SUSRETI

MATICA HRVATSKA GRUDE SUSRETI 2012. Broj 6. Nakladnik OGRANAK MATICE HRVATSKE GRUDE Republike Hrvatske bb 88 340 Grude www.maticahrvatska-grude.org Glavni urednik Mario Bui Urednitvo Andrijana Mlinarevi-Cvetkovi fra Ante Mari Jozo Mari Ljubo Grizelj Marija Marti Mario Bui Miljenko Brekalo Mladen Leko Petar Maji Sreko Mikuli Sreko Tomas Stjepan Glava Tihomir Glava Vinko uljak Vinko Zori Grafika urednica Andrijana Mlinarevi-Cvetkovi Edita Grubii
CIP Katalogizacija u publikaciji Narodna knjinica HN Mostar UDK 061.232(497.6 Grude)(058) SUSRETI 6 Matica hrvatska Grude / [glavni urednik Mario Bui] . Grude : Ogranak Matice hrvatske, 2012 (Grude : Grafotisak ). 266 str. : ilustr. ; 26 cm Nastavak godinjaka: Godinjak Matice hrvatske-Ogranak Grude

6
MATICA HRVATSKA GRUDE

SUS RE TI

Grude, 2012.

SADRAJ

Uvodni lanak - Mario Bui. .......................................................................7 Znanost. .....................................................................................................11 Antologijski govor fra Pakala Buconjia o svetoj brai irilu i Metodu u Rimu - Vlado Pandi..................................................13 Povijest.......................................................................................................29 Pokuaji odnaroivanja hrvata Herceg-Bosne kroz obrazovanje (I.dio) - Sreko Tomas.................................................... 31 Kultura......................................................................................................69 Sumorni Boi 1993. - Ivan imi.............................................................. 71 "Grudsko pivanje" u sredinjici Matice hrvatske u Zagrebu - Petar Maji.............................................................. 81 Roman iva glava autorice Julienne Eden Bui - Petar Maji. .................. 84 Dobri brat protivni vjetar (sv. Franjo u Hrvatskoj) - Fra Ante Mari. ................................................ 88 Steci od Zgoe do Ledinca, Milka Tica - Marinka imi....................... 124 Knjievnost. .............................................................................................129 Jadranska 58 - Domagoj Tomas................................................................ 131 Izbor pjesama Mario Grizelj - Mario Grizelj. .......................................... 140 Tragom magarca - Milka Tica.................................................................. 147 Zaviaj u prozi Antuna Branka imia - Mila Pandi. ............................ 157 Religija. ....................................................................................................177 Hoete li i vi otii? - Fra Mate Logara.................................................... 179 Crtice iz Svete Zemlje - Fra Mate Logara............................................... 183 estorica zlatomisnika s podruja Mostarsko-Duvanjske biskupije - Sreko Tomas...................................... 187 Tijelo kao kategorija kranske teologije - Mirela Primorac.................... 197 Putopis......................................................................................................219 Perinova ljut - Radoslav Katii. ............................................................. 221

6. GODINJAK

Intervju. ...................................................................................................227 Intervju s hrvatskom spisateljicom Julienne Eden Bui - Damir Peorda. ................................................................... 229 Ueniki pokuaji. ....................................................................................235 Nagraena pjesma na 49. imievim susretima - Anamarija olak......... 237 Izbor pjesama Katarina Juri - Katarina Juri.......................................... 238 Izbor pjesama Antonija Juri - Antonija Juri. ..................................... 242 Kronika. ...................................................................................................247 Kronika dogaanja u Matici hrvatskoj - Mario Bui ............................. 249

6. GODINJAK

UVODNI LANAK

Poelo je klijati od Isusova zaea (Utjelovljenja), rasti od Isusova roenja, od Boia. Zrelo je bilo u Isusovoj radosnoj vijesti, Njegovu propovijedanju i injenju dobrih djela. Vrhunac je doivjelo u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuu, u slanju Duha Svetoga. Sve su ovo zapravo velika otajstva kranske vjere. Slavimo ih u velikim svetkovinama. Uz njih se odgajamo, naratajima pripovijedamo o velikim djelima svoje vjere i svoje povijesti. Zapravo, ono to ljude svih vremena, krane i nekrane oparava jest injenica Isusova roenja. Taj je dogaaj, kojega slavimo na Boi velianstven u povijesti svijeta, u povijesti ljudskog roda uope. Ljudi se pitaju i ispituju, istrauju, tko je zapravo Isus iz Nazareta?! Kako je mogue, da se itav svijet okrenuo za Njim?! Povezuju Njegovo roenje s velikim zbivanjima u svemiru, s velikim prekretnicama u povijesti. Od Isusova se roenja poinju brojati godine novoga doba. Ta novina u povijesti tjera ovjeka na razmiljanje, na izuavanje. Kranska je uljudba, svaka narodna kultura na sebi svojstven nain, od samog poetka nastojala taj najradosniji, jedan od najveih dana u ljudskoj povijesti, dan roenja Isusa Krista u Betlehemu Judejskomu obiljeiti i uiniti neizbrisivim u umjetnosti, knjievnosti, znanosti, u svemu to su ljudi izumili e da bi sebi i ljudima oko sebe pokuali odgovoriti na neka pitanja koja ovjeka od njegova postanka mue i nukaju na odgovor. Boi je svakako svetkovina koju svugdje po svijetu krani proslavljaju radosno, u radosnom iekivanju, u obiteljskom ozraju, jer je Boi svetkovina obitelji, svete obitelji, kranske obitelji, rekao bih, i hrvatske obitelji. Uz Boi se, stoga, vee najvie ono to je u ovjekovu izriaju obiljeeno toplinom i blizinom. Takvi su izrazi: ljubav, radost, mir, obitelj, zajednitvo, solidarnost. Napose Matica hrvatska u Grudama pred Boi svake godine tiska i svoj Godinjak po imenu SUSRETI. Ove godine su pred vama, dragi tioci, SUSRETI 6. U njima imate razliitih tema, neke e vas zasigurno zanimati, pa
7 6. GODINJAK

Kranstvo vue svoje ime i svoj sadraj od Isusa Krista, Boga i ovjeka.

ih toplo preporuujemo za itanje. Ovaj kao i prethodne Godinjake Matice hrvatske u Grudama nastojimo upravo dati u javnost pred Boi imajui na umu kako je taj veliki dogaaj za ovjeanstvo zapravo i nama kranima, katolicima ovog hercegovakog hrvatskog kraja iznimno vaan. Povijest nam je pokazala Put, Istinu i ivot, a mi danas nastojmo nastaviti njegovati tu povijest i davati je naoj budunosti. To je naa zadaa! U ime svih lanova Matice hrvatske u Grudama elim Vam estit Boi i blagoslovljen svaki dan u Novoj 2013. Godini Gospodnjoj! Mario Bui

6. GODINJAK

ZNANOST
VLADO PANDI Antologijski govor fra Pakala Buconjia o svetoj brai irilu i Metodu u Rimu..............................................................................13

11

6. GODINJAK

ANTOLOGIJSKI GOVOR FRA PAKALA BUCONJIA O SVETOJ BRAI IRILU I METODU U RIMU

(uoi 150. obljetnice: 5. srpnja 1863. 5. srpnja 2013.)

Ovaj tekst je prilagoeni saetak, poglavito s retorikih motrita, drugoga poglavlja znanstvene knjige Nastojanja biskupa fra Pakala Buconjia za ponovno ukljuivanje glagoljice u katoliko bogosluje u Hrvata (u rukopisu).1 Djelomice je predstavljen na Okruglom stolu ivot i djelo biskupa fra Pakala Buconjia u Drinovcima (10. prosinca 2010.), u organizaciji Matice hrvatske Ogranka Grude u prigodi 100. obljetnice njegove smrti. Usmjeren je na njegov Govor prigodom tisuoljetnog slavovanja Ss. Slavjanskih apostolah Cirila i Metoda (bogoljubstvom Sbora i Sbornog kaptola u Rimu presjajno obsluavanog u Narodnoj sbornoj crkvi S. Jerolima, dne petog srpnja po S. Otcu Piu IX. za svetkovanje opredieljenog, dran od o. Paskala Buconjia Hercegovca, reda obsluge S. Franje kod Glavnog samostana S. Marie Ara-Coeli zvane, obeg tioca bogoslovja trokom jugoslavenskog mecenata Josipa Jur. Strossmayera, biskupa bos. djakovakog. U Rimu, G. R. I., 1863, Tiskom tiberinskim).

I. Neprijeporno se biskup fra Pakal Buconji neprekidno zauzimao za glagoljicu tijekom pola stoljea, okvirno od 1859. u Rimu pa do 1910. ili godine svoje smrti u Mostaru. Dva su iznimno vana njegova nastupa za ponovno ukljuivanje glagoljice u katoliko bogosluje u Hrvata: apostrofirani Govor prigodom tisuoljetnog slavovanja Ss. Slavjanskih apostolah Cirila i Metoda (1863.) i Izjava otca fra Pakala Buconjia (1905.) u prigodi njegova odlaska s

Autora ovoga teksta dugo zanimaju nastojanja biskupa fra Pakala Buconjia za ponovno ukljuivanje glagoljice u katoliko bogosluje. Meu ostalim, u Drinovcima je kao osnovnokolac sluao "legende" o njegovu umijeu itanja "nekih starih" hrvatskih slova. Dok je studirao hrvatski jezik, o biskupovim nastojanjima nije nita nauio jer u tadanjoj dravi se tedjelo na povijesnim injenicama ili istini o hrvatskoj kulturi za koju su zasluge imali katoliki sveenici, a istodobno je Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu bila vrsto udarila "indeks" i na Buconjieve knjige. Meutim, nauio je tijekom iznimno pounih razgovora s dr. Jankom Kalayem (1964. 1968.), umirovljenim profesorom staroslavenskoga jezika na Katolikome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, da je biskup fra Pakal Buconji bio veliki hrvatski rodoljub i domoljub te uporni borac za glagoljicu zbog ega je gotovo izgubio biskupsku stolicu (1905.), a njegov sljedbenik i tajnik prof. fra Andrija Glava nije izabran za njegova nasljednika. Takoer je saznao da je prof. dr. fra Leon Petrovi u skladu s poticajima biskupa Buconjia sustavno istraivao uporabu glagoljice u "liturgiji kod katolikih Hrvata". Konano se autoru ovoga teksta, kao asistentu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pruila mogunost u prosincu 1977. da u Knjinici za slavensku filologiju proita (u strogoj tajnosti!) Buconjievu knjigu: Govor prigodom tisuoljetnog slavovanja Ss. Slavjanskih apostolah Cirila i Metoda (Rim, 1863.).
13 6. GODINJAK

hrvatskim biskupima u Rim,2 gdje su zahtijevali konano odobrenje uporabe glagoljice u katolikom bogosluju u Hrvata.3 Imao je samo dvadeset devet godina (1863.) kad je odrao izvrstan, antologijski govor u kojem je istaknuo hrvatske nade i oekivanja da e Sveta Stolica ponovno omoguiti "glagoljanje" svim hrvatskim katolicima te odagnati tako sumnje da bi se talijansko ratniko klicanje i zveckanje orujem, liberalno i antiklerikalno raspoloenje moglo prebaciti i preko Jadrana na smalaksali hrvatski narod koji je bez slobode ivio u dvama carstvima kojima se pribliavao kraj (Osmanskom i Habzburkom). 4 II. Prije ralambe i prosudbe Buconjieva Govora prigodom tisuoljetnog slavovanja Ss. Slavjanskih apostolah Cirila i Metoda svrhovito je nakratko usmjeriti pogled na korijene njegovih nastojanja za povratak glagoljice u katoliko bogosluje u Hrvata. Premda se tragalo za njegovim prvim susretima s glagoljicom, nisu pronaeni povijesni izvori koji bi mogli dovesti do neprijepornih zakljuaka. Fra Radoslav Glava u knjizi O. Pakal Buconji prigodom tridesetgodinjice biskupovanja 1880-1910. pomalo sugerira da je "Presvijetli" mogao nauiti "starobosanicu i latinicu" od svoga oca Stjepana Buconjia koji ih je nauio kod "obitelji Kreia u Soviima", "poldrug sata udaljenu od Mostara".5 Moe se pretpostaviti da je njegov otac na putovanjima nabavio i neku rukopisnu poetnicu u kojoj se nalazila glagoljica,6 ali nema o tome nikakvih pisanih dokaza. Ima li ih u rukopisnoj ostavtini fra Radoslava Glavaa, tajnika biskupa Buconjia, trebalo bi istraiti. Sudei prema fra
Prvi je veliki dogaaj u Buconjievim nastojanjima obiljeilo "slavjanstvo", a drugi "prava" hrvatska domoljubna politika koja nije prihvaala ni jednog ovjeka kao nepogreivi autoritet, pa ni papu Pija X. koji nije 1905. vratio svim Hrvatima pravo na glagoljicu. Unato portvovnoj Buconjievoj borbi za glagoljicu neobjektivno su ga zaobilazili ili minorizirali hrvatski povjesniari i jezikoslovci u skladu s intencijama onih koji su utke prihvatili neizravnu odluku pape Pija X. o izostavljanju glagoljice iz liturgije izrazito napuenih hrvatskih biskupija. Bio je to nesretni prinos: sadnji dezintegracije hrvatskoga prostora prema narudbama nezasitnih kolonizatora i ukorjenjivanju traginih svaa oko materijalnih dobara meu katolikim sveenicima. Zauvijek je napravljena teta hrvatskim narodnim interesima koju uobiajenim demagokim kovitlacima rijei nisu uspjeli zamaskirati protagonisti koloniziranja hrvatskih zemalja i porobljivanja hrvatskoga naroda. 3 Dok se biskup Buconji 1905. iz Rima (preko Dubrovnika) vraao u Mostar, praen sveopom hrvatskom potporom, ovjenan slavom nepokolebljiva borca za hrvatska prava, vjerojatno se prisjeao kolovanja u Ferrari i profesorskoga posla u Rimu kada je dobro razumio da Sveta Stolica ponajprije udovoljava talijanskim, a zaobilazi hrvatske elje. Zadrao je dostojanstvo i potkrijepio nadu da e glagoljica, ipak, biti vraena u katoliko bogosluje u Hrvata. Budui da je veina hrvatskih biskupa uglavnom pod utjecajem biskupa Josipa Jurja Strossmayera bila za glagoljicu u drugoj polovici 19. i poetkom 20. stoljea, ne moe se bez poznavanja povijesti dobro razumjeti zato je "Papin ukor" udijeljen samo biskupu fra Pakalu Buconjiu (Hercegovcu) te uskraena "biskupska stolica" njegovu tajniku fra Radoslavu Glavau. Mnogi do danas netono tumae njihove rtve i preusmjeruju pozornost na "sitne stvari". 4 Stotinjak godina se pronosi tvrdnja da je biskup Buconji neprikladno ili ultimativno zahtijevao odobrenje glagoljice od Pape Pija X. Sarajevska Vrhbosna teko ga je optuivala. Nakon neprikladnih kritika je minorizirana (i ismijavana!) njegova odluna borba za glagoljicu, a zatim, nakon to se promijenilo politiko "vrijeme", preuivane su njegove zasluge u borbi za glagoljicu. Usp. (Ur.), Glagoljica i hrvatska tampa, Vrhbosna, Sarajevo, 20. oujka 1907, br. 5. i 6, str. 6975. 5 Usp. Radoslav Glava, O. Pakal Buconji prigodom tridesetgodinjice biskupovanja 1880-1910, Mostar, 1910, str. 6. 6 Budui da je Stjepan Buconji kao trgovac putovao i po otocima u 1830-im i 1840-im godinama, mogao je, primjerice, tijekom svojih boravaka na Brau kupiti ili dobiti "na dar" rukopisne poetnice koje su prepisivali glagoljai (pustinjaci) u Samostanu Blaca.
2

6. GODINJAK

14

Pakalovoj velikoj ljubavi za glagoljicu, najvjerojatnije je kao dijete prvi put susreo glagoljicu u svojim Drinovcima, prije odlaska u Franjevaku kolu na erigaju (1846.), stoga ju je cijeli ivot smatrao najprikladnijom za katoliko bogosluje u Hrvata.7 Za znanstvene pretpostavke i zakljuke vana je injenica da je njegov otac bio ugledni i bogati trgovac na irokom prostoru od Bosne do jadranskih otoka te vlasnik konaita u Drinovcima.8 Nema dvojbe da je susretao, ali i ugoavao popove glagoljae koji su prolazili preko Drinovaca (bez prelazaka rijeka i polja punih vode) te nastavljali u raznim smjerovima. Sm je biskup fra Pakal Buconji svjedoio da je "u Hercegovini sve do god. 1845. obstojalo () glagoljako sveenstvo".9 Premda nema dovoljno neprijepornih injenica, najvjerojatnije je u Franjevakoj (poetnoj) koli na erigaju (1846. 1849.) i na irokom Brijegu (1849. 1851.) dobro nauio sva tri hrvatska pisma: latinicu (i to gajicu, tj. Gajev slovopis),10 te bosanicu (hrvatsku irilicu) i glagoljicu. Biskup fra Pakal Buconji je ve u ranoj mladosti bio oduevljen "idejom napretka" narodne kulture,11 kao i Crnorisac Hrabar u tekstu O pismenima.12 Kada je 1852. krenuo na kolovanje u Ferraru, zasigurno je matao o povratku u svoju Hercegovinu koja je muno preivljavala posljednja desetljea pod osmanskom vlau u svakojakim patnjama koje su trajale gotovo etiri stoljea. Nije zaboravio hrvatska pisma tijekom kolovanja u Ferrari (1852. 1858.), sveuilinom gradu u pokrajini Romagni, koja je tada bila pod austrijskom vlau, a imala je sveuilite "na kojem su djelovale najvrstnije uiteljske sile reda".13 Osobito je ojaano njegovo hrvatsko domoljublje ve u godini 1852. kada Camillo Cavour postaje ministar-predsjednik. Shvatio je da su mnogi talijanski katoliki sveenici spremni i na rtvu u borbi za sjedinjenje Italije, a njegovo poznanstvo i prijateljstvo s austrijskim asnicima Hrvatima bio je dodatni poticaj za razmiljanje o budunosti razjedinjenoga hrvatskoga naroda.14
Prije odlaska na erigaj sigurno je nauio latinicu koja je tada ve bila prvo pismo bosanskih te upravo odijeljenih hercegovakih franjevaca. 8 Radoslav Glava, O. Pakal Buconji prigodom tridesetgodinjice biskupovanja 18801910., str. 6 9 Izjava otca fra Pakala Buconjia, Kranska obitelj, Mostar, 1905, 6, str. 88. 10 Prvi poznati Buconjiev tekst koji ga pokazuje kao pristau "Gajeva pravopisa" upravo je spomenuti Govor prigodom tisuoljetnog slavovanja Ss. Slavjanskih apostolah Cirila i Metoda. Moda postoje negdje i drugi pisani dokazi (pisma, zabiljeke i dr.), ali nije ih naao autor ovoga teksta. O ovoj temi - usp. Julijan Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, II. svezak, Sarajevo, 1915, str. 394-398; Jakov Bubalo, Zasluge franjevaca za hrvatski knjievni jezik u 19. stoljeu, Kai, Split, 1982, 14, str. 348; Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga knjievnog jezika, II. izdanje, Zagreb, 1990, str. 346-347. 11 R. Glava, n. d., str. 7. 12 Usp. Stjepan Damjanovi, Slovo iskona, Zagreb, MMIV, str. 11-20. 13 R. Glava, n. d., str. 8. 14 Vjerojatno je upoznao tadanjega najistaknutijeg hrvatskog pjesnika, austrijskoga visokog asnika Petra Preradovia, koji je kao vojni zapovjednik boravio 1852. u oblinjoj Cremoni i do rujna 1853. u nedalekoj Veroni. Vjerojatno je Buconji jo na irokom Brijegu uo za njegove pjesnike knjige, a sigurno je znao da je Preradovi pristaa Gajeva pravopisa, kao i svi mladi hercegovaki i bosanski franjevci na poetku 1850-ih godina. Usp. Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb-Ljubljana, 1987, str. 510.
7

15

6. GODINJAK

Budui da su talijanski nezasitni i agresivni nacionalisti, meu ostalim, nazivali latinicu samo talijanskim pismom, kao to su se olako proglasili i nasljednicima Rimskog Carstva, najvjerojatnije je i to bio poticaj za ljubav prema hrvatskoj glagoljici. U talijanskome neobuzdanom nacionalnom zanosu vidio je veliku opasnost za hrvatski narod, a nije kao istinski kranin, vjerni katolik, prisegnuti katoliki sveenik, mogao razumjeti blag odnos Svete Stolice prema liberalnim Talijanima. Nadao se da e austrijska vlast, unato svim podmuklostima i prijevarama, pravodobno omoguiti sjedinjenje hrvatskih zemalja pod habzburkom krunom.15 U oekivanju integracije hrvatskih zemalja bio je duboko svjestan sudbonosne vanosti hrvatskoga jezika.16 Godine 1856. fra Pakal Buconji zareen je za sveenika nakon etiriju godina iznimno uspjenih "mudroslovno-bogoslovnih" studija u Ferrari.17 Prema nagovoru generala franjevakog reda prijavio se na natjeaj iz filozofije "koji u mjesecu listopadu god. 1859. poloi sa sjajnim uspjehom i proe prvi izmeu odlikaa".18 U povijesnim izvorima nismo nali neprijeporne podatke o njegovu odnosu prema glagoljici u tom razdoblju, ali zasigurno je suraivao s Franjom Rakim koji je postao 1857. kanonik u Zavodu sv. Jeronima u Rimu.19 Od Talijana je svakodnevno uio kako treba cijeniti i voljeti svoje kulturno naslijee te boriti se za slobodu domovine.20 Godine 1859. upravo zbog "sjajnog uspjeha na ispitu i drugih njegovih vrlina zapane fra Paku prva i najodlinija stolica u redu, u samom vjenom gradu Rimu, a u prvome franjevakom uilitu itavoga reda, u Aracoeli" pa "tude, u sreditu kranskoga svijeta, predavao je mladi profesor mudroslovne i bogoslovne nauke punih osam godina, sa vanrednim uspjehom svojih sluaa, na udivljenje prvih rimskih teologa, a na vanredno zadovoljstvo svojih starjeina."21 Profesorski posao u Rimu omoguio mu je prijateljstvo s kanonicima u Zavodu sv. Jeronima, znamenitim hrvatskim znanstvenicima dr. Franjom Rakim i Ivanom Crniem. Sustavno je prouavao hrvatsku povijest i hrvatski jezik, osobito povijest hrvatskoga jezika, a s njima je esto raspravljao o hrvatskome dravnom pravu, "koje je ve tada Buconji zagovarao svom svojom duom i
Usp. (?), Biskup Buconji u Sarajevu, Hrvatski dnevnik, Sarajevo, 1908, 236, str. 1. Usp. Vlado Pandi, Profesori i uenici, hrvatski pisci, Zagreb, 2001, str. 13. 17 Usp. R. Glava, str. 8-9. 18 Isto, str. 9. 19 Isto. 20 Usp. Julijan Jeleni, Sa sprovoda biskupa Buconjia, Serafinski perivoj, Sarajevo, 1910, 12, str. 215216; Leo Petrovi, +Fra Pako Buconji, biskup mostarsko-duvanjski i upravitelj Mrkanjsko-trebinjske biskupije, hercegovaki franjevac. Ro. 1. travnja 1834, +8. prosinca 1910, Kranska obitelj, 1911, 1, str. 2-12; Safvetbeg Baagi, Komemorativni govor o biskupu Pakalu Buconjiu, bivem virilnom lanu Bosanskohercegovakog sabora, na Saborskoj sjednici od 23. I. 1911, Hrvatska zajednica, Sarajevo, 1911, 8, str. 2; Muhamed Ajki, Hrvatski Leonid. Biskup fra Pakal Buconji (prigodom 25. obljetnice smrti), Jutarnji list, Zagreb, 1935, 8592, str. 32; (Branimir Brusina), O. Pakal Buconji (1834-1910), Prosvjeta, Zagreb, 1911, 2, str. 44-48; O. K- (Oton Knezovi), Buconji, fra Paskal, u knjizi: Hrvatska enciklopedija, sv. III, Zagreb, 1942, str. 437; Natalija Palac, kolske sestre Treeg reda sv. Franje u Hercegovini, Potoci Mostar, 1975, str. 14; Bazilije Pandi, Biskup fra Pakal Buconji (prigodom 150. godinjice roenja), Krni zaviaj, Hercegovina, 1984, 17, str. 39-45; Andrija Niki, Djelovanje biskupa Buconjia, Krni zaviaj, Hercegovina, 1984, 17, str. 45-48. 21 R. Glava, n. d., str. 9.
15 16

6. GODINJAK

16

svom toplinom svoga srca, tako, da mu se je i sam neumrli hrvatski muenik i prvak dr. Eugen Kvaternik divio i udio, s kojim se biskup upoznao u Rimu prigodom njegova progonstva izvan domovine",22 pa je i nakon pedesetak godina isticao:
"Ja sam bio Starevianac prije samoga Starevia, jer je pok. Ante tek godine 1861. svoj dravno-pravni program razvio, a ja sam s Rakim ve prije toga bio ga usvojio svom duom!"23

Fra Pakal Buconji je tijekom svoga kolovanja i profesorskog rada duboko spoznao poruku Konstantina Filozofa, sv. irila, o ljepoti i svrhovitosti molitve Bogu na materinskom jeziku.24 Shvaao je pismenost kao Boji dar jer je "ovjekoljubac Bog, koji svim upravlja i ne ostavlja ljudski rod bez spoznaje nego sve vodi prema spoznaji i prema spasenju" poslao "Svetoga Konstantina, koji se prozvao irilom, ovjeka pravedna i istinoljubiva"25 pa "on im sastavi trideset i osam pismena, jedna prema obliku grkih slova, druga prema slavenskoj rijei".26 III. Nema nikakve dvojbe da je Buconjia na sustavno upoznavanje i slavljenje sv. irila i Metoda te glagoljice poglavito usmjerio prijatelj Franjo Raki, koji je prihvaao "slavensku ideju" u strahu za hrvatsku kulturu i dravnopravnu tradiciju pred grubim ekspanzionizmom Nijemaca, Maara i Talijana.27 Vjerojatno je s Rakim razgledao hrvatske glagoljske tekstove koji se nalaze u Vatikanskoj knjinici i Arhivu sv. Petra iako su tada postojale velike zapreke za uvid u "kataloge rukopisa".28 Zasigurno je pozorno itao, ralanjivao i prosuivao tiskane radove Franje Rakoga koji su u temelju hrvatskoga bavljenja sv. irilom i Metodom, osobito dvaju svezaka knjige Viek i dlovanje sv. Cyrilla i Metoda koje su tiskane 1857. i 1859. te knjigu Pismo slovjensko (1861.). Prijateljsko druenje s Rakim u Rimu neprijeporno je ojaalo njegovu ljubav prema glagoljici u okolnostima razuzdanoga talijanskog nacionalizma, svakovrsne megalomanije, raspojasanog liberalizma i dalekometnog antiklerikalizma. Raki ga je zasigurno predstavio biskupu Strossmayeru kao

Isto. Isto. Takoer usp. Korespondencija Raki-Strossmayer, Knjiga druga, Zagreb, 1929, str. 352. 24 Usp. S. Damjanovi, n. d., str. 1920. 25 Isto, str. 169. 26 Isto. 27 Usp. Mirjana Gross, Vijek i djelovanje Franje Rakoga, Zagreb, 2004, str. 13. 28 Isto, str. 29.
22 23

17

6. GODINJAK

iznimno darovita i naobraena mladog franjevca kojemu je trebalo pruiti svakovrsnu potporu.29 Nakon povratka Franje Rakoga u domovinu (u lipnju 1860.) fra Pakal Buconji je najvjerojatnije ostao njegov jedini vrsti oslonac u Rimu koji je zbog ratnih dogaanja bio barem godinu dana teko dostupan hrvatskim biskupima i sveenicima. U dogovoru s biskupom Strossmayerom Raki mu je osigurao ulogu glavnoga govornika na proslavi tisuite obljetnice "slovjenskih apotolah sv. Cirila i Metoda" u Rimu (1863.).30 IV. Bila je iznimna ast mladomu hercegovakom franjevcu i rimskom profesoru da 5. srpnja 1863. "prigodom tisugodinjice apotola sv. irila i Metoda"odri "lijep i dug govor u njihovu slavu, da se je samomu djakovakom vladiki Strossmajeru tako dopao, da ga je dao na svoj troak tampati"31 pod ve apostrofiranim naslovom Govor prigodom tisuoljetnog slavovanja Ss. Slavjanskih apostolah Cirila i Metoda (bogoljubstvom Sbora i Sbornog kaptola u Rimu presjajno obsluavanog u Narodnoj sbornoj crkvi S. Jerolima, dne petog srpnja po S. Otcu Piu IX. za svetkovanje opredieljenog, dran od o. Paskala Buconjia Hercegovca, reda obsluge S. Franje kod Glavnog samostana S. Marie Ara-Coeli zvane, obeg tioca bogoslovja trokom jugoslavenskog mecenata Josipa Jur. Strossmayera, biskupa bos. djakovakog. U Rimu, G. R. I., 1863, Tiskom tiberinskim).32 Budui da je trokove tiskanja platio biskup Josip Juraj Strossmayer, moe se jednostavno zakljuiti da je izvrsnim govorom ostavio izniman dojam na sve nazone. Najvjerojatnije ga je dugo i sustavno pripremao, studiozno i svrhovito potkrijepio povijesnim dokazima o ivotu i radu sv. irila i Metoda. Netedimice ga je okitio klasinim retorikim figurama u skladu sa s vrhunskom klasinom naobrazbom i govornikim umijeem, to danas moe biti podcijenjeno kao pretjerana kienost epideiktikog ili visokog stila sveanih govora, ali taj je stil bio itekako cijenjen u gotovo cijelom 19. stoljeu. Meu ostalim, ambiciozno i odluno se sluio logikim figurama (tvrdnjama, definicijama, distinkcijama, silogizmima, soritima, dvojbama, konglobacijama, navodima i zakljucima), tropima (metaforama, usporedbama, alegorijama, simbolima, perifrazama, aluzijama i epitetima), maloak patetino mislenim figurama (retorikim pitanjima, eksklamacijama, apostrofima, sermonicijama, antifrazama, hiperbolama, sentencijama, parabolama, digresijama,
29 30

1.
31 32

R. Glava, n. d., str. 9. Usp. Franjo Raki, Imamo li i mi slaviti tisu-godinjicu slovjenskih apotolah sv. Cirila i Metoda?, Pozor, Zagreb, 1862, 183, str. R. Glava, n. d., str. 9. Osobito je zanimljivo i znakovito isticanje na naslovnici ispod imena autora: "Hercegovac."
18

6. GODINJAK

kumulacijama, gradacijama i antitezama), pronicljivo i sugestivno figurama rijei (osobito sinonimijama i makrologijama), sintaktikim figurama (inverzijama, hipotaksama, parataksama, paralelizmima, elipsama i dr.).33 Afektivno je podsjeao na nesretnu povijest, a u sveanoj prigodi, prema naelima klasine retorike, uobiajenim visokim stilom je izrekao cijeli govor jer se izravno usmjerivao na pohvalu i pokudu.34 Tijekom kolovanja fra Pakal Buconji oito je nauio da ni jedan narod ne moe imati dobru budunost bez svoga jezika, stoga se moe neprijeporno tvrditi da je govorio u skladu sa svojim jasnim politikim i domoljubnim ambicijama. Nakon slikovitoga uvodnog slavljenja "junakah kranskih" izazvao je poprilino patetino sluateljsku pozornost najavom teme svoga govora:
"Eto nazorah, Gospodo prebogoljubna, pred pametju mi odsievajuih kad stanem zamierati i slavna djela svete bratje Cirila i Metoda neumrlih blagoviestnikah naroda naega. Eto cvatnog i znamenitog perivoja, iz koga bi mogao punoruke sabirati kite izbornog i zanimivoga cviea, te vam pohvalni vienac takim muevom nizati. Oni bo sinovi jedne najodlinije Solunske obitelje, obdareni vanrednim darovima naravi i milosti, obkoljeni visokom prosvietom Grkoga svieta, te kranske i gradjanske naobrazovanosti svakojakom liepotom okieni, tim si preplemenitim sposobnostim raztvorahu vrata neograniene slave, pae ta im i sama odsvakle u susret splivae, da j se nauivaju, i slavno u poviesti oviee."35

Jezgrovitim poticanjem zanimanja za temu govora svrhovito se usmjerio na podrijetlo sv. irila i Metoda vrsto se oslanjajui na pomnjivo usustavljenu knjigu Franje Rakoga Viek i dlovanje sv. irila i Metoda:
"N sve to moram promuat, a samo se latit njihovog apotolstva, probesiedit vam o neizmiernim zaslugam i dobroinstvim za savkolik narod Slavjanski: to bo nas najvema zanosi i zanima, to najtoplije potie na uvstva najsvetija, najmilija, najharnija; to najposle uprav zasieca u dananje slavovanje. Predmet je dakle moje dananje besiede apotolstvo svete bratje Solunjanah Cirila i Metoda kod naroda naega, odkle nam pravom vapiju: Slava smo vam, Gloria vestra sumus: te vieran i haran odzov svega naroda spram svojim Apotolom da i obratno mogu nadopunit znaajnu izreku: k ste i vi naa sicut et vos nostra."36

Slikovito je nastavio, bez usporavanja dinamike i promjene ritma, specifinom intonacijom najvanijih tvrdnja, prikladnim govornikim stankama, odluno nudei mogunosti imaginativnoga, logikog i anticipacijskog sluanja:
Usp. Aristotel, Retorika, Zagreb, 1989; Marko Fabije Kvintilijan, Obrazovanje govornika, Sarajevo, 1984; uro Graanin, Temelji govornitva, Zagreb, 1954; Ivo kari, Temeljci suvremenog govornitva, Zagreb, 2000; Vlado Pandi, Govorno i pismeno izraavanje u srednjoj koli, Zagreb, 2001. 34 Usp. Pakal Buconji, Govor prigodom tisuoljetnog slavovanja Ss. Slavjanskih apostolah Cirila i Metoda, Rim, 1863, str. 3. 35 Isto, str. 3-4. 36 Isto, str. 4-5.
33

19

6. GODINJAK

"Prije nego se zavezemo na iroku puinu slavnog apotolstva Cirilova i Metodova, moram vam unapried togod navest o Njihovoj Tisuoljetnici, da bolje shvatimo o em budemo govorili. Sami bo pojam svetkovine tisuogodne svetih apotolah naroda slavjanskoga zadri cielu pohvalu; razvijmo ga dakle i asom promotrimo, sav emo pojam dananjega slova odkrit. Iz poviesti vam je dosta poznano, gospodo moja, kako na narod ne inae nego i drugi narodi u poganstvu biee ogreznuo, od viekovah amei pod stegam i okovim duhovne sliepoe, eda naravnoga onakoga glupovierstva. Te premda kroz isto poganstvo imadiae tokakvih kriepostih nad mnoge ine narode, kako nam, osim dodomai inostrani poviestnici zabiliie, n kvar obeni iz mnogobotva potekavi, poplavi, zamrsi i zadui temelj i osnovu istinah starinskoga Predavanja, te ih po nagonu svakojakih strastih dotle pretvori u gadna naela i zablude prot oitim istinam naravnoga zakona, da mu tako poganstvom okovanu ino neostavae nego sve to vema tonut u bezdanu propast sliepoe, zabludah i protuslovjah."37

Sveano je uskliknuo, maloak patetino, da je Svetu Brau, "dvi zviezde presjajne", poslao Bog u devetom stoljeu. Mijeajui majinu ikavicu i oevu jekavicu, odluno i argumentirano zaustavio je svaku primisao o organizaciji njihova dolaska i prosvjeivanja naroda prema planu nedostojnih, licemjernih ljudi. Jezgrovito je predstavio narodnu povijest spominjui "poganstvo" u skladu s onodobnim obiajima te izriui najljepu zahvalnost "na tolikoj blagodati":
"Take nam mueve Bog posl u devetom vieku da nam spasonosnu vieru objave. Take mue, a to su dva sveta brata Ciril i Metoda, dvi zviezde presjajne, dva znamenita svienika u hramu Gospodnjemu. Eto koga mi osobitim nainom tujemo. Nakon tisue ljetah izpoviedamo uvstvom, slovom, djelom harnost veledunu spram onim naim otcima. Uspomenu toga sretnoga dogadjaja osiea nae slavovanje. Povod noboan, i zaduan odzov; da povod samo naboan, harnost Bogu i naim svetim dobroincem, iskrena zahvala i radovanje na tolikoj blagodati. A tko ine kakve uzroke u tom sanja, taj prkosi, taj se bezduno protivi najsvetijim uvstvima naroda."38

Nakon to je apostrofirao "Slavjanstvo" u najirim granicama, od dalekih oceana do dragoga hrvatskoga Jadranskog mora, ne snalazei se uzorno u dravnim zamrenostima, vratio se na portvovnost sv. irila i Metoda za dobro "naega" neprosvijeenog naroda, koji je zauvijek "uljuen" u kranskom drutvu:
"Ta ivot oni rtvovae i sve sile uloie za nae dobro. Eno su ustanovili, ogradili, uljudili novo drutvo kransko, obitelju pravih sinovah otca nebeskoga. Eno jur cvate nova crkva viernikah; eno se u kriepostima divno razvija."39

Isto, str. 5-6. Isto, str. 8. 39 Isto, str. 13.

37 38

6. GODINJAK

20

Sv. iril i Metod silno su ojaali i oplemenili "novi narod" u skladu s "naelima pravde i prosvjete kranske" te ga opskrbili "najugodnijim orujem", narodnim jezikom koji jami opstojnost:
"Ma sile novoga naroda svagdan jaaju, divnoga Solunjani uredie; utemeljen je na naelih pravde i prosviete kranske, oskrbljen je najpriatniim orujem, narodnim jezikom, narodnim obredom, narodnom hierarkijom, narodnom knjigom."40

Odluno je odredio stvarnosno postojanje neveleumnih i nemilih protivnika "novoga naroda" koji se protive ukljuivanju narodnog jezika i glagoljice u katoliko bogosluje:
"Sile su naperili, napeli su striele prot ustroju novog naroda. (...) Ni pismenim po svetom Filosofu izumljenim neprataju: i ta su po njihovu sudu iskra razkolja, i to strailo onih kratkovidnih i manetnih duah!"41

Pozorno je osvijetlio s obiju strana opasne izmiljotine protivnika glagoljice koji su je neprikladno nazivali "iskrom" koja je potaknula raskol meu kranima. Njihove je tvrdnje razotkrio kao "strailo onih kratkovidnih i manetnih duah" koje nemono napastvuje brigu i ljubav prema onima koji nisu prosvijeeni. Slikovitim isticanjem protutvrdnja vrsto je odbacio rune objede i zlobne optube Svete Brae koje su njihovi ljuti neprijatelji odreivali kao uzronike iznimno "tunih dogaanja", kranskoga raskola, jer su se usudili ponuditi pismo koje nije ni hebrejsko ni grko ni latinsko. U skladu sa svojom duhovnom osebujnou gromovito je istaknuo tvrdnje apostola Pavla koji je jasno govorio i svjedoio kako se ovjek moe moliti Bogu na bilo kojem jeziku:
"Procienite riei veleeg Pavla: Raznim jezikom nesmetajte sloviti. Po tom nauku mi u crkvi uporabismo jezik naroda, koga na svetu vieru obratismo; a nikako prot obiajom presvete crkve i preslavne starine. Istina, priuzimaju, Apostol nezabranjuje raznim jezikom slovit, ali neveli da se u Slavjanskomu javno sluba Boja ovruje i pieva. O! premudri Konstantine, slavni Filosofe, liepa li se nauka od takih uitelja mogae nauit! Eh! Bratjo, mi povodom duha boanskoga nastojasmo u crkvu privest oni narod da se spasi, upotrebismo i pridesismo jezik, kog mu Bog podieli, da istim svoga Tvorca slavi i hvali; nu nevidimo zato bi mu se to zasmetalo; nevidimo kako oviek nebi mogao Bogu pievat i slubu init jezikom, koga mu uprav zato dade. Apotol napose nenaredi ni o jednom jeziku, n i nezabrani, samo izree bez razlike da se u miru ostave jezici, kono ih Bog razdieli narodom, da se nedrai ut narodnostih, i nezledi ljubav bratska pretieranostju nerazbornom."42

Isto, str. 15. Isto, str. 17. 42 Isto, str. 17-18.

40 41

21

6. GODINJAK

Buconjievo govorniko umijee nije ostavljalo protivnicima glagoljice, povrnjakoviima, nikakvu mogunost za uspjeh u moguem raspravljanju, ali imali su monu potporu nenarodne, tuinske vlasti koja nije podnosila nikakvu lijepu rije o porobljenom narodu. Svjestan politikih i dravnih okolnosti promiljeno je nesilimice krenuo u borbu za glagoljicu naoruan samo govornikim umijeem iji su zagonetni dosezi oduvijek ogranieni ponajprije vojnom silom. Odlino je znao izabrati najprikladnije rijei, dokaze i potkrjepljenja u sferi duhovnosti. Duhom stvarakim i zaudnim optimizmom vedrio je tmurne poglede potencijalnih hrvatskih narodnih voa kojima je tradicionalno nedostajala pokretaka misao i jasno odreena staza do zore hrvatske slobode. Kao uzorno uvjerljiv govornik, leprava izraza samo u metaforikim poigravanjima, svoje je sluatelje u nabujalu zanosu blago i svrhovito vodio prema ciljevima svoga govorenja, krijepio svesrdnom radou i domoljubnim ponosom. Oito je bio sretan, iako je nastojao ostaviti dojam o samozatajnosti, to mu se ukazala iznimna povijesna prigoda za isticanje originalnih promiljanja starih problema koji mue njegov hrvatski narod pred zagonetnom sutranjicom. Ponudio je osjeaje koji su istodobno razgovijetne zamisli, utemeljene na nadi i radosti, a zatim im je maloak prikljuio hercegovakim arom podgrijano rodoljublje koje je uvijek i nasreu spremno na skok preko granica zbiljskih mogunosti. Obrazlaui iskonsko pravo na materinski jezik, bez ikakvih vrijeanja tuih jezika, s jasnom "ljubavlju prema blinjem", poticajno je podsjetio na Sveto Pismo koje ui kako "svaki duh hvali Gospoda":
"A Sveto nas Pismo ui po stih Davida: da svaki duh hvali Gospoda Omnis spiritus laudet dominum. Sudite pravom li onako uinismo s' jezikom onikoga naroda, tako ga lake pritegavi na vieru, olakavi mu svetjenstvu brieme da se tudjim jezikom nemui. Uvierite se onom hranom pitasmo nau diecu koje u dietinstvu trebae. Neprtismo tudjih jezikah, grkog ni latinskog, za nitkoga neuvriedjivat. Uredivi sve to uredismo po nadahnuu Duha svetoga."43

Budui da su sv. iril i Metod bili optueni zbog "raskolnih tenja", Buconji je iznijansiranim navoenjem dokaza zatraio konano odbacivanje svake sline primisli. Sveta Braa su se pravodobno "opravdala" u Rimu bez ikakva straha jer su bili na Bojem putu, tj. branili su "jedinstvo". Sve su dokazali to je trebalo u svjedoenju o svojoj postojanosti i uglavljenoj svezi s "Rimskom crkvom", stoga i jesu bili tovani kao "apotoli naroda naega",44 a to treba i ostati za "vijeke vjekova":
"Osumnjieni i obtueni razkolnim tenjam, istou viere pred opreznim Rimom osviedoie. Zadueni da lanove viere poleg duha svete crkve rimokatolike razgovietno
43 44

Isto, str. 18. Isto, str. 18-20.

22

6. GODINJAK

izpoviede, na javnom skupu Biskupah i mnoine uenih ljudih, a pod opreznim i zlobnim sluhom protivnikah, razgovietno izpoviedie. Pismena nova, porabu novoga jezika u crkvi, prevod svetih knjigah vierno Petrovim nasliednikom predloie za potvrdu; nakon stroga protresa visoko su pohvaljeni od Apostolika, opravdani su, sve im blagonaklono potvrdjeno. Rim ih u prkos tolikih oporah, kroz tolike protivtine Vladikam posveti i u svemu povlasti, da urede posebnu novu hierarkiju pod samim vrhovstvom Rimske stolice; Konstantina prozva Cirilom slavnim braniteljom jedinstva. Rimska ih Crkva za ivota potova pod Hadrianom, Nikolom, Ivanom, a izza slavne smrti tuje ih Apotolim naroda naega, kano i oni u Apostoliku tovahu poglavice svih Apotolah: tuje ih k majka slavna sinove slavne tolikim na spasenje bive, jer i oni nju tovahu k majku svih pravoviernih, zarunicu neoskvrnjenu Spasitelja. Slavi ih svetim, koji vieru svetu razplodie i proslavie svojim trudom, te svetom smrtju pravednikah nauk i jedinstvo u krilu njezinu zapeatie."45

Teko je odrediti kako su Buconjiev zanosni i vidoviti hrvatski antologijski govor preveli i razumjeli fanatini protagonisti talijanske ekspanzionistike politike, ali ubrzo su zasigurno shvatili uz izdanu pomo svojih smuenih hrvatskih slugana da e fra Pakal Buconji biti nesalomljiva zapreka za osvajanja hrvatskih zemalja s istone, izrazito ljepe i krasnije strane Jadranskog mora. Njegov je govor bio i svojevrstan politiki program. Usudio se govoriti o hrvatskim narodnim pravima u Rimu gdje su se ambiciozno crtale granice velike Italije dok su omamljena zanovijetala diljem Apeninskog poluotoka krmeljivo snovala o vaenju temeljaca kranske civilizacije. Hercegovaki franjevac i ugledni profesor na franjevakom uilitu u Rimu nije mogao mirno podnositi stvarnosnu injenicu da najokorjeliji i najambiciozniji talijanski ratni obijesnici dobivaju blagoslov i za osvajanje hrvatskih zemalja, zato se kao hrvatski domoljub u nevoljnom vremenu i lakoumno nadao pomoi velikog "Slavjanstva". Oko temeljnih politikih naela, koja su razvidna u njegovu govoru, najvjerojatnije su se slagale sve hrvatske politike opcije. Osobito ih je podupirao biskup Josip Juraj Strossmayer koji je na svoj nain posebno uporno gledao prema istoku. Ako se procjenjuje Buconjiev govor s politikih motrita, mogue je istaknuti pretpostavku da je prije izricanja bio "na recenziji" ili svojevrsnoj uskladbi politikih promiljanja vane "slavjanske" problematike. Fra Pakal Buconji je esto isticao svoje prijateljstvo i suradnju s Franjom Rakim i Eugenom Kvaternikom iako se ta dvojica nisu politiki slagala. Svrhovito je imati na umu da je govor izrekao u prigodi slavljenja "Maedonskih Slavjana", sv. irila i Metoda, te dobro planiranoga premda uzgrednoga posveenja unijatskoga bugarskog vladike Josipa Sokolskog.46

45 46

Isto, str. 20. Isto, str. 26.

6. GODINJAK

23

Njegov govorniki zanos nije mogao ostaviti mirnim ni jednoga sluatelja. Istinski je vjerovao u povratak jedinstva s Rimokatolikom crkvom barem slavenskih naroda:
"Uvierite se, stao sam k van sebe od velika milinja, a uvstva su se tako po dui mienjavala, da sam i toplim suzam niz lice livao, desiv se po srei u Kapeli Sikstinoj na posvetjenju Preuz. G. Josipa Sokolskoga za novoga vladiku obraenih Bugarah. Pred nasliednikom Petrovim u prislubi jednoga iztoanina, a drugoga zapadjanina Biskupah, u odielu svetom po navadi grke crkve, sa svetom Misom po obiaju crkve Rimske iz Glagoljskoga Misala, na dan S. Lava velikoga Pape, u prisutnosti visokoga osoblja i neizbrojne svietine, Slavjanski novi vladika u materinskom jeziku, starakim ali jedrim i milim glasom, Slava Bogu na visokih pieva i rtvu nevinoga Jaganca na odputenje griehah naroda svoga prikazuje! Pio deveti blaene uzpomene s' novim Bugarskim vladikom u devetnestomu stoljeu ini, to njegovi slavni Predstupnici uinie u devetom s'Cirilom i Metodom. On k i oni pred neizbrojnim inostrancem u Rimu ga sveano posveti, te slavjanski narod, i jezik mu u crkvenim obredim, blagoslovi. Zar i to nije plod zaslugah naih svetih Apotolah?"47

Izrazito je dojmljivo i produhovljeno oblikovao zavrnicu govora koji ima posebnu vanost za hrvatsku povijest i kulturu. Pozvao i potaknuo je hrvatski katoliki narod na ljubav prema "nebeskoj istoj vjeri", "svetoj batini", "jeziku" koji je darovao Bog, a sv. iril i Metod uzvisili su ga na "visoku ast":
"Ljubimo dakle blago nebesko istu vieru, svetu batinu, ljubimo jezik kog nam Bog dade a svetih apotoli na stepen visoke asti uzdigoe. Ljubimo to je Providnost drugim narodim podielila, no najpree to je nami podarila. To neka bude sve e ostalo i samo sliedit; srea duhovna i vriemenita naroda procvast; procvast bratska medjunarodna ljubav zamienita kod kranskih obiteljah."48

Istaknuo je neoborive dokaze, s lakoom osporio kolebljive protutvrdnje koje su se ponajvie nametnule iz povijesti, svrhovito i slikovito potkrijepio svoje tvrdnje, a zatim saeto zakljuio i zanosno pozvao na prihvaanje neprijepornih injenica i njihova ozraja te uinkovito zavrio svoj govor izriui zahvalu Svetoj Brai na svome hrvatskom jeziku i usvojenome latinskom jeziku:
"Slava smo vam, ko ste i vi naa Gloria vestra sumus, sicut et vos nostra."49

Jasna je bila svrha Buconjieva govorenja. Nije mogao prihvatiti bilo kakva ponienja svoga hrvatskoga katolikog naroda kojemu nisu priznavali pravo na molitvu na hrvatskom jeziku. Oekivao je od Svetog Oca odobrenje slavljenja Svete mise "po obiaju crkve Rimske iz Glagoljskog Misala",50 to ni u kom
Isto. Isto, str. 26-27. 49 Isto, str. 27. 50 Isto, str. 26.
47 48

6. GODINJAK

24

sluaju ne bi bila nevjernost hrvatskoga naroda nego pribliavanje Crkve narodu jer posveen je njegov narod i "jezik mu u crkvenim obredim".51 V. Zakljuno se moe istaknuti da su ovdje samo djelomice predstavljene retorike, jezikoslovne i povijesne vrijednosti antologijskoga govora fra Pakala Buconjia u Rimu (1863.). Privlaenje pozornosti dananjega mladoga hrvatskoga itateljstva na taj iznimni govor bila je, meu ostalim, svrha ovoga teksta. Nema dvojbe da je fra Pakal Buconji dugo i sustavno pripremao svoj antologijski govor, jedan od najboljih i najljepih hrvatskih govora u 19. stoljeu. Toj prosudbi i ocjeni najbolje potkrjepljenje je injenica da je biskup Josip Juraj Strossmayer umah prihvatio plaanje svih trokova tiskanja toga govora. Dotini je znameniti biskup sa suradnicima, meu kojima se posebno isticao Franjo Raki, pozorno nijansirao mjerila procjenjivanja hrvatskih kulturnih dobara u ivoj svezi s povijeu i svagdanjom zbiljom. Meutim, Buconjiev pokretaki govor nije bio tako brzo otisnut kao sveani govor zagrebakoga kanonika Josipa Maria koji je odrao u zagrebakoj prvostolnici isti dan (5. srpnja 1863.) kao i fra Pakal Buconji u rimskoj crkvi sv. Jeronima. Naime, Mariev govor objavljen je za etiri dana (9. srpnja 1863.) u zagrebakom Katolikom listu koji je imao itatelje u svim hrvatskim zemljama. Imao je vrlo dobru promidbu u razdoblju kada je na hrvatskome jeziku tiskano samo nekoliko listova. Usporedba tih dvaju sveanih govora u prigodi 1000. obljetnice Svete Brae obvezuje na zakljuak da je rimski profesor fra Pakal Buconji (Hercegovac) odrao neusporedivo bolji govor od zagrebakoga kanonika Josipa Maria. Franjo Raki i biskup J. J. Strossmayer nisu bili oduevljeni Buconjievim pravatvom, zato je vjerojatno i to bio jedan od razloga to njegov sveani govor nije otisnut u veoj nakladi. Tijekom istraivanja je zamijeeno da ga nikada nisu imale neke hrvatske katolike ustanove, a pojedine su ga knjinice "olako" izgubile. Buconjiev govor imao je onodobno velik odjek meu hrvatskim domoljubima. Njegova gotovo polustoljetna nastojanja za ponovno ukljuivanje glagoljice u katoliko bogosluje u Hrvata nisu mu donosila veliku promidbu u katolikom tisku koji je bio u strahu od optube za nevjernost Svetom Ocu. Mnogi su mu i tada prigovarali da je previe usmjeren na politiku, to navodno nije bilo u skladu s njegovom pripadnou franjevakom redu.52
51 52

Isto. Usp. Vlado Pandi, Sitni prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva, Split, 2007, str. 195.
6. GODINJAK

25

Unato prigovorima onih koji su smatrali da imaju posebno pravo na bavljenje politikom veliki hrvatski domoljub fra Pakal Buconji nastavio se estoko i nepokolebljivo boriti za glagoljicu u narednih etrdeset sedam godina, tj. sve do svoje smrti (8. prosinca 1910.).53 Dok su mu neki zamjerili to je u tome antologijskom govoru izrazito okrenut irokom "Slavjanstvu" pod utjecajem Franje Rakoga i biskupa Josipa Jurja Strossmayera, drugi su vidjeli hrvatski pravaki nacionalizam i starevianski nedostatak "priznanja i ljubavi prema drugim narodima", to je poprilino zapelo "za oi" osjetljivim crkvenim dostojanstvenicima u hrvatskim zemljama koji nisu bili hrvatskoga podrijetla. Neprijeporno je jedan od razloga "zaborava" njegova antologijskoga govora i njegovo razluivanje meu "neposlunike" koji ne izvravaju odluke Svete Stolice, to se moe neprijeporno zakljuiti prema pisanju utjecajnih katolikih listova, revija i asopisa u posljednjih stotinu i trideset godina, ali i znaajnih povjesniara Katolike crkve u Hrvata. Na svehrvatsku alost, ivot i djelo biskupa fra Pakala Buconjia nisu jo dostojno ni istraeni ni valorizirani u skladu s modernom znanstvenom metodologijom, zato ovaj tekst koji je usmjeren na njegov rimski Govor prigodom tisuoljetnog slavovanja Ss. Slavjanskih apostolah Cirila i Metoda (1863.) te cijela knjiga Nastojanja biskupa fra Pakala Buconjia za ponovno ukljuivanje glagoljice u katoliko bogosluje u Hrvata (trenutano u rukopisu) moe najvema biti "sitni" prilog neodgodivomu znanstvenom istraivanju. Prof. dr. sc. Vlado Pandi

53 O tome u nastavku rasprave (knjige) Nastojanja biskupa fra Pakala Buconjia za ponovno ukljuivanje glagoljice u katoliko bogosluje u Hrvata.

6. GODINJAK

26

POVIJEST
SREKO TOMAS Pokuaji odnaroivanja hrvata Herceg-Bosne kroz obrazovanje (I. dio). .............................................................................31

29

6. GODINJAK

POKUAJI ODNAROIVANJA HRVATA HERCEGBOSNE KROZ OBRAZOVANJE (I. DIO)

UVOD (jednoglasno primljena 15. III. 1967. u Zagrebu na sjednici 18 najvanijih hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Objavljena je prvi put u asopisu Telegram, u Zagrebu, 17. III. 1967. Poslije toga donio ju je i zagrebaki Vjesnik u broju od 19. III. 1967.), dr. Ivan Tomas, izmeu ostalog, je napisao: Komunistika je naime Jugoslavija preuzela, pootrila i umnoila sva sredstva karaorevievske protuhrvatske zavjere. Toliki odabrani hrvatski duhovi, prvaci misli i umjetnici izraza, komunisti i nekomunisti, svijesni opasnosti, kojima se izvrgavaju, ivo se sjeajui okrutne sudbine svojih izginulih istomiljenika, usudili su se istupiti kao branioci hrvatskoga jezika, njegova ivotnoga prostora, prava i uloge u obrazovanju sadanjih i buduih narataja. Obilje misli i nadahnua iz nae prolosti ovdje se kao silom namee, da lake oznaimo ljepotu i snagu Deklaracije. Stepinac je 1946. pred komunistikim suditem i pred cijelim svijetom mirno dokazivao, kako se je hrvatski narod 1941. plebiscitarno izjavio za svoju dravu, a potpisnici Deklaracije su opunomoenici svega hrvatskog naroda za jo velianstveniji plebiscit hrvatskoga duha i jezika, budui da se provodi u neobino traginim neprilikama ne samo po potpisnike Deklaracije nego i po sav hrvatski narod. Deklaracija ne bi bila mogua, da Hrvati nijesu trinaest stoljea ustrajali u gotovo neprestanoj borbi za svoj jezik i kulturnu samobitnost odbijajui razne najezde s Istoka i sa Zapada; da Marko Maruli ne sloi povijest svete udovice Judite u versih hrvatskih; da Gunduli ne skiti zanosne himne Slobodi; da Vitezovi ne opisa tuna stoljea hrvatske povijesti; da Kip domovine na poetku leta 1831 ne bjee uvod u skromni hrvatski preporod, nazvan ilirskim; da pero i ma ne bijahu na djelu za svetu materinsku rije protiv Austrije i Madarske polovicom prologa stoljea i kasnije u doba Khuenove madarsko-srpske sprege; da enoa ne preklinjae svojih i buduih narataja: Oj budi svoj!; da Kranjevi glasno ne razmiljae pred knjigom povijesti roda svoga; da Mato nije slavio ulogu Zagreba u hrvatskoj kulturi; da Tin Ujevi nije pisao vatrenih rijei, koje su ga egle u
31 6. GODINJAK

U povodu objave Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika

grlu; konano, da ne padoe nebrojene rtve za Hrvatsku i njezinu kulturu, da ne bijae ufflayeve muenike smrti i stradanja tolikih hrvatskih knjievnika u obje Jugoslavije...1 Hrvatski narod Herceg-Bosne, napose, proivljavao je, kroz svoju povijest, mnogo tekih, dramatinih i za svoju sudbinu kritinih i presudnih razdoblja. Jedno od takvih je i razdoblje turske vladavine, od preko etiristo godina, u kojem je turski zavojeva nastojalo zatirati sve to je hrvatsko, od vjere do jezika i svakog drugog narodnog identiteta. Uz ostalo, kranima su muslimanske vlasti zabranile zidati kue bukom. Nisu smjeli imati svoje kole, morali su se odijevati primjereno svom ropskom poloaju, nisu smjeli jahati na osedlanu konju nego na samaru, nisu smjeli pjevati ni igrati na javnim mjestima, pogotovo u blizini Turaka i poturica, morali su ustajati ako im prilazi musliman, a sjesti istom kada im on to dopusti; morali su sjahati s konja kada se susreu s Turinom itd. Jedno rijei, krani su se u svakodnevnom ivotu morali ponaati u skladu sa svojim ropskim poloajem te se u svakom pogledu pokoravati turskim vlastodrcima. Tako je u narodu nastala izreka: Vei konja gdje ti aga kae!2 Kako je teko stanje katolika bilo u vrijeme turske vladavine svjedoi Predstavka koju je biskup azotski i apostolski namjesnik u Bosni, fra Rafo Barii (1797. 1863.) uputio austro-ugarskom caru Ferdinandu 1838., u kojoj on izmeu ostalog pie: nek te ganu lica naa potokom suza oblivena, nek te gane krik nevine djeice, jauk naih sinova, pla i vapaj naih ena, grozni lanci kojima smo neduni sapeti, crne i uasne tamnice, u kojima amimo, grozna bievanja koja nas satiru, nek Te Cesare, to sve potakne i gane, da boljom uini nau sudbinu. Ova Predstavka urodila je odreenim plodovima te je 3. studenoga 1839. izdan Hatierif,3 a sljedee godine biskup Barii prima preko Beke kancelarije ferman kojim se katolicima potvruju prijanja prava, a sav katoliki narod Bosne i Hercegovine stavlja se pod zatitu habsburkog dvora.4 Nakon toga je Austrija otpoela pomagati katoliko kolstvo u Bosni i Hercegovini, pa je ve 1855. djelovalo 12 kola5 u Bosni. to se tie Hercegovine, Prof. dr. sc. fra Bazilije Pandi navodi da je rimska kongregacija De propaganda fide 6. II. 1844. odobrila da franjevci, kako su traili, mogu sagraditi samostan u Hercegovini i tako zapoeti obnovu franjevakog ivota u Hercegovini, koji je naprasno prekinut dolaskom Turaka. Iste godine
Ivan TOMAS, OSVIT NOVOG HRVATSKOG PREPORODA (povodom Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika), Novi ivot, God. VI (1967.) 2, str. 132-154. 2 Andrija NIKI, Pokuaji oslobaanja i islamizacija u Hercegovini u XVII. stoljeu prema rimskim izvorima, Nova et vetera, 29. (1979.), sv. 1., str. 174. 182. 3 Hatierif je proglasio jednakost svih graana pod turskom vlau bez obzira na vjeru. 4 Marko BABI, Austro-ugarsko zatiranje hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini, u: Stipe TADI i Marinko AKOTA, ur., Fra Didak Bunti ovjek i djelo, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Biblioteka Centra za religijske studije, knj. prva, Zagreb 2009., str. 38. 39. 5 Marko BABI, Austro-ugarsko zatiranje hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini, str. 40.
1

6. GODINJAK

32

otpoelo je i konfesionalno obrazovanje, i to najprije dvojice franjevakih novaka u Mostarskom Gracu.6 To se smatra poetkom franjevake gimnazije na irokom Brijegu.7 Puke kole, koje po kolskom sustavu prethode gimnaziji, u Hercegovini su otpoeli osnivati franjevci i u njima besplatno poduavati. Tako su 1852. podigli prvu zgradu za Narodnu uionicu kolu u Vukodolu8, a zatim 1853. u Gorici; 1866. na irokom Brijegu u samostanu i od 1967. u posebnoj zgradi koju su izgradili franjevci; 1866. u upnom uredu u upanjcu; 1867. u upnom uredu u Gradniima; 1867. na Humcu; 1872. u Posuju9. Na irokom Brijegu je od 1967. postojao uzgojni zavod, novicijat i bogoslovija.10 Da se nastava u naprijed navedenim odgojno-obrazovnim ustanovama odravala na hrvatskom jeziku, moe se zakljuiti temeljem pisma koje je napisao uvodravnik franjevaca hercegovakih (1874. 1879.), a kasnije biskup fra Pakal Buconji, hrvatskom banu i pjesniku Ivanu Mauraniu, u kojem izmeu ostalog kae: Oslonjen podpisani na blagodarstvo i potovano rodoljubstvo Vae Preuzvienosti i slavnoga naroda naega Hrvatskoga No izmedju mnogih stvarih, od kojih nam je prieka nuda da priuba vriemenu i naemu zvanju shodno postupimo, jesu i uevne kolske knjige, a najskoli u naem i za na jezik; im tamonja naa Braa, hvala nastojanju Vlade i vrlih uenjaka domorodnih, dosta obiluju: uslied ega pouzdano prosimo ne bi li nam blagoizvolili udieliti i za nau mlade kolskih knjiga, 11 No, kako su i dalje vladale teke socijalne prilike, nesreeni agrarni odnosi, izbijali su neredi i pobune, pa tako Posavska buna (1857.) i Hercegovaki ustanak (1875. 1878.). Vezano za ovaj ustanak veina vodeih franjevaca bila je naklonjena austro-ugarskom zauzeu BiH, u emu se meu franjevcima isticao biskup fra Pakal Buconji (Naime, on je knjigom, premda nije potpisana, a Niki i Joli njeno autorstvo pripisuju Buconjiu: Kratak pregled prituaba glavnih povoda ustankah kanskog puka u Bosni i Hercegovini, pisanu na talijanskom jeziku, iz 1875., koju je podijelio svim tadanjim velikim europski silama, podigao pokrajinsko-regionalni sukob na rang europskog problema. Tome treba dodati i susret kustoda Buconjia 24. travnja 1875. u Imotskom, s delegacijom od 9 hercegovakih fratara, s carem Franjom Josipom I.)12 i fra
Bazilije PANDI, irokobrijeka gimnazija, predgovor, u: Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od 1844. do k. god. 1917./18., Mostar, 2011. 7 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od 1844. do k. god. 1917./18., Mostar, 2011., str. 29. 33. 8 Andrija NIKI, uvodravnik-kustod fra Pakal Buconji (1874. 1879.) i osloboenje Hercegovine (i Bosne) 1875. 1878. godine, Susreti 5, godinjak Ogranka Matice Hrvatske, Grude 2011., str. 368. i Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od 1844. do k. god. 1917./18., Mostar, 2011., str. 73. 74. 9 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od 1844. do k. god. 1917./18., Mostar, 2011., str. 73. 74. 10 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od 1844. do k. god. 1917./18., Mostar, 2011., str. 60. 62. 11 Isti, str. 66. 67. 12 Andrija NIKI, uvodravnik-kustod fra Pakal Buconji (1874. 1879.) i osloboenje Hercegovine (i Bosne) 1875. 1878. godine, , str. 368. 404.; Robert JOLI, Pisano djelo biskupa Buconjia, Susreti 5, godinjak Ogranka Matice Hrvatske, Grude 2011., str. 346. 365.
6

33

6. GODINJAK

Grgo Marti13. Kako je znano sve je to zavrilo odlukom Berlinskog kongresa 1878. da Austro-Ugarska uvede mir i red u Bosni i Hercegovini, ime je zavrio stoljetni turski zulum nad kranskim stanovnitvom. Meutim, Hrvati u Herceg-Bosni su vie ili manje ugroeni u pogledu svog punog suvereniteta i prava na koritenje svog materinjeg hrvatskog jezika, kako u kolstvu, tako i ukupnoj javnoj sferi. Stoga imajui na umu svoju svijest odgovornosti, o kojoj je pisao dr.Ivan Tomas, pri emu je meu ostalim rekao: Nitko od nas nije kriv za ono, to se dogodilo bez nae volje i uestvovanja u prolosti. Ali ova naa nevinost prema prolosti ne oslobaa nas odgovornosti za budunost. Skokovi se iz problema u problem ne preporuuju, ali ilustracije dobro dolaze za nae pitanje. Augustin je uitelj u tolikim granama svetog i svjetovnoga znanja, pa nam dobro dolazi i ovdje. On je napisao: Bog, koji te je stvorio bez tebe, ne e te spasiti bez tebe! Svi mi moramo na se primijeniti ovu mudrost. Nijesmo mi krivi, to se u 11. stoljeu Istok odijelio od Zapada, ili to je u 16. stoljeu nastao vjerski preokret na Zapadu. Ali svi mi, koji smo od Boga zvani djelovati za duhovni preporod svoga naroda, odgovorni smo za se osobno i za sve one, na koje moemo imati kakav upliv.14; ovdje se daje jedan mali prilog poznavanju brojnih povijesnih pokuaja odnaroivanja Hrvata Herceg-Bosne, kroz obrazovanje mladei i otpora tim nasrtajima. RAZVOJ OBRAZOVANJA POD AUSTRO-UGARSKOM VLAU Dravni je interes nove politike vlasti bio uvrivanje austrougarske dravnosti u BiH, pridobivanje povjerenja muslimana i Srba (koji, za razliku od Hrvata, novu vlast nisu doekali sa simpatijama) to, dakako, esto nije bilo u suglasju s interesima hrvatskoga naroda. Razdoblje vladavine Benjamina Kallaya, kao ministra financija, poznato je kao razdoblje gaenja i zatiranja nacionalnih osjeaja i pokuaja uspostave nove bosanske nacije15, to nije odgovaralo hrvatskom narodu. Prema analiziranom kolskom rasporedu tjednih sati u opinskoj koli u Oraju, od 8. VII. 1879., jeziku, kao kolskom predmetu, pripadalo je punih 9 sad, a jezik se naziva hrvatskim. Naredbom Zemaljske vlade od 26. kolovoza 1879. nastavni jezik nazvan je zemaljskim. Novom naredbom, takoer od 26. kolovoza 1879., odreeno je da se nastavni jezik u sarajevskoj realnoj gimnaziji naziva bosanskim zemaljskim jezikom. Takoer i u dravnim uredima i pravosuu prvih se godina jezik nazivao hrvatskim. Meutim, vrlo
Andrija NIKI, uvodravnik-kustod fra Pakal Buconji (1874. 1879.) i osloboenje Hercegovine (i Bosne) 1875. 1878. godine, , str. 396.; Marko BABI, Austro-ugarsko zatiranje hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini, str. 41. 14 Ivan TOMAS, Osjeaj krivnje i svijest odgovornosti, u: Hrvatska revija, 20 (1970.) 4, str. 543. - 568. 15 Marko BABI, Austro-ugarsko zatiranje hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini, str. 43. -44.
13

6. GODINJAK

34

brzo se jezik prestaje nazivati hrvatskim, pa tako 1880. ministar Slavi izjavljuje austrijskoj delegaciji da je nastavni jezik u kolama bosanski ili srpskohrvatski zemaljski jezik. ak tovie ubrzo se u dravnoj administraciji ustalio naziv zemaljski i bosanski jezik. Nova austro-ugarska vlada je izigrala i sarajevskoga srednjokolskog profesora Franju Vuletia i 1890. objavila Gramatiku bosanskog jezika za srednje kole, izostavljajui ime autora. Ta Gramatika naila je na zgraanje i odbijanje, ali politika je bila uporna te je pod tim nazivom tiskano vie izdanja do 1908. Politika uvijek nae svoje istomiljenike, tako je i Vatroslav Jagi stao na stranu bosanskog jezika i Kallayeve jezine politike. Nazivi jezika mijenjani su i prilagoivani austro-ugarskim politikim potrebama.16 Naime, austro-ugarska vlast je htjela stvoriti nacionalnu politiku posebnost u BiH, tj bosansku naciju. U tu svrhu Hrvatima u Bosni i Hercegovini zabranjeno je koritenje hrvatskog imena i naziva jezika, kao i bilo kakvog kulturnog i politikog djelovanja koje je imalo veze s hrvatstvom.17 Austro-Ugarska je zatekla kakvo-takvo konfesionalno kolstvo, ali je odmah prema njemu zauzela negativno stajalite te zapoela formiranje dravnih osnovnih kola, iako su nedostajale i kolske zgrade i nastavni kadar. Austro-ugarski sukob s franjevcima, ukidanje franjevakih osnovnih kola, nova dravna vlast kulturno je osiromaila vie hrvatskih velikih sela samo u Bosanskoj Posavini, kao Vidovice, Domaljevac, Tramonicu, Ulice, a nije bila u stanju eliminirane franjevake kole odmah nadomjestiti svojom dravnom kolom. Tako je niz naselja, koja su imala svoje kakve-takve kole za vrijeme Turaka, dolaskom Austro -Ugarske unazaeno, ekajui gotovo dva desetljea da se i kod njih otvori redovita dravna kola.18 Sve to prouzroilo je hrvatski otpor, jer su se stvarala hrvatska nacionalna kulturna drutva, koja su postala imbenik u njegovanju i irenju nacionalne svijesti i potiskivanju dravnog bosanstva i stvaranja bosanske nacije. Kallayevoj, tj. dravnoj novoj bosanskoj naciji posebno su se oduprli hercegovaki franjevci i hercegovaki Hrvati, to je ondje urodilo ak i jaanjem hrvatske nacionalne svijesti. Tako su Hercegovina i Mostar zauzeli sredinje mjesto u ouvanju i obrani hrvatskog identiteta te u otporu dravnoj vlasti i njezinu politikom antihrvatstvu. Znatan prinos viestrukom otporu pruao je na vie naina mostarsko-duvanjski biskup fra Pakal Buconji (1834.-1910.), koji povjerava tiskaru i tiskarsku djelatnost u Mostaru don Frani Milieviu, sveeniku pravau. Na otpor hrvatskom odnaroivanju djelovala su hrvatska glasila koja su tih godina poela izlaziti. Tako Milievi pokree u rujnu 1883. Hercegovaki bosiljak - list zabavni za pouk i knjievnost, ali je ve idue godine (1884.) bio
Isti, str. 45. Isti, str. 46. 49. 18 Isti, str. 49. 51.
16 17

35

6. GODINJAK

zabranjen. Milievi se na to alio, pa iste godine pokree Novi hercegovaki bosiljak (1884.-1885.). I Glas Hercegovca (1884.-1896.) u poetku je bio u vlasnitvu don Frane Milievia. U poetku je dobivao vladine subvencije, a kad je poeo zastupati pravake ideje, nestaju subvencije.19 Otpor odnaroivanju moe se uoiti i iz injenice koju navodi prof. dr. sc. fra Dominik Mandi: Od godine 1879. 1884. irokobrijeki zavod ima I. IV. razreda, a od 1884. 1887. I. VI. razreda. U I. razredu se ui: ; u II. razredu i dalje: vjeronauk, hrvatski, latinski, zemljopis, matematika, krasnopis i pjevanje.20 Prilog naprijed navedenom svakako je i Odredba franjevakog starjeinstva o preinakama kola, o primanju djece, o uiteljskim nagradama itd., koju je donijelo redodravno vijee zajedno sa kolskim vijeem na kapitulu 8. V. 1884., a u kojoj pod rednim brojem 5. stoji: U normalnim kolama zasad mora se ravnati po zagrebakom sustavu, a pod tokom 9. stoji: Ispiti moraju biti dvaput na godinu, po sustavu zagrebakom.21 No, oito je da se ove odredbe nisu lako implementirale u sustav obrazovanja, emu svjedoi prijedlog mlaeg i poletnog uitelja fra Blage Babia-Spuevia, na kapitulu odranom 1886., da se u franjevakim kolama u Hercegovini zavede nastavna osnova zagrebakih dravnih gimnazija. Taj prijedlog je prihvaen i od kol. god. 1887./88. s nekim izmjenama je i primijenjen.22 Dokaz tome su i razliita izvjea o napretku i uspjehu u pojedinim predmetima i slinim izvjeima iz Franjevake gimnazije na irokombrijegu, sve do 1917./18., iz kojih se vidi da se nastava izvodila na hrvatskom i iz hrvatskog jezika.23 No, Franjevaka gimnazija na irokombrijegu imala je est, a ne potrebitih osam razreda i nije imala pravo javnosti. Tako su njeni aci VII. i VIII. razred, kao i ispit zrelosti, polagali u nekim drugim gimnazijama, pa tako i na Velikoj gimnaziji u Mostaru, s pravom javnosti, kako je uinio i fra Julije Biko, iz ije se svjedodbe o zavrenom VIII. razredu, kol. god. 1911./12. vidi da se u popisu predmeta nalazi i Srpsko-hrvatski jezik.24 Iz ovog bi se moglo zakljuiti da su gimnazije s pravom javnosti morale uvesti naziv za jezikoslovnu nastavu Srpsko-hrvatski jezik, ali irokobrijeka gimnazija 1918. dobiva naziv Franjevaka velika gimnazija i status prava javnosti s mogunou polaganja ispita zrelosti, a i dalje zadrava naziv za jezikoslovnu nastavu Hrvatski jezik25, to se moe tumaiti svojevrsnim otporom franjevaca pokuajima odnaroivanja kroz sustav obrazovanja mladei.
Marko BABI, Austro-ugarsko zatiranje hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini, str. 51. - 52. Dominik MANDI, Franjevake kole u Hercegovini, Almanah hercegovake franjevake omladine, Mostar, 1936./37., str. 53. 21 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od 1844. do k. god. 1917./18., Mostar, 2011., str. 72. 73. 22 Isti, str. 83. -84. 23 Isti, str. 86. 107. 24 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od 1844. do k. god. 1917./18., Mostar, 2011., str. 305. 25 Isti, str. 429. 439.
19

20

6. GODINJAK

36

Naalost, u to vrijeme, kao uostalom i u dananje vrijeme, meu Hrvatima u Bosni i Hercegovini postojala su razliita politika lutanja, to je bitno smanjivalo snagu hrvatskog otpora zatiranju njihovog identiteta. Tako je u Bosni odnos prema hrvatstvu bio neto drukiji nego u Hercegovini, na to su utjecali franjevci bonjakog usmjerenja i franjevci jugoslavenske orijentacije, koji su ak od 1887. tiskali i svoje glasilo: Glasnik jugoslavenskih franjevaca, koje 1895. mijenja ime u Glasnik bosanskih i hercegovakih franjevaca, ali se zadrava kontinuitet te glasilo izlazi kao godite IX. (1895.). Takva nacionalna lutanja nekih bosanskih franjevakih pastira pogodovala su austro-ugarskim vlastima. Dravnom politikom projektu glede posebnosti Bosne i Hercegovine i stvaranja nove bosanske nacije odupro se i sarajevski nadbiskup Stadler i brojni hrvatski intelektualci. Politiko obiljeje austro-ugarskoga razdoblja u Bosni i Hercegovini moe se ocijeniti politikim razoaranjem, ne samo istaknutijih franjevaca, nadbiskupa Stadlera, hrvatske inteligencije nego i hrvatskoga naroda u cjelini, a oitovalo se u politikom nametanju nove bosanske nacije, zatiranju hrvatstva, hrvatskog imena i hrvatskoga jezika, nacionalnoga razvitka i djelovanja te sporom, ureivanju naslijeenih agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Hrvati su, kao katolici, kroz posljednja desetljea turske okupacije svu nadu imali usredotoenu prema katolikomu Beu, oekujui da im odatle dou bolji dani, tim vie to se Austrija poela zauzimati kod turske vlasti za poboljanje ivota i politiko-vjerskih prava nakon 1838., to je pomagala katoliko kolstvo nakon 1852., ime je stekla velike simpatije hrvatskoga naroda. Stoga su Hrvati drali Habsburku Monarhiju, tj. AustroUgarsku od 1867., svojevrsnom politikom zatitnicom te su, uglavnom, s oduevljenjem doekali dolazak austro-ugarske vlasti 1878. Dravna austrougarska politika prouzroila je ne samo pasivne nego i aktivne viestruke otpore i djelovanje hrvatske inteligencije, franjevaca, nadbiskupa Stadlera. Kallayeva politika bosanskog jezika nala je pristae samo meu muslimanima, a politika bosanstva doivjela je neuspjeh: nisu je prihvatili ni Hrvati, ni Srbi, pa ak ni muslimani, koji su se u veem broju identificirali s Turcima. Na kraju, i list Bonjak, pokrenut 1891. doivio je krah. Politika bonjatva i stvaranja nove bosanske nacije, nametanje bosanskog jezika, doivjelo je krah i slubeno je odbaeno tek 1906. (Zar zaista!?, nap. aut.). Unato nizu pozitivnih obiljeja koja su se dogodila u doba austro-ugarske vlasti, Hrvati su doivjeli brojna razoaranja od vlasti koju su prieljkivali i koju su s oduevljenjem doekali 1878.26 Pretraujui arhivsku grau Osnovne kole Drinovci, koja je kao Narodna osnovna kola otpoela s radom k. godine 1900./901., kao prva takva etverogodinja osnovna kola u opini Grude, pronaene su Razrednice iz k.
26

Isti, str. 51. 57.

