UznemirujuCa pr s

magiji, ubojstvu, I
i opsesivnoj ljub
BESTSFLER NEW YORK TIMESA #1

JO
ART

U prodaji na kioscima,
Tisak media centrima, V.B.Z. knjiiarama, ENART z
Hoeu knjigu i Znanje
 Sadriaj
BEST
Razgovara snama povo-
dom upravo objavljenog
njemaCkog prijevoda
8001{
njegova nagradivanog
romana 'Doba mjedi' PREDRAG LUCIC
Knjiga·mjeseca je zbirka drama
velikog splitskog satiriCara
. . str4
.. STR16
~~ 0
~(
!S:
,,
~

VIRGINIE DESPENTES
Prljava danerska rock saga privela
se kraju
.. STR28 . . str10

·=-
·-···
11ToJE
"'"'1airr.t
~. BIOGRAFIJA ROCK LEGENDE
SllJETsKI Branimir Johnny Stu lie - najiscrpniji
"Neki govore UK, prikaz karijere i zivota
kako je pero ubojitije ·?AfoGA . . str34
od metka. Ja S1AK011
vjerujem u metak", ll lfASE
kaze Rudan POLmlCE
HRZE

.. STR46

ZDRAVKO MALIC
Biografski zapisi jednog od
najveCih domacih polonista
. . str40

MIHAIL SEBASTIAN
Kljucni svjedok poniranja intelek-
tualne elite na dno ekstremizma
. . str56
.. STR58

GLAVNI UREDNIK 24SATA: GORAN GAVRANOVIC GLAVNI UREDNIK EXPRESSA: ALEN GALOVIC GLAVNI UREDNIK BESTBOOKA: IGOR VIKIC
ART DIREKTOR: INIS SNAGIC GRAFICKA UREDNICA: PETRA PESTIC NOVINARI I SURADNICI: BRANIMIRA LAZARIN, KRUNO LOKOTAR, PETRA
MIOCIC, NENAD BARTOLCIC, RUZICA ASCIC, BORIS RASETA, ANAMARIJA BURAZER, DAVOR LUGARIC, PAULA BOBANOVIC, JAGNA POGACNIK,
8UR81CA CILIC, ADRIAN CVITANOVIC I ANTUN PAVESKOVIC LEKTURA: DARIO SINOVCIC I KRESIMIR DOMINKOVIC NEWS AGENCIJA: NEWSROOM,
www.newsroom.hr OGLASAVANJE: MIRJANA GLAVAK (direktorica), tel. 01/6069-411, fax. 01/6069-600, e-mail: oglasi@24sata.hr IZDAVAC: 24sata d.o.o.
ORESKOVICEVA 6H/1, 10 6fO ZAGREB, MB: 3224945, OIB: 78093047651, TISKARA: Tiskara Zagreb d.o.o.
Projekt je financiran uz potporu Ministarstva kulture i ostvaren u suradnji s Knjiznim blokom
 Knjiga mjeseca Cervanteso! trg, Predrag Lucic. Jesenski i Turk

-----~---~~-- ~ --
 1'!
.
_____
~
,..,
~
;;:
 mrsiv cvor lj
se pojedinac
s drugimpoj
kraju izdigao
potpunosti b
tastini i narc·
stvara malici
silovitog mo
Lucicevh
u raskrinka»
doreda, tr
, koja opstaje
ako je u
sluzbi poli-
tike, a opet u
svemu tome
ima blagosc
eovjeka koj:
Lucicev humor je trpak, dosljedan u raskrinkavanju mehanizama cudoreda, tranzicijskog jada ... voli ljude.
Svemu tome
se, ako niste
zabrazdili u
Lucic ambijent smjesta medu Mediteranu, uhvatili Cervantesa i ogorcenost i
diSpetni splitski puk, gdje se zene kao roba ga doveli na Trg robova u rezignaciju,
i zarucnice ribara najgrubljim Ulcinju u 16. stoljecu. Za ovo nema itekako moz
jezikom vrijedaju i proklinju, a pisanog traga, ali radi se o narodnoj dobro nas
sve u osiromasenoj i umrtvlje- predaji, kao i to da se Ulcinj prije
noj svakodnevici kojoj nedostaje zvao Dolcinio, a da je Don Quijo-
stvarnih uzbudenja, koja onda teova Dulcinea zapravo Ulcinjka.
nadoknaduju svojim rogobatnim Uglavnom, svasta i nista. No Lucic
i goropadnim ponasanjem. Kao i bi se vjerojatno dobrano nasmijao
u ostalim Lucicevim dramama, ni da je dozivio i vidio memorijal-
ovdje nije u fokusu pojedinac ili nu skulpturu visoku 3,6 metara s
obitelj nego kolektiv, ciji se ka- broneanom bistom Cervantesa koja
rakter vjerno oslikava u njegovim je sredinom prosle godine postav-
predstavnicima, malodu8nim i ljena u staroj ulcinjskoj jezgri kao
gramzivim egocentricima. Opet sjeeanje na dane ropstva velikog
je tu to siromastvo duha, koje je spanjolskog pisca. U "Cervantesovu
Lucieu glavna preokupacija. trgu" pratimo zbivanja nakon sto
Mozda najuspjesnija medu ovima su u suvremeni Ulcinj Don Quijote
je radiodrama "Cervantesov trg". i Sancho Panza pali s neba, medu
Radnja je groteskna do te mjere obnazene turiste, koji se uznernire
da covjek ne zna bi li se smijao njihovom pojavom, a vlasti, ne zna-
ili plakao. A sve pociva na ludoj_ juCi sto da rade, brzo ovaj dogadaj
premisi - toj da su crnogorski brendiraju kao umjetnicki perfor-
gusari, u to vrijeme najopakiji na mans. Lucicevi dijalozi nisu neraz-

