj. preobraziti ih u povrine pogodne za proizvodnju hrane.
IZBOR STRATEGIJE Osim definiranja i objavljiva-

je u nizu primjera postigla legalizirani status, esto s vrlo znaajnim, prije svega kulturalnim, dostignuima. U tim procesima legalizacije ostvarilo se je, na specifian, skvotistiki nain, naelo participacije. Najprije inicijativom manjine, da bi se na kraju postiglo dogovor svih relevantnih mjerodavnih subjekata i svih zainteresiranih. Strategija legalizirane privremenosti, spomenuta kao jedna srednja mogunost, se i ne moe ostvariti bez dogovora i participacije svih relevantnih i zainteresiranih subjekata, njoj je naelo ostvarivanja participacije imanentno.
METODA PARTICIPACIJE Strategija trenutno propi-

koncepti imaju u izvjesnoj mjeri i utopijski karakter, barem kao real-utopije. No, u svakom sluaju, pokreti urbanog vrtlarstva su izuzetno aktualna ekoloka, ekonomska i kulturoloka, a na kraju i politoloka tema. Tema koja duboko dotie i pitanje niza ljudskih prava, npr. pravo na zdravlje (koje jo nije odgovarajue kodificirano), koje ukljuuje i pravo na zdravu hranu (koje jo uope nije kodificirano), a moda u budunosti i pravo na vlastitu proizvodnju hrane za svoje potrebe (pogotovo u kritinim uvjetima). U postojeem stanju odnosa u svijetu i u Hrvatskoj, u kojem se je neizvjesno pouzdati u dravne i gospodarske strukture (esto korumpirane i bezobzirne) i njihovu otpornost na pritiske svjetskih lobija distribucije hrane (koji nameu i naine njezine proizvodnje), osvijetena populacija

nja osnovnih teorijsko-ideolokih postavki koje uope opravdavaju tenju proizvodnji hrane u gradu, subjektima motiviranim za takvu proizvodnju (u postojeim okolnostima) predstoji izbor strategije za postizanje tog cilja. Ako pokuamo skicirati dijapazon moguih strategija, moemo ih razapeti izmeu dva ekstrema: neobaziranja na postojea zakonska odreenja, vlasnike odnose i sl. na jednom polu i podlijeganja svim do sada ustrojenim i postojeim zakonskim okvirima, upravnim praksama i ideolokim pozadinama, na drugom polu. To znai, na prvom polu, strategiju skvotiranja, samovoljnog zauzimanja pogodnih povrina, bez obaziranja na njihov pravni status i eventualno drutveno-planski ve odreenu namjenu, te time uspostavljanja jednog, unutar aktualnog sustava ilegalnog (gerilskog), stanja, odnosno inaice prakse direktne demokracije. Na drugom polu, to znai ukljuivanje u mukotrpni, u trenutnim okolnostima esto bezizgledni put postizanja cilja unutar postojee zakonske, planske i upravne prakse te postojeih odnosa moi. Izmeu ta dva pola treba spomenuti barem jednu srednju mogunost, a to je na neki od moguih naina legalizirana privremenost koritenja. Prije odluke za jednu od strategija, ili za njihovu kombinaciju, zainteresirani bi subjekti trebali provesti barem naelne inicijalne analize svih konsekvenci pojedinih strategija i stupnja vjerojatnosti njihove uspjenosti na kratki i dugi rok, prije svega zbog izbjegavanja uzaludnog troenja energije na borbu sa slabijim izgledima na uspjeh, odnosno zbog promiljenog izbora strategije koja najvjerojatnije i najlake vodi realizaciji osnovnih ciljeva. Preduvjet za dobru i promiljenu odluku je definiranje ideoloke osnove kao ishodita za bilo koju djelotvornu strategiju. To e utemeljiti argumentaciju za bilo koju varijantu borbe, s bilo kojom vrstom i razinom dravnih ili drutvenih instanci. to se navedenih osnovnih stratekih pravaca tie, korisno je proanalizirati ne samo razlike nego i ono to im je zajedniko. Ako krenemo od skvotiranja, moemo konstatirati da usprkos poetnoj samovolji i prkoenju postojeim zakonima i statusima zemljita, i samo skvotiranje u krajnjoj konsekvenci tei legalizaciji skvotiranjem uspostavljenog stanja. Niz primjera, u Hrvatskoj, susjednoj Sloveniji i u svijetu uope, govori u prilog tome. Prvotna ilegalna gerila

sanog puta postizanja cilja kroz sudjelovanje u prostornourbanistiko-planskim procesima moe se oslanjati na elemente sadanje ozakonjenosti participacije, koja je dodue formalno ozakonjena, ali u odgovarajuim zakonima nedostatno razraena, te se u praksi ne provodi, barem ne dovoljno i istinski. Zato esto dovodi zainteresirane protagoniste novih, do sada neuobiajenih ideja i praksi, do glibljenja u ivom pijesku birokracije i podlijeganja odnosima moi koji utjeu na odluke ingerentnih subjekata vlasti. Toj strategiji je kao okvir nuna borba za realizaciju istinskih mogunosti participacije, za odgovarajua zakonska rjeenja i propisane procedure koje to omoguuju. Za to je pak potrebna i spomenuta odgovarajua ideoloka osnova argumentacije. Bez obzira na prednosti i nedostatke pojedinih opisanih (i drugih moguih) strategija i njihovih moguih kombinacija, zajedniko im je naelo i metoda participacije, bez koje nijedna strategija u krajnjoj konsekvenci nema izgleda na uspjeh. Tu treba spomenuti osnovno naelo participacije u procesima razvoja (izgraene) okoline (koje je autor ovih redaka u vie navrata definirao i isticao), a to je da participacija znai aktivno sudjelovanje i suodluivanje svih relevantnih i zainteresiranih subjekata koji sudjeluju u procesima razvoja (izgraene) okoline od samog poetka pa do kraja svakog procesa intervencije u zateenu okolinu i njihov ravnopravni poloaj u informiranju, praenju, dogovaranju i suodluivanju. Republika Hrvatska je ratificirala Aarhuku konvenciju, pa bi ve dosljedna primjena naela te konvencije znaajno unaprijedila praksu participacije. To bi pak znailo i promjenu mentaliteta vladanja i upravljanja, to je oito dugoroniji proces. Zato bilo koja od navedenih strategija znai i borbu za ostvarivanje istinske prakse participacije, koju nijedna strategija, ako eli uspjeti, ne moe i ne smije zanemariti, tj. treba ju neizostavno inkorporirati. to se tie oblika participacije, ve su iz dosadanje prakse naelno dovoljno poznati: djelovanje kroz graanske inicijative, udruge, lokalnu samoupravu, gradske, upanijske i dravne skuptine itd. Mogue metode obuhvaaju iroki dijapazon: od teorijskog promiljanja, ukljuivanja i djelovanja kroz postojee oblike i institucije putem prijedloga i predstavki, pa do pritiska putem javnih demonstracija, djelovanja na nain direktne demokracije te skvotiranja odgovarajuih povrina. Na kraju ove skice moe se zakljuiti da su problemi stvaranja gradskih vrtova i proizvodnje (zdrave) hrane u gradu usko povezani s problemima participacije, pa ih je u cilju uspostave i uspjeha jednog i drugog nuno zajedno promatrati i prakticirati. Praksa urbanog vrtlarenja bi se, osim toga, trebala razvijati i promiljenim uklapanjem u ire (sveobuhvatnije) koncepte cjelovitog razvoja gradskog krajobraza i kulture ivljenja.

Temat: URBANO VRTLARENJE

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

22

(Drutveni) vrt kao paradigma terapijske situacije: krici i aputanja

Josip Dujmovi
amislite sljedei scenarij: zapsihozite u Travnom, banka vam sjedne na stan, a drava zbrine po Zakonu o zatiti osoba s duevnim smetnjama udomljenjem u hrvatski udomiteljski El Dorado, Vrboveku Dubravu. Ostatak ivota, lieni poslovne sposobnosti, bavite se rurarnim stoarstvom. Terapijska hortikultura je zamiljaj jednog nemesarskog posredovanja u zamrsivu prirodu ljudske psihe. Naa se tefica ve mjesecima ne osjea dobro. Njenoj sve travnijoj parceli u zajednikom urbanom vrtu (koja psiholokim rjenikom reprezentira njen self) susjed se obraa ovako: Suseda, dajte da vam pomognem. Podvezuju paradajze, on pridie jednu utljivu osamljenicu iz nevidljivog prizemlja zajednike zgrade. Postojanje zajednikog cilja i nepostojanje zidova izmeu tog cilja, omoguiti e moda jedan ovakav susret. Ovaj se lanak bavi pitanjem terapijskog u vrtu. Problematizirati e znaenje pojmova terapija i terapijska situacija te njihovu poziciju prema ivotu, ideju vrta kao intrinzino drutvenu i intrinzino terapijsku situaciju, te, kroz prizmu terapijskog, potencijal urbanih vrtova za drutvenu promjenu. Porijeklo rijei terapija je starogrko, a oznauje brigu i njegu o potrebitom drugom. Terapijska bi situacija, u tom znaenju pojma, bila svaka ona konstelacija u kojoj je sadrani subjekt u mogunosti da(rova)ti brigu i njegu drugom sadranom subjektu. Ne radi se meutim o jednostranom procesu nego o nunoj razmjeni jer i potrebiti drugi zauzvrat da(ru)je svoju emociju, zahvalnost ili drugu vrijednost (ukljuujui i oporavak i ivot). Tu interakciju nazvati emo terapijski proces. U medicini i alternativnoj medicini terapija je sinonim za lijeenje, a u psihologiji i alternativnoj psihologiji sinonim za psihoterapiju. U svim domenama uporabe termina, a poglavito alternativnim, znakovit je trend imenovanja terapijskih uinaka holistikim; misli se na biopsihosocijalnospiritualni uinak, s veim ili manjim naglaskom na pojedini dio spektra. Znakovit je meutim i historijski pomak prema ne-ljudskom (neposrednom) da(ri) vatelju brige i njege koji je zacijelo posljedica posvemanje tehnologizacije ivota, no krajnji korak tog pomaka bila bi paradoksalno ba terapija prirodom kao takvom. Koga bi to i kako dakle njegovala Leopardijeva maeha? U pitanju je moda jo jedan semantiki pomak. Terapijom se naime vie ne oznaava nuno briga ili njega jednog subjekta za drugog, nego naprosto svaka ona situacija koja ima za posljedicu boljitak terapeutiziranog subjekta. A beneficirati se moe i od nebrige. S pozicije ekonominosti takvo to bi bilo i poeljno. Tako e nekima ba surova priroda initi dobro. Na koncu e se sada nebitno indiferentna ili benevolentna priroda pokazati prepuna terapijskih agens; u svijesti suvremenih ljubitelja prirode nee ih biti moda jo samo u njenim farmaceutskim ekstraktima. A najzaudnije, beneficirati se moe i iz malevolentnosti; netko vas siluje, vi se na primjer seksualno oslobodite eto vam terapije! emu onda toj eksploziji terapijskih situacija pridonositi lankom o drutvenom vrtu kao njihovom jo jednom neminovnom popritu?
PRIRODA VRTA Ideja vrta, meutim, pokazat e se upravo

meuljudskosti koji u nekom osamljenikom vrtu moe i izostati. Moglo bi se rei i ovako: vrt je upravo uutkana priroda. Rajski je vrt, stoga, simboliki prva terapijska situacija. Ili i ovako: terapijsko je imanentno situaciji vrta, a u kranskoj mitologiji transcendira iz situacije vrta. Vrtlarenje je terapijski proces u terapijskoj situaciji vrta. Strogo gledano, ne lijei dakle vrt nego vrtlarenje. Otud primjerice, pored sve raskoi, osjeaj uskraenosti u botanikom vrtu. I upravo je u tom procesu zaudnost vrta kao terapijske situacije. Naime brigu i njegu, umjesto da prima, ovdje potrebiti drugi da(ru)je drugom vrtu, ne bi li ga spasio od prirode! Vrtlarenje je stoga i alegorija ovjekove borbe protiv vlastite bioloke datosti. A to je borba koja se ne moe boriti bez poniznosti i nade. Vrtlarenju je od svih ljudskih djelatnosti moda ponajvie intrinzina nada. Sadi se, i njeguje i zalijeva u nadi da e nepredvidiva zemlja roditi, kao to se u nadi raaju nepredvidiva djeca. Nada u oporavak od bolesti, posve intrinzina oporavku, danas je uglavnom izmjetena od subjekta, u rukama tehnologizirane medicine, i njezina biodeterminizma. Posrijedi je, u konanici, izostanak interakcije kao nunosti terapijskog procesa pa onda i interakcije nade koju statistika vjerojatnost znanosti dananje medicine uostalom niti ne moe pojmiti. U vrtu je pak ta uzajamost terapijskog procesa vrlo plastina: ovjek je i njegovatelj (dok vrtlari) i njegovani (dok uiva u njegovim mirisima, bojama, plodovima).
FORMALIZIRANJE VRTLARENJA KAO TERAPIJE

paradigmatska ideji terapijske situacije prije nego ju je ekstenzija rijei terapija zapravo dokinula ignoriranjem njezina terapijskog procesa i njezine intersubjektivnosti. Koja je, dakle, ideja vrta? Za poetak, to vrt nije? Vrt nije priroda. Vrt je nerazdruivo vezan uz ovjeka. Vrt ne moe bez ovjeka kao to priroda moe. Bez ovjeka, vrt postaje priroda. Gdje je onda nego u vrtu mogao otpoeti ovjekov hod po zemlji? Umjesto da potrebiti lunja prirodom tragajui za svojom terapijskom situacijom lienom drugog i lienom brige i njege, Bog ovjeka stavlja u vrt, imitaciju prirode, preciznije atenuaciju prirode, da ga obrauje i uva te mu dodijeljuje drugog. Vrt dakle ne pripada pojedincu, on je nuno meuljudski, drutven. Ni Candide ne obrauje svoj vrt nego zajedniki spaenicima epohe. Pa ima koga uutkati u vrtu poto otpone kakvu filozofsku raspravu. Poljudstvena priroda vrta kao takva formalno ve zadovoljava konstituent

Terapijski uinak vrtlarenja nazvat e se terapijska hortikultura ili hortikulturna terapija. Hortikultura doslovno znai uzgoj vrta (lat. hortus vrt, cultura uzgoj, razvoj). Terapijska hortikultura bi dakle bila uzgoj vrta u terapijske svrhe (no ne moe li i vrt koji je stvoren i odravan iz drugih razloga biti terapijski?), a hortikulturna terapija terapija uzgojem vrta (moe li bilo koji uzgoj i bilo koji vrt biti terapijski?). Oba su termina podjednako zbunjujua i pokuaj su formaliziranja vrtlarenja kao terapije. No iz pitanja koja se otvaraju pokuajem ralambe termina moe se naslutiti da ne bi svako vrtlarenje bilo podjednako terapijsko. U tom smislu pitanja: (I) treba li terapijskom vrtlarenju hortikulturni terapeut?, i (II) trebaju li terapijskom uinku vrtlarenja znanstveni dokazi?, imaju svoje opravdanje. injenica jest da bi u postojeoj organizaciji drutvene stvarnosti formaliziranje terapijskog uinka vrtlarenja bilo dobrodolo s aspekta organizacije istih aktivnosti. Znanstveni dokazi o terapijskom uinku vrtlarenja podvode ga principima fizikalne terapije te socioterapije i nisu predmet interesa ovog lanka osim to svojim redukcionizmom golicaju pretenciozno spekulirati o svojim moguim (kozmolokim) izvodima element zemlje imao bi potencijal ublaiti neke od temeljnih ovjekovih nespokoja: tjeskobu kao posljedicu filogenetske uzbibanosti, opsesiju kao pokuaj bijega od prljavosti, strah od smrti kao zaborav proljea ... Izgon iz rajskog vrta zaetak je ekstenzije odnosno dokidanja terapijske situacije. Dananji umski vrt ili divlji vrt u svom punom izvodu ilustacija su te ekstenzije. Terapijska situacija koja se eli izjednaiti sa ivotom upravo je negacija terapije. Terapijska situacija je nuno imitacija ivota, preciznije atenuacija ivota bez obzira predstavlja li pokuaj povratka u ivot ili bijega od ivota. Nije li i intrauterini ivot terapijska situacija prije ivota samog? Stoga upravo muke raanja podsjetnik na izgubljeni raj.
TERAPIJSKO U SLUBI DRUTVENE DOBROBITI Propitivanje potencijala urbanih vrtova za drutvenu

pokuaj uspostave nove terapijske situacije u kojoj e ljudi biti bolje zbrinuti i njegovani? Pa ipak, kljuna je razlika u brizi i njezi za drutvo i pojedinca kao imanentnom sastojku drutvenog sistema, a ne kao njegovoj (skupo plaenoj) incidentalnosti. Drutveni vrtovi kao oblik terapijske situacije moda e najbolje izdrati navedenu kritiku brojnou svog ciljanog subjekta, mogunou socioekonomskog boljitka, te, to je najvanije, podrivanjem globalno-korporativnog sistema proizvodnje i distribucije hrane. Omasovljeni pokret urbanih vrtova imao bi tada karakter drutvene promjene. No kako bi tono pojedinani (psiho)terapijski proces u vrtu posredovao tu drutvenu promjenu? Odgovor bi mogao zapoeti ovim pitanjem: ako je jedan od elemenata drutvenog djelovanja pojedinani ljudski doprinos, to je to to proces vlastitog darivanja ini naoko lakim u situaciji vrta, naspram vlastitog darivanja u bilo kojoj drugoj drutvenoj situaciji? Psihoanaliza bi odgovorila simbolikom narcistikog njegovanja eksterioriranog vlastitog selfa. U tom je smislu drutveni vrt (trebalo bi ovdje rei javni vrt jer je svaki vrt drutven, no u vrtu se neto opire tom pridjevu javni), puno vrijedniji od privatnog vrta. Pa ipak, i u tom e vrtu svaki pojedinac (obitelj, druga manja zajednica) uzgojiti samog sebe: radinog, svadljivog, dobroudnog, netrpeljivog, utljivog (...), i na brisanom prostoru svoje parcele biti tek naprosto vidljiviji nego na par kvadratnih metara ispred svog televizora. Susjedovom e altruizmu s poetka lanka pomoi upravo ta vidljivost potrebite druge, a ne naravomijenjajua terapijska situacija vrta. Da je u narcizmu opasnost, upozorava i primjer Boga koji rajski vrt nije stvorio samo da u nj (velikoduno) smjesti ovjeka nego da bi i sam etao vrtom za dnevnog povjetarca uvjetovavi ovjeku koga je napravio kako se ponaati u toj eksteriorizaciji vlastita reda i sklada. Moda je odgovor (i ponovno iz narcistikog) u podatnosti vrta kao supstrata u koji se ulae. A ako i podivlja, vrt e divljati nijemo. Osim ako, u drutvenom vrtu, neka glasna vrtlarica ne stane u obranu svoje podivljale parcele ... Ili je urbani vrt upravo primjer da je da(ri)vanje pojedinca drutvu nuno posredovano osobnom dobrobiti koja je ovdje nazvana terapijskom, i da s tom injenicom naprosto treba raunati?
OIVOTVORENJE U Hrvatskoj, osobe sa psihikim smet-

promjenu kroz prizmu terapijskog moe se initi nezahvalnim. Polazei naime od sistema koji dovodi pojedinca u potrebu za brigom i njegom, raznorazne terapije (s naglaskom na psihoterapije kao atenuatore ovjekova naboja za pobunu), poimat e se kao od tog istog sistema generirani, individualistiki, partikularni supstituti za revoluciju, koji su, manipulirajui eksploatiranim pa njegovanim pojedincem, upravo antiteza revoluciji. No nije li svaka borba za pravednije drutvo

njama koje (vie) nemaju gdje stanovati ili (vie) ne mogu stanovati same, drava zbrinjava smjetanjem u ustanove ili takozvanim udomljavanjem. Alternativna su (i u razvijenim zemljama prevladavajua) praksa stambene zajednice kojih je u Hrvatskoj, na razini civilno-drutvenog entuzijazma, tri i zbrinjavaju dvanaest ljudi. Za prvu svrhu drava izdvaja redovita novana sredstva koja su stambenim zajednicama, na razini sistema, uskraena. Ideja stambenih zajednica je (re) integracija korisnika u drutvo; realnost ustanova za psihiki bolesne odrasle osobe jest skladitenje tijela, a preteita realnost udomiteljskih obitelji je besplatna (ili preciznije: od drave plaena) radna snaga na seoskim stoarskim gospodarstvima bez ulaganja u ikoju drugu perspektivu. Moe li terapijski medij urbanog vrta koji je jo zajedniki i drutveni i susjedski, biti pandan i ohrabrenje drutveno-inkluzivnim praksama? I koji bi tono pojedinani (psiho)terapijski procesi u vrtu posredovali tu drutvenu promjenu? Na koncu, ostaje vidjeti hoe li drutveni vrt biti vie ivot sam ili atenuacija ivota. Okolnost da se kao potencijalna lokacija za jedan od prvih prvih zagrebakih zajednikih vrtova predlagao prostor naputene klaonice apostrofira tu dvojnost. Moglo bi se pitanje postaviti i ovako: kakav bi bio terapijski uinak jedne klaonice u irem centru grada? I koja to (urbano)terapijska gibanja odmiu klaonice i krikove psihotinih susjeda iz gradova? I nije li ba stoga to imitiraju ivot, terapij sve vie i vie, i sve su vie onkraj ivota, kao to se i ovjekova potreba da bude njegovan izmjeta onkraj ivota, u takozvano slobodno vrijeme, u rezorte, i u vrtove? Ili bi pak upravo vrt u susjedstvu i luda baba iz prizemlja u vrtu predstavljali ivot sam?

Temat: URBANO VRTLARENJE

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

23

Vrtovi Havane
Sonja Lebo
Svaki hegemon koji upravlja drutvom svjestan je injenice da je progon vrtova iz urbane sfere neizbjean, ne toliko zbog vrtova samih, ve zbog ljudi, njihovih meusobnih odnosa, zajednike radosti, druenja i ugode. Suvremeni hegemon e biti zadovoljan tek kada osnovni drutveni preduvjeti da se ljudi ostvare kao ljudi budu onemogueni. ... Da li smo pripremljeni da se bavimo krizom u aktivnom smislu njenog punog znaenja te da odbacimo stare smjernice da bismo krenuli novima? Marta Gregori, Urbanost 20 let kasneje prisustva Sjedinjenih Drava na Kubi (uvala Guantnamo) te na Karibima uope. Pseudo-repblica, koja je trajala pune trideset i dvije godine, nekoliko je puta restaurirana i osnaivana vojnim intervencijama. 1934. godine aboliran je Plattov amandman, ali je iste godine uvedena nova godinja kvota uvoza eera, ostavljajui Kubu u jednako zavisnom poloaju kao i prije. Gerardo Machado y Morales, jedan od najmlaih generala kubanskog rata za nezavisnost s kraja 19. stoljea, svrgnut je s vlasti 1933. godine od strane Fulgencia Batiste y Zaldvara, koji je po drugi put vojnim udarom doao na vlast 1952. godine. Njegovo urovanje s najbogatijim plantaerima eerne trske (itaj: hegemonima monokulturne proizvodnje), te bliska prijateljstva s amerikom mafijom kojoj je omoguavao lukrativne poslove na otoku koji je postao rasadite kriminala, kocke i prostitucije, osiromaila su i ponizila Kubance do kostiju. Batistin teror na kraju je dojadio ak i amerikoj vladi, to je olakalo put poetku revolucije, poznatijem kao Pokret 26. srpnja. 5 Ve 17. srpnja 1959. komunistika je Kuba nacionalizirala veinu privatnih posjeda, a 1961. i posjede katolike crkve,6 to je koincidiralo s uspjenom odbijenom invazijom u Zaljevu svinja, za koju je jo Eisenhower bio odobrio 13 milijuna dolara (ove sume su odista zanimljive kada se usporede s trokovima proizvodnje hrane). SAD su u to vrijeme, ogorene konfiskacijom njihove imovine, proglasile embargo koji traje jo i danas. To je i vrijeme poetka dugotrajnog partnerstva Kube sa SSSR-om, uvrenog gradnjom baza na otoku, niana uperenih, naravno, u pravcu sjever-sjeverozapad. 1988. Kuba je bila jednako ovisna o svom statusu izvoznice eera kao i 100 godina ranije. Izvoz eera bio je jedan o glavnih razloga i za spomenutu intervenciju Sovjeta 1960. godine, a integracija Kube u ekonomsku organizaciju pod nazivom Sovet ekonomicheskoy vsaymopomoshchi 1972. godine, jedan od glavnih razloga kolapsa otoka 1989.godine. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, okonala se standardna razmjena koja je trajala desetljeima: jeftina eerna trska za poljoprivredne strojeve i petrokemijska gnojiva, uz obveznu porciju obrambenih tehnologija. Prekooceanski dotok preko 1.3 milijuna tona kemijskog gnojiva presuio je, zajedno sa 35000 tona godinje anorganskih persticida i herbicida (zamislimo samo tu koliinu otrova koja se redovno transportirala prekooceanskim tankerima), a na Kubi je ta nestaica uzrokovala ozbiljnu pothranjenost.
PREOKRET Izazvana krizom, 1991. godine krenula

ogled na Vrtove Havane, organopnicos1, povran je i jednodimenzionalan, a i gubi na snazi globalnog znaenja, ako ga svedemo na sadanji trenutak, na trend. Postoji opasnost da tako itavoj prii oduzmemo kompleksnu longue dure dimenziju koju zasluuje, dok u suprotnom havanski vrtovi zauzimaju vrste pozicije u vlastitoj povijesnosti koja e im donijeti dugo trajanje i u epohama koje dolaze. Pogled na Vrtove Havane, organopnicos, moe donijeti i neke vjetrove zdravog prosuivanja u lokalne ustajale atmosfere zaraene auto-kolonizirajuom kakistokracijom. Dobro je pogledati unatrag da bi se sudilo o onome to e doi, da bi se donosile politike odluke, da bi se odluivalo o dobrobiti veine. I danas, kao i u vrijeme socijalizma, poljoprivreda je u svijesti balkanskog ovjeka povezana s nazadnjatvom. Kao to kae Gregori za Sloveniju: Slobodno trite, neoliberalizam, tehnoloka revolucija sve je to dalo priliku stanovnitvu...da napusti ruralni identitet i postane novom buroazijom. Treba prevazii brojne predrasude: trenutno nije jasno da li samodostatna poljoprivreda prua vei otpor neoliberalnim pravilima ili okotalom imaginariju grada kakvog smo navikli iitavati u podilazeim simulacijama veine arhitekata i dizajnera. Urbani vrtovi omoguavaju regeneraciju tla, revitalizaciju gradova i drutva. U vremenu globalne financijske krize i ekonomske recesije rastueg intenziteta, organsko vrtlarstvo, koje ukljuuje novi pristup javnom prostoru u urbanim okruenjima i novo razumijevanje ljepote, postaje vaan aspekt gradskog ivota. 2 U sluaju Kube, ba kao to bi to bio sluaj i s kolonijalnim Balkanom, vratiti se unazad nekih 120 godina, do stvaranja Martjeve Revolucionarne partije, nee biti dovoljno. Mart, kojeg svijet poznaje, jer se ljuljuka u njegovim stihovima transformiranim u topli tropikalizam zvani Guantanamera, kojima ne samo da nas opominje na vrijednosti jednostavnog, nego i na fourierovsku konotaciju (koju je i Lefebvre paljivo iitavao) dimenzije strastvenog u svakodnevnom, bio je voa jednog radikalnog pokreta koji je teio temeljitoj drutvenoj reformi, te tako zaokruio tendenciju koja se 1878. godine poela nazirati kao promjena paradigme otpora na Kubi: prvi rat koji je pokrenula criollo3 plantokracija desetljee ranije tek je okida povjerenja u sintagmu Cuba Libre, simbol klasnog

i rasnog otpora. Criollo plantokracija teila je iskljuivo za vlastitom klasnom nezavisnou od panjolske, koju su i konzervativci i rojalisti tog vremena proglaavali mrtvom, sin pulso, a ne za istinskom promjenom ljudskih odnosa. Sjedinjene Amerike Drave paljivo su posmatrale dogaanja na Kubi, a Hearstova i Pulitzerova tampa podjarivala je anti-panjolsko raspoloenje demokratinih Amerikanaca.4 1895. godine umiruoj je naciji starog kontinenta bilo jasno da je gubitak kolonija pitanje vremena, ali je svejedno ulagala velike napore da ugui pobune, pa je tako general Weyler, tipinog nadimka za svoju sortu Mesar, praznio kubanski krajolik od ljudi na taj nain da je za lokalno kubansko stanovnitvo organizirao koncentracijske logore. Takva tanatopolitika, politika ispranjenog teritorija, gladi i uasa, koju su kolonije ve dobro poznavale, Evropi je u punoj snazi svoje brutalnosti predoena tek gotovo pola stoljea kasnije. 1898. godine u takvoj umiruoj panjolskoj rije dana bila je regeneracija - rije koja je tempirala bombu ideologije buenja nacije to je (s pravom) temeljito uznemirila jedan od najjaih panjolskih knjievnih pokreta, Generaciju 1898. Toj regeneracijskoj panjolskoj nije bio problem slati brojne mlade vojnike u smrt, iako je bilo jasno da je otpor novoj kolonijalnoj snazi Sjedinjenim Amerikim Dravama potpuno uzaludan.
HEGEMONI MONOKULTURNE PROIZVODNJE

panjolski kolonijalni dbcle koji kulminira upravo te godine kraj je starog kolonijalnog poretka, ali i raanje novog, globalnog okvira u kojem ivimo i danas: to je vrijeme kada su SAD sebi izborile ulogu svjetske policije koju igraju i danas. etiri godine vojne okupacije Kube koje su uslijedile po pobjedi SAD-a uglavnom su bile usmjerene ka de-kubanizaciji (politike) kulture amerikanizacijom ekonomije i drave. Nakon vojne okupacije uslijedila je neo-kolonijalna epoha legitimizirana Ustavom iz 1902. godine i omraenim Plattovim amandmanom koji je uvelike ocrtao domene

je prva prava postkolonijalna transformacija Kube u posljednjih 150 godina: umjesto masivnog izvoza eera koji se bazirao na mehaniziranoj poljoprivredi i kemijskom gnojenju barbarskih razmjera, ljudi su se iz grada ponovo poeli vraati kolonijalnom tanatopolitikom davno opustoenom krajoliku, traktore su zamijenili ivotinjama, a kemijska gnojiva organskim u kombinaciji s biopesticidima.

Temat: URBANO VRTLARENJE

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

24

Ve 1995. godine kriza gladnih godina koju je Castro zvao specijalnim periodom je prevaziena: danas urbani vrtovi ine 3,4% urbanizirane povrine, a vrtovi uope ukupno 8% itave povrine otoka. 1995. je godina u kojoj se u samoj Havani izbrojalo ve preko 25000 malih vrtova, huertos, koje obrauju obitelji ili manje grupe, te nekoliko tuceta veih vrtova, organopnicos, koje obrauju ljudi kojima je to osnovna djelatnost pri emu svoje proizvode odnose na lokalne trnice ili prodaju u vlastitim duanima. Guava i noni drvee esto ini sjenu oko perimetara vrtova, u kojoj se paljivo kompostira. Znanost Sjedinjenih Amerikih Drava gleda blagonaklono na ovaj trend, kalkulirajui injenicom da se radi o odluci koja je posljedice teke krize, a ne ideologije takozvanog slobodnog izbora koji nas vodi ravno do polica prenatrpanih arenom (amba)laom u kojima uz puno naivnog truda moemo locirati hranu. Tako se tvrdi da je trgovinski embargo izgubio na simbolikom znaenju, te da e Kuba, prije ili kasnije, evoluirati, prigrliti trite i poeti proizvoditi i prodavati normalno. Upravo u ovoj kategoriji normalnosti koju namee SAD, a kojom se zastire izvorno znaenje rijei kriza 7, vrtovi Havane nisu samo organski potencijal koji omoguava Kubancima da po prvi puta nakon dugih desetljea uivaju u izvornim ulnim pra-uicima organske hrane, umjesto industrijskih proizvoda kojima ih je opskrbljivao Sovjetski Savez (oko 50 posto konzumirane hrane na Kubi se uvozilo iz SSSR-a), ve i simboliki potencijal otoke neovisnosti. Kuba je napravila pravi izbor: rotacija usjeva omoguava visoke prinose, te je mogue jednom kalorijom energije proizvesti 20 kalorija hrane, dok visoko-mehaniziranoj (to itamo kao visoko-razvijenoj, iako su brojni suvremeni strojevi zapravo esto poput Tinguelyjevih, postaju sami sebi svrhom) Kanadi uspijeva tek obratno. 8 Polikulturni pristup daje nadu da e Kuba u jednom asu dosei stanje velike bioloke raznolikosti, kakva je vladala u predkolonijalno doba s kojim je monokulturni pristup postao dominantan. Kljuni faktor su i vladini poticaji koji su brojni i obilati, kao i angaman Ministarstva za poljoprivredu, koje je na prvi val samostalnih parceleros, malih uzgajivaa koji su poeli obraivati neiskoritene urbane meuprostore, reagiralo slanjem fakultetski obrazovanih agronoma na teren koji su ih pouavali o tome kako proizvesti i koristiti biopesticide, te koji su insekti dobrodoli, a koji ne. Danas preko 7000 visoko profesionaliziranih centara brine o proizvodnji biognojiva, visokovrijednog humusa, biopesticida i slino, ali i o pospjeivanju odrivog koritenja vode putem sakupljanja kinice i sistema navodnjavanja. Osim toga, tu su materijalno-moralni poticaji poput omoguavanja daljnjeg kolovanja uzgajivaa u individualno eljenom smjeru, te drutveno priznanje poljoprivrednicima i uzgajivaima kao progresivnom faktoru drutvenog razvoja. Razvoj i istraivanje sljedea je bitna komponenta dravne institucionalizirane podrke: brojni instituti i fakulteti ukljueni su u Nacionalni program istraivanja pod nazivom Proizvodnja hrane za stanovnitvo Kube odrivim metodama i tehnologijama. Istina, takva neovisnost jednog otoka zahtijeva jednu fiziku dimenziju koju su mnogu skloni podcjenjivati, a to je dimenzija ljudskog rada. Ne govorim ovdje o radu u pregrijanim ili pak sumanuto klimatiziranim uredima u koje hrana stie u plastinim kutijicama i/ili eventualno

papirnatim vreicama, dok se pritom izmjenjuju informacije o posrednicima koji tu hranu dostavljaju, eventualno pripremaju, ali ne i proizvode. Govorim o onoj zaboravljenoj dimenziji ljudskog rada u interakciji sa zemljom, vjetrom, kiom i suncem. Govorim o radu koji zahtijeva priklanjanje vlastitim stopalima, ali ne zato da bi se izveo neki joga poloaj, ve da bi se u zemlju usadile mladice, ucijepilo biognojivo ili otklonio korov. Govorim o dimenziji rada za kakav veina ljudi zapadnih civilizacija dri da bi ga trebao obaviti netko drugi, a s obzirom na njihov ivot optereen brojnim kreditima, naganjanjem profita, alimentacijama i tko zna kakvim sve ne otklonima od zasluene sree, pa oni su onda barem zasluili da hranu kupuju jeftino u supermarketima, bez obzira na to kako se ta hrana proizvodi, u kakvim uvjetima, kakvim kemijskim gnojivima ije su posljedice na ljudsko zdravlje i tlo zastraujue, te u kakvu toksinu ambalau biva pakirana...
(G)LOKALNI SUVERENITET Odrivost. To nije ri-

vidu zajednikih vrtova u praksi, te iz iskustava direktnih korisnika: reimi pristupa, odravanja i slino. Odgovor na to pitanje: nakon povratka s Kube. Neke je stvari potrebno osjetiti vlastitim ulima.
Biljeke: 1 panjolski termin za kubanske urbane vrtove, najee one veeg mjerila koje obrauju ljudi kojima je to osnovna djelatnost. Za razliku od nekih drugih tipova vrtova (poput npr. takozvanih intenzivnih vrtova koji su na zemlji koja je visoke kvalitete i gdje je voda dostupna i ima je u velikim koliinama, organopnicos su vrtovi u urbanim ili periurbanim podrujima, gdje je zemlja kontaminirana, pa se uzgoj odvija u povienim gredicama ili u betonskim kontejnerima napunjenim zemljom. Postoje jo i tzv. popularni vrtovi, koje obrauju lanovi zajednica vrtlara, vrtovi koji ljudi sade na vlastitim balkonima ili u dvoritima, ali i vrtovi koji su u vlasnitvu velikih dravnih tvrtki koje na taj nain omoguavaju svojim radnicima svakodnevni obrok visokokvalitetnog voa i povra. (Ujedno treba naglasiti da je ime idioma koji se u hrvatskom, kao i veini evropskih jezika, zove panjolski, u veini latinsko-amerikih zemalja castellano). 2 Gregori 3 Criollo je termin kojim se oznaava drutvena klasa potomaka panjolskih osvajaa koji su se razlikovali od svojih predaka time to nisu roeni na teritoriju kraljevine panjolske. 4 Serrano 5 Poput brojnih nacistikih, faistikih i ustakih zloinaca, Batista je ivot dokonao spokojno piui knjige u Portugalu, gdje se od njega trailo samo da se uzdrava od politikog angamana, a konano je skonao kraj Marbelle u panjolskoj. Dio kapitala od ni manje ni vie nego 300 milijuna dolara koje je ponio s Kube, uloio je u trgovinu nekretninama na andaluzijskoj Costa del Sol u Francovoj panjolskoj. 6 Ove pozitivne strane revolucije imale su i svoju mranu stranu: uz egzekuciju svih neistomiljenika, progona homoseksualnih mukaraca, npr. 7 k mo razlikovanja, odluka, izbor 8 Gregori 9 Seferovi , Osvit: Kako je propao Mostar? http://abrasmedia.info/ content/kako-je-propao-mostar. Posjeeno 5.9.2102. 10 Bogdanovi, Bogdan Bibliografija: Agamben, Giorgio. Ono to ostaje od Auschwitza. Zagreb: Antibarbarus, 2008. Appadurai, Arjun. Modernity at Large. Minneapolis: University of Minnesota, 1996. Bogdanovi, Bogdan. Urbs&Logos. Ni: Gradina, 1976. Harrison, Joseph & Hoyle, Alan. Spains 1898 crisis. Regeneration, modernism, post-colonialism. Manchester: Manchester University Press, 2000. Gregori, Marta. When community ventures to the future, the new bourgeois scream they are leaving for the backward past. U: Urbanity 20 years later, Koper: Univerzitetna zaloba Annales, 2010. Jason, Mark. (proljee 2007). Growing it Alone. Earth Island Institute. http://www.earthisland.org/journal/index.php/eij/article/ growing_it_alone/. Posjeeno 4.9.2012. Kellner, Douglas. Ernesto Che Guevara (World Leaders Past & Present). Chelsea House Publishers, 1989. Polanyi, Karl. Velika preobrazba. Politiki i ekonomski izvori naeg vremena. Zagreb: Jesenski i Turk, 1999. Sinan, Knoot (sijeanj 2009). The Urban Agriculture of Havana. Monthly Review (Monthly Review Foundation) 60: 4463. http://www. monthlyreview.org/090119koont.php. Posjeeno 6.9.2012. Serrano, C. Conciencia de la crisis, conciencias en crisis. Madrid, 1998. Stanek, Lukasz. Collective Luxury: Architecture and Populism in Charles Fourier. U: Hunch. The Berlage Institute Report on Architecture, Urbanism, and Landscape No.14. Amsterdam: Nai Publishers / Berlage Institute, 2010. Taboulchanas, Kristina (2000). Case Study in Urban Agriculture, Organiponicos in Cienfuegos, Cuba http://dp.biology.dal.ca/reports/ ztaboulchanas/taboulchanasst.html. Posjeeno 4.9.2012. Young, Allen. Gays under the Cuban revolution. Grey Fox Press, 1982.