6. GODINJAK

37

godine 1904./905. za I. IV. razred, ali nekompletne i bez naslovnica. Obrasci su bili tiskani na latinici, a nastavni predmeti vezani uz jezik (Poetna stvarna nastava, itanje, Gramatika i Usmeni i pismeni izraaj misli) jednim imenom su se nazivali Jezikoslovna nastava, dakle bez hrvatskog imena (vidi sliku 1.).27 Istovjetni obrasci u ostacima razrednica pronaene su i u arhivskoj grai iz O Tihaljina za k. god. 1907./08.28, 1908./09.29 i 1919./10.30

Slika 1.: Dio obrazca iz Razrednice I. raz. O Drinovci iz k. god. 1904./905.

Prva sauvana Razrednica s naslovnicom iz O Drinovci je iz k. godine 1906./907., prema kojoj se vidi da se ona nazivala Narodna osnovna kola u Drinovcima, da je uitelj i kolski upravitelj bio Nikola Barii, ije ime je upisano rukom pored peata u kojem je, uz grb, latinini napis naziva kole (vidi sliku 2.). Takoer je rukom upisano da su uenici u tu kolu dolazili iz Drinovaca, Sovia, Ruia i Tihaljine. Nastavni predmeti vezani uz jezik i dalje su se jednim imenom nazivali Jezikoslovna nastava.31

27 Razrednica Osnovne kole u Drinovcima, k. godine 1904./905., za I., II., III. i IV. raz., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 28 Ostaci Razrednice iz O u Tihaljini, k. god. 1907./908., za I. raz., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 29 Ostaci Razrednice iz O u Tihaljini, k. god. 1908./909., za II. raz., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 30 Razrednica iz O u Tihaljini, k. god. 1909./910., za I., II. i III. raz., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 31 Razrednica O u Drinovcima, k. godine 1906./907., I., II., III. i IV. raz. upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.

6. GODINJAK

38

Slika 2.: Naslovnica Razrednice iz k. god. 1906./907. u O Drinovci

Na naslovnici Razrednice iz 1908./909. k. godine nalazi se i brojani popis uenika u sva etiri razreda po vjeroispovijesti, i svi uenici su bili rimokatolici, njih ukupno 60. Uitelj i kolski upravitelj Nikola Barii je 1. IX. 1908. napravio i popis stanovnika u Drinovcima, te je na naslovnici napisao da je bilo 2300 dua i do 400 kua (vidi sliku 3.).32

32

Razrednica O Drinovci, k. godine 1908./909., I. i IV. raz., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.
6. GODINJAK

39

Slika 3.: Naslovnica Razrednice iz k. god. 1908./909. u O Drinovci

Pregledom razrednica za k. godine 1909./910.33, 1910./911.34, 1911./912.35, 1912./913.36, utvreno je da su se svih tih kolskih godina svi uenici izjanjavali rimokatolicima, te da su se i nadalje nastavni predmeti vezani uz jezik jednim imenom nazivali Jezikoslovna nastava. Rimokatolicima su se izjanjavali i svi uenici koji su pohaali O Tihaljina, to se moe vidjeti na naslovnici Razrednice za k. god. 1909./10. (slika 4.)37.Na istoj naslovnici se vidi da se ta kola nazivala Narodna osnovna kola u Tihaljini i da je imala odgovarajui peat, slian kao i u O Drinovci, s ispisom samo na latinici.

Razrednica O Drinovci, k. godine 1909./910., I. i II. raz., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. Razrednica O Drinovci, k. godine 1910./911., I., II., III. i IV. raz., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 35 Razrednica O Drinovci, k. godine 1911./912., I. i III. raz., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 36 Razrednica O Drinovci, k. godine 1910./911., I., II. i IV. raz., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 37 Razrednica iz O u Tihaljini, k. god. 1909./10., za I., II, i III. raz., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.
33 34

6. GODINJAK

40

Slika 4.: Naslovnica Razrednice iz O u Tihaljini, k. god. 1909./10., za I., II, i III. raz.

Kako je napredovao pokuaj odnaroivanja Hrvata, moe se uoiti u Razrednici za k. godinu 1913./914., u kojoj se nastavni predmet iz jezika naziva Srpskohrvatski jezik, premda su obrasci i dalje tiskani u latininom pismu (vidi sliku 5.), to vrijedi i za k. godinu 1915./916.38 Materijali za k. godine 1916./917. i 1917./918. nisu sauvani.

Slika 5.: Obrazac iz Razrednice I. raz. O Drinovci iz k. god. 1913./914.

No bilo je jo otpora takvom odnaroivanju, odnosno neprihvaanja proklamirane politike, to se, na primjer, moe zakljuiti temeljem Izvjetaja Nadbiskupijske velike gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1915./16., koju su vodili Isusovci, a prema kojem je od I. do VIII. razreda gimnazije (po dananjem sustavu kolstva bi to bili V. VIII. razred
38 Razrednica Osnovne kole u Drinovcima, k. godine 1913./914., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.

41

6. GODINJAK

osnovne kole i I. IV. razred gimnazije) iste pohaalo 108 katolika, 1 uenik srpsko-pravoslavne vjere, 1 uenik evangelik, 4 izraeliana i 7 muslimana, a jezina nastava u svim razredima je nazivana Hrvatski jezik (vidi sliku 6. i 7.).39

Slika 6.: Dio iz Izvjetaja Nadbiskupske velike gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1915./16., Stanje uiteljskog zbora.

Slika 7.: Dio iz Izvjetaja Nadbiskupske velike gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1915./16., iz str. 10.

RAZDOBLJE KRALJEVINE SHS I KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Nakon I. svjetskog rata i nastanka Kraljevine SHS, Franjevaka velika gimnazija u irokom Brijegu i dalje zadrava naziv za jezikoslovnu nastavu Hrvatski jezik40, i to do k. god. 1921./22. Oito je to smetalo vlastima tadanje drave, jer je 22. IX. 1922. Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu iz Sarajeva, poslala je Franjevakoj velikoj gimnaziji na irokom Brijegu Nastavni plan za konfesionalne kole u Bosni i Hercegovini, prema kojem se
39 Izvjetaj Nadbiskupske velike gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1915./16., Sarajevo, Zemaljska tamparija, 1916., str. 1. 16., u: Arhiv Filozofskog fakulteta Drube Isusove, Zagreb. 40 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 7. 81.

6. GODINJAK

42

nastavni predmet iz jezine nastave ima nazivati Srpski ili Hrvatski jezik, te se umjesto Njemakog uvodi Francuski jezik. ak se u kolskim dnevnicima od te k. godine pojavljuju obrasci s upisanim propisanim predmetima na irilici. No, nastavnici franjevci su u kolske dnevnike umjesto srpski ili hrvatski jezik upisivali naziv Narodni jezik.41 Vlasti su takve mjere za tzv. javne kole poduzele i prije toga, jer sa sigurnou to moemo navesti za k. god. 1920./21. (razrednice za k. god. 1918./19. i 1919./20. nisu sauvane) za koju se u obrascima razrednica O Drinovci nalazi natpis za jezikoslovni predmet Srpski ili Hrvatski jezik, premda je zadrano latinino pismo (vidi sliku 8.).42 Ovo se u izvjesnoj mjeri razlikuje (kao da je odreeni napredak za Hrvatski jezik. Je li to bio svojevrsni mamac hrvatskom narodu za ulazak u Kraljevinu SHS?) od onog u vrijeme austrougarske vladavine kada je jezikoslovna nastava nazivana Srpskohrvatski jezik, to je trebalo upuivati na to da je to jedinstveni jezik.

Slika 8.: Dio obrazca iz Razrednice I. raz. O Drinovci iz k. god. 1920./21.

No, nije trebalo dugo ekati na novi udar na hrvatski identitet. Tako od k. god. 1923./24. obrasci u razrednicama su tiskani irilinim pismom premda u ijekavici (vidi sliku 9.).43 Takvo stanje produilo se u O Drinovci sve do l. god. 1929./30.44

Slika 9.: Obrazac iz Razrednice I. raz. O Drinovci iz k. god. 1923./24.

Slino se stanje, pa ak i jo drastinije, vidi iz obrazaca za statistike podatke koje je ispunjavala Franjevaka velika gimnazija u irokom Brijegu, za k. god 1923./24., jer su ti obrasci tiskani irilicom i u punom srpskom jeziku, a
Isti, str. 83. 88. Razrednica Osnovne kole u Drinovcima, k. godine 1920./21., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 43 Razrednica Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1923./24., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 44 Razrednice Osnovne kole u Drinovcima, k. godine 1924./25., 1925./26., 1926./27., 1927./28., 1928./29., i 1929./30., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.
42 41

43

6. GODINJAK

to je i logino svih 126 aka izjasnilo se kao rimokatolici. No, vrlo znakovita je tablica za izjanjavanje po narodnosti, jer u isti redak su stavljeni Srbi, Hrvati i Slovenci, pa tako je i svih ovih 126 rimokatolika brojano upisano u taj redak, pa se ovjek moe pitati jesu li to Srbi-rimokatolici ili Hrvati ili Slovenci, premda znamo da su to bili Hrvati?45 Analogno je bilo i za k. god. 1924./25.46. 1925./26.47, 1926./27.48, 1927./28.49, U O Drinovci Poevi od k. god. 1925./26., po prvi puta uvedeni su u razrednice obrasci, koji su i dalje bili tiskani na irilici, u kojima je kod upisa podataka za svakog uenika dana mogunost da se oituje, pored vjerske opredijeljenosti i o svojoj narodnosti i podanstvu (zapravo dravljanstvu). Svi su se uenici izjasnili rimokatolicima i Hrvatima, a po podanstvu: S.H.S. Ovo isto vrijedi i za k. god. 1926./27., 1927./28., 1928./29. i 1929./30. (vidi sliku 10.)50

Slika 10.: Dio obrazca iz Razrednice I. raz. O Drinovci iz k. god. 1925./26.

Vezano za maturalni ispit k. god. 1924./25. u Franjevakoj velikoj gimnaziji na irokom Brijegu, interesantno je uoiti da je predispitnim povjerenstvom presjedao inspektor Jovan Vasi, a ispitnim odborom je presjedao vladin izaslanik Petar Typpa, inspektor u miru iz Negotina, a meu lanovima su bili i Lazar Kondi, ravnatelj mostarske gimnazije, Nikola Akajomov (Rus, novinar), Husein Brki i suplenti Damonja i Leposava Gatalova (?!). Jasno je da je Jovan Vasi u svom izvjeu o inspekciji pisanom na srpskom jeziku navodio i ovo: Na satu srp. ili hrv. jezika u I. r. nast. Kosir treba deci preporuiti ex motu proprio itanje naih narodnih pesama. Kada sam pitao itav razred, znade
45 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 116. 118. 46 Isti, str. 164. 166. 47 Isti, str. 194. 48 Isti, str.246. 254. 49 Isti, str. 337. 50 Razrednice Osnovne kole u Drinovcima, k. godine 1925./26., 1926./27., 1927./28., 1928./29. i 1929./30. upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.

6. GODINJAK

44

li ko n. pr. koju pesmu o naem nacionalnom junaku M. Kraljeviu, jedva se je naao jedan ak sa jednom pesmom o M. Kraljeviu. Na kraju svoga izvjea vrli inspektor je napisao: iroki Breg, 26. 4. 1925., Jovan Vasi. Nastavno tome dobila je irokobrijeka gimnazija pozitivno rjeenje o pravu javnosti (pisano na srpskom jeziku i irilicom), dakako, uz brojne uvjete, meu kojima i sljedei: U koli se smeju upotrebljavati samo oni udbenici koji su propisani odnosno odobreni za dravne gimnazije u Bosni i Hercegovini. Iz ovoga nije teko zakljuiti kakve su sve metode zatiranja hrvatskog identiteta koritene, ali i da su se nastavnici u irokobrijekoj gimnaziji nastojali tome odupirati, pa se vidi da su oni u svojim biljekama jezinu nastavu i dalje nazivali Hrvatski jezik.51 Slino je bilo i u k. god. 1925./26.52, ali se tada pojavljuje jo jedan dodatni element pokuaja zatiranja hrvatskog identiteta, a to je da je u slubenom tiskanom obrascu za Vii teajni ispit, tiskanom srpskim jezikom i u irilici navedeno: lanovi ispitnog poverenstva: za srpski jezik s knjievnou. Dakle, nije bilo ni spomena hrvatskog jezika ni hrvatske knjievnosti.53 Isto vrijedi i u k. god. 1926./27.54Ve k. god. 1926./27. uoava se da su i ravnatelj i nastavnici bili prisiljeni da u svim slubenim dopisima i dokumentima za jezikoslovnu nastavu upotrebljavaju naziv Srpski ili Hrvatski jezik.55 U prilog onoj rijei prisiljeni, u prethodnoj reenici, ide injenica da ravnatelj irokobrijeke gimnazije fra Mate uturi, kada alje izvjea svome Provincijalu, jezikoslovnu nastavu naziva iskljuivo Hrvatski jezik56, ali kada izvjea alje dravnim vlastima onda ga naziva Srp. ili Hrv57. Isto vrijedi i za k. god. 1927./28.58, 1928./29.59 k. god 1929./30. je svojevrsna prekretnica u daljnjim pokuajima zatiranja hrvatskog identiteta, to se moe izravno povezati s uspostavom apsolutistike diktature kralja Aleksandra, 6. I. 1929. i preimenovanja Kraljevine SHS u Kraljevina Jugoslavija, emu je prethodio atentat u beogradskoj skuptini60.
Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 129. 153. 52 Isti, str. 179. 53 Isti, str. 189. -191. 54 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 237. - 238. 55 Isti, str. 222. 225. i 240. 56 Isti, str. 267. 279. 57 Isti, str. 279. 280. 58 Isti, str. 294. 327. 59 Isti, str. 367. 381. 60 20. lipnja 1928. u beogradskoj skuptini srpski radikal Punia Rai izvrio je atentat na hrvatske zastupnike: Stjepana Radia, vou Hrvatske seljake stranke, te Pavla Radia, uru Basarieka, Ivana Pernara i Ivana Granu. Hicima iz pitolja Punia Rai na mjestu je ubio Pavla Radia i uru Basarieka, a teko ranio Stjepana Radia koji je od posljedica ranjavanja umro 8. kolovoza iste 1928. U atentatu su ranjeni Ivan Pernar i Ivan Grana. Atentat je izveden uz znanje i poticaj velikosrpskih krugova radikalne stranke, iji je osniva, dugogodinji predsjednik i nositelj njezine velikosrpske ideje bio Nikola Pai. Poslije krvoprolia u Skuptini, kralj Aleksandar je 6. sijenja 1929. uveo diktaturu u Kraljevini Jugoslaviji. To je, meutim, jo vie pogoralo stanje u zemlji u kojoj je zavladalo velikosrpsko nasilje i bezakonje. Postroeni su zakoni, pogotovo protiv nesrpskih naroda, zabranjena su sva nacionalna drutva, stranke i znamenje. Stotinu ljudi je ubijeno, a nekoliko tisua utamnieno.
45 6. GODINJAK
51

Na naslovnici Razrednice za I. IV. razreda O Drinovci u k. god. 1929./30. nalazi se napisano da je upravitelj kole i uitelj bio Andrija Smoljan, ali su mu pridruili Srbina Danila Kuljia. Uvedena je statistika po vjerskoj i narodnosnoj osnovi i svih 148 uenika se izjasnilo kao rimokatolici i kao Hrvati. Meutim, netko je (vjerojatno novo dovedeni uitelj Danilo Kulji, jer je pisano istom olovkom kao i sumarni rezultati u tablicama statistike na naslovnici Razrednice i irilicom) prekriio tiskano u obrascu u tri stupca Srba, Hrvata i Slovenaca i iznad toga napisao rukom irilicom Jugoslov.. Na naslovnici je vidljiv i peat s istim oblikom, izgledom i latininim napisom naziva: Narodna osnovna kola Drinovci, kao i prije I. svjetskog rata. Osim toga je uvedeno na tiskanim obrascima, za podatke o pohaanju nastave uenika i njihovim ocjenama, lijeva strana tiskana irilicom, a desna latinicom, ali sve pisano ijekavicom. Jo je jedan novitet uveden, a to je naziv za jezikoslovnu nastavu Srpsko-hrvatski jezik (vidi sliku 11. i 12.).61

Slika 11.: Naslovnica Razrednice iz k. god. 1929./30. u O Drinovci

61

Razrednica Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1929./30., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.
46

6. GODINJAK

Slika12.: Dio brazca iz Razrednice I. raz. O Drinovci iz k. god. 1929./30.

U irokobrijekoj gimnaziji k. god. 1929./30. za ravnatelja dolazi dr. fra Kreimir Pandi i on nastavlja dobru praksu svoga prethodnika da u dopisima svome Provincilijatu jezikoslovnu nastavu naziva iskljuivo Hrvatski jezik62, ali u dopisima i slubenim dokumentima za predstavnike dravne vlasti, sada je prisiljen jezikoslovnu nastavu nazivati skraeno Srhrv. (nije sasvim jasno je li to srpskohrvatski i srpsko-hrvatski)63. Razjanjenje se dobiva iz podataka za k. god. 1930./31. na irokobrijekoj gimnaziji, prema kojima se vidi da je slubeni naziv bio Srpskohrvatski jezik64. No, u toj k. god. uoava se i jo jedan dodatni element pokuaja zatiranja hrvatskog identiteta, a to je da u tablici o narodnosnom opredjeljenju, svih 198 aka irokobrijeke gimnazije su se izjasnili rimokatolicima, ali su pak njih 197 upisani pod tzv. narod Jugoslaveni, a samo jedan kao Nijemac. Naime, ponueno u obrascima je bilo samo: Jugoslaveni, ehoslovaci, Poljaci, ostali Slaveni, Nijemci i Madari, dakle bez Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca.65 U sklopu Glavnog imenika O Tihaljina (od 8. X. 1907. do k. god. 1932./33.)66 pronaen je dopis: Obavijest o preseljenju od Narodne osnovne kole u Ljubukom, br. 12/30 od 1930., upuen kolskom odboru u Tihaljinu (vidi sliku 13.).

62 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 401. 414. 63 Isti, str. 398. 399. 64 Isti, str. 477. 488. 65 Isti, str. 499. 500. 66 Glavni imenik O u Tihaljini, od 8. X. 1907., upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.

47

6. GODINJAK

Slika 13.: Obavijest o preseljenju uenice iz O u Ljubukom u O Tihaljina, od 20. XI. 1930.

Dopis je pisan u cijelosti latinicom, ali je peat koji je udaren uz potpis s nazivom kole, samo na irilici! Interesantno je da se preseljava uenica Desanka Mrki, roena u okolici Prnjavora, vjere ist. pr. (istono pravoslavne, op. a.), jer se preseljava njen otac Stevan Mrki, kojemu je bio stale and., andar Kraljevine Jugoslavije. Dakle, andar Stevan Mrki, Srbin, nakon to je bio poslan iz okolice Prnjavora u Ljubuki, upuen je u Tihaljinu, sve isto hrvatska podruja. Navedeni Glavni imenik sadravao je jo jedan interesantan spis (upute). Radi se, naime, o Uputstvu za izvravanje Zakona o obaveznoj nastavi od 28. juna 1911. g., koje ima 7 stranica, a pisan je samo na irilici, kojeg se prva stranica nalazi na slici 14. Spis nema natpisa tko ga je napisao, niti potpisa pisca istog, a nema niti datuma na sebi kada je pisan, pa se ne moe sa sigurnou utvrditi kada je pisan, ali budui da se u tekstu spominje datum 24. VII. 1914. i kolski glasnik za godinu 1914., te kako su kazne predviene u dinarima, moe se sa pouzdanjem ustvrditi da je pisan nakon I. svjetskog rata, dakle u vrijeme prve Jugoslavije. Jo je jedna karakteristika ovog spisa, to je da je jedan dio pisan na ijekavici, a drugi na ekavici!
6. GODINJAK 48

Slika 14.: Dio uputa za izvravanje Zakona o obaveznoj nastavi od 28. juna 1911. g.

U istom Glavnom imeniku pronaen je i dokument Razdijeljena prekodnevna nastava, oito za mjesec lipanj, obrazac kojeg je tiskan dijelom na irilici, a dijelom na latinici, istina ijekavicom, a sve to je upisivano rukom upisano je na irilici. Sama ta injenica ne bi bila dovoljna da se zakljui da je to popunjavao uitelj Srbin, ali kad se proita da je za nedjelju upisano viekratno, dakako irilicom neelja (vidi sliku 15.), onda se gotovo sa sigurnou moe rei da je i u O Tihaljinu bio poslan uitelj Srbin, kao to je bio sluaj i za O Drinovci, s oitom zadaom srbizacije nastavnog procesa.

Slika 15.: Razdijeljena prekodnevna nastava, oito za mjesec lipanj

49

6. GODINJAK

Koje su sve metode vlasti Kraljevine Jugoslavije koristile za zatiranje hrvatskog identiteta, ali i identiteta drugih naroda koji su ivjeli u Jugoslaviji, moe se vidjeti iz podataka navedenih u Izvjetaju za kolsku godinu 1930./31. u Nadbiskupskoj gimnaziji s pravom javnosti u Travniku, gdje se u poglavlju Ljetopis gimnazije 1930./31., izmeu ostalog navodi: 1. XII. na dan narodnog i dravnog jedinstva bila je poslije slube Boje u crkvi u Velikoj Dvorani gimnazije sveana akademija 17. XII. Roendan Njegova Velianstva Kralja Aleksandra I. Prije podne su aci u svojim crkvama i bogomoljama sudjelovali kod slube Boje i molitava za Kralja, a navee su u 6 sati sudjelovali u sveanoj povorci graanstva i korporacija. 9. I. Roendan Njezina Velianstva Kraljice Marije. aci su sudjelovali kod slube Boje u svojim crkvama i bogomoljama. 27. I. na dan sv. Save kao na dan opeg kulturnoga i prosvjetnoga nastojanja protumaio je acima znaenje dana o. Flodin. 67 U istom tom izvjetaju nalaze se i podaci o nazivu nastavnog jezika, koji se i u ovoj gimnaziji nazivao Srpskohrvatski jezik (vidi sliku 16.)68 Vrlo sline ili gotovo iste stvari se nalaze i u Izvjetajima Nadbiskupijske gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolske godine 1931./32.69; 1932./33.70; 1933./34.71, s tim da tu treba dodati jo jednu interesntnu stvar, a to je: 15. II. po nareenju Ministarstva peosvete br. 3774 od 8. II. 1934. proslavljena je 130 godinjica Karaoreva ustanka i njegovih posljedica. Predavanje uenicima odrao je O. Matija Filipovi.72 Gotovo ista stvar se ita u ljetopisu irokobrijeke gimnazije iz k. god. 1933./34., jedino se navodi da je predavanje odrao fra Marijan Zubac, i to prema naredbi ministarstva i banske uprave73.

67 Izvjetaj Nadbiskupske gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1930./31., Sarajevo, Hrvatska tiskara d.d, 1931., str. 3. 6., u: Arhiv Filozofskog fakulteta Drube Isusove, Zagreb. 68 Isto, str. 6. 19. 69 Izvjetaj Nadbiskupske gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1931./32., Sarajevo, Hrvatska tiskara d.d, 1932., str. 1. 23., u: Arhiv Filozofskog fakulteta Drube Isusove, Zagreb. 70 Izvjetaj Nadbiskupske klasine gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1932./33., Sarajevo, Nova tiskara Vrek i dr., 1933., str. 1. 24., u: Arhiv Filozofskog fakulteta Drube Isusove, Zagreb. 71 Izvjetaj Nadbiskupske klasine gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1933./34., Sarajevo, Nova tiskara Vrek i dr., 1934., str. 1. 24., u: Arhiv Filozofskog fakulteta Drube Isusove, Zagreb. 72 Izvjetaj Nadbiskupske klasine gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1933./34., Sarajevo, Nova tiskara Vrek i dr., 1934., str. 6., u: Arhiv Filozofskog fakulteta Drube Isusove, Zagreb. 73 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 645.

6. GODINJAK

50

Slika 16. Dio iz Izvjetaja Nadbiskupske gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1930./31., str. 8. i 9.

kolska godina 1934./35. je posebno interesantna jer u Izvjetaju Nadbiskupijske gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolske godine 1934./35. se pored ve naprijed navedenog74 nalazi In memoriam kralju Aleksandru u povodu njegova ubojstva u Marseilleskom atentatu, s takvim hvalospjevima, kakve je vjerojatno teko bilo nai i u Srbiji (vidi sliku 17.)75.

Slika 17.: Hvalospjevi ubijenom kralju Aleksandru u Izvjetaju Nadbiskupske klasine gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godine 1934./35.

Teko je povjerovati da je Direkcija gimnazije, koja je potpisivala ova izvjea, ovakve i sline stvari radila samo u skladu svoje slobodne volje, ve je prije za vjerovati da se to radilo, dijelom po nareenjima, a dijelom kako
74 Izvjetaj Nadbiskupske klasine gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1934./35., Sarajevo, Nova tiskara Vrek i dr., 1935., str. 7. 21., u: Arhiv Filozofskog fakulteta Drube Isusove, Zagreb. 75 Isto, str. 3. 4.

51

6. GODINJAK

gimnazija ne bi izgubila pravo javnosti, to je ovisilo o dravnim vlastima, ali se ipak postavlja pitanje, je li ba sve moralo biti tako dodvorniki, pa da se ak sveano obiljeava i roendan supruge kralja diktatora. Dodatni pokazatelj pokuaja zatiranja hrvatskog identiteta proizlazi iz dokumentacije vezane za k.god. 1930./31. u O Drinovci. Proizlazi da je ve tada, samo godinu dana nakon dolaska za uitelja Srbin Danilo M. Kulji, postao starjeina (sam je prekriio drugi naziv upravitelj) kole i uitelj za I. i II. razred. Novi starjeina je sve ono to je rukom upisivao u Razrednicu, pa i imena i prezimena uenika s njihovim podacima i podacima o nastavi, pisao irilicom i srpskim jezikom, premda su se, prema podacima na naslovnoj stranici Razrednice, svih 107 uenika u ta dva razreda izjasnili rimokatolicima i Hrvatima. ak tovie novi je stareina, kako se potpisivao, dao izraditi novi peat kole s natpisom, kao i na prijanjem, ali samo na irilici (vidi sliku 18.)!76

Slika 18.: Naslovnica Razrednice iz k. god. 1930./31. u O Drinovci

76

Razrednica Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1930./31. I. i II. razred, upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.
52

6. GODINJAK

Od iste k. god. pronaene su i druge dvije Razrednice, istina nekompletne, ali se jasno vidi da su one popunjavane latinicom, premda su obrasci tiskani s jednom stranicom na irilici, a drugom na latinici. Jezik se i dalje naziva srpsko-hrvatskim77 Oito je to popunjavao uitelj Hrvat, a vjerojatno je to bio smijenjeni prethodni upravitelj kole i uitelj Andrija Smoljan? No, poseban biser zatiranja hrvatskog identiteta bio je u tome to je u osobnim podacima za svakog pojedinog uenika, koji su u k. god. 1930./31. bili upisani u I. i II razred, preko noi potezom pera, postali Jugoslov.!, a podanstvo: K. Jugoslov. (Kraljevina Jugoslavija, op. a.). Oito je to uinio veleueni stareina Danilo M. Kulji (vidi sliku 19.) 78. Nasuprot tome, kod svakog uenika III. i IV. razreda te iste k. god. upisano je da su po narodnosti Hrvati, a po podanstvu S.H.S.79. Oito je da ove obrasce nije popunjavao stvaratelj nove jugoslovenske nacije Danilo M. Kulji. Po vjeroispovijesti kod svih uenika I., II., III. i IV. razreda navedene k. god. upisano je da su bili rimokatolici. Oito se ni svemoni stareina Danilo M. Kulji nije usudio pored narodnosti mijenjati i vjeroispovijest uenika.

Slika 19.: Dio Razrednice I. razreda iz k. god. 1930./31. u O Drinovci

Od ostavtine O Drinovci nisu pronaeni materijali za k. god. 1931./32., pa je nepoznato je li situacija bila ista kao u k. god. 1930./31., ali se iz Razrednice za k. god. 1932./33. vidi da je za ravnateljicu postavljena Orman Fahira. Temeljem toga i temeljem uvoenja potpune i prenagle srbizacije nastavnog procesa u O Drinovci od strane, od kraljevske diktatorske vlasti ciljano poslanog Danila M. Kuljia, moe se zakljuiti da je to izazvalo opravdanu pobunu Drinovana, a i stanovnika svih drugih gradova i sela u Herceg-Bosni, koji su bili Hrvati, te je on ipak povuen. Uoava se i jo jedan
77 Razrednica Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1930./31. III. i IV. razred, upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 78 Razrednica Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1930./31. I. i II. razred, upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 79 Razrednica Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1930./31. III. i IV. razred, upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.

53

6. GODINJAK

novitet suptilnijeg pokuaja zatiranja hrvatskog identiteta, a to je da su od te k. god. obrasci tiskani s tekstom istovremeno i na latinici i na irilici, ali na srpskom jeziku. Istovremeno se jezini nastavni predmet naziva Narodni (srpskohrvatsko slovenaki) jezik! Vie nema u obrascima kod upisivanja pojedinih uenika mogunosti izjanjavanja o dravljanstvu te o vjerskoj i narodnosnoj opredjeljenosti.80 Dakle, jest da se barem vratila latinica, paralelno uz irilicu, ali se zato uveo isti srpski jezik, kojim u Drinovcima nitko nije govorio, a svakako niti Hrvati u cijeloj Herceg-Bosni. Da paradoks bude jo vei u slubenim obrascima napravljen je stupac da se u njega moe upisati materinji jezik u kolama i odeljenjima narodnih manjina. Prema tome narodne manjine su mogle imati svoj materinji jezik, ali ne i Hrvati! U razrednici za IV. razred u stupcu Primedba kod veine uenika stoji da je Izdano svjedoanstvo latinicom, a u par sluajeva Izdano svjedoanstvo irilicom, dok kod odreenog broja uenika ne pie nita. Moglo bi se zakljuiti da je uobiajena svjedodba bila tiskana kao i obrasci na paralelnom pismu irilicom i latinicom, a da se na zahtjev mogla dobiti ili samo na latinici ili samo na irilici. Moe se postaviti pitanje, kako to da su par uenika (ili njihovih roditelja) zatrailo svjedodbu na irilici, kad su svi bili Hrvati, no to su vjerojatno oni koji su se spremali odseliti ivjeti ili dalje kolovati u krajeve s preteitim srpskim ivljem, pa da bi izbjegli dodatnu sotonizaciju kao Hrvati, pa su to vjerojatno zbog toga uinili. Za k. god. 1933./34. vrijedi slino kao i za prethodnu, samo to se za IV. razred nalaze podaci upisani u obrasce isto latinicom tiskane i s nazivom jezika srpskohrvatski. Oito je upravitelj i razredni starjeina Omer ampara (ako je dobro proitan rukopis, op. a.) radije koristio takve stare obrasce, nego nove.81 Novi je upravitelj kole i ujedno uitelj Ivan N. Marii u k. god. 1934./35. zaudo vratio u upotrebu peat s hrvatskim latininim nazivom kole, kakav je koriten u vrijeme austro-ugarske vladavine, ali su upotrijebljeni obrasci ponovo tiskani na irilici, jedna stranica i latinici druga stranica, s nazivom jezika srpskohrvatski. alosno je da se ponovo za narodnost kod svakog uenika upisivalo Jugosl. i za podanstvo isto. Da paradoks bude vei na naslovnicama razrednica, za sva etiri razreda, u statistikim tablicama je brojano upisano da su svi uenici rimokatolici i Hrvati. Nejasno je kako to da se u unutranjosti kod svakog upisanog uenika rukom ispisivalo da je Jugoslaven!? Je li tome prethodila neka kraljevska naredba? Nadalje je upotrijebljen novi peat s
Razrednice Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1932./33. III. i IV. razred, upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 81 Razrednice Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1933./34. III. i IV. razred, upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.
80

6. GODINJAK

54

natpisom DRAVNA NARODNA KOLA DRINOVCI, na latinici i irilici (vidi sliku 20.).82

Slika 20.: Novi peat O Drinovci

U k. god. 1935./36. uoene su odreene izmjene u obrascima razrednica, jer ponovo nema mogunosti za upisivanje dravnosti te vjerske i nacionalne opredijeljenosti, kod pojedinih upisanih uenika, a u brojanoj statistici su i dalje svi rimokatolici i Hrvati. Sada su tiskani nazivi u obrascima pisani paralelno latinicom i irilicom, i to ijekavicom (vidi sliku 21.).83 k. god. 1936./37. uoava se izvjesni napredak u zatiranju hrvatskog identiteta u odnosu na prethodnu kolsku godinu, jer su Razrednice zamijenjene kolskim dnevnicima, s obrascima tiskanim kao i prethodno paralelno latinicom i irilicom, ali sada srpskim jezikom. Za naziv jezine nastave ponovo se uvodi Narodni (srpskohrvatskoslovenaki) jezik!84 Isto vrijedi i za k. god. 1937./38.85, 1938./39.86 i 1939./40.87

Slika 21. Dio Razrednice O Drinovci, za k. god. 1935./36., I. raz.

Razrednice Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1934./35. za I., II., III. i IV. razred, upanijski arhiv, zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 83 Razrednice Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1935./36. za I., II., III. i IV. razred, upanijski arhiv, zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 84 kolski dnevnici Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1936./37. za I., II., III. i IV. razred, upanijski arhiv, zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 85 kolski dnevnici Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1937./38. za I., i IV. razred, upanijski arhiv, zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 86 kolski dnevnici Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1938./39. za I., II. i IV. razred, upanijski arhiv, zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 87 kolski dnevnici Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1939./40. za I., i IV. razred, upanijski arhiv, zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.
82

upanija upanija upanija upanija upanija upanija

55

6. GODINJAK

U k. god. 1931./32. u irokobrijekoj gimnaziji, rabi se i dalje naziv srpskohrvatski jezik88, ali postoji i mala razlika u odnosu na prethodnu, jer prema izvjeu o profesorskom zboru jezik se naziva Srp-hrv. (dakle srpskohrvatski)89, kao i u k. god. 1932./33.90, 1933./34.91 i 1934./35.92; pa sve do toga da u Gimnazijskom izvjetaju za tu k. god. stoji: Od predloenih deset tema za pismeni zadatak iz nastavnog jezika (hrvatskog jezika)93, a slino stoji i u k. god. 1932./33.: , iz hrv. jez. ...94. No, u toj k. godini u Gimnazijskom izvjetaju pojavljuje se i naziv Hrvatskosrpski jezik95. Prema izvjeu ministarskog izaslanika, koje je pisao rukom, na srpskom jeziku i irilinim pismom, nastavnici Franjevake gimnazije na irokom Brijegu dobri su Jugosloveni, , te: Potrebno je da se kolska terminologija izjednai nije jednaka sa terminologijom koja se upotrebljava po kolama u Beogradu, Uicu itd.96 Temeljem ovoga fra Ante Mari je primijetio: Fratri, ravnatelj i profesori, da bi ouvali Franjevaku gimnaziju s pravom javnosti, morali su dokazati da su dobri Jugosloveni97. No, treba jo dodati, kako je oita srpska namjera tzv. jugosloveniziranja ostalih naroda u Kraljevini Jugoslaviji, ali i da je ta i takva jugoslovenizacija zapravo samo krinka za srbizaciju. U drugoj polovici k. godine 1934./35. uoavaju se u irokobrijekoj gimnaziji odreene promjene u nazivu nastavnog jezika, pa tako u Konanom rasporedu sati stoji skraenica Hrv98, a u Popisu uenika za tu kolsku godinu nastavni jezik se naziva Hrvatskosrpski jezik99, ali se jo pojavljuju i srpskohrvatski jezik100 i narodni jezik101 Nije to bilo zadugo jer u k. god. 1935./36. opet se pojavljuje skraenica Srp.-hrv. jezik102, kao i puni naziv srpskohrvatski103. Kod uenika koji su polagali popravni ispit u kolovozu, kod jednoga je navedeno da polae iz hrvatskoga i francuskoga104, dok

Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 532. i 536. 89 Isti, str. 521. 522. 90 Isti, str. 563. 564. 91 Isti, str. 614. 622. 92 Isti, str. 656. 657. 93 Isti, str. 537. 94 Isti, str. 569. -570. 95 Isti, str. 576. 96 Isti, str. 578. 583. 97 Isti, str. 586. 98 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 671. - 672. 99 Isti, str. 676. 100 Isti, str. 683. 101 Isti, str. 684. 102 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1935./36. do k. god. 1944./45., Mostar, 2011., str. 9. - 10. 103 Isti, str. 30. 104 Isti, str. 25.
88

6. GODINJAK

56

je na nekim mjestima naveden narodni jezik105. k. god. 1936./37. opet je karakteristina po razliitosti naziva za nastavni jezik, i to: srp. i hrv.106, Hrv.107, srpskohrvatski108, hrvatskosrpski109, narodni110. U k. god. 1937./38. uoava se da su slubeni obrasci tiskani srpskim jezikom na irilici i latinici, ali je ih ravnatelj irokobrijeke gimnazije popunjavao rukom na hrvatskom jeziku i latinicom s nazivom jezika hrv.111. Te obrasce slao je Ministarstvu prosvete u Beograd. Isti naziv za jezik nalazi se i u gimnazijskom izvjeu za k. 1937./38.112, ali se i dalje pojavljuje naziv srpskohrvatski jezik113, narodni jezik114, hrvatskosrpski jezik115. Za k. god. 1938./39. vrijedi da su i dalje slubeni obrasci tiskani srpskim jezikom na irilici i latinici, ali je ih ravnatelj irokobrijeke gimnazije popunjavao rukom na hrvatskom jeziku i latinicom s nazivom jezika hrv.116. Te obrasce slao je Ministarstvu prosvete u Beograd. Isti naziv za jezik nalazi se u rasporedu sati i u gimnazijskom izvjeu za k. 1938./39.117, ali se i dalje pojavljuje naziv srpskohrvatski jezik118, narodni jezik119, hrvatskosrpski jezik120. Bitno je uoiti da prof. dr. Oton Knezovi u svom dopisu Provincijalatu od 14. IV. 1939. jezik kojeg predaje naziva hrvatskim121. Oito je da su svoj jezik i jezik koji je predavan u irokobrijekoj gimnaziji, nastavnici nastojali nazivati hrvatski jezik, kad god im je to bilo mogue. U tom smislu k. god. 1939./40. predstavlja izvjesni napredak u izvjesnom smanjenju pokuaja zatiranja hrvatskog identiteta, jer se i slubeno poelo koristiti naziv skraeno Hrv.122, odnosno hrvatskosrpski jezik123. Ovo oito koincidira s uspostavom Banovine Hrvatske 1939. Analogno vrijedi i za k. godinu 1940./41.124 sve do uspostave Nezavisne Drave Hrvatske, 10. IV. 1941.

Isti, str. 32. Isti, str. 51. 52. 107 Isti, str. 51. 52. 108 Isti, str. 56., 81., 82. 109 Isti, str. 88. 110 Isti, str. 90. 111 Isti, str. 113. 114. 112 Isti, str. 115. 116. 113 Isti, str. 132., 133. 114 Isti, str. 139. 115 Isti, str. 141. 116 Isti, str. 153. 117 Isti, str. 154. 158. 118 Isti, str. 183., 184. 119 Isti, str. 192. 120 Isti, str. 194. 121 Isti, str. 170. 122 Isti, str. 221. -223. 123 Isti, str. 228., 229., 238., 240. 124 Isti, str. 256., 268., 269.
105 106

57

6. GODINJAK

Prema ljetopisima koje su pisali direktori (ravnatelji) irokobrijeke gimnazije (dr. fra Mato uturi, od 1918./19. 1928./29.; dr. fra Kreimir Pandi, od 1929./30. 1933./34. i dr. fra Dominik Mandi, od 1934./35. 1938./39.) uoava se da se 1. XII. kao praznik ujedinjenja Kraljevine SHS i kasnije Kraljevine Jugoslavije, esto, poevi od k. god. 1919./20. do k. god. 1939./40. (ali ne svake godine, ili se to samo svjesno izbjeglo unijeti u ljetopis) slavio sveanom misom, kojoj su bili nazoni svi nastavnici i uenici125. U ljetopisima se, takoer, poevi od k. god. 1929./30., pa do 1939./40. uz datum 27. I. navodi da je to blagdan sv. Save, da se nije odravala nastava, ve se obiljeavao sveanom misom i slinim manifestacijama, ali se primjeuje da se isto nije upisivalo svake godine126. Uz taj datum u ljetopisu za k. god. 1938./39. stoji: po naredbi Kr. Banske uprave prof. dr. fra Marijan Zubac odrao je predavanje svim uenicima o prosvjetnom radu sv. Save.127 Isto tako u ljetopisu za k. god. 1929./30., kada je ravnateljstvo gimnazije preuzeo dr. fra Kreimir Pandi, po prvi puta se navodi uz 1. XII.: moralo se izvjesiti dravne zastave. 128 Oito se ovo moe dovesti u usku vezu s uspostavom Karaorevieve diktature nakon 6. I. 1929., emu ide u prilog i injenica da se u ljetopisu za 1932./33. po prvi puta, uz datum 17. XII. navodi: kraljev roendan. kolski praznik., to se i kasnije povremeno navodi129. U nizu navedenih ustrajnih pokuaja odnaroivanja Hrvata Herceg-Bosne, treba dodati i aktivnosti koje se navode u ljetopisu za k. god. 1934./35., a vezane za pogibiju kralja Aleksandra I. u Marseilleskom atentatu: 10./X. U 8 s. direktor je saopio ovu stranu vijest svim uenicima, koji su bili sakupljeni u velikoj gimnazijskoj dvorani. Odrao je kratki govor o ivotu i zaslugama pok. Kralja. Svi su uenici bili duboko potreseni ovom nenadanom i tekom vijesti. U znak narodne alosti direktor je uenike rasputao kui nakon odrane komemoracije. 13./X. prema brzojavnom nareenju Banske uprave u Splitu Direktor je u 101/2 s. sazvao nastavnike i sve uenike u gimn. pozorite i najavio im dolazak Nj. Vel. Kralja Petra II. u Domovinu Na koncu je pozvao uenike, da tri puta kliknu: ivio novi Kralj Petar II. 15./X. prema brzojavnom nareenju Min. Prosvjete i Ban. Uprave za vrijeme prvoga sata o. fra Oton Knezovi odrao je uenicima zajedniko predavanje u pozorinoj Sali o kralju Aleksandru
Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 45., 56., 74., 100., 121., 169., 201., 256., 362., 390., 464., 504., 546., 592., 641., 703.; Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1935./36. do k. god. 1944./45., Mostar, 2011., str. 47., 94., 146., 202., 246., 126 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 466., 505., 547., 593., 644., 704.; Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1935./36. do k. god. 1944./45., Mostar, 2011., str. 48., 146., 202., 247., 127 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1935./36. do k. god. 1944./45., Mostar, 2011., str. 202.. 128 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 464. 129 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1918./19. do k. god. 1934./35., Mostar, 2011., str. 592., 642.
125

6. GODINJAK

58

I. stvaratelju Jugoslavije i poborniku svjetskoga mira. Gimnazijska kronika unutar godinjeg izvjea za k. god. 1940./41. nije pronaena, pa ostaje nejasno jesu li nastavnici i uenici irokobrijeke gimnazije morali sveano slaviti 1. XII. 1940. kao praznik ujedinjenja Kraljevine Jugoslavije i 27. I. 1941. blagdan sv. Save130. RAZDOBLJE NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE Prema podacima za k. god. 1940./41. u irokobrijekoj gimnaziji se od te godine upotrebljavaju i slubeni obrasci i dopisi na hrvatskom jeziku i pisani latinicom, a konano se i narodni jezik naziva pravim imenom hrvatski jezik. U O Drinovci za k. god. 1940./41. obrasci kolskih dnevnika su tiskani na hrvatskom jeziku, latinicom. Ovo je oito zasluga uspostave Banovine Hrvatske 1939. No, jo uvijek se predmet jezikoslovne nastave naziva Narodni (srpskohrvatsko-slovenaki) jezik! Meutim, uz jednu napomenu za jednu uenicu: Radi preudaljenosti roditeljskog doma, poodmakle dobi, ispisuje se iz kole, od 1. IX. 1941., koju je potpisao razredni uitelj Ivan Marii, nalazi se i novi peat, nastao po uspostavi NDH. Peat ima natpis na latinici: NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA, DRAVNA MJEOVITA PUKA KOLA, KOTAR LJUBUKI, DRINOVCI, s grbom NDH u sredini (vidi sliku 22.)131

Slika 22.: Dio iz kolskog dnevnika za k. god. 1940./41.

130 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1935./36. do k. god. 1944./45., Mostar, 2011., str. 275. 131 kolski dnevnici Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1939./40. za I., III. i IV. razred, upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.

59

6. GODINJAK

Slika 23.: Naslovnica Razrednog imenika O Drinovci iz k. god. 1941./42.

Kao to se vidi na slici 23. od k. god. 1941./42. u O Drinovci uvedeni su Razredni imenici, umjesto kolskih dnevnika, s punim hrvatskim jezikom i latinicom. No, na novom peatu kole mogu se vidjeti naknadno kemijskom olovkom, rukom ucrtane dvije petokrake, preko grba NDH. Tko je i kada to uinio nije mogue utvrditi imenom i prezimenom, ali je jasno da je to uinio onaj tko je elio zatirati hrvatski identitet, i to iz komunistikih krugova nakon II. svjetskoga rata, kada je zavladala jugokomunistika diktatura. Jasno je da je u obrasce uveden i tiskani naziv za predmet iz jezikoslovne nastave hrvatski jezik i ne samo to ve su uvedeni i hrvatski nazivi za sve predmete, tj. obrasci su kompletno tiskani u hrvatskom jeziku132, to vrijedi i za k. god. 1942./43.133, 1943./44.134 Znai Hrvati u Herceg-Bosni konano su i u koli doli do pravog imena za svoj materinji jezik! Od k. god. 1944./45. ostalo je sauvano samo nekoliko obrazaca iz ponovo nazvanih Razrednica i prema njima se vidi da su tiskane latinicom, ali nekim hibridnim hrvatskim jezikom, koji se uostalom vie tako ni ne naziva, nego ponovo srpsko-hrvatski jezik. Kod upisa svakog pojedinog uenika u obrascima dana je mogunost za izjanjavanje po Narodn. (kod svih upisano: Hrvatska), Vjeroisp. (kod svih upisano: rimo-kat.) i Ua domov. (kod svih upisano: Herceg.)135 Budui da je dolo do zavretka II. svjetskog rata 9. V. 1945., a time i pada NDH, za vjerovati je da je nastava
Razredni imenici Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1941./42. za I., II., III. zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 133 Razredni imenici Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1942./43. za I. i zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 134 Razredni imenici Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1943./44. za I., II., III. zapadnohercegovaka, iroki Brijeg. 135 Ostaci od Razrednica Osnovne kole u Drinovcima, k. godinu 1944./45. za I. zapadnohercegovaka, iroki Brijeg.
132

i IV. razred, upanijski arhiv, upanija III. razred, upanijski arhiv, upanija i IV. razred, upanijski arhiv, upanija i II. razred, upanijski arhiv, upanija

6. GODINJAK

60

u O Drinovci k. god. 1944./45. otpoela kao i prethodne, ali je dolaskom novih komunistikih vlasti dolo do uvoenja i novih Razrednica s novim obrascima, kao i nove terminologije, zapravo je izbaeno sve to je koriteno u vrijeme NDH. U irokobrijekoj gimnaziji za k. god. 1940./41., osim to se prema sauvanoj dokumentaciji uoava koritenje hrvatskog jezika u njegovoj punini, znaajno je i to to je po uspostavi NDH lan Hercegovake franjevake provincije i profesor na gimnaziji, dr. fra Radoslav Glava u lipnju imenovan odjelnim predstojnikom za bogotovlje u ministarstvu nastave.136 Ova injenica ukazuje na to da time prestaju raznorazni postupci usmjereni na odnaroivanje Hrvata kroz obrazovanje mladei. Samo po sebi se onda podrazumijeva da u irokobrijekoj gimnaziji za k. god. 1941./42., 1942./43., 1943./44. i 1944./45., jezikoslovna nastava se nazivala hrvatski jezik137. iroki Brijeg pao je u partizanske ruke 7. II. 1945., a kako e se partizani i kasnije novouspostavljene komunistike vlasti, odnositi prema hrvatskom narodu i njegovom identitetu, pokazali su ve tada, jer su odmah likvidirali 12 fratara koje su zatekli u samostanu, a likvidaciju su obavili u ratnom sklonitu. Prema posljednjem ratnom gimnazijskom izvjeu, u partizanskom pokolju stradali su fratri: fra Radoslav Vuki, dr. fra Kreimir Pandi, dr. fra Arkaneo Nui, fra Fabijan Paponja, dr. fra Marko Dragievi, fra Leonard Rupi, fra Bruno Adamik, fra Tadija Koul, fra Borislav Pandi, fra Dobroslav imovi, fra Roland Zlopaa, fra Venancije Nenad Pehar; te klerici, koji su maturirali od 1940./41. do 1943./44.: fra Svetislav Markoti, fra Ante Dobroslav Maji, fra Albert Pero Azinovi, fra Julijan Berislav Petrovi i fra Julijan Petrovi. No, tome treba pridodati i ostale fratre Hercegovake franjevake provincije, koje su partizani na razliitim mjestima pobili, tako da su ih ukupno likvidirali 66. Jo k tomu su u ljeto 1945. demolirali gimnaziju, njezine kabinete, zbirke, knjinice, arhive i matice, temeljito su spalili sve samostanske spise, pri emu je spaljeno neprocjenjivo povijesno blago.138 Time su oito htjeli unititi dio hrvatskog kulturnog i civilizacijskog identiteta. Nadbiskupska klasina gimnazija s pravom javnosti u Travniku, na kraju II. svjetskog rata i nakon njega, prola je slino kao i ona na irokom Brijegu, jer su partizani u njoj spalili i unitili sve to je imalo veze s isusovakim redom, pod ijim patronatom je djelovala ta gimnazija. Tako je malo dokumentacije ostalo, i to ono to je bilo u nekim drugim ustanovama ili kod pojedinaca. Tako prema podacima pronaenim u Arhivu Filozofskog fakulteta Drube Isusove

136 Ante MARI, Franjevaka klasina gimnazija na irokom Brijegu od k. god. 1935./36. do k. god. 1944./45., Mostar, 2011., str. 276. 277. 137 Isti, str. 288., 289., 300., 301., 302., 304., 305., 311., 329., 330., 332., 333., 335., 336., 338., 340.,373., 374., 378. i 394. 138 Isti, str. 418. 429.

61

6. GODINJAK

u Zagrebu, za kolske godine 1941./42. 139, 1942./43.140, 1943./44.141, nakon uspostave Nezavisne Drave Hrvatske i u ovoj gimnaziji se jezikoslovna nastava naziva Hrvatski jezik, a i za sve druge predmete i napise koristi se hrvatski jezik (vidi sliku 23.). Oito se i u ovoj ustanovi s velikim oduevljenjem doekala uspostava NDH i mogunost djelovanja na materinjem hrvatskom jeziku.

Slika 23.: Dio iz Popisa nastavnika i nastavnih predmeta u Nadbiskupskoj klasinoj gimnaziji s pravom javnosti u Travniku za k. god. 1943./44.

Za O Tihaljina vrijedi analogno kao i za O Drinovci, ali je interesantno opisati i prokomentirati jedan dokument naen u Razrednom imeniku za 1943./44. k. god., a to je jedna Polaznica, upuena Dravnoj pukoj koli u Tihaljini, a kojom se za uenika Stjepana Mlinarevia, roenog 1934. u Tihaljini, potvruje da je svrio k. god. 1941./42., I. raz i 1942./43., II. raz., u mjeovitoj pukoj koli u Babinoj Gredi, kotar upanja. Polaznica se izdaje na temelju molbe roditelja, radi preseljenja u Tihaljinu. Iz ove polaznice jasno proizlazi da je i u Tihaljini, dakle u Hercegovini, isti kolski sustav kao i u Slavoniji, ali proizlazi i to da se ova obitelj otselila u Slavoniju, najvjerojatnije u ljeto 1941. (kada je vie hercegovakih obitelji, zbog ugroze od etnika i ope ratne nesigurnosti, selila u mirniju i sigurniju Slavoniju), jer je uenik Stjepan Mlinarevi zavrio I. i II. razred osnovne kole od 1941. 1943., a roen je u Tihaljini 1934. Kako je u ljeto 1943. nastala stabilnija i mirnija situacija i u Hercegovini, to su se brojne obitelji vraale iz Slavonije u svoj rodni grad.

Izvjee Nadbiskupske klasine gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1941./42., Sarajevo, Nova tiskara Vrek i dr., 1942., str. 4. 17., u: Arhiv Filozofskog fakulteta Drube Isusove, Zagreb. 140 Izvjee Nadbiskupske klasine gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1942./43., Sarajevo, Nova tiskara Vrek i dr., 1943., str. 4. 17., u: Arhiv Filozofskog fakulteta Drube Isusove, Zagreb. 141 Izvjee Nadbiskupske klasine gimnazije s pravom javnosti u Travniku za kolsku godinu 1943./44., Sarajevo, Nova tiskara Vrek i dr., 1944., str. 4. 17., u: Arhiv Filozofskog fakulteta Drube Isusove, Zagreb.
139

6. GODINJAK

62

63

6. GODINJAK

UMJESTO ZAKLJUKA Hrvatski narod u Herceg-Bosni stoljeima je proivljavao razliite oblike zatiranja njegova nacionalnog identiteta, a za etiristogodinje okupacije od Turaka gotovo da nije imao svojih obrazovnih ustanova. Prve takve ustanove otpoeli su uspostavljati polovicom XIX. stoljea franjevci, najprije konfesionalnog, a kasnije i opeg karaktera. U poetku su poduku obavljali na materinjem hrvatskom jeziku, uz pripomo svoje brae Hrvata koji su ivjeli u sklopu Austro-Ugarske. Hrvati su vie-manje s oduevljenjem prihvatili odluku Berlinskog kongresa 1878. da Austro-Ugarska uvede mir i red u Bosni i Hercegovini, ali su kasnije nastupila razoarenja, jer je Austro-Ugarska u Bosni i Hercegovini poela nametati stvaranje nove jedinstvene bosanske nacije i bosanskog, a kada su uslijedili estoki otpori i Srba i Hrvata, onda je nazvan srpskohrvatski. Naivna su bila oekivanja pojedinih Hrvata da e u, nakon I. svjetskog rata, novostvorenoj Kraljevini SHS i kasnije Kraljevini Jugoslaviji, kao zajednici junoslavenskih naroda, imati svoju punu narodnosnu ravnopravnost. Nasuprot tom oekivanju uslijedili su razliiti, vie ili manje prikriveni postupci zatiranja hrvatskog identiteta. O tome je u vie navrata pisao ili govorio dr. Ivan Tomas (osobito kada je bio glavni urednik i spiker na Hrvatskom programu Radio Vatikana, 1954. 1962.)142. Dr Tomas je, tako, dajui opsean kritiki prikaz knjige: Richard Pattee: The Case of Cardinal Aloysius Stepinac, The Bruce Publishing Company, Milwaukee, U.S.A., 1953., str. XVI i 499; napisao: Pisac je dobro uinio, to je u Nadbiskupovoj izjavi tono tiskao i izreku o plebiscitarnom opredjeljenju hrvatskoga naroda za svoju dravu 1941. (str. 239.), te i na taj nain pokazao, da mu je stalo samo do istine i obrane Stepineve asti. Uzmimo samo nesretnu ideju o strong separatist move-merit in Croatia u Jugoslaviji prije Drugog svjetskoga rata (str. 69.): kako se ona moe sloiti s Nadbiskupovom milju o prvoj Jugoslaviji kao tamnici za Hrvate? Autor nedokazano tvrdi na istoj 69. stranici, da su na ruevinama Jugoslavije 1941.: The Croatian separatist, through the Ustashi, seized on this to establish an independent state. Ali mjesto da jade jadimo i muku muimo odreujui procente, koji odgovaraju toj frazi, uzmimo sigurnu izjavu Nadbiskupovu, da se hrvatski narod plebiscitarno izrazio za svoju dravu, dakle ni za kakav separatizam nego za dravu, pravu nezavisnu dravu: The Croatian nation unanimously declared itself for the Croatian State... (str. 239.). I mjesto da se osjea krivim radi nekakva separatizma, Stepinac je kazao, da bi bio nitarija, da se nije solidarizirao sa svojim narodom! A taj je narod htio svoju dravu svim svojim biem! Skromno pitamo naega pisca, smije
142

Domagoj TOMAS Sreko TOMAS, Batinik muenitva strpljivosti (povodom 100. godinjice roenja dr. don Ivana Tomasa), Susreti 5, Ogranak Matice Hrvatske Grude, 2011., str. 124. 160.
64

6. GODINJAK

li, piui o Stepincu, prijei preko njegovih rijei o hrvatskom narodnom pravu na svoju dravu i hrvatski narodni pokret za osloboenje nazvati separatizmom! Onda bi i Washington i Franklin bili separatisti, a ni De Valera, Gandhi, Nehru, Ali Jinnah... ne bi bolje proli! Grdno nas iznenauju autorove rijei outburst of Croatian nationalism u travnju 1941. i passionate and often intemperate sentiments of exaggerated nationalism (str. 112.). Da je pisac samo pokuao to hrvatsko raspoloenje protumaiti Stepinevom izjavom o Jugoslaviji kao tamnici za Hrvate, kako bi se bio umjerenije izrazio! Nije mu manjkalo dokaza: hrvatski se narod 1941. plebiscitarno izrazio za svoju dravu, Atlantska povelja i ona iz Jalte, prirodno pravo, naela Svete Stolice... sve je to Hrvatima davalo pravo na samostalnu dravu, pa zato bi onda hrvatski Metropolita u sebi 1941. zatajio svojega naroda i snizio se na nizinu kukavice?! U svojoj je dui uvijek nosio neprevarljivu svijest, da hrvatski narod eli asno zauzimati svoje mjesto pod suncem. Zato je izjavio na sudu, da Hrvati osuuju sramotni proces protiv zagrebakog Nadbiskupa. Kako je potivao volju svojega naroda, njegov narod je volio i potivao i jo neprestano potuje svojega Metropolitu.143 Isto tako, dr. Tomas u svom lanku Svjei strani spisi o Stepincu, pie: Nadbiskup Stepinac je 1946. pred komunistikim sudom dokazivao, kako je 1941. bio za hrvatsku dravu, kao i sav hrvatski narod. Ostaje Stepineva rije plebiscitarno za svu povijest. Hrvati su proglasili uspostavu NDH prije dolaska Pavelia i ustaa iz Italije. Nasjedati hrvatskim neprijateljima i danas NDH stavljati meu navodnike nedosljedno je i nepravedno. Nadbiskup Stepinac je u svojem posljednjem razgovoru s potpisanim u proljee 1943. u Rimu otvoreno dokazivao potpunu razliku izmeu ustatva i hrvatske drave. Jo i danas kao da odjekuju Stepineve trijezne rijei: Ako ovako nastave, propast e, i, to je jo gore, unitit e nam i dravu, za koju je narod pridonio onoliko rtava!.144 Dr. Tomasu je kardinal Stepinac i njegovo muenitvo bilo izvor nadahnua za pisanje i govorenje, pa je tako i u lanku o dr. Vladku Maeku spomenuo i Stepinca i njegovu znamenitu izjavu: Stepinac je 3. X. 1946. pred komunistikim suditem izjavio, da je 1941. skupa s golemom veinom hrvatskoga naroda plebiscitarno pozdravio osnutak NDH, i da bi se sam bio osjeao nitarijom, da onom zgodom nije bio osjetio bilo svoga naroda! Tko e ikako posumnjati u iskrenost i istinitost Stepinevih rijei? 145 Pregledom dijela povijesne grae iz Franjevake klasine gimnazije na irokom Brijegu, Nadbiskupske klasine gimnazije s pravom javnosti u Travniku te iz Osnovne kole Drinovci i O Tihaljine i manjim dijelom O Ljubuki, za razdoblje od 1844. do 1945., uoavaju se jasna nastojanja Hrvata u HercegBosni za potrebom provedbe nastavnog procesa na svom materinjem hrvatskom
Ivan TOMAS, Stepinev portret u vrijednoj anglosaskoj studiji R. Pattee, Hrvatska revija, 4 (1954.) 2, str. 129. - 160. Ivan TOMAS, Svjei strani spisi o Stepincu, Hrvatska revija, 32 (1982.) 3, str. 411. - 438. 145 Ivan TOMAS, KRANSKI HUMANIZAM DRA. VLADKA MAEKA, Novi ivot, God. III (1964.) 3-4, str. 170-178.
143 144

65

6. GODINJAK

jeziku. U tom jeziku su bili poeci kolovanja mladei u zadnjim desetljeima turske vladavine, kao i prvim godinama dolaska austro-ugarske vladavine, ali nakon toga su i austro-ugarske vlasti, a naroito karaorevievka diktatura, uznastojali na razliitim, vie ili manje vidljivim, vie ili manje sofisticiranim metodama odnaroivanja Hrvata i zatiranja njihovog identiteta i kroz obrazovanje mladei. Stoga je hrvatski narod u Heceg-Bosni s oduevljenjem prihvatio uspostavu svoje nezavisne drave, u kojoj je otpoeo provoditi i obrazovni proces na svom materinjem hrvatskom jeziku! ZAHVALE Prije svega zahvaljujem fra Anti Mariu, koji mi je omoguio neometan pristup svoj grai koju posjeduje Franjevaka knjinica i njen Arhiv u Mostaru. Istu zahvalnost upuujem ravnatelju upanijskog arhiva, upanije zapadnohercegovake u irokom Brijegu, gospodinu Begiu, sa suradnicima, na omoguavanju koritenja njihove cjelokupne grae. Zahvaljujem i o. isusovcu Valentinu Miklobuecu, voditelju Arhiva u Filozofskom fakultetu Drube Isusove u Zagrebu, koji mi je omoguio pristup sauvanoj grai o Nadbiskupskoj klasinoj gimnaziji s pravom javnosti u Travniku. Nita manju zahvalnost ne zavrjeuju i moji prijatelji: mr. sc. Mario Bui, vrlo agilni predsjednik Matice hrvatske Ogranak Grude i njegovi suradnici mr. sc. Jozo Mari, Petar Maji i Tihomir Maji, koji su me poticali na pisanje ovakvih i slinih lanaka. Prof. dr. Sreko Tomas

6. GODINJAK

66

KULTURA
IVAN IMI Sumorni Boi 1993.. ..................................................................................71 PETAR MAJI "Grudsko pivanje" u sredinjici Matice hrvatske u Zagrebu.........................81 PETAR MAJI Roman iva glava autorice Julienne Eden Bui..........................................84 FRA ANTE MARI Dobri brat protivni vjetar (sv. Franjo u Hrvatskoj)......................................88 MARINKA IMI Steci od Zgoe do Ledinca, Milka Tica. ......................................................124

69

6. GODINJAK

SUMORNI BOI 1993.

vano kao te godine. Dijelio je taj osjeaj, razumije se, i s ostalom trojicom s kojima je bio na bunkeru: ostaviti obitelj i doi u ovu abuljsku zabit ba za Boi, ne obazirui se na desetine onih koji su takoer trebali biti ovdje a nisu, ispunjavalo ih je jedinstvenim ponosom. U gotovo istom sastavu, tek s Antom umjesto Vinka, bili su prije dvadesetak dana samo malo zapadnije, negdje na podruju Sastavaka iznad Bogodola. I tada je bilo puno snijega i hladno, moda ak hladnije nego ovdje u Nuglima, ipak je to bilo na neto veoj nadmorskoj visini, ali taj odlazak na teren (kako su oni zvali redovite odlaske na crte razgranienja, obino u trajanju od sedam do deset dana) bio je poput mnogih drugih, i teta bi bila na njega troiti previe rijei. O njemu bi i onaj Mlaki teko napisao itljivo ratno tivo. Ovaj pak boini pamtit e cijeloga ivota. I da se nije pretvorio u iznenadnu tragediju, imao je ono neto to imaju prijelomni dogaaji u ivotima svih ljudi. Prvo, bio je to mislili su oni - neosporni dokaz takozvane odgovorne hrabrosti, a mukarcima, znano je od pamtivijeka, nikada takvih dokaza i dokazivanja ne moe biti previe. Ljetos je na ovom potezu njihov neprijatelj slomio zube, da se posluimo tim tipino vojnikim izrazom, i ne bi bilo nikakvo iznenaenje pokua li iskoristiti njihovu oekivanu blagdansku oputenost za zaposjedanje svega onoga to nije uspio koji mjesec ranije. Gornja sloenica odgovorna hrabrost zvui vam, pretpostavljamo, sasvim novo i originalno, pa se stoga neemo ustezati pohvaliti vau mo zapaanja. Da, u pravu ste, nova je i originalna, ispod ekia takoreku, a smislili smo je kako bismo openito naznaili razliku izmeu domobranske hrabrosti (o kakvoj se, recimo, radilo kod Marka, Jure, Josipa i Vinka) i hrabrosti razliitih ratnih specijalaca, esto hirovitoj i nepredvidljivoj, kojih ovdje za ovaj Boi nije bilo. Drugo, meu vojnicima je upravo tada, u kasnu jesen 1993. godine dakle, vladalo uvjerenje kako je pitanje dana kada e njihovi vojniki i politiki ciljevi biti ostvareni, i valjalo je ne posustati sada kada e, eto, njihovo ratovanje, pa i rtve, konano dobiti svoj puni smisao. Inenjerija je navodno ve bila odradila lijep posao
71 6. GODINJAK

Ni za jedan Boi u svom ivotu Marko nije imao osjeaj da radi neto tako

od Uskoplja prema Fojnici, preko Vranice valjda, Srednja Bosna samo to nije spojena s Hercegovinom. Pokazat e se vrlo brzo da stvari i nisu stajale onako kako se to Marku i njegovim suborcima inilo iz rova, zapravo iz bunkera, jer svima je poznato da u hercegovakim gudurama niti je bilo, niti je moglo biti rovova kakve smo navikli gledati u ratovima voenim po ravniarskim krajevima. I doista, iz rova, ili bunkera, svejedno, teko se moe vidjeti ira slika, dobro je to netko davno primijetio. Lako je nama danas, mi danas nedvojbeno znamo da ta slika, ta prokleta ira slika, ve tada nije bila nimalo po mjeri ovih promrzlih vojnika, znamo da e im za koji mjesec smjestiti odozgo, odrediti im okvire i drave za koje oni ne bi ni prstom mrdnuli, a kamoli smrzavali se ovdje, i to za Boi. Oni o tome pojma nisu imali. esto to u ratu tako biva, i mala je utjeha, ako je ikakva, to emo neke od njih barem uvrstiti u ovu nau potresnu priu. Na Vrdi su stigli na sam Badnji dan. Smjena, i to nedovoljna po broju ljudi, skupljena je na jedvite jade. Odmah su rasporeeni na poloaje kako bi njihova prethodnica mogla otii na zaslueni odmor. Dolje ispred zapovjednitva dobili su konzerve, riblje za Badnjak, mesne doruke domae proizvodnje i nekakvu neukusnu, ilavu maarsku slaninu za ostale dane. Dobili su i cigarete. Do poloaja njih etvoricu odvezao je Matko, s terencom koji samo to se nije raspao. Matko je inae bio iz njima susjednoga sela. Bio je ranjavan dva puta, jednom prilino ozbiljno, na samom poetku rata, a drugi put samo lake. Podmukli, zalutali geler mu je ljetos u Mostaru zavrio u podlaktici lijeve ruke. Na ovom mjestu predosjeam, iako nevjet u pripovijedanju kao protagonisti moje prie u ratovanju, kako je pravo vrijeme da o tim svojim glavnim likovima progovorim rije-dvije. Ne previe, gotovo doslovno rije-dvije, tek toliko da mi ne moete spoitnuti kako mi nedostaje kakva-takva karakterizacija, ako uope mora biti neke posebne karakterizacije likova u kratkoj prii ovakvoga formata. Dok jo nije kasno, prije nego odustanete od daljnjega itanja, sasvim je, mislim, opravdano s moje strane poduzeti sve kako oni istananijega knjievnog ukusa ovu moju ratnu prozu ne bi olako proglasili treerazrednom. Opravdano i legitimno kao upotreba sile u ratu, naprimjer. Svi osim Marka bili su oenjeni, Josip dvije godine (dobio je bio ve dvoje djece, a i tree e mu se roditi za otprilike mjesec dana; ti navalio ko mutav, znali su ga s pravom podbadati), Jure etiri (u njega, u Jure, rodilo se bilo troje, a da nam je zaviriti u rodni list njegova etvrtoga djeteta, nije iskljueno da bi nam jednostavna raunica razotkrila kako on i njegova supruga nisu dangubili ni izmeu dva zadnja Jurina terena), a Vinko, najstariji meu njima, moda i cijelih petnaest. I da, troje djece bilo je i u njega, u Vinka.
6. GODINJAK 72