Lucic ambijent Siromastvo duha

smjesta medu Lucicu je glavna
dispetni splitski puk preokupacija
mrsiv cvor ljudskih emocija s kojima
se pojedinac bori i ulazi u konflikte
s drugim pojedincima, da bi se na
kraju izdigao i sabrao, nego su u
potpunosti bazirani na budalastini, Bio je brehtijanac
tastini i narcizmu kolektiva, sto ne po kazalisnom
stvara malicioznu nego atmosferu uvjerenju i izrazu,
silovitog moralnog propadanja. satiricar vjecitoga
Lucicev humor je trpak, dosljedan kova
u raskrinkavanju mehanizama cu-
doreda, tranzicijskog jada, kulture
koja opstaje jedino
ako je u
slliZbi poli-
tike, a opet u Knjiga od skoro
svemu tome 500 stranica
ima blagosti prosarana je
eovjeka koji ilustracijama
voli ljude. Alema Curina
Svemutome
se, ako niste
zabrazdili u
ogorcenost i
rezignaciju,
itekako mote
dobro nasmijati.
 FA NflMllli
~liMt.Wii
TA
...,, LN
H U HUE
SI TRI
ME JE
Fatalne
simetrije
Nebojsa Lujanovic
Lujanovic problematizi-
ra djela i odnose nekih
od najznacajnijih pisaca
· jezika i prostora kojima
pripadamo te nas vodi
do pojmova oko kojih
cemo se lako raziCi i
polemizirati. Fraktura
JAKOVLJEVE
LJESTVE
Jakovljeve
ljestve
Ljudmila Ulicka
Ulicka beskompromisno
pokazuje sto je sovjet-
ski sustav cinio ljudima
koji su bili preslabi da
mu se suprotstave. Ovaj
roman je najosobnija
knjiga Ljudmile Ulicke.
Fraktura
Ljudsko srce
Jon Kalman
• No ono sto bez okolisanja
Stefansson
Stijesnjen izmedu povi-
jesti i mita, ovaj roman
napucen je tajanstve-
nim likovima koji lutaju
sirokim prostranstvima.
Kroz pricu o zapletenim
strastima govori 0 zivo-
tu i gubitku. Fraktura
u Hrvatsko;
Sel<Sualni triler
Pise:
niskomloka
BORIS RASETA
djelatnosti ·
bijelom S\i;c:
rce se smije nad ovom sam vrh.
S - Ovinas ba
l<a l<av Im ots l<a
knjigom, poeeo je jednu
kritiku svojedobno ceski prakticki to·
literarni kriticar Sekanina, osta, seksu
a mi taj entuzijastieni opis ineupucen.
uzajmljujemo za prikaz jednom ro
nove knjige Vedrana Kuka-
vice jer bismo sami tesko
pronasli bolji.
A zasto se srce smije nad
"Mladom misom"? Pa zato
l<rajina joS ovaj zacudi;
-Nepismen
AMieunpo
- E! Pa da! _
prati recen
sto je rijec 0 duhovitom i
lijepo napisanom roma-
nu, ciji se pripovjedni luk
napinje izmedu formula
nije Citala! nase struke
ovdje, daiD
plastu sina'.
AMicunje
"Ne naginji se van" i "Vra- ski, mode
tite dite materi". Glavni 'Mlada misa' nije cedna knjiga. Unjoj je dramskina
lik romana, naime, jedan likovi Batin
je od onih nasijenaca koji opisan posao Micuna CroCuma Cimare, u jednupmi·
mogu pokazati sto znaju kojemu se napetost mogla rukom opipati. .. kog Erosa.
i umiju tek kad se nagnu revolucije d
van, odu preko granice, kojima seis
trbuhom za kruhom. Nje- dilda.
govo je zanimanje, doduse, Samo bud<L
pomalo netipicno - on je prvi vibrato
udarnik (cak i doslovce) na Grijeska!
bausteli bluda, u industriji - Grijeska? _
za odrasle, on je porno- struju, hini
glumac. Marijan Mieun slastica.
Cimara, zvani CroCum, - Pana sto ~
vraea se u Batinu, pitore- - Nije na
skni morlacki Macondo, drvo! - opet
da bi pricu tog nesudenog Je Ii moguce vratiti izgubljenu nevinost, pita se Kukavica ljac skele ·
fratra pisac poglavlje po Ima uovoj
poglavlje testirao pred kojusmon
nacelnikom Batine, Cije SU ("Ehaaaj! P
opservacije skolovanokri- reakcionarnih ili napred- moooooga
ticarske. Pisac, Ukratko, nih, ali ne mozete naci niti oga Mijeee
CroCum, koji se od drugih jednoga koji nije indivi- poviiiiirio
ljudi razlikuje zato §to "oni dualac, snazno profilirana ("To je lai'.
zive da bi jebali a on jebe osobnost, od Mate Marasa tanonovin
da bi zivio'', traZi pravu lju- do Mate Parlova, od Stipe kojoj smo p
bav, nesto sto na sceni koja Suvara do Mate Matisica, Ukratko, n
zivi od seksa ne mo.ze naCi, pa narecenoga Kukavice i Svabo"Ve
no u Batini nailazi na niz tako redom. canapisao j
peripetija koje ne smijemo Elem, kad nas "bog Eros" roman, dije
otkrivati iz razloga "spoiler Micun razgovara s ujakom, "Svabe", u
alert". doktorom Milam, pa ga ku5ao ispi
smijemo otkriti jesu fra-
ovaj pita zasto se vratio
i hoce li prodU.Ziti lozu,
ispocetka
bitisanjima
gmenti autorove duhovi- Micun mu odgovara: lost i pokre
tosti, brendirane morlacke - Ha, ne znan! Nisan ti politicari, c
vrckavosti, unutar koje uopce ujo nacistu ni di bi li CroCum
imotska skola cini zase- zivio ni sta bi dalje radio! nespretnos
ban, prepoznatljiv rukavac. Vjerojatno se ne bi tamo u Mlada misa, ta, gledati
U Imotskom, naime, mo- Nizozemsku ni vraea! Da- Vedran Kukavica, ponad Gol
zete naci svakakvih ljudi, klem, utuzilo, dokurCilo! AGM li sve pace·
lijevih, desnih, obrazova- Mieunuje, dakle, "dokur- nedavnoz
nijih, manje obrazovanih, Cilo" (!) u Nizozemskoj, no Bre5anova
•
u Hrvatskoj je zaprepasten
niskom lokalnom razinom