je kojom samo govorimo NE nuklearnim elektranama, nasilnoj urbanizaciji i nezajaljivoj diktaturi neoliberalnih ekonomija, ve i DA drugaijim formama po-imanja teritorija, pa time i uzgoja hrane. Taj simboliki zaokret moe biti pokretaem glokalnih solidarnosti i novih oblika proizvodnje drutvenih vrijednosti, te moda dovesti i do reintegracije drutvenog konsenzusa, a i zdravog razuma restitucije sintagme common sense. Lagani civilizacijski korak (samo naizgled) unatrag, moe biti veliki skok za ovjeanstvo. Naravno, ako drimo da je ovjenost, ljudskost jo bitna. Meutim, ne govorim ovdje o demografskoj i kulturolokoj dinamici zamjene urbanog elementa ruralnim9, kao to je to sluaj s devastacijom Beograda, Mostara. Splita, Zagreba...Ovdje govorimo o osjeaju za ivot u gradu skladu s prirodom kakav su u evropskim civilizacijama etablirali Etruani10, svojim tovanjem teritorija u kojem se gradi, ali i ivi. Dok govorim o organskim vrtovima Kube, ne zaboravljam da nunost nuklearnih bojnih glava koje im osiguravaju opstojnost. to je danas uistinu organsko? S druge strane, kada pogledamo godine poput 1960-e, 1987-e, 1991-e, 1997-e, te usporedimo li ih sa zbivanjima na Balkanu, moemo moda uoiti i razlike u nainima na koji se uspostavljao (g)lokalni suverenitet, odnosno kako se isti gubio. Ono to se na Kubi u 1990-ima oitovalo kao revolucija urbanog vrtlarenja, poelo je jo 1987. kada je tadanji ministar obrane Ral Castro posjetom hortikulturnim posjedima u vlasnitvu kubanskih oruanih snaga uoio neke prednosti tehnologija navodnjavanja koje su i omoguile transformaciju od sistema hidropona (poljoprivreda rairena u Nizozemskoj i panjolskoj pri emu podloga za uzgoj nije zemlja, ve mineralna gnojiva, a kakva je na Kubi postala neodrivom jednom kad se presjekao dotok umjetnih gnojiva), do sistema organopona, odnosno organske poljoprivrede na pravoj zemlji. Ono to se danas ita kao izostanak nasuno potrebnog navodnjavanja jednog tako plodnog teritorija kao to je Slavonija, takoer ima svoje razloge u odlukama donesenim u ne tako davnoj prolosti. ovjekovo je gospodarstvo, da parafraziram Polanyia, podreeno drutvenim odnosima, a oni su uvelike uvjetovani i prirodnim okruenjima. Ostaje veliko pitanje o tome kako zapravo funkcionira koritenje javnih povrina, odnosno zajednikih dobara u

Temat: URBANO VRTLARENJE

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

25

Tuga sredianskih vrtova

Renata Jambrei Kirin
Prostor ima svoje vlastite vrijednosti, kao to zvuci i mirisi imaju svaki svoju boju i svaki svoj osjet, svoju teinu Lvi-Strauss, Tuni tropi, 1960:124 vlakno. Pokuaj je propao jer nije imao nikakvu potvrdu o iskoristivosti svilenice kao tekstilne sirovine u matinoj kulturi, a mirisna biljka se invazivno irila starim kontinentom.)

sred bujne centralnoamerike Stakleni ili zeleni grad na vegetacije, u jeku globalne ekoSavi Za razliku od drugih novozagrebanomske krize, nicali su novi grakih etvrti, iju je urbanu povijest i sadadovi kao posljedica bogaenja snalaljivih Kako sauvati urbane vrtove, te oaze njost te raznorodne prakse familijarizacije useljenika, mahom bankara, pravnika i bi- zelenila, bioraznolikosti i authtonog raslinja, i resemantizacije urbanog krajolika u svojoj ljenika koji su niiju zemlju preproda- alternativnih itinerera, i preaca, pseih knjizi Kvartovska spika sjajno opisala Valentina Gulin, Sredie nije samo rezidenvali nesretnicima i beskunicima sa starog etnica i djejih kuica na stablima, pred kontinenta. Levi-Strauss koji se tamo zatecijalni kvart nego i novo sredite i susretite kao kao mladi profesor, na poziv brazilskih najavom administrativne okupacije savskih ljudi iz razliitih dijelova grada, mjesto trensveuilita u potrazi za simbolikim i ko- obala s novim hramovima politike moi u dovskih kafia, djejeg zabavita, lunagnitivnim kapitalom s etiketom Sorbonne, eliku i staklu? parka, sajmova, piknika i proslava na otvos konsternacijom je i melankolinom tugom renom te utakmica na bejzbol stadionu. opisivao fizionomiju neskladnih gradova Nedjeljni ljubitelji bejzbola mjere se prstima nastalih odlukom jedne ekipe inenjera i obje ruke, ba kao i posjetitelji Muzeja suvremene umjetnosti, za razliku od stotina finasijera. Na plodnim (sub)tropskim krevinama, nerijetko iscrpljenima forsiranim tisua posjetitelja Bundek festa ili trgovauzgojem monokultura, ovi su inenjeri bekog centra Avenue Mall (u predrecesijskim tonom, armiranim eljezom i elektrinim vremenima). Sredie je posebno i po tome banderama iscrtavali svoje snove o novom to u posljednja 2 desetljea doivljava zaokruenje svog urbanistikog profila i pogradu, simbolu napretka na (juno)ameriki nain. Ove su instantne urbanistike tvorestaje veliko gradilite, posebice na svom vine promovirale arhitekturu aerodroma i jugoistonom rubu. O sudbini kapitalnih robnih kua, no bez tenje za modernistiobjekata poput muzeja fotografije, zgrade kom funkcionalnou, pristupanou i egalitarizmom (u tragovi pripitomljenih urbanih depova koji su ispunili opere, ili novog savskog mosta, doznaje se poneto samo stilu Bauhausa i Le Corbusiera). Njihova je fizionomija praznine, nedoreenosti i nedosljednosti velike prie o u predizbornim kampanjama. Ono to me kao itateljicu naglaavala socijalnu stratifikaciju, bogatima pruala mak- urbanom egalitarizmu novozagrebakih naselja. Kao to Tunih tropa i moralnu geografkinju posebno zanima simum udobnosti i estetskog uitka u obiteljskim kuama, su od 1970-ih ovi divlji vrtovi bili uporita topografije jest kako promiljati budunost hortikulturne batine a rtvama lihvara najnuniji krov nad glavom. Multikul- skrivenog, individualnog, nedovrenog i nedosanjanog u nekadanjeg Zaprudskog otoka iz perspektive futuristikog turalnost i ivost ovih gradova osiguravalo je lokalno sta- realnom socijalizmu, tako su danas posljednji kreativni naselja na Savi? Kako sauvati urbane vrtove, te oaze novnitvo, prodavai povra, voa i drugih potreptina te oblici vernakularnog pregovora sa surovim uvjetima grad- zelenila, bioraznolikosti i authtonog raslinja, alternativnih trgovake ulice arapskih prodavaa i obrtnika, pokretna skog opstanka. Za razliku od poljskih gradova, posebice itinerera, i preaca, pseih etnica i djejih kuica na stastanita radinih ljudi iji ivot moe da se umota u depnu Varave, ije socijalistike kolektivne vrtove lijepo opisuje blima, pred najavom administrativne okupacije savskih maramicu. No ono to je najvie rastuilo empatinog i antropolog Roch Sulima u studiji Tuga povrtnjaka, zagre- obala s novim hramovima politike moi u eliku i staklu? knjievno nadarenog antropologa, koji je povukao para- bake vlasti nisu graanima ustupile neiskoriteno grad- Hoe li njihovi projektanti, kao to je to sluaj sa zgradama lele izmeu novih junoazijskih i junoamerikih gradova, sko zemljite, tovie osuivale su piljarsku uzurpaciju dravne uprave u Berlinu, razapinjati po fasadi brljane i bio je ekoloki i drutveno neodriv rast gradova koji su drutvenog zemljita i protivile se zelenim anarhistikim druge puzavice ne bi li maskirali i humanizirali svoj befunkcionirali kao zdravstveni kartoni cijelih kontinenata. gestama. To je posebice indikativno kad se uzme u obzir tonski skelet, a urede dravnih birokrata pretrpati sobnim Vidljive asimetrije i kontrasti koji su ih pratili: isti, oze- iri drutveni kontekst 1970-ih i trend izgradnje vikendica, biljem? Hoe li novi gradski oci imati vie sluha za vitalne lenjeli i ugodni kvartovi za povlatene nasuprot krajnje kupovanja zemljita i obnove obiteljskih kua, kao i neki zelene otiske u zakucima kvarta koji se mogu iskorijeniti bijede lumpenproletarijata na periferiji ija sudbina ovisi drugi pokazatelji klasnog raslojavanja u drutvu koje se samo totalnom betonizacijom i sadnjom simbolinih peo fluktuaciji svjetskog trita, bili su mahom odraz izrablji- proklamiralo kao egalitarno i socijalno osjetljivo. rivoja bez floralnog identiteta? Ali koji mogu i (p)ostati Topole, vrbe, glog i abdovina, uz posljednje obiteljske posebnost jednog kvarta iji su se prostori hortikulturnog vake kolonijalne politike. Nekontrolirani priliv mnotva kojeg je pokretala neimatina, patnja i glad, od gradova je kue u Brodskoj ulici s kineskim restoranom, gdje je neko nesvjesnog uspjeno opirali svim vie ili manje planskim, inio izbjeglika utoita prije nego funkcionalno urbano bila skela za prijevoz putnika preko nabujale Save, posljed- vie ili manje radikalnim urbanistikim projekcijama. tkivo. Antropolog je bio svjestan meupovezanosti svih nji su hortikulturni trag polumovarne civilizacije Za- Vjerujem da e tako biti i ubudue jer vjerujem u mo socijalnih, ekonomskih i ekolokih procesa na planeti, prudskog otoka koji danas postoji jo samo u katastarskim lanova kvartovske zajednice da budu nepredvidljivi, neovisnosti nekontroliranog razvoja gradova i galopirajueg knjigama. Cijeli je neureeni dio Sredia sa nekoliko disciplinirani, aktivni (su)dionici svoje urbanistike bunestajanja razliitih oblika tradicijske organizacije ivota zelenih depova u koje su udjenuti povrtnjaci (iza motela dunosti i urbane svakodnevice u kojoj, kako primjeuje s jedinstvenim kozmolokim, mitolokim, botanikim i Zagreb i pored Muzeja suvremene umjetnosti) svojevrsni Heidegger, ljudi ne podiu samo svoja zdanja i ne uzgajaju praktinim znanjima. No melankolian kritiar nije bio rezervat za ugroene biljne vrste (drijenak, bazga, glog, samo raslinje, nego grade u smislu poetskog uzimanja antimodernist ni zagovornik povratka u amazonska sela, bagrem, izabela) koje nestaju iz gradskog pejzaa pred mjere, u skladu s vlastitim potrebama, sjeanjima na on je poput drugih velikih pisaca modernizma, uoio va- najezdom globalnog raslinja iz floralnih tvornica poput prostore djetinjstva i vizijama humanijih, odrivih gradova nost gradova za mijenu civilizacijskih paradigmi i znaaj bambusa, japanskog javora, ginka i drugih novih proizvoda budunosti. bliskih susreta s drugim i drukijim na njegovim ulicama, nizozemskih staklenika. U umovitoj depresiji iza gradilipolitiku bremenitost antagonizama bogatih i bijednih ta neprimjereno velikog stambeno-poslovnog kompleksa, sugraana te injenicu da gradski ivot uvijek i svugdje Babilona u lokalnom argonu, i dalje rastu, zriju, okopavaju podrazumijeva otpor, subverziju, izazov, nepredvidljivost i prekopavaju se urbani povrtnjaci. (Dok se u Babilon usele ideolokih, tehnolokih i kulturnih agendi koje mijenjaju posljednji stanari i uredi posljednja okolna staza, vrtovi hod povijesti. e prehraniti jo jednu generaciju.) Raznolikost nasada i razliiti naini zatite od ptica u ovim vrtovima podsjeHortikulturno pamenje zaprudskih aju na Bundek kakav je nekad bio, s njegovim ikarama i povrtnjaka Tune trope Lvi-Straussa itam u sjeni vokama, stanitima ptica i malih ivotinja, neravninama bagera dva velika gradilita onog na uglu Vjeeslava i udubinama, jezerom i divljim raslinjem te invazivnim Holjevca i bive Ulice Bundek te onog na uglu iste ulice junoamerikim biljkama, poput svilenice, od koje su (Damira Tomljanovia Gavrana) s Buievom i razmiljam ostali samo tamnocrveni lisnati liajevi to se svake jeseni o moralnoj geografiji jednog vidovitog antropologa koji je ire uz zelene savske obale. (Pria o svilenici odvjetak je tunu sudbinu suvremenih megalopolisa proricao iz dlana kolonijalne vegetativne pria o pohlepi osvajaa sa starog tadanjih urbanih mapa. Ispod hrpa ute i prekopane ze- kontinenta koji su, nakon forsiranog uzgoja dudovog svilca, mlje nestaju pitomi vrtovi i cvjetnjaci, vinova loza i sun- poeli uzgajati junoameriku biljku s tobolastim plodom cokret, rajice i krumpir, goruice i sesvetice, kultivirani punim svilenkastih niti s namjerom da ih prerade u svileno

Temat: URBANO VRTLARENJE

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

26

Zeleni krovovi, odrivi gradovi

Antonija Komazli
onstantan porast urbanog stanovnitva i injenica da gradovi u pravilu koriste vie prostora i resursa nego to fiziki obuhvaaju ini problem urbane odrivosti kljunim suvremenim pitanjem. ivot u gradu obiljeen je otuenjem od neposrednog okolia, to je vidljivo ne samo u nedostatku zelenih povrina, povienoj temperaturi i gubitku bioloke raznovrsnosti nego i u otuenju od proizvodnje hrane. Kako ona nosi sloena duhovna, kulturalna i drutvena znaenja, udaljavanje potroaa od proizvoaa izaziva ekoloke, ali i drutvene i ekonomske posljedice. Ayres i Bosia (2011.) smatraju da se lokalnom proizvodnjom moe suprotstaviti praksama neoliberalne globalizacije, to u posljednje vrijeme izaziva sve vei teoretski i politiki interes. Naime, pojedinci, mali farmeri i lokalne zajednice prihvaaju koncept suvereniteta hrane i bioraznolike organske poljoprivrede kao odgovor na globalizaciju prehrambenih sustava, industrijsku, korporativnu poljoprivredu i agrarnu krizu, krizu hrane i krizu prehrane kao njihov rezultat. Ako lokalizaciju proizvodnje i potronje hrane primijenimo u kontekstu grada, ona se moe shvatiti i kao manifestacija nekoliko srodnih koncepata djelovanja u urbanoj sredini. Harvey (2008.) izjednauje pitanje kakav grad elimo s onim kakvi ljudi elimo biti, kakve drutvene odnose traimo, kakvu svakodnevicu elimo, kakvu tehnologiju smatramo prikladnom, kakve estetske vrijednosti zastupamo. Prema njemu, pravo na grad mnogo je vie od pojedinanog pristupa resursima koje nam grad prua ono je pravo da se mijenjamo mijenjajui grad prema svojim eljama. Prema Lefebvreu (1991.), prostor se stvara kroz prostornu praksu, reprezentaciju prostora i prostor reprezentacije. Ljudi su ti koji bi kroz spacial practice trebali stvarati prostor, no istovremeno su u velikoj mjeri pod utjecajem dravno-kapitalistike logike i zapravo otueni od njega. S time je nuno povezan i problem kulturalno zatomljenog znanja o prirodnim prostorima, kojeg dotiu i Hardt i Negri (2003.) u svojoj teoriji o ulozi biomoi i biopolitike u proizvodnji politikih subjektivnosti. No, ti autori (2011.) ba grad vide kao tvornicu za proizvodnju zajednikog, a poimanje zajednikog u tom se sluaju ne odnosi samo na zemlju koju dijelimo, ve i na jezike koje stvaramo, drutvene prakse koje uspostavljamo, vrste drutvenosti koje odreuju nae odnose itd. Dakle, smatraju da ljudi svojim dnevnim aktivnostima stvaraju drutveni svijet grada i na taj nain oblikuju neto zajedniko u emu svi mogu uivati, to je preduvjet za stvaranje novih (alternativnih) politikih subjektivnosti.
Prednosti uzgoja hrane na krovovima U situaciji u kojoj je grad pretvoren u fiziki pro-

Tipovi zelenih krovova i krovni vrtovi

Zeleni krovovi su lagani, slojeviti projektirani krovni sustavi kojima se klasina povrina krova prekriva supstratom za rast biljaka i istovremeno titi integritet objekta na kojem se nalaze. Specifini materijali ovise o vrsti sadnje, ali svaki krovni vrt ima iste osnovne komponente vodonepropusnu membranu, protukorijensku zatitu, drenani i vodonosni sloj, supstrat i biljke. Takvi se krovovi mogu podijeliti na ekstenzivne i intenzivne. Ekstenzivni su lagani, ne zahtijevanju puno njege i obino nisu namjenjeni aktivnom koritenju, dok su intenzivni slini klasinim vrtovima pa zahtijevaju i odreene arhitektonske / graevinske prilagodbe na samoj graevini. Na intenzivnom se zelenom krovu moe saditi povre, grmlje i drvee, ili urediti travnjak. Sadi se direktno u tlo, to uvjetuje redovito navodnjavanje, odravanje i eventualnu zatitu od sunca. Krovni se vrt pak obino sastoji od kontejnera razliitih veliina koji se postavljaju na krovne povrine i takoer slue za sadnju, ali ne zahtijeva posebne konstrukcijske zahvate. Meutim, vrtovi na krovovima nisu novost. Velasquez (2005) navodi da postoje otkad je ovjek poeo graditi nastambe. Kosi zidovi zigurata u Nanni (oko 2100. pr. Kr.) bili su prekriveni drveem i grmljem. Babilonski visei vrtovi (izmeu 8. i 10. st. pr. Kr.) najraniji su primjer ozelenjavanja krova. Postojali su i na srednjovjekovnom Bliskom Istoku i u renesansnoj Europi. Le Corbusier ih je ukljuivao u svoje projekte (toit-jardin), s idejom da se zelena povrina oduzeta zemlji pri gradnji naknadno vraa izgradnjom zelenog krova. Isto su inili i Frank Lloyd Wright i Roberto Burle Max. Moderni zeleni krovovi pojavili su se u Njemakoj ranih 1970-ih godina. Inicirale su ih grupe proizvoaa, pejzanih arhitekata i znanstvenika na sveuilitima. U knjizi Roof Areas Inhabited, Viable, and Covered byVegetation iz 1971. g. Gerda Gollwitzer i Werner Wirsing navode osnovne principe modernih krovova, a 1972. g. H. J. Liesecke postavlja temelje za intenzivne zelene krovove u izvjeu Dach und Terrassengrten. Zeleni krovovi u Europi u iru su primjenu doli 1980-ih g., kada su krovni sustavi poboljani pouzdanijom korijenskom zatitom i sofisticiranijim, sigurnijim i trajnijim oblicima konstrukcija.
Zeleni krovovi u razliitim sredinama

muzeja u Mannheimu ili Malzfabrik u Berlinu, na ijem je krovu predvien staklenik za uzgoj povra, a u preostalom dijelu u bivim tankovima za proizvodnju jemenog slada uzgoj ribe. U Sankt Peterburgu je u sklopu programa The Roof Top Gardening Program 1993. g. provedeno istraivanje tehnika urbanog vrtlarenja u organizaciji ECHO-a (Educational Concerns for Hunger Organization). Uslijed perioda nestaice osnovnih prehrambenih namirnica u 1980-ima, urbani vrtovi na krovovima golemih masivnih betonskih blokova (u vlasnitvu drave) pojavili su se kao nuno rjeenje za zadovoljavanje osnovnih prehrambenih potreba ljudi koji nisu imali pristup obradivim povrinama izvan grada. Procijenjeno je da je u samo jednoj gradskoj etvrti tijekom jedne sezone (4 mjeseca) mogue proizvesti 2000 tona povra. Uzgoj hrane na krovovima znaajan je potencijal u stvaranju odrivih gradova, no jo uvijek postoji dosta prostora za istraivanje, stvaranje praktinog iskustva, edukaciju javnosti i razvoj svijesti o prednostima uzgoja hrane u urbanim sredinama openito. Individualna ulaganja u potrebnu infrastrukturu, u sluaju intenzivnih zelenih krovova, vjerojatno su slabo isplativa, no postoji mogunost okupljanja zajednice oko ulaganja i koritenja zajednikog prostora, kao i senzibilizacije gradskih institucija za subvencioniranje takvih rjeenja, ali i komercijalnih projekata koji e zadovoljavati dio lokalnih potreba za hranom i time biti vaan dio zajednice.
Literatura: 1] Jeffrey Ayres, Michael J. Bosia. Beyond Global Summitry: Food Sovereignty as Localized Resistance to Globalization. Globalizations. [Online] 3 4, 2011. [Cited: 9 17, 2012] http://www. tandfonline.com/doi/full/10.1080/14747731.2011.544203 2] Michael Hardt, Antonio Negri. 2011. Commonwealth. Harvard University Press. 3] Michael Hardt, Antonio Negri. 2003. Imperij. Arkzin d.o.o. i Multimedijalni institut. 4] Harvey, David. 2008. Operacija grad: Prirunik za ivot u neoliberalnoj stvarnosti. Zagreb: Savez za nezavisnu kulturu i mlade, Multimedijalni institut, Platforma 9,81 institut za istraivanja u arhitekturi, BLOK Lokalna baza za osvjeavanje kulture, SU Klubtura/Clubture . Pravo na grad. str. 40 -59 . 5] Lefebvre, Henri. 1991. The production of space. Blackwell. 6] Velazquez, Linda. Organic Greenroof Architecture: Sustainable Design for the New Millennium. Environmental Quality Management. [Online] 6 17, 2005. [Cited: 9 17, 2012] http:// onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/tqem.20059/abstract

stor akumulacije kapitala i materijalizacije trinog vika u trgovini nekretninama, prostori tradicionalno koriteni za proizvodnju hrane visoko su ugroeni, a u nekim sluajevima ak i nedostupni. Jedna od mogunosti proizvodnje prostora je koritenje pete fasade u tu svrhu, odnosno pretvaranje krovova zgrada u obradive povrine. Organska poljoprivreda na krovovima jedan je od naina na koji urbane sredine mogu pokuati ostvariti uravnoteenu i odrivu potronju resursa. Na krovovima je mogue proizvesti razliite vrste voa, itarica i povra, bilo u kontejnerima ili u tlu. Time to se hrana proizvodi u neposrednoj blizini potroaa eliminira se potreba transporta iz udaljenih podruja, smanjuje se ekoloki otisak, a proizvodi vrlo svjei dolaze do potroaa. Uzgoj hrane na krovu isplativ je i zato to koristi lokalne resurse: oborinske vode i filtrirane otpadne vode iz domainstava, solarnu energiju i toplinu koju generira zgrada. Osim toga, zelene povrine na krovovima ovlauju i osvjeavaju zrak, povoljno utjeu na mikroklimu grada i kvalitetu ivota u neposrednoj okolini. Zagaenje je bitan problem urbane poljoprivrede, ali sreom, najvei zagaivai su teki metali kao olovo i ispuni plinovi automobila. Kako je oboje gue od zraka, povre uzgojeno na krovu visoko iznad prometnica u nekoj je mjeri ipak zatieno.

Dva primjera njujorkih krovova pretvorenih ne samo u obradive povrine, ve i u referentne toke za zajednice gradskih uzgajivaa hrane i potroaa po principima zero foodmile organske proizvodnje su Brooklyn Grange Farm, izgraena 2010. g. na vrhu stare industrijske zgrade u Queensu, i Eagle Street Rooftop Farm, smjetena na krovu skladita u Brooklynu. Ben Flanner i Annie Novak, koji su pokrenuli obje farme, imaju sline motive upotrijebiti neiskoritene prostore krovova u osmiljavanju fiskalno odrivog modela urbane poljoprivrede i proizvoditi zdravo, ukusno povre za lokalnu zajednicu, pritom inei neto pozitivno za ekosustav. Brooklyn Grange trenutano, s oko hektar obradivih povrina na krovovima dvije farme u Brooklynu i Queensu, svoje povre prodaje oblinjim restoranima, CSA lanovima (community-supported agriculture, alternativni, lokalno utemeljen socio-ekonomski model poljoprivrede i distribucije hrane), lokalnim maloprodajama i direktno potroaima na tjednom sajmu. Meutim, u dvije su godine poveali opseg djelatnosti pa sada dre i kokoi nesilice i proizvode med u pelinjacima, gdje uzgajaju vlastite matice i odravaju besplatne sezonske programe osposobljavanja u pelarstvu, uz jedinu obvezu polaznika - preuzimanje novog naunika u programu idue sezone, kako bi se vjetina prenosila dalje. Uz to, njihov neprofitni, edukativni dio, City Growers, organizira radionice za lokalne kole, institucije lokalne zajednice i neprofitne organizacije na temu urbanog uzgoja hrane, ouvanja sjemena, koritenja lokalnih namirnica u kuhinji, kompostiranja, pelarstva... U Njemakoj takoer ima mnogo razliitih primjera urbane poljoprivrede na krovovima privatni vrtovi u Karlsruheu i Wendlingenu, vee povrine na krovu Tehnikog

Temat: URBANO VRTLARENJE

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

27

Prehrambeni suverenitet u Hrvatskoj

Sunana Peak

ojam suverenitet oznaava iskljuivo pravo, izvrnu mo i kontrolu nad nekom grupom, narodom na odreenom geografskom podruju ili nad samim sobom. U kontekstu prehrane suverenitet oznaava nae pravo kao naroda da budemo suvereni, da sami odluimo kako emo proizvoditi, distribuirati i troiti hranu. Zvui vrlo logino ali koliko smo mi u Hrvatskoj suvereni u pitanju prehrane? Jesmo li uope svjesni kako se hranimo i koja su naa prava i mogunosti da stvaramo sustav koji e moi odgovoriti potrebama kvalitete ivota, to uz kvalitetu prehrane ukljuuje i kvalitetu okolia? Ono to nas najprije bode u oi je cijena, podrijetlo i kvaliteta ivenih namirnica. Sa stajalita potroaa hrana uope nije jeftina jer na nju troimo 30-40 % prihoda kuanstva. Upitamo li poljoprivrednike, oni se nipoto ne bi sloili s tom tvrdnjom i posljednjih godina traktori su ee na ulicama nego na poljima. U posljednje vrijeme javnost tako prati prosvjede mljekara nezadovoljnih otkupnom cijenom mlijeka koja ne pokriva ni polovinu trokova proizvodnje. Dok cijene stone hrane divljaju radi sue, otkupna cijena mlijeka sve vie pada i iznosi u prosjeku 1,95 kn/l. Broj gospodarstava koja su zbog toga propala procjenjuje se na 3000. Veina stonog fonda Hrvatske je u rukama obiteljskih gospodarstava, pa se te promjene odraavaju na ve i onako socijalno ugroenu skupinu hrvatskih seljaka. Hrvatsko stoarstvo na oigled propada i ve sada je prizor krava na seoskim panjacima postao rijetkost. Na borbu Davida i Golijata podsjea injenica da je vlasnik naeg najveeg otkupljivaa mlijeka Lactalis, jedna od najveih multinacionalnih kompanija mlijene industrije u svijetu. Na uvoz hrane Hrvatska godinje troi preko 2 milijarde dolara, a ukupni deficit kad se uvoz balansira s izvozom iznosi preko 800 milijuna dolara. Oko 40 % ukupne potronje namiruje se uvozom, a jednako toliko proizvodi se na okrupnjenim gospodarstvima. Preostalih 20 % proizvodi se na obiteljskim gospodarstvima, vlasnicima 84 % ukupnih poljoprivrednih povrina. Time postaje jasno zbog ega je vie od polovine poljoprivrednih povrina neobraeno i gotovo pola proizvodnih resursa koje imamo uope ne koristimo, a meu zemljama smo s najmanje poljoprivrednih povrina po stanovniku. ini se da sve to je domae i lokalno proizvedeno puno tee nalazi put do potroaa i posustaje pred nelojalnom konkurencijom uvoznih proizvoda. Trite kontroliraju velike kompanije i uglavnom strani lanci supermarketa, a njih smo objeruke prihvatili. Vie od treine ukupnog izvoza namijenjeno je otplati vanjskog duga. Alarmantno je to dug raste radi osobne potronje i ouvanja osobnog standarda stanovnika, a manje radi irenja proizvodnje.
GLOBALIZACIJA U proizvodnji ne kontroliramo ni

i nije istraeno te je ono javnosti nepoznato. injenica da rezidue postoje iako manje od doputene granice trebala bi biti dovoljna, no svijest o tome imaju tek pojedinci. Iako su problemi Hrvatske vrlo specifini, uzroke ipak treba traiti ne samo na domaem terenu nego i globalno. Meunarodna mrea malih obiteljskih proizvoaa Via Campesina osmislila je koncept prehrambenog suvereniteta 1996. godine tijekom FAO svjetskog samita o hrani u Rimu kako bi ujedinila do tada nepovezane inicijative u jedinstven pokret. Time je naglaena globalna dimenzija problema i definirani temelji zajednikog djelovanja. Nekoliko godina kasnije Nyeleni deklaracija sa Foruma za prehrambeni suverenitet u Europi 2011. problem definira ovako: Sustavi prehrane svedeni su na model industrijalizirane poljoprivrede koji kontrolira nekoliko transnacionalnih prehrambenih korporacija udruenih s malom grupom velikih maloprodajnih lanaca. To je model osmiljen kako bi donosio zaradu i kao takav je u potpunosti neuinkovit u ispunjavanju svojih obveza. Umjesto da se posveti proizvodnji hrane koja je zdrava, dostupna i korisna ljudima, on je sve vie usredotoen na proizvodnju sirovina poput biogoriva, stone hrane ili plantaa za proizvodnju robe. S jedne strane, taj je model uzrokovao goleme gubitke poljoprivrednim posjedima i ljudima koji od njih ive, dok s druge promie nain prehrane koji je kodljiv za zdravlje i sadri nedovoljnu koliinu voa, povra i itarica. Taj industrijski model proizvodnje ovisan je o neobnovljivim izvorima fosilnih goriva i uporabi kemikalija, ne prepoznaje ogranienja izvora kao to su zemlja ili voda, odgovoran je za drastine gubitke u bioraznolikosti i plodnosti tla, pridonosi klimatskim promjenama, prisiljava tisue ljudi da rade poslove na kojima se ne uvaavaju njihova osnovna prava i vodi pogoranju radnih uvjeta za poljoprivrednike i radnike, posebice migrante. On nas jo vie udaljava od toga da se prema prirodi odnosimo s potovanjem i prema naelu odrivosti. Izrabljivanje i tretiranje zemlje na takav nain temeljni je uzrok seoskog siromatva i gladi za preko milijardu ljudi na svijetu (kao to je trenutano sluaj na rogu Afrike). Nadalje, on uzrokuje prisilne migracije stvarajui vikove industrijski proizvedene hrane koja zavrava na otpadu ili u prodaji po snienim cijenama na tritima unutar i izvan Europe, unitavajui tako lokalnu proizvodnju.
LOKALIZACIJA Pred svim ovim nabrojenim statisti-

proizvodnim resursima i da je veina zemlje jo uvijek u rukama obiteljskih gospodarstava predstavlja nedostatak samo sa stajalita kapitala, a ne i opeg ljudskog interesa za kvalitetu ivota i odrivosti. Proizvodnja na malim gospodarstvima energetski je uinkovitija, stvara radna mjesta veem broju ljudi, usko je povezana s tradicijom i okoliem stvarajui kulturni krajolik kao idealan spoj ovjeka i prirode. Kada tome pridodamo i mogunost organiziranja ekoloke proizvodnje koja je na malom gospodarstvu puno vea dolazimo do injenice da je interes graana Hrvatske upravo opstanak malih lokalnih proizvoaa, a ne okrupnjivanje zemljita koje e onda kupiti neka korporacija, diktirati uvjete proizvodnje i osiromaiti lokalnu zajednicu. Direktnom kupovinom sezonskih proizvoda od lokalnih, posebno ekolokih proizvoaa smanjuje se lanac prekupaca, omoguuju fer cijene, smanjuje se potreba za transportom na velike udaljenosti tetna za okoli, koliina ambalae koja u konanici predstavlja otpad i podupire razvoj lokalne zajednice. A sve to i na vlastitu korist i zdravlje. U cijelom svijetu, a odnedavno i u Hrvatskoj iri se model grupa solidarne razmjene, neformalnog udruenja odgovornih potroaa koji zajedniki kupuju sezonske zelene koarice od lokalnih proizvoaa koji zadovoljavaju njihove kriterije. Upravo to zajednitvo potroaa, trajni odnosi i bliska povezanost s proizvoaima otvara vrata potpuno novom tritu ureenom prema ljudskim potrebama i interesima gdje svi profitiraju. Udruivanjem malih proizvoaa mogu je njihov opstanak. Kao primjer moe posluiti talijanska regija Toskana gdje je od pet zaposlenih troje zaposleno u jednoj od regionalnih kooperativa ili zadruga, ime su mali proizvoai nali svoje mjesto na tritu i opstali. Potrebno je svakako otkloniti odbojnost prema udruivanju koju su na naim prostorima stvorili nekadanji neuinkoviti oblici te uiti na pogrekama i graditi zadruge na zdravijim temeljima.
SMANJIVANJE OVISNOSTI Hrana pa i niz drugih proizvoda ne e biti toliko skupa ako bar mali dio proizvedemo sami. Za taj fitnes ne treba platiti, a fiziki rad, posebno zajedniki, zdrav je za organizam, povezuje ljude i stvara dobar osjeaj vlastite vrijednosti i afirmacije pojedinca. irenje inicijativa javnih vrtova, pa i proizvodnja za vlastite potrebe na okunicama pridonosi manjoj ovisnosti proizvodnog sustava o fosilnim gorivima, mogue je organizirati male, permakulturne, intenzivno koritene proizvodne povrine, ujedno i mjesta za boravak u prirodi. Svatko moe proizvoditi, bar zainsko bilje na kunom prozoru. Svaka takva mala proizvodna oaza smanjuje potrebu za ovisnou o industrijskoj poljoprivredi tetnoj za zdravlje, okoli i socijalne prilike. U Hrvatskoj je sve vie takvih inicijativa i raste njihova popularnost. Promjena prehrambenih navika u smjeru smanjivanja prehrane mesom i mesnim preraevinama takoer e smanjiti optereenje okolia. Uzgoj ivotinja trai mnogo vee povrine i vie resursa nego uzgoj bilja i smislen je jedino na podrujima gdje to diktiraju lokalne prilike. Potronja u skladu s lokalnom tradicijom jedan je od najznaajnijih kriterija jer se time podupire ouvanje tradicijskog kulturnog krajolika, povezanosti i razumijevanja ovjeka i prirode, ouvanje genetske raznolikosti kultiviranih vrsta bilja i pasmina domaih ivotinja. Lokalni lanac prehrane ima mnogo vaniju ulogu od zadovoljavanja osnovnih ivotnih potreba. U naoj tradiciji on je oduvijek bio nerazdvojivo povezan s meuljudskim odnosima, poevi od odnosa proizvoaa meusobno, proizvoaa s potroaima na lokalnom tritu, pa sve do odnosa u obiteljima koje su se okupljale oko zajednikih obroka. Zbog toga je rad na prehrambenom suverenitetu kreativni put mobilizacije lokalne zajednice, osvjeivanje, poticanje na samostalnost, suverenost u donoenju osobnih odluka, preuzimanje odgovornosti i poticaj za traenje vlastitih prava na zdravu sredinu prilagoenu ljudima, a ne kapitalu. On vrlo jasno praktino i simboliki dopire do svakog pojedinca, izravno djeluje na promjenu svijesti i predstavlja snanu motivaciju za promjene. Na neki nain to je put prema odrastanju drutva u cjelini.