Marko je imao ozbiljnu djevojku. Pitat ete me, zapravo, pitali biste me, da je ovo radijska ili televizijska kontakt-emisija umjesto (u komunikacijskom smislu) jednosmjernoga teksta, to mislim pod tim ozbiljna djevojka, i kako ja ikako znam koliko je ozbiljna bila ta Markova i Sanjina veza, Sanja se naime zvala. to bi rekli u onoj reklami za jedan lijek protiv prehlade: ooo, znam, vjerujte mi! Ne radi se ovdje o uobiajnoj praksi (koja je, uostalom, sami temelj knjievnosti) svakoga pisca, ak i onih ne pretjerano nadarenih poput mene, da naprosto izmisli kad neto ne zna, preuvelia ili umanji, istakne ili zapostavi, i sve to prema vlastitoj slobodnoj volji ili zahtjevima prie. Ovdje se, neka mi bude doputena ova mala autorska nesmotrenost kojom u moda razotkriti vie nego bih trebao, radi o u knjievnosti ve toliko puta vienoj maginoj mjeavini fikcijskoga i autobiografskoga, koja je oduvijek najbolje golicala itateljevu matu, vazda eljnu dokuiti gdje je granica izmeu jednoga i drugoga. Eto o tomu se ovdje radi, eto uvjerljiva objanjenja za moje znanje o ovim dogaajima i ljudima. Neu vam, naravno, otktiti koji sam ja - jesam li primjerice zapovjednik cijeloga bojita to je upuen u privatne ivote svih svojih vojnika a danas se dohvatio pisanja, jesam li moda jedan od trojice Markovih kolega s bunkera, roak, susjed ili prijatelj, jer njih etvorica stvarno i jesu bili roaci, susjedi i prijatelji, ili sam, to moe nekome zvuati najmanje vjerojatno, ali zato mati otvara novi prostor za nagaanja, netko od onih jadnika s dva susjedna poloaja, jedan lijevo, drugi desno od njih, koji su skupa s njima ovdje na sjevernim padinama abulje proveli Boi?! Mogu, naposljetku, biti i netko skroz deseti. Bilo kako bilo, bio ja ovaj ili onaj, ja, dakle, pouzdano znam da su Marko i njegova Sanja tada hodali ve pune dvije godine, najmanje, znam i da je Marko Juru na prethodnom terenu na Vilinoj Kosi ve zagovorio za vjenanoga kuma, znam isto tako mnoge intimne dvojbe oko njihova skoroga zajednikog ivota, izreene uz vatru u bunkeru, kad ti se na trenutke ini kako nema nikoga blieg na svijetu od ovih ljudi koji su tu s tobom. Moe se to vama initi udnim, ali na ovakvim mjestima i u ovakvim okolnostima raaju se neke posebne veze meu ljudima. Ljudi se iskreno otvaraju jedni drugima, kao u ispovjedaonici, otkrivaju svoje ivotne tajne, iznose najskrivenije podsvjesne elje, valjda svjesni kako bi im to lako mogla biti posljednja prilika za otvaranje due. Da su kojim sluajem sada bili kod kue, u svom malom ubavom selu, sliku koju su zatekli na Badnjak gore na borbenim poloajima, zacijelo bi poastili nekim od onih donekle ve otrcanih izraza kao to su idilino ili velianstveno. Iako poslovino neskloni velikim i snanim rijeima poput ovih, i mi bismo da smo igrom hude sudbine bili na njihovom mjestu vjerojatno brzopleto posegnuli za njima. Ili slinima, nimalo manje otrcanima, poput onog ubavo, to nam se kao nehotice otelo na poetku ovoga
73 6. GODINJAK

odlomka, ili izraza udesno i zadivljujue recimo. Kada bih bio siguran da izostanak opisa planinskoga krajolika nee brutalno razotkriti nedostatak moga pripovjedakog iskustva i, jo gore, mate, najradije bih ga izbjegao. Svjestan sam, pritom, kako bi i njegov lo opis, lo opis toga krajolika, lien lirskih figura i ponekog zanatskoga trika, mogao imati po mene jednako poguban, ako ne i pogubniji razotkrivaki uinak. Suprotno logici zdravog, seljakoga razuma na koji se tako rado pozivam u razliitim prigodama, suprotno i drevnoj narodnoj mudrosti, saetoj u svima vama dobro poznatoj izreci od dva zla uvijek biraj manje, ja u vam ipak o zateenim prirodnim i atmosferskim prilikama u Nuglima i okolici togod napisati. Ovdje je snijeg padao od prekjuer, u poetku slab i sitan, a onda, od jutros, krupniji i ljepljiviji. Bilo ga je sad ve tridesetak centimetara, moda trideset pet. Sve je bilo bijelo, dokle god oi seu, i gore prema vrhovima Medvjedu i Golubiu koji su se uzdizali iznad njihovih poloaja, i dolje u dolini Drenice. Kao na onim razglednicama iz Kanade. Da su od gustih pahulja mogli vidjeti i dalje, preko kanjona Drenice, vidjeli bi i vrsnicu odjenutu u bijelo, to za nju i nije nikakvo udo, sloit ete se. Cijeli hrbat po kojemu su uzdu bili rasporeeni bunkeri, u razmacima od dvjestotinjak metara, bio je obrastao umom. Ona je sada bila posjeena taman toliko da se mogu napraviti bunkeri i dostavni put koji je spajao poloaje dolje s bazom, sa zapovjednitvom na Vrdima. Rado bih vam upravo na ovom mjestu poimenice nabrojio vrste devea koje raste tu oko poloaja, meutim moje botaniko znanje prilino je skromno, tovie sramotno skromno za nekoga tko se nije rodio i odrastao na asfaltu, priznat u. Bilo ono bjelogorino ili crnogorino, da odvuemo malo prema knjikom znanju o biljnim razredima i koljenima kad ve pravog ivotnoga nemamo, zajedniko im je bilo da su im se grane, kako biste i oekivali, sada povijale pod teinom snijega. Neke i pucale. Primopredaja poloaja prola je, rekli bismo, uobiajno, uz poneto razumljive nervoze na obje strane: kod onih koji su odlazili zato to su smjenu oekivali jedan dan ranije, ako ne i dva, a kod nae etvorice zbog svih onih blagdanskih okolnosti o kojima smo govorili jo na poetku. - Mogli ste nam pripremit malo drva, bar za peest dana naalio se Josip, kad je uz pe u bunkeru vidio razbacane cjepanice koje e im teko biti dovoljne i za prvu no. - Pui kratko mu je odbrusio Suki. Mene si naa zajebavat! Nervozni Suki, ime mu je bilo Stjepan a Suki loe odabran nadimak, tko god da ga je birao, bio je u gimnaziji dvije generacije ispred Josipa. Znali su se prilino dobro. Pretjerano bi bilo rei da su bili bliski, ali nakon svih sretanja po srednjokolskim nogometnim turnirima, pa onda po onim opskurnim seoskim disko-klubovima iz osamdesetih, kad su ponekad znali zajedno i zapiti
6. GODINJAK 74

se za ankom, i, konano, najnovijih sretanja po raznim ratitima, od Rujeva Dola do Uskoplja, ne bismo puno pogrijeili ako njihov odnos nazovemo ak prijateljstvom. Slino je bilo i s ostalima. Osim Vinka, koji je prije rata ivio u apljini, i oni su se svi od prije meusobno poznavali. - Dobro, di ste vi dosad? Dokad ste nas mislili drat ovde, do Sudnjeg dana? priupitao je jedan drugi iz Sukijeva drutva, i sam svjestan da oni koji su ih doli zamijeniti nisu krivi to je smjena kasnila. - Ne do Sudnjeg, samo do Badnjeg! nastavio je Josip u svom stilu. A bilo bi moda svakako najbolje da vi ostanete i za Boi i za Novu Godinu, kad ste ovako dobro uvali crtu! - Samo ti seri, pita bi te ja da si se ovde smrzava deset dana ko mi! odgovorio je ovaj, razoaran zbog nerazumijevanja. Bunkeri su tada, barem ovdje, jo bili opasani suhozidom, irokim najmanje ezdeset centimetara. Gore iznad najprije je bio red drvenih greda, poslaganih jedna tik do druge, zatim onaj debeli unproforski najlon, onda sloj zemlje, po zemlji neto ne pretjerano velikog kamenja, i na kraju granje koje je trebalo kamuflirati ove utvrde. Sve skupa zamiljeno tako da vas moe zatititi od metaka i izdrati udare granata srednjega kalibra (ako se za granate koristi izraz kalibar). Unutra se oko pei u veini bunkera, pa tako i u ovom u koji su upravo uselili Marko, Jure, Josip i Vinko, moglo nekako skutriti etiri-pet ljudi, a leati dvojica ili trojica, ne u isto vrijeme, naravno. Vie nije ni trebalo, jer ionako su uvijek jedan ili dvojica morali biti na strai. Iza pei bi se obino suila na mjeru isjeena drva, koje su u pravilu skupljena u okolici bunkera, esto mokra ili sirova, a nekada i jedno i drugo. Suki i njegovi ostavili su im bunker koji je vie nalikovao na svinjac, ili brlog, ako vam se ini da smo malo pretjerali, nego na ikakvo, makar i priruno ljudsko obitavalite. Prazne konzerve pored uzglavlja improviziranih leajeva, komadi hrane po cijelom bunkeru, deke nagorjelih krajeva, blatnjave, kao da su ih prije snijega vucali uokolo bunkera. Ima i detalja koje emo preskoiti jer nam tako nalae pristojan graanski odgoj. Krmad, krmad, dobro je, odmahujui rukom i kolutajui zelenim oima, rekao Vinko im je povirio unutra. Nekad vas ljudi koje poznajete znaju tako neugodno iznenaditi, u ratu moda ak i vie nego u miru. Prvi posao bio im je ienje ovog nereda. Dan je bio kratak, skoro najkrai to moe biti, zimski solsticij izraunao bi to svaki uenik petoga razreda osnovne kole - i te tune godine minuo je prije tono dva dana. Tako je bilo milijunima godina prije, a, ljudski je vjerovati, tako e biti i jo milijunima godina, sve valjda do onoga Sudnjeg dana za koji su se Suki i druina bili poeli pribojavati kako e ga doekati ovdje u Nuglima, ostavljeni i zaboravljeni od svih. Majka priroda (ili sam Bog Otac) smilovala im se barem na trenutak. Nekomu
75 6. GODINJAK

se moe uiniti da e nae ambicije sada otii u smijeru razrjeenja tisuljetnih filozofsko-teolokih dvojbi koje smo natuknuli u prethodnoj reenici, ali nee. Bilo bi, budimo poteni, pretjerano u okviru ovakvoga teksta oekivati takvo neto od nas. Tek, prestalo je snjeiti, nebo kao da se malo razgalilo, a u daljini su se ak poeli nazirati obrisi vrsnice. Taj metaforiki trenutak bez oborina trajao je i cijelih sat vremena, taman dovoljno da nasijeku i ubace unutra drva za sutradan. Trebalo ih je, ve smo vam to ranije objasnili, dobro osuiti prije loenja. Hvala majci prirodi na ovoj neoekivanoj velikodunosti, bila ona sluajna ili namjerna, zasluila je nesumnjivo svaku pohvalu. Pravi je, meutim, problem to to je ovo bio jedini iskaz milosti udijeljen ovim ljudima u tih nekoliko nesretnih dana. Nju (prirodu ili Prirodu) dodue nisu ni molili za milost, ali svoga Boga jesu, to im ne moemo zanijekati. Molili su ga predano i viekratno, molitvama koje su nauili od svojih majki i (rjee) oeva, djedova i baka, od svojih fratara. I na Badnji dan, i sutra na Boi pogotovo, i na nesretni Stipandan odmah prekosutra. Josip je uporno pokuavao rekonstruirati one posebne boine molitve to ih je njegov djed (koji je tada jo bio iv) uvijek molio prvi. Znao ih je ponavljati za djedom, ali se nije ba proslavio u ulozi prvoga. Bile su to molitve i preporuke kakve vjerojatno ne moemo pronai u dananjim molitvenicima, nauene nekad davno tko zna od koga. Badnja veer je prola mirno. Bilo je hladno vani. Snijeg je pojaavao i slabio u pravilnom ritmu to ga je udarao netko zacijelo jako moan. Zauo bi se u daljini poneki rafal za kojega je teko bilo procijeniti je li njihov ili neprijateljski. - Spava li upitao je Marko Juru. Njih dvojica su odmarali, a Vinko i Josip su bili na strai. Leali su umotani u smrdljive deke, s pukama i bombama odloenima odmah pored sebe. - Nisan, ne da mi se zaspat. Moda je od one kave!? odgovorio je Jure. to pita? Marko se sad ve bio pridigao i krenuo ubaciti koje drvo u pe. U bunkeru je bilo podnoljivo to se hladnoe tie. Drvima je trebalo dugo da se razgore, ali bi onda neki put nastavila plamtjeti kao da su usjeena jo prole zime. - Ma, bezveze. Palo mi neto na pamet, di je sad oni Zvone to je s vami bija u osmom razredu? sve podjarujui utihlu vatru, sretan to se ni Juri ne spava, nastavio je Marko. - Ja mislin da je u Slavoniji, negdi kod Osijeka, on je gori ia i u srednju kolu. spremno je Jure prihvatio ovaj neobvezni razgovor. Sije kukuruz i enicu, ta li!
6. GODINJAK 76

Sada su ve obojica sjedili pored pei. Jure je i zapalio cigaretu. Ako izuzmemo obiteljske teme, svi su njihovi (netko e ih od vas nazvati banalnima) meusobni razgovori, njh etvorice, bili ovakvi: prisjeanja na nedavnu ili onu malo dalju prolost, na djetinjstvo, na zajednike djeake nestaluke i kasnija momaka pijanstva, na kolska poznanstva. - Ajde, izlazite! prekinuo je njihov razgovor o znancima i poljoprivredi Vinko, zadignuvi zastor (od iste onakve smrdljive deke) na ulazu u bunker. Dva sata njegove smjene bila su prola, i on je jedva ekao utopliti se malo uz pe. Smrza san se ko pika! - Evo, evo, ne galami, ut e te oni doli! I ne psuj, Boi je, tek si se ispovidija. ukorio ga je Marko. Boino jutro osvanulo je tmurno i oblano, oblano na drugaiji nain. Snijeg vie uope nije padao, samo bi blagi juni povjetarac povremeno nanosio neto sitne snjene praine s okolnoga drvea. Oblaci su bili crnji i spustili su se nie, inilo im se da ih mogu rukom dohvatiti. Bilo je toplije, ne puno, ali ipak toplije nego juer kad su stigli. Sve je nekako mirisalo na zimsku kiu. Ne moe se rei da se nije osjealo neko blagdansko ozraje, bez obzira na sve okolnosti. Odmah ujutro, ne znam je li bilo i devet sati, posjetio ih je zapovjednik, estitajui im Boi, a za ruak im je dopremljen topli obrok, obanac ili tako neto. Zapovjednik im je donio ukraene svijee (obinih je ionako bilo po bunkerima) kako bi ih mogli zapaliti prije ruka ili veere, ve prema tome kakav je kod koga bio obiaj. Naa etvorica nisu se morali svaati oko toga jer su, poznato je od ranije, bili iz istoga sela, a u tom njihovom selu svijee su se na Boi uvijek palile tek prije veere. Donio je dosjetljivi zapovjednik, kojemu neka to bude upisano kao dodatna potvrda uroenoga talenta za rad s ljudima, bili oni njemu podreeni ili ne, na svaki bunker i po dvije boce crnoga vina. Evo malo za ugasit svie, gotovo istim rijeima popratio bi svoj prigodni poklon na svakom poloaju. Upravo toliko, dakle malo, i ostavili su za namoiti koru kruha i pogasiti svijee poslije veere, kako to nalae stari narodni obiaj. Ostalo su popili, otprilike pola (ili malo vie) iza ruka, a pola iza veere. I godilo im je, posvjedoit emo iz prve (pripovjedake) ruke. Ne treba sumnjati da su i svi ostali, na svim poloajima u nadlenosti dareljivoga zapovjednika, od Vrdi do, ne znam ni ja, Rosnih Polja, uinili isto, i zapravo je prava srea u cijeloj ovoj nesrei to e ih snai ovdje, to neprijatelj nije pokuao iskoristiti njihovu donekle smanjenu borbenu spremnost. Nije se puno straarilo i oslukivalo kao inae, uglavnom se sjedilo uz pe, pijuckalo vino, i prizivalo ugodne obiteljske (i druge) uspomene. Da je postojao ureaj za mjerenje jaine emocija, neki emociometar, koji bi precizno izmjerio svu tu mnoinu osjeaja koji su ih obuzimali, svu tu meusobnu privrenost, te osjeaje vanosti i portvovnosti
77 6. GODINJAK

za nacionalnu stvar, svu tu ljubav prema njihovim obiteljima i drugim dragim ljudima, njegova kazaljka, kazaljka takvoga emociometra (ako bi to i mogla izdrati), pokazala bi kako njih etvorica dotada u svojim ivotima tako neto snano nisu iskusila. Kad su malo prije deset (deset naveer) pravili raspored za strau, kia je ve bila poela padati. Na temelju vlastitih sigurnosnih procjena, osokoljeni s ono malo vina i poneseni spomenutim emocijama, odluili su, jednoglasno, da noas straari samo po jedan, i to po sat vremena. Trebalo im je odmora, svima. Primijetili ste vjerojatno nae odugovlaenje s radnjom. To odugovlaenje naalost nema nikakve veze s nekakvom nauenom knjievno-teorijskom tehnikom, ne. Jo manje s dobrodolom autorskom inventivnou. Ovo odugovlaenje posljedica je podsvjesne potrage za mjestima (ili trenutcima) na kojima su dogaaji mogli poprimiti drugaiji tijek, potrage koju poduzimamo nakon svakoga nesretnog sluaja. Upravo to to se tom refleksu ne moemo oteti ni dok biljeimo ovu priu nakon toliko puno godina, eto to je najbolji dokaz koliko je on ljudski i neprolazan, taj refleks i ta naa sklonost. Kao da emo odgaanjem dolaska Stipandana, i jo jednim pretresanjem svega to mu je prethodilo, kao da emo time vratiti vrijeme i okrenuti stvari u drugom, sretnijem smijeru. Kao da emo sudbinu, tog deurnoga krivca to ga izvlaimo kad god nemamo boljih objanjenja, uspjeti odgovoriti od njenog kobnoga plana. Njihov bunker nalazio se na rubu provalije, udaljen od nje najvie tri metra. S vojnikoga stajalita ovom izboru lokacije nije se imalo to prigovoriti. Neprijatelj im se teko mogao neopaen pribliiti, a jo tee osvojiti ovu kotu, koliko god bio posveen ciljevima svoje borbe. Taj njihov neprijatelj, dodue, i jest bio prilino posveen tim ciljevima, rano jesenas se tako bio ispeo na neke okolne vrhove ak znatno vie od ovog njihovoga, neke od njih i osvojio na nekoliko dana. Kasnije je bilo reeno kako se to dogodilo zbog krajnje neopreznosti onih koji su te vrhove branili, pa je stoga ipak trebalo i ovdje drati oi irom otvorene. Ne naravno toliko obdan koliko obno, osobito u zoru. Ako smo za boino jutro napisali da je bilo tmurno i oblano, za ovo stipandansko moramo potraiti neki snaniji izraz, kao to je sumorno recimo. Kia je padala bez prestanka, a magla se mijeala s oblacima tu pred njihovim oima. Neke narodne poslovice moda i nisu sasvim pogoene, ali sad znamo nakon ovoga jutra i ovoga dana - kako ona po jutru se dan poznaje ne spada meu takve. Jedva su uspjeli prije ruka nakupiti neto drva. Kia im nije doputala da ih ispilaju i nasijeku. Snijeg se do ruka bio prilino otopio, ve su se vidjela neka kamenja. Osim to bi jedan od njih povremeno
6. GODINJAK 78

proetao, onako, za svaki sluaj, nije onima dolje nikad vjerovati, sjedili su uz pe i vodili one svoje beskarajne sjetne razgovore. Bili su zadovoljni to je Boi protekao mirno, inilo im se kako je najgore prolo. A nije. Ruak je opet bio gotovo blagdanski. Rasprostrli su nekakvoga papira nalik na ubruse, narezali suhoga mesa i kobasice koje su donijeli sa sobom od kue, uredno se pomolili prije ruka, i pogostili se tako su sami zakljuili - bolje nego i u jednom restoranu. - Malo ko da je stala kia, ini mi se, a?! rekao je netko, zagrnuvi onu deku na vratima. I bila je stala. Valja to iskoristiti za pripremu drva, u bunkeru nije bilo ni za dvaput poteno napuniti pe. Na brzinu su se dogovorili da Marko i Vinko najprije ispilaju ono debelo drvo koje su, odsjeeno ve ranije, moda i u proljee, jutros pronali ezdesetak metara od bunkera, a da e ga Josip i Jure onda iscijepati. Bit e im to dovoljno za dva-tri dana. Teko nam je procijeniti jesu li bile prole i dvije minute od Markova i Vinkova izlaska, kad su Jure i Josip ouli neki neobini udarac izvana. Pa jo jedan. Njih dvojica bila su negdje u pola posla oko spremanja preostale hrane. Zastao im je dah! Pogledali su jedan drugoga, ne trepui, kao skamenjeni! Obojica su duboko u utrobi osjetili ono probadanje kakvo uvijek izazivaju strah i neizvijesnost. Prije nego su doli k sebi, prije nego su dohvatili puke, odjeknuo je Vinkov izbezumljeni glas: - Pade Marko, ljudi!!! Istrali su iz bunkera, spotiui se jedan preko drugoga. Vinko je stajao na litici, na samom rubu provalije, i pokazivao prema dolje. - Pade, Marko pade, doli! Okliznija se i pade! ponavljao je Vinko jecajui, shrvan i klonuo. Dok je Josip povlaio Vinka s ruba, Jure je pogledom traio Marka. Strma, gotovo vertikalna padina bila je obrasla samo niskim grmljem. Sve ostalo bilo je kamenje. - Eno ga, vidin ga!!! Marko, Marko, Markooo!!! zavapio je Jure glasno, iz svega grla. - Di je, di je??? Marko, Marko!!! pridruio mu se Josip. U Jure je uvijek bilo najvee srce. On je prvi jurnio niz padinu, pridravajui se za grmlje. Nakon to je slomljenom Vinku pritvrdio da ih eka tu gore, da uzme puku i javi motorolom u zapovjednitvo to se dogodilo, i Josip je jurnio za njim. Njih dvojica ni danas ne znaju kako su se uspjeli spustiti niz takvu strminu a da se ne strmoglave. Bilo je prekasno!
79 6. GODINJAK

Jure je drao Markovu glavu u naruju, a Josip grozniavo pokuavao otkriti znakove ivota, puls, treptaj, grenje miia, bilo to. Cijelo vrijeme su sumanuto zazivali Markovo ime, mogli su ih uti i dolje duboko u Drenici.. Sve uzalud. To mjesto gdje su pronali beivotno Markovo tijelo bilo je najmanje etrdeset metara unie od stijene s koje je pao. - Vinko, jesi li dozva ikoga? viknuo je Jure nakon nekoliko minuta. - Jesan, stiu, i doktor stie! odgovorio je Vinko. Izvlaenje je trajalo vie od sat vremena. Najprije su se, nakon desetak minuta, nekom okolnom stazom do njih spustila dvojica poznanika sa susjednoga bunkera, a onda ubrzo i jo dvojica skupa s lijenikom. Oni su donijeli i nosila. Poslije su uli od nekih ljudi da su u tom podruju njihovi nasumice postavili mine, i pravo je udo bilo to se nije dogodila i vea tragedija. Svo to vrijeme dok su izvlaili Marka gore do bolnikoga vozila, pa onda cijelim putem do Mostara, do bolnice na Bijelom Brijegu, trajala je kod Jure, Josipa i Vinka ni na emu utemeljena nada da e Marko ipak preivjeti. Uvjeravali su jedan drugoga kako su vidjeli neto ega nije bilo. Budui da je ovo pria prvenstveno o Marku a ne o njima trojici, pria o jednom ovjeku kojega su svi voljeli, ovjeku iji je ivot prekinut prije nego se ostvario u svojoj punini, neemo nastaviti s opisom drame to su je oni sami proivljavali (slubena potvrda smrti koju su doekali u nekoj zatamnjenom prostoriji u Cimu, dolazak u selo, dolazak Markovim roditeljima i obitelji), i ijih tragova se nee rijeiti do kraja ivota. A imali bismo i o tome itekako to rei! Ivan imi

6. GODINJAK

80

GRUDSKO PIVANJE U SREDINJICI MATICE HRVATSKE U ZAGREBU

R ijetko kad je u prepunoj velikoj dvorani Matice Hrvatske u Zagrebu bilo vie oduevljenja prikazanim, vie glasovnih decibela, pjesme, osmjeha i srdanosti nego te ranojesenske veeri 14. listopada 2011. godine. Tada je u organizaciji ogranka Matice Hrvatske iz Gruda a uz dobro domainstvo Sredinjice Matice iz Zagreba bila uistinu impresivna i efektna promocija Grudskog pivanja. Projekt Grudsko pivanje je jedan multimedijalni uradak koji se sastoji od 2 CD tradicionalnih napjeva Grudskog kraja pa i ire Hercegovine i Imotske krajine, prvenstveno gange ali i dotavice, putnikog pivanja, dipla i gusala, te knjikog djela; prigodnih tekstova mr. Joka alete, dr. fra Andrije Nikia, sa tekstovima svih pjesama i imenima svih izvoaa. Sve je to izvrsno dizajnirano i ilustrirano prigodnim fotografijama. Uistinu ovaj iznimni projekt dugogodinjeg mukotrpnog, ustrajnog i sustavnog rada urednika Tomislava Matkovia popularnog Tome sa radija Grude i suradnika Mile Sesara i Dine Peorde moe konkurirati za najprestinije nagrade glazbenog anra. I ne samo to, to je moda i najmanje vano, ovaj projekt bi mogao biti ona kvalitativna i psiholoka prekretnica koja e ponajprije nama samima pokazati koja to mi neotkrivena blaga imamo i pokrenuti nas ka izlazu iz kojekakvih razvikanih pomodarstava a gangu uzdii u kategoriju izuzetne i zatiene kulturne batine i ponuditi je bez ikakva srama i kompleksa svijetu kao na tradicionalni kulturoloki nacionalni brend. O svemu ovome su na ovoj promociji, uz neskrivene emocije, struno pripremljenim i paljivo biranim rijeima govorili; dr. sc. Damir Zori, gospodarski tajnik Matice Hrvatske, prof. Jozo Mari, bivi saborski zastupnik i ministar prosvjete, kulture, znanosti i porta HR Herceg Bosne, mr. sc. Joko aleta, etnomuzikolog sa Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i sam urednik Tomislav Matkovi. Moda je do ovog dogaanja i mogla stajati formulacija o gangi kao gruboj, primitivnoj, nestandardnoj i netemperiranoj glazbenoj formi, koja ostavlja dojam istosti i ponavljanja iako se varijacije provode u svakom trenutku
81 6. GODINJAK

navedenog glazbovanja, iz obrazloenja Zakona o proglaenju gange kao zatiene nacionalne kulturne batine, ili pak o nekom primitivnom obliku izraavanja pojaanih emocionalnih stanja iz nepaljivo stvorenih ili ak podmetnutih neargumentiranih naih predrasuda o gangi, ali vjerujem da vie nitko od brojnih nazonih ovom dogaanju nee podrati takav stav. Nain na koji su grudski gangai i gangaice odjeveni u narodne nonje prezentirali svoje pjevako i glazbeno umijee moe se komparirati sa najkvalitetnijim klapskim pjevanjem, vokalnim jazz i blues izvedbama ili pak vokalnim opernim intervalima, a diple i gusle mladog finaliste televizijskog super talenta sa najboljim izvedbama razvikanog jazz-saksofona i gitare romane. Dojam je da i ovdje prikazanoj postojeoj kvaliteti i zanimljivosti ovog tradicionalnog glazbenog izriaja jo nedostaje sustavna ira medijska promocija ili moda jedan dobro pripremljeni koncertni spektakl poput klapskog Ne damo te pismo naa na Poljudu, koji bi gangu izdigli iz lokalne na nacionalnu i internacionalnu glazbenu razinu. Primjerice, tradicionalni indijanski Cheyene march song tek je prezentacijom kroz megafilm The West Stephena Ivesa, postao svjetski hit prodavan i presluavan u desetcima milijuna primjeraka. Izuzetna vrijednost ovog projekta je napokon pokuaj otkrivanja onog uvijek skrivenog a tako tajnovitog i zanimljivog poetskog izriaja gange. Hrvatski haiku ili moda puno vie od toga, u tih desetak rijei, skupio je, saeo, sublimirao; povijest i tradiciju, bogobojaznost i domoljublje, ljubav i patnje, pohvale i podvale, humor i enje, molitve, ambicije, nostalgiju, politike aktualnosti, erotiku, ekspresiju i to sve ne. Eh, koliko se toga moe iitati iz primjerice Ja sam roen kraj Matice vode, gladan kruha i eljan slobode ili djevojakog vapaja Kako u ti majko bit crvena, pura uta, kapula zelena ili pak iz istinskog hita sa promocije Dabogda se privrnula name, prikolica puna udovica ili one sa vjerojatnom primisli na suenog generala Gotovinu Otkad Ante iz Zagreba ode, mi Rvati nemamo slobode. Uistinu, ne doima li se to puno jae, dublje, sranije, iskrenije, duhovitije, prodornije od izvornog japanskog haikua? Skoro smo sigurni da e odjek Grudskog pivanja i Tomin voditeljski entuzijazam uz adekvatnu potporu institucija poput Matice Hrvatske ili Instituta za etnomuzikologiju i folkloristiku, potaknuti i druge gangake druine iz Hercegovine i Dalmacije na kvalitetniji rad, potaknuti na i ovdje spominjano organiziranje znanstvenog skupa o gangi, te moda zaintrigirati i potaknuti pojedine glazbene strunjake i pedagoge na struni pristup, detaljnije prouavanje i modernije usmjerenje gangakog pjevanja, moda i kroz glazbene kole. A kad bi ganga u nekom naem buduem filmskom megahitu posluila kao glazbena kulisa bar toliko uspjeno kao na prigodnom domjenku za sve nazone nakon ove promocije, kad je u potpunosti zasjenila brojne slasne
6. GODINJAK 82

mesne i mlijene delicije i vrhunsko hercegovako vino i rakiju, vjerujte ni Oscar ne bi bio tako nedostian. Na alost svih onih koji, zbog ranije preuzetih obveza, neobavijetenosti i prostornog ogranienja dvorane nisu bili tu, a na istinsko oduevljenje svih nazonih, uz dunu zahvalnost voditelju, predstavljaima a posebno izvoaima i sve pohvale organizatorima, bila je ovo neponovljiva fino ugoena veer, dostojna i dostojanstvena prezentacija Grudskog pivanja u stolnome hrvatskome gradu i njegovu hramu kulture. Petar Maji

83

6. GODINJAK

ROMAN IVA GLAVA AUTORICE JULIENNE EDEN BUI

pogledao i proitao to pie na koricama u meni se pojavila neka udna strepnja koja me nije naputala do samoga kraja itanja, gdje se neosjetno pretopila u itav koloplet razliitih osjeaja od olakanja i oduevljenja do gnjeva, razoarenja i stida. Zbog svega to znam o njoj Julienne kao i njenog Zvonku duboko potujem i ini mi se da bi njen neuspjeh ili promaaj doivio kao i svoj osobni. Tim vie, to se radnja dogaa u ratnom Vukovaru. Strepei pomiljao sam; pa ipak je Julienne roena i odrasla u nekom drugom okruju, drukijem od ovog naeg konstantno muenikog, nauila je misliti na nekom drugom jeziku, u ivotu je mnogo toga propatila i preturila preko glave neshvatljivog i nepojmljivog obinom ovjeku i itatelju, to je moe odvui u neracionalnu i nepoeljnu patetinost, jer ovdje se radi o vrlo osjetljivoj, bolnoj i vrlo kompleksnoj sredinjoj temi okupacija i silovanje u okupiranom Vukovaru. ini se da bi dokumentarnom formom bilo puno lake, ali roman, roman sa realnom dokumentiranom i argumentiranom podlogom kojim autor ima pretenzije svidjeti se i osvojiti i itatelja koji nema ama ba nikakve veze sa naom preivljenom stvarnosti, e to je ve izazov. Tu je potrebno znanje, iskustvo, motiv, volja, strpljenje, predanost, i onda se prenuh ej, pa radi se Julienne. Julienne je glavni lik imenovala slovom S. a ja sam ve poodavno znao da se radi o Snjeani M. stvarnoj osobi iz Vukovara i njenoj stvarno odivljenoj ivotnoj prii, ak mnogo bolnijoj i okrutnijoj nego je prezentirana ovim romanom. Jednoj od stotine ena Vukovara koje su nasreu ili naalost kako sama u romanu zna promiljati preivjele, prole zarobljenitvo, pretrpjele fiziko nasilje, svjedoile nasilju, svireposti, neljudskosti i smrti i svojih najbliih i najmilijih, bile rtvom fizikog silovanja i preivjele nevjerojatno duhovno i psihiko silovanje koje naalost ne prestaje do dananjih dana u ovoj naoj voljenoj slobodnoj Hrvatskoj. I ini mi se da je Jullien ba ovoj zadnje spomenutoj injenici dala glavnu poantu u ovom romanu, ogolila je do sri do
6. GODINJAK 84

iva glava je roman, novi Juliennein roman i kad sam ga primio u ruke,

opipljive boli, zavukla se u najsitniju poru Snjeanina razuma, razbora, logike i razmiljanja ali i u njenu instinktivnu i intuitivnu borbu, najprije za golim ivotom majke malog djeteta a potom za otetim dostojanstvom i ukaljanoj asti rtve. Tijekom romana jo jednom emo odgledati ve pomalo zaboravljenu herojsku rtvu Vukovara, vidjet emo najsvetije sekvence stvaranja i obrane Domovine ali i pojedinane sudbine ivih ljudi, Bojih stvorenja, nevinih bespomonih bia uhvaenih u rvanj zlih, neastivih agresorskih sila. U svemu tome Snjeanina sudbina je samo glavna nit, poveznica prie a teme i dvojbe koje dodiruje su univerzalne, svevremenske i sveljudske. Julienne e vrlo brzo razbiti ravnodunost, pobuditi i probuditi osjeaje, nemir i strast itatelja, i to sve bez danas uobiajenih i s obzirom na temu i oekivanih scena lascivnog sexa, potoka krvi i pretjeranog prolijevanja suza. Zasigurno e te pri itanju osjetiti nekakvu gorku trpkost u ustima i obuzet e vas udan nemir. U ivoj glavi e vam pored Snjeane koja nije ni idealizirana ni bezgrena nego u mnogim stvarima i situacijama obina ena neobine sudbine, sigurno u oi upasti i niz drugih likova sa svojim posebnostima i sudbinama. Ne mogu bez bijesa i gaenja spomenuti Radu S i Duana Dulu silovatelje koje e valjda prije Boje, zahvaljujui Snjeaninu prkosu i hrabrosti, stii i zakonska kazna ali me trnci prou i kad pomislim na Ljilju i Ruu zatvorenice, Snjeanine silovanja poteene supatnice, koje su valjda u modernom hrvatskom politikom trendu traile opravdanje za silovatelje i svojim svjedoenjem na sudu i javnosti Snjeani prilijepili da im se pridruila i epitet srpske kurve. Zar ima okrutnijeg naina pljuvanja po neijem bolu i neijoj rtvi? O Boe, je li vam se ikad u ivotu stvarnost tako runo okrenula, je li obinom ovjeku uope mogue shvatiti veliinu te nepravednosti i nepravde? Pitam, je li vam teko pogoditi i razumjeti zato mi ba ovdje u ovim razmiljanjima ba uvijek doe asocijacija na sudbinu hrvatskog naroda HercegBosne? Posebno oaloene, osakaene, prognane. Koje su se oni nepravde, kojih sve vrsta silovanja i kojih sve epiteta nagutali u ovom postratnom razdoblju, da ti pamet stane. Posebno bole oni koji dolaze od onog za kojeg si bio spreman dati ama ba sve i vie od ivota. Snjeana e to zasigurno lako razumjeti. Tko jo moe, tko uope pokuava? Ma teko je dananjem ovjeku shvatiti i svu ljudsku veliinu Adama Snjeanina mua. Pristao mlad momak prije rata se zaljubio i usprkos negodovanju obitelji zaruio Snjeanu, mladu lijepu razoaranu rasputenicu s djetetom, u ratu branio grad, preivio pad i zarobljenitvo i poslije rata pun ljubavi potraio fiziki i psihiki slomljenu i silovanu zarunicu, oenio je, pokazao razumijevanje i pruio svaku potporu njoj i njenom djetetu, prevladavajui zajedno traume, podiui dom i raajui jo troje djece u osloboenom hrvatskom Vukovaru. I bio je glavni oslonac svojoj supruzi u
85 6. GODINJAK

borbi za pravdu i povrat dostojanstva i otuenog digniteta. Adam, ovjek vrijedan divljenja! Na takvim tihim nepokolebljivim muima je obranjena i stoji temelj Domovine. Puno je sluajeva i u povijesti i u literaturi silovanih ena koje su postale vrijedne opeg aljenja i divljenja i iji je primjer dobio trajni spomen. Meni je uvijek intrigantno sjeanje na Eilu iz Auelova - Pleme spiljskog medvjeda, Briseidu iz Ilijade, Biblijske Tamaru, Esteru i Juditu, Hardyevu Tessu, enoinu Janu, Drinske muenice ili opjevane Milu Gojsali i Divu Grabovevu. One su izdvojene iz tune kolone stotina, tisua, ak miliona silovanih ena, vie ili manje anonimnih ljudskih bia, Bojih stvorenja, silovanih od strane drugih zasigurno i drukijih, da li i ljudskih bia i Bojih stvorenja. I sve su zasigurno u trenutku silovanja imale isti osjeaj nemoi, ponienja, boli, jada i gaenja. Ta, kakav su osjeaj imale kranske djevojke dok je stoljeima turski silnik koristio pravo prve brane noi. One su primjer i trajna opomena! Jullien je iz anonimnosti izvukla Snjeanu Vukovarsku, kao primjer, kao opomenu i kao sjeanje. Da kao sjeanje usprkos; - itam lanak (P. Haramije) iz 1997. god. Trae od nas da zaboravimo ono to se zbivalo prije dvije tri godine. Trae to u ime normalizacije odnosa, pomirenja, suivota, demokracije i slinih aktualno politikih potreba. Istodobno, ti isti, neprekidno nas podsjeaju na ono prije pedeset godina. Otvaraju stare bolne rane. Tvrde da je pomirba neetina, da je oprost ustakim zloincima nemogu. Preobrazie se od komunista i partizanskih zloinaca u antifaiste i demokrate pa ponovno trae neprijatelje u vlastitom narodu. I jo puno, puno slinih lanaka, dakle, nije da nismo znali to nam se sprema. O Boe, to li se sve trailo od hrvatskog naroda posljednjih desetljea, kakav smo pritisak podnosili i koje perfidne podvale. Nepravedno, nelogino, poniavajue. Jesu li uspjeli? Neu o drugom ali proitah, da je kao jedna od posljedica silovanja u Domovinskom ratu evidentirano roenje ak 24o-ero djece. Za sva silovanja je podignuto samo 30-ak optunica. Samo?! U mnogim sluajevima agresor je izjednaen sa rtvom, ak i vie. Na elo Domovine su doli oni koji je nisu eljeli, a Vukovar i Domovina za koje se ginulo dobili su status NEVANOSTI. Upitajmo se, to je s naim pojedinanim osobnim odnosom i shvaanjem? itavo vrijeme silovanja Snjeana je mislila - samo ti ekaj moj otac e te natjerati da plati zbog ovoga, poslije je vjerojatno dodavala moja Domovina e te natjerati da plati zbog svoga zla. -Tata me do dana dananjeg nije zagrlio, niim utjeio, nije mi ni ruku pruio, Ne znam zato! Domovina? Hoemo li je gledati kroz likove onih tuitelja i sudaca koji su vjerojatno i zbog onog pomirenja donijeli oslobaajuu presudu zloincima? Ne, niti Snjeana niti Jullien nas ne upuuju na takav zakljuak. Obnovljeno suenje i razoreni ivoti zloinaca, te obiteljski sklad i radost ozdravljenja, raanja i ivljenja
6. GODINJAK 86

u Snjeaninu i Adamovu domu u slobodnom Vukovaru nude epopejski zakljuak o dostinosti istine i pobjedi pravde. Da, jasno je da Hrvatskoj treba OPAMEENJE!!! Na kraju istiem, poslije meni omiljenog Araliina Runolista ovo je hrvatski roman koji me sadrajem, formom, tempom, udesnim prelijevanjem surovosti i siline u osjeajnost i toplinu te posebno moralnom porukom, doslovno protresao iz temelja. Silno me obradovalo to su nakon itanja i moja Paula i njene kolegice napokon shvatile kako ovi i ovakvi preueni i zatajeni hrvatski romani debelo, ama ba u svemu nadmauju one i domae i strane, koje nam svakodnevno perfidno i agresivno nude i promoviraju putem hrvatskih elektronikih i pisanih medija. Eh, da samo znate kako sam ja ponosan na nau Julienne. estitam joj od srca! Petar Maji

87

6. GODINJAK

DOBRI BRAT PROTIVNI VJETAR (SV. FRANJO U HRVATSKOJ)

SAN SV. FRANJE NA SUBASIU tiho svu no skakutale s grane na granu i oprezno nosile svoju hranu da im ne ispadne i ne probude Franju. Pred zoru su se smirile, poredale na donjoj grani koja je svojim vrkom bujnog zelenila skoro dodirivala Franjinu glavu naslonjenu na kamen. Njegove su bose noge na sebi imale tolike tragove rana od otrog kamenja. Disao je ravnomjerno, a s njim u istom ritmu i poredane vjeverice. Obzorje na istoku jo nije davalo znaka o dolazeoj zori. Pod Subasiom tiho spi cijeli Asiz. Odjednom su vjeverice nakrivile svoje pametne glavice i pozornije gledale prema Franji. Njegovo se tijelo poelo lagano migoljiti. Noge je ispruio, dizao ruke, no i dalje je ravnomjerno disao u dubokom snu. Oi su mu sklopljene, a njegove su se usnice s vremena na vrijeme micale kao da neto govori. - To Franjo sanja neto lijepo! tiho apnu stara vjeverica, a sve su druge potvrdno klimale glavama. - A, to Franjo sanja?! pita staru vjevericu nakon kraeg vremena mlada vjeverica to je na grani sjedila tik do svoje majke. - Tiho tiho Ako napne svoje misli, ako bude u njega pozorno gledala i bude tiha, ui e u njegov san i saznati to to Franjo lijepo sanja. Pogledaj samo koja se milina razlijeva njegovim licem - Ne vjerujem da mi vjeverice moemo ui u san ljudi. Oni nas ne vole, progone nas, djeca nas gaaju kamenjem i svaim, mira nam ne daju pozorno gledajui u Franju ree najstarija vjeverica i otac cijele ove obitelji. Stajao je na grani posve na kraju i malo odvojen od svih. - Ne kaem to napamet, tiho mu govori stara vjeverica. Franjo je drukiji od svih ljudi. On voli ivotinje. Neki mi je dan priala jedna lastavica
6. GODINJAK 88

Franjo je izmoren spavao pod stoljetnim morskim hrastom. Vjeverice su

kako im je tu u nekom selu propovijedao, i kako su ga zanosno sluale. I jedan zeko, kojeg su ranili, veli da mu je Franjo spasio ivot. Ja sam ve nekoliko puta zorama bila u Franjinu snu. Sve saznala, kao da sam sama sanjala Budite samo tiho - Mama, mama Franjo sanja krasnu lijepu djevojku koja od nekog bjei, a on je eka rairenih ruku No, daleko je jo od njega, nee se uspjeti spasiti od svojih progonitelja - I ja je vidim progovori jedna od vjeverica jedva ujno - I ja - I ja - Kako su joj krasne plave duge kose - Kako joj vijore dok bosonoga tri prema Franji - Haljina joj je bogata i krasna. Ovo je neka mlada grofica - Za njom jure konjanici, jedan je ispred svih i vie - Klara, Klara, stani, vrati se kui - Ona samo bjei od svojih progonitelja - Spasit e se, spasit e se, tri Klara, tri jo samo malo - I Franjo joj tri u susret, pogledajte samo kako u snu mlatara nogama kao da tri, kako je rairio ruke - ujete neto kao potres, gledaj kako su konjanici zbunjeni, konji skau u propanj, ru, kao da se neega boje, ne sluaju vie svoje konjanike, vrte se u krug - Zemlja se raspue pred njima, pred konjima zjapi velika provalija, a Klara je s druge strane te nastale bezdane provalije i dalje tri - Sve je blie Franji, zato staje, zato mu ne padne u zagrljaj - I Franjo je stao kao ukopan - Neto dri u ruci - To su kare - Klara klei, do nje je jo jedna djevojka, evo dolazi jo jedna - Sve klecaju do Klare Franjo je u snu ispruio svoje ruke na jednu i drugu stranu vodoravno, glavu naslonio na desno rame i ruku u kojoj dri kare, noge skupio i ispruio do vrhova svojih palaca. - Tijelo mu se pretvorilo slovo T - To je kri - Pogledaj kako aneo oko njegovog tijela iz posude opisuje krug - Pepelom - Je li to Franjo umro
89 6. GODINJAK

Trajalo je cijelu vjenost dok vjeverice sretne odahnue kad su primijetile da se Franjo uspravlja i sjeda gledajui prema Klari i onim djevojkama. - iv je, iv - Ustaje u rukama su kare ide prema Klari - Boe, kako su oboje lijepi i sveti. S neba ih obasjava bajna svjetlost jaa od sunca - Klara klei, Franjo klee pred Klaru. Lijevom je rukom kao u snop skuplja plave zlatne uvojke - to e to uiniti, Boe, ovaj je san ba straan - Ne, ne Uglas u svojim duama preklinju vjeverice! - Franjo Klari ree prekrasne zlatne uvojke - Evo anela, uzima ih Franji iz ruku i odletje s njima prema dolini Vjeverice su izvile svoje vratove do boli, izdigle se na svoje zadnje noice. Gledaju za anelom. - Znam kamo e sv. Damjanu. Tu je crkvicu Franjo obnovio prije nekoliko godina. U njoj stanuje stari bolesni sveenik - I u crkvici je krasni kri Raspetoga naslikan na drvetu. Visi iz kamenog stropa ponad oltara - Aneo nestade u crkvi kroz okrugli prozor to je iznad glavnih vrata - Tamo e ostaviti Klarinu zlatnu kosu to je sad ovo, ujete li krasnu pjesmu, nebeska je, srce mi se rastapa - Nekoliko anela s Franjom oblae Klari pokorniko odijelo. Prikrivaju joj glavu velom, o pasi joj stavljaju krunicu, i onim drugim djevojkama ine isto Opet su klekle i mole - Pjesma je sve ljepa. Klara i njene pratilje ustaju. Odlaze od Franje putem anela prema sv. Damjanu - Franjo ih prati pogledom, blagosliva ih - Pjesma je sve tia i pobonija. Nikad nisam ula ovakvu pjesmu govori vjevericama stara vjeverica majka. - O, ne, ne! Ne budite ga! San tek to je poeo, a tako je krasan govori stara vjeverica otac ove obitelji. Nije vjerovao da vjeverice mogu vidjeti ljudske snove, a sad je ozarenog pogleda gledao za Klarom. No, brat se Moriko opasno pribliio usnulom sv. Franji. I on kao da neto u zraku oslukuje, kopa po svojim uima. Nejasno mu je to to uje i misli da mu se priinja. Stao je do Franje. Uope ne primjeuje Klaru koja u povorci sa svojim pratiljama i sa svjetiljkom u ruci kroi kraj njega pjevajui s anelima.
6. GODINJAK 90

- Ovaj nije u snu, ovoga se moramo rijeiti, sve e nam ovo pokvariti! skoi spretno stara vjeverica do rupe u stablu. Brzo se vrati i jednim orahom pogodi snenog brata Morika u kutravu glavu obraslu dugom smeom kosom. - Uh, uh! Proklete male napasti. Gaate se orasima, je li? saginje se da nae neki kamen, a vjeverice sve u glas viknue, - Bjei, odlazi, nisi u snu. Sve e nam pokvariti. Probudit e Franju i san e se rasplinuti! - Evo vam. Joj kako me boli glava! baci se kamenom na vjeverice, a one stanu vikati to ih grlo nosi. Ta vika probudi sv. Franju. Gleda oko sebe, okom trai Klaru i anele, gleda u svoje ruke, pipa po depovima, okruuje svojim svetim snenim pogledom uokolo po zemlji. - Gdje su nestale kare?! - to?! to kae, brate Franjo. Kakve kare spominje? - Kakve kare, kakve kare?! Sve si upropastio. Otkud tebe sad kad je bilo najvanije?! vikale su vjeverice, skakale po grani, izvijale se i cvilile. - Vi bjeite, dok vas ne dohvatim - Pusti ih, prozbori Franjo. One sa mnom bdiju i snivaju - Da, zapamti, ti nespretno gunalo. S Franjom smo bdjele i snivale. Franjo, to ovaj san znai?! - Sestrice moje vjeverice, znam da ste sve vidjele. Nemam vam vie to rei. - Molim, s kim to Franjo razgovara?! okree se brat Moriko oko sebe i ne vidi nikoga osim uznemirenih vjeverica. - Pa s nama, zar si slijep. Slijep i gluh. graknue vjeverice u koru. - Mozak mi probijate, vi dosadne male ivotinje. Daj ve jednom prestanite - Pusti ih Moriko. Evo sunce samo to nije. Poimo sv. Damjanu. Klara me zvala. Slatko sam spavao i snivao divan san. Dok ovo govori sv. Franjo mae vjevericama i one njemu svojim prednjim noicama. Uto se na obzoru zacrvenie proplanci dalekih planina. Brat je sunce kroio zorom u svoj prvi korak. Vjeverice granama krenue na poinak u svoje duplje u stablu, a sv. Franjo i brat Moriko kleknue i digoe svoje ruke prema nebeskom svodu na jutarnju molitvu. S njima zapjevae mnoge ptice Subasia.
91 6. GODINJAK

SVETI FRANJO I BRAT MORIKO NA PUTU ZA ANKONU Tiho se sputaju brat Moriko i sv. Franjo prema gradu. Pod njima puca prekrasna spoletska dolina. Zastaju i gledaju. - Eno sv. Damjana. Krov mu bljeska na jutarnjem suncu. progovori Moriko, eui jo uvijek ono mjesto na glavi gdje ga je vjeverica pogodila orahom. - Tu divne djevice dan i no slave Gospodina. ive sv. siromatvo i mole za nas da i mi slavimo naega Gospodina. dodaje sv. Franjo jo uvijek pod dojmom sna kojeg je snivao pod hrastom na vrhu brijega. - Boe, kako je to bilo udesno, to kako je Klara napustila svoju obitelj, odrekla se svojih udvaraa i posve posvetila Gospodinu. glavom uzdignutom nebu prisjea se Moriko. - To sanjam esto. To mi ne ide iz due. Klara i njene sestre nose nas svojim molitvama. One su nai aneli, mi moramo biti dostojni vitezovi Svevinjega. - Sigurno si i noas sanjao Klarin bijeg iz oinskog doma. Vidio sam to na tvom licu i tvojem tijelu koje se u snu grilo - Vidjele su to i vjeverice - Ne spominji mi te napasti. Evo imam vrgu na glavi od njihova oraha - Jadni moj mali brat Moriko, proi e. Evo nas pred gradom. Svratimo se u Asiz da vidimo prosjake i beskunike, imaju li to jesti. Sv. Franjo i Moriko ulaze u grad kroz mala vrata na vrhu kojima se dolazi i odlazi utvrdi na vrhu brijega. Straar ih puta bez ikakvih provjeravanja, jer ih obojicu dobro zna. Pozdravi ih klanjajui se. Franjo ga blagoslovi. Velika je guva i veselje na svakom koraku, na svakom trgu. Djeca se igraju, stariji eu i kupuju, prosjaci zadovoljni jedu to su prosili. Iz Prociunkule su dola jo neka braa. Grle se sa sv. Franjom i Morikom, jer se nekoliko dana nisu vidjeli. - Leone, ovico Kristova, tako sam te se poelio! grli sv. Franjo brata Leona, Bernarda, Masea, Egidija, Rufina, Ivana sa eirom i druge. Oni svi s toliko ljubavi i veselja gledaju svoga oca Franju. - Tako si nam nedostajao, ne smije nas nikada naputati. Bez tebe je tolika tuga ali se Leon. Ostali potvruju. U to se na glavnim gradskim vratima oglasi truba i u punom trku na trg pred sv. Rufinom dojuri nekoliko konjanika. Platevi
6. GODINJAK 92

na njihovim ramenima vijore na jutarnjem suncu, a na svakom je platu veliki crveni kri. Jedan od njih skoi s konja, pope se na povieno mjesto izgraeno od jednog ogromnog kamena s desene strane od ulaza u crkvu, iz njedara izvadi svitak pergamena i dok ga razvija truba opet zaori kako bi utiala ljude na trgu te uli to e im proitati konjanik s veliko kamena. - To je Papin tekli tiho na uho doapnu Moriko bratu Franji. Tekli ih sve okrui pogledom te neobino visokim glasom poe itati razvijeni list: - Gradu i svijetu. Mi, papa Inocent III. milou Bojom dana 1. svibnja 1212. godine dajemo proglas za poetak jo jedne kriarske vojne, pete po redu, u sv. Zemlju kako bismo od nevjernika oslobodili sveta mjesta i mjesto Isusova groba. Svaki onaj koji krene u vojnu ima potpuni oprost svih grijeha i svih vremenitih i vjenih kazni. Okupljanje je u Veneciji i neka pone ovim proglasom. Amen! Tekli opet smota list, sveza na njemu vrpce i tutnu ga u svoja njedra, te skoi na konja i uz zvuke trube s drugim konjanicima napusti grad istom onom brzinom kojom su i dojurili. Poput vjetra. Ovako trebaju obii sve gradove i svima proitati Papinu elju i zapovijed. Na trgu nastade tajac koji ne potraja dugo. Ljudi poee ispoetka tiho i ispod glasa govoriti o Papinoj zapovijedi i elji, a onda sve glasnije i sve unije. Jasno se uje kako se na tim vojnama dogaa zlo, kako umjesto da oslobode sv. mjesta kriari bivaju lukavo od zemaljskih vladara iskoriteni za njihove osobne ciljeve. Tako je propala zadnja vojna. Umjesto na istok, u sv. Zemlju, zavrili su na obalama Croatiae i tu spalili, opljakali i zauzeli grad Zadar. Ubili su mnoge dobre ljude koji su u svom gradu i u svojoj zemlji mirno ivjeli. Franjo je u krugu svoje brae, prosjaka i ponekog graanina. Sjedi na zidiu do tunelskog prolaza koji vodi njegovom rodnom domu. Gleda u prozor svoje sobe. Zatvoren je vanjskim drvenim kapcima. Ve je due tako. Uvijek ga, kad god prolazi tom strmom ulicom od sv. Jure kriom pogleda. Pogled na prozor svoje sobe preli njegovo lice sjetnim i blagim osmijehom. Majka je taj prozor jutri otvarala, putala da sunce padne na lice njezina dragog sina, da ga razbudi, pozove na doruak, upozori na sve to mu je otac zapovjedio da uradi prije nego se on ljutit vrati sa svoga putovanja. Sjea se i podrumske vlane i tamne ostave gdje ga je otac utamniio i svezao lancima. I majke koja ga je oslobodila, kako su zajedno zagrljeni plakali. - Franjo, Franjo prenu ga iz razmiljanja Moriko. Franjo mu se okrenu, ali kad vidje da on gleda u drugom smjeru prema strmini ulice, i sam gledajui u tom smjeru odjednom se ukoi. Lice mu poprimi udnovat izraz. Izmeu radosti i tuge, suze i osmijeha. Polako se ustade i laganim korakom koji skoro da ne dodiruje
93 6. GODINJAK

kaldrmu ulice krenu nizbrdicom. Nakon desetak koraka stade pred enom koja je nosila namirnice s trga. Kako ena primijeti da netko stoji pred njom i sama stade. Podie pogled i susrete se s Franjinim zacakljenim oima. - Mama . - Sine moj ena spusti svoje korpe na zemlju i isprui ruke prema svome sinu. Padoe jedno drugom u vrst, dugi zagrljaj. Konano Franjo uze majino lice meu svoje ruke i dugo je gledao njene divne neizmjerno duboke oi. utjeli su, samo utjeli. - U ovim sam se oima prvi put progledao, kao u nebeskom ogledalu. U ovim krasnim nebeskim oima majke. Kako me i sada smiruju, miluju, kako blae bol svim mojim tjeskobama - Boe, moga eda. Znala sam od poetka da je neto u tom djetetu. Uvijek je bio svoj i drukiji i uvijek tako boanski mio, nikada me ovo dijete nije uvrijedilo. Meni nedostaje ovo moje edo, ovaj ovjek sada sudaraju se misli njihovih oiju, njihovih dua. Prvi e Franjo, - Mama, kako si? - Dobro, odlino. ujem o Tebi sve najljepe i to mi krijepi moju duu. Tako mi je teko bilo s poetka kad su te grdili, ismjehivali, kad su gradsku djecu na tebe hukali. O kako sam te htjela zatiti, kako sam te htjela priviti na svoje grudi kamo ti je oduvijek mjesto. A, ti, kako si, moj sine?! - Dobro, majko! Odlino. I Bog te upravo jutros poslao. Imam neto objaviti tebi i cijelom gradu, svojoj brai. Franjo uzima svoju majku pod ruku i vodi je pred brau. Oni je svi znaju. Znaju je i svi prosjaci Asiza, jer im je kriom od svoga mua uvijek davala jesti i milostinju. Znaju je i graani koji stoje s Franjinim isposnicima. Franjin glas pobudi i one druge s trga te se svi utrkuju blie da uju to to eli rei. Moda e propovijedati. Franjo gleda svoju majku drei je za ruke. I kad se svi umirie poe sveanim glasom: - Ti, majko, dobro zna kako sam silno elio postati vitezom. Kako sam bio ranjen, godinu tekog ropstva odleao u tamnici, kako sam se opet spremao u viteki pohod i kako se onda neto u meni slomilo. Kako je proao moj oprotaj s ocem, tu nedaleko od ovoga mjesta, i kako sam vlastitom ocu postao veliko razoarenje. Okrenu se tada svima i dalje drei majku za ruku. Ona je upijala svaku njegovu rije, a i svi ostali. Lastavice koje u svibnju u Asizu ne daju nikome do rijei prestadoe sa svojim radom i cikom. Sve je, i sami svibanjski zrak i svjetlost grada samo ekalo na njegovu slijedeu rije.
6. GODINJAK 94

- A onda mi je Svevinji po jednom gubavcu tu dolje u polju rekao to mi je initi. I Evanelistar u Porciunkuli, i Raspeti u sv. Damjanu. I Bog me uinio svojim glasnikom. Poeo sam ivjeti Evanelje i siromatvo, propovijedati. Onda mi je Bog dao brau, ponosan pokazuje drugom rukom po njima, a oni samo ponizno sputaju svoje glave. - Prije tri godine, kad nas je bilo dvanaest krenuli smo veseli i sretni put Rima. Papa nas je primio i dopustio nam ivjeti i propovijedati Evanelje. Svima nam je odrezao kose u znak pokore. Svi se, pak opet, dobro sjeate to se dogodilo u ovome gradu s poetka ovoga proljea. Kako je pobona i divna djevojka ovoga grada Klara pola za Gospodinom. Ja sam joj ovom svojom rukom odrezao kose u znak pokore. Pobone gospoe na elu s Klarom dan i no od tada mole pred Raspetim u sv. Damjanu koji mi je zapovjedio: Franjo, idi i popravi moju crkvu koja se rui. Sve vam ovo govorim potaknut ovim Papinim oglasom koji nam jo zvoni u uima. Svi ste uli to Papa od nas trai. On je na otac ovdje na zemlji i moramo ga sluati. Zato sam odluio krenuti u kriarsku vojnu. Ali ne naoruan maem i titom, ne osiguran pancir kouljom, kacigom i kopljem, ve kao vitez Boje Rijei. Krenut u u Siriju Sultanu i Muslimanima propovijedati o Kristu na ijem se grobu nalaze. Pa kada povjeruju u Njega, onda e i sami uvati Njegov grob i sveta mjesta. Nee se morati vie prolijevati krv jednih i drugih. Nastao je muk. Nitko nije oekivao ovakvu rije, odluku. - Opet si nas iznenadio, ali ti ne mislim vie proturjeiti. Uvijek si izlazio kao pobjednik. I ovaj e put! sebi u bradu i da ga svi uju glasno izgovori brat Leon. - Jedno, pak molim. Povedi me sa sobom! - I mene - I mene - Povedi me sa sobom gurala su se braa jedan mimo drugoga prema Franji i njegovoj majci, a on ih zaustavi rukom u zraku, drei drugom jo vre ruku svoje majke koja je to i te kako osjeala. - Dalek je to i neizvjestan put. Idem sam. Sa sobom u uzeti brata Morika koji me pozna od najmanjih nogu. A i sa mnom je ovih zadnjih tjedana najvie bio. I jutros kad nije shvatio to su i vjeverice shvatile Moriko skoi presretan da je izabran za pratitelja, a na spomen se vjeverica odjednom sjeti vrge na elu te se opet po njoj poea.
95 6. GODINJAK

- Vi ete se sa sestrama sestre Klare moliti za nas. Polazimo sutra zorom. Ja u u ime svih vas ispuniti ono to sv. otac od nas trai. Franjo je gledao po brai i silnom mnotvu to je bez daha slualo o njegovoj namjeri. Pri tom je do bola stiskao njenu ruku svoje majke. Odjednom je outio kako i njezina ruka stie njegovu. Trajalo je to sve dok je nije pogledao i vidio kako se u tom trenu otkotrlja tko zna koja suza za njenog sina iz njenih blagih i dragih majinskih oiju. Majka se prope na prste kako bi cjelovom dobavila elo svoga omiljenog sina. On je zadra rukama s njenim licem na svome. Kao znak odobravanja ulicom se prolomi silan pljesak i odobravanje iskupljene brae i silnog mnotva. U toj zaglunoj buci majka mu apnu, - Sine moj, neka Te Bog uva i neka mi Te iva i zdrava vrati! - Hoe Majko! Lastavice, kad ue to su rekli jedno drugom uzletjee jako visoko te zakliktae i nastavie graditi svoja gnijezda za budue ptie. Ranom su zorom spoletskom dolinom ila dvojica ljudi i pjevali. Umbrija je mirno snivala svojim predivnim krajolikom. Moriko je nosio veliku vreu smotanu pod rukom. U njoj nije bilo nita. - to e ti tolika vrea? pita ga Franjo na rubu da prasne u smijeh. - Morat emo neim platiti jedrenjak koji e nas prevesti do toga tvoga Sultana. Prosit u do Ankone! - Aha, i slaninom i jajima misli platiti tako skupu kartu? - O svom poslu, mili brate. Tebi materijalno nikad nije bila bolja strana. Evo nas u Folignu. I sada mi je ao onoga konja kojeg si prodao za opravku sv. Damjana. Pjeice smo se vratili u Asiz. No gori od uljeva na nogama bijae bijes Pietra Bernaronea. Odjednom je jasna suneva svjetlost obasjala dvojicu putnika. Oni smjesta kleknue i zapjevae hvale Gospodinu. Gazili su neumoljivo prema moru. Za nekoliko su dana bili na obalama Jadrana. U ankonskoj je luci na vezu veliki jedrenjak. Jarboli su mu parali nebo. U njihovu podnoju bijahu smotana jedra. Mornari su stalno neto oko njega i na njemu radili. Za stolom na obali do samog velikog broda sjedio je visoki i ozbiljni ovjek srednjih godina preplanulog lica. Svi su ga zvali Kapetan. Njemu se trebalo obratiti za ukrcaj na brod, jer ve se po cijeloj luci govori da je to brod koji ove 1212. godine Gospodnje prvi kree put Istoka. Kolona je putnika stajala u redu pred Kapetanom. On im je izdavao karte, a mornari su ih smjetali u brod i odreivali im mjesta. Konano su na redu bili Moriko i Franjo. Moriko je pred Franjom natovaren onom velikom vreom sad punom svega i svaega. Kapetan je zbunjeno gledao u tog nezgrapnog umbrijskog
6. GODINJAK 96

seljaka natovarenog tom velikom vreom. I kad mu se htio obratiti, odjednom je iza njega primijetio Franju i rije mu zastade na usnama. Netremice je gledao u Franju i izvijao svoj dugi vrat oko Morikove ogromne vree kako bi ga bolje vidio. Polako je ustao, zaobiao Morika i pruio Franji ruku, - Vi ste Franjo iz Asiza?! - Da! - Ne vara me, dakle, moje oko i moje pamenje. Ja sam Vas sluao propovijedati u Rimu prije nekoliko godina. Vi ste u mojoj dui neto pokrenuli. Ne bijae to ve uobiajena i dosadna propovijed kojih sam se nasluao. Vaa mi je rije poput zapaljene smole padala na duu i srce. I jo gori u meni i nee se tako lako ugasiti. to Vi trebate? - elim u Siriju! - Tu ste na pravom mjestu i pred pravim ovjekom. Povedite ovoga svetog ovjeka i dajte mu najbolje mjesto. pozva mornare, a onda pogleda Morika natovarena ogromnom vreom. - A, vi, putujete li s Franjom? - Da, putujemo zajedno, izusti Franjo. - I njega s ovom njegovom vreom. - Ovo je naa vrea. Mislim ne samo moja, nego i Franjina, i vaa i svih koji e biti na brodu. Tu imamo izvrsnih zalogaja hrane to sam ih naprosio i jo tota to e nam na ovom putovanju dobro doi. - Dobro, dobro! Samo poi i na ruku budi ovom dragom i svetom ovjeku. Kapetan primi sv. Franju za ruku i poljubi je s dubokim naklonom glave skidajui sa svoje frizure svezane u rep kapetansku kapu. Franjo srdano uzvrati ljupkim i zahvalnim osmijehom te se sa svojim bratom Morikom ukrca na jedrenjak koji bi ih trebao odvesti u daleku zemlju pred Sultana. OLUJA NA JADRANU I DOBRI BRAT PROTIVNI VJETAR Ve su nekoliko dana na moru. Jedrenjak besprijekorno sijee morsku povrinu. Sva su jedra puna vjetra koji brodu daje tako eljenu brzinu. Mornari znaju svoj posao. Bez urbe i suvinih rijei sve na vrijeme obavljaju. Na kormilu se izmjenjuju svako malo. Podeavaju jedra, razvijaju ih do cijelosti ili im skrauju povrinu, okreu ih u sve strane kako bi to vie vjetra za sebe ugrabili i tako napredovali u ovom dugom putovanju. Kapetan je na svom mjestu i budnim okom sve nadzire. Niim ne odaje ni bezbrinost ni zabrinutost. Gleda
97 6. GODINJAK

samo naprijed, a tu i tamo iz depa vadi busolu i dugo je promatra i prouava. Zna otii do svoje kabine i tu na velikoj karti to je povrina njegova stola kutomjerom i estarom traiti ispravni i jedini put jedrenjaku. Franjo najvie vremena provodi gledajui nepreglednu vodu. I razmilja o njoj. Koja li je samo silina u toj raskonoj sestrici. I snaga. Kako ju je Bog predivnom stvorio. Tu i tamo prvih je dana jo zakliktao neki galeb, a sada se uje samo huk mora kojeg rasijeca pramac broda i um jedara koja se s vjetrom nadmudruju. Izlazi i zalazi sunca na tom morskom nepregledu su pria za sebe. Franjo ne eli ni jednog propustiti. Stapa se sa suncem u njegovu zalazu i potonuu na obzoru mora u vodu, a zorom s njim izranja svje i sav blistav. Njegove se usnice smo miu i jedno ponavljaju, - Hvaljen da si, Gospodine moj po bratu suncu, tako divnom i velikom, punom arke svjetlosti i topline. Po njemu daje ivot svemu. Ono je tako veliko i snano, i Tvojih je, Boe, ruku djelo! I tako iz sutona u suton, iz zore u zoru. A Moriko je s kuharima doao na svoje. Mornari samo ponavljaju da nikada ukusnije hrane na ovom brodu ne bijae. Uvijek bi Moriko iz svoje ogromne vree izvadio po neto to bi onda s kuharima za sve na brodu pripravio. I ba, kad su se na plovidbu posve navikli, kad su prole one prve tegobe i s morem se uljuljali u jedno, Morika je neoekivani val skoro zbacio s palube u more dok je nosio veliki kotao pun ukusnog variva. Pao je na palubu, ali rukom jo uvijek pridravao kotao da se ne prevrne i upropasti silni trud kojeg je s kuharima uloio. I dok se borio sa svojim kotlom primijetio je da se mornari veru uz jarbole kao make. Odjednom su ti naoko tromi i lijeni ljudi postali poput divljih maaka. S vrha su visokih jarbola skidali jedra i s velikom ih mukom motali dnu jarbola kako bi izbjegli snane i opasne udare vjetra koji je nagovjetavao morsku oluju. Svi su mornari bili ozbiljni i bez ikakvog osjeaja na licu i u oima. Samo su nekud jurili i tono znali to trebaju uradi. Kapetan je stajao na svom mjestu i samo je pogledom zapovijedao. Odjednom nije vie bilo ni jednog jedra da bi se vjetar u njega uhvatio. Okolo su se valjali valovi veliki kao brda. Brod je na njima bio poput male orahove ljuske. Prizor je svakom na brodu ulijevao u srce jezu. Svima osim Kapetanu. Moriko je zaboravio na kotao i slasno varivo i etveronoke bjeao s palube da bi se dokopao stuba to vode kabinama i utrobi broda. No, tamo ga je uhvatio jo vei strah. Brod kao da je jecao. kripao je tako glasno da si imao osjeaj da e se sad sav raspuknuti i nestati u tom pobjenjelom i goropadnom moru. Posvuda je traio Franjo, a on kao da je u zemlju propao. Prebirao je sve kutke broda koji sablasno kripi, ali Franje nigdje. Opet je doao do stuba koje vode na palubu. Poeo se uspinjati, ali ga je ljuljanje broda bacalo natrag. I kad je silnom mukom uspio proviriti prema palubi na kojoj su se valovi
6. GODINJAK 98

svojim glomaznim kracima spajali na njenoj srediti i pjenili do bjesnila ugledao je Franju kako se dri za jarbol sav mokar. Zvao ga je iz petnih ila, ali ga nije mogao dozvati od zaglune buke oluje. Poi do njega bilo ga je strah. Krenuo je natrag traiti nekoga od mornara ili Kapetana. Jedna su se vrata otvarala i zatvarala uz sablasno kloparanje. Dovukao se do njih i ugledao kapetana kako mirno stoji za kartom s busolom u ruci i kako neto mjeri na karti koja je povrje njegova stola. Kapetan ga je primijetio i shvatio da je uplaen. Samo ga je gledao jedno kratko vrijeme i nastavio mirno svoj posao. - Gdje su ti svi mornari?! derao se Moriko. - Na veslima, bore se odrati brod da ga valovi ne utope. - Hoe li uspjeti?! - Ne znam. Kuat e. - to e s nama biti?! - Pitaj svoga brata Franju. - On je na palubi. Dri se za jarbol i gleda oluju. - Odi k njemu. - Strah me. - Neka te onda tu gdje jesi. Moriko ne bijae utjeen. Povirio je u jednu od prostorija potpalublja i ugledao debelog kuhara s kojim se sprijateljio kako odskae od klupe na kojoj sjedi. Priao mu je i vidio da se bori s veslom. Sjeo je do njega. On se pomakao malo prema sredini, te su obojica prihvatili veslo. - Moramo ga odrati u ovom poloaju. bilo je to neto ukoso prema dnu. - Tako ukruujemo brod. Svi sada moramo ovako odrati vesla. To nam je jedini spas. Iako mu to ne bijae nikakvom utjehom ni spoznajom o ishodu ove oluje, Moriko se imao barem neim zabaviti. No, Franjo mu nije izlazio iz glave. - Boe, samo da ga valovi ne progutaju. - Nee, valjda, bilo je i gorih oluja. - Ti misli na brod, a ja mislim na brata Franju koji je uz glavni jarbol. - Molim?! - To to si uo. - On nije pri svojoj. Na povrini nita nee ostati to valovi nee ugrabiti poput ogromnih zlobnih grabljivica. Neka silazi u brod. - Ne mogu ga dozvati od buke oluje. - Idi i zovi ga ako je jo gore.
99 6. GODINJAK

Moriko ostavi debelog kuhara i ponovno se poe uspinjati uz stube. Izmeu pjene valova ugleda oblije Franjino. To mu vrati neto sree u ojaenu duu. Poeo ga je dozivati iz sve snage. Franjo je samo gledao u nebo i drao se za jarbol. I kad se Moriku uini da su valovi neto jenjali etveronoke krenu prema jarbolu i Franji. Kad ga Franjo opazi zapovijedi mu da se vrati i da za njega ne brine. Moriko je cvilio preklinjui Franju da i on ide. No, sve je bilo uzalud. Opet se vratio debelom kuharu i izvijestio ga o svojoj misiji. Kuhar mu ustupi mjesto da moe prihvatiti veslo i prozbori, - Dri veslo i uti! - Koliko e ovo trajati. - Sve dok to oluja bude htjela. A kad se ona smiri i nae e muke proi. No, prema kripi broda, koja dodue bijae neto slabija, oluja e jo potrajati. Cijela je posada bjesomuno kuala odrati vesla u odreenom poloaju. Brod se ponekad toliko naginjao na stranu da bi i oni najiskusniji pomislili da je to kraj. No opet bi se vratio, ali sad opasno na drugu stranu. I to bi prijetee naginjanje as na jednu as na drugu stranu znalo potrajati. A, kad bi ono prestalo, onda je dolazilo ono jo opasnije. Naime, brod bi s vrha velikog vala, kao s nekog brda, odjednom propao kad bi val ispod njega nestao. To je propadanje u svakom lanu posade iziskivalo dubok uzdah do ruba krika. Svi su u bradu mrmljali molitve i naglas zavjetovali neki dar sv. Nikoli, neku molitvu, post, neku rtvu, samo da ivi ostanu, samo da ih oluja ne potopi. Franjo je obgrlio jarbol rukama i gledao oluju licem u lice. Oduvijek je to elio. Outjeti svu silinu Boje prirode. Bolje prigode zato nema od ove. to je ljudska snaga spram snage i najmanjeg vala koji skoi na palubu. Prisjea se psalma koji govori o Bogu koji puta vjetar iz njegova skrovita, koji zna dubine morske i visine nebeske. Stajao je tu na palubi poput mrvice, crva koji je nemoan pred svom tom snagom koju Bog samo ponekad i ne u punoj mjeri pokae. Sramio se u svojoj dui svake svoje uzgoritosti i kao da je uivao u ovim trenucima koji su podvlaili i oitom predstavljali njegovu nemo, neznatnost i malenost. I to je vie u svojoj dui poeo slaviti Boju svemonost, to se manje plaio oluje. Kao da mu je dala dio svoje snage, kao da je uao u njezinu silinu i postao dio nje. Jedino za im je alio je cilj kojem je krenuo. Hoe li oluja dopustiti da stigne Sultanu. Imao je osjeaj da ve satima samo stoje na jednom mjestu, a jo jai da ih oluja nosi nekamo kamo ne ele. Tko zna kamo e ovi snani i nemili vjetri odnijeti njihovu lau. I, hoe li je moda zauvijek more progutati. Sve je to prolazilo Franjinom glavom, a da u srcu nije utio ni trunku straha. - Bog ima svoj raun. Moje misli nisu Njegove i moji puti nisu Njegovi. Njegove su misli visoko iznad mojih i puti njegovi drukiji od mojih.
6. GODINJAK 100

Moram mu se prepustiti. On je poslao ove vjetrove jer mi eli neto rei, jer me eli odvesti kamo on hoe. Njegovo razmiljanje prekinu snaan glas iza lea. Okrenu se i ugleda snanog mornara s konopom oko pasa kako samo metar iz njega vie da mu napravi mjesto da se svee za jarbol. Franjo pomae mornaru da oko jarbola i svoga struka mornarskim vorom svee ue i tako se osigura da ga oluja ne odnese s palube. im se dobro uvrstio poe se po prekama koje su uvrene na jarbolu penjati uz njega. Ve je bio iznad Franjine glave, kad snani udar vala noen jo snanijim vjetrom nakrivi cijeli brod tako opasno da je mornar na jarbolu skoro pao u more. Na sreu brzo se brod povrati te se nagnu na drugu strnu. Mornar se grevito borio da ostane s nogama na prekama kojima se penjao. Mora se ispeti za nekoliko visina ljudskog tijela uz jarbol da bi mogao pogledati gdje se brod nalazi. Od silne pjene morskih valova nita nije vidio. Sad je Franjo imao drutvo. Mornar uope nije Franju opominjao, niti mu govorio da napusti palubu, da ide u brod. Radio je svoj posao. Ve se popeo do sredine visokog jarbola i jednom rukom brisao oi da moe gledati. I im bi iznad svojih vjea stavio dlan i poeo promatrati prema uzburkanoj puini opet bi ga zapljusnula rasprena voda poput olujne kie noene vjetrom. Mornar je nastavio svoj posao, a Franjo nastavio svoje misli. - Kako je Isus na krmi umoran spavao s jastukom pod glavom. Cijeli je dan propovijedao, lijeio bolesne, izgonio zloduhe, a predveer su htjeli prijeko. More je bilo mirno, kao nama iz Ankone, a onda odjednom na sred puine bijesna oluja. Svi su u strci da se od nje obrane, a on mirno spava. A, zato bi bio uznemiren, ta on je gospodar oluji. To je i dokazao im su ga uplaenim kricima i zazivima probudili. Uitelju, izginusmo! Ustade se, isprui svoje ruke prema oluji i zapovijedi: Utihni, umukni! i oluja u tili as prestade. Taj dogaaj se Genezareta Franji dade dodatni mir i pouzdanje. Gledao je u mornara koji se uspeo jo vie, i njegov se jarbol sve manje i manje naginjao. Ljuljao ga je visoko u zraku s jedne na drugu stranu, ali ne vie tako opasno. Mornar se okretao na sve strane i budno gledao ispod svoga dlana. Poeli su na palubu izlaziti mornari, jedan za drugim, jer se morska povrina ve dobro smirila. Ovo ljuljanje bijae poput onog u kolijevci koje ti godi i uspavljuje. Poneki je od mornara kleao na palubi i glasno mrmljao svoje molitve zahvale. Na svakom se licu osjealo olakanje i tihi osmijeh koji ga preplavljuje. Osmjeh sree da se ostalo ivim i pogled koji je zadrani strah pomijeao s dubokom zahvalom za usliane molitve i zavjete. Konano evo i brata Morika. etveronoke dopuza do Franjinih nogu i obujmi ih. - O, brate Franjo, mislio sam da je sve gotovo, da vie nikada neu vidjeti brau, ni Porciunkule, sv. Damjana ni naeg milog i sigurnog Asiza. A,
101 6. GODINJAK

ti si mi u svemu ovome zadao najveu brigu. Mislio sam da te oluja progutala. - Bog mi je samo htio pokazati koliko sam bezvrijedni crv, nemoan i pokazao mi je samo dio svoje svemoi. - Nagradio te, jer si uvijek skupljao nejake crve i stavljao ih na mjesta na kojima ih ljudska noga ne moe zgaziti. Ljubav koju ima prema malom i nejakom te, a s tobom i sve nas, sauvala. Ne mogu ti rei koliko mi je ao moga kotla sa slasnim varivom. Sve je more progutalo. Tako je moglo i mene i sve nas. Boe, sauvaj! Zgrozi se Moriko i konano osovi na noge. A kad je ugledao mornara sad skoro na vrhu jarbola tako mu se zavrti u glavi, da se opet spusti na koljena i prestraen sjede na mokri pod palube. Ispod oka bi kriom pogledavao prema vrhu jarbola i ovjeku koji je gore tako nezatien, - Boe, kako ga nije strah. uvaj ga, uvaj ga Kapetan je iziao meu prvim s jednom ceduljom u ruci. Rairenih je nogu uporno gledao prema mornaru na jarbolu i neto od njega oekivao. Neku vijest. Odjednom se s jarbola prolomi, - Kopno! Kopno, vidim kopno - Moemo li pristati? upita kapetan viui s dlanovima savijenim u krug oko svojih usta i upravljenim prema mornaru na jarbolu. - Moemo, obala ide nisko prema moru i umovita je. Ne vidim kue Kad mornari razumjee, poee odlaziti prema stubama i prije nego je kapetan zapovjedio, - Na vesla i veslima prema obali. Jarboli neka miruju. Za kratko osjetie i Franjo i Moriko kako se brod okree polu desno i kako poe lagano kliziti jo uvijek nemirnim morem. U to se opet u glas s jarbola, - Usmjerite brod jo malo desno, tamo dalje vidim neto kao naselje, vidim kue male i velike Kapetan njegove naputke pretvori u zapovijed i brod nastavi lagano kliziti. Vrlo brzo primijetie i Franjo i Moriko kako iznad uzburkane povrine proviri neko drvo, neki krov od kue, neki dio krevitog i umovitog kopna. - Ovo kopno zasigurno nije Sirija. Oluja je svojim dobrim bratom protivnim vjetrom nau lau privela kopnu. Boja je to volja. On zna to ini. Kleei na palubi glave u ruku uzdignutih oblanim nebesima molio je Franjo iz Asiza.