djelatnosti u kojoj je u
bijelom svijetu dosegao
sam vrh.
- Ovi nas batinacki svit je
prakticki totalno erocki za-
osta, seksualno nepismen
i neupueen! - zali se Mieun
jednom rodijaku, na sto se
ovaj zaeudi:
- Nepismen i neupueen?
A Micun pojasnjava:
- E! Pa da! Ma 'ko ti ovdje
prati recentna dostignuea
nase struke? Niko. Pa to sve
ovdje, da izvines, jos jebe u
plastu sina!
A Micun je to cinio svjet-
ski, moderno, izddljivo,
dramski napeto. On i drugi
likovi Batine daju i cijelu
jednu povijest zapadnjac-
kog Erosa, od Vranceske
revolucije do danas, medu
kojima se istice povijest
dilda.
Samo budala misli kako je
prvi vibrator bio na struju.
Grijeska!
- Grijeska? Nije bio na
struju, hini blenutost Po-
slastica.
- Pana sto je bijo? Na drva?
- Nije na drva, nego na
drvo! - opet pusta uprav-
ljac skeledzija...
Ima u ovoj knjizi i lirike
koju smo na glas citali
("Ehaaaj! Poooooslije
moooooga pokojnooo-
oga Mijeeee, nitko u nju
poviiiiirio nije! Oooooj!)
("To je laZ!" uzvikuje spon-
tano novinarka Expressa
kojoj smo procitali stih)
Ukratko, nakon "Ja nisam
Svabo" Vedran Kukavi-
ca napisao je jos jedan
roman, dijelom nastavak
"Svabe", u kojemu je po-
kusao ispitati "mozemo li
ispoeetka krenuti s nasim
bitisanjima, izbrisati pros-
lost i pokrenuti, sto bi rekli
politicari, clean start. Maze
li CroCum steCi opet onu
nespretnost adolescen-
ta, gledati zalazak sunca
ponad Golog briga? Mofo
li sve poceti iznova, kako je
nedavno zaZelio general iz
Bresanova filma ...
SELENDRA, GUBITNICI, ZLOCIN, HOl<EJ ...
DOBRO DOSLI UMEDVEDGRAD
Pise:
DAVOR LUGARIC
edvedgrad je malo
M mjesto na rubu sume,
teske olovne industrije
koja propada i vlro slabas-
ne buduenosti. Tmurna
vremena uniStila su taj
gradic, vecina gradana
samo gleda kako bi pobje-
gla iz njega, sreeu pronasli
negdje drugdje, na nekom
optimisticnijemu mjestu,
gdje je sunce malo cesce
na obzoru. Jedina svijetla
tocka toga gradiea, tocka
u koju svi polaZu nadu
da bi mogla pokrenuti
stvari nabolje, je hokejaska
momfad. I to juniorska.
Fredrik Backman, autor
hita "Covjekzvan Ove", u
novomjeromanu,dosad
vjerojatno najhvaljeni-
jem djelu, opet odusevio.
Opisuje likove kroz svakod-
nevne dvojbe, slabosti,
strahoveinedournice,no
uvijek kroz prieu pronalazi
tracak nade. Roman se
vrti oko nekoliko likova,
od kojih svi imaju vafou
ulogu. Juniorska hokejaska
momead na pragu je fina-
la, nakon mnogo godina
opet imaju sjajnu i talen-
tiranu momead, koja bi
mogla, ako pobijedi i osvoji
prvenstvo, udahnuti zivot
u grad koji su prakticki svi
vec otpisali. Staro klizaliste,
pak, palica i rnlada mom-
cad trebala bi osvajanjem
u grad dovesti sponzore,
pokrenuti industriju kako
bi ljudi opet zeljeli zivjeti
tamo, taj dasak radosti
podizanjem pehara jedini
je izlaz iz teske situacije
u kojoj su se svi pronasli.
Peter je menadzer kluba,
nekad je bio najtalentira-
niji, tocno zna u kakvoj su
situaciji klinci i trener te
sto se od njih ocekuje. Bio
je toliko do bar da je oti8ao
u inozemstvo, a tamo idu
Fredrik Backman je napisao mozda i najbolje djelo dosad
Medvedgrad
Fredrik Backman
Fokus. Prevela: Maja
Vrbanc
samo najbolji. Ali teska oz-
ljeda ga je zaustavila prije
vrhunca karijere. Ipak, iz
Kanade i lagodnog zivota
vratio se u Medvedgrad
kako bi pomogao klubu i
gradu. Supruga Kira je od-
vjetnica koju i ne zanirna
previse hokej, ne razurnije
tu strast i zaljubljenost u tu
igru. Ipak, velika je podrska
voljenom suprugu, a irnaju
i dvoje djece. Backman je u
ovom romanu podjednako
podijelio "ukore", zapravo
je sam grad glavni lik, sa
svojim problernima i emo-
cijama stanovnika, prije
svih hokejasa. Petera i Kiru
iz Kanade prati i obiteljska
tragedija, ondje irn je umro
prvorodeni sin. Backman
tu sjajno opisuje emocije
kroz koje su prosli, a prola-
ze i dalje kad ih odjednom
obuzme strah kako ce s
dvoje djece koje su u ti-
nejdZerskoj do bi sa svojim
problernima klasienima za
tu dob. Glavne perjanice
momeadi SU Kevin, Benji i
Bob. Svi su potpuno razli-
citi, no zajedno su i pred
njima je dosad najveCi
izazov. I U skoli SU glavne
face, dopusteno irn je puno
vise nego drugima, oni su
jedina nada grada. Imaju
dobro poslofonu momcad,
no svjesni su da irn nesto
nedostaje za konaeni cilj.
To su pronasli u Amatu,
djecaku kojemu je naj-
veCi san postati vrhunski
hokejas. On je rnladi, njega
su u posljednji fas priklju-
cili juniorima kako bi im
pomogao svojom brzinom.
On je izbjeglica, a njegova
majka Fatima je cistacica
u staroj hokejaskoj dvora-
ni. Samohrana je majka,
irna bolna leda i jedva se
saginje, no ponosna je kad
visi sina kako uspijeva,
kako dolazi prije svih i
vjezba udarce. Backman
je iskrifao sudbine mno-
go likova, ali ih je sjajno
uklopio u cjelinu prozetu
emocijama, strahovima i
nadanjima.
Prljava da nerska rock saga