osnovne resurse. Radi klimatskih promjena sve vei su ekstremi poput sue, ali navodnjava se svega 18 tisua hektara. No vei problem od nedostatnog navodnjavanja je vrlo loe stanje naih tala. Zbog naruene strukture i nedostatka organske tvari, to je opet povezano sa smanjenjem stonog fonda i koliina stajskog gnoja, ona tee zadravaju vodu, ispiru se hranjiva i dolazi do erozije i zakiseljavanja. Polovina naih tala ugroena je erozijom, a treina je zakiseljena. Najvea rak-rana je meutim sjemenarska industrija koje gotovo uope nema, posebno kad je rije o sjemenu povra. ak i nae tradicijske sorte proizvode se u stranim zemljama, uvoze, a kod nas se samo dorauju i prepakiraju. Ekoloka proizvodnja tei cilju od 8 % povrina do 2016. kako je to zacrtano Akcijskim planom razvoja ekoloke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2011. 2016. godine. Radi oteanih uvjeta proizvodnje, zahtjevne administracije i nedovoljno razvijenog trita trenutano te povrine ne zauzimaju ni 2 %, a bez radikalnih pomaka teko je vidljivo poboljanje. S druge strane, kontrola konvencionalne proizvodnje i proizvoda na tritu nije dostatna da jami zdravlje potroaa. Nekoliko puta godinje uzimaju se sluajni uzorci na trnicama i na temelju analiza rauna statistika koja esto svjedoi o prekoraenjima doputenih rezidua pesticida no bez posljedica i sankcija za proizvoae/preprodavae. Kombinirano djelovanje rezidua razliitih sredstava u organizmu gotovo

kama prosjeni graanin osjea se nemono. Skloni smo slijegati ramenima podupirui kolektivni san o standardu razvijenih zemalja, smatrajui ga svojim pravom. Model trinog kapitalizma ulazi u svako kuanstvo koje svakodnevno podsjeanje na krizu i recesiju odvodi ravno u supermarket u potragu za jeftinim, bez puno pitanja. Svjesnost boli no ukoliko si dopustimo da posljedice nabrojenih procesa emotivno poveemo sa svojim roacima, prijateljima, poznanicima koji ive na selu i bave se poljoprivredom, ili ako se sjetimo okrenuti proizvod u duanu i pogledati etiketu prije nego ga spustimo u koaricu razmiljajui pri tome o vlastitom zdravlju i dobrobiti najbliih, poeljet emo potraiti alternativna rjeenja. Nitko to nee uiniti umjesto nas. Oni koji su trebali odavno su nam okrenuli lea usmjerivi svoje ciljeve kapitalu, a ne ljudima. Mnogi su uspjeli u potrazi za alternativom usmjerivi svjesno svoju svakodnevicu odrivijoj budunosti. Dakle to nam je initi: najprije osvijestiti injenicu da svaki, ba svaki put kad kupujemo bilo to time podupiremo nain na koji je taj proizvod proizveden, preraen, transportiran, distribuiran Bez obzira koliko resursa posjedujemo naa kupovna mo je stvarno mo da uzmemo stvari u svoje ruke i budemo dio promjene ukoliko to elimo. Sustave vrijednosti potrebno je nanovo preispitati i pokloniti vie pozornosti osnovnim potrebama, a manje statusnim simbolima, stvarnom svijetu u odnosu na virtualan. Imid fizikog rada, rada na zemlji i ivota na selu nipoto ne smije ostati negativan ukoliko elimo odrivu budunost. Sve je vie mladih ljudi koji to prepoznaju, vraaju se zemlji i tee da postanu ponosni seljaci. injenica da u Hrvatskoj jo uvijek veina ljudi ima pristup osnovnim

Temat: URBANO VRTLARENJE

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

28

Hrana je sloboda
Sven Janovski

ostoje samo dvije stvari bez kojih ovjek zbilja ne moe ivjeti hrana i voda. To je sve. To nisu struja, plin, auti, Internet, knjige, alkohol niti ita drugo. Iako se esto kae da ovjek ne moe ivjeti bez ljubavi, nedostatak istoga rijetko kada rezultira toliko brzim i konanim krajem kao to to rade nedostatak vode i hrane. Prema Maslowljevoj ljestvici prioriteta: ako ima hranu i vodu, ovjekove najosnovnije potrebe su podmirene i moe poeti razmiljati o tome to mu nedostaje u ivotu, da bi on bio ugodniji, laki, izdrljiviji. Prema tome, jedna od najvanijih stvari ovjeku je mogunost da doe do hrane koja mu je potrebna za preivljavanje, u koliinama u kojima mu je potrebna. No, to moemo zakljuiti o situaciji u kojoj se ovjeku iz ruku oduzme bilo kakva mogunost da se sam pobrine za te osnove koje mu trebaju za preivljavanje? Ako kontrola proizvodnje hrane i vode doe u ruke nekog drugog, bila to drava ili neka privatna firma, moemo li zbilja rei da imamo kontrolu nad tim najosnovnijim resursima i da su nam oni osigurani? Je li ikakav oblik slobode mogu ako nam te esencijalne stvari nisu sigurne i nae slobode i prava se kre zato to je to bez ega ne moemo u rukama nekog drugog? Hrana i voda osnove su za slobodu. Ne moemo rei da imamo niti najosnovniju slobodu ako netko drugi kontrolira hranu koja nam je toliko bitna. Tada smo u njihovoj milosti, potpuno ovisni i neslobodni. Ni jedan demokratski proces nije uistinu mogu, ako sudionici moraju strahovati o svojoj egzistenciji, ako je slobodan izbor uvijek u sjeni prijetnje nestaice hrane i sloboda govora pod terorom ivotnih prijetnji. Radimo da bismo zaradili. Za hranu. Prema tome uvijek smo ovisni o onima koji nas plaaju i o onima koji nam osiguravaju dostupnost hrane u duanima. Danas se sve vie nalazimo u takvoj situaciji. Ovisni smo o velikim proizvoaima, ee zapravo distributerima hrane, da nas opskrbljuju onime to trebamo jer uglavnom nemamo mogunost to sami nabaviti.
Hrana i sigurnost Ako je hrana sloboda, onda je ona i sigurnost. Pitanje food securityja je neto to se danas sve ee spominje. Postoje etiri karakteristike sigurnosti hrane: dostupnost (kvantiteta), pristupnost (mogue je doi do nje), korisnost (hrana mora imati dobru prehrambenu vrijednost) te vrijednost prijanje tri karakteristike kroz odreeni period vremena. Ako po tim varijablama procijenimo sadanji sustav prehrane: kupovina u duanu koji uvozi lou hranu s drugog kraja svijeta ija cijena raste obrnuto proporcionalna plaama kupaca, moemo zakljuiti da on nije odriv. To shvaanje se od poetka globalne ekonomske krize iri svijetom kako se ljudi polako bude, trljaju oi i ude se kako se to moglo dogoditi. Zbog krize petrokemijske industrije sve oitije je da se hrana vie ne moe proizvoditi na jednom kraju svijeta i konzumirati na drugom. Takoer, sadanji poljoprivredni sustav masovne monokulture vie ne moe funkcionirati jer je ovisan o fosilnim gorivima da ga pokree. Jasno je da je jedino rjeenje lokalna proizvodnja, to bi u sadanjim uvjetima znailo da bi stanovnici gradova gladovali. Ipak, pozitivna iskustva diljem svijeta nam pokazuju da grad moe biti samostalan ili barem skoro samostalan proizvoa hrane, no to znai da moramo redefinirati nae shvaanje grada, urbane zajednice tj. drutva kao takvog, prostora (zajednikog, javnog i privatnog) te razvoja. Je li grad i vrt? Iako u smislu ekonomije, ekologije pa

Pittsburgh je u kratkom vremenu preao od grada teke industrije elika u grad odrivosti i zelenila i takoer se fokusira na lokalnu proizvodnju hrane. Nakon to je najotrije osjetila uinke pada Istonog bloka, globalne ekonomske krize i poraste cijena nafte, zbog kojih je Kuba efektivno ostala potpuno bez goriva, ona se potpuno krenula proizvodnji hrane in situ. Havana, danas grad od dva milijuna stanovnika, proizvodi 50% hrane koju troi populacija. Urbani vrtovi mogui su npr. i u Zagrebu. Mnoge zagrebake etvrti imaju predispozicije da se na njihovim zelenim povrinama uzgaja hrana, da se ukrasni parkovi i ume proire u jestive parkove i ume, a injenica da ima mnogo zgrada srednje visine te balkona i terasa ini zgrade pogodnima za krovne i balkonske vrtove. Novi Zagreb je vrlo pogodan zbog toga to ima zelene povrine u okviru svakog bloka zgrada, to je praktino da svaka mala etvrt ima u blizini vrt to ne samo da olakava transport hrane do dome, ve i igra ulogu fokusa koji konvergira stanovnike u jednu organsku zajednicu koja blisko koegzistira i meusobno si pomae. U stvari, urbani vrtovi postojali su u tom djelu grada prije vie od 20 godina. U prolosti vrtovi u gradu bili su bitan element preivljavanja u gradu.
Grad kakav je nekad bio Svaka osoba je sposobna uzgojiti najosnovnija sredstva koja joj trebaju. Dapae, do pred stotinjak godina podrazumijevalo se da e se ovjek sam pobrinuti za ono to mu treba. Tek krajem 19.st., pojaanom urbanizacijom, ljudi u gradu gube mogunost nutricione nezavisnosti. Kada 50% svjetske populacije ivi u gradovima, to znai da pola svijeta nema mogunost brinuti se sama za sebe i to u gradovima koji su centri moi, gdje je mogunost politikog utjecaja najvea, broj biraa najvei. To znai da 50% svjetske populacije nema mogunost slobode i slobodnog izbora. Urbana agrikultura je neto to postoji otkad postoje prvi gradovi, iz jednostavnog razloga to transport velike koliine hrane nije bio toliko lak u vrijeme prije parnih i elektrinih strojeva pa je proizvodnja morala biti lokalizirana kako bi prehranila stanovnitvo novih metropola. ak i sami gradovi su prije bili dizajnirani kako bi to bolje uklopili koncept urbanog uzgoja hrane, npr. Machu Pichu, koji je napravljen u stepenastom obliku kako bi se viak vode koji otjee na jednoj razini mogao ponovno koristiti na nioj razini. Do nedavno urbani vrtovi su bili rijetki u gradovima, smatralo se da ne dolikuje pravoj metropoli da sadri ruralne elemente. No, u vrijeme najveih valova gladi, npr. za vrijeme Velike depresije ili za svjetskih ratova, drave su podravale graane u uzgoju hrane u gradovima, kako bi olakali pritisak na masovnu proizvodnju koje se vie mogla posvetiti potrebama vojske i zalihama. 1893. gradonaelnik Detroita Haze S. Pingree poticao je graane da olakaju velike nestaice i visoke cijene vrtovima u kojima sami proizvode hranu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, ameriki predsjednik Woodrow Wilson, takoer je poticao graane da olakaju pritisak na proizvodnju tako da se sami brinu za svoje potrebe. Tako je do 1919., po procjeni, postojalo 5 milijuna vrtova koji su zajedno proizvodili 250 milijuna kilograma hrane. Danas, kada imamo skoro 7 milijardi stanovnika na Zemlji, od kojih pola ivi u gradovima, i barem jedna milijarda koja gladuje, moramo se zapitati zato je to tako, ako se vrlo lako moe proizvoditi hrana, barem u odreenim koliinama, na mjestu gdje je ona potrebna za konzumaciju? Moda je problem u tome to ovjek koji nema kritinih prijetnji svojoj egzistenciji, npr. glad, vie nije motiviran sluiti nekome ili neemu, ne ivi vie u strahu od gladi i umiranja. Drave i korporacije koje ih vole Dana-

se tu ne radi o milostinji, ve o tome da se dozvoli svakoj osobi da se prehrani s dostojanstvom. U primjeru amerike drave Oregon moemo vidjeti jo jednu stranu represije. Naime, drava je odluila zabraniti sakupljanje kinice, koje je poljoprivrednicima najvei izvor vode, pogotovo na selu gdje uglavnom nema vodovoda. Drava to opravdava time to je sva voda koja padne dravno vlasnitvo. Unato tome to bi ta kia ionako pala na tlo i ne bi bila skupljena, zakon se provodi. Jedan poljoprivrednik je zbog krenja tog zakona odsluio kaznu od 30 dana zatvora i 1500$ jer je sakupljao kinicu. No, kada drava radi u korist velikim korporacijama ovo liavanje slobode poprima najgore oblike. Od 1997 . Monsanto, moda najvei proizvoa GMO hrane na svijetu poeo je monopolizirati proizvodnju hrane. S jedne strane tuili su mnoge seljake iji usjevi su se sluajno kontaminirali materijalom iz njihovih patentiranih GMO proizvoda, prodavali se i time krili vlasnika prava Monsanta. Naalost trend je pokazao da su im sudovi uglavnom skloni i Monsanto je veinom dobio sve sporove. Na sreu, poljoprivrednici su se poeli buniti. Kada je sud u Manhattanu presudio da poljoprivrednici duguju odtetu Monsantu i brutalno se ismijao njihovim pravima, proizvoai organske i ne-GMO hrane udruili su se u Organic Seed Growers and Trade Association (OSGTA) koja se bori protiv pokuaja da se ukinu slobode uzgoja, ali i Monsantovih pokuaja da patentira odreene sorte sjemenki kao industrijski patent, zbog ega bi postalo nezakonito uzgajati i razmjenjivati takve sjemenke. Monsanto je u zadnjih 15 godina unitio tisue i tisue poljoprivrednika i, ironino, svojom proizvodnjom hrane stvorio jo vie gladi to je suprotno svim poveljama o ljudskim pravima koje su te drave potpisale, koje demoniziraju svaku dravu koja svjesno onemogui ljudima pristup hrani. Kada je Martin Heidegger rekao Poljoprivreda je sada motorizirana industrija, u svojoj biti ista stvar kao proizvodnja trupala u plinskim komorama i kampovima smrti, ista stvar kao blokade i izgladnjivanje drava, ista stvar kao proizvodnja hidrogenskih bombi, nije ni znao koliko e danas njegove rijei biti istinite.
Emancipacija U Hrvatskoj je 2008., prema istraivanju

ak i jaanja zajednice u ovim autistinim vremenima urbana agrikultura i urbano vrtlarstvo danas imaju potpuno smisla, mnogi gradovi imaju zakone protiv njih, a i dalje odravaju politiku protivljenja tom pokretu. A to uistinu jest pokret. U mnogim gradovima, naroito u SAD-u i EU, urbana agrikultura ve je poprimila iroke razmjere. Detroit i Pittsburgh, kojima je teka industrija skoro potpuno unitila okoli i koji sada pate pod naglim padom iste industrije zbog krize, doivljavaju renesansu odrivosti potpunim okretom u gradskim politikama. Grad Detroit, koji je zabiljeio i dramatian pad broja stanovnika, u suradnji je s lokalnim sveuilitem razvio plan kojim e pretvoriti grad u svjetski centar inovacija hranidbenih sustava. Ideja je da se ova inicijativa temeljito isplanira i da se vee uz sam strateki plan razvoja grada, to je presedan u kojem se razvoj jednog modernog grad podreuje organizaciji uzgoja hrane. I sve to uz suradnju s lokalnim inicijativama.

nji trendovi pokazuju da se pokuava monopolizirati hranu. S jedne strane to su drave, koje se trude zaposjesti svu obradivu povrini, sprijeiti malu, lokalnu proizvodnju, u korist velike monokulturalne industrijske proizvodnje, koja je pod njezinom kontrolom. Dobar primjer takvog postupanja moemo nai u Novom Zelandu, gdje je drava skoro pa zabranila mogunost distribucije hrane i razmjene sjemenki od strane malih proizvoaa, sve u ime sigurnosti i nadzora. Rezultat je to zakona koji je hranu uzgojenu na malim, privatnim obradivim povrinama stavio u istu kategoriju kao to su prirodni lijekovi, minerali, pie i voda, prema tome i podlijee istim zakonima o higijeni, sigurnosti... Zbog toga uzgoj hrane postaje privilegija koju dodjeljuje drava, a ne pravo, to to jest i to pokriva Deklaracija o ljudskim pravima, pod lankom 25., koji podrazumijeva i to da

Svjetske banke, 5% ljudi gladovalo. Moemo biti sigurni da je danas, kada se kriza koja se te godine tek nazirala razbuktala, ta brojka jo i vea, to je velik postotak za razvijenu zemlju s 4,2 milijuna stanovnika. To znai da najmanje 200 tisua stanovnika Hrvatske gladuje. Unato tome, i dalje se guraju projekti visoke urbanizacija tj. betonizacije po gradovima, umjesto da se uspostavi razumna politika vrtova za graane koja ne bi samo koristila siromanima, ve i umirovljenicima i u biti svim graanima koji si ele osigurati zdravu hranu i vlastitu kontrolu nad njenim porijeklom. Ako elimo postii veu razinu prava, slobode, izbora, moramo se odvojiti od onih elemenata koji nam stvaraju ovisnost. Spreavanje tiranije hranom moe se jedino tako da proizvodnju hrane stavimo u svoje ruke, pod svoju odgovornost. U svakom gradu je to mogue. Svaki gradi ima dovoljno javnog prostora koji se moe koristiti kao zajedniki prostor ili parcelirano davati u koncesije te vrtove. Ima i previe primjera iz drugih gradova na svijetu koji su to uspjeli. Od ove godine takvih primjera ima i u Hrvatskoj u Ivani-gradu, Varadinu te Virovitici. Moramo se jednostavno odmaknuti od naina razmiljanja koji je prevladavao u ovom sustavu. Kapitalistiki razvoj nije odriv te zato trebamo mijenjati ponaanje i nain ivota. Nee se stvoriti nova tehnologija koja e nam omoguiti da ivimo kao prije, ali odrivije. I to je zahtjev koji treba uputiti vlastima koje imaju mogunost odluke. Moramo traiti svoje pravo na hranu, pravo da iskoristimo prostor koji je na zajedniki za vlastiti boljitak. Sadnja vrta osigurava nam odreenu slobodu kakvu u ovom sustavu, ovisni o proizvoaima i distributerima, jednostavno nemamo. Sadnjom vrta mi se suprotstavljamo ekonomskom sustavu koji nas eli zadrati vjenim konzumentima, na korist nekog drugog. Nemojte se zavaravati: posaditi vrt usred grad jest in bunta, in borbe. To je politika izjava. I to je najbolji oblik revolucije nenasilan i, iako traje due, kada pusti korijenje stvara dugoronu promjenu. Zato posadite vrt, to je prvi korak k odrivom ivotu, a time i budunosti.

Temat priredili Tihana Rubi i Saa impraga

Glazba

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

29

ipkaste tukature
Zdenka Weber glazbu u ijem se zagrljalju nala sustavno kontekstualizira bilo da pie o ugoaju koncertnih prostora i mjestu skladatelja i/ili izvoaa u njegovom i/ili naem vremenu, bilo da se usredotouje na fenomen vremenitosti glazbe, kao jednu od svojih trajnih preokupacija Trpimir Matasovi
Zdenka Weber, U zagrljaju glazbe 1972.-2012; TIVA Tiskara, Varadin 2012.
posve u neskladu s onim to knjiga nudi. Muzikologinja Zdenka Weber, ije su kritike, osvrti, prikazi itd. okupljeni u ovom pozamanom libru, dodue, redovito svoje tekstove potpisuje i svojom ponosno istaknutom znanstvenikom, doktorskom titulom. No, s druge strane, ona se ne libi (raz?) otkriti i svoje osobnije lice kako nizom popratnih fotografija, mahom iz privatnog albuma, tako i tekstovima koji, u proturjeju s uvrijeenim anrovskim normama, nerijetko ne pristaju na naelo profesionalne/profesijske distance. To ne znai da bismo tekstove Zdenke Weber trebali prihvatiti ili odbaciti ovisno o vlastitom stavu prema takozvanoj impresionistikoj kritici. (Ta u muzikolokim krugovima mahom pejorativna kvalifikacija, uostalom, zacijelo ne bi uvrijedila autoricu, studije Impresionizam u hrvatskoj glazbi.) Prije bismo mogli rei da je taj impresionizam svojevrsna nadopuna kritikom tekstu nadopuna koja, meutim, nerijetko i metastazira do razmjera u kojima gotovo da gui meritum. Ali upravo je u tome i arm tekstova ove iznimno (hiper)produktivne autorice itatelj tako, primjerice, ne moe Zdenki Weber zamjeriti to u tekstu o Drugim
udnja Promatrano iz druge i drukije

e i sm pogled na naslovnicu i naslov U zagrljaju glazbe 1972.2012., popraen fotografijom violine u krupnom planu daje naslutiti da vie od etiri stotine ukorienih stranica donose neto duboko intimno. Utoliko e itatelj koji oekuje romantinu lektiru manovskih proporcija vjerojatno biti neugodno iznenaen kad knjigu uzme u ruke te u njenoj unutranjosti proita i podnaslov: Glazbene kritike, osvrti, prikazi, recenzije, razgovori, portreti, eseji, znanstveni i struni radovi, iz diplomatske djelatnosti. Umjesto epskog ljubia, asocijacije prelaze na enciklopedijske tomove arma tek neznatno veeg od telefonskog imenika.
(Raz?)otkrivanje Ipak, odlui li se

itatelj-namjernik nastaviti knjigu listati, a po mogunosti i itati, ustanovit e da asocijacije koje je isprva potaknula tekstualna i vizualna oprema naslovnice moda i nisu

Varadinskim baroknim veerima manje pozornosti pridaje glazbenim dogaa(n)jima, a vie iskazima svog udivljenja baroknim interijerima, ukraenima citiramo matovitim ipkastim tukaturama.

perspektive, mogli bismo rei i da Zdenka Weber glazbu u ijem se zagrljaju nala (i kojem se prepustila) svojim tekstovima sustavno kontekstualizira bilo da pie o ugoaju koncertnih prostora i mjestu skladatelja i/ili izvoaa u njegovom i/ili naem vremenu, bilo da se usredotouje na fenomen vremenitosti glazbe, kao jednu od svojih trajnih preokupacija. (Naklonost pojedinoj, poglavito novijoj skladbi pritom je esto obrnuto razmjerna s njenim trajanjem ciklus Kates Kiss Mladena Tarbuka tako promatra primarno kroz prizmu, kako sma pie, prekomjernog cjelivanja.) Ovaj reprezentativan presjek goleme pisake produkcije Zdenke Weber (koji je puno vie od antologije, ali jo uvijek daleko manje od summe) ukazuje se u konanici posve neoekivano u odabranim anrovima kao tivo koje je odmjereno strastveno (oksimoron je namjeran!), preplavljeno tek donekle suspregnutom ljubavlju prema objektu profesionalne, ali i privatne udnje, ali i svemu to ga obuhvaa, obrgljuje i, rijeima sme autorice, obogauje nas mistinim znaenjem svoje poruke.

Postojana lavina zvuka

Nova ploa kanadskog post-rock kolektiva dostojno nastavlja prilino impresivni opus Karlo Rafaneli
Godspeed You! Black Emperor, Allelujah! Dont Bend! Ascend! (Constellation, 2012.)
stvarajui ne samo filmski ugoaj, nego i iskidane odbljeske stvarnosti prepune asocijacija i uspomena nepoznatih ljudi. Taj ljudski element dodatno je pojaavao mistinost samog kolektiva pretvorivi ih u arhivare razlomljenih i sporadinih misli. U BBF3 s EP-ija Slow Riot for New Zer Kanada pojavljuje se tako Blaise Bailey Finnegan III, ulini propovjednik ija nekontrolirana bujica rijei zavrava recitacijom navodno autorskog teksta koji je u biti preuzet iz pjesme Virus Iron Maidena. Na Allelujah! Dont Bend! Ascend!, slino kao i na prethodnom Yanqui U.X.O. nema takvih bizarnih trenutaka, vjerojatno iz razloga izbjegavanja pretjeranog ponavljanja. Ono to ostaje nakon deset godina diskografske pauze, bezbroj side-projekata i ponovnog okupljanja je besprijekoran osjeaj za aranmane, dinamiku i openito stvaranje i otputanje tenzija. Politika dimenzija je, kao i na prethodniku, svedena na naslove i glazbene slike. Uvodna skladba referira se na hakog optuenika Ratka Mladia, to postaje oito kroz upotrebu jednog istonoeuropskog glazbenog motiva te uvodnog samplea uhienja. Glazbeno, Mladi predstavlja bend u potpuno revitaliziranoj formi. Zapoevi putovanje s droneom i violinskom melodijom, vrlo polako otvara se put perkusivnim elementima koji bez urbe vode do neizbjenog kreenda. Tema se potom razvija u neku vrstu istono (kolo?) obojene tekometalne grmljavine, noene efektnom ponavljajuom frazom zaogrnutom zidom buke. U trenutku kad uu free form gitare, ritam se ve dobrano zakotrljao da bi se potom strmoglavio u zbirku gotovo doom rifova. Jo jedna dinamika toboganska vonja primie stvar finalu.
amar imitatorima U ovom djelu

rajem devedesetih kanadski kolektiv Godspeed You! Black Emperor unio je neoekivani element u teritorij tada jo uvijek rastue post-rock scene. Premda veinski instrumentalne, njihove kompozicije bile su nabijene predapokaliptikim patosom i pomalo sarkastino intoniranim politikim angamanom. The car is on fire, and theres no driver at the wheel/ And the sewers are all muddied with a thousand lonely suicides/ And a dark wind blows / The government is corrupt/ And were on so many drugs/ With the radio on and the curtains drawn /Were trapped in the belly of this horrible machine/ And the machine is bleeding to death / The sun has fallen down/ And the billboards are all leering/ And the flags are all dead at the top of their poles. Poruka je to koja otvara Dead Flag Blues, uvodnu skladbu njihovog prvijenca F A i slui kao svojevrsno pismo namjere.
Ljudski element Obiljeje tih ranih ostvarenja nije samo ekstatina, kvazi-orkestralna glazba, puna glasno-tiho dinamike i izmjena instrumentalnih sekcija, nego i vjeta upotreba pronaenih zvukova i dijaloga njima su GY!BE razbijali svoju glazbu,

GY!BE kao da odvaljuju amar svim imitatorima nastalim u njihovom odsustvu. Majstorstvo kojim ovo izvode je na zavidnoj razini, ideje se istodobno ine izrazito promiljenima i posve spontanima. Zavrna feedback sekcija priziva slike spaljene zemlje i potpunog ratnog kaosa, da bi potom zavrila u tribalnom perkusivnom ludilu, koje bi trebalo predstavljati neku vrstu trijumfa, vukui pritom pomalo i na obrede s afrikih sprovoda. Zavrivi u takvom neoekivanom finalu, skladba otvara put antiklimaksu u vidu estominutnog dronea Their Helicopters Sing, u kojem je prostor potpuno ispunjen zvukovima, ali sluatelja ipak ostavlja u osjeaju iekivanja i neispunjenog osloboenja. Taj svjestan izostanak katarze uvod je u drugu dvadesetominutnu kompoziciju, neto tipiniju za ovaj kolektiv, barem u smislu da se vide jasniji tragovi ranijeg rada. Nadogradivi se na drone prethodne skladbe, We Drift Like Worried Fire opet vrlo polako uvodi melodijsku temu, ovog puta s jasno izraenim tragovima optimizma. Melodija se prelijepo razvija, unosei svjetlost nakon mranog poetka albuma, eksplodirajui u poslovino epskom dijelu, koji traje i traje da bi se potom samo razlio u jo jedan amorfni violinski

drone. Drugi dio opet donosi zaotravanje atmosfere s metalnim perkusijama i prijeteim filmskim rifom, potvrujui jo jednom lakou s kojom ovaj bend mijenja raspoloenja i nijanse tokom jedne skladbe. Nastavak spaja oba dijela teme u jednu cjelinu, zavrivi u neemu to podsjea na vrlo ambicioznu verziju neke pop-punk teme, slijedi potom jedna pseudo-klasina minijatura i ustri, ravni ritam koji odjavljuje kompoziciju. Potom jo jedan drone; Strung Like Lights at Thee Printemps Erable, i to je to. Allelujah! Dont Bend! Ascend! dostojno nastavlja poprilino impresivan opus. Premda GY!BE na momente ponavljaju prijanje motive, nadoknauju to energijom i organskom svirkom. Iako se moda inilo da je vrijeme ovog benda prolo i da su trikovi kojima su nauili tolike druge istroeni, ovaj album je pokazao koliko je njihova izvorna forma zapravo snana, stoga ostaje samo nadati se da do sljedeeg ostvarenja nee proi deset godina.

Kazalite

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

30

Virtualna zona sna i eksperimenta

Uz dvije teatroloke knjige nakladnike kue Disput objavljene u 2012. godini: U san nije vjerovati Lade ale Feldman te Izboren poraz Marina Blaevia Nataa Govedi

ek izbilo ivo ve je bilo. Tek to smo se nali u njemu, ve smo ostali izvan, drugdje, zapisuje Marin Blaevi u svojoj studiji na temu novog kazalita u razdoblju od Gavelle do dananjih dana. Avangardistiki postupci esto se usporeuju s buenjem percepcije ili probijanjem (pucanjem ili perforiranjem) opne poznatog, ali moda bi bilo tonije govoriti o zapadanju u stanje intenzivnog snovienja, ija je kvaliteta novog prisutna samo u momentima kad izbijanje kazaline inovacije jo nije dokinuto interpretacijama, klasifikacijama i mehaniki skriptiranim ponavljanjima. Vrlo slino kuljanje zagonetnog i dubinski neiscrpnog sadraja, snivanja kao druge pozornice nae svijesti ili snivanja kao inovativne reorganizacije svijesti, prouava i Lada ale Feldman u djelu U san nije vjerovati. ale Feldman nastoji odgovoriti na pitanje koliko je produktivna povratna sprega koja se stalno uspostavlja izmeu analitike i kazaline scene, odnosno koliko je teatar uvijek ve analitika scena ili paradigmatski prostor psihoanalize. Autorica studije U san nije vjerovati ne pristupa psihoanalizi kao znanstvenoj metodologiji, dakle ne tretira je kao sustav dijagnostikih sila koje imaju svoju predvidljivu strukturalnu logiku u kojoj se skriveno moe objaviti samo kao tono odreena simptomatologija ove ili one uskrate, udnje ili traume, nego je tretira kao bitno otvoreniji knjievnoteorijski sustav, podran brojnim ueteatrolokim, antropolokim, filozofskim, feministikim i filolokim alatima. Marin Blaevi posee prvenstveno za izvedbenostudijskim i teatrolokim referencama, kao i za primjerima iz novije kazaline povijesti, ali i njegova se zaokupljenost stalno vraa na problem definiranja analitike scene kao partnerske ili kohabitacijske samoj izvedbi. Obje knjige predstavljaju vaan doprinos problemu nedohvatnosti eksperimentalnog sadraja, s time da Blaevieva analitika inzistira na tome da ne samo izvedba, nego i njezina teorija otvaraju, nadopisuju ili pak idealno razigravaju prostor nove artikulacije (posebno su mi dragi Blaevievi neologizmi, kao krajetak koji istovremeno oznaava i kraj i poetak odreene paradigme), dok Lada ale Feldman daleko opreznije i emocionalno tamnije upozorava na injenicu da Freudov pupak sna uvijek ostaje izvan mogunosti analitiareve kontrole i mogunosti imenovanja, u zoni koja dodue stalno iznova trai svoje suplemente (kritika tumaenja), ali nikada ne stie do tone rekonstrukcije sanjanog, neporecivo ekscesnog, pa samim time i izvedbeno pregnantnog sadraja. Kao to pokazuju ivi sni knjievnosti, zrcaljenje izmeu tumaa i sanjaa stvara viak fantazmatskog sadraja koji nastavlja progoniti i one koji samo gledaju i one koji samo sanjaju.
Refleksivnost kao metoda Knjige Lade ale

Inovacija izbija i zatie nas nespremne poput upada u prostor javnog sna za koji jo nemamo vrstih koordinata, zatim se uruavajui pod teretom racionalizacija svojih scenskih i okoloscenskih tumaa

Feldman i Marina Blaevia komplementarne su i stoga to se Blaevi dotie velike brzine paralelnog starenja i kritikih i prikazivakih eksperimentalnih metodologija, ipak temeljno vjerujui u prevratniki moment novoga, dok Lada ale Feldman gotovo arheoloki osjetljivom, stoput promiljenom i njeno-odmjerenom gestom posee za fosilnim ostacima Drieva, Shakespeareova, Ibsenova, Krleina, Pirandellova ili Vojnovieva teksta, inzistirajui na tome da je starina (kako knjievna, tako i knjievnoteorijska) prepuna nestalog kapitala i potencijalnih otkria, dakle na djelu je autoriino povjerenje u potisnuti, povijesno potonuli ili sahranjeni aspekt knjievne batine. I strast za novim (Blaevi) i strast za starim (ale Feldman) veoma su polemiki jasno pozicionirane. Oboje autora svjesni su zaotrenosti i provokativnosti vlastitih argumentacija. ale Feldman posve otvoreno proziva netonosti i nedosljednosti S. P. Novaka po pitanju interpretacije djela Marina Dria (posebno upozoravajui na potrebu pomnog itanja samog knjievnog teksta Marina Dria, a ne samo njegove biografske mitologije); ne uzima zdravo za gotovo Suvinove uvide o Ibsenovu Rosmersholmu;

sumnja u bilo kakav emancipatorski potencijal fatalnih ena hrvatskog modernizma; vraa se na materijalnost tijela Krleinih heroina; inzistira na tome da kriza kazalita, kriza civilizacije, kriza subjekta i enigma enskog tijela tvore neraspletive niti moderniteta te da se enski subjekt pojavljuje na modernistikoj pozornici kao sloena, mnogoslojna figura koja drhturi pod maskom ogledne histeriarke, ali ujedno postaje amblemom subjekta uope. Znanstveni rukopis Lade ale Feldman ve dugo je tematski usredotoen na dramske predloke dvaju moderniteta: onog novovjekovnog i onog koji svoj vrhunac doivljava poetkom XX. stoljea, dakle u isto doba kad i psihoanaliza. U nizu studija objavljenih u posljednjih petnaestak godina, ba kao i u najnovijem djelu U san nije vjerovati, autoricu zanimaju modeli refleksivnosti vezani za snovita unutar snovita, prizorita unutar prizorita, analitika unutar analitika, sestrinskih diskurza unutar ire mape rodonaelnog polja knjievnosti. Rijeima feministike teoretiarke Katherine Hayles: Refleksivnost je kretanje kojim sistem nastoji tumaiti samog sebe, ali kroz promijenjenu perspektivu, kako bi i tumaenje postalo dijelom sustava koji ga generira. Stoga je ova zona opsesivne refleksivnosti neka vrsta duboke subverzije sistemskih granica, budui da zbunjuje, rasplie i na nove naine zaplie postojee granice tumaenja pojedinog sustava, ne teei jednostavno vjenome regresu, nego i neobinom proboju dotadanjih klasifikacija. Ponovno citiram Katherine Hayles: Sanja stvara svog prouavatelja, ali sanja je zauzvrat protumaen i u tue snove, koji pak klize prema nekom novom prouavatelju i tako u beskonanost. Refleksivnost je proces u kojem se esto gubi i razdor i nadzor izmeu preputanja dogaaju i opserviranja dogaaja, dok sama pozicionalnost postaje neka vrsta personalnosti. Mislim da upravo injenica da se Lada ale Feldman nastavlja vraati svojim literarnim vrelima, dakle Driu, Shakespeareu, Krleu, Vojnoviu, Pirandellu ili Virginiji Woolf, gradi osobiti oblik analitike serijalnosti, kojom je kultura kojoj se obraa ale Feldman i zahvaena i prevrednovana. Kao to istie u tekstu posveenom itanju Pirandellove drame ivot koji sam ti dala, inae posveenom Frani ali uz komentar za ivot koji mi je dao, knjievni subjekt po ovoj je autorici trajno zarobljen u lakanovskom Imaginarnom, ali ba zato se ugovor meusobnog zrcaljenja izmau dvaju snivaa nikada ne moe raskinuti: fikcija uva svoju djecu daleko uspjenije od biologije.
Hekuba Za mene je najpotresniji tekst itave knjige

ili politikih implikacija, ili pak leksikih podudarnosti s rjenikom urotnikih pisama u kojima bi se razaznavale jasne atribucije i indentifikacije meusobno navodno nepomirljivih ljudi nahvao i ljudi nazbilj, a vie metamorfikog, onirikog, dediferencijacijskog potencijala samoga kazalinog prikaza, koji onemoguuje da razaznamo tko je nahvao a tko nazbilj, pa manje prijeti probojem kakva alternativnog politikog poretka ili urote, a vie svojom prijetvornom meuzamjenjivou ontolokih razina i jezinih iskaza, napose poganskim prkosom ideji jedinstva, identiteta i integriteta jastva koji se u opusu dubrovakog pisca redovito javlja uokviren aluzivnou na neizbjenost kazaline mimeze. Driu je u toj njegovoj trajnoj ideji, to je pothranjivala njegove stalne komediografske postupke udvajanja i cijepanja osobnosti, arobnjakih pretvorbi, jednadbi ljudi, maski, lutaka i ivotinja, kada je htio posegnuti za tragedijom, jednako bila na pomo Euripidova enska, dionizijska osveta tijela zbog povrijeenih zakona gostoprimstva i roditeljske brige (...). Zbilja, zakljuuje ale Felmdan, sve ono ime nas je Hekuba straila u antikom ili renesansom kontekstu ostaje nepromijenjeno do danas: rije je o komadu koji vapajno upozorava na kolaps empatije, oprosta i mira, ali i dramskoj konstelaciji iji se pla toliko prisno obraa aktivnoj memoriji boli teorije i publike, da na mjestu praznog dramskog kora i odsutnog polisa uspostavlja momente izvedbenog zajednitva s radikalno obespravljenim enskim likom. U tom je smislu itav tekst knjige U san nije vjerovati napisan kao apologija Hekube, ne samo kao tragedije pravednosti, nego kao lucidne mogunosti da diskurz ipak do neke mjere kontrolira uas posvemanjeg ponienja ili politike iznevjerenosti.
Tijelo pobune Slinu ulogu kakvu kod Lade ale