6. GODINJAK

102

OLUJA DOVODI BROD NA OBALE HRVATSKE Brod je nekih dvjestotinjak metara od obale stajao mirno usidren na moru. Djelovao je poput umornog ovjeka koji se vratio s puta na kojem je proivio mnoge neugodnosti, te sam sebi ne vjeruje da vidi rodni prag. Tako ni ovaj jedrenjak, kao da ne vjeruje da je tu pred njegovim pramcem sigurnost obale i kopna. U svem svom miru kao da ne vjeruje ni tom moru koje se smirilo kao da nikad na njemu nije bilo valova i oluje. Kapetan se sprema s dvojicom mornara ukrcati u mali amac i pristati na obalu. Na obali, kamenoj, stajali su ljudi. U samoj sredini te grupe postrojen je odred vojnika. Kapetan, prije nego to e se konopom spusti u amac u kojem su dvojica mornara ve uzimali vesla, poe prema Franji koji je jo uvijek stajao na istom mjestu do jarbola i zanesen promatrao puinu to se smirila, udarajui od vremena do vremena u brod onim zadnjim to je preostalo od burne morske oluje. - Molim Te, Franjo iz Asiza, poi s nama da pregovaramo s ovim ljudima na obali. Jo nikad nisam pristao na ovu obalu. Znam, i svi mi pomorci znamo, da ova obala postoji. Ucrtana je u najstarije pomorske karte. To je zemlja koju zovu Croatia, a njen je obalni dio zadrao staro rimsko nazivlje Dalmatia. Svi vele da su njeni stanovnici ljudi dobroudni, gostoljubivi, ali red je red. Oni ne znaju nae namjere te im moramo rei kamo smo poli i to nam se dogodilo, da smo evo zavrili na njihovoj obali. - Vrlo rado. Ni ja nikad nisam bio u toj zemlji. I Ovo mi je prva zemlja nakon rodne Umbrije na koju u stupiti svojom nogom. Mali se amcem veslima dvojice mornara pribliavao pjeanoj obali. Jedan do drugog u njemu sjede Kapetan i Franjo. Kad amac doe posve blizu kopna, i kad se u bistroj vodi naziralo plitko dno mora, mornari prestadoe veslati. Kapetan se i Franjo ustadoe, mornari okrenue vesla u zrak, a desetak metara od njih stajahu trojica ljudi. Jedan je oito vojni zapovjednik i stoji u sredini, a sa strane mu stoje dvojica u slubenim uniformama. Tek su sad Franjo i Kapetan mogli prepoznati ljude na obali. Bilo je tu postrojenih vojnika, slubenih osoba, jedan redovnik i mnogo obinog puka, ena, mukih, staraca i starica, ali i male djece. Svi su netremice gledali u pristigle moreplovce. Zapovjednik obalnih vojnika dade rukom znak da mogu stupiti na njihovo tlo. Franjo i Kapetan zagazie u vodu do koljena te s nekoliko koraka stigoe do ljudi koji su ih ekali. - Oito vam namjera nije bila ovamo pristati, prvi progovori zapovjednik s obale. - Nije, eljeli smo u Siriju, na istok.
103 6. GODINJAK

- No, oluja vas je presrela, zar ne?! - Upravo tako. Spustili smo jedra, borili se s olujom, i evo nas sada tu. - Doli ste na obalu Hrvatske. Mi vam elimo dobrodolicu. Predmnijevamo da su vam zalihe hrane na isteku, i da je vaa elja nastaviti zapoetu plovidbu nestala poput jutarnje magle. Svu vau posadu primamo i dajemo vam smjetaj do vaeg oporavka, i kad budete spremni, povratka u Ankonu. Kapetan se i Franjo rukovae sa svojim domainima. Polako svi skupa krenue obali. No, prije je toga Kapetan zajedno s hrvatskim vojnim zapovjednikom naputio mornare da se amcem vrate brodu i da ponu na obalu prevoziti posadu broda. Ljudi gledaju u doljake ne trepui oima. Kapetan im i ne privlai toliku pozornost koliko su svi zagledani u Franju. Oluja je ostavila neki udesan trag na njegovu licu koji ga je uinio jo blaenijim. Crna mu je kosa mjestimino strila od morske soli koja se i po licu bijeli. Njegova je tunika poprimila neku drukiju boju. Kao da je oluja u nju nabila sve boje mora koje su se izmijeale s njenom smeom. Njegova je kapuca okomito stajala izmeu njegovih ramena na leima kao utirkana. Konopac kojim je pritegnuta tunika bijae jo uvijek mokar. Na osobit su nain gledali u njegove bose noge to su iza sebe ostavljali mokre otiske njegovih stopala. Franjo ih sve gleda svojim nasmijeenim pogledom u oi. A, kad je digao svoju ruku i na njima napravio znak kria, svi su se prekriili, a ene i djeca pali na koljena i naglas izrekli skupa s Franjom - Amen! Franji odmah pristupi benediktinac koji je stajao uz narod. Bijae to visok ovjek u crnoj redovnikoj kuti, visokog ela i pravilnog oblija lica s kojeg su se irili smiraj i dobrota. I sam se prekriio na Franjin blagoslov prignavi glavu i dodirnuvi bradom oju svoje redovnike haljine na prsima. Svojom desnicom primi ovei metalni kri to je visio na njegovim prsima, poljubi ga i njime napravi znak kria nad ljudima i Franjom kojem je sad stajao suelice. - Vi ste zacijelo ovjek o kojem smo uli i na ovim stranama Jadrana, Franjo iz Asiza?! Franjo ga pogleda svojim pronicavim i dobrim pogledom ne malo zauen da ovaj redovnik izgovara njegovo ime. - Da, ja sam Franjo iz Asiza, tiho ponovi Franjo, no svi su uli o kome se radi. - Ovaj ovjek je pred dvije tri godine dobio od Pape doputenje osnovati red siromane brae. On je bio bogat, ali se svega odrekao. Obukao je odijelo koje nosi najvea sirotinja njegova zaviaja Umbrije, evo, ba ovakvo kakvo je na njemu. Hoda bos, a od Pape je traio doputenje da
6. GODINJAK 104

moe ivjeti i propovijedati Evanelje. I zavjetovao je tri zavjeta, eno ih zabiljeenih na konopu koji je privezan oko njegove kute: siromatvo, da nita nema, poslunost, da je odan Bogu, Papi, Rimskoj crkvi i svom redovnikom poglavaru i istou, da se odrie enidbe i osnivanja vlastite obitelji. Koju nam je sreu Bog podario da ste doli k nama. - To Vi, asni oe, moete i tako nazvati, no velika je oluja tako htjela, a ne ja. Ja sam htio u sv. Zemlju Sultanu propovijedati Evanelje i obratiti ga Gospodinu. No, Stvoritelj svega zapovjedio je bratu vjetru da nau lau na svojim snanim krilima donese na vau obalu. Bio je to protivan vjetar od onog koji je lai i naem smjeru putovanja trebao - Bog je poslao pravog brata vjetra. Bio je dobri Boji vjetar koji te nama donio. Vi ete biti mojim gostom, ljudi e ve primiti posadu i druge putnike, a ja bih vas zamolio da ve u nedjelju mojim dobrim vjernicima uputite svoju rije u propovijedi. - Ja sam Gospodinu zahvalan za sve to mi daje. Tako i za ovu morsku oluju, taj dobri protivni, ili kako vi kaete, pravi vjetar koji me donio ovamo i u vau zemlju. I rado u biti vaim gostom i ve u oima svih ovih ljudi vidim da me volite. I ja volim vas. Ja sam prvi put svojom nogom stao na neku drugu zemlju osim svoje, moje Umbrije, Italije. - Ovo je Franjo zemlja Hrvata. Tu smo Vam mi ve preko est stoljea. Mi imamo svoju povijest, imali smo do pred nekoliko i svoje kraljeve, svoju crkvu i svoje biskupe. Vi ste nas zasigurno danas obogatili, a uvjeren sam da ni svjesni nismo to je ovaj dobri brat protivni vjetar uinio. S Bojih je visina snagom oluje naoj zemlji i narodu donio predivnu knjigu koju ste vi danas poeli pisati. Bog e svemoni zapoeto i nastaviti. Bit e to jednog dana u budunosti bogata povjesnica ispisana rukom tvojih redovnika i hrvatskog puka. Narod je zadivljeno i bez daha sluao razgovor svoga duhovnog pastira i ovog udnovatog, a tako dragog, redovnika kojeg je oluja k njima donijela. Majke su svoju djeicu gurale sve blie ovom ovjeku, a Franjo ih je uzimao za ruice i milovao njihove kutrave glave. - Sva djeca imaju zdrave, kao plamen, pametne oi i ela, razmiljao je Franjo u sebi. Uto pristie amac po drugi put obali s nekolicinom posade. Meu njima je brat Moriko. Pod rukom mu je prazna velika vrea. im je onako velik i nezgrapan stao na tvrdo kopno pao je na koljena i poljubio zemlju. Ne obzirui se na sve koji su ga netremice gledali, a Franjo bio na rubu da kao ono u Folignu na poetku njihova putovanja prasne u smijeh, Moriko je zapomagajui iz dna due izgovarao
105 6. GODINJAK

- Tuni moj Moriko, evo konano vrsta tla pod nogama. Tako si pohlepno elio na plovidbu s Franjom. Gurao si se naprijed i svima dokazivao da si ti najbolji izbor za Franjinu pratnju. I, umalo da ne zaglavi. O, Stvore svega svijeta, hvala Ti to si me spasio, i Franju i mornare i Kapetana i sve i brod, hvala Ti za ovu divnu zemlju koja tako neodoljivo mirie na sigurnost i ognjite, na dom Zastao je i gledajui u sve te ljude oko sebe svojim zbunjenim ali presretnim velikim oima pogledom se zaustavio na Franji. Polako ustaje i ide prema njemu rairenih ruku. Vrea mu je ispala, a on ga grli dubokim i sretnim zagrljajem. I samo je na glas ponavljao, - Mir i dobro! Mir i dobro. Franjo je za njim ponavljao, pa domai redovnik i onda sav puk i sam zapovjednik vojske, svi vojnici i na koncu posada i Kapetan. Brzo su ljudi uzeli mornare i odveli ih svojim kuama da ih okrijepe. Kapetan je poao sa zapovjednikom, a Franju je i Morika ugodnim korakom preko panjaka to su bili tik uz more krasnoj kamenoj crkvici i malom samostanu to je do nje stajao poveo redovnik benediktinac. ASIKI KRIJESOVI U HRVATSKOJ Okrijepljeni i naspavani, Franjo su i Moriko pomagali opatu u pripravi za nedjelju. Franjo je sate i sate provodio u crkvi. Podsjeala ga na porciunkulu. Slino je i graena, imala slian zvonik, i malo zvono to je zvonilo triput na dan. Na osobit je nain priroda bila krasna. Nebo je zvjezdano kao u Umbriji. Ptice kao da su za njima pole. im zae u umu svako malo susretne zeca, tu i tamo tiho trei proe lisica. Vukovi su tu doma, medvjedi, srne. U zraku se uje tisue zvukova pela i drugih Bojih stvorova. Magarci se dozivaju njakanjem, rzanje konja, mukanje krava, meketanje koza i blejanje ovaca. Na tisue je zvonaca ivotinjskih to se samo za visokog sunca umire. Graja i razgovor ljudi tako su skladni i stapaju se sa zvukovima zemljom na kojoj ive. U crkvici ima natpisa koji su na latinskom, ali i onih koji su pisani pismom Hrvata i na njihovu jeziku. Crkva je kraljevski zavjet i darovnica. Puk je poboan i radin. Nakon sv. mise narod ostaje pred crkvom i razgovara, veseli se, pjeva, igraju se i djeca i odrasli. Imaju predivne sveane nonje. Jedni s drugim u grupama razgovaraju, pa pjevaju, pa eu. Franjo ide od grupe do grupe, a Moriko s vinogradarima pria o vrstama loza, rezidbi, podrumarstvu, a svako malo probaju vino iz tikava i drvenih malih posuda to su ukraene rezbarijama. Na tim su bocama obiteljski grbovi i uz svaki opet onaj s kvadratiima crvene i bijele boje, narodnim grbom. Stijeg im je sloen od tri boje: crvene, bijele
6. GODINJAK 106

i plave. Franji prilazi mlad otmjen ovjek u pratnji opata. Oito ele s njim razgovarati. Franjo se pozdravi s veselim djeacima kojima je priao o svom susretu s gubavcem u asikom polju, te ih pozdravi. - Franjo iz Asiza, elim te upoznati s naim plemiem Disimirom. On je glavar naega mjesta. Njegova je obitelj gradila ovaj samostan i crkvu. Kraljevskog je roda naega naroda. Naem puku i crkvi uvijek je na raspolaganju. Franjo pozdravi dobroudnog mladog plemia i kroz glavu mu prooe toliki asiki plemii. Dobri i loi. Gleda ga u oi drei mu ruku te prozbori - Vi ste dobar ovjek. - Samo je Svevinji dobar, a svi smo mi samo ljudi - Mali, mali ljudi ubaci se Franjo. - Franjo, ja bih Vas zamolio da blagoslovite temelje kapelice koju sam zavjetovao. - To e bolje uiniti otac opat, pogledom se Franjo obraa redovniku. - Mi elimo da to ti uini. ree redovnik. - Franjo, ja sam imao ker Anu. Bila je ba aneo Boji. Imala je osam godina kad mi je s poetka godine umrla na rukama. Moj aneo, molila je otkad je progovorila. I osmijeh joj s lica nije silazio. Dok je spavala kao da su je aneli ljuljali, tako je divno bilo njeno lice. Naglo je oslabila, kratko bolovala. Zavjetovao sam za njeno zdravlje nainiti kapelicu. No, umrla mi je. Ali, Franjo, ivi mi tu, tu udarao se dlanom u svoja prsa na kojima je visio veliki kri s Raspetim. - Nisam odustao od svoga zavjeta, nisam na Boga ljut. On uvijek uzima najbolje i najljepe, to mi je ve jasno. Moja je Ana njegov aneo. Tako misle moja ena i moja djeca, imam ih jo petero. I neka ovaj moj zavjet bude za svu djecu hrvatskog naroda, za svu djecu svih oeva i majki na svijetu koji strepe za njihovo zdravlje, odgoj i rast. - Vae su rijei divne i porodila ih je plemenita dua i ljubav dobrog oca i ovjeka. Zagleda se Franjo u nebo sklapajui ruke. Ostao je tako jedno vrijeme udubljen u molitvu. - ujem pjesmu anela i tvoje Ane, tvoga anela. Oni vjeno za nas mole. Ja u biti na temeljima tvoje ljubavi, tvoje molitve, tvoga zavjeta.
107 6. GODINJAK

Desimir uze u svoje ruke Franjinu mravu svetu ruku i poloi na nju topli cjelov. - Hvala Ti, Franjo iz Asiza! Svibanj se bliio svome kraju. Franjo je cijeli dan u hladu empresa molio sa cvrcima. Bili su neumorni. Zastali bi na trenutak, pa opet nastavili. Iao je s Morikom i opatom moliti u crkvi veernju, okrijepili su se ribom koju je pripravio Moriko. Franjo se s prvim sutonom opet povukao do svog mjesta meu empresima. Legao je nauznak i promatrao nebo kojeg su poele ukraavati zvijezde. urile su i sjedale na svoja mjesta. Titrale su nebeskom svjetlou. Leao je jednom tako nauznak na krilu svoje majke pred kuom u Asizu. Bio je mali. Majka mu je prstom pokazivali zvijezde na nebu i o njima priala. Svaka je zvijezda bila neija. Franjo je traio svoju. - Teko je nai svoju zvijezdu. Ljudi vele kad je ugleda da si s njom postao jedno, da si otiao na nebo. veli mu majka. - Ja bih elio sa svojom zvijezdom postati jedno, elio bih na nebo.. - Dijete si jo, Franjo. Ne moe to tako. Sad si sa mnom jedno, jedno si sa svojom obitelji, jedno si sa svojim prijateljima, s ovim gradom - Vi ste moje zvijezde, ja sam vaa zvijezda, hoe li biti teko rastati se od vas, hoe li vama biti teko rastati se od mene - Ti me nekad uplai svojim ozbiljnim i dubokim mislima. Gleda ga majka odozgor u lice. Franjo u njenom sjajnom oku ugleda svoje lice. Mama ga netremice gleda, - Franjo ja u Tvome oku vidim veliku, sjajnu zvijezdu. Tako nebeski blista Poljubi ga. - Mama, ja u tvome oku vidim sebe. vrsto je zagrli. Udobnije se namjesti pod empresom i kao da osjeti miris svoje majke. Jasno uje njene rijei s nedavnog rastanka - Sine moj, neka Te Bog uva i neka mi Te iva i zdrava vrati! utio je i gledao zvijezde. Jabuica je igrala pod njegovom bradom. Molio je za nju. Tiho progovori - Hoe Majko! Umirio se pod svojim empresom i pogledom sve vie sa zvijezdama tako dalekim htio smanjiti tu udaljenost, u tom beskraju Stvoriteljevom s njima postati jedno, postati dio tog bezgranija. Glavom mu tiho, laganim korakom prolazi jo uvijek misao na rastanak s majkom prije ovoga putovanja. - Mama je sigurno molila za mene. Bolje da ne zna za onu oluju, za brata vjetra koji je puhao suprotno od naih elja.
6. GODINJAK 108

Gledao je u nebo netremice. Srce mu se rastapalo od miline i dobra kojeg je bilo prepuno. U mrklom su nebu zvijezde bile jo sjajnije. Izmeu njih su prolazili likovi, dogaaji. Vidio je jasno i drago majino lice. I tada se poee zvijezde igrati. Letjele su amo tamo. Neke tako brzo i dugo da je iza njih ostajao dugi zvjezdani trag. To zvijezde uvijek ine u lipanjskim noima, a krajem lipnja sanjaju svoje ivanjske snove. A ljudi pale krjesove na zemlji. Svjetlou svojih krjesova ele odgovoriti svjetlosti zvijezda. I na svodu se meu tim zvijezdama pojavi Djevica. Plavo ogrnuta, mjesec joj pod nogama, u kruni dvanaest sjajnih zvijezda. U svom naruju rukama milo dri krasnu malu nebesku zvjezdicu. Milo joj neto zbori i cjeliva je. Franjo outi da je to Ana Desimirova i bi tako sretan. Ima osjeaj da ga Djevica i mala Zvjezdica u njenom naruju vide, da mu ele neto rei. Duom mu prostruji mili glasi, dodue ne na njegovu, ve na Aninu jeziku, istom onom kojim je govorio njen otac pred crkvom nakon sv. mise, - Franjo, vidio si kako je krasan moj otac. Upoznat e i ostale moje, moju majku. Oni su moje zvijezde, ja njihova. Teko mi je bilo otii od njih, a sad sam im jo blie, jo kad tata uini svoj zavjet. Sve e male zvjezdice i na nebu i na zemlji jo jae sjati. - O, mila mala Ano Desimirova. U Djeviinu krilu uiva. Gledajte na nas, ne zaboravite nas, svjetlou svojom kazujte nam pute kojim nam je hoditi. - Franjo iz Asiza, reci mom ocu da si me u krilu Djeviinu vidio, reci mu da sam sretna, a sreu mi bakina molitva ishodila. Ponovi mu molitvu koju sam na rastanku s njima, u njegovu naruju zadnji put u dui izustila: Sveta Mati Marija, O blaene Divica, Okripi mi duu, Posveti mi tilo. Ti si moja utjeha, A ja Tvoja zvizdica. Franjo je cijelu no razgovarao s nebom, gledao Djevicu u plavom sa Zvjezdicom u naruju. Zvijezde su tiho prislukivale njihove razgovore i samo jaom svjetlou odobravale to su ule. San je polako svladavao misli, a obzorje se spremalo za dolazak brata sunca. Zvuci to najavljuju dan ve su krenuli. Moriko je naao Franju pod empresom. Spava s glavom na kamenu. I sanja. Usne mu se miu. Odjednom zastade, sjetivi se vjeverica Subasija. No njih tog jutra nije bilo na vretenastim empresima u Hrvatskoj.
109 6. GODINJAK

GOSPOJA OD ANELA U HRVATSKOJ Srpanjsko sunce do boli je naotrilo strune na gudalima cvraka. U ritmu njihove pjesme titra zrak, pripeka je uegla kamenje. Noi i zvjezdano nebo pravo su olakanje i kopnu i moru. Mala ivopisna vala nakiena empresima, kamenim skromnim kuama sa svojim dobroudnim i radinim ljudima, mali benediktinski samostan s trojicom redovnika i opatom. Franjo iz Asiza i brat Moriko toliko su navikli na sve njih i na to mjesto kao da su oduvijek skupa. Lavanda, vrisak, kadulja i drugo ljekobilje daje zraku toliko prepoznatljiv i nezaboravan miris. Vinogradi trpe egu i iz dubine svojim korijenjem alju grozdu vlagu koju je crvenica ljubomorno ba za njihovo zrenje uvala. Maslinici strpljivo slau svoje godove i zriju jedre oblice. Kapetan je ve poetkom srpnja poao natrag u Ankonu. Mornari su se oprostili s bratom Morikom, a on im je triput ispraznio svoju veliku vreu sve najboljim zalogajima koje su mu dobri ljudi ovoga mjesta podarili. Dugo su neto jedan s drugim razgovarali, debeli kuhar i brat Moriko. Bilo je i ivahnog mahanja nezgrapnim rukama, a oito se radilo o receptima za neka jela i koliko se vremena imaju kuhati ili pei. U svakom su se sluaju obojica sloili da je najgore jelo koje pripravlja oluja, i da je sve lake od veslanja. Kapetan je dugo i s velikim potovanjem u svojim rukama drao Franjinu ruku opratajui se s njim. - Moram u ankonskoj luci kod posebnih majstora pregledati trup broda. Oluje ga znaju usukati, pomjeriti one osnovne grede i daske koje nose olupinu broda. I beskraj sitnih oporavaka i dotjerivanja. Od mog ponovnog isplovljavanja za Istok ove godine nita. No, odluili te se ponovno za Siriju koju godinu poslije, ja vam stojim na raspolaganju a i drugi kapetani koje poznajem. - Brat vjetar nije mislio to i mi i nae kormilo. Svrnuo nas je na ovu obalu, u ovu zemlju Hrvatsku. Nek vam Gospodin milostiv bude, neka vas svojim licem pogleda i neka vam svoga mira podari i blagoslovi vas. Kapetan je skinuo svoj eir i naklonio glavu. Za malo je brod bio na puini. Poput velikog sinjeg galeba. I malo pomalo nestajao iz vida onih koji su ostali na obali. Svi su neim obuzeti. Moriko sa enama i djevojkama pripravlja posue, od vremena do vremena otri noeve. Na maloj ledini iza samostana u hladu kojeg ine borovi i empresi ve se na ranju vrti veliki vol. Sve brat Moriko nadzire svojim budnim okom. Franjo je u samostanu s opatom i redovnicima. Pripravljaju misna itanja, kadionicu, procesijski kri, misno ruho za opata i
6. GODINJAK 110

rokete za Franju i redovnike. Za malo eto Desimira i njegove obitelji. Sastaje se s opatom i Franjom. Opat u ruci dri svitak pergamena na kojem je ispisana darovnica. Na stolu je limena kutija u koju e je staviti i prilikom blagoslova temelja poloiti u eoni zid. Onda kad bude crkvica pri kraju na njenom e nadvratniku biti uklesano ime darovatelja i posveta. I taj se tekst ve zna, a vrsni je majstor za taj natpis ve pripravio kamen. On e biti drukiji od ovog estaca kojim se zidaju zidovi. To je plemeniti pjeanik, podatan obradi. Iako je pod alatom mek i lako majstor na njemu klee ukrase i slova, ima odliku da izvaen iz kamenoloma na zraku postaje sve tvrim i tvrim. Bjelkasto je smee boje, a istom mjerom odolijeva kako sui i vlazi, tako ljetnim vruinama i zimskom ledu. Ovim e kamenom spomenuti majstor izraditi oltarnu pregradu koju e ukrasiti tropletnim ukrasom, stupove nad krstionicom, kao i oltarnu plou i stupie na kojima e stajati. Njim e obrubiti prozore, a umjesto stakla izrezat e posebnom pilom ovaj kamen u tanku plohu i na njoj u pravilnom obliku izbuiti rupe. Sve nabrojeno ve se nalazi pod jednim oveim hrastom to stoji pred zapoetom crkvom. Tu je i majstorski alat u dvama drvenim sanducima koje je majstor dotjerao na konju. Nadvratnik je prekrio bijelom lanenom krpom. Ljudi znatieljno otkrivaju kamen, i na njemu se ve vide iskresana slova. Jedan od seljaka, koji je oito jedini pismen, ita onim drugima ve uklesana slova, - Dux croatorum Desi Evo, vliko je napisa. Ovo je na latinskon, a znai: Knez Hrvata Desi to je na knez Desimir, a dalje je samo vrhom pice zabiluio i to vam je da e crkva biti posveena Gospi od anela. Majstor je po rubu ve obraenog kamena zapoeo tropletni ukras. Seljak ide prstima po ukrasu i naglas razmilja - A, je ga lipo zapoeo U tom se trenutku s ledine na kojoj se u hladovini okretao vol brzim, skoro treim korakom prema hrastu i ljudima koji su s nadvratnika skinuli krpu uputi se ovjek koji je ve iz daljeg poeo vikati - Ljudi moji ostavite se orava posla. I odakle vam hrabrost dirati to nije vae i zato niste traili doputenje. Ljudi zastadoe zateeni strogim i odrjeitim glasom ovog mravog i vie mladog ve starog ovjeka. On vrati krpu preko kamena, pogleda ostalo kamenje i sanduke s alatom te pokretima ruke dade ljudima znak da idu. Oni se utke povukoe. No, onaj pismeni seljak zastade te mu se obrati, - Nismo te tili uvridit, tili smo samo pogledat - Aje, aje, imate vi svoga posla - Ali, ovo e biti naa crkva. Mi emo se u njoj Bogu molit

- Dok ne bude gotova ona je pod mojim nadzorom. Jasno?! I nije mi ovo prva crkva. I niste mi ni vi prvi koji zabijate nosove di im nije misto. Jasno?! - Jasno, brate. A, jesi strvan. Oprosti! - Oproteno, samo odlazi. Jasno?! - A, ovika, Boe moj. Promrmlja pismeni seljak ponavljajui i imitirajui majstora: jasno, jasno!, te se pridrui ostalima koji su ve ili prema vatri na kojoj se pekao vol. S kapelice kod samostana zapoe na maloj preslici to je bila iznad ulaznih vrata brecati zvono. Konopcem ga je potezao jedan od redovnika. To bijae znak svima da priu samostanskim vratima na kojima su ve stajali opat, Franjo, redovnici, i konano se iz samostana pojavi brat Moriko koji je od svoj habit brisao masne ruke i namjetao bijelu roketu. Opat je bio u sveanom misnom ruhu, a Franjo i redovnici u bijelim roketama. Uredali su se u povorku koja e krenuti prema gradilitu zavjetne crkvice. Na elu je povorke mladi ovjek nosei kri, iza njega posluitelji sa svijeama i kadionicom iz koje se dimilo, kotliem s blagoslovljenom vodom, potom knez Desimir sa svojom obitelji. Slubenike oltara predvodio je Franjo iz Asiza desetak metara iza Desimirove obitelji. Franjo je visoko iznad glave nosio veliki evanelistar. Korice su mu kone optoene metalnim zaglavcima na kojima su se iskrile suneve zrake. Dva po dva za njim su pobono kroili dvojica redovnika a iza njih brat Moriko i redovnik koji je zvonio. Zadnji je u sveanom misnom ruhu ogrnut platem na kojem su zlatnim nitima izvezeni ukrasi i liturgijski simboli sklopljenih ruku iao opat. Kopa kojom je plat pod vratom zakopan bila je uistinu pravo majstorsko djelo. Sva je bila od srebra. Iza opata su u povorci vjernici. Dvoje po dvoje, prikljuivali su se povorci iz grupe koja je bila pred samostanom. U povorci nisu bili oni tek roeni i oni koji od starosti i nemoi vie nisu mogli iz postelje. Cijelo je mjesto eljelo sudjelovati u tom znamenitom inu. A, mnoge je privukla i prisutnost dvojice redovnika koje je oluja iz Italije bacila u njihovo mjesto. Mnogi su od njih ve uli o Franji iz Asiza. uli su da e danas upravo on propovijedati te to nisu eljeli propustiti. Narod je bio najsveanije odjeven. Toliko predivnih boja ukrasilo je ovaj sunani i topli srpanjski dan. Knez je Desimir proitao svoju darovnicu. Na spomen keri Ane majci potekoe suze, a njoj se pridruie i mnoge ene iz puka okupljenog ukrug oko zapoete zavjetne crkvice. Unutar zapoetih zidova stajao je samo majstor sklopljenih ruku i netremice sluao. Nita nije moglo umai njegovom pozornom pogledu. Knez je Desimir darovnicu predao opatu, a on je stavio u limenku. Priao je majstor, te je odmah stavi izmeu dva ve postavljena kamena u eonom zidu. Odmah je uzeo nekoliko lopatica zamijeane buke i s njom uredno zamazao limenku da tu stalno ostane kao spomen na ovaj dan.
6. GODINJAK 112

Potom je poelo sv. misno slavlje. Evanelje je pjevao Franjo iz Asiza. Nakon navjetaja Rijei Boje Franjo se pope na jedan veliki kamen to je stajao ispred zapoete crkvice da bi propovijedao. Narod se ugodno smjestio, a opat su i njegove pratnja, te Desimir i njegova obitelj sjedili na klupama. Zrak je bio prepun ptijeg pjeva, zundanja razliitih kukaca i zaglune pjesme cvraka. Lastavice su bile posebno ivahne i kliktale su tako glasno. Franjo je gledao uokolo, pogledavao po nebu i elio da utihnu. Narod je to tek shvatio kad je progovorio, - Drage moje sestrice lastavice i ostale ptice nebeske, ujte me. Ve od rane zore vi neumorno kliete i razgovarate. Vrijeme je da se malo odmorite i same posluate Rije Boju. Netko se iz puka poeo smijati, nastao je neugodan romon i amor. No, kad ljudi vidjee kako se lastavice i druge ptice s poetka pojedinano, a onda u jatima poee sputati na ve spomenuti hrast pod kojim je bio nadvratnik s uklesanim slovima, svima se rije u grlu zaledi. Za kratko se hrast zacrnio od lastavica i obojio bojama svih drugih ptica. One su jo poneto izustile dok se nisu udobno smjestile i netremice gledale prema Franji iz Asiza. - Tako, drage moje sestrice, a sad vi brao cvrci. Vama je Bog rekao da pjevate i svojom pjesmom vruinu inite snoljivijom. Vrijeme je da i vi uutite i malo odmorite sluajui Rije Boju. U tili as prestade cvranje cvraka. Ne uje se vie ni ijedan drugi kukac. Nebeska tiina zavlada zrakom i zemljom. Tek tihi amor mora kojeg je zagrlila bonaca. Onaj pismeni seljak stoji meu prvima i od uda je otvorio svoja velika usta. Gleda na sve strane i ne moe do k sebi. Tek nakon nekog vremena doapnu jednom iz svoje grupe, - Ovo je Boji ovik. Tice ga i cvrci sluaju. Nije se glasilo da se u ovo vrime i u ovo doba dana ne uju lastavice i cvrci. Probiju ti mozak. A, nu, iva ti klaka, kako ji umiri. Ni glasa od nji. - Red je da i ti uuti, laktom ga u rebra opomenu jedan od seljaka. Pismeni se seljak lecnu, pogleda ovjeka koji ga opomenu, te uuti. Franjo otpoe svoju propovijed, - Sad kad e i sestrice ptice i braa cvrci sluati propovijed, ja vas sve molim da u ime Isusa Raspetoga pozorno posluamo to nam Bog eli rei ovim inom kojeg je otac opat prije ove svete mise uinio. Ja smo i moj brat Moriko neizmjerno sretni da smo s vama, da smo vas upoznali, da sam prvi put svojom nogom stupio u neku zemlju koja nije moja rodna zemlja. Htio sam, naime, poi u Siriju, propovijedati Evanelje sultanu, ali je Svevinji na more poslao protivan vjetar od mojih namjera. I sada vidim, bio je to dobri brat protivni vjetar. Mi
113 6. GODINJAK

bez Boga ne moemo nita planirati. Preuzetno je rei da u uraditi ovo ili ono. Uradit u ono to Bog od mene trai i to On htjedne. Volju Boju valja ivjeti umjesto svoje. Budi volja Tvoja, molimo u Molitvi Gospodnjoj svaki dan. I Njegova je volja bila da budem u Hrvatskoj. - Upoznao sam ove divne redovnike. Oni ve stoljeima o vama duhovno skrbe. Preivjeli su zajedno s vama kroz ova stoljea i dobro i zlo. I ljubav koju su u ime Boga vama pruili ljubite vi danas i Boga i njegovu svetu Rimsku Crkvu. I ova mala crkvica koju danas opat blagoslovi samo je znak vae ljubavi. Znak je ljubavi vaeg vladara. Ja znam, uo sam da je u spomen na njegovu malu djevojicu, ker Anu. Ana je postala nebeskom zvijezdom. U svom je krilu nosi Majka nebeska Marija. Mala rajna Ana pria Djevici o svojoj majci, o svom ocu, brai i sestrama, pria joj o divnim proplancima i zaravnima svoje domovine. Govori joj o moru, o cvrcima i lastavicama. A, najvie o svojoj crkvi i samostanu. Majka nebeska sve to zna, ali noima na nebeskom svodu uiva u prii divne Ane. A posebno u Aninoj molitvici koju je od svoje bake nauila: Sveta Mati Marija, O blaene Divica, Okripi mi duu, Posveti mi tilo. Ti si moja utjeha, A ja Tvoja zvizdica. Na spomen ove molitvice, koju je Franjo izrekao glasno zaplakae Anini roditelji, braa i sestre, sve majke i bake, a mukima su, jer je sramota da oni plau, suze same od sebe tekle niz lice. Opatu su i redovnicima kapale suze na njihove kute, a brat je Moriko, vidjevi ih sve kako plau, i sam poeo jecati. - Toj svojoj Zvjezdici eli otac Desimir ostaviti spomen i na zemlji koja ju je rodila, posvetiti ga Majci Mariji koja u naruju bdije nad njegovim edom. Zato e ova crkvica biti posveena Gospi od Anela. - Moram Vam sad neto odati. U mom rodnom mjestu, u Asizu, ima mnogo lijepih crkava. No meni su najdrae one male, poput ove vae. Njih je ljubav gradila, sveti zavjeti. I podno moga grada ima crkvica Gospe od Anela. Zovemo je Pociunkula. U toj sam crkvici mnogo molio, u njoj sam saznao to Bog od mene trai. Tu crkvicu ja i moja braa najvie volimo. Iz nje smo prije nekoliko godina, kad nas je bilo dvanaest, krenuli put Rima, da nam sv. Otac potvrdi Pravilo i dopusti ivjeti i propovijedati Evanelje Gospodina naega Isusa Krista ivei u istoi, siromani bez vlasnitva i u poslunosti. U toj sam crkvici pred
6. GODINJAK 114

svom braom jednoj predivnoj djevojci Asianki Klari sad u proljee ostrigao kose, jer eli ivjeti svetu siromatinu, cijeli ivot strogo u samostanu kao zatoena iza reetaka i u molitvi. Iz te sam crkvice pred dva mjeseca krenuo na put u Siriju. I, evo, Boje volje, doao u Hrvatsku i ovdje sudjelujem s bratom Morikom gradnji i posveti jo jedne Porciunkule. O, Boe, hvala Ti za brata protivnog vjetra, hvala za sestru oluju, hvala za ovu zemlju Hrvatsku, hvala ti za ove predivne ljude, moju brau i moje sestre. - Meni je dragi Bog rekao kako trebam ivjeti. Meni je dragi Bog rekao to mi u ivotu treba biti slatko, a to gorko. Ja gubavce nisam mogao smisliti, a upravo je jedan gubavac promijenio moj ivot, i sve odurno i prezira vrijedno, gorko, pretvorio u mom ivotu u slatko i sadrajem nasljedovanja. Ja i moja braa od tada njegujemo i hranimo gubavce. Nama su najvei prijatelji siromasi i prosjeci. Mi elimo biti poput njih. Da nita nemamo i da nam je jedino bogatstvo Bog i njegove zapovijedi, sv. Evanelje. - Meni je dragi Bog dao moju brau. Bog je rekao meni malom bratu Franju da napiem nae Pravilo i da ga Papi na potvrdu odnesem. I sv. ga je Otac potvrdio i odobrio nae elje. Miruju ptice na hrastu, ne uje se nijedan cvrak, ljudi irom otvorenih oiju i usta kao da gutaju svaku njegovu rije. Opatu se po licu razmilio umiljati osmijeh, redovnici su ushieni Franjinom rijei. Brat Moriko klei nalaken na zemlji netremice gleda u Franjine bose noge i kao suha zemlja kiu, upija svaku njegovu rije. - I zato sam uvjeren da je dragi Bog dao meni malom bratu Franji i mome vjernom malom bratu Moriku da budemo u vaoj zemlji, da se s vama druimo, molimo, da ovu crkvicu, poput one u asikom polju, nazovemo po Blaenoj Djevici Gospi od anela Porciunkula. Sretna je mala Ana na nebu, sretan je njen otac va knez Desimir, sretna majka Anina, braa i sestre, sretni svi mi. Zapjevajmo slavu Gospodinu. Sestrice moje ptice nastavite sad i vi zajedno s nama slaviti Gospodina i vi cvrci. Hvaljen budi, Gospodine moj, po svim stvorenjima svojim. Amen! Lastavice se digoe visoko u nebo, te se poee sputati skoro do zemlje. Digoe se i sve druge ptice i zacvrkutae da milije i ljepe ne mogu. Bijae to nebeska melodija. A cvrci zabrujae to ih grlo nosi. Narod je iz srca molio i pjevao. Sveta je misa zavrila u velikom pukom veselju. Brat je Moriko opet bio s pregaom preko svoga habita i s nekolicinom mesara sjekao meso ispeenog vola s velikog ranja. Svi su doli na svoje. Djeca su poput lastavica letjela livadama i bili toga dana sretnija nego ikada. Franjo je stajao uz jedan empres i
115 6. GODINJAK

nekome neto govorio. Oni koji su se primakli vidjee cvrka na njegovu dlanu. Franjo ga miluje po njegovim ugasito srebrnastim krilima. On prema Franji okree svoju glavicu, svojim noicama ide niz svoja krila i svako se malo oglasi. Skoi onda s Franjina dlana i odmah nastavi cvrati s kore starog empresa. Franjo kleknu na zemlju irei svoje tanke duge ruke prema nebesima. HTIO BIH BITI KAO TI S opatom je i redovnicima Franjo svaki dan iao k ljudima. Opat je poznavao talijanski te su se lako sporazumijevali. No, Franji esto nije ni trebao prevoditelj. Njegov osmijeh govorio je sve jezike svijeta. Svi su ga odmah razumjeli i htjeli se s njim druiti, sjesti za stol, priati. Ljudi su pitali Franju svata i sve ih je zanimalo. Jako im se svidjelo kad su uli da oni nemaju ni osobnog ni zajednikog vlasnitva. Sve pripada dragom Bogu, a kad im bilo to treba Bog se za to pobrine. - Doite i k nama u Hrvatsku! poput vapaja izusti na kraju posjeta ena vremenih godina s bolesnike postelje. Uz nju su u obitelji njen sin, nevjesta i sedmero djece. Najstariji je mladi ve na svojim rukama imao uljeve od posla na zemlji i od vesala. - Doi e moja braa i biti s vama. No, uvjeren sam da e i vaa djeca, vai sinovi, krenuti za Gospodinom nainom naega ivota. odvrati Franjo iz Asiza, gledajui po zdravoj, veseloj i pametnoj djeci. Najstariji sin istupi korak i ree, - Dobri ovjee iz Asiza, ti si Boji ovjek. To mi je bilo jasno kod posvete nae crkvice. Kad sam vidio kako su te ptice i cvrci sluali srce mi je za cijele vae propovidi igralo kao ludo. I samo mi govorilo: Ivane, poi za ovim ovikom! Ivane poi za ovim ovikom! I sada mi to govori. Ne prestaje ni dan ni no. To sam ve reka svojoj majci. Franjo milo pogleda djeaka koji se primaknu majci i obujmi je oko struka, a ona ga milo poljubi u pametno elo. Franjo poloi svoje dlanove na djeakovu glavu s bujnom crnom kosom, pogleda u nebo, pa u njegove oi. Pogledi im se zagrlie velikom ljubavlju, - Neka Svevinji blagoslovi svaki tvoj korak. Neka te uvijek milo gleda svojim licem i milostiv nek bude svakoj tvojoj ivotnoj odluci. Sine moj, sluaj svoje srce. Ono ti uvijek istinito govori. Nemoj ga uutkati. Podie dlanove s djeakove glave te ih isprui nad cijelu obitelj, - Neka vas sve blagoslovi Stvoritelj svih nas i svega oko nas! Blagoslov nad djeakom i ovaj za cijelu obitelj ispod glasa je ukuanima prevodio njihov opat. Svi su bili ushieni i sretni. Majka je na koncu bratu
6. GODINJAK 116

Moriku natrpala svega u vreu koju je on sa sobom nosio. Moriko se, kad su ve poli, vrati u kuu i doe do bakina uzglavlja. Za njim se vrati opat s pitanjem treba li pomo za sporazumijevanje. Moriko e opatu na nauenom hrvatskom, - Ja ve nauiti hrvatski. Ja sve razumjeti to ljudi rei i znati to ljudima kazati. Hvala. Opat se s odobravanjem i uenjem povue iz kue. Moriko se, nosei u svojoj ruci malu boicu, obrati baki na postelji - Evo boica. Tu lijek. Jutro kap, kap, kap u mlijeko. Jasno?! To dobro biti. Hvaljen Isus i Marija. Zbogom! Poljubi dobroj nemonoj baki ruku, mahnu ukuanima na pozdrav i ode. Na vratima je stajao Ivan i dugo mahao Franji i on njemu. Franju je sve vie i vie muilo to je s njegovom braom u Porciunkuli i drugdje, to sa sestrom Klarom i njenim sestrama u sv. Damjanu. elio je im prije biti s njima. No, i ovaj je boravak ovdje u ovoj zemlji, u Hrvatskoj, smatrao Bojom voljom. Razmiljao je, - Da je dragi Bog htio da budem u Siriji, ve bih tamo bio. Nije on tek tako poslao dobrog i jakog brata protivnog vjetra i svoju oluju. Oni su nas doveli ovamo u ove divne krajeve, ovim divnim ljudima. Doista je dragi Bog htio da budem s njima, da Hrvatska bude prva zemlja na koju u kroiti svojom nogom. Ovdje ive tako dobri ljudi, radini, poueni u svetoj vjeri. Ve preko est stoljea kranstvo je kod ovog naroda. Revni su na polju, revni u svojim obiteljima, potuju Boje zapovijedi. Brat ih Moriko oboava. Veli da imaju tako dareljivo srce. Da mu daju od svega to imaju, pa i onda kad on pomisli da bi njima trebalo udijeliti. Ranom bi zorom Franjo zaao u umu na proplanku, te svrha jednog breuljka promatrao morsku puini. Tamo na horizontu, kojeg su u naruje uzeli sumaglica i nebo njegova je Umbrija, tamo su njegova braa i sestre. Povezuje ih iz dana u dan molitva jednih za druge. Ta jedina veza i najbolja je koju ljudi meu sobom mogu ostvariti. Tu su oni sada s njim, na ovom breuljku, zajedno klee i predaju Bogu svoje misli, svoje elje, svoje najmilije. Franjo je s Klarom pred kriem u sv. Damjanu. Isus joj govori da je brat Franjo poao popravljati crkve i izvan Italije. S braom zajedno klei u Porciunkuli i iz svega glasa pjevaju slavu Gospodinu. Svi su oni u istoj kapelici Gospodnjoj, na ovoj zemlji koju im je Bog stvorio tako lijepu i svake hvale vrijednu. Sputajui se s brijega Franjo je svako jutro prolazio kraj zavjetne crkvice u gradnji i s majstorom bi uvijek razmijenio po neku rije gledajui koliko je posao napredovao. Taj mu se majstor svidio, a i majstoru se svidio Franjo iz Asiza. Majstor je poznavao talijanski, te su se lako mogli sporazumjeti i popriati.
117 6. GODINJAK

Silazei jednog jutra Franjo primijeti kako majstor ne radi kao i obino, ve ee oko zidova i stalno pogledava prema brijegu s kojeg se upravo sputa. Kad ga ugleda odmah mu mahnu rukom na pozdrav, kao da eli rei da ga jutros posebice eli vidjeti. Franjo je svoje korake usmjerio prema majstoru koji je stajao pred ve dobro poodmaklim proeljem zavjetne crkvice. Stigavi do majstora, on pokleknu na jedno koljeno pred Franjom, primi svojim rukama njegovu ruku, te ga tako pokleknut pogleda u oi i dalje drei njegovu ruku, - Htio bih biti kao ti! Izusti majstor tako da se vidjelo da je to ve stotine puta u sebi ponavljao da bi dobro ispalo u trenutku kad bude vrijeme da izree. Franjo ga svojom rukom vre stisnu i povue da ustane. Majstor je bio visok kao i Franjo te im oi i pogledi sada stadoe suelice. - Ti i jesi kao ja. Boji stvor, ovjek, dijete Boje. - Jesam, ali si Ti drukiji, Ti si ipak samo Boji, a mene razdiru razne druge brige. - Svatko ima svoje brige, i svakom je njegov ivot briga, njegov teret, ono to nosi iz dana u dan. - No, Ti, Franjo iz Asiza, Ti si tu samo za Boga, i Bog te onda poslao svima nama. Ti nema svoje brige, sve su Tvoje brige kako biti Boji, zato si slobodan. Mi svi beremo neke druge, svagdanje brige, rastaemo se na bezvrijednim i prezira vrijednim problemima. - Tako ovjek odlui. Tako mu Bog dopusti. Mene je poslao u svoju Crkvu da je popravljam, da u njoj budem i nikad je ne napustim, da s njom postanem jedno. Ti isto ini, ti gradi krasnu crkvicu, gradio si i druge, to se vidi po umjenosti kako ovu zida - Htio bih biti kao Ti! Franjo je u njegovim oima vidio odlunost. Onu istu koju su u njegovim vidjeli kad se pred svojim ocem skinuo do gola. Onu istu koja je zasjela u njegovoj dui kad je konano raskinuo sa svijetom, kad je s prvom braom pisao Pravilo, kad je stajao pred Papom, kad je Klara pred njim kleala dok joj je strigao kose, kad je odluio krenuti u Siriju. - Ako to doista i eli, odreci se svega to ima, podaj sirotinji i ivi Evanelje Gospodina naega Isusa Krista. Obeaj i zavjetuj evaneoske savjete: siromatvo, poslunost i istou. To nastoj ivjeti i obuci pokorniku haljinu. - To mi netko treba i odobriti. Mislio sam da to moe Ti, Franjo iz Asiza. - Mogu, meni je tu ovlast dao gospodin Papa. I to u uiniti prije rastanka, prije nego poem natrag u zaviaj. Nastavi zidati ovu lijepu zavjetnu crkvicu, hrvatsku Porciunkulu i Bogu se moli.
6. GODINJAK 118

- O, hvala Ti, Franjo iz Asiza. - Mir ti i dobro! blagoslovi ga Franjo, dok je majstor sklopljenih ruku kleao pred njim glave povinute skoro do same zemlje. Franjo je krenuo prema samostanu koji nije daleko, a majstor nastavi kresati kamen pjevajui to ga grlo nosi. Nekoliko dana Franjo o ovome nije nikome priao, pa ak ni bratu Moriku kome je iznosio i najskrovitije zakutke svoga srca i due. Zamolio je Franjo opata da mu dadne jutenog platna smee boje od kojeg seljaci prave vree da u njih sabiru krumpire, jabuke, masline. Opat je ispunio njegovu elju, a onda mu je Franjo ispripovjedio o elji majstora i o svojoj odluci da ga primi meu svoju brau. - Nakon blagoslova zavjetne crkvice i tvoje propovijedi znao sam da e se to dogoditi. Pitanje je bilo samo tko e biti prvi. Tebi je dragi Bog, Franjo iz Asiza, podario neodoljivu rije, milina i uvjerljivost tee s Tvojih usana. O tako sam sretan da e nakon tvog odlaska ovdje kod nas ostati isposnika poput Franje iz Asiza i njegove brae. Uto k njima stie brat Moriku s vreom punom svega. Pozdravi Franju i opata, a kad ugleda u franjinim rukama juteno platno stade kao ukopan. Spusti s lea veliku teku vreu, obrisa znoj s ela, te gleda as u Franju as u platno u njegovim rukama. I prije nego mu Franjo uspije prozboriti Moriko progovori, - S istim si takvim platnom u rukama doao k meni pred Porziunkulom. Nije bilo sretnijeg dana u mom ivotu. Dakle, brate Franjo, i ovdje e biti nae brae. - Da, brate Moriko! - A tko je taj novi brat?! - Majstor koji gradi zavjetnu crkvicu! - Molim?! Moriko je oito zbunjen i nije oekivao to ime. Djelovao je kao ono kad ga je vjeverica udarila orahom na Subasiju. Poe se eati po glavi te udari u grohotan smijeh. - Brate Moriko, to je sad smijeno. Je li to izraz slaganja ili neslaganja. - Brate Franjo, onda ti danas dolazi jo jedan ovjek s vrha brda. Mlad je i zdrav, poboan i ve me nekoliko puta molio da mu omoguim da se sretnete. - To je Jure, upade opat. - Da, ba Jure, odvrati Moriko. Ali to nije sve. Danas ili sutra ete zasigurno potraiti i mladi Ivan. Opat pljesnu rukama u znak radosti i odobravanja i mudro zakljui,
119 6. GODINJAK

- Brate Franjo, trebat e jutenog platna puno vie od toga to dri u ruci. - Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu naem protivnom vjetru koji nas svrati u ove predivne hrvatske krajeve. Da, oe opate, u ovoj e zemlji trebati i te kako jutenog platna za sve one koji e htjeti ivjeti i propovijedati Evanelje Gospodina naega Isusa Krista. O, hvaljen i slavljen, Gospodine moj, po onima koji Ti se ele posve svojim ivotom posvetiti. I, uistinu ve su toga poslijepodneva Franju traili i Jure s vrha brda i Ivan kojeg su upoznali prigodom posjeta njegovoj bolesnoj baki. - Oe Franjo, elim biti kao Ti! kleei pred Franjom molio je Jure, a nekih sat vremena poslije i mladi Ivan, - Franjo iz Asiza, moje srce eli ivjeti onako kao to ivi Ti i Tvoja braa. I nijedan se od njih vie nije elio vratiti kui. Primio ih je opat u samostan, no oni su ve prve noi otili noiti s Franjom i bratom Morikom u samostanskoj naputenoj tali gdje su Franjo i Moriko od poetka eljeli biti, a ne u samostanskim sobama kako su im opat i redovnici pripravili. im ih je ujutro primijetio majstor koji je gradio zavjetnu crkvicu, slijedee se veeri i on njima pridrui. Opat ih je s ljubavlju promatrao kako mole, pjevaju i nakon toga dugo ute. Kako Franjo svako malo razdragano pria o Spasitelju naem Isusu Kristu i o preblaenoj Njegovoj Majci Mariji. Nerijetko su ih i ptice sluale vrtei svojim dragim malim glavicama. Potom bi Moriko vadio iz vree okrjepu. esto su nastajale prepirke s Franjom koji cijeli dan nita nije okusio. Potom bi Moriko nosio hrane u samostan i predavao je opatu ili bratu kuharu. Kad je uhvatio prigodu, opat bi im se pridruio u molitvi, razmatranju ili veselom razgovoru. - Za kratko veim postade, Franjo iz Asiza, tvoj samostan od moga. - Iz vae je molitve izniknuo na zanos, naa vjera. Vi ste nas kroz stoljea uinili Kristovim sljedbenicima. Nego, oe opate, vjerujem da je dan na pragu kad emo obui i zavjetovati nau novu brau koju nam je Gospodin dao. - E, to e biti sveanost kao i posveta zavjetne crkvice kojoj ste prisustvovali. Radost stupanja novih lanova u isposniki ivot elim sa svim vjernicima svoje opatije s Vama podijeliti. - To e meni i mojoj brai biti velika ast. I tako su uglavili tono nedjelju kad e biti primanje nove brae. No, do samog je toga dana Franjo tajio i jedno iznenaenje. S njim je upoznat samo
6. GODINJAK 120

opat. Naime, da e toga dana od ovih divnih ljudi i od njihove zemlje uzeti oprotaj. Opat je za njega i Morika ve ishodio dva mjesta u jedrenjaku koji e isploviti za Ankonu. Silno je mnotvo svijeta pred samostanskom crkvom i samostanom. Opat je opet u sveanom misnom ruhu, redovnici, Moriko i Franjo u roketama, poslunici s tamjanom i svijeama. Franjo ljubi Evanelistar i zvonkim glasom pjeva Radosnu vijest. Opat je tek rekao znaenje ovoga dana za hrvatski narod i zemlju. Propovijedao je Franjo iz Asiza. Opet su ga svi sluali otvorenih usta i razrogaenih oiju. Posebno je bio dirljiv in oblaenja novih isposnika Franjina bratstva. Franjo je pomogao najprije Ivanu, pa Juri skinuti njihova odijela. Predali su ih svojim roditeljima kojima su suze orosile oi, a na njihova tijela obukao habite od jutenog platna. Potom ih je privezao grubim konopcem umjesto pojasa. Moriko im je na konopcima vezao tri uzla i razjasnio njihovo znaenje. Zadnji je na red doao majstor graditelj zavjetne crkvice Gospe od Anela. Nikoga nema u pratnji. I nije bio iz toga mjesta. Nitko ga od ljudi i nije znao. No, opat je dobro poznavao toga ovjeka. Kad je i majstor skinuo svoje svjetovno odijelo i predao ga Franji, a od njega dobio habit, i kad mu je Moriko nainio uzlove, kleknuo je pred Franju i zamolio da mu se i cijelom puku obrati. Franjo je to s velikom radou odobrio. - Ja se zovem Martin. Hrvat sam, ali ne iz ovoga mjesta. Ja nemam nikoga od svoje obitelji. I uope ne poznajem svoje roditelje. Rekli su mi da mi je majka pri porodu umrla, a otac kad mi je bilo nepune dvije godine. Prihvatili su me ovi dobri redovnici i odgojili. Kod njih sam u samostanu izuio klesarski zanat i postao dobar majstor. Cijeli sam ivot podizao crkve i klesao njihove oltarske, pregradne i crkvene natpise. Cijeli me ivot muilo to osim zidanja initi, i to osim majstora zidara biti. Kad sam susreo Franju iz Asiza, posebice kad sam ga uo propovijedati, odjednom mi se sve razjasnilo. elim biti kao Ti, Franjo iz Asiza. Pukom se prolomio zagluni pijesak i pobono odobravanje svega to je rekao i zaelio. Majstor Martin poljubi Franji ruku, a potom i opatu. Trojica su novoobuene brae kleala pred oltarom. Doao je poslunik i na vezenom jastuku nosio noice. Franjo ih je uzeo u ruke i svoj trojici ostrigao kase u tonzuru. Do kasnog je poslijepodneva trajalo slavlje, a onda je netko povikao, - Jedrenjak je na naoj obali. - Veliki brod. Opat se popeo na mjesto odakle je Franjo propovijedao i zamolio puk za pozornost. Pred opatom su stajali redovnici, trojica novoobuenih isposnika, brat Franjo i Moriko i knez Desimir sa cijelom svojom obitelji. Sveanim i ganutim glasom opat je poeo govoriti,
121 6. GODINJAK

- Potovani pue Hrvata! Evo je kucnuo as rastanka. Franjo iz Asiza koji je tako neoekivano doao u nau zemlju, danas je naputa. Ide u svoju Umbriju brai i sestrama koji ne znaju ni gdje je, ni to je s njim, je li uope iv, i jedva ga ele vidjeti i zagrliti. Franjo iz Asiza, Bog je blagoslovio ovu zemlju Hrvatsku istog onoga trenutka kad si svojom nogom na nju kroio. Odmah te je sa svojim pukom zavoljela, i ti nju. O tome na rjeit nain svjedoe Tvoja nova braa koju si danas obukao, koje Ti je Bog podario iz ovoga naroda Hrvata. To je za sve nas tako znaajan i nezaboravan dan. Danas si u hrvatsku povjesnicu zlatnim slovima zapoeo ispisivati jednu divnu priu koja e izrasti u nebesku ljepotu i oplemeniti narod Hrvata. Priu o sinovima Franje iz Asiza. Na ove je opatove rijei narod ostao nijem i oito tuan. Mnogima su niz lice tekle suze. - Franjo iz Asiza, ostani s nama! uo se glas iz puka. Potom su svi u glas ponavljali tu reenicu. Franjo se popeo do opata, i kad je puk vidio da eli govoriti, utihnuo je i nastade grobna tiina. - Ja dodue odlazim s jedrenjakom kojega vidite kako pristaje na vau obalu. Ali ja s Vama vjeno ostajem. Za to se pobrinuo dragi Bog. On mi je i ovdje u Hrvatskoj dao brau. To su ovi novi isposnici. Oni ostaju s vama, a kroz njih ostajem s vama i ja. Mi smo svi jedno, sva moja braa. Moj e brat Martin nastaviti graditi ovu zavjetnu crkvu, ali tako da u svom ivotu ne izgubi duh pobonosti i molitve. Moja e braa Ivan i Jure s vama ivjeti, s ovim redovnicima moliti i vama navijetati Boju Rije. I ne samo to, skoro e ova moja braa proi svim hrvatskim gradovima i selima, svom hrvatskom zemljom i govoriti o Gospodinu naem Isusu Kristu. Uvjeren sam da e uskoro na svakom koraku biti nove brae koju e mi Bog dati. Tako u zauvijek ostati u miloj i lijepoj Hrvatskoj. Franju je prekinuo gromoglasan pljesak i izvikivanje njegova imena. Lastavice su u niskom letu dijelile veselje rastuenog i u isto vrijeme razdraganog puka. Za kratko su svi stajali uz obalu, a od velikog je jedrenjaka do same obale stigao mali amac s Kapetanom i dvojicom mornara koji su rukama drali vesla. Opat su se i redovnici u ime cijelog puka izljubili s Franjom i Morikom, a potom su se Franjo i brat Moriko srdano pozdravili s bratom Martinom, Ivanom i Jurom. Oni su kleali. Franjo je nad njihovim glavama rairio svoje ruke i izrekao divan blagoslov; - Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas uva!
6. GODINJAK 122

Oni odgovorie - Amen! - Neka vas Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka vam bude! - Amen! - Neka pogled svoj Gospodin svrati na vas i mir vam podari! - Amen! A onda Franjo die svoje ruke na sav narod, i svi oni kleknue, te i njih blagoslovi - I neka na sve vas sie blagoslov Boga svemoguega Oca i Sina + i Duha Svetoga! I sav puk gromoglasno i pobono odgovori, - Amen! Brat je Moriko najprije ubacio u amac veliku prepuno vreu koju nosi sve od Asiza. Pomogao je Franji da se ukrca u amac, a onda je i sam uao. Narod ih je netremice gledao i mahao rukama na oprotaj. Mornari su zaveslali prema jedrenjaku. Dugo su ljudi gledali kako jedrenjak nestaje na puini. A kad su poli pred njima su kroili braa Martin, Ivan i Jure i tako ih neodoljivo podsjeali na Franju iz Asiza da su ih jednostavno prozvali Franjevci, po njegovu imenu. Brat je Martin brzo nakon Franjina odlaska zavrio zavjetnu crkvicu. Bila je uistinu lijepa. Do nadvratnika je na jednom malom kamenu kojeg je posebno izradio iz onog pjeanika uklesao veliko slovo T , a uz njega ispisao tri latinske rijei: PAX ET BONUM. U vjeni spomen na Franjin boravak u zemlji Hrvata i na prvi franjevaki samostan u Hrvatskoj. Fra Ante Mari

123

6. GODINJAK

Steci od Zgoe do Ledinca, MILKA TICA

Steci velika tema bosansko-hercegovake i hrvatske kulturne povijesti, sredinja preokupacija ove knjige pred nama i njezine autorice, Milke Tice katkad su jedini srednjovjekovni spomenici na nekom podruju. Oni pridonose boljem poznavanju i razumijevanju srednjovjekovlja, iznimno su vrijedni izvori za prouavanje arheologije, povijesti umjetnosti, kulturne antropologije, povijesti, ekonomije, sociolingvistike, etnologije, povijesti jezika i pisma, itd. Piui o svojoj inspiraciji, autorica istie: Valja nam se osvijestiti: steci, to neobino i jedinstveno oblikovano kamenje koje su nai preci na svoju zemlju polegli, svojom se izvornou izdvajaju iz sveukupne europske srednjovjekovne batine. Svevremenski bilizi potvrda su nae pisane rijei, naa ilustrirana povijest u kamenu. uvari su tajne i danas zagonetnih bosansko-humskih vremena, ali i kljuevi za njezino odgonetavanje. (7) Bogato ilustrirana knjiga Steci od Zgoe do Ledinca moe se podijeliti u tri vee cjeline: povijesni uvod o Mamiima i Ledincu, ledinake nekropole, simboli s istih nekropola. U prvome poglavlju: Donji Mamii, Ledinac, dua Donjih Mamia, iznose se povijesni podatci o tom mjestu, poevi od najstarijega spomena prezimena Mami iz 1681. godine, do toga kako je dolo do podjele na Gornje i Donje Mamie. Selo Mamii kroz povijest je pripadalo razliitim upama: Blatu (erigaju), Ruiima, Rasnu, Koerinu, Grudama. Donje Mamie danas ini sedam sela: Borajna, Cerov Dolac, Pogana Vlaka, Podledinac, Ledinac, Vinica i Medovii. U drugome se poglavlju podrobno opisuju ledinaki steci, sveukupno 54 spomenika, ouvani na sljedeim lokalitetima: unia dupci, Martinovac, Njiva Karla olaka, Ledinako groblje. Zalegli oni u svoj svojoj punini. Oni manje sretni zavukli se u zemlju, utonuli u travu, ugraeni u prizide i podazide, uzidani u zidove, tokmacima razbijeni, bagerima iupani, razvaljeni. (39) Najvie se spomenika do danas ouvalo na groblju Krstine: 34 dobro ouvana steka od kojih je 27 ukraeno. Prema autoriinom miljenju, oni ne pripadaju istome razdoblju, to se razaznaje iz raznovrsnih oblika i smjetaja na ukopna mjesta,
6. GODINJAK 124

kao i po ouvanosti. Naalost, velik broj tih srednjovjekovnih spomenika je zauvijek uniten: Oni slabije konstrukcije podlegli su klimatskim promjenama. Osipavili. Druge su unitili ljudi. Najvei je dio njih prenamijenjen, iskoriten kao prvorazredni graevinski materijal. Mnogi su postali poduminta zidovima upne kue i upne crkve svete Male Terezije. Dijelovi razbijenih steaka ugraeni su u ogradu oko upnog stana i groblja. (64) Sredinje je poglavlje ove vrijedne knjige: Ukrasi na ledinakim stecima i njihova simbolika. Autorica ovdje opisuje sve ukrase i simbole ledinake nekropole, tumaei njihovu simboliku, i to tako da se osvre na ideje ranijih autora, od Marka Vege, Alojza Benca, Nade Mileti do Marian Wenzel, ali iznosi i svoje tumaenje. Naime, zato je ovo poglavlje iznimno vano: od kada se pojavila prva pisana vijest o stecima, a sad e tome skoro 500 godina, rasvjetljavanjem toga problema bavili su se mnogi istraivai. Ipak ni do danas se znanstveni krugovi nisu usuglasili oko jedinstvenoga tumaenja njihove kulturne pripadnosti. Kako o tome ne postoje pisani izvori, najee se do toga odgovora nastojalo doi preko tumaenja simbola i ukrasa na stecima. To je rezultiralo razliitim idejama: od one bogumilske, do one da ti spomenici pripadaju Vlasima, i na koncu da su to kranski grobovi. Danas sve vie prevladava miljenje da ukrasi i simboli na stecima imaju kransku osnovu s elementima klasine ikonografije, a na njima nema nikakvih heretikih znakova ni simbola, kao to je utvrdila M. Wenzel. Osim toga veina se istraivaa slae da na stecima nalazimo utjecaje narodnih rukotvorina, odnosno autori su se ugledali u okolinu, ali i neke umjetnine, npr. na stecima ima romanikih utjecaja iz Dalmacije. Najei ukrasi na ledinakoj nekropoli su: polumjesec, rozeta, biljni ukrasi, crte, itd. Milka Tica smatra da se na stecima, odnosno njihovim simbolima, proimaju mitovi, legende, predaje, vjerovanja antikoga, slavenskoga i kranskoga svijeta, ali nije beznaajan utjecaj narodnih elementa, to autorica nastoji pokazati u slici i rijei, a time razrauje i nastavlja tezu A. Benca. Naime, svi su motivi na ledinakim stecima preuzeti iz okoline, tj. prirode, npr. cvijee, jabuka, spirale, vitice, ue, osim jednoga, sidra. Otkud sidro u ednome Ledincu, u Ledincu u kojem su donedavno i ptice i ljudi pili samo kinicu, pili vodu s neba, iz kamenica, iz lokava, iz atrnja. (223) Govorei o pojedinim simbolima autorica obrazlae njegovo najstarije znaenje, pa potom ono u kranskoj ikonografiji, sve do najnovijih. Od onoga da je npr. mjesec od starine bio simbol prolaznosti, a u kranskoj ikonografiji simbolizira bezgreno zaee, do toga da se mjesec i zvijezda nalaze u grbu stare Bosne. Milka Tica nije samo puki opisiva simbola i steaka, koji to radi u svom uredu, ona je i marljivi istraiva na terenu. Naime, i sama je otkrila mnoge ledinake steke i ukrase na njima koji su do sada bili potpuno nepoznati,
125 6. GODINJAK

zarasli u ikaru i brljan. Meu njima je najznaajniji steak s naslovnice, odnosno kri s tajanstvenom glavom: Krista s aureolom, viteza pod maskom ili glavom vladarice. Izlaui svoje istraivanje i razmiljanje autorica esto iznosi dragocjene podatke, meu kojima pojedini vjerojatno ive samo u usmenoj predaji, pa je njihovo zapisivanje time jo vanije, npr. da je blagoslov groblja na Ledincu uvijek na Svetoga Marka. Taj podatak moe biti polazite za budua istraivanja. Naime, moda se moe pretpostaviti da je na Ledincu prije dananje crkve Sv. Male Terezije, tj. prije dolaska Osmanlija postojala crkva Sv. Marka. Da je to svetako ime bilo iznimno popularno u ovim krajevima potvruje i ledinaki natpis na kojemu se spominje Marko Petrovi: da se zna kako bi u marka petrovi osam sinova od plemena poimili i usikoe kamen na oca marka i na mater divnu. I u nedalekoj Gorici meu sveukupno etiri ouvana fragmenta na dva se spominje Marko. Sami blagoslovi groblja i polja su osobito vani dogaaji u naoj tradiciji, a ritualni tekstovi potrebni sveenicima pri takvim obredima ouvani su u hrvatskoglagoljskim prirunicima, tj. ritualima, to svjedoi o njihovoj starini, odnosno praslavenskom naslijeu. Jednolini napjevi koji se pjevaju kod blagoslova groblja zvone u uima svima koji su ih ikada uli, od djetinjstva: Od munje, glada, rata i zle godine....Oslobodi nas gospodine. I tako u beskraj... Autoricu isti napjevi asociraju na jo jednu poznatu liturgijsku pjesmu: Zdravo tilo Isusovo u steke usieno. Zdravo tilo Isusovo u humsku zemlju unidreno. Zdravo tilo Isusovo u humsku zemlju usidreno. (123) Jedan od brojnih vanih podataka koji nalazimo na stranicama ove knjige, a koji moe posluiti kao poticaj za budua arheoloka istraivanja, jest i toponim Martinovac, odnosno srednjovjekovno nalazite koje potvruje da bi ovdje mogla biti crkva sv. Martina. Osim toga u ovoj knjizi nalazimo niz zabiljeenih topinima, kao i naziva manjih estica koji su takoer vani za onomastiku: Starac, Obienjaci, Polugrna, Ober, Veslivtak. Autorica nastoji samoj sebi, a potom i svim itateljima, podrobno iznijeti svaku pojedinost u vezi sa stecima, kao prvo u skladu s njezinim interesima i sklonostima. Ona, kao to je poznato, zapisuje stare prie, a tako i u vezi sa stecima prati sve tajne prie i legnde u narodnim kazivanjima, sve motive u kojima se pojavljuju steci, npr. kameni svatovi, prokletstvo onoga tko takne u steke, vjerovanje da steci mogu promijeniti vrijeme, da se u njima skriva
6. GODINJAK 126

blago, itd. Ali ne zaustavlja se kod pria i legendi, nego istrauje i najobinije, svakodnevne pojedinosti, odnosno konkretne podatke, kao npr. nain izrade spomenika i njihova dopremanja na grobno mjesto, cijenu izrade jednoga spomenika, itd. Osobitost je ledinake nekropole da su ovdje zastupljeni svi oblici steaka: ploa, sanduk, sljemenjak i kri i gotovo svi su impozantne veliine. Meu njima svakako je najdragocjeniji onaj s natpisom Marka Petrovia premda nije pouzdano datiran. Natpisi na stecima su katkad jedini pisani izvori prostora na kojima se nalaze, a to se odnosi i na ledinaki. On potvruje da se i ovdje govorilo hrvatskim ikavskim govorom i pisalo hrvatskom irilicom. Zakljuak Autorica je istinski uronila u ovu iznimno sloenu problematiku, premda je, kao i svi zainteresirani, nailazila na neke nesavladive i nerjeive potekoe: kao prvo malo je ili uope nema drugih pisanih izvora s tog podruja, a nema ni temeljnih istraivanja, tj. arheolokih iskapanja na terenu. Na koncu, potrebno je rei nekoliko rijei o njezinu stilu, koji dolazi do izraaja im otvorimo korice ove knjige. To je znanstveno-popularni stil koji je autorica odabrala kako bi se to vie pribliila irem krugu itatelja, a ne zato to ne bi mogla pisati znanstvenim stilom. U tu svrhu upotrebljava mnoge autentine izraze ovoga kraja, kao i sintagme i reenice, npr.: metaljka, poduminta, plazaljka, strovina, eine, plaila... I na koncu, vano je istaknuti, da na ovako malom prostoru Ledinca nalazimo velik broj srednjovjekovnih, a moda i starijih grobova, odnosno nekropol u Ledincu: unia dupci, groblje Krstine, Martinovac i Njiva Karla olaka. Pri tome ne smijemo zaboraviti mnoge unitene steke, a to sve skupa svjedoi o tome da je Ledinac nekada bio znaajno mjesto s velikim brojem stanovnika, ili autoriinim rijeima: Ouvani, kao i oteeni steci, svojom brojnou svjedoe da nekada davno na Ledincu bi napueno kao ipak koticama. (39) Poslije svega, moemo samo preporuiti knjigu Milke Tice Steci od Zgoe do Ledinca, i rei zapis s jednoga steka, na kojima, uz sve nedoumice, ipak nalazimo puno odgovora na naa pitanja: Blagoslovlen tko proita i zamisli se. Marinka imi

127

6. GODINJAK

KNJIEVNOST
DOMAGOJ TOMAS Jadranska 58..............................................................................................131 MARIO GRIZELJ Izbor pjesama Mario Grizelj......................................................................140 MILKA TICA Tragom magarca........................................................................................147 MILA PANDI Zaviaj u prozi Antuna Branka imia. ......................................................157

129

6. GODINJAK

JADRANSKA 58
kako bi nas prehranio. Radio je u gradu Essenu, na zapadu Savezne Republike Njemake. Vinkov otac, Marijin stric, Antin stariji brat i Darkov djed takoer su radili u Zapadnoj Njemakoj, kao i jo neki susjedi. Postojala je i Njemaka Demokratska Republika, koju su zvali Istonom Njemakom. U njoj je vladao socijalizam, kao i kod nas u Jugoslaviji, pa mi je bilo neobino da nai oevi, djedovi i strievi odlaze raditi u Zapadnu Njemaku i ostavljaju svoje obitelji, kad ve postoji prijateljska Istona Njemaka, u kojoj vlada napredni socijalistiki sustav. Barem nam je tako veina profesora u koli objanjavala. Otac nam je redovito pisao i slao novce, a za Boi bi dolazio kui na odmor. Svima nam je donosio to nam je bilo najpotrebnije za ivot. Prije dvije godine donio nam je mali radio aparat na baterije, to nas je jako razveselilo. Tako smo ponekad mogli, kada bi zavrili s dnevnim poslovima na njivi te namirili ovce i krave, posluati poneku radio emisiju, redovito Radio Zagreba. S velikim interesom sluali smo i emisije Radio Vatikana na hrvatskom jeziku. Otac i nai stariji susjedi s ponosom su nam govorili kako ih je donedavno vodio don Ivan, na susjed koji je ivio u Rimu. Nadali smo se da emo ga i mi uti, no ta nam se elja naalost nije ispunila. U tim bi se danima oeva odmora svi trudili da mu pokaemo koliko ga volimo i koliko nam nedostaje. Tada bi se za ruak na stolu, uz uobiajenu ratiku i drugo povre, te puru, vareniku i luinicu1, ee naao prut i kokoje meso. Pod oevim vodstvom klali bismo i svinju, koju smo uzgajali dok je otac radio u Njemakoj. Za sam blagdan na stolu je bila svinjetina, kokoje meso i peeni krumpiri, a posebna poslastica bila je patipanja2, uti kola. Svi bi se radovali tome, od najmlaeg brata i sestre pa do mene, kao najstarijeg. Stoga smo s polnoke uvijek urili kui, hodajui tri kilometra, kako bi to prije probali kola, jer je za Badnjak bio post. Kua je u tim trenutcima bila ispunjena radou, ljubavlju i blagostanjem, a otac bi postajao sve sjetniji,
1 2

Poetkom godine otac je ponovno otiao u Njemaku. Tamo je zaraivao

Kiselo mlijeko s bijelim lukom i maslom uti biskvit od jaja

6. GODINJAK

131

kako bi se to razdoblje bliilo kraju, te primicao trenutak njegova ponovnog odlaska na privremeni rad u inozemstvo, no svi smo bili svjesni da to tako mora biti, iako je najmlai brat, etverogodinjak, tek od prole godine poeo prepoznavati oca i zvati ga tatom. Ocu su nakon toga potekle suze radosnice. Veeras sam si odvojio malo vremena kako bih uz petrolejsku lampu itao poeziju iz itanke za osmi razred. Mogao sam si uzeti nekih sat vremena za itanje, jer petroleja nije bilo dovoljno za razbacivanje. Tada sam se prisjetio kako sam do prije par godina morao uiti i itati uz slabo svijetlo svijee votanice i kako sam se obradovao kada je otac kupio petrolejsku lampu. Nakon napornog dana koji je poeo jutarnjim buenjem u etiri sata te nizanjem duhana, a nastavio se kupanjem na rijeci i obavljanjem kuanskih poslova, utonuo sam u svijet ekspresionistike poezije Antuna Branka imia. Njegova rodna kua nalazila se stotinjak metara od kole. Kada bih prolazio pored nje, razmiljao bih o njegovoj poeziji, ivotnoj sudbini te preranoj smrti. Ponekad bih znao u sebi ponavljati stihove njegove Opomene: ovjee pazi da ne ide malen ispod zvijezda, vraajui se kui makadamskom cestom. Prole i ove godine napisao sam i sam nekoliko pjesama. Naem razredniku, profesoru Vladi iz hrvatskosrpskog jezika, svidjele su se pjesme pa ih je poslao u Mostar, gdje su bile objavljene u nekim novinama, mislim da su se zvale Sloboda. Bio sam ponosan na to. Kada je isticalo mojih sat vremena pod petrolejkom, majka je ve umorna zaspala u kutu sobe. Na jednom je krevetu spavala ona s dvoje mlae brae i sestrom, na drugom sam spavao ja s dvije godine mlaim bratom, a na treem su spavale godinu dana mlaa sestra i tri godine mlaa sestra. Ugasio sam lampu i zavukao se u krevet, mislei na jutarnje poslove s duhanom i prologodinje odlaske kolima punim duhana do duhanske stanice u Grudama. Svi bi se nakrcali u kola, majka i nas sedmero brae i sestara. Jednom smo namolili majku da nam kupi rahatluk i poteno se osladili. Utonuo sam u san. Sutradan iza svete mise susreli smo se s bakom, majinom majkom, koja je za nekoliko dana trebala sa mnom krenuti na put do Borova Naselja, u posjet sinu i kerkama. Grude i Imotski bili su predaleko za pjeaenje pa sam ondje trebao nastaviti svoje obrazovanje. Otac i majka odluili su prole godine da je tako najbolje, jer su tamo ve prije nekoliko godina otili tetka Branka i tetka Dragica, a posljednji iz obitelji koji je ondje otiao bio je ujak Tvrtko. Oni su trebali paziti na mene i brinuti se da sa mnom bude sve u redu, da imam to pojesti i gdje prespavati. Otac je u svojim pismima savjetovao da upiem gimnaziju jer sam bio odlian uenik. Tako je mislio i moj razrednik Vlado, a upnik mi je savjetovao da upiem franjevaku gimnaziju i nastavim studij teologije. Trebao sam ivjeti kod ujaka jer je on bio neoenjen pa je kod njega bilo najvie mjesta, a i najvie mira potrebnog za uenje. Ujak je
6. GODINJAK 132

radio u kombinatu Borovo. Baka je majci rekla kako je odustala od puta zbog zdravstvenih razloga. Majka je razmiljala to sada, jer me nije ni pomiljala poslati samoga na taj daleki put, a oca nije bilo u blizini da se posavjetuje s njime. Stoga je savjet odluila potraiti u roditeljskoj kui, kod brata, odnosno mog ujaka Ante. Idui dan svi smo skupa sjeli na kola i zaputili se u susjedni zaseok. Radovali smo se susretu s roacima, jer je ujak imao djecu naih godina. Ipak, drei uzde na kolima, ja sam razmiljao o putu u Borovo Naselje. Vjerovao sam da sam dovoljno zreo za nastavak kolovanja. Nakon neto vie od pola sata vonje, stigli smo u Dubravu, zaseok u istom selu udaljen oko tri kilometra od naeg. Dok smo jeli sir na maslu, majka je neto razgovarala s ujakom, ali nisam mogao uti to tono, jer su braa, sestre i roaci oko mene glasno priali. Nakon to smo zavrili, ujak Ante pozvao me za stol da mi neto objasni. Rekao mi je da sam pametan deko i da on vjeruje kako mogu sam otii na put i pronai kuu njegova brata, ujaka Tvrtka. Vlak za Beograd i Suboticu kretao je iz Ploa, a u Mostar je stizao u sedam sati naveer. Ujak je znao da kroz susjedno selo iz Splita nailazi pruga3 oko tri sata popodne i stie oko est sati u Mostar, a to je dovoljno da se moe ui u vlak za Borovo Naselje. Jo mi je rekao da e me svojim kolima odvesti na taj autobus i objasniti mi kako u doi do Borova Naselja i do kue njegova brata. Ujak je imao bolja kola od naih i snanijeg konja od naeg malog Zekana. Do tada nikada nisam bio u Mostaru, niti vidio vlaka, a jedino sam od veih gradova posjetio Split i Dubrovnik, gdje nas je na kratki izlet vodio na razrednik Vlado. Pokuao sam to objasniti ujaku, ali on se nije dao smesti i njegova samouvjerenost poela je djelovati na mene. Poeo sam vjerovati u svoju zrelost za taj samostalni put, to sam odmah rekao i majci. Ona je sve to sluala s velikom bojazni i stalno govorila kako ne moe ostaviti samu svoju ostalu mlau djecu. Po ujakovim rijeima, trebalo se voziti tim vlakom sve do Vinkovaca, a zatim paziti da ne ostanem u vagonima koji idu u Beograd, ve u onima koji kreu put Subotice. Sljedea stanica trebalo je biti upravo Borovo Naselje. Ujak mi je objasnio da vlak izgleda poput kue i da ljudi mogu unutra mirno sjediti, jesti i piti, dok se on kree po inama. To mi nije bilo posve jasno, kako je mogue da ljudi unutra mirno sjede, dok vlak vozi, no sluao sam ujaka i upijao svaku rije, dok sam razmiljao kako u se uskoro u to uvjeriti. Rekao mi je da trebam izai kada vlak stane u Borovu Naselju i da nikako ne smijem zaspati, jer me nema tko tamo upozoriti i probuditi na vrijeme. Nakon izlaska iz vlaka, trebao sam se vratiti neto vie od jednog kilometra, pratei eljezniku prugu, do kanala iznad kojeg je most kojim prelazi eljeznika pruga. Ujak me upozorio
3

Autobus
6. GODINJAK

133

da ne prelazim preko mosta ve ispred njega skrenem desno u Jadransku ulicu. U njoj je ivio njegov brat, ujak Tvrtko, na broju 58. Nekoliko dana nakon toga, doao je dan moga odlaska. Probudio sam se rano ujutro, oko pet sati, kako bih spremio stvari za polazak. Nekoliko dana nakon toga, doao je dan moga odlaska. Probudio sam se rano ujutro, oko pet sati, kako bih spremio stvari za polazak. Majka je napunila dvije torbe raznim namirnicama za mene, ali i za ujaka i tetke. Bilo je tu jaja, pruta, slanine, duhana, vina, rakije i drugih stvari. Malu krpenu vreicu s novcem zavezala mi je za treger potkoulje, kod srca, i rekla da na nju posebno pazim. Pojeo sam neto slanine i kuhanih jaja, te se s majkom, braom i sestrama spustio do nae pojate, gdje je bila naa krava Kitova i konj Zekan. Stavio sam komou4 na Zekana i upregnio ga u naa kola, na koja sam prije toga stavio putne torbe. Trebalo je krenuti, ali majka je iz depa izvadila boicu posveene vode i pokropila kola, konja i mene. Svi smo se prekrstili i izmolili Vjerovanje. Izljubio sam se sa sestrama i braom, a svima su nam oi bile pune suza. Majka je pola sa mnom do ujaka da vrati naa kola i konja kada me on preuzme. Svi susjedi koji su bili u blizini pozdravljali su me i zaeljeli mi Boju pomo na putu u bili svit. Vozei se polako makadamom izmeu kua te poljskim putem kroz polje, pored rijeke, kroz nae zaseoke, upijao sam svaki izriaj prirode tog kasnog kolovokog sunanog dana, jer do kolskog polugodita to vie ne u vidjeti i napajati se mirisima rodnog kraja, ljubavlju, susretljivou i nesebinou majke, brae i sestara, rodbine i susjeda. Do roditeljske kue moje majke stigli smo oko podneva. Baka, djed, ujak i cijela njegova obitelj oekivali su nas. Ponudili su nam ruak, nakon kojeg smo se zasladili bostanom5 i pipunom6, to su ih uzgajali ujak i njegova obitelj. Valjalo je krenuti da se stigne na vrijeme, jer pruga nikoga ne eka. Ujak je upregnuo svog konja u kola, u koja smo stavili putne torbe. Majka je opet pokropila kola, konja, ujaka i mene i svi smo izmolili Vjerovanje. Pozdravio sam se sa svima, a najtee mi se bilo pozdraviti s majkom i na svome licu osjetiti njene suze, no zapamtio sam rijei: Sine moj, neka ti dragi Bog bude u pomoi! Krenuli smo i ja sam se pogledima opratao od ravnog polja i ledina gdje sam se znao igrati kada bih dolazio kod rodbine, hrastovih uma i svega onoga to su nai vrijedni zemljoradnici obraivali te uspijevali prehranjivati svoje brojne obitelji, unato neimatini. Konj je polako kaskao i podizao bijelu prainu, a ujak me putem hrabrio i jo mi jednom objanjavao sve to trebam znati na putu i kada doem u Borovo Naselje.

