elvis costello H uskrsnuće brit popa H macklemore

Broj 1. / listopad 2013. / 15 HRK

Goran
Srbija 199 DIN / Slovenija 2,5 EUR
Crna Gora 2,5 EUR / BiH 3,9 KM
Makedonija 100 DEN

bare

01013
rock

926005
je Ziv

771848
9
O ex-Yu sceni govore
Rambo, Dubioza i drugi

kralj
trave
Promijenio
je trgovinu
marihuanom

oliver
frljić
daft punk
fenomen
severine
povratak
michaela j. foxa
PREDSTAVLJAMO
NOVI VOLVO XC60

BESPLATNI TELEFON 0800 94 50

 LEAVE THE WORLD BEHIND
Upoznajte automobil kojeg vozi Swedish House Mafia na volvocars.hr
Sve detalje o posebnoj ponudi, koja vrijedi do isteka zaliha, doznajte kod ovlaštenog Volvo prodavača.

Prosječna potrošnja goriva: 5,3 - 10,7 l/100 km, emisija CO2: 139 - 249 g/km.
 R ol l i ng S t one sadržaj l i s t opa d 2013.

RS1
“All the News That Fits”
oliver frljić
u intervjuu na str.
72. govori gdje i
kad će postaviti
predstavu o
Aleksandri Zec

rock & roll

15 Eddy&Dus
Poznati producentski i DJ dvojac
ponovno zajedno u studiju.
Tekst ela radić

24 Avicii
Kako je švedski DJ spojio EDM
i bluegrass u globalni hit.
Tekst patrick doyle

32 Q&A Elvis Costello

Glazbenik govori o novom
albumu s grupom The Roots i
planira li ići u mirovinu.
Tekst rob tannenbaum

politika

43 Marijin zakon
U Srbiji je nedavno donesen zakon
u ime tragično preminule djevojčice
Marije. Kad će se i u Hrvatskoj
oštrije kažnjavati pedofili?
petar daft punk
Tekst ante pavić
beluhan izbliza
govori o povratku Sve što niste znali
Mayalesa na o ovom genijalnom
teme scenu dvojcu doznat ćete
na stranici 64.

50 Stanje na ex-Yu rock sceni

Postoji li rock u regiji? Razgovorali
smo s Baretom, Predinom,
Rambom i drugima.
Tekst ela radić i
aleksandar ignjatović
foto: mateja vrčković i guliver/getty images

78 Robin Thicke
Za pop uspjeh trebalo mu je cijelo
desetljeće i tri gola modela.
Tekst brian hiatt

80 Britpop
Sve o uspjehu, padu i uskrsnuću
najboljeg britanskog izvoznog proizvoda.
Tekst vedran harča

6 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
86 Severina
RS Arhiva
Je li pjevačica zaista jedina zvijezda Rolling Stone Hrvatska
na Balkanu? Koja je tajna njenog urednik/izdavač: Toni Moškov
uspjeha - glazba za masu, promišljen Glavna urednica: Ela Radić
Art direktor: Dijana Kasavica
biznis ili nedostatak konkurencije? novinari: Nikola Čelan,
Tekst marko bratoš Vedran Harča, Tajana Gašparić,
Rea Hadžiosmanović, Ante Pavić,
92 Michael J. Fox Aleksandar Ignjatović, Marko Bratoš,
Vedran Brkulj, Bojana Križić
Njegov povratak u svijet desk: Milan Pavlinović
Urednica fotografije:
showbusinessa jedan je od Mateja Vrčković
najznačajnijih svih vremena. On je ilustrator:
definitivno najžilaviji čovjek na TV-u. Slaven Lunar Kosanović
Tekst brian hiatt Izvršni direktor prodaje
oglasnog prostora:
Maja Weber
100 Macklemore maja.weber@s3mediji.hr
prodaja oglasnog
Kako su reper iz Seattlea i njegov prostora:
mladi, umišljeni producent Ryan Mario Miletić
Lewis preuzeli pop glazbu. mario.miletic@s3mediji.hr
izvršni direktor marketinga:
Tekst brian hiatt Marija Lukić
marija.lukic@s3mediji.hr
106 Gary Clark Jr. prijevod i lektura: Višnja Grgić
fotoservisi: Guliver/Getty
Za ovog talentiranog gitaristu Images, Pixsell
kažu da će spasiti blues, no on nije izdavač: S3 Mediji
Zavrtnica 17, 10000 Zagreb

Rane godine
siguran da želi postati sljedeći tiskara: Radin d.d.
gitaristički junak. Gospodarska 9, 10431 Sv. Nedelja
Tekst patrick doyle naklada: 18.000
Kako su izgledali prvi brojevi
110 Kralj marihuane
Copyright @ 2013 by ROLLING STONE LLC. Sva prava pridržana. Zabranjeno reproduciranje
kultnog magazina Rolling Stone cjeline i dijelova bez dozvole. Ime i logo ROLLING STONE je registrirani zaštitni znak
ROLLING STONE LCC-a, a licencirani su za S3 mediji d.o.o.

Tekst: greil marcus

Kako je Clay Roueche promijenio
trgovinu travom. Stranica 119
Rolling Stone USA
Tekst jesse hayde
urednik&izdavač:
Jann S. Wenner
glavni urednik: Will Dana
rock & roll style recenzije zamjenik glavnog urednika:
Nathan Brackett
asistenti glavnog urednika:

127 Ray-Ban 135 Elton John Jonathan Ringen, Sean Woods

senior novinari: David Fricke,
Najpoznatije naočale namijenjene Sa svojim slobodnim i vrlo Brian Hiatt, Peter Travers
art direktor:
zvijezdama i svima onima koji to uzbudljivim novim albumom Joseph Hutchinson
žele postati. Elton John nazdravlja prijašnjim kreativni urednik:
godinama. Jodi Peckman

132 Hi-fi izbor Tekst alan light potpredsjednik: Timothy Walsh

Uz odabrane proizvode, svaki
će ljubitelj glazbe lakše uživati u 137 Goribor
slušanju omiljenih izvođača.
Tekst andrej andrlić
izdavač: Chris McLaughlin
suradnik izdavača:
Michael H. Provus
glavni urednik poslovanja:
Da tuga može biti divna pokazali su John Dragonetti
svojim novim singlom “Jureći ljubav” licence & poslovanja: Maureen
grupa Goribor. A. Lamberti (Executive Director),
Aimee L. Schecter (Senior
Tekst vedran harča Manager), Kathleen Taylor
(Coordinator)
140 Janelle
Monáe
foto: pixsell, ray-ban press i rs arhiva

Copyright © 2013 by ROLLING STONE LLC. All rights reserved. Reproduction in whole or in
part without permission is prohibited. The name ROLLING STONE and the logo thereof are
registered trademarks of ROLLING STONE LLC, which trademarks have been licensed to S3
mediji d.o.o.
Visoko
I Bob Dylan
konceptualna
elvis costello H uskrsnuće brit popa H macklemore

svoj imidž R&B diva voli

temelji na stare filmove, Broj 1. / listopad 2013. / 15 HRK

Goran
Srbija 199 DIN / Slovenija 2,5 EUR
Crna Gora 2,5 EUR / BiH 3,9 KM
Makedonija 100 DEN

Ray-Ban svemirske bare

01013

rock
926005

naočalama brodove i je Ziv

771848
9

O ex-Yu sceni govore

Princea.
Rambo, Dubioza i drugi

kralj

Tekst jon
trave
FOTO Mateja Vrčković

promijenio
je trgovinu

dolan
marihuanom

oliver
frljić
daft punk
fenomen
severine

Janelle kao povratak

michaela j. foxa rollingstone@rollingstone.hr
“The Electric
Lady”
8 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
 uvodnik

List koji je vrijedilo čekati

ela radić

T
r e b a l i H rva t s k o j i
ostatku regije časopis o glaz-
bi? Mislim da je i više no
očito da treba. U Hrvatskoj
ga nema već godinama, glaz-
benici, konzumenti i ljubite-
lji glazbe nemaju gdje pročitati stvari koje ih
zanimaju. Ok, možemo se složiti da se glaz-
beni sadržaj može naći na portalima. Može-
mo razglabati i o tome kako je izdavaštvo na
koljenima, kako već duže nije unosan posao
i kako ljudi sve manje i manje kupuju novi-
ne. No, mislim da su ljubitelji glazbe malo
drukčija kategorija. Pokazuje to i činjenica
da u ovom digitalnom svijetu gdje bilo koji
album bilo kojeg izvođača možete naći na
raznim glazbenim servisima, raste proda-
ja vinila. Dakle, sve više ljudi kupuje ploče.
Bolji je zvuk, veći je gušt, pravi ljubitelj glaz-
be zna razliku, složit ćete se. Mi želimo vje-
rovati da je tako i s časopisima o glazbi. Pravi
ljubitelj glazbe cijeni dobar intervju s nekim
od omiljenih mu izvođača, zanima ga izvje-
štaj iz glazbenog studija, želi materijal do kojeg se ne može tek tako doći.
Jedan od najboljih magazina na svijetu o glazbi je Rolling Stone. Na tr-
žištu je više od 45 godina i nebrojeno je puta pomicao granice - u izda-
vaštvu, novinarstvu, fotografiji. Stvarao je zvijezde, pratio njihove us-
pone pa i padove, pokretao je trendove. To su tek neki od razloga zašto
smo se odlučili dovesti upravo taj magazin na tržište regije - vjerujemo
kako je takav sadržaj dobrodošao ovdje, čak i ne samo ljubiteljima glazbe
jer Rolling Stone se bavi i filmom, televizijom, nudi sociološko-društve-
ne reportaže pa i političke intervjue. Dobiti licencu Rolling Stonea nije
jednostavno. Ipak, nije ni nemoguće. Istina, bio je to dugotrajan proces
- trajao je negdje oko godinu i pol dana. Uključivao je puno rada i truda
pa i odricanja, ako ćete iskreno. Ali uključivao je i vjeru Wenner Medije
u nas, na čemu im hvala. Hvala i Partner banci što je prepoznala i podr-
žala naš poslovni plan i ovaj projekt, kao i svim oglašivačima u prvom
broju jer bez njih sve bi ovo ostalo samo na
dobroj ideji. Srećom, mi nikad nismo presta-
li vjerovati u ovaj projekt, ipak je to Rolling
Stone - magazin za čiju su se naslovnicu fo-
tografirale i intervjue davale najveće zvijez-
de, od Johna Lennona, Madonne i Brucea
Springsteena pa do Baracka Obame. Više
puta. Krajem prošle godine izdavač Toni
Moškov i ja smo išli u New York na sastanak
povodom zaključivanja ugovora i dobivanja
licence za Rolling Stone. Neću lagati, meni
je odlazak u redakciju Rolling Stonea jedan
od važnijih događaja u životu. Prošetali su
nas po njihovim uredima, imali smo priliku
razgovarati s njihovim urednicima (nismo
vidjeli Janna Wennera, pokretača Rolling
Stonea, iako bih se ja zaklela da sam ga vi-
djela s leđa u njegovom uredu). Pokazali su
nam i njihov takozvani “wall of fame”, zid is-
punjen njihovim naslovnicama, od one prve
s Johnom Lennonom iz studenog 1967. go-
dine, preko one sad već legendarne s Bobom
Marleyem gdje su mu urednici kosom pre-
krili Rolling Stone pa je ostalo samo - roll one; ili one s krvavim junaci-
ma True Blooda ili s Charliejem Sheenom u njegovoj najluđoj fazi kad
je novinar proveo nekoliko dana s njim u hotelu da bi dobio suvisao in-
tervju. Meni je negdje u tom trenutku, pored tog wall of famea, postalo
zapravo jasno koliko je Rolling Stone velik i koliko mi je zaista važno da
nešto tako veliko bude i nama dostupno. I postalo je dostupno: Rolling
Stone je od listopada 2013. i na našem tržištu, prodaje se na području
cijele regije, gdje god ima ljubitelja glazbe koji žele kvalitetan sadržaj. U
našem prvom broju bavimo se analizom rock scene u regiji, uspoređu-
jemo hrvatsko i srpsko sudstvo kroz primjer Marijinog zakona, donosi-
mo vam priče o povratku Michaela J. Foxa na male ekrane, o popular-
nosti Macklemorea i Robina Thickea, bavimo se fenomenom Severine
i genijalnošću dvojca Daft Punk. I to je tek dio. Na 150 stranica, vjeru-
jem, naći ćete ono što vas zanima. U ovom i svakom sljedećem broju.

suradnici

tajana gašparić nikola čelan marko bratoš rea vedran harča

Radijska voditeljica i
DJ-ica, piše o novom
projektu Bolesne braće, a
razgovarala je i s ekipom
iz Elementala
hadžiosmanović
Diplomirani novinar, Radi na radiju, vodi Novinar i zaljubljenik u
pjeva u splitskom HNK i kampanje, bavi se Dj-ica, komparatistica glazbu donosi glazbene
vodi grupu Libar. Donosi marketingom. Za RS se književnosti, uređuje našu recenzije izdanja u regiji,
intervju s Oliverom posvetio analizi fenomena The Playlistu i donosi a u ovom broju se bavi i
Frljićem i Lovely Quinces Severine zanimljive glazbene priče Britpopom

10 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
ray-ban.com
 guest
THe Playlist
naše najdraže pjesme, albumi i videospotovi ovog trenutka
list

1. Haim
“Days Are Gone”
Album koji se iščekivao još ot-

Nile
kako su sestre Danielle, Este i
Alana Haim proglašene najbo-

Rodgers
ljim debitanticama BBC-evog
izbora Sound Of 2013 uspio je
opravdati pompu koja se stvo-
rila. U svježem indie pop izda-
nju “Days Are Gone”isprepliću Nakon hitova s Daft Punkom i
se folk, r’n’b i soft rock Aviciijem, gitarist grupe Chic
Fleetwood Maca, a neke pje- može reći da ima odličnu go-
sme kao “Don’t Save Me” i dinu.
“Days Are Gone” nose mračnu
i daleku melankoliju. George Duke
“Reach for It”
Kad je preminuo ove godine,
slušao sam tu stvar non stop.
To je funk. Solo bas dionica je
nevjerojatna. Groove je lud. A
2. Pearl Jam 4. Major Lazer pjevanje je - spektakularno.
“Mind Your Manners” “Scare Me”
Legende alter rocka su se vratili s punk U maniri akcijskih filmova i pod Bruno Mars
rock singlom “Mind Your Manners” i sve redateljskom palicom Bran- “When I Was Your Man”
osim okorjelih fanova koji prepoznaju zvuk dona Dermera, Major Lazer To je spoj Eltona Johna, Be-
s njihovih početaka iznenadili nabrijanim (Terry Crews), kreće u potragu atlesa, Michaela Jacksona
rifovima, eksplozivnim, brzim ritmom za glavnim neprijateljem Zemlje, i Five Stairstepsa. To je to:
i urlajućim glasom Eddieja Veddera. U Generalom Rubbishem. Odjavna možeš slušati ovu stvar i osje-
prvom singlu s novog studijskog albuma špica videa je nešto genijalno! ćati vibru svih tih glazbenika.
“Lightning Bolt” Pearl Jam se Ili barem ja to tako čujem.
smjelo igraju žanrovima koji su im
oduvijek bili privlačni.
5. Portugal. The Man John Coltrane
“Resolution”
“Modern Jesus” Ja dolazim iz jazza - postoje
Četvrti singl s albuma “Evil Friends” grupe Portugal. The Man stotine pjesama uz koje sam
jedna je od onih pjesama na čiju se melodiju toliko nalijepite da odrastao i koje su vrlo važne
vas nije sram iznova stiskati gumb repeat. Zvuk je retro soul-pop, za mene. Ovu smo svira-
produkciju potpisuje Danger Mouse, a s himničnim refrenom pje- li sinoć na soundchecku. Na-
sma odlučno prelazi u razbuđujući psihodelični rock. lazi se na A Love Supreme al-
bumu.
6. Maya Jane Coles
“Burning Bright” Avicii
Britanka japanskih korijena koju je Rolling “Wake Me Up”
Stone lani stavio na 15. mjesto najutjecajnijih Bio sam s njim na bini na Ultra
svjetskih DJ-eva donijela je osvježenje na festivalu u Miamiju kad ju je
elektronsku scenu britanskog clubbinga s prvi put izveo i mogao sam
čuti ljude iz publike kako go-
3. Blood Orange albumom “Comfort”. Singl “Burning Bright”
vore: “Što je ovo? Je li ovo co-
donosi deep house zvuk s daškom 90-ih i
“Chamakay” prozračni vokal Kim Ann Foxman. untry?” Slušam je non stop.
Glazbenik i pjevač Dev Hynes,
poznat i kao Lightspeed
7. Drake feat. Majid Jordan Daft Punk
Champion i Blood Orange, s “Lose Yourself to Dance”
pjesmom “Chamakay” svoj mekani “Hold On We’re Going Home” Ubija me. To je stvar uz koju
r&b glas je stavio u prvi plan Kanadski reper Drake sa svojim singlom “Hold On We’re se odijevam. Ta njena jedno-
nadopunivši ga vokalom Chairlifta Coming Home” je želio dobiti klasik koji će se za deset stavnost. Uvijek citiram Jame-
Caroline Polachek. Njihovi glasovi godina svirati na vjenčanjima. U tom naumu u pomoć sa Browna, koji je rekao kako
razlijevaju se nad mutnim synth mu je pritekao Noah “40” Shebib, zahvaljujući kojem je je najvažniji groove, jedno-
foto: pixsell

dionicama divnog elektronskog Drake stvorio sanjarski melankolični r’n’b hit, atmosfere stavni groove.
beata koji zvuči kao stariji brat kakva se mogla uloviti u singlu “Take Care”, s interpreta-
britanskog future garagea. cijom bliskoj Franku Oceanu i Weekndu.

12 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
| |
lovely quinces nova splitska indie atrakcija str. 26 | Q&A elvis costello str. 32

Ponovno
zajedno
Nakon deset godina, dvojac Eddy Ramich i
Zvonimir Dusper Dus u studiju Tekst: Ela Radić

N
akon deset godina pauze poznati produ-
centski dvojac Eddy Ramich i Zvonimir Dusper Dus
ponovno su počeli raditi zajedno. “Zapravo, nastavi-
li smo točno ondje gdje smo stali”, slažu se Eddy i Dus,
dvojac koji je krajem 90-ih unio korjenite promjene na hrvatsku
producentsku i DJ scenu. Svojim projektom Kontrapunkt klupskih vrijeme je
večeri u zagrebačkom klubu Aquarius i istoimenim festivalom na stalo
kojem su gostovala najznačajnija imena future jazz, nu soul, bro- Eddy i Dus
ken beat i elektronske scene, stekli su veliki broj poklonika koji su priznaju kako im
bili iznenađeni kad su 2003. raskinuli suradnju. “Mislim da smo je vrlo prirodno
opet raditi skupa

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 15
 Rock&ROLL
prestali raditi u pravom trenut-
ku”, kaže Eddy, DJ koji je kari-
jeru započeo još 80-ih i koji je i
danas jedan od najboljih house i
eclectic DJ-eva i remiksera u re-
giji. Suradnju s Dusom je započeo
sredinom 90-ih, kad je dobio pri-
liku za inozemno tržište, ali nije
bio siguran hoće li moći to sam
izvesti. Zvao je Dusa, već afir-
miranog glazbenika i producen-
ta i započeli su suradnju. Ipak,
sedma godina pokazala se pre-
sudna. “Bili smo u peak timeu,
da smo odlučili i dalje skupa ra-
diti mogli smo još puno toga na-
praviti, čak su nam se tada i neki
ludi ugovori nudili, ali… Oboji-
ca smo upali u kolotečinu, nismo
imali potrebu ići zajedno napri-
jed”, kaže Edy. Dus se nadovezu-
je: “Razlog zašto je puklo je i ono
što nas je cijelo vrijeme razdvaja-
lo - Eddy je vukao u underground,
nekomercijalno, a ja sam cijelo
vrijeme radio komercijalne pro-
jekte. Dakle, imali smo različite
interese.” Kaže kako ga je intere-
sirao pop, odrastao je na Beatlesi-
ma i uvijek ga je veselilo paralel-
no raditi više stvari, dok se Eddy
koncentrirao samo na jednu. “I
sad radim paralelno deset stvari
kao i zadnjih deset godina: album
Mile Elegović, miksam i produci-
ram jedan super bend iz Šibenika
i Tisnog, Ti Ritu Piri Pip. Radim
i neke komercijalne projekte, re-
klame. Surađujem i s D’Knockom
i Play Oneom za vanjsko tržište,
pa s basistom Krešom Tomecom
16 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
pjesme za Japan. Imam i projekt terećene glave oko suradnje, ne-
Peak Vibes koji mjeri gledanost mamo problem oko dokazivanja.
na YouTubeu i drugim streaming Uživamo, zezamo se”, priznaje
servisima.” Eddy. ”U ono vrijeme nismo mogli
Ipak, našao je vremena i za po- s našom opremom dobiti zvuk
novnu suradnju s Eddyjem. Kako kojem smo težili. Razilazile su se
je uopće došlo do toga? “Tije- želje i mogućnosti”, kaže Dus. “U
kom ovih godina smo se, narav- međuvremenu smo obojica stekli
no, čuli”, objašnjava Eddy. “Nekad neka nova znanja, a promijenila
se i tehnologija i sad
imamo osjećaj da na-
pokon možemo zavr-
šiti te pjesme, nasta-
viti gdje je zapelo.”
Imaju, kako kažu,
generalni dogovor:
Dus, kako sam pri-
znaje, ne zna ništa
o trenutnom sta-
nju na sceni (“Ja
sam producent, za-
bijen sam u svojih
pet metara kvadrat-
nih, u svom svijetu,
obiteljski čovjek”) i
daje Eddyju otvore-
ne ruke da procije-
ni što mogu plasirati
publici. Počeli su ra-
diti svoje stvari. “Tra-
žimo svoj sound, sad
imamo pravu tehno-
logiju za to i na tragu
smo mu. Neki srednji
tempo, plesno”, kažu,
a u međuvremenu se
bave remiksiranjem.
”S obzirom na to da
sam stalno u komu-
nikaciji s prijateljima
producentima i DJ-
evima, čim su čuli da
Dus i ja opet zajedno
radimo, iste sekunde
su nam počeli mailo-
na sceni i u studiju vima stizati zahtjevi
Eddy Ramich ove je godine DJ-irao od Šangaja do za remikse. To nam
Crne Gore (gore). Eddy i Dus kažu kako uživaju u je bilo super jer smo
zajedničkom radu u studiju. u tome ionako uvi-
jek najviše uživali”,
možda jednom godišnje, nekad otkriva Eddy. I to im je za sad
svako malo. Nakon raskida su- dosta. ”Sad konkretno radimo
radnje, nastavio sam raditi na Da Latu (koji su se opet okupi-
projektu Eddy Meets Yannah s li, kao i dosta ljudi iz te ekipe što
glazbenicom Janom Valdevit i po- je i logično jer se opet vratio zvuk
nekad bih zvao Dusa za savjete 90-ih), radit ćemo Alexa Barc-
oko nekih produkcijskih alata, ili ka iz Jazzanove, zatim Anushku
kako nešto tehnički izvesti. U za- s labela Gillesa Petersona, Zeda
dnje vrijeme smo se dosta često Biasu… Sad dugo možemo stva-
čuli, izmjenjivali smo iskustva i rati remikseve. Paralelno smo po-
onda smo se zapitali kako bi bilo čeli snimati i našu stvar. Ljudi
da opet sjednemo u studio.” nas stalno pitaju - što će biti, što
I kako je bilo? “Prirodno! Sad ćete raditi? Ne znamo. Radimo i
nam je puno lakše raditi zajedno”, probat ćemo da je najprije nama
slažu se obojica. “Nemamo op- super, a onda ćemo je izbaciti da
ljudi čuju, ali nismo to postavili
kao veliki comeback.”
Planiraju li neke zajedničke na-
stupe? “Odmah su nas počeli zvati
za nastupe, ali ne želimo. Sad ra-
dimo muziku, poanta nam je da
nastavimo glazbeni i produkcij-
ski rad, da na neki način nastavi-
mo ono što onda nismo mogli re-
alizirati zbog tehnologije i manjka
znanja”, kaže Eddy. Dus dodaje:
“Svirat ćemo samo ako složimo
naš performans, gdje ćemo izvo-
diti naše stvari, gdje bi predstavi-
li naš koncept… Ili ako nam baš
netko ponudi velike pare, može
i to. Uostalom, Eddy ionako DJ-
ira non stop, ja sam muzičar, on
je za scenu.”
Istina je, Eddy i sam priznaje
kako vrti više no ikad i samo ove
godine je, kako kaže, prošao cijeli
krug oko Zemlje i svirao od Šan-
gaja do Crne Gore.
”Onaj tko me zna, zna da sam
ostao isti još od 80-ih kad sam
krenuo s DJ-iranjem. Ja sam u
istoj priči u koju vjerujem i koju
živim. Radim najbolji posao na
svijetu - u glazbi sam, putujem,
upoznajem super ljude. Ima fan-
tastičnih trenutaka, a ima i tre-
nutaka kad se moraš boriti, ne
znaš hoćeš li imati sutra za jesti,
ali to je moj izbor. Živim ovdje,
ali mogu uspjeti bilo gdje. Imam
prijatelje i kolege sa svih strana
svijeta, gdje god da odem mogu
naći podršku, raditi, živjeti”, priča
Eddy naglašavajući kako se ne bi
odselio iz Hrvatske jer, kako kaže,
ovdje je scena odlična i ima puno
talentiranih producenata i DJ-
eva (Petar Dundov, Yannah Valde-
vit, Ilija Rudman, Josip Klobucar,
Davor O, Moz, Maja Milich, Burek
ekipa…), a dobra glazba ne pozna-
je granice. I obojica se slažu s tim:
”Godine 2013. nema više granica,
nema više - radim za van. Radiš
što voliš, a to će konzumirati onaj
kome se svidi, bez obzira odakle je
- iz Južne Afrike, Engleske ili Ja-
pana. Bitno je da si nekoga uspio
dotaknuti. Mi danas živimo i pli-
vamo, pokušavamo stvoriti neka
foto: mateja vrčković; tino staničić
nova pravila. Glazba se više ne
može staviti u ladicu - nema više
popa, hip hopa… Sve je promije-
šano. No to i jest ljepota svega.
Nema više barijera, čak ni one je-
zične. Ako glazba ima šarma, ako
je prezentirana na dobar način,
uspjeh je tu”, zaključuju Eddy i
Dus.
 oči u oči

Glazbena verzija Avengersa jekta leži u suradnji svih pet čla-
supergrupa nova koji su u studijima Noisie
I Am Legion tijekom snimanja postali jedan
sastavljeni kreativni entitet. Prije albuma
su od grupa surađivali smo s Noisiom na četi-
Noisia i Foreign
ri singla i već tada se rodila ideja
Beggars
o suradnji, no zbog pretrpanih
rasporeda i neprestanih nastu-
pa s obje strane, tek se ove godine
uspjela realizirati.
Sjeme Foreign Beggarsa posađe-
no je u Dubaiju s metalom i grun-
geom. Zatim ste se upustili u un-
derground hip hop, drum’n’bass i
funk, da biste se udomaćili u gri-
meu, dubstepu i tvrđim elektron-
skim žanrovima. Kako se to odra-
žava u vašem zvuku i što možemo
dalje očekivati?
Svaki od nas sklon je indivi-
Razgovarali smo s članovima projekta I Am Legion dualnom glazbenom istraživanju
nakon njihovog energičnog koncerta u Ljubljani
Najdraža suradnja do sada nam
je s Dagom Nabbitom, Noisiom,
Skismom i Alixom Perezom. Su-
radnja sa Sonnyjem (Skrillex) bila
je također pravi užitak, no zbog
obaveza snimali smo pjesme u di-
jelovima. Bare Noize i Sonny bi
radili na beatu preko interneta s
turneja iz raznih dijelova svijeta,
mi smo snimili svoje vokale od-
vojeno, jedan u Dubaiju, drugi u
Londonu, a pjesma se potom mik-
sala u Sevilli.
Prije dvije godine nastupali ste
u Hrvatskoj na glavnoj pozornici
Outlook festivala. Tada ste uspje-
li podijeliti publiku od nekoliko ti-
suća ljudi u dva dijela kako bi na-
pravili najveći mogući mosh-pit.
Kakvi su vam dojmovi iz Hrvat-
ske, a sad i iz Ljubljane?

I
Am Legion projekt je
koji bi se u glazbenom smi-
slu mogao usporediti s
Avengersima. Elektronski
i hip-hop genijalci Noisia i Fo-
reign Beggars ujedinili su svoje
producentske i vokalne supermo-
ći u supergrupu koja je istoimeni
album objavila za Skrillexovu eti-
ketu OWSLA i sada kreću u že-
stoku akciju. Trenutno su na eu-
ropsko-australskoj turneji, a mi
smo MC-ima Orificeu Vulgatro-
nu i Metropolisu, poznatijim kao
Foreign Beggars, uspjeli postavi-
ti nekoliko pitanja netom nakon
odličnog i žestokog koncerta odr-
žanog 13. listopada u ljubljanskoj
Cvetličarni.
Vaša suradnja s Noisiom započe-
la je prije četiri godine. Kako ste
se tek sad odlučili za snimanje za-
jedničkog albuma i što razlikuje
Foreign Beggars od I Am Legion,
glazbeno i konceptualno?
Glazbeno su oba projekta vrlo
slična, no specifičnost novog pro-
i eksperimentiranju. Vjerujemo
kako će to istraživanje u buduć-
nosti postati još introspektivni-
je, a rezultirat će razvojem sva-
koga od nas pojedinačno i novim
osobnim interakcijama s bazič-
nim zvukom naše glazbe. Forei-
gn Beggars će se vjerojatno u bu-
dućnosti još više usmjeriti na hip
hop stranu svoga izričaja.
Iza vas je impresivna lista glazbe-
nih suradnji uključujući Skrillexa,
Knife Party, Flux Pavilliona, Alixa
Pereza i mnoge druge. Koja vam
je suradnja najdraža i kako je bilo
raditi sa Skrillexom?
Outlook festival je bio odlič-
no iskustvo, no više ne potičemo
ljude na mosheve jer je znalo biti i
ozlijeđenih. Ako ljudi žele samo-
stalno preuzeti odgovornost i ba-
citi se u moshing, i više su nego
dobrodošli!
Koncert u Ljubljani s Noisiom
drugačije je multisenzorno isku-
stvo. Tim koji smo okupili za tur-
neju fantastičan je i pravo je za-
dovoljstvo biti dijelom ove priče,
a ljubljanska publika nas je ugod-
no iznenadila svojom energično-
šću i dobrom atmosferom. 
 rea hadžiosmanović

Prvi hrvatski autentični rock’n’roll store

Savska ulica u Zagrebu na dobrom je putu
da postane centar rock‘n’rolla: osim rocker-
skog puba Bikers Beer Factory, kluba i koncer-
tnog prostora Vintage Industrial Bar, svi lju-
bitelji rock‘n’rolla mogu uživati i u kupovini u
autentičnom r’n’r storeu Rebel Yell. Dućan ve-
ličine 130 kvadratnih metara je pravo utočište
rock’n’rolla i sve njegove djece, od heavy me-
foto: I am legion press; rebel yell
svoj način bore protiv sveprisutne modne uni-
formiranosti, osmislili su koncept “Takac-ma-
kac”, što znači da su predmeti kupljeni u Rebel
Yellu unikatni. Ta specifična odjeća naruču-
je se isključivo po komadu i ako kupac odre-
đeni komad “takne i makne” s police, može
biti siguran da je dobio unikat koji s ponosom
može prošetati ulicom. Ekipa Rebel Yella otkri-

tala, HC-a i rockabillyja pa do punka. Svaki po-
šteni alternativac ili alternativka mogu prona-
ći komad odjeće ili modnog detalja po svojoj
mjeri jer ponuda Rebel Yell storea obuhva-
ća razne alternativne odjevne stilove, od gothi-
ca pa do heavy metala, kako bi se suprotstavili
uniformiranom mainstream sustavu. Zanimljiva
je i politika ekipe iz Rebel Yella - u želji da se na
va i kako žele pružiti rockerskoj zajednici što
joj nedostaje i to pod motom - akcija, reakci-
ja, interakcija! Nude priliku svim, kako kažu, ne-
shvaćenim dušama, mladim i starim, da se jave
sa svojim idejama, a oni će dućan pretvoriti u
izložbeni prostor za raznovrsne umjetničke izri-
čaje kao što je likovna umjetnost, nakit, koža,
fotografija, strip, glazba, gluma i poezija. v.b

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 17
 Rock&ROLL
vrući album
Arctic Monkeys na novom LP-ju
u smjeru Black Sabbatha i Drea
U.K. momčad popela se
visoko nakon što su bili
predgrupa Black
Keysima (i nakon
nastupa na Olimpijadi!)
U
natoč gotovo de-
setogodišnjoj vladavi-
ni u svojoj rodnoj Bri-
taniji, jedini način da
su Arctic Monkeys mogli svira-
ti u dvoranama u SAD-u bio je
prošle godine, kad su nastupi-
li kao predgrupa Black Keysi-
ma. “Počinjali smo svake noći u
osam, kad su svi kupovali koki-
ce i sranja”, kaže s bezizražajnim
izrazom lica frontmen britanske
ekipe Alex Turner. “Vidjeli smo
čovjeka kako dvije trećine kon-
certa tipka po BlackBerryju. Do
kraja našeg nastupa, plesao je je-
beni pogo.”
Leteći visoko na krilima uspje-
ha nakon turneje i nadajući se da
će uhvatiti tu energiju, planirali
su otići ravno u studio. To se do-
18 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
godilo kad je njihova slavu u Bri-
taniji bila na vrhuncu: prije nego
što su započeli snimanje novog
albuma, Monkeysi su pozvani
da nastupe na svečanosti otvara-
nja Olimpijskih igara u Londonu
prošlog ljeta, s Paulom McCar-
tneyem i JK Rowling. “To je bilo
nešto kao koncert jednom u ži-
votu na Mjesecu”, kaže Turner.
“Trajao je samo pet minuta, ali
bile su potrebne višemjesečne
pripreme.”
Konačno su se okupili za rad
na petom albumu AM početkom
ove godine u studijima u
Los Angelesu i u pusti-
“To je kao
nji Joshua Tree u Kali-
kemijska
forniji. “Željeli smo otići
u pustinju kako bi ‘stvo-
reakcija,”
rili okus,’”, kaže Turner. kaže Turner
“Ako želite da vam obja- o snimanju.
snim crno na bijelo, to
znači da smo tamo otišli pisati.”
U nastojanju da uzdrmaju svoj
zvuk, što znači odmaknuti se od
zločeste, visokoenergetske svir-
ke iz pubova, prigrlili su sve, od
pješčana
glazba
Alex Turner i
bend snimali
su album i u
pustinji Joshua
Tree u Kaliforniji
hip hopa devedesetih (Dr. Dre,
Outkast) do munjevitih udaraca
rocka sedamdesetih. “To je poput
kemijske reakcije”, kaže Turner.
“Ako biste dodali pogrešnu dozu
jednog elementa, dim je izlazio iz
epruvete. Imali smo puno demo-
sa i uzaludnih pokušaja.” Pojavi-
li su se s 12 pjesama, uključujući
i blacksabbathovsku “Arabellu” i
iznenađujuće nježnu “No. 1 Party
Anthem.” Turner je polu umiljato
izjavio: “Za mene, to je pjesma o
ponoćnim satima kad se osjećate
kao da ste u paralelnom svemiru.”
Prošao je dug put od
kada su članovi grupe
2006. postali superzvi-
jezde s debijem koji je ek-
splodirao na top ljestvi-
cama - a dečki iz benda
još uvijek žive s roditelji-
ma. “Poznajemo se 20 go-
dina”, kaže Turner. “Penjali smo se
po drveću prije nego što smo po-
čeli svirati i kad je ludilo počelo,
oslonili smo se jedni na druge.”
 andy greene
crowdfunding
želite svirati
a nemate
novca?
Predstavite viziju i
tražite donacije
U jednom davnom aoristu
ostavismo prije nekoliko go-
dina čudesne priče o uspje-
hu Lily Allen i Arctic Mon-
keysa, ostvarene kroz sučelje
tada najpopularnije društve-
ne mreže MySpace i zamijenje-
ne danas konceptom poznati-
jim pod imenom crowdfunding.
Ukratko, imaš viziju, nemaš
love da je realiziraš pa se pri-
javiš na jednu od mnoštva no-
voosnovanih crowdfunding
platformi. Izneseš koncept i fi-
nancijski plan i čekaš donacije
dragih ljudi, zahvaljujući kojima
imaš priliku mirisati boju friš-
ko tiskane knjižice CD-a s ime-
nom tvoga benda na naslovni-
ci. Da se “američki san” može
ostvariti u maniri Arctic Mon-
keysa, dokaz je slučaj Aman-
de Palmer, američke glazbeni-
ce koja je za izdavanje novog
albuma i financiranje turne-
je prikupila preko najpozna-
tijeg crowdfunding servisa,
Kickstartera, preko milijun do-
lara. U Hrvatskoj postoji tek
jedan zabilježen slučaj uspješ-
nog glazbenog crowdfundin-
ga, s albumom “Do Not Cover”
zagrebačke grupe Sane, sni-
mljenim prije 11 mjeseci zahva-
ljujući platformi RocketHub. Za
album obrada dečki su službe-
no uspjeli skupiti 3300 dola-
ra od traženih 4000, no kažu
kako im je mnoštvo ljudi uplaći-
valo na privatne račune jer nisu
imali kreditne kartice. Sane,
koji su tako postali pioniri-
ma crowdfundinga na Balkanu,
drugi album planiraju izdati po
istom principu, već definiranom
kao budućnost glazbene indu-
strije. Ovo ljeto održan je i prvi
regionalni crowdfunding festi-
val pod nazivom Goulash disko.
Četverodnevni  festival koji se
održao početkom rujna na Visu
uz Balkan beats, electro swing,
reggae, oriental, afro i drum
& bass glazbu, u prvih je u 20
dana prikupio više od 50 posto,
a na kraju čak 128 posto sred-
stava za održavanje. Više infor-
foto: pixsell
macija: http://www.ulule.com/
goulash/  rea hadžiosmanović
 predstavljamo
Od poezije do navijačke himne
Slaven Slišković
frontman je splitskog
benda Mr. No
K
ad se u tuzemnom
eteru pojavila nova,
neslužbena Torcidina
himna “Bijelo je bijelo”
splitskog benda Mister No, dobar
dio urbane splitske, ali i ine po-
pulacije znao je o kojem se i čijem
autorskom profilu radi. Slaven
Slišković Slija već više od deset-
ljeća hiperproducira, uglazblju-
je i dijeli poeziju, a sa svoje je sad
već četiri objavljene zbirke (Šibe
poznatih maćeha, Prodavaoni-
ca lakog streljiva i optičkih cilj-
nika, Tvoja nevinost je popular-
na u mojoj ulici, Ženski Petko)
uz stotine komponiranih pjesa-
ma i demo uradaka distribuiranih
“ispod banka”, kod upućene publi-
ke stekao kultni status. Talentom
i karizmom na pola puta od Iana
Curtisa do Johnnyja Štulića, Slija
će reći kako nikad ne sluša glaz-
bu, nego samo svoje pjesme. Po-
kriće ovoj smjelosti na granici ba-
hatosti daje činjenica da je svaka
od tristotinjak uglazbljenih pjesa-
ma jednostavno - sjajna.
Nekoć nadareni reperezentativ-
ni golman vaterpolo kluba Jadran
još kao junior je prije dvadeset go-
Jesen u Tvornici: Pipsi, Šank?!, Yo La Tengo
foto, od gore: mateja vrčković i tvornica press
tegan and sara Indie pop
senzacija nastupaju 7.11. u Tvornici
pjesnik
Slaven
Slišković do
sad je objavio
četiri zbirke
pjesama
dina sa seniorskom ekipom osvo- je to do danas. “Uz treninge sam beu, a kamoli za neki poluprazan
jio europsku Ligu prvaka. U tre- mnogo čitao i učio svirati gitaru. bazen”. Slija je predani stvara-
nutku kad se nedavno proslavljala Vidio sam da mogu uglazbiti pje- lac, larpurlartist, single momak
godišnjica titule, on je u isto vri- smu i ostavio se vaterpola. Kad u kasnim tridesetima, preživio
jeme potpisivao prednakladnič- sam potpisivao prvi profesional- je rat i tranziciju u Splitu. Glaz-
ki ugovor s Croatia Recordsom. ni ugovor za Jadran, tajnica kluba bu ne vidi kao sredstvo zarade.
Slija sebe opisuje kao prerano sa- je rekla ocu da sam osigurao fi- “Nikad nisam razmišljao da ću od
zrelog dječaka koji “jednostav- nancije za cijeli život. To sam sve toga zaraditi. Ja sad obijam vrata i
no nije htio običan život”. Izabrao morao ostaviti”. ugovaram koncerte, TV emisije u
je vaterpolo s devet godina, kaže, Zbog te odluke ne žali: “Bilo je kojima se svira...” Ali od ZAMPA-
ipak prerano. S 19 je shvatio da je preteško, ali vrijedilo je. Kad sad a redovito dobija novac. Svakih
“rođeni pjesnik koji može uglazbi- slušam neke pjesme ne bih to mi- nekoliko mjeseci sve više i više.
ti i otpjevati sve što poželi” i ostao jenjao za huk na Santiago Berna-  nikola čelan
koncerti
Bogata koncertna ponuda za listopad i Halloween Night pripao je klupskom progra-
L
studeni u zagrebačkom klubu mu Chew The Fat! Croatia koji će u posebnom
izdanju na dva floora sučeliti bass zvukove s
istopad i studeni u zagrebač- punkom (da, da, punkom). Jednako oštro Tvor-
koj Tvornici kulture obilježit će niz re- nica će otvoriti i sljedeći mjesec pa 2. studenoga
gionalnih i međunarodnih gostovanja na red dolaze zagrebački punk rockeri Šank?!
te posebna izdanja proslavljenih klup- s gostima Gužvom u 16tercu. Nakon njih, od 6.
skih večeri. U petak, 18. listopada, u goste dola- do 9. studenog, zaredat će četiri uistinu posebna
ze ikone beogradske hip hop scene Mikri Maus koncerta. Počinje se u srijedu s Dead Meadow,
i Bvana Herbalajzer. Već sljedeći dan punk rock nastavlja u četvrtak s Tegan and Sarom i u petak
kvartet Overflow održat će koncertnu promo- s bendom Yo La Tengo, a završit će se u subotu,
ciju novog albuma “Overflow & Miškina”. Če- 9. studenog, s koncertnom promocijom albuma
tvrtak, 24. listopada, rezerviran je za Jelenu “Walt” grupe PipsChips&Videclips. Na polovi-
Radan a predzadnji dan listopada za kantau- ci studenog Tvornicu kulture prepustit ćemo u
toricu Irenu Žilić, kojoj će kao gosti nastupiti ruke hip hop kolektivu Elemental koji će promo-
mladi slovenski sastav Čedahuči. virati novi album “U redu je”. v.b.
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 19
 kolumna
Moj Vukovar vs. Vesnin NY
I va na S i m i ć B o d r o ž i ć
S
asvim sluča jno, prvog tjedna
ove jeseni, netko mi je skrenuo pažnju
na američki dnevnik ministrice vanj-
skih poslova, gospođe Vesne Pusić, koji
je vodila nekoliko dana boraveći u New Yorku za
vrijeme Opće skupštine UN-a, a objavljen je Ve-
černjem listu. Sasvim slučajno, u to isto vrijeme,
boravila sam u Hrvatskoj, točnije u Vukovaru,
vodeći kratke bilješke za reportažu koju plani-
ram raditi o tom gradu. Bilješke nisam objavila
još nigdje, ali bilo bi zanimljivo povući paralelu
između svjetova u kojem žive političari i građa-
ni koje zastupaju.
Nedjelja, 23. 9. 2013.
U New York stižemo kasno popodne nakon
osmosatnog leta. Put od aerodroma Newark Li-
berty do našeg hotela smještenog na 42. ulici iz-
među 2. i 3. avenije traje još sat i pol.
Kada nedjeljom popodne dođete vlakom do
Vinkovaca, na stanici možete saznati da više ni-
kakvog prijevoza do Vukovara nema. Ima jedan
vlakić koji vozi do Borova naselja, to je najbliže
što ćete stići. Nedjeljom popodne više nema autobusa, ostaje vam jedino
autostop. Ako imate sreće, tih nekoliko kilometara između Vinkovaca i
Vukovara prijeći ćete za dva sata.
Ponedjeljak, 24. 9. 2013.
Prijepodne završava sastankom s Antoniom Guterresom, visokim po-
vjerenikom UN-a za izbjeglice. Hrvatska je, naime, sama uložila 5 mili-
jardi eura u obnovu kuća i povratak i vrijeme je da se konačno zatvori
“produženo izbjegličko stanje” u regiji, kako smo i dogovorili na dona-
torskoj konferenciji u Sarajevu.
Kada prošetate centrom Vukovara, osamnaest godina nakon završet-
ka rata i šesnaest nakon mirne reintegracije, vidjet ćete ruševine i trago-
ve rata. Velik broj ljudi nikada se nije vratio, a 5 milijardi eura zvuči ne-
vjerojatno puno. Za obnovu kuće moja baka je dobila 14 tisuća kuna, a
na žalbenom postupku 17. Nije dočekala povratak. Znam mnoge koji su
se vratili i izdržali nekoliko godina, a potom potražili bolji život drug-
dje u Hrvatskoj.
Utorak, 25. 9. 2013.
Prvi se put susrećem s ministrom vanjskih poslova Angole Georgeom
Rebelom Pintom Chicotijem. Ondje hrvatski psiholozi rade na projektu
psihosocijalne pomoći stradalnicima dugotrajnog rata. Takva suradnja
otvara vrata i drugim tipovima projekata.
U razgovoru s jednom školskom psihologinjom saznajem da vukovar-
ska Opća bolnica nema kliničkog psihologa. Jedan liječnik iz Vinkova-
ca dolazi jedanput tjedno na dva sata, na moje pitanje zašto, odgovor je
da nema potrebe. U gradu u kojem je stradalo preko 3500 ljudi, u gotovo
svakoj obitelji najmanje jedan član, nema potrebe za psihološkim savjeto-
valištem. Ostajem potpuno zgranuta i tu činjenicu iznosim na panelu na
kojem, između ostalih, sudjeluje i bivši vicepremijer Republike Austrije
gospodin Erhard Busek. Prilazi mi nakon izlaganja i daje svoju posjetni-
cu. Kaže kako fundacija s kojom surađuje trenutno nema puno moguć-
nosti, ali kako mogu platiti još jednu osobu na odjelu psihijatrije koja bi
mogla raditi sa stradalnicima rata. U Vukovar Ministarstvo nikad nije
20 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
poslalo tim psihologa kako bi se pomoglo stra-
dalnicima dugotrajnog rata, Angola je ipak bliže.
Rano popodne počinje skup o sprečavanju i ka-
žnjavanju seksualnog nasilja u oružanim suko-
bima. Inicijativu je predstavio britanski kolega
William Hague, a Hrvatska je, uz Dansku i na-
ravno Veliku Britaniju, bila među zemljama koje
su je prve podržale i bile predvodnice.
Jedan slučaj iz Vukovara govori o ženi koja je
odlučila podići optužnicu protiv silovatelja. Pro-
ces je na sudu trajao sedam godina u kojima je
ona nebrojeno puta svjedočila, pritom je počini-
telj sve to vrijeme slobodno šetao gradom. Jedno
jutro ga je srela u banci i udarila kišobranom po
glavi, više nije mogla izdržati. Presuda je done-
sena prije nekoliko mjeseci, osuđeni je silovatelj
nakon presude pobjegao u Srbiju. I danas živi
tamo. Pitam se kakvo je stanje u zemljama koje
nisu predvodnice potpisa inicijative.
Srijeda, 26. 9. 2013.
Jutro počinje panelom “Obrazovanje prvo!”.
Predsjednik Josipović jedan je od govornika, uz
biskupa Desmonda Tutua i Pakistanku Malalu,
djevojčicu koja se unatoč prijetnjama i atentatu koji je jedva preživjela
bori za prava djevojčica na školovanje, a time i bolji i dostojanstveniji
život. Bivši nadbiskup Cape Towna Desmond Tutu poklonio mi je tablu
koja služi kao radni stol za djecu koja idu u školu, a nemaju klupu, zbog
čega im je teško naučiti pisati.
Posjećujem osnovnu školu koju u jednoj smjeni polaze djeca srpske, a
u drugoj hrvatske nacionalnosti. Djeca u Vukovaru odrastaju u getima.
Saznajem za priču o dva Davida. Bili su prijatelji iz ulaza od druge godi-
ne i najviše su se voljeli igrati skupa. Kada su pošli u vrtić, jedan je išao
na ulaz za Srbe, a drugi za Hrvate. Na sredini igrališta protezala se žiča-
na ograda, dva Davida svoje su djetinjstvo provela na žici, pričajući jedan
drugome što rade u svojim skupinama. U razdvojenim školama jedni uče
povijest, drugi historiju, željeli bi se igrati zajedno, ali sustav im to ne do-
pušta. Još prije vremena puberteta oni vrlo precizno barataju termini-
ma nacionalizam, državljanstvo, manjina, većina. Na kraju dolazimo
do zaključka da je najvažnije imati dobre i odane prijatelje, bez obzira na
nacionalnost. Velik dio roditelja ne odobrava čak ni tematiziranje dubo-
ke podijeljenosti.
Petak, 27. 9. 2013.
Prije odlaska kući idemo u Metropolitan muzej pogledati izložbu Ame-
ričke likovne umjetnosti 18. i 19. st. Na ulicama je rana, sunčana jesen.
Najbolje doba godine u New Yorku.
Zadnju večer u Vukovaru odlazim na koncert koji su gradu darovale
nevladine organizacije koje su upriličile “Tulum za Europu”. U Vukova-
ru se nije održao ljetos jer nije bilo novca. Nastupa odlična srpska grupa
S.A.R.S i domaći Elemental. Saznajem da je gradsko vijeće pokušalo za-
braniti nastup S.A.R.S.-a. Iako pada kiša, na trgu je puno mladih ljudi
foto: mateja vrčković
koji su željni normalnog života, a svih ovih godina od strane izaslansta-
va nije učinjeno ništa. Lakše je raditi u Angoli, nego se boriti s domaćim
nesretnicima. Jesen u Vukovaru je najtužnije doba u godini, nada je je-
dino u pojedincima, umjetnosti i glazbi, koja je tu večer potisnula tugu
života na rubu jedne članice UN-a i Europske unije.
 FINO AMEX .52

Originalna i posebna u svakom

trenutku. To mi omoguÊuje
moja American Express kartica.
®

Najbolje stvaram kad se osjeÊam slobodnom. Tada doista radim ono što želim i
tada nastaje umjetnost. A slobodna mogu biti samo ako znam da postoji nešto
na što se mogu osloniti. Nešto kao što je moja American Express kartica.

Postanite korisnik American Express kartice

bez upisnine i Ëlanarine za prvu godinu koriπtenja!*

Nazovite odmah 0800 3775 55!

SAMO U GRUPI PRIVREDNE BANKE ZAGREB

American Express® je zaštiÊeni znak American Express Company. PBZ Card je ovlašteni izdavatelj American Express kartica u Hrvatskoj. *Pogodnost vrijedi za pristupnice primljene od 15.10. do 31.12.2013.
 Rock&ROLL
REIZDANJA

Veličanstveni Clash opet u akciji

Novi box set s 13 diskova sadrži
nevjerojatni video; klasični
albumi imaju poboljšani zvuk

K
ad se The Clash r aspao 1983.,
ostavio je trezor prepun demo
snimki, B strana, outtakeova, re-
mikseva i očaravajućih raznolikih
snimki, od svog prvog snimanja 1976. do ra-
sprodanog showa na Sveučilištu u Sussexu go-
dinu dana kasnije. Sada, u masivnom box setu
Sound System (objavljenom 10. rujna), veći dio
tog materijala napokon je dostupan fanovima.
Tijekom protekle tri godine gitarist Mick
Jones pregledavao je snimke iz arhive grupe
i na kraju odabrao 13 diskova vrijednog ma-
terijala - uključujući i kompletno pročišćene,
remasterirane verzije svih pet studijskih albu-
ma. Projekt se dogodio u zadnji čas - master
snimke su bile toliko uništene da su ih morali
sušiti kako bi ih mogli preslušati. “Mogli
smo ih reproducirati samo jednom nakon
toga jer se oksid na vrpcama potpuno
istrošio”, kaže Jones. Basist Paul Simonon
je dodao: “Sad se čuju neki gitarski dijelo- jonesova odlična ideja Gitarist Clasha Mick Jones (desno)
vi kojih nije bilo na CD-u.” odabrao je koji će materijal staviti u projekt Sound System
Fanovi The Clasha bit će posebno uz-
buđeni da konačno mogu vidjeti snimke prijete da će ke i sve vrijeme smo provodili zajedno”, kaže
redatelja Juliena Templea za vrijeme sni- prekinuti na- Jones. “Svaka pjesma je drugačija, to je ono
manja demo verzije “I’m So Bored With stupe. “Izlazili što smo radili.” To je u konačnici bio neodrživ
the USA”, što je prvi put kad su člano- smo s umjetnicima gra- ritam (iako su pokojni pjevač Joe Strummer
vi benda snimali zajedno. “On je bio student fita, a oni su nam pomogli da se spoji- i Simonon nekoliko godina svirali pod ime-
filmske škole”, kaže Simonon koji je dizajni- mo s nekoliko kulturnih grupa sa scene”, kaže nom The Clash). “Zasitili smo se jedan dru-
rao box set u obliku velikog kazetofona. “To je Jones. “I ‘The Magnificent Dance’ vrtio se na goga”, kaže Jones. “Gledajući unatrag, mislim
bio test iskušenja na obje strane, za njega i za radiju širom New Yorku, što je privuklo razli- da pauza od godinu ili dvije ne bi bila dobra.”
nas.” Možda je još više zapanjujući film Dona čite skupine ljude na koncerte. Kad su shvati- Kompilacija je pomalo tanka u izboru pje-
Lettsa Clash on Broadwayu koji je zabilježio li da smo hrpa punkera, već je bilo prekasno.” sma uživo, demo snimki i outtakeova, ali Jones
17 nastupa u njujorškom Bond’s International Slušajući Sound System, otkriva se kako je je sretan da je ostavio neke pjesme za pirat-
Casinu u ljeto 1981. U filmu se bend upozna- bend brzo evoluirao u svom razvoju od nebru- ska izdanja. ”Nisam razmišljao da bih uvrstio
je s reperima iz gradskih četvrti, zabavlja se u šenog punka do rockabillyja, reggaea pa čak i još nešto”, rekao je Jones. “To je to za mene, s
backstageu i bori se gradskim čelnicima koji disca i hip hopa.”Nikad nismo imali prazni- uskličnikom.” Andy greene

cobain
1993.
pravo blago za ljubitelje nirvane
godine Nirvana je 13. prosinca 1993.
odsvirala sirovi, nabrijani kon-
cert u rodnom Seattleu. “Te
noći smo bili napaljeni,” kaže
gitarist s turneje Pat Smear koji
su pridružio bendu na poziv
ma “Pennyroyal Tea,” “Serve
the Servants” i drugih, vrhu-
nac je reizdanja u povodu dva-
desete godišnjice Nirvani-
nog trećeg LP-ja In Utero, koji
je objavljen 24. rujna u luksu-
par davno izgubljenih instru-
mentalnih svirki i demo pje-
sama te rukom pisani tekstovi
iz posljednje godine Cobaino-
va života.
“Slušajući te stvari, postane-
foto: guliver/getty images

Kurta Cobaina u ljeto te go-
dine. “Ako poslušate taj kon-
cert, tako je očito koliko je Kurt
bio u tome.” Nastup te noći,
s furioznim verzijama pjesa-
znom izdanju. Ostalo blago na
izdanju su nikad objavljeni ori-
ginalni miksevi pjesama “He-
art-Shaped Box” i “All Apologi-
es” producenta Stevea Albinija;
te tužni”, kaže Smear. “Pogoto-
vo kad čujete kako Kurt govori
- primjerice ‘Moj prijatelj je oti-
šao, zauvijek’.”
 simon vozick-levinson

22 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
 turneja
Serija koncerata za
15 godina karijere
Elemental najavljuju u kojim
gradovima će promovirati
U
svoj novi album “U redu je”
s t u d i ju k o j i s e
igrom slučaja umalo
potpuno zapalio, a
onda je pri gašenju po-
žara došlo i do poplave, nastao je
šesti studijski album zagrebač-
kog benda Elemental “U redu je”,
objavljen u svibnju ove godine.
Povodom izlaska ploče i 15 go-
dina karijere odlučili su krenuti
na turneju, a detalje nam je otkri-
la Mirela Priselac Remi iz Elemen-
tala. “Iako stalno sviramo, nikada
nismo radili službenu turneju, vje-
rojatno zato što je našim muzičari-
ma praksa da sve i svašta prozivaju
turnejama pa nismo htjeli biti dio
toga. Sad, nakon 15 godina, odlu-
čili smo to promijeniti i promovi-
rati novi album na turneji, orga-
Braća Coen prizemljili folk scenu šezdesetih
Njihov novi film “Inside
Llewyn Davis” sadržava
glazbu Dylana, Marcusa
Mumforda i mnogih drugih
Š
esnaesti film
braće Coen Insi-
de Llewyn Davis
događa se u
ranim šezdesetim go-
dinama na folk sceni
foto: (od gore) mateja vrčković; alison rosa/cbd films; pixsell
Greenwich Villagea,
ali što se tiče glaz-
be, producent T Bone
Burnett se odupro isku-
šenju da krene u retro. Tu
lekciju je naučio sastavljajući
multiplatinasti soundtrack za još
jedan povijesni film braće Coen iz
2000. Tko je ovdje lud?. “Ono što
sam naučio jest da stvaranje au-
tentične glazbene forme nije do-
voljno - ili ponekad čak ni poželj-
no,” kaže Burnett. “Morate dobiti
i istinski sadržaj. Dakle, u filmu
Inside Llewyn Davis zauzeli smo
vrlo moderan pristup žanru.”
nizirati svirke pod zajedničkim
nazivnikom novog albuma pa kud
puklo da puklo!”
Gdje ćemo ih slušati i što zapra-
vo možemo očekivati od koncera-
ta, Remi s osmijehom otkriva: “Pr-
votna ideja bila je svirati u svim
glavnim gradovima država regije
u kojima smo tijekom godina na-
stupali, ali što vrijeme više prolazi,
popis gradova je sve veći. Recimo,
za sada bih izdvojila Split 1. 11. (klub
Kocka), 2. 11. Črnomelj (Sloveni-
ja), Zagreb 16. 11. (Tvornica), 22. 11.
Beograd (Božidarac), 29. 11. Skopje
(Makedonija). Bit će tu i Podgori-
ca, Sarajevo, ali o tome naknadno.”
Koncerti na turneji bit će usre-
dotočeni na pjesme s novog albu-
ma, ali možemo očekivati i bloko-
ve isključivo starijih pjesama, od
prvog do šestog albuma ovog za-
grebačkog benda. “Bit će i gostiju,
u većim gradovima pogotovo jer
folk zvijezde
Junak filma Oscar Isaac s Timberlakeom;
Marcus Mumford (u krugu)
Kako bi premostio folk sti-
love prošlosti i sadašnjosti, Bur-
nett je doveo suvremenu zvijezdu
koja definitivno zna što je dobro:
Marcus Mumford je bio asistent
producenta za soundtrack (bit
će objavljen 12. studenog). “Mar-
cus se pridružio i od samog po-
četka je smirio povišene tonove,
što je bila velika prednost - bio je
naš ‘istinski sjevernjak’”, rekao je
Burnett. “Prvog dana snimanja
u redu je
Remi i Shot u
studiju
imamo puno frendova među mu-
zičarima s kojima smo tijekom go-
dina surađivali, a koje ćemo sad
ugostiti na našim koncertima”, ot-
kriva Remi. Kaže da će pozvati i
glazbenike koji su im super i čiju
glazbu slušaju privatno. “Tako smo
to nekako zamislili. Želimo publi-
ku podsjetiti odakle smo došli i što
smo sve proživjeli u ovih 15 godina
rada. Nije loše s vremena na vrije-
me podvući crtu i reći ‘ok, ovo sve
smo mi - a sad idemo dalje’”, kaže
Remi i dodaje: “Jedino što ne bih
nikako htjela u tom novom kon-
ceptu koncerata jest da se shva-
timo previše ozbiljno. Muzika je
zamolio sam
ga da pora-
di na jednoj
pjesmi (tra-
dicionalnoj
“Fare Thee
Well”). Jed-
nom ju je
odsvirao
i to je bilo
tako čisto -
to je verzija
koju čujete
kao temu u
filmu.” Vibra
i z pr o š l i h
vremena prisutna je u Burnetto-
voj suradnji s Justinom Timber-
lakeom, koji glumi fikcionalnog
folk pjevača Jima Berkeya. “Prva
stvar koju sam čuo da Justina
pjeva bila je ‘Five Hundred Miles’
(klasik folk preporoda 60-ih pje-
vačice Hedy West)”, kaže Burnett.
“Potpuno ju je izveo kakva je za-
ista u svojoj naravi. Sjećam se da
sam pomislio: ‘To je najčišći Ju-
stinov zvuk što smo ikada čuli!’”
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e |
igra, veselje i želim da naš novi
show upravo to prenese publici.
Moramo se malo i našaliti na vla-
stiti račun jer ako se čovjek počne
preozbiljno shvaćati, gubi priliku
za smijeh. Mislim, ne želim reći da
će novi koncerti biti stand up show,
nego da ćemo se malo opuštenije
ponašati na pozornici. Ipak je to
sve entertainment, zar ne?.”
Zaista jest, originalni enterta-
inment uz moćne i pametne stiho-
ve koji pogađaju u srž života. Ba-
cite oko na kalendar, rezervirajte
slobodnu večer i spremite se na od-
ličnu svirku Elementala, neće vam
biti žao. tajana gašparić
Film također sadrži pjesme iz
doba u kojem se događa - kao što
je neobjavljena verzije pjesme “Fa-
rewell” Boba Dylana, snimljena
tijekom rada na albumu iz 1964.
The Times They Are A-Changin’.
“[ Dylanov menadžer] Jeff Rosen
jednog dana je nazvao i rekao:
‘Upravo sam našao pjesmu koju
nitko nikad nije čuo – želiš li je?’”,
kaže Burnett. “Odmah smo rekli
da!”
Slavljenički koncert u povodu
albuma održao se u newyorškom
Town Hallu 29. rujna. Doga-
đaj – prihod je išao za fondaci-
ju National Recording Preser-
vation – je povezao glazbenike iz
filma s glazbenicima kao što su
Jack White, Patti Smith, Avett
Brothers, Conor Oberst, Joan
Baez i mnogi drugi. “To su sjaj-
ni glazbenici koji se vraćaju naj-
boljoj glazbi 20. stoljeća i ponovo
je predstavljaju u suvremenosti”,
kaže Burnett. “I to nije bio dosad-
njikavi folk koncert, nego rocker-
ska noć.” matt diehl
23
 Rock&ROLL
Aviciijev raverski novi svijet
Kako je švedski DJ i
producent spojio
bluegrass i elektronsku
glazbu u globalni hit
U
prol jeće ov e g o -
dine švedski DJ i pro-
ducent Avicii započeo
je drugu polovicu svog
seta na čudovišno ogromnoj glav-
noj pozornici na Ultra Music Fe-
stivalu u Miamiju s nečim pot-
puno neočekivanim: doveo je
country bend s pjevačima, gita-
ristima i bendžom koji su svirali
u Mumford&Sons stilu, bluegra-
ss obojenu himnu “Wake Me Up“.
Rejverima nije bilo jasno kako se
treba ponašati, a njihova zbunje-
nost prelila se na internet u oštre
kritike.
“Nakon nastupa, zaustavio
me je i rekao: ‘Ima puno ljudi na
Twitteru koji mrze ono što smo
napravili’”, rekao je gitarist Mike
Einziger koji je svirao u bendu.
“Vidno je bio potresen zbog toga.”
Šest mjeseci kasnije oni su se
definitivno promijenili mišlje-
nje o viziji tog 23-godišnjaka.
Ludo privlačan singl “Wake Me
Up” postao je svjetski hit. To je
najbrže prodavani singl godine
u Velikoj Britaniji (pobijedio je
“Blurred Lines”) i u 63 zemlje
dospio je na prvo mjesto top lje-
stvica. “To je smiješno”, kaže Avi-
cii (pravim imenom Tim Ber-
gling). “Još uvijek ne osjećam da
imam vremena usporiti i zaista
razmisliti gdje je to sve otišlo.
Puno plesne glazbe je sve više i
više repetitivno i previše je usre-
dotočena na narkotički ritam. Ja
sam uvijek bio zain-
teresiran za melodij-
”Tim će
ske dio house glaz-
napraviti stvari
be.“ Često se događa
da se Avicii nađe u
kojih se,
apsu rd no dugom iskreno, ne bih
radnom danu. Tako nikada sjetio”,
je nastupio u Grč- kaže Rodgers.
koj na rave partyju
do 05:30, a prije toga je uskočio
u privatni zrakoplov za Španjol-
sku, gdje je svirao na najvećim
partyjima na Ibizi. Od kada je
24 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
U studiju
DJ nastup
na Ibizi
postao jedna od glavnih zvijezda
elektronske plesne glazbe sa svo-
jim hitom, semplom pjesme “Le-
vels” Ette James 2010. godine,
imao je 300 nastupa godišnje, a
za svaki je dobio 250.000 dolara.
Zbog toga je Avicii u
osnovi imao neograni-
čen budžet za svoj de-
bitantski album True
(objavljen je 17. rujna),
koji varira od klasičnih
roots vokalnih pjesama
do repetitivnog, umjet-
nog i teškog elektron-
skog ritma. Potražio je pomoć
nekoliko velikih talenata: bila je
riječ o raznolikoj ekipi u kojoj su
bili Einziger, gitarist grupe In-
cubus, bend Imagine Dragons i
legendarni gitarist grupe Chic
Nile Rodgers.” Želio sam surađi-
vati s tekstopiscima koji nisu ra-
dili u elektronskoj glazbi, što je od
samog početka bilo zanimljivo”,
kaže Avicii. “Htio sam napraviti
stvarnu glazbu u pravom smislu
riječi. I htio sam da svaka pjesma
bude singl.”
“Wake Me Up” je napisana u
samo dva sata u Einzigerovoj kući
u Malibuu s neo-soul pjevačem
Aloe Blaccom, koji je u svom go-
dišnjaku našao tekst i napisao in-
spirativne stihove. “To je bio vrlo
brz proces – nismo puno razmi-
šljali o njoj”, kaže Avicii. Zadržao
je bluegrass vibru i na čak više
klasičnijoj “Hey Brother”, isku-
šavši čak šest vokala prije nego
što je izabrao Dana Tyminskog,
najpoznatijeg po pjesmi “I Am a
Man of Constant Sorrow” iz filma
“Tko je ovdje lud?. “Ne volim co-
untry”, kaže Avicii. “Ali bluegrass
mi je uvijek bio nešto vjerodostoj-
no i na neki način cool u smislu
da je vrlo melodičan.”
Koji je suradnik najveće izne-
nađenja na albumu? Definitiv-
no 71-godišnji tekstopisac Mac
Davis, koji je napisao “In the
Ghetto” i “Little Less Conversa-
tion” za Elvisa Presleya.
“Mogu biti stari prdonja, ali
volim elektronsku glazbu”, kaže
Davis koji je dobio taj posao
preko prijatelja s golfa, šefa izda-
vačke kuće Interscope Neila Ja-
cobsona. Davis je donio Aviciiju
pjesmu “Addicted To You” koja je
postala futuristička, sjajno ispo-
lirana disco stvar s vokalom pje-
vačice iz Oklahome Audre Mae
u stilu Adele. “On je genij, oko
toge nema dvojbe”, kaže Davis.
“Ja sam tradicionalni tekstopi-
sac. Uzeo sam gitaru u krilo i sje-
dio pola dana. Dok njega gledate
kako radi, kunem se, kao da pro-
matrate ludog znanstvenika sa
svojim računalom i fokusirano-
šću na posao.”
Rodgers, još svjež kao koau-
tor hita Daft Punka “Get Lucky“,
surađivao je na pjesmi “Lay Me
Down”, u šljokičasto-diskoid-
nom stilu Studija 54 s vokalom
Adama Lamberta. “Tim će na-
praviti stvari kojih se, iskreno,
ne bih nikada sjetio”, kaže Rod-
gers. “Na nekoliko zadnjih pje-
sama koje sam snimao s njim, ja
sam bio basist. Svirao sam rifo-
ve na gitari, a onda bi ih on samo
spustio za oktavu i zvučali bi tako
funky.”
Avicii je u rujnu Torontu zapo-
čeo svjetsku turneju u dvorana-
ma.” Nikad nisam sanjao o stva-
ranju glazbe na ovoj razini, ili o
tako velikim turnejama”, kaže
on. “Znate, sve se dogodilo brzo.
foto: cim ek
Ali radio sam vrlo teško. Nikad
nisam napravio ništa polovično i
loše.” patrick doyle
 predstavljamo
Domaći indieji
koje volimo
Tri benda iz regije za koje možda još niste čuli, a
svakako biste trebali
SHE LOVES
PABLO
Tko je ona, a tko je
Pablo, možda nikad
nećemo saznati, ali sa
sigurnošću znamo da
publika itekako voli
zagrebački groove
rock bend She Loves
Pablo koji je počet-
kom godine objavio
drugi studijski album
“Burn and Levitate”.
Album su odmah po
izlasku neki od domaćih glazbenih
portala proglasili jednim od najbo-
ljih albuma 2013. Žestoki energič-
ni vokal Domagoja Šimeka upot-
punjuje snažne riffove i masni bas
uz elemente rocka, metala i bluesa.
She Loves Pablo pjevaju na engle-
skom jeziku, što bi ih moglo lansi-
rati i u vanregionalnu orbitu, a ja se
iskreno nadam nadolazećih godi-
na vidjeti ih barem u trećem retku
line-upa nekog velikog europskog
festivala.
More info:
http://www.shelovespablo.com/
FOTO: Danny Boy (She Loves Pablo); Srđan Veljović (repetitor)
REPETITOR
“Jel’ to onaj bend što ima dvije cure
i jednog tipa?”, površno je pitanje
koje se znalo čuti kad bi se spome-
nuo beogradski alter-rock bend Re-
petitor. Istina, Repetitor na prvu
iznenađuje netipičnom glazbenom
postavom White Stripesa, sačinje-
nom od jednog Jacka i dvije Megan,
od kojih jedna Megan umjesto bub-
njeva svira gitaru. Međutim, ovaj
trojac s godinama je pokazao da je
riječ samo o spolnim predrasuda-
ma jer Milena Milutinović i Ana-Ma-
rija Cupin “muški” praše svaka na
svome instrumentu, uz gitaru
i vokal Borisa Vlastelice. Re-
petitor mnogi smatraju jed-
nim od najvažnijih bendova
nove srpske alter scene i
iza sebe ima već dva studijska albu-
ma pod indie izdavačkim etiketama
Odličan Hrčak i Moonlee Records, a
u 8 godina dugoj karijeri skupili su
pozamašan broj fanova u svim dr-
žavama regije. Široka paleta glazbe-
nih utjecaja grupe Repetitor kreće
se od Šarla Akrobate, Sonic Youtha,
Pixiesa i Nirvane pa sve do Black
Sabbatha i Suicidea.
More info:
http://repetitor.bandcamp.com/
A.B.O.P.
Svitalo je na betonskom platou
Aero stagea festivala Terraneo
negdje u 4.30 ujutro kad sam prvi
put čula elektronsko ludilo zagre-
bačkog benda punog imena “After
je bolji od partyja” na koje, una-
toč umoru cjelonoćnog tulumare-
nja, nisam mogla ne istrošiti one
posljednje mrvičke energije osta-
le u spremniku za, recimo, skidanje
šminke po povratku kući. Dva seta
bubnjeva, dva syntha, bas te suludi
i neočekivani sampleovi koji sači-
njavaju jedinstveni zvuk A.B.O.P.-a
garancija su da će svako doga-
đanje na kojem ovaj peterac go-
stuje biti dupkom napunjeno, uz
neizostavno rasplesan podij. Nji-
hov glazbeni izričaj koji kombini-
ra razne stilove elektronske glazbe
popraćen je vizualnom kulisom hr-
vatskog umjetnika Ivana Marušića
Klifa, a posebnost ovog audiovizu-
alnog tuluma, pardon aftera, leži i
u postavljanju bubnjeva u prvi plan
na pozornici.
More info:
https://soundcloud.com/a-b-o-p
 rea hadžiosmanović
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 25
 Rock&ROLL