Lade ale Feldman naslovljen U san nije vjerovati ili to je nama Hekuba?, u kojem autorica usporeuje rad alovanja Euripidova i Drieva komada, kao i ogromnu usamljenost lika Hekube u obje dramske strukture. Citiram Ladu ale Feldman: Hekubin uznemirujui podtekst tie se, dakle, ini mi se, manje njezinih moralistikih eksplikacija

Feldman igra Drieva Hekuba u knjizi Marina Blaevia igra ivua glumica, Zoja Odak u roli Agave iz Euripidovih Bakhi, prikazana na naslovnici publikacije, ali zadrana i u samom tekstu knjige. U emocionalno jako akcentiranom tekstu epiloga, Marin Blaevi opisuje momente u kojima Zoja Odak prestaje sluati i redateljske i dramaturke upute, prisvajajui ulogu Agave na samosvojan, koliko i performerski surov nain, na trenutak predugo ostajui u obruu vatre kojom je upravo zapalila scensku maketu Hrvatskog narodnog kazalita. Blaevi: Tada sam napokon shvatio da Zoja nikada nee tono izvesti jednostavan redateljski zadatak: odreen broj koraka i glasova u stanom ritmu od toke A do toke B. Zoja

Kazalite
a zatim i domaim itinererom: Gavella, Internacionalni festival studentskog kazalita, Dani mladog teatra, Kugla glumite, Coccolemocco, Damir Bartol Indo, Vilim Matula. Jasno je da se navedeni popis dvadesetostoljetnih umjetnika moe na razliite naine nadopuniti, ali metodoloki je isto tako razvidno da se Blaevi bavi posve odreenom dramatologijom novog, zbog ega navodim i njegovu definiciju dramaturgije: Dramaturgija je prepoznata kao kazalinom procesu inheretna aktivnost koja provodi teorijsko i kritiko miljenje iznutra i oko prakse, potvruje i promilja korelativnost i komplementarnost ekspresije i refleksije afekata i koncepata, koja je dakle jednakopravno i jednakomjerno svojstvena utjelovljenom iskustvu i odmaknutom razmatranju, uostalom glumi/ izvedbi i gledanju/su-djelovanju kao dvjema nasuprotnim stranama jedinstvenog izvedbeno-predstavljakog dogaaja. Dramatrugija dakle, kao izazov perspektive pa potencijalno i inovacije kazalita odnosno izvedbenih umjetnosti (...). Da bismo uope mogli raspravljati to je inovativno, u smislu dramaturkog zahvata ili izvedbene bravure, Blaevi provodi itatelje razliitim formativnim tekstovima suvremenih izvedbenih studija (danas ve obaveznom literaturom veine inozemnih teatrolokih institucija), u kojima se, slino misperformansu ili neposlunosti Zoje Odak ili Vilima Matule, uvijek iznova vraamo na moment umjetnike novosti kao anti-paradigme ili samopotkopavanja (kako veli autor), koje bismo sigurno mogli povezati s kompletnom povijesti umjetnosti kao stalnim popritem prevrednovateljskih akcija. Utoliko je svaka povijest promjene ujedno i povijest poraza, budui se sve novosti, kako tono primjeuje Blaevi, ipak utjeu starosti u interesu svoje trajnosti. Poraz o kojem govori Blaevieva knjiga, inae preuzet iz Brechtove formulacije, stoga se prvenstveno osvre na nemogunost ili bar na teinu dugotrajnijeg odravanja i provoenja revolucionarne geste. Vratimo li se jo jednom argumentaciji Ladi ale Feldman, moda bi bilo najtonije rei da inovacija izbija i zatie nas nespremne poput upada u prostor javnog sna za koji jo nemamo vrstih koordinata, zatim se uruavajui pod teretom racionalizacija svojih scenskih i okoloscenskih tumaa.
Poetika poraza U svojoj knjizi Performance The-

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

31

Obje knjige vraaju nas problemu definiranja analitike scene kao partnerske ili kohabitacijske samoj izvedbi. Obje takoer predstavljaju vaan doprinos problemu nedohvatnosti eksperimentalnog sadraja

uvide sredine na ijem je dijalokom susretitu formulirano. Posluamo li amerikog avangardistu Richarda Foremana, svako uprizorenje (dakako i ono analitiko), uvijek je nuno serija rekonkretizacija, u kojima postoji mogunost da na specifian nain izvidimo i kritiki unaprijedimo suradniku zajednicu kojoj se obraamo. Valja svakako zavrno naglasiti da smo kroz najnovije rukopise Lade ale Feldman i Marina Blaevia, uza sve razlike i gotovo tandemske, moda i bratske povezanosti njihovih optika, dobili dvije izvanredno ozbiljne studije kako fenomena reformatorske izvedbe (Blaevi), tako i razliitih fenomena onirike virtualnosti (ale Feldman). Iz koje god da analitike tradicije pristupamo ovim tekstovima, izai emo obogaeni i transformirani. ale Feldman ak je i moj otpor prema psihoanalizi kao nevjerojatno izdrljivoj, koliko i reduktivnoj mitologiji motivacija uspjela preobratiti u interes za vrlo specifinu ideologiju spekularnosti razliitih fantazmatskih prizorita, dosljedno tumaei i san i dramsku partituru i dramsku izvedbu kao zone uzajamnog darivanja, meutnosti, suovisnosti i slojevite suplementarnosti. Blaevievo zagovaranje umjetnikog samoprekoraenja postojeih reprezentacijskih granica takoer me bez ostatka uvuklo u svoju gorljivost, uoavajui, istiui i zagovarajui upravo pukotine razliitih velikih zdanja kazaline povijesti i teatroloke epistemologije; raspukline unutar kojih se stara umijea hotimino reprogramiraju i samim time stvaraju kontekste za nove artikulacije. Zavrno, citirala bih Gavellu kao jo uvijek nedvojbeni autoritet svake domae nove studije na temu prouavanja kazalita, ujedno i kao glas koji po mom miljenju jo jednom sjedinjuje analitike matrice Lade ale Feldman i Marina Blaevia. Branko Gavella: Umjetnost se ne osvaja na juri, mi idemo polako, ak moda i prepolako, ali mi imamo nepokolebljivo uvjerenje da ne stojimo, da se pomiemo. Linija toga kretanja nije uvijek ravna, ali budite uvjereni da mi i te kako osjeamo sve zastoje. (...) Mi, jednom rijeju, traimo da nam se da vremena da rastemo i uzrastemo, i mislimo da ta bianco mjenica na koju traimo potpis nije ba sasvim bez pokria.

Odak je glumica-performerica, umjetnica postavljanja/ izraavanja stava, a ne izvravanja naloga i ugaanja moi. U njezinu je izvedbu inkorporiran psiho-fiziki otpor prema direktivi, normativnoj proceduri, postupcima koji uzmiu pred njezinim uvjerenjem u nunost i odgovornost vlastite prisutnosti i aktivnosti na pozornici. Navodim i Blaeviev opis Vilima Matule, naslovljen Vladati tehnikom prevladati ikonoklazam: Vili Matula. Blaevi: Matula e otputati (ne i pustiti!) uzde razglobljene ekstatine glume, deformirati lice u razjapljenu masku, razapeti udove preko razmetljive stilizacije, razvedene mime, preko razvalina arhetipske geste i rastrojena vrtoglavog plesa, pa u istom zamahu cijepati tijelo tako da se ujedno itavim organskim i izraajnim kompleksima prenapree prema (metafizikoj) strukturi artaudovskog hijeroglifa, a opet i prelama i neprekidno nad sobom nadvija u gestusu pokazivanja: demonstrira izgaranje tijela pogubljenika. Taj spoj Brechta i Artauda u izvedbama Zoje Odak ili Vilima Matule Blaevi na drugom mjestu naziva jednom vrstom samorazaranja koje potvruje vitalnost u zadanom ideologijskom okoliu; rije je o diverzijama itavog javnog polja teatralizacije, to bismo ujedno mogli proglasiti i temeljnim interesom knjige u cjelini. Marin Blaevi ulazi u estoku raspravu s itavim nizom instanci koje odluuju to neku izvedbu ini novokazalinom. I ba kao to je gotovo nemogue odluiti jesu li signali novog, kako ih navodi Blaevi (citiram: negacija, otpor, kritika, odmak, ouivanje, osporavanje, prekid, disenzus, opozicija, raskol, mimikrija, liminalnost, aktivizam, agresija, prekid, proglas, suspenzija, subverzija, izolacija, frakcija, kriza, transgresija) zaista toliko razliiti od postupaka koje rabe Dri ili Euripid, genealogija rasprava o novom kazalitu uspostavljena je u europskom kontekstu na liniji Mejerholjd, Artaud, Brecht, Grotowski, Brook, Schechner, Barba, Kantor, Castellucci

atre and the Poetics of Failure, objavljenoj 2011. godine te naslovom i temom nadasve srodne djelu Marina Blaevia (premda je autor izravno ne citira), autorica Sara Jane Bailes biljei: Diskruz poraza zabiljeen je u zapadnoj umjetnosti i literaturi na nain koji se suprotstavlja i samoj ideji progresa i pobjedonosnom tonu koji dominira u povijesnim naracijama. Diskurz poraza podriva stabilnost sredinje kapitalistike ideologije prema kojemu svi moramo teiti tome da neto postignemo, da uspijemo, da pobijedimo i da akumuliramo materijalno bogatstvo kao dokaz i posljedicu ovih stremljenja. Poraz izaziva kulturalnu dominantu instrumentalne racionalnosti, kao i razne fikcije kontinuiteta koje ograniavanju nae mogunosti imaginiranja i proizvodnje svijeta. U tako definiranoj slici svijeta, odsutne ili poraene vrijednosti nikada posve ne nestaju, nego se ak i u momentima svojeg povlaenja s korporativnog ili konkurentski shvaenog trita interpretacije, objavljuju na nepredvidljive, kao i izvedbeno nepokorive naine. Poraz, greka, promaaj: nije li to gotovo destilirana esencija stvaralatva? Dotaknimo se i pitanja to (mi) nedostaje u knjigama U san nije vjerovati te Izboreni poraz? Nikako ne povjerenje u proces obzirne i temeljite kritike refleksije. Ali i knjiga Lade ale Feldman i knjiga Marina Blaevia doimaju me se kao studije koje lake uvaavaju glasove svojih inozemnih, negoli glasove svojih tuzemnih kolega. ale Feldman recimo ni u jednom trenutku ne ulazi u dijalog sa srodnom knjigom Nesvjesno u filozofiji autorice Ljiljane Filipovi iz 1997. godine, kao to ni Marin Blaevi uglavnom ne posee za korpusima teatrologa svoje generacije, ak ni ako se bave gotovo istovjetnom tematikom (spomenimo samo da se itav istraivaki rad Suzane Marjani takoer bavi avangardistikim gestama kao odrednicom umjetnosti performansa u nas i u svijetu, nudei obilje svjedoanstava samih umjetnika u formi intervjua; zatim i da studija Ivane Sajko Prema ludilu i revoluciji takoer njeguje sline, u Izborenom porazu nereflektirane interese). Polemike i uvaavanja u knjigama Lade ale Feldman i Marina Blaevia uglavnom su upueni generaciji koja je dvostruko starija od autora, to stvara dojam svojevrsne zatvorenosti prema upravo onoj su-teorijskoj sadanjici za koju je Adorno tvrdio da predstavlja obavezu dijalektikog prouavanja. Na ovaj se nain akademsko pismo sigurno internacionalizira, ali moda i proputa neke specifine

KAZALITE

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

32

Umjetnost protiv svih vrsta robovanja

O knjizi Juliana Becka ivot teatra: odnos umjetnika prema borbi naroda u izdanju DAF-a (urednik: Zoran Senta), 2012., u prijevodu Biljane Romi i Ivane Barbari Straa, u povodu rijekoga ZOOM festivala u sklopu kojega je odrana tribina Situacionisti susreu livingovce Suzana Marjani

Julian Beck: ivot teatra: odnos umjetnika prema borbi naroda, Zagreb, DAF, 2012., prevele Biljana Romi i Ivana Barbari Straa

SEDAM IMPERATIVA SUVREMENOGA TEATRA

aslov knjige ivot teatra: odnos umjetnika prema borbi naroda (The Life of the Theatre/ The Relation of the Artist to the Struggle of the People) Juliana Becka, koja je objavljena tono prije 40 godina 1972. godine u San Franciscu, priziva asocijaciju na naziv izvedbenoga kolektiva Living Theatre dakle, na ivi teatar koji je za svoju estetiku i etiku odabrao tri kljune rijei ivot, revolucija, kazalite, odnosno kao to je Julian Beck zapisao 1968. godine: ivot, revolucija i kazalite tri su rijei za istu stvar: bezuvjetno NE sadanjem drutvu. Tako u prvom fragmentu pod nazivom Bijeda, teatar, pobuna i revolucija knjige ivot teatra Julian Beck govori o ondanjem a podjednako i dananjem sustavu koji proizvodi tugu. Odnosno, kako je jednom prigodom Zoran Senta parafrazirao taj prvi dnevniki fragment da je Julian Beck govorio da ivimo u sustavu koji proizvodi tugu, oceane tuge, u koje tonemo, a teatar je poput amca; to uzdizanje na valovima obrnuto je od sustava, a revolucija je smjena plime i oseke.

Beckovim rijeima: Shvaamo to ekonomski kad rabimo slogan, Nitko nije slobodan sve dok nismo svi slobodni. Moramo djelovati prema ovom naelu: nitko nije spolno neokaljan dok se spolno tlaenje nastavlja. Dvoje ljudi ne moe stvoriti mali Raj sred Pakla.

KNJIGA O ULOZI UMJETNIKA U REVOLUCIJI

Ukratko, kako sm Julian Beck navodi ovo je knjiga o ulozi umjetnika u revoluciji, to i ini ivot teatra. Rije je o njegovim poludnevnikim biljekama iz razdoblja od 1961. do 1971. godine koje sadre njegova promiljanja o kazalitu koje bi svojom etikom i estetikom moralo dovesti do drutvene promjene. Naime, prema Becku, prva stvar je sve nahraniti, zaustaviti nasilje i sve nas osloboditi, to, kako zamjeujem, ne ini program niti jedne politike strane u naoj zemljici. Pritom posljednji dnevniki zapis pie u brazilskom zatvoru, odnosno kako je kronotopijski odredio posljednji zapis-fragment pod naslovom No: Pritvor, Departamento de Ordem Politica e Social. Belo Horizonte, Brazil, 1. kolovoza 1971. S obzirom da su dnevniki zapisi odreeni kao zapisi o etici i estetici Living Theatrea, ponekad i nisu kronologijski poredani ve s obzirom na pojedinu teatroloku ili anarhopacifistiku temu. Rije je o 123 fragmenata-zapisa koji pored toga to su dnevniki odreeni mjestom i vremenom zapisa ujedno su i naslovljeni: tako 5. fragment nosi naslov Mata kao sredstvo za preivljavanje, 18. fragmentu Beck pridaje naslov Kad se oslobodi seksualna energija ljudskih bia, 26. fragment ispisuje pod naslovom Meditacija o glumi i anarhizmu, zakljuno s 123. zatvorskim fragmentom pod naslovom No.

Podsjetimo rekapitulacije radi: Judith Malina i Julian Beck Living Theatre osnivaju 1947. godine u New Yorku, odkad zajedno istrauju razliite izvedbene tehnike, naroito one koje se temelje na improvizaciji, od kojih su neke primijenili iz hepeninga i aleatorike glazbe. Pokuajmo stoga ukratko predoiti njihovu etiku i estetiku koju Julian Beck iznosi u fragmentu naslovljenom Sedam imperativa suvremenoga teatra spomenute knjige. Tako u okviru prvoga imperativa Beck istie da se suvremeni teatar mora odvijati na ulici: izvan kulturnih i ekonomskih granica institucionaliziranoga teatra. U okviru toga imperativa moemo spomenuti da su u predstavi Raj sada iz 1968. godine u njenom zadnjem segmentu livingovci publiku izvodili na ulicu kada ih je redovito doekivala policija. Naime, posljednja, osma stepenica Raja sada naslovljena je odrednicom Trajna revolucija koja zavrava tako to trupa izvodi publiku na ulicu i pritom govore: Kazalite je na ulici, Ulica pripada ljudima, Oslobodite kazalite, Oslobodite ulicu, Ponite. Odnosno, kao to je Beck zabiljeio u dnevnikom fragmentu pod nazivom Policijski teatar. III. dio: Svaki put kad doemo do vrata teatra pri kraju predstave Raj sada, nalazimo policiju koja nas prijei da iziemo na ulicu. Jasno daju do znanja da se neprijatelj slobode oituje u tijelu policajca. Osloboditi ulicu: ne moete: osim/dok se ne uniti, dok ne klone, ne preobrazi se mo policije. Kako? Na to mislim kad govorim o Policijskom teatru. Tako kada su predstavu Raj sada izveli na svojoj sedmomjesenoj povratnikoj turneji u Americi, izvedba je zavrila uhienjem kao i optubom za bestidno izlaganje, a pored navedenoga izvedbe su isto bile vrlo esto i otkazivane. Nadalje, drugi imperativ suvremenoga teatra navodi da ono mora biti besplatno: dakle, to su izvedbe za proletarijat, lumpenproletarijat, sirotinju, najsiromanije meu siromanima, bez ikakve naplate. Tako u dnevnikom fragmentu u kojima Julian Beck evocira dogaaje s festivala u Avignonu 1968. godine navodi kako su im organizatori, meu ostalim, zabranili izvoenje besplatnih predstava na ulicama Avignona. I nadalje Beckovim rijeima: No prije no to smo objavili nau izjavu o povlaenju s Festivala, na putu u radniku etvrt Champfleury kako bismo besplatno izveli predstavu Tajni, na ulici presrelo nas je 75 dobro naoruanih policajaca. Beckov trei imperativ suvremenoga teatra trai otvorenu participaciju, odnosno kolektivno stvaranje iju su mo izvedbe prvi puta osjetili, kako je zabiljeio u svojoj knjizi ivot teatra, u Parizu listopada 1964. godine, u radu na predstavi Misterije i djelca (Mysteries and Smaller Pieces). Naime, Beck u 46. fragmentu pod naslovom Kolektivno stvaranje svoje knjige biljei kako se navedeni korak u kolektivno stvaranje dogodio prirodno i bez muke. Predstava Misterije i djelca ujedno je i njihova prva evropska predstava nakon odlaska 1963. godine u dobrovoljno izgnanstvo u Evropu zakljuno s 1968. godine kada se privremeno vraaju u Ameriku i koju ponovo naputaju zavretkom te sedmomjesene turneje. Ujedno u toj je predstavi po prvi puta u njihovoj produkciji bila otvorena mogunost da i gledatelji sudjeluju u izvedbi a u jednom segmentu predstave nekoliko je izvoaa bilo i nago. Ukratko, kako to navodi Theodore Shank u svojoj knjizi Beyond the Boundaries: American Alternative Theatre predstavom Misterije i djelca Living Theatre unio je sve one inovacije po kojima je izvedbeni kolektiv pod vodstvom Judith Maline i Juliana Becka postao poznat dakle, rije je o sudjelovanju publike kao i konfrontaciji same publike; nadalje rije je o brisanju razlike izmeu pozornice i publike, o kolektivnom stvaranju, improvizaciji,

izvedbi bez teksta, bez scenografije i kostima, o nagosti otvorenoga tijela slobodne seksualnosti, o fokusiranosti na realno vrijeme i mjesto radije nego na kazalinu iluziju glume, i to sve kako bi se postiglo zajednitvo izvoaa i publike zajednitvo ovdje i sada, s ciljem konanoga ostvarenja drutvene promjene. Navedimo da se etvrti prizor predstave Misterije i djelca temeljio, meu ostalim, na sljedeim slobodarskim pokliima: Zaustavite rat u Vijetnamu. Zabranite bombu. Sloboda odmah. Promijenite svijet. Uinite to odmah. Dajte da uspije. Nahranite gladne. Amnestija. Kao etvrti imperativ suvremenoga teatra Beck izdvaja spontano stvaranje, slobodu improvizacije, a kao peti imperativ oznaava fiziki ivot seksualnoga osloboenja. Kao esti imperativ apostrofira trajnu revoluciju, odnosno nefiksiranu, fleksibilnu, slobodnu ideologiju. Nastojali su tako iznai teatar koji mora sluiti narodu pri emu se publika nee okupljati, Beckovim rijeima, da gleda uprizoreni ivot svojih mitskih nadreenih, nego da ritualno odigra dramu revolucije, gdje svaki gledalac sudjeluje u planiranju i stvaranju revolucionarnih promjena koje bi mogle promijeniti svemir. Tako izvedbeno putovanje u njihovoj predstavi Raj sada 1968. godine sadri osam stepenica koje vode do trajne revolucije. I u konanici kao sedmi imperativ Beck glumu odreuje kao djelovanje, odnosno postavlja zahtjev za ukidanjem razlika izmeu dramske radnje i drutvene akcije. U okviru navedenih zahtjeva i imperativa jasno je da je Living Theatre radio na ponitavanju dualizama izmeu ivota i glume, izmeu gledatelja i izvoaa, izmeu dramske radnje i drutvene akcije, izmeu revolucije i kazalita. Stoga njihove predstave, i to od spomenute prve evropske predstave Misteriji i djelca klasine su odrednice teatra zamijenjene tjelesnim i kolektivnim slikama. Pritom od 1963., odnosno od 1964. godine, a rije je, kako smo ve naglasili, o godini njihova dobrovoljnoga izgnanstva iz Amerike, apsolutno su u svojim etikim kazalinim zahtjevima posveeni i anarhopacifizmu; sm Julian Beck navodi da je Living Theatre djelovao kao

KAZALITE
projekcija anarhistike zajednice. Ukratko: pored navedene tri rijei ivot, revolucija i kazalite, upravo od te 1964. godine kao dvije kljune odrednice njihove izvedbe mogu se izdvojiti anarhistiki pacifizam kao i interakcija s publikom.
RAJ SADA I ZAUZIMANJE ODONA Zaustavimo

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

33

se ukratko na njihovu dobrovoljnom izgnanstvu, kada u Evropi borave od 1964. do 1968. godine, gdje su u okviru kazalinoga nomadizma proputovali dvanaest zemalja. Tako su svoju kultnu predstavu Raj sada radili za festival u Avignonu srpnja 1968. godine, i to na poziv Jeana Vilara. U uvodnome dijelu scenarija Raja sada istaknuto je da se radi o unutranjem i vanjskom putovanju, a da bi se izvoai pripremili za to dvostruko putovanje, izvedbu, morali su prouiti filozofiju anarhizma kao i razliita duhovna i metafizika uenja. Nadalje u tom uvodnom dijelu scenarija livingovci istiu kako je revolucija o kojoj govori ovaj komad nenasilna anarhistika revolucija. Putovanje, dakle, sadri osam stepenica koje vode do trajne revolucije, a mentalnu mapu s tim oznaenim stepenicama-postajama na poetku izvedbe dobiva svaki pojedini gledatelj/ica. Svaka je stepenica nadalje podijeljena na tri dijela, gdje trei dio izvodi publika uz pomo glumaca. Tako se u okviru prve stepenice pod nazivom Revolucija kultura izvoai ulaskom u prostor izvedbe mijeaju s gledateljima; svaki glumac dolazi do pojedinoga gledatelja/ice i oslovljava ga/ ju tihim, ozbiljnim ali osobnim glasom, izgovarajui pojedine zabrane i propise u okviru globalne heteronomije: npr. Nije mi dozvoljeno putovanje bez putovnice. Ne znam zaustaviti ratove. Ne moe ivjeti ako nema i novac. Ne smijem puiti marihuanu. Ne smijem skinuti svoju odjeu; potiskivanje spolnosti izobliilo je nae umove, naa su tijela runa, seks je natkriven krivnjom. U okviru izgovaranja tih zabrana-propisa izvoai svlae odjeu do zakonom odreene granice, odnosno, kako je u scenariju navedeno oni ne smiju skinuti svoju odjeu. Naime, Living Theatre tim je uvodnim dijelom scenarija naglasio kako ipak izbjegava povrede zakona, iako se u publici puila marihuana, palile su se novanice ili se pak skidala odjea. Tako u 101. fragmentu svoje knjige Julian Beck navodi da u Seksualnoj revoluciji Wilhelm Reich pokazuje da u represivnom drutvu nitko ne moe biti spolno slobodan. I nadalje Beckovim rijeima: Shvaamo to ekonomski kad rabimo slogan, Nitko nije slobodan sve dok nismo svi slobodni. Moramo djelovati prema ovom naelu: nitko nije spolno neokaljan dok se spolno tlaenje nastavlja. Dvoje ljudi ne moe stvoriti mali Raj sred Pakla. U okviru navedenih imperativa valja istaknuti i odrednicu teatar transa: naime, Julian Beck u 79. fragmentu pod naslovom Odjel za drutveni i politiki poredak svoje knjige dozvoljava uporabu mekih narkotika za slobodan protok mate odnosno, njegovim rijeima: Marihuana i hai oslobaaju. Heroin i opijum zarobljuju. Oni postaju gospodari. Gospodari (Genet nam je pokazao) postaju ovisnost za robove (a robovi za gospodare). Revolucionari se suprotstavljaju svim oblicima robovanja. () Drava ne voli oslobodioce mate jer osjea da e slobodna mata jednostavno pobijediti u bitci. Taj dnevniki zapis-fragment Julian Beck nastavlja prisjeanjem kako je Vlada 1968. godine poela rabiti helikoptere i kemikalije da ogoli polja marihuane u Meksiku, i kako su ih predstavnici vlasti poeli pregledavati svaki put kad su prelazili granicu, odnosno, kako je te godine establiment poeo rat u pokuaju unitavanja droga kojima se moe osloboditi mata. Atmosfera oko rada na predstavi protekla je pod utjecajem svibanjskih studentskih i radnikih demonstracija u Parizu. Meutim, u Avignonu suoili su se sa zabranom daljnjih izvedbi Raja sada, odnosno zamoljeni su da umjesto njega izvedu Antigonu, kako to Beck biljei u svojoj knjizi ivot teatra. Umjesto toga livingovci su se povukli s Festivala. Odnosno, kao to su naveli u Avignonskom priopenju da je Living Theatre odluio da se povue s Festivala jer je grad zajedno s upravom Festivala, ne upotrijebivi rije zabrana, zabranio sve potonje izvedbe predstave Paradise Now, prijetei prisilom i zakonom te da je, meu ostalim, pokrovitelj Festivala, gradonaelnik Avignona, u dosluhu s upravom Festivala, zabranio sve besplatne predstave na ulicama Avignona, iako su sve ulaznice za Festival bile rasprodane i zato to su pokrovitelji Festivala odluno tvrdili kako ne vjeruju da gledatelji koji nisu platili ulaznicu imaju pravo prisustvovati predstavama. U Parizu nadalje livingovci sudjeluju u zauzimanju Odona. Odnosno, kako Beck dokumentira da je bilo vano zauzeti Odon upravo zato to je ba u Thatreu de France Vlada dala priliku glumakoj druini Barrault-Renaud da postavi Becketta, Adamova,

Ionesca i Geneta. I nadalje Beckovim rijeima iz 91. dnevnikoga fragmenta pod naslovom Zauzee Odona. Dio I. u kojemu istie kako revolucionarne snage nisu eljele dati buroaziji povlasticu da otri svoj duh na Genetu i Beckettu na raun siromanih koji su lieni primjerene prehrane i u skladu s navedenim kako je potrebno subvertirati svaku umjetnost koju podupire sustav: Geneta! Jer su studenti i njihovi drugovi odbili u svibnju 1968. dati Vladi povlasticu da laskanjem navede sebe i publiku da povjeruju da drava podrava renomiranu avangardnu contra-sistemo umjetnost. Svaku umjetnost koju sustav podrava sustav i izrabljuje, svaka umjetnost koju sustav podupire ve je zaraena. Tako su snane klice pokvarenosti. Borimo se s kugom. Zauzee Odona bilo je pokuaj da se osvoji jedan od mehanizama kooptiranja. I pritom to revolucionarno zauzimanje Odona Julian Beck promatra kao izvedbu, apostrofirajui da to to se dogodilo noi 15. svibnja 1968. najljepa je stvar koju je vidio u teatru, ali koja je mjesec dana poslije naalost skonala kao neugodna tragedija upadom policije.
AMERIKA TURNEJA I BRAZILSKI ZATVOR Te

iste godine Living Theatre odlazi na ameriku sedmomjesenu turneju gdje se suoavaju s kritikama reakcionarnih snaga establimenta kao i kritikama lijevih politikih radikala. Ujedno komercijalni su producenti bili zainteresirani da se predstava Raj sada izvede na Broadwayu, kao to je to bio sluaj s njihovom predstavom The Connection desetljee ranije. Julian Beck i Judith Malina navedenu su ponudu dakako odbili, kako navode James M. Harding i Cindy Rosenthal u zborniku radova Radical Theatres and Their Legaices, s obzirom da su tada, pod utjecajem amerikoga revolucionarnoga pokreta, uz potpunosti odustali od kapitalistikoga, graanskoga monetarnoga sustava. Njihovo odbijanje autoriteta, etika nenasilja, seksualna sloboda i marihuana povezivali su ih s hipi kontrakulturom, meutim, njihova je anarhopacifistika revolucija nije bila revolucija koju su zahtijevali ameriki mladi marksisti kao i drugi lijevi radikali koji su smatrali da su livingovci, zbog izbivanja iz zemlje od 1964. do 1968. godine, ostali izvan dodira s amerikom revolucionarnom situacijom i pritom ostali naivni u uvjerenju da se radikalna promjena moe postii nenasilnim sredstvima. Naime, u Americi su se tijekom njihova etverogodinjega izbivanja dogodile drastine drutvene promjene: bilo je vidljivo da su studenti postali prilino radikalni u demonstracijama protiv sveuilinoga establimenta. Nadalje, raskol unutar organizacije Studenti za demokratsko drutvo vodilo je stvaranju underground organizacije Weathermen koja je unitavala privatno vlasnitvo kako bi se sruio establiment. Zauzvrat, policija je postajala sve okrutnija. Ukratko, izvedba Raja sada tih godina u Berkeleyu, kako nadalje istie Theodore Shank, inila se artificijelnom, a suoavanje publike s izjavom Vie ne mogu puiti marihuanu djelovalo je frivolno u odnosu na stvarne sukobe policije i studenata na ulicama. Tako tijekom amerike turneje Judith Malina i Julian Beck postaju svjesni amerikoga revolucionarnoga pokreta, to je i utjecalo na njihovu odluku da prestanu izvoditi predstave za graansku klasu u kazalitima, da predstave izvode besplatno na ulici s ljudima koji se nalaze u statusu robova privilegiranih. Sedmomjesenim povratkom u Ameriku, neke je njihove vjerne poklonike tako zgrozila injenica to su livingovci sve vie poeli poetski zalaziti u mistiku a manje u direktnu politiku akciju; naime, za vrijeme njihova boravka u Evropi, u Americi se kao odgovor na politike represalije razvio oblik politikoga teatra-prosvjeda koji je, kako to utvruje Marvin Carlson, zazirao od mistike poetike ondanjih duhovnih pokreta hipi kontrakulture. Odnosno, kao to nadalje istie Marvin Carlson teorija i praksa livingovaca ipak je ostala blia Artaudu negoli Brechtu, odnosno poruka im je bila vie mistika nego politika. Naravno, navedeni se aforizam moe primijeniti na livingovsku praksu sve do zavretka njihove sedmomjesene amerike turneje. S druge pak strane Theodore Shank, teoretiar amerikoga alternativnoga teatra, istie da iako su livingovci duboko angairani u estetskim zahtjevima, teatar su doivljavali i prakticirali kao sredstvo koje dovodi do drutvene promjene. Tako povratkom u Evropu poetkom 1970. godine radikalno mijenjaju pojedine vlastite teatarske zahtjeve: odluuju da predstave vie nee izvoditi za privilegiranu elitu jer je svaka privilegija nasilje u odnosu na neprivilegirane. Stoga ujedno prekidaju s praksom izvedbi u kazalinim zgradama kao to i odbijaju figurirati kao institucija jer svaka institucija podupire establiment. Pritom Theodore Shank istie da ideja da se izvedu besplatne predstave na javnim

mjestima grada ime se smanjuje ovisnost o ekonomskom sustavu nije nova praksa na alternativnoj izvedbenoj sceni; naime, kolektiv San Francisco Mime Troup ve je od 1962. godine izvodio besplatne predstave u gradskim parkovima. Ipak, livingovci ostvaruju korak dalje: odlaskom u Brazil svoje predstave prikazuju brazilskim radnicima ime postaju prvi kazalini misionari. U Brazilu, kako to kronoloki biljei Theodore Shank, djelovali su kao gerilska kazalina trupa koja je nastojala proiriti revoluciju meu obespravljenim radnikim obiteljima, te ih drava ubrzo poinje tretirati kao dravne neprijatelje. Uhieni su srpnja 1971. godine, tako da se i posljednji dnevniki zapis u Beckovoj knjizi ivot teatra, kako smo to uvodno istaknuli, odnosi na zapis u brazilskom zatvoru. Naime, od proljea 1970. do srpnja 1971., kada su uhieni, trupa je ivjela u nekoliko brazilskih zajednica, a izvodili su predstave koje su nastajale kao dio ciklusa The Legacy of Cain (Kainova ostavtina) kojim su propitivali izvore nasilja. Te su se predstave uglavnom temeljile na pokretu, zvukovima i gestama bez dijaloga kako bi izbjegli cenzuru, a livingovci su ih izvodili za siromane brazilske radnike i njihove obitelji na trgovima, tvornicama i slumovima. to se tie te brazilske tragine epizode navedimo da je trupa bila osloboena nakon dva mjeseca pritvora, i to zahvaljujui organiziranom meunarodnom protestu.
SITUACIONISTI SUSREU LIVINGOVCE Za-

vrno navedimo da je u sklopu tribine Situacionisti susreu livingovce, odranoj u sklopu ovogodinjega rijekoga ZOOM festivala, Aleksa Golijanin, prevoditelj i urednik anarhistike edicije Porodina biblioteka (anarhija/ blok 45), istaknuo kako se navedeni susret dogodio za boravka livingovaca u Parizu revolucionarne 1968. godine gdje Judith Malina za izvedbenu praksu livingovaca otkriva situacionistike testove. Odnosno, kao to je Julian Beck u dnevnikom zapisu pod datumom So Paulo, 7. sijenja 1971. zapisao, a citirajui Guya Deborda kako je ovo drutvo tuge preobratilo ivot u vlasnitvo, u neto to imate, u imati umjesto u biti. Nadalje, nakon tribine Situacionisti susreu livingovce izveden je glazbeni performans D. B. Indoa i Tanje Vrvilo Igra rata, Kriegspiel, ime je jo jednom u okviru programa ZOOM festivala ostvaren susret livingovaca i situacionista. Naime, D. B. Indo i Tanja Vrvilo tom su prigodom izvedbu Igra rata najavili sljedeom odrednicom: Naa strateka igra stvara nove linije komunikacije izmeu situacionistike teorije i umjetnike prakse tijekom boravka Living Theatrea u Parizu 1960-ih. Odnosno, kako nadalje stoji u njihovoj najavi tom su tribinom nastojali ostvariti koncept u okviru kojega Julian Beck susree Guyja Deborda, te dvije ive knjige Debordova knjiga-igra-rat Kriegspiel i Beckov dnevnik ivot teatra zamjenjuju povijesne uloge, postavljajui pitanje to bi se dogodilo da su izvedbene umjetnosti prihvatile cjelovitiji politiki program, a da situacionisti nisu odbacili umjetniki program u rascjepu izmeu radikalne akcije i reprezentacije (usp. Zarez, 303). Spomenimo jo jedan susret Living Theatrea sa situacionistima na domaem primjeru; D. B. Indo i Tanja Vrvilo, odnosno Kua ekstremnog muzikog kazalita Kugla 2010. godine osmislila je predstavu Cefas posveenu zagrebakim predsituacionisima. Naime, predstava se zadrava na valaima, omladincima koji su bili okupljeni oko omladinskoga lista Val, ija etiri broja izlaze 1911. godine. Ti su valai kako je pisao Vladimir erina, bili etai; kako su bili siromani, nisu mogli boraviti u kavanama, a djevojice su ionako bile premlade; etali su i razgovarali Tukancem, Maksimirom, Botanikim, Savskim mostom Odnosno, kao to je navela Tanja Vrvilo: Njihovu smo psihogeografiju proglasili najavom situacionizma jer dovode u pitanje homogenizirani krajolik grada. Ovaj kratak susret livingovaca i situacionista na tribini kako su je osmislili Damir Bartol Indo, inae, direktni potomak kolektivizma Kugla glumita iz sedamdesetih godina, i Tanja Vrvilo zavrila bih Beckovim 122. fragmentom pod nazivom Maksimum sree jedne osobe ovisi o maksimumu sree svih, stihom brazilskoga pjesnika i anarhistikoga aktivista Josa Oiticice. I zaista jest tako, ali nikada ne bi tako. Esej je proitan u emisiji Odeon (urednica Agata Juinku) na Treem programa Hrvatskog radija 11. listopada ove godine.