VIRGINIE da, U i.z\T

objavi tril

DESPENTES teksu",
ovisniku o
ciju se pri·
vremenog
... privela se kraju jedan dio
konacnici
uodnosu
zatvaranje
godinu. Pr
pocetku20
pentesn
proces se
2017. Rast
nitikada

vratio. Ne::
svjetlosti~ ·
non tolikc
prozivlja· a
svojevrsno
nalikna e

ispunjene
no uiasna
naposjet p
kaje to, uje
prijatelja
zatice zirn
partnerica
je od tube_
lutriji OS\'
podijele u
sto ga se\'e
VernonO\u
pase on po
u za njega r
nju. Novae
nice, a Vern
zivost, nap
prolazikao
od svojeg ·,
pada.
Usporedno
se i svijet ol
roristickim

Pise:
PETRA MloCIC
urednica nakladnicke kuce Fokus
ri su godine bile potrebne
T nakladnickoj kuci Oeeanmore
da, u izvrsnom prijevodu Ite Kovac,
objavi trilogiju o "Vernonu Subo-
teksu", franeuskom DJ-u i bivsem
ovisniku o teskim drogama, kroz
ciju se prieu nazire sudbina su-
-v remenog franeuskog drustva. Po
jedan dio trilogije svake godine u
konaenici je hrvatskim citateljima,
u odnosu na franeuske, cekanje na
zatvaranje kruga, skratilo za cijelu
godinu. Premda je Vernonovu prieu,
pocetku 2014. godine, Virginie Des-
pentes namjeravala zavrsiti u 2015.,
proees se produljio sve do svibnja
2017. Rastanci, ocito, nisu laki cak
niti kada su fikcionalni.
Vernon, na svrsetku drugog dijela
ostavljen u trenutku napustanja Pa-
riza, vraea se na ieljeznicku postaju
Bordeaux kako bi se u isti taj Pariz
vratio. Ne stoga sto bi mu "grad
svjetlosti" izuzetno nedostajao, Ver-
non toliko ieljenu drugu mladost
prozivljava u oko njega okupljenoj
svojevrsnoj komuni, ciji su sastanci
nalik na seanse, nazvani konverga-
cijama, poprimili legendarni status.
Premda nezadovoljan nametnutom
mu ulogom gurua, Vernon na nju
pristaje jer upravo mu ti sastanci
omogueavaju da ponovno radi ono
u cemu_najvise uziva, pusta glazbu.
Nerado se oprasta od te svoje idile
ispunjene glazbom, a ne drogom,
no ufasna ga je zubobolja natjerala
na posjet pariskom zubaru. Prili-
ka je to, ujedno, da abide i starog
prijatelja Charlesa, kojeg, ipak, ne
zatice zivog. Kako ga Charlesova
partnerica Vero obavjestava, umro
je od tuberkuloze i njima ostavio na
lutriji osvojenih milijun eura. Da ih
podijele u jednakom omjeru. Novae
sto ga se Vero nevoljko odrekla, u
Vernonovu zajednicu unosi nemir,
pa se on pocinje osjecati nelagodno
u za njega nekoc sigurnom okruie-
nju. Novae posvada Clanove zajed-
niee, a Vernon, opttiZen za gram-
zivost, napusta komunu i svijetom
prolazi kao putujuci DJ. Ostavljena
od svojeg vode, i zajednica se ras-
pada.
Usporedno s Vernonovim, mijenja
se i svijet oko njega. Uzdrman te-
roristickim napadima pretrpljenim
2015. i 2016. godine, Pariz u koji se
vraca nepovjerljiv je, nesiguran i
otuden. Grad u kojem, prema vla-
stitim rijecima, nabire nos kako ne
bi u sebe propustio cestice njegova
mirisa. U takvom svijetu, prestrav-
ljenom terorizmom i preplavljenom
uzasom, posve je normalno da, po-
mahnitali pojedinae kakav je bivsi
produeent Dopalet, uz pomoc biv-
sega kolege i izdajnickog Clana Su-
boteksove skupine, pokusava doci
do najkrvavije osvete. Bez nagona
za osudom. U takvom uzdrmanom
svijetu potreba za zajednistvom
postaje imperativ, pa se i Vei:nonova
skupina, nakon Dopaletova napada,
miri. Miran zivot nenasilne sku -
pine komercijalno je, ipak, posve
nezanimljiv, pa isti oni produeenti
zeljni Vernonova bozanskog sta-
tusa, odreduju, narueuju i reziraju
krvavi, filmicno spektakularan kraj
za clanove komune Vernona Subo-
teksa. Jer se nista ne prodaje kao
krv, a spektakl je, naposljetku, sve
stoimamo.
Virginie Despentes, kao i u prethod-
nim dvama poglavljima, svijet Ver-
nona Suboteksa isertava do najsit-
nijeg detalja, plejadu likova koristi
kako bi upozorila na opCi besmisao,
pokazala da stvari jesu onakve ka-
kvima se cine, na povrsinu iznijela
svu njihovu glupost i jad. Ipak, za
to je koristila vrhunski promisljen
jezik, omotan izvanserijskim stilom,
podsjecajuCi jos jednom zasto je
mnogi smatraju zenskim Henryjem
Millerom, spisateljicom koja doista
zna sto s pisanom rijecju jednom
kad je se prirni. Svrsetak, nafalost,
ne ostavlja mjesta sumnji; ova je
kraj literarnog druienja s Vernonom
Suboteksom, skretanje pogleda
sa skupine koja je nekoc, prema
danasnjim standardima, i bila dio
franeuske generacije X. Danas, po-
kazuje Despentes, generacije X ne
postoje. Ne zato sto bi drustvo u eje-
lini bilo bolje od svojih prethodnika.
Zato sto se na drustvo u ejelini stav-
lja znak krifa i u takvom su ozracju
sve aktivnosti pojedinih supkultur-
nih skupina marginalizirane, aka
ne i posve nevafne. Na kraju, ostaje
samo vidjeti kako ce ovaj trotomni
bijesni vapaj iznesen neupitnom
autorskom bravuroznoscu na veliki
ekran prenijeti franeuski Canal+, u
Cijoj produkciji sljedeceg proljeca
pocinje snimanje devet polusatnih
epizoda serijala s Romainom Duri-
som u glavnoj ulozi.
 Strip

FRANtOIS
VILLON F ibrina ·
Villon
radio strip
ispovjedno-
je dijelom
cija zivota r
francuskih
njegovih pj
najpoznatf
ZIVOT a dijelomiz
sudsko-krir
NAJ PROKLETIJEG Unatoc torr
zjape rupe
OD SVIH onimaun·1
FRANCUSl<IH stranica O'. •
poglavlja. ·
PJESNIKA stihovima:
romansirau
Luigiju Cri
toru, da pre

UMJESTO MINSTRELSKE
UDVORNE POEZIJE PISAO
JE STIHOVE MRACNE,
0 TJESKOBI I PATNJI,
RA
0 PROPASTI VLASTITOJ
I SIRE, OPSJEDNUT p
MOTIVOM MRlVOG TIJELA,
UGLAVNOM OBJESENOG
~ 15.
-r:::-· · OTAC MU JE nacrta ga •
•~~~- ~!V VJEROJATNO OBJESEN, A godina, d·..;
Villonov z:.-
.,-._,...-,-..- •. -· - MAJKA JE ISKUSILA CARI ~ sjeni vjesal
norodenn
TORTURE - PISE SE BAREM anske usvo
de Villon,
JEDNO UBOJSlVO, SERIJA a koji u stri,
svinjariju n
PLJACKI, UKUUCUJUCI brotom i ZiJ
da svojega ~
I PUACKE BLISKIH, kojimje zai
nesreea ljul
BEZBROJNE TUCNJAVE je vjerojatn
I KRVU USTECENO iskusila car
jedno uboj:
CLANSlVO UBANDI eujuCi i plja
tuce i krvljt