Lovely Quinces - nova

portret

indie atrakcija iz Splita

glazbena
mreža
Dunja svoje
pjesme
predstavlja
putem
interneta

Pravog imena Dunja cegović, iza umjetničkog imena ši dojmom konkurenciju daleko i stavom, horoskopski je bik, znak
Lovely Quinces, u samo neko- duboko ispod. Dvadesetdvogodiš- velikih osvajača...
Ercegović, kantautorica liko mjeseci osupnula je hrvat- nja komunikologinja, studentica Repertoar Lovely Quinces sa-
stvara pjesme u stilu

M
ski indie auditorij najprije inter-
americane i folk rocka netskim plasiranjem vrhunskih
lo-fi uradaka, prije svih pjesama
ožda prvi “Wrong House” i “Man On The
put u svo- Run”, kako bi u istom tom razdo-
joj bogatoj blju pred oduševljenom publikom
glazbenoj munjevito stigla odraditi gomilu
pov ijesti, koncertnih nastupa, od Močva-
Split je u svi- re, Kina Grič i Rockmarka pa sve
jet pustio hype dovoljno zreo i do Tvornice i splitske O’ Hare. Tu
kvalitetan kako bi prebrodio dr- je nedavno autoritativnim nastu-
žavne i regionalne granice i sad pom, između arsenala električnih
zadarskog Sveučilišta u egzilu sa
splitskih Skalica, Dunja je iskri-
čava, vedra i posebna osoba koja
plijeni jakom i istančanom osob-
nošću, inteligencijom primjere-
nom svojim umjetničkim uzori-
ma. Usta su joj puna Sylvie Plath i
Fionne Apple, motivaciju nalazi u
bijegu od programiranog, skripti-
ranog života “majke i kućanice”, a
širom su joj otvorena vrata europ-
skih glazbenih showcaseova zbog
stoji se od 6-7 pjesama nastalih
u samo pola godine. “Istina je da
neke od njih zvuče dosta slično, ali
ja ih smatram sestrama i samim
time to je sasvim normalno.” Nji-
hovu interpretaciju, međutim,
Dunja smatra posebnom, svaku
na svoj način. Kao osobnog favo-
rita autorica izdvaja svoju prvu
neljubavnu pjesmu ‘’Man on the
run’’ dok, naravno, ostavlja sluša-
teljima mogućnost osobnog, razli-
foto: mateja vrčković

već ozbiljno prijeti prelijevanjem
jezične barijere ka europskom
i svjetskom glazbenom tržištu.
Mlada, bezobrazno odlučna i ta-
lentirana kantautorica Dunja Er-
gitara, bubnjeva i klavijaturskih
aranžmana svojim glasom i čvr-
stom rukom na akustari hametice
izmela put u finale “StArt” festi-
vala autorskih izvođača, ostaviv-
interesa koji je pobudila u produ-
cenata i nezavisnih medija. Žanr
koji njeguje najbliže opisuju ame-
ricana i folk rock. Naoružana je
akustičnom gitarom i ispravnim
čitog tumačenja. “Ja znam točno
na što mislim pišući tekstove, no
opet sve na kraju ispadne toliko
apstraktno - da može biti sve. Why
spoiling the surprise? Sad bih se

26 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
mogla baciti u analizu svake pje-
sme, ali bolje da slušateljima pro-
radi mašta i prihvate tu pjesmu
kao svoju.”
Posebno vrijedno poglavlje u
priči o Lovely Quinces jest nje-
zin nastup uživo, najbolji i naj-
ispravniji način za doživjeti
Dunju u svom elementu - iskre-
no i uvjerljivo, oštro i precizno,
jasno i točno, a opet beskrajno li-
jepo, spontano i seksi. “Ono što
mogu reći je da sam dala dio sebe
u svoje pjesme kao svi ljudi koji se
bave nečim kreativnim ili poslom
neke druge prirode, a to uvijek
iznova pokušavam dočarati na
pozornici. Ne želim ostati ravno-
dušna pred publikom jer na po-
zornici zaslužuju vidjeti nešto
magično. Zbog toga uostalom i
gledaju omiljene bendove uživo.
Zahvalna sam na svakom dodat-
nom slušatelju, njegovoj reakci-
ji, komentaru jer to
je potvrda da radim
nešto dobro i da ljudi
to cijene”. Dunji je
vrlo bitno pronala-
ženje njenog mjesta
u društvu i sceni.
“Svjesna sam ta-
lentiranih ljudi oko
očitaj za zvuk
mene i zbog te činje-
Lovely Quinces -
nice ne mogu nikako
Cuckoo Sessions
dopustiti da si umi-
slim neke stvari. To
je zapravo zdrava konkurencija
zbog koje poželim razvijati se sve
više kao izvođač. Još uvijek mi je
neugodno koristiti termin umjet-
nik/kantautor.” To pravilo pri-
mjenjuje općenito u životu. Svje-
snost za ljude oko sebe za Dunju
je saznanje kako svatko ima svoje
strahove, nade, principe, identi-
tete i pokušava svakome pristu-
piti otvorena srca. Kao najveće
uzore Dunja navodi Fionu Apple
i Chan Marshall, karizmatičnu
američku glazbenicu koja se krije
iza nicka Cat Power. Osim što s
njom dijeli glazbeni žanr, Dunja
će izjaviti kako je upravo zbog
njene strasti i entuzijazma kre-
nula “u taj prekrasan svijet glaz-
be”. Njihova iskrenost i razotkri-
vanje bili su ključ inspiraciji za
pisanje vlastitih pjesama.
Dunji nije trebalo mnogo za
priključak u neobično razvijenu
regionalnu kantautorsku scenu.
To umjetničko okružje izvanred-
no funkcionira zahvaljujući druš-
tvenim mrežama, zatvorenim in-
ternetskim grupama. Skriveni od
šire javnosti, njezini pripadnici su
međusobno umreženi na dnev-
noj bazi, imaju utvrđene kodekse
međusobne potpore i zajedničke
promocije. “Dovoljno sam dugo
tu da vidim kako postoje zaista
odlični kantautori/kantautorice i
presretna sam što sam imala pri-
liku dosta njih upoznati i dijeliti
ovu strast.” Iz iskustva Dunja za-
ključuje kako je riječ o “vrlo nese-
bičnoj sceni” gdje motiv i cilj nije
slava po svaku cijenu, nego je po-
kretač i moto uživanje i dijeljenje
zajedničkih nagnuća. “Jedni dru-
gima dajemo savjete, kontakte,
radimo zajedničke kompilacije i
tako se međusobno promovira-
mo.” U razgranatoj mreži svojih
suradničkih odnosa izdvaja Petra
Vranića a.k.a. Elephant and the
Moon, kojeg predstavlja kao “hr-
vatskog Ryana Adamsa”. Deni-
sa Kataneca i njegov
bend Felon opisu-
je kao zanimljivog
i posebnog vokala s
tekstovima uz koje
se uspijeva nasmija-
ti i zaplakati. Ivana
Picek, prema Dunji,
svojim tek stov i-
ma prenosi prekra-
sne životne poruke
glasom koji mami
osmijeh na lice.
Zvonka Obajdin sa svojim ben-
dom Svemir rockerica je na po-
zornici i privatno, Vlasta Popić
za Dunju je najbolji bend na ovim
prostorima, Irenu Žilić časti epi-
tetom ženskog “Bena Howarda”.
Od ostalih tu su još maštoviti za-
grebački bend Radost!, Ivan Vra-
golovich, Matija Habijanec…
Najnovije vijesti vezane uz
Dunju i njezin projekt dolaze iz
studija “Funhouse” Berka Mura-
tovića. Iz njega je izišla s EP urat-
kom “No Room For Us” koji sa-
država pet njenih dosadašnjih
najuspješnijih numera, a može
se poslušati na servisima Band-
camp i Soundcloud. Osim Berka,
dodatne dionice odsvirao je Ivan
Glasnović. Od nastupa stigla je
odsvirati warm up Kurtu Vileu
u Tvornici te Tame Impali u Lju-
bljani. No ono što ponajviše in-
trigira zasigurno je turneja koju
iščekuje, a obuhvatit će Austriju,
Italiju, SAD i Kanadu. E pa na-
zdravlje Dunja, tebi i glazbi kojom
pomičeš granice. nikola čelan
 Rock&ROLL
U studiju
Protresti prije upotrebe,
a onda zadržati isti ritam
Projekt Yoghurt - nova
poslastica za ljubitelje
bolesnog funka
K
ad bismo pomisli-
li da smo u vremenu u
kojem živimo upoznali
većinu glazbenih žan-
rova i prožvakali ih kroz neku po-
stojeću priču, vjerojatno bi nas
iznenadila činjenica da se ispod
površine već pet godina kuha žanr
“adriatic funk”, a predstavlja ga
projekt zvan Yoghurt. Sastavljen
od trojice stalnih članova - Davi-
da Vurdelje aka Baby Dooks, Pere
Radojčića aka Bizzo Bodega i mla-
dog producenta iz Zadra Saše Mio-
čića - Yoghurt ima i dvije pjevačice,
Carlu Belovari i voditeljicu, glumi-
cu i pjevačicu Janu Fabijanić.
Riječ je o projektu koji uklju-
čuje i performans svojstven ka-
zalištu, skečeve na sceni te skoro
zaboravljene popping
i locking plesove, ti-
Album izlazi za Dosta sam producirao
pične za osamdesete,
tri mjeseca, a
kada smo prvi put gle-
od 30 pjesama
dali famozne robotske
pokrete na sceni. Zvuk
bit će izabrano i sad kad smo svi odra-
Yoghurta može se opi- 10 najboljih.
sati kao mješavina tvr-
dih grooveova s elektronskim ba-
sevima, puno talkboxa, vocodera
i ostalih efekata tipičnih za osam-
desete koji su lijepo upakirani u
pomalo pomaknute tekstove ti-
pične za Bolesnu braću. Vizual-
ni stil ovog cool projekta savršeno
odgovara osamdesetima, od vi-
28 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
sokih tenisica preko štucni pa do
šišmiš rukava i šarenih, kičastih
boja. U rasplesano divljoj atmos-
feri zagrebačkog studija gdje na-
staje album razgovarali smo s Baby
Dooksom i pokušali doznati što
se to zbiva u toj, javnosti još pot-
puno nepoznatoj priči. Na pitanje
zašto ime Yoghurt i kako se glaz-
beno može opisati, Baby Dooks
je u svom poznatom stilu odgovo-
rio: “To je retro modificirani funk
21. stoljeća s primjesama suludih
pseudoasocijacija iz Vrapča i Jan-
komira. Još bolje, erotsko-deka-
dentno-pseudo-80’s projekt s pri-
mjesama narodnjačkih tekstova u
stilu Oženi sirotu na svoju sramo-
tu ili Zbog tebe bih tucao kamen. A
zašto Yoghurt? Zato što zvuči fora.
Drugačije”.
A odakle ideja za Yoghurt? “Mi
smo ljudi koji su odrasli na funku.
Oduvijek smo ga htjeli svirati, no
bili smo čitavim bićem u hip hopu
s Bolesnom braćom.
komercijalne mjuze,
radio reklame i sve osta-
lo da se zaradi neka lova
sli, imamo poslove i za-
rađujemo, možemo ra-
diti neopterećen projekt iz ljubavi,
bez neke želje za zaradom. A onda
je sve puno lakše i nema presin-
ga”, otkriva Baby Dooks te nastav-
lja: “Priča je krenula prije pet godi-
na kada smo napravili prvu stvar,
Poštara.” Pjesma s tipičnim tek-
stom za “Bolesnike” govori o mla-
bolesna
braća
Baby Dooks
i Bizzo s
Janom i
Sašom
dom, zgodnom cool poštaru na
kojeg su apsolutno svi ljubomor-
ni, žene ga vole, psi za njim laju,
muškarci ga ne podnose, ili kako
tekst kaže: “Kao poštar ja po gradu
radim/Zašprehavam bake, svi psi
laju za mnom/Čemu ta ljubomo-
ra/Sve žene hoće sa mnom/Igrati
se doktora”.
Glazbeni uzori i izvođači koji
nam najbliže mogu dočarati zvuk
Yoghurta su, kaže Baby Dooks,
Parliament-Funkadelic, Geor-
ge Clinton, Bootsy Collins, S.O.S.
bend, Gap band, Chromeo, Jo-
hnny Guitar Watson te vječni kralj
hrvatskog funka – Dino Dvornik.
Također, veliku inspiraciju crpe i
od pionira funka s prostora bivše
Jugoslavije Olivera Mandića. Za-
nimljivo je i to što je Baby Dooks
zapravo samouki svirač i poput
Dina Dvornika ili Šabana Bajra-
movića bas gitaru svira na jed-
noj žici, klavijature sa 6 umje-
sto 10 prstiju, gitaru samo iz E
mola, a to sve skupa na kraju
zvuči sjajno. Album izlazi za tri
mjeseca, od trideset pjesa-
ma bit će izabrano deset
najboljih, a nakon izla-
ska očekujemo dobru
shake Yoghurt zabavu
u nekom klubu ili kaza-
lištu. Do tada, podrža-
vamo ovaj projekt koji
nam donosi nešto novo
i drugačije te prkosi glaz-
benim normama s puno
stila. Yoghurt na eks.
 tajana gašparić
Dokumentarac
Od filma
“Superveliki
ja” do
blockbustera
o boy bandu
Redatelj Morgan
Spurlock o filmu “One
Direction: This Is Us”
Morgan Spurlock, najpoznati-
ji po tome što se udebljao 11 i
pol kilograma tijekom jedno-
mjesečne McDonalds dijete za
potrebe svog filma Superveliki
ja iz 2004. godine, nije baš naj-
očitiji izbor za redatelja 3D
blockbustera o grupi
One Direction. Ali, on
kaže kako je morao
prihvatiti šansu za
rad s boy bandom.
“Bilo mi je važno
Spurlock
ispričati intimnu
priču”, kaže filmaš. Za
razliku od njegovih prijašnjih
dokumentaraca, One Direction:
This Is Us ne uključuje Spurloc-
ka kao jednog od likova filma.
Umjesto toga on je, kao pro-
foto, s lijeva: mateja vrčković; Christie Goodwin/Tristar Pictures;
matrač, putovao s momcima iz
One Directiona šest mjeseci po
cijelom svijetu i zabilježio sve
ludilo njihovog svakodnevnog
života. “Gdje god idu, nasta-
je zoološki vrt”, kaže. “To je pet
mladih dečkiju koji su napustili
svoje domove u jako ranoj dobi
i odjednom su postali svjet-
ski poznati. Htio sam pokaza-
Calvin Aurand/Tristar Pictures
ti kako se oni nose s tim.” I kako
se pokazalo, postoji jedna pred-
nost kad snimaš dokumenta-
rac o najpoznatijem boy bandu:
“Raditi na filmu ovog ranga bila
je velika prilika za mene”, kaže.
“Nikad prije nisam imao toliko
veliki budžet.” andy greene
Lights,
camera,
action:
One
Direction
 u fokusu

Fusion sevdah – nova generacija

bosanske narodne pjesme
Kako zvuče i tko izvodi jeme sve češće pripisuje termin držajni. Postmodernizam je još cije su, pak, doprinijeli ponovnom
sevdalinke 21. stoljeća

O
n je unuk legen-
darnog pjevača sevda-
linki, ona iza sebe ima
višegodišnje iskustvo
prevoditeljice u uredu Europske
komisije u Sarajevu. Različiti ži-
votni putevi doveli su ovo dvoje
ljudi do istog cilja - proučavanja
i interpretacije sevdaha u novom
ruhu kojem se u posljednje vri-
Amira
Medunjanin
“fusion sevdah”. Naslanjajući se
na tradiciju Safeta Isovića, Zaima
Imamovića, Bebe Selimović i slič-
nih, njih dvoje su u posljednjih
10 godina kreirali novi kontekst
i izričaj ovog jedinstvenog regio-
nalnog fenomena.
On je Damir Imamović, ona
Amira Medunjanin. Već na prvu
ovo dvoje umjetnika narušava
konvencije žanra i njegove esteti-
ke: Damir u svojem Adidas hoodi-
eju i s pramenom kose upetljanim
u dread, kakvog sam ga zapamti-
la pri našem prvom susretu, više
izgleda kao kakav multimedijal-
ni umjetnik ili društveni akti-
vist, dok bi Amira, uglavnom
odjevena u stroge crne krojeve
te kuštrave, nehajno razbaru-
šene kose, prije prošla za kakvu
parišku konceptualnu umjetni-
cu, nego za pjevačicu tradicional-
nog folklora koja pjeva o roman-
tičarskom setu motiva kao
što su biseri, zumbuli i
šadrvani.
Naravno, u feno-
menu novog sev-
daha, od samog
vizualnog iden-
titeta značajni-
ji je onaj sa-
odavna omogućio žanrovsko, kro-
nološko i zemljopisno miješanje,
zahvaljujući kojem je igranje sti-
lova unutar tradicije sevdaha pro-
širilo krug njegovih ljubitelja.
Amirine interpretacije sevda-
linki dobijaju onu bezvremensku
i zemljopisno nedeterminiranu
crtu, zbog čega mi se na trenu-
tak čini da slušam fado ili smo-
oth jazz, da bi se nekoliko tre-
nutaka kasnije vratila tamo gdje
sam i željela biti, na tankoj grani-
ci smijeha i suza bosanske narod-
ne pjesme.
“Neki projekti iz sevdaha samo
posuđuju: teme, pjesmice, pone-
što od harmonijskog ili melodij-
skog okvira i dalje to obrađuju u
svojim žanrovima - jazzu, popu...
‘Fusion sevdah’ je markica koja se
prilijepila onome što sam počeo
raditi sa svojim prvim Triom. To
se i meni svidjelo pa sam to pro-
movirao jedno vrijeme kao neki
credo”, otkrio nam je Damir Ima-
mović.
“Sevdah je dugo bio muzika
starijih generacija, starijih ljudi.
Zbog toga sama činjenica da mu
se zadnjih godina okreću i mlađe
generacije čini stvar posebnom.”
Novi mediji i trendovi globaliza-
buđenju interesa za sevdah, sma-
tra Damir: “Ako pogledaš muzi-
ku SFRJ od 60-ih do 80-ih, glav-
no obilježje je pokušaj da se bude
‘isti kao svi’, da se pripada ‘zapad-
nom svijetu’. Tijekom raspada Ju-
goslavije jedna od glavnih teza
bila je da ‘pripadamo Europi’, da
smo ‘isti kao i svi’. Međutim, nije
taj proces ni odmakao, a već je
svijetom prošla moda da više nije
fol biti ‘isti kao svi’, nego ‘poseban
i različit’. U tom kontekstu je inte-
res za sevdah danas u BiH suštin-
ski moderan.”
Uz Amiru i Damira, nova
imena ovog glazbeno-kulturnog
fenomena su i vokalist Ermin Čal-
kić, vokalist i sazlija Jusuf Brkić,
pjevačica Divanhana, Lejla Čatić,
Fatmir Sulejmani te Božidar
Vrećo, koji nastoje srušiti malo-
građanske predrasude koje po-
stoje o sevdahu, a od kojih je naj-
tipičnija ona o provincijalnom
glazbenom repertoaru uz koji se
može samo jesti i piti. Damiru
je posebno stalo do naglaska na
narativnost žanra: “Duboko vje-
rujem u sevdah kao umjetnost
pričanja priča i potenciram tu
njegovu dimenziju”, zaključuje.
 rea hadžiosmanović

RNB Confusion i Blackout

Ujedinili snage za poboljšanje noćnog života Zagreba
Od 23. listopada dvije najveće urbane klupske zagrebačke ekipe Blackout i
foto; od gore: amer kapetanović; rnb confusion

RNB Confusion ujedinit će snage i ljubiteljima soul, r’n’b i hip hop glazbe pru-
žiti utočište svake srijede u klubu Lemon, u centru Zagreba. Filip Ivelja - Phat
Philie kao predstavnik Blackouta te Adnan Mehmedović Medo kao predstav-
nik RNB Confusiona predstavili su koncept na dva tematska floora: ekipa Blac-
kouta će na THE BASEment flooru kluba Lemon prizivati zlatno doba Blackout
programa uz r’n’b i hip hop zvuk 90-ih, za koji su zaduženi DJ-evi Phat Phillie,
Bizzo Bodega, Independent te njihovi gosti, a ekipa RNB Confusiona na čelu s
DJ-evima Em Beejem i Shekom u svom će programu HOT LEMONade servirati Phat
aktualne r’n’b, mash-up i mainstream hitove. Phillie
Phat Phillie i Medo predstavili su i warm up večer Classics u wine baru La Bo- vs.
dega, u Bogovićevoj ulici gdje će se svake srijede, uz čašicu vina, pršut i sir te Medo
soul i r’n’b glazbu ekipa moći zagrijati za noćni izlazak. v.b.

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 29
 Q&A

Mayales
ruke. Prethodno bi masu toga nadrljali kod mene u ateljeu. Potom bih
ja satima, danima ili čak godinama izokretao tu gomilu kanala u nešto
suvislo, dodajući neka moja zavijanja na tekstove koji bi mi padali usput
– a sve s idejom da će to danas-sutra otpjevati netko “za ozbiljno”. To-
talna konfuzija sa stotinjak songova na kompu. Sve se to raspetljava u
trenutku kad Coki pristaje biti naš producent te se u upušta u češljanje
O novom albumu, planovima za budućnost sve te gomile, probiranju “konačnih 12” za album. Pozvali smo i frendo-
i strahu da ih se opet ne zaboravi ve sa scene koji su htjeli i mogli svemu tome dodati svoju glazbenu ge-
Tekst: Bojana Križić

N
a kon tr ina est g odina “k r e ati v no -ži vot n e”
stanke, u nekom novom ruhu i s nekim novim zvukom, vra-
tio se bend Mayales i u mahu osvojio tri diskografske nagrade
Porin, među kojima i onu za najbolji album. Priča o novome
Mayalesu započela je odmah nakon kraja priče o starome, iz kreativne
gladi dvaju kotačića koji pokreću bend, Petra Beluhana i Vlade Mirče-
te, koji nisu mogli stati stvarati, a konačni oblik nagrađenome al-
bumu dao je Coco Mosquito, od milja Coki, također Porinom
nagrađen producent bez kojega, prema riječima novopeče-
nog frontmena Petra, ništa ne bi bilo moguće.
Trebalo vam je 13 godina da objavite album “2”. Je li
riječ o dugom razdoblju stagnacije ili punih trinaest
godina rada?
Ne mogu precizno povući crtu između te dvije stvari.
To je bilo konfuzno razdoblje u kojem se svašta događalo.
Definitivno da smo Vlado i ja kontinuirano i u nekom svom
tempu radili glazbu, prije svega za sebe, zbog svojih iskrenih
kreativnih potreba. Paralelno se vrtio i neki buran
osobni životni film sa svojim zapletima. Pjesme
su se gomilale pa je spletom okolnosti nešto
od toga završavalo na albumima naših
frendova, dok smo mi kuburili s našim
demonima i nemoći da konačno nešto
objavimo za sebe. “Virtual Baby”, prvi
singl s “2”, zapravo je davno napi-
san za našu dragu Natali Dizdar
kojoj taj song nije “legao” pa je,
isto kao i neki drugi songovi s
ovog albuma, pjesma završila
u ladici “neželjenih” songo-
va, sve do susreta s našim
budućim producentima
koji taj song (baš kao i “Ti
dobro znaš kome pričam”)
vade iz naftalina – uvjereni
da su to zapravo naši A1 sin-
glovi. Više se nismo miješali u nji-
hove, osobito Cokijeve ideje. Samo smo
se prepustili. Cokijeva genijalnost se pokaza-
la kao ključno rješenje, a za nju je na kraju i on
dobio Porina.
Kako je, po prilici, izgledao rad na albumu?
Tko je bio zadužen za pjesme, tko za note, i tko
su dobri ljudi kojima biste se htjeli zahvaliti?
To su zapravo najvažnije teme. Prije svega,
Vlado i ja – inače dijametralno suprotni ka-
rakteri – uživamo u zajedničkom bizar-
nom i neobvezujućem drljanju po koje-
kakvim skicama koje bismo donijeli na
nijalnost. Prije svega Viktor Lipić (klavijaturist s prvog albuma), Ivana
Rushaidat, Ivan Levačić, Berko i još brdo njih koji bi komotno mogli is-
punit prostor za ovaj intervju. Hvala im od srca.
Album “2” žanrovski se uvelike razlikuje od prvog albuma Mayalesa, a
s novim albumom stigla je i nova pjevačka postava. Gdje su danas Va-
lerija Nikolovska i Kristijan Beluhan koji su bili dio originalne postave
Mayalesa? Postoji li neki razlog zašto na ovom albumu nisu bili s vama?
Da, postoji puno razloga i puno mišljenja zašto smo ovdje bez nekoliko
prepoznatljivih lica i “trademarkova”, ne mislim samo na Valči i Ki-
kija. Međutim, ne znam koje bih od njih isticao. Svi smo si osta-
li dobri, ili čak jako dobri – kao što možete čuti, s oboje smo
surađivali i na ovom albumu. Sve je ostalo išlo prirodnim ra-
spletom, svatko vođen svojim afinitetima i izazovima. U naše
trenutne izazove savršeno se uklapa Ivana Rushaidat koja uz
pomoć Ines Nožice obogaćuje vokalnu i vizualnu sliku benda.
Oko toga se savršeno isprepliće bend koji gaji sličnu esteti-
ku i senzibilitet poput Vlade i mene. Oni nisu samo vrhunski
svirači, nego i zanimljivi ljudi čija je energija jako poticajna.
S prvim albumom ste napravili “boom”, no brzo nakon toga
ste gotovo potpuno nestali sa scene. Koji su bili razlozi?
Prije svega, nije nas se više tražilo. Nakon
Porina 2000. nije uslijedio niti jedan
poziv za koncert! Istina, paralelno su
se razilazili i osobni afiniteti prve
postave. Nisam, ili nismo, forsi-
rali opstanak. Onakve Mayalese
sam zaboravio nakon dvije go-
dine, bez većih trzavica i di-
lema. Pritom ne mislim na
ljudske faktore, ljutnju ili
svađe. Naprotiv. Prirodno
smo se razišli, i s tim zvu-
kom i ljudski. Ostao je
samo Vlado i ja.
Ove godine ste osvoji-
li Porina u tri kategori-
je, u kojima ste trijumfi-
rali nad izvođačima koji
su na sceni vrlo dugo.
Koje vaše kvalitete je stru-
ka prepoznala?
Valja spustiti lopticu na zemlju i priznati
kako su nam mnoge okolnosti išle na ruku. U
nekoj jačoj konkurenciji šanse bi nam bile k’o
glinenom golubu. Osim toga, ne vjerujem da
je više od 30 posto glasačkog tijela presluša-
lo album od početka do kraja. Uvjeren sam
da je presudila fantastična kritika jednog
Dragaša, Oremovića, Jurkasa, Horvata,
Jagatića, Galla… Dakako i poznata hr-
vatska praksa da se glasa protiv, a ne za.
Vjerujem da smo simpatije zaradili pra-
foto: mateja vrčković

diktafonu, na papiru ili gitari. Blago- vovjernim i nedvosmislenom lovom na

dati kompjutera omogućavale bi nam glazbu, malkice drugačijom od main-
da skice pretvorimo u pismene demo- streama, simpatičnim singlovima, do-
se na kojima se sve čuje – od bubnja do brim suradnicima i iskrenom zateče-
basa, od gitara do vokala, od ritma do po- nošću i veseljem.

30 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
 Q&A
Elvis
ven odnosili prema utjecajima. Kad smo radili na
novoj pjesmi “Come the Meantimes”, upotrijebili
su zvonce u dijelu s perkusijama. Rekao sam, “To
Costello
kužim. Zvuči kao ‘Milkshake’ pjevačice Kelis. To je
jedna od mojih omiljenih pjesama.” A Steven me po-
gledao u stilu: “O čemu to pričaš?”
Questlove je nazvao te pjesme “disonantne us-
Govori o novom albumu s
grupom The Roots, skandalima
američke obavještajne
agencije NSA i zašto bi se
mogao (ili možda ne) umiroviti
Tekst: Rob Tannenbaum
U
s vojoj is ta k n u t oj
karijeri Elvis Costello
često je surađivao sa sta-
rijim tekstopiscima, po-
najviše s Paulom McCar-
tneyjem i Burtom Bacharachom. Ove
godine 59-godišnji Costello postao je sta-
riji partner u novoj, visoko profilnoj suradnji:
na albumu Wise Up Ghost, snimljenim s ben-
dom The Roots, on je zarežao o “lažima i ur-
lanjima” ljudi i vlada preko ogoljele, grčevite
glazbe koju je stvorio sa Stevenom Mandelom,
dugogodišnjim suradnikom Questlovea i The
Rootsa. Druženje je započelo u tv showu Late
Night Whit Jimmy Fallon, gdje su The Ro-
otsi kućni bend. Nakon zajedničkih nastupa
na TV-u, neki fanovi već traže cijelu turneju.
“Pripremamo nastup ili dva”, kaže Costello,
“ali moramo vidjeti kakav je interes.”
Prije nekoliko godina ste izjavili da ćete možda
prestati snimati albume. Je li ovo posljednji?
Nemam pojma. To nije bila lažna uzbunu,
nego čisto praktična stvar. Odgovoran sam
prema samom sebi i i financijskoj situaciji moje
obitelji. Važnost i mjesto albuma danas je u kul-
turi drugačije i ako očekujete istu razinu komer-
cijalnog uspjeha kao nekad, spremite se da ćete
završiti u frustraciji. Također, što se tiče osobne
razine, umro mi je otac [2011.]. Kao kad te lju-
bavne katastrofe odrede u mladosti, smrtnost
utječe na način na koji radiš kad si stariji. A ako
ćeš otići od kuće na turneju, bolje je da imaš dobar
razlog za odlazak.
Što vam je zajedničko s bendom The Roots?
S The Rootsima sam se zbližio i želio svira-
ti zbog njihovog smisla za humor. To me je pri-
vuklo. Kao kad sam snimao [1980.] Get Happy
!!, bilo da smo slušali Stax i Motown ili albume
Davida Bowieja s Brianom Enom, došlo je do
sudara različitih stilova. To je senzibilitet
koji dijelim s The Rootsima: upotreba
kolaža ideja. Krenuli smo na istom
tragu, iako smo započeli iz razli-
čitih vremenskih točaka. Zadiv-
ljen sam kako su se Quest i Ste-
32 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
pavanke.” Koristili ste soul instrumente
– puhaća glazbala i wah wah gitare
– kako biste stvorili uznemirujući
osjećaj umjesto radosti.
Moglo bi se tako reći. S obzi-
rom na moju ljubav prema toj
glazbi, a i utjecaju soula na glaz-
bu The Rootsa, bilo bi izvan-
redno da smo mogli potpuno
izbjeći R&B. Ali ne smatram
kako je presudna stvar da se
ti ritmovi izokrenu nagla-
vačke. Razmislite o ploča-
ma Normana Whitfielda
za Motown , ili o “What’s
G oi ng On” Ma r v i na
Gayea. Ljudi su uvijek ko-
ristili plesne ritmove kad
bi pričali priču o tome što
se događa na dnevnoj razini.
Suvremene hip-hop i R&B tehnike
snimanja bile su nešto novo za vas.
Ne postoji više proces snimanja,
nasnimavanja pa onda miksanja.
Miksanje se radi od prvog dana. Ako
imaš ritam i glas, dobio si snimku –
onda postaje zanimljivije kad doda-
ješ neke stvari, neke brišeš ili spu-
stiš ritam za jedan ton. Na ritmove
koji je osmislio Quest ubacio sam
klavirske dionice i nekoliko gitarskih
uboda, ili tri note na basu, a onda sam
poslao snimke opet u New York. Oni su
dodali sousaphone ili zamijenili moju
bas dionicu s nekom ritmičnijom. To je
bilo snimanje u stilu editorijala.
Neke pjesme koje ste napisali za Wise
Up Ghost sadrže stihove koje ste snimili
još davne 1983. Teme su mračne. Želite
li reći da su problemi o kojima ste tada
pisali još uvijek relevantni?
Riječi su ponekad mračne, a kao kon-
trapunkt, glazba nije turobna. To je isti
strukturalni spoj koji sam koristio na
[1979.] “Oliver’s Army.” Nisam teore-
tičar zavjere, ali netko nas upravo sad
može prisluškivati.
Imaš idiotarije poput toga da Raču-
nalni program za elektroničko nad-
ziranje PRIZMA, ili Nacionalna si-
gurnosna agencija NSA, američka
obavještajna služba koja nadzire
foto: guliver/getty images
komunikaciju u državi i inozem-
stvu, imaju svoj logo. Oprostite,
zar postoji dizajnerski odjel u tajnoj
agenciji? Satiričke književnosti više
nema jer je svaki dan prisutna u
našim novinama.
 Rock&ROLL
dokumentarac

‘Za moj bunt zaslužan je Clash’

Arsen Oremović je
autor filma U braku sa
švicarcem o dužničkom
ropstvu ljudi s
kreditima u francima

“O
sobna banka-
rica koja me na-
govorila na pri-
jelaz u švicarce
nije spominjala nikakav rizik,
rekla je da promjena može biti
neznatna i da ću bolje proći nego
s eurima. Uostalom, osobni ban-
kari koji su zvali ljude doma i na-
govarali ih da prijeđu na švicar-
ske franke dobivali su stimulacije
za svakog ‘preobraćenog klijen-
ta’; njima nije bilo u interesu go-
voriti o rizicima. Nije ni ona jad-
nica znala, a radeći film sreo sam
puno osobnih bankara koji imaju
isti problem. Zamislite muku ili
karakternu bijedu ljudi kojima su
samima banke to napravile, a oni
još uvijek rade za njih. Svejedno
se nadam da će moja osobna ban-
karica izgarati u paklu”, punker-
ski bijesno govori novinar
i redatelj Arsen Oremo-
vić, autor dokumentarnog
filma “U braku sa švicar-
cem”.
Dokumentarac donosi
priče nekoliko ljudi koji
su zbog kredita u švicar-
skim francima dovedeni
u dužničko ropstvo i živo-
Oremović
ti im se potpuni raspada- i plakat
ju, a jedna od priča je svje- dokumentarnog
dočanstvo oca i majke, čija filma U braku sa
je kći zbog agonije uzro- švicarcem
kovane povećanom ratom
kredita umrla od srčanog
udara. filmu iskreno i emocionalno pro- deset godina otplaćivanja kredita
O r emov ić ot vor eno govorili o problemu jer su očajni i osoba zaduženija nego na počet-
kaže da je bio subjektiva- žele da se sazna za nepravdu koju ku. Kaže da su mu reakcije žrtava
ni pri snimanju filma, da trpe, nadajući se da film može bile premlake pa je otvorio “bojno
je jasno zauzeo stranu i ot- nešto promijeniti. polje s ratnim filmom”.
foto: mateja vrčković i privatni album

kriva da je to i bila poan-
ta. Mnogi tvrde da se ljudi nisu
dovoljno informirali i savjetova-
li o rizicima kredita u toj valuti, a
neki kažu da su bili i pohlepni jer
je kamata u odnosu na kredite u
eurima bila dosta manja.
“Nije riječ o savjetovanju ili po-
hlepi, nego je morao raditi re-
gulacijski sustav koji zbog toga
i postoji, a u ovom slučaju to je
Hrvatska narodna banka. A ako
HNB nije odradio svoje, onda se
morala upetljati vlast. U suprot-
nom, koja je razlika između ba-
naka i privatnih kamatara?”, kaže
Oremović čiji su protagonisti u
Oremović je izjavio da je dvo-
struka budala jer je svoj kredit u
švicarskim francima prebacio iz
eura. Iako nije uzeo veliki novac,
njegova osobna odluka da snimi
film o tom problemu je također
bila uzrokovana tim što je sve teže
izdržavao pritisak nepravde, od-
nosno kako je moguće da je nakon
“To je film koji bi gledatelja – ne
samo žrtvu švicarca, nego svakog
gledatelja koji želi biti osviješten
jer ovo nije samo dokumnetarac
o bankama, nego u kakvom lice-
mjernom sustavu živimo - trebao
potaknuti na razmišljanje i spre-
mnost da štiti sebe i svoju imovi-
nu. Neće se puno toga promijeni-

34 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
 ti. Ovo je tipičan film nakon kojeg
bi netko morao snositi posljedice:
ili bih ja morao nadrapati zato što
eto nečuveno lažem i blatim po-
štene, nevine i humane vlasnike
banaka; ili stranka koja je jedno
govorila dok je bila u opoziciji, a
drugo radi na vlasti; ili banke koje
se ponašaju gore od najgorih li-
hvara. Na kraju će sve to završiti u
magli, možda uz kompromis pa se
nadam da će ljudi biti svjesni gdje
žive, kako bi u drugom slučaju dr-
žali oči otvorene.”
Rock glazba u filmu ima važnu
ulogu i Oremovićev background
rock novinara i glazbenika po-
kazuje da mu je film postao novi,
drugačiji medij za buntovnički
stav.
“To je očito dio moje psihološ-
ke strukture. Rock glazba je uvi-
jek bila poznata kao antiestablis-
hment, iako sam oštrinu u filmu
sasvim solidno postizao i upotre-
bom klasike. Rock glazba u filmu
je nešto što ne mogu do kraja ra-
cionalizirati, ali povezano je očito
i s činjenicom da utjecaj glazbe
u filmu nije samo u zvučnoj ku-
lisi; na primjer, zadnje poglavlje,
osobito kraj s nemirima policije
na Markovu trgu, montirao sam
imajući u primisli neke od omot-
nica i fotki The Clasha i osjećaj
koji sam kao klinac uhvatio gle-
dajući ‘Rude Boy’. To nisu nikakve
izravne asocijacije, niti ih mogu
racionalno povezati, ali drago mi
je da su mnogi primijetili tu vrstu
bunta u filmu.”
Iako je “U braku sa švicarcem”
prikazan na nekoliko hrvatskih
festivala, nedavno na HRT-u i na
Sarajevo film festivalu je dobio
nagradu za najbolji film koji se
bavi ljudskim pravima, kaže da
ga nikada nije zvala niti jedna
banka, niti je itko pokušao sto-
pirati film.
“Banke, a i političari se osjeća-
ju previše moćni, što doista i jesu,
da bi se slon osvrtao na ‘muhe’.
Banke i guverneri nisu se ogla-
sile o kreditima u švicarcima ne
samo u vezi mog filma, nego ni-
kada i nigdje. Imaju druge me-
hanizme: sad njihovi plaćenici u
medijima omalovažavaju žrtve i
foto: guliver/getty images
problem švicarskog franka, proji-
ciraju njegov pad samo da bi po-
kazali da je Zakon o kreditiranju
zapravo nepotreban, dok lobisti
odrađuju svoje s politikom.”
 milan pavlinović
Šest stvari koje niste znali o…
J.D. Salingeru
Ako stvarno želite znati - a J.D. Salinger bi radije da ne znate - pomalo tračerska usmena biografija
Salinger otkriva neke zanimljive detalje iz života autora knjige Lovac u žitu, čovjeka koji je svoju
privatnost čuvao gotovo kompulzivno. Knjiga s 200-plus intervjua i dokumenata skoro je pa i
dovoljna zamjena za ne tako uspješan istoimeni dokumentarac o ovom književniku. Brian Hiatt
Njegova prva supruga
bila je (vjerojatno)
nacistica
Dok se borio u američkoj pješač-
koj jedinici koja je dvaput bila
umalo sasvim uništena, Salinger
je iskusio sve strahote Drugog
svjetskog rata, uključujući i oslo-
bađanje iz koncentracijskog lo-
gora Kaufering IV. Nakon rata još
je godinu dana ostao u Njemač-
koj gdje je, kao tajni agent, lovio
naciste. Tijekom tog boravka sreo
je, a uskoro i oženio Sylviju Wel-
ter, prekrasnu 26-godišnju Nje-
micu koju je poveo sa sobom u
New York i svima je predstavljao
kao Francuskinju. Brzo su se ra-
zišli i Salinger je tražio poništenje
braka te kao razlog naveo “lažno
predstavljanje”. Ako je vjerovati
njegovim prijateljima, doznao je
kako je Sylvia novopečeni agent
Gestapa.
Volio je vrlo mlade
djevojke
To smo već znali, nakon što je
Joyce Maynard pisala o tome
kako se uselila Jerryju kad je
Maynard
imala 18 godina. No, ona je bila
tek jedna od mnogih koje su na-
likovale njegovoj prvoj ljuba-
vi, teen glumici Ooni O’ Neill.
Salinger sadrži prvi ikad naprav-
ljen intervju s Jean Miller koja
je imala svega 14 godina kad je
J.D. Salinger
1952. godine
upoznala tad 30-godišnjeg autora i
to na plaži i s njim započela petogo-
dišnju platonsku vezu. Prekinuli su
jutro nakon što su prvi put spavali,
kad je Jean Miller imala 19.
Nije bio toliko povučen
Da, preselio se u mali gradić u New
Hampshireu i nakon 1965. godine
nije objavio ni slova, ali Salinger je
bio povezan sa svije-
tom više nego što ljudi
Joyce misle. Često se vozio na
Manhattan, tamo se sre-
tao s prijateljima, puno
je gledao TV (volio je
Andy Griffith Show) i
davao je brojne kratke
intervjue tijekom godi-
na, uglavnom s novina-
rima koji bi mu banu-
li na vrata. Godine 1974.
čak je sam nazvao novi-
nara New York Timesa i
inicirao razgovor.
Imao je samo jedan testis
(navodno)
Autori biografije posebno ističu ot-
kriće kako je Salinger navodno imao
nespušteni testis.
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e |
Dijelio je vjeru s Georgeom
Harrisonom
Još od ranih 50-ih godina prošlog
stoljeća Salinger je bio duboko po-
svećen Advaiti Vedanti, istoj pan-
teističkoj, Bog-je svugdje vrsti hin-
duizma koja je privukla i Georgea
Harrisona. Ta doktrina o odricanju od
svijeta vjerojatno je utjecala na Sa-
lingerovu odluku da prestane objav-
ljivati svoje radove, iako je nasta-
vio pisati.
Dolazi još knjiga
Sudeći prema anonimnim izvori-
ma autora ove biografije, pet novih
Salingerovih djela objavit će se do
2020. godine:
1. The Family Glass, koja sadrži sve
postojeće priče o obitelji Glass,
plus još pet novih
2. Takozvani priručnik o Vedanti, s
poučnim parabolama
3. Novela utemeljena na
Salingerovom prvom braku
4. Autobiografska ratna novela,
ispričana kroz dnevničke zapise
5. Kolekcija priča o obitelji Caulfield,
od Lovca u žitu do nikad
objavljenih pripovijesti
35
Glazbena
Rock&ROLL

Od fantastičnog
povratka Arcade
Firea do pop
eksperimenta Lady
Gage; doznajte što
vas čeka od novih
albuma u regiji i
svijetu

McCartneyjev
magični album
foto: MJ Kim/© MPL Communications Ltd.

“U
New, jesen 2013.
vijek sa m sklon reći, ‘to je
jebeno dobar album, čovječe!’”, kaže
Paul McCartney s osmijehom. “Po-
kušavam biti skroman. Ali mislim da
će vam se ovaj svidjeti.“ Slavna zvijezda više od go- McCartney
dinu dana radi na svom šesnaestom samostalnom na ovogodišnjoj
Out There turneji

36 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
jesen 2013. albumu, uz pomoć tima iz snova
vrhunskih producenata, uključu-
jući Marka Ronsona, Adelinog hi-
tmakera Paula Epwortha i Etha-
na Johnsa (koji je radio s Kings of
Leon i Laurom Marling). McCar-
tney kaže: “To je zaista bila cool
avantura.”
Početna improviziranja snima-
nja radio je s Epworthom. “Lu-
djeli smo”, kaže McCartney, “dok
smo jedan drugome nabacivali
ideje.” Nakon toga je otišao u Lon-
don i pridružio se Johnsu. Prvog
dana snimili su baladu “Ho-
sannah” koristeći vintage instru-
mente. Johns se prisjeća: “Došao
je s tom nevjerojatnom pjesmom,
postavili smo nekoliko mikrofona
i nakon četiri sata imali smo izvr-
snu snimku.”
Želeći dance glazbu na novoj
ploči, McCartney se obratio Ron-
sonu koji je 2011. bio DJ na pjeva-
čevu vjenčanju s Nancy Shevell.
“Kad si s Paulom, naučiš da ne
postavljaš previše pitanja”, kaže
Ronson. “Došao je jednog dana
i odsvirao mi neku kombinaciju
bailea, brazilskog funka i moom-
bahtona, fuziju housea i karip-
Overflow
pjevaju na
hrvatskom
Overflow & Miškina
listopad
J eda n od na jbol jih pu n k
bendova ovih prostora snimio je
prvi album na hrvatskom jeziku u
više od dva desetljeća postojanja.
Na njemu su “ugostili” poznatog
pjesnika prve polovice 20. stoljeća,
Mihovila Pavleka Miškinu, čije su
stihove uglazbili i, sudeći po najav-
nim singlovima, snimili ploču koja
foto: pixsell
će zauzeti mjesto u samom vrhu
ovogodišnje produkcije.
skog reggaetona, pitajući: ‘Kako
ćemo dobiti takvu energiju?’”
Onda mi je odsvirao “Climax” od
Ushera.”
McCartney je snimio više pje-
sama sa sva tri producenta i s
Gilesom Martinom (sinom pro-
ducenta Beatlesa Georgeom Mar-
tinom) – radeći od New Yorka
i londonskog studija Abbey
Road do svog dom u Su-
ssexu. Nakon nekog
vremena, zapitao se Renman
kako će te različite se vraća
stilove spojiti zajed- na scenu
no. “Pomislio sam, nakon 16
‘uh, oh, to nije rock godina
album, a nije ni aku-
stični’,” kaže McCar-
tney. “Onda sam se
sjetio Bijelog albuma
Beatlesa: bit će nešto izme-
đu ‘Why Don’t We Do It in the
Road?’ i ‘Blackbird,’ ili ‘Somet-
hing’ sa ‘She’s So Heavy.’ Mi smo
se zaista neprestano mijenjali!
Ovaj album je ispao nešto slično Zabranjeno pušenje
tome. Mislim da je jedino stalno
u svemu tome i koje sve povezuje
ustvari samo ja.”
 simon vozick-levinson Zabranjenog pušenja (inače šesti
Apsolutni vrhunac
Renmanove karijere
Krka ili Krkaspi sredina listopada
Prvobor ac hrvatskog hip-hopa v r aća se
na scenu poslije punih 16 godina albumom na kojem je
udružio snage s talentiranim producentskim tan-
demom Sound Impuls (Tomislav Skoko –Skole
i Vlado Tkalec). Imao sam prilike čuti veći dio
materijala i bez ikakve je dvojbe riječ o apso-
lutnom vrhuncu njegove karijere, na kojem se
našlo mjesta za prašnjavi funk, tipičnu zagre-
bačku hip-hop spiku, a cappella obradu Dina
Dvornika te niz efektnih gostovanja, u ras-
ponu od gitarista Alena Kraljića do vlasnika
nekih od najjačih domaćih vokala (Mario Hu-
ljev, Kristijan Beluhan).
bez Nele Karajlića) donosi uobi-
listopad čajenu dozu filmski realističnog
“storytellinga” Davora Sučića, od-
nosno Seje Sexona, klasičnih rock
Radovi na cesti 10.10. riffova i jedan veliki hit, priču
o “Romeu i Juliji ratnog Saraje-
Jubil a r n i de se t i a l bu m va”, nazvanu “Boško i Admira”.
Novi materijal, na kojem je po-
novno radio John Davis, poznat
po suradnjama s najvećim imeni-
ma svjetskog rocka (Arctic Mon-
Goran Živković, pjevač keys, Led Zeppelin, Manic Street
grupe Overflow Preachers), u prodaji je od 10. li-
stopada.
The Head
and the Heart
Let’s be still 15.10.
Pjevač Jonath a n Russell
sa svojom indie-folk ekipom
podijelio je iskustvo na turne-
ji s većim, poznatijim bendovi-
ma kako bi dobio inspiraciju za
drugi album. “Kad si predgrupa
bendu My Morning Jacket, takvo
iskustvo ti otvori široku vizuru
u glavi”, kaže. “Njihova zvučna
paleta je puno interesantnija od
naše. Pomisliš ‘Oh, dosta je! Zlo
mi je od drndanja moje akustič-
ne gitare’.”
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 37
 Rock&ROLL

Zoran Predin
Kosa boje srebra 15.10.
Partibrejkersi Frontman
Partibrejkersa,

još kriju novi

H rvat sko j publ ic i z a si- Zoran Kostić
gurno najdraži Slovenac sredi- Cane
nom listopada objavljuje novi

materijal
album koji će, sudeći po najav-
nom singlu “U mojim očima”, nje-
govoj 20-ak godina staroj fasci-
naciji gypsy swingom i šansonom
pridodati neke pop-rock harme i Sirotinjsko carstvo jesen 2013.
refrene dobro nam poznate iz ka- Već neko vrijeme priča se i o novom
snije faze Lačnog Franza. albumu neuništivih Partibrejkersa koji bi,
kako se već dugo priča, trebao izaći na jesen,

Pearl Jam
LIGHTNING BOLT 15.10.
Pearl Jam nisu žurili k ad
su započeli snimati svoj deseti
album Lightning Bolt, otprilike
prije dvije godine. “Snimili smo
šest ili sedam pjesama”, kaže du-
gogodišnji producent benda Bren-
dan O’Brien. “Ali članovi nisu bili
baš spremni završiti ploču. Ove
godine konačno su se prihvati-
li posla, dovršavajući set rocker-
sko supernabijenih pjesama, kao
što je glavni singl “Mind Your
no svi se detalji zasad drže u tajnosti. S obzi-
rom na to da su posljednje studijsko izdanje
objavili još 2007. godine, u svakom slučaju je
krajnje vrijeme za novu dozu ubojitih Antono-
vih riffova i Cantovih parola. Album bi se tre-
bao zvati “Sirotinjsko carstvo”, a na direktno
pitanje kad se više može očekivati dugo najav-
ljivani album, Cane kaže: “Bit će, polako, zašto
je to važno...”
moći im da objave ploču za koju Perry o snimanju njenog trećeg al- Dr. Lukeom i Bonnie McKee. “To
će ljudi reći: ‘Oh, to su oni. Volim buma. “Uvijek se borim za ‘najbo- je malo odraslija Katy,” rekla je
Pearl Jam. Zaboravio sam koliko lje.’” Pop zvijezda je oprezna s ot- nedavno Bonnie McKee o toj pje-
mi se sviđaju.’” krivanjem detalja, ali reći ćemo smi. “Ne zvuči kao prijašnja ‘Cali-
da je telefonirala iz Švedske – koja fornia Gurls’.”

Manners”. “Tijekom godina sve
su naučili”, dodaje O’Brian, koji
je prvi put radio s Pearl Jamom
1993. na njihovom albumu Vs.
“Svaki album mi je vrlo osoban.
Osjećam kako je moj posao po-
Katy Perry
prism 22.10.
“ T o j e pro c e s r e z a nja i
stvaranja iz komadića”, kaže Katty
je, ne baš slučajno, dom producen-
ta Maxa Martina koji joj je pomo-
gao da 2010. “Teenage Dream” po- studeni
M.I.A.
stane multiplatinasti hit. Martin
se vratio kao koautor novog sin-
gla “Roar”, zajedno s Katy Perry, Matangi 5.11.

Nakon skoro godinu dana

Arcade Fire:
Win Butler od datuma najave izlaska novog
nedavno je albuma, provokativna umjetni-
postao otac

grozničavo
ca iz Šri Lanke je konačno zavr-
šila sa svojim najnovijim setom
hiperotkačene elektro-rap svir-

snimanje
reflektor 29.10.
Jedna st var je sigurna oko ta-
janstvenog nasljednika albuma The
Suburbs iz 2010.: proces snimanja je
bio prilično grozničav. Najprije se srušio
krov studija Arcade Firea u Quebecu;
bend se onda preselio u njujorški DFA
Studio i radio s Jamesom Murphyjem
ke. Glavni singlovi “Bad Girls” i
“Bring the Noize” su divlje himne
suvremenog funka; ostale poten-
cijalne pjesme s novog albuma
su u rasponu od apokaliptičnog
klupskog groovieja (“Universe”)
do šaljivih R&B balada (“Come
Walk With Me”, “Sexodus“). “Ras-
položenje je malo više razigrano,”
rekao je Switch koji je producirao
nekoliko pjesama. “Ali ima i du-
bljih stvari, kao i prije.”

Lady Gaga
iz LCD Soundsystema. Povrh toga, čla-
nica benda Régine Chassagne (supruga
frontmena Wina Butlera) rodila je dje- artpop 11.11.
čaka u travnju. Unatoč kaotičnim uvjeti-
ma, Murphy je opisao rezultate kao “pri- O č e k uj t e n e o č e k i va n o
foto: pixsell

lično jebeno epske.” od četvrtog LP-ja Lady Gage.

“Ona radi tako da nikoga ne želi
zadovoljiti”, kaže Zedd, njemač-

38 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
 Rock&ROLL
ki producent koji je radio na ne- reper Future. “Ovo je prvi put da
koliko potencijalnih pjesama za jesen 2013. su ljudi čuli moj novi zvuk”, ne- na radaru
album. “Radili smo davno je izjavila za Rolling Stone.
sve što smo htjeli Miley Cyrus “Ne želim raditi glazbu samo za Amos Lee
i nismo željeli na- bangerZ tinejdžere.” Mountains of Sorrow,
praviti pjesmu od Rivers of Song 8.10.

Hemendex
3 minute i 30 se- “Na žalost, ja puno ne t vi-
kundi samo tam,” nedavno je tvitala Cyrus. Cage the Elephant
k a ko bi smo “Usredotočena sam na #BAN- Solution In Reality Melophobia 8.10.
ispunili radij- GERZ.” Što kažeš? “Ako ne znaš
Lady Panic! At the Disco
Gaga ski eter.” Lady zašto se moj album zove BAN- Ove jeseni konačno bi tre-
Too Weird to Live, Too
Gaga je ne- GERZ, znat ćeš čim ga čuješ,” bao izaći i debitantski album jed- Rare to Die! 8.10.
prestano ra- dodala je. “Ništa osim #BAN- nog od najboljih bendova hrvat-
dila na projek- GERZ-a.” Bivša zvijezda Disney skog undergrounda, synth-pop/ The Avett Brothers
tu-čak i nakon Channela s najnovijim hitom “We indie/punk-rock/new wave sku- Magpie and the
ozljede kuka zbog Can’t Stop” promijenila je svoj še- pine Hemendex. S dugočekiva- Dandelion 15.10.
koje je morala ot- ćerasti tinejdžerski pop s njezi- nog prvog albuma ove zagrebačke
kazati termine turneje. nog prošlog albuma za duboki i grupe dosad je skinut zaista fan-
“Jednostavno nije legla u krevet, pulsirajući ritam vrućeg hip-hop tastičan najavni singl “Fight Aga-
uzela bočicu morfija i onesvijesti- producenta Mikea Willa i reper- inst Nothing”, a vrijedi spome-
la se na tri mjeseca”, dodao je DJ skog slenga, optočenog stihovi- nuti i da je kompletan materijal
White Shadow koji je također do- ma o partijanju; ostali suradnici producirao Jovan Vesić iz izuzet-
prinio radu na albumu. “Ona ne na albumu su slavni producen- no talentirane beogradske sku-
sjedi. Ona se ne odmara.” ti Pharrell Williams, will.i.am i pine Inje.

White Denim
Corsicana Lemonade
29.10.
Ross
James Blunt
Moon Landing 5.11.

R. Kelly
Black Panties 11.11.

Chris Brown
X Studeni

Novo ‘remek-djelo’ Ricka Rossa

mastermind jesen 2013.
“‘Mastermind’je moj šesti album, a ja ske kuće Maybach Music Group kao što su Wale,
PFoto: amela Littky; Danny clinch; pixsell

sam veća faca nego ikad”, kaže Ross. Album re- Meek Mill i Gunplay i R&B zvijezda Omarion –
pera iz Miamija pojavio se brzo nakon ploče God plus kao gost na jednoj pjesmi bit će frontmen
Forgives, I Don’t iz 2012., a objavio je i rana ulič- grupe Maroon 5 Adam Levine. Zvukovno se pri- Future
na mixtape izdanja, nekoliko kompilacija i go- bližio bujnom i bogatom soulu: fanovima je otkrio Honest Jesen 2013.
stovao je na mnogim albumima, od Jay Z-ja do atmosferu nadolazećeg albuma početkom godi- Novinari: David Browne,
Johna Legenda. Kakav je plan Teflona Dona da ne s internetskim promo videom, popraćen kla- Matt Diehl, Jon Dolan, Patrick
to sve nadmaši? Takav da će dovesti nekoliko oz- sikom Curtisa Mayfielda iz ranih 70-ih “Give Me Doyle, Gavin Edwards, Adam
biljnih i moćnih faca. Ross je obećao mnogo gosti- Your Love (Love Song).” Ross je naglasio: “Oče- Gold, Andy Greene, Steve
Knopper, Simon Vozick-Levinson
ju, od jake i utjecajne ekipe iz njegove diskograf- kujte remek-djelo”. i Vedran Harča.