Putopis

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

34

Mjesec svakog dobra

Turizam i Ramazan u Maroku: dnevnike biljeke Juraj Bubalo

reu godinu zaredom putujem islamskom zemljom u vrijeme Ramazana, mjeseca kojim muslimani obiljeavaju poetak objave Kurana. Iako sam i ranije putovao (Bliskim) istokom ljeti, tek posljednjih godina zadesio me mjesec molitve i posta, koji svake godine, s obzirom na islamsko raunanje vremena prema mjeseevim, a ne sunevim mijenama, poinje i zavrava jedanaest dana ranije. Ove je godine zapoeo 20. srpnja, dan nakon to sam doputovao u Maroko. Promjene kojima sam svjedoio nisu me prestale zanimati i uditi tijekom cijelog boravka, koji se (ne)sretna li sluaja poklopio upravo s poetkom i krajem Ramazana. Stigavi u jeftini hotel u Marrakechu zatekao sam intenzivniju smjenu gostiju nego to je uobiajeno. Nekima je ovo oito bio isplanirani zadnji dan putovanja. Dvije djevojke na recepciji, dok se upisujem u knjigu gostiju, traei po navici hou li vidjeti upisanog nekog iz Hrvatske (bezuspjeno kao i svaki put), poeljele su recepcionaru ramadan mubarak i odzdravile s bislama. Mlade Engleskinje arapski su natucale u mjeri u kojoj im je preporuivao putni vodi. Nastojei saznati neto o kulturi naroda ijom zemljom putuju, backpackeri ne tede truda nauiti nekoliko osnova s kojima e pokazati potovanje svojim domainima. Nakon Francuza i panjolaca Maroko najvie posjeuju Britanci, Nijemci i Nizozemci. U hotelskoj knjizi izmjenjivala su se upravo njihova imena. Takvih backpackera je, meutim, u Maroku jo i najmanje. Umjesto individualnih putnika koji putuju dugo i ekstenzivno, kako sam navikao u istonim zemljama, ovdje su daleko brojniji klasini turisti na desetodnevnom godinjem odmoru, posjetitelji u paketaranmanima, obitelji i brani parovi. Turizam je rairen po cijeloj zemlji, ali je najkoncentriraniji u gradovima na atlantskoj obali. Kako izgleda Ramazan u superturistikom Maroku? Je li nalik onom u Iranu i azijskom dijelu Turske ili je neprimjetan kao u Istambulu? Znao sam to e uslijediti sutradan, ali nisam znao kakav e odraz poprimiti.

prodaju plastine rasprivae za cvijee kojima su usput i pricaju. Trgovine u natkrivenom bazaaru otvorili su tek neznatno kasnije, ali su ih uveer ranije zatvorili. Za stanku! Cijeli se grad nakon prekida dnevnog posta, po doputenju oglaenom s minareta oblinje damije, zatvorio unutra, u domove. Ulice, trgovi, prometnice su ispranjene. Na ulici ostaju stranci, izmijeani s rijetkim domaim turistima, koji su za stolom s posluenom vodom i datuljama strpljivo sjedili gotovo sat vremena. Ftour, obrok kojim se prekida post, zapoinje taenjem ei, datuljama i juhom. Nakon izdanog jela uobiajeno spravljenog u glinenim tajinima, uiva se u ajevima i slatkiima. eui praznim ulicama gradia ovjeka obuzme udnovat osjeaj. Kao Pale sam na svijetu. Grad djeluje gotovo naputeno: tu i tamo iz nekog otvorenog prozora zauje se djeji vrisak, inae ni glas da bi se uo. Pokrajnjom ulicom projurio je i zadnji automobil u urbi, s vozaem nestrpljivim da se okrijepi u oazi doma s obitelji. Nevjerojatan kontrast onomu to se dogaalo samo pola sata ranije. Atmosfera je nepogreiva ramazanska. Dodatnu notu daje jo i izgled grada. Marrakech je od atlantske obale udaljen manje od tri sata vonje. Mali gradii uz more svakako su slikovitiji i ugodniji od usijanih urbanih konica. Bilo da se radi o Maroku, Turskoj, Iranu ili bilo kojoj drugoj zemlji koju (ni) sam posjetio u ovo vrijeme. Pria je svugdje ista: nakon veere, turiste u restoranima zamijenili su mjetani koji sjedaju na aj (i nargilu), druiti se kroz razgovor ili drutvene igre. Ne mora to biti aj (nekad je kava), a ne mora biti ni aj od metvice, koji se u Maroku pije u svim prilikama. Dobroduni ovjeuljak na vratima svoje radnje pozvao me da s njime podijelim veeru: loni juhe, par palainki, krika slatkog kruha i crni aj. ovjek mi je na francuskom objasnio da je crni aj dobar za glavu i rekuperaciju organizma nakon uzavrela dana. Kao da crni aj sam po sebi zahtijeva objanjenje, kao odstupanje od standardne metvice. Tranquil, tranquil! govorio je vaui kruh. Beautiful! engleskoj rijei dodajem akcent da zvui francuski. Vodimo toliko jednostavnu komunikaciju da stari u itavih petnaest minuta, koliko smo zajedno objedovali naslonjeni na topli zid kamene kue nije ni primijetio da zapravo ne govorim francuski. Priao mi je o ramazanu. Muslimani se i inae mole pet puta dnevno, ali tijekom ramazana to ine dulje, u damiji, i u tono odreeno vrijeme. Odlascima u bogomolju podreene su sve ostale dnevne aktivnosti pa tako i radno vrijeme. Upravo je zavrio namaz, na ulicu su odjednom nahrupili ljudi, koje je poimence pozdravljao, predstavljajui i mene. Tako sam upoznao cijelu njegovu ulicu. Potom je mirkajui pokazao da uiva u nekoj monotonoj glazbi koja je dopirala iz nekog stana na katu. La musique! Jcoute. Moj francuski nasumino pokupljen iz omiljenih pjesama i filmova jo uvijek ga je bio u stanju zavarati. Zatim se oglasila molitva, malo drukija nego ona koju sam navikao uti iz damije. Molitva iz Mecce! pouio me. Prijenosi s televizora nadglasavali su zvukove taenja gladi i ei kojima su bili zaokupljeni njihovi vlasnici. Popuio sam cigaretu koju je on odbio i otiao podebljati veernji obrok u restoran, jedan od tri koja su bila otvorena za turiste u vrijeme Ramazana. U neturistikim mjestima ponekad je teko nai otvorenu zalogajnicu. Nakon dana provedenog na poslu s prilagoenim radnim vremenom, ili odmarajui u hladovini doma, parka ili damije, domai objeduju doma s obitelji. Odlaze negdje samo kad se mora. Putuju tek u nudi, dok na godinji odmor idu nakon Ramazana kada poinje turistika sezona za domae ljude. U skladu s tim vozni redovi vlakova i autobusa su prorijeeni. Putnik namjernik osuen je traiti druge oblike prijevoza, koji u Maroku postoje kao i na cijelom Istoku. Grand taxi, za razliku od gradskog petit taxija, prometuje na

svim relacijama za koje postoji potranja. Ali da bi vlasnik pokrenuo svoj stari Mercedes 240 D uvjet je da se skupi sedam osoba koje putuju na isto odredite. Stajalita grand taxija sada nisu ni blijeda slika guve i pometnje koja na njima vlada u ostatku godine. Sve tee sporo, ak i za putnike koji nisu navikli brzo putovati. Pojava stranca u uspavanom gradu unosi trenutnu pomutnju, barem meu onima koji od njega mogu imati neke koristi. Pljute pozdravi i pozivi s raznih strana. Spravljai oranade koji tijekom dana cijede naranaste plodove spremajui u hladnjak zalihe za veernju navalu, strancu e rado i preko dana prodati pie. Od tridesetak tandova na marakekom najveem trgu Djema el Fna otvoreno je desetak, dok su u manjim gradovima od etiri ili pet otvorena najee dva koja si uvijek s istim cijenama predstavljaju najeu konkurenciju. Kad privue muteriju, prodava osim par dirhama u dep zaslui i prikrivenu ljubomoru svog kolege. Isto je s trgovcima ili zaposlenicima restorana, koji preko dana besposleno sjede na stolicama za goste, zajedno s penzionerima iz susjedstva. Ne pije se nita, ne jede se, ne pui se. Preostaje sjediti i pratiti zbivanja na pici. Ispoetka se teko priviknuti, a poslije je, izgleda, ve lake. Smjestivi se u hotel, odrao sam obeanje i kupio iscijeeni sok od onog koji mi je prvi uputio poziv. Kao jedini stranac u mjestu privukao sam panju nekolicine ljudi. Jedan se ponudio odvesti me do restorana u kojem u se naveer moi najesti, dok se drugi izborio da mi pokae gdje radi cyber caffe. Obojica su, uinilo mi se, navukli reakciju okoline, a ovaj drugi uspio se ak i porjekati i potui. Nisam shvatio u emu je bio moj doprinos situaciji. Mog prijaznog pratitelja, pedesetogodinjaka sa znanjem engleskog, isprovocirao je neki neto mlai sumjetanin, neprijateljskim dobacivanjem i uvredama. U tren oka uhvatili su se obraunavati akama. Usred prepirke uspio mi je jo smireno objasniti gdje se nalazi cyber caffe. (Ljubaznost prema gostu je usaena u kulturu ivljenja u svim islamskim zemljama.) U vrijeme ramazana ljudi postaju razdraljivi uslijed suzdravanja od jela, pia i puenja, osobito prvih nekoliko dana kada im vie od hrane, a nekima i pia, nedostaje cigareta. Ne bi bilo pogreno zakljuiti da su obojica puai kojima je nedostatak dnevne doze nikotina malo stanjio ivce u prvom tjednu posta. Zamislio sam kako bi se ponaali nai ljudi u takvoj apstinenciji, koji, ako se gleda statistiki, konzumiraju etiri puta vie cigareta nego Marokanci. to, meutim, ne znai da su u manjem postotku puai, nego da si mogu priutiti kupiti znatno manju koliinu cigareta, koje se na ulicama Maroka prodaju na komad. (Jednom sam priao prodavau s otvorenim kutijama cigareta na tandu, traei popularni Marquise. Koliko? pita. Jednu kutiju, kaem automatski. E, nemam toliko! odgovori.) I sm sam postao nervozan suzdravajui se od konzumacije na ulici, na kojoj sam suvie vremena morao provesti planirajui i traei dnevni obrok. Sreom, otvorene su trgovine s kruhom, a predveer se na ulici peku palainke s povrem i jajima, kao i razne slastice. Ponegdje peenjare otvore ranije kako bi ljudi nabavili gotovu hranu, ako nisu imali vremena otii u kupovinu tijekom dana i spremiti je sami. U pravilu, ene provode sate pripremajui veernji ftour. Kad sam sutradan u souqu sreo svog prijaznog pratitelja, povukao me na stranu i pokazao mi suelice na tand njegova jueranjeg izazivaa. Rekao mi je da su nesuglasice meu njima stara stvar: ovjek je, kae, takve naravi, a juer mu je bezobrazno dobacio da se grebe za turiste, na to mu je on mirno objasnio da me samo upuuje gdje je internet i da su to ionako njegova posla. Ovaj mu je pak spominjao majku i sestru, govorei uvrede na njegov raun, iju mi slikovitost nije znao prevesti. Moju sugestiju da su u vrijeme Ramazana svi pomalo razdraljivi, potvrdio je jo jednim primjerom: kad se popodne na cesti iz nekog razloga zaustavio promet, poneki su izali iz svojih automobila da se malo ispuu i izderu jedni na druge. Ali to se, kae, ne dogaa esto. Tijekom Ramazana ljudi postaju jo prijazniji; vozai i kronini puai su iznimke. Ramadan: no eat, no drink, no smoke!

U ramazanskim noima oputanja konzumira se vie marihuane i haia, po kojem je Maroko svjetski poznat. Kazne su za konzumaciju rijetke i relativno blage: jedan dan zatvora, ili maksimalnih 600 dirhama (cca. 60 eura)

Ramazanski post doprinosi intenzitetu neugodne injenice da ljetne temperature u Marrakechu prelaze etrdeset stupnjeva. U najpoznatijem gradu Maroka turista jo uvijek ima, ali su se toliko prorijedili da upadaju u oi. Oni koji ne posjeuju palae, muzeje i parkove, ostali su u hladovini svojih riada. (Riadi su tradicionalne gradske kue s otvorenim vrtom i fontanom u sreditu esto preureene u hotele.) Veina ih je izgleda pobjegla na more, u resorte u kojima je sve prilagoeno za njih. Za razliku od turistikih dijelova, ostatak grada je uvelike opustio. Radnje i poslovni prostori otvoreni su tek iza deset ujutro, a ugostiteljski objekti su zatvoreni, bilo u potpunosti ili do veernjih sati. Veina finih restorana, kafia i klubova, koji opsluuju strance, zatvoreni su na itav mjesec. Izuzetak su mjesta na Djema el Fna, trgu ulinom teatru koji se izgleda nikad ne gasi. Ali uz par stranaca sklonjenih duboko pod tendom, daleko od pogleda domaih, i ona djeluju kao da rade u tajnosti. Od stranaca se ne oekuje da poste, nego samo da pokau podrku i potovanje domaima, da ne piju i ne jedu na javnom mjestu. Vodom iz plastinih boica se mogu kvasiti i prskati, kao to ine i domai. Prodavai ispred trgovina

Putopis
tandovi i kavanske stolice krcati su ljudima pod budnom paskom mjeseevog srpa, koji se polako, svaku no sve vie i vie deblja, dok ne postane okrugao poput tanjura na kojem e na kraju ciklusa bljesnuti sunce. Konac Ramazana poneki Marokanci, uslijed nonih odavanja, doekaju s probavnim smetnjama. Dok sunce daje zagasitu boju zemljanim graevinama, inei ih fotogeninima za filmsko platno, s druge se strane, na plavoj pozadini bez ijednog oblaka, ogleda bijeli mjesec. Rijetko gdje i kad se sunce i mjesec u isto vrijeme mogu opaziti tako jarki kao u Maroku tijekom kolovoskog Ramazana. I to gotovo etiri sata prije iekivanog sutona. Pobjegavi s jarkog sunca na drugu stranu autobusa, u okviru prozorskog stakla visoko na pustinjskom horizontu nasmijeio mi se bijeli polukrug. Svuda uokolo protezala se suha zemlja, pustara s otrim kamenjem i upercima raslinja koje su brstile runjave crne ovce i ratrkane deve poderanih krzna na grbama. Vijugava cesta se uspinjala uz brdo, pod mnotvom drugih bezimenih jebela. Drao sam glavu naslonjenu na staklo prisjeajui se sredinje scene iz Babela! U rasklimanom, polu-raspadnutom autobusu nedostajali su naslonjai na sjedalima, a negdje nije bilo ni sjedala. ofer je na glavi, poput turbana, nosio zamotani runik koji mu je kondukter s vremena na vrijeme moio vodom. A kad mu ni to nije bilo dovoljno, izlio bi na njega kantu vode u vonji. Vruina u pustinji je dostizala 50 stupnjeva. Oaza u dolini obrasloj zelenilom podsjeala je na intimno podruje golog enskog tijela skladnih oblina. Neobino privlaei i uzbuujui, budila je sinestetike impulse za zadovoljenjem prirodnih potreba. Ramazan je i vrijeme seksualne apstinencije. Tijekom dana nije doputen seks, kao ni ikakav drugi oblik zabave glazba ili ples. Seks nou, naravno, smiju uivati samo oenjeni, ali mladi se ne uzdravaju prije braka kako nalau propisi. Kao svugdje, kao i u svemu. Danju se doputa tek uestalo tuiranje ili na primjer kupanje u bazenu, koje nitko ne poduzima iz razonode, nego zbog osvjeenja. Mladi se, vidio sam, dovijaju svakojakim usputnim osvjeenjima: u parkovima diu poklopce s hidranata i putaju vodu iz cijevi, da se istuiraju pod vodoskokom. Mladii nerijetko ulaze u gradske fontane i kupaju se kao na bazenu, skaui naglavce s ruba, ak i na krianjima velikih prometnica. Policija ih ima zadatak potjerati.

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

35

Strancu se ini da se ljudi vie spremaju za veernji prekid posta, nego to se posveuju duhovnosti u mislima na Allaha i dubljem smislu postojanja

Za sve to eka se isto vrijeme, tono 19 i 30. Vrijeme mujezinovog oglaavanja varira od zemlje do zemlje, ovisno o lokalnom vremenu zalaska sunca, uoi kojeg je na ulici uvijek uurbano. Osim kui na obiteljski objed, uri se na molitvu u damiju. Trgovima se nerijetko mijeaju glasovi s dvije ili vie damija. Oko drvea na ozidanim klupicama, gdje se preko dana u hladovini nije moglo nai prazno mjesto, odjednom ne sjedi vie nitko, kao ni uokolo fontane. Rijetki koji nisu pohitali kui, premjestili su se na stolice restorana. Na ulici esto ostaju samo oni koji nemaju doma u koji bi ili. To je sad to vrijeme obilja, do prvog mujezinovog javljanja pred zoru. Polako. Sjeo sam pod drvo, i kad su nasuprot mene ve omastili prste na tajinu, zapalio sam cigaretu, s osjeajem slobode, kao da sam upravo izaao iz prostora (a ne vremena) u kojem se ne smije puiti. Pored mene s obje strane stajale su, kao naputene, dvije drvene kutije. U njima su bile zakljuane kobre ulinog fakira, koje su do maloas plesale uz razvuene zvuke frule, zabavljajui okupljeno mnotvo. Tijekom Ramazana ulini zabavljai rade smanjenog intenziteta, ali mora se nekako preivjeti. I oni su se povukli na sat-dva, zaklopivi svoje kovege, kao to su zanatlije zatvorili svoje radnje, a trgovci trgovine. Nekima se pak ne isplati napustiti svoj kutak na ulici, nego upriliuju objed na radnom mjestu onako skromno, poput mog domaina sa zida, kao da nisu cijeli dan gladovali. Na ulicama je sve prazno, poneku kretnju prouzroi tek pas lutalica ili make koje se s krovova kua sputaju pod pune stolove, ne bi li motajui se oko ljudskih nogu pronali koji odbaeni komad s tanjura. U manje kulturnim restoranima make ni ne ekaju da togod padne sa stola nego same trae moleivim pogledom ili se obezobraze pa se popnu na stol. Jednom sam veerajui pod svojim stolom prebrojao ni manje ni vie nego sedam maaka kako sjede ispravljenih prednjih nogu i uzdignute glave, strpljivo mirkajui oicama. One koje nisam uspio nahraniti baenim mrvicama, kasnije, kad sam ustao platiti, popele su se na stolicu i zarile njukice u tanjur pun ribljih kostiju i ostataka. Tijekom veere jelom nisu zabavljena jedino manja djeca; ona nisu gladna jer nisu morala postiti. I sad vie vole iskoristiti prazno igralite za nabijanje lopte i bezglavo tranje praznim ulicama, uz karakteristinu ciku i viku (od ulice nedaleko kue sami su napravili igralite), nego sjediti mirno za obiteljskim stolom. Sve dok ne zauju odluan majin glas koji ih zove da jo neto pojedu; red je, jer Ramazan se blaguje s obitelji. Ramazan i turizam ine mi se kao dvije konstante, nepobitnosti ljetnog mjeseca u Maroku. Maroko ivi od turizma tijekom cijele godine, ali u vrijeme Ramazana nema domaih posjetitelja, dok se strani razbjee na obalu, gdje su, uz puhanje vjetra s oceana, vruine podnoljivije. Muzeji i kulturne znamenitosti ranije se zatvaraju, poto i njihovi zaposlenici rade skraeno, kao i ostali. Jer, svi se trebaju pripremiti za veeru. Strancu se ini da se ljudi vie spremaju za veernji prekid posta, nego to se posveuju duhovnosti u mislima na Allaha i dubljem smislu postojanja. Osobito kad ih gleda kako tijekom dana pune vree voem, povrem, kruhom i mesom na trnici gdje se svaka namirnica prodaje na posebnom dijelu. A onda sjedei, pred posluenim priborom na stolu, ekaju zvuno doputenje za poetak veere. Kad zavri konzumacija, grad postupno oivi i nerijetki probdiju do sitnih jutarnjih sati. U veim mjestima upriliuju se atraktivni programi na trgovima, a tko ogladni tu jo uvijek moe naruiti juhu, salatu ili kus kus s prefiksom marocaine. Restorani rade dokle ima gostiju. Domai u bdijenju uvijek izdre due od stranaca, ako su dan proveli spavajui: neki odlaze u krevet tek poslije posljednjeg nonog obroka uoi izlaska sunca, za koji ostali redovito navijaju satove. Nonim zrakom treperi sveano raspoloenje.

Mladii nerijetko ulaze u gradske fontane i kupaju se kao na bazenu, skaui naglavce s ruba, ak i na krianjima velikih prometnica

je uglavnom zajedniko puenje haia praksa koja je tijekom Ramazana jo izraenija nego inae. Razlog je, kae, to nema alkohola. Islam zabranjuje alkohol, ali u Maroku se proizvode vino i pivo, dok se ostala pia uvoze. Veliki broj Marokanaca pije alkohol, pogotovo oni ispod tridesete, kao i puno tinejdera. Meutim, tijekom Ramazana svi se, htjeli ne-htjeli, ponaaju kao dobri muslimani po tom pitanju. Duani koji prodaju alkohol zatvorili su odjele s piem ili su maknuli sve boce s polica jo par dana prije poetka Ramazana. Ni stranci sada ne mogu legalno nabaviti alkohol. Stoga se u ramazanskim noima oputanja konzumira vie marihuane i haia, po kojem je Maroko svjetski poznat. Kazne su za konzumaciju rijetke i relativno blage: jedan dan zatvora, ili maksimalnih 600 dirhama (cca. 60 eura). Puenje se tolerira, to zbog navika domaih to zbog stranih turista, a svima je, naravno, stalo do turizma. Jer, to je Maroko, dodaje Abdul. Pustinja i more! Turizam i mangan to je sve to imamo! Abdul rezonira poput Europljanina, bolje reeno europskog Mediteranca. Voli drutvenu ureenost, politike slobode, dostupno zdravstvo i obrazovanje, koji nasuno nedostaju Maroku. Ali ne voli zapadni uurbani nain ivota. Kad si osigura udobniji ivot, vratit e se ivjeti ovdje, makar i pod stare dane. Misli da e i tada potivati Ramazan, ali ne zato jer je to tradicija, koju e sauvati, nego jer predstavlja tjelesnu i duhovnu potrebu ovjeka. Smisao Ramazana, podsjea, nije golo uzdravanje od jela, pia i seksualnog uivanja, kako ga mnogi povrno shvaaju, nego oplemenjivanje misli i osjeaja koji iz toga proizlaze. To je moda svima jasno u teoriji, ali ne ini se uvijek i u praksi. Svjedoei preciznosti i strogosti kojima su odreena pravila Ramazana tijekom dana, i udnoj slobodi koja zavlada nou, pri nadoknaivanju proteklog i pripremanju za novi dan, nekad je teko u ponaanju ljudi prepoznati vie od forme koju je spominjao Abdul. Nezahvalno je tvrditi je li tako ili nije. Ali tomu su svakako krivi oni da se posluim njegovim citatom iz Kurana koji poste a od toga imaju samo glad i e. Takvih sam ovo ljeto ipak vie vidio meu strancima nego meu domorocima. A jo gori su bili oni drugi koji se nisu ustruavali piti, jesti (ak i ljubiti) pred domainima. Francuzi, panjolci, Englezi, Nijemci, Nizozemci... U gradovima na obali ih ima dosta pa se zbog turista Ramazan pokuava uiniti to manje vidljivim. Da nisam doao iz suhe unutranjosti, uslijed svog tog turistikog arenila, moda ne bih ni primijetio da je Ramazan. Sve do zadnjeg dana, kad je zapoela trodnevna sveanost povodom kraja devetog lunarnog mjeseca, oznaenog novim mlaakom. Konobaru sam posljednji dan poelio eid mubarak. A na pitanje Slovenca na aerodromu, hoe li sad moi nai prijevoz do pustinje, odgovorio sam: Tek sad im poinju praznici. Ali hoe! U Maroku uvijek raunaju s turistima.

U pustinjskim gradiima je drukije. Mjetanima preostaje tek uestalo tuiranje i kuna hladovina. Hassan mi tvrdi da kupanje u bazenu i nije najbolje rjeenje, jer poslije vue na e. On mjesec posta izdrava u svom rodnom gradu u kojem vladaju ogromne pustinjske vruine. Tu, na rubu Sahare, neplanirano sam zaglavio, na putu prema pustinjskim dinama, uz alirsku granicu. Nisam stigao presjesti na drugi autobus ili grand taxi prije sumraka, kad je sav promet odjednom stao. U to vrijeme su zatvoreni i svi hoteli. Zakljuana vrata i puste ulice neupuenog bi preplaili da e ostati na ulici. Gradski promet, taksiji, meugradski autobusi ukljuuju se opet u 21h! Ali u gradovima! U malim mjestima u sumrak promet staje. Lutao sam praznim ulicama, u potpunoj tiini, sam, pranjav, znojan, edan, u drutvu vjetra koji je raznosio crne plastine vreice. Hassanov poziv na kriku lubenice bio je najljepe to sam mogao poeljeti. Sjedimo pred kioskom, priamo i pljuckamo crne kotice. No donosi sve u emu oskudijeva dan. Uz veeru sam se druio s Hassanovim prijateljem koji ivi u Barceloni ve sedam godina, a sad je doao provesti blagdane s obitelji. I on, kae, posti, ali moda ne bi da nije doma meu svojima. Neki Berberi koje poznaje ne poste, jer ne ele, ili se ne osjeaju muslimanima. (Berberi su upuuje me izvorni stanovnici, koji ine gotovo dvije treine Marokanaca, i postali su muslimani tek nakon dolaska Arapa.) Svima

Anarho scena Aleksa Golijanin

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

36

SLOBODARSKA KRITIKA LJUDSKOGA STANJA

S prevoditeljem i urednikom anarhistike edicije Porodina biblioteka (anarhija/ blok 45) razgovaramo o slobodarskom naelu Bolje gledajmo kako da ne izdamo sebe i one do kojih nam je stalo, i to na primjeru njegovih izdavakih naela kao i osobnih ivotnih vrijednosti Suzana Marjani

Prije svega poznati ste kao prevodilac i urednik anarhistike edicije Porodina biblioteka (anarhija/blok 45). Od kada ureujete navedenu anarhistiku ediciju i s kojim urednicima/izdavaima iz Hrvatske suraujete? Sve je poelo negde tokom 2001., a prve knjige su se pojavile poetkom 2002. Mala serija, od tri naslova. Brzo je poela i saradnja, u poetku sasvim sporadina, sa nekim izdavaima, kao to su to ita? iz Zagreba ili Plotad Sloboda, koju je pokrenuo Stefan Simonovski iz Skoplja. Ti izdavai su ponovili neke tekstove iz Porodine biblioteke, to smo sve zajedniki dogovorili. Poslednjih godina se uglavnom druim sa Zoranom Sentom, iz DAF-a, koji mnogo pomae, ali i najavljuje neke zajednike izdavake poduhvate. I sa to ita? razmatram neke ideje. Ali, bilo je i mnogo drugih kontakata, od samog poetka, ba sa ljudima iz Hrvatske. Ti dobri signali su toliko uestali, da mi moj prijatelj Mario Mari najstariji mladi prijatelj Porodine biblioteke ozbiljno prognozira selidbu.

PREKID TRINOGA KRUGA

Na svojoj web-stranici navodite da knjige nikada niste prodavali, ve ste ih besplatno dijelili zainteresiranima, to je u skladu s Vaim izdavakim naelima, kao i sa sadrajem knjiga koje objavljujete. Kako ivite/preivljavate s obzirom da ne prodajete knjige i poznajte li moda jo nekog izdavaa s ovih ex-YU prostora koji djeluje na takav nain? Ne znam nikog ko radi ba tako, ali ima jo ljudi koji na slinim ili istim pitanja insistiraju na druge naine. Na primer, izdavai koje sam spomenuo, koji nisu samo to, ve aktivno razvijaju i pomau celu jednu scenu. U bloku 45 sve to se razvilo iz meavine iznudice i nekih naela ili prosto averzije prema trgovini. Tada sam jo radio u firmi; i da sam hteo, nisam imao kad da trgujem. A as se pribliavao, trebalo je objaviti knjige. Ali, kako? I onda su mi se vratile rei iz jednog teksta Boba Blacka, koji sam tada pripremao: Ludikom nainu proizvodnje odgovara sistem distribucije zasnovan na poklonu. emu vie kupovina i prodaja? Previe papirologije. Previe posla. To je bilo pitanje: kako, makar u nekoj taki, prekinuti taj zaarani, trini krug? Ili, ako to pitanje moemo da isprobamo na malo irem terenu, kako napraviti prekid u odnosima dominacije, nepoverenja, uzajamnog tlaenja? Odgovor nije prost, u smislu da se zavrava sa onim to u rei, ali poiva na zaista prostoj premisi: pa tako emo TO prestati da radimo! Makar izmeu nas. A onda, kako nam bude. Moraju se prihvatiti neki novi, neuobiajeni rizici. Sve i dalje kota tampa, materijal, literatura, ivot ali, kada izbacite cenu, izmeu vas i ljudi neminovno zapoinje neka drugaija komunikacija. I onda su poele da se deavaju razne nesluene stvari. A sve je nastavilo da ivi zahvaljujui onima kojima je stalo: do samih knjiga, da tog naina rada, do onoga to sam dodavao uz te tekstove, kao svoja razmiljanja i predloge. I za itaoce koji su se ukljuili to je bilo posebno iskustvo. Pomagali su u prilozima (ja nemam nikakve tajne resurse, a primanja su mi smena), distribuciji, raznim fazama pripreme. Nije se formirala nikakva redakcija, to je slabost, ali opet nikada nisam bio sam. Nikada ne znate ni da li e biti podrke, kada doe vreme za neku novu knjigu. Ali, ona do sada nijednom nije izostala, esto od osoba koje jo nisam ni upoznao. I tako ve deset godina, praktino bez zastoja. Moda je to sada ipak dostignue, zajedniki podvig, s obzirom da je, objektivno gledano, re o receptu za propast, to su nam mnogi trezvenjaci glatko predviali. Ali, presudan je bio subjektivni faktor. Oni kojima je stalo.

Ukratko, molim Vas, izloite nam svoja izdavaka naela. Gledam da objavljujem knjige i tekstove koji su meni bili vani, iz kojih sam nauio neto o ljudskom stanju ili koji su me poneli. Samo najliniji izbor i intuicija, to je pravilo. To je potpuno suprotno onome to se esto sree meu izdavaima ili medijskim redakcijama, naroito aktivistikim, koji uporno pokuavaju da prosvetle jedno bie koje ne postoji: obinog oveka ili prosenog itaoca. To za posledicu ima produkciju otuenih, bezlinih sadraja, koji pucaju od pojednostavljivanja i truizama. To je u osnovi manipulacija, kalkulisanje zamiljenim ljudskim profilima, ciljnim grupama i odgovarajuim sledovanjima. O potcenjivanju upravo tih drugih, iji se mentalni kapaciteti tako briljivo odmeravaju, da ne priam. Izdvajam to kao najeu uredniku dilemu koju sam primetio okolo. to se mene tie, insistiram na toj linoj dimenziji, u izboru literature i nadovezivanju na nju, jer je to jedina osnova za pravu komunikaciju, emu bi ovakvo izdavatvo i trebalo da vodi.

REAKCIJA NA KARAOKE-ANARHISTE
Kada ste se prvi puta susreli s teorijom i praksom anarhizma te koji Vam je anarhizam najprihvatljiviji? Naime, na svojoj web-stranici istiete da za anarhiju/blok 45 ideologija anarhizma je bez ikakvoga znaenja. I nadalje: Izvesna terminoloka podudarnost je sluajna i za sada predstavlja izvor mnogih zabavnih, ali ponekad i vrlo zamornih nesporazuma. Ta poruka je delom bila reakcija na sve te karaokeanarhiste, koje sam poeo da upoznajem, a koji su samo ponavljali stare mantre, kao hipnotisani. Bio je to sasvim nov fenomen za mene. Stalno sam naletao na njih, sve je pucalo od nesporazuma, mada je toga bilo i na drugim stranama. Opet, klasini anarhizam, kako se to kae za onu staru gardu, od Proudhona, Bakunjina i Kropotkina, do, recimo, Emme Goldman, meni zaista nije znaio nita. U onim formativnim godinama skoro da nisam znao za njih. Na mene su mnogo vie uticali Swift, dada, nadrealizam, moderna uopte, frankfurtovci, antropologija. U stvari, i danas u svemu tome vidim samo potragu za drugaijim ivotom, koja nema ime, koja nije nikakav izam, iako anarhija, kako je ja shvatam kao lini, etiki stav i odnos izmeu ljudi, a ne kao planiranje budueg drutvenog ureenja ostaje kljuni operativni pojam. Tek kasnije sam shvatio znaaj te stare generacije, iako ni tada u njihovim spisima nisam naao mnogo toga podsticajnog. Anarhisti iz XIX s poetka XX veka bili su jedini koji su, u okviru zapadne tradicije, traili izlaz ka ivotu bez vlasti i insistirali na tome. Jedini. Svi oni intelektualci i njihove muterije, koji sebe, ko zna zato, smatraju slobodnomisleim, a da nikada nisu ni pokuali da iskorae iz perspektive vlasti, trebalo bi da se zamisle nad tom injenicom. I samo zahvaljujui toj generaciji, uprkos strahovitom teroru, i s leva i s desna, re anarhija je nastavila da krui okolo i unosi pometnju. Tako smo mogli doi i do shvatanja anarhije prilino drugaijeg od tog starog. Stvar je u njihovim kontradikcijama i fiksacijama, u injenici da je ta generacija anarhista ipak preuzela suvie iluzija svog vremena, naroito onih prosvetiteljskih i progresistikih. Zato sam se od poetka, manje ili vie, prepoznao u nekim

novijim autorima, koje ortodoksni anarhisti ili ne raunaju u svoje ili ih estoko napadaju: u Fredyju Perlmanu, Johnu Zerzanu, Jacquesu Camatteu, Jacquesu Ellulu ili antropolozima kao to su Pierre Clastres, Marshall Sahlins, Stanley Diamond. U onima koji masovno drutvo (kao suprotnost zajednici ili svetu zajednica, kao jedinom pojmljivom ljudskom okviru), progres i tehniki fenomen nisu prihvatali kao sudbinu ili neto neutralno. Re je o konceptima i mehanizmima koji unapred odreuju ljudske odnose i prave sprdnju od svih naih dobrih namera. Trae suvie rada, suvie energije, suvie ivota, to se ne moe postii spontano ili dobrovoljno. To i danas zbunjuje mnoge i predstavlja liniju podele, ne samo meu anarhistima, ve izmeu svih sledbenika stare paradigme, levih i desnih, i onih koji sve to dovode u pitanje.