Kona oma oko konjskog vrata Lubenica 6 Dinja

4 5

6. GODINJAK

134

Objasnio mi je da u Mostaru pruga staje odmah ispred eljeznike stanice, gdje trebam kupiti kartu i popeti se stepenicama iznad stanice, jer su gore peroni i eljeznika pruga kojom vozi vlak. Dolazak vlaka iz Ploa za Beograd i Suboticu najavit e na razglasu i tada se treba pripremiti za ulazak i pokuati ui u vagone na kojima pie da voze za Suboticu. Pitao sam ujaka to e biti ako to ne uspijem pa uem u vagone koji voze za Beograd, a on mi je rekao da se obratim kondukteru ili nekom od putnika pa tijekom vonje prijeem u te vagone. Stigli smo do raskrija u susjedno selo oko pola tri, u to sam se uvjerio pogledavajui na sat koji mi je otac donio iz Njemake, kada je dolazio zadnjeg Boia. Pomislio sam kako je lijepo imati sat na ruci, jer ga nismo imali ak ni u kui kada sam polazio u prvi razred osnovne kole. Tada su mi roditelji po sjenama sunca uz kuu ili na neki drugi nain odreivali kada je vrijeme za polazak u kolu. Tako se znalo dogoditi da zakasnim ili doem prerano, ali ve za drugi razred otac je nekako uspio nabaviti kuni sat, iako tada nije jo bio otiao na rad u Njemaku. Na raskriju na koje smo doli pristajao je autobus koji je vozio za Mostar i tu smo ga ekali. Autobus smo ekali neto vie od pola sata, da bi konano stigao i povezao me u Mostar. Izljubio sam se s ujakom, koji je bio vrst i nije lako pokazivao emocije pa je i meni bilo lake i dobro sam zapamtio njegove zadnje rijei: Ne zaboravi, Jadranska 58! Autobus je bio gotovo pun, no naao sam mjesto za sjedenje te sve tri torbe uspio nekako zgurati pod noge. Stigao sam nakon nekih tri sata vonje. Izaao sam iz autobusa i lagano se vukao s tri prepune torbe, jednoj na jednom ramenu, drugoj na drugom i treoj u desnoj ruci. Kupio sam putnu kartu i penjao se uz stepenice do perona. Ugledao sam ljude s putnim torbama, kako strpljivo sjede i ekaju. Popeo sam se na taj peron do njih i vidio kako su svi okrenuti prema inama, o kojima mi je ujak priao. Nije mi bilo jasno kako uope taj vlak moe po tome voziti jer mi nikako nije bilo razumljivo kako bi se kotaima moglo kretati po tome. Osim toga, ako ve nisu kotai kakve ja poznajem u pitanju, ve nekakvi koji bi imali ljebove, nikako nisam mogao dokuiti kako bi vlak tada skretao, a opet sam razmiljao kako je nemogue da eljeznika pruga uvijek ide u istom pravcu, pa sam takvu mogunost u svojoj mati odbacio. Na moju sreu, kroz nekih pola sata, naiao je teretni vlak iz Ploa pa sam vidio kako se ipak nekako moe kretati i voziti po tim inama. Nastavio sam ekati svoj vlak neto mirniji. Za nekih sat vremena stigao je putniki vlak. Najavljen je na razglas i pred ulazak u stanicu odjeknula je njegova glasna truba. To bi trebao biti moj vlak. Ljudi su se uznemirili, poustajali s klupa i torba te poeli pozdravljati s najmilijima koji su ih doli ispratiti na kolodvoru. I ja sam ustao, uprtio torbe te krenuo prema vlaku. Vidio sam gdje ljudi ulaze u njega pa sam tako i ja. Naao sam se s torbama u uskom hodniku vagona, ali od velikog uzbuenja i brzog
135 6. GODINJAK

ulaska zaboravio sam pogledati jesam li uao u vagon za Suboticu. Krenuo sam naprijed, no dalje se nije moglo. Vlak je bio nakrcan putnicima. Izgledali su poput onih malih slanih ribica natiskanih u konzervama, koje nam je otac znao donijeti iz Njemake. Stao sam i ja tako, spustio torbe i naslonio se. Govorio sam si kako ne smijem zaspati i ponavljao u glavi da moram paziti kada ujem da smo u Vinkovcima, jer se nakon toga odvajaju vagoni za Beograd i Suboticu, a meni trebaju oni za Suboticu. Vrijeme je prolazilo sporo, a bilo je iznimno zaguljivo i vrue. Sa zanimanjem sam sluao sve zvukove koje je proizvodio vlak svojom vonjom po inama. U jednom trenutku drastino su se promijenili zvukovi koji su dolazili do mene i naglas sam upitao: ta je sad to?. Jedan stariji ovjek pored mene rekao je da se ne bojim jer to vlak prolazi kroz tunel i da e brzo proi, a ja sam nakon toga poeo brojati tunele kroz koje smo prolazili. Guva se nije smanjivala, iako smo Sarajevo proli prije vie od sat vremena te se pribliavali Doboju. Na svakoj stanici izalo bi mnogo ljudi, no zamijenilo bi ih gotovo isto toliko novih putnika, a nekad mi se inilo da je novih i vie. Trudio sam se u glavi ponavljati sve to mi je potrebno za pronalazak ujakove kue: Vinkovci, vagoni za Suboticu, Borovo naselje, kanal, Jadranska ulica, broj 58. To je bilo to, mislim da sam sve dobro zapamtio. Razmiljao sam o ocu u Njemakoj, te majci, brai i sestrama u rodnom mjestu. Brinuo sam se kako e majka obavljati sve te silne poslove i odgajati djecu bez moje pomoi. Zatim sam poeo sanjariti o svom buduem ivotu u Borovu Naselju, novim prijateljima koje u upoznati i koli koju u upisati. Volio sam uiti, posebno matematiku i materinji jezik. Bio sam siguran da vie ne u kasniti u kolu, kao to sam jednom zakasnio u prvom razredu, dok jo nismo imali sat. U tom trenutku sjetio sam se zanimljive situacije. Jedna naa susjeda imala je sestru na lijeenju u bolnici u Mostaru i odluila ju je posjetiti. Nije imala sat, a majka joj je ponudila nau budilicu, no ona je to odbila i rekla da e ustati kada prvi pivci7 zakukuriu. To je u pravilu bilo oko tri sata po ponoi, a u pet sati ujutro kretao je autobus za Mostar iz arije8, pa je tako mogla stii taman na vrijeme. Autobus je iz Mostara kretao natrag u tri sata poslije podne i stizao u nae selo oko est poslije podne. Kada je susjeda naveer dola kui, poalila se mojoj majci da je jako dugo ekala autobus i izmolila na desetke krunica dok je doao. Majka je odmah pomislila da se moda ustala prije pivaca, no rekla je da nije. Majci je bilo ao to nije uzela nau budilicu. Kasnije smo uspjeli saznati da je jedan momak, koji je znao dobro imitirati kukurikanje pivaca, naiao oko ponoi sa sila9 i zakukurikao, ime je izazvao susjedine i nae pivce
Pijetlovi Sredite naselja 9 Druenje momaka i djevojaka
7 8

6. GODINJAK

136

da kukuriu pa je nesretna ena pomislila da su tri sata ujutro i nepotrebno tri sata due ekala autobus. Ta me zgoda malo oraspoloila. Naglo sam se prenuo iz tog snatrenja. Promotrio sam oko sebe i vidio kako su oko mene neki novi ljudi, ali i dalje ih je bio podjednak broj i nije se imalo gdje sjesti. Torbe su mi bile pod nogama, a opipao sam i majinu vreicu kod srca. Sve je bilo na mjestu. Samo, nisam bio siguran jesam li prespavao te Vinkovce. Vani je bio mrkli mrak. Nije me hvatala panika, ali bio sam zabrinut to e biti sa mnom, ako jesam i gdje u zavriti. Odluio sam upitati ovjeka koji je stajao s moje lijeve strane i neto glasno komentirao s drugom dvojicom ljudi u njegovoj blizini. Govorili su ekavski, spominjali nekog Pedera i glasno se smijali. Nisam znao tko im je taj i kakvo je to uope neobino muko ime, ali sam zakljuio da ga oito sva trojica poznaju. Taman kada sam se htio obratiti ovom najbliem, vlak se poeo zaustavljati, a ja sam se okrenuo i pokuao kroz onaj mrak proitati na tabli gdje smo stigli. Na donekle osvijetljenom peronu pisalo je Vinkovci. Okrenuo sam se da nekog upitam jesam li u pravom vagonu za Suboticu, ali one trojice vie nije bilo, a svi su uurbano ili prema izlazima. Nisam znao trebam li ostati ili prijei u neki drugi vagon. Kada je veina ljudi izala, guva se malo raistila. Ugledao sam enu koja je i dalje sjedila pa sam nju odluio pitati za informaciju koja mi je potrebna. Potvrdila mi je da se nalazim u vagonu za Suboticu. To je bila dobra vijest. Nakon toga, konano sam uspio sjesti na vlastite torbe jer se guva u hodniku malo smanjila, ali su mjesta za sjedenje i dalje bila zauzeta, jer se vlak u Vinkovcima napunio novim putnicima. Sljedea stanica bila je moja. S nestrpljenjem sam oekivao kraj napornog puta i susret s ujakom i ostalom rodbinom. Pazio sam da ponovno ne zaspem, iako sam bio strano umoran i iscrpljen. Ostalo mi je jo u glavi: Borovo Naselje, hodanje uz prugu, kanal, Jadranska ulica, broj 58. Prolo je moda neto vie od pola sata i vlak se poeo zaustavljati. To bi trebala biti moja stanica, Borovo Naselje. Pokupio sam torbe i krenuo prema izlazu. Vlak se zaustavio. Izaao sam na ljetnu no. Bilo je ugodno i svjee, uz lagan povjetarac. Bilo je 3 i pol sata ujutro. Okrenuo sam se na suprotnu stranu, odakle je vlak stigao iz smjera Vinkovaca i krenuo prugom, koraajui s praga na prag, prema ujakovim uputama, ne razmiljajui uope da vlak moe naii. Uskoro sam ugledao kanal i iznad njega most, sve kako mi je ujak opisao. Torbe su mi se objesile za ramena, ali sam znao da se nalazim blizu cilja. Ugledao sam kue. To je trebala biti Jadranska ulica, ali nigdje nisam vidio nikakvog natpisa, niti na jednoj kui, ni na kakvoj ploi ili stupcu. Poele su mi prolaziti neke misli podozrenja, jer ujak Ante nije rekao da nema toga natpisa. Zaao sam u ulicu, traei broj 58. Na prvoj kui, meni najblioj, stajao je broj 59. Preao sam preko i pogledao na kapiju na kojoj je stajao broj 60 pa sam nastavio dalje
137 6. GODINJAK

istom stranom do sljedee kue, na kojoj je stajao broj 58. Evo me, naao sam ujakovu kuu, pomislio sam s radou. Sve se slagalo s ujakovom priom. Kua je s uline strane imala drvenu kapiju, ali nije bilo zvonca. Sad je samo trebalo nekako dozvati ujaka da mi otvori. Ostavio sam torbe pred drvenom kapijom i poeo kuckati po njoj, no zvuk je bio slabaan. Odluio sam oprezno pokucati na prozor uline sobe i dozvati ujaka po imenu, ali ne naroito glasno. Nije bilo odgovora. Ponovio sam isto jo nekoliko puta i opet nita. U kui je bila tama. Odluio sam se proetati po ulici. Krenuo sam prema kanalu, ali nisam se htio previe udaljavati od kue. Razmiljao sam jesam li moda pogrijeio kuni broj. Nisam vie bio potpuno siguran je li mi ujak Ante rekao broj 58. Zatim sam sebe uvjerio da je broj toan, ali da sam moda pogrijeio ulicu i da ovo moda nije Jadranska ulica. Pomislio sam da odem na drugi kraj ulice i vidim pie li tamo Jadranska ulica, ali sam tu pomisao odbacio, jer nije dolazilo u obzir da torbe ostavim na ulici, a toliko sam bio umoran od putovanja i nespavanja da sam odustao od noenja torbi do drugog kraja ulice i natrag. Uostalom, moda ni tamo ne pie ime ulice. Naposljetku, sablaznila me vlastita misao da sam moda pogrijeio grad. U tom sluaju, zaista ne znam to u. Gotovo da me uhvatila panika, no uspio sam se nekako smiriti. Palo mi je na pamet da pokupim torbe i krenem dalje prugom, do sljedee ulice, no odbacio sam tu misao, jer sam se jasno sjeao to mi je ujak Ante rekao. Ulica prije mosta na kanalu, druga kua s lijeve strane, broj 58. To se sve slagalo. Na ulici nije bilo nikoga. Potpuna tiina. Svitanje kolovokog dana. Odluio sam sjesti na torbe i priekati jutro, dok se netko ne pojavi da ga mogu pitati. Pomislio sam da je ujak Tvrtko negdje na silu, budui da je jo momak. Odluio sam se obratiti svetom Anti i zazivao sam Boju pomo. Pomalo sam i drijemao, ali me odjednom probudio zvuk drvene kapije koja je kripala dok se otvarala lijevo od mene. Digao sam glavu i otvorio oi. Kroz kapiju je promolio prednji kota bicikla. U trenutku sam se uplaio to bi mogao pomisliti neki stranac kad me ugleda tako na ulici. Promotrio sam ovjeka koji je gurao bicikl. Bilo je to ujakovo lice. Prepoznao me. Obradovao sam se i pozdravio ga. Ujak nije znao da u stii ba toga dana pa se malo iznenadio ugledavi me. Srdano smo se izljubili i on me pitao zato nisam uao u kuu, a ja sam rekao da sam kucao na prozor, ali se nitko nije javljao pa se nisam usudio. Objasnio mi je da je spavao u dvoritu, u prostoriji koja mu slui kao ljetna kuhinja, spavaa soba i ostava. Upravo je krenuo na posao u kombinat Borovo, gdje je morao stii prije est sati. Poslao me unutra da se odmorim i dao mi kljueve. Pokazao mi je kuu preko puta i kuu drugu od svoje, te rekao da u njima ive moje tetke i da se odem k njima najesti i okrijepiti, nakon to se odmorim. Pozdravio me i sjeo na bicikl.
6. GODINJAK 138

Idui dan napisao sam majci pismo da sam sretno stigao i da ne mora brinuti. Majin odgovor stigao mi je nakon desetak dana, jer je pismima poslanima na toj udaljenosti u prosjeku trebalo etiri do pet dana da stignu. Te sam jeseni krenuo u srednju kolu. Premda sam ujaku i tetkama rekao kako mi je otac pisao iz Njemake da me upiu u gimnaziju, oni su me ipak odluili upisati u Gumarsku tehniku kolu, jer su smatrali da u tako najbre doi do svoga zanimanja i posla. Bila je 1968. Domagoj Tomas

139

6. GODINJAK

IZBOR PJESAMA MARIO GRIZELJ

PUSTINJA Ljudski ivot pustinja je u kojoj svatko svoj ostavlja trag; slijediti tui ili praviti vlastiti, biti lukav i grub ili poten i blag?! Trnje puta i gorina ivota esto nam slabana usporavaju hoda. Pomozi Boe u nevolji molimo i naa molitva dolazi do Boga. ovjee koraaj po istini i vjeri, nemoj se odati uicima i strasti; grijeh je sladak ali kratak, a kazna jaa od svake ljudske moi i vlasti. Domogavi se pomoi opet slijedimo korake obiljeene grijehom, zaboravljajui na Boga i moralne vrednote; tako se polako pribliavamo cilju gdje se vjeno pitamo: na to te potroih moj ivote? Ali jednom osvane dan kad je naoj pustinji kraj i kada samo koraci ostaju iza nas. Tada, ve stojei na ivotom odabranu cilju, primamo svoju plau: kaznu ili spas.

6. GODINJAK

140

NOTURNO Sino sam hodao ulicom svojih sjeanja. Meki dodir isprekidanih misli tiho se stapao sa rijekom vrelih osjeaja. Srce mi je kucalo u ritmu noi, crne noi koja guta trag boli. Tek u magli su sijale sve moje nade i elje. elje srca koje voli. Opet si plakala; vidim ti u oima. Tvoj tuni pogled budi mi uspomene, uspomene koje polako nestaju u ulici mojih sjeanja.

STARA TRENJA Ima jedna stara trenja, Jutrom na njoj blista rosa a uveer skriva cvjetove rua. Proljee kad zamirie tiho, njena kronja mami ptice. Grane joj crtaju are na tlu i njeno sjene djeje lice. Ali u ljeto rasko dobije pravu i grane joj slatko miriu. Blagi povjetarac ponovno ju pomladi, a slatki plodovi njeno se njiu.

141

6. GODINJAK

SUTON OSJEAJA Noas posljednji put plaem zbog tebe. Moje suze osvjetljavaju put posut pahuljama snijega. Jutro e doi, a ja neu znati da li zora krvari vrh brijega. Noas zvijezde drhte nad tvojom glavom. Moje usne posljednji put izgovaraju slova tvoga imena. Tiho budi srce moje! Isplai svoje osjeaje usred plavog sutona.

KIA JESENJA Jesen se opet odjenula maglom i sunce oblacima tmurnim skriva. Nebo plae iz due, a munje sijevaju iznad planina. No tiho osvjetljava plinska lanterna, svjetlou zelenkastom, blagom. um kapi odjekuje kamenom ulicom; to kia jesenja putuje tvojim tragom.

6. GODINJAK

142

3. KOLOVOZ Noas zvijezde padaju, na ulici glazba svira. Moje srce prepuno je sree i beskrajnog mira. Susreu nam se pogledi u meni se oluja sprema. To je razbuktala ljubav koja kraja nema. Tu no u pamtiti zauvijek iako ti ime znam, bila si moja ljubav bar na jedan dan.

BOG U ovjekovu srcu kie su jesenje ako se ovjek u Boga ne uzdaje. Kad se ovjek u Boga uzda On mu ne doputa da zna to je suza. Ako mu suza obraz i skvasi to je za tren, a itav ivot Bog ga pazi. On je putokaz ovjekova puta usmjerava ga da stazama avoljim ne luta. On ovjeku daje slobodnu volju doputa mu saznati to je dobro, to zlo a kad zaluta u grijehom zasijanu polju kae: Opratam ti sine i ti si moj.

143

6. GODINJAK

A. Hej ljepotice, okreni lice i razveseli me osmjehom njenim. Znam da ima usne boje vina koje griju u noima snjenim. Dok te gledam srce mi treperi u glavi misli i pitanja sto. elio bih odgovor na samo jedno: zato jo uvijek nismo zajedno? Svoj odgovor poalji vjetrom i zapeati poljupcem toplim; po njemu u prepoznati usne tvoje, a ti e znati da te volim.

PRIJATELJ Kad te mue razne stvari, kad ti nemir duu kvari, znaj da ima jedno bie koje uvijek za te mari. Teke boli kad te mue kad ti srce brzo tue to bie kraj tebe uvijek stoji i s tobom se uz rame bori. To bie je prijatelj koji tvoje boli dijeli, a kad sretan ti si u srcu se i on veseli. Zato je prijateljstvo vrijednost koja se poeljeti moe, a prijatelj je dar za njega: Hvala Ti, Boe.

6. GODINJAK

144

MOJA DOMOVINA Gdje zlatna nebeska kugla sije, a niz polja teku rijeke znoja. Tvrda gruda, tvrdi ulji; to je domovina moja. Po kamenu, lozi, smokvi tu Oena stalno zvoni. Vrijedni ljudi; plemenite misli uzdiu k Bogu oni. Miriu trenje i jagode. Ilindan estinom pri. Smijeh se u vino toi, svatko svoju au dri. Tu djevojke medom miriu i pjevaju cvrci bez broja. Miris kruha otvara oi; to je domovina moja.

145

6. GODINJAK

ivotopis Mario Grizelj je roen 1991. godine u Soviima. Osnovnu kolu pohaao je u Gorici i Soviima. Nakon nje upisuje opu gimnaziju u Grudama, gdje je i maturirao. Pjesnitvom se poinje baviti jo u osnovnoj koli. Pjesme su mu objavljivane u kolskom listu Svetigora. Svoj pjesniki talent dokazao je osvojivi prvo mjesto na natjeaju za mlade pjesnike Ujevii 2012. Mario Grizelj

6. GODINJAK

146

TRAGOM MAGARCA
- Tko se nije skrio magarac je bio - igre su djetinjstva iz vremena kad je magarac imao vanu ulogu u svakodnevnom ivotu. Davno prije nego to je postao domai, ivio je kao slobodna ivotinja u Africi gdje i danas postoji nubijski divlji magarac. U red domaih ivotinja najranije ulazi u junoj Europi, sjevernoj Africi i junoj Aziji. Na prostore europskog Sredozemlja, a time i na obale Jadrana, dolazi s razvojem trgovine izmeu Perzije, Egipta i Grke. Na magarac je najstarija primitivna pasmina u Europi i pripada skupini sitnih mediteranskih pasmina. Krenemo li tragom te drage ivotinje latinskog naziva Asinus, u hrvatskom emo jeziku, osim naziva magarac, nai i mago, magare, kenjac, osl, osel, osao, sivac, sivko, tovar, ive ugota, a za mlado pule ili magari. Magarcima se obino daju ljudska imena, primjerice Mate, Pupa, Biserka ili pak imena po boji dlake Sivac, Sivko. Jednako se tako i izdrljive i vrijedne ljude vezuje uz magarce pa su nai davni iseljenici radnike u amerikim rudnicima nazivali Magarac Joe. Magarci diljem svijeta imaju razliito simbolino znaenje. U naem je narodu simbol radinosti, upornosti, tvrdoglavosti, ali i gluposti i neznanja to potvruju Sl. 1. Pluteja iz crkve i izreke: Tvrdoglav kao magarac, Glup kao magarac. Sv. Nediljice u Zadru iz Magarac je u Indiji vezan uz zlokobna boanstva. U 11. stoljea egipatskoj mitologiji ivi crveni magarac ili najopasnije bie koje dua susree poslije smrti. Francuzi su na to zadrali sjeanje kroz izreku Zloest ko crveni magarac. Magarac je u islamu simbol neznanja i obmana. U kineskoj mitologiji besmrtnici jau bijelog magarca, a alkemiari u magarcu vide tvrdoglavog demona s jednom glavom od ive, drugom od soli, a treom od sumpora. Za razliku od magarca, magarica je gotovo u svim narodima simbol poniznosti, a magari ponienja. Magarci su igrali vanu ulogu u ivotu stare Grke. U proroitu Delfima prinoeni su za rtvu bogovima. Legenda govori da je kralj Midas vie volio
147 6. GODINJAK

zvukove Panove frule od glazbe delfskoga hrama pa ga je Apolon kaznio i promijenio mu ui u magaree. Otuda i izraz magaree ui. Taj mit predstavlja veu ljudsku tenju za osjetilnim privlanostima nego za skladom duha. Najpoznatiji prikaz magarca je crte iz 15. st. pr. Kr. u pilji Trois-Freres u Francuskoj. Iz Hamurabijeva zakonika, zakonika kraljevske babilonske dinastije Hamurabi od 1728. do 1686. pr. Kr, iitava se brinost za osobu koja se brine o zdravlju magarca: Kirurg za ivotinje koji izvede uspjenu operaciju na magarcu treba biti plaen sa est sekelsa (srebrni novac teine 16.8 grama). Ako meutim tijekom operacije ivotinja ugine, veterinar mora platiti vlasniku jednu etvrtinu vrijednosti ivotinje. Zapisi o brinosti za magarce nalaze se i u naim starim statutima gradova. Prvi takav zapis je iz 1214. u Statutu grada i otoka Korule. U njemu se navode kazne za vlasnike magarca koji naprave tetu na tuim nasadima. U Statutu grada Dubrovnika iz 1272. regulira se cijena prijevoza magaraca morskim putom, a u Statut Brake komune iz 1305. spominju se magarci na kojima se ima dogoniti sir i surutka. O magarcima koji se daju u najam pie u Statutu grada Splita iz 1312., dok se u Statutu grada Trogira iz 1322. propisuju kazne onima koji ne paze na magarce. U Poljikom statutu iz 1440. godine pie: Ako se najde u ivo u tegu gdi ini etu, ovo je zakon: najprvo ivina velika, a su goveda i konji i tovar(i)ci, gdi se najdu u vinogradu, zimi ili kada nije grozdja, tada svaka glava plaa dinar. Trag magaraca nalazi se i na sjeveru Hrvatske. Pavlini su u Lepoglavi 1440. drali magarce, kao i u umberku, a u Samoborsko gorje doveli su ih senjski uskoci oko 1617. Magarac je u Bibliji predstavljen kao velika vrijednost i vano prijevozno sredstvo. Mojsije iz Egipta alje svoju enu Siporu i sinove na magarcu, Abraham jae na magarcu kada odlazi rtvovati Izaka, Josipova braa na njima donose ito iz Egipta, a pravednog Joba Bog, nakon stranih kunja, daruje s tisuu magarica. Bileama, mudraca naroda Moaba Bog pouava preko magarice koja govori da ne kree protiv Izraelaca. Snagom sirove magaree eljusti Samson pobjeuje Filistejce, a prorok je Izaija zapisao: Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve. U Starom zavjetu u Zakoniku saveza pie i : Kad nabasa na zalutalo govee ili magare svoga neprijatelja mora mu ga natrag dovesti ili Ako opazi magarca, onoga koji te mrzi, kako je pao pod svojim teretom, nemoj ga ostaviti, zajedno s njegovim gospodarom mora mu pomoi da se digne. Magarac je prisutan u vie vanih trenutaka Isusova Sl. 2. Vratnice Katedrale ivota. Josip i Marija bjee u Egipat na magarcu. sv. Duje u Splitu, drvorez, Magarac je bio u talici kad se rodio Isus. Isus Krist 1214., Andrija Buvina
6. GODINJAK 148

ulazi u Jeruzalem na leima magarca pa meu nekim kranima ivi vjerovanje da zbog toga ima kri na tijelu. Prije ulaska u Jeruzalem Isus kae: Idite u selo to je pred vama. Kad u nj uete nai ete privezano magare na kojem nikada nitko nije sjedio. Odveite ga i dovedite, ako tko upita zato ga odvezujete vi odgovorite Gospodinu treba. Tako su se obistinile rijei proroka Zaharije: Klikni iz sveg grla, Keri sionska! Vii od radosti, keri Jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraa: pravian je i pobjedonosan, Ponizan jae na magarcu, na magaretu, mladetu magarinu Magarac je vezan i uz ivote mnogih svetaca. Svetom Jeronima, dok je boravio u osami, magarac je donosio drva. Sveti je Franjo uveo boine jaslice za proslavu Kristova roenja i uz njih smjestio i magarca. Poznata je i Franjina izreka "brat magarac"za tijelo i tjelesnu poudu. Zbog skromnosti i poniznosti pred Bogom, zabranio je jahati konje. To je i uveo u Pravila reda Male brae. Pred kraj ivota je, zbog bolesti, putovao na magarcu. Ostalo je zapisano kako je govorio: Hvala ti brate magare to toliko tiho i pokorno nosi mene, nevrijednog slugu Isusa Krista. Taj prizor ovjekovjeio je slavni slikar Giotto u bazilici u Asizu povlaei paralele izmeu Isusova i Franjina ivota. Na Giottovoj freski udo s oednjelim ovjekom Franjin magarac je u prvom planu. U Zagrebakom kazalitu mladih Rene Medveek je pod naslovom Brat magarac postavio predstavu o Franji iz Asiza. udo Svetog Antuna Padovanskog vezano je uz magarca. Naime, on je propovijedao u gradu Riminiju. Gradonaelnik je bio heretik i suprotstavljao se Antunu. Kako bi ga ponizio, obeao je da e mu vjerovati samo pod uvjetom da magarac, koji nije jeo tri dana, etvrti dan prije hrane pone jesti posveenu hostiju. Svetac je prihvatio i udo se dogodilo. Magarac se poklonio na obje noge pred posveenom hostijom ne marei za sjeno. Magarci su u Bibliji, kao i u ivotopisima svetaca, pokazatelji blagodati i bogatstva na jednoj strani te dobrote, pokornosti, poniznosti, skromnosti, i siromatva na drugoj strani. No, kroz povijest to znaenje se gubi pa danas izriaj magare ili magarice, magare ili kenjac, kenja, kenjina znai neto negativno, loe, runo i beskorisno ili pak izraz ljutnje i srdbe. Kako u naa, tako i u davna vremena, ruganje je bilo sastavni dio ivota pa su pogani prve krane Sl. 3. Bijeg u Egipat, Giotto di pogrdno nazivali magarea sekta. Bondone (1267. 1337.)
149 6. GODINJAK

Magarci su ostavili svoj trag u knjievnosti te u likovnoj i glazbenoj umjetnosti. U opisu podzemlja, grki pisac Pauzanija opisuje ovjeka koji sjedi pred vratima i plete ue od trske. Uz njega je magarica koja pojede sve to on oplete. Magarica je simbol njegove rasipne ene koja bi potroila sve to bi on skupio. No, on joj se nije mogao oduprijeti pa je tako postao simbolom slabosti ili neodlunosti. Rimski pisac Plaut napisao je komediju Asinaria ili Magaretine u kojoj je kritizirao ljudske nepodoptine. Sjevernoafriki pisac Apulej, roen oko 125. godine, poznat je po djelu Zlatni magarac u kome opisuje aroliju napitka koji pretvara ovjeka u magarca. U grkoj knjievnosti vano mjesto zauzima mitska pripovijetka Lukije i magarac. Poznat je i magarac francuskog filozofa Buridana. Buridanov magarac je simbol ovjeka koji ne moe odluiti to uiniti kao to se ni magarac, izmeu dva stoga sijena, ne moe odluiti otkud bi prvo zagrizao pa ugiba od gladi.. U srednjem vijeku poznata su skazanja posveena magarcima. Blagdan ili spomen magaraca odravao se na Boi u junoj Francuskoj i panjolskoj. U nekim drugim krajevima blagdan magaradi slavio se 14. sijenja i to kao spomen na Bijeg u Egipat. Za Uskrs se pjevao himan magarea abeceda I-A. U 15. st. zabranjen je blagdan magaradi, jer je postao lakrdija. No, u Tirolu jo uvijek, kao uspomena na blagdan magaraca, na Cvjetnicu sveenik ulazi u crkvu na ukraenom magaretu. Davne prie o magarcima kod nas seu i iz Poljike Republike. Blagdan "Stara Jurjeva slavljen je treeg svibnja. Prema kazivanjima taj dan "usprdecaju se tovari po polju" i jo "se pripovida da je tovar sit samo na Staru Jurjevu, a priko godine uvik gladan, jer da ga je proklela Divica Marija jer kad je Gospa s Ditiem stala u Betlemu u jaslican bili su u tali vo i tovar. Vo se najija lega i priimaju svojim dahom teplija ditia Isusa, ka bila ljuta zima, a tovar uvik ispod njega isteza slamu i griza". Cervantes, kroz usta Sanche Panza, tepa svom magarcu kada su mu ga vratili lopovi Kako ti je bilo, dobro moje, sive, oinji vide i drue moj?. O magarcu pie i La Fontaine, Honore de Balzac, Ivan Gunduli, Marin Dri, Ranko Marinkovi, Mirko Boi, Dragutin Tadijanovi, Zlatko Tomi, Nikola op i mnogi drugi. Izmeu pjesama o magarcima po svojoj se ljepoti izdvajaju: Molitva magaraca Carmen Bernos de Gasztold i San magaradi Nikole opa.

6. GODINJAK

150

Sl. 4. Bijeg u Egipat, Rembrandt Harmenszoon van Rijn(1606. 1669.)

MOLITVA MAGARCA Boe, koji si me stvorio da uvijek idem po putu, da uvijek nosim teke terete, da uvijek budem bijen! daj mi mnogo hrabrosti i mirnoe. Daj da me jednoga dana shvate i da ne poelim vie plakati, jer se loe izraavam i jer mi se rugaju. Daj da naem neki lijepi iak i da me puste ubrati ga. Daj da se jednoga dana pridruim svom malom bratu u Jaslicama. Amen Carmen Bernos de Gasztold
151 6. GODINJAK

SAN MAGARADI Isuse, u ovom kasnom asu sad U sve staje emo ui. Od njenosti ti e svu magarad Blago za uho povui. I kad ode, u doba to gluho, Meu njima e rijei da krue: Ko je taj koga si za uho Drao najdue? I svaki e usnuti opet, Sa najljepim snom u dui Da tvoja meka ruka jo miluje Ba njegove ui. Nikola op Zanimljivo je zaviriti i u naslove nekih djela u kojima magarc zauzima elno mjesto kao to je Magarac na doivotnoj robiji Mate Jerinia; Kako je magari Aron iao u Betlehem Barbare Cratzius; Molitva za magarei rod Ranka Marinkovia; Magarac u pidami Isaaca Saliha; Magarcima pucaju rebra Lea Dria; Magarei smijeh Ivana Godine; Apologia Asinaria iliti Obrana tekog magareeg itka Nikole Mate Roia. Vicevi, ale, anegdote, basne, bajke, prie i pjesme o magarcima ive meu narodom. Pjesma o magarcu donijela je Terezi Kesoviji i oru Peruzoviu u Split 1963. godine III. nagradu publike za pjesmu Balada o tovaru. Glazbu i stihove napisao Zdenko Runji. Poznati su i stihovi Tome Bebia Boje da si mi krepa, Sive, sian se kad si na Misec vika; ..... Velikani likovne umjetnosti posezali su za motivima magarca. Valja spomenuti Rembrandta, Botticellija, Giotta, Klovia, Molnara, Durera i Dorea. Uz Josipov i Marijin bijeg u Egipat najei motiv magarca vezan je uz Isusovo roenje. Ti prizori su uprilieni na vratnicama Katedrale sv. Duje u Splitu u drvorezu Andrije Buvine iz 1214. stoljea kao i na detalju pluteja iz crkve Sv. Nediljice u Zadru iz 11. st.. Zanimljivo je da je motiv magarca uzet i u sakralnom graditeljstvu pa je presjek gotikog luka u katedralama nalik na magarea plea. Magarac je est gost narodnih poslovica. U grkim poslovicama spominje ga se u loem znaenju. Pojam je bezobraznosti i tvrdoglavosti. Poznata je Ciceronova izreka: Zar da magarca uim pismenosti? Iz te je izreke izvuen naziv za lou poziciju slabih aka magarea klupa ili opis neobrazovane osobe magarac mu pojeo knjige. Filozof Ancija Manlija Severin Boetija (480. 524.) upozorava da tko se udalji od razuma "kao magarac ivi".
6. GODINJAK 152

U naem podneblju ive izreke kojima se izraava neukost poput Razumi se u to ko kenjac u kantar. Upozorenje na nespretnost izvedenoga lei u rijeima To je kao kad bi magare sviralo na liri. Rugalica za runo pjevanje ili silovit pla slivena je u Reve ko magarac. Bijes i izgon nekoga ili neega izraava se reenicama u, dabogda krepa!; u, vrag te odnija!. Za neto to je bilo i prolo, odnosno propalo bez traga, udomailo se Izio vuk magarca. Lijenog ovjeka oslovljava se s Magare lijeni dok se tvrdoglavost izraava rijeima Zavre ko kenjac. eli li se pak nekoga ukoriti za neko runo ponaanje dobit e Kenjino jedna!, Magarice! Magare! Kenjo! I hvalisavci imaju svoju magaree obiljeje Magarac magarca miluje. Izreka Svakom svoje je najljepe ima svoju zamjenu u izreci Magarac je magarcu najljepi, a svinja svinji. U magareem svijetu nali su se i ljudi koji ine besmislice pa njihov in ivi u latinskoj izreci Prati magarcu glavu. Izreka koja ima sveope magaree znaenje je Ima mnogo magaraca koji hodaju samo na dvije noge ili Kad meu ljudima ne bi bilo magaraca, cijena pravih magaraca popela bi se do tisuu rubalja. Magarac ima puno osobina koje su vidljive u raznim situacijama. Glasaju se njakanjem ili revanjem. Ne vole samou i imaju jako razvijena osjetila. Pred kiu im je izraen apetit i zaigrani su pa otud izreka: Igraju se magarci bit e kie. Kad pada kia imaju karakteristian ritual. Stranji dio tijela okreu prema pokrivenom dijelu sklonita, a glavu prema otvorenom, prema kii. Raire ui, kao krila aviona, i tako stoje. Uima rotiraju za 180 stupnjeva. Primaju zvune signale do 27 000 titraja u sekundi. Po poloaju uiju moe se puno nauiti o magarcima. Ako stoje okomito i rotiraju, znai da magarci oslukuju i da su znatieljni. Zabaene ui unatrag i pripijene uz glavu znae da magarac izraava prijetnju i nezadovoljstvo te da je spreman za sukob. Vise li magarcu ui mlohavo i oputeno uz glavu znai da je bolestan, letargian ili pak da je oputen i da mu se spava. Ui okrenute prema naprijed znak su straha. Magarac ima dobro razvijen njuh. enku osjeti na tisuu metara. Magarci su u prehrani skromni, ali slatkome ne mogu odoljeti. Magarac ima otru kratku i uspravnu grivu pa se za kosu koja stri kae se Kosa ko u magareta. Kad magarac grebe nogom po zemlji zahvaljuje za darove. Oko magarca je vee od oka kita ili slona, a dva puta vee od ljudskoga. Njegovo vidno polje obuhvaa 340 stupnjeva, a vidi plono i zamjeuje manje detalja od ovjeka. Magarci su stvoreni su za rad pa gotovo i ne spavaju. Drijemaju stojei u prekidima oko tri sata i rijetko legnu. Leei troe vie energije za odravanje krvotoka i disanja. Gravidnost magarice traje godinu dana. Nakon to je brea pet mjeseci, magarica prestaje raditi i ne radi do drugog mjeseca puleta. Kad se opuli, pule ima oko 10 kg i nakon nekoliko sati sposobno je pratiti majku, sie godinu dana te odrasta s etiri godine. Magarce su kastrirali u dobi od pet do
153 6. GODINJAK

est godina kako bi ih to vie iskoristili za rad. Reproduktivnost magarca traje do 15., a radna sposoban do 22. godine. ivotni vijek magarca je 25, nekada 32 pa ak 40 godina. Samarenje magaraca provodi se nakon dvije godine starosti, a puno koritenje nastupa nakon etvrte godine. Magaree mlijeko se koristilo za razliite svrhe jo od davnina. Egipatska kraljica Kleopatra kupala se u njemu i tako odravala ljepotu koe. Ljekovitost magareeg mlijeka prokuana je i u lijeenju kaalja hripavca ili magareeg kalja. Frano Ivanievi je zapisao u svom djelu Poljica : Od Sl. 5. Bijeg u Egipat, Vittorw Carpaccio (1460. 1526.) ugotice piju mliko suijavci za bolesti od prsiju. Magaree mlijeko jaa i imunoloki sustav. U kontinentalnim krajevima Hrvatske, sve do tridesetih godina, redovito se jelo magaree meso, pravile se kobasice ili se suilo na dimu. Pule s ranja je i danas u Istri, na nekim svadbama, domai specijalitet. U novije vrijeme magarci slue i za terapijsko jahanje te za kulturno-sportske priredbe ili trke magaraca. Ima sluajeva da su magarci i kuni ljubimci. Magarac je tovarna ivotinja. Nosi tovar tei od vlastite teine to jest oko 120 kg. Koriste ga za vridbu ita i uprezanje u kola. Zabiljeeno je da je jedan magarac iz Biograda, star 14 god, kastriran i visok 96 cm, preko dvije uzbrdice due od 3,5 km vukao teret od 600 kg i plus kola, dakle oko tonu teine. Velikim zalaganjem uzgajivaa i strunjaka agronoma Ivana Perka ouvana je minijaturna pasmina magaraca. On je postao prvi uzgajiva magaraca u Hrvatskoj. Sitni magarci su nali utoite u dolini rijeke Rae kod Labina u rezervatu Liburna gdje ive Sl. 6. Bijeg u Egipat, Gustave Dor (1832. 1883.) potpuno slobodni.
6. GODINJAK 154

Strunjaci i dobri poznavatelji magaraca doli su do zakljuka da magarce treba zatiti pa je na tu temu 2000. godine u Zagrebu odrana Prva hrvatska magarijada. Magarac je sposoban i za reprodukciju s drugim vrstama. Mula nastaje nakon parenja kobile i magarca, a mazga parenjem magarca i konja pa tako magarac i izvan svog roda ostavlja svoj trag.

Sl. 7. Goniica magarca, Ivo Rendi (1849. 1932.)

dr. sc. Milka Tica

155

6. GODINJAK

Literatura Hrvatske pasmine domaih ivotinja = Croatian breeds of domestic animals. Marijan Posavi. Zagreb : Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, 2002. Okrugli stol Uzgoj i ouvanje izvornih pasmina magaraca u Europi. Zagreb, 16. studeni 2000. godine. Zagreb : Hrvatski stoarski selekcijski centar, 2000. Roi, Nikola Mate. Apologia asinaria: pohvalno slovo o najboljem tovaru svih vremena iliti Obrana tekog magareeg itka, Zagreb : HKZ "MI", 2001. andor, Horvath. Staro blago novi sjaj : hrvatske izvorne pasmine. Zagreb : Barbat, 2003.

6. GODINJAK

156

ZAVIAJ U PROZI ANTUNA BRANKA IMIA

Neprijeporno je zaviaj u pjesmama Antuna Branka imia izazivao veu pozornost knjievnih kritiara i znanstvenika nego u njegovoj prozi. Ponajvie je zaviajni govor privlaio istraivae, prosuditelje i ocjenitelje njegova pjesnitva, emu sam se i sama dosad poglavito usmjerivala,1 ponajprije istraujui njegove Rane pjesme.2 Budui da je o zaviajnosti u njegovoj prozi rijetko raspravljano u pisanom obliku, ovdje u uglavnom predstaviti poticaje i nevelike osobne prinose istraivanju dotine strune problematike.

I. Znaajna je nazonost zaviaja u prozi A. B. imia, osobito u ranim kratkim priama ili crticama i feljtonima.3 Premda zaviajna tematika i motivika nisu ni priblino zastupljene kao u mnogim njegovim pjesmama, zasluuju veu pozornost nego to je bila dosadanja. Pred svakim istraivaem te knjievne problematike uobiajeno se nameu specifina pitanja, a moebitno su najvanija o nainima, koje izdvaja Stipe Grgas u raspravljanju o prostorima Kijevskih knjievnih susreta,4 "kako je u knjievnosti percipiran prostor, kako ga doivljava tekstualni subjekt" koji "uvijek nadilazi objektivni opis prirodno danog ili ljudskom rukom stvorenog okolia".5 Cilj i svrha istraivanja zaviajnosti u prozi A. B. imia ponajprije e se oitovati u usustavljivanju injenica o nazonosti i funkciji zaviajne tematike, motivike i govora ili jednostavno: prostora Hercegovine u njegovim proznim tekstovima. Djelomice e se razotkrivati i naini na koji se zaviaj ukljuuje u pripovijedanje, a nastojat e se zaokruiti poloaj i uloga zaviajne tematike u proznom opusu velikoga hrvatskoga pjesnika, tj. barem povrno analizirati
1 Usp. Mila Pandi, Zaviajni govor u Ranim pjesmama Antuna Branka imia, Matica hrvatska Grude, Susreti 5, Grude, 2011.,str. 183.203. 2 Usp. Mila Pandi, Zaviaj u Ranim pjesmama Antuna Branka imia (pogovor), u knjizi: Antun Branko imi, Rane pjesme (prir. Mila Pandi), Split, 2011., str. 91.105. 3 Zaviaj je bio zasigurno itekako zastupljen i u njegovim najranijim zapisanim priama koje je sluao kao pukokolac u Drinovcima. Njegov brat Stanislav imi je zabiljeio kako se njegovim sluateljima "koa jeila od matovitih i nevjerojatnih dogaaja u njegovim priama i priicama", a "on bi svako prianje redovito zavrio tvrdnjom: "Je, ljudi, to vam je iva istina." Upravo su ga zbog toga djeca prozvala: "iva Istina". Usp. Stanislav imi, Pogovor o djelu A. B. imia, u knjizi: Antun Branko imi, Sabrana djela/Knjiga I/Poezija, Zagreb, 1960., str. 292. 4 Usp. Stipe Grgas, Prostori Kijevskih knjievnih susreta, u knjizi: XI. Kijevski knjievni susreti, Kijevo Zagreb, 2012., str. 12. 5 Isto.

157

6. GODINJAK

njegov stvaralaki identitet i recepciju njegova proznog djela te potkrijepiti potrebu slinih istraivanja u kontekstu suvremenih istraivanja zaviajnih prostora u knjievnim djelima.6 II. Prve pripovjedne prozne tekstove Vinogradi, Majka i Mk pod zajednikim naslovom Slike sa sela A. B. imi je dovrio 24. rujna 1914. u Drinovcima gdje je gotovo mjesec dana odgaao odlazak u Vinkovce zbog nedalekih prekosavskih i prekodrinskih ratnih dogaanja.7 Objavio ih je krajem narednoga mjeseca u zagrebakim Novinama pod pseudonimom Antun B. -i.8 U kratkoj prii ili emotivnoj crtici Vinogradi pisac u ulozi pripovjedaa o dogaaju nastoji sauvati svojevrsnu neutralnost u odnosu prema djevojkama koje beru groe te usmjeruje pogled na kasno ljeto i njegove odraze na nebu iznad Drinovaca:
"Smije se kasno ljeto smije se milo, razdragano smije se zajedno s plavetnim nebesima, to slie tihom nepreglednom modrom oceanu... Daleko nekud plove oblaci bijeli, lijepi meki ko svila ili kosa djevojaka..."9

Iznimno su dojmljive slikovite reenice, nadahnute Matoevim impresionistikim slikama. Predoavaju berbu groa, prekrasan i radostan dogaaj, ali "vinogradari" ili berai su tada bili djeaci i djevojke jer svi su vie ili manje sposobni mukarci pozvani u ratne postrojbe i poslani na bojinice bez prikladne ratnike pripreme:
"Stojim kraj jednog vinograda i gledam unutra. Djevojke izgubile ono rumenilo mladosti i ne opaa im se na licima dosadanje veselje. ute... Njihove sanene oi odaju da za neim ale da ale za sreom to je od njih otila i nikad se moda povratiti ne e."

Divan je A. B. imiev zaviajni krajolik krajem ljeta, ali nestalo je "rumenila mladosti" i "veselja" u toj bajkovitoj prirodnoj ljepoti. Dolaze sve ee strane vijesti s bojinice na kojoj su u prvim redovima austrougarske vojske upravo "borbeni, ljuti i ponosni" Hercegovci, najbolji "cesarovi vojnici", hvaljeni i istodobno bievani dok su odvoeni u strani rat koji nije nudio nadu o preivljavanju. Pripovjeda imenuje i vlasnika vinograda, oito svoga oca Martina, koji bi se mogao i naljutiti ako uobiajeno vesele i priljive djevojke ne zavre berbu
Usp. M. Pandi, n. d., str. 91.105. Usp. Vlado Pandi, Kijevske knjievne rasprave, Split, 2011., str. 84. 8 Antun B. -i, Slike sa sela, Novine, Zagreb, 27. X. 1914., 43, str. 3.4. 9 Nakon gotovo stotinu godinu od A. B. imieva isticanja "smijanja kasnog ljeta zajedno s plavetnim nebesima" jedan je od najboljih mladih hrvatskih pjesnika Marko Pavlovski svoju zbirku pjesama nazvao Nebo nad Drinovcima (Rijeka, 2010.).
6 7

6. GODINJAK

158

groa. Premda pisac ne locira jasno gdje se nalazi taj vinograd, mnogi su potvrdili da je rije o vinogradu koji se nalazio "u potkraju" ispod Erkapia, drinovakog zaselka, na predjelu koji se zove Ratac, a prua prekrasan pogled na irinu i duljinu polja prema Imotskom i Prolocu te okolnim selima. Tune beraice nastavljaju posao, a pisac nakratko uvodi jedan "matoevski" pripovjedaki postupak:
"Na smokvi pjeva neka ptica melankolino pjesmu, kao da i ona ali za neim..."

Uslijedio je tipian hercegovaki nain komuniciranja mladih ena u tekome ratnom vremenu kada strah donosi duboku zamiljenost i krati nepromiljenu agorljivost:
"- Jesi li ula, Rue, da je Ivko Matanov ranjen?" - Ranjen?... A tko kae?... - On sam pisao iz 'pidala'. - Je li jo itko osim njega? - Baba je Tomarua govorila da je i Mate imunov... Kazali joj kad je bila u T."

Taj je razgovor iznenada uznemirio samozatajnu djevojku Macu. Poblijedjela je "kao rua kad je jesenji vihor odruni" pa je samo znakovito izustila:
"- Ane, mene boli neto, idem ja kui!..."

Premda se u toj kratkoj prii ili crtici uglavnom porabi hrvatski knjievni jezik, zamjetni su lokalizmi, regionalizmi, dijalektizmi i udomaene tuice, tj. leksemi koji se tvorbenim sredstvima (prefiksom i sufiksom) razlikuju od standardnojezinih: dosadanje, sanene, gledne, odruni, ta, pidal itd.10 Izrazito su zamjetne sintaktike osobitosti zaviajnoga govora, a ponajvie se oituju u nestandardnom redoslijedu rijei, specifinim genitivnim sintagmama, inverzijama koje su neobine u hrvatskome standardnome jeziku, izostavljanju prijedloga ispred dativa, isputanju prednaglasnica i zanaglasnica te posebice "oponaanjem" zaviajnoga pozicioniranja nenaglaenih rijei iza prve naglaene rijei, to sve A. B. imievo pripovijedanje ini zanimljivim, dojmljivim i jezgrovitim.11 Kratka pria ili crtica Majka takoer je iznimno dojmljiva jer je izrazito lirina, a jasno sugerira da je autor ponajprije pjesnik. Tijekom itanja mogli bi i zasuziti pojedini osjetljiviji itatelji na nevolje svojih blinjih, osobito
Premda su dijalektizmi zapravo leksemi koji su karakteristini za cijelo podruje jednog narjeja (dijalekta), u ovome radu katkada uopeno pokrivaju sve lekseme koji su prostorno ogranieni, tj. i lokalizme i regionalizme. Usp. Marko Samardija, Leksikologija hrvatskoga jezika, Zagreb, 1996., str. 37. 11 Usp. Mila Pandi, Zaviajni govor u Ranim pjesmama Antuna Branka imia, Matica hrvatska Grude, Susreti 5, Grude, 2011., str. 194.
10

159

6. GODINJAK

nemonih i starih pred ratnim problemima koje ne moe razumjeti sirotinja koja negdje daleko od sjaja zlatne raskoi bekoga dvora traga za opstankom na ovome svijetu. Treba istaknuti da je ta kratka pria ili crtica snana osuda rata i onih koji ga vode za svoje dobro. Neprijeporno sadri umjetnika obiljeja "Matoeva doba", vane znaajke Matoeva modernoga oblikovanja kratkih proznih tekstova, koji se ponajvie oituju "u osjeaju izgubljenosti, pometenosti pred svijetom", kako je to istaknuo Ivo Frange.12 A. B. imiu je bila dostatna takva kratka prozna vrsta da bi posvjedoio "ljubav za roenu grudu", kako je to inio i njegov uitelj A. G. Mato prema rijeima Milutina Cihlara Nehajeva.13 Prostor je potpuno prepoznatljiv: sredite Drinovaca, arija, kua Mate imia,14 pieva strica, koja se nalazila ispred upne crkve, s druge strane ceste. U njezinu je malom dvoritu dominirao okrugli kameni stol oko kojega su se esto okupljali ugledni ljudi. A. B. imi je naao mjesto za tim stolom nakon to je napustio Franjevako sjemenite, kao ravnopravan sudionik razgovora. Jasno je i vrijeme radnje: sredina rujna ratne 1914., to se moe zakljuiti prema izjavi vapijue majke koja trai pomo:
"Tui kukuruz obran, a moja goveda pojedoe i satrae..."

Petnaestogodinji A. B. imi bio je svakodnevni svjedok dolazaka siromaha i ostalih nevoljnika u drinovaku ariju gdje su molili pomo za spas iz tekih ivotnih okolnosti u koje ih je doveo Prvi svjetski rat.15 Starica iz crtice Majka, dvadeset etiri godine udovica, simbolizira mnotvo rasplakanih hercegovakih majki koje su ostale bez sinova. Jadikuje o svojim nevoljama pred ljudima koji joj ne mogu pruiti utjehu dok njezina "dva sina kao dva bora zelena" slue cara negdje na bojinici gdje se rjeavaju nepoznata joj i nepotrebna svjetska pitanja.16 Crtica Mk trea je "seoska slika" iz Drinovaca s poetka Prvoga svjetskog rata. "S dalekoga brda dolazi Suton, u pratnji svoje keri Tiine" dok pripovjeda sjedi pred kuom i sanjari. Crkveno zvono "udno bruji i kao da ape":
"- Mir vama, bijedni i umorni, to utei podnosite boli ivota!"

Usp. Ivo Frange, Mato, Vidri, Krlea, Zagreb, 1974., str. 73. Usp. Milutin Cihlar Nehajev, Epitafi Matou, u knjizi: Hrvatska knjievna kritika, V, Zagreb, 1964., str. 83.86. 14 Biskup fra Pakal Buconji predstavljao je njega i njegova brata Stjepana, svoje roake, na Bekom dvoru kao reprezentativne mladie iz "carske zemlje Herceg-Bosne" s najljepim mukim i enskim "svitom". Usp. Vlado Pandi, Rodbinski prilozi za ivotopis Antuna Branka imia, u knjizi: Zbornik radova i pjesama (Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu), Kijevo, 2005., str. 158. 15 Prema kazivanju njegova strica Stjepana imia koje je zabiljeio Vlado Pandi (uglavnom u rukopisu). 16 Isto.
12 13

6. GODINJAK

160

Istodobno "susjedova ena Kata moli veernju molitvu" za supruga koji je oito na bojinici, a "prate je sitni glasii djece". Potresna je slika trogodinje djevojice Luce koja izlazi iz kue te se prislanja "uza zid pa tihano proapta":
"- Djelo skruenja, Gospodine Boe moj, doi, Marko moj, pa emo jesti svi kruha... Sluam... Dozivlje ga iz daljina da jedu kruha. ape ona... i motri zvijezde. ---------------------------------------------------------------------------U grmu je zamukla ptica, to je cijelo vrijeme popijevala... Mk je zavladao cijelim krajem..."

Hrvatski knjievni jezik koji se uio u kolama koje je polazio A. B. imi bio je uglavnom zastupljen u toj crtici, a nazona su dva-tri leksema koji se razlikuju od standardnojezinih leksema.17 Zaviajne sintaktike osobitosti oituju se ponajvie u nesuglasju sa standardnim redoslijedom rijei. Zemljovid je razgovijetan u strukturi interpretiranih triju kratkih pria ili crtica. Slikovito i razumljivo odreen je prostor, pa i nema zapreka pred potencijalnim itateljima. Povijesni su podatci itekako znaajni u prozi A. B. imia. U kratkoj prii uckor18 istodobno glavni lik i pripovjeda u prvoj osobi ponajprije je predstavio hercegovaku vruinu:

"Prolazim seoskom crnom cestom tromim koracima i bacam pogled sad na ovu sad na onu stranu, a sunce grije, pee, nae arko sunce, koje nigdje ini mi se tako jae ne pri nego u ovoj naoj kamenitoj Hercegovini... Grije sunce i pt je mojega lica ve tamna, gotovo crna, i sve se bojim da me ne nazovu moji aki drugovi tamo u ravnoj Slavoniji 'crnim'... Ali nita! Ovo je nae sunce, nae hercegovako, koje mi arko volimo jer u nas je sve arko: kamenje i voda i srca, pa i ljubav..."

Dovoljno je bilo nekoliko reenica A. B. imiu za etiku i psiholoku katakterizaciju uckora. Nakon to je glavni lik (pripovjeda) navratio u seosku krmu, napao ga je zapovjednik uckora, prijetio pukom iako je krmarica govorila: "To je A." Meutim, uckori uglavnom seoska pomona austrougarska policija koja je esto inila razna zlodjela bili su uporni. Premda su ga poznavali jer im je mrvio duhan za lulu, s njima razgovarao, nita
17 18

Usp. M. Samardija, n. d., str. 37. Zagrebaki list Novine izdavao je i ureivao Petar Rogulja, jedan od voa Katolikog pokreta, po roenju Sarajlija, po gimnazijskom kolovanju Mostarac. Nekoliko godina je A. B. imia usmjerivao protuaustrijski i projugoslavenski. Usp. Vlado Pandi, Kijevske knjievne rasprave, Split, 2011., str. 84.
6. GODINJAK

161

nije pomagalo dok nije naiao seoski glavar koji se suprotstavio uckorima kao vaan seoski autoritet pa pripovjeda istie:
"Slobodan sam. Okreem se natrag i gledam. Ne vjerujem da su me oni ljudi bili 'zarobili'. Ta, poznam ih sve! Eno meu njima i moga... ta u? Taka vremena! Idem dalje, a mislim udne misli. alim, to nijesam i ja taj 'uckor', to nijesam glavar ili fra Didak Bunti, da i o meni piu i da me vole..."

Pisac je nastojao uiniti svoj tekst to zanimljivijim, zato je apostrofirao dvojicu istaknutih irokobrijekih fratara, profesora: fra Didaka Buntia i fra Sebastijana Lesku. Koliko je poznato, obojica su poprilino "zasluna" za njegov odlazak iz Franjevakog sjemenita na irokom Brijegu,19 to je njemu i odgovaralo.20 Mladi pjesnik u ulozi pisca kratkih pria ili crtica uvodio je motiv starije "siromane ene" ili bakice:
"Sretam jednu baku. Plae i pripovijeda mi, da joj 'uckori' otjerae sina od petnaest godina na rad. Ona se, neuka, boji da je to kakvo zlo... a bojim se da me ne otjeraju tamo na granicu, da gradim cestu... Bjeim... Ali ne moe pobjei 'uckoru'. ujem povik: 'Halt!' Gotov sam!"

U skladu s povijesnim izvorima ponajvie su ljudi u Hercegovini, posebno u njezinu zapadnom dijelu, bili izloeni maltretiranjima pijanih uckora koje vlast nije ni kontrolirala ni kanjavala za teka nedjela. Budui da ih je namjerno regrutirala meu domaim snanim mukarcima "nevelike pameti" i nesklonih pridravanju moralnih naela, A. B. imi je zapravo jezgrovito i svrhovito predstavio nevolje i patnje obinoga puka u predratnim godinama i tijekom Prvoga svjetskog rata. Ponajprije je razvidan realistiki pristup u ovoj kratkoj prii ili crtici, ima i jasnih elemenata Matoeva modernistikog oblikovanja kratkih proznih tekstova, ali moglo bi se jo naslutiti da je A. B. imi ve itao moderne romane i novele. Kratku priu ili crticu Naa brda, koja je objavljena krajem listopada 1915. u Narodnim novinama (Zagreb, 26. X. 1915., 227, str. 3), zapoeo je idilino:
"Dan vedar. Sunce ee i pali. upnik, uitelj i ja sjedimo u vinogradu pod hladnicom 'Paradizom'."

U narednoj je reenici vrlo jednostavno, ali svrhovito okarakterizirao upnika s kojim je esto sjedio i razgovarao tijekom ljeta:
"Tako je zove dobri i stari upnik."
19 20

Isto. Isto.
162

6. GODINJAK

Trei redoviti lan toga ljetnog drutva zanimao se za novosti, najvjerojatnije za ratna izvjea:
"Uitelj prevre pred sobom nervozno novine, a upnik se zagledao nekud u daljinu, kao da neto trai. Ja utim i bacam poglede po niskim seoskim kuama, to su pokrivene pocrnjelom slamom, i tamo na visoka brda, naa draga hercegovaka brda. Oh, koliko volim vas, brda naa!"

Pisac izravno istie ljubav prema svomu hercegovakom zaviaju. Pogled prema istoku i sjeveroistoku iz hladnice drinovakog upnika donosio je podaleko suoavanje s visokim hercegovakim brdima:
"Ne pojmim kako je onima to jo nikada ne vidjee brda. Ipak su naa brda vrlo nepoznata drugima. Ona ne naoe poslije narodne pjesme i Grge Martia svoga pjesnika. Pripovjeda se od vee znamenitosti nikada u njima i ne rodi, otkada postadoe pred toliko tisuljeta. Ne znam, kada e se roditi to udnovato dijete, koje bi u svojim djelima opisalo miris naega cvijea, arobni posmijeh naih djevojaka, udnu duu naih suncem opaljenih ljudi, jer ovdje ivu razliniji tipovi nego li u razglaenoj i raspojasanoj Slavoniji ili u pitomom Zagorju Ante Kovaia i Ks. . Gjalskoga."

Mladi A. B. imi, koji nije tada imao ni punih sedamnaest godina, uskliknuo je pred ljepotom hercegovakih djevojaka:
"A nae djevojke! Nigdje nijesam vidio ljepih djevojaka, rumenijih i jedrijih! Njihove duboke, veinom crne oi, duga vilinja kosa kao u nagorkinja vila, nigdje se vie ne nalazi na svijetu osim ovdje. Naa bi brda trebala nai svoga pisca, kao to ga nepregledne ruske stepe naoe u Gorkom, i onda bi se iznijele na vidjelo sve njihove ari i zamamljivosti."

Pripovjedaa je iz snatrenja o potrebi pripovjednog ili romanesknog predstavljanja njegova zaviaja iznenada prenula neoekivana vika:21
"Nekakva nas vika budi iz ovih meditacija, upnik ustaje, odlazi i dovikuje nam: 'Eno andari gone ribare! Jadni oni!'"

Premda pisac ne spominje upnikovo ime, najvjerojatnije je rije o fra Boi Ostojiu, a bio je poznat kao vrlo mudar i vrlo hrabar zatitnik sirotinje, zapamen kao veliki kritiar i protivnik austrougarske vlasti, jedan od organizatora radnikoga trajka u Duhanskoj stanici u Ljubukom. Znao je dobro kakve muke oekuju ribare koje "andari gone".22 Onodobno su andari hvatali i kanjavali bievanjem i drugim stranim nainima siromane drinovake i sovike ribare koje su uhvatili na jezeru Krenici bez dopusnice za

Jerko imi, trei po redu meu braom imiima koji su se bavili pisanjem, priao je o toj legendarnoj hladnici u blizini upnog dvora. Bila je izvrsno mjesto za ljetna sastajalita nevelikog broja drinovakih aka i studenata. Omoguivala je dobar pogled na cestu koja je bila udaljena pedesetak metara. 22 Prema kazivanju Martina imia, oca A. B. imia, koje je zabiljeio Vlado Pandi (uglavnom u rukopisu).
21

163

6. GODINJAK

ribolov "na udicu" jer je i nisu imali ime platiti. upnik ih je obino nastojao osloboditi podmiivanjem andara, jelom i vinom, ali i novcem.23 Kratkom priom Naa brda A. B. imi nije samo istaknuo ljubav prema svomu zaviaju i divljenje hercegovakoj ljepoti nego je istaknuo i dragi lik hercegovakog franjevca koji suosjea s ljudima u nevolji. Iznimno dojmljiv prozni tekst Pjesma gladi (Posveeno pokojnom prijatelju Iliji Glavoti), u koji su ukljueni i stihovi, A. B. imi je napisao i objavio nakon vijesti da je u Drinovcima umro njegov najbolji prijatelj Ilija Glavota, student Bekoga sveuilita:
"Bijasmo zemljaci i prijatelji, prijatelji kakvi se samo mogu zamisliti. Bijasmo prijatelji i braa, jer nam due bijahu srodne i bratske, jer imaasmo gotovo iste misli, enje i osjeaje. Svakih praznika bijasmo cijelo vrijeme zajedno. Po itave dane lutasmo i lunjasmo irokim Drinovakim poljem i eretajui i razgovarajui o svemu i svaemu... O, dragi dani, najdrai moji dani! Polja, kukuruzi, visoki kukuruzi, meu koje se zapleo vjetar i kao zarobljen trza se elei se osloboditi, umei, umorei, utei umnu pjesmu svoju. Pa onda jezero, okruglo modro jezero, ije su dubine neizmjerne, jezero pria moje majke, po kojemu toliko puta etae kao labud na amac, moj i Ilijin. O, dragi dani, moji najdrai dani! Nebo nae, juno, junjako modro nebo!"

Pjesma gladi je navodno izazvala veliku pozornost itatelja zagrebakih Novina, ali mnogima je u Zagrebu bila neuvjerljiva. Nisu mogli razumjeti da negdje u Hercegovini postoji iroko polje i "visoki kukuruzi, meu koje se zapleo vjetar i kao zarobljen trza se elei se osloboditi, umei, umorei, utei umnu pjesmu svoju" te jezero Krenica, "okruglo modro jezero, ije su dubine neizmjerne", o kojemu su se splele mnoge predaje, osobito o Gavanu. Pisac se u nevjerici i tuzi udi kako se mogla dogoditi ta strana smrt kada je nad glavom "nebo nae, juno, junjako modro nebo". Nakon navoenja stihova oslikao je svoga pokojnog prijatelja:
"Roen u Hercegovini, ne imaae nita hercegovakoga, osim ljubavi za tu zemlju. Vitak, slabaan, blijeda, bjelkasta lica i oiju dubokih i zamiljenih. Ruke aristokratske, bijele i lijepe."