40 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
 PretPlati se na

i ukradi nam novce

za 4 izdanja*
12 mjeseci 6 mjeseci 3 mjeseca
120,00 kn  72,00 kn 40,50 kn 
*odnosi se na iznos godišnje pretplate

Potraži nas i na

pretplata@rollingstone.hr
 Marijin zakon
treba i Hrvatima
U Srbiji je nedavno donesen zakon u ime tragično preminule
djevojčice Marije čiji se otac izborio da pedofil koji je odgovoran
za njenu smrt bude adekvatno kažnjen Tekst: Ante Pavić
M
arija Jovanović tek je završil a prvi r a-
zred osnovne škole kada ju je u ljeto 2010. godine
u fruškogorskom selu Stari Ledinci zvjerski ubio
52-godišnji susjed. Prije nego je ugušio malu Mariju
i tijelo joj potom sakrio u obližnje šipražje, Mladen
Ogulinac ju je silovao. Monstruozan zločin cijelu je Srbiju, ali i okolne
zemlje, digao na noge. Baš kao i žandarmeriju čiji su pripadnici Ogulin-
ca uhvatili nakon 20 sati potrage. Umro je nakon tri mjeseca u pritvor-
skoj ćeliji od posljedica srčanog udara, a kakvo je raspoloženje vladalo
Ilustracija Slaven Kosanović Lunar
prema njemu možda i najbolje opisuje naslov jednog od srpskih tabloi-
da: “Monstrum crko od straha”.
Cijela javnost bila je jedinstvena u stavu da se takvom zločincu treba
presuditi po kratkom postupku. To su htjeli napraviti i mještani sela, iz
kojega je u međuvremenu pobjegla njegova sestra koju je policija posli-
je saslušala pa pustila. Srpska žandarmerija je ipak bila brža i hvatanju
zločinca. Kada se potom saznalo da je Ogulinac 15 godina ranije silo-
vao ženu zbog čega nije nikada odgovarao pred sudom, cijela Srbija po-
čela je preispitivati dosadašnje kaznene norme koje su, prema prevla-
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 43
davajućem mišljenju, bile preblage prema počiniteljima ovako užasnih
zločina. Pitali su se kako je moguće da jedan takav psihopat slobodno
šeće Srbijom i godinama vreba svoje nevine žrtve. Bilo je očito da je ci-
jeli sustav zakazao i da je potrebno nešto mijenjati. Pod šokom jezivog
zločina, mediji su počeli tražiti mnogo oštrije kazne kao što je povra-
tak smrtne kazne i kastracija osuđenih pedofila. Pravna znanost, me-
đutim, ne trpi previše ishitreno donošenje normi u afektu, ma koliko
teški zločini se dogodili.
“Kaznenopravna znanost treba se temeljiti isključivo na znanosti, od-
nosno na provjerenim informacijama i činjenicama, provedenim istra-
živanjima i slično te bi se temeljem tako dobivenih podatka trebalo mije-
njati, odnosno donositi odredbe bilo kojeg zakona, a ponajviše odredbe
Kaznenog zakona koji u najvećoj mjeri utječe na život ljudi, i primjenom
čijih odredbi se odlučuje hoće li i koliko neka osoba provesti u zatvoru,
odnosno odlučuje se o jednom od temeljnih ljudskih prava - pravu na
slobodu. Znanost i struka bi u pogledu rečenog trebala imati posljednju
riječ i ne popuštati pred znanstveno neutemeljenim pritiscima javnosti,
osobito ako su isti kontradiktorni utvrđenim načelima pojedine zna-
nosti. Ako se smatra da su za određena kaznena djela potrebne strože
kazne, neka se provedu istraživanja zašto bi se trebalo predvidjeti strože
kažnjavanje i što je temelj toga. Potrebno je napomenuti da strože kazne
ne znače ujedno i strože kažnjavanje. Kazne su samo jedna vrsta kazne-
nopravnih sankcija, a kažnjavanje podrazumijeva primjenu kako kazni,
tako i drugih sankcija, primjerice sigurnosnih mjera. Propisivanje stro-
žih kazni ne znači automatski i njihovu primjenu pa je moguće da iako
je propisana stroža kazna, sudovi ostanu na istom i izriču kazne kao i
prije pooštravanja”, objašnjava stav pravne znanosti o mijenjanju prav-
nih normi nakon šokantnih događa-
ja Marta Dragičević Prtenjača, asi-
stentica Katedre za kazneno pravo na
Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Marijin otac Slobodan nije se za- Marijinim zakonom
lagao za smrtnu kaznu, iako bi se to
očekivalo s obzirom na to da mu je di- uvedena je kontrola kretanja
jete ubijeno na svirep način. Odlučio
je preuzeti stvar u svoje ruke te je na- počinitelja sljedećih 20
pisao prijedloge novog Kaznenog za-
kona. Njegovi inicijativu podržale su godina od odsluženja kazne i
sve parlamentarne stranke i veliki dio
javnosti pa je novi Zakon temeljen obvezno prijavljivanje svake
na njegovim prijedlozima 2013. go-
dine usvojen jednoglasno u Skupšti-
promjene boravišta.
ni Srbije pod punim nazivom Zakon
o posebnim merama za sprečavanje
vršenja krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnim licima.
Danas se kolokvijalno naziva Marijinim zakonom, a donio je mnogo
strože kazne i mjere za počinitelje kaznenih djela protiv spolnih slobo-
da u svrhu sprečavanja sličnih događaja u budućnosti. Javnost, koja je
do tada prozivala i suce da silovatelje preblago kažnjavaju, uvjerena je
da će strože kazne odvratiti potencijalne počinitelje. Znanost, među-
tim, tvrdi da strože kazne ne jamče prevenciju zločina. “Uvođenje stro-
gih kaznenopravnih sankcija ne znači automatski i njihovu primjenu, a
nikako i prevenciju počinjenja kaznenih djela. Kada se govori o preven-
ciji u prvom se redu misli na generalnu prevenciju, odnosno prevenciju
drugih možebitnih počinitelja kaznenih djela ove skupine jer se o spe-
cijalnoj prevenciji kod kaznenih djela spolne zlouporabe može govoriti
samo kao o prevenciji recidiva. Inače je u kaznenopravnoj znanosti po-
znato da je izvjesnost kazne važnija za prevenciju kaznenih djela od te-
žine kazne”, kaže Marta Dragičević Prtenjača.
Prema mišljenju psihologinje Gordane Buljan-Flander i neuropsihi-
jatrice Dubravke Kocijan Hercigonja, spolno zlostavljanje djece je svako
uključivanje zavisnog, razvojno nezrelog djeteta i adolescenta u spolne
aktivnosti koje ono ne može razumjeti, na koje ne može dati pristanak i
koje ugrožavaju socijalne tabue obiteljskog života, a odnosi se na uklju-
čivanje djeteta u spolne aktivnosti, promatranje spolnih aktivnosti, izla-
44 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
ganje djeteta pornografskom materijalu, neprimjereno dodirivanje dje-
teta te davanje sugestivnih spolnih komentara. Seksualno zlostavljanje
djece dovodi do teških posljedica po dijete i može trajno uništiti funk-
cije mozga u razvoju, što dovodi do niza poremećaja u razvoju osobno-
sti, zbog čega je nerijetko potrebno intenzivno i dugotrajno psihotera-
pijsko i farmakološko liječenje.
K
azne zatvor a za spolno iskorištavanje dje-
teta su prema Marijinom zakonu znatno pooštrene, a
uvedene su i mnogo oštrije mjere nadzora. U Hrvatskoj
se za kaznena djela spolne zlouporabe djeteta propisuje
maksimalna kazna zatvora do 15 godina, baš kao što je
do donošenja Marijinog zakona bio slučaj i u Srbiji. Zato se postavlja pi-
tanje nije li to preblaga kazna za teško kazneno djelo kao što je spolno
iskorištavanje djece na koje je društvo posebno osjetljivo.
“Izrečena kazna odražava težinu kaznenog djela, tako da u svakom
konkretnom slučaju sud ocjenjuje koja je kazna primjerena, a u rijetkim
slučajevima je za kaznena djela spolne zlouporabe bila izrečena mak-
simalna propisana kazna. Potrebno je uzeti u obzir i što znači 15 godi-
na zatvora. To nisu samo brojke, to je nečiji život. Također, ako je po-
činitelj počinio više kaznenih djela, odnosno on je recidivist, tada mu
se odmjerava jedinstvena kazna zatvora prema odredbama o stjecaju,
prema kojima kazna zatvora može biti viša od 15 godina zatvora, pa čak
i dugotrajni zatvor, ovisno o pojedinačnim utvrđenim kaznama zatvo-
ra”, kaže Marta Dragičević Prtenjača.
U slučaju Marije Jovanović, nastavlja Marta Dragičević Prtenjača,
nije riječ samo o spolnoj zlouporabi djeteta, nego bi se prema hrvatskom
kaznenom pravu ovdje radilo o teš-
kom ubojstvu, vjerojatno s više kva-
lifikatornih obilježja za koje je pred-
viđena kazna zatvora od najmanje 10
godina ili dugotrajni zatvor od 20 do
40 godina.
Jedna od promjena u Marijinom
zakonu je nezastarijevanje zločina
pedofilije. Institut zastare podra-
zumijeva da se počinitelja kaznenog
djela nakon proteka rokova propisa-
nih zakonom ne može kazniti za po-
činjeno kazneno djelo, odnosno toč-
nije, ne može se pokrenuti kazneni
postupak ili se isti mora obustaviti pa
se počinitelja ne može osuditi, odno-
sno ne može se izvršiti izrečena sank-
cija. Razlozi postojanja ovog pravnog instituta su mnogostruki, ali naj-
češće se ističe da nakon proteka određenog vremena u većini slučajeva
kazneno djelo pada u zaborav pa izricanje kazne nakon proteka odre-
đenih rokova nema smisla nikome, pa ni samoj žrtvi, što je općeprihva-
ćeno stajalište u pravnoj znanosti. Ukidanje zastare kao ultimativnog
sredstva postizanja pravde u posljednje je vrijeme vrlo rašireno pa je
tako u Hrvatskoj, kako bi se učinio ustupak biračima, ukinuta zastara
za kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvor-
be i privatizacije. Ukidanje instituta zastare je hrvatskim Kaznenim za-
konom, ali i međunarodnim aktima, predviđeno samo za najteže oblike
kaznenih djela, zločine za koje se smatra da nikako ne mogu niti smiju
biti zaboravljeni, kao što su genocid i zločini protiv čovječnosti. Proble-
matičnost ukidanja zastare za sve veći broj djela sastoji se u tome što se
takvim populističkim ustupcima uvodi pravna nesigurnost.
“U vezi kaznenih djela ratnog profiterstva te kaznena djela iz proce-
sa pretvorbe i privatizacije može se reći da su Ustavom kao temeljnim
aktom države dodana obilježja postojećim kaznenim djelima u Kazne-
nom zakonu. Tako se stvorila posebna skupina kaznenih djela i to blan-
ketnog opisa, što je vrlo dvojbeno s aspekta kaznenog prava i kazneno-
pravne znanosti uopće, osobito načela razmjernosti te dakako i pravne
sigurnosti”, tvrdi Marta Dragičević Prtenjača.
 Osim toga, postojanje zastare za kaznena djela zlo-
stavljanja i iskorištavanja djeteta ne znači da se počini-
telj može tako lako i brzo izvući. Marta Dragičević Prte-
njača pojašnjava:
“U hrvatskom Kaznenom zakonu za kaznena djela
spolne zlouporabe djeteta, točnije spolnog zlostavljanja
i iskorištavanja djeteta, predviđeno je da zastara počinje
teći tek od punoljetnosti žrtve pa prema tome nema ra-
zloga zbog kojih bi se zastara ukinula u potpunosti, kako
je to učinjeno za umjetno stvorenu i nedovoljno definira-
nu skupinu kaznenih djela ratnog profiterstva te kaznena
djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. Primjerice, po-
činitelj star 30 godina počini kazneno djelo spolne zlou-
porabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158.
stavka 1. Kaznenog zakona, za koje djelo je propisana
kazna zatvora od jedne do 10 godina prema djetetu sta-
rom osam godina. Zastarni rok kaznenog progona koji je
predviđen za navedenu kaznu je 20 godina, a taj rok po-
činje teći tek od punoljetnosti žrtve, odnosno prema sa-
dašnjim propisima tek od kada je žrtve napunila 18 go-
dina. Zastarni rok u ovom hipotetskom primjeru počet
će teći tek kada će počinitelj imati 40 godina, a može ga
se kazneno goniti još 20 godina, odnosno sve do njego-
vih 60 godina”.
U Srbiji je uveden i registar pedofila koji već postoji u
Hrvatskoj i zove se Popis počinitelja kaznenih djela spol-
nog zlostavljanja i iskorištavanja djece. Hrvatska ga je donijela kao pot-
pisnica Konvencije Vijeća Europe o zaštiti djece od spolnog iskorištava-
nja i zlostavljanja. Popis nije javan i uvid u njegove podatke imaju samo
ovlaštenici Ministarstva unutarnjih poslova, Državnog odvjetništva i
sudova. U njemu je do sada zavedeno nešto više od 700 prijestupnika i
prijestupnica za seksualne zločine nad djecom i dio je kaznene eviden-
cije u kojoj se nalazi oko 100.000 imena. Ustanove i tvrtke koje rade s
djecom i sportski klubovi mogu zatražiti posebnu potvrdu od Ministar-
stva pravosuđa o tome je li osoba koju se zapošljava ili će volontirati na
poslovima s djecom osuđivana za seksualno iskorištavanje djece. Zakon
daje osnove i za sve ostale poslodavce i institucije da zatraže reguliranje
navedenog pitanja posebnim zakonima ili pravilnicima. Iako je u Srbiji,
baš kao i u Hrvatskoj, bilo onih koji su zatražili da popis postane potpu-
no otvoren javnosti, takav način uvida otvara brojna pitanja, među osta-
lima i ona o narušavanju temeljnih ljudskih prava ljudi, pa tako i bivših
osuđenika. Osim toga, hrvatsko stanovništvo nije toliko mobilno kao
u nekim zemljama u kojima javnost ima pravo uvida u takve evidenci-
je. Iskustvo s potpuno otvorenim registrima u nekim državama SAD-a
pokazalo je da nakon njihovog uvođenja nije smanjen broj seksualnih
prijestupa protiv djece. Štoviše, pokazalo se da je takav sustav doveo do
posve suprotnih rezultata od onih koji su se htjeli postići.
“U SAD-u je došlo do situacija da su ljudi počeli uzimati pravdu u
svoje ruke pa su čak i ubijali počinitelje ovih kaznenih djela koji su iz-
držali kaznu zatvora i dalje mirno živjeli bez ponavljanja takvih ka-
znenih djela. Počinitelji su postali žrtve. Važnije je da su takvi registri
počeli još i više ugrožavati žrtve kaznenih djela spolne zlouporabe jer
su se počinitelji počeli bolje prikrivati i paziti. Stoga se pokazalo da se
jedna od temeljnih funkcija države, pružanje sigurnosti svojim građa-
nima, narušila do te mjere da je dovelo do osjećaja nesigurnosti kako
za počinitelje tih kaznenih djela, tako i za žrtve”, naglašava Marta Dra-
gičević Prtenjača.
Nakon odslužene kazne i proteka rokova, pravomoćno osuđene osobe
u Hrvatskoj brišu se iz evidencije. Kako je spolno uznemiravanje dje-
teta specifično kazneno djelo čiji ga počinitelji često ponavljaju, zakon
je propisao da se osobe brišu iz evidencije nakon dvostruko duljeg roka
nego je propisan za ostala kaznena djela. To omogućuje da se osoba u
foto: pixsell
nekim slučajevima briše iz evidencije tek nakon proteka 40 godina od
pravomoćnosti presude. Marijinim zakonom uvedena je kontrola kre-
tanja počinitelja sljedećih 20 godina od odsluženja kazne i obvezno pri-
tatina
ljubav
Marijin otac
Slobodan nije
htio smrtnu
kaznu, nego
je napisao
prijedloge
novog Kaznenog
zakona koji je i
usvojen
javljivanje svake promjene boravišta počinitelja kaznenog djela pedo-
filije. Pravna znanost već dugo raspravlja o različitim mjerama nakon
odslužene kazne jer se u civiliziranom društvu, koliko god gnjusni zlo-
čini bili, postavlja pitanje jesu li različite sigurnosne mjere kao što je
ograničavanje kretanja i rada, ili negiranje prava na privatnost i zašti-
tu osobnih podataka, u suprotnosti s rehabilitacijom pravomoćno osu-
đenih osoba i njihovom ponovnom socijalnom integracijom.
“To su vrlo kompleksna pitanja, s njima se pravna znanost bavi već
godinama i nije moguće jednoznačno i kratko na njih odgovoriti. Činje-
nica je da se osobe koje su izdržale kaznu zatvora, nakon proteka reha-
bilitacijskih rokova, imaju smatrati neosuđivanima. Zakonom o prav-
nim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji produženi
su rehabilitacijski rokovi za počinitelje kaznenih djela spolne zloupo-
rabe djeteta, tako da je i nastup rehabilitacije produžen. Sigurnosne
mjere su izuzete iz nastupa rehabilitacije, tako da rehabilitacija može
nastupiti, a sigurnosna mjera se i dalje može provoditi. Razlog tome je
što se polazi od toga da se kazna temelji na krivnji pa time nakon izdr-
žane kazne može nastupiti rehabilitacija i osuđenik se može smatrati
neosuđivanim, odnosno smatra se da je, kolokvijalno rečeno, „dao svoj
dug društvu“. Sigurnosne mjere se temelje na opasnosti počinitelja, od-
nosno osuđenika, koja se utvrđuje u kaznenom postupku vještačenjem,
odnosno razmatra se moguća opasnost od ponovnog počinjenja ka-
znenog djela, a sigurnosne mjere se trebaju primjenjivati dok opasnost
traje. Je li to na neki način u suprotnosti s rehabilitacijom i njihovom
socijalnom integracijom, ovisi o gledištu. S jedne strane jest jer osoba je
pod nadzorom države i time su joj ograničena određena prava sve dok
traju sigurnosne mjere. S druge strane se ide za tim da je to sigurnije i
za njega i za društvo; na neki način se bivšeg osuđenika štiti od njega
samog kako ne bi počinio nova kaznena djela pa se gleda da je to bolje
i za njega. Je li prisilno poduzimanje, odnosno nametanje osobi nečega
što je u njezinom interesu kršenje ljudskih prava, o tome bi se opet dalo
diskutirati. Nezaobilazno je u vezi primjene sigurnosnih mjera i pitanje
razmjernosti, između prava na privatnost počinitelja i zaštite društva,
odnosno društvenog interesa, pa je u svakom konkretnom slučaju sud
dužan odvagnuti pretežniji interes”, kaže Marta Dragičević Prtenjača.
U Srbiji se uvodi i registar genetskog profila DNK počinitelja. U Hr-
vatskoj se takav profil vodi u Centru za forenzična vještačenja Ivan Vu-
četić u svrhu kaznenog progona. Takav registar, međutim, ne djeluje
preventivno, o čemu Marta Dragičević Prtenjača kaže:
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 45
 “Trebalo bi biti jasno da je ovakav registar ustvari koristan samo radi
otkrivanja kaznenih djela koja su već počinjena pa je njegova preven-
tivna svrha u smislu specijalne prevencije da počinitelj ne počini novo
kazneno djelo ovog tipa vrlo upitna i ovisi o samom počinitelju. Hoće li
se počinitelj zato što zna da postoji ovakav registar suzdržavati od po-
činjenja djela od straha da ga se ne otkrije i uhvati, ili će postati vješti-
ji u njihovu počinjenju?”
Dodatan problem je što su počinitelji spolnih delikata na štetu djece
većinom recidivisti i najčešće odgovorni za više kaznenih djela prema
jednom djetetu ili prema više djece. Upravo su zato potrebne zaštitne i
sigurnosne mjere i nakon izdržane kazne te psihijatrijski tretman po-
treban za rehabilitaciju.
Prije toga bi trebalo i odgovoriti na pitanje je li pedofilija bolest i treba
li se liječiti. Znanost za sada nije dala jasan odgovor jer većina pedofila
nisu bolesne osobe, ali je sigurno da je riječ o poremećaju u ponašanju.
Smatra se da oko četiri posto populacije ima spolne preferencije prema
djeci te da iste preferencije ne određuje osobna odluka, nego niz aktiv-
nosti povezanih s određenim kemijskim procesima u mozgu.
R
enata Odeljan, Dr agan Josipović i Jelena Lo-
vrek u stručnom radu “Registar počinitelja spolnih deli-
kata na štetu djece–uloga policije” su naveli da “kod mno-
gih spolno nastranih osoba, pa tako i pedofila, nalazimo
neurotske i psihotične poremećaje koji se mogu tretira-
ti uobičajenim psihijatrijskim postupcima, no to nije dovoljno. S obzi-
rom na to da su počinitelji spolnih delikata heterogena populacija, oni
često nemaju samo spolne, nego i emocionalne tegobe i teškoće u pogle-
du kontakta. Njihove fantazije nisu
jednostavne fantazije o spolnosti s
djecom, nego korespondiraju s moći i
kontrolom te izražavaju agresivnost i
težnju za dominacijom, ponižavanji- Visoke kazne, registri
ma i potiskivanjima. Pedoseksualni
počinitelji kaznenih djela vjeruju u pedofila i rehabilitacije neće
kognitivne poremećaje i nastranosti
koji opravdavaju spolni odnos s dje- biti dovoljne bez edukacije
com. Kod njih je kontrola impulsa
manjkava te često imaju nedostatne stručnjaka, policijskih tijela
socijalne sposobnosti, napose teškoće
s kontaktima s odraslim ženama. Re- za suzbijanje pedofilije,
dovito im nedostaje mogućnost uživ-
ljavanja u osjećaje njihovih dječjih
građana, a posebno djece.
žrtava. Nedostatak muškog samopo-
uzdanja i slabu sposobnost potvrđi-
vanja u društvu pokušavaju kompenzirati muškom dominacijom. Po-
činitelji spolnih delikata imaju različite potrebe za terapijom, koje pri
planiranju terapije valja ustanoviti posebnim psihodijagnostičkim te-
stiranjem, a pri provedbi terapije stalno provjeravati. Potpuni tretman
počinitelja spolnog zlostavljanja je svaki oblik intervencije osmišljen u
cilju prevencije ili smanjenja rizika da počinitelj ponovi djelo spolnog
zlostavljanja. Osnovni cilj tretmana je postizanje kontrole, i to unu-
trašnje kontrole, nad počiniteljem ili vanjske kontrole od strane druš-
tva koja će spriječiti počinitelja da ponovi djelo smještanjem u kazne-
ne ustanove”.
S tretmanom osuđenih pedofila daleko je otišla Nizozemska, gdje
on započinje već u pritvoru. Nastavlja se tijekom odsluženja kazne, a
potom se odvija u psihijatrijskim klinikama unutar zatvorskog sustava
ako je počiniteljima izrečena mjera psihijatrijskog liječenja koje obič-
no traje do šest godina. Svake dvije godine se ocjenjuje ima li napret-
ka u njihovom mentalnom zdravlju i može li ih se otpustiti iz klinike.
Ako je mišljenje o njihovom otpuštanju pozitivno, kreću u postupnu
resocijalizaciju i njihovo ponašanje se prati nakon otpusta iz zatvora.
Za svakog se pedofila, koji u program ulazi dobrovoljno, izrađuje po-
seban plan liječenja. Svaki od njih ima svojeg mentora, pravosudnog
policajca koji su visoko educirani za problematiku. Edukacija nadlež-
46 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
nih tijela uvodi se postupno i u Hrvatskoj, a sličan program tretmana
seksualnih delinkvenata započeo je 2005. u kaznenoj ustanovi u Le-
poglavi koji je provodio tim na čelu s poznatom forenzičnom psihija-
tricom Lanom Mužinić.
Mladen Ogulinac bio je alkoholičar s takozvanog dna društvene lje-
stvice pa odgovara stereotipu počinitelja ovako teških kaznenih djela.
Istina je, međutim, da pedofil nema prepoznatljivo lice i da stereotipi
nisu dobrodošli. Neki statistički podaci govore da je više od 90 posto
pedofila heteroseksualne orijentacije. Osobe s pedofilnim sklonostima
dolaze iz različitih društvenih slojeva. Mogu biti osobe opterećene obi-
teljskim i socijalnim problemima, s kriminalnom poviješću seksualnih
delikata ili drugih kaznenih djela. Isto tako to mogu biti osobe koje su
visoko obrazovane, imaju dobar status u društvu i nerijetko se bave za-
nimanjima koje se odnose na rad s djecom i adolescentima. Pojedine
statistike ukazuju upravo na veliku prisutnost pedofila medu visokopo-
zicioniranim članovima društvene zajednice.
Seksualno zlostavljanje djece mnogo je manje obilježeno nasiljem, a
u 80 do 90 posto slučajeva žrtva poznaje počinitelja. Žrtve se mame na-
govaranjem, potkupljivanjem i prikazivanjem spolnog odnosa kao ne-
čega što je normalno i poželjno. Na žalost, tek manji dio spolnih deli-
kata nad djecom doista se otkrije i prijavi. Veliki broj slučajeva spolnog
zlostavljanja djece ostaje neregistriran jer se žrtve boje prijaviti zločin.
Te tamne brojke veliki su problem suzbijanja ovih kaznenih djela. Pro-
cjena je da se tek 10 posto počinitelja takvih delikata procesuira, a još
manje ih je osuđeno. Veliki broj kaznenih prijava se odbacuje nakon
provedene istrage zbog nedostatka dokaza, a događa se čak da ni kri-
minalistička obrada ne dovede do rezultata dostatnih za podnoše-
nje kaznene prijave. Prema statistici
Ministarstva unutarnjih poslova, u
prošloj godini počinjeno je 24 silova-
nja i jedan pokušaj silovanja na štetu
djeteta ili maloljetne osobe. Zabilje-
žen je i jedan slučaj spolnog odnosa
s nemoćnom maloljetnom osobom,
tri kaznena djela počinjena zlopora-
bom položaja, 70 slučajeva spolnih
odnošaja s djetetom, 106 slučajeva
bludnih radnja, 46 slučajeva zadovo-
ljenja pohote pred djetetom ili malo-
ljetnom osobom, osam slučaja pod-
vođenja maloljetnica, 16 slučajeva
iskorištavanja djece i maloljetnih za
pornografiju, 12 slučajeva upoznava-
nja djece s pornografijom, 49 sluča-
jeva dječje pornografije na računalnoj mreži i tri slučaja rodoskvrnuća.
Podaci Centra za nestalu i zlostavljanu djecu govore da se pitanje sek-
sualnog zlostavljanja djece u cijeloj Europi otvara u posljednjih 25 go-
dina, a u posljednjih 15-ak godina ostvaren je znatan napredak u borbi
protiv tog problema. Zadovoljavajući rezultati još uvijek izostaju jer
istraživanja pokazuju da taj problem ne samo da i dalje postoji, nego
zahvaća sve veće razmjere.
“Čak i ako problem seksualnog zlostavljanja djece u nekoj zemlji nije
javno implementiran, ne znači da on ne postoji. To je znak nerazvije-
ne strategije njegova rješavanja zbog nedostatnih resursa ili najjedno-
stavnije rečeno, nemoći društva da se uhvati u koštac s tim problemom.
Problem intervencija u obitelji je što većina roditelja nije naučila prepo-
znati znakove zlostavljanja, ne znaju o tome razgovarati, ne znaju gdje
potražiti pomoć ili kako se nositi s osjećajem srama”, navode u Centru.
Stoga je potrebno usvojiti što više alata za suzbijanje i prevenciju ve-
likog društvenog problema. Visoke kazne, registri i rehabilitacije neće
biti dovoljne bez edukacije, kako stručnjaka i nadležnih tijela za suz-
bijanje pedofilije, tako i građana kako bi problem prepoznali na vrije-
me. Edukacija se posebno odnosi na djecu koja će vrlo rijetko lagati o
zlostavljanju. Zato je na početku rješavanja problema najbitnije znati
slušati.
HYPO ŠTEDNJA
ZA SIGURNIJU BUDUĆNOST
Štednjom planirajte svoju budućnost i osigurajte se od nepredvidivih situacija u životu.
Odaberite Oročenu štednju koja Vam najbolje odgovara, a uz to iskoristite mogućnost ugovaranja
osiguranja od nezgode.
Valuta štednje: EUR, HRK
Rok oročenja: sami odlučujete na koji rok želite oročiti svoja sredstva
Minimalni ulog: 500,00 EUR, odn. 5.000,00 HRK za štednju u kunama
Prednosti osiguranja:
brzo i jednostavno ugovaranje osiguranja
mogućnost osiguranja do 80 godina starosti
osigurani ste tijekom cijelog razdoblja oročenja,
a automatskim produženjem depozita obnavlja se i osiguranje
Više informacija potražite u najbližoj poslovnici.
www.hypo-alpe-adria.hr • info telefon 0800 14 14 • Blog Hypo savjetnik
Posjetite našu Facebook stranicu Hypo banka Hrvatska • Pratite nas na Twitteru @HypoBankaHR
 ekonomija

I u izdavaštvu se treba
orijentirati na regiju
D r ag o Mu nj i z a

Ekonomski Ali ako gledamo poduzetnič-

ki interes franšizera/izdavača
stručnjak, vlasnik i Rolling Stonea, njemu te zemlje
direktor nisu prioritet jer postoji jezič-
konzultantske na barijera i u većini tih zema-
lja već djeluje franšiza za Rolling
tvrtke Jakov Viktor, Stone, Top Gear ili NYT Tur-
u svakom će broju ning Pointse. Što je to ciljna re-
gija izdavaču odredila je veličina
Rolling Stonea i pokrivenost tržišta te neposto-
komentirati janje bitne jezične barijere. Veći-
aktualnu na Slovenaca ljetuje na Jadranu
i dobro poznaje Hrvatsku ili Sr-
ekonomsku situaciju biju, a ostatak regije govori jezi-
u Hrvatskoj i regiji cima koji su svima dovoljno ra-

F
zumljivi.
te ostatku EU Jasno je da i u drugim bizni-
sima (turizam, proizvođačka
r a n š i z a industrija, maloprodaja, gra-
R ol l i ng S t one a đevinarstvo, promet...) te znan-
kvalitetan je do- stvenim i kulturnim projekti-
prinos za izdavač- ma postoji određena “urođena
ku, medijsku i pop prednost” za djelovanje unutar
kulturu bilo koje regije, iako je ona sada podijelje-
zemlje te svojevrsno priznanje na granicom EU. Blizina i slič-
zbog ulaska u “klub 30”, koliko nost tržišta plus nepostojanje
otprilike postoji RS izdanja u jezičnih barijera sigurno su naj-
svijetu. Izdavanje opinion leader veći pro, iako ih ima još podosta.
mjesečnika i prilično je hrabar U svakom slučaju srednjoroč-
poduzetnički potez u zemlji kao no je politički moguće djelovati
što je Hrvatska, bilo zbog demo- unutar jedne regije (K und K), a
grafskih, bilo zbog makroeko- poslovno i kulturološki unutar
nomskih podataka, posebice u druge (ex-Yu). Na dugi rok ta dva
izdavaštvu, a koji su već više od djelovanja trebala bi se spojiti u
pet godina u silaznom trendu. Međutim, “catch” koji bi trebao pomo- jednu unisonu strategiju jer samo jaki regionalni projekti mogu biti
ći je taj da zbog nepostojanja bitnih jezičnih barijera ovo izdanje zaži- konkurentni u Europi bez granica ili na istočnim tržištima.
vi ustvari kao izdanje orijentirano na tržište “regije”! Nakon što smo posvijestili kojoj se regiji obraćamo i gdje bismo u
Zanimljivo je da se u samoj regiji vodi diskusija o tome postoji li budućnosti željeli predstavljati svoja izdanja, zanimljivo je i pokušati
ona uopće i treba li je tako uopće definirati. Ili, ako postoji - ne bi li analizirati u kakvo okruženje projekt dolazi, kakvi su rezultati pojedi-
njenu važnost trebalo umanjiti. Slovenija i Hrvatska članice su NA- nih zemalja regije. Kakvo je stanje duha poduzetnika, mladih i općeni-
TO-a, EU i polako, ali sigurno ulaze u interesni klub bivših zemalja K to ciljnih grupa kojima se mjesečnik obraća? U tri najveće ekonomije
und K monarhije (Austrija, Mađarska, Slovenija, Sjeverna Italija, Slo- regije (Srbija, Slovenija i Hrvatska) na vlasti su koalicijske snage koje
vačka, Češka, Bavarska) te će vjerojatno, unutar 28 članica EU, po- možemo općenito definirati kao proeuropske, liberalne opcije s jasnim
kušavati uskladiti svoj interes s tim sebi bliskim zemljama , ili s ma- mandatom da zemlje izvuku iz višegodišnje gospodarske stagnacije.
njim zemljama unutar EU (Irska, Litva, Latvija, Estonija, Finska...), Ako čitamo Delo, Politiku ili Večernji list (ili njihove konkurente) i na
foto: Danijel Berković

a prema kojima imaju simpatije ili zajedničke interese. Sigurno je da
unisoni glasovi svih zastupnika tih zemalja u EU parlamentu ili utje-
caj premijera i/ili predsjednika Češke, Slovačke, Mađarske, Austrije,
Hrvatske i Slovenije nisu zanemarivi. Koliko je to izgledan scenarij,
pokazat će vrijeme.
trenutak zaboravimo koje novine ustvari čitamo, zapanjit će nas koli-
čina sličnih ili istih problema o kojima se diskutira u svim novinama:
klijentelizam, korupcija, budžetski deficit, potencijalni bankroti dr-
žave, nepokrivenost uvoza izvozom, reforma zdravstvenoga i mirovin-
skoga osiguranja, najave štrajkova, promjene Zakona o radu, neefika-

48 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
snost bankarskog sustava, privatizacija državnih tvrtki, loš obrazovni
sustav te neadekvatnost administrativne podjele zemlje ili nepraved-
nost socijalnih transfera. Sporost i neefikasnost te korumpiranost dr-
žavne administracije najviše se stipuliraju u Hrvatskoj pa je tu i naj-
teže “brzo” odraditi kapitalne investicije, a strani investitor najmanje
je zaštićen. Dakle, tu je najveća prilika za napredak.
U Sloveniji najveći je izazov postojanje “paradržavnih” projekata,
povezanost politike, banaka i velikih tvrtki koje su samo na prvi po-
gled samostalne, a politika preko skupština i nadzornih odbora utje-
če na njihove operacije (zadnji je primjer afera oko izbora predsjedni-
ka Luke Koper). Premijerka Alenka Bratušek najavljuje prekid takve
prakse i dokidanje utjecaja politike te veliku “rasprodaju” državnih i
paradržavnih tvrtki.
U Srbiji je najveći izazov politička nesigurnost (neriješeni odnos
prema Kosovu) i velika nezaposlenost te slaba kupovna moć stanov-
ništva, posebice na selu. Svi ti izazovi, u sve tri zemlje, mogu se pre-
tvoriti u prednosti ako se počnu sustavno rješavati, stavljajući u prvi
plan benefit mladih i budućih generacija.
S vremena na vrijeme “ubace” se teme kao što su partizani/ustaše/
četnici/domobrani i diskusije o tome je li netko bio pripadnik bivšeg
sustava, ili čak doušnik UDBA-e, pa se preobratio i sl.
Prvi set tema pokazuje jasnu svijest o tome da je potrebno promije-
niti način na koji se funkcioniralo u prošlom stoljeću, ali sam modali-
tet promjena još nije definiran, odnosno nije postignut društveni kon-
senzus o tome kako i kojim tempom provesti strukturne promjene. Jer
one su uvijek “bolne” budući da sustav ne proizvodi dovoljno dodatne
vrijednosti za svoje održavanje, a kamoli za akumulaciju koja je po-
trebna prilikom strateških i strukturnih promjena. Izražena je želja
čuvati vrapca u ruci, a nikako pokušati uhvatiti goluba na grani. Svaki
projekt na početku ima negativan financijski tijek i više troši nego što
zarađuje, a ovdje je konstantno izložen kritikama “lokalnih kibicera”,
bilo da su oni kolumnisti ili komentatori u medijima (popularno: eko-
nomski analitičari), ili jednostavno anonimni, ali vrlo vulgarni i “in-
formirani” web-komentatori, vjerojatno potaknuti nekom interesnom
grupom kojoj se ulazi u interes...
Drugi set tema pokazuje da se u vremenima loše konjunkture po-
jačano vodi bitka za “ideološke” resurse jer nitko ne može dominirati
na gospodarskom planu, ograničene resurse pokušava se kontrolirati
tako da se dobije mandat od “svojih”, a one druge je potrebno proka-
zati... Ovdje se jasno vidi da kolektivna svijest iz bivšeg režima teško
izlazi iz dobrog dijela građana i medija u regiji jer je “unutrašnji” ne-
prijatelj i “vječni” neprijatelj iz susjedstva važniji od katastrofalne de-
mografske situacije ili pojačanog trenda iseljavanja mladih obrazova-
nih članova zajednice. Bitno je pobijediti na izborima, a gospodarski
oporavak ionako ne ovisi o nama, nego o događanjima u SAD-u, Nje-
mačkoj i Velikoj Britaniji. Srećom, izbori u Njemačkoj su blizu i poslije
G
njih EU će ubrzati svoj rad na reformama i redefiniranju same Unije.
dje su tu ml adi i poduzetni? Potencijal a ima,
i činjenice govore za sebe. Sisačka grupa Bambi Molesters
ima kvalitetu potrebnu za Hollywood, Ivana Brkljačić svjet-
ska je prvakinja, festival Terraneo u Šibeniku cvate, Zrinka
Cvitešić briljira u Londonu, a hokejaši Medveščaka nanijeli su najteži
poraz u povijesti ruskomu CSKA-u... Samoborska marketinška tvrt-
ka Idea studio izrađuje hologramske prezentacije za potrebe nastupa
britanske vojske na vojnim sajmovima (i ne samo to). Plavi podrum iz
Voloskog u top je 100 europskih restorana! I to su samo neki recentni
primjeri iz Hrvatske, a podosta je takvih i u regiji (Next festival, Mari-
na Abramović, IEDC Bled, Novak Đoković, Dubioza kolektiv...). Fokus
na ljudske resurse, posebice buduće generacije, i edukacija mladih
pod svaku cijenu, otvorenost prema svijetu i jačanje društvene samo-
svijesti te slobodan protok ideja trebala bi biti vizija, ali i praksa svake
vlade i ostalih utjecajnih društvenih skupina! Svi ovi spomenuti ljudi
i projekti, ali ne samo oni nego i tisuće drugih uspjeli su usprkos glo-
balnim i lokalnim ograničenjima! Dakle, ne postoji izgovor ni za koga
na dulji rok, a zadatak je vladajućih pomoći ostvariti uvjete bolje nego
ispodprosječne i tako pomoći razvoj i desecima (ako ne i stotinama)
drugih sanjara i upornih kreativaca! Ako to ne učini regija, učinit će
to svijet koji je sve “bliži” zbog novih “cloud” tehnologija komunikacija
i ostalih “poravnavanja” dostupnosti.
Poljska je imala snage provesti lustraciju i korjenite gospodarske
rezove 2004. ulazeći u EU, a danas je jedna od najbrže rastućih eko-
nomija u Europi. Povoljni trend u gospodarstvu koriste tako da s Ka-
tarom pregovaraju o kupnji ukapljenog plina kako bi smanjili ili čak
totalno ukinuli energetsku ovisnost o Rusiji. Mladi su se iseljavali iz
nje - danas se vraćaju u nju, a poljske tvrtke kupuju po regiji. Poljska
nije jedina kojoj je uspjelo. Zašto se ne bi i naši mladi iseljavali i priku-
pljali iskustva u svijetu? Vratit će se sigurno ako stvorimo uvjete za to.
Bolje je imati uspješne iseljenike koji pomažu socijalnim transferima
i dolaze na G. O., nego frustrirane “blogere” i ovisnike o oskudnim re-
I
sursima roditelja i države.
ma ju li vl ade u Sloveniji, Srbiji i Hrvatskoj snage
i mandat za ostvarenje takve vizije? Za preokret trenda i defini-
cije tko je bitan te načina kako se ulaže u resurse?
U Sloveniji postoji izreka da o svemu odlučuju “strici iz ozadja”
(stričevi iz pozadine), takozvani postetatisti! Hoće li se napokon po-
vući, ili će i dalje utjecati na Vladu iako su značajno pridonijeli današ-
njim problemima Slovenije? U Srbiji je izvršena rekonstrukcija Vlade
i mladi, obrazovani i uspješni formalno preuzimaju odgovornost. Po-
stoje li u Srbiji “strici iz ozadja” koji će odgovornost za eventualni ne-
uspjeh pokušati usmjeriti na ove mlade državne službenike i savjetni-
ka iz Austrije? Jesu li novi samo ti koji služe kao “topovsko meso” ili
je Srbija odlučila promijeniti ploču i budućnost prepustiti najboljima
i najhrabrijima koje sada ima? Ili oni igraju ulogu koju u Dinamu Za-
greb igraju treneri, a odluke se donose ondje gdje se donose?! Koji je
scenarij u igri, pokazat će vrijeme. Za sada je činjenica da je novi slo-
venski ministar financija “ubio” dvije posrnule banke i postavio stran-
ce kao stečajne upravitelje. Čekamo prve poteze u Srbiji, u igri je otva-
ranje pregovora s EU!
A na kraju, možemo se zapitati: “što ako je sve ovo što se događa
dobro i normalno te tako mora biti?” Takvim pristupom štedimo velike
količine negativne energije, stres usmjeravamo prema mogućim ostva-
renjima i događanjima, a idealne projekcije ostavljamo u domeni pla-
nova i nada. Realni je život ipak “50 nijansi sive”, a put do cilja ispreki-
dan neuspjesima i vraćanjima unazad.
Udubimo li se u tekstove iz Italije, primjerice u dnevnik Corriere
della Sera, vidjet ćemo da i zemlja suosnivačica EU te članica kluba
G7 najmoćnijih zemalja svijeta u tekstovima svojih uglednih novina-
ra vapi za istim promjenama kao i mi, a vlada mladoga gdina Enrica
Lette pred padom je zbog pravomoćnih presuda povezanih s utjecaj-
nim “stricima iz ozadja”... Porezna presija momentalno koči tu zemlju u
razvoju, a upitno je donosi li takvo postupanje danas više štete ili kori-
sti. Vlasti ne vjeruju građanima i posebna kontrola gotovo svake tran-
sakcije šalje jasnu poruku, posebice poduzetnicima - vi ste krivi jer se
mi nismo dobro organizirali i jer smo ulazili u dealove s kriminalci-
ma i mafijom. Razlika između te članice G7 i neke druge seže u proš-
lo stoljeće, kada su bitni faktori koristili sive zone suradnje s krimina-
lom (mafija) da se osigura prednost pseudodesnih nad kriptolijevima.
Posljedice takve, više desetljeća duge strategije vidljive su danas i tko
zna kamo će tu zemlju odvesti u budućnosti.
Sve je to proces, da citiram poznatu javnu osobu iz Hrvatske. A taj
proces usmjeravamo i požurujemo/usporavamo svi mi, ne samo druš-
tvene elite i mediji. Svi smo suodgovorni, iako smo nejednako zainte-
resirani i nejednako uključeni. Ignorirati nekoga najveća je kazna koju
možemo primijeniti prema nekome. Ne djelovati najveća je kazna koju
možemo učiniti sami sebi.
Još jednom čestitam izdavaču na poduzetnosti i hrabrosti s franši-
zom Rolling Stonea čiji uspjeh može biti značajan doprinos medijskoj
sceni “regije”.
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 49
50 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Rock
nije
mrtav
Kakva je situacija na
glazbenoj sceni u regiji?
Jesu li folk i zabavna
glazba nadglasali rock?
Svoje viđenje stvari
otkrili su Goran Bare,
Van Gogh, Superhiksi,
Zoran Predin, Dubioza
kolektiv i Rambo
Amadeus

Tekst: Ela Radić

Fotografije: Mateja vrčković

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 51
P
stanje na ex-yu sceni

ostoji li
još rock
scena u Hr-
vatskoj? Po-
stoji li u re-
giji? Postoji
li ikakva ma-
instream scena
koja ne predstavlja za-
bavnjačku glazbu ili neki
slični derivat pop glazbe?
Koja je situacija među
rock glazbenicima, mogu li živjeti od svoje
glazbe, koncerata, imaju li mirovinsko, zdrav-
stveno, isplati li im se uopće više bavljenje
glazbom? Ili su kapitulirali pred zabavnjaci-
ma koji su, ako je suditi prema brojnosti publi-
ke na njihovim koncertima, uvjerljivo uspješ-
niji od njih? A imaju i bolji životni standard,
čini se. Razgovarali smo s nekoliko različitih
sugovornika iz Hrvatske i regije i mišljenja
su podijeljena. Goran Bare naš je prvi sugo-
vornik. Našli smo se u njegovom podstanar-
skom, pravom rockerskom stanu: “U njemu
imam sve što trebam. Imam muziku, imam
televizor, imam svoju gitaru, kuhinju…”, kaže
Bare, uvodeći nas u zamračeni životni pro-
stor u kojem je sve podređeno glazbi. Nasred
sobe je veliki krevet, do njega su veliki zvučni-
ci, TV i audiokomponente, a po zidu su polije-
pljene kartonske kutije od jaja za zvučnu izo-
laciju: “Da se susjedi ne bune na glazbu”, kaže
Bare. Po zidovima su obješeni i satovi, jedan
je ružičast, sa šljokicama - jedini trag glamu-
ra u njegovom životu, objašnjava. U kutu sobe
je ormar s hrpom ploča i CD-ova. I hrpom pa-
pira. Na njima su nove pjesme koje ovih dana
kreće snimati u studiju sa svojom grupom. No,
to nisu Majke. Majke, naime, više ne postoje.

“Nema više Majki. Da. Čalić (Zoran, gita-

rist, op.a.) je otišao iz benda i onda sam ja
rekao - što se ja imam više gnjaviti s tim, neka
bude Goran Bare i grupa, gotovo je više s dru-
gim imenima. Možda bude Bare i La Groupe,
to mi se za sad sviđa, to francusko…”
Članovi benda su ostali isti, mislim, osim Zo-
rana Čalića?
Da, da. Mario Rašić je na basu, na klavijatu-
rama je Viktor Lipić, bubnjar je Damir Šomen
a gitarist je Alen Kraljić iz davnih Pipsa. Ekipa
je odlična.
U kojoj je fazi album? Ima li ime?
Pri kraju smo, završavamo ga. Imamo još
uglazbiti dvije pjesme i gotovo je. Onda idemo
u studio krajem listopada snimiti takozvani
temeljac, onda eventualno nadosnimavanje i
to je to. Radni naziv albuma je “Nuspojave”.
Kad bi album mogao biti objavljen?
Snimanje je najlakše, ali onda dolazi post-
produkcija. E sad, koliko će to trajati… Na-
damo se da bi do Božića mogli biti vani. Vi-
djet ćemo.
Isplati li se uopće danas objaviti album, s
obzirom na stanje u diskografiji? Kakvo je

52 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
uopće, prema tvom mišljenju i iskustvu, tre-
nutno stanje na hrvatskoj glazbenoj sceni?
Pa kao i u cijeloj regiji - kako je i u regiji, tako
je i kod nas. Uvijek je tako bilo.
Dobro ili loše?
Loše. Po meni, uopće nema ni jednog do-
brog sastava. Ajde dobro, ima pet-šest sasta-
va koji su ok. Partibrejkersi još postoje, oni su
dobri. Na žalost, svi iz EKV-a su pomrli, ne
znam gdje je Koja iz Discipline kičme… Ma
uglavnom, nema ništa dobrog. Gledaj, u Za-
grebu ima klinaca koji nešto kao rade, među-
tim nema ljudi koji bi uložili u njih. Recimo da
se pojavi neki čovjek s novcima, a ima ih, i koji
voli rock’n’roll - recimo netko ko’ Emil Tedes-
chi koji stoji iza Pipsa - pa da te mlade klince
pogura, e onda bismo mogli govoriti o sceni i
to znaš kojoj!
Znači, problem je u novcu?
Problem je u tome što nitko u to neće ulaga-
ti. Svi igraju na sigurno, nikom se ne da… Ali
znaš što je najgore - generacija koja je odrasla
na rock ‘n’ rollu sad vrti lovu i ne mogu shva-
titi da ti tipovi više ulažu u turbo folk, a ne u
rock’n’roll.
Možda ljudi više traže turbo folk, a manje
rock…
Ma to i nije turbo folk, zapravo. Nema to
veze s folkom, to je nešto… To je naš odgovor
na ono što se događa u Americi, na onaj hip
hop. Sve je to isto - žene koje same sebe zovu
bitches, tipovi koji su puni zlatnih kajli… Ulaže
se lova u te spotove, dovode se strani produ-
centi… To prolazi, i to u cijeloj regiji. Gledao
sam neku emisiju, “Balkanika”, i gledam tu
jednu pjevačicu iz Bugarske. Gledaj, ona je
ista, isto zvuči kao neka pjevačica iz Beogra-
da, Zagreba, iz Mrduše Donje ili iz Rumunj-
ske, Armenije… To je naša stvarnost.
Misliš li da je to samo faza ili budućnost hrvat-
ske pa i regionalne glazbe?
Nije to faza, to će se i razvijati. Dosta mla-
dih to voli. Evo neki dan sam nekom klincu od
kojih 15 godina htio dati CD iz časopisa Mojo.
Odbio je, rekao je da sluša samo narodnjake.
Čini mi se da kako će biti vani, tako će biti i
kod nas. Samo je kod nas drukčiji način pje-
vanja - zavijajući - a produkcija je ista. Sve to
meni zvuči isto, ko’ Rihanna, Lady GaGa…
Znači, po tebi mi i pratimo svjetske trendove?
Da, na svoj način. Ali, onih 500-600 godi-
na pod Turcima dolazi do izražaja.
Ipak, kad bi Majke imale koncert, nije da je
bila prazna dvorana. Znači, očito ima i onih
koji slušaju drugu, a ne samo tu zabavnjač-
ku glazbu?
Čuj, ja sam dinosaur. Sa mnom to možda
sve i završi.
Misliš da nećeš imati nasljednike?
Pa kažem ti, ako ih i ima, nitko u njih neće
uložiti. Gledaj, uzmi za primjer rock scenu iz
90-ih, tad je bilo ljudi koji su u to ulagali, koji
su se oko te scene trudili i bilo je izvrsno. Frajer
koji je sve to organizirao sad je Severinin me-
nadžer. On je lijepo odlučio - dosta je više tih
rockera, idem ja sa Severinom koja me šalje po
higijenske ženske potrepštine. Mi smo mu bili
prezahtijevni, ona nije.
Ona mu možda donosi više novca.
I mi smo mu donosili.
Je li tako pesimistična situacija i u regiji? Pri-
čaš li sa svojim kolegama, što ti kažu?
Je, isto je. Izuzet ćemo Sloveniju, oni nema-
ju neku scenu, zapravo njihova scena mi je od-
vratna. Njihovi reperi… Bože sačuvaj, Bog se
našalio kad im je davao jezik. Ali barem ne-
maju ove narodnjake, njihovi klinci čak rade
i neki rock. Ali ovo okolo, Srbija, Bosna.. To je
adio. Rock totalno izumire. Opstaješ ako imaš,
ko’ ja, menadžera koji ima povjerenja u tebe,
voli rock i omogućuje ti da sviraš često i pred
puno ljudi.
Kako izgleda kad sviraš u regiji? Jesi li dobro
prihvaćen?
Meni je isto svirao u Zagrebu, Splitu, Lju-
bljani, Beogradu.
Misliš da će se ulagati više u glazbu, rock glaz-
bu, sad kad je Hrvatska u EU? Što uopće ula-
zak u EU znači za hrvatsku glazbu?
Jedino ako se u Hrvatskoj pojavi netko kao
u Švedskoj Cardigansi ili Hivesi, koji će pjeva-
ti na engleskom, s dobrim izgovorom i dobrom
glazbom pa će ih netko izvana prepoznati i u
njih uložiti.
Možeš li sebe zamisliti kako pjevaš na en-
gleski?
Ne, ne. Ja sam se davno odlučio da pjevam
našim klincima. Na našem jeziku. Kad smo
osnivali Majke, svi naši kolege - a radili smo svi
skupa u jednoj kući koja se zvala Slušaj najgla-
“Vani indie glazbenik od jednog
albuma može kupit kuću s bazenom.
Kod nas Ceca Veličković ima bazen.”
snije - pjevali su na engleskom, osim nas. Pošto
sam bio puno na ulici, skužio sam da ondašnji
klinci ne razumiju engleski i da ih privlači što
ja pjevam na našem jeziku, što me razumiju.
Zato sam i izgradio cijeli svoj stil na tome, na
našem jeziku. Ne kažem da nije moguće da se
dogodi da jednom napišem neku pjesmu na
engleskom, čisto onako. Probat ću.
Kako komentiraš kad neki naši izvođači pišu
i pjevaju na engleskom jeziku? Evo, Gibonni
na primjer.
Jao… Dao mu bog sreću. Ali, kažem još jed-
nom, da bi uspio vani moraš imati dobre tek-
stove, dobru produkciju, moraš dobro izgova-
rati taj engleski. To je to. Ako to nemaš, nećeš
uspjeti ni vani ni ovdje.
Ipak, uspjeti kod nas i uspjeti vani se prilič-
no razlikuje. Recimo, da živiš vani, vjerojat-
no bi puno bolje živio od svoje glazbe, nego
što živiš ovdje, zar ne?
Da… Gledaj, ovdje u Hrvatskoj su izvrsno ri-
ješena autorska prava i možeš živjeti od glazbe.
A sad kako… Meni osobno je dovoljno. Nikad
nisam tražio u životu nešto specijalno i zato
mi je dobro. Imam ovaj podstanarski stan koji
plaćam toliko i toliko, u njemu imam sve što
trebam. Imam muziku, imam televizor, imam
svoju gitaru, kuhinju… Imam još jednu sobu u
kojoj držim garderobu. Imam sve što mi treba.
Još da mi policija vrati vozačku dozvolu pa da
kupim auto i to je to.
Iza tebe je uspješna godina. Album “Teške
boje” odlično je prihvaćen, nagrađen je i sa
šest Porina. Što ti znače te nagrade? Misliš
li da je Porin relevantna glazbena nagrada?
Je, je. To je Dražen Vrdoljak dobro zamislio,
ja se samo nadam da ova takozvana glazbena
mafija to neće upropastiti. Znaš ono - evo ti lova
pa mojoj pjevačici daj Porina… Nadam se da do
toga neće doći. Meni osobno znači jer za pjesme
glasaju moje kolege. A ako se dogodi neko pot-
kupljivanje, onda kvragu sve. Nama je Porin
donio jako veliki broj koncerata. Samo prošle
godine nas je gledalo preko 100 tisuća ljudi, hej!
Spomenuo si Dražena Vrdoljaka i nisi jedini
koji je cijenio njegov rad. Reci mi, koji je tvoj
stav o glazbenim kritičarima danas? Postoje
li trenutno, iz tvog iskustva, relevantni glaz-
beni kritičari?
Nekad su postojali časopisi o glazbi. Sad
imamo internet. Nekad si imao ljude koji su
zaista znali što je dobra glazba. A sad na inter-
netu neki klinac piše o glazbi jer je voli, ali je
ne zna dovoljno, nema pojma. Recimo, Dražen
Vrdoljak je znao kad je koji glazbenik rođen,
kad je koji objavio neki album, imao koncert,
znao je glazbenike za koje skoro nitko drugi
nije znao. Isto tako i Darko Glavan, koji je bio
povjesničar umjetnosti, on je znao što govori
kad je pisao o omotima albuma… Mislim, u to
vrijeme je rock ‘n’ roll bio umjetnost, a danas
rock ‘n’ rolla više nema, sad je to neka tvorevi-
na. Kao i sve. Imamo instant hranu - hambur-
ger - i imamo instant muziku. Britney Spears
ili Lady GaGa snime neku glupost, tako glupe
pjesme, diže ti se kosa na glavi i onda neki kri-
tičar napiše da je to cool. Nije to cool, to je od-
vratno. U moje vrijeme, negdje između moje
15. i 25. godine, mi smo se na tu glazbu sprda-
li. A danas je kritičari hvale.
Pa je li te to frustrira?
Ono što mene drži je ta moja prevelika lju-
bav prema rock ‘n’ rollu. Ja sam se u rock za-
ljubio kad sam imao devet godina, još od
onda ništa drugo, niti jedna druga glazba
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 53
 stanje na ex-yu sceni
me nije privlačila. Zvali su me i u zbor kad
sam bio klinac jer su vidjeli da imam sluha,
ali nisam išao. Nije me to zanimalo. S 14 go-
dina sam već imao svoj prvi nastup, 1984.
su osnovane Majke, 1987. smo snimili prvi
album. Ja sam dakle već s devet-deset godi-
na odlučio da je to moj svijet, da ja tu pripa-
dam i to je to.
Frustrira li te kao glazbenika da nema glaz-
benih emisija na televiziji, a na radijima je za
glazbu zadužen kompjuterski program?
Ma tko sluša radio? Slušaju žene, onako
usput. Radio 101 je riknuo, a bio je moćan
radio. Sami su si krivi kad su glupi. Zapra-
vo, nisu glupi, ekipa koja stvorila radio je lije-
po skupila lovu i otišla. A televizija… Evo re-
cimo ima CMC, to je glazbena televizija. Ali,
ako već imaju tu neku televiziju - educirajte
ljude! Pokazujte stare spotove iz vremena kad
je bilo more dobrih albuma. Pokažite klinci-
Nikša Bratoš: “Zlatno
doba glazbe je prošlo”
“Stanje nije ni bolje ni lošije nego prije 10 ili 30
godina, a ni bolje ili lošije nego u svijetu”, opi-
suje glazbeni producent, skladatelj i aranžer
Nikša Bratoš stanje na glazbenoj sceni u Hr-
vatskoj, ali i u regiji. Kao predsjednik Glavnog
odbora Hrvatske glazbene unije upoznat je i
s drugom stranom glazbene industrije - stati-
stikom, trendovima, isplativosti bavljenja glaz-
bom…
“Činjenica je – nekad su privilegij snimanja al-
buma imali samo rijetki, godišnje je izlazi-
lo desetak domaćih albuma, nije bilo interne-
ta, YouTubea, ni MTV-ja i bilo je lakše skrenuti
pozornost domaćih slušatelja. Sad je konku-
rencija mnogo veća i žešća, nije se lako izbori-
ti za svoje mjesto u srcu slušatelja”, kaže Bra-
toš. Oni koji su u tome uspjeli, kaže, već su
godinama na sceni, a već su i u nekim “godina-
ma”. “Slično kao i u svijetu, popularna je glaz-
ba tu malo ‘starija’ nego prije. Pritom mislim na
to da su oni najpopularniji, koji prodaju najviše
i koji pune najveće koncertne prostore, u pro-
sjeku stariji nego što je to nekad bilo uobiča-
jeno. Naime, tijekom 60-ih tu su poziciju imali
Beatlesi i Stonesi, koji su tada bili vrlo mladi, ti-
jekom 70-ih Led Zeppelin ili Pink Floyd, pa tije-
kom 80-ih The Police ili Duran Duran, U2, uvi-
jek između svoje 20. i 30. godine. Gotovo svi
navedeni, ako su još živi, i dalje su među naj-
tiražnijima i pune najveće prostore. Slično je i
kod nas - Parni valjak, Gibonni, Tony, Severina,
Balašević, Čolić, Merlin, Oliver – svi oni prešli su
40-u, neki i 60-u”, zaključuje Bratoš.
Kaže i kako je, zbog stanja u ekonomiji, među
glazbenicima sve više onih kojima je glazba
postala hobi jer su morali naći neki posao od
kojeg će živjeti. “Nekad je bilo manje izvođača
koji su nam više značili. Sad ih je više, a znače
54 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
ma kako je to nekad bilo, naučite ih! Možda
ćete nešto i pokrenuti. A ne puštati klape po
cijeli dan, a u dnu ekrana idu poruke tipa “Za
moju malu, jel’ može Rozga, Bižuterija” i takvi
biseri. Oni pokušavaju biti hrvatski MTV. Pa
čak i MTV ima specijalizirane emisije o rocku,
hip hopu itd. Pa dajte napravite emisije, jebo-
te! Nek’ neki klinac zna da je utorkom recimo
hip hop i da može vidjeti što ima nova u hrvat-
skom hip hopu.
Ipak, klinci imaju internet. Mogu sve te spo-
tove naći na YouTubeu.
Ma dobro… Drugo je to. Ima more klinaca
koji nemaju internet. Znaš kako sam ja slušao
rock ‘n’ roll? Nisam imao gramofon, nego sam
imao tranzistor i onda bih noću, kad bi svi išli
na spavanje, slušao emisije Dražena Vrdoljaka
i slično. Sjećam se, bila je emisija “Stereorama
za diskofile” od 21 do 23 sata. Dva sata su ro-
kali Joy Division, Television, Gang of Four…
nam manje. S vremenom je došlo do goleme
ponude, što je dovelo do devalvacije vrijedno-
sti sadržaja – devalvacije albuma, ili pjesme,
koncerta. To se logično odrazilo na ‘isplativost’
ovog posla. Glazbenici moraju raditi više, izdići
se iznad prosjeka po nečemu, kvaliteti, komer-
cijalnosti i samo rijetki mogu od toga živjeti.”
Osvrnuo se i na problematiku održavanja kon-
cerata: “Oni koji rade velike koncerte imaju de-
setak mjesta za nastup i - gotovo. To je tako u
svim malim zemljama, na malim tržištima, gdje
jedan ciklus: pisanje pjesama - snimanje albu-
ma - medijska promocija – koncerti odradite za
manje od godinu dana i morate ispočetka.”
Bratoš smatra kako je zlatno doba glazbe, kad
je bila glavni zabavni sadržaj za mlade, prošlo.
Sad je tu internet, multimedija, za koju je glaz-
ba samo podloga, ali kaže, to ne treba obe-
shrabriti mlade: “Internet nudi i mogućnosti.
Ako imaju talent – tržište im je cijeli svijet, uz-
mite za primjer 2Cellos.”
Dotaknuli smo se i stanja u diskografiji - misli
li da se glazbenicima uopće isplati snimati al-
bume?
“Mislim da se lagano krećemo prema pjesmi,
singlu kao mjernoj jedinici. Izvođači će snima-
ti singlove, objavljivati to na netu u nekoj formi,
a kad ih se nakupi dovoljno, objavit će kompi-
laciju. Snimanje 10 ili 12 pjesama da se ‘popu-
ni prostor’ na CD-u – to je prošlost. Uopće CD
kao medij je prošlost. Današnji klinci nema-
ju uopće uređaj u koji mogu staviti CD. Glaz-
ba je desetljećima bila vezana uz nosač zvuka:
ploču, kasetu, CD, DVD, koji je imao prostor koji
je trebalo popuniti... Nema više nosača, glazba
je postala ‘bestjelesna’ pa nema više praznog
prostora, nego koliko imaš glazbe koja vrijedi,
toliko je snimiš”, zaključuje Bratoš.
Educirali su nas klince. A gledaj danas. Tko
sad klince educira?
Barem još uvijek idu na koncerte pa, nadajmo
se, tu nešto nauče. Ideš li ti na koncerte? Po-
državaš li tako svoje kolege?
Ne mogu ja otići na koncert ako mi netko ne
osigura da budem na miru. Ako odem normal-
no na koncert brzo se pojave oko mene ljudi pa
krenu vikati “Bare care, Bare legendo, viteže…”
i ostalo. A ljudi obično budu pijani, što je još
gore. Onda ih moraš ili udariti, ili otići kući.
Ne mogu. Ako nemam neki zaštićen prostor,
ne mogu na koncert. Jedino u inozemstvu, ali
to baš ne idem.
Je li slušaš glazbu iz regije? Imaš li neke ben-
dove, izvođače koji su ti dobri?
Zanimljivi su mi Dječaci, recimo. Ali znaš
što je, nemam kompjuter, nema ni glazbenih
časopisa pa i ne znam što se događa u glazbi
kod nas, a ni u regiji. Imam jedino dosta nove
strane glazbe, to slušam.
Kao na primjer?
Pa recimo The White Stripes, The Racon-
teurs, Kasabian, The Kills, Black Rebel Mo-
torcycle Club, The Black Keys… Ma ima ih
puno. Vani je rock odličan, imaš indie scenu,
imaš indie radio postaje koji ih puštaju… Tog
kod nas nema. Kod nas ljudi vole glupe pje-
sme. Ma slušaju i vani glupu glazbu, ali da
na 400 milijuna njih u Americi pola miliju-
na sluša indie, to je velika brojka, kužiš. I oni
mogu od jedne pjesme, jednog albuma kupi-
ti kuću s bazenom. Kod nas Ceca Veličković
ima bazen.
Pomaže li država glazbenicima, ipak nam je
predsjednik države glazbenik? Ima li država
sluha za vas, vaše potrebe, činjenicu da niste
ni blizu vilama s bazenima?
Meni država daje koliko može - zdravstveno
i mirovinsko. I to je to. Ostalo uzima. Gledaj,
mi imamo koncert i odmah pola što zaradi-
mo ide državi. Pola. Odmah. Recimo, zara-
dimo 40.000 kuna, 20.000 ide državi, a od
ostalih 20.000 pola ide dvorani, troškovima
i tebi ostane za cigarete. Ljudi misle - u jebo-
te, zaradio je. Evo, nek’ ti Igor (Boltek, Bare-
tov menadžer, op.a.) kaže - 45 posto od proda-
ne ulaznice ide državi, ostalo ide na dvoranu,
osiguranje, izvođače, tehniku…
Vrlo često završimo u minusu. Mi nemamo
ni sponzore. Neki bendovi ih imaju pa onda
nekako krpaju. Nas sponzori neće jer imaju
neki strah od mene, da sam neodgovoran i te
priče. Ali mislim da smo ih prošle godine ra-
zuvjerili. Ono što sam zajebao - platio sam.
Jednom nisam došao na gažu, na koncert u
Opatiju. Osobno sam platio organizatorima,
Udruzi za vodiče pasa, 30.000 kuna jer nisam
došao. Ja ću paziti da ne radim gluposti, a da
se vratimo na državu i političare, oni neka i
dalje rade gluposti na žalost ove zemlje i ovog
naroda. Odvratni su, grozni su. Da bi uspio u
ovoj zemlji, moraš se učlaniti u stranku. Onda
moraš bit pametan, vidjeti kome treba otići
po cigare, po prezervativ, kome treba biti lju-

bavnica ili ljubavnik i onda uspiješ. Tako je u
Hrvatskoj.
Znači, nemaš vjeru u trenutnu Vladu?
Pa kako bih imao? Kad slušam ovog našeg
premijera, meni dođe da plačem. Taj njegov
ego… Ima ego veći od glave a ima ogromnu
glavu. Frajer se ne snalazi nikako, iduće izbo-
re će izgubiti sigurno, ne znam da će se vrati-
ti u politiku nakon toga… Završit će kao Dra-
žen Budiša.
Jesi li ipak polagao neku nadu u ovu Vladu
kad su došli na vlast?
Znaš kad sam imao nadu? Ono kad je
Tuđman umro 1999., pa je Račan došao na
vlast. Bio sam glup i mlad i vjerovao sam da
će sve biti ok. Prevario sam se. Čuj, da se ne
bavim glazbom, možda bih pokušao kandidi-
rati se, udružio bih se s nekom ekipom. Ali,
bio bih opak. Vjerojatno bih najebo, ali bio bih
opak. Zatvarao bih ljude koji su zaista zajeba-
li, dao bih otkaze… Svi koji su zajebali - mrš iz
ove države! Išao bih s parolom - novi čovjek,
dobar čovjek, pravi čovjek. Ne bih mogao sam,
trebao bih ekipu, ipak nisam završio nikakv
fakultet. Ali, ekipe nema, zato me više to ne
zanima. Jedino što me zanima je moja muzi-
ka i trudit ću se da ovom narodu dam što više
dobre muzike. Da barem 1000 ljudi obradu-
jem albumom.
Vratimo se onda novom albumu - u kakvom
će tonu biti? “Teške boje” su bile dosta -
teške...
Ne znam u kakvom će tonu biti album, ali
znam da će biti moćan, jak. Kad radim album,
a pogotovo sad kad sam napokon čist - 2008.
sam zadnji put bio na liječenju - sad napokon
mogu dati sve od sebe. Do tada sam davao 30
posto. Sad bi bezveze bilo da radim album ako
mislim da ne može biti bolji od “Teških boja”.
Bit će bolji. Sto posto.
Pitala sam te već prije, isplati li ti se objavlji-
vat album s obzirom na stanje u diskografiji,
ilegalno downloadiranje…
Kad radim album, ja se iscrpim. Recimo,
pjevač Crampsa, pokojni Lux Interior, znao
je po danu izgubiti i po šest kilograma dok bi
snimao pjesmu. Toliko se trošio. Znači, jebi-
ga, to se mora naplatiti. To je umjetnost i ima
cijenu. Znaju meni doći ljudi i reći “Ej, spr-
žio sam tvoj CD”. Nije mi to bed kad je takvih
dvoje, troje pa i 50. Ali kad se sprži i prodaje,
e to je već previše.
Kako je to kod nas regulirano?
Kod nas je to najbolje regulirano u regiji,
bolje i od Slovenije. Najbolje smo zaštićeni.
Eto, uz zdravstveno i mirovinsko, dobijamo od
države i zaštitu autorskih prava. A ja ću dobiti
još i ulicu. U zagrebačkom naselju Jakuševac,
uz Milana Mladenovića iz EKV-a i Ivu Robi-
ća, recimo. I to je kul. Imat ću ulicu u Zagre-
bu, a ja ću se pod stare dane preseliti negdje na
more, svirati blues i uživati. Ne treba mi svaki
dan 50.000 ljudi vikati da me voli da bih bio
foto:beta
zadovoljan, a ima ljudi koji su ovisni o tome.
Ja nisam taj. Meni je glazba dovoljna.
Svi smo
mi jedno
pleme
L
ider b e n da
Van Gogh, Zvoni-
mir Đukić Đule
(5 0), j e d a n j e
od malobrojnih
srpskih rokera koji je posle
osamdesetih, obilježenih ko-
ketiranjem sa muzičkim na-
sledstvom Milana Mladenovi-
ća i EKV, uspeo da se prilagodi
zahtevima nove publike i kari-
jeru benda uvede u status au-
tentičnih srpskih rock ikona.
U razgovoru za Rolling
Stone Đule priznaje da je pre
dvadesetak godina bilo mnogo
lakše uspeti nego danas, ali i
poručuje da bi negovanje veza
između regionalnih scena
moglo i moralo da bude puto-
kaz u borbi za očuvanje muzič-
ke kulture, kako u Srbiji tako i
u regionu.
Bavljenje muzikom u Srbi-
ji nije profitabilna delatnost.
Veliki broj muzičara jedva sa-
stavlja kraj s krajem, ali Đule
kaže da novac nema mnogo
veze s rokenrolom.
“Nikada nisam razmišljao da li se moje sviraju kada bi to bilo neophodno. Zbrinu-
bavljenje muzikom isplati ili ne, jer ja živim li su i unuke, a ipak, evo, kreću na još jednu
za muziku, barem koliko i od nje. Vrlo rano turneju. Ja nisam bogat, daleko od toga, ali
sam se pronašao u muzici i shvatio da je ona imam normalnu egzistenciju. Ako u sve ovo
moja kuća i moje utočište. Novčanik mi je uđete iz pravog razloga, onda novac, val-
bivao i pun i prazan, ali srce mi je puno sve jda, nekako sam po sebi stigne. Uđite iz po-
vreme, a to je ono što se računa”, otkriva grešnih razloga i ma koliko se trudili, novac
Đule. “Nikome ne bih preporučio da u ovo nikad neće doći.”
uđe zbog novca, to je pogrešan motiv. Ovde Đule smatra da problem srpske rock
ima mnogo većih businessa nego što je rock scene ne leži toliko u činjenici da nema do-
‘n’ roll i ko hoće brdo novca, treba tamo da voljno novih talenata, naprotiv, nego u gene-
ide. Ali ko u rock ‘n’ rollu nađe izazov kojem ralnoj propasti muzičke industrije:
ne može da odoli, taj u muziku ulazi iz pra- “Ima talenata koliko hoćete, ali nema ko
vog razloga. The Rolling Stones su zaradi- da ih podrži. Ne samo u Srbiji, nego gene-
li stotine miliona dolara, ali oni bi platili da ralno na prostoru celog regiona, muzička
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 55
 stanje na ex-yu sceni
van gogh
industrija je prestala da funkcioniše. To je
velika šteta jer puno dobre muzike ostaje
neprepoznato, mnogo sjajnih nota nikada
ne izađe iz garaže.”
Upravo zbog toga, tvrdi Đule, nekada je
bilo mnogo lakše stići do uspeha na rock
sceni: “Mislim da je danas teže uspeti, a ra-
zlog sam pomenuo u prethodnom odgovoru.
Da bi jedan bend postao zaista velik, nije do-
voljno samo da mu muzika bude sjajna, nego
mu treba i podrška, trebaju mu menadžeri,
mediji... U tom smislu, fenomenalno je što
je u Hrvatskoj pokrenuto licencno izdanje
Rolling Stonea. Nadam se da će to biti veliki
podsticaj povratku rock muzike, ne samo u
Hrvatskoj nego u celom regionu. Jer Rolling
Stone je najveći rock magazin na svetu i ve-
rujem da će njegova pojava ovde podstaći i
druge da više pišu o rock ‘n’ rollu i da se toj
muzici vrati prostor koji ona zaslužuje.”
Ponovno otvaranje regije za razmenu
međusobnih muzičkih iskustava je, veruje
Đule, sasvim logična posledica činjenice da
je rokenrol univerzalni jezik čitavog sveta.
“Gde god smo imali priliku da sviramo,
odlično smo prihvaćeni. Ne samo u regio-
nu i ne samo u drugim zemljama, nego i na
drugim kontinentima. Rock ‘n’ roll je uni-
verzalni, planetarni jezik i svako ko ga nosi
u srcu lako ga razume. Osim toga, mi uvek
na bini, bez obzira gde se ta bina nalazi, pro-
lijemo hektolitre znoja i to ne može da osta-
ne bez odjeka.”
Prijateljstvo i saradnju sa muzičarima iz
regiona Đule nije prekidao ni u najtežim
vremenima, budući da su rokeri, kako kaže,
jedno “pleme”.
“Razmenjujemo iskustva i pomažemo se
međusobno koliko god možemo. Mi smo
kao jedno pleme, znate. I članovi tog ple-
mena su vrlo lojalni jedni drugima. Nikada
nije nestalo dobre energije među nama, čak
ni u najteža vremena. Pravi ljudi su se uvek
držali zajedno. Nismo mi ni u kakvoj misiji,
neću da upotrebljavam tako velike reči, ali
je činjenica da će, ako se ne držimo zajedno
i ako se povučemo, pobediti niže forme mu-
zike, što je pogubno za kulturu ovog regio-
na.” Upravo zbog te povezanosti, Đule sma-
tra da i nastavak borbe za kvalitet mora da
bude zajednički interes.
“Svuda je teško, to je jasno. Svuda je to
jedna velika borba. Ne samo borba za egzi-
stenciju nego, možda još više, borba za dobar
ukus. Ovo što mi radimo vidim kao jedno ve-
liko odupiranje neukusu. Kad kažem ‘mi’, ne
mislim samo na Van Gogh, nego na sve ben-
dove u regionu. Svi smo mi tu na istom za-
datku i sa istim problemima, ali uprkos tim
problemima, neki od nas ne odustaju, evo,
već dvadeset i šest godina. Naprotiv, tek sad
idemo dalje, sve luđe i sve brže.”
 Aleksandar Saša Ignjatović
56 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Skoro
savršena
propast
N
a jveća zabluda srp-
skih rokera - da je 5. okto-
bar 2000. bio datum nji-
hove konačne i definitivne
pobede - lagano im dolazi
glave. Jer, od momenta ru-
šenja Miloševića i, verova-
lo se, zajedno sa njim turbo-folk etike i estetike,
srpski rokeri žive u nekoj vrsti virtualne realno-
sti u kojoj su oni pobedili a svi drugi izgubili, i
veruju da se zahvaljući tom “istorijskom faktu”
njima mora ukazivati dužno poštovanje i neiz-
merna zahvalnost. Zaboravljajući pritom dve
krucijalne činjenice: da je rokenrol pre svega
bunt, a nikako elitizam i da Srbija još od Van
Gogha, osnovanog 1986. godine, nije iznedri-
la bend koji može da napuni iole ozbiljniji kon-
certni prostor.
No, šta se drugo moglo i očekivati kada su he-
roji beogradskog “novog talasa”, među rok auto-
ritetima smatranog praktično jedinim auten-
tičnim srpskim rokenrol proizvodom (što je,
usput, katastrofalna greška i ogromna neprav-
da prema bendovima i autorima iz unutrašnjo-
sti), završili kao mrtvi za rokenrol. Neki zaista
mrtvi, poput kompletne postave EKV, najzna-
čajnijeg srpskog rok benda ikada, ili rok poete
Neše Leptira. Drugi mrtvi za bunt. Najeksplicit-
niji primer svakako je sudbina Idola, jednog od
bendova koji su učestvovali na ključnom albu-
mu srpske scene “Paket aranžman” zajedno sa
Kojinim i Milanovim Šarlom akrobatom i Gile-
tovim Električnim orgazmom, i koji su, nedu-
go potom, snimili “Odbranu i poslednje dane”,
album koji je i zvanično proglašen najboljim u
istoriji srpskog roka. Dakle, njihova priča zapra-
vo je najjasniji digest dešavanja na srpskoj rok
sceni u proteklih 20-ak godina. Srđan Šaper
završio je kao ultramoćni japijevski marketinš-
ki guru. Nebojša Krstić godinama je radio kao
lični savetnik kvazidemokratskog predsednika
Borisa Tadića i zajedno sa njim trenutno prolazi
kroz bolan proces zaborava. Vlada Divljan svira
i snima Word Music po belom svetu. Nebojša
Kolar vozi tramvaj u Beogradu i povremeno po
klubovima svira blues. Kad se tome dodaju još
neke sudbine heroja zlatnih 80-ih, poput basi-
ste Oktobra 1864. Željka Mitrovića koji je danas
vlasnik narodske televizije Pink, lidera Bulevara
Dejana Cukića koji je od urbanog junaka postao
statista u rijalitiju, Arkanovog saborca i BG re-
storatera Olivera Mandića, Bore Čorbe kome su
najvažnije stvari na svetu kvote u Tašmajdan-
skim kladionicama, “Pilota” Kikija Lesendri-
ća, korisnika prijateljskih i svih drugih usluga
aktuelnog ministra finansija Mlađana Dinki-
ća... Jasno je da srpska rok scena i ne može biti
bolja nego što jeste. Mala digresija: taj isti Din-
kić u proteklih nekoliko godina među prvima je
na listi isplata autorskih prava od strane naci-
onalne organizacije za zaštitu muzičkih prava.
Ali, to je kontekst koji više ukazuje na posledi-
ce, nego na uzroke.
S druge strane, preživeli dinosaurusi, kao što
su Partibrejkersi ili Električni orgazam, odavno
su izgubili ambiciju da predvode mainstream
scenu i zaglavili se u osamdesetim kao u sobi bez
izlaza iz “Zone sumraka”. Batrgali su se pomalo
Bajaga i Instruktori, ali s bremenom marketinš-
kih pesmica kao što je “Montenegro” i ljigavih
opštenarodnih himni poput “Moji su drugovi”,
bilo bi stvarno suludo da ih neko shvati kao oz-
biljne lidere postkomunističko-kvazidemokrat-
ske scene. Ukazan prostor je donekle iskoristio
jedino Van Gogh, zahvaljujući prilično komerci-
jalnim numerama koje su bez problema upadale
u radijske blokove sa hitovima osamdestih. Me-
đutim, nimalo iznenađujuće za sve koji imalo
poznaju srpski mentalitet, upravo činjenica da
su prvi srpski rokeri koji su napunili beograd-
sku Arenu učinila ih je nepodobnima da posta-
nu idoli nekim novim klincima koji skupljaju
poslednju kintu za polovni “telecaster” ne bi li
udaranjem po njegovim žicama kanalisali svoj
bes i bunt protiv tranzicionog establišmenta.
Elem, od tog prelomnog i nezaobilaznog datu-