SITUACIONISTIKA INTERNACIONALA
Urednik ste trobroja asopisa Gradac (164-165-166, 2008.) posveenoga Situacionistikoj internacionali. Kakav je bio utjecaj Situacionistike internacionale na Jugoslaviju u doba kada su djelovali njezini predstavnici, ako je uope bilo ikakvoga utjecaja? Nije bilo nikakvog uticaja. Tu su samo nekoliko pisama koje su tokom 1960-ih razmenili Debord i Branko Vuievi, moda neki slabani flert Makavejeva s tim idejama i nekoliko najuzgrednijih referenci iz umetnike i filozofsko-socioloke literature. Stvari poinju da se menjaju tek sa Arkzinovim izdanjem Drutva spektakla, iz 1999., a onda i s mojim prevodom istog dela i ostalim to sam radio. Onda su usledili jo neki prevodi, a broj referenci se naglo poveao, iako esto na nain od kojeg staje mozak. Saradnja s Brankom Kukiem (Gradac) i prevodiocem Miodragom Markoviem bila je neto izuzetno. Iako sam u tom zborniku kasnije pronaao greke zbog kojih me je oblivao hladan znoj ne toliko u prevodima, mojim ili Miinim, koliko u nekim prateim elementima opet smo napravili prilino irok i veran prikaz situacionistikih ideja i praksi. Tako novine Ispod plonika (broj 11, 2012.) objavljuju lanak kojim utvruje kako bi bilo suludo zakljuiti da je pobuna svibnja 1968. godine izbila zaslugom situacionista ili pak da su oni zanijeli mase svojim idejama. Rije je o lanku koji je prvotno objavljen u asopisu Machete (2008.), a s talijanskoga ga je prevela za novine Ispod

Anarho scena
plonika Erika Preden. Kako komentirate ovu reviziju utjecaja SI na dogaaje revolucionarne 1968.? Pre svega, 1968. je bila samo trenutak u delovanju Situacionistike internacionale. Njen znaaj daleko prevazilazi tih nekoliko burnih meseci. A ovo nije neka nova revizija, njihov znaaj se odavno umanjuje. Ako pogledamo ono to su sami situacionisti pisali o svom ueu u pobuni iz 1968. a koja zapravo poinje 1966., u Strasbourgu, sa skandalom oko pamfleta Beda studentskog ivota jasno je da oni sebe nisu videli kao inspiratore ili voe masa. Da li bi se 1968. uopte dogodila da nije bilo SI i Enrages? Teko. Jo jednom, sve poinje jo 1966., s debatama koje su se meu studentima, od Strasbourga do Nanterrea, odvijale tokom cele 1967. i poetkom 1968., povodom skandala i teksta iji su jedini autori bili situacionisti. Tokom 1967. pojavile su i dve knjige-bombe, koje su tako odmah bile doivljene, Debordovo Drutvo spektakla i Vaneigemova Rasprava o svakodnevnom ivotu, glavni izvori slogana iz 1968. Najzad, ta je spreavalo sve te maoiste, trockiste, lenjiniste i ostale autoritarce, koji su kasnije poricali svaki znaaj SI, da neto pokrenu ranije? Sve te frakcije su postojale i pre 1968. Ipak, po izbijanju pobune, inicijativu su brzo preuzele te druge, brojnije grupe sve grupe blie vladajuem naelu stvarnosti su morale biti brojnije a zatim i zvanina levica, sa svojim sindikatima, to su situacionisti u svojim analizama precizno registrovali. Sebe su jasno videli kao manjinu, iji se glas sve slabije uo. Punih petnaest godina pre 1968., u jednom tekstu iz Potlaa, pisali su: Revolucija se ne ostvaruje traenjem 25 216 franaka meseno. Godine 1968. prevagu su odneli upravo takvi, realistiki zahtevi. Za njih je to bio signal da se povuku i privremeno emigriraju iz Francuske ovo drugo je bilo posledica znaaja koji im policija, za razliku od leviara, nije sporila. Uglavnom bez njih, 1968. se ne bi dogodila; ali, oni nisu uticali na ono to je postalo glavni tok te pobune, a naroito ne na njen ishod. Tekst iz Machete je moda vie iziritiran glorifikacijom SI od strane nekih kasnijih ljubitelja, to je zaista znalo da bude nesnosno; ali, u tekstovima SI je teko pronai osnove za tako otar sud o njima, makar u toj stvari iako je injenica da su situacionisti bili sve samo ne neka skromna druina! od zabrinutosti za sudbinu planete. Sve to je povezano, ali oni koji pre svega polaze od planete, sveta ili patnje drugih ljudi masa, siromanih, itd. a ne od sebe i svojih najdubljih razloga, suvie esto zavravaju meu realistikim reformatorima vladajueg poretka. To su dve prilino udaljene perspektive. Pored toga, nije stvar u tome da se promene neke materijalne ili administrativne prakse. Nee nas spasiti nita manje od raskida s celim jednim nainom i shvatanjem ivota, s celom jednom kulturom. Stvar je u drugaijim odnosima izmeu nas bez dominacije, ucene, nepoverenja, straha. Takvim odnosima sigurno bi odgovarale neke sasvim drugaije materijalne prakse. Na primer, jasno je da meu slobodnim ljudima i njihovim zajednicama nema uslova za masovnu proizvodnju. Drugim reima, nema uslova za masovnu destrukciju i tu apsurdnu cirkulaciju apstraktnih vrednosti, jer nema ko da radi onako i onoliko koliko ta dinamika zahteva. Ali, ima uslova za toliko toga drugog. Leviare to paralie ili uasava: oni prosto ne mogu a da u svojim projekcijama ne raunaju na TUI rad. I ako je stvar u tome da razvijamo drugaije odnose, ovde i sada, uprkos nemoguim uslovima, onda tu nema ta da se eka. To je sam ivot. ta tu ima da se odlae ili pomera u neku utopijsku perspektivu? Ali, mnoge ljude slamaju te globalne projekcije, saznanje da drugi nee uiniti isto. Pa, pustimo za trenutak te druge. Poimo od sebe i onih do sebe. Otvorimo se za to iskustvo, za sve njegove posledice. Vratimo se u svoje ivote, ne da bismo se zatvorili u njih, kao u privatne posede, ve da bismo ponovo osetili sebe, jedni druge, svoje prave razloge za ivot i borbu. To nije recept za sreu, ne priam o tome. Samo pokuavam da doaram tu ravan iz koje vredi ponovo otvoriti sva pitanja. Neka nova situacija moe nastati samo ako se to izlupano ljudsko jezgro oporavi. Videli smo koji su dometi ljudskih bia redukovanih na male vojnike ili proste izvrioce tuih planova. S time zaista vredi prekinuti. ivot odmah dobija drugaiji ukus, nezavisno od ansi za globalnu promenu. I mada to nije uslov za takav stav, tako se ponovo otvaraju sve anse, sve mogunosti. Ovako, pred sobom imamo samo jedan put. A tu je lako biti Nostradamus. Najgori ishod je najizvesniji. Colin Ward svoju knjigu o anarhizmu zavrava prilino optimistino sljedeom reenicom Anarhizam za novo stoljee postaje sve vaniji. Smatrate li da je tome doista tako? Nema sumnje da je tako, ali anarhisti i dalje vide anarhiju na toliko oprenih naina da sve uestalije pozivanje na taj pojam nije garancija neke sutinski nove situacije. Ipak, ako se osvrnemo samo 10-20 godina unazad, ta vidimo? Anarhija, anarhizam kao jasan stav, kontradikcija, zbrka u glavi, moda ili iv odnos izmeu ljudi za mnoge postaje neto to se podrazumeva. Slom starih leviarskih ideologija i njihovo utapanje u liberalni kupleraj, sigurno su doprineli tome. Ali, ne treba imati iluzija. I dalje nas eka raskid s celim jednim nainom i poimanjem ivota. Ne samo povremeni gestovi revolta, bavljenje ovim ili onim problemom ili izdvajanje u privatne Nojeve barke. Ako se suoimo s tim najkritinijim pitanjima, vidimo kako se nai redovi naglo proreuju. Ali, nema problema. Koliko god nas bilo, to su nai ivoti, nae iskustvo, neto izmeu nas. A poto smo i mi ljudi ili drugi to kao da se zaboravlja ire posledice uopte nisu iskljuene. Zato je svako lino istrajavanje, na sopstvenoj avanturi i borbi, od najveeg mogueg znaaja.

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

37

je pravilo da mnogi mladi intelektualci posle revolucionarnog odrastanja postaju apologete vladajuih reima, zaboravljajui svoje ideale i utopije. Pogledajte brojne studentske lidere iz 1968. godine pa ete videti da su oni korumpirani sjajem lagodnog ivota postali savetnici i uvari svojih vlada. Kakvo je vae iskustvo sa ivljenjem u skladu s anarhistikim naelima? Da, to se stalno deava. Sila tee ovog sistema je ogromna. To lomi mnoge, a konformira skoro sve. Ali, o tome se esto govori vrlo povrno. Tano je da su mnogi studentski lideri iz 1960-ih i nekada radikalni intelektualci postali najgori konformisti, ali ako se osvrnemo na njihove revolucionarne dane, videemo da je vrlo esto re o autoritarnim leviarima. Odatle, do neke druge autoritarne pozicije ne stoji neki neizmerni ambis. Na primer, Daniel Cohn-Bendit, jedna od ikona 1968., bio je lenjinista; danas je jedan od najfanatinijih policajaca EU. Skoro cela prva postava univerziteta Pariz VIII, koji se smatra za jednu od tekovina 1968. i odakle se zatim ispileo postmodernizam, tokom 1960-ih je oscilirala izmeu maoizma i lenjinizma. Radikalna krila velikih studentskih organizacija, naroito u SAD-u i Nemakoj, takoe su se kolebala izmeu Maoa i Lenjina, ponekad uz dodatak Trockog, kao u Engleskoj. Znai, izbor se kretao izmeu tri lica Staljina. Kod nas je bilo slino, iako bez tako naglaenih frakcijskih podela. Mladi marksisti uvek tako dosadni i plitki, samo moda malo rasputeniji od svojih roditelja listom su postali stari, dosadni liberali. Jedna autoritarna pozicija, koja se ionako nije mogla smatrati revolucionarnom, zamenjena je drugom. Ali, sve to zapravo nije toliko vano. Priamo o poznatima ili o tankom sloju trebera koji se bakare na vrhu podele rada. Pravi problem je ono to se deava svakodnevno, svi ti mali ljudski debakli, koji u konkretnim ivotima ljudi i njihovim odnosima esto imaju teke posledice. Mnogo tee od pada Daniela Cohn-Bendita u liberalizam ili iekovog bajpasa izmeu Lenjina i Obame. Bolje obratimo panju na tu ravan, na ono to se deava s nama i izmeu nas. Bolje gledajmo kako da ne izdamo sebe i one do kojih nam je stalo. Kada se sve postavi u tu ravan, mamci koje nam baca ovaj sistem gube dosta od svoje efikasnosti.

LIVING THEATRE I PACIFISTIKI ANARHIZAM

Nedavno ste u Rijeci u Molekuli, u okviru ZOOM festivala, sudjelovali u promociji prijevoda knjige ivot teatra Juliana Becka. Kakav je Va stav prema pacifistikom anarhizmu, s obzirom da je sam Living Theatre zastupio takvu vrstu anarhizma? Mislim da nije re o nekoj posebnoj vrsti anarhizma ve o jednom stavu, koji ne vidi kako ubijanje ili olako oslanjanje na nasilje moe doneti neku drugaiju, bolju ljudsku klimu. Taj stav je imao svoje pristalice i meu anarhistima, od Tolstoja i Landauera, do Juliana Becka i Paula Goodmana. To je zapravo bio veinski stav. Naime, ak je i jedan od najveih anarhistikih militanata, Errico Malatesta, govorio otprilike ovako: mi samo elimo da idemo svojim putem, da ivimo drugaije, oni nam ne daju, i onda nas jo optuuju zbog nasilja do kojeg tako dolazi. Meu savremenim anarhistima esto se vode debate oko nasilja i nenasilja. To stvara pomalo bizarnu sliku: kao da to da li e nasilja biti ili nee biti zavisi od anarhista. Bie da se pravi ljubitelji te prakse, odnosno, pravi uzroci stanja u kojem uopte postavljamo takva pitanja, nalaze na drugoj strani.

ZAF
I zavrno, uskoro se odrava 5. zrenjaninski anarhistiki festival (5. i 6. listopada). to oekujete od njegova programa ove godine? Ah, ZAF! Takoe, jedno veliko Ah! i za ASK! Ta dva dogaaja su povezana, ljudi koji ih organizuju tesno sarauju. Sada oekujemo i CrimethInc., povodom objavljivanja njihove knjige Rad (Work, 2011.), u izdanju zrenjaninskog Burevesnika. Objektivno, u oba sluaja, zvanini delovi programa su, osim u par monih stavki, kao to je ova, moda malo tanki. Ili je tako bilo poslednjih godina. Preovlauje forma predavanja ili prezentacije, umesto da se bacimo na debate, o toliko stvari koje nas se valjda jo tiu. Opet, bez potcenjivanja znaaja tog zvaninog programa, prava stvar je uvek sve ono izmeu. Direktna komunikacija, radost susreta, gala kuhinja, ali i razmatranje konkretnih predloga. Tako smo na prolom ASK-u, tu u Zagrebu, dogovorili i pokretanja srpsko-hrvatske sekcije The Anarchist Library. Inicijativu su dali Erika Preden i Marco Pessotto, koje sam tada i upoznao. I to je, bez mnogo prethodne prie, za svega par meseci, postala ozbiljna arhiva tekstova i knjiga Anarhistika biblioteka, arhiva za sebe koju je Pessotto izvanredno prilagodio kunoj i maloj tampi. Na tome su radili i prijatelji iz to ita? i Ispod plonika, zrenjaninskog Burevesnika, beogradskog Fenjera, ali i drugi, koji se sve vie ukljuuju. Zoran Senta je priloio tekstove svih svojih anarhistikih izdanja, samo to to jo nismo stigli da obradimo. Pored toga, Biblioteka pokriva mnogo iri teren od isto anarhistike literature. Za mene je to bio dogaaj godine. Jednostavno nisam navikao da sa anarhistima neto radim, a da to bude bez agonije! Ovde je sve samo teklo. Naravno, sve to su ljudi koji ve neto rade, neto svoje, i ne ekaju na druge. To je vana napomena. Saradnja onda ide lako. Sada, u Zrenjaninu, sve to e se nastaviti. ZAF i ASK su dve vane posledice delovanja nekih ljudi, koji su godinama, uprkos velikim pritiscima i optoj malodunosti, istrajavali na toj formi komunikacije. Iako ASK i ZAF traju ve dugo, mislim da je sve i dalje otvoreno, svee, poletno, kao da je tek poelo. To je dobar znak. Razgovarali 1. listopada 2012. (kontekstualizacija zbog posljednjega pitanja)

KRITIARI LJUDSKOGA STANJA

S kojim teoretiarima anarhizma posebno suraujete? Saraujem s prijateljima, nema tu nekih teoretiara, u smislu, specijalista ili plaenih intelektualaca, kao to su razna zvuna imena iz tog segmenta spektakla. ak ni Zerzan nije teoretiar anarhizma, ve kritiar ljudskog stanja i ovek koji pokuava da sagleda neke mogunosti. Spominjem njega, jer smo prijatelji, a i saraujemo, na razne naine. Bili smo zajedno na nekoliko turneja po Hrvatskoj, Srbiji, Italiji a sada je ve postalo uobiajeno da mi alje nove tekstove, zbog kojih mu ja onda zvocam, kada ima razloga, ili mu samo aljem utiske i sugestije. Tako smo prodiskutovali i tekstove za njegovu novu knjigu Future Primitive Revisited (2012.), onako kako su pristizali. Ali, kaem, Zerzan je jedan od nas, prijatelj. Saraujem sa svima s kojima sam u komunikaciji, koja za mene ima smisla. Sve to je podsticajno.

DESTRUKTIVNA TRINA EKONOMIJA

U svojoj biblioteci preveli ste knjigu Prvobitno drutvo blagostanja: Esej o ekonomiji lovaca-sakupljaa antropologa Marshalla Sahlinsa koji subvertira koncept trine ekonomije kao najdestruktivniji drutveno-politiki model, iji su glavni proizvodi stalna oskudica i totalna ljudska, drutvena i ekoloka degradacija. Iako brojni kritiari danas dolaze do slinoga zakljuka, o kojemu je Sahlins pisao ve 1968., odnosno 1972. godine, zbog ega je veina i dalje u tom sustavu koji je promoviran kao opcija bez alternative? Ovaj nain ivota je postao neto vie od navike, totalna ovisnost. Ne znamo za drugo, nemamo to iskustvo. Izgubili smo autonomiju, samim tim i kompetenciju za neki drugaiji ivot. Ipak, pretnje se samo gomilaju, a mnogi pokazuju spremnost za skok naglavake iz te situacije, nezavisno od prethodnih priprema, ak i nezavisno od globalnog stanja: iz linog nezadovoljstva takvim ivotom, tim rmbanjem, ponienjima, pritiscima, besmislom. Mislim da su takvi razlozi za revolt mnogo jai i pouzdaniji od onih koji polaze

TRI LICA STALJINA

Milorad okovi, gostujui na 6. anarhistikom sajmu u knjiga u Zagrebu, meu ostalim je za Zarez izjavio: gotovo

Esej

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

38

Intimni komari
O mormonima, Kiu i odjevnim navikama srednjokolskih profesora Darko Miloi

guravi se nekako jednog jutra u autobus, kratio sam si vrijeme diskretno prouavajui zanimljive fizionomije svojih blinjih i razmiljajui o metafizici, erosu i thanatosu, kad mi je pogled zapeo za mladia koji je i izgledom, i dranjem, i napose odjeom izrazito odskakao od svih nas. Na suvratku sakoa besprijekorno izglaanog i po mjeri krojenog elegantnog crnog odijela s pripadajuom savreno vezanom crveno-plavom kravatom, imao je okaenu crnu ploicu na kojoj je bijelim slovima bilo ugravirano: STARJEINA FREEMAN, a ispod je pisalo jo i Crkva Isusa Krista svetaca posljednjeg dana. Starjeina Freeman nije ba odgovarao mojoj predodbi o starjeinama, jer se radilo o mladiu starom kojih dvadesetak godina, a dojmu autoriteta odmagalo je i njegovo glatko djeako lice i frizura kakvu nose pitomci West Pointa. Kako je uspio postati starjeina, ne znam, ali sjetio sam se kako u, ako se ne varam, I. Timotejevoj poslanici 4,12 Pavao pie mladom Timoteju: Neka te nitko ne prezire zbog tvoje mladosti! pa, rekoh, hajde Starjeina Freeman je u rukama drao notes i pisaljku, vidjelo se po pokretima oiju i mikromimici lica da intenzivno razmilja (to je bilo posve u suprotnosti s izrazima lica naih suputnika koji su moda isto razmiljali, ali ne ba intenzivno i fokusirano, ili su, kao u onom vicu, samo sjedili), i svako toliko je neto biljeio, lijevom rukom na kojoj je bio podeblji prsten (Oenjen? Svaka ast! pomislio sam; ako je fundamentalist, moda i s nekoliko ena). Sve u svemu, djelovao je donekle cjelokupnom svojom pojavom poput kakvog glanc novog Forda usred manje ili vie dotrajalog tranzicijskog voznog parka.
Trezor u stijeni Mogue da ste

nestali godine 421., posljednji preivjeli Moroni je zakopao ploe u brdu. Nakon svog uskrsnua, Isus je posjetio Ameriku i osnovao novu crkvu, jer su njegove nade u Stari svijet propale. Isus e se vratiti na zemlju i ustanoviti svoje kraljevstvo u Americi.
Amen No, mormoni, iz i-

ih i vi primijetili, te redovito svaka bi ih majka poeljela za zeta simpatine deke (premda sam vidio i djevojke), misionare, svece posljednjeg dana, kako obino u tandemu, upicanjeni i zbigecani kao manekeni koji predstavljaju novu liniju Diorovih odijela, krstare ulicama naih gradova, dijelei letke s pozivima na besplatan teaj engleskoga, ili objanjavaju nekom umirovljeniku kako zapravo stoje stvari s njegovom duom. Meu informiranijim graanima poznatiji su pod nazivom mormoni, a dolaze, kao i sve one, rei e neki, sekte i hereze to (bezuspjeno, dakako!) rastau nau tisugodinju katoliku uljudbu, iz Sjedinjenih Drava, te kontroverzne zemlje na drugom kraju svijeta. Preciznije, dolaze (obino na dvije godine) iz savezne drave Utah, koja je u 19. stoljeu, kad se njihovom osnivau, Josephu Smithu, ukazao aneo i rekao mu, je li, kako zapravo stoje stvari s nebom, zemljom i ovjekom, bila teka zabit Da ne pametujem previe, prenosim citat s Wikipedije: Knjiga Mormona iznosi mnogo toga o povijesti Amerike. Po toj knjizi, Izraelac Lehi i njegova obitelj, zajedno s prijateljima, pobjegli su iz Jeruzalema 586. godine pr. Krista, sagradili lau i krenuli plovei na istok oko svijeta. Pomou kompasa iskrcali su se u Americi i od Lehijeve obitelji nastale su dvije nacije koje su postale praroditeljima amerikih Indijanaca. Kroz 1000 godina zabiljeili su svoju povijest na ploama na nepoznatom jeziku. Prije nego su

jih redova je moda i sljedei predsjednik Sjedinjenih Drava, Mr. R-money, su zapravo fascinantni po neemu na emu intenzivno rade od 1938. Naime, Genealoko drutvo drave Utah od tada prikuplja sve dostupne im podatke o umrlima irom svijeta, podatke iz knjiga umrlih koje su isprva biljeili na mikrofilmove, a posljednjih godina ih digitaliziraju. Ti podaci, a trenutno ih ima toliko da bi se njima moglo ispuniti kojih est milijuna knjiga od po tristotinjak stranica, uvaju se nedaleko Salt Lake Cityja, mormonskog Vatikana. Mjesto na kojem se uvaju a ima ih, tih podataka, od Afganistana do Zimbabvea zapanjuje jednako kao i sama injenica da ih je netko prikupio i da ih i dalje prikuplja (oko etrdeset tisua godinje). Izmeu 1958. i 1965. u ivoj stijeni su izdubljene prostorije i obloene armiranim betonom; u njima se nalaze uredi, laboratoriji i komore u koje su smjeteni mikrofilmovi i optiki diskovi. Taj zaudan arhiv epskih proporcija poznat je pod imenom Granite Mountain Records Vault, ili The Vault, Trezor (izgleda fantastinije no to ja to mogu opisati; pogledajte kratki video-zapis na YouTubeu). Glavna ulazna vrata tee etrnaest tona i mogu izdrati nuklearni udar; dvoja manja vrata tee po devet tona. Mikroklima u unutranjosti je idealna za uvanje mikrofilmova. Genealoke informacije prikupljaju se desetljeima, pretpostavljam u skladu sa zakonima pojedine drave, iz crkava, knjinica, matinih ureda, popis stanovnitva i odnose se ponajprije na podatke o roenjima, vjenanjima i smrti; poanta je utvrditi i potvrditi postojanje konkretne osobe (vano je napomenuti da se ne prikupljaju podaci o ivim ljudima; to valjda rade neke druge slube, ili Facebook). Projekt ima svoju teoloku pozadinu, ali mormoni e istaknuti i implicitnu vanost zatite i ouvanja tih podataka za budue generacije. Napokon, svatko moe otii na stranicu www.familysearch.org i upisati eljeno ime i prezime. Osobno sam tako pronaao podatke o svojim pokojnim roacima u Sjedinjenim Dravama (pronaao sam, izmeu ostalog, i ime bolnice i sat i minutu smrti), a zanimljivo mi je bilo otkrie i koliko se osob s mojim prezimenom useljavalo u Ameriku krajem 19. i tijekom 20. stoljea.
Sve se snima Pripremajui se za pi-

sanje ovoga teksta, sjetio sam se Danila Kia (za odlikae: www.danilokis.org) i njegove zbirke pria Enciklopedija mrtvih (u knjinici sam posudio BIGZ-ovo izdanje iz 1987.), u kojoj se nalazi i istoimena pria (s podnaslovom itav ivot), a o kojoj u

Post Scriptumu pie: Osoba koja je sanjala ovaj san, i kojoj je pria posveena, jednog je dana otkrila, ne bez uenja bliskog drhtaju, da su njeni najintimniji komari ve materijalizovani u tvrdom kamenu, kao kakav udovian spomenik (slijedi podulji navod iz socijalistikog lifestyle asopisa Duga od 19. svibnja 1981. u kojem je rije upravo o mormonskom Trezoru). Glavna junakinja prie sanja san u kojem stjecajem okolnosti dospije u Kraljevsku biblioteku u Stockholmu i shvaa da se u dvoranama oznaenima slovima abecede nalaze knjige s podacima o svim umrlim ljudima iz svih vremena i zemalja. (Bila sam shvatila da je to uvena Enciklopedija mrtvih.). No, za razliku od postojeeg arhiva u Little Cottonwood Canyonu, Enciklopedija iz prie Danila Kia ne sadri tih nekoliko u biti turih podataka o nekoj osobi, nego zapravo hm, sve. Sve. (Prvo to sam ugledala bila je njegova slika To je ona fotografija koju ste videli na mom pisaem stolu. Snimljena je godine 1936, dvanaestog novembra, u Mariboru, po njegovom izlasku iz vojske. Ispod snimka, njegovo ime i, u zagradi, godine: 1910-1979.) Kako pria tee, shvaamo da je koliina podataka omamljujua: Ali ono to ini tu enciklopediju jedinstvenom na svetu to je nain na koji su opisani ljudski odnosi, susreti, pejzai; ono obilje detalja od kojih je sastavljen ljudski ivot. Podatak (na primer) o njegovom mestu roenja, potpun i taan (Kraljevani, optina Glina, srez sisaki, oblast Banija) popraen je jo i geografskim i istorijskim pojedinostima, jer tamo je sve zapisano. Sve. Predeo njegovog rodnog kraja dat je tako ivo da sam se, itajui oseala kao da sam bila tamo sneg na vrhovima dalekih planina, gola stabla, zaleena reka po kojoj, kao na Brojgelovim pejzaima, promiu na kaljkama deca, meu kojima sam videla jasno i njega, svog oca. Slijedi opis pogreba oeve majke: Tu sve stoji i u vezi s njom, uzrok bolesti i smrti, godina roenja, tok bolesti. I pie u emu je sahranjena, ko ju je okupao, ko joj je stavio novie na oi, ko joj je vezao bradu, ko je sanduk tesao, gde je stablo poseeno. Mislim da iz ovoga moete naslutiti,

bar priblino, koliinu informacija koju unose u Enciklopediju mrtvih oni koji su uzeli na sebe teak i hvale dostojan zadatak da zabelee bez sumnje objektivno i nepristrasno najvie to se moe zabeleiti o onima koji su zavrili svoj zemaljski put Tako e svak moi da pronae ne samo svoje blinje nego, u prvom redu, svoju sopstvenu zaboravljenu prolost. Ovaj e registar tada biti velika riznica seanja i jedinstven dokaz uskrsnua. (Podsjetilo me to na uzgredni komentar baptistikog pastora s kojim sam jednom bio razgovarao: Sve se snima, sve to kae i napravi, rekao je, imajui valjda na umu rijei iz evanelja prema kojima e svatko od nas odgovarati za svaku nekorisnu rije Enciklopedija mrtvih iz prie doista podsjea na neki sveobuhvatni nebeski tefter nad tefterima u koji je upisano ama ba sve i koji e nam se listati dok budemo stajali na vagi, iekujui)
Sotona s kravatom Prema Kiu, Enciklopedija mrtvih delo je neke sekte ili verske organizacije Ova udna eruditna kasta mora da ima svuda po svetu svoje privrenike koji ruju po ituljama i po biografijama ljudi, uporno i diskretno, a zatim obrauju podatke i dostavljaju ih ovoj centrali Nije, meutim, manje udo od njihovog tajnog delovanja ni njihov stil, taj neverovatni amalgam enciklopedijske lapidarnosti i biblijske reitosti Zatim slede zgusnute slike detinjstva, svedene takoreku na ideografske znake: imena uitelja, drugova, deakove najlepe godine u smeni godinjih doba; radosno lice po kojem pljuti kia, kupanje u reci, sputanje sankama niz zavejani breg, lov na pastrmke Nita nije zaboravljeno, ni imena pisaca starih udbenika i itanki punih dobrodunih saveta, pounih pria i biblijskih parabola. Svako razdoblje ivota, svaki doivljaj je zabeleen, svaka riba uhvaena na udicu, svaka proitana stranica, ime svake biljke koju je deak uzbrao. Slijede opisi gimnazijskih dana pokojnika koje je proveo u Rumi (Tu stoji, dakle, saeta historija Rume, klimatski snimak grada, opis eleznikog vora; ime

Esej

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

39

tamparije i sve to se tu tampa u to vreme, koje novine i koje knjige; predstave putujuih pozorita i atrakcije gostujuih cirkusa; opis ciglane) pa boravak u Zagrebu (Potom ga zatiemo pred oglasnim stubom na Jelaievom trgu gde razgleda svee izlepljene plakate, a na jednom i taj vam detalj dajem samo kao kuriozum oglas za Krleino predavanje.) i ostatak ivota (oko pedeset godina) u cijelosti zabiljeen u Beogradu. Uglavnom, stekli ste dojam o kakvoj se boanskoj (ili demonskoj?)

enciklopediji radi Kako bilo, mogunost postojanja takve jedne knjige izaziva vrtoglavicu, enju i zebnju u isti mah. Nego, mormoni. Ne bih iao tako daleko pa ustvrdio, poput jednog iroj javnosti poznatog sveenika koji je, ima tome ve dvadesetak godina, izjavio kako po Zagrebu ee Sotona u odijelu i s kravatom oko vrata, ali da tako upadljivo fino obueni na odreeni nain djeluju uznemirujue, to da. Kako to mislim? Pa, vidite, ovako.

Naime, tog jutra u autobusu, primijetivi spomenuti drastini kontrast, odjednom mi je sinulo kako zapravo ne pamtim kad sam u zbornici vidio nekog kolegu u odijelu s kravatom. Dobro, ravnatelji su katkad kad bi, povodom kakve sveanije zgode, poeljeli ostaviti naroit dojam znali doi u svojim demodiranim odijelima i razgaenim cipelama u kojima su se valjda nekad davno i enili, katkad bih primijetio i kakav bolji/noviji komad odjee na nekom od kolega (moda ipak ee kolegica), ali odijelo s kravatom je iezlo, zamijenjeno tzv. casual odjeom lakom za odravanje, jeftinim uniseks jaknama, samtericama, trapericama ono, nemre vidjeti vie potene tof hlae na mukarcu. Ti deki, mormoni, na ulicama su toliko uoljivi (upravo bodu u oi, skoro poput bankarskih slubenika, mladih menaderskih lavova ili burzovnih arobnjaka koji, dok jure Radnikom (sic!) cestom po svoj brunch, vrte u glavi NASDAQ indeks i teaj juana) zbog alosne injenice da smo sve siromaniji pa rijetko obnavljamo garderobu, kupovanje nekoliko razliitih odijela da ne spominjem. Ako malo bolje pogledate, vie od novootvorenih second-hand duana ima valjda jedino ovih grozomornih duana za otkup zlata Ja, recimo, trenutno imam jedno (1) odijelo, za vjenanja i sprovode (inae ga ne nosim). S pripadajuim cipelama. Dobro, imam nekoliko kravata pa ak i dvije leptir mane za posebno perverzne prigode. Pazite, moda bih i mogao dii kredit ili utedjeti pa kupiti dva-tri odijela,

ali emu? Moj izgled je, dodue u obrnutom smislu, ve dovoljno neuobiajen premda mi se ini da bih u zbornici, pa i inae, zasigurno vie odudarao da nosim Hugo Boss odijela (profesor koji bi danas u razred doao u odijelu s kravatom ispravite me ako grijeim djelovao bi prilino nestvarno).
Vraanje dostojanstva? Od

kad sam u krizi srednjih godina, na posao dolazim u majicama s natpisima (primjerice, Warning! TV Kills, s pripadajuom ilustracijom), to dobro prolazi kod uenika, ali nije iskljueno da bih, da su bolja vremena pa da mi je plaa/standard primjeren vanosti posla koji obavljam, radikalno promijenio imid i u kolu dolazio odjeven poput starjeine Freemana. to bi takoer moglo imati pozitivnog odjeka kod uenika. (A propos, novi ministar obrazovanja najavio je vraanje dostojanstva uiteljskoj profesiji, ma to to znailo.) Sreom, profesorske plae su jo uvijek dostatne za redovitu opskrbu higijenskim potreptinama pa fino miriem.

oglas

Knjige

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

40

Kontradikcije Kralja reportera

Jedna od najloijih knjiga jednog od najboljih novinara Jerko Bakotin

yszard Kapuci ski, kralj reportera, poljski novinar stoljea te pisac, svojim je umijeem putopisa i reportae stekao svjetski knjievni znaaj. Za razliku od susjedne Srbije u kojoj je od kraja osamdesetih do danas objavljen niz njegovih djela, meu njima i ona najpoznatija, kao to su Fudbalski rat, ahinah, Car, Lapidarij ili Imperija prvo i do sada jedino prevedeno je na hrvatski tek prole godine. Naalost, lo izbor: Kapuci ski spomenuti prostor sasvim sigurno nije izborio Putovanjima s Herodotom. Osim to je nejasno zbog ega se, od hrpetine autorovih knjiga, odluilo zapoeti s posljednjom pravom Putovanja je izdao 2004. odnosno tri godine prije smrti rije je o jednoj od najloijih koje je napisao u itavoj karijeri. Povodom Kapuci skijeve kontroverzne i monumentalne biografije koju je 2010. objavio Artur Domosawski, nedavno smo na drugom mjestu (tekst dostupan na internet stranici tjednika Novosti), pokuali skicirati cjelinu njegovog lika i djela. Ovom prilikom, osim prikaza Putovanja te njegovog smjetanja u kontekst vanijih autorovih djela, nastojat emo odrediti naelnu svrhu reportae (odnosno putopisa; kod Kapuci skog, ini se, ne postoje jasne granice izmeu ta dva ionako bliska anra) onako kako je on shvaa.

Kapuciskijeve su knjige vrlo vjeta ostvarenja, ali unutar granica klasinog modela

Solonovog odlaska, boja je kazna teko pogodila Kreza i to je vjerojatno stoga to je o sebi mislio kao o najsretnijem ovjeku na svijetu. Krez je imao dva sina zdravog Atisa i drugog, gluhonijemog. Atisa je pazio i uvao kao oi u glavi itd., itd.; osim toga, navedene reenice slijede nakon direktnog i opsenog citiranja oca historije. Postavlja se pitanje emu sve to? Kapuci ski je najveu slavu stekao kao genijalni impresionist i detaljist. Svaka nova tema, ako spada u strane kulture, zahteva promenu stila. Svi drugi naini opisa bie izvetaeni. Mora se ostaviti utisak da ono to je opisano potie iz utrobe te posebne atmosfere, te kulture i situacije, pisao je u Lapidariju. (Radi se o enciklopedijskoj, kljunoj knjizi za shvaanje njegovog samorazumijevanja, sastavljenoj od goleme koliine fragmenata o svim moguim temama; mnogo njih vrlo je interesantno, dok ih je veliki broj, takoer, posve suvinih). Notorna je injenica da je u tekstovima uljepavao svoju biografiju, izostavljajui iz kasnije perspektive nepoudne epizode te da je napuhavao svoje avanture. U Putovanjima, tako, doslovce lae o poetku vlastitog rada u listu Sztandar Modych: u novine nije doao 1955. nakon otopljavanja, nego se nekoliko prethodnih godina kalio kao udarniko pero staljinizma; to nije jedino problematino mjesto. Osim toga, uvelike je iskrivljavao dogaaje o kojima je pisao, zbog ega je bio meta estokih napada (jedna recenzija Domosawskijeve biografije naslovljena je The lies of Ryszard Kapuci ski). Na optube za lairanje stvarnosti, uzvratio je: Ne razumijete nita! Ne piem zato da detalji budu toni poanta je dosei bit stvari!.
Magino novinarstvo i karikaturalni stereotipi ini se da

novinarstvom. Poezija je za obojicu zbog njezine saetosti i superiornosti izraza najbolji put u novinarstvo; Kapuci ski je u jednoj pjesmi napisao preivljava samo onaj koji stvori vlastiti svijet. Meutim, rigorozno gledajui, brojne njegove knjige doimaju se vrlo tradicionalnima. Zbirke tekstova iz Afrike, kao to su Ebanovina (1998., u engleskom prijevodu In the Shadow of the Sun), ili Imperija (1993., reportae nastale tijekom raspada Sovjetskog Saveza) sastavljene su manjevie po neem to bismo provizorno mogli zvati klasini putopisni model: malo avantura i opisa iz prve ruke te malo kulturnog i povijesnog esejiziranja, odnosno kontekstualiziranja. I na toj razini deavaju se povremena proklizavanja u banalnost, da ne kaemo ki u Putovanjima, primjerice, kada opisuje svoj prvi susret s haiem. Poseban dio problema njegovo je predstavljanje ne-Europljana, zbog ega je zaradio ozbiljne i opravdane kritike. Manifestno se zalagao za emancipaciju i potovanje ovjeka iz Treeg svijeta, inzistirao da je njegova misija bila dati glas siromanima i potlaenima, pisao je protiv egzotizacije i eurocentrizma te se zalagao za mogunost iskrenog susreta s Drugim; ak je jednu zbirku predavanja naslovio upravo Ten Inny (Drugi). S druge strane, u njegovim tekstovima tu i tamo nae se hardcore kulturalnog esencijalizma, gotovo rasizma, a ponekad i karikaturalno stereotipnih binarnih opozicija. Na primjer, Rusija-Zapad, afriki (naivni) i europski (samokritini) mentalitet; toga ima i u ovoj knjizi (Grka slobodarski duh, Azija despotski, klasina mistifikacija indijske i kineske kulture).
Ozbiljnost naspram ironije

Ryszard Kapuciski, Putovanja s Herodotom, s poljskoga preveo Mladen Marti; AGM, Zagreb, 2011.

To gore po injenice Putova-

nja s Herodotom sastavljena su od tridesetak poglavlja ija je glavna poveznica stalno osvrtanje na Herodotove Povijesti. Takoer, radi se o knjizi autobiografskog karaktera (to moda objanjava zato je ba ona prevedena objavljena je, naime, u biblioteci Autobiografije). Pria zapoinje u Poljskoj, tijekom olovnog staljinistikog poetka pedesetih, kada je Kapuci ski student povijesti na Varavskom sveuilitu. Pratimo ga na prvim putovanjima u Indiju i Kinu, potom u niz afrikih drava, da bi na kraju stigao u Herodotov rodni Halikarnas u antikoj Joniji, odnosno dananji turski Bodrum. U vie od polovice poglavlja glavninu teksta ini prepriavanje, citiranje i komentiranje Herodota, a mjesto u kojem se nalazi Kapuci ski u veini je sluajeva tek dekor; tovie, u pojedinim poglavljima nema niti te kulise. Tu se, zapravo, nalazi najvei problem ove knjige: Kapuci skijevo preispisivanje i ambiciozno reeno interpretacija Herodota uglavnom su dosadni, da ne kaemo banalni; ponekad se doima kao da je rije o nekakvom dajdestu Povijesti za dvanaestogodinjake. Veliki dio knjige zauzimaju ovakvi odlomci: I zbilja, nakon

je barem dijelom znao to radi ef iranskih studija na kalifornijskom Sveuilitu Stanford, koji je u ahinahu utvrdio more netonih fakata, Domosawskom je priznao da je novinar zaista sjajno prikazao atmosferu revolucije 1979. Prie o tome da je prisustvovao dvadeset i sedam dravnih udara i etiri puta bio osuen na smrt, da je napola Hemingway, napola Borges, a treom polovicom Indiana Jones solidno su pretjerane, ali Kapuci ski jest izvjetavao iz ratova, druio se s opasnim ljudima u opasnim situacijama te posjedovao neobian talent za opisivanje svega i svaega, izmeu ostalog i naizgled dosadnih drutvenih fenomena kao to je birokracija. Da malo mistificiramo (uostalom, posve prikladno pisanju o ovjeku koji je za ivota od sebe uporno stvarao mit), posve beznaajna i mrtva stvarnost pod Kapuci skijevim pogledom oivljava te poput nekog pripovjednog stroja poinje priati uvlaei itatelja duboko u sutinu opisivanog svijeta. U Lapidariju je to nazvao kubistikim pristupom: (...) dati stvarima vieslojnost, dubinu likovnog aspekta (...) Radi se o hvatanju bogatstva stvarnosti. Nije posve bez razloga njegov stil, po uzoru na Mrqueza s kojim se druio, nazvan maginim

Ako zanemarimo te iznimno problematine ideoloke momente, Kapuci skijeve su knjige vrlo vjeta ostvarenja, ali unutar granica klasinog modela. Kao kontraprimjer moemo uzeti U Patagoniji (1977.) Brucea Chatwina, autora kojeg je i sam Kapuci ski veoma cijenio. Manfred Pfister u tekstu objavljenom uz hrvatsko izdanje Chatwinove knjige istie da ona predstavlja doprinos stvaranju modela postmodernizacije starog i poesto staromodnog anra putopisa. Chatwinova Patagonija potpuno je dezesencijaliziran pojam, izgraen od susreta s velikim nizom bizarnih sugovornika i stotina malih pria, uz vrlo malo prisustvo samog putopisca. (...) Chatwinove pripovjedake strategije (su) naprosto usmjerene na to da Patagoniju u razliitim pogledima poveu sa sreditima na Sjeveru, SAD-om, i sreditima na Zapadu, Velikom Britanijom i kontinentalnom Europom. injenicom da se ta sredita ovdje pripovjedaki reprezentiraju i konstruiraju prije svega kroz svoje fantazije o Patagoniji dekonstruira se protuslovlje izmeu sredita i periferije. Patagonija se tako (...) pokazuje kao granini prostor prelaenja i prolaska, u kojem se kategorije i hijerarhije sredita izvru ili postaju nestabilne pa isprva vrsti identiteti doivljavaju najneobinije preobrazbe. (...). To je jedan apsurdistiki

kola nespojivih stvari, osim toga, radnja U Patagoniji odnosi se na fantazije i tekstove o Patagoniji bar u jednakoj mjeri kao i na Patagoniju samu. Da zaotrimo argument, ona eli demonstrirati da Patagonija kao stvar po sebi uope ne postoji. Kod Chatwina, dakle, ironija, zaigranost, lakoa, preokretanje hijerarhija. Kod Kapuci skog ironiji ni traga; umjesto toga, ozbiljnost, klasika, odreena naivnost pristupa stvarnosti, esencijalizam, konvencionalnost. Vjerojatno nije udno da su ahinah i Car, knjige u kojima se manje ili vie odmaknuo od klasinog principa, zapravo najuspjelije. Mogli bismo rei da je Car, sa svojom polifonijskom, poliperspektivnom arhitektonikom, zagazio prema postmodernom modelu. Oba djela funkcioniraju kao univerzalni traktati o moi i revoluciji i u obje knjige Kapuci ski ono u emu je najbolji spomenutu sposobnost da polazei od gotovo opsesivne fokusiranosti na pojedinani i paljivo odabrani detalj razradi itavu interpretaciju opisivanog svijeta podie na izvanrednu razinu. Moda nije nimalo sluajno da je i Chatwin, jo jedan velikan travel literature, bio, takoer s razlogom, napadan zbog iskrivljavanja ljudi i doivljaja. e za estetski savrenijim djelom (uz, barem to se Kapuci skog tie, megalomaniju) kod obojice je, ini se, nadvladala obvezu apsolutnog potivanja injenica. S druge strane, moda nije posve fer Kapuci skog, s obzirom na njegov novinarski habitus, mjeriti istim metrom kao i Chatwina; britanskom dandyju vjerojatno je bilo lake pronai drugaiji, moda dijelom superiorniji, ulaz u knjievnost.