Pjesnik i povremeni prozaik pri kraju je toga "feljtona" u dvjema reenicama saeo gotovo sve to je smatrao posebno vanim:
"Daleko je na kraj! U njemu je ve odavno proljee, proljee mirisa i cvijea, i zar ba ti sada morade usnuti, dragi, predragi Ilija, osjetljiva, mila duo!"

23

Usp. Vlado Pandi, n. d., str. 86.

164

6. GODINJAK

III. Feljton Proljetne kozerije A. B. imi je objavio 21. svibnja 1916. u Novinama, mjesec dana nakon Pjesme gladi. Nakon slikovita opisa proljetne zagrebake nedjelje, osobito neba "to se modri kao najfiniji modri barun, dok se po njem skitaju i lunjaju oblaci i oblaci, maleni, fini, dostojanstveni", "oblaci sanci neba", istodobno je "proljee na licima, u oima, u dui (...), u zraku, u stablima, u kestenovima, nad kuama, nad krovovima, nad gradom, na oblacima, nad oblacima, na nebu", a "Zrinjevac okien proljeem i proljee okieno Zrinjevcem" "pun" je "sunca, mirisa, parfema i ljudi pun sebe". Pisac promatra taj svijet te ee i "etkara", "s oblakom na licu, s kasnom jeseni u dui" te s prosincem "u srcu". U jednome trenutku je ugledao te kae:
"Vidim, kako na jednoj klupi sjedi vojnik, kran i mlad, sin Herceg-Bosne. Naturio vragoljasto fes na elo, zapuio cigaretu i bezbrino se smijei."

Taj mladi vojnik, "veseo i nasmijan kao proljetni dan", nakon to je "marirao beskrajnim cestama Galicije i irokim stepama Rusije, premda je sluao smrtni um rijeke Drine i udisao svjei zrak Alpa", promatrao je "taj areni svijet, to s njim nema nita zajedniko". Kad je pripovjeda uo sevdalinku, "dragu pjesmu, davno nesluanu pjesmu", koju je volio "vie od nekoliko zbiraka lirike", "ljubavlju mladosti i proljea", sklopio je oi i "naslonio glavu na klupu i utonuo nekuda daleko duboko, u prolost, u ivot, minuli ivot, u ivot ivota". "Iza sputenih trepavica" vidio je "Mostar, najljepi grad u cijeloj Bosni i Hercegovini", a njemu "najmiliji na svijetu, grad nad gradovima". Vidio je mnoge prijatelje te mnogim imenima "imenovanu ljubav" koju nikada nije vidio, ali je osjeao da bi "izgubio sebe" kada bi izgubio nju te da mu "muzika ne bi bila muzikom, pjesma pjesmom, rue ruama, mladost mladosti, ljubav ljubavi". Na kraju joj se oduuje "iskrenim, vrlo iskrenim sonetom":
Alelluja! pjeva zemlja, zrak i dan I oblaci i cviee kestenova. Al ja, to nemam ni doma, ni krova, Plaem cieli dan ko tuin svuda stran. Alelluja! zvoni svuda refren znan Ko pobjednika pjesma snana, nova, Tek ja bih jeco, diete mojih snova, Za kosama Tvojim, liepim kao san. A ja sam sm, o tisu puta sam, Odrpan i tuan, zaputen bez nade! To stara ti je pria, moja Marice.
165 6. GODINJAK

Ja nemam, duo, nita da Ti dam, Doli bouquet snova, bouquet due mlade, Ko bouquet rua, mala moja carice.

IV. Zaviaj je nazoan u nekim A. B. imievim kritikim tekstovima koje naziva feljtonima: i to u obliku anegdota ili prisjeanja na sreu djetinjstva i mladosti. Posebno je zanimljiv tekst Senzacije (Feljton, koji e zanimati samo izvjesne ljude) koji je objavio u Novinama (Zagreb, 3. V. 1916., 98, str. 3.4.). Oborio se na tvrdnju kritiara Jose Sironia o hercegovakim poslovnim ili "interesnim" spregama koja je nakon osam-devet desetljea itekako aktualizirana u Zagrebu i sredinjoj Hrvatskoj. Naime, prigovorio mu je taj Sironi da hvali samo pjesnike koji su doli iz Hercegovine:
"... iz Hercegovine, moje rodne zemlje Hercegovine. Njih naime, pohvalih, a J. Sironi uvjeri me, eto, da hvalim samo, to dolazi iz Hercegovine, a ostalo da kudim..."24

Jetkom ironijom odbacio je nesretno naklapanje pisca koji nije svoje ambicije mogao temeljiti na knjievnoj darovitosti nego samo na zajedljivosti koja je poticaje imala u rasistikim teorijama koje su jasno oblikovale poetkom 20. stoljea. Naveo je A. B. imi imena darovitih ili ve ostvarenih hrvatskih pisaca koje je hvalio pa ih je ironino pripisao hrvatskoj zemlji iz koje je dolazio. Stogodinji napadaji na Hrvate iz Hercegovine kao na "posebnu vrstu Hrvata" koja se nemoralnom spregom osobnih interesa suprotstavlja ostalim Hrvatima u ostvarivanju uspjenih ovozemaljskih egzistencija najvjerojatnije ima najjasniji poetak u Sironievu napadaju na A. B. imia (Hercegovca!) koji danas iznimno kotira kao "ponosno hrvatsko i meunarodno pjesniko blago" pred Europom i Svijetom. Najvjerojatnije je bio prvi Hercegovac koji je u tisku optuen za "nemoralno pogodovanje" svojim zaviajnicima ili "zemljacima" premda su njegovi "rodijaci" Hercegovci bili od poetka njegovi najei kritiari ili priljivi zavidnici, to je u skladu s Isusovim rijeima da je najtee biti "prorok" u vlastitom kraju. Premda je nedvojbeno volio svoju Hercegovinu i svoje Hercegovce, A. B. imi nije bio suglasan s neobjektivnim pisanjem i govorenjem te je poprilino lako i u toj prigodi demantirao sve one koji su mu pripisivali subjektivnost kada pie ili govori o Hercegovcima. Ismijavao je nekranske teorije iz katolike revije koja je trebala svijetliti "onom svjetlou koju je Krist-Bog na svijet donio" i "paliti" hrvatsko "srce kranskom ljubavlju" u pridonoenju sebe i "sve sile
24 Napisao je Joso Sironi (Nai kritici, Novine, Zagreb, 26. IV. 1916., 92, str. 3.4.) o kritiku A. B. imiu: "Osebujnost je njegova da prosto sve hvali to dolazi iz njegove rodne Hercegovine, a ostalo znade da kudi..."

6. GODINJAK

166

nae u korist i napredak nae mile domovine Hrvatske".25 Neprijeporne su zasluge Lui za hrvatsku kulturu, ali i alosni su promaaji urednika te revije koji su u spoznaji svoje knjievne nedarovitosti, nemoi izraavanja znaajnih misli i ostvarivanja knjievnih ambicija sijali protuhrvatsko sjeme iz kojega i nakon stotinu godina raste korov koji gui mnoge hrvatske domoljubne klice vrstoga okupljanja hrvatskoga naroda i hrvatskih zemalja. Ako je A. B. imi i pokazivao svojevrsnu nadobudnost kao iznimno ili zaudno daroviti mladi pjesnik i kritik, bio je to izraz samopouzdanja i uvjerenosti koji su poticali oni koji su ga dobro upoznali. Nikada nije svoju iznimnu knjievnu darovitost pripisivao svomu "hercegovstvu", rodu i podrijetlu, nego je iskreno zahvaljivao Onomu, kojega je stalno traio, a koji darove dijeli svakom ovjeku. Njemu, "malome" Anti imiu iz Drinovaca, tj. Hercegovine, sinu Martina imia i Vide imi (ro. Tomas), na munome Ovozemaljskom Svijetu udijelio je izniman pjesniki dar kakav se rijetko daruje, ali dao mu je i samo dvadeset est godina i nepunih est mjeseci ovozemaljskog ivota, a dobri poznavatelji njegova ivota i djela zasigurno ne sumnjaju da mu je na Ljepem Svijetu darovao zasluenu sreu vjenosti. Nije A. B. imi na temelju neprikladnih ili neciviliziranih teorija pripisivao ni Hercegovini ni Hercegovkama ni Hercegovcima bilo kakvo posebno obiljeje ni posebnu vrijednost samo zato to ive ili dolaze u Zagreb ili sredinju Hrvatsku iz toga prekrasnog podneblja gdje ive uglavnom ljudi s vjerom u Boga Svevinjega i uglavnom bez sumnje da je svaki ovjek grean. Piui tekst pod naslovom Lu 1915/16, A. B. imi je izrijekom pohvalio pjesnika Noncu (Zvonimira prajcera), Bosanca koji se zadrao podugo i nesretno na bojinici. Teko se kao kritik odluivao na pohvale. Trebalo ih je itekako zasluiti. Hvalio je to je hvaliti trebalo, tj. vrijedna umjetnika djela, pa i neka je postojala opasnost da e se razljutiti pokoji stari pjesnik:
"Doi e vrijeme, doi e jedno Novo Proljee, kada e se Nonca povratiti kui 'ispod tueg neba'. Prestat e tuiti, rijeit e se tuine i tuih utjecaja i zapjevat e pjesmu nae Herceg-Bosne, postat e njezin pjesnik, daleko bolji od inspektora Alaupovia."

Tugomir Alaupovi bio je slavljeni "knjievni velikan" (profesor, kolski ravnatelj, prosvjetni inspektor!), ali njegove pjesme nisu se sviale A. B. imiu, kao to mu se nije sviala ni njegova politika prevrtljivost. Meutim, u Lui 1915/16 ponajvie je zasmetala A. B. imiu pria Korna Antuna Matasovia. Naziva je podrugljivo "nacrtom za dijalog" koji je "feljtonistiki pisan putopis":
25

"to hoemo?", Lu, 1905., 1, str. 1.

6. GODINJAK

167

"Matasovi stavlja u usta uiteljici Korni na jednom mjestu sve ove rijei: 'Zamiljam sebe ve u tom zaputenom hercegovakom selu meu neukom djeicom; uim djecu, uim selo i od tih poludivljaka inim ljude i vodim ih u kolo prosvjete.'"

Pisanje o Hercegovcima kao "poludivljacima" strano je pogodilo i uznemirilo A. B. imia. Zaudno je mirno uzvratio mladom Slavoncu koji se navodno ve kao vinkovaki i osjeki gimnazijalac te beki "trgovaki akademac" oduevljavao trgovanjem s Bosancima, to je moebitno i razlog njegova doseljenja 1918. u Sarajevo. "Darovitost" za trgovinu vjerojatno ga je barem suspregnula od "mudrosti" da i Bosancima udijeli nekakav nelijepi "kompliment". Ironian je A. B. imiev odgovor, nije bolna vika uvrijeenog Hercegovca, ve uljudna i poprilino savjetodavna poruka pet godina starijem mladiu, kojega je najvjerojatnije dobro upoznao kao vinkovaki gimnazijalac, da ne ispisuje javno uvrede koje najvie govore o onome koji tako govori. Kao argumentativni dodatak je naveo neprijeporne injenice o hercegovakome "nadvisivanju" drugih krajeva kolovanjem u srednjim i visokim kolama, izrijekom Ljubukog kotara koji je zauzimao vei dio zapadne Hercegovine:
"Ne kaem, da je s rijei 'poludivljaci' mislio ita zla; znam, da je narod u Hercegovini jo na dosta niskom stupnju, ali im ova rije ne e ipak dobro pristajati. Poznam dobro Hercegovinu, jer sam tamo roen i mogu rei, da neki krajevi Bosne silno zaostaju za njom. Osobito Ljubuki kotar u Hercegovini nadvisuje sve druge u Herceg-Bosni svojom napuenou i naprednou katolikoga elementa. Izuzev same gradove kao Sarajevo, Mostar i dr. taj kotar ima od svih najvie aka na srednjim i viim kolama."

Tim je tekstom A. B. imi ukazao svima koji Hercegovinu smatraju zaostalim hrvatskim krajem da jako grijee. Mnogi Hercegovci su se ve tada sustavno kolovali dok su "neki" zavidnici bulaznili o njima. Kad je ustrebalo, tj. kada su prijeene uljudbene granice, znao se A. B. imi estoko suprotstaviti svima koji su stvarali neprikladnu i runu sliku o njegovoj Hercegovini, ne samo onima koji su uzaludno zauzimali stranice knjievnih listova i asopisa (primjerice, Antunu Matasoviu i Josipu Sironiu) nego i onima koji su ih u proizvodnji raznovrsnih tekstova desetak puta nadmaili.26 V. Izdvajanje, djelomina ralamba i jezgrovita interpretacija devet A. B. imievih proznih tekstova samo djelomice predstavlja ulogu i vanost zaviaja u njegovoj pripovjednoj i kritikoj prozi. Ponajprije se namee zakljuak da

26 To je jedna od istraivakih "imiolokih" tema kojoj e autorica ovoga teksta uskoro pokloniti posebnu pozornost. Primjerice: Odnos Zagrepanina Miroslava Krlee prema izrazito darovitijem Hercegovcu.

6. GODINJAK

168

mu je zaviajna tematika bila izrazito draga, ali i proza kao oblik umjetnikoga izraavanja odnosa prema svojoj Hercegovini. Meu ostalim, potrebno je objektivno zakljuiti da je njegova pripovjedna proza uistinu poetnika te svjedoi samo veliku darovitost za pripovijedanje, tj. prianje o doivljenim ili zamiljenim dogaanjima u kojemu je itekako uspjeno predoio kako ih je doivio ili izravno promatrao. Dojmljivost njegove pripovjedne proze bila je vjerojatno glavni razlog prijateljskih poticaja, osobito iz Hercegovine, za pisanje i objavljivanje veeg broja kratkih pria ili crtica, ali on se ubrzo ponajvie usmjerio na avangardno pjesnitvo i avangardnu knjievnu kritiku. Hrvatskom itateljstvu ostaje za aljenje to nije u svome kratkom ivotu vie pozornosti posvetio pripovijedanju. Izabrao je lirsku pjesmu kao kratku knjievnu vrstu koja e mu donijeti preasno mjesto jednoga od najboljih hrvatskih pjesnika te pjesniku slavu izvan hrvatskih granica. Nije mu preostalo dovoljno vremena za ostvarivanje naratorskih darovitosti i sposobnosti.27 Dok je prema vrhuncima izrastala njegova pjesnika slava, gotovo su potpuno zaboravljeni njegovi pripovjedni prozni tekstovi sa zaviajnom tematikom iako slino promiu zaviajni govor te s ljubavlju istiu hercegovaka zemljopisna, povijesna i etnografska obiljeja. Premalo je napisao kratkih pria ili crtica za objektivne visoke kritike ocjene,28 ali svojim je pripovijedanjem, koje nudi izrazito lirske elemente, tj. osjeaje, misli, proivljavanja i promiljanja lirskoga odnosa prema Hercegovini, pokazao barem koliko je volio svoj zaviaj. U njegovim kratkim prozama dostatno je lirskih obiljeja za njihovo svrstavanje meu pjesme u prozi. Ukljuivao je redovito i dramske elemente u svoju pripovjednu prozu. Budui da je zaviajnim govorom nastojao to bolje dramski istaknuti specifine osjeaje, porabio je sukladno uskline i upitne reenice. Nema dvojbe da je u dananjem vremenu istraivanje vanosti i uloge prostora u knjievnosti itekako izazovno za kritiare i povjesniare knjievnosti, pa je u skladu s time i ovo neokonano razotkrivanje nazonosti zaviaja u prozi A. B. imia. U mnogim i razliitim prigodama je ponosno isticao ljubav prema hercegovakoj zaviajnoj tematici i motivici.29 Njegovim ranim pripovjednim prozama, koje su istodobno nastajale s ranim pjesmama u razdoblju od 1914. do 1917. godine, takoer odgovara naziv "regionalistike proze", kao to se moe uz naziv "regionalistike pjesme" razluiti i povelik broj njegovih ranih pjesama. Budui da su istraivanja i usustavljivanja injenica o nazonosti i
27 Usp. Vlado Pandi, Produktivni avangardni kritik usputni, neuspjeli pripovjeda (predgovor), u knjizi: Antun Branko imi, Proza II (prir. V. Pandi), Matica hrvatska u Sarajevu i FMC Svjetlo rijei d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, 2009., str. 5.23. 28 Isto. 29 Usp. M. Pandi, n. d., str. 91.105.

169

6. GODINJAK

funkciji zaviajne tematike, motivike i govora u prozi A. B. imia uglavnom ovdje potkrijepljena teza o hercegovakom zaviaju kao vanom nadahnuu u njegovoj pripovjednoj prozi nije prijeporna, ali to se ne moe rei za njegovu kritiku prozu nakon 1917. Tijekom originalne i nepokolebljive afirmacije europskih avangardnih naela slobodnoga lirskog pjevanja Antun Branko imi slavio je svoju Hercegovinu, osobito zaviajni govor. Meutim, za moderno koncipiranu pripovjednu prozu s hercegovakom tematikom srce mu nije moglo vie pomoi. Prerano je izdahnuo: u 27. godini ivota. Mila Pandi, prof.

6. GODINJAK

170

Literatura Kreimir Bagi, Antun Branko imi i njegova Preobraenja, Glas Istre, Pula, 8. rujna 1995., str. 23. Kreimir Bagi, Antun Branko imi: mogui portret pjesnika, Quorum, Zagreb, 1997., 4, str. 33.47. Josip Baoti, Ikavskoakavski govor u okolini Dervente, BHDZ, 1983., IV, str. 7.208. Mladen Barbari, Sjeanja na Antuna Branka imia, Krni zaviaj, Drinovci, 1971., 2, str. 20.22. Dobria Cesari, O A. B. imiu, Knjievna republika, Zagreb, 1925., 7, str. 305.311. Katica orkalo, Autobiografski zapisi Antuna Branka imia, u knjizi: Zbornik Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu, Kijevo, 2005., str. 75.96. Radoslav Dodig, Hardomiljski govor, u knjizi: Hardomilje: prolost, ljudi i obiaji, Hardomilje, 1998., str. 105.126. Ekspresionizam i hrvatska knjievnost, posebno izdanje asopisa Kritika, sv. 3, Zagreb, 1969. Ekspresionizam u hrvatskoj knjievnosti i umjetnosti (glavni urednik C. Milanja), Zagreb, 2002. Aleksandar Flaker, Pitanja hrvatske avangarde, u knjizi: Izabrana djela, Zagreb, 1987. Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb Ljubljana, 1987. Vinko Grubii, Neki talijanizmi u govoru zapadne Hercegovine, Hrvatska misao, Mostar, 2000., 1516, str. 151.160. Slaven Juri, imiev slobodni stih modernistiko (p)osvajanje tradicije, u knjizi: Zbornik Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu, Kijevo, 2005., str. 37.60. Ante Kadi, Malo sjeanja na Antu B. imia, Krni zaviaj, Drinovci, 1973., 6, str. 70.71. Jure Katelan, Pribliavanje (Prologomena za liriku Antuna Branka imia), Razlog, Zagreb, 1970., 1, str. 11.19. Marko Kovaevi, Duvanjski govor i njegove posebnosti, u knjizi: Duvanjski zbornik, Zagreb Tomislavgrad, 2000., str. 493.511. Tomislav Ladan, Zoon graphicon, Sarajevo, 1962. Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1, Zagreb, 2003. Mate Matas Duje ilovi, Mali rjenik i opis obiaja zagorskih sela, u knjizi: Zbornik o Zagori, 1995., 1, str. 133.155.
171 6. GODINJAK

Marijan Matkovi, O lirici Antuna Branka imia, u knjizi: Antun Branko imi, Pjesme, Zagreb, 1950., str. 127.136. Mira Menac-Mihali, Dva molikohrvatska rjenika, u knjizi: Hrvatski iseljeniki zbornik 2002, Zagreb, 2001., str. 111.119. Mira Menac-Mihali, Frazeologija novotokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj, Zagreb, 2005. Mira Menac-Mihali, Problemi izrade viedijalekatnoga frazeolokog rjenika, Filologija, Zagreb, 2002.2003., 38/39, str. 49.55. Cvjetko Milanja, Pjesnitvo hrvatskog ekspresionizma, Zagreb, 2000. Matej Milas, Dananji mostarski dijalekt, Rad, 1993., 153, str. 47.99. Nika Milievi, Boina askanja o A. B. imiu, Jugoslovenska pota, Sarajevo, 1930., 187, str. 10. Nikola Milievi, A. B. imi 2. V. 1925 - 2. V. 1955, Vjesnik, Zagreb, 1. V. 1955., 3160, str. 9. Milo Okuka, Govorne osobine stanovnitva Drenice, Glasnik, Sarajevo, 1983.1984., 38, str. 63.80. Mila Pandi, Zaviajni govor u Ranim pjesmama Antuna Branka imia, Matica hrvatska Grude, Susreti 5, Grude, 2011., str. 183.203. Mila Pandi, Zaviaj u Ranim pjesmama Antuna Branka imia (pogovor), u knjizi: Antun Branko imi, Rane pjesme (prir. Mila Pandi), Split, 2011., str. 91.105. Vlado Pandi, A. B. imi avangardni knjievni kritik (predgovor), u knjizi: Antun Branko imi, Proza I (prir. V. Pandi), Matica hrvatska u Sarajevu i FMC Svjetlo rijei d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, 2009., str. 519. Vlado Pandi, Antun Branko imi: "uenje u svijetu" ili jedan od najveih hrvatskih pjesnika svih vremena (predgovor), u knjizi: Antun Branko imi, Pjesme (prir. V. Pandi), Matica hrvatska u Sarajevu i FMC Svjetlo rijei d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, 2009., str. 5.24. Vlado Pandi, Borba za rukopise Antuna Branka imia, u knjizi: Zbornik radova s Meunarodnoga znanstvenog skupa o hrvatskom knjievniku Antunu Branku imiu, Drinovci, 2008., str. 83.106. Vlado Pandi, "Duhovno hajdutvo u jeziku" protiv "zloduha u kulturi" (predgovor), u knjizi: Stanislav imi Vladimir Juri, Izabrana djela (prir. V. Pandi), Matica hrvatska u Sarajevu i FMC Svjetlo rijei d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, 2009., str. 7.41. Vlado Pandi, Kronoloki pregled ivota i knjievnog rada Antuna Branka imia, u knjizi: Zbornik radova i pjesama (Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu), Kijevo, 2005., str. 9.15. Vlado Pandi, Nagovori i zagovori, Split, 2003.
6. GODINJAK 172

Vlado Pandi, Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti, Zagreb, 2004. Vlado Pandi, Produktivni avangardni kritik usputni, neuspjeli pripovjeda (predgovor), u knjizi: Antun Branko imi, Proza II (prir. V. Pandi), Matica hrvatska u Sarajevu i FMC Svjetlo rijei d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, 2009., str. 5.23. Vlado Pandi, Profesori i uenici, hrvatski pisci, Zagreb, 2001. Vlado Pandi, Recepcija djela brae imia: Antuna Branka i Stanislava Stanka, Split, 2011. Vlado Pandi, Rodbinski prilozi za ivotopis Antuna Branka imia, u knjizi: Zbornik radova i pjesama (Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu), Kijevo, 2005., str. 151.165. Vlado Pandi, kolska razlikovna gramatika hercegovakih Drinovaca (u rukopisu), Drinovci, 1968. Asim Peco, Ikavskotakavski govori zapadne Hercegovine, Sarajevo, 1986. Asim Peco, Knjievni jezik i narodni govori, Mostar, 1990. Krystyna Pieniek-Markovi, Gotski grad, u knjizi: Zbornik Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu, Kijevo, 2005., str. 15. 26. Krystyna Pieniek-Markovi, Pjesniko stvaralatvo Antuna Branka imia (prev. J. Nemeth-Jaji), Zagreb, 2000. Krunoslav Pranji, Jezikom i stilom kroza knjievnost, Zagreb, 1986. Ivo Pranjkovi, Sintaktiko-semantike osebujnosti imievih Tijela, u knjizi: Zbornik Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu, Kijevo, 2005., str. 27.36. Tomislav Sabljak, Na marginama poezije A. B. imia, Izraz, Sarajevo, 1958., 12, str. 623.631. Ivan Branko amija Petar Ujevi, Rjenik imotskoga govora, Zagreb, 2001. Miroslav icel, Pregled novije hrvatske knjievnosti, Zagreb, 1971. Antun Branko imi, Hercegovina (prir. M. Pandi), Split, 2012. Antun Branko imi, Namjesto svih programa, Vijavica, Zagreb, 1917., 1, str. 1. Antun Branko imi, Pjesme i proza (prir. J. Katelan), Zagreb, 1963. Antun Branko imi, Preobraenja (prir. V. Pandi), Split, 2005. Antun Branko imi, Preobraenja i izabrane druge pjesme (prir. V. Pandi), Zagreb, 2005. Antun Branko imi, Rane pjesme (prir. M. Pandi), Split, 2011.
173 6. GODINJAK

Antun Branko imi, Sunce siromaha (prir. V. Pandi), Vinkovci, 2005. Stanislav imi, O redakciji "Izabranih pjesama" A. B. imia, Knjievnik, Zagreb, 1933., 10, str. 425.428. Stanislav imi, Pogovor o djelu A. B. imia, u knjizi: Antun Branko imi, Sabrana djela/Knjiga I/Poezija, Zagreb, 1960. Stanislav imi, Pripomene o ureenju, u knjizi: Antun Branko imi, Sabrana djela/Knjiga III/Proza II, Zagreb, 1960. Stanislav imi, Zapis o ivotu, u knjizi: Antun Branko imi, Sabrana djela/ Knjiga I/Poezija, Zagreb, 1960. Mate imundi, Govor Imotske krajine i Bekije, Sarajevo, 1971. Nikola krgi, Tin Ujevi - atrakcija Zagreba, "Kralj boema" Tin Ujevi o dananjoj literaturi i o poetskom stvaranju u svijetu, Pravda, Beograd, 1938., 12218, str. 5. Radovan Vukovi, Preobraaji i preobraenja (O Antunu Branku imiu), Sarajevo, 1969. Stjepan Vukui, Naglaavanje posavskoga govora prema zapadnom novotokavskom naglaavanju (ikavaca), Filologija, Zagreb, 1982.1983., str. 361.380. Viktor mega, Teita modernizma, Zagreb, 1986.

6. GODINJAK

174

RELIGIJA
FRA MATE LOGARA Hoete li i vi otii?....................................................................................179 FRA MATE LOGARA Crtice iz Svete Zemlje. ...............................................................................183 SREKO TOMAS estorica zlatomisnika s podruja Mostarsko-Duvanjske biskupije.............187 MIRELA PRIMORAC Tijelo kao kategorija kranske teologije....................................................197

177

6. GODINJAK

HOETE LI I VI OTII?
(razmiljanje uz 21. nedjelju kroz godinu, ciklus B)

oblikom prisile, roditelja, drutva, ene, ili nekoga i neega drugoga A dva itanja danas trae izbor. I prvo itanje i evanelje. U prvom Joua stavlja pred Izraelce dilemu: Kojem Bogu elite sluiti? Bogovima kojima su sluili oevi vai, bogovima zemlje u koju ste doli, ili Bogu koji vam se objavio, izveo vas iz Egipta? Birajte! Imate li vi taj izbor u vjeri? U kranskoj ste se vjeri rodili, veinu su vas roditelji donijeli na krtenje kada niste ni znali za sebe, nametnuli su vam da morate na vjeronauk, ivite u naelno konzervativnoj sredini pa morate biti deklarirani katolici, ako istupa iz kalupa, onda drutvo radi pritisak i najlake se pokoriti. Prije nekoliko godina sam itao intervju redatelja iz Hercegovine koji je snimio dobar film, barem tako tvrdi kritika, pa izmeu ostaloga govori i o vjeri. Tako kae kako, eto, drutvo u Hercegovini namee vjeru, jaka je tradicija i slino. Nikad me nije puno brigalo to priaju ljudi po novinama, ali mi je zasmetalo to je to reeno u tonu pravdanja pa on kao eto, valjda moderni Hercegovac u Zagrebu ima potrebu opravdati one koji vjeruju. Kao da se danas moram osjeati kriv ako vjerujem u Boga, ako drim do braka i obitelji, ako su mi tradicionalne vrijednosti vane. Od toga me ne treba nitko braniti, niti opravdavati. Dragi vjernici, ako se netko osjea kriv i misli da se mora pravdati to je katolik, ako misli da je to nametnuto bolje je skinuti taj teret. Istina je da su vas veinu roditelji donijeli na krtenje i poslali na vjeronauk. Ali su vas poslali i u kolu, nauili vas itati i pisati bez da su vas ita pitali jednostavno su drali da je to dobro i da vam to treba. Nitko me nije pitao elim li u kolu i to elim uiti, nitko me nije pitao elim li se kao dijete igrati s noem ili elektrinom strujom. Nitko me nije pitao elim li uiti hrvatski niti su ekali da postanem punoljetan pa da odluim kojim u jezikom govoriti. Ako smatram da je moja vjera dar Boji, uinit u to mogu da je prenesem dalje, vrijednosti koje ja potujem pokuavam proiriti, a hoe li naii na plodno tlo, to samo Bog zna.
179 6. GODINJAK

Volio bih znati koliko ljudi na misu doe dobrovoljno, a koliko pod nekim

ini mi se da se iz ovoga dananjeg evanelja puno toga moe nauiti. Ono je zavretak one rasprave Isusa i uenika u kojoj je on tvrdio da je kruh ivota, da je s neba siao i da je u njemu vjeni ivot. idovima je to previe. Oni odgovaraju: znamo mu roditelje, znamo tko je i odakle, kako e rei da je s neba siao i da je kruh ivota!? Ova je rasprava za Isusa bila pravi brodolom. Mnogi su poli za njim nakon to je inio uda, nahranio mnotvo, sluale su ga mase i htjele postaviti za kralja. Ali, kada je Isus poeo govoriti o neemu drugom, traiti neto drugo, mnogi odoe, na kraju gotovo svi. Kao to su se mase brzo oduevile, jednako su se brzo razoarale. I mnogi odoe od njega. Ne samo tada nego i danas. Ako hoete u Njemakoj ili Austriji istupiti iz katolike crkve, onda morate potpisati formular u kojem stoji jednostavna reenica: ovim izjavljujem da istupam iz Katolike crkve. Godinje ga potpie oko 200 000 ljudi, uglavnom zato da ne bi plaali crkveni porez. U Austriji je taj porez 1.1 % ili nii a u Njemakoj je to iznos jedne desetine od poreza koji uzima drava, pa ako primate prosjenu plau, to bi bilo oko 5 kutija cigareta mjeseno. Priao je jedan na sveenik tamo kako ga je hoda zafrkavao da mu je bolje da prijee na islam kad mu je vjera tako jadna da je se ljudi odriu za pola teke cigareta. Da se ponudi i kod nas, bilo bi zanimljivo vidjet rezultate. Ovi koji su otili nakon Isusovih rijei, otili su sa mrljanem: Tvrd je to govor, tko ga moe sluati!? Tvrda besjeda, nerazumljive rijei, neprihvatljiv govor! Ne samo da sluatelji kau da je tvrd govor, nego se uope ne da sluati. Ne samo da oni ne mogu sluati, nego kroz pitanje sugeriraju da nitko ne moe sluati. tite se tim pitanjem na koje uope ne trae odgovora niti trae one koji bi moda mogli sluati, nego se jednostavno skrivaju iza uopene nemoi. Fra Ante Vukovi u jednom od svojih tekstova detaljnije analizira upravo mrmljanje. Mrmljanje je prema Bibliji jako esta reakcija ovjeka pred Bogom i pojavljuje se kada se Bog ne ponaa prema ljudskim oekivanjima. Obiljeje je mrmljanja da je ono brzi sud odbijanja i nezadovoljstva. Ne poziva se na argumente nego podrazumijeva opeprihvaene stavove. Nije mu vana istina, nego to vei broj istomiljenika. Ne izrie se izravno i jasno nego u grupi i u polu glasa. Mrmljanje je obino usmjereno protiv oni koji obnaaju neku slubu ili imaju autoritet. Rijetko se samo trudi oko boljeg rjeenja a redovito osuuje druge i iri nezadovoljstvo. Dovoljni su minimalni razlozi da opstane, to pokazuje skriveni uitak u osuivanju drugoga bez spremnosti na suoavanje. I Isusovi uenici za njegove rijei kau: tvrde su to rijei. Ali namee se pitanje: to je tvrdo, srce ili rijei? Tvrdo e srce brzo neshvatljive rijei proglasiti tvrdima, kao to i nagluh ovjek esto kae za zvukove da su pretihi umjesto da shvati je
6. GODINJAK 180

njegov sluh oslabio. Ipak, izlaz je iz te situacije da shvatim da je tvrdo srce a ne besjeda, da je sluh oslabio a nisu zvukovi. Isus shvaa opasnost mrmljanja za ivotnu poruku. Kroz mrmljanje je ovjek moe odbiti, a da je nikada nije ni analizirao, nikad se nije zapravo ni susreo sa njom. Ali Isus ne uskrauje slobodu, postavlja i preostalima pitanje: hoete li i vi otii? Kada danas nekoj stranci ili televiziji pada popularnost ili gledanost, onda se smjenjuju direktori i voe, trai nova programska shema koja e privui narod, nije vano je li to dobro ili nije. Vano da se zadre sljedbenici. Isus ini drugaije. Ne pokuava ublaiti napetost, ne povlai to je rekao, ne kae: nisam ja tako mislio ekajte da vam objasnim... ne moljaka ni dvanestoricu da barem oni ostanu. Gotovo ih obeshrabruje traei stav i jasan izbor. Ne doputa kompromis gdje je kompromis besmislen i nagriza istinu. Isus u trenutku krize istini podie cijenu. Radije e ostat sam nego trgovati s bitnim. Taj prostor slobode uvijek ostaje otvoren. Nigdje u odnosu s Bogom ovjek nije stavljen pred prisilu. Na pitanje o odlasku Petar daje odgovor protupitanjem: kome da odemo? Ti ima rijei vjenoga ivota. Ne kamo da odemo, nego kome da idemo. Temelj nije u mjestu, nego u odnosu. Kome da idemo je ovdje najvanije pitanje, nae ga vrijeme danas formulira kao pitanje smisla ivota. Tu ovjek treba donijeti odluku. Treba, ali ne mora. Moe se i ne odgovoriti, zato ovjek esto bjei od njega. Jer na to pitanje treba odgovoriti sam, treba stati pred sebe i Boga i nai odgovor zato ivim a za takvo neto treba imat hrabrost. Nikad pitanje vjenoga ivota i smisla nije bilo pitanje masa niti je itko naao odgovor u mrmljanju. Petrov odgovor na kraju glasi: mi vjerujemo i znamo da si svetac Boji. U tom odgovoru u ime apostola odzvanja odluka ostati sa Isusom iako mnogi odoe, iako je i njima ponuen isti put. Ista odluka stoji pred svima vama koji idete u crkvu. Hoete li i vi otii? Imate dosta povoda i moete nai razloga. Moe crkva ne ispuniti vaa oekivanja, moemo mi sveenici biti nedorasli zadatku, moete se i vi pridruiti mrmljanju jer je katoliki spolni moral zahtjevan, moe vam biti previe sat vremena tjedno za misu, moete sami sebi rei, to e mi Crkva i misa, ja se mogu sam susresti sa svojim Bogom, moete se pridruiti onima koji odlaze jer nije popularno danas rei da si vjernik. To su odgovori koje moete nai ako ete traiti u onome to Isus naziva mrmljanje. Ti odgovori stoje pred svakim, ali ne odgovaraju na pitanje: kome da odemo? Spomenuo bih zadnju i vrlo vanu stvar. Odluku Isusovi sljedbenici donose u kontekstu govora o kruhu ivota, o hrani vjenosti, o euharistiji. To je prelomnica. Na njoj se razlama kransko. Ne moe ovjek postaviti Bogu uvjete gdje i kada e ga nai i susresti. Isus je odluio biti prisutan u slaboj materiji
181 6. GODINJAK

kruha, u esto nejasnim rijeima i mnogo puta nedostojnim sveenicima ili ne ba savrenom narodu. Zato i jest dar. Ne moemo mu mi stvoriti savrene okolnosti, izvesti tako dobru predstavu da se on pojavi tu. Njegova je volja i dar da na poseban nain bude tu u svakoj svetoj misi, zato i jest dar a ne neija zasluga Kada vam postane svejedno jeste li otili nedjeljom na misu, kad vam postane svejedno hoete li vrijeme mise provesti u prii, zijevajui okolo ili pokuavajui razumjeti rije Boju, kad vam je svejedno idete li ili ne na priest, vrlo ste blizu onoga da potpiete: Ja istupam iz katolike vjere. Moda ne bi imali hrabrosti to potpisat. No pitam se, zato ne biti poten prema sebi i svojoj Crkvi? Kako se moe vjerovati u Boga kojega se psuje!? Kako se moe sakramente nazivati svetima, ali za vrijeme vjenanja biti u birtiji da ne bi doao u crkvu, ili za vrijeme sprovoda ostaviti 20 maraka i otii bez da se moli za pokojnika? Ne bi li bio minimum potenja da takvi odstupe i prestanu se nazivati katolicima? Moda nema hrabrosti, ali ivot je jai potpis od svakoga poteza olovkom. Onaj se hoda sa poetka rugao kako je katolicima vjera jeftinija od pola teke cigareta mjeseno. Ba me zanima bi li se rugao da je prebrojao nae upljane danas na misi i shvatio da je doao jedan od etvorice koji kau da su katolici, a pola od tih to su doli ne bi znalo o emu je govorilo prvo itanje u misi? Svejedno, brojke nisu toliko bitne, vidjeli smo da ni Isus nije volio mase. Bitno je da oni koji su tu mogu rei: znamo koga smo izabrali i komu vjerujemo. (Napomena: koriteni poticaji razliitih autora.) Fra Mate Logara

6. GODINJAK

182

CRTICE IZ SVETE ZEMLJE

I Rije je tijelom postala i utjelovila se meu nama. Kada je Sin Boji postao ovjekom, onda nije postao ovjekom openito ili naelno, nego vrlo konkretno. Postao je ovjekom u odreenom vremenu, meu odreenim ljudima, govorio jezikom svojih roditelja i okoline, nastanio se u selu kojemu znamo ime i gdje je smjeteno, Sveto pismo na mnogim mjestima uz dogaaje iz Isusovoga ivota navodi i dosta precizno gdje se to zbilo i kakvu je reakciju izazvalo meu ljudima koji su tamo ivjeli. Iako je u svijesti prosjenoga katolika centar Crkve u Europi, tonije u Rimu, nikada nismo zaboravili da je sve krenulo iz Izraela i Palestine. Tamo je Aneo navijestio Mariji da e zaeti i roditi sina, tamo je Isus odrastao, hranio se, igrao se i uio. U Izraelu je navijetao kraljevstvo Boje, inio uda i okupio prve uenike prozvane apostolima. U Jeruzalemu je muen umro i pokopan. Odatle su uenici ohrabreni Duhom Svetim krenuli svjedoiti da Ubijeni ivi i daje smisao ivota onome tko vjeruje u njega. Zato je za kranina vjernika izuzetan doivljaj susresti se sa tim mjestima koja su svjedoci osnovnih injenica nae vjere. Dakako, zub vremena je uinio svoje. Mi Svetu Zemlju vidimo onakvu kakva je danas, a ne onakvu kakva je bila prije otprilike 20 stoljea. Ovaj bi tekst elio izraziti samo nekoliko dojmova o putovanju u Izrael (ukljuujui Palestinsku samoupravu). Rije je samo o dojmovima, jer u 8 dana intenzivnoga programa malo se to moe sustavno prostudirati i provjeriti. Prvi izravni dojam o Izraelu stjeete ve u zranoj luci Zagreb. Ako ste hrvatski dravljanin ne treba vam viza, ali ne znai da ne provjeravaju tko dolazi. Agenti sigurnosti vas provjeravaju prije nego predate prtljagu, razgovaraju sa svakim osobno, pitaju za motive puta u Izrael, poznajete li ikoga tamo Ako ste proli tu provjeru, onda idete prema hrvatskoj policiji kojoj oito vjeruju sve ostale drave u koje se leti iz Zagreba budui da nitko drugi osim letova za Izrael nema dvostruku kontrolu. No, nije tu Hrvatska iznimka. Tako je i u svim ostalim zemljama iz kojih se moe letjeti u Izrael. Zrakoplovi iz inozemstva dolaze u najveu i najvaniju izraelsku zranu luku Ben Gurion, nazvanu prema prvome izraelskom premjeru kojega smatraju i ocem domovine u blizini Tel Aviva. ire podruje Tel Aviva ima preko 3,5
183 6. GODINJAK

milijuna ljudi te je gospodarsko sredite Izraela. Ipak, zbog administrativne podjele toga podruja sami grad ima neto vie od 400 tisua stanovnika. Razlog administrativnog umanjivanja broja stanovnika jest da se ne oduzima vanost Jeruzalemu, glavnom gradu, gdje jo nije rijeen odnos sa arapskom manjinom. Prvo mjesto na veini hodoasnikih rasporeda u Izraelu zauzima Nazaret, nekada zabaeno selo, danas najvei arapski grad u Izraelu sa oko 70 tisua stanovnika, uglavnom muslimana. U Nazaretu se nalazi i najvei kranski objekt na Bliskom istoku: Bazilika Navjetenja. Nazaret je i pravi Isusov zaviaj u kojem je proveo svoju mladost pa je stoga i nazvan Nazreanin. Budui da Sveto Pismo gotovo nita ne otkriva o razdoblju od Isusova roenja pa do krtenja na rijeci Jordanu, osim spomenute bazilike nema previe mjesta za posjetiti osim ruevina kue za koju se vjeruje da su u njoj ivjeli Marija i Josip. Iz Nazareta smo otili do brda Tabor gdje se Isus preobrazio, ali i do Kane Galilejske gdje je Isus (prema Ivanovom evanelju) na svadbi pretvorio vodu u vino i tako uinio svoje prvo udo. Danas u tom mjestu mnogi brani parovi obnavljaju obeanja sa svoga vjenanja. Dakako, tamo se esto kupuje i vino. Evanelje kae da je ono vino koje je Isus iz vode pretvorio u Kani bilo dobro. Ipak, ovo koje se sada tamo prodaje i nije ba emu i preskupo je. U svakom sluaju kupujte ga dalje od centra gradia. Bit e upola jeftinije. Prije odlaska u Jeruzalem posjetili smo jo nekoliko vanih mjesta: Kafarnaum selo Svetoga Petra gdje je Isus bio kao kod kue i gdje je propovijedao. Mnoge evaneoske scene su se dogodile na Galilejskom jezeru koje se prekrasno vidi sa brda blaenstava. Vozei se brodom po jezeru moete pomalo zamisliti kako Isus poziva Jakova i Ivana, sinove Zebedejeve, dok su krpali mree, ili kako su imun (kasnije prozvani Petar) i brat mu Andrija negdje blizu uili ribarskom zanatu prije nego su pozvani biti ribarima ljudi. Sa obala Genezaretskog jezera put vodi prema Jeruzalemu uz svraanje na rijeku Jordan koja zbog sustava navodnjavanja i oneienja ne izgleda ni priblino isto i bistro kao u ilustriranoj Bibliji ili nekoj pobonoj sliici. Svejedno, to ne spreava ponekog protestanta da ba tu obnovi krsne zavjete. Nedaleko od Jeruzalema je i Betlehem. Da bi se dolo do njega, treba proi Izraelsku kontrolnu toku kod velikoga betonskoga zida koji se jo uvijek gradi i potpuno izolira palestinska podruja od ostatka Izraela. U Betlehemu je gradonaelnik jouvijek kranin, iako su krani i tamo vemanjina zbog neprekidnog iseljavanja. Iseljavanje krana nije sudbina koja je specifina za Betleham nego za gotovo cijelu Isusovu domovinu. Dok se krani iseljavaju, idovi prave doseljenika naselja na stratekim tokama i u palestinskim teritoriju, pogotovo istono od Jeruzalema, i to je esti razlog sukoba sa Palestincima. Vidljivo je da su mnogi od stanova tamo
6. GODINJAK 184

prazni. Netko od suputnika je primijetio naselje su napravili, a idove e venegdje nabaviti. Iako je primjedba bila ironina, u biti je tona. Ta naselja i nastaju tako da se doseljavaju idovi iz drugih zemalja i drava ih rasporeuje tamo gdje su strateki najpotrebniji, ili oni sami grade ilegalna naselja ali ih drava ne ometa ako je to teritorij koji bi trebao biti dio budue palestinske drave. Jasno je, naime, da e struktura stanovnitva biti vaan imbenik pri crtanju granica. U Betlehemu smo vidjeli baziliku Isusova roenja i pastirske poljane. Zanimljiva je i trnica, ali po naim kriterijima morate imati stvarno dobar eludac da uzmete neto od hrane sa tih tandova. Zadnji dani su bili posveeni Jeruzalemu. Obili smo mnogo mjesta i u tako kratkom vremenu bilo je teko sabrati sve doivljaje. Dvorana posljednje veere, crkva Gospodnjeg plaa, Crkva Isusove smrtne tjeskobe u Getsemanskom vrtu, Bazilika Svetoga Groba Na nekoliko se trenutaka moe ui na mjesto gdje je Isus bio pokopan Ako imate sreu pa ne doete u vrijeme guve izbjei ete sate ekanja za manje od pola minute koliko se moete zadrati u samome grobu u kratkoj molitvi. Susret sa ovim mjestima vam promijeni i predodbu o Isusovim posljednjim danima i satima koja je oblikovana uglavnom pobonou puta kria u europskom obliku. Put kriaje bio osjetno krai nego to obino zamiljamo, a Isusov grob je bio jako blizu mjesta raspea. Mene se vie od svega dojmila ura klanjanja u Getsemanskom vrtu. Tamo je malo tko suspregnuo suze molei za svoje potrebe i pokuavajui se sjetiti svih koji su nam dragi i za koje smo takoer eljeli moliti. Hodajui kroz grad, stjee se dojam da su u njemu samo hodoasnici i ortodoksni idovi koji nose svoju odoru i usred ljeta, iako je puno prikladnija za hladnije dane. Vojnici naoruani dugim cijevima takoer nisu nimalo neobian prizor. Zadnji dan smo proveli posjeujui Jerihon, najstariji grad na svijetu, te Qumran (poznato po svicima sa Mrtvog mora). Poslijepodne smo se kupali u Mrtvome moru koje je toliko slano da se u njemu ne moe potonuti. Treba neko vrijeme da se ovjek privikne na vodu u kojoj ne moe potonuti, ali ne moe ni plivati, nego se jednostavno mora prepustiti. Taj dio zemlje je pod kontrolom palestinaca i turistiki potencijal je zbog politike situacije potpuno neiskoriten za razliku od susjedne zemlje Jordana na drugoj obali ovoga mora. Ipak, i Mrtvo more nestaje, to je vidljivo po stotinama metara obale gdje je ne tako davno jo bilo pod vodom. Posljedica je to izraelske kontrole rijeke Jordana koja je more hranila vodom i tako nadoknaivala veliko isparavanje a sada ta voda ne dolazi gotovo nikako. Da nije voda iz drave Jordan, to poznato more vjerojatno ve ne bi postojalo.
185 6. GODINJAK

Znaajan dio zemlje ini i pustinja gdje postoje beduinska naselja, vrlo slina naim romskim naseljima. im autobus stane, okupe se oko vas prodajui vam marame za oko glave i ogrlice od devine kosti. Ako ste spretni u cjenkanju, moete cijenu svesti na razumnu. To isto vrijedi i za veliku veinu trgovina suvenirima bilo gdje. Veu startu e vam esto dati popust od 50%. Ako uspijete daljnjim cjenkanjem postii jotoliko, pribliili ste se realnoj vrijednosti. Bilo je zanimljivo i da gotovo nigdje nismo dobili raun, i na vrlo malo mjesta sam vidio da ga uope izdaju. Zato mi je ostalo nejasno po kojim kriterijima plaaju porez. Vraamo se u svoj hotel (koji posluuje hranu u skladu sa idovskim obiajima: ne mijeajui mesne i mlijene preraevine u istom obroku) i koji ima 12. i 14. kat ali nema 13. kata zbog praznovjerja. To je ujedno bio i zadnji dan naega boravka. Struni vodi, dr. fra Tomislav Vuk, pokazao se na visini zadatka. On je hrvatski fratar, profesor na postdiplomskom biblijskom studiju u Jeruzalemu. Zduno se trudio uklopiti svetopisamske tekstove u njihov povijesni i zemljopisni kontekst, ali i razluiti povijesne injenice o predaja koje su nakupile tijekom stoljea. Neka svoga i u gori vuka. Putovanje u Svetu zemlju je svakako poseban doivljaj. Ako se ima dobroga vodia, otvoreno srce i puno strpljenja, dobit ete lijepo iskustvo za cijeli ivot. Pokojni papa Ivan Pavao II. je svoje iskustvo opisao u kratkoj molitvi (citiram prema sjeanju): Gospodine, neizreciv je doivljaj ii putovima kojima si ti hodio, govoriti na mjestima gdje si ti propovijedao, u ivjeti se u civilizaciju u kojoj si odrastao, kleati na mjestima gdje si se Ocu obraao, meditirati meu stablima gdje si se ti u strahu molio i krvavim znojem znojio. Daj da osjetimo neopisivu ljepotu ivota koji je izgraen na evaneoskoj poruci koju si nam ostavio. Fra Mate Logara

6. GODINJAK

186

ESTORICA ZLATOMISNIKA S PODRUJA MOSTARSKO-DUVANJSKE BISKUPIJE

Zlatnu misu, tj. 50 obljetnicu misnitva, proslavili su, ili e jo proslaviti ove godine, estorica sveenika, koji potjeu s podruja Mostarsko-duvanjske biskupije, a samo jedan od njih djeluje izvan ove biskupije. To su: svjetovni sveenik don Nedjeljko Gali, te franjevci: dr. fra Viktor Nui, fra arko Ili, fra Kornelije Kordi, fra Pavo Masla i fra Damjan Glava (konventualac). Znai ono to im je zajedniko, osim sveenike slube, jest to da su 1962. zareeni za sveenike, i to: fra Pavo Masla zareen je za sveenika u Washingtonu 17. oujka 1962.; don Nedjeljko Gali u Gorici 29. lipnja 1962., zareen od tadanjeg mostarsko-duvanjskog biskupa dr. Petra ule; fra Viktor Nui, fra arko Ili i fra Kornelije Kordi zareeni su 19. kolovoza 1962. na Humcu od tadanjeg mostarsko-duvanjskog biskupa dr. Petra ule i fra Damjan Glava, konventualac, zareen je za sveenika 2. prosinca 1962. Ovakav jubilej u bilo kojem podruju ljudske djelatnosti od izuzetnog je znaaja, a napose to vrijedi za djelovanje naih duhovnih pastira, koji su se kolovali, zaredili, pa onda i djelovali veliki dio svoga ivotnog vijeka u olovnim vremenima komunistike diktature, kada su brojni duhovni pastiri maltretirani, progonjeni, osuivani i zatvarani. Proslava njihovog zlatomisnitva, gdje god je bila, protekla je vrlo sveano, s brojnim nazonim vjernim pukom, subraom od slavljenika, koji su svi skupa davali slavu i hvalu Bogu da su nam dali toliki broj tako vrijednih i ustrajnih pastira u vrtu Bojemu. No, kakav bi tek bio dar i Bojoj Providnosti i vjernom hercegovakom hrvatskom puku, da je bilo mogue skupiti sve nae zlatomisnike, da sva estorica zajedno proslave taj neizmjerno znaajan jubilej, na ponos sebi samima, svojoj rodbini, ali cijelom puku nae biskupije. Tko ovo pie, sjea se kako je, kao jedanaestogodinjak, bio nazoan jednom slinom, zapravo sedmerolanom zajednikom slavlju naih duhovnih pastira. Bilo je to 11. srpnja 1965. u Drinovcima, kada su slavlje imali sedmorica drinovakih sinova, jedan zlatomisnik i est mladomisnika. Zlatnu misu imao je mons. Andrija Maji, stariji, apostolski protonotar, biskupski provikar i upnik u Studencima, a estorica njegovih suseljana slavili su mladu misu, i to
187 6. GODINJAK

petorica iz Andrijina, Majia roda: franjevac konventualac o. Teofil, te svjetovni sveenici: Miljenko, Milan, Slavko i Sreko, te salezijanac o. Petar imi. Ovu jedinstvenu koncelebraciju uveliao je svojom nazonou i mostarski biskup Msgr. dr. Petar ule, te preko stotinu ostalih sveenika, redovnika, redovnica i bogoslova i oko est tisua vjernika iz Drinovaca i svih okolnih mjesta iz Hercegovine i Dalmacije.

Slika 1.: Zlatna misa mons. Andrije Majia, starijega i Mlada misa estorice Drinovana, u Drinovcima 11. srpnja 1965.

To crkveno slavlje u Drinovcima, kako se moe proitati u lanku Krv muenika - izvor novih krana, Povodom izvanredne mladomisnike koncelebracije u Drinovcima 11. VII. 1965., oiti je pokazatelj kako Providnost i u nae dane vidno nagrauje muenike rtve sveenstva i puka, pa se i pred naim oima ostvaruje istinitost davne izreke: da je muenika krv najivotnije sjeme novih i hrabrijih krana.1 Temeljem ega je iznio ovaj navod, dr. don Ivan Tomas, potpisan pseudonimom Susjed kako bi to manje bilo razloga za maltretiranje njegove rodbine u tadanjoj Jugoslaviji, nadalje pojanjava: spominjemo, da je 1945. od komunista nevin pogubljen Don Andrija Maji mlai, koji se isticao nesebinou i zauzimanjem i za neprijatelje, osobito burne 1941. godine. U isto vrijeme stradao je od komunista i njegov kolski kolega Don Antun Kreimir Buconji, u kojem su odlike njegova roda dole do veoma sjajna izraaja. Drinovaki rod Nuia bio je krvavo pogoen 1945.: komunisti su iva spalili o. dra. fra Arhanela, profesora gimnazije na irokom Brijegu, vrsna poznavaoca francuske knjievnosti i uljudbe, ubili su upnika o. fra. Anelka, te Don Jeronima Nuia, najmlaega brata Msgra. Mate, koji je skupa s biskupom ulom bio zatvoren, suen i nevin osuen na osam
1

Ivan TOMAS, potpisano: Susjed, Krv muenika - izvor novih krana, Povodom izvanredne mladomisnike koncelebracije u Drinovcima 11. VII. 1965., Novi ivot, IV (1965.) 3, str. 185. 188.
188

6. GODINJAK

godina teke tamnice, u kojoj je svojim junakim ispovijedanjem vjere pobudio udivljenje i priznanje prijatelja i neprijatelja. Skupa s o. fra Arhanelom iv bijae spaljen i o. fra Borislav Pandi, profesor na irokom Brijegu, dok je o. dr. fra Kreimir Pandi, bivi provincijal i direktor gimnazije, bio neto kasnije ubijen od komunista. Komunisti su, osim toga, zlostavljali jo dva drinovaka franjevca Pandia: profesora filozofije o. dra. fra Krunoslava, koji je ljetos u Kanadi umro od posljedica onih zlostavljanja, i profesora irokobrijeke gimnazije o. fra Placida, koji je proivjevi uasne asove po komunistikim tamnicama, nedavno preminuo. Ubijen je 1945. i mladi o. fra arko Leventi. Poznati knjievnik o. dr. fra Andrija Glava-Buerov doivio je zlostavljanja i muke po komunistikim zatvorima, da mu potom oduzmu i ivot. Prvi drinovaki sveenik, koji je pao rtvom komunistikoga bijesa, Don Ilija Tomas poginuo je u proljee 1942., premda je svim silama nastojao spasiti to vie hrvatskih i nehrvatskih ivota u munim mjesecima rata i revolucije. Tragina 1945. donijela je nasilnu smrt i mladom upniku o. fra Emilu Stipiu. Vijest o naprijed spomenutoj jedinstvenoj mladomisnikoj koncelebraciji, pronijela se ne samo irom hrvatskih krajeva nego i po slobodnom svijetu, emu je umnogome pridonio i dr. don Ivan Tomas svojim pisanjem, i to ne samo navedenim lankom u asopisu Novi ivot, kojeg je ureivao u Rimu, ali i za koji je, kao i mnoge druge hrvatske asopise i novine u slobodnom svijetu, pisao brojne lanke. Temeljem ovoga i doe pomisao da bi jo vei odjek imalo i odravanje esterolanog zajednikog zlatomisnikog slavlja ovogodinjih naih zlatomisnika, ali kako oni nisu svi iz istog mjesta, pitanje je jeli to bilo i izvedivo. Prvi od est zlatomisnika svoju zlatnu misu proslavio je Don Nedjeljko Gali, na velikoj svetkovini sv. Stjepana Prvomuenika u upi Gorica-Sovii. Inae, tono 50 godina nakon dana kada je don Nedjeljko zareen za sveenika, 29. lipnja 2012., tj. na svetkovinu sv. Petra i sv. Pavla, mostarsko-duvanjski biskup dr. Ratko Peri je, obavljajui, u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, prezbitersko reenje trojice akona: fra Tihomira Bazine, fra Dalibora Milasa i don Pere Milievia, izmeu ostalog uputio estitku don Nedjeljku Galiu, koji je dakako bio nazoan, za taj znaajan jubilej. Slinu je estitku biskup Peri uputio jo 22. travnja 2012. u upi Jare, za vrijeme krizmenog slavlja, don Nedjeljku, kao prvom upniku upe Jare i kao ovogodinjem zlatomisniku. Dr. fra Viktor Nui i fra arko Ili, proslavili su svoju zlatnu misu u samostanskoj crkvi svetog Ante na Humcu u Ljubukom, 19. kolovoza 2012., dakle, na isti datum i na istom mjestu gdje su bili zareeni za sveenike. Nazoni su bili brojni vjernici, rodbina i prijatelji slavljenika, te 24 sveenika, meu kojima je bio i fra Pavao Masla, kustod Kustodije u SAD-u i Kanadi, predvoeni gvardijanom franjevakog samostana na Humcu, fra Velimirom
189 6. GODINJAK

Mandiem i upnikom fra Ivanom Borasom. Sveano misno slavlje predvodio je fra arko Ili, a propovijedao fra Mario Knezovi, upni vikar iz Posuja. Fra Kornelije Kordi, poznati itluki sveenik proslavio je 50. obljetnicu svog sveenitva u upnoj crkvi Krista Kralja u itluku, 19. kolovoza 2012., na isti datum kada je bio zareen. Prigodom proslave, u suslavlju s Kornelijem na njegovoj zlatnoj misi sudjelovalo je desetak sveenika, meu kojima je bio i fra Pavao Masla, kustod Kustodije u SAD-u i Kanadi. Propovijedao je itluki upnik fra Miro ego. Fra Pavo Masla, kustos Hrvatske franjevake kustodije Svete Obitelji u SAD-u i Kanadi, proslavio je svoju zlatnu Misu u rodnoj upi Stjepan Krst u srijedu, 22. kolovoza 2012. Na Svetoj misi koncelebriralo je 37 sveenika, a bilo je jo sveenika, veliki broj asnih sestara, rodbine i upljana Rotimlje i Stjepan Krsta. Na poetku Svete mise sve nazone je pozdravio i poelio svima dobrodolicu, a posebno fra Pavi, upnik upa Rotimlja i Stjepan Krsta vl. Damjan Ragu. Propovijedao je provincijal Hercegovake franjevake provincije fra Ivan Sesar, a nakon Misnog slavlja u ime svih sveenika slavljeniku je estitao mons. Luka Pavlovi. Kako je fra Damjan Glava, konventualac, zareen je za sveenika 2. prosinca 1962., za pretpostaviti je da e i on do kraja ove godine proslaviti svoju zlatnu misu. Navedeni nai jubilarci zavrijedili su da se poneka rije kae o njihovom ivotu i radu. Fra Pavo Masla je roen 25. VIII. 1937. u Ljubljenici. Kao dijete 1945. bjei pred partizanima u inozemstvo. Osnovno kolovanje zavrio je u Grottamare (Italija) kod fratara, a 1951. odlazi u Ameriku, gdje je zavrio srednju kolu, kao i filozofsko-teoloki studij i u Franjevaki red stupio je 1955. Zareen je za sveenika u Washingtonu 17. oujka 1962. Pastoralno je sve godine svoga sveenitva djelovao u USA, u upama: Srca Isusova u Chicagu, Srca Isusova u Milwaukeeju, Sv. Jeronima u Chicagu, St. Louisu i Ambridgeu. Bio je predsjednik franjevake rezidencije u Beaver Fallsu te gvardijan samostana u Chicagu. U tri navrata (1985.-1994.) bio je biran za poglavara hrvatskih franjevaca u Americi (kustosa). Kroz to vrijeme ureivao je Kustodijski vjesnik, a bio je i direktor Hrvatske franjevake tiskare u Chicagu, od 1982. do 2006. Obnaao je slubu duhovnog voe Hrvatske katolike zajednice u Americi 16 godina. Trenutno je ponovno na slubi kustosa Hrvatske franjevake kustodije Svete Obitelji sa sjeditem u Chicagu i vodi upu u Milwaukeeju.2 Don Nedjeljko je roen u Gorici, upa Gorica Sovii, 2. VIII. 1935. od oca Franje i majke Kate, roene Pandi. Osnovnu kolu pohaao je u
2

Mrene stranice Hercegovake franjevake provincije Uznesenja Blaene Djevice Marije; Mrene stranice KTA.
190

6. GODINJAK

Gorici od 1942. - 1947., srednju u Interdijecezanskom sjemenitu u Zagrebu 1947. - 1955. Nakon toga je sluio vojsku u Zagrebu, Ilirskoj Bistrici i Umagu (1955.-1957.) i ujesen 1957. upisao filozofsko-teoloki studij na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu koji je zavrio 1963. i diplomirao je u lipnju 1963. Pastoralno je djelovao kao kapelan u Kruevu 1963. - 1964., Studencima 1964. - 1965. Svoj pastoralni rad u Studencima, uz redovito odravanje upnoga vjeronauka, posvetio je i provoenju liturgijske obnove i osobito uvoenja obreda svete Mise na hrvatskome jeziku. upnik je bio u Vinici 1965. - 1966., Jarama 1966. - 1985., gdje je sagradio upnu kuu i crkvu i Gradini kod itluka 1985. - 2004. Nakon upnike slube na Gradini imenovan je ravnateljem Sveenikog doma u Mostaru i tu je funkciju obnaao od 2004. 2008., a od tada ivi u Sveenikom domu u Mostaru, s tim da je umirovljen u jesen 2010. i na raspolaganju je biskupskom Ordinarijatu. Don Nedjeljko ima brata sveenika don Milivoja, koji djeluje u njemakoj pastvi. Tijekom Domovinskog rata don Nedjeljko se posebno istaknuo brigom i pomaganjem ljudima koji su na bilo koji nain stradali u ratu. Za Dan opine itluk, 25. svibanja 2012. don Nedjeljku Galiu dodijeljena je Zahvalnica Opine itluk, za iznimnu humanost i nesebian dugogodinji karitativni rad u opini itluk.3 Dr. fra Viktor Nui, crkveni pravnik i graditelj, roen je u Drinovcima 18. IX. 1936. (krten 19. IX.), kao zakoniti sin Lukin i Matije, roene Glava.4 Osnovnu kolu zavrio je u Drinovcima, od 1943./44. do 1946./47.5, srednju u Zagrebu, Petrovaradinu, Splitu i Visokom, te bogosloviju u Sarajevu. U Franjevaki red stupio 1953., a za sveenika zareen 1962. Postigao doktorat iz crkvenog prava na Antonianumu u Rimu 1967. Djelovao kao tajnik Provincije i urednik slubenog glasila Mir i dobro, zamjenik generalnog delegata (1976. 77.) te savjetnik gen. vicedelegata (do 1980.). Potom je boravio u Njemakoj i vicarskoj. Kratko vrijeme bio je urednik Naih ognjita (1988./89.). Vodio izgradnju crkve i samostana hercegovakih franjevaca u Dubravi, Zagreb (1992. 95.), u kojem ivi do danas. Zajedno s dr. fra Ljudevitom Rupiem, idejni je zaetnik Zbirke umjetnina sa svojim stalnim postavom pod nazivom "Majka", koja je sveano otvorena uoi Majina dana, 8. svibnja 2004. godine u Galeriji samostana na Humcu. Napisao vie knjiga i lanaka crkveno-pravne i povijesne naravi, osobito vezano za hercegovaki sluaj i Gospina ukazanja u Meugorju.

Robert JOLI, Ilija DRMI, upa Vinica, monografija prigodom 125. obljetnice osnutka upe (1885. 2010.), Tomislavgrad, 2010., str. 84.; KIUM 4 Arhiv upe Drinovci (AD), Matica krtenih, sv. III., str. 97., pod red. br. 97.: krten kao Borislav, iz zaseoka Draevo, k. br. 140, novi 161., kumovao Nikola Vrdoljak iz mjesta, a krstio ga fra Nikola Ivankovi, upnik; Stanje dua, knj. II., str. 264.: Roen u obitelji s osmero djece (trojica brae i pet sestara), krizman 25. VI. 1944. Pod primjedbom: sub. 13. XII. 1959., fra Viktor. 5 upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg (A-ZH-B): Razrednica O u Drinovcima, k. god. 1943./44., za I., II., raz.; k. god. 1945./46., za III. i IV. raz. i k. god 1946./47. za III. i IV. raz.
3

191

6. GODINJAK

Neke su mu knjige prevedene na strane jezike.6 Knjige su: Notio christiana iuris naturalis in notionibus naturae et iuris fundata, Dissertatio, 1968.; Fra [Fratar] Rufin ilic: spomenica u povodu 75. obljetnice roenja, 50. obljetnice svecenitva, prve obljetnice smrti, 1986.; Istina o "Hercegovakom sluaju", 1988.; Zakonik kanonskog prava: proglaen vlau pape Ivana Pavla II, 1988.; Meugorje, 2 izdanja, na panjolskom, 1989. i 1990.; Crkveni dokumenti o posveenom ivotu (priredio Viktor Nui), Zagreb, 1997.; Istina o "hercegovakom sluaju": povijest traginih sukoba izmeu biskupa i franjevaca u Bosni i Hercegovini, 1998.; Meugorje: jedinstveni fenomen u svijetu, 2000.; Meugorje: monografia dei pellegrinaggi, 2000.; The truth about the "Herzegovinian affair": The history of the tragic conflicts between the bishops and the franciscans in Bosnia-Herzegovina, 2001.; etrdeset godina duhovne skrbi o Hrvatima u vicarskoj: (1961. - 2000.), 2001.; Hercegovaki franjevci 25 godina u biskupiji Fuldi: 1977.-2002., 2002.; 25 Jahre im Dienste des Bistums Fulda die Franziskaner aus der Herzegowina, 2002.; (skupa s dr. fra Ljudevitom Rupiem): Jo jednom istina o Meugorju. Povodom pojave Ogledala pravde Biskupskog ordinarijata u Mostaru, 2002.; Crkva i samostan Hercegovakih franjevaca u Zagrebu,. ur.: Viktor Nui, 2005.; Zbirka umjetnina Majka, ur: Stanko poljari, 2008. Dr. fra Viktor Nui bio je od poetka 2000. lan Meubiskupijskoga prizivnog suda, a od veljae 2005. i predsjednika toga suda. On je, inae, nastavlja sjajne tradicije brojnih sveenika iz drinovakog Nuia roda (pored njega jo osmorica), i to: fra Aneo Nui (1850. 1916.), bio provincijal i arheolog, znamenit po svom Molitveniku; dr. fra Arkaneo Nui (1986. - 1945.), profesor gimnazije na irokom Brijegu, iv spaljen od partizana; fra Viktor Nui (1890. 1953.); fra Anelko Nui (1908. 1945.), ubili ga partizani kao upnika; mons. Mate Nui (1909. - 1987.), od komunistikih jugoslavenskih vlasti bio zatvoren, suen i nevin osuen na 8 godina teke tamnice; fra Pio Nui (1910. - 1988.), stric od dr. fra Viktora, arhitekt, projektirao je 50-ak crkava i drugih crkvenih objekata, 1945. oko 4 mjeseca provodi u pritvoru, a u istrazi oko 10 mjeseci u Mostaru 1949./50. fra Vinko Nui (1910. - 1981.), proveo 7 godina u zatvoru u Zagrebu i Staroj Gradici 1945. 1952. i don Jerko Nui (1915. - 1945.), najmlai brat od mons. Mate, ubijen je od partizana. Ivan fra arko Ili roen je 17. XI. 1934. u Zviriima, upa Humac, opina Ljubuki, od roditelja Grge i Ive r. Jurkovi. Pri oblaenju franjevakog habita u Kraljevoj Sutjesci 1954. dobio je redovniko ime fra arko. Diplomirao je na franjevakoj teologiji 1963., a za sveenika je zareen 19. VIII. 1962. na Humcu. Mladu misu je proslavio na seoskom groblju Suletu u Zviriima. Slubovao je kao duhovni pomonik u Mostaru, apljini, Veljacima i na
6

Mrene stranice Hercegovake franjevake provincije Uznesenja Blaene Djevice Marije.