ma s početka priče trebalo je da prođe čitava de-
cenija da bi samozadovoljno katatonični srpski
rokenrol shvatio da je na aparatima za veštačko
održavanje života. Prosto, kroz širom otvore-
na vrata svetle budućnosti srpske rok scene nije
imao ko da prođe.
Prvi dašak nove nade srpskoj rok sceni
udahnula je, paradoksalno, umiruća disko-
grafska kuća, nekadašnji svejugoslovenski gi-
gant PGP RTS, 2007. godine, kompilacijskim
albumom “Jutro će promeniti sve?”. Na albumu
je bilo 17 numera čak 16 izvođača iz čitave Srbi-
je i bio je to očigledan pokušaj pravljenja “Paket
aranžmana 2”. Nažalost, činjenica da su od tih
silnih bendova na sceni tek još dva-tri, jasan je
pokazatelj da se recepti iz 80-ih ipak ne mogu
primeniti na 21. vek i da je takav način razmi-
šljanja ništa više od sasvim beskorisne i užasno
deprimirajuće nostalgije. Neke stvari jedno-
stavno treba ostaviti iza sebe, da se ne sapleteš
hodaćujući unazad, što bi rekao Umberto Eco.
Neku vrstu plamena nade u tom periodu
preuzeo je internet sajt Popoboks, gotovo je-
dini medij kojeg je zanimalo šta se dešava van
glavnih muzičkih tokova kojima su udobno
plovili oni koji su po klubovima do ponoći svi-
rali rokenrol, a onda prelazili na narodnjake.
Jer, navodno neizbežna tranzicija donela je i
neka svoja, uglavnom surova, pravila igre. Na
primer, da mediji bez dobrog tiraža ili visokog
rejtinga jednostavno ne mogu da prežive. A u
takvoj konstelaciji stvari rokenrol je bio više
nego očigledna kolateralna šteta. Pritom, go-
tovo sva značajna zbivanja
za r’n’r scenu preselila su se
Kakav rokenrol
iz centra grada i kultnih svi-
takva i država.
račkih mesta kao što su SKC
ili KST, u oronulu zgradu
bivše izdavačke kuće BIGZ
koju su entuzijasti pretvori-
Ili beše obrnuto.
li u dom brojnih malih mu-
zičkih studija i prostorija za vežbanje, gde su
klinci sticali prva iskustva sa radom u studi-
ju i produkcijom. Istovremeno žmureći pred
činjenicom da se, samo nekoliko stotina me-
tara dalje, na splavovima Save i Dunava, od-
vija pogubna fuzija rokenrola i narodnjaka.
Niko od srpskih “uglednih” rokera nije ni tre-
pnuo, a kamoli se javno pobunio, kada su kla-
sičan narodnjački repertoar u noćnim klu-
bovima, sa hektolitrima viskija i šampanjca i
polugolim sponzorušama kao scenografijom,
zamenili bivši rok bendovi koji svirku počinju
sa Dugmetom i Crvenom jabukom, nastavlja-
ju sa Tomom Zdravkovićem, prelaze na Cecu
i Seku, ubace malo Stonsa i Dejvida Getu, pa
završe sa Šabanom Šaulićem i Ljubom Ali-
čićem. Za njih - cena preživljavanja. Za rok
scenu – reka bez povratka. Privid blagostanja
na sceni uredno je održavao Exit, Potemki-
novo selo nove srpske demokratije. Lepa slika
lepe Srbije koja ide u svet. Festival koji iz godi-
foto: pixsell
ne u godinu raste jedući samog sebe, tako što
dekintiranim evropskim muzičkim globtrote-
rima nudi na tacni najveće svetske zvezde uz
I nakon
ultrajeftino pivo i pljeskavice sumnjivog kva-
liteta. Gotovo genijalno osmišljen, te krucijal-
svih
ne 2000. godine, kao izlaz iz tadašnjeg zatvo-
ra zvanog Srbija, u međuvremenu se naslonio
na državni budžet i postao elitistička fešta za
promjena
koju prosečan Srbin nema para, a program io-
nako nema bliskih veza sa realnim stanjem na
domaćoj sceni. Istina, na njemu su svirala sva
još su tu
značajnija imena, s tim što su prvih godina na-
stupali u prime timeu na Main stageu. U po-
slednje vreme poneki domaći bend može da se
čuje, na primer, na Fusion stageu od 4.15 uju-
tru. Tako je bendovima ostao praktično jedi-
no beogradski Beer fest kao oaza u kojoj mogu Darko Rundek
da sviraju pred više od 39 ljudi. Tu je još bleda Iako je davno raspu-
senka legendarne Zaječarske gitarijade koja je stio svoj bend Hau-
metastazirala u heavy metal mutanta dosad- stor, Darko Rundek i
dalje svojom glazbom
nog Bogu i ljudima, još par malih festivala koji
izaziva pozornost di-
preživljavaju od milostinje sponzora što budže- ljem regije. S projektom
te troše jedino na reklame u TV rijalitijima i Rundek Cargo Orkestar
turskim serijama. Skoro savršena situacija. Za redovno stvara i nastupa, a
pripremanje, kako bi rekao sarkastični Pero u repertoar nerijetko uključi i pje-
Deformero, “masovne sa’rane” srpskog r’n’r-a. sme Haustora.
Međutim, sasvim otpisati novu srpsku rok
scenu bila bi neoprostiva greška. Uz Čorbu, električni orgazam
Orgazam, Brejkerse, Van Gogha i još nekolici- Osnovani su 1980. godi-
nu starih fajtera, kao što su Ortodox Celts, Ne- ne, a iako su tijekom go-
verne bebe, Kanda, Kodža i Nebojša, Darkwo- dina mijenjali postav
od Dub, Blaža i kljunovi, Sunshine, Dža ili bu, grupe, objavljuju glazbu
Jarboli, Bad Copy, Kristali, povampireni DLM, i nastupaju još i danas.
Obojeni program... stasava jedna nova genera- Srđan Gojković Gile i
grupa Električni orgazam
cija koja ima neuporedivu prednost nad pred-
objavili su 12 studijskih,
hodnicima. Rat nisu upamtili, a i Miloševića sedam live i tri kompilacijska
se slabo sećaju. Neoptere- albuma, a zadnji album, “To što
ćeni su istorijom, geografi-
vidiš to i jeste”, objavljen je prije tri
jom, ideologijom, kulturnim godine i to u cijeloj regiji.
i verskim razlikama. Odra-
sli su uz sve blagodeti i broj- massimo
ne mane interneta, jasna im
je razlika između demokrati-
Rado viđen gost na bina-
ma diljem regije je i pje-
je i totalitarizma i možda još vač Massimo Savić. Još
precizno ne znaju šta hoće, ali odlično znaju s bendom Dorian Gray
šta neće. Mediji su za njih još apsolutno zatvo- osamdesetih godina
reni, tu je samo sumnjivo objektivni, samim prošlog stoljeća stekao
tim što je jedini, “Jelen Top 10” na drugom ka- je status jednog od najbo-
ljih vokala regije, a jednako
nalu državne televizije čiji je rejting mizeran, i
uspješno nastavio je i solo karije-
tek poneka incidentna emisija na ostalim pro-
ru, objavljujući albume koje odlič-
gramima. Mali broj radio stanica bavi se do- no prihvaća i publika i kritika.
maćim rokenrolom, tako da društvene mreže
na internetu i Youtube omogućavaju praktič-
no jedini medijski kontakt scene sa publikom.
partibrejkers
Prošle godine su Zoran Ko-
Ali, ako nema medija, ima klubova. U prote- stić Cane i njegovi Par-
klih nekoliko godina u čitavoj Srbiji otvoren je tibrejkersi proslavili 30
čitav niz malih rok klubova, po uglednu na le- godina koliko su na glaz-
gendarno zrenjaninsko “Zeleno zvono”, u koji- benoj sceni. Tijekom ka-
ma trenutno živi srpska rok scena. Popečitelji, rijere objavili su 12 al-
E play, S.A.R.S., Repetitor, Nežni Dalibor, Že- buma od kojih posljednji
neKese, Goribor, Zemlja gruva, Svi na pod!, “Krš i lom” prije četiri godi-
Stuttgart Online, Klopka Za Pionira, Multiet- ne. Smatra ih se rock ‘n’ roll legen-
nička atrakcija... imaju ambiciju i potencijal da dama na području regije, a njiho-
vi koncerti garantiraju pravi r’n’r
naprave nešto od sebe, a time i od scene koju
zvuk. Trenutno rade na novom al-
čine. Za to će, kako nepisano rokenrol pravilo bumu čiji bi naziv trebao biti “Si-
kaže, morati da se izbore sami. Misija bi treba- rotinjsko carstvo” te spremaju i
lo da im je jasna. Kakav rokenrol, takva i drža- film o snimanju tog albuma koji se
va. Ili beše obrnuto... Aleksandar Saša Ignjatović očekuje ove jeseni.
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 57
 stanje na ex-yu sceni
Scena
u BiH je
prilično
dobra
P
rva as o c i jaci ja na nov i
val BiH glazbe mnogima je Dubi-
oza kolektiv, punk-reggeae-ska-
dub bend koji odlično kotira u
cijeloj regiji. Kakva je situacija
među glazbenicima u BiH te kako gledaju na
regiju otkrili su za Rolling Stone.
Kako biste opisali stanje na glazbenoj sceni
u BiH?
Ako glazbenu scenu usporedimo s kom-
pletnom situacijom u BiH, možemo reći da je
scena zapravo u prilično dobrom stanju. Posto-
ji dosta bendova koji sviraju i stvaraju muziku.
Ponekada je teško ispratiti sve što se na sceni
dešava jer gotovo i nema medija koji prate ta
događanja pa ljudi steknu pogrešan dojam da
je scena mrtva.
Kako je biti glazbenikom u BiH? Možete li ži-
vjeti od glazbe?
Je li se od skupljanja salveta, samoljepljivih
sličica s likovima fudbalera ili značaka može
živjeti? Ako muziku shvatiš kao hobi - zasi-
gurno ti neće postati izvor prihoda dovoljan
za život. Sličan odgovor bi vjerojatno dobili od
muzičara bilo gdje na svijetu. Princip je isti -
ako se ne plašiš posla, života na točkovima,
stalnog odsustva od kuće - moguće je živjeti
od muzike. Ako sjediš kod kuće i čekaš da ti se
desi slava i da zaradiš milione - onda je bolje
da počneš skupljati salvete.
Koji glazbeni pravci su trenutno najpopular-
niji u BiH?
Mi smo pravili test. Od reprezentativnog
uzorka populacije uzimali smo mp3 playe-
re i telefone da putem pregledavanja muzič-
kog sadržaja utvrdimo šta prosječan Bosanac
& Hercegovac sluša. Rezultat eksperimenta
je pokazao da glazbeni pravci u BiH nisu više
in. Pojavom novih tehnologija izbrisale su se
granice između glazbenih pravaca i trenut-
58 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
no vlada žanrov-
ska šizofrenija ili
narodski rečeno
“gemišt nespoji-
vog”.
Koliko često se u
BiH održavaju veći koncerti? Ima li gostova-
nja stranih glazbenih zvijezda?
Podrazumijevamo li pod većim koncerti-
ma stadionske ili dvoranske spektakle - osim
poneke lokalne pop zvijezde koja se odvaži na
takav korak, gotovo da ih i nema. Kokuzluk
građana u startu ne dozvoljava cijenu ulazni-
ca koja bi mogla ekonomski opravdati avantu-
ru organizacije velikog koncerta. Zbog toga se
jako rijetko dešavaju bilo kakva gostovanja, a
da ne pričamo o nešto zvučnijim i samim tim
skupljim imenima.
Kako je u BiH prihvaćena glazba iz ostatka
regije? Kako je Dubioza kolektiv prihvaćen u
ostatku regije?
U posljednje vrijeme situacija se u čita-
vom regionu značajno promijenila i sve više
ljudi percipira muzičare s ovih prostora kao
dio jedne integralne scene jer jezičke barije-
re ne postoje i svi manje-više radimo u slič-
nim uslovima i dolazimo iz sredina sa sličnim
backgroundom. Ovo se ne dešava zbog neke ju-
gonostalgičarske zavjere. To je samo prirodan
i logičan proces. Veći je problem što ljudi po-
stavljaju barijere u vlastitim glavama pa onda
zapravo nikada i ne pokušaju svirati koncert
u komšiluku. Mi nemamo takvih predrasu-
da i bez problema sviramo bilo gdje u regionu.  Mi se zaista trudimo da izbjegnemo ma-
Pomaže li država i/ili predstavnici lokalne sa-
mouprave BiH glazbenike? Daju li novac za
projekte/koncerte… Ili su glazbenici više-ma-
nje prepušteni sami sebi?
Država ne može da pomogne ni sama sebi,
tako da je teško očekivati da podrže muzičku
scenu. Kod nas ni institucije kulture koje su
tradicionalno dotirane budžetskim sredstvi-
ma poput muzeja ili pozorišta nemaju sredsta-
va za rad. Mi se ne plašimo nedostatka podrš-
ke jer vjerujemo u “uradi sam” filozofiju. Takav
ti način poslovanja daje neophodnu autonomi-
ju i ostavlja mogućnost da kritikuješ stanje u
društvu ili ekipu na vlasti bez bojazni da će to
da ti ugrozi egzistenciju. Za umjetnika koji želi
dati komentar na društveno-političku situaci-
ju - D.I.Y. je jedina moguća opcija. 
Kakva je, prema vašem mišljenju, budućnost
BiH glazbene scene? Ima li mladih, talentira-
nih glazbenika za koje vjerujete da će ih regi-
ja tek čuti? Ako ih ima, možete li ih nabrojiti?
Najpoznatiji TV prorok Milan Tarot u svom
je posljednjem proročanstvu jasno obznanio
da kada Pluton uđe u treću kuću vodolije, kada
Parni valjak zaista uradi oproštajnu turne-
ju, Severina otpjeva treće vrištanje na pjesmi
“Child in Time” legendarnog Deep Purplea,
kada Bora Čorba pređe na islam i kada se uje-
dine dva Zabranjena pušenja, u Zavidovićima
rodiće se dijete koje će svojom pjesmom vra-
titi BiH scenu na staze stare slave iz vremena
“čuvene sarajevske pop-rock škole”. 
Što mislite, koji BiH glazbenik najbolje pred-
stavlja BiH?Možda Dubioza?
hanje zastavama i ne budemo predstavnici
BiH. Mi želimo da predstavljamo sami sebe
foto: irfan redžović
i ono o čemu razmišljamo. Što se tiče najbo-
ljega glazbenog predstavnika BiH, na takmi-
čenju za najbolju skladbu Europe Eurosongu
najbolje se plasirao Hari Mata Hari - za sada
je valjda on.
 POMAKNULI SMO GRANICE

OD VELIKOG
PREMA VEĆEM

INOVACIJE
Sklop motora Twin-Cooled™ High Output Twin Cam 103™ • Reflex™ povezane kočnice s ABS-om
Dodatna udobnost za vozača i suvozača • Boom! Box 6.5 infotainment system
Daymaker LED svjetla i svjetla za maglu • Upravljanje na dodir
 stanje na ex-yu sceni
Predin: treba
se što prije
povezati
S Kod nas
tav gl azbe n ika Z ora na
Predina o stanju na slovenskoj
glazbenoj sceni, a i u ostatku re-
gije, prilično je jasan: “Zapad-
ne multinacionalke odgojile su
ukus novih generacija po svojoj mjeri pa
im sada mogu ekskluzivno prodavati glaz-
bu koju same proizvode. Budući da imaju u
svojim rukama i sve privatne medije, časopi-
se, radio i TV stanice, a državna RTV ubrza-
no gubi nezavisnu poziciju, postaje jasno da
autohtono umjetničko stvaralaštvo umire.”
Kaže i kako zapadni biznis točno zna gdje se
kupuje regija te kako smo svi u istom loncu.
Na pitanje koji glazbeni pravci najbolje ko-
tiraju u Sloveniji odgovara:
“Privatne radiostanice počele su s vlasti-
tom proizvodnjom pop muzike koju onda
neumorno vrte u svojim programima i tako
kroz vlastite medije u javnosti umjetno stva-
raju sliku što se sluša, što je navodno popu-
larno.”
Dotaknuli smo se teme medija. U Hrvat-
skoj, recimo, gotovo i nema TV emisija po-
svećenih glazbi pa nas je zanimalo kakva je
situacija u Sloveniji, na što Predin kaže: “U
medijima ima još svijetlih iznimaka i po-
jedinih novinara koji podržavaju domaću
muziku.”
Slovenija je članica EU. Olakšava li to, ili
možda otežava bavljenje glazbom? Kakva
je situacija s autorskim pravima, jesu li re-
gulirana? I tu je Predin bio jasan: “EU je
pod utjeca-
jem zapad-
noga glazbe-
60 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
noga kapitala. Tek su u posljednje vrijeme
neka autorska društva u pojedinim država-
ma shvatila zašto su multinacionalke tako
zainteresirane preuzeti autorsku zaštitu u
svoje ruke na nivou cijele EU. Što prije mo-
ramo svi, pogotovo mi mali narodi, odluč-
no zaštititi vlastiti glazbeni identitet”, za-
ključuje.
I Predina smo pitali koliko država izlazi u
susret glazbenicima? Pomaže li ili odmaže
pri snimanju albuma, organiziranju konce-
rata, festivala, na što je rekao:
“Država nema sluha. Drugi dio pitanja
čita se kao slaba šala.”
A što je s novim generacijama glazbeni-
ka u Sloveniji? Kakva je uopće budućnost
slovenske glazbene scene? “Sami moramo
stvoriti svoju nezavisnu internetsku medij-
sku scenu”, kaže Predin i dodaje: “Autorski
radio, autorski publishing i mrežu nezavi-
snih koncertnih prostora. I dalje sami šti-
titi vlastita autorska prava u svojoj državi.”
Pitali smo i koliko je zadovoljan sa svo-
jim statusom u regiji, na što odgovara “Ja
sam vrlo zadovoljan svojim statusom u regi-
ji”, ali i dodaje kako se, ne samo u regional-
nom, nego u glo-
balnom smislu,
moramo što
prije poveza-
ti: “Moramo
svoj glazbe-
ni identitet
zaštititi od
multinacio-
nalki.”
mladi
slušaju folk
‘M
oram r e ć i da s e
na kon skoro deceni-
ju i pol stvara jedna baš
moćna muzička scena s
novim bendovima kao što
su Bernays Propaganda, Foltin, Mooger Foo-
ger, Bei the Fish, onda od onih mlađih bendovi
kao što su Conquering Lion, High Control, Fo-
nija, Noviot Početok, Foolish Green, Molokai,
Culture Development…Uglavnom su to bendo-
vi indie orijentacije ili novijeg punk rock vala,
al’ ima tu svega i svačega, hip hop, disco punk,
etno, jazz, pop, surf rock…“, kaže Petar Mlade-
novski, pjevač i basist makedonske grupe Su-
perhiks. On je za Rolling Stone otkrio kakvo je
stanje na glazbenoj sceni i što se trenutno najvi-
še sluša u Makedoniji: “Teško je reći što je naj-
popularnije među mladima. Ja imam jedan je-
dini zaključak - turbo folk! Ni pop izvođača više
nema. Ako smo se mi sprdali s njima početkom
2000-ih, onda sada molimo Maradonu da nam
ih vrati u što većem broju i radujemo se novim
pop izvođačima. Osamdeset posto ponude je
turbo folk i to ti je užas totalni!”
foto, s lijeva na desno: pixsell; superhiks press
Pitali smo ga kako se mediji odnose prema
glazbenicima, imaju li podršku kad objavlju-
ju albume ili rade koncerte? “Ne onako kako
je to bilo nekada kad smo, evo recimo, mi pla-
sirali svoj prvi singl i video za pjesmu “Glupavi
Pesni“ i kad se stvar vrtjela na svim televizija-
ma i radijima gotovo tri mjeseca. Daleko smo
od toga u ovom trenu. Rijetko gdje postoji emi-
sija ili show koji uopće tretira ili odvaja prostor
za domaće artiste i bendove. Mi ipak imamo
malo veću podršku, al’ mislim da je to samo
zbog toga što smo već 15-ak godina na sceni
ray-ban.com
 stanje na ex-yu sceni
petar mladenovski
i konstantno održavamo tu neku popular-
nost. To nije slučaj s mladim bendovima”,
tvrdi Mladenovski. Kaže i kako glazbeni-
ci iz regije povremeno dođu u Makedoniju
održati koncert ali, napominje, nije to kao
nekad: “Tu i tamo bude koncert Dubioze,
Elementala, Pušenja, Piva, Kande Kodže
i Nebojše, SARS-a i slično tome. Retko ko
više organizira koncerte po klubovima ili
ne daj Bože dvoranama. Jednostavno je sve
to rezervisano za raznorazne Severine, Lu-
kase, Cece…”. A kako su makedonski izvo-
đači prihvaćeni u regiji? Kako Superhik-
si kotiraju?
“Pa sad, moglo je biti i puno bolje, al’ u
biti smo zadovoljni. Uhvatili smo početkom
ovog veka onaj voz koji nas je doveo do Za-
greba, Beograda, Ljubljane, Niša, Rijeke,
Novog Sada pa možemo reći da nas dosta
ljudi sluša i dobro poznaje. Odsvirali smo
dosta tih klubova i festivala zadnjih 13 go-
dina pa se ne trebamo baš žaliti. Važno da
nije status quo!”, kaže. Komentira i kako
makedonski glazbenici prate svjetske tren-
dove u glazbi: “Mislim da nam je to jedno-
stavno u krvi pa moram priznati da sve koje
znam, a bave se muzikom jako dobro po-
znaju svetsku glazbu i njene trendove. Baš i
ovaj neki novi makedonski val bendova do-
voljno govori o tome. E sad, malo je tih me-
dija koji sve to protežiraju i promoviraju pa
se taj zvuk zadržava u nekim užim krugo-
vima. Moglo je biti puno više toga.” Medi-
ji baš ne pomažu, a država? “Možda indi-
rektno otežava time što daje prostor turbo
folkerima. Da sam ja ministar kulture Re-
publike Makedonije, sve bi to brzim po-
stupkom rešio”, kaže Mladenovski. “To se
treba nekako srediti i regulisati. A da nam
je nekako pomogla u toku svih ovih 19 go-
dina koliko mi radimo… Mmm… Ne mogu
se baš setiti toga!” Pitali smo i koliko se
često u Makedoniji održavaju koncerti
stranih glazbenika:
“Zadnjih par godina jako retko. Prošli su
evo Manu Chao na Taksirat Festivalu, The
Roots, Lenny Kravitz svirao je na Ohridu.
Sada dolaze PIL i mislim da je tu kraj ove
liste. Al’ od ovih zvezda bili su gotovo svi, od
Ace Lukasa, Željka Samardžića, Seke Ra-
donjčić, Cece Karleuše i bla-bla-bla…” Za
kraj smo pitali je li u Makedoniji bavljenje
glazbom luksuz, može li se živjeti od glaz-
be? “Pa ovo je jedno od interesantnijih pita-
nja i svi nas nekako to pitaju u zadnje vreme
- odgovor možda zvuči kao SF, ali ipak DA!
Evo mi živimo samo od toga. Sviramo, sni-
mamo, putujemo, izdali smo novi album
(“Afrika”) i dali na besplatno downloadi-
ranje. I hvala Maradoni, još uvek živimo
svoj film i nije nam loše! Nadam se da će
se tako produžiti, a verujem i da će biti
bolje. Gore od ovog ne može biti”.
62 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Muzika mora biti
kritika društva
M
ultimedijski umetnik
Antonije Pušić (49), pozna-
tiji kao Rambo Amadeus ili
Svjetski Mega Car, veruje da
je internet rocku donio onu
početnu energiju kakvu je imao na svom na-
stanku, ali i da je tzv. balkanska muzička
scena sudbinski slična jer je politički ambi-
jent svuda isti.
Isplati li se baviti muzikom u Srbiji i Crnoj
Gori, na teritoriji za koju nisu prije svega ve-
zane vaše aktivnosti?
Pitanje je kao da me pitate isplati li se volje-
ti, disati ili živjeti. Muzikom se bavim jer sam
njome obuzet, a ne zato što se isplati. Ipak, na-
ravno, kad ne bih uspjevao da plaćam račune
samo od muzike, radio bih i nešto drugo, ali
muziku nikad ne bih napuštao. Ni kada bih
dobio stotine miliona na lutriji, ne bih ras-
pustio bend. Ponekad radim i kao predavač,
zatim copywriter, savjetnik, producent.
Koliko često održavate koncerte i koji su
uveti neophodni za to?
Tehnički uslovi su napisani u mojoj rajder
listi. Naravno, ne sviram besplatno, to je moja
profesija. Takođe, ne sviram nikada pred pu-
blikom kojoj je omogućeno da jede dok sluša
muziku, to mi je potpuno bezveze. Mada se to
najbolje plaća. Ali gledati nekog kako žvače
dok mu svirate... Hm... To je stvarno daleko od
mog poimanja muzike i performinga.
Kakvo je vaše mišljenje o kolegama s muzič-
ke scene? Vidite li neke nove talente?
Pa, čim scena prihvati da se dijeli na srpsku,
hrvatsku, crnogorsku, ona je beznačajna, mar-
ginalizovana. Ono što vrijedi, nametne se či-
tavom jedinstvenom kulturnom prostoru ex-
SFRJ. Scena je vrlo šarolika i bogata, puno se
svira, mislim da je na Balkanu prodato više od
300.000 električnih gitara u posljednjih 10 go-
dina. Iz tog kvantiteta sigurno izlazi i kvalitet.
Da li je i zašto danas teže uspeti nego pre
dvadesetak godina? Zbog
čega se ovde već dugo
nije pojavio bend/
izvođač koji može da
napuni velike kon-
certne prostore?
Treba ipak posmatrati fenomen popularno-
sti malo šire. Gebels je prvi shvatio moć me-
dija, pa se slobodno može reći da je Hitler po-
stao popularan zahvaljujući radiju i njegovoj
ekspanziji početkom tridesetih godina proš-
log vijeka.
Elvis Presley postao je megapopularan jer je
zajašio na talasu bioskopa, glumio je u filmo-
vima, bioskopi su postali kao tehnički medij-
ski izum veliki hit, pa je samim tim i on shva-
tio da će ako se drži velikog ekrana, postati
Kralj rokenrola. Beatlesi su, opet, televizijski
fenomen. Međutim, internet je unio anarhiju
u medije, sada je televizija prilično margina-
lizovana, popularnost imaju samo veliki pro-
jekti kao Lady Gaga ili Severina koji koriste
prime time termine, ali muzika se generalno
povukla na internet, koji nije centralizovani,
piramidalni medij. U vrijeme kad sam poči-
njao, bila je rok emisija na JRT-u, i moje po-
javljivanje je vidjelo 20 miliona ljudi.
Danas mladi bendovi mogu samo da kori-
ste YouTube i treba biti Kinez da bi tu dobio
dovoljan broj klikova. U tom smislu, danas,
zbog anarhičnosti interneta, scena je mnogo
bogatija, konkurencija veća, ali samim tim i
nema pojedinačnog benda koji bi punio arene.
Pa uostalom, rokenrol i nije za arenu, to pune
neki muzejski bendovi koji imaju opštu po-
znatost.
Kako ste, kao umetnik, prihvaćeni u ostat-
ku regije?
Regija je regija, bez ostataka. Pregršt za-
jedničkih imenitelja je upravo i čini regijom.
Jedan od tih imenitelja je i Rambo Amadeus.
U kakvim ste odnosima s kolegama muziča-
rima iz regije i da li razmjenjujete iskustva?
Pa... Mi svi radimo i živimo na različitim
adresama pa bi bilo mudro napraviti jednu
Rock konferenciju, malo da institucionalizu-
jemo tu razmjenu iskustava.
Koliko se, prema vašim saznanjima, razlikuje
stanje na sceni u Crnoj Gori i Srbiji i, recimo, u
Sloveniji, BiH i Hrvatskoj?
Ako je rock scena samo ona koja ima svi-
jest o društvu i kritikuje ga, onda
nema razlike jer je ambijent svuda
isti - pod maglom demokratizacije
izvršena je pljačka društvene imovi-
ne, u svakoj republici lokalni su nacio-
nalisti preuzeli vlast, a pljačku prikrivaju
neprestanom nacionalističkom propagan-
foto: zoran stojković
dom, u tom smislu, ambijent za rokenrol po-
godniji je nego u Americi za vrijeme Vijet-
namskog rata. Moram, stoga, da pohvalim
Dubiozu kolektiv s njihovom poslednjom pje-
smom “Apsurdistan”. Aleksandar Saša Ignjatović
Naklon vrhovnim

Najotvoreniji intervju
roboti
ikad napravljen s inače
šutljivim, vodećim
EDM duetom
tekst: Jonah Weiner
fotografija: peter Yang

ROBOT ROCK
Bangalter (lijevo) i de Homem-Christo
u kalifornijskoj pustinji

64 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
imaglazbe

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 65
p
DAFT PUNK
ariški studio Daft Punk a nalazi se na sta prsna kost kao privjesak što se njiše preko
crnog džempera od velura. Ne voli baš gleda-
ružnoj, užasno prometnoj širokoj ulici u južnom dije- ti druge u oči i šutljiv je kad je Bangalter prič-
lu grada, blizu željezničke stanice i bolnice, iza zelenih ljiv. “Guy-Man ne priča previše”, kaže Daniel
Dauxerre koji je nekad radio u pariškoj pro-
garažnih vrata. Da biste ušli, pritisnete zvonce i poka- davaonici ploča New Rose, u kojoj su dečki
iz Daft Punka kao tinejdžeri kopali po poli-
žete svoje lice sigurnosnim kamerama, nakon čega se
cama u potrazi za pločama Augustusa Pabla
vrata trznu prema gore i otkrivaju dražesno popločano i Beach Boysa. “Kad priča, ima odličan osje-
ćaj za humor – možda vam se ruga, nikad za-
dvorište i hrpu zgrada bež boje prekrivenih spiralama br- pravo ne znate.”
šljana. Jednog ranog proljetnog popodneva, Guy-Manu- Daft Punk su najzagonetnije pop superzvi-
jezde. Osim što skrivaju lica na nastupima, u
el de Homem-Christo i Thomas Bangalter – Parižani od videima i na fotografijama, uglavnom rade u
tajnosti i strogo čuvaju biografske detalje u
rođenja, dugogodišnji prijatelji i prisilno šutljivi glazbenici rijetkim trenucima kad daju intervjue. Zato
iza robotske maske Daft Punka – stoje na pločniku, trepćući autsajder u njihov radni prostor ulazi širo-
ko otvorenih očiju, gdje čak zemaljske stvari,
na suncu kao da su upravao izišli iz duboke tako da izgleda kao skromni Jewfro (Bangalte- poput resa imaju naizgled talmudsko znače-
pećine. Zapravo na neki način i jesu. “Ovo je rov otac, umjetnik i producent iz ere disca 70- nje. U sobi sa sintesajzerom istrošena je vi-
prvi prekrasni dan u nekoliko tjedana”, kaže ih, koji je snimao kao Daniel Vangarde, Židov nilka Blondes Have More Fun Roda Stewarta
de Homem-Christo. je, ali Bangalterovo kućanstvo nije bilo religi- u jednom kutu i privlačni JVC-ov radio-CD-
Kimajući prema sobi bez prozora u kojoj su ozno.). Kad se osjeća opušteno, Bangalterove player za slušanje sirovih miksova blizu nje, s
on i Bangalter proveli nebrojeno mnogo sati oči sjaje a jezik tijela postaje topliji: prislonit će crnom plastičnom piramidom na vrhu. Blu-
zgrbljeni nad sintesajzerima, loveći novi zvuk, se uz vas, lagano vas dodirnuti laktom da na- ray primjerci filmova Tron: Nasljedstvo (za
sliježe ramenima: “I tako smo stalno u tami.” glasi što je mislio. Inače, dok netko drugi go- koji su Daft Punk komponirali glazbu) i Star
Bangalter izvlači ključ iz džepa i otklju- vori, dignut će nos s očitim prezirom, kao da je Wars: L’Integrale de la Saga na polici su blizu
čava sobu – tu su, u travnju 2008., ubrzo osjetio neugodan miris. Redatelj Michel Gon- knjige dizajna Saula Bassa, Walkerova Rječni-
nakon svjetske turneje, Daft Punk odustali dry, koji poznaje Daft Punk otkad su ga an- ka rime i starog izdanja Life Science Libraryja
od pisanja pjesama za svoj četvrti album Ran- gažirali da snimi video za njihov hit iz 1997. pod naslovom The Mind. Pričvršćena na zidu
dom Access Memories. Na turneji su transfor- “Around the World”, kaže da Bangalter zna biti stoji fotka robota Daft Punk koji stoje s robo-
mirali prepune amfiteatre, bejzbolske i no- kritičan da ti dođe mučno. “Jednom smo bili u tima R2-D2 i C-3PO za vrijeme snimanja re-
gometne stadione u euforične rave klame za Adidas. “U tom
partyje, upravljajući arsenalom su- sam trenutku osjetio da
perkompjutora, sastavljenih po nji- smo doista postali dio pop

“Elektronička glazba u svojoj

hovoj želji, iz aluminijske pirami- kulture”, kaže Bangalter.
de visoke oko 720 cm, prekrivene Kreće se prema središtu

je sigurnoj zoni i ne miče se ni

ekranima u sredini kojih je Ata- sobe: masivnom modular-
rijevo saće blještećih LED zraka. nom sintesajzeru visokom
Daft Punk probili su se tijekom približno 120 cm i širokom
booma elektronike devedese-
tih, ali turneja – halucinan- milimetra”, kaže Bangalter. oko 180 cm. “Ovo je uobičaje-
ni sustav, nov je i ručno ga je
tni spektakl pop vještina na
pozornici bez presedana – “Umjetnici ne bi trebali za nas izradio čovjek iz Kana-
de”, kaže on. Stisnute u četiri dr-

učinila ih je popularnijima,
pretvarajući ih od onih koji
preživljavaju, hira koji pri-
pada prošlosti, u neplani-
rane pionire dance-music
ludila koje je otad progutalo cijeli svijet. Netko
drugi na sličnoj poziciji mogao je nastaviti la-
ganini – rasprodane sve veće dvorane, uda-
ranje u isti beat – ali Daft Punk su napustili
turneju nakon 48 nastupa, i kad su počeli ra-
diti svoj novi materijal, bilo je to s nervoznom
željom da se sasvim promijene, postanu pot-
puno novi. “U ovom je trenutku elektronička
glazba u sigurnoj zoni i ne pomiče se ni mili-
metra”, kaže Bangalter. “Umjetnici ne bi tre-
bali tako raditi.”
Visok i koščat, 38-godišnji Bangalter na sebi
ima sivi džemper i uske traperice poderane na
koljenu s rupom dovoljno velikom da se kroz
nju gurne teniska loptica. Lice mu je dugulja-
sto, s bradom, a kovrčava smeđa kosa izrasla je
tako raditi.”
kafiću u Parizu i rekao mi je da mu se nije svi-
dio moj prvi film”, prisjeća se Gondry uz smi-
jeh. “Rekao je da mu manjka životnosti, nema
spontanosti! Stvarno neugodno, zar ne? Neki
ljudi jednostavno kažu što misle.”
De Homem-Christo, kojem je 39 godina,
ima široko lice, nježne crte, bradu od nekoliko
dana i dugu smeđu kosu. Kao tinejdžeru, griva
mu je bila masna, i često su ga viđali u krzne-
nom kaputu s plastičnom vrećicom u kojoj je
nosio svu svoju imovinu. Laurent Brancowitz,
gitarist grupe Phoenix, koji je duo prvi put
sreo 1992., kaže da je Homem-Christo sličio
“djevojci” i “čudaku”, ali danas je njegov izgled
higijenskije neuredan: smeđa kožnata jakna,
izgrebene motorističke čizme, sitna rašlja-
vena sanduka veličine stroja za
pranje posuđa desetine su oscila-
tora, bučnih generatora i envelope
followera iznad njih su filtri Borg,
filtri Boogie, step sekvencer i vinta-
ge osciloskop. Svjetla što trepere, srebrni pre-
kidači i 933 različita gumba što niču iz fasa-
de unutar gomile crvenih, sivih i žutih kabela.
“S ovakvim sintesajzerom na zvuk utječe tako
mnogo elemenata, od sobne temperature do
kondenzatora – tisuće malih kaotičnih para-
metara”, ponosno kaže Bangalter. “To je u su-
protnosti sa sterilnom okolinom kompjutora.”
Čuo je da je kanadski producent Deadmau5
nešto načuo o sustavu, kontaktirao s proizvo-
đačem i “naručio točno takav”.
U posljednjih deset godina, utjecaj Daft
Punka narastao je gargantuanski – teško je
imenovati sve bendove, zvukove i trendove na
koje su utjecali. Možete ih čuti u reference-
dizzy dance punku LCD Soundsystema, koji

66 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .

su otvoreno iskazali svoje divljenje na “Daft
Punk Is Playing at My House”; u auto-tuned
bleat popu T-Paina i njegovih imitatora (Daft
Punk koristio je taj efekt prije nego što je itko
osim Cher mislio da je to cool); u mutnim lo-
opovima chillwavea što su ih stvarali Toro y
Moi i Washed Out; u rehabilitiranim easy-li-
stening pjesmuljcima Phoenixa i Chromea; u
drskim novim miksevima hip-hop i elektro-
ničke glazbe koju je izvodio Kanye West kad
je pretvorio Homem-Christov glas preko vo-
coder-benta u hit “Stronger” što je poharao vr-
hove top-lista. U backstageu u Madison Squ-
are Gardenu 2011., poslije showa Watch the
Throne, Jay Z rekao je de Homem-Christu da
je Daft Punkova piramida imala golem utje-
caj na turneji. Čak je i Disco Stu nosio Bangal-
terovu kromiranu robotsku kacigu u Simpso-
nima. Ali kad se Bangalter poziva za sterilnost
kompjutorske glazbe mršteći se, na umu su mu
Daft Punkovi najizravniji glazbeni nasljedni-
ci: heroji preuzimanja mainstream dancea,
koji su svi ludi za Daft Punkom. David Gu-
etta pušta njihove stvari na Ibizi a njihov debi
album iz 1997. Homework nazvao je “revolu-
cijom”. Avicii je opisao svoj najraniji ulazak u
elektroničku glazbu kao “slušanje mnogo Daft
foto: guliver/getty images
Punka dugo prije nego što sam znao što je
house glazba”. Deadmau5 duguje im svoju ka-
cigu. Skrillex je komentirao da je Daft Punko-
va piramida “promijenila moj život”. Švedska
House Mafia proglasila je “Daft Punk našim
herojima na sve moguće načine”.
pod
maskama
Prijatelji od osmog
razreda osnovne
škole, de Homem-
Christo i Bangalter
osnovali su bend
Darlin’ s budućim
gitaristom Phoenixa,
inspirirani Beach
Boysima. Negdje do
1997. godine, duo je
počeo nositi maske na
snimanjima no tek su
2001. na glave navukli
robotske kacige.
Unatoč svoj toj ljubavi, Bangalter i de Ho-
mem-Christo duboko su ambivalentni što se
tiče njihovih nasljednika, s njihovim brutal-
nim reklamama i gromoglasnim basovima.
“Danas je elektronička glazba poput energet-
skog napitka”, kaže Bangalter. “Umjetnici se
svim silama trude ispraviti pogreške, stvara-
jući pritom nove pogreške agresivnom, ener-
gičnom hiperstimulativnom glazbom – kao da
vas netko trese. Ali to ne može dirnuti ljude na
emocionalnoj razini. To je način da se osjetiš
živim, ali...”
“Nije duboko, nego površno”, dodaje de Ho-
mem-Christo.
“Možda je to razlika između ljubavi i seksa,
ili erotike i pornografije”, kaže Bangalter.
Kako su dublje ulazili u stvaranje novog al-
buma, tako su gorljivo nastojali odbaciti stare
navike i stvarati “od početka”, kaže Bangalter.
Njihova dugogodišnja tehnika sempliranja
funka, disca i soft-rock vinila iznenada im je
postala dosadna, prefamilijarna. Bubanj-ma-
šine koje su ih nekad gurale naprijed zvučale
su mehanički – “kao autopilot”, kaže Bangal-
ter. Prešli su na novi plan napada, što će Daft
Punk odvesti od elektroničke glazbe dalje no
ikada prije. “Htjeli smo napraviti ono što smo
inače radili sa strojevima i semplovima”, kaže
Bangalter, “ali s ljudima.”
Ideja je bila preispitati svoj zvuk a da njihov
DNK ostane netaknut i preteći svoje nasljed-
nike u tom procesu. “U današnjoj elektronič-
koj glazbi postoji kriza identiteta”, kaže Ban-
galter. “Čuješ pjesmu i pitaš se čija je. Nema
potpisa. Svi koji proizvode takvu glazbu imaju
iste alate i uzorke. Slušaš i imaš osjećaj da
može biti napravljeno na iPadu.” Frkće. “Ako
B
svi znaju sve trikove, više nema magije.”
angalter mi na br zi-
nu pokazuje malo magije.
Namješta oscilator na gole-
mom sintesajzeru i začuje
se prodorno zujanje. Pada
na koljeno, izvlači kabel i
uključuje ga na drugome
mjestu, zakreće gumb za
milimetar. Škripava distorzija stvara zbrku
na rubovima signala. Vrpolji se još malo i zu-
janje se pretvara u hipnotičko štucanje, a onda
u moćan house udarac. Bangalter sav sja od za-
dovoljstva kao dijete s kompletom za kemiča-
re. Sintesajzer je “pomalo posvuda” na novom
albumu, kaže on, svaki put sviran ručno: “S
ovim, nikad nećeš dobiti ono što dobivaš po-
novno – ne postoji save as. To je igralište za
stvaranje zvuka od temelja.”
De Homem-Christo provjerava vrijeme na
svom telefonu. Plan je da se ide na piće a potom
u drugi dio grada na objed, ali još imamo slo-
bodnog vremena.
“Što želiš raditi?” pita Bangalter Homem-
Christa. “Ići na kavu? Čaj? Čokoladu?”
“U striptiz-klub”, kamena lica odgovara Ho-
mem-Christo.
Nijedan glazbeni čin ne izaziva jednaku rav-
notežu između ozbiljnosti i gluposti kao Daft
Punk. S jedne strane, svisoka govore o umjet-
ničkoj evoluciji i glazbi kao “pozivu na zvučno
putovanje”; s druge, nose kičaste kacige ravno
s naslovnica knjiga Isaaca Asimova iz ‘80-ih.
Bangalter opisuje izgled robota kao oboje, vi-
soko konceptualno filozofsko otvaranje – “Za-
nima nas linija između fikcije i stvarnosti,
stvaranje tih fikcijskih osoba koje postoje u
stvarnom životu” – i način da se Daft Punko-
va glazba omota u tradiciju plamtećih pop-te-
atralnosti koje uključuju “Kraftwerk i Ziggyja
Stardusta i Kiss; ljudi su mislili da su kacige
dio marketinga ili već nečega, ali za nas, to je
ZF glam”.
Roboti također omogućuju Bangalteru i de
Homem-Christu, koji obojica briju na razna
pokrivala za glavu, da svim silama pokažu pu-
blici da njihova gola lica – zgodna na grub, ali
beznačajan način – nikad ne bi tome bila do-
rasla.
“Mi nismo performeri, nismo modeli – lju-
dima ne bi bilo prijatno vidjeti nas”, kaže de
Homem-Christo kiselo, “ali roboti su ljudima
uzbudljivi.”
U devedesetima, njih su dvojica na glave
stavljali crne vreće za vrijeme promotivnih
predstavljanja, kupili su jezive maske za Noć
vještica koje su nosili kad bi ih fotografira-
li. Kacige robota, koje su dizajnirali prijate-
lji ovih francuskih umjetnika, originalno su
imale smiješne smeđe perike – kovrčavu za
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 67
 DAFT PUNK
Bangaltera, ravnu za de Homem-Christa. Na
putu na snimanje za magazin 2001., gdje su
prvi put pokazali kacige, ipak, Daft Punk su
strgnuli kosu, i odlučili da roboti bolje izgle-
daju ćelavi.
“Ćelavac”, kaže Bangalter. Danas posjedu-
ju nekoliko različitih verzija kaciga – neke s
ugrađenim klima-uređajem i komunikacij-
skim sustavom, za nastupe uživo; ostale na-
pravljene od materijala prikladnijih za fo-
tografiranje, za snimanja i projekte poput
Electrome iz 2006., odličan film bez dijaloga
koji je režirao duo Daft Punk. Njihove posljed-
nje kacige napravila je holivudska trgovina
za specijalne efekte “koja je radila na novom
Spider-Manu”, kaže Bangalter, dodajući da je
tvrtka potpisala ugovor da neće objaviti točne
specifikacije kaciga. Uspoređuje Daft Punk
s “Warholom, miješajući masovnu proizvod-
nju i umjetnost”, ali duo može sličiti i kompa-
niji Walt Disney, ili Coca-Cola – multinacio-
nalnoj kompaniji punoj love koja čuva svoj IP.
Robotske kacige kućne izrade razmnožavaju
se online, model je napravljen na sajtu oboža-
vatelja i prodaje se na eBayu, “ali proporcije je
doista teško pogoditi samo promatranjem fo-
tografije, pa se sve čine malo iskrivljene”, kaže
Bangalter.
Sunce samo što nije zašlo, Daft Punk napu-
štaju studio, ispijaju espresso u kafiću u kvar-
68 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
OH, YEAH
Daft Punkova uzbudljiva turneja 2006. - 2007.
postavila je osnovu za današnje EDM spektakle
kao što je Electric Daisy Carnival.
tu, silaze do podzemne i ulaze u vlak. Vagon je
tri četvrtine pun i nitko ne obraća pozornost
na njih. U New Yorku je nemoguće zamisli-
ti podzemnu željeznicu s nekim toliko pozna-
tim američkim glazbenikom – mijenjaš svoju
karticu za metro onog dana kad počneš puni-
ti dvorane – i ovo pokazuje paradoksalnu, i za-
vidnu, poziciju Daft Punka: oni su anonimne
ikone. “Sviđa mi se to što mi zbog maske ne
prilaze ljudi i ne podsjećaju me neprekidno na
ono što radim”, kaže Bangalter. “Lijepo je moći
zaboraviti.” (Ima povremenih negativnih aspe-
kata: Prije nekoliko godina na Ibizi, kaže Ban-
galter, neki dečko je nabijao račune u klubu i
tvrdio da je on.)
Dolazimo u elegantan i skup 9. arondisman.
De Homem-Christo živi 15 minuta hoda dalje,
u arondismanu koji uključuje i krasno susjed-
stvo Montmartre. Bangalter vrijeme provo-
di u kući u mondenom Maraisu i kući sa sta-
klenim zidovima na Hollywood Hillsu koju
je kupio 2004. od jednog od producenata Ro-
đenih ubojica. Obojica su roditelji, no ne vole
javno govoriti o svojoj obitelji. (Bangalter ipak
naglašava da njegov sin trenutačno uživa u bi-
ografiji Jima Morrisona.)
Na putu za poznati stari bar Harry’s New
York prolazimo pokraj svečane glazbene dvo-
rane Olympije. “Kad smo bili klinci, Guy-Ma-
nuel i ja išli smo gledati My Bloody Valentine
ondje”, kaže Bangalter. “Bilo je nevjerojat-
no. Guy-Manuel golih prsa, s dugom kosom,
skače k’o lud!”
“Luđačko skakanje!” kaže de Homem-Chri-
sto, i smije se na spomen toga.
“Nekoliko dana poslije naletio sam na nekog
znanca i on me upitao: ‘Je li ono bila tvoja cura
što je skakala bez košulje na onom showu?’”
Bangalter nastavlja. “Rekao sam mu, ‘Ne, bio
je to moj prijatelj Guy-Man!’ Išli bismo na kon-
K
certe i ples. Bili smo u prvom redu, sigurno.”
od H a rryja t r a ž e
osvijetljeni drveni stol i
koktele. Bangalter poči-
nje proždrljivo jesti orahe
iz zdjelice i opisivati kako
je nastao duo. “Sreo sam
Guy-Mana u osmom ra-
zredu”, kaže. “Na kraju
godine razred je išao na putovanje u Pom-
foto: pixsell
peje i dok smo se vozili, počeli smo izmišljati
pjesme. Kad smo se vratili, snimili smo ih na
maloj klavijaturi Casio.”
 “Bio je to italo disco 12-godišnjaka”, kaže
de Homem-Christo. Pitam ih postoje li još te
snimke, ali odmahuje glavom: “Samo naš prvi
glazbeni video. Moj otac ga još ima. Thomas
pjeva, a ja mu se smijem dok držim kameru.”
Daft Punk su odrasli bezbrižno. Škola u
kojoj su se sreli bio je Lycée Carnot koji su po-
hađali i Jacques Chirac, Dominique Strauss-
Kahn i šef Svjetske trgovinske organizacije
Pascal Lamy. Bangalter i de Homem-Chri-
sto posudili bi horore kao što su Teksaški ma-
sakr motornom pilom i Omen na VHS-u, gle-
dali ih zajedno u apartmanu Bangalterova oca
na Montmartreu, koji je Dauxerre, nekadaš-
nji prodavač u prodavaonici ploča, posjećivao
ranih ‘90-ih. On se prisjeća: “Bilo je prekra-
sno – veliki apartman na dva kata, soba s pija-
ninom i soba sa studijskom opremom. Nisam
išao u svaku sobu.” (Bangalterov père otad se
preselio u Brazil i živi u malome priobalnom
selu toliko udaljenom da je tek nedavno dobi-
lo struju.) Prva stvar koje se Brancowitz sjeća
o Bangalteru kao tinejdžeru, prije
nego što ga je upoznao, bila je da je
svaki dan kupio novu ploču. “To je
“Uzimao sam ecstasy godinu
značilo mnogo dok smo bili klinci”,
kaže Brancowitz. “Značilo je da si
dana, od 1993. do početka
morao biti jako bogat.”
De Homem-Christovi rodite-
lji vodili su zajedno marketinš-
ku agenciju i on je podrijetlom
iz nedvojbeno glasovitoga 1994.”, kaže Bangalter. “Zadnji
pan-europskoga klana: nje-
gov pradjed Francisco Ma- sam ga put uzeo kad je umro
Kurt Cobain.”
nuel Homem Cristo Filho
bio je pisac, kojeg današnji
povjesničari opisuju kao
“prvog autentičnog i ne-
pobitnog portugalskog fa-
šista” i osobnog prijatelja Benita Mussolini-
ja. “Znam ga samo s fotografija, naravno”,
kaže de Homem-Christo. U portugalskome
gradu Aveiru postoji Ulica Homem Cristo i
škola Homem Cristo, obje nazvane po njego-
vu pretku.
U svojim kasnim tinejdžerskim godinama
Bangalter i de Homem-Christo osnovali su
manjkavi rock trio Darlin’ s Brancowitzom,
koji im se pridružio nakon što je vidio oglas da
se traži gitarist. Darlin’ je očito bio preumjetan
u odnosu na plahi način rada Daft Punka: na
pozornici su svirali obradu “Love Theme From
Kiss”; de Homem-Christo je imao svoj krzne-
njak, sa šljokicama na rukama i zvijezdom na
obrazu. Bili su “talentirani”, kaže Dauxerre,
koji je Darlin’u pomogao da održi jedina dva
nastupa koja su imali, ali “mnogo je ljudi mi-
slilo da su bezveznjaci”. (Na jednom nastupu, u
Versaillesu, dijelili su troškove s lokalnom gru-
pom Loveboat, u kojoj su bili Thomas Mars,
Deck D’Arcy i Christian Mazzalai; oni su po-
slije osnovali Phoenix s Brancowitzom.) “Neki
su ljudi mislili da su pretenciozni jer su rekli
‘Želimo biti zvijezde’ i takve stvari”, nastavlja
Dauxerre. “Znali su točno što žele.”
Daft Punkova podjela posla autsajderima je
uvijek bila mutna, i njima se tako više sviđa.
Bangalter kaže da on ima više iskustva kad
je riječ o “tehnologiji”, ali da on i de Homem-
Christo osjećaju kao da su posebno povezani,
“kao sijamski blizanci”. Gondry kaže: “Meni
je Guy-Manuel pomalo kao Meg u White Stri-
pesima – ona je bila tiha, ali je vodila Jacka
Whitea.” Dauxerre se sjeća da je bio zapanjen
de Homem-Christovom sposobnošću da osje-
ti melodiju: “Čuo bi nešto, rekao: ‘To je sjaj-
no, samo promijeni jedan akord’, i očito je bilo
bolje.” Heroj housea Todd Edwards, koji je ne-
brojeno puta surađivao s Daft Punkom, kaže:
“Thomas je više frontman, onaj koji sve sređu-
je, glavni je u donošenju izvršnih odluka – tako
da se posao obavi, onda dolazi Guy-Man i do-
daje svoj dio, koji je krucijalan.” Za novi Daft
Punkov album Giorgio Moroder, kum disca,
isporučio je izvedbu izgovorene riječi u tri mi-
krofona iz tri različite dekade. “Thomas ima
supersluh”, kaže Moroder. “Pitao sam inženje-
ra: ‘Tko će ikada čuti razliku među tim mikro-
fonima?’ Rekao mi je: ‘Nitko. Ali dečki hoće.’”
Ranih ‘90-ih, Bangalter i de Homem-Chri-
sto izgubili su zanimanje za rock glazbu i
gravitirali prema underground buci u Pa-
rizu. “Priča koju sam ja čuo je ta da cure na
rock sceni nisu bile toliko lijepe i seksi”, kaže
Dauxerre, “pa su otišli na rave party, vidjeli
jako mnogo prelijepih djevojaka i rekli: ‘To je
glazba koju moramo stvarati!” Godine 1993.,
nakon što je završio srednju školu, Bangalter –
koji je kao dijete nekoliko ljetnih praznika pro-
veo u kampu u Maineu – bez pripreme je sam
otišao na tri tjedna na Manhattan, čekirao se
u “nekom hotelu na Aveniji Madison” i parti-
jao dan i noć. “Bio sam vani svaku večer, išao u
četiri ujutro u NASA-u, viđao Juniora Vasque-
za u Sound Factoryju”, prisjeća se. “Sjećam se
energije tih drag queensa – želio sam se prese-
liti u New York.” S 1500 dolara što ih je dobio
za 18. rođendan, Bangalter je kupio neke sin-
tesajzere i semplere i počeo kemijati u svojoj
pariškoj sobi s de Homem-Christom. Obojica
su ispali iz koledža, nazivajući svoj novi dance
outfit u čast jedne engleske kritike Darlin’a
koja nije bila pohvalna a odnosila se na njihov
jedini singl kao “daft punky thrash” (budala-
sto punk mlaćenje).
Negdje u to vrijeme Daft Punk eksperi-
mentirali su s drogom, kratko. “Uzimao sam
ecstasy godinu dana, od početka 1993. do po-
četka 1994.”, kaže Bangalter. “Problem je bio
u tome što mi se svidjela sva glazba koju bih
čuo, bilo koje smeće – nisam mogao kritič-
ki rasuđivati. Posljednji sam put uzeo ecstasy
kad je umro Kurt Cobain. Bili smo na par-
tyju u Glasgowu kad sam čuo tu vijest. Poslije
smo išli na afterparty i umalo da me nije po-
gazio kamion.”
“Bila je to prva noć da sam probao ecstasy”,
kaže de Homem-Christo, koji je izvukao Ban-
galtera na sigurno. “Također i zadnja.”
S namjerom da postanu međunarodni bend,
Daft Punk potpisali su ugovor sa škotskom
dance izdavačkom kućom Soma radije nego
s nekom francuskom. Svoj debi album Ho-
mework napravili su u Bangalterovoj spava-
ćoj sobi, uz upotrebu sintesajzera, bubanj-ma-
šine i samplera zajedno s
ranim technom i hip-ho-
pom. (“Kad smo nastupa-
li, ponovno smo stvarali sve
živo”, kaže de Homem-Chri-
sto.) Homework je nemilo-
srdno propulzivan i sigurno
slabašan, upadajući u šljap-
kave acid-house rifove ovdje,
sinkopirane funk bitove ondje.
“Kad sam ih čuo prvi put, pitao
sam se, je li to prejednostavno ili
je sjajno”, kaže Gondry. Album
izgleda obijesno i ima dalekovi-
dan žanrovski agnosticizam. Vo-
deći singl “Da Funk” bio je inspiri-
ran gangsta rapom Zapadne obale;
za “High Fidelity” ponovno su sastavili jefti-
ne saksofonske izreske iz pjesme Billyja Joela
“Just The Way You Are” za epileptični house.
“Za nas nema razlike između onoga što jest i
što nije hip”, kaže Bangalter.
Mnogo dance glazbe usahne kad napusti
podij, ali Daft Punkova mašta nadmašila je
sve očekivano. “Glazba je bila vektor oko kojeg
smo htjeli izgraditi svemir”, kaže Bangalter.
Kao i ostali vodeći umjetnici elektronike ‘90-
ih, Daft Punk su se više predstavljali kao bend,
nego kao DJ-i: nastupajući iza albuma pravih
pjesma, plasirajući singlove na alt-rock radio,
snimajući inventivne videe s tada režiseri-
ma žutokljuncima kao što su Gondry i Spike
Jonze. “Dance glazba nije cool”, kaže DJ A-
Trak koji duo pozna od 2007. i koji je Kanyea
Westa upoznao s njihovom glazbom. “Ima naj-
gore fontove, najgore umjetničke radove – ne
zaboravimo kako izgleda flyer za rave party. A
onda se pojavi Daft Punk s ovim ludim videi-
ma, prekrasnim art albumom. Oni imaju sjaj
i profinjenost na kojima im drugi dance stva-
ratelji zavide.”
Da bi napravili svoj drugi album, Discovery
iz 2001., Daft Punku su trebale tri godine.
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 69
 DAFT PUNK
Gusto tkan, ali nevjerojatno poletan, sastojao
se od opskurnih disco i rock semplova iščupa-

najbolje od daft punka

nih iz glazbe Bangalterove i de Homem-Chri-
stove mladosti. Daft Punk su oštro napali te
semplove filtar-efektima pa se čini da trepe-
re i smanjuju se kao uspomene koje se bude i
blijede; album, na momente naivan, odvažan
i elegičan, etablirao je Daft Punk kao pop vi-
zionare. “Ja to zovem Thrillerom Francuske”,
kaže Chromeov Dave Macklovitch, te dodaje
da je Discovery bio “plan” za njegov bend. “Bili
su neustrašivi na tom albumu”, kaže Pharrell
Williams, kojem su dečki iz Daft Punka dali
da remiksira singl “Harder, Better, Faster,
Stronger” 2003. “Kad slušate njihovu glazbu,
imate osjećaj da vas prosvjetljuje.”
Prošlog ožujka, pet godina otkako je Daft
Punk počeo raditi na albumu Random Access
Memories, za vrijeme showa Saturday Night Video
Live (SNL) emitirana je reklama dajući krip- “One More
tiranu poruku da se duo vratio. U spotu se Time”
moglo vidjeti osam notnih linija pjesme “Get
Lucky” uz grafiku robotskih kaciga što se spa- Od svoje rane faze inspirirane Beach Boysima i projekata kojima su
jaju. Glazba – živahan povratnički disco od- “ubijali” na plesnim podijima do njihovih globalnih EDM hitova, francuski
sviran precizno poput udarca bičem na gitari, duo već je dva desetljeća jedan od planetarno najstajliš izvođača.
basu, bubnjevima i klavijaturama – najavila je
prozaičnu smjenu u zvuku dua. Bilo je gotovo

F
za 15 sekundi.
anovi su istog trena
uploadali reklamu na You-
Tube; netko ju je spojio
tako da se ista stvar ponav-
lja u maratonskoj verziji od
deset sati. Glazbeni sajto-
vi i boardovi s porukama
doveli su Daft Watch Mode
u crveno, neumorno izmjenjujući novosti, na
primjer, da se 13 pjesama bez naslova što se
pripisuju Daft Punku pojavilo u bazi britan-
ske kraljevske distributivne agencije. “Duge
su od 3,48 do 9,04 minute”, napisao je netko.
“Proizvodimo rijetko”, kaže Bangalter, “a to
znači da ljudi više paze.” Nekoliko tjedana po-
slije, Daft Punk je pustio drugi oglas u SNL-
u, koji je otkrio naslov albuma. Posteri i ogla-
sne ploče na kojima su artovi albuma pojavili
su se u gradovima kao dio uzbudljive objave,
majstorski napravljene, namjerno u stilu stare
škole. “Kad se vozite Sunset Stripom i vidite
te jumbo-plakate, magičnije je od reklame na
ekranu”, kaže Bangalter. U nekoliko tjedana
Darlin’: “Cindy, So Loud” 1993. učiteljsku dozvolu. “Nismo čak trebali ni raz-
govarati”, kaže gost na pjesmi Romanthony.
U svojim tinejdžerskim
“Bilo je to na drugoj razini.”
godinama osnovali su
garage-rock trio s budu-
ćim gitaristom Phoenixa “Harder, Better, Faster, Stronger”
Laurentom Brancowitzom, 2001.
i svirali pjesme Kissa
i Beach Boysa. Jadni Te su godine debitirali s robotskim kacigama
original značajan je kao artefakt i zbog toga i ta pjesma o (superljudskim?) pojačanjima,
jer je način na koji su upotrebljavali ponavlja- koju de Homem-Christo pjeva u vocoder, od-
nje najavio Daft Punk. “Imali smo samo dva govara motivu kiborga. Kanye West nagovije-
stio je hip-hop/EDM crossover semplirajući ga
nastupa”, kaže Bangalter.
na pjesmi “Stronger”.
“Da Funk” 1995.
“Make Love” 2005.
Daft Punk probili su se singlom inspiriranim
hip-hopom Zapadne obale. “Željeli smo Njihov studijski album Human After All bio je
napraviti neku vrstu gangsta rapa”, rekao je izdan brzo i prljavo. Hard-pounding pjesme
Bangalter. Što je kao što je “Robot Rock” imale su zaštitni znak
bitno, video koji je dueta, ljubav prema deep-cut electro funku,
ali ovaj nježni boudoir jam pokazao je njihove
režirao Spike Jonze
pomogao je da finese na profinjeniji, soft-rock način.
se pjesma počne
vrtjeti i izvan svijeta Kavinsky: “Nightcall” 2010.
klubova.
Daft Punkov saveznik Kavinsky pridobio je
de Homem-Christa da suproducira taj čudni
Stardust: “Music Sounds Better With synth-pop duet u kojem on izvodi vokale u

Random Access Memories se od nevjerojatno
dobro čuvane tajne pretvorio u jedno od naj-
značajnijih izdanja desetljeća.
Posljednji album Daft Punka, Human After
All iz 2005., bio je mršava vježba mehanič-
kog dance rocka, ispucan nakon manje od
dva mjeseca. Danas album zvuči uzbudlji-
vo, ali oštro ispod razine prethodnika, kritič-
ki i komercijalno. Možda kao reakcija na to,
Random Access Memories je, kao ekstremni
kontrast, najambiciozniji i najskuplji album
u karijeri Daft Punka za koji treba najviše
vremena da se prihvati: bogata suita zlatom
You” 1998.
Uz potporu svjetlucavog sempla pjevačice
Chaka Khan, taj dance hit broj jedan zvuči
kao Daft Punkova pjesma – jer ju je Bangalter
napravio s nekoliko pariških frendova.
“One More Time” feat. Romanthony
2000.
S njihova LP-ja Discovery, koji označava novi
smjer, snimka istog trenutka himnična i sjetna,
zarazna i prazna – i dripping s pozadinom
auto-tunea, dok je T-Pain još imao svoju
stilu Cookie Monstera a brazilski pjevač Love-
foxxx slatko guče.
“Touch” feat. Paul Williams 2013.
“Get Lucky” je neodoljivi ambasador Random
Access Memoriesa za pop svijet, ali središnji
dio je taj bestidno kićeni miks vokala u stilu
Broadwaya, te rogova i – dovraga, zašto
ne? – dječjeg zbora u stilu Gamblea i Huffa.
Stihovi lamentiraju o tehnološkom otuđenju,
ali “ima 250 pjesama u Pro Tools session”,
kaže Bangalter. “Ne bismo to mogli napraviti
bez kompa.”