Pise:
KRUNO LOKOTAR
freelance urednik
ibrina kolorka "Ja, Frarn;ois
F Villon" naslovom sugerira da se
radi o stripu nastalom na temelju
ispovjedno-autobiografskog, sto
je dijelom tocno, jer rekonstruk-
cija zivota najprokletijeg od svih
francuskih pjesnika provodi se iz
njegovih pjesama, medu kojima su
najpoznatije "Balade" i "Oporuke",
a dijelom iz gradanskih, uglavnom
sudsko-kriminalnih, evidencija.
Unatoc tome, u njegovoj biografiji
zjape rupe i neskladi usporedivi s
onima u njegovoj dusi. Vise od 200
stranica ovoga stripaod tri dijela i 15
poglavlja, koja zapocinju Villonovim
stihovima, nacrtano je po njegovoj
romansiranoj biografiji Jeana Teulea.
Luigiju Critoneu, talijanskom au-
toru, da prevede roman u scenarij,
RASKAWENA
POP ZVIJEZDA
15. STOLJECA
nacrta ga i oboji trebalo je osam
godina, dvije olimpijade.
Villonov zivot se veCinom odvijao u
sjeni vjesala. Djecaka koji je navod-
no roden na dan smrti Ivane Orle-
anske usvojio je kanonik Guillaume
de Villon, koji mu je bio vise od oca,
a koji u stripu na svaku Villonovu
svinjariju reagira beskonaenom do-
brotom i ziroskopskim pokusajima
da svojega sticenika odvrati od puta
kojim je zagazio. Villonu, kojega
nesreea ljubi od rodenja - otac mu
je vjerojatno objesen, a majka je
iskusila eari torture - piSe se harem
jedno ubojstvo, serija pljacki, uklju-
eujuCi i pljacke bliskih, bezbrojne
tuce i krvlju steceno clanstvo u ban-
di skoljkara, svojevrsnoj onodobnoj
(pred)francuskoj mafiji. Strip, koji
se dijelom odmice od opceprihva-
cenih biografskih detalja, tvrdi da je
za ulazak u bandu morao pociniti
skandaloznu kradu, gnjusni zlocin
pred najmanje dva svjedoka i dati
bandi ono sto od njega bude traZe-
no, sto je faustovski zahtjev, i to na-
kon sto je linija vec prijedena, nakon
sto se ogreznulo u teski kriminal.
Ako je do tada povratak s ovu stranu
zakona bio moguc, od tada vise nije.
No do tog trena njegova opaka zivo-
ta na njemu su se vec izredali ufasi
sirokog spektra, a prve stranice stri-
-
pa, koje zapravo portretiraju sredinu
15. stoljeca, kasni srednji vijek, kod
osjetljivijih citatelja mogu izazvati
mucninu kao pasteta od psa.
Villon je bio enfant terrible i pop
zvijezda svojega vremena, ni tad nije
bilo lose reklame. Njegove pjesme,
avangardne za svoje doba - jer je
umjesto minstrelske udvorne poe-
zije pisao stihove mracne, o tjeskobi
i patnji, 0 propasti vlastitoj i sire,
~
opsjednut motivom mrtvog tijela,
uglavnom objesenog - lijepljene su
po krcmama, citane, dio puka ih je
znao napamet. Status pjesnika mu
je vise puta pomogao, zbog njega je
znao i koju godinu provesti na dvoru
mecene, spasio ga je omce, cak je i u
bandi skoljkara, nakon sto je obavio
krvavu inicijaciju, imao izdvojen
status. Ta titula mu je znala praviti
i probleme jer je jednom prilikom
upoznao svu raskos torture, i to zbog
optilZbe da je vjestac jer je "dar za
pisanje", onako mutna podrijetla i
neobuzdana ponasanja, dobio od
vila.