192

6. GODINJAK

Humcu. U Drinovcima je bio upnik od 1967. do 1972. Od 1988. do 1993. bio je proelnik Komisije za pravdu, mir i ekologiju Hercegovake franjevake provincije (HFP), te od 1990. do 1993., proelnik Komisije za pravdu, mir i ekologiju Junoslavenske konferencije franjevakih provincijala. Od 1978. do 1981. vodio je Zajednicu branih susreta na irokom Brijegu i povezivao je duhovnim obnovama u cijeloj Hercegovini. Od 1969. lan je Matice Hrvatske u Zagrebu. Bio je lan Hrvatskog drutva katolikih novinara u Jugoslaviji do kraja 1990., a od 1991. lan je Hrvatskog drutva katolikih novinara. Suraivao je u glasilima: Aksa, Glas Koncila, Hrvatska rije, Ika, Kana, Ljubuki glasnik, Mali koncil, Motrita, Naa ognjita, Slobodna Dalmacija, Sveta batina i Veritas. Objavio je knjige: Hercegovina u Crkvi (1974.), Radosna iskustva vjere (1983.), Hercegovina sa svetim Antom (1996.) i Dvadeset godina s Gospom u Meugorju (1996.). Sa suradnicima je priredio dvije knjige: Muenici Hercegovake franjevake provincije 1941. 1945. (1997.) i Izabrane pjesme Nikole Kordia (1997.) No fra arko Ili je najpriznatiji i najpoznatiji po Krnom zaviaju (Hercegovaki informativni zbornik za vjerska i drutvena pitanja), kojeg je urednikom od utemeljenja 1970., a od 1983. i odgovornim urednikom, sve do danas. Pokrenuo ga je kao upnik u Drinovcima, zajedno s kapelanom fra Vitomirom Musom i tadanjim nastavnikom hrvatskog jezika u Osnovnoj koli u Drinocvima Vladom Pandiem (danas je dr. sc. Vlado Pandi redoviti sveuilini profesor u trajnom zvanju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu). Taj zbornik je od 1970. do 1989. izdavao Katoliki upski ured Drinovci, a poslije toga Franjevaki samostan Humac. Krni zaviaj imao je, a ima i danas znaajan utjecaj na cjelokupni katoliki narod u Hercegovini, ali i ire. Za svoj dugogodinji predani i drutveno korisni rad fra arko je 2010. dobio znaajno priznanje, Nagradu za ivotno djelo i zlatni grb Opine Ljubuki.7 Fra Kornelije Kordi, roen je 1936. na Vionici, za sveenika je zareen 19. kolovoza 1962. na Humcu, a 26. kolovoza iste godine u Meugorju proslavio je mladu misu. Kroz cijeli bavio se humanitarnim radom, vodio brigu o kulturi, uvanju starina, povijesnih spomenika, dokumenata i ostalih kulturnih i tradicionalnih vrijednosti hrvatskoga naroda. Dugogodinji je urednik nekoliko brojeva zbornika Brotnjo, a napisao je i dvije knjige. Kao dopredsjednik Matice Hrvatske ogranak itluk, godinama ureuje i izdaje Matiine stolne i zidne kalendare popraene tekstovima i fotografijama o znaajnijim kulturnim i povijesnim znamenitostima i prirodnim ljepotama Brotnja i Hercegovine. Uz sve to fra Kornelije Kordi godinama uspjeno obnaa funkciju proelnika

Marina URI, Priznanje za ivotno djelo fra arku Iliu, Krni zaviaj, XLI. (2010.), str. 178. 180.
6. GODINJAK

193

Udruge Marija Vrata nebeska, koja velikoduno skrbi o naputenoj i nezbrinutoj djeci, a pri kojoj djeluje i lijepo ureeni Staraki dom na Vionici. Fra Damjan Glava, roen je u Drinovcima 18. X. 1937. (krten 19. X.), kao zakoniti sin Petrov i Matije, roene Maji (kerka od brata mons. Andrije Majia, starijeg).8 Osnovnu kolu zavrio je u Drinovcima, od 1943./44. do 1946./47.9 Bio je gvardijan samostana franjevaca konventualaca u Splitu, te je kao gvardijan samostana sv. Frane u Splitu, organizirao 1995. simpozij o Marku Maruliu ocu hrvatske knjievnosti, koji je u istoimenoj crkvi pokopan. Od 2006. do danas obnaa dunost gvardijana samostana sv. Jere na Visu. Boja providnost je htjela da je fra Damjan Glava bio gvardijan samostana sv. Franje u ibeniku 1970., u vrijeme kanonizacije bl. Nikole Tavelia (21. lipnja 1970. godine, papa Pavao VI. proglasio je svetim prvoga Hrvata sv. Nikolu Tavilia u bazilici sv. Petra), te je u tom svojstvu bio nazoan toj velebnoj hrvatskoj sveanosti u Vatikanu i Rimu. Kako je naveo fra Ivon uk (pisao pod pseudonimom: Yves Ivonides) u reportai u tadanjemu Veritasu (broj 8/1970.) i poluslubeni je dnevnik Svete Stolice 'Osservatore Romano' naveo tri puta, prisutnost gvardijana samostana svetoga Franje u ibeniku, oca Damjana Glavaa koji je predstavljao starjeinu Nikolina samostana. ... Isto tako fra Alojzije Litri, u vrijeme proglaenja svetim Nikole Tavelia, 32godinji doktorand i sveenik u Rimu, koji je postao hrvatski ispovjednik, nakon to due od sto godina nije bilo hrvatskoga ispovjednika u bazilici sv. Petra ("dok je stoljeima u toj Bazilici postojala sluba hrvatskog ispovjednika, koji je na svojoj ispovijedaonici imao jasno naznaeno latinski i hrvatski, da se u toj ispovijedaonici hrvatski ispovijeda"10), primivi tu slubu 4. travnja 1971., a danas na slubi u Zagrebu, navodi: Asistirao sam na misi u predveerje kanonizacije u crkvi Aracoeli na rimskome Kapitoliju gdje je pokopana i posljednja bosanska kraljica Katarina Kosaa. Misu je predvodio sarajevski metropolit dr. Smiljan ekada dok je propovijedao na o. Damjan Glava, gvardijan samostana u ibeniku, odakle dolazi sv. Nikola Tavili. Bila je to misa za hodoasnike Hrvate sa svih strana svijeta. Na okupu se nala cijela Hrvatska oekujui povijesni trenutak kanonizacije prvoga hrvatskog sveca muenika. Vidio sam okupljenu Hrvatsku zahvalnu Papi koji je prihvatio ovu kanonizaciju unato potekoama, pogotovo politike naravi.11

Arhiv upe Drinovci (AD), Matica krtenih, sv. III., str. 113., pod red. br. 127.: krten kao Zdravko, iz zaseoka Metiljevac, k. br. 144, kumovao Ante Leko, a krstio ga o. Milivoj Bebek, upnik, krizman 25. VI. 1944., Opaska: sveenik, zavjet. 4. X. 1960, sub. 16. IX. 1962.; Stanje dua, knj. II., str. 234.: Roen u obitelji sa sedmero djece (etvorica brae i tri sestre), Pod primjedbom: fra Damjen Glava, OFC, sv. zavj. 4. X. 1960., sub. 16. IX. 1962., 9 upanijski arhiv, upanija zapadnohercegovaka, iroki Brijeg (A-ZH-B): Razrednica O u Drinovcima, k. god. 1945./46., za I., II., raz.; k. god. 1947./48., za IV. raz. (Upisan pogrean datum roenja 16. IX. 1937., op. a.) 10 VIGILANTIBUS IURA: Hrvati na II. vatikanskom koncilu, Hrvatska revija, 13 (1963.) 2, str. 133. 175. 11 Ivan PENAVA (priredio): Razgovori sa sudionicima proglaenja svetim Nikole Tavilia, Veritas, br. 11 (543), 2010., str. 10. 13.
8

6. GODINJAK

194

U prigodi 100. obljetnice roenja, 75. obljetnice mlade mise te 65. obljetnice muenike smrti, 13. srpnja 2010., na spomendan Majke Boje Bistrike u upnoj crkvi u rodnim Drinovcima slavljena je spomen-misa zadunica za don Andriju Majia ml.12 Misu su slavili njegovi neaci: fra Damjan Glava, konventualac, don Sreko Maji, o. Dragan Maji, isusovac, don eljko Maji, vicerektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu i fra Vitomir Glava, konventualac, a misu je predvodio fra Damjan Glava.13 Fra Damjan Glava je, inae, nastavlja, a dijelom i prethodnik, sjajne tradicije brojnih sveenika iz drinovakog Glavaeva roda. Pored njega Glavaev drinovaki rod dade jo sedmoricu sveenika, i to: fra Aneo Glava (oko 1740. 1786.), bio upnik u Drinovcima 1769. 1771., a 1786. imenovan upnikom u Ruiima gdje je i preminuo i pokopan 29. IV. 1786.14; dr. fra Radoslav (Andrija) Glava, stariji, (1867. 1913.), prvi dekan Franjevake bogoslovije u Mostaru od 1895., a od 1904. bio je tajnik biskupa fra Pakala Buconjia i po njegovoj smrti privremeni upravitelj biskupije15; fra (don) Anelko (Aneo), ml., Glava (1877. poslije 1939.), bio upnik: u Meugorju (1917. 1919.), u Roku Polju (1921. - 1926.), gdje je sagradio upnu crkvu, sekularizirao se krajem 1929. i otiao u upu Slunj, te 1931. u Barsku nadbiskupiju16; mr. O. Andrija Glava, D.I. Solarevi (1901. - 1987.), izmeu dva svjetska rata bio je na slubi u Travnikom sjemenitu i gimnaziji17, te je bio urednik Glasnika Srca Isusova i Marijina od listopada 1933. do kolovoza 1937.18, od 1940. do 1943. djelovao kao duhovnik sjemenitaraca, te ekonom u Travnikom sjemenitu, od 1943. je u Djejem sjemenitu na alati u Zagrebu, gdje je od 10. travnja 1944. postao rektor tog sjemenita, da bi ga partizani u svibnju i lipnju 1945. drali u zatvoru19; dr. fra Radoslav (Andrija) Glava, mlai, (1909. 1945.), bavio se knjievnou, osobito knjievnom kritikom, pod imenom Andrija Glava Buerov, u NDH od svibnja 1941. do kraja rata bio je proelnik za bogotovlje u Ministarstvu pravosua i bogotovlja, a partizani
Don Andrija Maji ml. roen je 15. travnja 1910. u Drinovcima od oca Ivana i majke Ane ro. Grizelj. Osnovnu kolu polazio je u Drinovcima od 1918. do 1922., Klasinu gimnaziju kod isusovaca u Travniku od 1922. do 1930., a Bogosloviju u Sarajevu od 1930. do 1935. Mladu misu slavio je u Drinovcima 22. travnja 1935. Slubovao je kao duhovni pomonik i kao upnik u vie upa Donji Gradac, Vir i Stolac te Trebinje i Vinica od lipnja 1935. do sijenja 1945. Smrtna presuda br. 441 u Zagrebu izreena je 9. srpnja 1945., strijeljan je 13. srpnja iste godine. Posljednji tragovi don Andrije gube se pred Jazovkom na umberku. 13 Spomen-misa zadunica u Drinovcima, 13. VII. 2010., IKA, N - 123553/7. 14 Robert JOLI, Leksikon hercegovakih franjevaca, Mostar 2011., str. 146. 147. 15 R. JOLI, Leksikon hercegovakih franjevaca, str. 147. 148. 16 Robert JOLI, Fra Radoslav Glava (1909. 1945.), Hercegovina franciskana, god. IV 2008.), br. 4, str. 192. 17 Ivan TOMAS, Boji svjedoci (objavljeno pod pseudonimom dr. Ivo Humski, Hrasno, 1971., kao posebni otisak lanka objavljenog pod istim naslovom u mjeseniku DUMO i njegov narod, vjesniku upe Hrasno Hercegovina, broj 12 - lipanj 1971., potpisanog Ivo Dumin). 18 Mirko NIKLI, urednik, Kratki povijesni prikaz Glasnika, glasnik.isusovci.hr; Mirko NIKLI, urednik, 100 godina SVI GLASNIKOVI UREDNICI, glasnik.isusovci.hr/datoteke/sadraj//pdf/100_godina_dodatak.pdf, 2012., str. VIII., Slubeno web sjedite Glasnika Srca Isusova i Marijina, Hrvatska pokrajina Drube Isusove u Zagrebu. 19 Robert JOLI, Dodatak uz: Fra Radoslav Glava (1909. 1945.), Hercegovina franciskana, god. IV 2008.), br. 4, str. 192., Hercegovina franciskana, god. V 2009.), br. 5, str. 556.
12

195

6. GODINJAK

su ga strijeljali poetkom srpnja 1945.20; fra Valentin (Ante) Glava (1873. 1906.), brat od fra Radoslava, st. i fra (don) Anelka (Anela), ml., Glavaa, graditelj prvog zvonika uz upnu crkvu u Posuju21; fra Vitomir Glava (1972. - ?), konventualac, gvardijan samostana Sv. Nikole Tavelia u ibeniku, 2008. 2010., danas je upnik upe sv. Petra na ibenskim Vidicima, i kapelan "Dom za starije i nemone osobe - Cvjetni dom".22 Osim toga iz Glavaeva drinovakog roda potekle su i dvije redovnice: Lidija Glava (1953. - ?), istaknuta redovnica i knjievnica, pie pjesme, igrokaze i prozu: objavila je izmeu ostalog 4 knjige (Znamen, Nebo djetinjstva, Moje due odjek i Cjelov djejeg srca), diplomirala teologiju u Zagrebu, a na Papinskom sveuilitu odgojnih znanosti u Rimu postigla je licencijat iz pedagogije23 i Nera Glava (1960. - ?), sada djeluje na upi sv. Mihaela Arkanela, Zagreb - Dubrava. Sreko Tomas

R. JOLI, Leksikon hercegovakih franjevaca, str. 148. 149. R. JOLI, Fra Radoslav Glava (1909. 1945.), str. 191. - 192. 22 IKA, 28. XII. 2011. 23 UREDNITVO, Djeci za ljubav, Glas Koncila, 17. 4. 2007.
20 21

6. GODINJAK

196

TIJELO KAO KATEGORIJA KRANSKE TEOLOGIJE

Uvod O tijelu se moe govoriti s razliitih aspekata, filozofskog, teolokog, medicinskog, danas posebno estetskog, moe se promatrati u umjetnosti, moe se uti u glazbi. Zapravo, tijelo je sve ono to postoji, sve na svijetu ima neki oblik, neku masu. Zanimljivo je i to da i duhovne, transcendentne stvarnosti pokuavamo tjelesno predoiti pr. Bog koji ima dugu bijelu bradu ili male debele anele, siluetu Caspera, itd. B. Ashley kae: Sva pitanja koja znam postaviti tiu se tijela. Ako postoji neto bestjelesno, ja u to razumjeti samo zahvaljujui tome to se tie mene kao tijela! Dakle, tjelesnost je univerzalno pitanje. Ono uvjetuje svako drugo pitanje koje postavljam.1 Tijelo je osnovni princip komunikacije, bez tijela ne postojim. Tema teologije tijela posebno je aktualna u dananje vrijeme. Tim pitanjem se dosta bavio papa Ivan Pavao II. u svojim enciklikama i moe se nazvati zaetnikom teologije tijela. Iako vie s moralnog aspekta, nego ope egzistencijalnog ipak je otvorio jednu novu epohu nasuprot onoj u kojoj se stoljeima demoniziralo i poniavalo tijelo u odnosu na duh. Takvim pristupom u teologiji stekli smo kroz povijest pa i danas brojne neprijatelje kranske vjere i zatamnili istine kranstva koje se temelje na tijelu (utjelovljenje, uskrsnue, euharistija). Filozofsko poimanje tijela polazilo je od materije koja je strana uzvienom i boanskom, dok je kranstvo razumijevalo tijelo polazei od spolnog morala, koji je oblikovao sliku tijela kroz povijest Crkve. U ovom radu pokuati u obraditi razumijevanje tijela u kranskoj teologiji. U prvom poglavlju osvrnuti u se na povijesnu dimenziju razumijevanja tijela, u drugom poglavlju u pokuati objasniti kako moderno shvaanje tijela dovodi do promjene moralnih i religioznih vrijednosti u dananjem drutvu i u treem poglavlju prikazati tijelo kroz temeljne kategorije kranske vjere.
1

Mary Timothy Prokes, Toward a Theology of the Body, T&T Clark Ltd, Edinburg 1996, str. 9.
6. GODINJAK

197

1. FENOMEN OVJEKOVE TJELESNOSTI 1.1. Shvaanje tijela u povijesti kultura i civilizacija Povijest se ne bavi jedino povijesti politikih injenica i ideja, nego takoer povijeu naih ljudskih tijela. Povijest tijela je povijest avantura naeg tijela kao sjedita boli i udnje, sree i alosti. ovjek u svojoj tjelesnosti ne odvaja se od temeljnih egzistencijalnih kategorija. On se nalazi i ostvaruje u vremenu i prostoru. Tjelesnost je nerazdvojni dio ljudskog bia, sve to vidimo je tijelo (heb. basar; gr. soma; lat. corpo). U drevnim kulturama tijelo se promatralo u odnosu na plodnost, kult, Boga i boanstva, zagrobni ivot i vjenost. Pretpovijesne i primitivne religije razumijevaju tijelo kroz plodnost (boica majka) i upravo iz tog razdoblja potjeu poznati kipii Venere (Gravettien, 25.000g. pr.Kr), najpoznatija od njih je Willendorfska Venera (Austrija). Svi kipii imaju svojstvene iskrivljene crte: dijelove tijela koji imaju spolnu funkciju i funkciju raanja grudi, bokovi, stranjica, genitalije pretjerano su naglaeni, dok je malo panje poklonjeno licu, rukama i nogama.2 Izgleda da su ve primitivne kulture zacrtale trend koji se slijedi kroz itavu povijest, posebno renesansnog vremena, a danas doivljava svoj vrhunac. Razvojem religije i svijesti o postojanju natprirodnih, duhovnih bia, tijelo dobiva novo znaenje, prestaje biti iskljuivo simbol plodnosti i vie se razmatra kroz kult i rtvu. Kod starih Sumerana i Egipana vienje ovjeka je bilo cjelovito i simbolino. Tijelo ima svoj smisao samo ukoliko je u komunikaciji s duom i obratno. Pojedine dijelove tijela prikazivali su u njihovom najkarakteristinijem obliku, lice i noge su crtali iz profila, dok su trup i uveano oko prikazivali kako se vidi sprijeda. Time su htjeli definirati ovjeka onako kako ga vidi duhovno oko.3 Tijelo je imalo funkciju govora. Egipani su vjerovali da sve to postoji sastoji se od dva dijela, nebeskog odnosno vjenog, nevidljivog i zemaljskog, prolaznog, vidljivog s druge strane. Mumificirano tijelo bilo simbol ovjekove vjene prirode, zato su vaeni unutarnji organi i stavljani razliiti amuleti kako bi mumija bila poput statue Boga. Na taj nain Egipani su pomagali umrlom da se odvoji od smrtnog propadljivog tijela. Tome je sluio sarkofag iji naziv dolazi od grkog sarkos-meso i fragein-jesti. Svojim umrlim su prinosili darove u hrani i piu niem aspektu njihove due koji je prema njihovom vjerovanju zadrao tjelesne potrebe. U zoroastrizmu ovjekova dunost je da uini svoje tijelo domom besmrtnih vrlina. U ovoj religiji tijelo poprima simbol kreposnog dranja ovjeka. ovjek mora odravati ravnoteu izmeu duhovnog i tjelesnog u svojoj prirodi. On
2 3

Usp. Religije svijeta, Kranska sadanjost, Zagreb 1987, str. 29. Usp. isto.
198

6. GODINJAK

ne bi smio dozvoliti da se duh izdie iznad tijela, niti tijelo iznad due. Slino shvaanje tijela razvijeno je i u Kini kao i u ostalim istonjakim filozofijama i religijama. U tradicionalnoj Kini vjeruju da svaka osoba pri roenju dobiva odreenu koliinu vitalne energije koja joj je dovoljna za ivotni vijek. Ako bi netko ranije umro, neiskoriteni ostatak energije pokrenuo bi njegov duh, a ti duhovi su smatrani opasnim jer su u stalnoj potrazi za svojim ispunjenjem. Takoer taoistika metafizika nije razdvajala duh od materije tako da postizanje besmrtnosti nije zamiljano kao oslobaanje duha od materije nego kao usklaivanje tjelesno duhovne energije. Taoisti vjeruju da pet najvanijih tjelesnih organa (plua, srce, slezena, jetra i bubrezi) odgovaraju konceptu 5 elemenata. Jedan od naina postizanja besmrtnosti sastoji se u konzumiranju hrane i ljekovitog bilja koja po svojim sastavima odgovara svakom od elemenata. Najvanije koncepcije hinduizma i budizma su karma i samsara, ideja o stalnom raanju i umiranju, due postoje oduvijek i u stalnoj su potrazi i prelaenjem iz jednog oblika postojanja u drugi (reinkarnacija). Tijelo ima funkciju medija. Drevne tradicije ne poznaju izraz koji odgovara naem izrazu tijelo. Tek poevi od 2.stoljea prije Krista, kada hebrejsko miljenje dolazi u dodir s istonim i helenistikim kulturama u kojima postoji dualistiko shvaanje, upotrebljava se izraz guf, koji etimoloki nagovjeuje tjelesnu upljinu, a posebno trbuh.4U ovoj rabinskoj antropologiji tijelo je smatrano praznim prostorom koje slui kao utoite dui. Stari hebrej, podloan strogom monizmu, kako u svojim teolokim, tako i antropolokim koncepcijama, poznaje ekvivalentan izraz qwiyyah ali ga upotrebljava samo 13 puta u Starom zavjetu. Qwiyyah slui za oznaavanje tijela osobe ili anela (Ez 1,11.23) i takoer mrtvog tijela, lea.5 U najstarijoj antropologiji i openito unutar Starog zavjeta tijelo je oznaeno opim izrazom basar, koje praktino pokriva cijelo podruje tjelesnosti. U punom znaenju rijei basar slui za oznaavanje mesa kao mekog i sonog dijela tijela ljudi i ivotinja, a takoer i mesa koje slui za hranu. U grubim crtama ljudska se osoba javlja kao tijelo pokriveno mesom i koom, koje je uspravno zbog skele od kostiju i tetiva, a snano ga natapa krv, pokree nefesh, vodi srce kao sjedite osjeaja i odluka, te jaa duh.6 Tijelo se nije smatralo negativnim jer je sposobno takoer za sklonosti koje definiramo duhovnima. Nipoto nije zamiljano kao vanjska figura koja ograniava i poniava duh Prema tome semitsko znaenje basar potpuno drugaije se shvaa od zapadnog znaenja tijela.

Usp. F. Laje, Biblijska slika tijela, u: Svesci 42 ( 1981), str. 45. Usp. isto. 6 Usp. isto.
4 5

199

6. GODINJAK

Prema zapadnoj koncepciji, osoba se shvaa kao jedna odreenost i potpunost u samoj sebi, sazdana od dijelova koje moemo pojedinano odvajati, katalogizirati i definirati u njihovim razliitim funkcijama unutar fizike cjelokupnosti osobe.7 Ljudska osoba se javlja kao rezultat razliitih, vrsto povezanih dijelova. Biblijska misao ne shvaa osobu kao jednu zatvorenu i u sebi samoj definiranu cjelinu, nego kao jedan odnos otvoren za svijet u kojem ivi i djeluje. Tijelo nije granica. Osoba je u osnovi povezanost. ovjek je unidualno bie, i tijelo i dua. Njegov bitak ne poinje tijelom, niti umire tijelom. 1.2. Biblijska slika tijela (Biblijsko teoloka antropologija) ovjek je najsloenija stvorena stvarnost koja premauje svako podruje znanosti, time je neiscrpan izvor istraivanja. Jednostavno kazano, ovjek je i subjekt spoznaje tj. onaj koji spoznaje i objekt spoznaje ili onaj kojeg se spoznaje. Pitanjem ovjeka bavi se antropologija. Antropologija (gr. anthropos - ovjek) je znanost koja prouava ovjeka na osnovi anatomije, fiziologije, psihologije, povijesti, sociologije, fiziologije, arheologije i znanosti o jeziku. Odgovore na pitanja o biti ovjeka, tj. o mjestu i ulozi ovjeka u svijetu te o smislu ljudske egzistencije istrauje filozofska antropologija. Kant itavu filozofiju svodi na antropologiju. Po njemu polje filozofije moe se svesti na 4 pitanja: a) to mogu znati? b) to trebam initi? c) emu se trebam nadati? d) to je ovjek? Upravo na ovo etvrto pitanje odgovara antropologija. Meutim Kant svoju filozofsku antropologiju nigdje nije primijenio u svojim istraivanjima. Njegova djela ne odgovaraju na pitanje to je ovjek ? 8 Naprotiv, biblijska antropologija promatra ovjeka kao religiozno bie, bie koje ima svoj izvor u Bogu. Biblijska antropologija je nerazdruivo povezana s biblijskom teologijom. To je zapravo teoloka antropologija koja definira ovjeka kao od Boga stvorenog, pomou Krista otkupljenog u Duhu Svetom prema konanom cilju zapuenoga. Dakle elimo li temeljito razumjeti postavljeno pitanje tko je ovjek, moramo ga promatrati u njegovoj stvarateljskoj, grenoj, milosnoj i otkupiteljskoj sferi.9 Saetak biblijsko-teoloke antropologije u Starom zavjetu nalazi se u izvjeima o stvaranju ovjeka i svijeta (Post 1-3). Tu se nalaze osnovne datosti ljudske i kozmike stvarnosti i izranjaju na vidjelo osnovne antropoloke odrednice. ovjek je postao svjestan svog bitka u cjelini ve na poetku vremena. Starozavjetna antropologija ima svoje polazite i utemeljenje u tvrdnji da je ovjek slika Boja (Post 1,26-27). Ako
Usp. isto. Usp. M. Vugdelija, ovjek i njegovo dostojanstvo u svjetlu Biblije i kranske teologije, Sluba Boja, Makarska-Split 2000, str. 75. 9 Usp. isto.
7 8

6. GODINJAK

200

je ovjek slika Boja onda iz teologije shvaanja Boga proizlazi i razumijevanje ovjeka antropologija. U Jahvistikom izvjeu o stvaranju (Post 2,7) Jahve pravi ovjeka (adam) od praha zemaljskog i u nosnice mu udahnu dah ivota (nimat hajjim). Tako postane iva dua (nefe haja). Biblijska formula I vidje Bog da je dobro, potvruje da je stvoreno stvorenje dobro, tj. da savreno odraava boansku misao koja ga je pozvala na opstojnost. Materija (mater majka, roditeljka) dolazi iz stvarateljske ruke Boje i kao takva je dobra.10 U istom biblijskom tekstu pisac naglaava kako Bog na svoju sliku stvara muko i ensko, dva spola koja nisu stopljena u jedan individuum. Po Tomi polazite na osnovu kojeg se utvruje bogoslinost je njihova razumska dua.11 Ipak, razumska dua individualizirana je tijelom. Ona s njim ini jedno jedinstvo, osobu. U tom smislu moe se rei da je i tijelo slika Boja. Tijelo je nositelj slike Boje tj. muko i ensko, dakako na analogan nain. Nainjeno je od praha zemaljskog i stoga je bitno povezano sa zemljom, na kojoj stanuje i koju obrauje. Iz ovog proizlazi da je ta zemljana strana tj. tjelesna i materijalna strana bitna sastavnica ljudskog bia, stoga se ne smije podcjenjivati niti prezirati. Ako ukljuimo i povezanost s Bogom ona se ostvaruje ili barem izraava kroz tijelo. Postoje brojni primjeri u SZ koji to potvruju (Ps 63,1 O Boe ti si Bog moj gorljivo tebe traim; tebe ea dua moja tebe eli tijelo moje...; Ps 139 Zahvaljujem ti jer sam divan.. ; Job 10,10-12 Nisi li me kao mlijeko ulio i uinio da se kao sir zgruam? Koom si me i mesom odjenuo, kostima si me opleo i ilama. itd.). U Pjesmi nad pjesmama 7, 1-6 opisuje se tijelo voljene ene, gledajui je cijelu,veliajui ljepotu tijela.12 Neki teolozi uzimaju takoer vanjski lik ovjeka, njegov uspravni lik kao izraz slinosti s bogom. E. Jungel kae da u uspravnom dranju tijela ovjek je slian Bogu, i da ta njegova slinost s Bogom je izraz njegovog ovjetva.13 U uspravnom liku ili hodu Jungel vidi posebno njegov poziv da ivi uspravno, to jest poziv da vlada ivotom slino Bogu te slobodu za budunost po kojoj postaje bie napretka i budunosti. Ljudi kojima je uskraeno da ive uspravno smatraju se potlaenima i oteenima. Njima nedostaje sloboda za budunost kae Jungel.14 Ovi Biblijski izrazi na svoju sliku, sebi slina poprimali su razliita znaenja u ranoj povijesti kranstva. Neki su u njima vidjeli duboku povezanost izmeu Boga i ovjeka poput krvnog srodstva dok su drugi smatrali da ovjek nije jednak Bogu nego samo slian s Bogom po vlasti koju mu je Bog samo pozajmio. Irenej i Tertulijan smatraju da se tim izrazima pokazuju dva stupnja ovjekova bia slika (imago) znai red prirode i govori o povezanosti ovjeka
Usp. F. Laje, nav. dj., str. 46. Usp. M. Vugdelija , nav. dj., str. 76. 12 Usp. F. Laje, nav. dj., 49. 13 Usp. L. Markei, Bog milosti i ovjek, (skriptaza studente), Franjevaka teologija, Sarajevo 2002, str. 125. 14 Isto.
10 11

201

6. GODINJAK

kao stvorenja s Bogom, a slinost (similitudo) pokazuje red natprirode ili milosti koju ovjek dobiva kao neto novo po Isusu Kristu.15 Novozavjetno iskustvo ovjeka temelji se na iskustvu Logosa, Rijei koja se utjelovila. Od tada smisao tijela i materije doivljava svoj vrhunac. Kad stigne punina Kraljevstva Bojega, materijalni svijet bit e dionik ovjekove slave (Rim 8,21). Kao savrena slika Boja on nam je objavio tko je i to je Bog, a istodobno nam je obznanio i tko je i to je ovjek i kakav bi on trebao biti kao bie stvoreno na sliku i slinost Boju. Novi Zavjet ne odbacuje antropologiju Knjige Postanka. On preuzima temu slike Boje, ali u novom svjetlu, svjetlu Kristove osobe. Zbog svega toga Biblijski ovjek ne smije podcjenjivati tjelesni ivot. ovjek tijelom i duom je jedan. Svako stanje u kojem te dvije strane nisu objedinjene, nenormalno je za ovjeka, stoga, i ovjekovo stanje nakon smrti, gdje su tijelo i duh rastavljeni nije prirodno. Zato iekujemo uskrsnue tijela. Dakle, tijelo i dua tvore jedinstvo ljudske osobe, stoga je svaki dualizam stran biblijskoj antropologiji. 1.3. Filozofska antropologija (Tijelo imati ili tijelo biti) Tjelesnost se ne moe shvatiti polazei samo od bioloko materijalnog smisla, (G. Lohfink: Bog ljubi vie od molekula koje se nalaze u tijelu) ve od obuhvatno-osobnog.16 Na tjelesni identitet ne moe se zasnivati na identitetu zasebno fiziko-kemijskog supstrata. Mi ne samo da imamo tijelo, nego mi jesmo tijelo. Ljudska osoba je bitno tjelesno konstituirana u tom smislu to ona preko tijela kao svog medija uspostavlja odnos prema sebi, drugima i svijetu. Zato tijelo ne moemo svesti na njegovu fizioloku datost, nego ga treba misliti kao identinu osobnu zbilju s cijelom njegovom biografijom. Sva povijest naeg ivota odvija se na tjelesan nain: sve to ovjek prima u sebe, sve dojmove osjeaje, sve ga to oblikuje i sainjava njegov identitet, ali takoer na tjelesan nain utjee i na duge, izgraujui njihov svijet. Grki mislilac izrekao je misao ovjek je ono to svi znamo,17 ipak kroz povijest nisu svi na isti nain i u istim kategorijama promiljali o ovjeku. Biti ili imati tijelo je pitanje koje se tek nadolaskom novog vijeka zaotrava. Descartovo razlikovanje na res cogitans i res extensa dovelo je do toga da se tijelo sve vie promatra kao neto tj. kao neto to se ima a ne ono to jest. Kartezijanski dualizam predstavlja srce novovjekovne subjekt-objekt sfere. Posljedice Kartezijanskog dualizma jasne su sve do danas, na brojnim poljima ivota, a osobito u teologiji. Rascjep izmeu samorazumijevanja i razumijevanja
Usp. M. Vugdelija, nav. dj., 76. Usp. I. Bubalo, Uskrsnue tijela, u: Svjetlo Rijei 289(2007), str. 9. 17 Usp. H. Burger, Filozofska antropologija, Naprijed, Zagreb 1993, str. 35.
15 16

6. GODINJAK

202

svijeta, egzistencije i prirode ide na Descartov raun. Neduhovno tumaenje prirode i neprirodno tumaenje duha te otuenje prirodnih i duhovnih znanosti upravo tu ima svoj korijen.Kako filozofski racionalizam i idealizam tako i ostale grane filozofije i psihologije imaju svoje uporite u Kartezijanskom dualizmu. Koliko je Kartezijansko miljenje bilo plodno tlo za drevni kranski dualizam suvino je i govoriti. U tom kontekstu postaje jasno, ne samo zato se u naoj tehnikoj civilizaciji ovjekova tjelesnost materijalizira, i zato tijelo danas postaje sve vie roba na prodaju nego i zato je kranska teorija i praksa ekskomunicirala ljudsku tjelesnost . Zadaa nove teologije tijela jest da u kranskoj teologiji i praksi pozitivno afirmira ljudsku tjelesnost. Ona mora pokazati da je ovjek kao personalno bie zapravo tjelesno bie, te da u kranskoj pobonosti nikakav lani angelizam nije primjeren. Kada gledamo u neije lice sada neposredno vidimo nekoga, a ne neto. Kada povrjeujemo neije tijelo povrjeujemo i samu osobu. Kada promatramo ljudska tijela, tada promatramo osobe tada promatramo osobe bez obzira jesu li one u svjesnom stanju ili u snu, bez obzira radi li se o novoroenetu ili o ovjeku u komatoznom stanju, to znai da mi jesmo tijela a ne da tijela imamo. Treba napokon odvagati koncept neduhovnih tijela i bestjelesnih dua. ovjekovu tjelesnost i odnos dua-tijelo, ne smijemo dualistiki rastvarati ali isto tako ni monistiki reducirati kao da izmeu due i tijela nema apsolutno nikakve razlike. 1.4. Preziranje tijela (korijeni dualizma i tijelo u povijesti kranstva) Odnos due i tijela oduvijek je bio u sreditu religijskih i filozofskih uenja. U povijesti tih uenja nastala su dva osnovna stava: dualistiki i egzistencijalistiki. Prema dualistikom uenju (platonizam, gnosticizam, zaroastrizam, maniheizam, hinduizam) tijelo i dua su ontoloki radikalno suprotstavljeni. Dok je dua boanskog porijekla i besmrtna, tijelo je materijalno i smrtno. Prema egzistencijalistikom uenju (idovstvo, kranstvo, islam) tijelo i dua su dva aspekta jedinstvenog ljudskog bia. Meutim ova dva stava prolazili su kroz povijest meusobno isprepliui svoje ideje, tako da se i kransko shvaanje tijela ne moe razumjeti odvojeno od filozofskih sustava, drutvenih i politikih kretanja, unato tome to su kranski misteriji utemeljeni na tijelu (Trojstvo, Utjelovljenje i Euharistija). Zato je onda kranstvo u svojoj povijesti gajilo antagonizam prema tijelu? Mary Timothy Prokes smatra da postoji barem nekoliko temeljnih razloga zbog kojih je tijelo promatrano kao bezvrijedno i loe, u svakom sluaju podreenijem poloaju u odnosu na duu:18 Tabu koji nastaje iz straha od nepoznatog, ili od nemogunosti kontrole, kao i zbog predodbe o ljudskoj prokreaciji i ulozi ene. Osnovni tabu tie se
18

Usp. M. T. Prokes, nav. dj., str. 3.

6. GODINJAK

203

tijela, enskog tijela, gubavih, bolesnih i grenika te mrtvaca. ena u periodu mjesenice i kad rodi nije smjela dodirivati neke predmete, niti prisustvovati u kultu. Gubavci su bili izolirani iz zajednice, a tko dotakne mrtvaca biva oneien. Kristovim dolaskom tijelo dobiva novo znaenje, uenici jedu neopranim rukama (Mk7, 1-13), Isus pije vodu iz Samarijankine posude (Iv 4,7-10), na gozbama je s grenicima i carinicima (Mt 9,9-13), dotie umrlu Jairovu ker (Mk 21-24) a ena koja je bolovala od krvarenja dotie se njegovih haljina i ozdravlja (Mk 5,25-34) itd. Ovim inima Isus uvodi jednu novu dimenziju tjelesnosti koja se utemeljuje u ljubavi. Meutim vremenom, ivot prvih krana opet je bio pogoen predrasudama. Zar nije apsurdno da sv. Augustin iz Canterburyja pita papu Grgura I. o tome moe li se trudna ena krstiti, moe li osoba u menstruaciji uope ui u crkvu (a ena koja je bolovala od krvarenja dotie ivoga Boga). Joan Moris pie o kaznama (od 8. do 11. st.) koje su se provodile nad enama, ukljuujui i redovnice ako su ule u crkvu za vrijeme menstruacije.19 Rane forme dualizma. Rani sistemi dualizma bili su potkrijepljeni filozofijom, to je davalo sofisticiran prizvuk. Sama rije dualizam ukazuje na postojanje dva razliita entiteta, u ovom sluaju na tijelo i duh koji egzistiraju bez odnosa ili nekim relativnim odnosom. Meu dualistikim sistemima najzastupljeniji je bio gnosticizam (gnosis- znanje, spoznaja). Njegov upliv u pore ranog kranstva ostavio je dubok trag u teolokom miljenju. Gnostika filozofija sastojala se u odbacivanju materijalnog, to je s vremenom rezultiralo izoblienom slikom tijela, seksualnosti i muko enskih odnosa. Gostik Valentin smatra da je materija nevana sluajnost, odnosno tragini odmak od iste duhovnosti.20 Gnosticima je nemogue da je Besmrtni Logos postao ovjekom i patio (doketizam). Doketisti su meso smatrali nedostojnim Krista, a Enkratiti su u potpunosti odbacivali brak i seksualnost, apstinirali su takoer od mesa i vina. Nema sumnje da su negativna poimanja ljudskog tijela i spolnosti, koja su nastajala pod utjecajem dualistikog i maniheistikog svjetonazora imala duboki odraz i na kransko poimanje tog vanog podruja ljudskog ivota. Sam sv. Pavao imao je problem s jednom skupinom u Korintu koja je pretjerivala u askezi i odricanju od tjelesnih uitaka, smatrajui da je ovjek podvojen: tijelo je neto zlo, izvor grijeha, te se protiv njega mora boriti i ne eniti se.21 Mnoge novije studije koje se bave tijelom i seksualnou esto citiraju Jeronima, Tertulijana i dr. da bi pokazale njihovo iskrivljeno shvaanje o tijelu, seksualnosti i braku. 22 Sveti Grgur Nazijanski sastavio je cijelu odu protiv tijela u kojoj se kae ovako: Tijelo prijatelj i neprijatelj, ali, iznad svega tijelo pogubno, dijabolino,
19 20 21 22

Usp. M. Vugdelija, nav. dj., str. 89. Usp. M. T. Prokes, nav. dj., str. 22. Usp. M. Vugdelija, nav. dj., str. 281. Usp. M. Vugdelija, nav.dj., str. 281.
204

6. GODINJAK

porono, nevjerno, neukrotivo, grobnica i verige due koja je meutim kraljica 23 Ipak njihova dijela su uvjetovana mnogo ime, plod su nekog drugog vremena, ali su znaajno utjecala na shvaanje tijela, seksualnosti i ene kroz povijest kranstva. Moe se rei da apostolski oci pozitivno gledaju na tijelo u odnosu na utjelovljenje, dok je antropoloki predstavljeno kao mjesto izopaenosti. Ali bilo je i onih koji su branili dostojanstvo tijela tumaei ga u svjetlu kranske objave poput sv. Franje ( iako i sv. Franjo tijelo naziva bratom magaracem, imao je pozitivan pristup tijelu) ili Teilharda de Chardina, koji u Kristovom utjelovljenju promatraju posvetu svijeta i kozmosa. Primjer sv. Franje nam pokazuje koje bi mjesto trebala imati ljepota svijeta u kranskoj duhovnosti. Po tome je on bio veliko osvjeenje za kranstvo svoga vremena. Dok su neki krani smatrali da prijezirom materijalnih stvari slavi Boga i da samo tako mogu postii kransku savrenost Franjo pjeva bratu Suncu, sestri Vodi, majci Zemlji itd. iril Jeruzalemski pie u svojim katehezama nemoj vjerovati onome koji dri da nae tijelo nema nita zajedniko s Bogomto ima kriminalnog to udesno tijelo? to nedostaje njegovoj ljepoti i njegovu skladu? Ne reci da je tijelo uzrok grijeha. Nije tijelo ono koje grijei nego dua. Tijelo je samo sredstvo, ono je kao ruho za duu. Postaje neisto ako ga ona upotrebljava za bludnitvo, ali ako se zdrui s njezinom svetou postaje hram Duha Svetoga24. Zato Isus kae: Blago istima srcem oni e Boga gledati! (Mt 5,8), u vjenosti ali i na ovoj zemlji, u stvorenim stvarima. Ljepota i udesnost ljudskog tijela potie duhovnog ovjeka da se divi stvoriteljevoj mudrosti, poticaj je i uzdignue njegova srca i duha k Bogu. Naprotiv, u tjelesnu ovjeku, budi samo niske strasti. Oivljavanje Aristotelove misli u srednjem vijeku. U srednjem vijeku samostani postaju centri redovnikog ivota (posebno benediktinski), koji se sastoji od molitve rada i pisarske i umjetnike djelatnosti. Samostanska misao o tijelu postie visok stupanj u djelima Hildegard iz Bingena.25 Osim to se povremeno pozivala na Aristotela njena je misao prijelom u shvaanju mukarca kao superiornog. Francis Martin o njoj kae da ona ostaje unutar Aristotelovih okvira ali nudi vrlo kreativno shvaanje onog to danas zovemo psihosomatskom tipologijom mukaraca i ena.26 Meutim u 13.st. Toma Akvinski formulira svoju sintezu vjere, prihvaa Aristotelovu teoriju hilemorfizma. Konstatira da mi ne moemo objasniti duu polazei od tijela, ve da tijelo moemo razumjeti samo polazei od due. Priroda due je da bude forma tijela i budui da je dua intelektualni princip ona odreuje ovjeka jer tijelo nema udjela u intelektu. Iako je Toma napravio odmak od Augustinovog shvaanja tijela ipak
F. Laje, nav. dj., str. 48. M. Vugdelija, nav. dj., str. 280. 25 Usp. M. T. Prokes, nav. dj., str. 14. 26 Usp. isto.
23 24

205

6. GODINJAK

tim stavom ponovno se budi dualistika slika ovjeka u kranskoj teologiji koja traje sve do danas, moda ne toliko u teoriji koliko u praktinom krana. U kasnom Srednjem vijeku i prijelazu u moderno doba teko je napraviti jedno zaokrueno vienje tijela na Kranskom Zapadu. S jedne strane tijelo se velia u umjetnosti, knjievnosti, pr. Michelangelova Sikstinska kapela koja je oslikana golim ljudskim tijelima, (kasnije na reagiranje papa ak su neka tijela naknadno odjevena) itd., s druge strane tijelo se promatra zlim, pojavljuju se hodajui propovjednici koji krote tijelo i slabosti tijela biujui se i vjerujui da e tako zadobiti oprotenje grijeha i stei milost Boju.27 Oituje se doista jedan shizofren odnos prema tijelu, na svim razinama, religioznoj, kulturnoj, politikoj itd. Prosvjetiteljski dualizam. Engleski termin prosvjetiteljstvo uao je u opu uporabu posljednjih desetljea devetnaestog stoljea, a obuhvaa skupinu ideja i stavova karakteristinih za razdoblje od 1720.- 1780. Prosvjetiteljstvo je prvenstveno bilo ameriki i engleski fenomen te se stoga pojavilo u kulturama u kojem je kranstvo bilo brojano najznaajniji oblik religije. Prosvjetiteljska kritika tradicionalnog kranstva temeljila se na naelu svemoi ljudskog uma, tvrdilo se da su kranska vjerovanja racionalna te se mogu izvesti iz samog uma, utvrdila se sposobnost razuma da prosuuje objavu. Ovaj nazor postavio je razum iznad objave i simboliziran je u ustolienju boice razuma u katedrali Notre Dame de Paris 1793.28 U to vrijeme crkvena tradicija i Crkva openito gubi mo. Dok se u prolosti mnogo toga uzimalo kao sigurno zbog Aristotelova ili crkvenog autoriteta, sad je ulo u modu da se prati rad znanstvenika. Tako i tijelo dobiva novu dimenziju, naroito razvojem prirodnih znanosti i medicine. Usvaja se slika tijela kakvu prua darvinistiki evolucionizam, koji zauzima mjesto tradicionalne vizije ovjeka koji je stvoren od Boga na svoju sliku. Sada ovjek postaje odijeljen od svog izvora tj. Boga. Stvarateljsku ulogu tijela preuzela je priroda i zapoinje razdoblje novog dualizma. U filozofiji i teologiji za promjena tradicionalne slike u odnosu tijelo-dua sigurno je najutjecajniji bio Descartes. Na kraju moe se rei da je proces razumijevanja ljudske osobe kroz itavu povijest tekao u stalnom sukobu izmeu dviju sastavnica ljudskog bia. Gotovo da se ne moe pronai jedno razdoblje povijesti u kojem je djelovao potpuni sklad izmeu ovih dviju stvarnosti.

27 28

Usp. M. T. Prokes, nav. dj., str. 22. Usp. A. E. McGRATH, Uvod u kransku teologiju, Ex libris-Teoloki fakultet Matija Vlai Ilirik , Rijeka-Zagreb 2007, str. 115.
206

6. GODINJAK

2. TIJELO U SUVREMENOJ KULTURI Veliki povijesni dogaaji esto su praeni velikim teolokim prevratima, pa tako na poetku 3. milenija kranstva, kad je tijelo postalo osnovno ljudsko obiljeje, potrebno je utvrditi novo znaenje tijela. Danas susreemo suprotnu krajnost od polazne toke filozofije o jedinstvu sastava ovjeka, koja je zapadno miljenje zapoela s Platonovom antropologijom. Prema njoj, dua prevladava nad tijelom. Od tada se dui, duhu, ideji pridavala prednost, dok se tijelo omalovaavalo. Teologija se rado oslanja kako na Platona tako i na Descartesa: ovjek slika Boga prije svega je duhovni ovjek. Na tijelo i ula oslanjaju se strasti, a strasti razotkrivaju unutarnji nered osobe, to nije nita drugo nego nered istonoga grijeha. Tijelo, ula, strasti udaljuju nas od puta savrenstva, koji obiljeava zakon duha. U dananjem drutvu, nasuprot tradicionalnom kranskom shvaanju tijela i filozofskom dualizmu, fizika ljepota postala je jedna od glavnih vrijednosti, tijelo postaje mono sredstvo u drutvenoj promociji. U cijelosti se mijenja slika tijela i njegova uloga u svijetu. Onaj tko je vlasnik lijepog tijela ima i to vrlo esto u svakodnevnom ivotu i vei izbor mogunosti na raspolaganju da svoj drutveni poloaj uini boljim. Ljepota tijela postala je uporabna vrijednost.29 U modernom drutvu fizika ljepota sve nemilosrdnije diskvalificira duhovnu, po kojoj jedino tijelo postaje subjekt. Tijelo se sve vie erotizira, naglaavaju se seksualni znakovi, obline, preplanula koa, usta koja postaju sve vea, pa govor tijela postaje osnovni govor moderne potroake civilizacije.30 Tijelo se pokazuje, otkriva i postaje najmoniji znak masovne, posebno medijske kulture, a glamurozno i razgolieno tijelo postaje najvidljiviji znak linosti. Zbog toga Bodrijarova teza da je seks svuda osim u seksualnosti dobiva smisao i na interpersonalnom nivou.31 U odnosu zavoenja, danas sve manje zavodi subjekt, a sve vie objekt. Zavodljivost se tumai kroz znakove, prije svega garderobu i ogoljeno tijelo, a ne kroz cjelinu fizikog i duhovnog sklada. Moe se rei da je izgled tijela zauzeo ne samo sredinji poloaj u pojmovima seksualiteta ve i samoidentiteta. U modernom drutvu, odravanje tijela izrazito se preporuuje onima koji stare, ali ne zbog zdravlja, nego zbog maskiranja starenja: vanjski znakovi starenja mlohavo tijelo, bore, pretjerana tjelesna teina kulturno su stigmatizirani. Samim tim starenje predstavlja poseban strah za sve one ije samopotovanje ovisi o divljenju drugih. Ono to je novost u svemu ovom je to da se prvi put ne govori o razlici spolova. I mukarac i ena
Usp. L. Vujai, Kultura tijela i mo fizike ljepote u suvremenom drutvu - ogled iz antropologije tijela, u: Socioloka lua II/1, Filozofski fakultet Niki, 2008, str. 108. 30 Usp. isto. 31 Usp. isto.
29

207

6. GODINJAK

ulaze u ovu priu podjednako. Promjena naglaska s due na tijelo zahvatilo je i religioznu dimenziju ovjeka. Zanemaruje se molitva u tajnosti srca,itanje Biblije,molitva u obiteljima, potovanje prema sakramentima itd. ovjek ima potrebu za vidljivim, opipljivim Bogom,odnos ovjeka prema Bogu sveo se na vidljive znakove pobonosti. Zbog ovog rascjepa, s jedne strane prezira tijela, s druge strane njegova velianja tema teologije tijela postala je izuzetno aktualna posljednjih godina, naroito u kranskom promiljanju. Moe se rei da u dananjoj kulturi prevladava konflikt izmeu tijela i duha. Upravo taj konflikt moe biti snaan poticaj da se izgradi zaboravljeni vid antropologije, odnosno da se totalitet osobe ponovno razmotri i utemelji na misteriju Krista. 3. TIJELO KAO KATEGORIJA KRANSKE TEOLOGIJE 3.1. I Rije je tijelom postala Temelj iz kojeg proizlazi teologija tijela moe se promatrati kroz tri faze povijesti spasenja: 1) stvaranje ovjeka; 2) Kristov misterij; 3) sakramentalnu dimenziju tijela. Vrhunac teologije tijela dotie se kristologije, odnosno osobe Isusa Krista, njegova Utjelovljenja, ivota i djela te smrti i uskrsnua. Osnovni element kranske teologije usredotouje se na ideju o Bojoj objaviteljskoj prisutnosti u Kristu. Zbog toga se tijelo u kranstvu ne moe promatrati odvojeno od kristologije. Starozavjetni ovjek ne poznaje sliku Boga i u tom se razlikuje od ondanjih religija koje predouju bogove u raznim slikama i oblicima. Jedina aluzija na tjelesnost Boga bilo bi lice Boje.32 Taj izraz spominje se 400 puta u Starom zavjetu, ali se svakako ne odnosi na tjelesni vid Boga (Moga lica ne moe vidjeti, jer ne moe ovjek mene vidjeti i na ivotu ostati). Heb. izriaj panim priznaje Boga kao osobu, kao bie koje je okrenuto nama, koje uje, vidi, govori, koje nas ljubi, slika je odstranjena, a traenje lica ostaje. Meutim, u Starom zavjetu postoje brojna mesijanska mjesta koja govore da e se Spasitelj roditi i proslaviti svojim tijelom (Iz 9; 11; 53; Zah 9,910; Dn 7,13-14 itd.). Tek u Novom zavjetu otkriva se punina boanstva. U Kol 1, 15-20 govori se o stvarateljskom Kristovu posrednitvu. Himan kae: On je slika Boga nevidljivoga, Prvoroenac svakog stvorenja. Zatim u Ivanovom proslovu I Rije tijelom postade i nastani se meu nama i vidjesmo slavu njegovu (Iv 1,1-18), Logos se obraa materijalnom svijetu, ulazi u njeg. U prvim stoljeima Kranstva pitanje kristologije usredotoilo se na pitanje Kristova Boanstva, jer je injenica ovjetva Kristova bila kod veine patristikih pisaca
32

Usp. J. Ratzinger, Na putu k Isusu Kristu, Verbum, Split 2005, str. 14.
208

6. GODINJAK

razumljiva. Osim toga oni su svoju kristologiju izgraivali apologetski, tj. branei boanstvo i ovjetvo Isusa Krista od hereza (ebionizam, doketizam, arijanizam, monofizitizam itd.) Na Arijevo krivovjerje (Krist je stvorenje kao i ostala stvorenje i druge naravi od Oca) odgovara Nicejski sabor 325. Nestorijevo krivovjerje u Kristu je vidjelo ljudsku osobu zdruenu s boanskom osobom Sina Bojega, na to odgovara Efeki sabor 431. i konstatira da je Marija ljudskim zaeem Sina Bojega u svom krilu uistinu postala Bogorodicom, od nje roeno sveto tijelo obdareno razumskom duom, s kojom se hipostatski sjedinila Rije, te se kae da je i roena po tijelu.33 U sukobu s herezama posebno se isticala Aleksandrijska kola, pr. Klement Aleksandrijski pie: Logos je postao ovjekom, da vi od ovjeka uite kako ovjek moe postati boanstven. Na istoj misli ostaje i sv. Atanazije kad kae: Zaista Sin Boji je postao ovjekom da nas uini Bogom. R. Schnackenburg smatra da se Iv 1,14 moe pojmiti kao protest protiv helenistiko gnostikih vjerovanja u otkupljenje. Dakle, razumijevanje Kristova osobe ponajvie je utjecalo na interpretaciju tijela u povijesti Crkve. U momentima povijesti u kojima je bila prisutna boanska dimenzija osobe Krista, duhovnost je zamagljivala tijelo, i obratno, kada se stavljao akcent na Kristovu tjelesnost i njegovu povijesnu dimenziju, tijelo je dobivalo prednost. Tako je kristologija inkarnacije na jedan nain diktirala shvaanje tjelesnosti. U novije vrijeme odnosno u drugoj polovici 20 st. pojavljuju se drugaija shvaanja Utjelovljenja od tradicionalnih. Maurice Wiles smatra da se Utjelovljenje moe promatrati na dva naina. ire znaenje karakterizira kranstvo kao religiju u kojoj se ovjek pribliava Bogu i Bog ovjeku putem fizikog svijeta, dok ue znaenje je ono tradicionalno, koje opisuje kransko vjerovanje Kristova Utjelovljenja. On smatra da ue znaenje nije vie esencijalno i da je mogue kranstvo bez tradicionalnog razumijevanja Isusa Krista i njegova utjelovljenja. 34Meutim ovakvo shvaanje inkarnacije ne pogaa samo kranske dogme, ve utjee i na smisao ljudske tjelesnosti. Odvajanje Isusa Krista od realne povijesne egzistencije u tijelu, potkopava i oslabljuje sve aspekte kranske vjere. Kranstvo bez utjelovljene Rijei ne postoji, ono se bazira oko tijela koje je silo na zemlju pokazati svu veliinu vjenosti. Zbog toga je neumjesno kazati da je kranstvo neprijateljski raspoloeno prema tijelu. Pavao kae: Proslavite dakle Boga u tijelu svojem (1 Kor 6,20). Kranstvo ne moe biti samo transcendencija, ono je bitno imanentno, jer je religija Utjelovljenja. Stoga nije niti smije biti bijeg iz svijeta. Ono nije samo religija duha nego i tijela. Rahner na poetku svoje kristologije postavlja pitanje: Koje to potekoe dananjem ovjeku sprjeavaju shvaanje vjerske istine o Isusu
33 34

Usp. Katekizam Katolike Crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Glas Koncila, Zagreb 1994, str. 130. Usp. M. T. Prokes, nav. dj.,str. 62-63.
6. GODINJAK

209

Kristu? Rahner odgovara: prije svega opasnost od mitolokog nesporazuma, konkretno predodba da se Bog u Isusu Kristu samo na ljudski nain ponaao, a da u svojoj najdubljoj biti ipak nije bio ono to smo mi svi.35 Odnosno da je Isus etika veliina koja nema odnos s nadnaravnim, naglaavanje Kristove povijesne dimenzije. To je svakako dovelo do dananje slike tijela, gdje se ono shvaa i promatra jedino u odnosu na samog sebe i zemaljsku stvarnost. Odatle proizlazi zahtjev kristoloke dogme. U prvom redu istinu o Utjelovljenju treba tako izraziti da ovjek shvati da Sin Boji nije ljudsku narav preuzeo kao stvar kroz koju Bog djeluje nego kao transcendentnu stvarnost. Na tom principu moe se graditi teologija tijela u dananje vrijeme u kojem je tjelesnost zadobila profano obiljeje. Tijelo nije puka stvar, objekt, ono participira na boanskoj transcendenciji.36 Imajui u vidu tu nadnaravnu dimenziju ovjeka, utjelovljenje postaje znak i stvarnost spasenja, mjesto susreta Boga s ovjekom i obratno. ivjeti u tijelu, ne znai nita drugo doli biti pozvan u Boanski ivot. Stoga, tijelo ne bi trebalo definirati polazei od spolnog morala, ve polazei od Utjelovljenog Krista i njegovog temeljnog stava koji bi trebao tek utemeljiti moral. Ovo pitanje trebalo bi biti kairos dananjeg vremena, jer se po tijelu spaavamo kako kae Pavao. 3.2. Kranski Credo Vjerujem u uskrsnue tijela Sredinje pitanje kranske vjere je pitanje uskrsnua tijela. Ova tema svakako doprinosi ispravnom stavu o tijelu i materijalnom svijetu u kranskoj refleksiji. Najjasnija poruka koja govori o prolaznosti ivota, smrti i uskrsnuu tijela u Starom zavjetu nalazi se kod Dn 12,2 Tada e se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu, jedni za vjenost, drugi za sramotu, vjenu gadost. Farizeji i mnogi Isusovi suvremenici nadali su se Uskrsnuu. Isus ga nauava, a Saducejima koji ga nijeu odgovara: Niste li u zabludi zbog toga to ne razumijete Pisama, ni sile Boje (Mk 12,24). Vjera u uskrsnue zasniva se na vjeri u ivoga Boga (Mk 12,27). U Svetopisamskim tekstovima posve je jasan Kristov stav o tijelu. Brojni primjeri ozdravljenja, brige za siromane i uskrsnua u evaneljima i ostalim novozavjetnim tekstovima mogu nam posvjedoiti da kranska vjera nije samo ona koja se bazira na duhu. Kristu je stalo do cjelovite osobe. Preziranje tijela preziranje je i samog Bojeg stvarateljskog djela i Kristove osobe i njegovog spasiteljskog djela. U kranskom Credu ispovijedamo vjeru u uskrsnue tijela, to znai da poslije smrti nee ivjeti samo dua nego da e i naa smrtna tijela oivjeti (Rim 8,11). O. Cullman kae: Ako danas pitamo prosjenog kranina bilo
35 36

S. Kuar, Isus Krist Bogoovjek i Spasitelj, Kranska sadanjost, Zagreb 1997, str. 298. Usp. isto.
210

6. GODINJAK

protestanta bilo katolika, intelektualca ili nekog drugog, to Novi zavjet ui o individualnoj sudbini ovjeka iza smrti, dobit emo s malim iznimkama odgovor besmrtnost due37. Nauka o besmrtnosti due osumnjiena je kao plod dualistiko- gnostikog shvaanja osobe, pa se danas moda vie govori o uskrsnuu tijela ili se postavlja alternativa, besmrtnost due ili besmrtnost tijela. Na temelju takvog shvaanja u prolom stoljeu se posebno evangelika teologija svjesno suprotstavila grkoj nauci o besmrtnosti due, a koja se dugo vremena smatrala i kranskim idejnim dobrom. Grko se shvaanje temelji na zamiljanju da je ovjek sloen od dvije razliite supstancije, tijela koje propada i due koja postie savrenu izvornost. Ratzinger kae kako grka nauka o besmrtnosti jest problematina, ali zar biblijska poruka nije za nas kudikamo neshvatljivija.38 Kako moemo doista pojmiti novo ljudsko tijelo, razumjeti ga u materijalnim kategorijama? Ako je tijelo isto i na zemlji i poslije uskrsnua, kako to da onda uenici na putu u Emaus nisu prepoznali Krista, ve tek ga prepoznaju u lomljenju kruha? Ratzinger na ovo pitanje konstatira da Isus nije mrtvac koji se vratio, kao na pr. mladi iz Naima i Lazar, koji su vraeni u zemaljski ivot, koji se poslije morao zavriti konanom smru. Ova tvrdnja oituje da se radi o neem to nadilazi zemaljski ivot i ulazi u boansku sferu svetoga.39 Krist je bio kod Oca, ne pripada vie svijetu osjetila, nego Bojem svijetu. Moe ga dakle vidjeti samo onaj kome on dopusti. Zato je i logino to ne moemo materijalno pojmiti tu tajnu Uskrsnua, pa i to kako je gnoza zamiljala ivot poslije smrti. Dakle razmiljajui o uskrsnuu tijela moemo rei da se i ovjekova budunost definitivno otvara tek s Kristom, s ovjekom koji je jedno s Ocem, ovjekom po kojem je ljudsko bie ulo u Boju vjenost. Krist je u potpunosti ovjek, zato u njemu i jest prisutno pitanje koje se zove mi ljudi, kae Ratzinger, onaj tko se nastanio u Kristu, tko vjeruje moe nai mjesto u Bojoj spoznaji i ljubavi, tj. besmrtnosti Tko vjeruje u Sina ima ivot vjeni (Iv 3,15; 3,36; 5,24). Samo se odavde moe razumjeti misaoni svijet etvrtog evaneliste koji u svom prikazu o Lazarovu uskrsnuu eli objasniti svojim itateljima da uskrsnue nije neko daleko dogaanje, na kraju nego da se dogaa po vjeri. Ovim tumaenjem opet se vraamo na temeljnu tvrdnju a to jest da ovjek svojom duom i tijelom pripada Bogu, da dua i tijelo nisu samostalna supstancija, neovisna jedna od druge.

L Markei, ovjek u Bojoj budunosti kranska eshatologija, Franjevaka teologija, Sarajevo 2007, str. 65 Usp. J. Ratzinger, Uvod u kranstvo, Kranska sadanjost, Zagreb 1970, str. 324. 39 Usp. J. Ratzinger, Hod prema Uskrsu, Verbum, Split 2006, str. 150.
37 38

211

6. GODINJAK

3.3.Pavlova teologija tijela Pavao je ivio u idovsko-grkoj kulturi i ondanji svjetonazor je svakako utjecao na njegovo ivotno djelo. Prilian broj autora misli da je Luka tako prikazao Pavla kako bi ga oteo gnosticima, koji su ga ve zarana poeli svojatati sebi (Valentinijan, Marcion). Mnogi ga nazivaju mrziteljem tijela i teologom kria, smatraju da je propovijedao prijezir svijeta i tijela.40 Ovakav stav danas takoer imaju ne poznavatelji Pavlovog nauka, a temelje ga na tekstovima poslanica, npr. sedmo poglavlje poslanice Rimljanima nudi cijelu riznicu takvih tekstova41 (r.5. Dok smo bili u tijelu, grene su strasti koje Zakon ini djelatnima, djelovali su u naim udovima tako da su donosile rod za smrt; r.14. Zakon je znamo duhovan a ja sam tjelesan,prodan u ropstvo grijeha; r.25. Ja sam umom svojim sluim zakonu Bojem, a tijelom sluim zakonu grijeha). Meutim ve Rim 8,3 moe nadjaati sve negativne formulacije u vezi tijela Doista ono to je bilo nemogue Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoan ostvario je Bog: poslao je radi grijeha, svoga vlastitog Sina u obliju grenog tijela i osudio grijeh u tijelu. Za Pavla tijelo nije, kao Heraklitu ili Platonu, grobnica due; nae roenje nije smrt naeg duhovnog bia. Pavao se ne eli rijeiti svoga tijela, nego eli obui Krista da bi spasio ivot propadljivom tijelu istie Holzner.42 Takoer istie kako su filozofije htjele staviti Krista meu stvorenja kao svaka druga i prikazati njegovu asketsku stranu. Ali svi su se ogrijeili o Kraljevstvo i primat Kristov, samim tim i dostojanstvo ovjeka to ga je Krist obnovio. Upravo je Pavao sauvao kranstvo da se ne pretvori u apstraktni asketizam.43 Vjernik se ne liava svoga ljudskog i svjetovnog stanja, nego po tijelu uspostavlja odnos s drugima i Bogom. Pavao upozorava krane da napuste grijeh, djela tijela, koja znae nedosljednost u vjerskom ivotu, a ne tijelo kao takvo. Sredinji sadraj kranske vjere je Utjelovljena Rije (Iv 1,14). Ovu misao Pavao pojaava i precizira u poslanici Kol 2,9 U Kristu prebiva sva punina Boanstva. Time nas oslobaa straha od tjelesnosti. U ovoj Pavlovoj reenici nalazi se svojevrstan vrhunac njegove teologije tijela. Pavlovo isticanje da je Bog poslao svoga Sina u tijelu (Rim8,3) i darovao nam pomirenje u njegovu ljudskom tijelu spaava nas od kvazi duhovnosti koja se u povijesti pojavljivala i opet se vraa obliku gnoze novoga doba s predodbom da se vjerniki ivot ostvaruje u granicama mate i osjeaja. Za Pavla tjelesni moment je bitan i tumai ga u poslanici Koloanima (2,12): Krtenjem je vjernik zajedno s Kristovim tijelom poloen u grob, a vjerovanjem je izjednaen s Uskrslim koji
Usp. Ivan Dugandi, Biblijska teologija Novoga zavjeta, Kranska sadanjost, Zagreb 2004, str. 94. Usp. F. Laje, nav. dj., str. 47. 42 Usp. Josef Holzner, Pavao, Verbum, Split 2008, str. 476. 43 Usp. isto.
40 41

6. GODINJAK

212

ima tijelo i kosti, kako sam pred uenicima potvruje kad su mislili da vide duha (Lk 24,39).44 Otkupljenje tijela spada na bit kranstva i tako nas uva od spiritualizma. Ovdje je znaajno spomenuti Pavlovu terminologiju. Izraz Tijelo Kristovo upotrebljava prvi put u njegovom Prvom pismu Korinanima, oznaava njime specifinu narav novozavjetne Crkve Boje. U poslanicama Koloanima i Efeanima Krista naziva glavom tijela, tj. Crkve, a narod njegovim udovima. 3.4. Teologija tijela kao izazov pastoralnoj praksi Danas, openito gledano, ima puno govora o promjeni teoloke paradigme koja je inicirana od Drugog vatikanskog sabora, a nastavljena od mnogobrojnih vrijednih teologa dananjice. Svakako se radi o tek zapoetom procesu i jo ni blizu dovrenom teolokom projektu. Sabor se, izmeu ostaloga, odluno i nedvosmisleno opredijelio za obnovu moralne teologije. Marciano Vidal napominje kako u 16. paragrafu dekreta Optatam totius stoji: Naroitu panju treba posvetiti usavravanju moralne teologije. U sklopu toga isti autor govori o potrebi redimenzioniranja morala unutar cjelokupnosti vjere.45 Time eli rei kako moral mora zauzeti pravo mjesto unutar cjelokupnosti kranske vjere: niti amoralizam niti moralizam nisu primjereni. To konkretno znai da je oevidno kako Moralni angaman tvori nunu dimenziju vjere; u suprotnome, vjera bi bila otuena i otuujua,46 ali isto tako i da Katolika crkva ne smije prema van prikazivati sliku, kako je ona religijska ustanova koja je preteno zaokupljena moralnim problemima.47 Jedna dobro utemeljena i autentina teologija tijela u tom pogledu moe biti od velike koristi. I ne samo to. Dobro utemeljena i zdrava teologija tijela moe imati vane implikacije, ne samo na teoloku refleksiju u teolokoj etici, nego i na pastoralnu praksu u njezinim razliitim vidovima: navjetaj, kateheza, pobonost. Svaki govor o poecima teologije tijela u kranskoj vjeri nuno mora rasvijetliti povijesno-kulturnu pozadinu takve jedne teologije.48 Povijesnokulturna pozadina teologije prvih kranskih stoljea uope odreena je tadanjom grkom filozofijom, osobito platonizmom i neo-platonizmom, koji je uvelike pridonio da se u kransku teologiju uvue neka vrst antropolokog dualizma: duh-tijelo. Razraunavanje crkvenih otaca s raznim filozofskoreligijskim pokretima, poput, tijelu izrazito negativno naklonjenog, maniheizma
Usp. N. Bili, Teologija tijela u Pavlovim poslanicama, u: Glasnik Srca Isusova i Marijina, 2 (2009), str. 8. Usp. R. Gibellini, Teoloke perspektive za 21. stoljee, Kranska sadanjost, Zagreb 2006, str. 196. 46 Isto. str. 206. 47 Isto. str. 207. 48 Naziv teologija tijela novijeg je datuma pa stoga treba imati na umu da se svaki govor o takvoj vrsti teologije u poecima kranstva odnosi prvenstveno na pojedine teme koje su u razliitim spisima crkvenih otaca i teologa razbacane u raznim traktatima (npr. u razmatranjima o djevianstvu i braku itd.)
44 45

213

6. GODINJAK

i gnosticizma stvar je samo jo dodatno zaotrio. Zbog infiltracije raznih nekranskih elemenata u kransku teologiju usred mnogobrojnih teolokih kontroverzi ranoga kranstva malo pomalo se tijelo i duu poelo promatrati kao razliite dijelove ljudskoga bia s vanim razgranienjem: tijelo je ono to je zemaljsko i time je prolazno, a duh je ono to je nadzemaljsko i na taj nain neprolazno. Samim tim povuen je zakljuak kako je propadljivo tijelo manje vrijedno od nepropadljive due. Put obezvrjeivanja tjelesnosti bio je probijen. Navodimo samo neke primjere. Meu spisima crkvenih otaca o djevianstvu nalazi se i onaj uveni svetog Ivana Krizostoma u kojemu se naglaavaju prvenstveno negativne strane braka: Gorko je i neminovno ropstvo braka; ak i kad je lien svake patnje, brak u sebi nema nita veliko; u trenutku smrti kakvu bi nam pomo mogao pruiti i najsavreniji brak? Nikakvu! 49. Pa ak i meu onim crkvenim ocima koji su i sami bili oenjeni nalazimo rijei prijezira braka. Primjerice Grgur Niki tvrdi da sva apsurdnost ivota svoje izvorite ima u braku50. Stvar nije bolja ni sa latinskim ocima kao to su Ambrozije i Augustin. Davanje primata bonum prolis (raanju potomstva) naspram ljubavi branih partnera Augustin temelji na samoj Bibliji. Tekst iz Tobijine knjige tu je svakako najrelevantniji: Ti si stvorio Adama i dao mu pomonicu Evu: od njih je proizaao ljudski rod. Ti si rekao: Nije dobro da ovjek bude sam; nainimo mu pomonicu slinu njemu. Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru, nego zbog potomstva (Tob 8, 6-7). Ideal stoika i epikurejaca Pavlova vremena bila je tzv. apatheia ili atharaksia tj. ivot bez uvstvenih, strastvenih i osjeajnih zaokupljenosti. Naalost, mnogi od tih elemenata su uli i samu kransku teologiju i katkada su takve krive teoloke postavke vrlo dobro razraene i iz njih su povuene mnoge pastoralne implikacije. Posljedice se osjeaju do dana dananjega: kako na teorijskoj tako i na praktinoj razini jo uvijek spolni moral zauzima zavidno mjesto u kranskoj teolokoj etici. Na planu promjene kranske teoloke etike i pastoralne prakse potrebna nam je jedna nova teologija tijela, koja vie nee demonizirati tijelo i tjelesnost znajui da nakon Kristove inkarnacije nikakva averzija tijela nije kranstvu primjerena. Konkretni prijedlozi za preobraenu pastoralnu odvijali bi se prvenstveno na promijenjenoj terminologiji u katehezi, navjetaju i kranskoj pobonosti. Zakljuila bih ovdje s jednom vanom napomenom. Nova teologija tijela koja ima biti u slubi redimenzioniranja kranske teoloke etike i promjene kranske prakse u njezinim razliitim vidovima (kateheza, navjetaj, pobonost), u nastojanju da izbjegne opasnost u koju su zapali crkveni oci prvih kranskih stoljea pod utjecajem svojeg socio-kulturnog ambijenta, nipoto ne bi smjela
49 50

R. Cantalamessa, Djevianstvo, Teovizija, Zagreb 2006, str. 54. Usp. isto.

214

6. GODINJAK

zapasti u drugu krajnost koju je Cantalamessa dobro uoio: Jednako tako i mi plaamo danak kulturi ija smo djeca; naa je kultura usmjerena suprotno od njihove: sva je proeta ovim to je dolje, zemaljskim, kao to je njihova bila proeta onim to je odozgo. Gledano u cjelini, na dug je moda mnogo opasniji od duga koji su oni plaali.51

51 Isto.
215 6. GODINJAK

Zakljuak Ni jedna promjena u povijesti ovjeanstva nije se desila a da se nije dotakla tijela. Veliki povijesni dogaaji esto su praeni velikim teolokim prevratima. Svi su ti prevrati utjecali na sliku tijela kroz povijest, a i danas. Posve je jasno da dananja slika tijela vie ne odgovara onoj u Srednjem vijeku ili u prosvjetiteljstvu. Naputanjem tradicionalne slike drutva, i tijelo je dobilo novu ulogu. injenica je da svaka promjena koja nastane u fundamentalnoj teologiji vodi promjenama na svim ostalim teolokim podrujima. Ba zbog tog smatram da je nuno otvoriti novu epohu u kranskoj teologiji koja bi uzela u razmatranje cjelokupnu dimenziju ovjekovog bia da ne bi ponovno bila uhvaena u zamku raznih filozofija i gnoze novog vremena. Danas je potrebno utvrditi novo znaenje tijela, i to na taj nain da to novo znaenje zaivi u praktinom ivotu Crkve i teologije. Jo se ne moe tvrditi, unato nastojanjima mnogih teologa da su i u ovom pitanju praksa i teorija u skladu. Premda znamo da je tijelo Otkupljeno i da ve sudjeluje u slavi Bojoj, jo postoji odreena averzija prema tijelu. Sigurno je to da tijelo nije zlo u sebi: da bi trebali demoniziranu viziju tijela zamijeniti s cjelokupnom antropolokom slikom ovjeka, utemeljenoj na imago Dei, i Kristovim otkupiteljskim djelom. Tijelo kao temeljna kategorija kranske vjere, trebalo bi biti znak spasenja, a ne znak propasti i zla. Promjena slike tijela trebala bi biti povratak izvornoj Boanskoj viziji tijela tj. promatrati tijelo kroz kransku antropologiju i personalistiku etiku, uzimajui pritom u obzir fizioloke i psiholoke znanosti. Svakako bi shvaanje tijela i tjelesnosti u kranskoj teologiji trebalo temeljiti na otkupiteljskoj sferi, a ne samo polaziti od spolnog morala.

Mirela Primorac

6. GODINJAK

216

Literatura N. BILI, Teologija tijela u Pavlovim poslanicama, u: Glasnik Srca Isusova i Marijina 2 (2009), Zagreb. I. BUBALO, Uskrsnue tijela, u: Svjetlo rijei 289 (2007), Sarajevo. H. BURGER, Filozofska antropologija, Naprijed, Zagreb 1987. R. CANTALAMESA, Djevianstvo, Teovizija, Zagreb 2006. R. GIBELLINI, Teoloke perspektive za 21.stoljee, Kranska sadanjost, Zagreb 2006. Katekizam Katolike Crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Glas Koncila, Zagreb 1994. S. KUAR, Isus Krist, Bogoovjek i Spasitelj, Kranska sadanjost, Zagreb 1997. F. LAJE, Biblijska slika tijela, u: Svesci 42 (1981), Zagreb. L. MARKEI, Bog milosti i ovjek, (skripta za studente), Franjevaka teologija, Sarajevo 2002. L. MARKEI, ovjek u Bojoj budunosti, Franjevaka teologija, Sarajevo 2007. A. E. McGRATH, Uvod u kransku teologiju, Ex libris-Teoloki fakultet Matija Vlai Ilirik, Rijeka-Zagreb, 2007. M. T. PROKES, Toward a Theology of the Body, T&T Clark Ltd, Edinburg 1996. J. RATZINGER, Uvod u kranstvo, Kranska sadanjost, Zagreb 1970. J. RATZINGER, Na putu k Isusu Kristu, Verbum, Split 2005 J. RATZINGER, Hod prema Uskrsu, Verbum, Split 2006. RELIGIJE SVIJETA, Kranska sadanjost, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb 1987. B. RUSSELL, Mudrost Zapada, Marijan tisak, Split 2005. L.VUJAI, Kultura tijela i mo fizike ljepote u suvremenom drutvuogled iz antropologije tijela u: Socioloka lua 2 (2008), Niki. M. VUGDELIJA, ovjek i njegovo dostojanstvo u svjetlu Biblije i kranske teologije: Biblijsko teoloka antropologija, Sluba Boja, Makarska 2000.