Knjige
Ako moe Herodot... Ne iznenauje da su i u Putovanjima s Herodotom najzanimljivija poglavlja u kojima je Herodota najmanje, a reporter pie o vlastitim, istinskim ili izmiljenim doivljajima. Recimo, opis sluaja u kojem je bio rtva iznude u Kairu, gdje demonstrira intrigantnu sposobnost mikrofenomenolokog zapaanja i interpretacije (fragment o suvinim ljudima u slubi moi). Odlino gradi i predoava napete, zgusnute situacije, opisuje njihovu gramatiku vjetim koritenjem konteksta i retardacije. Susret s nepoznatim vojnicima u Kongu: Pribliavali su se, a mene je oblijevao znoj, noge su mi bile olovne, sve tee (...) Usto, u tom ulinom prizoru ne sudjeluju samo dva andara i izvjestitelj (...) Ovdje su meu nama i narataji trgovaca robljem, tu su i plaeni ubojice kralja Leopolda, koji su precima tih andara odsijecali ruke i ui, tu su i bievi nadzornika plantaa pamuka i eerne trske. Poglavlja o Kini i Indiji, unato pomalo jeftinoj egzotizaciji i lamentiranju o tim kulturama punom opih mjesta i kliea, ipak sadre prilino zanimljiva iskustva (posjet Kini tijekom kampanje Neka cvjeta tisuu cvjetova; put u Indiju, pak, u stvarnosti je bio mnogo manje uzbudljiv no to je ispripovijedan), a opis izgubljenosti u oceanu nepoznatog jezika podsjea na Barthesovo Carstvo znakova. Interesantne su reakcije mladog reportera iz socijalistike zemlje u Indiji pedesetih to je, naime, bila prva strana zemlja koju je posjetio primjerice, kada se na klasnoj osnovi identificira s nosaima. Krajnje romantian osjeaj izazivaju opisi novinarskog rada u doba prije interneta i mobitela. Na pamet nam pada ore Zelmanovi koji u Maarskoj jeseni 1956., odlinom primjeru domae reportane knjige opisuje kako je u Budimpeti satima (dodue, bili su ratni uvjeti) ekao telefonsku vezu s Jugoslavijom. Danas to zvui kao anegdota iz doba parobroda. Sjajan je trenutak u toj knjizi kada, nakon internacije u jugoslavenskoj ambasadi, od Vjesnikovog novinara britvu posuuje ministar Gyrgy Lukcs. No, da se vratimo na poetak, zato Herodot? Stvar je zapravo u tome da Kapuci ski Herodota, kao neumornog putnika i pisca, vidi kao arhetipskog reportera. Samim time i vlastitog pretka. itajui Herodota postupno sam u njemu pronalazio srodnu duu. (...) Da, Herodotova knjiga nastala je upravo iz putovanja, to je prva velika reportaa u svjetskoj knjievnosti. Njezin autor posjeduje izvjestiteljsku intuiciju, izvjestiteljsko oko i uho. Kada je Herodot svoje djelo nazvao Historai ta je rije znaila istraivanja; tek je kasnije poprimila dananji smisao. Kapuci ski potanko navodi to ga kod Herodota oduevljava: njegova manija radoznalosti, velika sposobnost sluanja, znatielja, hiljade pitanja na koja trai odgovor (jo toliko ih Kapuci ski postavlja u svojim komentarima), naroito interes za sve to je razliito, za strance, za njihove obiaje, vjerovanja,

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

41

Ovo je vie knjiga za itatelje koji bi bezuvjetno htjeli upoznati cjelinu Kapuciskijevog lika i djela, negoli to bi se mogla preporuiti onima koji se jo nisu susreli s njegovim pisanjem

ukupnost ivota i razumijevanja svijeta; osim toga, Povijest je puna pria digresija, opservacija, glasina. Herodot je prialica, on posjeduje strast zanesenjaka-putnika, pomalo udak. Jedno je odlika slinih osoba to su nezasitna polipasta bia, spuvaste strukture, koje sve lako upijaju i jednako se lako s time rastaju. Kapuci skijev privatni Herodot, rezultat projekcija i uitavanja njega samog u Grka, ima funkciju uzora kojim Kapuci ski na kraju ivota opravdava vlastiti rad i novinarski credo. Rijeima Domosawskog: Antiki povjesniar posluio je kao ogledalo za njegova vlastita iskustva kao reportera, putnika i istraivaa drugosti. Zlobno reeno, postoji posve prikladan razlog za identifikaciju poljskog novinara s njegovim prethodnikom Herodot je, naime, s vremenom takoer stekao reputaciju gadnog laova. dakle, za Kapuci skog tuma kultura, netko tko ima kljunu ulogu u distribuciji znanja unutar svjetske zajednice drutava. ... (p)omalo poput izvidnika koji se infiltrira u strane obiaje i situacije, i pomalo poput tumaa koji pokuava prevesti te opservacije u jezik, koncepte i slike tipine za njegovu vlastitu kulturu (citat iz jednog intervjua). Bilo bi zanimljivo interpretirati takvu definiciju reportera unutar teorijske matrice Richarda Rortyja iznesene u Kontingenciji, ironiji i solidarnosti, naroito usporedbom s ironistom kao osobom koja ima radikalne i kontinuirane sumnje u finalni vokabular koji trenutano upotrebljava, zato to je bila impresionirana drugim vokabularima, koje su ljudi ili knjige na koje je naila drali konanim (vokabular ovdje znai neiji set uvjerenja; konani vokabular oznaava fundamentalne pretpostavke tih uvjerenja koje se ne dovode u pitanje, dok je ironist netko za koga je sama ideja konanog vokabulara problematina). Sluaj Kapuci skog postavlja i pitanje o tome to je zapravo reportaa, to je u njoj dozvoljeno (naroito to se tie mijeanja fakata i fikcije), kakav je njezin status unutar knjievnosti te odnos prema stvarnosti. Pri tome bi, ba kao to je to sam novinar navodio, u obzir trebalo uzeti iskustva amerikog New Journalism, anra kojem su upuivane sline kritike (on sam, pak, u jednom je trenutku ustvrdio da radi na potpuno novom polju koje je okrstio Nova knjievnost). Kako bi se naglasio nekomercijalni karakter i visoke estetske aspiracije njegovih djela, u Poljskoj je za njih skovan i naziv anti-medijska reportaa. Rijeima samog metra Kapuci skog: itatelj to moe osjetiti. Sve to je izmiljeno (...) zvui lano. Ali ni pretjerivanje s injeninom preciznou nema smisla. Na kraju, nije bitno da li je tip ubijen s tri ili pet metaka.
Kraljev podbaaj Reporter je,

Sve u svemu, to se Putovanja s Herodotom tie, nije jasno zbog ega je autor imao potrebu napisati tu knjigu. U njoj je malo onog u emu je dobar, a mnogo dosadnog i patetinog teksta, dok je svoja razmiljanja o reporterovom radu Kapuci ski mnogo uspjenije iznio u Lapidariju. Herodot kao paradigma reportera nije besmislen, no emu opseno prepriavanje Historija? Povremeno u Putovanjima jest vidljiva strast, eros, uenje reportere bi, nasuprot pjesnika, mogli definirati kao one koji se neprestano ude ali sve je to na drugim mjestima uvjerljivije demonstrirao. Ovo je vie knjiga za itatelje koji bi bezuvjetno htjeli upoznati cjelinu Kapuci skijevog lika i djela, negoli to bi se mogla preporuiti onima koji se jo nisu susreli s njegovim pisanjem; tovie, zamislivo je da takvi nakon Putovanja dignu ruke od autora. itav ivot htio je biti pisac, a ne samo novinar. S obzirom da u veini njegovih knjiga nema mnogo novog o temama o kojima pie, njega se ita zbog snage prikaza, doaravanja stvarnosti, dakle, upravo zbog knjievnosti. Ali ako toga nema, a u Putovanjima je uglavnom tako, onda je besmisleno. U svakom sluaju, za jednog kralja ozbiljan podbaaj.

Reportaa je knjievnost

Postoji grupa ljudi kojima bi vrlo dobro dolo iitavanje Kapuci skog, a to su suvremeni hrvatski putopisci, naroito oni razvikani. Premda je, kao to smo spomenuli, u nekim knjigama znao problematino prikazivati ne-Europljane, barem je eksplicitno zastupao posve drugaije stavove. Kod nekih naih autora sve prti od narcizma, tinejderskog egzibicionizma svojevrsnog, kako bi Stipe uvar rekao, Nu me! fenomena ponekad i tupaste superiornosti na rubu ismijavanja; za Kapuci skog svijet ui poniznosti, dok je najvanije potovanje prema ljudima o kojima se pie. Danas gotovo bizarno djeluje njegova tvrdnja da dopisnik ne moe biti cinik. I u Putovanjima se inzistira na empatiji kao kljunom elementu novinarskog rada: Sve o emu piemo u reportaama potjee od ljudi te relacija ja-on, ja-drugi, a kvaliteta i toplina tog odnosa kasnije utjeu na vrijednost teksta. Ovisimo o ljudima i reportaa je vrsta pisanja koja se stvara u najveem zajednitvu. A ne bi bilo loe i drati na pameti njegov militantan, posve ispravan, stav da reportaa jest knjievnost te da joj na raspolaganju stoje sve postojee knjievne tehnike.

oglas

Postoji grupa ljudi kojima bi vrlo dobro dolo iitavanje Kapuciskog, a to su suvremeni hrvatski putopisci, naroito oni razvikani

Esej

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

42

Behemot. Struktura i praksa nacionalsocijalizma 1933.-1944.

Ulomci iz kapitalne studije utjecajnog njemakog politologa i drutvenog teoretiara, koja e se uskoro pojaviti u izdanju zagrebakog Disputa Franz Neumann

idovskoj eshatologiji babilonskog podrijetla Behemot i Levijatan oznaavaju dva udovita; Behemot vlada kopnom (pustinjom), a Levijatan morem, prvo je udovite mukog roda, drugo enskog. Kopnene ivotinje kao svoga gospodara tuju Behemota, morske Levijatana. Oba su udovita Kaosa. Hobbes je bio taj koji je i Levijatana i Behemota uinio popularnima. Njegov Levijatan analiza je drave, tj. politikog sustava prisile u kojem su sauvani ostaci vladavine prava i individualnih prava. Njegov pak Behemot ili Dugi parlament, rasprava o engleskom graanskom ratu iz 17. stoljea, oslikava ne-dravu, kaos, stanje bezakonja, nereda i anarhije. Budui da vjerujemo da nacionalsocijalizam jest ili pokazuje tendenciju da postane ne-drava, kaos, vladavina bezakonja i anarhije, koja je progutala prava i dostojanstvo ovjeka te stremi za tim da preobrazi svijet u kaos prevlau nad divovskim kopnenim masama, smatramo da je prikladno dati nacionalsocijalistikom sustavu ime Behemot. [...]

Nacionalsocijalistika ideologija nema ba nikakve unutarnje ljepote. Stil njezinih ivih autora grozan je, konstrukcije zbrkane, dosljednost nikakva

suprotstavljene temeljnom cilju nacionalsocijalizma: da se na osnovi imperijalistikog rata ukine raskorak izmeu potencijala industrijskog aparata Njemake i stvarnog stanja koje je postojalo te i dalje postoji. U svom izvanjskom obliku, kao propaganda, totalitarna se ideologija razlikuje od demokratskih ideologija ne samo po tome to je jedina i iskljuiva nego i po tome to je spojena s terorom. U demokratskom je sustavu svaka ideologija jedna od mnogih. Zapravo sam termin ideologija podrazumijeva natjecateljski meuodnos nekoliko struktura miljenja u drutvu. Nacionalsocijalistika doktrina moe se nazvati ideologijom samo zbog toga to se, takorei, natjee s drugim ideologijama na svjetskom tritu ideja, premda je, dakako, na domaem tritu suverena i jedina. Demokratska je ideologija uspjena ako moe uvjeriti ili privui; nacionalsocijalistika ideologija uvjerava upotrebom terora. Dodue, i u demokracijama oni koji prihvaaju prevladavajue ideologije i koji nisu izloeni povremenom nasilju stjeu materijalne koristi, ali demokratski sustav bar doputa kritiku takvih saveza te nudi priliku suparnikim elementima i snagama. Nacionalsocijalizam nema nikakvu teoriju drutva kako ga mi razumijemo, nikakvu dosljednu sliku njegovog funkcioniranja, strukture i razvoja. On ima ostvariti odreene nakane te prilagouje svoje ideoloke tvrdnje nizu ciljeva koji se stalno mijenjaju. Takvo odsustvo osnovne teorije jedna je od razlika izmeu nacionalsocijalizma i boljevizma. Nacionalsocijalistika ideologija neprestano se mijenja. Ima neka magina uvjerenja oboavanje voe, nadmo rase gospodara ali njegova ideologija nije odreena nizom kategorinih i dogmatskih tvrdnji. [...]
Novo drutvo Bit je nacionalsocijalistike poli-

O vrijednosti nacionalsocijalistike ideologije Ideologija nacionalsocijalizma nudi najbo-

lji klju za razumijevanje njegovih krajnjih ciljeva. Njezino prouavanje nije ni bogzna kako ugodno ni jednostavno. Kad itamo Platona i Aristotela, Tomu Akvinskog i Marsilija Padovanskog, Hobbesa i Rousseaua, Kanta i Hegela, u istoj smo mjeri fascinirani unutarnjom ljepotom njihova miljenja, njihovom dosljednou i elegancijom, kao i nainom na koji se njihove doktrine uklapaju u drutveno-politiku zbilju. Filozofske i socioloke analize idu ruku pod ruku. Nacionalsocijalistika ideologija nema ba nikakve unutarnje ljepote. Stil njezinih ivih autora grozan je, konstrukcije zbrkane, dosljednost nikakva. Svaka tvrdnja proizlazi iz neposredne situacije i naputa se im se situacija promijeni. Upravo je zbog izravne i oportunistike veze izmeu nacionalsocijalistike doktrine i stvarnosti vrlo vano da se ta ideologija iscrpno proui. U pravilu moramo odbaciti predodbu da sociologija moe odrediti istinitost ili neistinitost nekog sustava ideja ispitivanjem njegovog drutvenog porijekla ili njegovim povezivanjem s odreenom klasom u drutvu. No u sluaju nacionalsocijalistike ideologije moramo se oslanjati na socioloke metode. Ne postoji nijedan drugi nain da se doe do istine, ponajmanje na osnovi eksplicitnih izjava nacionalsocijalistikih lidera. Iza gomile nevanog argona, banalnosti, iskrivljenja i poluistina moemo razabrati vanu i odluujuu sredinju temu ideologije: sve se tradicionalne doktrine i vrijednosti moraju odbaciti, bilo da potjeu od francuskog racionalizma ili od njemakog idealizma, od engleskog empirizma ili od amerikog pragmatizma, bilo da su liberalne ili apsolutistike, demokratske ili socijalistike. Sve su one

tike drutva u prihvaanju i jaanju prevladavajue klasne prirode njemakog drutva, u pokuaju konsolidacije njegove vladajue klase, u atomizaciji podreenih slojeva unitavanjem svake autonomne skupine koja posreduje izmeu njih i drave te u stvaranju sustava autokratskih birokracija koje se mijeaju u sve ljudske odnose. Proces atomizacije djelomice se protee i do vladajue klase. Ide ruku pod ruku s procesom diferencijacije unutar masovne partije i unutar drutva koji stvara pouzdane elite u svakom sektoru. Preko tih elita reim okree skupine jedne protiv drugih i omoguuje manjini da terorizira veinu. Nacionalsocijalizam nije stvorio ovjeka mase; ali dovrio je proces i unitio svaku instituciju koja bi se mogla uplesti. Preobrazba ovjeka u pripadnika mase u biti je ishod modernog industrijskog kapitalizma i masovne demokracije. Prije vie od stoljea francuski kontrarevolucionari de Maistre i Bonald te panjolac Donoso Cortes ustvrdili su da liberalizam, protestantizam i demokracija, koje su mrzili, nose zametak ovjeka mase pokretanog emocijama i da e na koncu roditi diktaturu maa. Masovna demokracija i monopolni kapitalizam to su ostvarili. Zatoili su ovjeka u mreu poluautoritarnih organizacija koje nadziru njegov ivot od kolijevke do groba i poeli pretvarati kulturu u propagandu i u robu koja se moe prodati. Nacionalsocijalizam tvrdi da je zaustavio taj trend i stvorio drutvo koje nije diferencirano prema klasama, nego prema zvanju i izobrazbi. To uope nije istina. Zapravo je doveo do najvie savrenosti upravo onaj razvoj kojeg se pretvara da napada. Zbrisao je svaku instituciju koja pod demokratskim uvjetima jo uva ostatke ljudske spontanosti: privatnost pojedinca i obitelji, sindikat, politiku stranku, crkvu, organizaciju dokolice. Atomiziranjem podvlatenog stanovnitva (a donekle i vladar) nacionalsocijalizam nije dokinuo klasne odnose; naprotiv, produbio je i uvrstio antagonizme.

Nacionalsocijalizam nuno mora tjerati do krajnosti onaj proces koji je tipian za strukturu modernog drutva birokratizaciju. U modernoj antibirokratskoj literaturi taj termin znai malo to osim poveanja broja javnih slubenika, osobito dravnih. Drutvo se, kako je ondje opisano, sastoji s jedne strane od slobodnih ljudi i samostalnih organizacija, a s druge od birokratske kaste koja preuzima sve vie politike moi. Opis je netoan niti je drutvo sasvim slobodno i birokratsko niti je javna birokracija jedini nositelj politike i drutvene moi.
Ideologija zajednice Birokratizacija, ispravno

shvaena, proces je koji funkcionira i u javnoj i u privatnoj sferi, i u dravi i u drutvu. To znai da ljudski odnosi gube izravnost i postaju posredovani odnosi u kojima tree strane, javni ili privatni funkcionari koji vie ili manje sigurno dre vlast, autoritativno propisuju ovjekovo ponaanje. Rije je o jako ambivalentnom procesu, kako progresivnom tako i reakcionarnom. Rast birokracije u javnom ivotu nije nuno nespojiv s demokracijom ako ciljevi potonje nisu ogranieni na ouvanje pojedinanih prava, nego ukljuuju i ostvarenje nekih drutvenih postignua. Ni u drutvenoj sferi rast privatnih organizacija nije posve nazadan. Unosi svojevrstan red u anarhino drutvo i time racionalizira ljudske odnose koji bi inae bili iracionalni i sluajni. Odlue li lanovi sindikata promijeniti svoje uvjete rada, ine to prihvaanjem preporuke svojih dunosnika, kojima se preputa donoenje odluke. Kad politika stranka formulira svoju politiku, to ustvari ini stranaka hijerarhija. U sportskim organizacijama aparat predsjednik, potpredsjednik, tajnik i blagajnik organizira natjecanja i obavlja druge aktivnosti skupine. Taj proces posredovanja i depersonalizacije protee se i na kulturu. Glazba postaje organizirana u rukama profesionalnih tajnika koji ne moraju biti glazbenici. Radio propisuje tonu koliinu kulture koju javnost ima probaviti, koliko klasine, odnosno lake glazbe, koliko razgovora,

Esej

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

43

promiljeno se razbijaju. Primjerice, odnos Prirodna struktura drutva razgraena je i zamijenjena prema izvanbranoj djeci i svodnitvu ot- apstraktnom narodnom zajednicom, koja prikriva pokriva potpuni raspad tradicionalnih vrijed- svemanju depersonalizaciju ljudskih odnosa i izolaciju nosti. Raanje izvanbrane djece potie se ovjeka od ovjeka. U kategorijama moderne analitike unato injenici da bi svetost obitelji trebala socijalne psihologije moglo bi se rei da nacionalsocijalibiti kamen temeljac domae filozofije na- zam kani stvoriti jednoobrazno sadomazohistiki znaaj, cionalsocijalizma. Tako je savezni vrhovni tip ovjeka odreen svojom izdvojenou i beznaajnou, sud rada, kad je trebao odluiti o tome smije kojeg upravo ta injenica tjera u kolektivno tijelo gdje li poslodavac otpustiti neudanu trudnu enu stjee udio u moi i slavi sredine koje je postao dio. bez prethodne opomene, donio odluku da Takva golema i nediferencirana masa stvara nove prone smije s obrazloenjem da se takva trud- bleme. Uobiajeni birokratski aparat ne moe je nadzirati. noa vie ne treba smatrati ipso facto ne- Stoga nacionalsocijalizam nastoji iz masa izluiti odreene moralnom i za osudu. Komentator dodaje: elite koje dobivaju povlaten tretman, vee materijalne Naa dananja gledita, zasnovana na po- beneficije, vii drutveni status i politike privilegije. Elite imanju morala koje je u skladu s prirodom, zauzvrat djeluju kao prethodnica reima unutar bezoivotnom snagom i rasnom voljom za ivot, bline mase. Kad je potrebno, jednu je skupinu mogue moraju, ako potvruju [spolni] nagon, po- okrenuti protiv druge. Rasni su Nijemci elita u odnosu na tvrivati i prirodno eljenu posljedicu ili, narode koji ih okruuju. Nacionalsocijalistika je partija tonije, prirodno eljeni cilj. Naime samo elita u sklopu rasne njemake skupine. Unutar partije potonji opravdava nagon i ini ga svetim. elite su pak oruane snage (SA i SS). A i u SS-u postoje Moramo se prisjetiti da takav stav nije elite unutar elite. Isto vrijedi za Hitlerovu mlade, Frontu dio napredne socijalne i eugenike politike. rada i dravnu slubu. Naelo elite ne samo da odrava Naprotiv, krajnje je licemjeran; rije je o razliku izmeu manualnih radnika i bijelih ovratnika, imperijalistikom stavu kojim je popraeno nego ide i dalje te pravi razliku i meu radnikim klasama. ideoloko velianje obitelji. Mala skupina kvalificiranih radnika uzdignuta je iznad Jedan drugi primjer moda jo bolje razine nekvalificiranih i polukvalificiranih. Nijedna od tih pokazuje ne samo unitenje obiteljskog stratifikacija nije prirodan ishod drutva zasnovanog na ivota nego i prostituiranje sudstva. U od- podjeli rada. One su proizvod promiljene politike kojoj je lukama sudova prije nacionalsocijalizma cilj jaanje zahvata vodstva nad masama. Diferencijacija i Bit je nacionalsocijalistike tolerancija roditelja buduih suprunika u stvaranje elita to je tree naelo nacionalsocijalistikog politike drutva u prihvaanju i pogledu spolnih odnosa zaruenog para u drutvenog ustroja. pravilu je bila jednako kanjiva kao svodDa bi se mase sprijeile da misle, moraju se drati u jaanju prevladavajue klasne nitvo. Pod pritiskom reima, osobito or- stanju neprestane napetosti. To se postie propagandom. prirode njemakog drutva, u gana SS-a Schwarze Korps, sudovi su okre- Ideologija je neprekidan proces promjene i prilagodbe nuli plou. Jedna odluka ak citira une prevladavajuem raspoloenju masa. Pretvaranje kulture pokuaju konsolidacije njegove napade Schwarze Korpsa kao opravdanje u propagandu i asovitost slogana etvrto su naelo nacivladajue klase obrata. Ni tu nije u pitanju nikakva nova onalsocijalistikog drutvenog ustroja. i principijelna filozofija drutva, ve puka No propaganda gubi snagu, i to brzinom proporciofunkcija njegovog imperijalizma pojaana nalnom brzini mijenjanja slogana. Zbog toga se nadopuboemskom eljom pater le bourgeois njuje terorom. Nasilje nije samo jedna nevana pojava u odnosno vijesti. Ovlasti se proteu na ovjekove najinti- [zgranuti malograanina op. prev.]. strukturi nacionalsocijalistikog drutva; ono je sama mnije odnose, na obitelj. Postoje organizacije za velike osnova na kojoj poiva drutvo. Nasilje nije samo zastraobitelji i za neenje, udruenja za planiranje obitelji, sa- Birokracija je sve Izvan propisanih totalitarnih ujue, nego je i privlano. To je peto i zadnje naelo vjetniki odbori za promicanje obiteljske sree, potroake organizacija ne smije biti nikakvog drutvenog openja. nacionalsocijalistikog drutvenog ustroja. kooperative, divovski lanci trgovina s hranom koji navodni Radnici ne smiju razgovarati jedni s drugima. Zajedno mariraju pod vojnom stegom. Oevi, majke i djeca nee S engleskoga preveo Damjan Lalovi slobodni izbor potroaa pretvaraju u farsu. Ukratko, postoji ogromna mrea organizacija koje po- raspravljati o stvarima koje ih se najvie tiu svom radu. krivaju gotovo svaki aspekt ljudskog ivota, svima uprav- Dravni slubenik ne smije priati o svom poslu, radnik ljaju predsjednici, potpredsjednici, tajnici i blagajnici, sve ak ne smije rei svojoj obitelji to proizvodi. Crkva se ne angairaju reklamne agencije i savjetnike za publicitet, smije uplitati u svjetovne probleme. Privatna dobrotvorsvakoj je cilj da se uplee u meuljudske odnose i da bude nost pa i sasvim osobne prirode, zamijenjena je zimskom posrednik u njima. Graanske slobode gube mnoge funk- pomoi ili drugim slubenim (i totalitarnim) organizacije koje su imale u liberalnom drutvu. Postoji tendencija cijama za socijalnu skrb. ak je i slobodno vrijeme potda privatne organizacije sve vie posreduju i u izvravanju puno organizirano, do takvih sitnih pojedinosti kao to graanskih prava. Bilo da se radi o problemu obrane u je prijevozno sredstvo koje nudi autoritarna organizacija politikom sudskom procesu, o zatiti radnikih prava ili o Snaga kroz radost. Iskljuivo na osnovi argumenta to borbi protiv nepravednog oporezivanja, prosjean ovjek, je vea organizacija, to je manje vaan pojedinani lan koji ne raspolae dovoljnim sredstvima, nema drugog iz- i to je vei utjecaj birokracije, nacionalsocijalizam se bora nego da povjeri svoja prava nekoj organizaciji. Pod prihvatio poveavanja svojih drutvenih organizacija do demokratskim uvjetima takvo posredovanje u pravilu ne krajnjih granica. Fronta rada ima oko dvadeset pet milidokida njegova prava jer pojedinac jo uvijek moe birati juna lanova. Koliko tu moe znaiti pojedinani lan? izmeu suparnikih organizacija. No u totalitarnom dru- Birokracija je sve. tvu, pa i ako su njegova prava na papiru i dalje priznata, potpuno su u vlasti privatnih birokrata. Privatne organizacije koje u demokraciji pojedincu ostavljaju mogunost spontanog djelovanja nacionalsocijalizam je pretvorio u autoritarna tijela. Birokratizacija je potpuna depersonalizacija ljudskih odnosa. Oni postaju Franz Neumann (1900.-1954.) jedan je od najznaajnijih politiki teoretiara XX. stoljea, utjecajan svojim teapstraktni i anonimni. Takvoj strukturi drutva nacio- orijskim analizama totalitarizma, posebice nacionalsocijalizma. Bio je jedan od utemeljitelja Studentskog socijalistikog udruenja u Frankfurtu. Steeno pravniko obrazovanalsocijalizam namee dvije ideologije koje su joj sasvim protivne: ideologiju zajednice i naelo vodstva. nje primjenjivao je u praksi, radei kao pravni savjetnik Socijaldemokratske partije. Bio je jedan od prvih istaknutih [...] njemakih intelektualaca kojeg su nacistike vlasti, u travnju 1933., uhitile. Nakon mjesec dana provedenih u zatvoru prebjegao je u Veliku Britaniju, gdje je na Londonskoj ekonomskoj koli obranio doktorat iz politikih znanosti, a 1936. Naela nacionalsocijalistikog dru- se na preporuku mentora Harolda Laskog pridruio uvenom Frankfurtskom institutu za drutvena istraivanja (koji tvenog ustroja Nacionalsocijalizam nema vjere u je tada ve djelovao u izgnanstvu u SAD-u). Godine 1941. unovaio ga je Ameriki odbor za ekonomsko ratovanje, a drutvo, a pogotovo ne u njegovu dobrohotnost. Ne vjeruje idue godine postao je glavni ekonomist obavjetajnog odjela amerike vojske. Njegovo remek-djelo Behemot: struktura razliitim organizacijama da e rijeiti svoje sukobe na i praksa nacionalsocijalizma 1933.-1944. klasian je, nezaobilazan prikaz funkcioniranja vlasti u nacistikoj Njemakoj, takav nain da ne ugroze njegovu vlast. Boji se i poluau- koji se u hrvatskom prijevodu pojavljuje tek nakon ezdeset godina. Ta golema studija (600-tinjak stranica) rezultat tonomnih tijela unutar vlastitog okvira kao potencijalnih je Neumannova intenzivnog teorijskog istraivanja ekonomijskih i politikih korijena totalitarizma u suvremenom jezgri nezadovoljstva i otpora. Zbog toga nacionalsocijali- industrijskom drutvu, odnosno identificiranja pretpostavki koje su omoguile pojavu nacionalsocijalizma i njegovo zam uzima sve organizacije pod svoje okrilje i pretvara ih preuzimanje vlasti. Neumannova analiza pokazuje da je nacistiki ustroj drutva obuhvaao krah tradicionalnih ideja u slubena upravna tijela. Pluralistiko naelo zamijenjeno o dravi, slom ideologije, poraz prava, ak i svake temeljne racionalnosti. Provokativna i kontroverzna sredinja teza je monistikim, totalnim, autoritarnim ustrojem. To je knjige glasi da Trei Reich nije izraavao konzistentnu ideologiju niti je imao koherentnu strukturu. Nasuprot povrnim prikazivanjima nacionalsocijalistike drave kao monolitnog ustroja, Neumann pokazuje da je ona zapravo, na zlokoban prvo naelo nacionalsocijalistikog drutvenog ustroja. Drugo je naelo atomizacija pojedinca. Skupine kao nain, bila pluralistika, i da se u njoj politika volja formirala kroz divlju konkurenciju najmonijih drutvenih lobija: to su obitelj i Crkva te solidarnost koja se stvara pri krupne industrije, partije, drave i vojske. Kada se rasprava ita s distancom od kontroverzi vremena u kojem je izvezajednikom radu u poduzeima, trgovinama i uredima dena, u Behemotu se moe razabrati minuciozna, konkretna analiza primata politikoga nad ekonomskim u 20. stoljeu.

esej

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

44

Oko Lenjina: tri protagonista

Trei dio teksta O konceptu i ulozi komunistike partije: pretpovijest i doba Oktobarske revolucije (esej iz politike epistemologije) Darko Suvin

Svaki teorijski trend ili nesuglasica mora se odmah vratiti organizacijskim pitanjima ako ne eli ostati tek apstraktno miljenje G. Lukcs, 1922.