Kusao je Villon, vagabund~ srce
ludo, sve sto je tadasnje doba nudi-
lo: bacve vina, normandijsku drogu,
kupovao je ljubav i podavao se
svojem spolu da zastiti druge, iskrila
je u njemu i dobrota, ali kao da je
bio nepovratno zgaden svijetom,
pa se okrenuo preziru svega i svih, a
danas bi se reklo da je mozda bio i
narcisticki poremecen. U tridesetoj
je od svega sto je protutnjalo kroz
njega i preko njega, a lisen svake
njege, izgledao kao starac, potrosen
i slornljen zivotom. Nakon sto je zi-
gosan i prognan iz Pariza u zamjenu
za iskustvo omce, trag mu se gubi,
sto samo pridonosi mitu 0 njemu.
Zivio je bohemski, u puckoj kultu-
ri koju ovaj strip dobro prikazuje
i suprotstavlja onoj koju prezire,
visokoj, dvorskoj i crkvenoj. Ino-
vator je i na razini leksika. Pisao je
na raznim, govornicima tad uza -
jamno uglavnom nerazurnljivim
narjecjima, to je doba nacionalno
neiskovane, razmrvljene feudalne
Francuske, kad su Englezi u Parizu,
a pepeo spaljenih vjestica se baca
u Seinu kako "neuk narod ne bi
od njega pravio relikvije". Pisao je
Ja, Fran~ois
Villon, Critone,
Fibra. Prevela: Petra
Mati(
Villon fargonom, i to lopovskim
sifrarnikom, koji su razumjeli samo
upuceni.
Strip vrlo pazljivo i podrobno vizu-
alno rekonstruira onodobnu Fran-
cusku (Notre Dame je u gradnji) u
svemu: eksterijerima, interijerima,
odjeci, tehnici ... Jos je vafoije
ucinitis
kraj men
revolucij
jeskupa
vatrukoj
anekad
uspomen
boljsevi·
nulado
izgleda ·
poetski i
odlomak
sto uspijeva dohvatiti mentalitet
epohe, recimo podsjetiti na auto-
nomije i de facto azile sveuciliSta i
Crkve, na napetosti i trenja izmedu
slojeva i klasa, posebno izmedu
viteske garde koja obavlja policijski
posao i sorbonskih studenata. Vrlo
do bro obrazovani Villon predavao
je latinski i grcki na Sveucilistu u
Parizu, svoje nasilje, koje i prizna-
je, smatra niStavnim u usporedbi
s drfavnim nasiljem, dakle ima u
njemu i anarhizma.
Raskos likovnih i koloristickih
rjesenja u stripu su zasebna priea.
Critone zna sve o stripu, priea sli-
kama kad mofo, ne boji se dijaloga,
likove crtefom jasno distingvira
i psihologizira, uvjerljivo o tome
govore sjene pod Villonovim ocima,
bojom atmosferizira scene. Ovo je
strip koji materijalizira vrlo uda-
ljeno doba, njegovo heterogeno
drustvo, obicaje i estetike, biografiju
i djelo Frani;oisa Villona, figuru pro-
kletog pjesnika otpornu na vjekove
koji, konaeno, postavlja i za sobom
ostavlja vjecito pitanje o prirodi Zla jersemo
u fovjeku i, refleksno i refleksivno, u naplatiti
drustvu.
Pise:
GORAN GAVRANOVIC
"Ni najmanje ne zalim sto sam ljubio,
jeo i vidio sunca . .Zao mi je sto su,
ma koliko se trudio da ih usmje-
rim u dobrom smjeru, dogadaji isli
svojim putem . .Zao mi je sto sam se
borio u Galiciji, sto sam se petljao
s oldopnim vozillma u Peterburgu,
sto sam ratovao na Dnjepru. Nista
nisam promijenio. I evo, dok sjedim
uz prozor i promatram proljece koje
prolazi kraj mene, ne pitajuCi me
kakvo da vrijeme priredi sutra (ne
treba mu moja suglasnost jer nisam
odavde, all to je tek jedan od razloga),
shvacam da sam toeno tako trebao
uciniti s revolucijom - pustiti da prode
kraj mene." A Sklovskij nije pustio
revoluciju da prode kraj njega. Treao
je skupa s njom, gurao glavu u svaku
vatru koja je gorjela, nekad je gaseCi,
a nekad potpirujuci. I u njegovim
uspomenama ta ruska revolucija,
boljsevicka revolucija koja je okre-
nula dotadasnji svijet naglavacke, ne
izgleda nimalo romantieno, nimalo
poetski i misaono kao sto bi citirani
odlomak sugerirao. U "Sentimental-
nom putovanju", a rijetki su senti-
mantalni trenuci u njemu, Sklovskij
daje preciznu, gotovo naturalisticku
sliku kaosa Oktobarske revolucije.
Kaotienu krvavu sliku nimalo nalik
na bilo koji roman ill film koji tu istu
revoluciju prikazuje. A ta slika mozda
je najpreciznija, svakako najvise
odgovara svijetu velikih dogadaja koji
izdaleka mozda i izgledaju romantic-
no i poetski, ali iznutra su goli krvavi