217

6. GODINJAK

PUTOPIS
RADOSLAV KATII Perinova ljut..............................................................................................221

219

6. GODINJAK

PERINOVA LJUT

Pred kraj prve polovice prosinca 2011. nali smo se u Krievcima jer je Matica hrvatska tamo prireivala predstavljanje mojih triju novih knjiga. Bio je tamo i Damir Zori, gospodarski tajnik Matice hrvatske. On je tada, kao glavni pokreta, ve uvelike pripremao skoro predstavljanje tih triju knjiga u svojim rodnim Grudama u Hercegovini. I dok smo se poslije predstavljanja u ve zgusnutom mraku natopljenom kasno-jesenskim krievakim ugoajem kretali prema restoranu gdje nas je ekala veera u dragom drutvu, dobio je Damir Zori na mobilni telefon pisanu poruku od kolegice i zemljakinje, istraivaice zaviajne batine. Ime joj je Milka Tica, radi u Gradskoj knjinici u Zagrebu i po glavnom je zvanju knjievnica, i to zapaena. Ona ga je obavjeivala da e, ako kreui se od Gruda prema irokom Brijegu krene sporednom seoskom cestom, kad proe kraj kua ljudi koje je ona spomenula poimence, doi do stijene koja se, kako je ona napisala, a i ja vidio, zove Perunova ljut. Ta stjenovita tvorba, pisala je dalje, nije visoka, ali neupitno dominira svim okolnim zemljitem. Ta vijest koja je svijetlila na malom ekranu mobitela u kasno-jesenskom krievakom mraku dala je putovanju u Grude na koje smo se spremali novu dimenziju. Uz predstavljanje knjiga, poticanje zanimanja za vlastitu mitsku batinu i upoznavanje zaviajnog ambijenta najzapadnije Hercegovine postalo je to i ozbiljno terensko istraivanje. Jo jednom smo kretali tragom Perunova imena. Poto su u Grudama predstavljene knjige, krenuli smo sutradan, 17. 12. 2011., odande prema irokom Brijegu, sporednom cestom. Bilo nas je mnogo. Od domaih je tu bio Mario Bui, zauzeti i samozatajni predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Grudama i vie drugih. Zagrebaku strunu ekipu inili su uz potpisanoga jo profesori Vitomir Belaj i Tomo Vinak, te doktor Damir Zori i magistar Kreimir Krnic. Krenuli smo, kako su nas uputili, sporednom cestom do sela Ledinac. Odande su Zadre. Popeli smo se na groblje, koje je u tom mjestu, kao i drugdje u onom kraju, na uzvisini s koje se otvara pogled na svu okolinu. Tamo je postavljen spomenik najglasovitijem mjetaninu. To je zapovjednik oajnike protutenkovske obrane Vukovara Blago Zadro, koji je
221 6. GODINJAK

za tu obranu dao svoj ivot. Razumljivo je da nas je tamo sve, a najvie domae, zaokupio upravo on i njegov spomenik te popis poginulih u posljednja dva rata uklesan u mramor kod velikog kria. Bilo nas je mnogo, bili smo razroki, i bilo je teko voditi nas suvislo kao terensku ekipu. Odjednom je postalo najvanije to se na junoj padini prema Poganoj Vlaki navodno vidjela oinska kua Milana Bandia, zagrebakoga gradonaelnika. No ipak je bilo vodstva, i bilo je uspjeno. Nastavili smo istom seoskom cestom i neto prije nego ona izbija na glavnu za iroki Brijeg nali smo se kraj vrlo masivne stjenovite tvorbe mnogo ire nego visoke koja nam se dizala s lijeve ruke. Izali smo iz automobila. Neumorni Vitomir Belaj odmah se po oporom zemljitu poeo penjati na kameni vis i uskoro mu se naao na vrhu. Uvjerio se doista da, kako god nije visok, potpuno dominira cijelim krajem. Na vis se popeo i Tomo Vinak. Dotle su Kreo Krnic i drugi lanovi nae ekipe uli u razgovor s ljudima koji stanuju u kuama odmah ispod stijene. Od njih se doznalo da je ono Perunova ljut oito zabuna, da se masivna kamena uzvisina u istinu zove Perinova ljut. To je nae, dakako, zbunilo jer zvui nekako nesuvislo. No ja sam im odmah doviknuo da je to jo zanimljivije i kao svjedoanstvo vrjednije. Evo u em je stvar: Poeti tu treba od imenice enskoga roda ljt, genitiv ljti. Ta imenica pripada tradicijskom topografskom nazivlju junih hrvatskih krajeva i znai hrid, litica. Ta je rije, dakako, slavenska, izvedena je od praslavenskoga pridjeva ljut, ljuta, ljuto, onoga istog koji se u svetom praslavenskom pjesnitvu susree kao atribut zvjerskoga lika boga Velesa: ljuta zvijer medvjed. To vanije je istaknuti da tu, kao topografski naziv izveden od njega, taj pridjev nema nikakve prepoznatljive veze s tim sakralnim kontekstom. Radi se, koliko se do sada zna, samo o ljutom kru i nita vie. Ljut je tako naprosto predmet. Ime Perinova ljut doivljuje se kao semantiki posve prozirno. Kazuje nam ija je ta ljut. Postavlja se tako sasvim spontano pitanje: Tko je Perin? Na to pitanje, meutim, nema odgovora jer nije poznat nitko tko bi se zvao Perin. No sasvim je drukije ako se pita: to je Perin? Tu je lako dati pouzdan odgovor. Perin je hrvatski glasovni lik praslavenskoga Peryn, a to je ime Perunove gore! Ime hercegovake ljuti jo je jedna potvrda toga pradavnoga imena i vrst dokaz da se tu doista radi o gromovitom bogu Perunu i o njegovoj gori, a to e rei i o osobitu mjestu njegova tovanja, njegovu svetitu. To se pak moe tvrditi s tolikom sigurnou jer o tome jasno svjedoi arheoloki potvreno i pouzdano interpretirano Perunovo svetite na rijeci Volhovu neto uzvodno od Novgoroda. Svetite je na gori ponad rijeke. Na njezinu vrhu je kruno iskopan jarak s osam vatrita pravilno rasporeenih prema stranama svijeta u kojima su se prinosile rtve, a u sredini se raspoznaje udubina u koju je zaboden stajao Perunov kumir, vjerojatno goli stup s bojom
6. GODINJAK 222

glavom na vrhu. A ime te gore na kojoj se nalazilo Perunovo svetite glasilo je prema svjedoanstvu Novgorodskoga ljetopisa . Na njoj se je odrao kontinuitet kulta. Odmah do mjesta poganskoga svetita utemeljen je kranski manastir koji se do danas zove . Odatle se otvara prekrasan pogled na svu okolicu, na monu rijeku Volhov i u daljini na iroku puinu jezera Ilmen. Odatle dobivamo jasnu sliku kako je ustrojeno Perunovo svetite. Moemo takva svetita prepoznavati i drugdje. Lako je, dakle, odgovoriti na pitanje to je Perin, To je ime koje izvrsno pristaje ljuti prozvanoj njime. Perin je prvotno sama ta ljut, a poslije je njezino ime nekako iskoilo iz tranica i postalo Perinova ljut, kao da pripada nekom Perinu. Zaro sam odmah doviknuo ljudima nae ekipe koji su bili blie oko mene da je Perinova ljut jo zanimljivije i vrjednije svjedoanstvo nego bi bila ona najavljena Perunova ljut. Tako smo se sasvim neekano stojei objema nogama u najzapadnijoj Hercegovini nali u Novgorodu. Bilo je sasvim jasno da smo dosegli praslavensku vremensku razinu. Vitomir Belaj je poslije pripovijedao da je stijena ljuti na vrhu jako razdrobljena od udara gromova. Ta izloenost poloaja motivira zato se upravo on doivljavao kao svet bogu gromovniku. Da slika bude potpuna nedostajala je jo samo voda pod gorom, protivnikovo mjesto. U to me je izvijestio Tomo Vinak da su uz podnoje ljuti lokve. Ako se ne pokae da tamo ipak tee ili izvire neka voda, ako je predio doista tako suh kako djeluje, i to je valjan odgovor na pitanje koje se tu postavlja. Praslavensko Peryn inae je dosta dobro potvreno na jugu. Najpoznatija je mona Pirin planina u bugarskom dijelu Makedonije, koja se u starijim vrelima zove Perin. Kad joj se od strane ustendila pribliuje putnik koji je vidio Olimp, onaj pravi na granici Makedonije i Tesalije, i ugleda ju kako se mona uzdie nad dolinom Strume, odmah prepoznaje planinu iste vrste i slinih obrisa. Obje su od duboke starine gore boga gromovnika, stranoga i nepobjedivog nebesnika. Za ljude slavenskoga jezika, kakvi su se u ranome srednjem vijeku naselili oko Strume, ta je planina bila Peryn, gora boga Peruna. Tako se zove i danas: Pirin planina. A u makedonskim narodnim pjesmama ouvala se je formula , kao mjesna odredba koja znai u gorju. Toponim Perin potvren je i u Bugarskoj i u Hercegovini jo na nekoliko mjesta. [Katii 2008,108-111 i 2011, 167-168 i 184-186]. Damir Zori rekao mi je poslije da se ispod Imotskoga nalazi lokalitet Perinua i do njega blato. U tom su blatu dva jezera od kojih se jedno zove Zmajevo oko. Tako je do Perunove gore, izvorno Perin, i njegov protivnik u svojem zmijskom liku. Tu je sakralni krajolik doista potpun. Za Zmajevo oko pod Imotskim znao sam od prije, pa sam ga i spomenuo u laniu o baltoslavenskim hidronimima tipa Vraje oko, koji se sada nalazi u tisku.
223 6. GODINJAK

Perinova ljut kod Gruda jo je jedna takva potvrda i znai vrijednu dopunu nae slike o kultu boga Peruna kod nositelja slavenske jezine i vjerske predaje. Rezultati naega kratkog i letiminog istraivakog zaleta u Hercegovinu nadmaili su tako naa oekivanja. Dalje smo poli u iroki Brijeg i s velikim potovanjem posjetili samostan. Jako nas se kosnulo kad smo tamo saznali da su, uza sve strano to smo znali da se na kraju rata tamo dogodilo, jo godine 1947.vlasti spalile matine knjige to su se vodile u samostanu. Napomenuo nam je to tek usput, sasvim nenametljivo, na istanano ueni vodi, fra Vendelin Karai. Bacili smo pogled i na glasovitu gimnaziju i onda krenuli prema Posuju do Koerina. Pogledali smo tamo srednjovjekovno groblje i bosaniki natpis, s pravom poznat na daleko. Vidjeli smo i divovsku sliku svetoga Frane na proelju i zvoniku koerinske upne crkve, najveu na svijetu, djelo najnovije hrvatske umjetnosti. Odande smo se vratili u Grude i posjetili groblje nad naseljem Zoriima. Tu nam je Damir Zori pokazao grob svojega djeda i bake. Poklonili smo se sjenama njihove uspomene. S groblja puca velianstven pogled na Imotsko polje sve do Biokova i njegova najvieg vrha, Svetoga Jure. Vidjeli su se odande u veernjoj bistrini ne samo Drinovci imievi, nego i preko granice koju su na poetku 18. stoljea preko Polja povukli dud u Mletcima i car u Stambolu sve do Zmijavaca i Runovia, gdje su otkriveni ostatci rimskoga municipija Novae. Veer smo proveli uz prut i vino sluajui gange. Taj nas je dan jako obogatio i ovime izriem Damiru Zoriu svoju zahvalnost za to.

Radoslav Katii

6. GODINJAK

224

Literatura Katii, Radoslav, Boamski boj. Tragom svetih pjesama nae pretkranske starine, Zagreb 2008. Katii, Radoslav, Gazdarica na vratima. Tragom svetih pjesama nae pretkranske starine, Zagreb 2011.

225

6. GODINJAK

INTERVJU
DAMIR PEORDA Intervju s hrvatskom spisateljicom Julienne Eden Bui. ............................229

227

6. GODINJAK

INTERVJU S HRVATSKOM SPISATELJICOM JULIENNE EDEN BUI

Julienne Eden Bui roena je u Oregonu u Americi. Tijekom studija u Beu upoznaje poznatog hrvatskog emigranta i politikog aktivista Zvonku Buia. Ta ju je ljubav odvela u avanturu ivota koja i danas traje.10. Rujana 1976. Zvonko i Julienne Bui, Petar Matani, Frane Peut i Slobodan Vlai otimaju putniki zrakoplov na letu od New Yorka do Chicaga s namjerom da iz njega izbace letke nad Londonom i Parizom u kojima se objanjava poloaj Hrvatske u tadanjoj Jugoslaviji. Takoer su zahtijevali da vodei ameriki i europski mediji objave taj letak pod naslovom ''Poziv na dostojanstvo i slobodu''. Julienne je inae knjievnica i prevoditeljica. Njezin roman ''Ljubavnici i luaci'' doivio je sedam izdanja u zemlji i inozemstvu. Autorica je jo romana ''Tvoja krv i moja'', brojnih kratkih pria, eseja i kolumni, a ove godini joj je iziao roman ''iva glava'' o stradanju silovane Vukovarke, pisan po stvarnom dogaaju. Roman je za samo nekoliko mjeseci nakon prvog izdanja doekao i drugo izdanje. Gospoo Bui, prije nekoliko mjeseci iziao je va trei roman ''iva glava''. Hoete li nam neto rei o svom najnovijem romanu? Moda o temi romana, o samom naslovu ili o odjeku koji je roman imao u javnosti. Naslov je vaan jer upuuje na situaciju u Vukovaru, za vrijeme i poslije rata.Dakle, u ostalim, ratom netaknutim dijelovima, Hrvatske jednostavno pitanje Kako ste? dobiva odgovor Dobro, Moe proi, Odlino itd., ali u Vukovaru, kako mi je objasnila glavna junakinja moje nove knjige, kada se nekoga pitalo Kako ste?, jedini je bio odgovor iva glava! im sam ula to, znala sam da imam naslov knjige.Dobar je na vie razina:glavni je junakinja ostala iva, a glava joj je isto ostala iva, u smislu ivahna, puna ideja, osjeaja, bogatstavaJer sa svim rtvama ratnog silovanja (usput, to je tema romana) nije bilo tako. Neke nisu ostale ive, neke su toliko utuene da sada nita ne mogu, nemaju nade, elja, budunosti.To treba promijeniti u drutvu, a uvijek su knjige, pisana rije, imale veliku mo, esto ak i vie moi od politike, od sile, od novca, od svega drugoga.Zato su pisci uvijek
229 6. GODINJAK

predstavljali opasnost nepravednim vladama.Da ivimo u bivoj Jugoslaviji, zavrila bih ovom knjigom u zatvoru, modana 15 godina, jer i sad prozivam i kritiziram vladu sto je zakazala po tom pitanju; dakle, irim neprijateljsku, protu-dravnu propagandu!Sreom ne moram ovaj put u zatvor!Prozivam i drutvo koje je zakazalo, jer se premalo ovim i slinim pitanjima bavi, kao da nas se to ne tie,nekima je to odve depresivna tema, drugi reagiraju u stilu to mogu, nita, pa je onda bolje sve to zaboraviti, itd.Treba promijeniti taj stav, jer svaki pojedinac moe neto napraviti, bar pisati pismo podrke tim enama, ili pismo protesta Vladi.Kada se ponu skupljati i zajedno djelovati, neto ce se promijeniti, jer i jedno pismo ipak jedan glas!A glasove razumije svaki politiar. Vrlo brzo nakon prvog slijedilo je drugo izdanje romana, i to u nakladi ''Veernjeg lista''. Recite nam kako je dolo do te suradnje. Drago mi je da ima ve drugo izdanje, jer, kao to sam ve navela, tema je bitna, prevana, da se o njoj ne bi italo, govorilo, raspravljalo, a hvala Veernjaku koji je uvidio vanost teme i naravno raunao da ce prodaja biti velika, a Tisak takoer.Zato je knjiga bila dostupna na svim kioscima Tiska, a moe ju se nai i u kolskoj knjizi.elim napomenuti da ve dugo ima na web stranici Veernjaka jedan blog Sunica, gdje se moe nai puno materijala, lanaka, informacija o naim silovanim enama i naporima koji su u tijeku da im se osigura status, mirovina, medicinska pomo, itd. Nedavno su ak Hrvatske ene u Chicago priredili banket njima u ast i skupili lijepu svotu novca za daljnji rad.Ta podrka, ovdje i izvan Hrvatske, od velike je vanosti, jer su se te ene ve 20 godina osjeale osamljenima, naputenima, odbaenima, a to se treba sada nadoknaditi jer su konano skupile hrabrosti progovoriti o tim bolnim iskustvima. Kad je Hrvatska bila neslobodna, zajedno sa svojim suprugom Zvonkom borili ste se na svoj nain za njezinu slobodu. Devedesetih ste doli u Hrvatsku i aktivno sudjelovali u stvaranju i izgradnji Hrvatske suraujui i s pokojnim predsjednikom Tumanom. Nakon dvije tisuite aktivni ste na jedan drugi nain,ne sudjelujete izravno o politikim dogaanjima. Hoete li nam rei neto o tome? Ja osobno mislim da svaki in u ivotu ima svoju politiku dimenziju.Uvijek se moram smijati kada netko kae pa, mene ne zanima politika! I to ''nezanimanje'' je takoer politiki in! Jer ako nita ne radi, to e samo ojaati protivnike, i eto ima opet politiku, omoguio si svojom lijenou, indiferentnou svojim protivnicima ili neistomiljenicima da jaaju!Tako je i s pisanjem, nije mogue pisati i ne baviti barem donekle politikom, jer pisac ne
6. GODINJAK 230

moe ne prenijeti svoju viziju svijeta kroz knjievne likova, dogaanja, rasplete, pa tako opet ima politiku, ali je ta politika komponenta puno nijansiranija od medijskih komentara (esto plaenih i prozirnih) i puno dublja, ako je pisac kvalitetan, puno nadahnutija od politikih govora.Ja se itekako zanimam za politiku, za smjer u kojem Hrvatska ide, to sam i pokazala kada sam radila kao savjetnica Predsjednika Tumana.Kada su doli drugi kojimahrvatski nacionalni interesi, po mom sudu, nisu primarni, ja sam napustila slubenu politiku, a politikom se bavim sada u sferi knjievnosti, gdje mislim da mogu vie doprinijeti.Ali, ako bi se stvorio neki odbor za ene, za silovane ene, u okviru dananje ili budue slubene politike, naravno da bih rado suraivala. Kada biste sami odreivali sebe, to bi bilo na prvom mjestu: revolucionarka, knjievnica ili supruga, ena koja voli? Bjeim od kategorija.Preesto sam promatrala kako ljudi nestaju kada izgubi identitet koji su si sami dodijelili: estradna zvijezda, intelektualac, pisac, aktivist, itd.Ili koji su stjecajem okolnosti taj identitet dobili od naroda, privremeno, kao npr. ministar, ravnatelj, predsjednikMoe zvuati prefilozofski, ili pre-neodreeno, ali pokuam samo biti, bez definicije, granica, kategorija. Predugo sam u kategorijama: terorist, pisac, borac za slobodu, ena koja eka, heroj, zloinac. Sve to je prolazno, mogu danas biti u zemlji gdje ivim smatrana kao borac za slobodu (sto se dogodilo), a sutra terorista (sto se isto dogodilo). Istina je puno vea i ira od neijih misli koji se stalno mijenjaju.Ali, dobro, kada ste ve pitali, rekla bih samo da elim biti ovjek u harmoniji sa svemirom.Moe li ena biti ovjek? Haha!Ako ne, onda recimo da mi je na prvom mjestu biti samo u harmoniji sa svemirom. Jer sve drugo proistjee iz toga stanja. Jedna ste, to se mirne due moe rei, od najitanijih suvremenih hrvatskih knjievnica. to za vas predstavlja knjievnost? Kako vidite suvremenu hrvatsku knjievnost? Nisam jedna od onih koji cijene umjetnost radi umjetnosti, a u tomu se moram, naalost, slagati s izvjesnim Mao Tse Tung, koji je rekao ak da uope ne postoje umjetnost zbog umjetnosti, jer se umjetnost ne moe nikako odvojiti od klase niti biti neovisna od politike.Nisumi dragi ni postmodernisti ni dananja postmodernistika i eksperimentalna knjievnost jer joj nedostaje ljudskosti. U svome pisanju, uvijek sam se vodila za onim to je William Faulkner rekao, kad je primao Nobelovu nagradu: Mladi mukarac ili ena koji danas piuzaboravili su na probleme ljudskog srca zbog sukoba sa samim sobom, koji sam po sebi moe pisanje uiniti dobrim jer je samo to vrijedno da se o
231 6. GODINJAK

njemu pie, vrijedno patnje i znoja. On ih mora ponovno nauiti. Moraju nauiti same sebe da je najosnovnija od svih stvari biti prestraen: i, uei to sebe, zaboraviti zauvijek, ne ostavljajui mjesta u svojoj radionici za bilo to osim starih injenica i istina srca, univerzalnih istina bez kojih je svaka pria prolazna i osuena na propast ljubav i ast, saaljenje i ponos, suut i rtva. Sve dok tako ne radi, on radi pod prokletstvom. Ne pie o ljubavi nego o poudi, o porazima u kojima nitko ne gubi nita vrijedno, o pobjedama bez nade i, to je najgore, bez saaljenja i suuti. Njegove alopojke ne ale ni za jednom univerzalnom istinom, ne ostavljaju oiljke. Ne pie iz srca, nego iz lijezda pjesnikova, pieva dunost je da pie o tim stvarima. Njegova je privilegija da pomae ovjeku da ustraje uzdiui mu srce, podsjeajui ga na hrabrost i ast, i nadu, i ponos, i suut, i saaljenje, i rtvu koji su bili vrhunci njegove prolosti. Zato, kad upitate ljude koje su im najdrae knjige, oni e uvijek navesti neku od klasinih dijela, neku s univerzalnom, ljudskom priom: SteinbeckovePlodove gnjeva,Zloin i kaznuDostojevskog, CervantesovogDon Quijote -a, Balzaca, Hugo-a Dakle, moji uzori su veliki pripovjedai koji povezuju ljude s njihovom prolou, vode ih u sadanjost i inspiriraju za budunost, pisci kao to su Faulkner, Saul Bellow, Dostojevski, Balzac, John Steinbeck, Flannery O'Connor. Imam previe prijatelja i prijateljice koji sjajno piu, ali ih ne bih nabrajala da nekog od njih ne bih zaboravila spomenuti. Moja je arka zelja da se u Ministarstvu kulture konano neto poduzima da ih se moe citati izvan Hrvatske, na drugim jezicima. To uopenije teko izvesti, ima mogunosti, ima strategija, ima ljudi koji to mogu, samo nedostaje vizija. Ne da se hvalim previe, ali sam ve uspjela, skupa s nekim suradnicima izvan zemlje, omoguiti da se bar devet hrvatskih pjesnika i pisaca pojave na amerikom tritu.Zamislite sto bi sve bilo mogue uiniti da imamo tim ljudi koji rade preko ministarstva!Ako nas nema izvan zemlje, sve radimo autistiki, a to imamo od toga? Va suprug Zvonko Bui ve je etiri godine na slobodi. Vaa teka i pustolovna ivotna pria imala je hepiend. Kako se snalazite u mirnom ivotu? Hepiend je varka, jer nije end dok ne umremo, a svata se moe dogoditi izmeu! Jednog ce dana o tome postojati pisani trag, nadam se u skoroj budunosti,pa bolje da priekamo malo.Mogu samo zasada reci da je bilo kao to vrijeme zna biti, svaki dan drugaije, pa potres, pa sunce, pa oluja, pa uragan, pa vjetri, malo kie, vruina, pa opet kie. uglavnom, nitko ne moe zamisliti kako je to doi doma nakon 32 godina strogog zatvora, za zatvorenika,
6. GODINJAK 232

i za enu i obitelj. Ali je Zvonko, hvala Bogu, doao doma, svaki dan je pun iznenaenja, novih iskustava, izazovaa moram sve zainteresirane izvijestiti da se najnovije zove Rocinante, Zvonkov novi suputnik s etiri kotaa.Prvi Rocinante bio je slavni konj Don Quixotea, a drugi je vjerni suvremeni konj Zvonka Buia, koji se bori s hrvatskim politikim vjetrenjaama, a bez obzira na uinke, on sada osjea pravu slobodu kretanja.Da, kao to znate, konano je poloio vozaki ispit, prvi put u ivotu vozi, a preao je ve preko15,000 kmu 7 tjedana. U svom novom romanu pisali ste o problemu silovanih ena. Kako komentirate injenicu da je, recimo u BiH, taj problem dignut na najviu razinu, a u hrvatskoj gotovo zanemaren? Dodue, u BiH je silovano mnogo vie ena, ali problem je u naelu isti. A kako znamo da ih ima vie u BH? Veina uope ne govori o tome, jer se boje, ili se stide (jer ih je drutvo uilo da su one krive) ili ne ele biti stigmatiziraneu Americi, recimo, strunjaci raunaju da samo oko 30% silovanih ena prijave sluaj policiji.A to je u zemlji koja pokazuje puno vise razumijevanje za silovane ene preko raznih slubenih institucija, udruga, organizacija za ljudska i enska prava. Ovdje, gdje se ta svijest jo mora razvijati, raunam da je moda 1-2% silovanih ena progovorilo o tome.Ne smijemo zaboraviti da, usprkos tome to je u BH problem bio dignut na najviu razinu, te ene se jo uvijek bore za sva svoja prava, kompenzaciju, status.pa je pitanje to su imale od svega toga?Zato moramo poveati svoje napore, ne dopustiti da se sve to zaboravi, zanemaruje. Zahvaljujui vam na razgovoru, jo samo jedno pitanje. Spremati li neto novo, roman ili knjigu? Ima stvarno milijun sjajnih pria koje zasluuju da se o njima pie, ali nikada nisam ba unaprijed planirala o emu u pisati, to me obino udari kao grom kada je pravi trenutak, prava tema. Dakle, vidjet emo. Sada sam zauzeta radom na scenariju po romanu iva glava, jer Anja ovagovi Despot i ja namjeravamo traiti sponzore za snimanje film o ovoj temi, s Anjom, naravno, u glavnoj ulozi.elja mi je i da nae ene sudjeluju u filmu, jer je to njihova pria, borit emo se da i tako bude. Ovaj je razgovor objavljen u Hrvatskom slovu, a s Julienne Eden Bui je razgovarao Damir Peorda.

233

6. GODINJAK

UENIKI POKUAJI
ANAMARIJA OLAK Nagraena pjesma na 49. imievim susretima. .........................................237

235

6. GODINJAK

NAGRAENA PJESMA NA 49. IMIEVIM SUSRETIMA

Jedni drugima ponekad pruimo toliko sree i ushita da se ini nevjerojatno kako bismo ikada mogli postati drugaiji, kako smo sposobni povrijediti jedni druge, a jesmo, itekako! Znamo ponekad zadati preduboke rane ne razmiljajui. Je li to sebinost? Samo puka nesmotrenost? Ili ak dokaz zla koje postoji u nama? Ne znam.. Znam samo da se bojim, i sebe, i njih, i zla koje je u nama. A najvie svega onoga to jedni drugima esto inimo, bez trunke kajanja. I imamo drskosti pored svega toga sebe nazivati naprednim biima? Razumnim ljudima.. Ma ako je ovo razum, elim poludjeti to prije.

Anamarija olak II a Srednja kola Antuna Branka imia

237

6. GODINJAK

IZBOR PJESAMA KATARINA JURI

BURILO Naviru mi osjeaji, a dua se puni boli, kraj ognjita u kuarku jo burilo staro stoji. Tako neto ne primijetih dok si bako iva bila, ali sada kad te nema nikome ga viruj nedam. Kao dragulj privijam ga ja na grudi svoje, gorak uzdah otima se ti si sada samo moje. Tko te samo nainio, potpisat se nije htio, al tragovi jo su ivi to su moji preci mili. Vele edni grla ti si napoio, na leima babe Ane uvik si ti bio, a sada je drugo vrime voda vie nije ista... Al nemari..apnut u ti; zub vrimena ne moe ti nita.

6. GODINJAK

238

Uvela rua Juer si bila Sva tako mirisna i zanosna, kraljica svih cvjetova. Divilo ti se Jutarnje sunce. Mladi mjesec uzimao, Kapljice rose koje Su drhtale u tvojim latima. Danas drhti Usplahirena. Povija se Hladnoj zemlji Umire bez krika.

DJETINJSTVO Djetinjstvo su laki koraci to zvone u tiini, apat blagog povjetarca zanesena na mjeseini. Djetinjstvo je meka trava osuta smjehom tratinice i maslaka polet ptica veselica, najljepa kajda ikad otpjevana.

239

6. GODINJAK

JESEN Na svom licu, u svojoj kosi osjetih miris to ona donosi. I dok sam okom svojim trepnula; Zlatni je plat pod noge mi metnula. Svuda je ima ona je tu... Dolazi u mom mjesecu rujnu. Kad zrija groe, kruka u vrtu jesen je ogrnula dolamu utu. Sunce joj osmjeh zlaani alje, a ona seljaku zrelo ito daje. Jo je ekaju pune ruke posla, moda joj pomogne jutarnja rosa, one su tako dobre druge. Ostat e moda, do zime duge.

6. GODINJAK

240

HERCEGOVINA Otkad znam za sebe U mom srcu bdije. Tvoje gore,vreli kamen Mom su srcu najmilije. U svojim njedrima uva blago Zemljo moja mila, naa loza,slasna smokva Iz kamena niknula. Dok ponosna kroim Niz dardine svoje, ujem meke zvuke To gangai poje.

Katarina Juri III b gimnazija

241

6. GODINJAK

IZBOR PJESAMA ANTONIJA JURI

DOMOLJUB U obranu javlja se prvi ne alei ivota ni krvi. Svuda bitke vodi teke i pobjede nosi viteke. Al' mnogo je onih to na bojitu su pali i posljednji dah domovinu dali. A za taj dar to domovini su dali rajskim prostranstvom vjeno nek' brode,sjajni i isti kao ideali. Pa da se iz srca zemlje ove jednom opet rode!

6. GODINJAK

242

PREDUGO BRATE,PREDUGO Predugo je, predugo raj na zemlji liio na pakao. Predugo je,predugo duman kleti njime koraao. Predugo je,predugo stara majka suze lila, predugo je njima lice kvasila. Predugo je,predugo Dunav crven tekao i Ravni kotar plodove krvave ljudima davao. Predugo je, brate,predugo Lijepa naa krvlju bila okovana, i suzama natopljena. A sada kad se barjak crven,bijeli,plavi opet sa visina vije neka svaki Hrvat sa ponosom vie: Hvala Bogu vinjemu i generalu naemu!

243

6. GODINJAK

VRIJEME LJUDI Negdje tamo sa poetskih visina iz mene izlazi samo gorina, svemu tome krivo je vrijeme kada i hijene mogu da lete. I opet su trgovci ispred hrama svi su postali Jude, a Pilati peru krvave ruke,dok sotona tvrdi da je human i aneo milosrdan. Neki priaju o plovidbi a ni sidra nisu digli i svi oni mievi u boci javljaju im se k'o svjedoci. A zapravo bijeda pod bjetavilom...

BEKIJA Ima jedno mjesto od doma drae gdje nauih prve korake, gdje nauih prve igre, gdje prijatelje naoh najbolje. Gdje moje srce za Hrvatsku ivi, gdje se moj pogled Grudama divi. Gdje legende nastadoe prave, gdje deki i cure nemaju mane. To je mjesto moje sve, tu u umrijet ja, to se mjesto zove Bekija.

Antonija Juri IIIc gimnazija

6. GODINJAK

244

KRONIKA
MARIO BUI Ljetopis Matice hrvatske Ogranak Grude u 2012......................................249

247

6. GODINJAK

LJETOPIS MATICE HRVATSKE OGRANAK GRUDE U 2012.

-Dana 17. sijenja 2012. godine u 11 sati bijae sastanak elnitva Matice hrvatske Ogranak Grude pod predsjedanjem predsjednika Maria Buia, te dopredsjednika Stjepana Glavaa i Joze Maria kao i aktivnih lanova Petra Majia i Sreka Mikulia. Na sastanku je dogovoreno predstavljanje knjige u kinodvorani Grude U obrani Domovine, autora Zvonimira Franjkovia. Takoer je dogovoreno sudjelovanje Matice hrvatske Ogranak Grude u Gorici u dogaaju No otvorenih muzeja. Ova ideja da se u opini Grude dogodi ova europska kulturna manifestacija No otvorenih vrata muzeja potekla je od aktualnog predsjednika Matice hrvatske Ogranak Grude. To je zapravo i prvi put da se ta manifestacija odvija na prostoru Hercegovine. Isto tako se aktiviralo pitanje prostorija Matice hrvatske u kinodvorani u Grudama te je zakljueno da se krene u realizaciju ureenja buduih prostorija MH Ogranak Grude koje je Matica hrvatska dobila na koritenje od opine Grude. U ast Ivana Alilovia i ove e godine biti odrana sveanost: molitva, paljenje svijea i polaganje cvijea na grobnici pok. Ivana Alilovia na keljinoj Njivi uz prigodno slovo, te u kinodvorani u Grudama prigodan program. Zakljueno je da se na inicijativu Matice hrvatske Ogranak Grude sazove Organizacijski odbor imievih susreta i da se pone raditi Monografija imievih susreta u povodu 50. obljetnice odravanja ove najstarije kulturno-knjievne manifestacije u BiH i ire, a koja bi zapravo bila predstavljena na 50. imievim susretima 2013. godine u Drinovcima. -23. sijenja 2012. godine u kinodvorani u Grudama bila je promocija knjige: U obrani Domovine, autora Zvonimira Franjkovia, kapetana bojnog broda u mirovini. Knjiga je s tematikom iz Domovinskog obrambenog i pravednog rata. Predstavljanje se odralo u povodu 20. obljetnice proglaenja neovisne, samostalne i meunarodno priznate Republike Hrvatske. Nakon uvodnog govora dobrodolice kojeg je odrao u ime domaina, Matice hrvatske Ogranak Grude i opine Grude, uvaeni gospodin prof. Sreko
249 6. GODINJAK

Mikuli, predstavljai su knjige nastavili s programom i to: dr. Vlado Nui, u ime nakladnika Matice hrvatske Ogranak Split; prof. dr. fra Andrija Niki, predsjednik HKD Napredak u Mostaru i Zvonimir Franjkovi, autor. Petar Vuli, knjievnik i dragovoljac Domovinskog rata, te suradnik na ovoj knjizi bio je voditelj programa. Uenici Osnovne glazbene kole iz Gruda, Stipe Ilii i Boidar Vlai, svojim glasovirskim izvedbama uljepali su ovu veer. Naalost, svega dvadesetak osoba nazoilo je ovoj promociji. -No otvorenih muzeja je tradicionalna manifestacija koja se u mnogim gradovima Hrvatske i svijeta obiljeava krajem mjeseca sijenja. Ove godine se ovoj manifestaciji po prvi put pridruio netko iz naeg podnebesja. Naime, u petak 27. sijenja upni ured sv. Stjepana Gorica-Sovii, Bratovtina sv. Stjepana Prvomuenika Gorica-Sovii, Hrvatska franjevaka arheoloka zbirka Sv. Stjepan Gorica i Ogranak Matice hrvatske Grude organizirali su zajedno No otvorenih muzeja i to u Gorici, na tri lokacije: u Staroj crkvi, u Hrvatskoj franjevakoj arheolokoj zbirci Sv. Stjepana i u Galeriji Bratovtine. Ovako su prenijeli to u medijima: Hladna sijeanjska no nije zaustavila lijepi broj poklonika kulturnih dogaanja koji su prole veeri, 27. sijenja doli na prvu No muzeja u Gorici. Dogaaj su zajedno organizirali Bratovtina sv. Stjepana Prvomuenika Gorica-Sovii, upni ured Gorica - Sovii, Hrvatska franjevaka arheoloka zbirka sv. Stjepana Prvomuenika Gorica i Matica Hrvatska Ogranak Grude. Za poetak dogaanja odabrala se stara crkva sv. Stjepana u amatorju u Gorici, gdje je Klapa Bratovtina otpjevala jednu pjesmu. Nakon toga s nekoliko uvodnih rijei o samoj ideji pridruivanju Europskoj noi muzeja 2012. u Gorici i s programom veeri veliki broj nazonih upoznao je mr. sc. Mario Bui, predsjednik Matice hrvatske Ogranak Grude. Ministrica obrazovanja, znanosti, kulture i porta upanije Zapadnohercegovake prof. Helena Lonar je s nekoliko ukusno odabranih prigodnih rijei otvorila ovu No muzeja 2012. godine. Posebno je istaknula kako joj je kao ministrici drago to prepoznajemo muzejske vrijednosti i arheoloka istraivanja za nau povijest. Fra Ante Mari, knjiniar Hercegovake franjevake provincije Uznesenja Blaene Djevice Marije, inae dugogodinji upnik u upi Gorica-Sovii, ustvari najodgovornija i najzaslunija osoba za cijeli crkveno-muzejski prostor oko crkve u Gorici i sve radove koji su tamo napravljeni, nadahnuto, precizno i zanimljivo je govorio o samom projektu, otkrivanju ranokranske bazilike, starohrvatskom razdoblju i kroz povijest sve do danas, o restauraciji i rekonstrukciji stare crkve Sv. Stipana, kao i o nastanku Muzeja. Nije smetnuo s
6. GODINJAK 250

uma naglasiti povijesni zapis kako je stara crkva Sv. Stipana u Gorici bila jedno povijesno vrijeme sjedite srednjovjekovne upe Imota. Nakon fra Ante slijedila je jo jedna krasna pjesma klape Bratovtina, nakon ega su zbivanja prela u Muzej gdje su zainteresirani posjetitelji mogli razgledati postav i upisivali se u knjigu dojmova. Gorika je No otvorenih muzeja zavrila u Galeriji starog upnog dvora u Gorici otvaranjem izlobe slika fra Vinka Mikulia. U toj je prigodi svoje dvije pjesme iz najnovijeg, jo nepredstavljenog Godinjaka Matice Hrvatske Ogranak Grude SUSRETI 5, recitirao Marko uljak, mladi pjesnik iz Sovia (iz Bobanove Drage). Za poetak i prvu veer muzeja vie nego dovoljno. Mnogi nisu doli jer je tu veer bila i rukometna utakmica Srbija : Hrvatska. Svi koji su doli gledali su utakmicu u prostorijama Bratovtine, na alost Hrvatska reprezentacija je izgubila. To ipak nije pokvarilo lijep i nadasve uzvien dojam koji je na sve ostavila ova veer duhovnog rasta. -2. veljae 2012. godine svetkovina je u katolikoj crkvi i to Svijenica, ili kako na puk kae Kalandora. Osvanuo je snijeg, visina mu je razliita od sela do sela u Grudskoj opini. Snijeg je nastavio sipiti i predveer, pa cijelu no i tako danju na sv. Blaa, 3. veljae. U Grudama ga je palo vie od pola metra u ova dva dana, a snijeg i dalje nastavlja intenzivno padati. Najgore je zaseocima u rubnim dijelovima opine. Stoer Civilne zatite upanije Zapadnohercegovake na elu s Tomislavom uiem kao i cijelom Vladom upanije ZH radi i danju i nou kako bi se stanje stavilo koliko-toliko u normalu. Do subote popodne (4. veljae 2012.) palo je na nekim mjestima vie od metar snijega. Stanje je teko. Cijela je Hercegovina i Imotski i Vrgoraki kraj i druge opine Dalmatinske Zagore u kolapsu. Ljudi se pomau meusobno. Starijima i nemonima te bolesnima priskae se upomo na razliite naine. Kranska solidarnost je na djelu sada vie nego ikada. Naalost imade i onih koji samo s rukama u depovima podsmjehujui se promatraju dobroinitelje. -10. veljae 2012. godine (petak) blagdan je hrvatskog blaenika Alojzija Stepinca. Naveer je poelo snijeiti, te je tako do jutra do 10-ak sati kad je prestao padati snijeg, palo oko 20-ak centimetara novog snijega koji je isti dan gotovo sasvim okopnio. Ostao je onaj stari, ali prognostiari najavljuju idui tjedan zatopljenje pa se nadamo da e nam i ova nepogoda s tim zatopljenjem proi. -24. veljae 2012. godine u kinodvorani u Grudama odrana je veer sjeanja na prof. Ivana Alilovia (1922.-2003.), kao 90. obljetnica Alilovieva roenja. U toj je prigodi predstavljen Godinjak Matice hrvatske Ogranak Grude SUSRETI 5. O susretima su govorili mr. sc. Mario Bui, glavni urednik,
251 6. GODINJAK

potom Petar Maji, lan urednitva, zatim prof. Domogoj Tomas i njegov otac prof. dr. sc. Sreko Tomas, sa sveuilita u Osijeku. Oni su inae rodom iz Ploca, iz upe Drinovci, a lanovi su Matice hrvatske u Osijeku. O ivotu i djelu prof. Ivana Alilovia, nadahnuto je govorio prof. dr. sc. Fra Andrija Niki. Nazonih na ovoj kulturnoj veeri bijae oko 30-ak. Njima i svima koji potuju rad Matice hrvatske, njezin Ogranak u Grudama iskreno zahvaljuje na podrci. Evo to su Domagoj i Sreko Tomas o Godinjaku Matice hrvatske Ogranak Grude SUSRETI 5 kazali ove veeri: GRUDE, 24. VELJAE 2012. PRIKAZ GODINJAKA OGRANKA MATICE HRVATSKE GRUDE SUSRETI 5 Ogranak Matice hrvatske u Grudama, pored svojih brojnih aktivnosti, izdaje godinjak pod nazivom SUSRETI, a evo, danas se cjelokupnoj javnosti predstavljaju SUSRETI 5, to je mali jubilej. Godinjak ima opseg od ukupno 404 stranice, od ega se na 324 stranice nalazi uobiajeni sadraj u sedam poglavlja (Uvodni lanak, Zanimljivosti, Povijest i zemljopis, Kultura, Igrokaz, Knjievnost i Kronika), s radovima ukupno sedamnaest autora. Osim toga, ukljueni su i referati s Okruglog stola o biskupu fra Pakalu Buconjiu, odranom u Drinovcima 10. prosinca 2010., u sklopu kulturne manifestacije V. Dani Matice hrvatske u Grudama, a u povodu 100. obljetnice fra Pakalove smrti. Objava tih referata daje dodatnu vrijednost godinjaku. UVODNI LANAK lanak Barcelona i tota drugo usput! djelo je Ivana imia, rodom iz Dragiine, vlasnika informatike tvrtke Hertronic iz Gruda, koji pie i kolumne za dnevnik.ba. U lanku imi vjeto opisuje sve usputne okolnosti putovanja svoje esterolane obitelji u panjolsku, preko Italije, Francuske i Monaca, dok im je centralna lokacija za posjet bio glavni grad panjolske pokrajine Katalonije, Barcelona. Ipak, pored toga, posjetili su i Madrid te glavni grad druge panjolske pokrajine Baskije, Bilbao. U lanku imi povlai paralelu izmeu situacije vezane za Herceg-Bosnu, te stanja u dvjema spomenutim panjolskim pokrajinama, u smislu stalnog propitivanja granica vlastite politike autonomije. ZANIMLJIVOSTI lanak Odgojitelji u sudaru s tehnikom emu se nadati napisao je sveenik fra Mate Logara, upni vikar u upi Drinovci, te vjerouitelj u O
6. GODINJAK 252

Antun Branko i Stanislav imi u Drinovcima i duhovni asistent Frame. lanak obrauje uvijek aktualnu temu odgoja djece i mladei, u svjetlu sve brih promjena tehnikih sredstava kojima se ljudi slue (internet, mobiteli, Facebook, Twitter itd.). Budui da mladi u sve ranijim godinama ivota lake i bre prihvaaju sve te novitete, posveujui im znaajno vrijeme, Logara zakljuuje kako to utjee na sve vee gubitke kontakta roditelja s djecom, kao i da su mnoga dananja djeca zapravo siroad sa ivim roditeljima. Kako bi se to koliko-toliko popravilo, smatra potrebnim, s jedne strane, informatiki opismeniti nove generacije nastavnika, ali i roditelja, a s druge strane, budui da su osnovne ljudske potrebe ostale iste (pored potrebe za hranom, odjeom i stanom, potreba i za ljubavlju, razumijevanjem i prijateljstvom), potrebno je i u vjeronaunim programima dati vei naglasak socijalnoj osjetljivosti i ljudskom suosjeanju, te poveati disciplinu u kolama, jer je poputanje djeci u tom smislu medvjea usluga. lanak Ne bojte se probuditi napisao je Petar Maji iz Drinovaca, inae zamjenik predsjednika Matice hrvatske u Grudama. Kao to je vie-manje poznato, Maji je odigrao znaajnu ulogu u demokratskim promjenama 90-tih godina, Domovinskom ratu, HR Herceg-Bosni, Opini Grude, te u Sarajevu, obnaajui razliite dunosti. Pored osobnog angamana tijekom nacionalne emancipacije hrvatskog naroda, prilikom ruenja jugokomunistikog totalitarizma, posljednjih godina daje znaajne doprinose na spisateljskom polju. Njegov lanak je nadahnuto toplo posmrtno sjeanje, te podsjeanje na ivot i djelo estero ljudi, koji su imali velike sprovode u kratkom razdoblju od devet mjeseci, na drinovakom groblju Bartulua, a to su: Lucija Pandi, r. ulina, 91 godina, mr. sc. Andrija Tomas, 42 godine, Alojzije Maji, 43 godine, Vlado Kurtovi, 55 godina, Ana Tomas, r. Todori, 62 godine i Mihovil Milan Maji, zvani Mrva, 76 godina. Za sve njih kae da su bili veliki ljudi, pa ak i ovjek zvan Mrva, iji sprovod je predvodio mostarsko-duvanjski biskup dr. Ratko Peri, uz nazonost ezdesetak sveenika, neto vie asnih sestara i mnotva vjernika. Svakome je to bilo posve oekivano, jer je iz Mrvine blie obitelji bilo ili ima 15 sveenika i asnih sestara, a sin mu je don eljko, viegodinji vicerektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, jedne od uvenijih ustanova u Hrvata uope. Jasno je kako autor s ponosom istie da je iz Drinovaca bilo ili trenutno ima ukupno 72 sveenika i 46 asnih sestara, to je svojevrsni fenomen. No, njemu je osobito na pameti gorui problem demografske obnove u hrvatskom narodu, a za Hercegovinu jo uvijek prisutan i problem iseljavanja, te stoga slavi i meu mrtvima i meu ivima sve one koji su dali veliki doprinos u ljudskim ivotima, jer to smatra najveom vrijednou. Navodi kako se nai roditelji i djedovi u puno teim prilikama nisu bojali novih

253

6. GODINJAK

ivota, dakle djece, pa je stoga i njegova poruka saeta u naslovu: Ne bojte se probuditi. lanak Okupljanje i ohrabrenje dar crkve, napisao je Boidar Maji iz Zagreba, po roditeljima porijeklom iz Drinovaca, a do sada, izmeu ostalog, autor jedne knjige eseja. U lanku autor, etnjom kroz povijest do dananjih dana, ukazuje na ulogu Crkve i crkvenih ljudi u okupljanju kranskog puka za njegovu obranu prilikom razliitih ugroza. Posebno ukazuje na viestoljetni zajedniki mueniki hod Crkve i hrvatskog naroda u Hercegovini, nazivajui to predivnim primjerom vjere, nade, postojanosti, nesebinosti i rtve, ali i ivota. Zakljuuje kako je Crkva tu nesebino pridonosila i pridonosi ouvanju narodne svijesti, jezika, kulture i umjetnosti, te je davala i daje osjeaj da nismo sami, ostavljeni i nemoni. POVIJEST I ZEMLJOPIS lanak Kratka povijest Gruda i kretanje stanovnitva, napisao je prof. dr. sc. fra Andrija Niki, istaknuti povjesniar, znanstvenik, sveuilini profesor i plodan pisac. Taj je lanak najopseniji u petom broju godinjaka (ukupno 83 stranice), a obuhvaa, pored uvodnog dijela, kratak povijesni pregled Gruda, odreene podatke o katolicima u Grudama, te svojevrsno zakljuno razmatranje. lanak sadri mnogo sabranih podataka iz razliitih izvora, iz ope i crkvene povijesti Gruda, ali kako su Grude sjedite opine, esto unutar teksta susreemo i razliite korisne povijesne podatke iz nastanka i ivota drugih mjesta, odnosno upa u opini Grude. lanak e biti od velike koristi svima koji su danas napose zainteresirani za prolost svoga kraja, starih naselja i gradina. To je podloga za daljnja istraivanja povjesniarima, demografima, sociolozima te drugim istraivaima i znatieljnicima, odnosno ljudima od pera. lanak Batinik muenitva strpljivosti (Povodom 100. godinjice roenja dr. don Ivana Tomasa), napisali su: Domagoj Tomas, mag. educ. hist. et philol. croat., asistent na Odjelu za kulturologiju Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku, polaznik 2. godine poslijediplomskog doktorskog studija povijesti na Hrvatskim studijima u Zagrebu i prof. dr. sc. Sreko Tomas, redoviti sveuilini profesor (trajno zvanje) na Prehrambeno-tehnolokom fakultetu u Osijeku i na Agronomskom i prehrambeno-tehnolokom fakultetu Sveuilita u Mostaru. lanak daje saet prikaz ivota i djela dr. don Ivana Tomasa, roenog 1911. u Drinovcima, a preminulog 1992. u Rimu, gdje je i pokopan u grobnici Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. lanak predstavlja malo osvjetljavanje bogatog ivota jednog sveenika i domoljuba, o kojem se u njegovom rodnom kraju malo zna.
6. GODINJAK 254

lanak Reljefne osobitosti prostora Zapadnohercegovake upanije podloga geoekolokom i turistikom vrednovanju kao prilog odrivom razvoju upanije napisao je dr. sc. Vjekoslav imunovi, docent na Prirodoslovno-matematikom fakultetu Sveuilita u Mostaru, stalni suradnik godinjaka, inae rodom iz Gruda. lanak vrlo utemeljeno obrauje zemljopisni poloaj, hipsometrijske znaajke, nagibe, ralanjenost reljefa, orografsku strukturu, morfostrukturne osobitosti i ponikve u promatranom prostoru. Prema zakljuku, prostor Zapadnohercegovake upanije u geomorfolokom smislu moe se razvrstati na dio Visoke i Niske Hercegovine, te Hercegovakog sredogorja. KULTURA lanak Zaviajni govor u ranim pjesmama A. B. imia napisala je dr. sc. Mila Pandi, zaposlena na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, inae kerka istaknutog sveuilinog profesora Vlade Pandia, rodom iz Drinovaca. Poglavlja koja obuhvaa lanak su: Pjesnikova ukorijenjenost u zaviajnom govoru, Zaviajni govor A. B. imia, Rane pjesme (1912. 1917.), Leksikofonoloki lokalizmi, regionalizmi i dijalektizmi u Ranim pjesmama, Tvorbeni lokalizmi, regionalizmi i dijalektizmi u Ranim pjesmama, Zaviajne sintaktike osobitosti u Ranim pjesmama i Leksiki i leksiko-semantiki dijalektizmi u Ranim pjesmama. U zakljucima dr. sc. Pandi nedvojbeno zakljuuje kako Rane pjesme A. B. imia sadre mnogobrojne lokalizme (lekseme koji su karakteristini za mjesni drinovaki govor), regionalizme (lekseme koji su karakteristini za hercegovaki govor ili govore) i dijalektizme (tokavske lekseme koji nisu uli u leksik hrvatskog standardnog jezika), te da se imi ponosio zaviajnim govorom, promicao ga i na svoj nain ga slavio. lanak Proklinjanja u romanu Ivana Raosa 'Prosjaci i sinovi', napisao je mr. sc. Mario Bui, predsjednik Matice Hrvatske Ogranak Grude. Autor je u lanku podijelio proklinjanja u 4 grupe: Proklinjanja u kojima se spominje avao, Kikaeva zapovijed Kunite i proklinjite!, Materina kletva ili materino prokletstvo i Druge kletve i proklinjanja. U zakljuku Bui iznosi zanimljivo stajalite, da su kletve i proklinjanja u Raosovu romanu Prosjaci i sinovi prisutne kako bi ouvale opu moralnu i crkvenu etinost, jer ako netko pria u crkvi za vrijeme propovijedi, prokune ga se da uuti, s obzirom da smeta svetu stvar. Ukoliko netko krade, vara ili ivi kako ne treba, psuje ga se kako bi se popravio. Takoer ga se proklinje, kao Vrtirepku, jer se dralo da se ogrijeila o moralne zakone. Dakle, ne radi se o kletvama i proklinjanjima kojima je elja samo prokletstvo, ve im je primarni cilj upravo suprotan i stoga Bui smjeta i
255 6. GODINJAK

Raosa i don Pavla i Kikaa i sve ape po molitvi svojih kletvi i proklinjanja u zaslunu Boju vinost. IGROKAZ Igrokaz, zapravo dramski tekst Boi bez sina, napisao je fra Ante Mari, sveenik s bogatim pastoralnim, ali i spisateljskim iskustvom, u razliitim podrujima djelovanja ljudi od pera. Danas fra Ante vodi Franjevaku knjinicu u Mostaru. U ovoj drami obrauje tematiku iz zadnjih est mjeseci ivota naeg poznatog pjesnika A. B. imia, koje je pjesnik, teko bolestan od tada neizljeive tuberkuloze, proveo u bolesnikoj postelji. Za to vrijeme pjesnika su oekivali, barem za Boi, u roditeljskom domu u Drinovcima. Fra Ante uspio je na realistian i vrlo slikovit nain prikazati i pjesnikovu borbu s boleu, u zadnjim danima ivota, ali jednako tako i iekivanje majke da e za Boi vidjeti, pored druge svoje djece, i svoga najstarijeg sina, kao i njezinu neizmjernu tugu kada je doekala Boi, a njezin se Antun ostao boriti s boleu u bolesnikoj postelji u Zagrebu. Na slikovit nain autor je povezao pjesnikov cjelokupni ivotni put od Drinovaca do Zagreba, te njegovu ljubav prema rodnim Drinovcima i Hercegovini. Saeo je u drami i pjesnikovu borbu sa sumnjama u Boju postojanost, ali i konano nepobitno priklanjanje uz vjeru svojih otaca, jer se u bolnici ispovjedio, priestio i primio posljednju pomast, kada je mjesto u prah preao sav u zvijezde. KNJIEVNOST Izbor pjesama mladog pjesnika Marka uljka, diplomiranog novinara iz Bobanove Drage, donio nam je pjesme s naslovom: Mom rodnom kraju, Stara pila, Pjesme naih steaka, Jedno sunce to njenije grije, Glazba jesenje noi, Zimsko jutro, Moj duh, Ispovijed, Kao otok, Jedan ivot, Heroj pjeva pjesmu o pobjedi, Oprotaj, Majci i Staro maslinovo drvo. Prikaz pjesama dao je fra Ante Mari, navodei da se iz samih naslova daju nazrijeti misli stihova, koji su nastajali u sjeni zvonika sv. Ilije, na ilirskoj gomili u Bobanovoj Dragi. Izbor pjesama mladog pjesnika eljka Andrijania, roenog 1991. u Grudama, koji se pored pisanja pjesama bavi novinarskim pisanjem i djelovanjem (povremeno na Radio Grudama, a i jedan je od urednika mrenog portala boboska.com), obuhvaa 16 sljedeih pjesama: Umorni duh, Aneo uvar, arobna pjesma, Dobro ti je gore, Pjesma u suzama, Susret, Staro mjesto, Klinci kao mi, Mostar, Ne trai me, ovjee, Pjesma umornog djeaka, Putovanje kroz vrijeme, Rastanak, Slika moje mladosti, Cesta pred nama i Jutro moje mladosti. Ti naslovi ukazuju na raznolikost misli i osjeaja koji naviru iz
6. GODINJAK 256

duha mladog pjesnika, zavravajui na papiru kao peat odreenih ivotnih zbivanja, misli i snova. Pjesme grudske neviste Jasminke Mikuli, rodom iz Dalmatinske zagore (Miljevaka visoravan), koja je radila na Radio Grudama kao voditeljica, imaju, kako je to i sama izjavila, uzor u velikim hrvatskim pjesnicima Silviju Strahimiru Kranjeviu i Antunu Gustavu Matou. Ovdje je objavljeno njezinih 13 pjesama, i to: Bio si, Zemaljski hod, Umoran i sam, Jutro u predgrau, Nada, Posljednji pozdrav, Sve prolazi, Kad su daleke bile daljine, Sebinost, Vukovarske due, Hercegovina, Samo reci rije i Proljee. Pjesme se odlikuju osjeajima ljudske topline, njenosti, ljubavi, prijateljstva, nade i domoljublja, sa snanim peatom enske due. Hvala joj to je kao roena Dalmatinka napisala pjesmu Hercegovina: Ispaena, prevarena, naputena Dugo te eka na kunom pragu eljna tvoga lica i tvoga imena. Ne misli na proteklo vrijeme I hoete li se prepoznati Tvoje tragove jo uva u kolijevci Jer zna da se Dom ne zaboravlja. U Susretima je svoje mjesto naao i Izbor pjesama pjesnikinje Magdalene Grizelj, najmlae od etiriju uvrtenih pjesnika, roene u Splitu 1993., a odrasle u Soviima. Autorica poeziju pie od svoje dvanaeste godine i do sada je dobila nekoliko nagrada. Ovdje je objavljeno 10 njezinih pjesama, s naslovima: Boi dolazi, Da sam vila, In memoriam, Proljetna livada, San, Zlatno sjeanje, Ukor, Nostalgija, Pod tvojim kriem i Grijeh. Te su pjesme nastale do njezine sedamnaeste godine starosti, te obiluju bujnom matom, snovima i idealima djevojke koja stupa prema svojim godinama zrelosti. OKRUGLI STOL STOTA GODINJICA SMRTI BISKUPU FRA PAKALA BUCONJIA (1910. 2010.), DRINOVCI 10. PROSINCA 2010. Uvodni pozdravni govor odrao je provincijal Hercegovake franjevake provincije, dr. sc. fra Ivan Sesar. Istaknuo je kako je fra Pakal Buconji ivio u skladu sa svojim biskupskim geslom: Sve za vjeru i domovinu, jer se isticao svojim hrabrim stavovima u obrani prava hrvatskoga katolikog puka u Hercegovini, kako pred osmanskim, tako i pred austrougarskim vlastima.
257 6. GODINJAK

Dodao je da se na mjestu gdje je biskup Pako bio sahranjen, u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru, na dan 8. prosinca 2010., tono na 100. godinjicu biskupove smrti, sluila sveta misa koju je predvodio mjesni biskup dr. Ratko Peri. Referat Biskup Buconji utemeljitelj upe Drinovci i visokog kolstva u Hercegovini odrao je fra Ante Mari. Istaknuo je kako se selo Drinovci odcijepilo od upe Ruii 1871., a prvi upnik bio je fra Pakal Buconji, koji je u tri godine dogradio zapoeti upski stan. Preciznije, to je bilo novo utemeljenje (obnova) upe Drinovci, a fra Pakal je od poetka vodio svu potrebnu upnu dokumentaciju. Takoer, iznio je injenicu kako je fra Pakal na studiju u Rimu 1866. stekao zvanje profesora teologije i filozofije, a ve 1867. donio je odluku o osnutku studija teologije u samostanu na irokom Brijegu, dok je 1895., pri osnutku Franjevake bogoslovije u franjevakom samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru, odigrao glavnu ulogu. Referat Fra Pakal Buconji i Drinovci, odrao je doajen prof. dr. sc. fra Bazilije Pandi, roeni Drinovanin, koji je uplovio u 94. godinu ivota i jo je aktivan. Otac Bazilije u referatu je iznio detalje iz povijesti obitelji biskupa Buconjia, te njegove tijesne veze s Drinovcima, ne samo po roenju, ve i po prvom upnikovanju, a ono po emu ga ve do sada Drinovani pamte, a pamtit e ga i budue generacije, jest izgradnja predivne kamene crkve, u kojoj su se duhovno krijepili, a mnogi su bili i potaknuti poi tragovima koje je zapoeo slavni biskup. Tim je putem odluio poi i sam fra Bazilije, postajui jedan od njegovih velikih nasljednika na duhovnom planu. Referat Pisano djelo biskupa Buconjia odrao je povjesniar dr. sc. fra Robert Joli. Istaknuo je kako biskup Buconji nije previe napisao, to obrazlae dugogodinjim njegovim upravnim poslovima, to u franjevakoj provinciji, to kao biskup (punih 30 godina), te s tim u vezi, kroninim nedostatkom vremena. Kao najznaajniji biskupov govor referent istie Buconjiev govor u crkvi sv. Jeronima u Rimu 1863., prigodom proslave 1000. obljetnice pokrtenja Slavena od svetih apostola irila i Metoda, jer se taj govor toliko svidio biskupu Strossmayeru, da ga je kasnije dao tiskati. Joli dokumentira miljenja o biskupu Buconjiu, pa i od protivnika, kao priznatom, odlunom i neustraivom branitelju hrvatskih svetinja. Referat uvodravnik kustod fra Pakal Buconji (1874. 1879.) i osloboenje Hercegovine (i Bosne) 1875. 1878. godine prezentirao je prof. dr. sc. fra Andrija Niki. On istie kako je i u Hercegovakom ustanku 1875. Buconji odigrao presudnu ulogu. Naime, on je knjigom Kratak pregled prituaba glavnih povoda ustankah kranskog puka u Bosni i Hercegovini (premda nije potpisana, i Niki i Joli pripisuju je Buconjiu), pisanom na talijanskom jeziku iz 1875., koju je podijelio svim tadanjim velikim europski
6. GODINJAK 258

silama, podigao pokrajinsko-regionalni sukob na razinu europskog problema. Tomu treba dodati i susret kustoda Buconjia s carem Franjom Josipom I. u Imotskom 1875., uz pratnju delegacije od devet hercegovakih fratara. Kako je znano, sve je zavrilo odlukom Berlinskog kongresa iz 1878. da Austro-Ugarska uvede mir i red u Bosni i Hercegovini, ime je zavrio stoljetni turski zulum nad kranskim stanovnitvom. KRONIKA lanak Kronika dogaanja u Matici hrvatskoj, napisao je mr. sc. Mario Bui, predsjednik Matice Hrvatske u Grudama. Kronika biljei sljedee aktivnosti: 1.) Izvjee o radu Matice hrvatske Ogranak Grude za 2010. i Nakladni plan za 2011., poslan u sredinjicu u Zagreb poetkom 2011. 2.) 2. oujka 2011., u spomen na zaslunog kulturnog djelatnika i knjievnika Ivana Alilovia, predstavljena knjiga Igora Zidia: Sluaj Alilovi, a taj je dan odrana i sveta misa za pokojnog Alilovia u crkvi na keljinoj njivi, te molitva na novoureenoj grobnici, koja je obnovljena na poticaj Ogranka MH Grude. 3.) Odrana kulturna manifestacija USKRS S MATICOM HRVATSKOM U GRUDAMA, i to: a) 25. travnja 2011.: Predstavljanje dvostrukog nosaa zvuka (2 CD-a) Grudsko pivanje. b) 5. svibnja 2011.: - Otvaranje izlobe slika nagraenih uenika osnovnih i srednjih kola iz opine Grude, - Dodjela plaketa MH Grude za najbolje pisane radove (pjesme i proze), - Dodjela plaketa MH Grude za najbolje likovna ostvarenja uenika osnovnih i srednje kole iz opine Grude - Predstavljanje knjiga Radice Leko, prof. iz Posuja. c) 17. svibnja 2011.: Predstavljanje MH Ogranak Stolac i knjige eljka Ragua. d) 23. svibnja 2011.: Glasovirski koncert promocija mladog virtuoza iz Gorice, Ivana Galia, u Velikoj dvorani Matice Hrvatske, Strossmayerov trg 4, Zagreb. e) 27. svibnja 2011.: Predstavljanje knjige Milke Tice Ledinaki steci. f ) 3. lipnja 2011.: Otvaranje izlobe slika akademskih slikarica Dragane Nui-Vukovi i Andrijane Mlinarevi-Cvetkovi.
259 6. GODINJAK

4.) Predstavljanje knige: Zvonko Bui, kronika povratka Zvonka Buia u domovinu autora Tomislava Marijana Bilosnia, Matica hrvatska Grude, Grude Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2010. 5.) Predstavljanje dvostrukog nosaa zvuka (2 CD-a) Grudsko pivanje u Velikoj dvorani Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, Zagreb. 6.) VI. DANI MATICE HRVATSKE U GRUDAMA 2011. a) 1. prosinca 2011.: Predstavljanje nakladnitva RECIPE Hercegovake franjevake provincije. b) 2. prosinca 2011.: Obiljeavanje 12. obljetnice Bratovtine Sv. Stjepana Prvomuenika, Gorica-Sovii: - U upnoj crkvi u Gorici sveta misa. - U Galeriji Bratovtine i upe Gorica-Sovii: Otvaranje izlobe slika akademske slikarice mr. Vesne Vuge Suac c) 9. prosinca 2011.: Predstavljanje knjige djejih pria Zagrljaj, autorice Ive Nui. d) 16. prosinca 2011.: - Predavanje akademika Radoslava Katiia: Tragom svetih pjesama nae pretkranske starine, - Predstavljanje tri knjige autora akademika Radoslava Katiia: Boanski boj, Zeleni lug i Gazdarica na vratima. e) U upnoj crkvi u Drinovcima: Boini koncert upnih zborova i drugih glazbenih organizacija s podruja opine Grude 7.) 24. veljae 2012. Predstavljanje Godinjaka MH Grude SUSRETI 5. Godinjak SUSRETI 5 uredili su: Andrijana Mlinarevi-Cvetkovi, fra Ante Mari, Jozo Mari, Marija Marti, Mario Bui, Mladen Leko, Petar Maji, Sreko Mikuli, Stjepan Glava, Tihomir Glava, Vinko uljak i Vinko Zori; grafiki uredili Andrijana Mlinarevi-Cvetkovi i Edita Grubii; dok je lekturu i korekturu napravila Marijana uljak, a svi skupa na elu s glavnim urednikom Mariom Buiem. Svima njima dugujemo veliku zahvalnost na nesebinom volonterskom radu i velikom doprinosu na kulturnom uzdizanju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Naposljetku, kada se prebroje sve djelatnosti MH Ogranak Grude u 2011., vidljivo je da se radi o 25 znaajnijih manifestacija i aktivnosti, to je impozantno i za mnogo vee ogranke MH. Stoga, svim lanovima Ogranka MH u Grudama treba odati priznanje, a napose se to odnosi na predsjednika Buia, koji nosi znamenito prezime, iji nositelji su bili mnogi hrvatski intelektualci, a nadasve istinski hrvatski domoljubi. Nadalje je Petar Maji kazao na predstavljanju sljedee:
6. GODINJAK 260

SUSRETI 5 Godinjak Matice hrvatske Ogranak Grude (predstavljanje i osvrt na svih 5 brojeva) Prvi broj iz 2007. godine je bio jednostavno Godinjak, a onda smo odluili nadjenuti mu ime. Ba se sa sigurnou i ne sjeam ija je ideja bila SUSRETI, ali dobro znam da smo je zduno i jednoglasno prihvatili izmeu mnogih drugih pa i zvunijih prijedloga. Kada u hrvatskom Rjeniku pogledamo rije susret, objanjenje je kratko i turo sastanak ili vienje sa nekim. Kao da je i jezikoslovac mislio ta svatko zna to znai SUSRET, zato to moram posebno objanjavati. I zaista ta je rije, taj pojam toliko univerzalan, toliko uporabljiv i dogodljiv da smo ga prihvatili kao neto temeljno, ivotno, nezaobilazno, trajno. Pa svakodnevno, ili jo bolje reeno u svakom trenutku smo u susretu sa nekim ili neim; - susret sa samim sobom i osobama vie ili manje bliskim, susret s Bogom, susret sa dogaajima, stvarima, injenicama, susret sa prolou, sa savjeu, sa ljepotom, dobrotom, ljubavlju, nevoljama, strahom, mrnjom, potrebama, problemima, beznaem i nadom, Mogu to biti i portski susreti, glazbeni susreti, susreti na bojnom polju, susreti tree vrste, imievi susreti, ljubavni susreti i to sve ne. Teko je u ovom Bojem svijetu u kojem se sve giba pronai neki pojam koji se ne susree ili dodiruje sa nekim drugim. I svi ti susreti mogu biti obini, stalni, standardni, svakodnevni, ak i neprimjetni oni koji se jednostavno podrazumijevaju, ili pak oni neoekivani, iznenadni, izvanredni, posebni susreti koji bude emocije, stvaraju dojam i ostavljaju vidljive pozitivne ili negativne tragove i posljedice. Da je ova promocija bila 22. prosinca kako smo je iz Matice najavljivali, ja bih sigurno, prepun dojmova, nazonima priao o svom nedavnom susretu sa hrvatskim muenikom Dariom Kordiem koji u austrijskom zatvoru tako strpljivo, hrabro i nepokolebljivo podnosi nepravednu Haku presudu, o susretu sa njegovom suprugom i djecom koji s dubokom portvovanjem i pouzdanjem u Boju providnost ve 15. Boi ekaju bez glave obitelji, ili pak o susretu sa starim i oboljelim Darijevim ocem Perom koji sa ve godinama nepokretnom i polusvjesnom suprugom u sirotinjskom okruju, svojim pozitivnim ivotnim stavom, uznositim dranjem, domoljubljem i vjerom u Boga na svakog posjetitelja ostavi izuzetan dojam, ohrabruje i postiuje, te ini taj susret uistinu posebnim i nezaboravnim. Takvi susreti u iole normalna ovjeka, s manjom ili veom dozom gorine naprosto izazovu pitanja: ta tko smo mi ustvari, kakvi smo mi to ljudi, kakvi prijatelji, kakav narod? Ne zasluujemo li mi moda svojim povrnim stavom i neodgovornim ponaanjem sve nevolje koje nas svakodnevno sustiu?
261 6. GODINJAK

Znam da svatko od nas poesto doivi nekakav ugodan ili neugodan posebni susret. Duboko vjerujem da e itatelj i u svakom naem SUSRETU naii na neki poseban susret koji ga nee ostaviti ravnodunim. Mi smo jednostavno zamislili i nastojali da ovi nai susreti budu oekivani, standardni i trajni ali nipoto neprimjetni i nezapaeni, da informiraju, naue, otrgnu zaboravu, ostave pozitivan dojam i trag o vremenu naeg bivstvovanja na ovom prostoru. Koliko uspjeno vrijeme e pokazati. Pa da ovu priu o SUSRETIMA malo oslikamo statistikim injenicama koje ne moraju znaiti nita odreeno, ali esto pojaavaju dojam i dobar su pokazatelj nekih stvari na koje se najee i ne osvremo. Dakle, uz sve druge brojne aktivnosti ovo je peti jubilarni godinjak Matice hrvatske ogranka Grude SUSRETI 5. Ukupno u svim SUSRETIMA je 50-ak autora napisalo 126 tekstova, ako raunamo i pojedinane naslove pjesama i priloga, vie od dvjesto. Ukupno je oko 1350 stranica napisanog teksta, svi su brojevi tiskani u 1000 primjeraka tako da je to oko 1350 000 stranica otiskanog teksta i sve je to uvezano i ukorieno u 5 x 1000 primjeraka knjiga od kojih je dobra veina dola u ruke itatelja. Koliko su proitane nikada neemo saznati, to i nije zavren proces, ali ja sam nekako uvjeren, ako nisu da je to na tetu onoga tko nije a bio je u prilici. Dakle statistika kae da je i u ovim, po mnogoemu udnim, vremenima PEDESETAK osoba bilo voljno ili osjealo potrebu pisati. Predoili su javnosti svoja razmiljanja, svoja uvjerenja, sklonosti, otkria, znanje, talent, na neki nain i svoj duhovni habitus. Obraivali su teme iz knjievnosti, povijesti, zemljopisa, arheologije, kulture, religije, politike, gospodarstva, turizma, umjetnosti, porta i drugih zanimljivosti, kroz formu poezije, pria, pripovijetka, dramskog teksta, rasprava, reportae, novele, eseja, ljetopisa, putopisa, biografija, ala, fotopisa i tota drugog, bar poneto za svaiju duu i ukus. U kvalitativnom rasponu lanci su od poetnikih uenikih radova pa do strunih znanstvenih radova i ekspertiza. ini mi se da je SUSRETE najbolje definirati kroz elju i nastojanje Urednitva da otkrije nas same, nae ivljenje i okruje, nae naslijee, duh, znaajne ljude i bitne dogaaje ponajprije nama samima a onda i irem okruju u kojem ivimo. I ovaj peti jubilarni broj je na tragu tih nastojanja, a koliko uspjeno poneto e rei i moji cijenjeni supredstavljai, a naravno prosudit e te i sami poslije itanja. Prema mom osobnom sudu ovaj broj je vjerojatno po mnogo emu i sadrajno i tehniki bolji od prethodnih brojeva, ali nije ni idealan, ni bez pogreaka, niti je nastao bez personalnih, tehnikih i financijskih tekoa. Njih emo pokuati iskoristiti kao inat i inspiraciju da sljedei brojevi budu jo sadrajniji i kvalitetniji.
6. GODINJAK 262

I na kraju, poto smo danas skloni banaliziranju svega i svaega pa i najsvetijeg, evo i jednog moda banalnog, retorikog upita; - Zato e Matica? Zato godinjak? Zato uope pisati? I evo bar jednog ilustrativnog, prosudite sami da li i kompetentnog odgovora: -Nakon to sam se nedavno upustio u analiziranje nekih vruih dnevnih vijesti i pojavnosti kao i openitog dananjeg trenda ivljenja sasvim sluajno sam uzeo ove nae pete SUSRETE i opet sasvim sluajno otvorio na lanak fra Roberta Jolia O pisanom djelu biskupa fra Pakala Buconjia i izmeu ostalog proitao o Poslanici iz 1879/80. godine upuenoj sveenicima i puku (molim jo malo strpljenja); (citat - Susreti 5, 359/60 str.) - U svojoj katehezi Buconji najprije pie o zavodnicima koji e doi i u nae krajeve te pokuati na bezazleni i priprosti puk zadojiti bezvjerstvom i neudorednosti. Biskup opominje biblijskim rijeima: uvajte se lanih proroka! Slijede apologedske stranice na kojima biskup odgovara na zle i izopaene ideje bezbonika, ponajprije da Bog ne postoji, potom, ako i postoji da se on ne brine o svijetu te razlae povijest kao povijest spasenja, nakon ega postavlja vjernicima retoriko pitanje: Zar da posluamo sotonske glasove ludjaka svetovnjih? Da vieno dobro zabacimo, a varava, asovita, nitetna dobra svitovnja prigrlimo? (8).Nastavlja kako nije Bog uzrok zla u svijetu, jer sve to ini, ini dobro, a ako se dogodi da pojedinca kanjava,onda je to na njegovu izgradnju: Bog kada kanjava on lijei (9). Kao osobito veliku opasnost biskup vidi slobodnjatvo, liberalistike ideje koje su ve bile zahvatile dobar dio Europe i svijeta. Tu biskup gotovo proroanski prepoznaje skrivene namjere onih kojima su usta puna prie o bratstvu, jednakosti, slobodi, snoljivosti, onih koji izjednaavaju sve religije (vjerozakone) i podvaljuju da su sve one jednake. Nastavlja: Zato se treba vjerne due oboruati i rieju i djelom, da predsusretnemo i opremo se, to ikada moemo, poplavi bezvjerstva, koje prietirazlieti se i po naih krajevih (12). U davnoj se prolosti o Focievu paklinu na miliune okaljae, tako o Lutorovu i Kalvinovu i stotinu drugih, a u najnovije vrijeme najvee je zlo bezbono slobodnjatvo: Kau bratimstvo, a medjuto mute i mraze sve narode, podkopavaju svaku vlast, svaki red i sklad, samo da oni u mutnome love. Glasom viu pravdu, slobost, jednakost, a itave bi narode iz sebine zavisti unitili i s lica zemlje izbrisali, ako ih poda se ne mogu skuiti. () Pri tobonjoj jednakosti, sebi bi sav sviet svih i svaijih dobara prigrabili i nauivali se, a jao si ga onomu, tko bi im u ruke dopao(14). Kako izvrsna formulacija onoga to gledamo danas na sve strane svijeta, gdje bezduni i nemilosrdni kapitalizam porobljava sve pred sobom, novcem, prijevarom, ucjenom, iskoritavanjem slabijih, a ako ne moe nikako onda
263 6. GODINJAK

ratom. Svijetom vladaju kako ih zanimljivo nazvae belosvetski mafijai s osloncem na sveprisutne medije, danas osobito elektronike. (zavren citat) Eto tako je, izmeu ostalog, govorio i zapisao preuzvieni biskup fra Pakal Buconji, i tako ga je doivio iz komentirao 130 godina poslije na suvremenik fra Robert Joli. I mi se danas poesto naivno iznenaujemo i udimo mnogim pojavama i dogaanjima koji su oito je, prije vie od stoljea pomno programirani te briljivo i sustavno pripremani i provoeni. Naravno da bi i svatko od nas imao tota zakljuiti i mnogo toga nauiti iz Buconjievih i zapisa njegovih prethodnika i suvremenika. Historia est magistra vitae (Povijest je uiteljica ivota). Dabogda za 130 godina tkogod barem neto korisno nauio iz naeg dananjeg pisanja!. Veljaa, 2012. god. lan urednitva SUSRETA Petar Maji

-19. travnja - Tradicionalna kulturna priredba USKRS S MATICOM HRVATSKOM U GRUDAMA otvorena je 19. travnja u 20 sati u kinodvorani u Grudama i to predstavljanjem knjige Glazbena batina Zapadne Hercegovine, autorica prof. Anite Milievi, prof. Katarine Katura i prof. Tonike Kolobari. O knjizi, njezinu nastajanju i mukotrpnosti rada oko pronalaska grae kad je knjiga nastajala govorila je profesorica Dunja Bilinovac. Autorice spomenute knjige na sebi svojstven nain, svaka o svom dijelu koje su priredile za ovo djelo, kazale su publici potekoe s kojim su se susretale, i na kraju radost koja je iz toga proizala. Gruankama, Gruanima i gostima su se takoer predstavili glazbenici, meu njima mladi virtuoz na glasoviru Stipe Ilii, uenik 6. razreda Osnovne glazbene kole Grude. Nastupili su takoer gangai, lanovi HKUD Sv. Ivan Kristitelj iz Ruia, kao i drugi mladi iz HKUD Sveti Ivan Krstitelj iz Ruia. U glazbenom dijelu programa nastupile su jo uenice Glazbene kole iroki Brijeg: Nikolina uak i Lucija Zovko, svirajui na flauti i glasoviru. -26. travnja Dobro posjeeno bijae i predstavljanje knjiga prof. Radice Leko iz Posuja. Prezentirani su: roman U Njemaku, bralei zbirka pjesama Nova svitanja; predstavljai su bili: Kreimir ego, Stanko Bai, Branko Leko i autorica Radica Leko. -11. svibnja - Sveanim otvaranjem druge samostalne izlobe akademskog grafiara fra Tihomira Bazine u Staroj kapeli u Gorici, u Galeriji Bratovtine i upe Gorica-Sovii u petak, 11. svibnja 2012. godine zavrila je kulturna priredba Uskrs s Maticom hrvatskom u Grudama. Fra eljko Grubii, upnik
6. GODINJAK 264

upe Gorica-Sovii na poetku je kao pravi domain sve srdano pozdravio naglasivi kako su sve ea dogaanja u prostoru Galerije i da je to dobro. On se na poetku prisjetio obljetnice Bleiburga i stradanja hrvatskog naroda i predmolio je molitvu za nevine hrvatske rtve. Mr. Kristina Kramer je prigodnim rijeima kazivala o slikama fra Tihomira Bazine. Ona je ujedno i napisala tekst za katalog kojega su nazoni mogli uzeti sa sobom. Fra Tihomir Bazina je potom zahvalio svima i izrazio zadovoljstvo izlobom u Gorici. Na kraju je Miljenko Gali u ime ministrice obrazovanja, znanosti, kulture i porta upanije ZH otvorio izlobu slika i time zatvorio ovu kulturnu manifestaciju Uskrs s Maticom hrvatskom u Grudama. Sve je, kao i uvijek kod svojih nastupa, oduevio mladi i vrlo talentirani Goriki virtuoz Ivan Gali koji je na glasoviru izveo dvije zadivljujue skladbe. Franka Braci, voditeljica programa na ovoj kulturnoj priredbi, zahvalila je Matici hrvatskoj u Grudama na uspjenu radu sa eljom za dobru budunost.

Mr. Mario Bui

265

6. GODINJAK

SUSRETI