inilo se da je najoitija alternativa Lenjinu na radikalnoj Ljevici bila Rosa Luxemburg, koja je o njegovim ranim projektima sudila u svjetlu okotale birokracije njemake socijaldemokracije i zato je bila sklonija spontanom masovnom pokretu odozdo, koji treba da kulminira opim trajkom, i naglaavala opasnosti centralizma. Meutim, njihove su se putanje na kraju dosta pribliile, npr. u Lenjinovom sloganu Sva vlast sovjetima! (Rossanda 225, Frlich 220).
Diktatura klase, ne partije ili klike Alternativa nezavisnih i spon-

i plodnom, iznimno zanimljivom piscu o Rusiji, komunizmu i politici, no na temu partije nije mnogo dodao onome to je, po njemu, bio Lenjinov boljevizam. Na vlasti, isticao je diktaturu iznad demokracije; dok se borio protiv Staljina, pozivao je na povratak frakcijama i razliitim partijama unutar sovjeta i radnike klase (usp. za ovo drugo Molyneux 117-25).
Lukcs: Povijest i klasna svijest Georg Lukcs je bio istaknuti

komunistike partije prema intelektualcima, takoe je Gramsciju omoguila da postane prvi marksistiki mislilac koji raspravlja o kljunim stratekim zaokretima amerikanizma i fordizma u kapitalistikoj organizaciji rada. Analiza mu se temelji na poznavanju talijanskog radnikog pokreta, posebno u Torinu talijansku KP, kad je osnovana s 40.000 lanova, sainjavalo je 98 posto radnika i 0.5 posto samo 245 osoba intelektualaca (Molyneux 161).
Demokratsko i birokratsko funkcioniranje partije Du-

tanih masovnih akcija Rose Luxemburg bila je jednostrana koliko i najgori birokratski centralizam i praktiki je oborena sudbinom njene komunistike grupe iz 1918-19., njenim porazom i ubojstvom. Bez obzira na to, ukazala je kako slijepa, vojnika poslunost takoe ne vodi nikamo. Rano je uoila (usp. Luxemburg 89-93 i 103) da je Lenjin od 1901. 1904. izgradio improviziranu teoriju na temelju taktikih razmiljanja unutar svoje partije, sa ime se i sam kasnije sloio, te je ispravno zakljuila da centralizam mora biti uravnoteen njegovanjem kritinih marksistikih snaga unutar partije i osiguravanjem efikasne kontrole viih partijskih organa odozdo (Frlich 100). Iako je oduevljeno hvalila Oktobarsku revoluciju kao ledolomca i trajan primjer svijetu te zagovarala novu i ujedinjenu Internacionalu, ipak je kritizirala zamisao proleterske diktature Lenjina i Trockog (Luxemburg 131), a posebno njihovo ograniavanje slobodne rasprave: Sloboda je uvijek samo sloboda onih koji misle drugaije zbog toga to to vodi do obrazovanja, lijeenja i proiavanja u svrhu najintenzivnijeg politikog obrazovanja masa (134). Tema je, naalost, gurnuta na stranu zbog estokog Graanskog rata i ekonomskog kraha u Rusiji, i nitko se vie nije njome bavio nakon Lenjinove bolesti. Iz mnogo razloga, vrlo rana dijagnoza Rose Luxemburg bila je, dakle, tona: U Rusiji, problem podmirenja rauna izmeu kapitala i rada u cijelom svijetu mogao se samo postaviti. Nije se mogao rijeiti u Rusiji. (citirano u: Molyneux 105, i vidjeti cijeli njegov odlomak 97-116) Njezin je stav stoga izvrsna kritika svih partijskih i dravnih birokracija, ali nije realistina alternativa Lenjinu to se organizacije vlasti tie (usp. Cortesi 484-86). Meutim, njezina neumoljiva dijagnoza onoga to bi se moglo dogoditi bez graanske slobode neophodna je za raspravu o vlasti uz slobodu: Diktatura klase, ne partije ili klike. Diktatura klase, tj. uz mnijenje najire javnosti, uz iznimno aktivno i neometano sudjelovanje narodnih masa, u bezgraninoj demokraciji Da: diktatura! Ali ta diktatura lei u nainu na koji se demokracija koristi, ne u njenom ukidanju. (138-39, i vidjeti 136) Ovdje bi se mogla smjestiti rasprava o Lavu Trockom, velikoj linosti revolucije

teoretiar politike i kulture te jedan od voa neuspjene maarske revolucije iz 1919.; kad su ga frakcijski sukobi u izgnanstvu gurnuli na stranu, glavninu svojih teoretiarskih sposobnosti posvetio je povijesti i kritici knjievnosti sve dok se nije ponovno javio s politikom filozofijom poslije 1956. Njegovi stavovi o klasi i partiji objavljeni su u Povijesti i klasnoj svijesti (napisanoj 1919.-22.); djelo je snano utjecalo na njemake intelektualce, npr. Benjamina, a pola stoljea kasnije autor je ponovnom izdanju dodao izvrsnu samokritiku (Vorwort). Za nau je temu najvanije to to je epistemoloki ustrajao, protivno ekonomizmu i socijaldemokratskoj (a kasnije staljinistikoj) pozitivnoj znanosti, na tome da se ortodoksnost u marksizmu odnosi iskljuivo na metodu, to jest, pravilnu upotrebu dijalektike (Geschichte 59), s naglaskom na puni uinak robne ekonomije i njezin opredmeujui utjecaj na sve drutvene klase, ukljuujui proletersku vrlo pionirski pothvat. Meutim proletarijat moe, sukladno svojim najdubljim klasnim interesima te ako mu se pomogne da razjasni vlastito stajalite, najbolje razumjeti nunosti drutvenog razvoja (267-68). Takav ekstremni mesijanski utopizam (Vorwort 11 i dalje) jasno razotkriva aporiju boljevizma, iji je iznimni susret s koncentriranim proletarijatom nekoliko velikih ruskih gradova 1905. i zatim 1917.-18. bio stvorio takvo samopouzdanje; nasuprot tome su se partija i jezgro vlade, nakon iscrpljenosti i deklasiranja iz ratnih sukoba 1918.-21., morali povui na strateke visine koje su sami strogo kontrolirali. Tako se Lukcsev horizont pokazao pogrenim, ali je njegova knjiga ostala dragocjeni pokazatelj kreativnih mogunosti nakon Lenjina, a postala je senzacija nakon to je ponovno otkrivena poetkom 1960-ih. Lukcs je cijenio Lenjina i Luxemburg kao svoja dva nezaboravna suvremena uitelja. Kasnije se sloio s Rosom Luxemburg u tome da partija treba biti nosilac klasne svijesti proletarijata, savjest njegove povijesne misije (114), ali je smatrao da njezino iskljuivo ideoloko gledite zaobilazi ulogu organizacije u revoluciji i nakon nje (425, 428-31, 440-42, 445). Svoj pogled na Lenjinovu fuziju neuobiajenih teoretskih i praktinih sposobnosti razradio je u saetoj knjiici o njegovoj misli (Lenin), koja je bila najbolji rani uvod i ostaje nezaobilazna.
Gramscijeva teorija hegemonije Antonio Gramsci takoe je

usvojio dvostruki naglasak na radnika vijea odozdo i partiju kao stalnog nagovaraa koji koordinira njihovu borbu, slino Lenjinu iz srednjeg razdoblja, a sam je Lenjin smatrao da je u Italiji 1920. upravo Gramsci

bio najblii njegovim revolucionarnim idejama. Na kraju je postao voa Talijanske komunistike partije i ostaje njezin najugledniji teoretiar. Piui (paradoksalno) u Mussolinijevom zatvoru, uspio je duhovito stopiti nacionalno-puku nunost Machiavellijevog oslanjanja na naoruano graanstvo i Vladara ujedinitelja s nunostima plebejske revolucije vlastitog vremena, usmjerene prema ekonomiji jer program [radikalne, DS] ekonomske reforme upravo je konkretan nain na koji se javlja svaka intelektualna i moralna reforma (S 133, Q 1561, prevodi mjestimice izmijenjeni) i prema neizbjenom posredovanju revolucionarne partije. Gramscijeva opsena opaanja o partijama openito i o revolucionarnoj prethodnici posebno ugraena su u shvaanje sloenosti modernog kapitalistikog drutva. Njegov je vrhunac teorija hegemonije, koja ukljuuje kako kulturnu suglasnost preko civilnog drutva (societ civile) tako i prisilu Drave. Unaprijedio je Marxov i Lenjinov model proleterske diktature opseno razradivi koje bi to tono bile njegove funkcije, izmeu polova voenja (dirigere) i zapovijedanja. Vrli odnos izmeu partije i klase znai da ona prva vodi tako to slijedi duboka kretanja naznaena, iako moda jedva, u klasi, i pokretu osigurava kontinuitet i redovitu akumulaciju iskustava (S 189, Q 1634, usp. Tronti, kol. 2 i 5). Njegovo civilno drutvo obuhvaa ne samo obrazovni sustav i komunikacijske medije, nego i one drutvene norme koje utemeljuju proizvodne odnose (model mu je katolika crkva u feudalizmu). Poslije Marxovog 18. Brumairea i nekih Lenjinovih naznaka, Gramsci je tako pravi praotac zaokreta prema vanoj novoj temi civilnog drutva, koju su 1980-ih izopaili zagovornici slobodnog trita. Prema toj viziji, intelektualci ne slobodno-lebdea drutvena klasa, nego organski tehniki obrazovni kadar, regrutiran iz svih klasa postaju kljuan imbenik, a Komunistika partija djeluje kao kolektivni intelektualac u aksiolokom smislu. To je, kako ga Tronti citira (col. 1, citat iz S 146), partija koja eli osnovati dravu a ne pretvoriti se u dravu. Ova prodorna lucidnost, koja naputa (kao kod Rose Luxemburg) uobiajeno nepovjerenje

boko zabrinut zbog degeneracije III Internacionale i sovjetske drave, Gramsci je istaknuo kako iz naina na koji partija funkcionira proizlaze razlikovni kriteriji po kojima se o njoj moe jasno suditi: Ako je partija napredna, funkcionira demokratski (demokratski centralizam): ako je partija nazadna, funkcionira birokratski (birokratski centralizam) (Q 1691-92); i lapidarno je upitao: Stvaraju li se voe partije s namjerom da uvijek postoje oni koji vladaju i onima kojim se vlada, ili je cilj stvoriti uvjete u kojima takva podjela vie nije potrebna? (S 144, Q 1732). Zalagao se za pokretni - naime dinamiki prilagodljivi - centralizam (S 189, Q 1634). U suprotnom sluaju, pojavom nedodirljive i zbijene birokracije koja vlada odozgo, partija postaje izmjetena izvrna - to jest, nadzorna - institucija, a njen naziv politike partije ista mitoloka metafora (S 155,Q 1691-92, usp. Molyneux 157-59). Ukratko, Gramsci je uspio ugraditi korisne argumente kako Rose Luxemburg tako i Vladimira Lenjina u sintezu koja, iako nedoraena, ostaje najbolja odskona daska za daljnje razmiljanje. Pogledamo li unatrag na ovaj pod-odlomak, sva tri njegova protagonista osciliraju izmeu organizacije snane manjine i pokreta irokih masa; ovaj drugi uvijek je neophodan, ali se u trenucima caristike policijske represije, ili u svim revolucijama i graanskim ratovima, pokazao nedovoljnim. Njihov borbeni humanistiki historicizam i plebejsku vjeru moda je najbolje izrazio Gramsci. S engleskoga prevela Marija Mrela
Citirana djela (povijesni pregledi nisu navedeni ako nisu citirani): Vidjeti: Lukcs, Molyneux, i Gramsci u Poglavlju 1, Lukcs i Cortesi u Poglavlju 2. Frlich, Paul. Rosa Luxemburg. Pr. J. Hornweg. London: Pluto P & Bookmarks, 1972. Gramsci, Antonio. Quaderni del carcere, 4 sv. Ur. V. Gerratana. Torino: Einaudi, 1975. [citirano kao Q]. ---. Selection from the Prison Notebooks. Ur. i pr. Q. Hoare i G. Nowell Smith. New York: International Publ., 1975. [citirano kao S]. Luxemburg, Rosa. Politische Schriften, Sv. III. Ur. O.K. Flechtheim. Frankfurt: Europische V.sanstalt, 1966. Rossanda, Rossana. Class and Party. Socialist Register 7 (1970.): 217-31, www.socialistregister.com/ index.php/srv/article/view/5299 Tronti, Mario. Antonio Gramsci. Il Manifesto 18. 4. 2007., str. 14.

natjeaj

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

45

PROZAK / NAVRH JEZIKA Godinji natjeaj Algoritma i Zareza za

neobjavljene prozne i pjesnike rukopise autora do 35 godina starosti

Igor Bele, Od Vardara pa do Haaga (epizoda)

rzmao se po Bosni, koja je onomad bila u Osmanlijskom carstvu, Mehmed paa. To to se zvao Mehmed nije bilo sluajno kau da je potekao iz duge linije mnogobrojnih potomaka Mehmeda II. koji je prvi u ime Turaka zauzeo Bosnu. I nemoj da te zbuni to ime, Mehmed, nikakve veze on s medom nije imao, osim to je bockao poput pele, a umjesto meda radio potomke. Imao je, brat bratu, valjda petnaest ena. Za svako raspoloenje po jednu, a meu njima bila je i Alija, majka mog ukundede. Ona je bila ena za pitu pravit. Vidi, u to doba vijesti nisu putovale icom ko danas, nego glasinama. U Alijinom sluaju mirisom. Lutao tako Mehmed divljom i zelenom Bosnom na svom vrancu; prolazio arije, kasabe i sela. Brda, planine, ume i jezera. Sve dok se nije pribliio Kaknju koji je tada bio selo tek neto vee od ove bolnice. Nije on zastao zbog debla nasred puta ili trgovaca u arijama. Zaustavio ga miris pite. Kad su njegove nosnice osjetile to milo i toplo strujanje, on stupi u kuu iz koje je miris dopirao. Paa ko paa, nije morao kucati ni pozdravljati. Drugi su pozdravljali njega, a tako je postupila i Alija, postiena jer je pitu pekla samo u spavaici. Paa je stao pred nju i zagledao se u njen made na obrazu u obliku bureka. To mora da je znamen, govorio joj je poslije, kada je nakon prve brane noi, jo zadihan od voenja ljubavi, u usta trpao komade tople pite. Gledao je on tako u nju, ona u njega pa mu u nedostatku boljeg rjeenja prui pladanj pite. On pohlepno zgrabi vrui komad, to blaenstvo od tijesta i sira, prodre ga brzo vaui. Sve je u tom trenutku stalo. I ratovi i rijeke. Mehmed je zaustavio vrijeme u skromnoj Alijinoj kuhinji.

Izvolite, gospodaru, skromno ree Alija, jednom rukom pruajui pladanj dok je drugom skrivala golotinju koja je bjeala iz njene spavaice. Gdje ti je aa? upita punih usta. Alija mu odgovori da je u polju, sada jo uplaenija nego to je bila prije. Obuci se i odi odmah po njega. Porui mu da si od danas Paina ena. Paina ena za pravit pite. Alija, skruena, ali i ushiena, odmah to i uini. Zaboravila se obui, pola ju je tadanjeg Kaknja, to ba nije bilo puno naroda, vidjelo u spavaici. Ali nije za to marila. Jo prije samo sat vremena mijesila je pitu za radnike u polju, a sada je bila Paina ena. Bila je roena kao seljanka, a postat e gospodarica. Jadna moja Alija, kako je samo naivna bila. Nita od gospodarenja nije vidjela. Gospodarica je, kao i dotada, bila jedino tepsijama i tijestu. Paa je spavao s njom samo jednom, a bio je pijan i iznemogao, i gladan pite, a kasnije je tvrdio da ga je silovala. Toliko je bilo dovoljno da na svijet dovede mog ukundedu Safeta. Safet, osniva mog sela, Jaovorlaka. Safet je po roenju bio neeljen kod Pae Mehmeda. Sva njegova kopilad diljem Otomanskog carstva bila mu je bolja od mog Safeta. Nije ni udo to je zbog kuanskih poslova to je morao raditi malice naginjao na ensku stranu. Njega se nije moglo potjerati u selamluk nit vilama, a ista alatka ga nije mogla istjerati iz haremluka. On sam se nije alio, prosto je oboavao enske poslove to je uvelike koristilo Aliji koja je tako imala vie vremena da mijesi pite nezasitnom Mehmedu. Bilo je tu i lijepih trenutaka dok su zajedno pjevali sevdalinke i prali rublje na potoku, a rano proljetno sunce grijalo im mrzle ruke. Ili dok su dugim zimskim noima smiljali nove recepte za pite.

Oduvijek je eljela kerku, a Safet je bio najblie curetku koliko jedan djeak moe biti. Safet je, isprva potajice, a zatim javno poeo nositi haljine. I pustio je kosu pa je uvijek kod stranaca prolazio kao curica. Oni koji su ga znali, vazda su ga tukli zbog tih njegovih sklonosti. Kada je napunio dvanaest, govorkanja o Alijinom silovanju Mehmed pae bila su sve glasnija. Govorili su ljudi da kad ena siluje mukarca plod tog neprirodnog ina i mora biti nastran. Paa je bivao sve ljui i ljui, dok mu se pola Bosne smijalo. Vie nije bio toliko gladan Alijine pite, a tukao ju je sve vie i vie. Jednog kinog dana kroz selo su prolazili janjiari kako bi uzeli danak u djeci, iako se to nije smjelo rei na glas jo od Mehmeda IV. Otimali su oni samo muku kransku djecu, ali je Mehmed paa imao zadnju rije. Ti! viknuo je sav crven u licu, masne crne kose koja mu se slijepila po elu. Ti! ponovio je glasnije i prstom upro u Safeta. Ti isto ide. Izmamilo je to podsmjehe seljana koji su nekako prebrzo zaboravili na svoju tugu zbog oduzete djece. Nemoj, Mehmede, molim te, vritala je Alija, ali to je Mehmedu bilo previe, uza sav taj smijeh i larmu. Alija je kumila i molila, ali uzalud. Rekla je Mehmedu da vie nikada njene pite nee dobiti i otrala kui ne bi li donijela koji topli komad Safetu za put. Trala je Alija kroz blatne ulice dok su se janjiarska kola polako s djecom udaljavala ka Istoku, prema nepoznatim predjelima carstva. Trala je Alija natrag prema kolima bosih nogu to je bre mogla. Odjednom ona stade na udaljenosti od dvadesetak metara. Gledala je svojim plavim oima njegove plave oi. Izmeu njih se pojavila nekakva drugima nevidljiva plava spona preko koje su se

razumjeli bez rijei. Svi oni zajedniki trenuci, sav smijeh, radost i suze sve je bilo tu, u toj nebesko plavoj sponi. Sve je bilo tu i vie nita. Negdje iz pozadine zauo se topot konja. Iza nje se pojavio Mehmed i stao iz ruku otimati pitu. Gurnuo je Aliju u blato i pogledao Safeta oima punih mrnje. Crna se linija poela ovijati oko plave spone poput zmije, ali nije ju prekinula. Mehmed pohlepno stade trpati pitu u sebe, dok su komadi padali po tlu poput kie od tijesta. Odjednom mu bijes u oima zamijeni iznenaenost, praena suzama i boli. Mehmed se stade guiti u bolnoj agoniji, ispljunu pitu i zakalja se kao da je ostao bez zraka. Pade na koljena i srui se u blato, grei se dok su janjiari u panici trali prema njemu. Djeca poiskakae iz kola i razbjeae se na sve etiri strane Bosne. Meu njima i Safet. Bila je to posljednja Alijina pita. Najmirisnija i najbolje peena ikad. Otrovana. Nije nikada bila namijenjena Safetu. Pita je pronala svoj cilj, Mehmed je po posljednji put uivao u ivotu, a Alija je znala da je time njeno vrijeme na ovom svijetu isteklo. Za Safeta je ono tek zapoelo. Nije mogla dopustiti da se plava spona prekine.

Igor Bele (1978., Borovo Naselje)

kole zavrava u Crikvenici gdje trenutno odbrojava sitno do preseljenja na rijeku adresu. Glavna su mu zanimacija knjige, glazba i filmovi. Radi kao terenski komercijalist, pie recenzije za glazbeni portal muzika.hr, svira klavijature u bendu i povremeno radi kao DJ. Objavio je roman Svitanje na zapadu (Edicija Katapult Zigo, Rijeka, 2012.)

Selma Kanazir, ibenski lakat

ibenski lakat
samo asne sestre vole zelene banane!, s grubou odbija lokalni pijanac. dok teta gracijela djeci daje po aicu cherryja. kao to to ini svake godine. ja okreem glavu i smijeim joj se. da mi se ne otkrije u pogledu. eto! nita se nije dogodilo! iako se lie okrenulo. boja ovica je odletjela na sjever. a i muhe su poele padati same. neka nas gospod blagoslovi! posljednje dane kolovoza. i to misli, kako je to? poput vore stisnute na krevetu gasim cigaru. guram list oleandra u pepeljaru. i nekoliko sjemenki sa stola. moda izrastu suncokreti. da li je mogue da se vidimo i smislimo neki vid suradnje? i u torbi donijela kovertu u kojoj ti je stigla nova cf kartica. peatirana s napomenom sunglasses. postajem glasna, pa stavlja ruku na moja usta. ustolien je novi muftija! odobravam pogledom. predsjednik i mitropolit jovan zapeli u liftu, i dalje dopire. prebacujem noge na tvoja ramena. i traim da ue jo dublje u samu sr stvari. isplesti vijenac od zainskog bilja. ljubiti zagonetnog jerzyja. uditi se da je nekima draga poezija. neko oprostite u stisci? s mirisom visle. pitkog meda. ubrwke u smrznutim aama. zagrijanog piva s pekmezom. 300 milja do neba. i lech walesa bez brkova. jass, baby! jass!, u oi. kroz dim cigare. i rukom na mom ramenu dok odlazimo u plavo. smilje i bosilje u matematici. red i nered u ljubavi. i kad se vitezovi pretvore u zitezove popiti s tobom jo jednu au bijelog ruma. pred spavanje napisati ba-ba. priu za laku no. i zaspao sam, ili samo sanjao, jer u jednom mi je beskonanom trenutku, na trbuh lagana poput pera, sletjela vila. i popuila mi ga.

camera obscura
pogledaj se!, pobjedonosno govori. i eno me! leim tamo preko cijelog ekrana. sa sva svoja 33 prljena. i pokojom ranom od automobilske nesree. svia ti se? paljivo skidam rukavice, a ti ostavlja svoje na rukama. kako bi me njenije primio. kako bi me spustio na samu sebe. rairenu preko stola. jo jutros sam napisala,

varava 2012
dzie dobry pani kanazir!, u prolazu mi krade osmijeh tadeusch. u etnji kroz pejza. vinovu lozu koja je rijetka. s kamiskom u 13 redova. i njeno po sibirskom boru. presita ivota i kazalita elim biti opatica.plesati mazurku.

crvena jedra
Selma Kanazir roena je

i damir milo volim izgovarati rummenigge. kad me nitko ne uje. oslukivati u marake. hodati bos i jesti prstima. u hrpi djevojaka pogledati najsrameljivijoj u oi.

van gogh po dalmatinski

zavrit u kao neija ljubavnica, govori mi andrea dok lovimo

1977 . godine u Zadru. Poeziju je objavila u zbirkama literarnih radova zadarskog Studentskog knjievnog kluba Oblaci (1997 .) i Potresi (2000.). Od 2001. godine ivi u Zagrebu i radi kao apta u DK Gavella, a od 2012. u Centru za kreativno pisanje iz Zagreba.

kolumna noga filologa

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

46

Nema zemlje za starce

Neven Jovanovi

- Moemo? - to si rekao da je to...? - Snima. Zabiljei ono to kae, ali ne slova, nego zvuk. I to ostane zabiljeeno. Tvoj glas, onako kako izgovori. - Fantastino. Ali ipak Platon ni tim ne bi bio zadovoljan. Mislim, ni te ti rijei ne mogu odgovoriti kad ih neto pita, isto kao ni one zapisane, je li? - uj, ajmo, snimanje ide.
Tars - Dobro, onda, o emu hoe da

govorim? - O Tarsu. - Zato o Tarsu? A, zbog onoga to sam napisao, da. Zanima te onaj iz Tarsa koji je bio Cezarov uitelj? - Ne, nego ono na zidu. - Na zidu. Dobro. A kako to radi, ta stvar koja biljei glas? - Nemam ti sad vremena objanjavati. Previe podataka koje tvoje vrijeme nije znalo. Ajmo o Tarsu, moe? - Ali to sam ve napisao u Geografiji, zato da sad to jo i priam? - Govorili smo ve o tome. Danas nitko ne ita. Pogotovo ne itaju grki, a na hrvatski Geografija nikad nije prevedena. Mada ne bi ni na hrvatskom itali, kao to ne itaju ni na engleskom ni na njemakom. - Ne pratim te. - Nije vano. Tars, kako si ono rekao, mjesto u Trakiji... - Ne u Trakiji, nego u Kilikiji. I bio je tamo taj Atenodor, drugi od dva Atenodora, Cezarov uitelj... - Rekli smo da neemo o Cezarovom uitelju. - Pa neu ja o njemu, on je vaan dio prie. Zapleta, razumije...? Taj je Atenodor htio zaustaviti Boeta i njegovu ekipu. Boet je bio pjesnik i graanin, a osvojio je naklonost Marka Antonija pjesmom o pobjedi kod Filipa, ali je osvojio i sve sugraane time to je bio u stanju bez problema i bez pripreme, i bez prestanka, govoriti o bilo kojoj temi. uj, a to sad radi? - A, oprosti, provjeravao sam telefon, imao sam par poziva. - Zato onda nisi odgovorio na pozive koje si dobio? - Nije bilo vano. - M-hm.
Milijuni - Okej, Strabone, moemo dalje.

prvog stolj... nekoga tko je ivio prije dvije tisue godina. Jako jako. To e biti senzacija, spektakl. - Dobro, a zato onda ti ne slua? - Isuse, koja si ti diva. Otkud ti ideja da ne sluam, ovjee? Uostalom, ja i nisam tu bitan, ja sam samo posrednik, razumije. Ja sam samo kanal preko kojeg e se ti obratiti milijunima ljudi. - Milijunima... - Strabone. Strabone. Ajmo sad jo jednom. Koncentracija, i Tars. Onaj odnos onoga, kako se zvao, Atenodora i Boetija. - Boeta. Atenodor je pokuao pomoi svom gradu koji su Boet i njegova klika unitavali na sve mogue naine. Krali su i nezakonito postupali, kao obino. Atenodor ih je prvo pokuao nagovoriti da prestanu. orav poso. Zato se lijepo pozvao na ovlasti koje mu je dao Cezar i osudio ih na progonstvo, i protjerao cijelu bandu. A na zidovima Tarsa osvanuo je natpis - sad, da biste taj natpis razumjeli, morate znati da mi Heleni imamo poslovicu Mladima djela, srednjima odluke, starima molitve. - To, izvrsno. - to je tu izvrsno? - Daj samo dalje. - Ne, to ti misli da je izvrsno? To to ja priam, poslovica, neto tree? Reci, ba me zanima. - uj, vrijeme ide, snima se. - Sluam. - Ne moe tako, to nije u planu. - Kako misli nije u planu? - Ovo je intervju, zna. Ovo je razgovor - ja razgovaram s tobom. - Dobro, i? Zar nije razgovor: ja pitam, ti odgovara, pa ti pita, pa ja odgovaram, pa tako dok nam ne bude dosta. Ili dok se birtija ne zatvori.
Fokus - Ne, to nije takav razgovor. Ovo

vjerovati u projekt, mora biti timski igra. Idemo, idemo dalje po dogovoru, moe? - Nita te ne razumijem. - uj, pusti refleksiju za poslije, poslije emo razgovarat i sve, ajmo sad to odradit. Ajmo o Tarsu, danas nam je plan snimit Tars. Moe o Tarsu? Moe od natpisa? Na zidovima Tarsa osvanuo je natpis...
Hvala to ste pratili - I kad je Atenodor protjerao Boeta i njegove ljude, da bi pomogao gradu, preko noi je na zidovima Tarsa osvanuo natpis - da ponovim poslovicu? - Ne treba, to imamo, to smo snimili. - Natpis, dakle, ovakav: Djela mladima, odluke starima, prenje starcima. A Artenodor se nije dao, prihvatio je igru, i dao da se pokraj lijepo dopie: grmljenje starcima. - Grmljenje starcima. Evo, dragi gledatelji, uli ste iz ustiju ovjeka antike, grkog znanstvenika starog dvije tisue godina, povjesniara i geografa: rat generacija postojao je i u antici. Stari protiv mladih! Generacija protiv generacije! Za portal... - ekaj. To nije tono. To je bila pria, anegdota. Ono to si htio da ispriam. Osim toga, jasno je da su to sve bile politike muke - kakvi mladi protiv starih, koja bedastoa, to je bio Boet protiv Atenodora. Potegli su ono za to su znali da e se ljudi zakaiti, ono najjednostavnije! - Da, da. Strabone, sluaj, tu je moja asistentica, ostavi njoj podatke za honorar. Javit emo ti kad e biti emitirano, i gdje. Jesi nam dao svoj mail? - A to je to mail?

- Ali ti ve zna o emu je pria. - Znam, ali to je za snimanje. Za publiku. - A njih to, rekao si, ne zanima. - Kad sam to rekao? - Rekao si da ne itaju moju Geografiju. - Ne, ne, to je drugo. Geografiju ne itaju, ali jako e ih zanimati da uju nekoga iz

je razgovor za objavljivanje. Ovo je tvoja prilika da kae svijetu, da im porui ono to im eli poruiti. Da podijeli s njima ono to ti je vano. - Ti misli da je meni vaan natpis iz Tarsa? - Joj, ti ga ba... Pazi, Strabone, gubimo fokus, nemoj da gubimo fokus. Naravno da ti je vaan natpis iz Tarsa - on je tvoja pria, tvojih ezdeset sekundi. - Kako je to moja pria kad si ti htio da o tome govorim? - E, oprosti, nazvat u te poslije, moe... Strabone, pardon, Strabone, evo, gdje smo bili. Fokus fokus. To je tvoja pria, razumije, pria ovjeka iz antike, neto jako bitno za nae drutvo, da ljudi uju ovjeka iz antike, proboj moderne tehnologije, epohalno... To je dogaaj, Strabone, to je projekt, mora

najave
Kongres Shortcut Europe 2012

jelena ostoji
sluatelju. elja je otvoriti prostor mladim prevoditeljima i klasinim autorima koji su dosad iz bilo kojeg razloga bili slabo prevoeni na hrvatski jezik. Prvo itanje odrat e se 9. studenog u potkrovlju Galerije SC, s poetkom u 20 sati. italake veeri, u toplom i intimnom potkrovlju stvorenom za itanje i uljuljkivanje u magliasti svijet knjievnosti, bit e otvorene jednim nepravedno zapostavljenim ruskim klasikom. Iako je Ivan Aleksejevi Bunin (1870. 1953.) na hrvatskom jeziku prvi put objavljen 1921. godine, veina njegovog stvaralatva ostala je nepoznata ovdanjem itatelju. Taj veliki majstor novele, batinik ehovljevske saetosti umjetnikog pisma i smisaonog bogatstva svake pjesnike slike, ostaje nenadmaivim primjerom lirske proze. Uz svu raznovrsnost tema njegovih pria, Bunin uvijek ostaje orijentiran na zvuk prie, na formu kojom e ona biti ispripovijedana u jednom dahu. Taj zvuk pokuat e se razotkriti kroz presjek njegovog stvaralatva; itat e se Antonovke, ranu Buninovu priu koja sva odie svjeinom jeseni, prie iz kasnije zbirke Tamne aleje, iz enciklopedije ljubavi koje e se ovdje prvi put pojaviti na hrvatskom jeziku kao i neke dijelove iz Gospodina iz San Francisca i proslavljenog romana ivot Arsenjeva za koji je autor dobio Nobelovu nagradu za knjievnost. Prijevode e ovaj put realizirati i itati Tijana Goji i Ivo Alebi, a itanja vode i moderiraju Ivana Bioina i Ivo Alebi. Za sve informacije ili prijedloge novih prijevoda potrebno je kontaktirati voditelje na adrese: ivanabiocina@ gmail.com ili ivoalebic@gmail.com. angairanih festivala, kolektiva i organizacija iz regije. Organizacije PitchWise (BiH), BeFem (Srbija), NLO (Srbija), CRVENA (BiH), Rdee Zore (Slovenija), FemiNi ( Srbija), Libela (Hrvatska), L Fest (Hrvatska) i Queer.hr (Hrvatska) sastat e se tim povodom u Zagrebu u cilju osnivanja Platforme za rodne kulturne prakse. Uz njihove javne prezentacije i okrugli stol o modelima umreavanja feministikih inicijativa treeg vala, na programu je i radionica koja se bavi pripadnicama marginaliziranih skupina te predavanje o ekofeminizmu. Program traje od 21. do 24. studenog, a odrava se u kinu Europa.

zarez, xiv /345, 8. studenoga 2012.

47

Ovogodinji kongres Europske mree centara za kulturu (ENCC), Shortcut Europe 2012, odrat e se u Zagrebu od 15. do 17 . studenoga, u Pukom otvorenom uilitu. Glavna tema kojom e se baviti sudionici kongresa jest Kultura mjesta: Mjesto kulture Centri za kulturu i urbana regeneracija. Uvodna izlaganja odrat e Sanjin Dragojevi, Vjeran Katunari, Milena Dragievi ei, Gabriele Gerbasits, nositelji panela i okruglih stolova su Daniela Angelina Jelini, Ivo Peeters, Ognjen aldarovi, Saa Boi, a kao panelisti i diskutanti sudjelovat e Rada Bori, Sreko Horvat, Sren Seborg Ohlsen, Pavlina Petrova, Mateusz Lewandowski, Dea Vidovi, Nina Obuljen Korinek i drugi. U planu Kongresa je i donoenje Deklaracije o osnivanju nacionalne mree centara za kulturu Republike Hrvatske. Ovogodinji kongres jedan je u nizu kongresa koje ENCC organizira jo od 90-ih. Prvi Shortcut Europe odran 1996. u Kopenhagenu, gradu koji je tada bio europska prijestolnica kulture. Od tada je da ENCC stvorio mreu s vie od 2500 centara za kulturu diljem Europe te postao jedna od glavnih organizacija u Europi koja se specijalizirala za teme kulture, umjetnosti, kulturnih politika i civilnog drutva. Na ovogodinjem kongresu Shortcut Europe 2012 Zagreb sudjelovat e svih trinaest centara za kulturu Grada Zagreba.

Sylvia Kristel utorkom, Robert Bresson etvrtkom

Kino klub Zagreb u mjesecu studenom donosi dva zanimljiva filmska ciklusa: utorkom je na programu Emmanuelle u kojem se prate nadahnute erotske avanture nedavno preminule Sylvie Kristel dok se etvrtkom mogu pogledati filmovi Roberta Bressona, tj. posljednja etiri filma ovog velikog autora. Poevi s filmom Emmanuelle (1974), ciklus e se nastaviti 13. studenog projekcijom filma Emmanuelle: Lantivierge (1975), potom 20. studenog s Goodbye Emmanuelle (1977), a zavrni film u ovom nizu je Emmanuele IV (1984) koji je na programu posljednji utorak u mjesecu, 27 . studenog. Ciklus filmova Roberta Bressona odrava se etvrtkom, a 8. studenog otvara ga film Quatre nuits dun rveur (Four Nights of a Dreamer) (1971). Na programu su potom svaki sljedei etvrtak u studenom redom Lancelot du lac (Lancelot of the Lake) (1974), Le Diable probablement (The Devil Probably) (1977) te L Argent (Money) (1983).

Zauzmi, obrani, proizvodi

Tradicionalni Antifa Mar solidarnosti ove godine odrat e se u subotu, 17 . studenog, a tema su mu radnika prava i nezaposleni. Pod sloganom Zauzmi, obrani, proizvodi, mar e krenuti od Trga rtava faizma, kroz Radniku cestu prema Peenici. Zaustavit e se pokraj nekad uspjenih tvornica, koje su danas otpisane zajedno sa svojim radnicima. Na tribini u Kulturnom Centru Peenica govorit e se o lokalnim radnikim borbama i potrebi povezivanja lica i nalija: rada i nezaposlenosti. Poetak ovog simbolinog mara po industrijskim bespuima privatizacije je na Trgu rtava faizma u 12 sati, a diskusija o irenju prostora radnike borbe poinje u Kulturnom Centar Peenica u 13 sati. Mar organiziraju Mladi antifaisti grada Zagreba uz podrku Kazalita na Peenici KNAP-a.

Platforma za rodne kulturne prakse

Vox Feminae festival je koji kroz meunarodni natjecateljski filmski program, radionice, izlobe i predavanja promie ensko stvaralatvo i bavi se pitanjem roda. Teme obraene u dokumentarcima koji e se prikazivati u sklopu filmskog programa govorit e o pripadnicama revolucionarnog lezbijskog pokreta, ali e se jedan pozabaviti i prvom generacijom transseksualnih baka koje su se jo sredinom prolog stoljea podvrgnule operaciji promjene spola. Uz filmski program, ovo esto izdanje festivala fokusiralo se i na predstavljanje enskih i rodno

itanje: Bunin
itanje: je novi program zamiljen kao svojevrsni atelje mladih prevoditelja. Oni tekstove odabiru kako kanonske tako i dosad neprevedene na hrvatski, koje e itati sami ili u drutvu renomiranog prevoditelja, autora... Osim to na taj nain skreu na sebe pozornost izdavaa, prezentiraju i novi tekst itatelju, odnosno u ovom sluaju

Nu:Write: Od smaka svijeta do monogamije

Teorije o skorom smaku svijeta, prirodne katastrofe i ljudsko unitenje okolia, posvemanja neimatina, mladi bez ciljeva i ansi, medijske

poruke upitne vjerodostojnosti, fanatizam, netrpeljivost, meuljudski odnosi, monogamija... Sve su to teme koje se provlae kroz tree izdanje Nu:Write Theatre Festivala, koji se odrava od 12. do 17 . studenog u Zagrebu. Poveznica ovogodinjih festivalskih predstava novo je dramsko pismo koje tematizira suvremenu zbilju i nain na koji je kazalite zrcali. Program e nastojati sagledati ulogu kazalita danas i kroz javne razgovore s gostujuim umjetnicima, tribinu i praktine radionice, a festivalske predstave nastojat e vratiti poljuljanu vjeru u svrhu i mo kazalita. Prva od njih je crnohumorna drama Silent, dvostruki pobjednik Edinburgh Fringe Festivala 2011. - nagrade Fringe First i Herald Angel - meunarodno proslavljene irske trupe Fishamble. U sklopu svjetske turneje, Fishamble dolazi otvoriti trei Nu:Write priom o poludjelom beskuniku McGoldrigu koja evocira nijemi, crno bijeli svijet Rudolpha Valentina. Zatim, tu je i viestruko nagraivana talijanska trupa, i jedno od najradikalnijih inovativnih i znaajnih europskih kazalita posveenih novoj drami, Babilonia Teatri. Rije je o autorskom, politikom teatru koji tematizira stvarnost neprestance prokazujui pojave koje ih okruuju, ispisujui pritom nove vizualne i jezine kodove, a punkpop-rock produkcija Made in Italy s kojom gostuju u Zagrebu kroz bujicu rijei i uz glazbeni soundtrack ironino i otro secira predrasude, licemjerje i opa mjesta dananjeg (sjevernotalijanskog) drutva. Tree izdanje festivala, koji je od prve godine posveen poticanju domaeg dramskog stvaralatva, veih ulaganja u mlade dramske pisce i povezivanja domaih kazalino-scenskih umjetnika s onima iz cijelog svijeta i meunarodne suradnje, ove godine u Zagreb donosi i svjetsku premijeru nove drame Lukea Barnesa, Scottstown. Barnes je mladi britanski pisac i redatelj kojeg je kritika proglasila novim glasom britanske mladei. Mladi beogradski redatelj Marko Manojlovi reirat e novu dramu nastalu prema klasinom komadu Marriage Play Edwarda Albeeja, koja e se odviti iza zatvorenih vrata jednog zagrebakog stana. U njemu e publika zatei Milutina Miloevia i Tamaru Krcunovi, u ulogama mladog ljubavnog para, kako izvode univerzalno prepoznatljive rituale monogamnih veza. Nova britanska kazalina trupa Theatre of the Preposterous donosi epsku priu Ragnarok: The Weird of the Gods, solo mjuzikl o kraju svijeta prema nordijskoj mitologiji, koji se bavi temama obitelji, osvete i ekologije kroz aavu i duhovitu kombinaciju fizikog teatra i folk-pop glazbe. Predstave e se igrati u dvorani Teatra &TD i MM Centru SC-a. Osim izvedbenog, tu su i popratni programi: praktine radionice na teme fizikog teatra i drutveno angairanog kazalita, javna tribina o procesima postavljanja novog dramskog pisma na pozornicu, kao i kasnononi tulumi nakon predstava.

Na naslovnoj stranici: Bojan Kritofi, Redovi rastu, a prodaja pada

Trite knjiga, kao i sve ostalo u Hrvatskoj, ispunjeno je nizom paradoksa. Statistike kau da prodaja gotovo svih vrsta knjiga (osim, valjda, kolskih udbenika) svake godine rapidno pada, a opet, zna se dogoditi da zagrebaku picu zagui red upornih literarnih entuzijasta koji se ele prvi dokopati najnovijeg bestselera. I to drugo zakljuiti nego da redovi rastu, a prodaja pada. Vie itajte u tekstu Nevena Svilara Obiteljski portret hrvatske knjige.
Bojan Kritofi

nedavno je zavrio diplomski studij vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. bojan.kristofic@gmail.com http://drugo-uho.tumblr.com. http://www.behance.net/ drugouho

Zarez je lan mree Eurozine, koja povezuje preko 80 europskih kulturnih asopisa. www.eurozine.com
zarez, dvotjednik za kulturna

i drutvena zbivanja
adresa urednitva

Vodnikova 17 , HR-10000 Zagreb, tel: +385 1 4855 449, 4855 451 fax: +385 1 4813 572 e-mail: zarez@zg.htnet.hr web: www.zarez.hr
ponpet 1014h

urednitvo prima

nakladnik

Druga strana d.o.o.

za nakladnika

Zoran Roko

glavni urednik

Boris Postnikov

zamjenici glavnog urednika

Nataa Govedi, Sreko Horvat, Trpimir Matasovi i Marko Pogaar Nenad Perkovi

izvrni urednik

poslovna tajnica urednitvo

Dijana Cepi

Dario Grgi, Hana Jui, Silva Kali, Katarina Luketi, Suzana Marjani, Jelena Ostoji, Sreko Pulig, Zoran Roko i GioiaAna Ulrich

dizajn

Ira Payer, Tina Ivezi Darko Miloi

lektura

prijelom i priprema za tisak

Davor Milaini

Tiskara Zagreb d.o.o.

tisak

Tiskanje ovog broja omoguili su:

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ured za kulturu Grada Zagreba

Redovi rastu, a prodaja pada