70 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
popločanog disco groovea, purpurni stihovi
i uspješan razvoj prog-operatica, preciznost
izvedena da uništi. “Potrošili smo više od mi-
lijun dolara da ga napravimo, lako”, kaže Ban-
galter. “Ali to nije važno.”
Kad je Pharrell, za posjeta Parizu, prvi
put pjevao svoje stihove za “Get Lucky”, Daft
Punk su mu rekli da “pjeva ponovno, ponovno,
ponovno”, prisjeća s Pharrell. “Učinio sam to
još četiri ili pet puta, izabrali su što im se svi-
djelo, i onda sam svaki od tih dijelova pjevao
ponovno i ponovno. Roboti su perfekcionisti.”
Daft Punk su angažirali zborove, svirače
žičanih instrumenata, trubače i pedal-steel
izvođače; snimili su zvučne efekte u Warner
Bros.-u na pozornici gdje se reproduciraju
zvukovi iz svakodnevnog života. Dijelove su
svirali sami, a onda bi platili profesionalcima
koji su radili na Thrilleru i Off the Wallu da to
odsviraju bolje. Laskavo su nagovarali voka-
le koji su im gosti poput Panda Beara i Julia-
na Casablancasa; mozak Chica Nile
Rodgers svirao je gitaru na tri pje-
sme. Odletjeli su u legendarne stu-
“Dance glazba nije cool”, kaže
dije u New Yorku i Los Angelesu,
kao što su Electric Lady i Henson,
njihov frend DJ A-Trak. “Daft
da uhvate jedinstveni zvuk i vibru
klasičnih soba. Kamo god da su
išli, mikrofoni su bili uključeni,
snimajući buku kotača – “Imali
smo Ampexove role posvuda”, Punk imaju sjaj i eleganciju
kaže de Homem-Christo – što
su je poslije montirali upo- na kojima im ostali dance
izvođači zavide.”
trebljavajući profesional-
ne alate, prizivajući pjesme
iz snimki “kao da snima-
mo film”, kaže Bangalter.
“Ima pjesama koje spaja-
ju dvije i pol godine i pet različitih studija.”
Završavajući drugu rundu koktela, uzima-
mo taksi do restorana u Amouru, butik-hotelu
blizu Pigallea kojeg je suvlasnik prijatelj Daft
Punka Monsieur André, grafiter koji je postao
kralj grafiti scene, koji ih toplo pozdravlja u
predvorju. Razgovor o novom albumu nastav-
lja se za objedom. “Sedamdesete i osamdese-
te najukusnija su era za nas”, kaže de Homem-
Christo, posežući za salatom s kobasicama.
“Nije da ne možemo napraviti lude futuristič-
ke stvari, nego smo se htjeli igrati prošlošću.”
Njihovo zurenje ipak nije u potpunosti bilo
usmjereno na prošlost. Kanye West u jednom
je trenutku skoknuo do pariškog studija i na-
pravili su stanku da tobože rade muziku za
njegov novi album.
“Imali smo kombinaciju živih i programi-
ranih bubnjeva”, kaže Bangalter. “I Kanye je
repao uz to”, prisjeća se de Homem-Christo.
“Nije čak ni repao, više je vikao na primi-
tivan način”, kaže Bangalter. Prije nekoliko
mjeseci West je izveo sirove demo verzije za A-
Traka, koji ih opisuje kao “futuristička, elek-
tronička čudovišta” bez melodije, samo “vrlo
distorzično udaranje i Kanye vrišti – nevje-
rojatne su”. U čikaškom hip-hop autoru Daft
Punk jasno vidi srodnu dušu. “Kanye se osjeća
ugodno uz nas, zato dopušta da bude ranjiv”,
kaže Bangalter.
“Radikalan je u svojim izborima”, kaže de
M
Homem-Christo. “Nije ga briga.”
jesec da na posli-
je, jednog petka u pu-
stinji Mojave dok je
sunce pržilo, de Ho-
mem-Christo u crnim
kupaćim gaćama Dior
Homme ulijeva južno-
američki zeleni čaj kraj
bazena u prekrasnoj staroj kući u Palm Sprin-
gsu. Bangalter je malo dalje, u plavim krat-
kim hlačama Lacoste i otrcanome slamnatom
šeširu Borsalino, govori Pharrellu da svaka-
ko mora otići pogledati film Carstvo velikog
Oza. “Stvarno, čovječe?” pita Pharrell. “Ok,
moram to vidjeti.” Disco tutnja iz zvučnika sa
zida; unajmljeni kuhari spremaju roštilj; pra-
zne boce šampanjca Veuve Clicquot smeće su
na stolu. Dva čovjeka sjede u kuhinji s velikom
torbom trave, frču džointove.
Prvi je vikend festivala Coachella Valley
Music and Arts i Daft Punk su za dugi vikend
unajmili kuću koja je nekad pripadala Bingu
Crosbyju. Pharrell je samo svratio, ali dese-
tak njihovih prijatelja zasjelo je ovdje – dijele
sobe, igraju stolni tenis u dnevnoj sobi, spre-
maju koktele od pića iz prepunog bara, penju
se na krov i skaču u bazen. (Obitelji člano-
va Daft Punka negdje su drugdje.) Duo je tu
bio kao iznenađenje večeri, i šute k’o zalive-
ni o tome što spremaju. Jesu li robotske ka-
cige ovdje? “Nisu”, odvraća Bangalter. “Ne
možemo ti reći gdje su.” Todd Edwards, DJ,
u dnevnoj je sobi, pije tekilu. “Čak ni ja ne
znam što rade”, kaže on. “Ako mi ne kažu, ja
ne gnjavim.”
Osjeća se nekadašnja razularenost glazbe-
nog biznisa kakav je bio na mjestu koje je pot-
puno u skladu s pokazivanjem Random Acce-
ss Memoriesa. Porsche Carrera parkiran je
ispred, blizu velikoga gonga kojim posjetitelji
mogu najaviti svoj dolazak. “Guy-Manuel od-
sjeda u spavaćoj sobi u kojoj je navodno JFK
imao aferu s Marilyn Monroe”, kaže Bangal-
ter. De Homem-Christo podrugljivo se javlja:
“Pod velikim sam pritiskom da ondje napra-
vim nešto zanimljivo.”
Daft Punk inzistiraju na tome da neće biti
izvođači. Bangalter kaže da čak ne planiraju
ići na turneju kako bi predstavili novi album:
“Želimo sve usredotočiti na čin i uzbuđenje
samog slušanja albuma. Ne vidimo da bi tur-
neja trebala popratiti album.” (Kad napokon
krenu na turneju, dodaje on, bit će to sa setom
pjesama kao presjekom karijere, ne samo s
novim materijalom.)
Oko 19.30 sati Daft Punk i njihovi prija-
telji – Edwards, DJ Falcon, dizajner Maison
Kitsunéa Gildas Loaec i nekolicina ostalih
– ulaze u vozilo, kreću na festival. Pharre-
ll i njegova ekipa slijede ih u crnom Sprinte-
ru. Bangalter uključuje svoj telefon u stereo,
čuju se Quincy Jones i Led Zeppelin, onda
se okreće i razgovara tihim glasom s me-
nadžerom Paulom Hah-
nom, o očitom iznenađe-
nju: pokazuje se da će se
produžena verzija trailera
za novi album, u kojem je
video gdje Daft Punk izvo-
de “Get Lucky” u smokinzi-
ma sa šljokicama uz Pharre-
lla i Nilea Rodgersa, prikazati
na golemim HD videozidovi-
ma na svakoj pozornici na fe-
stivalu. “Hoće li do tada Sunce
zaći?” pita Bangalter. “Hoće li
ljudi moći vidjeti?” Hahn kaže da
će biti u redu.Osiguranje nas vodi
uz rub imanja Coachella, gdje nas
dva vozila za golf voze do prostora s
izvođačima. De Homem-Christo juri na WC,
a Bangalter crta plan bitke: videozid će se na-
laziti između različitih ekrana i želi uloviti
što je više moguće izvedbi. Uz desetke čud-
nih prijatelja on i de Homem-Christo uskoro
pronalaze put do ruba VIP prostora s pogle-
dom na glavnu pozornicu. Ako ih itko prepo-
zna, to ne pokazuju.
U 20.35 sati Yeah Yeah Yeah samo što nisu
izišli na glavnu pozornicu, Sunce je zašlo i go-
lemi videozidovi iznenada su prsnuli u život.
Pojavljuje se logo Daft Punka, i “Get Lucky”
dopire iz zvučnika. Ljudi istog trena počinju
plesati, dižu svoje mobilne telefone, i urlaju
kad se roboti pojave u videu. Za manje od dvije
minute gotovo je i slika na ekranima nestaje.
Svi su silno ushićeni i smeteni: Što je dovraga
to bilo? Članovi ekipe Daft Punka udaraju se
po leđima u znak čestitki. Pharrell daje Ban-
galteru high-five.
Za nekoliko dana snimke trailera imat će
više od milijun pogleda na YouTubeu, prijete-
ći da zasjene ostatak festivala. Upravo sada,
Bangalter grli de Homem-Christa i mrmlja
mu nešto u uho na francuskom. Onda se okre-
ću i odlaze zajedno, samo još dva nasmiješena
lica u gomili.
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 71
frljić
OPTUŽUJU GA DA MU
JE teatar lažna
avangarda I DA JE
EGZIBICIONIST: kao
UVJeRENI MARKSIST
kaže da ga raduje
jal malograđana
tekst: nikola čelan
f o t o g r a f i j a : m at e j a v r č k o v i ć

S
lijedom k a zališnih nagr ada koje je osva jao u r a zdoblju u
od 2007. do danas Oliver Frljić može se smatrati regionalnom kazališnom zvi-
jezdom. U hrvatskoj javnosti prvi put je medijsku prašinu podigao uspješnom
adaptacijom Euripidovih “Bakhi” kad je, problematizirajući temu institucio-
naliziranog čedomorstva, trasirao svoj umjetnički i aktivistički put kojim se
još uvijek suvereno i dosljedno kreće. Rođen je 1976. u Travniku koji napušta
1992. Na putu iz ratom zahvaćene BiH prema Beču zbog administrativnih ra-
zloga zapinje u Splitu, gdje pohađa srednju školu. Akademiju dramskih umjetnosti je završio
u Zagrebu paralelno sa studijem Religijske kulture na jordanovačkom Filozofskom fakulte-
tu Družbe Isusove. Već na Akademiji je pokazao buntovnu narav kojom, u kombinaciji s ni-
malo bezopasnim, ubojitim intelektom, redovito do kraja dovodi svoje umjetničke projekte “s
proširenim djelovanjem”. Naime, Frljić je uvjeren kako teatar, i umjetnost općenito, ne smije
biti sama sebi svrhom, nego se njome uspješno koristi kao oruđem društvenog djelovanja.

72 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 73
 oliver frljić

U razgovoru nam otkriva mnoštvo zani-

mljivih detalja i postulata iz vlastitog intelek-
kuća smrti
tualnog i kreativnog biosa. Doznajemo izme- Zapaljeni planinarski dom Adolfovac
đu ostalog kako je zapravo uvjereni marksist, na Sljemenu gdje je 1991. ubijena
objašnjava kako doživljava učestale moralne 20-godišnja Aleksandra Zec. O tom
optužbe na vlastiti račun te nam prije svega ubojstvu i ratu izvan službenih okvira
otkriva koji je status njegovog zadnjeg umjet- Frljić radi predstavu u Rijeci
ničko-aktivističkog iskoraka - postava pred-
stave o mučkom ubojstvu maloljetne Alek-
sandre Zec, civilne ratne tragedije iz Zagreba
devedesetih. Začuđujuća efikasnost, sklad
intelektualnog promišljanja i naprosto niče-
anske provedbe kroz umjetnički čin, sviđao
se konkretni rezultat nekome ili ne, razlozi
su zbog kojih Olivera Frljića treba promatra-
ti kao značajnu figuru aktualnog trenutka u
hrvatskom društvu.

U kojoj je fazi projekt “Aleksandra Zec”? Hoće

li predstava biti postavljena, gdje, kad i zna
li se to uopće? Što vas i zbog čega u tom
konkretnom slučaju ponajviše intrigira i što
točno želite postići vraćanjem ove tragedije
u fokus javnosti?
“Aleksandra Zec” će biti postavljena u
HKD-u Rijeka u koprodukciji sa Centrom
za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda i
još nekim partnerima. Premijera je planira-
na za svibanj 2014. Najviše me zanima ne-
spremnost sudske vlasti da procesuira slu-
čaj, politička opstrukcija koja se dogodila
i činjenica da su neke od ubojica još uvijek
među nama. U temelje ove države ugrađeni
su mnogi nesankcionirani zločini, a ubojstvo
dvanaestogodišnje Aleksandre Zec možda je
najekstremniji primjer jer se radi o djetetu.
Taj slučaj se nekoliko puta vraćao u fokus jav-
nosti. Posljednji put kad se Vlada nagodila s
preživjelim članovima obitelji Zec oko nov-
čane odštete. Međutim, tim se ništa nije ri-
ješilo. Što je s ostalim civilnim žrtvama koje
su ubili pripadnici Hrvatske vojske, a za što
nitko nije bio osuđen? Ova predstava bi tre-
bala, na jednom širem planu, progovoriti o
karakteru prošlog rata mimo službenih na-
rativa. Nesankcionirani zločin je znak sla-
bog društva, društva koje vjeruje da se zako-
ni mogu suspendirati kad postoji “nacionalni
interes” za njihovu suspenziju. Takva selek-
tivnost u primjeni zakonskih propisa dovela
nas je do toga da hrvatska pravosudna prak-
sa u 90-im i dijelu 2000-ih izgleda kao ka-
rikatura prava.
Splitska premijera vaših “Bakhi” u srpnju
2008. je za najveći dio hrvatske i regionalne
javnosti ujedno bila i početak priče o Oliveru
Frljiću. Kao mlad redatelj tada ste doživje-
li podizanje afere oko zabrane izvedbe od
tadašnjeg intendanta Milana Štrljića na dr-
žavnu institucionalnu razinu. Naime, izved-
bu predstave koja bocka u najbolnije neu-
ralgične točke društvene savjesti naložio je
viti do današnjih dana - prelijevanje djelo-
kruga kazališta na društvenu svakodnevicu,
originalan zahtjev političkog teatra za stvar-
nom katarzom, preuzimanjem nečega što
nazivate “kolektivnom odgovornošću”. Što
bi po vama takva odgovornost predstavlja-
la u prostoru i vremenu? Kakva vrsta “samo-
kažnjavanja” može ponovno posložiti stvari
kod pojedinih kolektiviteta u regiji? I može
li se tako nešto uopće dogoditi?
Odgovornost bi u domaćem slučaju pred-
stavljalo suočavanje s najtamnijim stranama
novije prošlosti. U Hrvatskoj postoji kontinu-
itet zataškavanja vlastitih ratnih zločina, ne-
voljkost u njihovom procesuiranju, negiranje
vlastite odgovornosti u ratovima devedese-
tih, a logična konzekvenca takve društvene
klime je nedavna vukovarska čekić-revoluci-
ja. Njom se pokazuje da je tim ljudima uni-
štavanje i dalje konstitutivni element njiho-
vog nacionalnog identiteta. Da ne kažem da
taj događaj otkriva i pravi karakter Domo-
vinskog rata - on je bio i ostao instrument
stvaranja građana prvog i drugog reda - od
Tuđmanove izjave o smanjivanju pripadnika
jedne nacionalne zajednice na razuman po-
stotak, do prijedloga da se donese morato-
rij na uvođenje ćirilice u Vukovaru. Jer, kao
nju prekršiti temeljne ustavne odredbe bez
gotovo ikakvih zakonskih sankcija. Tu se ne
može govoriti o odgovornom društvu jer to
društvo, počevši od njegovih građana, preko
sudske, zakonodavne i izvršne vlasti, nije u
stanju poštivati temeljne odredbe temeljnog
konstitutivnog dokumenta vlastite države.
Društvena odgovornost se ne događa sama
od sebe. Ona se stvara kroz društvene institu-
cije i sustav vrijednosti koji se njima prenosi.
Dok se ne dogodi njihova suštinska reforma,
neće se pojaviti ni odgovornost. Moj kazališ-
ni rad je pokušaj da se barem kroz jednu in-
stituciju tog i takvog društva postulira odgo-
vornost kao društveni i umjetnički imperativ.
Je li PR oko “Bakhi” bio za vas neočekivan i
je li vam dao potreban polet kojim ste ova-
kve lekcije zadnjih pola desetljeća nastavi-
li dijeliti i u drugim sredinama? Slovencima
ste predbacili “izbrisane”, Srbima natrljali
Đinđića usred Beograda, u Bosni ste se ka-
čili s Hadžihafizbegovićem zbog naizmje-
nične osude i očijukanja sa srpskim bićem, a
među Hrvatima se spremate pozabaviti još
jednom pravno traljavo tretiranom civilnom
ratnom traumom, onom tinejdžerskog uboj-
stva Aleksandre Zec. Ostanimo za trenutak
još u Splitu, vašem neželjenom ratnom bo-
foto: pixsell

nakon zabrane tadašnji premijer Ivo Sana- što hrvatski Ustav kaže, svi građani ove ze- ravištu.   Vidite li traume iz vaših devede-
der. Uspješno ste u samom početku skrenuli mlje su jednaki, ali su neki, da parafraziram setih u “podemonjenom” Splitu kao pod-
pažnju na nešto što će se kroz vaš rad nasta- Orwella, jednakiji. Dakle, jednakiji su u sta- logu za ovakav višegodišnji artistički nalet

74 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .

“ognja i mača” na području bivše države?
I tko zapravo stoji iza Olivera Frljića? Pra-
vednički gnjev, intelektualni genij ili nešto,
netko treći?
Bio bih sretniji da su se “Bakhe” dogodi-
le bez ikakve medijske halabuke. To bi po-
kazalo da smo napravili civilizacijski isko-
rak u odnosu na devedesete. Međutim, kad
je predstava već bila zabranjena od strane
Milana Štrljića i kad se preselila u medijski
prostor, činilo mi se da bi bilo konzekventni-
je da se ne izvodi jer su medijske “Bakhe” na-
pravile sve ono što je bila ideja tog projekta.
Ukazale su na nepromijenjeno stanje (nacio-
nalističke) svijesti, na neiskrenost demokrat-
skog zaokreta tadašnjeg HDZ-a, na neriješe-
ni problem ratnih zločina iz Lore te na ono u
što se Split kao grad od devedesetih naova-
mo pretvorio (a što je dobilo i službenu ovje-
ru na sljedećim gradskim izborima na kojima
je trijumfirao Željko Kerum). Oko toga treba
li predstavu nakon svega odigrati, a naročito
nakon priopćenja tadašnjeg premijera Sana-
dera, koji se javio u svojstvu običnog građa-
nina te zapravo neformalno naredio Štrlji-
ću da “Bakhe” vrati na repertoar Splitskog
ljeta, imali smo velike polemike u samom
autorskom timu i ansamblu. Moje mišlje-
nje proizlazilo je iz ideje da kazalište može
biti sredstvo ideološke borbe. Kad je odre-
đena ideološka bitka gotova, onda i predsta-
va koja je investirana u nju gubi svoj raison
d’être. Moje mišljenje nisu dijelili svi članovi
ekipe tako da je predstava na kraju izašla i po
meni, depotencirala određene učinke koje je
u svojoj medijskoj izvedbi napravila.
Smatrate li da su mediji u nas korumpirani u
sfere političkog i ekonomskog interesa? Na-
dovežimo se na prethodno pitanje: odakle
toliki izvanredan interes i medijsko pokri-
će vašem radu? Jeste li tek kao sretan poje-
dinac otkrili eliksir koji vas je iz anonimno-
sti naglo iznio u sam vrh suvremenog javnog
rezoniranja u Hrvata ili takav status u medi-
jima možete zahvaliti rijetkom sklopu ka-
rakternih osobina? U nastupu se prikazujete
skromnim, smirenim i samouvjerenim sugo-
vornikom, je li dakle riječ o vrlini osobnosti,
ili jednostavno “pogođenom” sadržaju koji
donosite svojim djelovanjem, a koji javnost
danas ne može zaobići?
Krenimo od ovog razgovora. Ako su mediji
korumpirani u sferi političkog i ekonomskog
interesa, onda i ovo što upravo sada razgo-
varamo ne mogu vidjeti drugačije nego kao
rezultat nekog takvog in-
teresa. U tom slučaju je lo-
gičnog da vas pitam zbog
čega ste se odlučili da me
intervjuirate? Jer mi želi- “HNK ne treba
te dati dodatnu medijsku
vidljivost? Jer smo ideo-
stvarati lažne
loški na istoj strani ba- nacionalne i
rikade? Jer vam se sviđa
estetske
koncenzuse,
moj “rijetki sklop karak-
ternih osobina”? Zašto
se, ako već kritički aludi- nego odlučiti
kome se i kako
rate na proizvodnju me-
dijskih zvijezda i zvjezdi-
ca i interesa koji iza toga obraća. Što
stoje, niste odlučili za
nekog anonimnog sugo- uopće pridjev
vornika za ovaj intervju? ‘narodno’ znači
Pretpostavljam da u Hr-
vatskoj ima puno i kom- u njegovu
petentnijih i koherentni- imenu?”
jih sugovornika za teme o
kojima upravo razgovara-
mo. Naravno da ne očekujem da na ova pita-
nja odgovorite, ali vam pokušavam pokazati
da je u medijskoj sferi svaki simbolički kapi-
tal, svaki društveni angažman, svaki poku-
šaj da se izađe iz normiranog diskursa, po-
tencijalno kurentna roba. Medijski tretman
koji dobivam - od optužbi da sam izdajnik,
do onih koji me nekritički proglašavaju pr-
voborcem za ljudska prava te pokušaj da se
sve to začini prekapanjem po jednom dije-
lu mog privatnog života - neće utjecati na oz-
biljnost kojom se bavim svojom profesijom.
Ključnim se u vašem javnom diskursu svih
ovih godina nadaje zahtjev za političkom i
društvenom konzistentnošću. Druga tema
koja vas upadljivo okupira jest mržnja,
uglavnom ona koja se tiče kolektiviteta. Fo-
kusirajmo se sad na hrvatsku stvarnost, na
“tapetu” su vam tradicionalno državotvor-
ci Crkva i HDZ koje ste opisali metaforom
tragikomičnog, atavističkog “Oca na služ-
benom putu”. Vidite li najnovija zbivanja u
Vukovaru znakovitim za ispravno postav-
ljenu dijagnozu? HDZ u kojem se Sanader
prvo odrekao Tuđmana, potom se Karamar-
ko odriče Sanadera pokriva performanse
mržnje, fizičkog nasilja i agresije u izvedbi
mutiranih, jedva punoljetnih “božjih posla-
nika” i likova iz teretane. Tko u toj situaci-
ji kopa po kolektivnoj ratnoj traumi? Je li to
Milanović nastojanjem oko provedbe Sana-
derovih zakona, dakle barem na deklarativ-
noj razini oko pravne države? I u ime koga i
čega HDZ meandrira sve ovo vrijeme? Koji
je kolač na stolu? Vjera i domovina ili vlast i
narodno blago?
Domovinski rat, njegovo jednostrano pri-
kazivanje, negiranje zločina koje je u njemu
počinila hrvatska strana su i dalje instru-
menti za političku manipulaciju velikog di-
jela građana ove zemlje. Postoji i taj smi-
ješni dokument koji se zove “Deklaracija
o Domovinskom ratu” koji
bi trebao normirati što se i
kako smije govoriti o ovom
događaju i koji je sastavljen
od niza notornih laži. Naj-
prije se u uvodu kaže da su
“temeljne vrijednosti Domo-
vinskog rata jednoznačno
prihvaćene od cijeloga hrvat-
skog naroda i svih građana
Republike Hrvatske”. Pret-
postavljam da oni koji su De-
klaraciju donijeli nisu uzeli
u obzir ono što o Domovin-
skom ratu misle oni građa-
ne Hrvatske koji su tijekom i
nakon Oluje protjerani ili po-
bijeni. Nadalje, taj isti doku-
ment tvrdi da je Hrvatska vo-
dila “pravedan i legitiman,
obrambeni i osloboditeljski,
a ne agresivni i osvajački rat
prema bilo kome u kojem je
branila svoj teritorij od velikosrpske agre-
sije unutar međunarodno priznatih grani-
ca.” A što je s vojnim angažmanom Hrvatske
na teritoriju Bosne i Hercegovine, pokuša-
jem njezinog cijepanja i uspostavljanja fa-
mozne Hrvatske Republike Herceg-Bosne,
etničkim čišćenjem muslimanskog stanov-
ništva? Domovinski rat, uz sve njegove De-
klaracije i šuplju domoljubnu retoriku, ne
mogu promatrati drugačije nego kao sred-
stvo bogaćenja jednog društvenog sloja i do-
bivanja različitih društvenih privilegija te
kao politički kapital koji, sudeći po vukovar-
skoj čekić-revoluciji, još uvijek nije potrošen.
Što je alternativa u širem smislu i smatrate li
se svjetonazornim alternativcem? Vaše mi-
šljenje na povijesnoj i fenomenološkoj ra-
zini odiše zrelom kritikom parlamentarne
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 75
 oliver frljić
demokracije i neoliberalnog kapitalizma.
Ostali smo međutim uskraćeni za alternati-
vu? Spominjali ste Chomskyjevu protutežu
potonjem koju on nalazi u islamskom fun-
damentalizmu, čemu opet u prilog svjedo-
če Obamin pik i nastojanja oko Sirije. Koja
je onda po vama alternativa depersonalizi-
ranom parlamentarizmu kojemu zamjera-
te održavanje postojećih socioekonomskih
struktura i na račun čega? Vidite li alterna-
tivu u nekakvom budućem reakcionarnom
prosvijećenom ili prosvijetljenom personal-
nom tipu vladavine?
Alternativu ne shvaćam kao program, nego
kao ideju s regulatornom funkcijom. Ona se
realizira u različitim vremenima i situacija-
ma, ali u njoj je uvijek sadržan otpor hegemo-
niji jedne društvene klase, postuliranje jedna-
kosti i niz drugih emancipatornih momenata.
Oliver Frljić (Travnik, 1976.), hrvatski kazališni redatelj.
Diplomirao je 2002. godine filozofiju i
religijsku kulturu te kazališnu režiju i radio-
foniju na Akademiji dramske umjetnosti.
Prije upisa na studij kazališne režije,
sredinom devedesetih, formira amatersku
kazališnu skupinu Le Cheval, s kojom na-
stupa na festivalima kazališnog amateriz-
ma te surađuje i s mnogim drugim grupa-
ma na zagrebačkoj nezavisnoj sceni.
Profesionalno režira već tijekom
studija, primjerice u Istarskom Narodnom
Kazalištu, Teatru &TD, festivalima Gavelline
večeri, Splitskom ljetu, Karanteni (Dubrov-
nik), Zadru Snova, Osječkom ljetu kulture
te na brojnim inozemnim festivalima.
Nagrađivane predstave: Blizanke
Dječjeg kazališta Dubrava, Turbo-folk HNK
Ivana Pl. Zajca, Strah u Ulici lipa i Bakhe.
Prvu važniju predstavu na međunarod-
noj sceni Preklet naj bo izdajalec svoje do-
movine režirao je 2010. u Slovenskom mla-
dinskom gledališču. Iste godine režira i
predstavu Buđenje proljeća u ZKM-u, a u
Crnogorskom narodnom pozorištu u Pod-
gorici režira Raspravu Pierrea de Mari-
vauxa. Krajem iste godine režira predstavu
Kukavičluk u Narodnom pozorištu Suboti-
ca koju su mnogi kritičari proglasili kazališ-
nim događajem sezone u Srbiji. Veliku me-
dijsku pozornost dobiva i svojim sljedećim
projektom, teatralizacijom romana Abdu-
laha Sidrana Otac na službenom putu po-
stavljenim u beogradskom kazalištu Atelje
212. Predstava je osvojila brojne nagra-
de. U listopadu 2011. iste godine na festiva-
lu MESS u Sarajevu premijerno je izvedena
predstava Pismo iz 1920. nastala u kopro-
dukciji festivala i Bosanskog narodnog po-
zorišta iz Zenice.
76 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Kao što Badiou kaže, živimo u jednopartij-
skom sustavu, bez mogućnosti suštinskog iz-
bora jer sve političke partije prihvaćaju logi-
ku postojećeg kapitalističkog poretka i među
njima suštinske razlike nema. Sve institucije
rade na reprodukciji socijalne nejednakosti i
uz takvu ideološku aparaturu teško je reći što
bi mogla biti alternativa. Možda, umjesto ma-
lodušnosti zbog takvog disbalansa moći koji je
uzeo gotovo sve osim mogućnosti da mislimo
da je moguć drugačiji politički poredak, treba
krenuti u afirmaciju postojećeg političkog-
ekonomskog sustava do njegovih krajnjih gra-
nica. Ako je Marx bio u pravu, a duboko vjeru-
jem da jest, na jednoj točki on se mora urušiti
pod vlastitim proturječjima. Nadam se da ću
biti živ kad se to bude događalo.
Vratimo se umjetnosti. Najnovija trvenja
oko zagrebačkog HNK koje je i vas okrznu-
Godine 2011. u Teatru &TD režira pred-
stavu Mrzim istinu! po vlastitom predlošku
u kojoj koristi vlastitu obiteljsku povijest i
postavlja je u kazališni kontekst. Predstava
je je dobila Nagradu hrvatskog glumišta u
kategoriji najbolje predstave, a ubrzo je po-
stala jedna od najnagrađivanijih kazališnih
predstava u povijesti hrvatskog kazališta.
Odigrana je i na prestižnom svjetskom ka-
zališnom festivalu Wiener Festwochen.
Početkom 2012. režira predstavu Pro-
lazi sve po tekstu Dubravka Mihanovića u
GDK Gavella. U Prešernovom gledališču
Kranj režira Čehovljeve Tri sestre. Iste godine
u beogradskom Ateljeu 212 postavlja kon-
troverzni autorski rad Zoran Đinđić o aten-
tatu na bivšeg srpskog premijera. Predstava
je dobila Gran Prix “Mira Trailović” za naj-
bolju predstavu 47. Bitefa. Iste godine prvi
put surađuje na Dubrovačkim ljetnim igrama
gdje postavlja Buchnerovu Dantonovu smrt
s iznimno jakim glumačkim ansamblom,
gdje također izaziva skandal. Prvo smješta-
njem gledatelja ispod pozornice tako da im
vire samo glave, a potom klanjem kokoši na
pozornici, što je nakon samo jedne izved-
be zabranila Uprava veterinarstva Republike
Hrvatske. S tom predstavom osvaja nagra-
du Orlando za najveći umjetnički doseg u
dramskom programu. U jesen 2012. surađu-
je sa Satiričkim kazalištem Kerempuh pred-
stavom Gospođa ministarka Branislava Nu-
šića. U Sloveniji režira tri predstave, a nakon
brojnih gostovanja 2013. režira u Njemačkoj.
Predstavu Black Box Schule: They Expect
You to Pick a Career o obrazovnom susta-
vu režira u renomiranom Düsseldorf Scha-
uspielhausu (Düsseldorf). Član je Centra za
dramsku umjetnost u Zagrebu.
lo nagovještajem o mogućem preuzimanju
funkcije, nakon drugog po važnosti narod-
nog, onog splitskog, pokazalo je još jednom
kako je njihova dominantna društvena uloga
ipak ona politička, da su ona najvećim dije-
lom tek vidljivi simptomi političke borbe,
uglavnom one mračne njezine strane i, što
je najgore, mjesta na kojima u konačnici naj-
više pati umjetnost, njezin kadar i program.
Možemo li govoriti o propasti samog kon-
cepta javnog kazališta ili bi ono u konačnici
moglo predstavljati tek muzejsku ustanovu
za očuvanje elitističkih vrsta poput bale-
ta i opere jer se drama od tog koncepta već
odavno emancipirala?
Za razliku od vas, ja smatram da umjet-
nost i prostori njezine reprezentacije treba-
ju biti mjesta političke borbe i da se u umjet-
nosti uvijek događa transfigurirani ideološki
sukob. Problem oko HNK je upravo u tome što
nitko ne govori i misli na taj način, iako je to
kazalište nastalo upravo kao prostor politič-
ke borbe, mjesto pokušaja nacionalne eman-
cipacije u okviru Austro-Ugarske monarhije.
Sve te jadikovke o tome koliko zbog neriješe-
ne situacije oko intendanta pati umjetnost su
floskule. HNK u dvadeset i prvom stoljeću
ne bi trebao stvarati lažne nacionalne i estet-
ske konsenzuse, nego pokazati kompleksnost
društvene situacije te odlučiti konačno kome
se i kako obraća. Što uopće pridjev “narodno”
u njegovom nazivu znači?
U kolikoj ste mjeri kao redatelj žrtvovali
estetsku, umjetničku katarzu postavljanjem
svog rada u kontekst i funkciju žive svakod-
nevice? Kuloari vam povremeno predbacu-
ju baratanje avangardom kao prevladanom
metodom manipulacije biologizmima na
račun stvarne emotivne katarze i promjene
u svijesti po umjetničkom činu, što je vidlji-
vo primjerice u dubrovačkoj postavi “Dan-
tonove smrti”, gdje ste publiku postavili u
stanje tjeskobe izazvane fizičkim zatvara-
njem u okvir giljotine. Nisu vam strane ni
salve živog mesa, povraćanje na koje nisu
imuni ni institucionalni državni simboli. Ta-
kođer vas optužuju i za ekshibicionizam: po-
znato je da se otpočetka u svojim predsta-
vama ne libite progovarati o seksualnosti,
obiteljskim traumama, postavljajući pod re-
flektor i vlastitu privatnost. Je li građanin i
čovjek Frljić pojeo umjetnika Frljića?
Svi prigovori o žrtvovanju estetike koji neri-
jetko dolaze od strane naše kritičke, a još više
nekritičke javnosti, pokazuju dvije stvari. S
jedne strane sramotno nepoznavanje odav-
no institucionaliziranih izvedbenih praksi na
koje se u svojim radovima referiram. Mene in-
timno može zabavljati malograđansko zgra-
žanje nad mojim radom ili pojmovni ataviz-
mi kojima se ono izražava, ali mislim da se
time prvenstveno iskazuje kulturni jad sredi-
ne u kojoj živimo. S druge strane, takve kriti-
ke u kojima građanin i čovjek Frljić navodno
ždere umjetnika Frljića otkrivaju jednu vrlo
 Možda bi trebali sve spaliti i onda poče-
ti graditi ispočetka. Vi odlučite šalim li se
kad ovo kažem ili ne. Šalu i moju neduho-
vitost na stranu - ili gdje je već hoćete - ali
smatram da je sve što se događa u Hrvat-
skoj posljedica jednog transgeneracijskog
narativa. Njime se proizvodi mitska svijest
jer se čini, i o tome sam već ranije pisao, da
smo stalno u istom vremenu - famoznim
devedesetim kroz koje se onda vrši revizi-
ja događaja Drugog svjetskog rata, relati-
vizacija hrvatskog antifašističkog pokreta
itd. Po meni mogući odgovor leži u radnič-
kom udruživanju koje bi izašlo iz nacional-
nih okvira i dobilo regionalni karakter. Kad
radnici u Hrvatskoj shvate da su im puno
bliže njihove kolege iz Srbije, Bosne ili Crne
Gore, kad se stvori politička platforma koja
bi ovu svijest mogla operacionalizirati, onda
se možda i može dogoditi neka promjena.
Možete li nam otkriti što je novo u vašem
životu i radu? Nakon odbijanja predstave
“Aleksandra Zec” u Gavelli za kaznu Sta-
zićevoj cenzuri plakata za “Fine mrtve dje-
vojke”, otišli ste režirati u Njemačku. Što
možemo očekivati od tog, ali i nadolazećih
tuzemnih projekata?
Upravo sam zavr-
šio projekt “Black Box
BUNTOVNA Schule” u Schauspiel-
NARAV I hausu u Düsseldorfu.
UBOJITI U njemu sam se bavio
INTELEKT obrazovnim sustavom
i društvenom kontro-
Komediju srpskog pisca
Branislava Nušića lom koja se kroz njega
“Gospođa ministarka” o provodi. Pokušali smo
korupciji i nepotizmu tim mladim ljudima
Frljić je režirao u (predstava je za dob
kazalištu Komedija 14+) pokazati na koji
nakon što 30 godina način se kroz škole do-
nije bila postavljena u gađa socijalno progra-
Hrvatskoj (gore). Prošle miranje i što je zapra-
godine na Dubrovačkim vo sadržaj skrivenog
ljetnim igrama za
kurikuluma. Narav-
predstavu “Dantonova
smrt” dobio je nagradu no, htjeli smo i razbi-
Orlando HRT-a za ti situaciju u kojoj su
najbolje umjetničko klinci opet samo pa-
ostvarenje u dramskom sivni recipijenti pa
programu (desno) smo ih tijekom izved-
be pozvali na prakti-
ciranje različitih anti-
konzervativnu, prividno neutralnu, a u biti pokušajem spolnog zadovoljenja kuhinjskim socijalnih aktivnosti: učili smo ih da prave i
reakcionarnu ideju o tome što bi umjetnost mikserom na kućnoj zabavi. Na vlasti se iz- bacaju Molotovljev koktel, nagovarali ih da
trebala biti i što je njezina društvena zadaća. mjenjuju najblaže rečeno dvije masovne in- promijene seksualnu orijentaciju, djevoj-
Na veliku žalost naše kulturne sredine, moj teresne skupine, obje pod teškom hipote- ke pozivali da ostanu trudne i prestanu ići u
rad dobiva verifikaciju u kontekstima koji kom prošlosti. Težina je vidljiva i najnovijim školu... Sljedeći projekt radim u Krakowu, u
nisu opterećeni našom kuloarskom logikom Milanovićevim uzimanjem države za taoca u Starom teatru, gdje su radili i rade neka od
i njezinim podrigivanjem. svrhu zaštite čega? Što se treba dogoditi u najznačajnijih europskih kazališnih imena:
Vidite li hrvatsko društvo u svjetlu recen- Hrvatskoj kako bismo se oslobodili repeti- Krystian Lupa, Krzysztof Warlikowski, An-
tnih društvenih zbivanja kao građansko ili tivnog robovanja prošlosti, dok se nadola- drzej Wajda... Postavit ću komad poljskog
predgrađansko, malograđansko? Referen- zeće generacije političara samo korumpi- romantičara Zygmunta Krasińskog “Nebo-
dumi o spolnom odgoju i ekskluzivnoj lega- raju u ustaljene organizacijske strukture, a žanska komedija”. Radim u sezoni koja je
foto: pixsell

lizaciji heteroseksualnosti čine se licemjer- ove jednostavno odbijaju izumrijeti. Je li po posvećena velikom i, nažalost, prerano pre-
nim i opasnim, dok istovremeno na splitskoj vama građanstvo odgovor i što se i kad treba minulom poljskom redatelju Konradu Swi-
periferiji mladić doživotno osakati djevojku dogoditi kako bi se ono ustanovilo? narskom.

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 77
78 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
 izbliza

Prilično
cool bijelac
Robinu Thickeu R&B hitovi dolaze Clarencea Clemonsa čuo da Bruce misli da sam
talentiran”, kaže Robin. “Tada je tata pomislio,

prirodno. Ali za pop-uspjeh trebalo ‘To je sve što sam trebao čuti.’”) Njegova majka,
zvijezda sapunica i pjevačica adult contempo-

mu je desetljeće – i tri gola modela

rary glazbe Gloria Loring, došla je iz generaci-
ja glazbenih talenata i bila je fan R&B-ja u obi-
telji. Thicke je “potpuno prirodno” gravitirao

K
Tekst: Brian Hiatt prema toj strani glazbe i do svojih ranih tinej-
džerskih godina bio je jedini bijeli dječak u jed-
nom R&B kvartetu. Njegov društveni život išao
ad je Robin Thicke prošle godine počeo ra- je u sličnom smjeru. Prisjeća se ogromnih zaba-
diti na svom šestom albumu, Blurred Lines, bio je, po ve- va uz bazen u kući svoga oca koje su pokrenule
“cijelu hip-hop scenu L. A.-a”. “(Komičar) Fai-
ćini standarda, prilično uspješan momak: jedini bijeli zon Love rekao mi je: ‘Bio sam na tvojoj zabavi
pjevač s blistavim plavim očima u povijesti svemira koji uz bazen.’ Kao, ‘Na zabavi su bile sve te atrak-
je osvojio, kako on to opisuje, bazu obožavatelja koju čini tivne crnkinje, a među njima ti, bijeli 14-godiš-
“90 posto crnkinja”, bio je na turneji s Beyoncé i Jenni- nji klinac – mrzio sam te!’”
Negdje u to vrijeme Brian McKnight čuo je
fer Hudson, imao je dva R&B hita na broju jedan, bio je jednu od Thickeovih demo stvari i počeo je ra-
redovit na dodjelama nagrada BET i Soul Train. Ali trideset i šesta mu se godi- diti s njim. Do svoje 21. godine Thicke je napisao
na bližila – što inače nije mnogo godina, ali je puno k’o za metuzalema za pop- pjesme za Christinu Aguileru, Color Me Badd i
ljestvice – i osjećao je da mu prilika izmiče. “Definitivno sam osjećao taj teret Brandy. Od njegova debi albuma 2003. očekiva-
lo se jako mnogo – ali je totalno krahirao. Thic-
na svojim leđima, kao quarterback koji još nije osvojio Super Bowl, a trebao je”, ke je počeo piti, pao je u depru, ali oporavio se
tri godine poslije svojim drugim albumom u po-
kaže on, dok sjedi u dobro opremljenom stu- reper T. I. druže s tri modela u toplesu – trajalo trazi za soulom The Evolution of Robin Thicke.
diju u svom domu u Los Angelesu, gdje snima je malo dulje, ali nitko se nije bunio. Thicke se Kao što stih iz najvećeg hita s tog albuma
većinu svoje glazbe (u posljednje vrijeme s do- prepao i skoro ga nije objavio, ali njegova žena, sugerira: “Želiš se dotaknuti kad me vidiš” –
brodošlim prekidima svog trogodišnjeg sina glumica Paula Patton, s kojom je u braku osam Thickeu je oduvijek odgovaralo da bude čudak
Juliana). “Ideja o tome da se krene i svi tvoji godina, nagovorila ga je na to. u Princeovu stilu. I obično govori o
frendovi koji govore ‘bit ćeš super, čovječe, Rezultat je bio, do sada, najveći “Kad si toliko svojoj ženi. “Kad si toliko dugo sa
bit ćeš zvijezda’... I onda godinu za godinom, hit u Thickeovoj karijeri: “Blurred ženom”, kaže on, “seks postaje tvoj
dugo sa
onako, samo otežeš.” Lines” je bio pet tjedana na broju proces izlječenja – kad se ne možeš
ženom, seks
Stoga je odlučio riskirati, i raditi u većoj jedan – ovaj put na pop-ljestvicama. povezati verbalno, možeš to uči-
mjeri nego ikad prije s autorima pjesama poput Thicke kaže: “Imam teoriju prema
postaje proces niti fizički. Kad govorim o seksu,
njegova starog prijatelja Pharrella Williamsa. kojoj imaš jednu mogućnost od mi-
ozdravljenja.” uvijek to činim kako bih ozdravio
Jednog dana u studiju Thicke je predložio da lijun da nešto napraviš, dakle na- odnos.” Nije da se ne voli hvaliti, ta-
foto: guliver/getty images

se izabere predivna sinkopirana vibra pjesme pravi to milijun puta. Onda su izgledi za po- kođer: “Imam ovo za te, malo Thickea za te...
“Got to Give It Up” Marvina Gayea i za 90 mi- bjedu na tvojoj strani. Mislim da je to bila moja velikog dicka za te”, pjeva na svom najnovijem
nuta završili su novu skladbu imena “Blurred milijunta pjesma koju sam počeo pisati.”Kao što singlu “Give It 2 You”. “Više je u smislu šepi-
Lines”. Thicke kaže: “Čim je rekao ‘Hey hey brzi pogled na njega potvrđuje, Thickeov otac je renja”, pojašnjava, “nego o stvarnim fizičkim
hey’, pomislio sam, kao, ‘Dovraga, to je droga! glumac Alan Thicke, poznat po seriji Growing proporcijama. Sve je relativno, ali ako stojim
Kao Fat Albert’.” Snimanje sada sramotnog Pains, veliki rock fan koji je komponirao teme uz Miami Heat, neće biti toliko dojmljivo, ku-
videa – u kojem se Thicke, Pharrell i gostujući za Facts of Life i ostale showove. (“Jednom je od žite što hoću reći?”

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 79
suede
Svoj prvi album
objavili su prije
20 godina,
a krajem
listopada
kreću na
turneju kojom
promoviraju
novi album
“Bloodsports”

80 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Uspon,
pad i uskrsnuće

Brit
Iako ga
povezujemo
uz devedesete,
britanski
alternativni rock
pokret opet se

popa
vraća na scenu
- dokazuju to
novi album
Suedea kao i
odlični nastupi
Blura i Pulpa.
Još da se i Oasis
opet okupe...
Tekst: Vedran
Harča

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 81
 britpop
V
eć usputni pogled na glav-
ne izvođače glazbenih festivala di-
ljem svijeta dovoljan je da nam se
učini kako devedesete nikad nisu
i neće završiti. Suede upravo kreću
na turneju kojom promoviraju zai-
sta dobar povratnički album “Blo-
odsports”, a Blur, dok ne snima nove pjesme,
obara rekorde posjećenosti koncertima u lon-
donskom Hyde Parku. Oasisa više nema, no
njihovi hitovi i dalje predstavljaju vrhunce
nastupa kako Noela Gallaghera, tako i Beady
Eyea, novog benda njegovog brata Liama. U
trenutku pisanja ovog teksta, nove ploče izba-
cili su Arctic Monkeys i Franz Ferdinand, nova
generacija britpop heroja u čijim pjesmama, uz
nešto utjecaja šezdesetih i sedamdesetih, pro-
nalazimo i sve ono što je obilježilo posljednju
glazbenu dekadu 20. stoljeća. Na tom valu za-
jahali su i organizatori hrvatskih festivala pa
smo na INmusicu mogli gledati Monkeyse i
Bloc Party, a na Terraneu The Cribs i, što je
posebno važno, My Bloody Valentine, bend bez
kojeg bi mnogi od junaka ove naše priče zvu-
čali bitno drugačije. Zbog svega toga, odlučili
smo se vratiti u prošlost i prisjetiti svih najzna-
čajnijih trenutaka britpopa, od manchester-
skih prapočetaka pa sve do Blurovog “prela-
ska na tamnu stranu” albumom “13”.
Trebala je to biti još jedna pred-
vidiva, po ničem posebna dodje-
la nagrada najuspješnijim britan-
skim glazbenicima u to vrijeme,
početkom devedesetih, rezervira-
nih za staru gardu i izvođače poput
Phila Collinsa i Roda Stewarta. Vi-
šemjesečna kampanja New Musical
Expressa, u kojoj su zahtijevali da
se prilika pruži i novim bendovima,
urodila je plodom i tog se 16. veljače
1993. godine rodio glazbeni pokret
po pitanju popularnosti (barem na
Otoku) usporediv čak i s legendar-
nom britanskom invazijom šezde-
setih. Između niza bezličnih nastu-
pa i proglašavanja još jedne pobjede
Annie Lennox i Simply Reda, na
pozornicu su se popela četvorica
nevjerojatno androginih mladića,
odvrnula pojačala do daske i, pred
šokiranim licima pripadnika tadašnjeg pop
establišmenta, urlala stihove prepune seksa,
droge i nasilja. “Animal Nitrate” Suede je preko
noći učinio zvijezdama, a nove britanske rock
bendove s naslovnica glazbenih časopisa konač-
no preselio i na stranice dnevnog tiska.
Iako je ovaj nastup iz današnje perspektive
smatran trenutkom nastanka britpopa, vrijedi
istaknuti kako prapočetke najznačajnijeg glaz-
benog pokreta devedesetih pronalazimo još po-
četkom prethodnog desetljeća, negdje u tre-
nutku kada je Johnny Marr pokucao na vrata
samozatajnog, čeznutljivog ekscentrika zvanog
Steven Morrissey. Taj susret ubrzo je doveo do
stvaranja The Smithsa, najboljeg i najvažnijeg
82 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
ne planiraju stati
Jarvis Cocker (gore) mota se po studiju,
čekajući inspiraciju za novi album. Damon
Albarn i njegov Blur bili su jedni od najboljih
izvođača na ovogodišnjoj Coachelli (dolje)
benda svoje generacije, no u osnovi i jedinog koji
je novim zvukom, ubrzo prekrštenim u indie-ro-
ck, uspio preskočiti razinu kulta. Usprkos bezre-
zervnoj podršci vrlo utjecajnog glazbenog tiska,
zamišljeni i sjetni momci s gitarama u osamde-
setima se jednostavno nisu mogli ni približi-
ti popularnosti jednih Duran Duran ili futuri-
stičkom synth-popu Depeche Modea. Ono što
su, ponajprije zahvaljujući “do it yourself” na-
sljeđu punka, imali na svojoj strani bila je dobro
osmišljena i prilično razgranata mreža nezavi-
snih izdavačkih kuća zbog čega su svoje singlove
i albume mogli objaviti čak i bendovi čijim kon-
certima prisustvuje tek nekoliko desetaka prija-
telja i članova obitelji. Usprkos tome, pjesme The
Lofta, Primal Screama, Pastelsa i drugih indie-
rock luzera ostavile su dubok trag u životima li-
kova poput Noela Gallaghera, Bretta Ander-
sona, Richarda Ashcrofta ili Damona Albarna
koji su desetak godina kasnije dosegnuli sta-
tus o kojem njihovi idoli nisu mogli niti sanjati.
Tome je, međutim, prethodio još jedan ključ-
ni trenutak koji je najavio veliku promjenu glaz-
bene klime u Britaniji, a to je pojava skupine
manchesterskih frikova okupljenih pod zajed-
ničkim nazivom Madchester. The Stone Roses
i Happy Mondays većinu osamdesetih prove-
li su kao neuspješni revivalisti, u očima većine
tragikomično opsjednuti nekim davnim rock
i funk zvukovima, da bi se odjednom pretvo-
rili u predvodnike generacije kojoj su podjed-
nako mnogo značili i Jimi Hendrix i acid-ho-
use. Prvijencem “The Stone Roses” Ian Brown
i ekipa izazvali su takvu senzaciju da se njiho-
va promotivna turneja u samo nekoliko mjese-
ci iz malih, napola praznih klubova pretvorila u
open-air masovke poput znamenitog koncerta
pred 40.000 ljudi na Spike Islandu, a singlovi
“She Bangs The Drums” i “I Wanna Be Adored”
prerasli u prave generacijske himne. Na žalost,
drugi album Rosesa čekali smo suludih pet go-
dina, droge su gotovo u potpunosti uništile ta-
lent razvaljene bande Shauna Rydera, a ostali
predstavnici Madchestera (James, Inspiral Car-
pets, The Farm) naprosto nisu imali dovoljno ta-
lenta da bi zauzeli njihovo mjesto.
S
vi ti drogir ani ekscesi i spek-
takularni nastupi ipak nisu bili do-
statni da bi mainstream mediji obra-
ćali previše pažnje nekim razvaljenim
klincima, no i to se promijenilo kada se
s druge strane Atlantika pojavila nova prijet-
foto: na otvoru - guliver image/camerapress/dean chalkley; na ovoj strani - pixsell, guliver/getty images
nja. Naime, još od ranih šezdesetih Britanci se
neprestano nadmeću sa Sjedninjenim Država-
ma po pitanju glazbe, prvenstveno rock’n’rolla,
a pojavom grungea činilo se kako će po tko zna
koji puta omraženim Amerima morati prizna-
ti poraz. Vlastiti odgovor na Nirvanu i Pearl
Jam pronašli su u sastavima koji su u tom tre-
nutku na sceni bili već godinama, a spomenu-
ti nastup Suedea pokazao je da se i među mla-
dim britanskim rokerima skrivaju tipovi koji
se po pitanju karizme mogu mjeriti s Kurtom
Cobainom i Eddiejem Vedderom. Već nekoli-
ko tjedana nakon što je “Animal Nitrate” poput
nuklearne bombe uzdrmao otočku glazbenu
scenu, osvanula je naslovnica NME-ja s koje
je Anderson poručivao Amerima da odu kući,
dok je popratni tekst s ponosom nabrajao nove
fantastične bendove koji kreću u “borbu za Bri-
taniju”. Dobar dio njih, međutim, svoje je mje-
sto pod suncem bezuspješno tražio već neko
vrijeme pa su tako Pulp status zvijezda osigu-
rali tek četvrtim albumom “His & Hers”, dok
su Verve, uz Suede prvi pravi britpoperi, go-
dinama štancali fantastične singlove koje je
kupovao ipak zanemariv broj ljubitelja glaz-
be. I Blur su prvi album objavili još 1991. i to
nakon što su ih godinama gurali među intere-
BRILJANTNO BRITANSKO PIVO BR.1
Velika stvar iz Velike Britanije: pivo raskošnog okusa i nevjerojatne pitkosti!
 britpop
santne, ali previše hermetične shoegaze sasta-
ve tipa Slowdive i My Bloody Valentine. “Girls
& Boys”, genijalni gorkoslatki prikaz raskala-
šenih provoda britanske mladeži po europ-
skim ljetovalištima, prometnuo ih je u prvo
ime britpopa te nagovijestio kako smo u Da-
monu Albarnu dobili društvenog kroničara u
rangu Raya Daviesa ili Paula Wellera.
“Bitka za Britaniju” dobivena je u trenutku
kada su o novim rock herojima počeli pisati i
novinari naglašeno žutih časopisa. Da bi došlo
do toga, trebalo im je nešto više od same glaz-
be, a to su, dakako, skandali. Njih je, pak, do-
nijela manchesterska petorka Oasis, predvo-
đena možda i najbahatijom braćom u povijesti
glazbe, Noelom i Liamom Gallagherom. Tije-
kom koncerta u malom klubu primijetio ih je
legendarni Alan McGee, čija je etiketa Crea-
tion svijetu podarila Primal Scream, Jesus &
Mary Chain, The House Of Love i My Bloody
Valentine, nakon čega su za nepunih godinu
dana hitovima “Live Forever” i “Cigarettes &
Alcohol” postali toliko veliki da se svaki nega-
tivno intoniran tekst ozbiljno odrazio na tira-
ži časopisa koji ga se usudio objaviti. Oasis su
imali sve – ulični kredibilitet, darovitog skla-
datelja koji je “mažnjavanje” tuđih riffova pre-
tvorio u pravu umjetnost, frontmena koji je ku-
lersku mističnost Iana Browna tako savršeno
obogatio Rottenovskom arogancijom, te kom-
pleks veličine redovito iskazivan u intervjuima
tijekom kojih su se bez dlake na jeziku obraču-
navali s konkurencijom. Priznavali su svoje pri-
jatelje iz Vervea i vječne uzore The Jam i Stone
Roses, dok su sve ostale častili uvredama koje
su na tjednoj bazi “vrištale” s novinskih na-
slovnica. Najveći neprijatelji bili su im Blur, je-
dini bend čija se popularnost mogla usporediti
s njihovom i čijim su članovima javno poželjeli
da “obole od AIDS-a”, a taj je britpop rat ubrzo
dosegnuo takve razmjere da se o njemu izvje-
štavalo i u dnevniku BBC-ja. Dakako, godina-
ma kasnije postalo je jasno kako je dobar dio
njihovih prepucavanja bio najobičnija medij-
ska izmišljotina, što je nedavno potvrdio i sam
Noel zasviravši s Albarnom i gitaristom Blura
Grahamom Coxonom na koncertu u Londonu.
Iza silne medijske pompe i glazbenog patri-
otizma, međutim, skrivalo se mnogo više, sve
ono zbog čega većina aktera ove naše priče i
dan-danas uživa zvjezdani status, barem na
području svoje rodne grude. Kao prvo i možda
najvažnije, britpop je predstavljao onaj presud-
ni povijesni trenutak u kojem su punkeri
i novovalci sedamdesetih konačno ugu-
rani u isti koš sa Stonesima, Beatlesima
i ostalim rock pionirima. Glazbeni izričaj
Blura, Oasisa, Suedea podjednako je
dugovao Bowieju i T.Rexu, Lenno-
nu i McCartneyju, Morriseyju i
Marru, Rottenu i Welleru, što ga
je činilo pravom malom rock ek-
ciklopedijom. Nadalje, teško se
sjetiti pokreta koji je imao toliko
snažnu B-ligu, odnosno u kojem su
84 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
čak i manje uspješni izvođači poput Elasti- sisa, “Be Here Now”, kritika je brutalno poplju-
ce, The Auteursa, Boo Radleysa, Manic Street vala u dobroj mjeri vođena i željom da konačno
Preachersa ili Asha snimali istinski veličan- začepi usta braći Gallagher, Verve je briljantni
stvene albume. “Urban Hymns”, koji im je konačno donio i pri-
S
znanje publike, “proslavio” raspadom, a Suede
druge str a n e , od sa mog po - se sve teže nosio s odlaskom gitarista i sklada-
četka činilo se kako je britpop u do- telja Bernarda Butlera. Posljednji čavao u lijes
broj mjeri ipak produkt tržišne formu- britpopa zakucali su Blur na ploči “13”, gdje je
le prema kojoj je pokret lakše prodati dotadašnji polet i optimizam zamijenila mrač-
nego zbirku jedinki; njegovi glavni ju- na elektronika insprirana trip-hopom i do savr-
naci u glazbenom su smislu imali malo toga šenstva dovedena Albarnovim idućim projek-
zajedničkog. Oasis su bili klasični rock’n’roll tom, animiranom grupom Gorillaz.
bend, Verve su jako puno dugovali psihode- Početkom novog milenija, činilo se kako je
liji šezdesetih, bez Bowieja bilo je nemogu- ne samo britpopu, već i rock’n’rollu u cijelosti,
će zamisliti postojanje Suedea, a Blur i Pulp u odzvonilo, no tada se s druge strane Atlantika
svoje su pjesme gurali stvarno sve i svašta, od pojavio nabrijani kvintet The Strokes te zapo-
disco beatova do prašnjave psihodelije Syda čeo tko zna koju po redu rock revoluciju. Engle-
Barretta. Tu je bio i Radiohead, art-rock sljed- zi su ubrzo odgovorili razbarušenim i porocima
benici Pixiesa i Briana Ena, koji su, čisto zbog izuzetno sklonim Libertinesima, možda i po-
činjenice da su se pojavili otprilike istovreme- sljednjim bendom koji je živio po legendarnoj
no, postali dijelom scene iako s njom u osno- krilatici “sex, drugs & rock’n’roll”. Ubrzo se po-
vi nisu imali baš nikakve veze. U toj se stilskoj javio čitav niz srodnika (Arctic Monkeys, Kaiser
raznolikosti vjerojatno krije i glavni razlog što Chiefs, The Enemy, The Kooks, Mando Diao) u
britpop nikad nije osvojio Ameriku, a to je jasno čijoj su glazbi ponovno uskrsnuli skoro svi heroji
nagovijestilo i kako se silnoj histeriji ipak polako devedesetih, postavši jednako utjecajni, ako ne i
približava kraj. Prvi slabiji album u karijeri Oa- utjecajniji od vlastitih idola. 
Najbolji albumi britpopa
Od glam rock samodopadnosti do soundtracka jednog šmokljana
Suede Dog Man Star (1994.) Verve Northern Soul (1995.) Manic Street Preachers
Nakon slavnog nastupa na Iako im je popularnost donio tek Everything Must Go (1996.)
dodjeli Brit Awardsa, serije sljedeći album “Urban Hymns”, The Najčudnija priča iz glazbene
fantastičnih singlova i na Verve su već na “Northern Soulu” crne kronike devedesetih
trenutke zaista impresivnog potvrdili da Ashcroft za neprestano svakako je nikad objašnjeni
debija, Suede su bili spremni za isticanje vlastite genijalnosti nestanak Richeyja Edwardsa,
najveće stvari. Sukobi između ipak ima prilično pokriće. Album tekstopisca i gitarista velških
pjevača Bretta Andersona kojim se oporavljao od ljubavnog rock revolucionara Manic Street
i gitarista Bernarda Butlera brodoloma prerastao je u svirački Preachersa. Nakon što su godinu
ubrzo su doveli do raspada fascinantnu, na trenutke gotovo dana proveli uzaludno čekajući
izvorne postave čiji je “labuđi neprohodnu lamentaciju o (be) bilo kakvu vijest o njemu,
pjev” bila ova genijalna zbirka smislu života, samoći, razočaranju ostatak benda ušao je u studio
glam rock samodopadnosti, i borbi s unutarnjim demonima u i, zamijenivši dotadašnje hard-
sjete kakve se ne bi posramio kojoj se našlo mjesta kako za moćne rock riffove neobičnim hibridom
ni Morrissey i himničnih gitarističke stvari poput “This Is indie-rocka i simfonijskog popa,
refrena koji su nerijetko Music”, tako i za potresno tužne u ovih 12 pjesama nesretnom
predstavljali suštu balade “History” i “On Your Own”. prijatelju ispisao najljepše
suprotnost suicidalno oproštajno pismo.
depresivnim Oasis (What’s The Story)
stihovima. Morning Glory (1995.) Pulp His & Hers (1994.)
Zahvaljujući baladi Jarvis Cocker bio je smotani,
“Wonderwall” Noel samozatajni šmokljan iz
Gallagher je u samo Sheffielda koji se još kao
jednom tjednu tri puta tinejdžer dočepao ugovora
postao milijunaš. “Morning za snimanje albuma. Usprkos
Glory” imao je još mnogo tome, Pulpu je trebalo četiri
foto: guliver images/camerapress
toga – sjajnu naslovnu albuma i punih 15 godina da
pjesmu, prekrasne laganije izađu iz anonimnosti, što im je
teme poput “Cast No Shadow” konačno pošlo za rukom s “His &
i “Champagne Supernova” te, u Hers”, veličanstvenom zbirkom
odnosu na prvijenac, raskošnije uvrnutog popa, nevjerojatno
aranžmane prepune gudača šarolikom u glazbenom smislu
i trubača. Apsolutni vrhunac i prepunom Cockerovih filmski
Noelovog skladateljskog realističnih “slika iz života jednog
opusa! geeka”.
 UgledNI PRIvaTNI STUdIj
usklađen sa visokiM aMeričkiM stanDarDiMa obrazovanja

Prva Privatna visokoobrazovna institucija PreDnosti rit croatia

u Hrvatskoj
Rochester Institute of Technology Croatia, bivša Američka visoka škola za RIT Croatia studentima dodjeljuje dvije
management i tehnologiju, osnovana je 1997., kao podružnica jednog od diplome, američku i hrvatsku.
najuglednijih privatnih sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama,
Rochester Institute of Technology (Rochester, New York), te kao prva
privatna visokoobrazovna institucija u Hrvatskoj. RIT Croatia studentima Nastava se izvodi na engleskom jeziku.
dodjeljuje dvije diplome, američku diplomu od Rochester Institute
of Technology i hrvatsku diplomu od RIT Croatia. S međunarodno Studentima RIT Croatia pruža se
priznatom američkom diplomom RIT-a diplomanti imaju izvrsne prilike prilika da jedan semestar pohađaju na
za zapošljavanje, u Hrvatskoj, ali i diljem svijeta.
Rochester Institute of Technology, u
Matična institucija rit croatia, rocHester Rochesteru, New York.
institute of tecHnology (rocHester, new york)
Rochester Institute of Technology, sveučilište s dugom tradicijom od Programi i standardi studija usklađeni
1829. godine, deseto je po veličini privatno sveučilište u SAD-u sa 18 000 su s visokim američkim standardima
studenata iz više od 100 zemalja. Sastoji se od devet fakulteta, a nudi više obrazovanja.
od dvjesto trideset različitih akademskih programa, od kojih su mnogi
globalno poznati po izvrsnosti.
Kroz stručnu praksu u tvrtkama RIT
Croatia studente priprema na izazove
Dvije lokacije, Dubrovnik i zagreb koji ih očekuju u poslovnom svijetu.
Danas se, RIT Croatia nalazi na dvije lokacije, u Dubrovniku i Zagrebu, a na
njoj se izvode tri preddiplomska stručna studija: Menadžment u turizmu,
RIT Croatia velikom broju studenata
plaćeni oglas

hotelijerstvu i uslužnim djelatnostima (Dubrovnik), Međunarodno

poslovanje (Zagreb), Informacijske tehnologije (Dubrovnik i Zagreb) te dodjeljuje vrijedne stipendije.
Master of Science studij Service Leadership and Innovation (Zagreb).

uPisi u tijeku! Za više informacija obratite se Odjelu za upise

na e-mail admissions@croatia.rit.edu
Prijavite se na www.croatia.rit.edu ili tel. + 385 (0)1 643 9100
 Je li ona

jedina
zaista

zvijezda na Balkanu?
Severina je pametan biznismen čija karijera
neprestano raste, a trud koji je ulagala u osobni i
medijski razvoj uvijek je bio iznad prosjeka i na
razini svjetskih glazbenika. Je li to tajna njezinog
uspjeha? Tekst: Marko Bratoš

P
rošlo je nešto više od 30 godina otkako je Micha-
el Jacksonov Thriller, najprodavaniji album svih vremena,
ugledao svjetlo dana. Nisam bio prisutan, ali mogu zamisli-
ti kakvu je potpunu ludnicu uzrokovao. Odmetničke kožne
jakne, vrišteće natapirane frizure i moonwalk kao općepri-
hvaćeni način kretanja. Na sreću, daleki blještavi zapad nije
bio jedino mjesto koje je u to vrijeme kuhalo novu glazbenu
revoluciju. Na ovim prostorima, spremalo se šesto izdanje Bijelog dugmeta, naj-
većeg tadašnjeg jugoslavenskog benda koji je već prodao gotovo milijun ploča.
Prethodni album, Doživjeti stotu, za nijansu ih je približio novom valu i rastu-
ćem revoltu moderne osviještene omladine. Politički i društveni angažman čitao
se između redaka i, direktno ili indirektno, pogurao lavinu nevjerojatnih regio-
nalnih bendova da izađu iz prašnjavih garaža i zauzmu pozornice, obožavatelje i
klubove koji im pripadaju. Azra, Aerodrom, Haustor, Idoli i Električni orgazam
neki su za koje ste sigurno čuli. U nekoliko ključnih godina formirani su sastavi
čiji će refreni odzvanjati sobama, hodnicima i ušima u desetljećima koja dolaze.