kaos u kojem svaki pojedinac biva no-
sen slueajem. Neobavijesteni citatelj,
a priznajem da sam bio medu njima,
rekao bi da Sklovskij, ugledni sovjetski
teoreticar knjiZevnosti, koji je mimu
starost i smrt docekao u komunistic-
kom rezimu, priea pricu iz pozicije
boljsevika, no to nije slueaj. Iako im .
priznaje snagu, on je njihov protivnik,
i to vrlo aktivan protivnik, iako cesto s
njima suraduje ill se cak i predstavlja
kao boljsevik. Cudno i kaoticno? Nego
sto. I puno gore od toga. Prikazi kraja
Prvog svjetskog rata, Petrograda u vri-
jeme previranja, pa zatim ruske fronte
U Perziji, cisti SU prikaz nepatvorenog
kaosa raspada svega do tada posto-
jeceg. Tu svatko kolje svakoga. Radi
nekih starih nepodmirenih racuna ill
iz sasvim prozaicnih razloga, kao sto
su brasno, voda, komad kruha ill, eto,
jer se mo.ze. Jer u kaosu svatko moze
naplatiti neki stvarni ili izmiSljeni ra-
"
SKLOVSKIJ
UDARAU
SAM TRBUH,
I TO SVOM
SNAGOM!
'Doktor Zivago', u kojemu mnogi
vide svu romantiku i okrutnost
revolucije, prema Sklovskijevim
uspomenama, tekje jeftini ljubic,
dosadna meksicka iii ameriCka sto
puta victena sapunica
Sentimental no
putovanje
(uspomene 1917. - 1922.),
Viktor Sklovskij, Fraktura.
Prevela: Ivana Perusko
Vindakijevic
cun. Sklovskij u tom kaosu pokusava
biti pomirbeni faktor, sacuvati vojsku,
pa makar i pod vodsvom boljsevika,
protiv kojih smiSlja urote i aktivno se
bori, no sve sto uspjeva je tek zabilje-
ziti nevjerojatne prizore smrti i ap-
surda. Iznosi to hladnom, kirurskom
preciznoscu, gotovo poput kamere
koja nezainteresirano snima zbivanja
oko·sebe. No s tim hladnim prizorima
najgorih mogucih zlocina, nepravdi
i kaosa, kroz taj stvarni ill hinjeni
dokumentarizam, nadiru i lirski red-
ci, knjiZevni teoremi, kratke, ali tim
efektnije misli i osjeeaji. Sklovskij je u
svojim uspomenama istodobno stal-
no u napadu i stalno u"bijegu, stalno
u urotama i pobunama i nepresta-
no u porazu i povlacenju. A pritom
pokusava i zivjeti, pisati, teoretizirati,
istra.zivati, barem u onim trenucima
kad se soba u kojoj zivi u Petrogradu,
i u kojoj je iSeupan sav parket i spaljen
svaki goruCi komad namjestaja, zagri-
jala na kakvih 7 stupnjeva iznad nule.
Od ratnih i revolucionarnih krvavih
prizora, ovi su mozda jos potresniji.
Ljudi zamotani u tepihe, koji spavaju
u kaputima te Zive na gnjilom krum-
piru i konjetini, mozda su i najpotre-
snija slika Rusije i Petrograda netom
po zavrsetku rata i revolucije dok
zemlju prozdire gradanski rat bezbroj
frakcija, ideologija i nacija. "Doktor
Zivago", u kojemu mnogi vide svu
romantiku i okrutnost revolucije,
prema Sklovskijevim uspomenama,
tek je jeftini ljubic, dosadna meksicka
ill americka sto puta videna sapunica.
Sklovskij udara u sam trbuh, i to svom
snagom, a pitam se kako je dozivio
mimu starost u Moskvi i umro u
Orvellovoj 1984. godini. Pogotovo, jer
vec u svojim uspoinenama opisuje ci-
stke u kojima se glava gubi za mnogo
manje od urote, i to orU.Zane, protiv
boljsevika. Ne znam. Tesko je zaklju-
citi kako je izvukao zivu glavu jer na
popisu Ceke (prethodnika NKVD-a i
kasnije KGB-a) bio je jos tih revoluci-
onarnih godina. A oni nisu prastali.
Mozda ga je izvuklo to sto se prestao
baviti politikom i otisao u Cistu teoriju
knjiZevnosti. Ali sto to u totalitarnom
rezimu, poput Staljinova, nije politika.
Sve je, razumijes ti mene dru.ze, je li,
politika. Mozda je jednostavno imao
srece. Iako "Sentimentalno putova-
nje", pojma nemam zasto, u Hrvatsku
stiZe gotOVO sto godina nakon StO SU
prosli dogadaji o kojima Sklovskij
pise, a barem pedeset godina nakon
sto to vise ikoga kod nas zanima, ova
knjiga je jedan od kulturnih i povi-
jesnih dogadaja godine. lako se bavi
davnim i prozivljenim dogadajima,
oni su zivi i oko nas, gotovo ih mo.Ze-
ma opipati i vode nas na putovanje
koje nije nimalo sentimentalno.
 lntervju
Jedini koji se danas
u Europi joi brinu o
granicama su davatelji
mobitelskih usluga