86 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 87
 severina
Njihove pjesme kumovale su bezbrojnim po-
ljupcima, tekstovi su ispisivani po klupama i zi-
dovima, a prepoznatljivi durovi i molovi odsvi-
rani na nezamislivom broju gitara. Definirali
su čitave generacije, inspirirali tisuće klinaca,
mijenjali živote i pružali uspomene. U to vrije-
me Gobac se prvi put skinuo u Kulušiću, rodi-
la se Ekatarina Velika i tugovalo se za Titom.
Muzika je bila bitna i cijela kultura koja se oko
nje stvorila odisala je nekim neponovljivim šar-
mom. A sada nezgodno pitanje za milijun dola-
ra - dvadeset ili trideset godina od danas, hoće
li neki novi mladi novinari pisati o dvijehiljade
i desetima s nostalgijom ili
gorčinom?
Ne želim otkrivati toplu
vodu, ali čini se kako je do-
maća glazbena pozornica,
jednako kao i inozemna,
ušla u zonu sumraka.
Odavno je završilo doba
Kulušića i sličnih kultnih
tvornica glazbenih veli-
čina, a kvaliteta sadržaja
izgubila se pod ljepotom
forme, hiperprodukcijom
i željom da se fino zara-
di. Stare zvijezde skitaju
se po ulicama ili čame u
kafićima, osuđene na pr-
stohvat smijeha i strastve-
no ponavljanje priča iz do-
brih starih vremena a što U Dubrovniku se prošetala
uz procesiju časnih sestara i
se novih tiče, teško ih je
izazvala komentare
uopće i nabrojati. Naža-
lost, ne zbog ogromnog
broja, nego zato što je izazov odlučiti tko je
uopće zaradio taj zvjezdani status na mračnom
nebu domaće scene. U vremenu kada je kul-
turni, politički i životni značaj slomljen i zako-
pan pod deset tona estradnog betona, kriteriji
znaju biti poprilično magloviti.
Ali takva su očito vremena. Oni koje smo
prije nazivali čudacima i vucibatinama, upira-
li prstima i sklanjali djecu - sad su jet setteri,
boemi i starlete. I zvijezde, očigledno.
Srozgala nam se scena.
Nekad veliki bendovi kao Prljavo kazali-
šte žive za dočeke sportaša, kako bi stoti put
na tuđim uspjehom ispunjenom trgu zavapili
“Ružu hrvatsku” pred pijanom balavurdijom
s podignutim upaljačima, svjesni da su najbo-
lje odavno dali.
Lista ide dalje, ali to je već tema za sebe. Po
isprobanom receptu na koncertima estradnih
iskusnjaka uglavnom se sviraju stari hitovi, a
neke nove stvari postale su znak publici da otrče
na toalet, otiđu po pivo ili provjere Facebook.
U svemu tome, ne mogu se preoteti dojmu
da u cijeloj regiji imamo jednu veliku zvijezdu
u pravom smislu. Jednu usamljenu zlatnu koku
koja već godinama liježe, oprostite, niže uspjeh
za uspjehom, puni stranice tabloida i još bitnije
- sve dvorane koje poželi. Kakvi god bili kriteriji
za status koji uživa, ta osoba sve bi ih kao od šale
88 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
ispunila; i ne, to nije Gibonni ni Tony Cetinski,
iako su glazbeno možda i zaslužili biti. Prvi je
izgleda previše zauzet žeđanjem za inozemnom
karijerom da bi radio na ovozemnoj, a drugi...
Ne znam, liposukcijama i sprdanjem Foxa u
HTZ-u. Dragi moji... To je Severina. Razmisli-
te malo o tome i shvatit ćete da je istina.
Odmah ću reći - da, može se nadugačko i
naširoko raspravljati ima li ta umjetnost ika-
kvu stvarnu umjetničku vrijednost ili se svodi
na trivijalno pjevušenje o zabavama, štiklama
i raznoraznim muškim svinjama, ali to je u ko-
načnici potpuno nevažno. Opet se sve svodi na
zabranjenu raspravu o ukusima, ali možemo
se složiti da nije Petrarca ove generacije, niti
Jenna Jameson.
Nastranu šalu na stranu, Severina je prije
svega pametan biznismen, odnosno biznisvu-
men, a opće je poznato kako su umjetnost i bi-
znis odavno postale dvije strane istog novčića.
Kad pogledate deset ili više godina unazad, je-
dina je “estradnjača” čija karijera gotovo bez
iznimke ide uzlaznom putanjom. Malo je po-
znato i puno iznenađujuće, ali jedan dio svo-
jih hitova napisala je - sama, i očito žena zna
što radi. Još zanimljivije, suprotno modernim
trendovima po kojima svaka iole poznata osoba
ima čitavu mašineriju ovakvih i onakvih struč-
njaka iza sebe, mozak iza cijelog projekta “Se-
verina” nalazi se upravo u njenoj glavi.
Kao da to samo nije dovoljan razlog za res-
pekt, trud i brigu koje je ulagala u kako osob-
ni, tako i medijski razvoj uvijek su bili daleko
iznad prosjeka i ako se za ikoga može reći kako
svoju karijeru tretira zapadnjački, mislim da
ne moramo tražiti dalje. Marketinškim spo-
sobnostima kvalificirala se za doktora znanosti
i akademskog profesora na svim sveučilištima
svijeta, a način i ljepota kojom upravlja svojim
imidžem upravo je nevjerojatna.
Nije li prije samo nekoliko godina žigosana
jer je pred kamerom odradila ono što svi sta-
riji od četrnaest danas rade, samo da bi nakon
toga rebrandirala kao ranjiva, ali snažna žena i
ponosna majka. Zaradila je, odnosno izgradila
svoj oprost u očima obožavatelja, medija, poli-
tičara, a možda i Kaptola. Navodno su i u Sabo-
ru ljubomorni na imunitet koji uživa jer nema
tog oprosta pred zakonom koji se može mjeriti
s oprostom pred narodom.
Čak i kada bismo se upustili u spomenutu
hejtersku raspravu o glazbenim vertikalama i
namučili se kako bismo pokazali da su joj pje-
sme površne i “na prvu”, ne bi bilo mjesta za
upiranje prstima u nju. Bilo koji suvisao ekono-
mist razoružat će vas jed-
nostavnim zakonom po-
nude i potražnje i tko bi se
nakon toga usudio krivi-
ti izvođača samo zato što
daje masi ono što želi?
Vrlo je romantično raz-
mišljati o umjetnicima
kao o nekakvim borcima
za estetiku, sadržaj i zna-
čaj, ali one radikalno takve
najčešće ćete vidjeti kako
na trgovima i ulicama svi-
raju gitaru pored šeširića
za sitniš. Vrijeme ingeni-
oznih riffova, maestral-
nih tekstova i bogovskih
vokala u globalu se iona-
ko gura u muzeje i podze-
mlja. Velike ribe naučile
su kako posao funkcioni-
ra, a male izgleda nikako
da to shvate. U vremenu
kada biti najveći ne znači nužno biti najbolji -
matrice, ruke gore i keči refreni očito su posta-
li dobitna kombinacija. Bilo dakle radi stvarne
kvalitete ili radi niskih standarda balkanske
publike, nitko s gramom zdravog razuma ne bi
smio poreći da Severina u zadnjih nekoliko go-
dina žari i pali u petoj brzini. Ipak, ne volim za-
tvarati oči i uši pred neugodnim činjenicama.
Da volim, sjedio bih pored premijera. Zato bi
bilo glupo ne primijetiti kako je čarobni sasto-
jak koji je Severinu u ovoj ili onoj mjeri odije-
lio od još jedne uspješne pjevačice i pretvorio u
pop ikonu očigledno bio kućni, odnosno brod-
ski filmić. Čak i oni koji je možda nisu doživ-
ljavali, od tog trena više je nisu mogli ignorira-
ti i priča se proširila po medijima, poslovnim
prostorima i školama od istoka do zapada re-
gije, pa i šire.
Pretpostavljam da nikad nećemo saznati je
li filmić slučajno izašao u javnost ili je možda
zasluga nekog anonimnog pornografskog Ro-
bina Hooda, ali to je tema u koju je nezahval-
no ulaziti. Jedino što je tu sigurno procurilo su,
čini se, hektolitri guste bijele tekućine potraće-
ne po maramicama i gaćama hrvatskih mužja-
ka. Istih onih koji joj vjerojatno i dalje dolaze
foto : pixsell
na koncerte gurati se među gomilom u potra-
zi za još jednom erekcijom, upakiranom u dvo-
satni spektakl.
 severina
Kako god bilo, ne pokušavam joj ništa
oduzeti već mi je bitno naglasiti tu žalosnu
showbizz istinu kako se guzice i sise uglavnom
brže šire od pjesama i privlače više pažnje nego
što bi ijedan hit ikad mogao. Ne kažem da i po-
tonjih nije bilo, dapače. Virujen u te, Djevoj-
ka sa sela, Trava zelena, Tvoja prva djevojka
i slične stvari imale su svoju težinu i publiku
čiji broj nije bio zanemariv te bi bilo pogrešno
reći da Severina već nije bila zvijezda. Ali tek
nakon što je u jednom trenu možda postala
više gledana nego slušana, karijera je krenula
u novo veliko poglavlje - a ispisala ga je vrhun-
ski. Danas vjerojatno više ne živi na toj slavi,
ali ne može se poreći kako joj je cijela ta epi-
zoda od prije gotovo deset godina otvorila ne-
viđen medijski prostor.
Zanimljivo je to što će većina ljudi kada ih
pitate o Severini, vjerojatno iz nekakvog nago-
na za samoočuvanjem, ipak reći kako je ne voli
slušati. S druge strane, većina ljudi su u ovoj
ili onoj mjeri lažljivci. Uglavnom se krećem u
krugovima koji se više-manje ponose svojim
istančanim i avangardnim ukusom, ali svejed-
no su prošlog ljeta svi otkidali na Italianu. Isto
kao što su ljeto prije toga pojačavali Brad Pitta
svaki put kad bi zasvirao na radiju, odnosno
jednom u pola sata. I sve su to radili kao onako,
iz dobre zajebancije. A onda takvi ljudi u svojim
najprivatnijim trenucima, bez ikoga u blizini
pred kime bi se dokazivali, odluče bez zajeban-
cije otići na koncert pa kupiti album. Na kraju
dana, vojska obožavatelja je vojska obožavate-
lja, čak i ako se dio vojnika možda srami to pri-
znati pred prijateljima.
V
ažno pitanje je - zašto se
srame? Jer ako na sekundu pre-
stanemo biti licemjeri, postat će
jasno kako u stvarnosti ne posto-
ji neka velika razlika između Ri-
hanninog kišobrana i Severinine štikle, osim
toga što balkanski jal očito ne prelazi granice
regije. Kako je onda moguće da je popularno
reći da volimo prvu, ali ne i drugu?
Uz publiku, simpatično je primijetiti kako
unatoč prodanim albumima, punim dvorana-
ma i stadionima preko cijele regije - i sam vrh
scene odbija priznati je javno kao jednaku, a ka-
moli najveću. Radi se, naravno, o tom nesret-
nom Porinu koji nikad nije dobila. Jasno, kipić
i glasačko tijelo koje iza njega stoji izgubili su
značaj kojim su se jednom ponosili, a radi ova-
kvih propusta to nije ni čudno. Stanje te disko-
grafske nagrade možda je najbolje komentirao
Alen Vitasović, kada je prije nekoliko godina na
novinarsko pitanje o tome kako mu se svidjela
ceremonija, odgovorio: “Nisam gledao, zabora-
vio sam da je danas.”
Drugim riječima, čovjeka jednostavno nije
bilo briga, isto kao ni Luku Nižetića, Jasnu Zlo-
kić, Maju Šuput i druge od kojih bismo možda
očekivali suprotno, ali svi su redom izjavljiva-
li kako nisu uopće gledali. Usporedbe radi, ne
mogu uopće zamisliti jednu Anne Hathaway ili
90 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Mediji je prate u stopu S Milanom Popovićem bori se za skrbništvo za sina
Aleksandra (lijevo); Zastupa je odvjetnica Jadranka Sloković
Jacka Nicholsona kako u čudu govore: “Oscar?
A to je jučer bilo, jel’?”
Možda je ružno reći s obzirom na to da nije
baš sve tako crno, ali izgleda kako je dodjela
Porina postala nešto kao ekvivalent reprizama
“Policijske akademije” - ponavlja se svake godi-
ne, smješkaju se iste face... i većina gledatelja
radije prebaci na nešto drugo. Ali kruna iona-
ko ne čini kralja, što postaje jasno kada se sje-
tite kako je briljantno tempiran njezin zadnji
koncert u Areni. Od 365 dana u godini, slučaj-
no je ili namjerno pogodila onaj kada se trebao
održati dvadeseti, “jubilarni” Porin i s obzirom
na sve navedeno, bilo bi sasvim logično pretpo-
staviti kako je privukla više ljudi u Arenu nego
HRT pred ekrane. Možda nikad nije dobila
kipić, ali 20.000 grla koja urlaju svaku stvar
od početka do kraja govori o veličini puno više
nego što bi kila kristala ikad mogla. Nadam se
zato da razne Šuputice, Šušnjare i ostale znaju
uživati u trenutku dok paradiraju pred tristo
ljudi u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu “Či-
lipi” i sanjaju o stadionima jer se još uvijek ne
nazire dan kada bi mogle zasjesti na tron. Pogo-
tovo ako uzmete u obzir da u aspektu medijske
pompe, produkcije i generalnog spektakla, Se-
verina nimalo ne zaostaje za slavnim imenima
sa zapada. Kvragu, art director turneje Dobro-
došao u klub je bio ni više ni manje nego Tomaž
Pandur, čovjek koji je s 26 godina postao rav-
natelj Drame u Slovenskom narodnom kaza-
lištu, preobrazio Maribor u kulturnu meku, a
onda otišao po svijetu režirati predstave i sku-
pljati nagrade. Kad smo već kod velikih imena,
jedina osoba s ovih prostora kojoj je Bregović
ikad pristao i poželio raditi album je, uz Čoli-
ća, upravo ona.
Pa s obzirom na ljubav kojom je obasipa vjer-
na publika i ovako slab učinak konkurenci-
je, teško mi je zamisliti scenarij po kojem bi
je nešto moglo uzdrmati. Možda ako se u jed-
nom trenutku previše približi Suncu i upadne
u stoput viđeni hollywoodski klišej pa kao Paul
McCartney, George Michael, Frank Sinatra ili
Paris Hilton prije nje, napravi nekakvu nepro-
mišljenu glupost koja bi je koštala novca, a i
slobode. Ali čak i u bizarnom scenariju Kafki-
nih romana po kojem bi je radi kojeg već razlo-
ga stavili pod ključ, bilo bi teško odlučiti je li to
za ozbač ili je još jedan medijski trik. Pogotovo
u državama sa sporim i neučinkovitim prav-
nim sustavima. Još nevjerojatnije, ako se sje-
timo kako je već demonstrirala moć pametnog
iskorištavanja situacije, pretpostavljam da bi u
kratkom roku vidjeli plakate za veliku turneju
po blokovima A, B i D, a Remetinec bi zamije-
nio hladne rešetke vrućom atmosferom i postao
novo hit mjesto u Zagrebu.
Pa da zaključimo - glazbenim, medijskim,
privatnim i poslovnim potezima u zadnjih ne-
koliko godina Severina Vučković uspjela je na-
dići sferu kampiranja na HR TOP 40 i tandrče-
nja po kafanama i klubovima. Baš onako kako
to rade na zapadu, bila je velik projekt i posta-
la dobar proizvod, brend i ikona u svakom mo-
gućem smislu. Govori li to najviše o njezinom
trudu ili o lijenosti ostalih, ne bih znao. Ali koji
god da su razlozi doveli do takvog stanja stva-
ri, prestanimo glumiti da smo bolji i dublji nego
što jesmo i priznajmo da je Severina, sa svim
dobrim i lošim stvarima koje uz to dolaze - naša
Beyoncé. I Madonna, i Rihanna. Samo joj pre-
stanimo već jednom to uskraćivati i priznajmo,
ne nužno po ulicama, plakatima i majicama -
već u sebi. Bila bi šteta da joj se titula uskraću-
je, čak i od vas kojima samo ukrućuje.
I za kraj - kaže stara mudrost kako je u zem-
lji slijepih jednooki čovjek kralj, a tko god da ju
je smislio, znao je o čemu priča. Razlika je samo
ta što je ovdje kralj ustvari kraljica, a ostali nije
da ne vide, nego im je lakše žmirkati. Veselim
se zato danu kada će netko napokon uzdrmati
tron, a ja dobiti razlog da pišem o novim velikim
igračima na Balkanu. Tko zna, možda se usko-
ro javi novo lice koje će nas trznuti iz opće apa-
tije koja je godinama jedina konstanta na sceni.
Kako god na kraju ispalo, čekam to novo glaz-
foto : pixsell
beno proljeće k’o ozebao sunce i samo se nadam
da će, na koga god taj križ padne, uspjeti privu-
ći vašu pozornost - i bez filmića. 
 AKCIJA
Vrijedi od 15.10. do 15.11.2013.

-35% NA PROGRAM
NAMJEŠTAJA
„FACTORY“ I
„CITY“!**

Bagrem masiv!

Barska stolica

469.-
Kn

umjesto 729.-**
-35%

Program namještaja „Factory “ i „City“.

Fotelja. Samt. 2.199,- kn umjesto 3.449,-**. Tabure. Samt. 969,- kn umjesto 1.499,-**. Komoda. Š/V/D: 50 x 80,5 x 41 cm. Plemeniti čelik. Ručkice i rubovi: smeđi umjetni materijal.
4 ladice. 1.249,- kn umjesto 1.949,-**. Sofa – dvosjed. Vintage koža. Boja viskija, smeđa. Leđa - juta. Š/V/D: cca. 180 x 77 x 94 cm. Barska stolica „City”. Bagrem masiv. Metalno postolje.

Zidna lampa

449.-
Stalak za novine
-40%
DO

219.-
Kn
Kn

-50%
umjesto 959.-**

-31% NA NAMJEŠTAJ
umjesto 319.-**

Stolna lampa „Factory“.

Š/V/D: 40 x 125-200 x 45 cm.
Niklovana. Podesiva po visini. Stalak za novine „News“. POZNATIH BRENDOVA!*
Umjesto 1.999,-kn**, sada 1.299,-kn* Drvo bambusa. Š/V/D: 42 x 32 x 12 cm.

*Minimalno 40% i **minimalno 35% od preporučene cijene od strane

Zagreb - Jankomir Zagreb - Žitnjak
Dubrava
Avenija

dobavljača. Akciju nije moguće kumulirati s drugim popustima (akcijama). Ulica kneza
Branimira

Vrijedi samo za nove ugovore i ne može se primjeniti na već postojeće ugovore.

Dubrava

kika namještaj d.o.o. kika namještaj d.o.o.

ZAGREB/CENTAR
Ču
lin

Vukomerec Gredelj
eč

IZLAZ

Ne vrijedi za akcijsku i reklamnu robu. Ponuda vrijedi do 15.11.2013., odnosno

ka

Zagreb istok
ce
sta

br. 215 A3

Velimira Škorpika 25 Siniše Glavaševića 1

Siniše Glavaševića bb

ovara
a Vuk
Ul. grad
avenija
Ul.gr

City Center
Slavonska

do isteka zaliha. Ne preuzimamo odgovornost za moguće tiskarske greške

One East
ada
ulica

Gosp

10 090 Zagreb 10 040 Zagreb

lova

ića

nija
inze

ska ave
Slavon
He

i razlike u boji. Istaknute cijene su: *kika maloprodajne cijene Radničk

a cest
a

**preporučene cijene proizvođača. Novo radno vrijeme Tel.: 01/5499 211 Tel.: 01/5625 211
od 01.11.2013., detaljne informacije na www.kika.hr Fax: 01/5499 210 Fax: 01/5625 210
pon - sub: 10.00 - 21.00 h pon - sub: 10.00 - 21.00 h
Dodatne ponude potražite na
www.kika.hr ned: 10.00 - 18.00 h ned: 10.00 - 18.00 h
 lorem ipsum

SJAJNA SVJETLA,
VELIKI GRAD
Fox u New Yorku u kolovozu

92 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Najžilaviji
čovjek
na TV-u
Povratak Michaela J.
Foxa u showbiz jedan
je od najznačajnijih
takvih povrataka
svih vremena – samo
ga nikad nemojte
sažalijevati
Tekst:Brian Hiatt
Fotografija: Mark Seliger

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 93
 michael j. Fox

N
očekivao.” Show je strogo obiteljski sitcom, s
Foxom kao omiljenim voditeljem TV-vijesti
koji, eto, ima Parkinsonovu bolest i sam po-
iska je rasta, još je manji uživo duzima akciju da ne prestane raditi i vrati se
nego što izgleda na ekranu, a njegove noge u eter. “Ljudi su me pitali: ‘Jesi li siguran da to
ovih dana imaju malo problema u komu- možeš?’” prisjeća se Fox. “‘Jesi li siguran da to
možeš preuzeti? Da se možeš nositi s time?’ A
nikaciji s njegovim umom, ali u svojoj 52. ja sam rekao: ‘Ne, nisam siguran da mogu, ali
godini Michael J. Fox još uspijeva hodati želim to i imam priliku za to.’ A druga strana
mnogo brže od većine ljudi. Jednog vedrog toga, kojom se ne bavim svaki dan, ali je si-
petka na početku ljeta na manhattanskom gurno prisutna, jest ta da na nekim razinama
to može osnažiti ljude. Stvar je u tome da svi
Upper East Sideu, prijateljska, preplanu- nosimo svoj križ. Svi imamo svoje probleme.
la mrlja zvana Fox dokotrljala se u skro- To je kao parabola o krugu ljudi, kada svatko
mni ured koji ima u svojoj zgradi gdje uzme svoj najgori problem i stavi ga u sredinu
kruga i onda iz hrpe izabere jedan – na kraju
ima apartman. “Hej! Kako ide?” kaže Fox blagim, pištavim, ludo pozna-
svatko uzme natrag svoj problem. To je nešto
tim glasom u stilu, “Napravili ste vremenski stroj od De-Loreana?”. Upra- slično tomu. Uvijek bi uzeo natrag svoje pro-
vo se probudio i na sebi ima narančasto-plavu majicu kratkih rukava preko bleme prije tuđih.”
uskih tamnih traperica, ne baš primjerenih za jednog oca, i sive Vansice Njegovoj nevjerojatnoj sposobnosti da su-
mira ove alegorije mudraca – frendovi ga iz
koje je samo navukao. Ulijeće u drugu sobu i baca se na smeđi kožnati kauč, zafrkancije zovu Gandhi – može se dodati i
to da je Fox nešto kao medicinska anomali-
ja. Poslije desetljeća ili otprilike toliko vreme-
uz novi Fender Strat i pojačalo Twin Reberb, No sada Fox radi nešto sasvim neočekivano na većina bolesnika s Parkinsonovom bolešću
još s etiketama, u kutu. Uokvirene slike s kon- za nekoga komu je 1991. dijagnosticirana ne- postaje manje osjetljiva na sintetičke dopami-
cerata na kojima je svirao s Bruceom Spring- izlječiva, progresivna bolest mozga, kada ga ne koji mogu pomoći regulaciji karakteristič-
steenom i Whoom (“Tajna je u tome da znaš je liječnik upozorio da mu je preostalo ne više nih drhtaja, koji su paradoksalno u paru s pa-
kad trebaš isključiti svoje pojačalo”, kaže on) od deset godina glumačke karijere: vraća se na ralitičnim osjećajem ukočenosti. Ali on i dalje
stoje na bijelim drvenim policama za knjige posao. Od 2004. Fox se postupno vraćao na te- odlično reagira na lijekove i također je otkrio
punim različitih kipića, nagrada koje je dobio leviziju – pojavljujući se u serijama Bostonsko određeni miks lijekova koji mu pomaže da se
u showbizu – čak i Grammy, za audioverziju pravo, Rescue Me, Dobra žena i Bez oduševlje- osjeća mnogo bolje nego prije deset godina.
jedne od njegovih knjiga. U posljednjih deset nja, molim. (“Mislio sam da sam ja najbolesni- Dobro izgleda, čak i s neizbježnim gubitkom
godina u ovoj je sobi napisao (ili bar izdiktirao) ji čovjek u ovom kvartu, ali ti si novi prvak”, nešto njegove mladenačke superslatkoće – nje-
dvije knjige memoara koje su postale bestse- rekao je Fox Larryju Davidu.) Fox je počeo gove crte lica nisu više toliko oštre i iz nekih
leri, hodajući po tepihu sve dok se nije pode- snimati 22 epizode The Michael J. Fox Showa, kutova sliči svojoj zamjeni u Svim gradona-
rao, bilježeći događaje iz svoje karijere, obitelj- trećeg sitcoma u svojoj karijeri na toj mreži. čelnikovim ljudima, Charlieju Sheenu – Fox
skog života i znatnu količinu mudrosti koju je Sinoć je bio gotov sa snimanjem poslije jedan za to krivi “četvrtastu vilicu i iskusan pogled”.
skupio u svojoj 22-godišnjoj borbi s Parkinso- Nakon svega, momentalno, ovdje u njego-
novom bolešću. (Njegova žena, glumica Tracy vu uredu, Foxu nije baš sjajno. Njegovo se lice
Pollan – koja je glumila njegovu djevojku u ukočilo u bezizražajnu masku; njegov govor
Obiteljskim vezama – uživa dok se prisjeća
trenutka kad je Fox jecao da nikad neće zavr- “Ljudi kažu: ‘Jesi li nije baš jasan. Lijevu nogu podigao je na sto-
lić, gdje se ne trese toliko, nego vibrira, kao da
šiti svoju knjigu o optimizmu.)
Prije trinaest godina Fox je prestao glumi- siguran da to udara dupli ritam na neku pjesmu Ramone-
sa. Iako je teško to zaključiti izvana, on tako-
ti glavnu ulogu u ABC-ovu sitcomu Svi gra-
donačelnikovi ljudi, napustio svoj zadnji
možeš?’” kaže Fox o đer prolazi iskustvo “kognitivnog zatajenja”,
ekstremne verzije jutarnje omamljenosti prije
posao s punim radnim vremenom, većinom
zbog toga jer je osjećao da su simptomi poče-
svom povratku u nego što se popije kava. Kad sam rekao da se
divim njegovu pojačalu za gitaru, nije smogao
li utjecati na njegovu izvedbu. Svoju dijagno-
zu da boluje od Parkinsonove bolesti javno je
udarni termin. “A ja snage da izgovori ime. Bez riječi, Fox je jurnuo
s kauča i zateturao u pokrajnju sobu, pojavivši
objavio dvije godine prije i dobar dio američ-
ke populacije – 32,7 milijuna ljudi – gledao je
kažem: ‘Ne, nisam se sekundu poslije s tabletom veličine skakav-
ca u svojim ustima, koju je progutao popiv-
specijalnu epizodu u kojoj se njegov lik umi-
šljenoga zamjenika gradonačelnika elegantno
siguran da mogu, ši uvježbanim potezom vodu Poland Spring.
Danas ne snima, ima slobodan dan, i mislio
oprostio. Izgledalo je to poput ispraćaja kari-
jere voljenoga glumca. U posljednjim trenuci-
ali želim to.’” je da će moći sačuvati tabletu za partiju golfa
koju igra poslije. Previsoka doza ima svoje
ma epizode, Fox je sa suzama u očima izišao iz zamke, stoga je to bila razmjena vrijedna po-
lika kako bi mahnuo u znak pozdrava publi- ujutro – radni dan trajao mu je 14 sati. “Jedno- kušaja. “Bio sam prilično miran i smiren”, kaže
ci u studiju i kamerama, to je bio kraj. Posve- stavno sebi ne govorim da to ne mogu napra- on, “i mislio sam, mogu li voditi ovakav razgo-
tio se podizanju svojih troje (uskoro četvero) viti”, kaže on. “I onda to napravim. Showom je vor? Kao, ‘Hoće li to biti Rolling Stone ili golf-
djece i vođenju Zaklade Michael J. Fox, koja je lakše upravljati nego životom. Nema iznena- teren?’ Radi čega ću se sabrati? Zato sam od-
do sada prikupila više od 350 milijuna dola- đenja, stvarno. Znaš što trebaš napraviti odre- lučio pokušati napraviti ovaj oštar rez.”
ra kako bi se ubrzao pronalazak lijeka za Par- đenog dana, i prema tome se odmaraš i liječiš. Fox ne smatra da su njegovi simptomi uzne-
kinsonovu bolest. Šokiran sam koliko je ovo lakše nego što sam mirujući, ali je svjestan da tako misle ostali.

94 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
 1 emocionalnog i rasvjetljavajućeg dijela. Stva-
2 3
Povratak u udarni termin
(1) Na setu Obiteljskih veza s kolegama
(slijeva) Tinom Yothers, Michaelom Grossom
i Brianom Bonsallom. (2) Fox je postao
svima poznato ime nakon što se 1985. počeo
prikazivati Povratak u budućnost. (3) Snimanje
The Michael J. Fox Showa.
“Ljudi me gledaju”, kaže on, “u njihovim očima
vidim strah i tugu, za koje misle da vide reflek-
tirane na sebe. Oni ne vide što ja doista osje-
ćam, a to je da sam dobro. Ali ljudi se boje.
Dao sam intervju Larryju Kingu i bio je malo
više nesuvisao i rastresen nego inače, i shva-
tio sam da je to bio prvi put da sam razgova-
foto, od gore: guliver/getty images; pixsell
rao s njim od kada mi je postavljena dijagno-
za i da se on bojao. Zato sam morao shvatiti
da prije nego što se ljudi počnu baviti mnome
bavit će se onim što misle da ja prolazim. Onda
će proći vrijeme i shvatit će da je to samo moj
život, stvar koja mi je dana da se njome bavim.”
U sljedećih 30 minuta lijek vidljivo pokazu-
je efekt. Ponajviše se čini da su se Foxove noge
ubrzale, prije postupnog usporavanja i gotovo
prekida kretanja. Ponovno se smije, vraća se
govoru u metaforama posutim megaodlom-
cima koji su njegov uobičajeni način izražava-
nja. “To je samo osjećaj smirivanja”, kaže on,
pokušavajući opisati simptome i njihovo opu-
štanje. “Na primjer, predgrađa, udaljena po-
dručja, nisu dobila električnu energiju i onda
kao da se struja počne vraćati – TV počne šu-
miti, uključuje se klima-uređaj, pale se svjetla,
i sve radi i dobivaš malo ekstra pokreta. Veći je
problem kombinacija zamrzavanja i mirnoće
i manje fluidnosti u tvojim pokretima i u isto
vrijeme tog drhtanja zbog kinetičke energije –
to je najteža stvar.”
Fox smatra da je pogrešno previše se usre-
dotočiti na njegovo subjektivno iskustvo bole-
sti. “Postoji fascinacija osjećajem da se iskusi
nešto takvo”, kaže on. “A ja mislim da je za-
nimljivije što to znači meni, ja sam mnogo
manje u fizičkom dijelu toga nego u nekoj vrsti
ri poput magle koja se diže i ekstremiteta koji
se smiruju ne mijenjaju vozača koji sam bio
prije pet minuta. To samo mijenja automobil
u kojem sam. Sad sam samo u boljem automo-
bilu. I mogu ići kamo hoću kao suprotnost pro-
pisanoj ruti – kužite, kao Disneyjeva Autopia
koja je na traci – tako da je to više kao Ferrari
na autocesti. Pa, ne Ferrari. Barem Mustang.”
O
samdesete godine proš-
log stoljeća bile su jako dobre
prema Michaelu J. Foxu. “Prvo
me djevojke uopće nisu doživ-
ljavale a onda sam odjednom
dočekivao jutra u krevetima raznih ljepoti-
ca”, prisjeća se. “Bilo je prilično zabavno.” Bilo
je bezbroj razloga za slavlje, koji su, za njega,
značili da se može doista napiti, ponovno i po-
novno. Dugo vremena to nije bio
problem. “Iznenada sam počeo
ići po svim tim klubovima i VIP-
sobama, što je bilo doista smiješ-
no”, kaže on. “Zato što ako si u
VIP-sobi, nisi u klubu! U maloj si
sobi na gornjem katu. Kao, ‘Opa,
evo me u VIP-sobi. Hej, eno Du-
stina Hoffmana. Pa neću ići kući
s njim.’”
Kad mu je bilo 17, njegov ušto-
gljeni otac, umirovljeni vodnik
kanadske vojske, iznenada mu je
dopustio da napusti srednju školu
i krene u lov na glumačku karije-
ru, čak se vozeći sa svojim sinom
1930 km od vankuverskoga pred-
građa do Los Angelesa. Nakon tri
godine na mahove malih uloga,
slava nije stigla i Fox je počeo sku-
pljati neplaćene račune od vje-
rovnika i poreznika i tu gomilu
papira koja je rasla trpati u ku-
hinjski ormar. Do zadnje audi-
cije za ulogu Alexa P. Keatona u
sitcomu Obiteljske veze prodavao
je svoj namještaj kako bi dobio
novac za hranu, a njegovi su ga
roditelji tjerali da se vrati u Kanadu i nađe
pravi posao. Umjesto toga, dobio je ulogu i go-
tovo sve ostalo što je htio. Jesen 1984. proveo
je u slojevima lateksa i jakove dlake zalijeplje-
ne na lice, snimajući jeftinu indie komediju
Mladi vukodlak, u stanci snimanja Obitelj-
skih veza. Jednog dana na lokaciji snimanja u
Pasadeni u Kaliforniji, punoj drvoreda hrasto-
va, sav u “vučjoj spremi”, Fox je pio na slamči-
cu svoj ručak – milkshake (“Nisam mogao jesti
hranu jer bih uništio masku oko usta”, prisjeća
se Fox.), kad se pojavila ekipa skauta za drugi
film. Radili su na Povratku u budućnost, filmu
koji je producirao Steven Spielberg, s Ericom
Stoltzom u glavnoj ulozi Martyja McFlya i
Crispinom Gloverom kao njegovim ocem. “Po-
znavao sam Crispina i pomislio sam, shit, Cris-
pin je upao u Spielbergov film, a ja sam u Pasa-
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 95
 michael j. Fox
deni s maskom vukodlaka i srčem jadni šejk na
slamčicu.” Te zime Stoltz je dobio otkaz u Po-
vratku u budućnost i Fox je pozvan da glumi
Martyja McFlya – pokazalo se da je on cijelo
vrijeme bio prvi izbor filmske ekipe. Mjeseci-
ma je Fox snimao Obiteljske veze preko dana i
Povratak u budućnost noću. Bio je uvjeren da
je bio katastrofa kao Marty McFly, i jedva se
mogao sjetiti bilo čega. Sljedećeg ljeta postao
je zvijezda glavnog filma te godine – Mladi
vukodlak, što se počeo prikazivati na početku
ljeta, postao je neočekivani hit.
Kako je linija njegove sreće išla uzlazno, Fox
je razvio nikad artikuliran, uvijek rastući strah
od prevrtljivosti svoje sreće, računa koji stižu,
“gubljenja druge cipele”. Odrastao je u radnič-
koj klasi i njegov novi život katkad se nije činio
stvarnim. Ipak, rano je naučio da bi mu alkohol
“Ljudi me gledaju i u njihovim se očima
vidi strah i tuga. Ne vide što ja doista
osjećam, a to je da sam dobro. To je samo
moj život.”
mogao pomoći da ignorira nesigurnosti. Počeo
je piti kao tinejdžer u Kanadi, većinom kako bi
nadišao svoj kompleks vezan uz visinu. Kao di-
jete bio je atletske građe, šarmantan i zgodan,
ali sitan: “Bio sam homunculus”, kaže uz smi-
jeh, napominjući kako se hrvao u kategoriji od
44 kilograma. Droge nikad nisu bile problem,
ni tada ni poslije. “Pušio sam tu i tamo travu u
srednjoj školi”, kaže Fox, “ali nisam mogao pu-
šiti travu i piti jer bih dobio, kako ja to zovem,
upozorenje od šest sekundi u kojem imaš šest
sekundi da otkriješ gdje želiš spavati. Ali kao
Kanađanin, nikad nisam naišao na pivo koje
mi se nije svidjelo.”
U ranim osamdesetima pokušao se okuša-
ti u ozbiljnijim ulogama (radnik-roker u Svje-
tlima dana, pisac na kokainu u Bright Lights,
Big City, vojnik u potrazi za sviješću u Proklet-
nicima rata), snimio je dva nastavka Povratka
u budućnost, zaljubio se, oženio s 27 i postao
tata za manje od godinu dana.
U utorak ujutro u studenome 1990., samo
nekoliko mjeseci nakon što se počeo prika-
zivati treći dio Povratka u budućnost, Fox se
probudio u predsjedničkom apartmanu u ho-
telu u Gainesvilleu na Floridi i kroz maglicu
mamurnosti zbog cjelonoćnog provoda s Wo-
odyjem Harrelsonom primijetio nešto jako ne-
obično: mali prst na njegovoj lijevoj ruci trzao
se bez prestanka. Odmah je posjetio tim neu-
rologa na Floridi koji su ga uvjeravali da je sve
u redu. Prošla je skoro godina i počeli su se
javljati ostali simptomi, prije nego što je Fox
shvatio što se događa, uključujući i rok traja-
96 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
nja njegove karijere kojoj su doktori, s obzirom
na bolest, dali još deset godina.
S Tracy Pollan i bebom, Samom, Fox je osta-
vio svoj stil života holivudskog princa iza sebe.
“Nisam mislila da mogu živjeti tako”, kaže
Tracy Pollan sada. “Ako je to i bilo ono što je
on želio, mene to nije zanimalo.” Ali na počet-
ku bolesti Fox je počeo piti sam prvi put u živo-
tu, lažući o tome, padajući u duboke alkoholne
krize. “Nisam znao kako se s time nositi”, kaže
on. “Zar sam ovu ženu uvukao u brak na pre-
pad da imam odmah dijete i onda upadnem u
ovakvu situaciju? Bilo je mnogo lakše isključi-
ti se i ne baviti se stvarnošću.”
Davno mu je Pollan dala ultimatum – “Nje-
govo je opijanje bilo previše za mene”, kaže
ona – dotaknuo je dno, te se počeo oporavljati.
“Bilo je to kao oštar prasak uz riječi ‘Dovraga.
Ovo nije preview. Ovo je film. I već sam debe-
lo u prvom obratu u radnji, a to je da ću izgu-
biti sve’”, kaže Fox. “Imao sam sjajan brak i
sjajnog sina, i nisam to htio uništiti.” Trijezan
je već 21 godinu: “Moja je trijeznost dovoljno
stara da smije piti.”
Alati koje je naučio u programu – priznajući
nedostatak kontrole zbog bolesti, učeći mak-
sime kao što je “Moja je sreća u izravnoj pro-
porciji s mojim prihvaćanjem i u suprotnoj
proporciji s mojim očekivanjima” – postali su
jednako prikladni za bavljenje neizbježnom
stvarnošću Parkinsonove bolesti. “To je izvor
sve mudrosti kojom me se atribuira”, kaže Fox.
“Kao da sam upravo dobio udarac u stražnjicu
i zapamtio da su čizme udarile mene.”
Otprilike u isto vrijeme krenuo je na tera-
piju, gdje je najveće otkriće ujedno bilo naj-
očitije. Kad je rekao psihijatrici da ga je nje-
gov stari strah – da “druga cipela samo što nije
pala” – ponovno počeo obuzimati, ona se na-
smijala. “Michaele”, rekla mu je, “imate Par-
kinsonovu bolest. Druga je cipela davno pala.”
Tjedan dana poslije, preko mosta u studiji-
ma Silvercup u Queensu, Fox stoji u kuhinji,
dijelu scenografije, pred vrućim reflektorima i
ogromnom HD kamerom, peckajući se, prema
scenariju (“Bar zna svoj dio!”), sa svojom fik-
tivnom obitelji koju poznaje samo nekoliko
tjedana. Ne bi se mogao više osjećati kao kod
kuće. “Snimati scenu sitcoma u kuhinji – teško
je, ali je sjajno”, kaže on, stojeći na setu dnevne
sobe. “Te scene, gdje se svi motaju – za mene je
to takav odjek Obiteljskih veza.”
Na setu se osjeća i odlična vibra televizij-
skog života. “Sviđa mi se što sam počeo glume-
ći sina u obiteljskom showu”, kaže on. “Onda
odraslu osobu na radnome mjestu, a sada glu-
mim sredovječnog oca kod kuće. Lijepo je – to
je dobar lûk.”
Fox je u posljednje vrijeme mnogo razmi-
šljao o svom starom showu, osobito nakon ne-
davna posjeta bivšoj lokaciji kuhinje Keatona
u Paramount Stageu 24 u Los Angelesu, gdje
je govorio na memorijalu kreatoru Obiteljskih
veza Garyju Davidu Goldbergu, ključnome
mentoru koji je s Foxom radio i u Svim gra-
donačelnikovim ljudima. “Djelovalo je jako
prustovski”, kaže on, “mirisi i mali kutovi u
stražnjoj sobi.” Goldberg, koji je umro u lipnju
u 68. godini, bio je sitcom tradicionalist koji
se ljutio na Foxove skromne pokušaje da po-
makne granice forme Svih gradonačelniko-
vih ljudi. Ali Fox zna da bi volio The Michael
J. Fox Show. Osim nesposobnosti glavnog lika
kao novotarije, sve je ostalo stara škola: uspon
i pad namještaljki i udarnih rečenica neizbje-
žan je kao i blues koji Fox voli svirati satima
na svojoj gitari.
U trenutačnoj sceni u kuhinji on i njegova
TV-žena (glumi je Betsy Brandt, Marie iz Bre-
aking Bada – koja kaže da je nakon snimlje-
nih zadnjih epizoda tog showa shvatila kako je
spremna da se prebaci na komediju) lagano se
prepiru zbog toga jer su se njihova djeca odbila
baviti sportom a (upozorenje za nesporazum)
tri različita člana obitelji simultano se pojav-
ljuju s obrokom za van. “To je obiteljska stvar”,
kaže Fox. “Ali postoji razlog zašto je obiteljska
i, ako dobro shvatite, to je kao ulazak u zagr-
ljaj. Blues je dobra analogija.”
S
nimajući mali dio Fox iza-
ziva smijeh ekipe izgovarajući
samo dvije rečenice: “Što? Parkin-
sonovu!” Ponavlja to pet puta, zavi-
jajući kao blue note, katkad sliježu-
ći ramenima, katkad izgovarajući ih glasnije,
pokatkad gubeći trag. Čak i bez ikakva kon-
teksta, smiješno je.
Fox nije pokušavao izravno svoju bolest ko-
ristiti kao temu za komediju sve do epizode u
seriji Bez oduševljenja, molim iz 2011. – koju
su Larry David i njegov tim pisaca napisa-
li sasvim bez konzultacija s Foxom. “Ono što
me kod njega najviše iznenadilo nije bilo to da
je imao volju”, kaže David. “Jer sam mislio da
bi je mogao imati, ali, znate, kad sam ga prije
viđao, bilo što što je ikad napravio, bilo je na-
pisano za njega. Ali ono što me najviše izne-
nadilo jest kako je oštro improvizirao. Poja-
vio se sa sjajnim rečenicama na setu, jednom
za drugom. Jedva sam mogao proći scenu s
njim.” Nakon što se epizoda emitirala, Foxa
je nazvao njegov dugogodišnji frend, glumac
Denis Leary: “Rekao sam: ‘Moraš snimiti tu
jebenu stvar. Moraš snimiti komediju ili nešto
takvo o Parkinsonu jer ti ideja čuči negdje pred
nosom, kužiš?’”
 1 mnogo je viša od Foxa – imala je kaubojske
3
Nepredvidljivost njegovih simptoma i po-
pratni gubitak kontrole nad pokretima pri-
silili su Foxa da promijeni svoj pristup glumi.
Ali on je uvjeren da mu je to pomoglo da bude
prisutniji u sceni nego ikad prije. “Znao sam
biti doista nervozan, sjediti u svojoj gardero-
bi i gristi se zbog sljedeće scene, znojiti se i go-
voriti, ‘Što ću napraviti? Ti kažeš “Akcija”, i ja
foto: pixsell, guliver/getty images
moram nešto napraviti. Što ću napraviti? I što
će taj glumac napraviti? I kako ću ja odgovo-
riti na to?’ A sada je druga priča, kao, ‘Ok, što
se događa?’ I ako se nešto dogodi, reagiram na
to, a ako se ništa ne dogodi, ne reagiram. Ne
zabrinjavam se time što ću napraviti ili kako
ću izgledati zato što kad dođem na set, možda
neću moći pružiti taj izgled, ili nešto učiniti, ili
pomaknuti čašu.”
2 Sljedeće večeri glumci i snimateljska ekipa
Tajna njegova
uspjeha
(1) Sa suprugom Tracy
Pollan i blizankama
Schuyler i Aquinnah.
(2) Fox kao tinejdžer.
Rođen u Kanadi,
napustio je srednju
školu i krenuo u lov
na glumačku karijeru.
(3) Sa sinom Samom
na hokejskoj utakmici
u Madison Square
Gardenu u svibnju.
Najveći glumački izazov posljednjih godi-
na bio mu je u Rescue Me, gdje ga je Leary an-
gažirao kao ogorčenog, romantičnog rivala u
invalidskim kolicima. “Htio je snimiti nešto
mračnije”, kaže Leary. “Čim je čuo da će biti u
invalidskim kolicima, odmah je izvalio: ‘Sjaj-
no, baš ti hvala što si napisao ulogu u kojoj
moram biti apsolutno miran.’ Odgovorio sam
mu: ‘Želiš li osvojiti jebeni Emmy ili ne?’” Bio
je miran, i osvojio je Emmy.
Dok se Fox mota oko videomonitora, nasla-
njajući se na red redateljskih stolaca s logom
michael j. fox show na naslonu, dolazi Betsy
Brandt da pozdravi. “Baš si dražesna što si se
sagnula da me poljubiš”, kaže on. Kao i glumi-
ca Katie Finneran, koja glumi Foxovu sestru,
drugi glavni ženski lik u showu, Betsy Brandt
čizme s potpeticama na audiciji i napola u šali
kaže da je skoro istog trena pobjegla kad su
trebali probati scenu u kojoj stoje.
“Rekao sam im da mi to ne smeta”, kaže Fox.
“I da mi je smetalo, ne bi me učinilo višim!
Dok sam snimao Povratak u budućnost, netko
mi je rekao: kad je nizak glumac, on stoji na
kutiji – kad je niska filmska zvijezda, svi osta-
li stoje u grabi.” Zastaje. “Dakle, ja sam se vra-
tio na kutije!”
N
ail azi Jack Gore, crve-
nokosi osmogodišnjak koji
glumi obiteljskog arhetipskog
omiljenog mlađeg sina, sa “sta-
klenkom za psovke”. Mnogi mu
na setu duguju novac, kaže on, a on donira sav
novac od psovki za istraživanje Parkinsonove
bolesti. “Oh, sranje”, ispaljuje Fox istog trena.
“Koja sjajna ideja!”
premještaju se u dvoranu za hokej u lučkom
dijelu Manhattana. Jedan je od najvrućih
dana u godini, s temperaturama još oko tri-
deset stupnjeva čak i dok sunce ponire iza
dokova u plamteći purpurnonarančasti vr-
tlog. Ali ovdje unutra, pošteno je hladno.
Produkcija je okupirala klizalište da se snimi
scena u kojoj Fox i gomila očeva na kraju igra
hokej umjesto svojih klinaca. Akcija je dovolj-
no kompleksna da rade sa storyboardom, s
50 akcijskih snimki skiciranih na malim plo-
čama pribijenim na pustenu ploču, s natpisi-
ma (“Mike kliže u okvir”, “Mike bocka trene-
ra Grega”).
Dok klinci koji su glumili dječji hokejaški
tim odlaze s leda, Fox sjedi na tribinama, pali-
ca za hokej mu je u jednoj ruci, scenarij u dru-
goj. On je dugogodišnji hokejski fanatik i jedva
čeka da izađe na led. Dovoljno brzo, s izgovo-
rom da mora “vježbati”, u klizaljkama staje na
led u sivoj majici kratkih rukava, trapericama
i bez kacige. Počinje ozbiljno klizati i svi ga
počinju pratiti u tišini pogledom punim stra-
hopoštovanja. Kreće se graciozno i lako, u po-
lukrugovima oko reflektora i kamera koje za-
prečuju kut klizališta. Njegova radost na ledu
više je neurološka smicalica – kontinuirano
kretanje više smanjuje naprezanje njegova
mozga nego šetanje ili oblačenje košulje koju
mora zakopčati. Ali na trenutak, dok klizi, i
ubrzava, izgleda više kao čudo, prizor predi-
van kao i zalazak sunca na Hudsonu. Onda
naglo skreće i teško pada na leđa. Istog trena
nastaje strka, no on se diže, neozlijeđen (“Stra-
dala je moja stražnjica”, kaže poslije.). Svi pri-
stojno odvraćaju pogled, osim dvojice ćela-
vih vozača kamiona, s akcentom iz Queensa,
koji gledaju klizalište. “Isuse Kriste, Michae-
le”, kaže jedan. “Stavi jebenu kacigu na glavu!”
“Ne mogu ovo gledati”, kaže drugi. “Upravo
sam vidio kako mi se smanjuje plaća.”
Fox kliže dalje, sada gurajući uokolo pak.
Nakon dva pokušaja nabija ga svom snagom
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 97
 michael j. Fox
u središte mreže. “Dvaput sam promašio”,
kaže Fox, iskreno žalostan, dok silazi s leda.
Fox si ne postavlja granice i obožava pomrsi-
ti drugima račune. Ne tako davno, na summi-
tu kojeg je domaćin bio Amazonov CEO Jeff
Bezos, Fox je pokušao pucati na glinene golu-
bove. “Jedan od najvećih trenutaka u mom ži-
votu”, kaže uz osmijeh, “bio je kad sam držao
sačmaricu uperenu u grupu ljudi koja me gle-
dala i pitala se: ‘Koji vrag je ovo?’ Znao sam
da ću, kad povučem glinenoga goluba, biti
miran i pucati, i jesam. Razbio sam ga na nebu
prvim hicem.”
Osim neizlječive patnje, Fox je u odličnoj
formi – zahvaljujući pilatesu, pažljivoj dijeti
(njegov punac odvjetnik je za prirodnu hranu
Michael Pollan), čestim dugim šetnjama sa
svojim mješancem njemačke doge Gusom i
navici da igra golf posljednjih šest-sedam go-
dina, nakon što ga je Alice Cooper uvjerio da
je to cool. (Seks, kaže on, nije problem, iako je
“uvijek negdje u zraku pitanje tko će biti uz-
ročnik pokreta”.) “Nakon početne dijagnoze da
mi je mozak otišao kvragu”, kaže on, “shvatio
sam da moram paziti na svoje zdravlje. Znao
sam da sam uhvatio tigra za rep i ako ne obra-
tim pozornost, pojest će me. Zato sam morao
biti na oprezu – vidio sam ljude kako bježe od
bolesti jer su odustali. I iako nemam iskustva
s time, mogu si vizualizirati što bi se dogodi-
lo ako bih se zatvorio u sebe. Jer kad simptomi
počnu, ako ih želim učiniti manje prevladava-
jućima, na neki se način sklupčam i postanem
manji, i tako bi to izgledalo da odustanem. Ko-
liko god da je kod Parkinsona riječ o pokretu,
zadnja je faza ukočenost. I što češće pustim da
se to dogodi, više ću biti s time povezan i u ne-
mogućnosti da to obrnem.”
N
e k i h s e l o š i h n av i k a
bilo teže odreći nego drugih.
Dok se razmak između snima-
nja rasteže, Fox se vrti oko mo-
nitora kod tribina, žudeći za
svojom starom metodom ubijanja vremena.
“Eto, zato sam pušio”, kaže s uzdahom. Na
snimanju Povratka u budućnost pomoćni-
ci su mu osigurali mjesto s pepeljarom tako
da je mogao zapaliti čim bi završio snimanje
neke scene; na snimanju Obiteljskih veza, nje-
gov ulaz u obiteljsku kuhinju bio je prekriven
stotinama opušaka. Parkinsonova ga je bolest
prisilila da prekine na neko vrijeme u 90-ima,
ali u početku razlog nije bio zdravstveni. “Ne-
koliko puta kod kuće”, prisjeća se Leary, nje-
gov partner u nikotinskoj ovisnosti, “cigarete
su samo letjele iz njegovih prstiju kad bi ruke
poludjele tako da ne samo da je upaljena ci-
gareta bila negdje, nego on nije znao gdje je.”
Nakon što je Fox počeo bolje kontrolirati svoje
simptome, Leary se sjeća kad se pojavio na za-
bavi 2001. “Mike je ušetao”, prisjeća se Leary,
“otvorio paket Marlboroa i rekao: ‘Vratio sam
se! Opet mogu pušiti.’” Na kraju je Fox prestao
pušiti, iako još žvače Nicorette.
98 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Čežnja za alkoholom, s druge strane, osta-
vila ga je davno. “Ima dana kad me ravnoteža
izda”, kaže on. “Ima dana kad nejasno izgova-
ram riječi. Kad se zalijećem u zidove. Ili se ne
mogu sjetiti nečijeg imena. Dakle, zašto bih
želio proizvoditi to stanje?”
Fox je naslijedio garderobu u Silvercupu od
Aleca Baldwina – novi show zauzima isti stu-
dijski prostor koji je ekipa serije Televizijska
posla koristila sedam sezona. Koristio ju je i
Howard Stern dok je snimao Kralja etera, što
objašnjava zbog čega je frizerski lavabo u ku-
paonici. “Dakle, ova soba ima sjajnu energiju”,
“Više ne znam
što je normalno.
Mislim, moje
prirodno stanje je
ovo. Uz lijekove,
smireni se dio
izvodi s naporom.”
kaže Fox dok sjedi pred velikim TV-ekranom i
gleda SportsCenter. Prošlo je nekoliko tjedana
i Fox je proveo tjedan na plaži sa svojim dvje-
ma kćerima i Juliette Gogliom koja glumi nje-
govu kćer u showu. Slika s odmora jedna je od
nekoliko privatnih stvari u sobi što je ukraše-
na generičkim crno-bijelim fotkama. “Howard
Stern i Alec Baldwin – snaga se osjeti čim se
uđe u sobu.”
U trideset godina slave Fox je uspio izbjeći
bilo kakav ispad u javnosti. Ali on jest tempe-
ramentan, katkad je nestrpljiv – ako je taksist
nepristojan prema Tracy, na primjer, poludi.
Kad je 2006. Rush Limbaugh dao poremeće-
nu izjavu da je Fox pretjerivao sa svojim simp-
tomima dok je bio u kampanji da nađe kandi-
date za istraživanje matičnih stanica, Foxov je
odgovor bio diplomatski u javnosti, ali druk-
čiji među prijateljima. “Neozbiljna strana nje-
gove javne osobnosti katkad jest naglašena”,
kaže Leary. “Privatno, bio je brutalno jebeno
crnohumoran u vezi s Limbaughom, ali nije
htio da javnost to vidi. No taj dio njega postoji,
kao i frustracije zbog bolesti, ma kako se dobro
s time nosio. Mike je oduvijek imao mračnu
stranu. To je jedna od stvari koja ga čini toliko
smiješnim. I ti duhovi i demoni dio su onoga
što je nadišao kad je postao trijezan i pretvo-
rio se u čak većeg sveca nego što je bio u ame-
ričkim očima.”
Kad je Fox pokrenuo svoju zakladu 2000.,
ponavljao je da bi se lijek za Parkinsonovu bo-
lest mogao otkriti u idućih deset godina. “To
nije bio optimizam”, kaže Debi Brooks, suosni-
vačica Zaklade. “Znanstvenici su redovito go-
vorili da je to moguće.” Ali tretmani koji su naj-
više obećavali još nisu uspjeli i Foxova zaklada
trudi se ubrzati istraživanja za druge moguće
metode. “Zaklada nije pokrenuta radi njego-
va izlječenja”, kaže Brooks, ističući da ih je Fox
ohrabrivao da pokrenu teoretsko istraživanje
koje možda neće donijeti ploda još godinama.
“Nikad nije bilo govora o tome, kao, ‘Oh, pa
to bi bilo dobro. Ali to ne spašava moj život.’”
Razvoj Parkinsonove bolesti može se dra-
stično razlikovati kod svakog pacijenta, i bu-
dući da je kod Foxa situacija bolja nego što je
itko očekivao, njegovi su liječnici prestali pred-
viđati. A on se kune da se ne brine o svojoj bu-
dućnosti, ili čak razmišlja o njoj. “Ove male
paradoksalne izjave i izreke koje izgovaram
teško su zarađeni komadići mudrosti”, kaže
on, “a jedan je od njih da ako zamišljaš naj-
gori mogući scenarij i on se dogodi, s njime si
živio dvaput. Sranje će se dogoditi, očekivao
ga ti, predviđao ga ili ne. Samo ne znaš brzinu
kojom će se pojaviti. Težinu. Nema smisla po-
kušavati to unaprijed očekivati.”
Kao što se pokazuje, on doživljava intenzivni
napadaj simptoma upravo sada. “Ovo je najgo-
re što može biti”, kaže Fox, stišćući vilicu snaž-
no s nelagodom. Njegovo je tijelo simultano
napeto i u drhtaju, kao da osjeća potres. Desna
mu je ruka u konstantnom pokretu. On ustaje,
uzima drugu tabletu i počinje hodati naprijed-
nazad, što malo pomaže. “Ako se krećem, bolje
se osjećam”, kaže Fox.
Lagano je pogrbljen, još u pokretu, i počinje
govoriti. “Ovo je vrijedno i meni”, kaže. “Ne ot-
pisujem to tek tako. Osjećaj je kao kad mi je
netko nekidan govorio o nekome za koga znaju
da ima Parkinsonovu bolest i on nije izišao iz
kuće. Rekao je: ‘Ne želim da me itko vidi ova-
kvoga’, na što ja odgovaram: ‘Kakvog? Takvog
kakav si?’ Jer nije toliko loše. To je samo pro-
mijenjeno stanje. Ali ja više ne znam što je nor-
malno. Mislim, moje je prirodno stanje ovo.
Uz lijekove, smireni se dio izvodi s naporom.”
Uzeo je više lijekova, ali ako išta, pokreti
njegove ruke su intenzivniji. Usred pokreta,
Foxove plave oči postale su jako mirne, svije-
tle i intenzivne, i na trenutak, može se vidjeti
taj dio njega koji poznaje Leary. Nije to doista
mračna strana – više je kao mračna tvar, tajno
gorivo u njegovoj jezgri. “Zaključak cijele ove
jebene stvari je da je bolje”, kaže Fox, korača-
jući dalje. “Moj je život bolji nego što je bio jer
imam pristup tim istinama i trenucima kad si
uzmem predah i jednostavno kažem: ‘Jebi ga.’
Ono što kažem u svojoj prvoj knjizi ostaje
istina: Da uđem u sobu s Bogom ili Buddhom
ili Billom Gatesom ili Sergejem Brinom ili bilo
kime tko bi mi mogao pomoći, ne mislim da
bih to učinio. Jer ne bih prošao kroz ovo kroz
što sam prošao i ne bih imao ovo iskustvo, i još
mogu raditi svoje sranje.” Njegove oči još sjaje
neobičnim sjajem i fiksira me pogledom. “Na
kraju dana”, kaže on, “još mogu snimati show.
I što sam onda izgubio?”
 Ben Haggerty, ili Macklemore (lijevo), s
producentom Ryanom Lewisom u Seattleu

100 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
 393
milijuna
fanova
Macklemorea
(i Ryana Lewisa!)

ne mogu
biti u
krivu
Kako su reper iz
Seattlea i njegov mladi,
umišljeni producent
preuzeli pop glazbu
Tekst: Brian Hiatt
fotografija: Peter yang

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 101
N
MACKLEMORE

“Can’t Hold Us” bio je iznenađenje na broju

azvao je to “Cola s hladetinom”, ali ne može to
zaobići: Ben “Macklemore” Haggerty, odrastao muška-
rac sa zaručnicom i sitnim borama oko svojih sivo-plavih
očiju, upravo si je naručio Shirley Temple. Ok, tehnički,
da budemo fer, Roy Rogers. “Osjećaš se kao šestogodiš-
njak ako naručiš Roy Rogers”, kaže on, dok sjedi u ze-
lenom kožnatom separeu u restoranu u lučkom dijelu
grada u svom rodnom Seattleu, gdje mu je glavni kuhar
počeo pripremati sendvič od piletine čim je stigao. “Kad
se doda ‘hladetina’, zvuči profinjenije. Ali to je samo šećer
povrh šećera.” Kao samoprozvani “dobri momak reper”,
oporavljeni alkoholičar i ovisnik čiji stihovi propovijeda-
ju protiv zala homofobije, seksizma i majica od 50 dola-
ra, Haggerty si nije ostavio mnogo mjesta za poroke. Za-
mijenio je cigarete za povremene e-cigarete i neće čak
skočiti ni po one pomodne. Jedva da pije kavu. “Šećer je
definitivno ono prema čemu treba ići”, kaže on. “Svako
malo odem do benzinske i potrošim 20 dolara na, reci-
mo, čokoladice i halapljivo ih pojedem u hotelskoj sobi.” Dobro zamotan odmah do mjenja-
ča u njegovu Cadillacu DTS, gdje bi drugi reper možda skrio vrećicu trave, nalazi se otvo-
rena vrećica bombona. U ovoj fazi, budući Macklemoreovi stihovi mogli bi se odnositi na
probleme s dijabetesom, ali zahvaljujući intenzivnim kardio-vježbama na 200 i nešto na-
stupa koje ima dogovorene do kraja godine, njegovi nedostaci u prehrani tek trebaju uzeti
svoj danak. S 30, Haggerty je dovoljno žilav da da će ga trivijalizirati zauvijek. Čak je i njego-
njegov današnji izgled kojim pokazuje svoj bijes va trijeznost bila na udaru. “Na početku godi-
ima efekta: čista purpurna majica kratkih ru- ne bio je to definitivno izazov”, kaže on. “Nisam
kava, prugasti donji dio trenirke, bijele tenisice bio sretan zbog smještanja u ladicu ‘Ovo je rap
Jordan – kojih se, unatoč svojoj antimaterijali- novotarija’, i mislio, kao, ‘Što sam to potpisao?’”
stičkoj pjesmi “Wings” usredotočenoj na Nike, Njegove su brige bile jako slične onima rock he-
tek treba odreći. “Jesam li licemjer? Apsolutno”, roja iz Seattlea prije 20 godina, ali usporedba
kaže on. “Ali to je ok. Jebeno sam ljudsko biće i se izgubila – kad je objavljen album Nirvana
ne moram biti savršen. Mogu napisati pjesmu Unplugged, on je slušao Wu-Tang Clan.
kao što je ‘Wings’ i nositi najkice.”
Irskog je podrijetla, ali izgleda neodređeno
europski, kao da bi trebao voditi račune am-
sterdamskog coffee shopa ili glumiti zlikovca
u nastavku serijala Umri muški. Njegova kosa
podrezana sa strane i specifične crte lice – širok
nos, izbočena donja usnica kao da se podruglji-
jedan poslije “Thrift Shopa”, ali uspjeh pjesme
“Same Love”, Haggertyjeve dirljive i nedvosmi-
slene pjesme u kojoj se zalaže za gay brak – prvi
hip-hop hit koji je dospio do tamo – značio je
mnogo više. Pjesma je djelomično inspirirana
time što ima “hrpu gay ujaka” – dvojicu očeve
braće i njihove partnere. “‘Same Love’ je bila ve-
liko olakšanje”, kaže on. “To je značilo, da, svijet
će me znati zbog nečeg drugog, čak i ako nikad
ne snimimo drugi album ili, znate, prodamo
dobru količinu primjeraka, ili što već, moja
ostavština svijetu više je od samo pjesme o se-
cond-hand odjeći.”
Također je zahvalan što je postao uspješan
sada, kad je trijezan, nego oko 2005., kad je
objavio svoj prvi album kao svježe završeni
srednjoškolac s lošim navikama bez kontrole.
“Hvata me jeza kad pomislim što se moglo do-
goditi”, kaže on, jednostavno, dok jede svoj sen-
dvič. “Računaš. Ti si, kao, ovisnik o drogi bez
kompasa i pun love k’o dreka? Umro bih.”
Dok idemo do njegova automobila, Haggerty
zastaje kraj svoje omiljene zalagaonice, gdje se
roba kreće od box-seta Smallville do izbora va-
trenog oružja. Vlasnik ga pokušava zainteresi-
rati za neke velike prstenove za koje Haggerty
pretpostavlja da su ih nekad nosili “debeli dile-
ri droge iz 80-ih”.
Umjesto toga, odlučuje kupiti nešto u obli-
žnjem Targetu – njegov auto parkiran je u do-
datnoj garaži i ako nešto kupi, uštedjet će osam
dolara za parkiranje. “Nikad neću prestati tako
razmišljati”, kaže on. Uspio je proći tri stepeni-
ce prema trgovini prije nego što su ga okružili
fanovi tinejdžeri (i jedna gospođa od 50 i nešto
koja se tresla i ponavljala da će se njezina kći
“pokakati u gaće”). Fotka se, što je obavezno, i
brzo se izvlači iz škripca. “Definitivno bih pla-
tio osam dolara da se spasim ovoga”, kaže dok
bježi u dizalo.
Bijelaca noćas ima posvuda u ovom kvartu
Seattlea, hrpa bijelaca, najmanje nekoliko tisu-
ća njih, stiješnjeni uz barikade i žute policijske
trake. Još ih je više iznad, poredanih na krovo-
vima. Većinom su to srednjoškolci i kolektivno

vo smije – pretjerano su stroge, odlično pripre-
mljene da iskoče s YouTubea ili ekrana mobite-
la koji su vizualni dom moderne pop-zvijezde.
Haggerty diže svoje crvenkastocrno piće da
nazdravi. U posljednje vrijeme ima mnogo ra-
zloga za slavlje, iako se čini više umoran nego
prepun energije. Najviše od svega, činjenica je
“Slava se vidi na
mirišu po travi. Ovdje su zbog totalno nepotvr-
đene – i, kao što se ispostavlja, totalno neistinite
– glasine da će Macklemore i Ryan Lewis noćas
njemu privatno”, izvesti besplatan show na krovu Capitol Hillo-
ve podružnice mjesnog restorana s burgerima
kaže Ryan Lewis. Dick’s Drive-In. Sretno su prošli pokraj znako-
va na kojima piše da to nije koncert i parkirali

“Javno pokušava
da su on i njegov glazbeni partner, producent se u ulici ispred Dicka, čekajući da show počne.
Ryan Lewis, prodali gotovo milijun primje- Duo samo snima video za svoj sljedeći singl

najbolje što može

raka debi albuma The Heist – i uspjeli se od- “White Walls”, odu ravno u glavu posvećenu
maknuti od “Thrift Shopa”, toliko velikog hita Cadillacima, što znači da će rulja milijun puta

koji je prijetio da ga učini sjevernoameričkim
Psyom. Video je pogledan više od 390 milijuna
puta. Bojao se da će ostatak života provesti kao
“Thrift Shop dečko”, i činjenica da su on i Lewis
uspjeli to učiniti sami, bez jake diskografske
kuće iza sebe, bila je slaba utjeha.
Prije nekoliko mjeseci Haggerty je bio ljut
zbog svoga izvanrednog pop-uspjeha i bojao se
ne biti seronja.
čuti isti stih pjesme, dok će Haggerty “zijevati”
na krovu. Lewis – samopouzdani, holivudski
zgodan 25-godišnjak koji je apsurdno zapeo na
Nitko ne želi biti poslovima iza pozornice kao što su režiranje vi-
deospotova i produciranje glazbe – šepiri se do
Kanye, kužite?” ruba krova, grabi mikrofon i govori gomili da će
se još čekati. Oni ne reagiraju. Dok Lewis pri-
prema snimanje, Haggerty korača po Dicko-

102 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .

vu blokiranom parkiralištu, očito uzrujan zbog
prisutnosti fanova: što žele od njega? “Uvijek se
pitaš, ‘Hoće li to prestati? Umire li? Je li goto-
vo?’”, kaže poslije. “Kad vidiš nešto ovakvo, po-
misliš, ‘Ah, da. Definitivno ne pokazuje znako-
ve usporavanja.’ Uopće nije bilo nastupa pa se
pitaš što ljudi očekuju. A ljudi ti viču gluposti i
ne želiš ispasti pizda, ali ako odgovoriš na sve
to, onda ne prestaje i veoma je porazno.”
Lewis ne zavidi na intenzitetu pozornosti
koju fanovi pokazuju prema Haggertyju. “Vidi
se na njemu privatno”, kaže producent. “U jav-
nosti nastoji najbolje što može pokazati da mu
je stalo do ljudi i trudi se da ne ispadne serator.
Nitko ne želi biti Kanye, kužite?”
Skoro je jedan ujutro kad je snimanje gotovo
i rulja se počela razilaziti. Haggerty uzima mi-
krofon na krovu i fanovima želi laku noć te do-
daje da poštuju policiju i paze kako voze kući.
Reakcija je dojmljiva: gotovo kao jedan, gomi-
la sliježe ramenima, kupi svoje stvari i odla-
zi u tišini.
Iako su Macklemore i Lewis napokon počeli
gostovati na hip-hop radiju, nastavljaju privla-
čiti fanove koji nisu kupili Yeezus ili debi Ken-
dricka Lamara. Osobito kad je “Thrift Shop”
počela stjecati popularnost, stigla ih je repu-
tacija “hip-hopa za ljude koji ne vole hip-hop”.
Budući da Haggerty više-manje nikad nije slu-
šao ništa drugo osim hip-hopa, to ga izluđuje.
“Mrzim to”, kaže on. “Mrzim to. Mislim, što na-
praviti... Ali to je samo neznanje.” Godine 2005.
Haggerty je napisao pjesmu “White Privilege” s
toliko iskrenim stihovima, smislenim i snažnim
da je praktički sam sebe uvjerio kako - ne posto-
ji. Priznao je da je odrastao u gornjoj srednjoj
foto: guliver/getty images
klasi i pitao, “Jesam li ja još jedan bijeli dečko
kojem trendy stvari pristaju?/ Kad se ja dohva-
tim mikrofona, je li hip-hop bliži svom kraju?...
Hip-hop se mnogo promijenio od Eminema/ I
ako on crnim umjetnicima oduzima profit/ Ja
izgledam baš poput njega.” “Ako ćeš biti bijelac i
stage dive
Macklemore je poznat
po bacanju među
publiku na svojim
koncertima. Na slici
tijekom nastupa u
raditi ovo sranje, mislim da Houstonu, Teksas
moraš preuzeti neku vrstu
odgovornosti”, kaže Haggerty. “Moraš priznati
otkud je umjetnost došla, gdje je danas, kakve
koristi imaš od toga. Barem iznoseći te stvari i
priznajući, da, razumijem svoju povlasticu, ra-
zumijem kako to funkcionira za mene u druš-
tvu i kako je to bilo za mene u 2013. s uspje-
hom koji je postigao The Heist. Napravili smo
odličan album”, nastavlja on, “ali mislim da
smo imali koristi od toga što smo bijelci i što
su se mediji imali za što uhvatiti. Pjesma poput
‘Thrift Shopa’ bila je dovoljno sigurna za klince.
Kao, ‘Ovo je glazba koja se sviđa mojoj mami i
može se sviđati meni kao tinejdžeru’, i iako psu-
jem k’o kočijaš u pjesmi, činjenica da sam bije-
lac roditeljima se čini sigurnom. Puste svoje
šestogodišnjake da to slušaju. Mislim to jedno-
stavno... drukčije je. Bi li taj uspjeh bio jednak
L
da sam crnac? Mislim da je odgovor negativan.”
ewis je svir ao u rock bendo-
vima kao tinejdžer i njegova uloga
kao producenta albuma vodi muzi-
ku The Heista prema onome što bi
se moglo smatrati bjeljim mjestom.
Klavir i ostali živi instrumenti su
napadni a beatovi imaju tendenciju
da se guraju naprijed umjesto da su u pozadi-
ni. “Nisam odrastao slušajući hip-hop od svoje
šeste godine”, kaže Lewis. “Ben jest. Seattle nije
poznat po određenom produkcijskom zvuku
tako da mnogi odlični producenti u Seattleu
stvaraju svoj zvuk. Što se tiče mene, ja sam vje-
rojatno bio dosta odmaknut od hip-hopa pa je
moj stil bio još malo čudniji od toga.” Peter Ro-
senberg, utjecajni DJ na njujorškom radiju Hot
97, kaže da možda nije loše usporediti Mackle-
morea s drugim uspješnim reperom. “Drake je
skoro kreirao vlastiti žanr”, kaže on. “Znate, ako
gledamo zvuk, Drake je uzeo mnoge stvari koje
su postojale i doista stvorio nešto novo. Ali kad
razmislite o tome, Macklemore je napravio istu
stvar s totalno drukčijim zvukom.”
Haggerty je bio dobar klinac, sve dok to više
nije bio. Njegov radoholični otac bio je suvla-
snik uspješne tvrtke koja se bavila uredskim
namještajem; njegova popustljiva majka bila je
kod kuće i radila je bez profita. U predtinejdžer-
skim godinama bio je kreativan i živ, rođeni za-
bavljač – kao što zaključuje u “Same Love”, na-
kratko je mislio da bi mogao biti gay, ne samo
zbog toga jer je godinu dana bio opsjednut mju-
ziklom Mačke. Njegovi roditelji puštali su doma
Vana Morrisona, jazz i Motown, ali Haggertyja
je od početka zanimao samo hip-hop: negdje u
prvom razredu bio je zaluđen Digital Under-
groundom i “The Humpty Danceom”,
učeći sve rime Shock G-a nepriklad-
ne za to doba (“Jednom sam se zanio
u zahodu Burger Kinga!”).
Prema kraju osmog razreda, Hag-
gerty je prvi put kušao alkohol, što se
pretvorilo u njegovih prvih 12 pića.
Sjedio je sam u svojoj sobi i uzimao
jedno za drugim, ni manje ni više
nego noću, a sutra je morao u školu.
Njegova prva godina u srednjoj školi Garfi-
eld, ogromnoj, drukčijoj instituciji, nije dobro
prošla. “Moja mama još ne voli o tome pričati”,
kaže on. “Pretvorio sam se u seronju za otprili-
ke 18 mjeseci. Priređivao sam im pakao, nisam
ih poštovao.”
Sunčana je subota i Macklemore posjeću-
je školu, ali ne prije nego što dohvati još jedan
obrok pečenih pilića u restoranu preko puta.
Noseći masnu pretrpanu vrećicu penje se be-
tonskim stepenicama i sjeda na vrh, točno uz
ulaz u školu. Nekako ga spazi hrpa klinaca u
automobilu daleko dolje. “Jesi li ti Macklemo-
re?”, viče jedan kroz otvoreni prozor.
“Njegov rođak”, viče on nazad što ih, zbog
nekog razloga, smiruje.
Haggerty je odmah postao poznat u Garfiel-
du zbog jednog postignuća, jednako kao što je
postao i multiplatinasti reper: na prvoj godini
počeo je hodati s popularnom curom s druge
godine. “Bila je kažnjena zbog markiranja i tih
sranja”, prisjeća se, škiljeći na suncu. “Nije naj-
bolje utjecala na mene. Imao sam hrpu starijih
frendova. Mnogo klinaca s kojima sam se kla-
tario, markirao sa satova. Probao drogu. Pisao
grafite. Skejtao.” Njegovi roditelji ispisali su ga
iz Garfielda iduće godine i poslali ga u drugu
školu udaljenu 15 minuta.
Njegovo se opijanje nastavilo, ali našao je i
svoj životni posao, počeo je repati s četvoricom
malaca u grupi Elevated Elements. Snimali su
u improviziranom studiju koji je složio u svojoj
spavaćoj sobi. Haggerty je slušao mainstream
hip-hop: Wu-Tang, Nasa, Tupaca i Biggiea
(još oko vrata nosi privjesak Isusa, prije u čast
Biggieja nego Krista). Ali počeo je gravitirati
prema introspektivnijem, svjesnijem radu Ta-
liba Kwelija i Freestyle Fellowshipa. U jednom
intervjuu za studentske novine kritizirao je hip-
hop pjesme koje se “koncentriraju na negativne
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 10 3
 MACKLEMORE
stvari kao što su s kim si spavao i koju si vrstu
šampanjca pio. Želimo ići dalje od toga kako
bismo prenijeli pozitivnu poruku.”
Jedina supstanca koja je imala dobar učinak
na Haggertyja bile su psihodelične gljive. Otpri-
like na svojoj drugoj godini ostajao bi cijelu noć
budan i tripao, slušao “čudnu domaću američ-
ku glazbu” i švrljao stihove. “To mi je dalo spiri-
tualni kontekst koji je stvorio to što sam bio kao
tinejdžer”, kaže on. “Do tada nisam imao veze ni
s čim većim od sebe samog i to mi je dalo vjeru
u svemir. To je potpuno stvorilo glazbu koja me
zanimala, put kojim sam krenuo kako bih pisao
glazbu, stvorilo moju svrhu da budem pisac. I to
“Psujem k’o lud, ali zato što sam
bijelac roditelji se osjećaju sigurni.
Bi li uspjeh bio isti da sam crnac?
Odgovor je - ne bi.”
sam obožavao.” Poslije je meditirao, čak je pro-
veo nekoliko dana u budističkom samostanu za
vrijeme putovanja u Indiju.
Ljeto 2000. proveo je u ljetnom programu
na Institutu Pratt u New Yorku, gdje se toliko
opijao da nije ostalo mnogo vremena za stvara-
nje umjetnosti. U razredu grafičke umjetnosti
u srednjoj školi stvorio je lik Profesora Mackle-
morea i u New Yorku je uzeo to ime. “Išao bih
u dućane s jeftinom robom i kupovao lude kre-
acije – karirani golferski outfit i rese, išao van i
pio sladni liker i kad sam tako odjeven bio pijan,
zvao sam sebe Profesor Macklemore. Došao
sam u Seattle i nastavio s time. Na kraju sam
morao stvarati glazbu i nisam mogao smisli-
ti bolje ime za repera.” Također u New Yorku,
frend ga je prvi put nazvao alkoholičarom –
tomu se samo nasmijao.
Nakon vremena provedenog u hipi školi
Evergreen State College, gdje nema razreda,
Haggertyjeva je karijera gotovo odmah pro-
cvala. Skompao se s producentom Joshom
“Budom” Karpom i zajedno su snimili dobro
tempiranu “Welcome to MySpace” u prolje-
će 2005. Suosnivač MySpacea Tom Ander-
son stavio ju je na početnu stranicu svog sajta i
Macklemore je imao svoj prvi virtualni hit. Pje-
sma slična Eminemovoj – koja uključuje neka-
rakteristično, politički nekorektno upozorenje
o upoznavanju djevojaka preko sajta za koje se
ispostavlja da su visoke skoro 1.90 i izgledaju
kao muškarac” – bila je rani znak njegove sna-
lažljivosti u marketingu. Šest mjeseci poslije
Macklemore je objavio svoj debi album, koji je
producirao Budo, The Language of My World,
i uskoro izvlačio nekoliko tisuća dolara na mje-
104 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
sec od svoje glazbe. Haggerty i Karp uselili su
se u kuću u Seattleu s nekoliko cimera, s na-
mjerom da snime mnogo više muzike zajed-
no. Umjesto toga, Haggerty je svoje partijanje
doveo do nove razine, a kreativnost doveo do sli-
jepe ulice. “Kuća je imala dva ulaza”, prisjeća se
Karp, “i on bi se kriomice odšuljao na stražnji
ulaz, u znak poštovanja što nije bio najpopu-
larniji dečko u kući.” Unatoč njegovim straho-
vima vezanim uz ugovaranje sastanaka preko
MySpacea, Haggerty je jednog dana odgovo-
rio na poruku prekrasne plavuše imena Tricia
Davis, koju je očarala jedna njegova prijašnja
pjesma na radiopostaji u Seattleu. Otišli su na
piknik i, ako se ne broje njihovi brojni prekidi,
zajedno su od tada. Ali Davis se pojavila upravo
na vrijeme da svjedoči potpunom krahu. “Bio je
ovisan o marihuani i dala sam mu ultimatum”,
prisjeća se ona. “Prestao je s time i otrijeznio se
u nekoliko idućih mjeseci, zaljubili smo se jedno
u drugo, oboje prilično trijezni. Onda smo otiš-
li na turneju i posustao je i tada je počelo idu-
ćih četiri godine teškog drogiranja i laganja, i
D
počelo je varanje.”
av i s se b or i l a da sh vat i
Haggertyjevo ponašanje i zaključila
da je to klasično samouništenje. “To
me uvijek totalno izluđivalo”, kaže
ona. “Zato što dolazim iz jako siro-
mašne obitelji, pogledala bih njego-
vu obitelj, oni su imali, kao, idiličan
odgoj, i nisam mogla shvatiti. Bila sam uvri-
jeđena što je osjećao da ima pravo imati pro-
blem od kojeg treba pobjeći. Pobjeći od čega?
Ali što sam ga bolje poznavala – možda će zvu-
čati sentimentalno – njegova glazba i umjetnost
je točno ono što je uložio u to što radi, a njegov
najveći strah bio je neuspjeh. Postojao je osje-
ćaj, ako se ne potrudi dovoljno snažno, onda
bar nikad nije pokušao doista jako i nije uspio.”
Jedne noći Haggerty je uzeo hrpu kokaina i
ecstasyja i srce mu je počelo ubrzano lupati; nije
htjelo usporiti. Otišao je u bolnicu gdje su se
prema njemu odnosili odvratno kad je priznao
da je uzeo drogu. “Tehnički to nije bilo predozi-
ranje”, kaže on. “Bila je to loša reakcija.” Ali čak
ni to iskustvo nije bilo dovoljno da ga zaustavi
da postane “zbrkan. Malo kokaina. Malo Oxyja.
Malo leana. Malo Percoceta. Sve do čega sam
tada mogao doći, pomiješano s obilnim količi-
nama trave i smiješnim količinama alkohola.”
Njegov otac na kraju je uskočio i uvjerio ga
da ode na rehabilitaciju. Program je uspio, ali
kad je izišao, otišao je ravno u podrum svojih
roditelja. Bilo mu je 25 i u tri godine nije obja-
vio ni jedan album. “Bilo je tako nisko”, kaže
on. “Imao sam osjećaj da sam prokockao kari-
jeru repera.” Njegov producent Karp bio je slo-
bodan i komponirao svoju glazbu. Duboko de-
primiran Haggarty je potkupio svoje roditelje
napokon položivši dva ispita koja su ga spreča-
vala da zapravo dobije diplomu na Evergreenu
(išao je na tečaj javnoga govorništva na držav-
nom koledžu). No njegovi roditelji počeli su ga
tjerati da nađe posao. “I tada smo Ryan i ja po-
čeli raditi zajedno”, prisjeća se.
Ryan Lewis nije samouništavajući tip i imao
je sve pouzdanje koje je Haggerty počeo gubi-
ti. “Ničeg ovog ne bi bilo bez Ryana”, kaže me-
nadžer dueta Zach Quillen. Pet godina mlađi
od Haggertyja, Lewis je odrastao u Spokaneu
u Washingtonu, sin je liberalnih roditelja kršća-
na koji su radili za neprofitne organizacije. Na
desnoj podlaktici ima ogromnu tetovažu vrpce
protiv AIDS-a: njegova majka zarazila se HIV-
om na transfuziji krvi 1984., godinu prije nego
što su se zalihe krvi počele kontrolirati po cije-
loj državi. Trebale su godine prije nego što je na-
pravljena dijagnoza i Lewis i njegova dva brata
izbjegla su virus na rođenju pukom srećom.
Iako su joj doktori jednom dali tri godine ži-
vota, njegova mama još je dobro – ali njezino je
stanje postalo zabrinjavajuće zbog Lewisova ži-
vota (parnica zbog transfuzije platila je njego-
vo obrazovanje na koledžu). “To je promijenilo
moj cjelokupni odgoj”, kaže Lewis, dok sjedi u
restoranu nedaleko od Macklemoreova i Lewi-
sova sjedišta na dva kata, koje uključuje potpu-
no novi, još neupotrijebljeni snimateljski stu-
dio. “Meni je to, kužite, dolazak iz srednje klase,
kršćanske obitelji, malo začinilo moje poznava-
nje života.”
Lewis je prošao hip-hop fazu u šestom razre-
du, ali postao je rock-fan, učio pjesme Metallice
i Green Daya na gitari i na kraju svirao u metal
i screamo bendovima. Kad mu je bilo 15, njego-
vi roditelji preselili su se iz Spokanea u Seattle.
Njegov se ukus okrenuo prema Postal Serviceu,
Wu-Tang Clanu i RJD2, i počeo je raditi beato-
ve. Počeo se baviti i grafičkim dizajnom i foto-
grafijom i našao je nišu fotografirajući mjesne
repere. Jedan od njih bio je Macklemore, on je
također kupio jedan od Lewisovih ranih bea-
tova. Haggertyju se Lewis svidio, unatoč svojoj
mladosti i snažnoj energiji, zbog čega je Hag-
gerty mislio da je na Adderallu (nije bio).
Nakon rehabilitacije, Macklemore i Lewis od-
lučili su napraviti EP zajedno. Originalno ideja
je bila da osnuju grupu à la indie hip-hop tim
Atmosphere (koji čine reper Slug i producent
Ant); namjeravali su se nazvati Vs., što je umje-
sto toga postalo ime EP-a. Lewis je inzistirao da
se za umjetnički doprinos navedu imena obojice.
“Rekao sam da neću to napraviti ako neće pisati
 i moje ime”, kaže Lewis, koji priča brzo, s gotovo
glumačkim naglašavanjem na svakoj riječi. “Jer
ljudi su ostajali na cjedilu. Snimali su albume, a
nisu bili potpisani, nisu dobivali lovu. On bi oti-
šao na rehabilitaciju, vratio bi se, više ne bi bio
toliko popularan, a jako se trudio da to postigne.
I obojica smo, u nekoj fazi, pomalo kretali s istih,
početnih pozicija. Ja sam trebao napraviti foto-
grafiju, grafički dizajn, redizajn naših stranica
na MySpaceu, napraviti website, miksati album,
napraviti sve beatove, snimiti sve ljude, tehnič-
ki to urediti, sve ih snimiti. Rekao sam, ‘Ovo će
Lewis bi jednog dana htio režirati filmove i
možda glumiti – posebno napominje da bi volio
napraviti bolju filmsku adaptaciju Orwellove
1984. i remake 12 gnjevnih ljudi dok je u tome.
I pokušava dugoročno gledati svoju trenutač-
nu situaciju.
“Bilo bi naivno misliti da upravo sada doi-
sta možeš prosuđivati pozitivno i negativno u
svemu tome”, kaže on. “Pitajte me za deset go-
dina. Producent dobije bolji kraj štapa, sigur-
no. Jer kad Macklemore izgori, moj brend nije
nužan, kužite?”
Inače se osjeća prilično dobro. Volio bi usko-
ro imati djecu i više ne osjeća kušnju da pokle-
kne, da bude nevjeran na turneji, što je bolno
priznao Tricii idući dan. (Sigurno ne boli to što
je ona njihov menadžer na turneji.) Lewis je ta-
kođer u vezi i kaže da nisu bili u tolikoj kušnji
kao što bi se mislilo: “Mi nismo kao Tyrese ili
tako nešto, kužite što hoću reći?” Među oboža-
vateljima je toliko mladih i “prilaze ti 25-go-
dišnjakinje, žele ševu”. “Gledam sebi ravne”,
kaže Haggerty, “i mnogo njih je u vezama, ali
nisu monogamni, ili nisu u vezama. I pomisliš:

H
biti Macklemore i Ryan Lewis.’”
aggerty je napokon
dobio dnevni posao na
kojem su inzistirali njego-
vi roditelji, radio je u ne-
koliko smjena i prodavao
šešire. Ali EP, koji je uklju-
čivao i sample lamentaci-
je o drogi “Otherside” Red Hot Chili
Peppersa, prošao je samo lokalno.
Nakon prodaje nekoliko vrijednih
komada na otvaranju showa za hip-
hop heroje iz Seattlea Blue Scholars,
Haggerty je dao otkaz i on i Lewis
počeli su raditi na cijelom albumu.
Njihovi gosti bili su domaće zvijezde
– našli su Wanza, sredovječnog fra-
jera koji pjeva lakopamtljivi dio na
“Thrift Shopu”, jer su čuli da on kao
“zvuči poput Nate Dogga”; a autorica
i izvođačica dijela koji se lako pamti
iz pjesme “Same Love” je kantautori-
ca Mary Lambert. Snimali su u skla-
dišnom prostoru od 150 četvornih
metara u surovom susjedstvu, udišu-
ći dimove iz obližnje trgovine bojom.
Njihov je budžet bio toliko jadan da
Lewis priznaje piratiziranje kolekci-
je sampleova rogova koje je iskoristio
u dijelu za saksofon u “Thrift Shopu”.
Lewisovo uho za lakopamtljive dije-
love u pop pjesmama – i oko za glazbe-
ne videospotove – veliki je dio uspjeha
The Heista. Lewis sudjeluje na svakom
nastupu uživo, gdje je DJ, hype man i
povremeno razbijač cimbala. Ali zna
da je “očajan reper” i nikad neće napraviti korak
prema mikrofonu u Puffyjevu stilu. “U main-
streamu nitko ne zna što sam ja. Jesam li DJ?
Radim li ja beatove? Repam li? Pjevam li na
snimkama? Ne vjerujem da mnogo ljudi zna,
foto: privatni album bena haggertyja i pixsell
Haggerty osjeća simpatiju za Lewisov položaj
i to pomaže tomu što su bliski prijatelji.
njegovi najbliži
Hagerty je u dugoj vezi s Triciom
Davis. Upoznali su se preko
MySpacea na njezinu inicijativu.S
partnerom Ryanom Lewisom na
MTV-jevoj dodjeli nagrada (gore).
“Ryanov posao po prirodi je tip posla iza
scene”, kaže on. “Moj je posao frontmena naše
grupe. Jednostavno je tako. Ryan može željeti
da je drukčije, ali to je stvarnost. Mislim da mu
je to bila lekcija dok nastavljamo stvarati muzi-
‘Što ako?’ Kužite, ‘Što bih sad mogao raditi? S
kim bih mogao izlaziti?’ Ali završio sam s pra-
vom osobom. Čovjek sam, ispitat ću to
sranje, ali idem van i više ne osjećam
napast, što je predivna stvar. I više
nemam stvarno vremena ni energije
da se seksam s hrpom stranaca upra-
vo sada. Nisam u toj fazi.”
Haggerty je prilično siguran da će,
kad on i Lewis počnu svoju prvu tur-
neju po arenama ove jeseni – koja uk-
ljučuje i tri nastupa u Seattleu – biti
financijski osiguran do kraja života.
“To otklanja velik pritisak”, kaže on. U
isto vrijeme više ga ne zamara to što
ga hip-hop zajednica ne prihvaća. Hot
97 počeo je puštati “Same Love” una-
toč Rosenbergovoj brizi da Lambert
“zvuči kao Melissa Etheridge”. Prije
nekoliko tjedana Haggerty je sreo Jay
Z-ja koji mu je uputio ljubazne riječi.
Ali je li sretan? Haggerty o tome
razmišlja već dugo, buljeći u stop-
svjetlo ispod svog šešira i sunčanih
naočala. “Sreća je za mene relativno
prolazna stvar”, kaže. “Općenito mi-
slim... Rekao bih da jesam. Zahvalan
sam što sam zbog posla u koji sam ulo-
žio trud na poziciji na kojoj sam sada.
Nikad nisam mogao predvidjeti kako
će zapravo biti kad dođem dovde. Ali
još učim živjeti u ovoj stvarnosti i iza-
zov je održati bilo kakvu vrstu nor-
malnog, imati vremena za obitelj, za
svoju djevojku, imati vremena za sebe.
Bila je to borba posljednjih šest mjese-
ci, ali učim živjeti s tim.”
Nekoliko minuta poslije, sam od sebe, revi-
dira svoj odgovor. “Znate, uvijek hoćete reći da
ste sretni”, kaže tiho. “Osobito kad imate ogro-
mnu količinu love i uspjeh i moć i sve što ide s
tim. I osjećate se kao kurva ako se žalite. Ali mi-

osim pravih fanova koji se vrte u blizini. Mislim,
vi iz Rolling Stonea, ne želim da me stavite na
naslovnicu. Prodat ćete više primjeraka s Be-
novom facom. Zbog čega? Jer generalna publi-
ka, na temelju načina na koji se sve prodaje, na
temelju mog izbora da budem iza kamere kao
suprotnost onomu ispred, bit će sposobnija da
primi ‘Mackle-more’. Publiku ne zanima kako
je pjesma nastala. I ja to ne mogu promijeniti.
Dakle, ako sam zbog toga ljubomoran, onda je
to jednostavno glupo.”
ku a on se trga od posla, ako ne i više od mene.
Ali ja ću biti naprijed. Tako je to.” Spuštajući se
niza stepenice svoje stare srednje škole, Hag-
gerty priznaje da će uvijek postojati rizik da
posustane. Bio je prezaposlen sastancima lije-
čenih alkoholičara, prezaposlen da se bavi hu-
manitarnim radom koji vidi kao ključ svog opo-
ravka. “Znam da ne provodim program najbolje
što bih mogao prema svojim mogućnostima, a
kad ne radim to, onda ima mjesta za pogreške.
I bio bih naivan da mislim da sam iznad toga.”
slim da je to proces učenja, i ne znam jesam li
još potpuno ondje.”
Sljedećeg poslijepodneva Tricia nalazi Hag-
gertyja kako leži na kauču u skromnom dvosob-
nom apartmanu iz kojeg se nisu uspjeli iseliti,
unatoč svom uspjehu. Haggerty silazi s tempe-
raturom i čini se da se ne osjeća dobro. Ona mu
kaže da “obuje proklete cipele” i ode na sasta-
nak liječenih alkoholičara prvi put nakon ne-
koliko tjedana. Haggerty gunđa, no na kraju
obuva svoje najkice i izlazi.

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 10 5
 On će
spasiti
blues
Natjerao je Erica Claptona da ponovo počne
svirati. No, Gary Clark Jr. nije baš toliko siguran
kako želi postati sljedeći veliki gitaristički junak
Tekst: Patrick DoylE Fotografija: LeAnn Mueller

S
irovo-zveck ajuća gitarsk a distorzija je zagrmjela, od-
bijajući se u zidove Madison Square Gardena u proljetno, subotnje poslije-
podne. Gary Clark Jr. stoji na pozornici ispred 19.500 praznih sjedala s nje-
govim plavim Epiphoneom šupljeg tijela i svira solažu na pjesmi “Numb”
– neizmjerno tužni blues s pulsirajućom melodijom, nečistim harmonijama
i maničnim, cvilećim i skakajućim oktavama. Korača po pozornici i sluša iz svih kuteva,
prije nego što je naglo spustio gitaru i došao do menadžera. “Pogledaj kako je Gary za-
gladio kosu?”, kaže njegov road menadžer Blayne Tucker s kraja pozornice. “To znači da
je nervozan.” Clark se priprema da otvori kasni Eric Clapton Crossroads Guitar Festival
koji okuplja tridesetak najvećih svjetskih gitarističkih heroja, uključujući Keitha Ric-
hardsa, Jeffa Becka, Allman Brothers Band, BB Kinga, Johna Mayera i Buddyja Guya.
Dvadesetdevetogodišnji Clark je jedini umjetnik ispod 30 koji će održati cijeli koncert.
“Pritisak postoji,” kaže tiho dok ekipa postavljaju zid pojačala na rotirajuću pozornicu.

106 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 10 7
 gary clark jr.
“Dolazim iz Austina, gdje postoji vrlo mnogo
gitarista. A ja ću nastupiti u Gardenu. To se još
uvijek ne čini fer.” No Clark ima drugih proble-
ma o kojima se treba brinuti u tom trenutku.
Njegova cijela obitelj je doputovala iz Austina
na show i njihovih 10 VIP ulaznica nestalo je
sinoć iz garderobe. “Imao sam ih u torbi, baš
ovdje”, kaže Clark, mumljajući dok pretražu-
je osobne stvari na stolu u backstageu. Misli
da ih je mogao uzeti netko od osoblja iz služ-
be za čišćenje.
Ne smije se zaboraviti da Clark duguje
uspjeh u karijeri festivalu Crossroads. Nje-
gov kratki nastup 2010. na festivalu u Chi-
cagu utjecao je na to da je od nastupa u klu-
bovima Teksasa četiri noći tjedno potpisao
ugovor s Warner Bros.-om; u listopadu proš-
le godine objavio je za tu veliku diskografsku
kuću debi Blak and Blu i održao je velike kon-
certe, od festivala Coachella do Royal Albert
Halla s Ericom Claptonom; njegova prva ve-
lika turneja u kazalištima, koja je počela u
rujnu, je rasprodana. Svirao je s Rolling Sto-
nesima više od bilo kojeg drugog gosta na nji-
hovoj nedavnoj turneji. “Predstavljen je kao
blues pjevač, ali ponekad mi zvuči kao rani
Bruce Springsteen”, kaže Mick Jagger. “I neću
to kritizirati!”
“Ne može biti bolji nego što je”, kaže Guy.
“Gary me podsjeća na T-Bone Walkera više od
bilo koga drugoga kojeg sam ikada vidio. Svi
se trudimo da tu glazbu održimo živom jer se
blues više ne svira.”
Samo dvije godine ranije, prije nego što
se počeo zabavljati s australskom maneken-
kom Victoria’s Secreta Nicole Trunfio, Clark
je živio u prizemnici u Južnom Austinu. Ali
još uvijek ima tanke živce. U oblačno posli-
jepodne u studenome 2011., kada smo se prvi
put sreli, on je nervozno šetao pušeći jednu ci-
garetu Parliamenta za drugom ispred noćnog
kluba Antone’s u Austinu. Taj klub može po-
lagati pravo da je proizveo posljednjeg gitari-
stičkog junaka Austina: tu je kasnih sedamde-
setih vlasnik Clifford Antone uvjerio Alberta
Kinga da na pozornicu pusti tinejdžera po
imenu Stevie Ray Vaughan.
Te noći, publika je bila prepuna sijedih re-
pova starih rockera koji su se tresli, slušaju-
ći Jimmieja Vaughana kako svira twangy in-
strumental pjesme “Lucille” Littlea Richarda,
čiji je nastup bio dio memorijalni koncert za
Doylea Bramhalla starijeg, pokojnog bubnja-
ra Jimmieja i Stevieja Raya. Clarka su pozvali
da nastupi, ali je on zamolio da ne svira, provo-
deći većinu koncerta vani naslonjen na prozor-
sku dasku. “Samo se pokušavam sakriti”, kaže.
“Cool je što su me pitali hoću li svirati. Ali bilo
bi komentara u stilu, ‘Opet taj seronja, bit će i na
tom showu?’ “Poznavao sam [Bramhalla] kao
fan. Svi ti dečki su svirali s njim i svi su ga po-
znavali. Ja sam samo došao odati počast. I sko-
niti se s puta.”
Clark poznaje klub Antone’s kao i bilo koji
drugi glazbenik – u njemu svira od 15. godine.
108 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Odrastao je u predgrađu Austina Oak Hillu, u
vjerničkoj obitelji baptista s tri sestre, majka
je bila računovođa, a otac prodavač automo-
bila. U šestom razredu je uzeo gitaru i počeo
svirati sa susjedom Eve Monsees, provode-
ći popodneva u garaži i učeći pjesme Ramo-
nesa. (“Samo smo slušali mjuzu i družili se”,
kaže Clark.). Dvojac je svirao pjesmu Stevieja
Raya Vaughana “Pride and Joy “ na talent show
u osmom razredu i počeo nastupati pod ime-
nom Gary and Eve u bogataškoj Šestoj ulici.
Onda ih je Antone pozvao na jednu od slav-
nih blues svirki u klubu, gdje su svirali Walke-
rov “T-Bone Shuffle” i oduševili svojim ispre-
pletenim harmonijama dviju gitara. “Odmah
mi je ušao u uho”, kaže izvrsni blues usnohar-
monikaš James Cotton. “Nije samo svirao gi-
taristički wah-wah. Doista je svirao blues. Ne
čujete često nešto tako.”
Clark je proveo mnoge noći u sobi imitira-
jući svoje junaka kao što su Lightnin’ Hop-
kins , Elmore James i šestoprstni čikaški slide
majstor Hound Dog Taylor. Taylorov frenetič-
ni stil - tvrdi solo koji nekad zaluta kilometri-
ma od ritam sekcije – još uvijek se može čuti u
Clarka. “On je svirao divlje, sirovo, gadno sra-
nje – iskreno do kraja”, rekao je Clark u ma-
” Ja nisam iz Chicaga ili
Louisiane. Odrastao sam u
obitelji iz srednje klase. Pa
zašto bih se pretvarao?”
snoj meksičkoj zalogajnici nakon memorijal-
nog koncerta. Otac ga je vozio nakon škole na
koncerte, gdje je Gary dobio drugačije znanje.
“Oni će učiniti sve za vas”, kaže o glazbenicima
iz Antone’sa. “Hubert Sumlin htio mi je pričati
o sviranju s Howlin’ Wolfom, a ja bih rekao u
stilu: ‘Oh, moram ići kući, trebam napisati do-
maću zadaću iz matematike.’”
“Iako smo bili dobri prijatelji, uvijek mi je
bilo teško pročitati Garyja,” kaže Eve Monsees
koja je sada suvlasnica dućana Antone’s Record
Shop. Kaže da je imao problema kako se uklo-
piti: “Ja bih se razbrbljala prije nastupa, bila bih
nervozna. On je izgledao opušten.”
Do 17. godine Clark je svirao sa starijim,
profesionalnim glazbenicima, klatareći se po
“mnogim zadimljenim prostorima.” Te godine
je uhićen zbog pušenja marihuane u školskom
dvorištu, o čemu pjeva u svojoj visokonapon-
skoj, rockerskoj pjesmi “Travis County.” “Bio
sam napušen,” kaže on. “No nakon što sam
prosjedio u (zatvoru) neko vrijeme, bilo je u
stilu: “Prokletstvo. Ovo je sranje. Nikada više
se ne želim tu vratiti, nikada.’” (Priznao je da
su ga ponovo strpali u zatvor. “Ne želim govo-
riti više o tome,” rekao je.).
Razočao je roditelje jer je odbio stipendi-
ju na sveučilištu u Austinu i umjesto toga je
odabrao svirku s punim radnim vremenom,
turneju s Jimmiejem Vaughanom i promotiv-
nu turneju gdje je predstavio svoj prvi album
Worry No More, ploču starinskog bluesa objav-
ljenu na vlastitoj etiketi. No Clark priznaje da
se pogubio: “Bilo je puno opijanja i puno usra-
nih odnosa s ljudima bez ikakvog razloga. Na
jednom ili dva nastupa jednim okom sam po-
kušavao pronaći izlaz, trudeći se ostati pri-
seban.
“Pokušao sam svirati nakon što sam uzeo
halucinogene gljive, što je završilo užasno”,
dodao je. “Najprije je bilo fenomenalno, a onda
više nije bilo tako.”
O
digr ao je ulogu u filmu
Honeydripper 2007. redatelja
Johna Saylesa, drami koja se
događa 50-ih godina u Alaba-
mi. Clark je glumio tihog i po-
vučenog gitaristu koji je u posljednji trenu-
tak nastupio umjesto legendarnog bluesera
kako bi od zatvaranja spasio stari juke joint.
Ali audicije za nove filmove nisu uspjele i kada
se Clark vratio u Austin, napustio ga je ba-
sist i otišao svirati s Kennyjem
Wayneom Shepherdom. Clark
je počeo nastupati kao one man
show, svirajući nogom bas bu-
banj. “Sjedio sam u kući, s uga-
šenim svjetlom, bez koncerata,
razmišljajući u stilu, ‘Kojeg vraga
to radim?’”, kaže. “A onda sam
na e-mail dobio pismo od Clap-
tona.”
Claptonov g itar ist Doyle
Bramhall II (bubnjarev sin) pre-
poručio je Clarka za nastup na Crossroad-
su 2010. “[Eric] me pitao imam li nekog mla-
dog gitarista kojeg bi mogao predstaviti”, kaže
Bramhall. “Rekao sam, ‘znam jednoga.’” Clar-
kova izvedba “Bright Lights,” tvrdi hommage
Jimmyju Reedu i njegovoj “Bright Lights, Big
City”, ispala je gotovo katastrofa: razglas je
ostao bez struje na polovici pjesme. Ali Clark
je uporno stajao na pozornici dok se napon
nije pojavio i cijeli taj transcendentalni na-
stup je zabilježen na vrlo gledanoj snimci. “To
je najjadniji osjećaj koji sam ikada doživio na
pozornici, a onda nešto najveće što sam osje-
tio”, kaže Clark. Za Claptona je to bila otkro-
venje: “Napisao sam mu pismo,” kaže, “i rekao
sam, ‘Hvala ti – potaknuo si me da ponovno
počnem svirati.’”
Kasnije te noći, nakon odlaska iz Antone’sa,
vozimo se kroz istočni Austin. Clark je pustio
live verziju Otisa Reddinga “I Can’t Turn You
Loose” u njegovom kombiju Chevy za 12 osoba,
s kojim ide na turneje. Cigareta gori, on ener-
gično tuče po upravljaču dok jureći prolazimo
pokraj prikolica s hranom i kvartovskih ba-
rova. Stali smo ispred Sahara Loungea, oro-
nulog, ali predivni jednokatnog juke jointa

okićenog božićnim žaruljicama. Još netaknu-
to meso s roštilja posluženo je u limenim po-
sudama na nekoliko stolova, a Clarkovi stari
prijatelji, teksaški blues-rock bend Moeller
Brothers, sviraju noćnu gažu ponedjeljkom.
Tu se osjeća dobro; nakon nekoliko piva
Clark je skinuo sako, posudio je Stratocaster
i pridružio se bendu u kratkom setu obrada.
Svirao je Reedov “Shame, Shame, Shame” br-
zinom munje, vukući ruku po Stratovom vratu
i lupajući po dvije žice. Nakon nastupa on zai-
sta zrači. “Čovječe, osjećam kao da se baš sad
trebamo voziti 500 kilometara”, kaže on i smi-
foto, od gore: courtesy of Gary Clark Jr.; guliver/getty images; pixsell
ješi se dok stoji na raspucalom betonu parki-
ralištu. “Gdje idemo? Norman, Oklahoma?”
“To je bila loša ideja”, rekao je nakon što je
drmnuo drugu čašicu Jamesona, lupnuvši po
stolu u baru hotela na Manhattanu punom tu-
rista. Za dva sata bit će preko ceste u Madi-
son Square Gardenu. “Pokušavam se uništiti,
a još se nije smračilo”, kaže. Riješio je problem
s ulaznicama, set lista je gotova (“Numb” je ot-
pala, “When My Train Pulls In” je uvrštena) i
opušten je.
Prošle godine zatvorio je ured u Austinu i
preselio se na Lower Manhattan u stan s dje-
vojkom Nicole Trunfio. Nekako je mršaviji
nego kad smo se prvi put susreli. Isključivo nosi
odjeću dizajnera Johna Varvatosa (čak se poja-
vio u Varvatosovoj reklami s Jimmyjem Page-
om). Nedavno je za 6800 dolara kupio sat Ernst
1 3
2 Nisam neki siromašni dječak koji je
Bright Lights
(1) S prijateljicom iz tinejdžerskog
benda Eve Monsees. (2) Clark sa
Stonesima i Johnom Mayerom u New
Jerseyu u prosincu. “To je bilo kao san”,
kaže Clark. (3) Sa svojom australskom
djevojkom Nicole Trunfio koja se pojavila
na naslovnicama nekoliko europskih
modnih magazina.
Benz. “To je najviše za što sam ikada platio, ali
imat ću ga zauvijek”, rekao je. Clark je upo-
znao Nicole Trunfio 2012. na Coachelli. “Nisam
mnogo razmišljao o njoj, što je smiješno”, kaže.
“ A onda smo se samo nekako posložili, čovječe.
Bilo mi je u stilu, “Da. To mi se sviđa. Mnogo.
Želim da je oko mene, puno, cijelo vrijeme.’”
P
uno se očekivalo od albu-
ma Blak and Blu koji je objavljen
prošle jeseni. Snimljen u L.A.-
ju s basistom i producentom Dr.
Drea Mikeom Elizondom i bub-
njarem J. J. Johnsonom (i bez Clarkeovog pra-
tećeg benda), skoro i da nije blues album. Kri-
tiziran je kao previše uglađen, s viškom ideja,
nerazumnog repanja (“Life”) i neosoula (“Blak
and Blu”). “Gledajući unatrag, postoji stvari na
ploči za koje bi htio da su bile drugačije”, kaže
Clarkov menadžer Scooter Weintraub. “Vje-
rojatno je morao biti više sirov. Ali napravio
je pravi potez. Nije želio da ga se kategorizira
kao samo još jednog gitaristu u nizu. Nije htio
biti konjić s jednim trikom.”
“Bilo je teško otići u Los Angeles i objasni-
ti što je Texas twang”, kaže Clark. “Kada kažeš
‘twang’ u Teksasu, znaju što misliš.” Ipak , Blak
and Blu je prodan u 170.000 primjeraka - im-
presivno za album bez hit singla. Clark se borio
s očekivanjima fanova koji su željeli više gitar-
skih vratolomija na nastupima. “Kad bi to svi
htjeli, stalno bih svirao obrade Hen-
drix,” kaže. “Vidio sam nečiji komentar
neki dan na internetu: ‘Želimo da svi-
raš više Chicago ili Louisiana bluesa –
hoćemo sirovo sranje.’ “Pa ja nisam iz
Chicaga ili iz Louisiane. Nisam iz tog
vremena.” Glas mu se pojačava kako
bi nadglasao brbljave turiste. “Tada je
vladala segregacija. Takva vrsta glaz-
be je bila popularna u to vrijeme. Ljudi
su radili ono što su mogli u tom trenut-
ku kako bi se izrazili. Danas je druga-
čije doba. Pa zašto bih se pretvarao?
odrastao bogu iza nogu.” Usporedba
s Hendrixom Clarku je posebno bolno
mjesto, tvrdi Tucker. “Jasno je kako
je to površna usporedba, ne ulazeći
u njezin rasistički prizvuk,” rekao je.
“Jesi li ikada upoznao Johna Maye-
ra?”, pita Clark naglo. Njih dvojica su
svirali zajedno na koncertu Rolling
Stonesa u Newarku, u New Jerseyu.
“Zanimljiv mi je. Čekao sam da mi
kaže neko sranje koje će me uzrujati. Ali on je
bio zaista cool. Ne mogu ni zamisliti kako je to
kad si toliko izložen pogledu javnosti i ljudi od
tebe očekuju najgore. To je tako tužno.”
Jedan otac s Long Islanda prišao je Clarku
sa slatkim, 10-godišnjim djetetom sa sport-
skom mini afro frizurom, Brandonom. “On će
jednog dana svirati s tobom,” kaže tata, pruža-
jući mu iPhone sa snimkom sina kako svira na
lokalnom festivalu. Clark je gledao impresiv-
nu djetetovu izvedbu nekoliko minuta. “To je
ludo”, rekao je. Otac je pitao Clarka za savjet.
“Nemam nikakvu preporuku,” kaže. “Samo
nemoj ukrasti moj način sviranja.” Fotkao je
Brandona i dao mu e-mail adresu. Onda je
izišao kako bi večerao sa svojom ekipom, oti-
šao je popušiti joint na sunčanoj 29. ulici, ali je
promijenio plan i vratio se u Garden bez njih.
Nekoliko sati kasnije, Garden je pun. Dok
Keb’ Mo’ i Taj Mahal sviraju “Walking Blues”,
Clark je šćućuren iza zavjese sa svojim ben-
dom; oni su na redu za samo nekoliko minuta,
ali nema basiste. “Gdje je on?”, Clark reži. Iz-
gubljen basist napokon se vratio, a Clark oku-
plja bend u krug za razgovor podrške. Nakon
toga, prekoračio je preko kablova do tamnog
kuta u backstageu, zagrlio i poljubio Nicole
Trunfio i minutu joj šaptao na uho. Zakoračio
je kako bi uzeo gitaru, zatim se zaustavio kao
da je zaboravio nešto i još jednom su se zagrlili.
Nekoliko sekundi kasnije je na pozornici.
Njegov lik je na velikim LED ekranima, zatvara
oči i počinje 10-minutni juriš “When My Train
Pulls In.” Svira niz prodornih staccato rifova,
vrti svoj treble na gitari i stvara ocean feed-
backa dok trese glavom. Publika urla na kraju
seta, ustajući se sa stolica, što su te noći zaslužili
samo rijetki izvođači; Clark se skromno klanja,
kaže “Bog vas blagoslovio” i prvi put se smiješi.
“Jedino mjesto gdje mu je ugodno”,kaže Nicole
Trunfio, “je pozornica.”
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 10 9
 1

2
dokaz

3 5

4
nanja
Carevloa dperseiztljeće Clay Rouechuaen, oomsnivu Britanskoj
ač bande
h
(1) Cije inom mari ra alkohola
o je trgov t krijumča
UN, vlada o p o p u smo
Kolumbiji.
“Bili sm okušavali
ro h ib ic ije “, kaže. “P “. (2 ) Knjiga
iz vremen
ap
o li p o st a ne legalno ’s Marijuana
je neg de Canada
zaraditi pri C : In si iku i
rewa, BUD
IN šen u Meks da
Iana Mulg e ch e je 2 008. uhap o d in e b an
) Rou vake g
Industry. (3 as (ilustracija) (4) S d n u
ks huanu vrije
poslan u Te rl o kv a lit etnu mari n ja ju ći je za
rila v ), mije
je krijumča olara (ilustracija) (5 lo g o ti p.
ad li UN-ov
120 milijun n a ko ji su otiskiva ko ji je
rtela lnom
kokain iz ka ck nalik onom ilega stana.
) P išto lj Glo e ta či n i R ouecheova
(6 ila u p re m
plijen
policija za

110 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
KRALJ
MARIHUANE
Clay Roueche zauvijek je promijenio trgovinu
marihuanom svojim samurajskim kodeksom i
sirovom ambicijom Tekst: Jesse Hyde
K
a d se av ion po č e o spuš tat i pr e m a
Mexico Cityju, Clay Roueche se naslonio i du-
boko udahnuo. Otkako su poletjeli iz Vancou-
vera, mučila ga je strepnja. Pomislio je na amaj-
liju koju je nosio oko vrata, tanki zlatni lančić
s tri minijaturna svitka koje je blagoslovio bu-
distički redovnik, podarivši mu moć zaštite.
Sam je sebi rekao da će sve biti u redu. Rouec-
he se osvrnuo po avionu, uvjeren kako nitko ne
sumnja da je on jedan od najtraženijih krijumčara droge na
kontinentu, vođa multietničke bande dilera bijele boje kože
pa tako i onih iz Azije i s Bliskog istoka, koji su dominira-
li trgovinom travom u Britanskoj Kolumbiji. Ujedinila ih
je njegova verzija samurajskog kodeksa, čiji je moto glasio
“čast, odanost i poštovanje”.
Tetovaže riba koje plivaju uzvodno te letećih, gorućih zma-
jeva odavale su njegove veze s organiziranim kriminalom u
Aziji, no one su bile skrivene ispod odjeće. Ostali putnici vje-
rojatno su ga doživljavali kao ostarjelog sportaša – ocvalog
bivšeg tae kwon do prvaka u preuskoj mladenačkoj majici i
draguljima optočenoj jakni s kapuljačom koja stoji 1500 do-
lara. Vjerojatno su mislili da je nekakva američka seljačina
koja putuje na odmor. Roueche se nasmiješio na tu pomisao.
Odgovaralo mu je da ljudi ne znaju tko je. Zvao je to “nin-
dža modom”.
Njegova djevojka primijetila je da je nemiran i upitala ga
želi li se zamijeniti za sjedala. “Ne treba”, odgovorio je. U
zločinačkom žargonu, ona je bila “čistunka”. Završila je fa-
kultet i nije znala kako je Roueche platio ogrlicu od dijama-
nata i žada te Guccijevu torbicu koje je toliko voljela nositi.
I to mu je odgovaralo. Što manje zna, to bolje, pomislio je.
Plan je bio otići u Mexico City, a zatim sjesti u avion za
Cancun, gdje su trebali nazočiti vjenčanju jednog od čla-
nova njegove bande, a on učvrstiti svoje veze s kartelom Si-
naloa – jednom od najmoćnijih krijumčarskih organizaci-
ja na svijetu.
Dok su on i njegova djevojka izlazili iz aviona, dvojica na-
oružanih meksičkih saveznih policajaca zatražila su njiho-
ve putovnice. “Što se događa?”, upitala ga je djevojka. Rou-
eche joj je rekao da će sve biti u redu, ali obuzeo ga je osjećaj
panike. “Zabranjen vam je ulaz u Meksiko”, rekao je jedan
od policajaca. “Morat ćete uhvatiti let natrag za Kanadu”.
Pola sata poslije, stajao je sam na ulazu za let American
Airlinesa prema Vancouveru, s presjedanjem u Dallasu.
Znao je da će ga agenti imigracijske i carinske policije če-
kati čim slete u Teksas. Budući da ga je čuvao samo jedan
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 111
 kralj marihuane
meksički policajac, Roueche je odlučio poku-
šati pobjeći te je potrčao terminalom.
“Gospodine!”, uzviknuo je policajac. “Gos-
podine! Ne! Ne!”... Dok je trčao, Roueche je
počeo birati broj svoje djevojke, želeći saznati
što su meksičke vlasti učinile s njom. Nije da-
leko stigao prije nego li se pred njim stvorilo
još pet policajaca koji su ga otpratili u avion.
Nekoliko minuta kasnije, sjedeći u ekonom-
skoj klasi pored američkog saveznog šeri-
fa koji je budno motrio svaki njegov pokret,
Roueche je SMS porukama svojim suradnici-
ma u Vancouveru slao bankovne kodove, na-
dajući se da će oni moći podići njegov novac
prije negoli postane prekasno.
Policija ga je privela čim je avion sletio u
Dallas. Tko god da je promatrao privođenje
nije mogao znati koliko je ono značajno, ali
godinu dana poslije, 16. prosinca 2009., ame-
rički državni tužitelj u Seattleu priču je sta-
vio u kontekst. Sudovi su sve vrijeme bili svje-
sni postojanja “glavnog čovjeka, koji iz sjene
upravlja organizacijom”, a taj čovjek koji je
sada stajao pred njima bio je upravo taj fan-
tom, krijumčar na vrhu globalnog lanca teš-
kog nekoliko milijardi dolara. Možda nije
tako izgledao, ali Roueche je bio jedan od naj-
značajnijih krijumčara droge ikad uhićenih u
Sjedinjenim Američkim Državama.
Malo je mjesta na Zemlji na kojima je
droga odigrala toliko transformativnu ulogu
kao što je bio slučaj s marihuanom u Britan-
skoj Kolumbiji. Tijekom proteklih 20 godina
ta je pokrajina postala sinonim za iznimno
roueche JE PROFESIONA
INDUSTRIJU MARIHUANE LIZIRAO
NAČIN KAO ŠTO JE PABL NA ISTI
ESCOBAR TO UČINIO S K O
OKAINOM.
potentnu sortu marihuane, poznatu kao B.
C. Bud, koja slovi za najbolju travu na sje-
vernoameričkom kontinentu. Dvije činjeni-
ce bile su ključne za Rouecheov uspjeh: veli-
ka svjetska potražnja za B. C. Budom, iz koje
se razvila industrija vrijedna 7 milijardi do-
lara, te liberalna lokalna vlast koja je do ne-
davno rijetko sankcionirala aktivnosti poput
njegovih. “Dok sam odrastao, činilo se kao
da policiju nije bilo briga”, rekao mi je Rou-
eche kad sam se s njim sastao u zatvoru ra-
nije ove godine.
112 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Kroz vankuversku luku prolazilo je više
droge negoli igdje drugdje duž Zapadne
obale, ali ljudi koji su se tim poslom bavili ri-
jetko su pucali jedni na druge pa se vlasti nisu
doimale zabrinutima zbog činjenice da je u
ulici Hastings postojala najveća javna tržni-
ca drogom na čitavom kontinentu. Za uživa-
telje marihuane, južni krajevi pokrajine bili
su poput mitske, obećane zemlje hipija gdje
je trava rasla posvuda i mogla se namirisati
sa sto metara udaljenosti. U skijaškom gradu
Nelsonu, koji je nekoć slovio za američku me-
tropolu marihuane, pronaći travu u roku od
deset minuta bilo je nemoguće samo ako ste
već bili napušeni.
Tijekom više od deset godina vođenja ope-
racije, Roueche je sadnju marihuane u kuć-
noj radinosti pretvorio u pravu industriju.
Nije bio zadovoljan potajnim švercom ma-
njih količina preko granice, nego je profesi-
onalizirao industriju na isti način kao što je
T
desetljećima prije njega to učinio Pablo Es-
cobar s kokainom u Kolumbiji. Do-
duše, u manjim razmjerima, koriste-
ći helikoptere, hidroavione i velike
tegljače kako bi godišnje u Ameriku
transportirao otprilike 20 tona ma-
rihuane vrijedne 120 milijuna dola-
ra. Rouecheov poslovni genij teme-
ljio se u činjenici da je shvatio kako
svoju marihuanu može mijenjati za
kartelov kokain. U jednom je razdo-
blju svakog tjedna prao pola milijuna dolara
zarađenih trgovinom drogom te je svoj biznis
proširio na Chicago, Teksas i New York. Ali to
je imalo svoju cijenu. Povećavši uloge, privu-
kao je pozornost neprijatelja. Nedugo nakon
uhićenja u Dallasu, brutalni rat bandi izbio je
Vancouveru, a slučajevi nasilja bilježe se po-
vremeno i dan-danas. Suđenje za ubojstvo, u
kojem se Roueche spominje kao neoptuženi
suučesnik, počinje krajem godine.
“Nema sumnje da je Clay Roueche promi-
jenio Vancouver,” kaže Ian Mulgrew, autor
knjige Bud Inc.: Inside Canada’s Marijua-
na Industry.
“Prije je to bilo hipijevsko mjesto, ali se pro-
mijenila razina nasilja i način na koji su se
ljudi počeli odnositi prema drogi i borbi pro-
tiv nje. On je započeo novu eru.”
Dolina Fraser, gdje je Clay Roueche odra-
stao, nalazi se na otprilike sat vremena vo-
žnje od Vancouvera, nedaleko od američke
granice. Poput ostatka Britanske Kolumbi-
je, ondje prevladava libertarijanski mentali-
tet, koji je sve izraženiji u divljim krajevima
pokrajine, gdje se glečeri sručuju u kristalno
plava jezera, a zrak je prožet mirisom svje-
že posječenih stabala. Poput mnogih lokal-
nih muškaraca bez fakultetske naobrazbe, i
Rouecheov je otac bio rudar, ali do trenutka
Clayevog rođenja mnoga su radna mjesta ne-
stala, a novo podzemno gospodarstvo poče-
lo je cvjetati među radničkom klasom u Bri-
tanskoj Kolumbiji. “Svi su bili u tom poslu”,
kaže Sherry, jedna od dvije Rouecheove se-
stre. “Vidjeli biste ljude u lijepim, novim ka-
mionetima i odmah biste znali odakle im.”
ipovi poput Rouechea rijetko
su napuštali Chilliwack, gradić u do-
lini Fraser, gdje je odrastao. Školske
dane provodio je skačući sa željeznič-
kih mostova u rijeku Vedder, razbi-
jajući automobile o stabla i kradući
skupo vino od djece bogataša. Uživao
je u malim zadovoljstvima, vožnji Ca-
mara iz 1967., koji je pripadao njego-
vu ocu, te sjedenjem u barovima u koje je ula-
zio koristeći se lažnom osobnom iskaznicom
koju je sam izradio. “Clay je bio veoma popu-
laran dok je odrastao”, kaže njegova sestra,
“ali nije imao velike planove osvojiti svijet.”
Nakon završene srednje škole počeo je ra-
diti za svog oca koji je bio vlasnik auto-ot-
pada. Clay je mrzio taj posao. “Kad bismo
nakon posla išli nešto pojesti, katkad bi odbi-
jao izaći iz auta”, prisjeća se njegov otac Rip.
“Nije htio prljav ulaziti u restoran.”
Roueche je čeznuo za nečim većim od živo-
tarenja kao prodavač otpadnog metala, a kad
je dao otkaz na poslu njegov otac nije mogao
suzbiti bijes. “Idi pa vidi što te čeka”, rekao je
Rip sinu. “Volio sam svoju obitelj, nemojte me
krivo shvatiti. Bili smo bliski”, kaže Rouec-
he, “ali težio sam nečem boljem od onoga što
sam imao na početku.” U osnovnoj je školi,
preko prijatelja, otkrio karate i ubrzo postao
zaluđen Bruceom Leejem. Počeo je trenirati
tae kwon do, a majku je uspio nagovoriti da
mu uredi prostor za vježbu u podrumu, gdje
je vježbao i ubrzo je postao prvak pokrajine.
Vježbao je čak i na tatinom otpadu, gdje mu
se jednom prilikom noga zaglavila u auto-
mobilskom vjetrobranu nakon što ga je raz-
bio bočnim udarcem.
Tijekom srednje škole, Roueche je počeo
provoditi vrijeme u ulici Countess u obli-
žnjem Abbotsfordu, srcu vijetnamske i laoš-
ke zajednice i družio se s djecom koju je upo-
znao trenirajući tajlandski boks. Privlačile
 3

nske Kolumbaln ije

2 Ravno iz ućBri, ita
Roueche je bio norm
o
(1) Odrastaj meta i
ipi američkog nogo
dijete. Igrao je u ek on do u. (3) Na kon
tae kw
(2) postao prvak u to-
foto: - otvor, fotografije korištene u ilustraciji: guliver/getty images (knjiga, ilustracija hapšenja); ice (slika kokaina);

le, zaposlio se na au
završene srednje ško san jao je o bijegu
a, ali
otpadu svog oca Rip
fizičkim radom.
od života obilježenog
clay roueche (clay, skroz lijevo); pixsell (marihuana i pištolj). ova stranica: u vlasništvu obitelji roueche, 3

su ga lokalne vračare, piratske videokazete
kung-fu filmova i mlade Vijetnamke. Koli-
ko god čudno zvučalo, osjećao se poput Azij-
ca i privlačio ga je svijet potpuno drukčiji od
onoga u kojem je odrastao. Roueche je čak
počeo vjerovati da je reinkarnirani samuraj.
razumio Clayeve ambicije i znao je kako ih
ostvariti. Vu je govorio o budizmu, za koji je
Roueche već bio zainteresiran te je postao
fasciniran konceptom stalnog napredovanja
zvanim kaizen. Rouecheu se sviđala zami-
sao i mogućnost da se može preporoditi, čak i
ga pretresali, jedan je policajac primijetio te-
tovažu kineskih slova na Rouecheovu vratu
koju je napravio nekoliko mjeseci prije, za-
jedno s ekipom s kojom se družio, kao svo-
jevrsni zavjet njihovom zajedništvu. “Ovo
znači Krvna braća zauvijek”, rekao je Rou-

“Clay nikad nije bio bijelac”, kaže jedan nje-
gov prijatelj, Korejac. “Možda je rođen bijel,
ali nikad nije bio bijelac u duši.”
Srednju školu završio je 1993. te je ubrzo
upoznao Vua, legendu vijetnamskog podze-
mlja, koji je imao veze s azijskom zločinač-
kom skupinom poznatom kao Trijade. Vu je
bio nekoliko godina stariji od Rouechea, ali
dvojac se vrlo brzo počeo sjajno slagati. “Bio
je tip osobe koja bi učinila točno ono što je
rekao, a to sam cijenio”, kaže Roueche. “Nije
se razbacivao riječima bez pokrića.” Rouec-
he je Vua počeo smatrati svojim dai-loom, što
na kineskom znači veliki brat.
Policija je ubrzo počela primjećivati Rou-
echea u ilegalnim gradskim kockarnicama,
gdje se zabavljao s poznatim članovima Tri-
jada. Za razliku od Rouecheova oca, Vu je
N
ako je to podrazumijevalo odricanje od nečeg
potpuno svojstvenog njegovu identi-
tetu, kao što je rasa.
Roueche se ubrzo pridružio Vuu u
poslovima s drogom. Vu je imao plan.
Neki bijelci s kojima je Roueche išao
u srednju školu voljeli su se vikendi-
ma zabavljati uz kokain koji bi im Vu
nabavljao. Našao bi nekoga tko će
Rouecheu dati nekoliko grama i pra-
tio kako će stvari ići. Na početku je
Roueche robu prodavao samo svojim prijate-
ljima, ali glas se ubrzo pročuo te je počeo za-
rađivati i do 1000 dolara na dan.
Jednog popodneva Roueche je navratio do
kuće u Abbotsfordu u kojoj je držao drogu.
Policija ga je zgrabila čim je ušao. Do tad je
uspijevao izbjeći susrete s policijom. Dok su
eche policajcima.
a Rouecheovu sreću, kuća je
bila čista i nisu ga imali na temelju
čega prijaviti. “Iznenadilo me koliko
je Clay bio smiren”, rekao je detek-
tiv Andrew Wooding iz Abbotsfor-
da. “Pri prvom susretu s policijom
većina klinaca se uznemiri, ali on
nije. Samo je rekao da ništa ne zna.”
Nedugo nakon tog Rouecheova bli-
skog susreta s policijom, sestra ga je pozva-
la na ručak. Čim je ušao, primijetila je da se
promijenio. Bila mu je tek 21 godina i bio je
isti onaj opušteni klinac kojeg je poznavala,
ali porastao je, a salo se pretvorilo u mišiće.
Izgledao je poput azijskih gangstera koje je
viđala u ulici Countess. “Brinem se da stje-

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 113
 kralj marihuane
češ pogrešne prijatelje”, rekla mu je. Rouec-
he se nasmijao na tu njezinu izjavu. “Znam
što radim”, rekao joj je. Imao je ljude iza sebe.
Roueche ubrzo nije više bio zado-
voljan prodajom tek nekoliko grama
kokaina na tjedan. Spomenuo je Vuu
svoje prijatelje iz srednje škole koji su
uzgajali travu. Predložio je da novac
koji je zaradio prodajući kokain uloži
u kupovinu trave, koju bi zatim pro-
krijumčario na jug, u SAD. Vuu se
zamisao nije svidjela. Smatrao ju je
prerizičnom. Tako je Roueche 1997.
započeo vlastiti posao. Krenuo je put doline
Slocan u pokrajini Kootenays, u samo srce
industrije marihuane, kako bi se upoznao s
uzgajivačima trave.
Nastanjena vojnim dezerterima i politič-
kim aktivistima poznatim po dizanju
mostova u zrak, regija Ko-
otenays dom je tek 3 posto
populacije Britanske Kolum-
bije, ali ondje se proizvodilo
20 posto ondašnje marihua-
ne. Devedesetih je godina ka-
nadska policija procijenila da
u južnoj Britanskoj Kolumbiji
živi više konzumenata i uzga-
jivača marihuane negoli igdje
drugdje na čitavom kontinentu.
“Nije bilo zakona protiv toga”,
prisjeća se Roueche. “Tako smo
barem mislili”.
Roueche je već znao puno o
marihuani, a uzgajivači iz doli-
ne Slocan naučili su ga ostalome:
zašto neke sorte obilnije cvatu,
kako povećati razinu THC-a u bilj-
kama i što sve može poći po zlu
prije žetve. Ponudio im je dogovor:
prodavali bi isključivo njemu, a on
bi plaćao najvišu cijenu čak i ako bi
rani mraz uništio usjev ili ako bi ga
netko ukrao. “Ako vas netko okra-
de”, rekao je, “naći ću pizdune koji su
to učinili i vratiti robu.” Iduće desetljeće,
najbolji uzgajivači u dolini radili su samo
za njega.
“Clay je bio proizvod svog vremena”, kaže
Mulgrew. “Da se razumijemo, kalifornijski
uzgajivači bili su jednako sofisticirani, ali
nitko se time nije bavio u razmjerima kao što
je bio slučaj u Britanskoj Kolumbiji. Kad je
Roueche počinjao, posao s travom bio je raz-
granatiji i od poljoprivrede i od rudarske in-
dustrije. A on je bio na čelu svega.”
Roueche je pogone za sadnju otvarao di-
ljem Abbotsforda, a u svakoj bi kući anga-
žirao upravitelja zaduženog za upošljavanje
ljudi koji bi se brinuli za biljke. Kad bi došlo
vrijeme žetve i pakiranja, pozorno je birao
radnike iz raznih profesija. “U Abbotsfordu
su se svi bavili poslovima vezanim uz travu”,
kaže Roueche. “Upošljavali smo učitelje, sta-
rice, studente... Ja sam alergičan na to sranje
114 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
– lice bi mi oteklo kao jebenom Garfieldu, pa
nisam mogao biti preblizu. Ali svako malo
R
bih obišao i provjeravao ljude.”
oueche nije str a hovao da
će ga policija uhvatiti na djelu.
Za nasad vrijedan milijun dola-
ra mogao je dobiti kaznu od jedva
2500 dolara i većina uzgajivača
smatrala je to uobičajenim poslov-
nim troškovima. “Mnogi policajci iz
doline koje sam poznavao pušili su
travu”, prisjeća se Roueche. Gradsko
vijeće Vancouvera predložilo je policiji da ne
goni slučajeve vezane uz marihuanu. “Ništa
se ne bi promijenilo da su je legalizirali”, kaže
Roueche. “Ionako smo imali osjećaj kao da
već jest legalna.” Kra-
jek
ObojEuneichčeojev cijela svoja nabkrildioanteato, mvažama
išićava
Clay Ro tvoru) pre
ao je u za vjerovao je
leđa (vježb šk ih stvorenja –
ito lo
azijskih m jski ratnik
.
ni samura
reinkarnira
jem deve-
desetih, vijetnamski i laoški
gangsteri za njega su nadzirali poslovanje u
kućama koje su bile skladišta, a bijele malo-
ljetničke delinkvente, netom puštene iz po-
pravnih domova, zapošljavao je da se javljaju
na dilerskim vrućim linijama u Vancouveru.
Jedne večeri na zabavi u Richmondu jedan
od njegovih prijatelja zagledao se u sve veću
ekipu oko stola i rekao: “Što je ovo? Sastanak
jebenih Ujedinjenih naroda?”.
I tako je ime ostalo. Roueche i njego-
va ekipa dizajnirali su UN-ov logo koji su
otiskivali na pakete kokaina, majice, čak i
nadgrobne spomenike. “Običaj je bio raditi
sporo, da nitko ne zna tko si”, kaže Roueche,
“ali ja za to nisam imao strpljenja. Na ulica-
ma, prepoznatljivost je moć.” Za razliku od
mafije, UN nije imao čvrstu hijerarhijsku
strukturu. Roueche je temeljio svoju organi-
zaciju na Trijadama. Pojedini članovi morali
bi tražiti dopuštenje svog dai loa za bavljenje
kriminalnim radnjama, a potom su bili slo-
bodni pokušati raditi za sebe, kao što je Rou-
eche učinio s Vuom. “Nisu svi članovi UN-a
radili za mene, kao što vlasti kažu”, rekao je
Roueche. “Možda su radili sa mnom, ali to je
druga priča.”
Principe koji su definirali unutarnji kodeks
UN-a Roueche je izvlačio iz knjiga poput
Sun-Tzuova Umijeća ratovanja i popularnog
serijala hongkonških gangsterskih filmova
poznatih kao Mladi i opasni. Inicijacijska ce-
remonija ubrzo je postala složeni ritual koji
su novaci morali proći kako bi posta-
li punopravni članovi bande. Roueche
nije htio govoriti o pojedinosti-
ma, ali izvori tvrde da UN teme-
lji svoje ceremonije na obredima
Trijada u kojima novaci prola-
ze kroz luk ukrštenih mačeva
(Planina noževa) i polažu 36 za-
kletvi, prije negoli popiju zdjelu
vina pomiješanog s krvlju pije-
tla žrtvovanog tijekom obreda.
Novac je obično stizao oko
17 sati, u vrijeme kad se Rou-
eche budio. Prebrojao bi ga pa
izašao s prijateljima, obilaze-
ći striptiz-klubove i karaoke-
barove diljem Abbotsforda i
Vancouvera. “Znali smo ostati
vani i piti po tri dana”, prisjeća
se aktivni član UN-a. “Clay je
bio kapetan broda pa si nikad
nije davao potpuni odušak,
ali mnogi su vukli crte i slič-
na sranja. A kad imaš kokain,
nije teško privući žene.”
Krajem devedesetih, indu-
da je
strija B.C. Buda eksplodirala je i ti-
jekom nekoliko sljedećih godina u
pokrajini je otvoreno oko 20.000 po-
gona za sadnju marihuane, skrivenih
u predgrađima i planinskim predjeli-
ma. Vancouver, koji je dugo bio uspavani gra-
dić na Zapadnoj obali, s tek ponekim sluča-
jem nasilja, prolazio je kroz velike promjene.
Suparničke bande počele su pucati jedne po
drugima na ulicama, a neke su se čak i prozi-
vale putem medija. Banda poznata kao Indo-
kanadska mafija angažirala je odred smrti
prozvan “Elita”, koji je navodno ubio tride-
foto: privatni arhiv claya rouechea
setak ljudi.
Jedne jesenske večeri, Roueche i nekoliko
prijatelja ušli su u restoran Lucky Garden u
centru Vancouvera. Iako je Roueche bio svje-
stan rastućih napetosti među suparničkim
bandama na ulicama, nije shvatio da je i sam
postao metom.
Pripit, zatražio je da ga puste u VIP odje-
ljak u unutrašnjosti lokala te zasjeo s prija-
teljima. Jedan od njih dao mu je budistič-
ke molitvene brojanice koje su mu se sviđale.
Kad su naručili hranu, Roueche je primije-
tio članove suparničke bande kako ustaju od
stola. Iznenada je kroz staklena vrata resto-
rana upao trojac u skijaškim maskama i za-
pucao prema Rouecheu i njegovom društvu.
Dok su meci rešetali zidove, a komadi razbi-
jenih tanjura i šalica frcali posvuda, Rouec-
he je prevrnuo stol i sklonio se iza njega, u
šaci čvrsto stišćući molitvene brojanice koje
je maloprije dobio.
Kad su napadači pobjegli, Roueche je po-
gledao prijatelja pored sebe. Bio je ranjen u
prsa i obilno je krvario. Uhvatio ga je za ruku
i rekao mu da se drži. Nekako su svi preži-
T
vjeli. “Tad sam shvatio da sva ta zabava ima
svoju cijenu”, kaže Roueche. “Prije
toga je dolazilo samo do barskih tuč-
njava. Nakon toga sve se promijenilo.”
Roueche tvrdi da je u tom trenutku
ekstremnog nasilja osjetio trenutak
mira i jasnoće. “Svatko je doživio nešto
zbog čega vjeruje”, kaže. “Za mene, to
je bilo to.” Razmišljao je o tome da po-
stane budist, ali tada je potpuno pri-
hvatio tu zamisao, uvjeren da su mu
molitvene brojanice spasile život. Čak i više
od toga, osjećao je odgovornost prema Vuu,
Trijadama i članovima UN-a kojima se za-
kleo na vjernost. Stvorio je novi ulični imidž
– mješavinu neo-budističkog filozofa i nemi-
losrdnog dilera droge. Nešto poput produ-
hovljene verzije likova iz filma New Jack City.
“Htio sam biti najveći diler drogom u Kana-
di”, kaže. “Htio sam ispisati povijest.”
Putujući u Hong Kong i Vijetnam, posje-
ćivao je redovnike i drevne hramove. Tije-
lo je počeo obilježavati tetovažama za koje
je vjerovao da ga odražavaju. Kobrom i zma-
jem koji predstavljaju Raj i Zemlju prekrio je
prsa, a tetovažom kineskog majmuna leđa.
U ljeto 2001. Roueche je priredio tradi-
cionalnu svadbu i oženio se Laošankom iz
ulice Countess. Nakon toga pokušao je život
prihvatiti ozbiljnije. Investirao je novac u
gradnju stanova uz obalu, otvorio je resto-
ran Millenium Café i uložio u nekretnine di-
ljem doline. “Igrao sam na duge pruge”, kaže
Roueche. “Nisam htio biti jedan od onih ti-
pova koji zarade brdo love i sve potroše u ne-
koliko godina.”
Roueche je obećao da će podizati kći iz
prethodne ženine veze kao da je njegova, a
s vremenom mu je supruga rodila još dvije
kćeri. Obavezno je stizao kući na večeru, kao
i svaki drugi otac iz predgrađa. Stavio bi dje-
vojčice na spavanje, pročitao im priču pa po-
novno izašao zabaviti se ili obavljati poslove.
Također je vjerovao da osniva uličnu obitelj
te se ponosio činjenicom da njegova banda
prima članove svih rasa, posebice one iz use-
ljeničkih manjina koje su bjelačke bande
poput Hells Angelsa marginalizirale. “Mnoge
su dečke maltretirale druge bande, a on ih je
sve okupio”, kaže drugi član UN-a. “Osjećao
se odgovornim za sve nas.”
Pomagao je članovima otplatiti kredite za
stanove i vozila. Jednom je potrošio tisuće
dolara pokušavajući pomoći jednom od čla-
nova bande da se skine s droge, smjestivši ga
u luksuznu hotelsku sobu s 24-satnim nadzo-
rom. Kad to nije uspjelo, danima ga je držao
lancem zavezanog za gredu u podrumu jedne
od kuća gdje je imao pogon za sadnju mari-
huane. Posjećivao je supruge i djevojke člano-
va svoje bande i provjeravao brinu li se dobro
za svoju djecu.
“Cure koje nisam poznavao zvale su me jer
su ih dečki tukli i radili slična sranja”, kaže
Roueche. “Morao sam to rješavati i uvuklo mi
se pod kožu. Bilo je jebeno naporno.”
ijekom sljedećih pet godina
Rouecheov život poprimio je ruti-
nu podnošljivog kaosa. Unajmio je
staro skladište, opremio ga sprava-
ma za teretanu i boksačkim ringom
i pretvorio u popularno mjesto za
nadobudne MMA borce. Na katu je
imao ured gdje bi popio pokoje piće
kad nije nadzirao pošiljke marihua-
ne koje su prelazile granicu. Odjeven u uske
Ed Hardy majice, noseći mušku Prada torbi-
cu, postao je često viđen gost na raznim me-
čevima, sjedeći uz sam ring poput mafijaškog
šefa kakvim se smatrao. Ali to nije bila samo
puka maštarija. Preko prisluškivača, polici-
DILER
ITI NAJVEĆI
“HTIO SAM B DI“, KAŽE ROUECHE.
DROGOM U KANASATI POVIJEST.“
“ŽELIO SAM ISPI
ja je čula kako spominje prigušivač za pištolj,
pošiljke koje su zapele kod Kineza i svoje veze
u Meksiku. Postao je važna zločinačka figu-
ra kakvom se nekoć zamišljao. U jednom sni-
mljenom razgovoru liječniku s kojim je očito i
prije poslovao rekao je da mu je “prijatelj” ra-
njen u trbuh. “Stari, ja sam, imam hitan slu-
čaj”, Roueche je govorio. “Posjetio me prija-
telj. Trebat ću te sutra... Sredina trbuha, nema
izlazne. To je sve što znam.” Vikendima je bio
sasvim drugačija osoba. Razvozio je svoje tri
kćeri na treninge plesa ili odlazio na večere sa
suprugom. Ipak, nakon pet godina braka, njoj
je dojadilo njegovo stalno nestajanje – na obi-
teljskom odmoru u Meksiku, na modnoj revi-
ji koju sponzoriraju za laošku zajednicu... Po-
bjesnjela bi tijekom svađa i razbijala porculan
dok je Roueche mirno sjedio pokušavajući je
ignorirati. “Moja obitelj nije mogla vjerovati
kakva sam sve sranja od nje trpio”, kaže Rou-
eche. “Došao bih doma, sjeo na kauč s djecom
i rekao: ‘Neću se s tobom svađati’, a ona bi po-
čela razbijati. Znao bih sjediti na zahodu, a ona
bi pokušavala razvaliti vrata.”
U proljeće 2005. Roueche se našao na ra-
daru saveznih agenata u SAD-u, posebice
Petera Ostrovskog, inspektora imigracijske i
carinske policije, koji je iskustvo stekao pre-
srećući glisere u kojima su šverceri prevozi-
li kokain između Bahama i Miamija. Ostrov-
sky je postao stručnjak za suzbijanje šverca
marihuane u SAD, ali nikad se nije susreo
s nekim tko se švercom bavio toliko odvaž-
no i helikopterom prevozio ogromne pošilj-
ke preko granice.
“Godine 1997. sedam kila smatralo se ve-
likom pošiljkom B.C. Buda. Prvo je kriterij
za veliku količinu porastao na 45 kila”, kaže
Ostrovsky, “ali kad su ga počeli dopremati he-
likopterima ta količina porasla je na stotine
kila. Prevozili bi pošiljke vrijedne do milijun
i pol dolara. Cilj je bio preko granice prenijeti
što je moguće više tereta. Bilo je i drugih sku-
pina koje su prevozile robu helikopterima, ali
nijedna to nije činila u tako velikim razmjeri-
ma kao Rouecheova.” U suradnji s kanadskom
policijom Ostrovsky i njegovi agenti otkrili su
16 skrivenih heliodroma u državnoj šumi Oka-
nogan koje su u koristili članovi UN-a i dru-
gih krijumčarskih organizacija. Helikopteri bi
slijetali u samu zoru, leteći tik iznad krošanja
stabala prije naglog spuštanja u šumu. Doče-
kali bi ih radnici plaćeni da vreće s travom pre-
bace u kamione ili kombije.
“Zamislite da je autocesta I-5 velika pokret-
na traka između Seattlea i Los Angelesa i da se
po njoj u jednom pravcu kreće marihuana, a u
drugom kokain, novac i oružje”, kaže Ostrov-
sky. “Banda UN koristila je Ameriku kao most
u Meksiko, kamo su išli po kokain.”
Kako su Ostrovsky i njegova ekipa počeli sti-
skati obruč, Roueche je u policijskim zapljena-
ma počeo gubiti pošiljke kao nikad prije. Iz-
među 2005. i 2006. policija je presrela 145 kg
marihuane istovarene iz hidroplana u Washi-
ngtonu, dva milijuna dolara u gotovini zara-
đenih od prodaje droge i 144 kg kokaina u avi-
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 115
 kralj marihuane
onu na putu iz Los Angelesa. Unatoč velikim
gubicima, Roueche nije mijenjao svoju rutinu:
letio je u Macao u potrazi za zabavom u igrač-
nicama i ecstasyjem, posjećivao je striptiz klu-
bove te uživao u jaccuziju dok je nadzirao po-
šiljke droge putem BlackBerryja, istovremeno
trudeći se ignorirati ženu koja je neprestano
prigovarala. “Clay nije bio tip koji bi se izner-
virao”, kaže jedan član UN-a. “Ako bi nešto i
pošlo po zlu, nikad to nije pokazivao.”
Najveća prijetnja Rouecheovoj operaciji po-
stala je nova generacija dilera drogom koju je
on nadahnuo. Braća Bacon odrasla su u istom
predgrađu kao i Roueche i specijalizirali su se
za pljačke pogona za sadnju marihuane. Izgle-
dali su kao da su ispali iz Hollywooda, odjeve-
ni u Armanijeva odijela, s Guccijevim cipela-
ma na nogama, mediji su ih obožavali. Braća
Bacon na početku su radila s nekim suradni-
cima UN-a, ali iznenada su svoju vjernost po-
klonili suparničkoj bandi – Crvenim škorpi-
onima. Roueche nije imao pojma zašto su se
braća Bacon počela baviti drogom. Činilo mu
se da potječu iz bogate obitelji i nije ih pošti-
vao, smatrajući da samo pričaju, a slabo rade.
“Doimali su se kao dvojica tekliča”.
Policija ih je doživljavala drukčije i sum-
njala da stoje iza najgoreg ubojstva u povije-
sti tog kraja: bezobzirne egzekucije u kojoj je
ubijeno šestero ljudi. “Vancouver je bio miran
grad, a iznenada su se počele događati puc-
njave nasred raskršća u po bijela dana”, kaže
pisac Mulgrew. Napadač je vatrom zasuo
Corvettu jednog od braće Bacon kad je par-
kirao pred kućom svojih roditelja, dok je na-
oružana skupina izrešetala Porsche Cayenne
u vlasništvu braće, ubivši vozača - neduž-
nog majstora za ugradnju glazbenih susta-
va. Nova konzervativna vlada počela je raditi
pritisak na odrede za suzbijanje bandi kako bi
otklonili nasilje s ulica prije negoli se sasvim
R
otme kontroli.
ou eche j e na kon puc -
njave u Lucky Gardenu pre-
živio još nekoliko bliskih su-
sreta sa smrću, ali neki od
njegovih suradnika nisu bili
te sreće. Bindy Johal, koji se
suprotstavio indo-kanadskoj
mafiji, ustrijeljen je u noćnom
klubu Palladium. Clayev men-
tor Vu poginuo je prelazeći ulicu. Roueche se
pitao koliko mu je vremena preostalo. Zabri-
nut zbog slabih karika u vlastitoj organizaci-
ji, Roueche je postrožio pravila. Kako bi dis-
ciplinirao članove koji su pogriješili, počeo
je organizirati premlaćivanja koja je nazivao
UFC borbe. Dvojici članova bande naredio
bi da pretuku trećeg kako bi ga disciplinira-
li. U protivnom, činio bi to osobno, a jednom
je navodno čovjeka udario tupom mačetom.
Nekad bi zapalio šaku mirisnih štapića i uža-
reni kraj pritisnuo o trbuh člana bande koji ga
je iznevjerio. “Nisam volio raditi takva sranja
116 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
i slušati kako netko preklinje”, kaže Roueche.
“Moraš biti bolestan da bi uživao u nečem ta-
kvom. Pokušavao sam se držati podalje od ta-
kvih stvari, ali to je poput igre dame: ne na-
praviš li potez, gubiš.”
Pritisak je postao prevelik, a 2007. Rou-
echeova je supruga zatražila rastavu braka. Is-
prva se borio protiv toga, ali najzad je popustio
i dogovorio se da će joj dati polovicu imetka.
Rastava ga je potpuno slomila. “Volio sam do-
laziti kući, igrati se s kćerima, voditi ih na pli-
vanje i slično”, kaže. Svega toga više nije bilo i
osjećao se izgubljenim.
M
Jedne večeri sljedećeg proljeća navratio je
k ocu da mu kaže da ide u Meksiko.
Iz nekog razloga Rip je imao čudan
predosjećaj u vezi s putovanjem.
“Možda bi ovo putovanje ipak tre-
bao propustiti”, predložio mu je. Po-
licajci iz Abbotsforda posjetili su ga
nedugo prije toga i čudili se da mu je
sin živ. Rekli su Ripu da je za glavu
njegova sina raspisana ucjena.
“Ovo je posljednji put, tata”, Rou-
eche je rekao. “Kad se vratim, ostat ću blizu
doma.”
Nije znao da će sve biti gotovo kad sleti u
Meksiko.
Toplo je siječanjsko jutro u središnjoj Flo-
ridi, nedaleko od močvara Everglades. U ste-
rilnoj prostoriji bez prozora, namijenjenoj za
posjete zatvorenicima, Roueche sjedi tek me-
tar-dva od mene, odmatajući iz celofana ham-
burger koji sam mu upravo pogrijao u mi-
krovalnoj pećnici. Objašnjava da sa mnom
razgovara uz odobrenje UN-a i svojih surad-
nika. U protivnom bi ga ubili, kaže.
Nakon pet godina provedenih u zatvoru,
Roueche je potpuno nabildan, sama kost i mi-
šići. Ipak, doima se manjim u velikom zatvor-
skom kombinezonu. Pristojan je i prijatelj-
ski raspoložen, a zbog kanadskog naglaska i
opuštenog smiješka lakše bi ga bilo zamisliti
u druženju uz nekoliko piva u kafiću, negoli u
zatvoru kao nemilosrdnog krijumčara droge.
Prije dvije godine izgubio je i posljednju pri-
liku za žalbu, a nade sada polaže u to da će ga
prebaciti natrag u Kanadu. U građanskom
sudskom postupku pokušava dokazati da je
prisluškivanje zbog kojeg je uhićen obavljeno
ilegalno i da su se kanadske i američke polici-
je dogovorile o neuobičajenom postupku kako
bi ga se dočepale. Na izricanju presude sudac
mu je dodijelio 30 godina zatvora. “Željeli su
od mene napraviti primjer drugima”, Roueche
kaže tiho, shvaćajući da su ga njegove helikop-
terske pošiljke trave koštale slobode. Taj odva-
žan, ali i nesmotren potez bio je poput poka-
zivanja srednjeg prsta suverenosti američkog
zračnog prostora.
U godinu dana nakon Rouecheova uhiće-
nja rat bandi koji je godinama potiho ključao
između UN-a i braće Bacon izrodio se u na-
silje. Godine 2011. Jonathan Bacon izlazio je
iz casina u Kelowni kad je maskirani napa-
dač prišao njegovom vozilu i otvorio vatru,
ubivši Bacona i ranivši četvoricu preostalih
putnika, uključujući i visoko rangiranog pri-
padnika Hell’s Angelsa. Tijekom suđenja us-
postavljena je veza između trojca optuženog
za taj napad te UN-a i ostalih bandi. Kanad-
ska policija zasebno je uspostavila vezu izme-
đu članova UN-a i zavjere o ubojstvu braće
Bacon. Jedan član UN-a priznao je krivicu u
travnju, dok će ostalima suđenje početi kra-
jem godine. Roueche ne govori mnogo o braći
Bacon, ali izražava izrazitu antipatiju prema
njima zbog tog slučaja u kojem je naveden kao
neoptuženi suučesnik.
a k ako završila suđenja, UN
je od Rouecheova pada desetkovan.
Dvojica njegovih najbližih povjere-
nika ubijena su nedugo nakon nje-
gova uhićenja u Meksiku, na terito-
riji kartela. Od prvotnih 50 članova
bande, 28 je mrtvo, ovisno o drogi
ili u zatvoru. Roueche, koji se ubra-
nja u potonje, gotovo je zadovoljan
što je ovdje. “Za početak, živ sam”, kaže. Uz-
gajivači s kojima je nekad radio više ne izvo-
ze marihuanu iz Britanske Kolumbije jer je
trava sa Zapadne obale preplavila tržište. Sad
kad su države Washington i Colorado lega-
lizirale uzgoj marihuane, očekuje se još veći
pad potražnje. “Čitavo tržište preselilo se u
SAD”, priznaje Roueche. “Ponuda nadmašu-
je potražnju.” Ostrovsky kaže da u tri godine
nije imao nijednu zapljenu droge iz Britanske
Kolumbije.
“Znali smo da smo poput krijumčara alko-
hola iz vremena prohibicije”,kaže Roueche.
“Pokušavali smo zaraditi prije negoli posta-
ne legalno.”
Obitelj ga godinama nije posjetila, a banda
koju je osnovao postoji samo po imenu. Zna
biti tako usamljen u zatvoru da je neko vrijeme
za ljubimca držao bogomoljku koju je nazvao
Arnold. Dane provodi pišući knjigu o bushido
kodeksu prema kojem živi. Knjiga ima poglav-
lja grandioznih naslova poput Himna ratnika
i Treniranje poput prvaka. Puna je crteža sa-
murajskih ratnika, letećih orlova i budističkih
redovnika; svega onoga što je vjerojatno Rou-
eche crtao i u nižim razredima srednje škole,
slušajući Metallicu i sanjajući o tome da će po-
stati sljedeći Bruce Lee.
Kako vrijeme prolazi postaje mi jasno da
Roueche zatvor doživljava tek kao još jedan
dio svog duhovnog puta ka prosvjetljenju,
kao da su ga karmičke sile svemira smjesti-
le ovdje za njegovo dobro. “Ne mogu promi-
jeniti učinjeno”, kaže. “Neću ponoviti iste po-
greške, ali ono što je negativno danas bit će
pozitivno sutra. Nastavit ću marširati pono-
sno naprijed.”
Kad izađe iz zatvora, trava će vjerojatno biti
legalna, napominjem. “Istina”, kaže, s entuzi-
jazmom u glasu. “Mogla bi to biti dobra po-
slovna prilika.”
 OPTIMALNA RAČUNICA

Uživajte u nižoj mjesečnoj naknadi

Odsad
povol
jniji i
OptiT
V FUL
paket L
! mjeseca!

Odaberite neki od O2 ili O3 paketa do kraja studenog i plaćajte

mjesečnu naknadu po promotivnoj cijeni nevjerojatnih 12 ili 24
mjeseca! Vi birate!
O2 i O3 paketi Optima Telekoma omogućuju vam da sami izaberete
svoju optimalnu kućnu kombinaciju za svakodnevno telefoniranje,
surfanje internetom i gledanje atraktivnih TV sadržaja.
Pored toga, gledajte OptiTV FULL i HBO Premium pakete uz
također dvogodišnju nižu mjesečnu naknadu. Uživajte! Napomena:
Akcija vrijedi za sve nove korisnike kao i za postojeće
korisnike kojima je istekla ugovorna obveza, a koji potpišu
Detalje ponude provjerite na www.optima.hr ugovor uz obvezno trajanje od 1 ili 2 godine.
Ovaj oglas ne predstavlja ponudu za sklapanje ugovora.

Besplatni telefon 0800 0088 / www.optima.hr

 RSarhiva

Prvi dom, 1967.

Jann Wenner, urednik i
izdavač Rolling Stonea, na
telefonu u prvoj redakciji
u San Franciscu

Rane R
olling Stone br. 10, objavljen
11. svibnja 1968., samo nešto više od
šest mjeseci nakon što je prvo izdanje
počelo iskakati u snopovima s kioska
izvan Bay Arene, nije imao jednu od
značajnijih naslovnica magazina. Doista, nije bilo
ništa: slika glave Erica Claptona u plavoj boji koju
je snimila Linda Eastman – poslije prva žena Paula

godine
McCartneyja, a tada poznata njujorška rock and roll
fotografkinja. Ali naslovnica je bila drugorazredna u
odnosu na ono što je Rolling Stone bio, kako je radio i
čemu je stremio. To je pokazalo da je jedini potez koji
su urednici napravili bio potez koji je štitio sam ma-
gazin, a to je mogućnost njegovih novinara da kažu
što misle. Naslovnica je bila najava da je linija koju
je Rolling Stone povukao bila linija koju sam maga-
zin neće prijeći.
Clapton na naslovnici obećavao je nepotpisani
“The Rolling Stone Interview: Eric Clapton”. Odmah
nakon tri stranice intervjua našla se kolumna kriti-
Glas i izgled Rolling Stonea od čara Jona Landaua, objavljivana u gotovo svakom
broju, o grupi Cream. Landau je razvio promišljen,
samog je početka slijedio samo jedno
detaljan način pisanja u glazbenom stilu koji je ga-

pravilo: reci što misliš. Sve ostalo

rantirao ispravnost i nepristranost. Više od toga,
njegov je rad sadržavao na neki način nepobitan au-

bilo je dostupno svima. A ovako su

toritet – i u tom dijelu Landau se bavio pitanjem tre-

izgledali prvi brojevi... Tekst GREIL MARCUS

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 119
 RSarhiva
nutačne slave trija Erica Claptona koji
je osnovao s basistom Jackom Bruceom
i bubnjarom Gingerom Bakerom. “Clap-
ton”, napisao je Landau, “najveći je maj-
stor bluzerskih klišea od svih blues gitari-
sta nakon Drugoga svjetskog rata.” Prema
pričama koje su nekad bile činjenice, a
sada su legende – danas, 38 godina posli-
je, postoji prilično duga, bizarna web-stra-
nica posvećena toj jednoj kolumni – kad
je Clapton pročitao što je Landau napisao,
onesvijestio se. I što je napravila njegova
diskografska kuća? Nasuprot Landauovoj
kolumni Atco Records je na cijeloj strani-
ci objavio oglas za prva dva albuma Crea-
ma. Fusnote su nevažne: Rolling Stone br.
14, od 20. 7. 1968., glavni naslov na naslov-
nici s Frankom Zappom, “Creamova nova
ploča bombardirana”, a većina prve strani-
ce magazina posvećena je slici Jacka Bru-
cea kako svira čelo u studiju dok uvjež-
bavaju pjesme za Wheels of Fire, upitan
album creamovaca, i onda glavna glazbe-
na kritika Janna Wennera što počinje ri-
ječima: “Cream je dobar u mnogim stva-
rima; nažalost pisanje stihova i snimanje
ploča nisu među njima”, a završava napa-
dom na dizajn omota albuma, i zadnja re-
čenica: “Album će biti čudovište”. I bio je,
ali dosta poslije onog što je objavljeno u
idućem broju: “Eric Clapton objavio je da
se creamovci razilaze”.
Rolling Stone br. 10 bio je šokantan
tada, šokantan je i sada: publikacija koja,
iz perspektive nekoga tko uzme primjerak
da pročita nešto o Ericu Claptonu, čini se
nije čak ni uzela u obzir da cenzurira svoje
novinare – drugim riječima sebe – kako
bi zaštitila ono što je tada bio njezin jedi-
ni izvor prihoda, publikacija koja želi ugri-
sti ruku koja je hrani. To je sugeriralo da u
tom trenutku Rolling Stone hrane njegovi
čitatelji ili njihov duh: ideja da se ono što
je napisano čita, o tome se razgovara, oko
toga se prepire, hvali se i proklinje. Ja sam
bio jedan od mnogih koji je žudno čekao
svaki novi broj. U početku je Rolling Stone
imao mali oglas u kojem je molio novina-
re da im se jave (“UPOMOĆ!... Pošaljite
nam nešto što bi nam se moglo svidjeti...
Možda ćemo to objaviti; možda ćemo vam
platiti”); kada danas pogledam ta izda-
nja, ja sam postao jedan od tih ljudi, onda
urednik, onda opet kupac. Od početka je
bio nevjerojatan, neočekivan, ono što biste
čekali, a ne znate što čekate: glazbeni ma-
gazin koji nije vrijeđao vašu inteligenciju,
kao što je to činio Hit Parader orijentiran
na radio, čak i Crawdaddy!, samosvjestan
intelektualni dnevnik koji je izlazio mnogo
prije Rolling Stonea, i činio je to na svoj in-
sajderski način. Bio je to prazan razgovor,
ali s oceanom dubljih misli iza toga.
120 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Na početku “kotrljajući kamen” nije
imao pravu naslovnicu. Bio je tabloid koji
se mogao preklopiti; do Rolling Stonea
br. 9, od 6. travnja 1968., cover su čini-
li jednostavno ilustracija i naslov iznad
nje. Za Rolling Stone br. 1, od 9. studeno-
ga 1967., bila je to fotka Johna Lennona iz
filma How I Won the War. Među 24 stra-
nice isticao se jedino oglas Buddah Recor-
dsa na duplerici za album Captain Bee-
fhearta, Safe as Milk, i bio je zapanjujući.
Rolling Stone počeo je s nečim što se sada
čini golemim područjem za stvaranje um-
jetnosti na stranicama: do Rolling Sto-
nea br. 142, od 30. kolovoza 1973., stra-
nice su bile veličine otprilike 29 x 41 cm.
Prije Kingsburyja, koji je postao art direk-
tor Rolling Stonea od 16. broja, od 24. ko-
lovoza 1968., naslovnice magazina bile su
konvencionalne slike glave ili fotografije s
koncerta. Tina Turner plesala je za Rolling
Stone br. 2. Za Rolling Stone br. 4 složene
su tri fotke s pozornice u nizu: Donovan,
za izjavu protiv droge; Jimi Hendrix, za
stare snimke maskirane kao novi album;
Otis Redding, za svoju smrt. Nije bilo osje-
ćaja da je vijest koju je ilustracija trebala
istaknuti mogla oblikovati izbor ilustraci-
je; upotrebljavalo se ono što je bilo dostu-
pno, jeftino ili preko servisa.
B
Sve novosti koje
ilo je malo osjeća ja i
za to kako iskoristiti ono što
se uklapaju
je magazin stvarao. Fotograf
Baron Wolman imao je pravi S vrha lijevo: art direktor
osjećaj za trenutak kad se Robert Kingsbury pomogao
izvođač potpuno preda pogledu fotoapa- je da Rolling Stone dobije
rata, kad ljudi iziđu iz sebe, izgube svoju svoj izgled; prvi fotograf
u Rolling Stoneu Baron
skromnost i anonimnost, no njegov je
Wolman na Woodstocku;
touch gotovo bačen u vjetar. Rolling Stone Ralph J. Gleason, jedan od
br. 6, od 24. veljače 1968., sadržavao je prvih urednika u Rolling
jednu od Wolmanovih najljepših fotogra- Stoneu; Wolmanova ikonska
fija, B. B. Kinga s cigarilom – smanjenu na fotografija B. B. Kinga;
šestinu stranice. (Upotrijebljena je ponov- naslovnice s Lennonom i
no, s mnogo većim efektom, za Landauo- Yoko, Ericom Claptonom,
vu kolumnu pet brojeva poslije.) Rolling Jimijem Hendrixom, Peteom
Stone br. 7, od 9. ožujka 1968., imao je in- Townshendom i The
tervju s Hendrixom na dvije stranice s Bandom.
osam Wolmano-
vih fotki. Među
šest snimki s kon-
certa jedna je što
je postala ikon-
skom, ali tu je
gurnuta na lije-
vu stranu u hrpi
nabacanih slika:
Hendrix govori,
ne radi grimase
kao na koncerti-
ma, jasno razmi-
šlja, zastaje izme-
đu riječi. Portret
je spašen za naslovnicu Rolling Stonea br.
26, od 1. veljače 1969., i nakon toga je go-
vorio za Hendrixa kao što je on govorio u
njemu.
U početku se magazin više razlikovao
svojim riječima nego fotografijama, kao što
je to bilo s recenzijom Ala Koopera, Dyla-
nova suradnika, koju je napisao za Bandov
album Music From Big Pink u Rolling Sto-
neu br. 15, od 10. kolovoza 1968. – smješte-
nom zadnjom u rubrici glazbenih recenzi-
ja, i epohalnom: “Ovaj je album snimljen za
otprilike dva tjedna. Ima ljudi koji će radi-
Deseti broj bio je šokantan tada,
šokantan je i sada – magazin kojem
nije padalo na pamet cenzurirati
novinare.
ti cijeli svoj život uzalud i neće ga taknuti.”
Kao čitatelj, osjetio sam te riječi kao udar
groma, zapamtio sam ih i mogu ih citirati
skoro 40 godina poslije. Ali osim Wolma-
nove slike cijelog Johnnyja Casha preko go-
tovo cijele stranice – s ulovljenim Cashovim
dostojanstvom i gardom s podignutom gi-
tarom - malo je toga bilo što se slagalo s
onim što su Kooper i ostali pisali.
Robert Kingsbury bio je šaljivi, tvrdogla-
vi čovjek, školovani kipar, stariji od većine
ljudi zaposlenih u magazinu. Imao je naj-
gori smisao za humor koji se može zamisli-
ti – imali ste osjećaj da je skužio šalu prije
osobe koja ju je pričala – i apsolutnu vjeru
u vlastitu sposobnost prosuđivanja. Prva
naslovnica pod njegovim vodstvom bila
je, na neki način, prva prava naslovnica
Rolling Stonea: uskoro poznata fotka Elli-
otta Landyja koji je snimio članove Banda
kako padaju s male drvene klupe. Ispred
njih je bilo jezero i drveće zimi; Landy ih
je snimio sleđa, znači nije bilo lica. Nije
se moglo reći tko je tko, i drama oko slike
i Kingsburyjeva prezentacija – gotovo bez
slova, prava crno-bijela fotka sa zelenim
obrubom – natjerali su vas da poželite to
saznati. “The Band” – naslovnica je poru-
čivala da su ti ljudi mogli biti bilo tko, iz
bilo kojeg mjesta. Samo što se to dogodi-
lo ovdje, njima.
Pod Kingsburyjevim okom Rolling Stone
je počeo raditi na novi način. Za cover br.
18, od 12. listopada 1968., izabrao je naj-
snažniju od mnogih fotki s koncerta što
ih je Jann Wenner snimio za veliki inter-
vju s Peteom Townshendom. Townshend
s rukom podignutom prije nego što počne
izvoditi vjetrenjaču, u polutami, crna sjena
njegova tijela odmah zdesna, i u dnu pozor-
nice desno silueta čovjeka s naočalama koji
zuri prema gore. Neobičnost fotke bila je u
načinu na koji je smjestila izvođača i gle-
datelja zajedno, kao da jedan nadopunju-
je drugoga. Townshendove posljednje ri-
ječi u Wennerovu intervjuu kompletiraju
fotku: “Onako kako slušate rock and roll
pjesmu kao što je ‘Jumping Jack Flash’ ili
nešto slično, tako biste trebali provesti svoj
cijeli život. Takvi biste trebali biti cijelo vri-
jeme: uživati uz nešto jednostavno, nešto
temeljno dobro, nešto efektno i ne preve-
liko. To čini život. Rock and roll je jedan
od ključeva od mnogih, mnogih ključeva
veoma složenog života. Nemojte se smota-
ti s previše ključeva. Uživajte uz rock and
roll i tada ćete vjerojatno pronaći jedan od
najboljih ključeva.”
Kingsbury je shvatio čemu služi veliki
prostor na stranici Rolling Stonea. Za kri-
tiku biografije Beatlesa Huntera Daviesa u
Rolling Stoneu br. 20 na cijelu je stranicu
stavio čudnu fotku Paula, Georgea i Ringa
nagnutih nad očito mrtvim Johnom. Samo
kao ilustracija, ne bi rekla ništa; no ovako,
bila je neka vrsta kontrabiografije, u jed-
noj slici. I dalje kao preklopni magazin,
Rolling Stone je imao naslovnice na samo
pola stranice; kao suprotnost onomu kako
je Landy snimio portret Banda, gdje je po-
zadina bila u esenciji prednjeg dijela, Kin-
gsbury je počeo preferirati fotke izrezane
iz svoje pozadine i zatim stavljene na bijelu
pozadinu. To je omogućilo da na naslovnici
bude mnogo slova, ali je odstranilo dramu
iz umjetnosti naslovnice.
Za Rolling Stone br. 22, od 23. studeno-
ga 1968., to nije smetalo. Bila je to naslov-
nica “Two Virgins”: John Lennon i Yoko
Ono goli, sleđa, gledaju u vas preko rame-
na; unutra, okrenuti su prema fotoapara-
tu. Ulični prodavač u San Franciscu uhićen
je; upravitelj pošte u New Jerseyju, preko
koje su išle sve pretplate za Istočnu obalu,
odbio ih je poslati. Bostonski ih je distribu-
ter odbio raznositi.
Naslovnica je bila ponovno tiha za
Rolling Stone br. 27, od 15. veljače 1969. Za
veliku priču o groupies – otvarajući vrata
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 1 21
 RSarhiva
svijeta seksa, narcisizma i submisivnog o
kojemu većina čitatelja nije imala pojma
– Kingsbury je izabrao možda najmanje
lascivan ili jednostavno provokativan od
svih portreta groupieja iznutra. Bilo je to
čudno; magazin vizualno nije eksploati-
rao svoju priču. Danas, kad se iskorištava
svaki kutak, to se čini vrlo blizu samode-
strukciji: Što su mislili? Kingsbury je mi-
slio: Ovo je točno jedina slika koju imam a
da neće iskoristiti priču.
Kingsbury se igrao. Za Rolling Stone br.
38 na naslovnicu je stavio nezanimljivu
sliku Jima Morrisona; unutra, kao glav-
nu fotku velikoga intervjua Jerryja Hop-
kinsa, smjestio je mračnu, duboku fotku
preko cijele stranice, čineći Morrisonovu
glavu veću od stvarne veličine i jedino ste
mogli vidjeti njegovu tešku bradu, njego-
ve zatvorene oči, njegovu gustu prosijedu
kosu. Poslije svoga uhićenja na koncertu
Doorsa u Miamiju zbog “razuzdana i las-
civna ponašanja u javnosti izlažući svoje
privatne dijelove i simuliranja masturba-
cije i oralne kopulacije”, zbog čega su kon-
certi otkazani a budućnost benda postala
upitna, Morrison je izgledao kao vijetnam-
ski veteran koji je živio na ulici; u uspored-
bi s različitim fotkama Morrisona iz pri-
jašnjih dana razlomljenih preko stranica
intervjua, ovo je bila bomba.
I
zda n j e u p ovodu Wo od -
stocka – Rolling Stone br. 42, od
20. rujna 1969. – nije ostalo u sje-
ćanju zbog umjetničkog izražaja.
Kao suprotnost naslovnici “Kata-
strofa na Woodstocku” u dnevnim izda-
njima, katkad dubokouman članak Jana
Hodenfielda “Bilo je kao prvi put na plesu”
rekao je što se dogodilo: kombinacija suda-
ra automobila i proslave.
Bio je to gotovo koban znak, naslovni-
ca Rolling Stonea br. 49, s datumom 27.
prosinca 1969., ali u prodaji u studenome:
tihi, prazan, kontemplativan Wolmanov
portret Micka Jaggera, obojen u ružičasto.
Kad se pogledalo u nju, činilo se kao koban
znak, ne kao znak razumijevanja što se do-
godilo: Jagger je zurio u ono što će doći, što
god to bilo, kao da se već dogodilo. Čudno,
ali zaboravite to, posebno nakon što vidite
rečenicu: “Veliki finale Stonesa”. Ili glavni
naslov na naslovnici: “Oslobodite Rolling
Stonese. ‘Dogodit će se.’”
Slijedilo je izdanje o Altamontu. Slika
s naslovnice Michaela Maggie iz Photo-
graphies Westa bila je maknuta, baš kao i
portret Jaggera, samo što ste ovdje vidje-
li ljude da čekaju, bez ikakvog predosjeća-
ja da će se nešto dogoditi. Ljudi su sjedili
i stajali u polumraku, prve jutarnje zrake
sunca sjekle su maglu, gledali su jedni
122 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Prvo tribute izdanje, 1970.
Nakon Jimija Hendrixa, odmah je otišla
Janis Joplin – smrt tih legendi označila je
kraj početka za magazin.
mimo drugih, kao da zapravo nisu svi na
istome mjestu u isto vrijeme. Opet, bilo
je to odbijanje stvaranja senzacije. Unu-
tra su bile slike Hell’s Angelsa kako pali-
cama tuku ljude u masi, slike nasilja toli-
ko stilizirane i dramatične da su izgledale
manje kao fotografije događaja, a više kao
zaustavljeni kadrovi filma. Velika, velika
priča – uredio ju je uglavnom John Burks
od materijala više autora – počela je Bur-
ksovim intervjuom sa svjedokom koji je
vidio kako je pripadnik Angelsa ubio Me-
reditha Huntera iz Berkeleyja, i koji je
Za Altamont je Wenner postavio
priču: “Pokrit ćemo to od početka do
kraja. I prozvat ćemo krivce.”
opisao kako je Meredith izvukao skrive-
ni pištolj nakon što je bio napadnut, otje-
ran od ruba pozornice i tada proboden
prvi put. Prije tog velikog finala urednici
Rolling Stonea igrali su se idejom da od-
biju mamac dana, što je bilo ružno i zlo-
često od početka. Zašto ne staviti događaj
na dno lijevoga kuta na unutrašnjoj stra-
nici: “Stonesi održali koncert”? Na sastan-
ku nekoliko dana poslije, Jann je posta-
vio priču: “Pokrit ćemo ovo od početka do
kraja. I prozvat ćemo krivce.” To što smo
objavili nije zadovoljilo nikoga u Rolling
Stoneu, ali je učvrstilo značenje događaja
za sva vremena svuda. Naslovnica s Hen-
drixom, Rolling Stone br. 68, od 15. listo-
pada 1970. – lice s punom, mjehurićastom
pozadinom i teškim slovima za njegovo
ime i datume – postavila je kalup za mnoge
iduće naslovnice s preminulim osobama;
unatoč osjećanju slabosti što je pretho-
dila Hendrixovoj smrti, nitko nije očeki-
vao da će “iduće” značiti sljedeće izdanje.
Kada se, slijedeći naslovnicu s Janis, Grace
Slick pojavila na naslovnici Rolling Stonea
br. 70, 12. studenoga 1970., format glave i
tamne pozadine bio je identičan, i čak bez
napisanog “1939. – 1970.” bilo je teško ne
vidjeti izdanje i ne pomisliti da govori da
je i ona preminula.
Bilo je u redu da je taj ciklus Rolling Sto-
nea došao do kraja s coverom što je odje-
danput odgovarao ovim groznim oznaka-
ma i slomio se s njima. Fotografija Johna
Lennona koju je snimila Annie Leibovitz
za intervju Janna Wennera, Rolling Stone
br. 74, od 21. siječnja 1971., smještena je
kao fotografije Hendrixa, Joplin i Slick:
krupni plan lica. Ali bila je to prva na-
slovnica nakon nekog vremena koju niste
mogli primijetiti odmah. Kao prvi dio vrlo
dugačkog pogleda unatrag što će se poja-
viti u formi knjige Lennon Remembers, s
istom naslovnicom, portret Annie Leibo-
vitz sugerira manje “Sada može biti reče-
no” od toga samo sada, kao da je prijašnja
dekada bila amnezija, Lennon bi se mogao
prisjetiti gdje je bio i što je napravio. Annie
Leibovitz je Lennonu rekla da gleda blago
na lijevu stranu, oči su mu bistre, pune go-
dina i godina “Da bar ne znam sad ono što
nisam znao onda” i spremne za budućnost.
Ni jedna druga fotka Annie Leibovitz upo-
trijebljena u intervjuu nema sugestivnost
slike s naslovnice, ili brigu u okviru, što bi
značilo zaustavljanje trenutka, uzimanje
stanke, ne obećavajući razgovor koji na-
slovnica zapravo obećava, nego tišinu, kao
da “Lennon Remembers” doista znači, da,
sjećam se, ali ne govorim. Izgledao je sjaj-
no – kao i uvijek, kao netko koga biste vo-
ljeli upoznati. I na stranicama iza naslov-
nice, jeste.
Posljednja knjiga Greila Marcusa, autora
ovog teksta, zove se “Like a Rolling Stone:
foto: rs arhiva
Bob Dylan at the Crossroads”.
 PretPlati se na

i ukradi nam novce

za 4 izdanja*
12 mjeseci 6 mjeseci 3 mjeseca
120,00 kn  72,00 kn 40,50 kn 
*odnosi se na iznos godišnje pretplate

Potraži nas i na

pretplata@rollingstone.hr

Na početku, nismo imali pojma što radimo ili
čemu služi naslovnica. Činjenica da smo imali
Johna Lennona na prvoj naslovnici bila je spoj slučaja i sreće. Imali smo razvikanu
fotografiju njegovog lika iz antiratnog filma How I Won the War. Ta fotografija, sad
shvaćamo, jasno je pokazala kulturni i politički put koji je odredio ROLLING STONE.
U tih prvih nekoliko godina jednako smo razmišljali kako na vri-
jeme poslati tekstove u tisak i o tome kakvu ćemo poslati poruku.
Nije bilo mašinerije koja je stvarala zvijezde koju poznajemo danas,
a pogotovo nismo razmišljali o prodaji. Nakon nekoliko godina smo
naučili da je novinski svježa, vrela, seksi naslovnica ključ za proda-
ju magazina na kioscima. Tada smo se za sljedećih mnogo godina
suprotstavili takvoj mudrosti.
Godine 1970., s dolaskom Annie Leibovitz, studentice umjetno-
sti iz San Francisca, naslovnica ROLLING STONEA postala je od
spontanog odabira nešto čemu se posvećivala posebna pozornost
i tretman. Njezina četvrta naslovnica nastala je nakon što mi se
pridružila na putu u New York, kako bismo napravili slavne inter-
vjue “Lennon Remembers” i to je prvi cover koji vidite u ovom iz-
danju posvećenom stotini najvećih naslovnica. Lennon je već ra-
nije shvatio važnost ROLLING STONEA i njegovo sudjelovanje je
odredilo put magazina. Bez ikakve sumnje, predajem se, najbolji
cover koji smo ikada objavili je njen portret Johna i Yoko snimljen
uoči njegove smrti. Prošle godine Američko društvo urednika ma-
gazina proglasilo ju je najboljom naslov-
nicom svih magazina objavljenih u prote-
Tekst JANN klih 40 godina. Amen.
S. WENNER Tijekom deset godina kao naša uredni-
ca fotografije, Annie je snimila impresiv-
ne 142 naslovnice. Njezini izvanredni rezultati utjecali su na umjet-
nost fotografije i na ono što je postao ROLLING STONE i njegove
naslovnice. Od tada smo imali često mogućnosti raditi s najvećim
fotografima našeg vremena. I kako su na našim naslovnicama do-
minirale fotografije, tako smo imali priliku raditi i sa slavnim ilu-
stratorima, među kojim su bili suradnik Dr. Huntera S. Thompsona
Ralph Steadman i Robert Grossman, koji je ilustrirao naslovni-
ce ROLLING STONEA od 1972. do broja 999, “Najgori predsjed-
nik u povijesti?”
Neki od naših najboljih prodavanih brojeva na naslovnici su
imale likove i ljude kao što su Bart Simpson i Elvis. Beatlesi, za-
jedno ili individualno, bili su na našim naslovnicama više od tri-
deset puta; Rolling Stonesi u različitim verzijama bili su dvadeset
i tri puta; Bob Dylan se pojavio trinaest puta (osobna bilješka: još
Dylana!), Bruce Springsteen dvanaest, Jimi Hendrix deset, Ma-
donna deset.
Ako ste pronicljiv čitatelj, primijetit ćete da se logo ROLLING
STONEA mijenjao tijekom godina. Rick Griffin, surfer-ilustrator-
stripaš, slavan po posterima za scenu San Francisca, dizajnirao je
originalni logo. U travnju 1976. Roger Black, školovani tipograf,
postao je naš umjetnički direktor i naslovnica za proslavu dese-
togodišnjice u prosincu 1977. označila je kraj ručno crtane verzije
loga i uvođenje boldane, glatke tipografije. Pet godina kasnije, po
zapovjedi Micka Jaggera koji mi je jedne kasne večeri rekao “pre-
RSarhiva
više ste ga izglancali”, vratili smo
neke elemente iz originala kako
bismo napravili ikoničan logo koji
krasi našu naslovnicu do današ-
njeg dana. Mick, hvala ti za savjet.
Za naslovnicu su presudni dobri
naslovi. Većini ljudi najdraži se po-
javio 1981. s Jimom Morrisonom
na naslovnici: ON JE VRUĆ, ON
JE SEKSI, ON JE MRTAV. Ali ja
sam uvijek bio sklon naslovu koji
je išao uz fotografiju nagog tinej-
džerskog idola Davida Casidyja iz
1972: KUTIJA GOLOG RUČKA.
Pošteno ću upozoriti: ako ne voli-
prvi broj Rolling Stonea te golotinju, ne trebate odmah po-
bjeći-na tim naslovnicama je puno
toga skriveno. Naslovnice s nagim ljudima je još jedna stvar koju
su započeli John i Yoko kada smo objavili fotografiju Two Virgins
iz 1968. A rasprava o naslovnicama nije završena bez prizivanja
pjesme Dr. Hooka “The Cover of the ROLLING STONE” (auto-
ra Shela Silversteina). Svaki put kad čujem tu pjesmu, uhvati me
“the thrill that’ll getcha when you get your picture on the cover of
the Rolling Stone.”
Meni je uzbudljivo čitati priče iza naslovnica u 1000 broju, pri-
sjećajući se svih zabavnih trenutaka koje smo doživjeli na tom
putu. U mnogim primjercima pojavljuje se moje ime i imam pri-
lične velike zasluge u svemu tome, ali bez obzira na mnoge velike
odluke koje sam morao donijeti kao urednik ROLLING STONEA,
magazin je u svom punom sjaju zaista nastao zajedničkim zasluga-
ma. Želim zahvaliti urednicima, novinarima, dizajnerima i svima
koji su prošli kroz naša različita vrata-od ciglene dvokatnice u in-
dustrijskom predgrađu San Francisca do nebodera na Manhatta-
nu. Također hvala umjetnicima koji su surađivali i dalje surađuju s
nama, koji sjede tijekom dugih intervjua i fotografiranja umaraju-
ći se kako bi otkrili pravu istinu o sebi, svom radu i našem svijetu.
Oni su nas inspirirali i dali nam toliko mnogo vrednota i veselja.
Naša misija prenijeti “all the news that’s fits” dovela nas je od Ha-
ight Ashburyja do Ovalnog ureda. Vi, naši čitatelji, prošli ste dug
put bodreći nas sa svojim ljubavnim pismima i savjetima. Naši
glavni protagonisti su bili stvaratelji svog vremena-predsjednici i
pjesnici, autsajderi i insajderi koji su podmetnuli svoja ramena vu-
kući naprijed, sa svojom fotografijom ispod našeg loga. Tijekom go-
dina predali smo se tom zadatku sa strašću, energijom i talentom
koje smo morali pružiti i vjerujem da nitko to nije uradio bolje.
Kolumna povodom 1000. broja Rolling Stonea, svibanj, 2006.
l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 125
Ikone Harley i Buba fender str. 129 | Hi-Fi Zvuk i slika u boji za sivu jesen str. 132

Probajte se
sjetiti kad ste
Nicholsona
vidjeli bez
sunčanih
naočala

Najbolji
prijatelj
Vjerni pratitelj zvijezda i svih
koji to žele postati

“S
a sunčanim naočal ama ja
sam Jack Nicholson, bez njih sam
samo običan debeli 60-godišnji
starac”, izjavio je slavni američ-
ki glumac, što najbolje dočarava koliko su mu
važne Ray-Ban naočale. Ni jedne sunčane na-
očale nemaju takvo mjesto u svjetskoj kulturi i
povijesti kao Ray-Ban. Nose ih svi – od pred-
sjednika, filmskih i glazbenih zvijezda, dizaj-
nera, sportaša do klinaca koji samo žele izgle-
dati cool na plaži. Ove naočale danas možete
vidjeti na trendsetterima i budućim zvijezdama

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 1 27
 Rock&ROLL style
i postale su nezaobilazan detalj
svakog važnijeg javnog događa-
ja. No početak priče nije bio tako
glamurozan. Priča o Ray-Banu
počela je 1929. kada je pilot John
Macready zatražio pomoć tvrtke
Bausch&Lomb u osmišljavanju
naočala koje bi štitile oči pilota
od bljeska sunca na velikim visi-
nama te mu istovremeno omogu-
ćavale i čisto vidno polje. Kompa-
nija je prihvatila izazov i izumila
prve Ray-Ban naočale sa zelenim
anti-glare lećama koje su se ubrzo
razvile u kultni model metalnih
okvira – Ray-Ban Aviator. One su
stekle veliku popularnost tijekom
Drugog svjetskog rata, posebno
kada se nakon slijetanja na Filipi-
ne s njima na licu fotografirao ge-
neral Douglas MacArthur.
Ubrzo su Ray-Ban naočale po-
stale dio američke mode i popu-
larne kulture, a sve je kulminiralo
1952. razvojem modela s plastič-
nim okvirom nazvanim Wayfarer.
Taj revolucionarni model stekao je
globalnu popularnost, rušeći sve
sociološko-ekonomske i kulturne
granice. Nosili su ih svi, od pred-
sjednika, folk glazbenika, hipste-
ra do tinejdžera. Tijekom 50-ih i
60-ih godina Wayfarerovke su bile
prvi izbor glazbenika Boba Dyla-
na, Johnnyja Casha, Roya Orbiso-
na; glumaca Jamesa Deana, Clin-
ta Eastwooda i Marilyn Monroe,
a obožavao ih je nositi i američ-
ki predsjednik John F. Kennedy.
Konačna potvrda popularnosti
bilo je pojavljivanje u filmu “Do-
ručak kod Tiffanyja”, čiji se glav-
ni likovi ne mogu zamisliti bez
Wayfarerovki. Ray-Ban je ubrzo
postao globalni lider u svijetu na-
očala, a zanimljivo je da je model
koji mu je to omogućio i koji je po-
stao jedna od najvažnijih modnih
128 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
ikona 20. stoljeća, prvotno bio za-
mišljen samo za muškarce. Po-
četak disko ere u 70-ima u prvi
je plan gurnuo naočale ekstra-
vagantnih oblika, što je donekle
umanjilo popularnost Ray-Bano-
vih modela. Međutim, već počet-
kom 80-ih, nakon kultnog filma
“Braća Blues”, u kojem
glavni glumci John Be-
lushi i Dan Aykroyd ne
skidaju svoje Wayfare-
rovke, Ray-Ban ponovo
dolazi u prvi plan. U go-
dinama koje su slijedi-
le Ray-Ban naočale po-
javile su se u više od 60
filmova i televizijskih emisija, od
kojih se posebno pamte “Top Gun”
i “Riskantan posao” u kojima ih je
nosio Tom Cruise. Ray-Ban mo-
deli su ponovno postali najpozna-
tije i najpoželjnije naočale u svi-
jetu pa gotovo da nije bilo slavne
osobe koja ih nije imala. Poseb-
no su ih voljeli glazbenici, među
kojima i Michael Jackson, Ma-
donna, David Bowie, Keith Ric-
hards, Elvis Costello, Morrissey,
The Ramones, Debbie Harry,
U2, Slash, ali i mnoge druge slav-
ne osobe poput glumaca Jacka
Nicholsona, Brad Pitta i Brucea
Willisa te dugogodišnje glavne
urednice Voguea Anne Wintour.
U 90-ima, pojavom grungea, po-
novno u modu dolaze i neki drugi
brendovi naočala, ali Ray-Ban i
dalje ostaje klasa za sebe. Novi ve-
liki boom Ray-Ban naočala dogo-
dio se 2007. kada su na tržište iz-
bačene Wayfarerovke čiji dizajn
nije puno odskakao od origina-
la, ali su se mogle naručiti u ra-
znim bojama i uzorcima. Od tada
pa sve do danas teško je prošetati
ulicom ili prolistati neki časopis, a
da ne naiđete na njih. Tvrtka Ray-
Ban oduvijek je blisko povezana s
glazbom, što potvrđuju i njihovi
posebni projekti namijenjeni pro-
mociji glazbe i izvođača. Tako je
2008. predstavljen Ray-Ban Re-
masters, program u kojem je Ray-
Ban sklopio partnerstvo s nekoli-
cinom svjetskih glazbenika koji su
Ray-Ban je voljela Merlinka,
a još uvijek mu je vjeran i
Keith Richards
ekskluzivno za taj projekt snimi-
li obradu neke pjesme iz 50-ih ili
60-ih te ih izveli na tri velika even-
ta u New Yorku, Pekingu i Mila-
nu. Prije dvije godine, u surad-
nji s legendarnim gitaristom The
Smithsa Johnnyjem Marrom, po-
krenut je i projekt Ray-Ban Raw
Sounds. Johnny Marr je razvio
pet različitih elemenata na teme-
lju kojih su bendovi u usponu tre-
bali osmisliti svoje skladbe i po-
slati neobrađene snimke. Ovaj
projekt dodatno je osnažio vezu
između Ray-Bana i glazbenog svi-
jeta, što potvrđuju i mnogi uspješ-
ni glazbenici mlađe generacije
koji se ne odvajaju od svojih omi-
ljenih naočala. Dovoljno je samo
spomenuti Arctic Monkeys, Justi-
na Biebera, Beyonce, Katy Perry,
Brunu Marsa itd., a vole ih nositi
i mnogi mladi glumci poput Kri-
sten Stewart, Roberta Pattinsona,
Zaca Efrona i Daniela Radcliffea.
A kultnim naočalama nije odo-
lio ni najmoćniji čovjek današnji-
ce, američki predsjednik Barack
Obama. Možemo samo zaključi-
ti - stilovi dolaze i odlaze, ali Ray-
Ban ostaje.
nekad i sad
‘Motor’
sunčanih
naočala
Envision - evolucija
koja će vas spojiti s
idealnom lećom
Kako je leća, funkcionalno
gledano, sam “motor” sun-
čanih naočala, Ray-Ban je od
samih početaka nastojao po-
nuditi leće vrhunske kvalite-
te. Ta priča o kvaliteti ove je
godine prvi put utjelovljena
kampanjom Ray-Ban Envision
koja slavi različite karakteristi-
ke legendarnih Ray-Banovih
leća. Polarizirane leće od kri-
stalnog stakla iznimne čistoće
karakterizira cjelovita zaštita
od odsjaja (360°), veća udob-
nost gledanja i smanjeno na-
prezanje očiju. Leće treba uvi-
jek pravilno tretirati jer vrlo
lako može doći do lomlje-
nja ili oštećenja. Zbog toga
su na modelu RB4180 izrađe-
ne od materijala koji je otpo-
ran na lomljenje, a imaju i po-
seban premaz koji povećava
otpornost na abraziju i greba-
nje. Na nekim modelima leće
su prošle kemijski postupak
koji omogućuje još veću ot-
pornost na lomljenje, abraziju
i ogrebotine, čak i iznad indu-
strijskih standarda. Zbog toga
su Ray-Ban naočale izuzet-
no pogodne za one čiji aktiv-
ni i pustolovni stil života traži
iznimnu izdržljivost i trajnost. 
oblici
i boje
Svatko može naći
svoju boju stvarnosti
foto: Luxottica
 Auti, motori i još neke sitnice
koje zaslužuju status ikone
Što bismo vozili, gdje su najbolji hamburgeri i hi-fi sitnice kao prijedlozi
kako sivu jesen obojiti vedrim bojama

Sto i deset
godina
mu je tek
Harley-Davidson ove go-
dine slavi svoj 110. rođendan, što
je obilježio brojnim eventima.
Najveći europski event održan je
u Rimu od 13. do 16. lipnja. Među
različitim događajima koji su or- prošlost vs. sadašnjost
ganizirani za vlasnike Harley-Da- Od Elvisa Harley je predmet želje
vidsona, naznimljiviji je bio onaj svakog pravog frajera, ali danas
kad je 1400 najsretnijih bikera su vozači HD doktori, arhitekti i
imalo jedinstvenu priliku svojim fimske zvijezde
motorima ući na Trg Sv. Petra i
dobiti blagoslov od Pape Franje.
Ipak, glavno rođendansko slav- na kojima su organizirani broj- iz snova za svakog vlasnika Har- daju do znanja da se radi o rođen-
lje održano je u Milwaukeeju od ni zanimljivi događaji, među ko- ley-Davidsona. Kako to i priliči danskoj seriji. Boja posebno oda-
29. do 1. rujna. Sve je počelo ve- jima i veliki pokretni muzej Har- legendama, Harley-Davidson je brana za ovu seriju je Anniver-
likom paradom u kojoj je sudje- ley-Davidsona. Slavlje je doživjelo za ovu posebnu priliku pripremio sary Vintage Bronze/Anniversary
lovalo desetak tisuća ponosnih vrhunac nastupom velikana iz i posebnu kolekciju rođendan- Black, a uz boju svaki od modela
vlasnika Harley-Davidsona iz ci- Rock’n’Roll Kuće slavnih - Ae- skih modela. Svi modeli dolaze dobiva i oznaku broja motora pro-
jelog svijeta. Slavlje se nastavilo rosmitha i Kid Rocka. Tih dana u prepoznatljivoj boji i s vidlji- izvedenog u toj seriji. Naime, svi
na raznim gradskim lokacijama Milwaukee je sigurno bio mjesto vim oznakama na rezerovaru koje modeli proizvedeni u rođendan-

Za one koji misle drugačije

Ako zamislimo da je Harley-Davidson mainstream za ova dva alternativca, možemo reći da u
potpunosti zadovoljavaju sve potrebe modernog buntovnika
Moto Guzzi Triumph
Slavni talijanski Iskreno, ne znam je
brand tržištu je li ovo alternativa ili
ponudio model ultimativni model svakog
California koji pravog ljubitelja motora
možda čak i i buntovnika. Šteta što
bolje izgleda od Steve McQueen više
Harleya (ipak su nije s nama jer je on
Talijani prvaci u sigurno ultimativni
foto: Harley-Davidson

dizajnu), ali ipak frajer i za života je bio

nema karizmu vjeran Triumphu, pa bi
djedice koji ovo možda bila mrtva
slavi 110 godina trka između Harleya i
postojanja. Triumpha.

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 129
 Rock&ROLL style
skoj seriji strogo su limitirani pa
je tako model Electra Glide Ultra
Limited proizvedena u 3750, dok
je na primjer CVO Road King pro-
izveden u samo 900 primjera-
povijest
1903.
Prvi model Harley-Davidsona
ugledao je svjetlo dana
1925.
Tank Od ove godine HD dobiva
tank u obliku suze
1948.
‘panhead’ Uz aluminijske glave
motora došao je i novi, kromirani
poklopac motora
1969.
Goli u sedlu Legendarni film
u kojem Harley ima glavnu ulogu
1990.
Fat Boy Od dana predstavljanja
postao je legenda
2013.
Road King Obljetnički model
povodom 110 godina postojanja
130 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
ka. Pravi kolekcionari i ljubitelji
branda požurili su kako bi na-
bavili jedan od ovih rođendan-
skih modela.
Ljubitelji Harley-Davidsona (a
i svi oni koji će tek to postati) u
Hrvatskoj mogu posjetiti Har-
ley-Davidson salon u Zagrebu i
provjeriti ponudu te dobiti sve
informacije o brandu i modeli-
ma, a vjerujemo da će se kao i
mi zaljubiti u ovu američku le-
gendu. Kao dokaz naše ljuba-
vi mi ćemo povećati vozni park
redakcije jednim Ironom te i na
taj način čestitati rođendan jed-
nom i neponovljivom “djedici”
Harley-Davidsonu. Harley-Da-
vidson su 1903. u Milwaukeeju
osnovali William S. Harley i Ar-
thur Davidson. Prvi jednocilin-
drični motocikl koji su izradi-
li bio je zamišljen kao motor za
utrke, a već 1909. predstavili su
motocikl s V-twin motorom za-
premine 880 ccm. Proizvodnja
je rasla iz dana u dan, a nakon
1920. Harley-Davidson je po-
stao vodeći proizvođač motoci-
kala na svijetu.
Zbog visoke kvalitete imao je
i vrlo raširenu vojnu primjenu
pa je gotovo svaki treći model
do početka Drugog svjetskog
rata bio prodan američkoj voj-
sci. Svoju lidersku poziciju do-
datno je potvrdio u 50-im go-
dinama kada ga je reklamirao
i vozio sam kralj rock’n’rolla
- Elvis Presley. Od pedesetih
godina prošlog stoljeća pa do
danas Harley se pojavio u mno-
gim hollywoodskim blockbu-
sterima, a u osamdesetima s
pojavom MTV-a svoje mjesto
nalazi i u glazbenim spotovi-
ma. Plejada hollywoodskih zvi-
jezda vozila je Harleya u filmu,
ali nakon snimanja odluči-
li su ga koristiti i u privat-
nom životu. Naravno, to
su custom modeli za koje
samo znalci mogu reći
da su Harley, a i cijenom
oni nadmašuju cijenu od
dva do tri standardna
modela koje možete naći
u salonu. U salonu Har-
ley-Davidsona u Zagrebu
možete pronaći standar-
dne modele, ali s iskusnim
osobljem možete dogovoriti
i custom verziju i to će onda
biti samo vaš, jedan i jedini,
unikatni Harely-Davidson.
Fender Stratocaster
sad i na kotačima
Slično k ao Volkswageno-
va Buba, i Fender gitara je već
desetljećima vjerna svom diza-
jnu. Budući da su na njoj svira-
le najveće zvijezde rock’n’rolla,
i sama je postala legenda rocka.
I onda je za svoj 66. jubilej po-
vezana s Volkswagenovom le-
gendom na kotačima. Tako je
nastala Buba Fender Edition,
specijalno izdanje Bube kojem je
glavna inspiracija pri dizajnira-
nju unutrašnjosti bila legendar-
na Fenderova gitara Stratoca-
ster. To najviše dolazi do izražaja
na glavnoj konzoli ispred voza-
ča koja je izvedena u istim onim
Sunburst bojama koje su karak-
teristične za legendarnu Fende-
rovu gitaru. Slavni proizvođač
instrumenata nije ništa prepu-
stio slučaju pa je za Bubu Fen-
der razvio i vrhun-
ski audiosustav
s 10-kanalnim
pojačalom A/B
klase snage 400
watta. Gotovo
savršena zvučna
kulisa emitira
se kroz devet
Panasonic
zvučni-
ka, uklju-
čujući i
John Frusciante Bivši gitarist Red Hot
Chili Peppersa vjeran je Fenderu
20-centimetarski Bassman TM
subwoofer koji svojim izgledom
podsjeća na klasična gitarska
pojačala. Osim njega, tu su dva
prednja i stražnja zvučnika te če-
tiri odgovarajuća Deluxe TM vi-
sokotonca smještena u kutu kraj
retrovizora i na stražnjoj polici.
Sustavom se upravlja putem
zaslona radionavigacijskog ure-
đaja RNS 510 koji ima 30 GB-a
memorije, što je dovoljno za spre-
manje omiljenih albuma. Tu je
još i CD izmjenjivač sa šest disko-
va, utor za SD memorijsku kar-
ticu te MDI koji omogućuje pu-
štanje glazbe s USB-a ili iPod-a.
Nije naodmet napomenuti da je
ovaj audiosustav u SAD–u osvo-
jio CNET.com-ovu nagradu za
“Best-sounding car stereo”, a s
obzirom na to da Amerikanci
ipak najviše cijene svoje proizvo-
de, ovo priznanje ima još veću te-
žinu. Fender edition Buba dola-
zi u tipičnoj “rockerskoj” metalik
crnoj boji, a i cijela unutrašnjost
uređena je u tamnim nijansama.
Crna sportska sjedala, volan i
ručica mjenjača opšiveni su pri-
rodnom kožom, a ambijental-
no osvjetlje-
nje može se
prema želja-
ma vozača mije-
njati u crvenu, plavu ili
bijelu boju. Vanjski izgled
obogaćen je jedinstvenim bru-
foto: vw; guliver/getty images
šenim kromiranim retrovizori-
ma, 18-inčnim disc kromiranim
naplatcima, Bi-Xenon noćnim
i LED dnevnim svjetlima te le-
 gendarnim Fender logom. Iako
potencijalnom kupcu ovog po-
usporedbu, Buba iz 1953. jedva
je dostizala 100 km/h, a do 80 Američki hamburger
bar na Tuškancu
sebnog automobila vozne per- km/h trebalo joj je 22,9 sekun-
formanse neće biti najvažnija di. Ipak, Buba Fender Edition je
stvar, treba istaknuti da se Buba prije svega stvoren za uživanje u
Fender Edition, ovisno o tržištu, glazbi uz lagano krstarenje cesta-
nudi uz razne benzinske i dizel ma uz more ili neku drugu pri- Papa’s predstavl ja A me-
motore. Za one koji ne vole često rodnu kulisu, u potrazi za nekim rican Bar kao mjesto koje  za-
odlaziti na bezinske postaje tu od brojnih glazbenih festivala ili dovoljava svakodnevnu potre-
je štedljivi dizelaš od 105 konj- koncerata. Ovaj automobil mo- bu za opuštenim druženjem.
skih snaga, dok se ljubiteljima žemo nazvati pravim jukeboxom Je li to druženje poslovno ili
sportske vožnje nudi dvolitre- na kotačima... I to vrhunskim, s obično ‘’dokoličarenje’’, uopće
ni turbobenzinac s 200 konjskih Fenderovim potpisom. Šteta je- nije važno. Interijer Papa’sa
snaga koji do stotke stiže za 6,8 dino što se uz njega na stražnjem je u pravom američkom stilu.
sekundi, uz maksimalnu brzi- sjedalu ne dobije i jedna Stra- Zidovi su prepuni fotogra-
nu veću od 220 km/h. Samo za tocaster gitara... f ija najpoznatijih američ-
kih ikona iz različitih sfera.
Tu možet e v idjet i ra zne
Neki novi klinci hollywoodske klasike te naj-
poznatije amer ičke spor-
Ove alternative bliže su house glazbi nego rocku, taše, znanstvenike i slično. Interijer
podsjeća na Hard Rock
gdje je Fender nezamjenjiv Tako je, uz primjerice, Kurta
Cafe i nadamo se da će biti
CitroËn DS3
Cobaina, Notorious B.I.G.-a, nadopunjavan redovno
Cabrio Citroën je Samuela L. Jacksona, Draže-
napravio ozbiljan na Petrovića i LeBrona Jame-
iskorak prema sa, moguće vidjeti i fotografije
generaciji kojoj je Nikole Tesle.
bliži Gueta nego Papa’s je   predviđen za sve
Richards. Samim one koji uživaju u gutljaju
time i dizajn ovog pomno odabranog i rashlađe-
DS-a cilja na nog piva ili slasno spravljenog
ženski dio publike
koktela. Sve to prate raze vrste
koja će s vjetrom
u kosi juriti na
burgera, sendviča i salata koji
house party ili na Ultru u Split i neće se zamarati virtuozima na u američkom meniju dnevne
Stratocasteru… Posebno ne starcima kao Richards. prehrane jako napreduju od
obične barske hrane.
« Nissan Juke Nismo Ponuda hrane pomno je ra-
Ovaj papreni Juke Nismo đena i koncipira se na svje-
definitivno treba voziti s žim namirnicama, od kojih Papa’s burger
glazbenom podlogom i to se posebno izdvaja meso. bit će izazov i za najgladnije,
pojačanom “do daske”. Vozna Pljeskavice za burgere rade se ali oprez, nije za one koji ne
svojstva, ubrzanje, upečatljiv u baru i trenutno se nude dvije vole ljuto
dizajn (možda se ne sviđa vrste pljeskavica koji čine po-
svima, ali sigurno će ga nudu od četiri vrste burgera.
zamijetiti) i dobra glazba iz
Od njih izdvajamo Papa’s bur-
zvučnika u ovoj gradskoj jurilici
idu ruku pod ruku. Uživat će ger (malo začinjeniju verziju) lokaciju u Zagreba, najbliže
te u vožnji i ubrzanju, a izbor koji ima pohvale gostiju. ugođaju i usluzi legendarnog
glazbe prepuštamo vama… Ponuda pića temelji se na Hard Rocka naći će te upravo u
Samo nek’ je brzo i žestoko. velikom izboru piva, od kojih Papa’su. Ako se ekipa iz Papa’sa
izdvajamo Velebitsko, Vuko- još malo potrudi pa organizira
Renault Clio Novi modeli Clia na tržište su došli sa širokom
varsko, Kozel, Nikšićko, San događanja tjednom ili viken-
paletom motora, ali model 0.9l najbolji je izbor za mlade vozače. Uz Ser volo, Brooklyn Lager i dom, možda legendarni Hard
malu potrošnju, vikendom od kluba do kluba doći ćete ekonomično, druga. Rock odustane od dolaska u Za-
Što se koktela tiče, glav- greb. Iako je konkurencija uvi-
foto: CitroËn; Nissan; Renault; mateja vrčković

a kako ima mjesta za pet putnika, imate šanse odvesti Nju i njene
prijateljice doma nu riječ vodi mojito za koji se jek dobra stvar, barem se ekipa
nakon izlaska. može birati rum. Uz mojito, iz Papa’sa neće uspavati i živje-
Naravno, Nju zadnju tu je i nezaobilazni crocktail – ti na staroj slavi. Zasad imaju
i uz glazbenu kulisu prvi hrvatski koktel koji može- naše puno povjerenje i nema-
koja će vas prikazati te u Papa’su probati u tri nove mo prigovor ni na uslugu, a ni
kao… Izaberite
varijacije sa svježim začinima. na kvalitetu namirnica. Ako
glazbu koja će je
uvjeriti da ste vi
Kokteli i hrana mijenjaju se u želite uživati u sočnom zaloga-
onaj pravi. I da: što skladu sa sezonskim namir- ju ili gutljaju na jednoj od naj-
se desi u Cliu, ostaje nicama. ljepših lokacija u samom centru
u Cliu. S obzirom na to da Hard Zagreba, Papa’s je mjesto koje
Rock Cafe već mjesecima traži se ne zaobilazi.

l i s t o p a d 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 131
 Rock&ROLL style
Levi’s se
vratio
E u r o pa 9 2 o t v o r i l a j e
prvu Levi’s trgovinu u Zagrebu,
nakon što je ove godine potpisa-
la ugovor o zastupstvu Levi’s pro-
izvoda na hrvatskom tržištu. To je
novi početak za Levi’s pod okri-
ljem Europe 92 koja je već godi-
nama prisutna na hrvatskom tr-
žištu s asortimanom najpoznatijih
jeans brandova. Otkad su ih Levi
Strauss & Co. izradili 1873. godi-
ne, levisice su postale najprepo-
znatljiviji i najimitiraniji odjevni
predmet na svijetu. Danas se port-
folio branda Levi’s nastavlja razvi-
jati uz inovativni duh bez paralele
u tekstilnoj industriji, a asortiman
branda dostupan je u više od 110
zemalja svijeta. Izrazite svoj osob-
ni stil i posjetite Levi’s shop u za-
grebačkom Arena centru.
Novi modeli
All Star
dizajna
Con v erse t r a nsfor mir a
svakodnevicu u nepomirljivo s
prosjekom. Nesvakidašnji, gla-
132 | Rol l i n g S t on e | l i s t o p a d 2 0 1 3 .
Hi-fi izbor
san bunt koji ne čeka na prizna-
nje okoline. Zaskočite platno ži-
vota i stvorite vlastiti odraz na
za znalce i
njemu. Oslobodite svoju kreativ-
nosti i živite život ispunjeno svake
sekunde.
Converse u kolekciji jesen/2013.
posebno izdvaja modele iz ko-
šmekere
lekcije Rock Craftmenship: All
Star Union Jack s britanskom i
Star Flag s američkom zastavom,
model s obostranim zip zatvara-
čem Double Zip i kožni Double
Zip te fantastičan model sa zako-
vicama Studded.
Tu su naravno i Cons mode- Uz odabrane proizvode svakom
li, Hollis poluduboka čizma i još ljubitelju glazbe, ali i piva, bit će
puno toga. Sve modele jesenske
Converse kolekcije kupci će moći lakše preživjeti kišne i sive jesenske
isprobati i kupiti u novom Conver-
se shopu u Arena centru Zagreb.
dane Pripremio: Andrej Andrlić
Velika stvar
iz Velike
Britanije
V e l i k a s t va r i z
naslova britansko je
pivo br. 1 koje je stiglo
na hrvatsko tržište.
Odaziva se na ime
Carling i vjerujemo
da će postati prija-
telj mnogim hrvat-
skim pivskim znal-
cima koji imaju
privilegiju uživa-
nja u Carlingu jer
je Hrvatska jedi-
na zemlja u kon-
tinentalnoj Euro-
pi koja je dobila tu
čast. Carling pivo
ima osvježavaju-
će laganu tekstu-
ru kojoj posebnost
daje poseban Car-
foto: Europa 92; converse; Zagrebačka pivovara
ling slad, iznimno je Kako biti cool na maršalski način
pitko sa 4 posto alkohola i neodo-
ljivo je zlatne boje. U poplavi različitih rock’n’roll merchandise artikala s imenima bendova
Vjerujemo da je Carling na pra- ili izvođača koji variraju od T-shirt majica, preko bedževa pa sve do
vom putu da stekne kultni sta- magneta, rublja, privjesaka, podmetača za čaše i slično, pronašli smo
jedan koji originalnošću bitno odskače od mora već viđenih stvari. Ekipa
tus i u našoj zemlji, a kako su
iz Marshalla efektno je iskoristila ikonski izgled svojih pojačala te odlučila
baš u Hrvatskoj premijerno lan- fanovima ponuditi hladnjak smješten u prepoznatljivu kutiju gitarskog
sirali novi dizajn boce, vjeruje- pojačala, sa svim detaljima poput originalnih potenciometara i prekidača.
mo da je ovo početak jed- Radi se o nižem samostojećem hladnjaku sa zamrzivačem, s podesivim
nog divnog prijateljstva. policama i prostorom za limenke. Idealan odabir za svakog rockerski
E pa dobro nam došlo nastrojenog pivoljupca!
Carling pivo. (Cijena: 3.000,00 kn; Info: Rainbow, Vlaška 72b, Zagreb Tel: 01/4613 599)