Protjerivanje Nijemaca jedna je od najvecih glLiposti koje je pocinila Titova vlast, ne, dakle, samo
tragedija jedne drListvene skLipine vec i glLipost moci, govori povodom njemackog prijevoda
njegova romana 'Doba mjedi' i najavljenog postavljanja 'Hrvatskog FaLista' LI JDP-LI LI BeogradLI

"\l11hoil1111 objavljeni. Sada je "Doha mjedi"

....:11.1 ii I' izaslo u njemacki kulturni prostor.
I ljp Ali, meritum: u ovom je romanu obi-
Razgovarala:
Ht-p.t 1·.i I111· lje tematskih slojeva koji zasluiuju
BRANIMIRA lAZARIN
l)omnij i dulje "ljustenje", misljenje.
d111· \\\•II novinarka
:mu •• I Bilo bi pojednostavljeno
reei da se roman "Doha mjedi" bavi
zimamo si za pravo da razgo- (tek) sudbom jednog Volksdeutsc-
U vor sa Slobodanom Snajerom
otvaramo cinjenicom upravo objav-
hera kroz historijsko-generacijske
perspektive od marijaterezijanskog
ljenog njemackog prijevoda njegovog vremena do poslijeratnog dvade-
Prvo izdanje (kod nas visestruko) nagradivanog setog stoljeea. Ratnoljubavna priea
roman a romana "Doha mjedi". Kafemo tako, izmedu "na8eg" Nijemca Kempfa i
objavljeno je jer se razgovor o literaturi u medijima njegove (suspensom romaneskne
2015.Sadje u pravilu svodi na cinjenicu domace linije) "sudene" supruge partizan-
'Doba mjedi' objave necega "novoga" ill svecani ske ilegalke Vere, nudi dublji pogled
uslo u njemacki povod - ako je posrijedi nagrada za u zajednicku, stoput pregledanu all
kulturni prostor "izvrsnost". Prvo izdanje romana nikad dokraja osvijestenu, kolektiv-
objavljeno je davne 2015., drugo go- nu traumu.
-- dinu dana kasnije, trece lani: sloven-
ski i makedonski prijevodi su takoder Nastavak DB sljedeCoj stranici -+
 N<
>
Trauma se voli probuditi kad ju "'6
najmanje ocekujemo: otud i dojam
da "doba ekstrema'' dvoje va8ih
junaka u suvremenosti na8ega doba
dobiva jos morbidniju notu. Ako je,
naime, njihovo vrijeme bilo "doba
mjedi", kakvo je na8e? Dogadajna,
pripovjedna logika ilustrira pozicije
likova kao neumitnost povijesnih
dogadaja, na SreCu i nesreeu. Sto bi
iz (protodokumentaristicke vizure)
"Doha mjedi" onda bilo na8e 21.
stoljeee: doba digitalnog "etera'' uz
logiku granicnih Zica, prihvatnih
logora za emigrante lose srece, uz
"radost preZivjelih'' srednjoeurop-
skih gradana? U kakvom su oni (mi?)
stanju misljenja? Predpovijesnom,
postpovijesnom vremenu?
Naslov mo}ega romana mo.ze se,
dakako, citati i kako ga Vi citate: iz He-
sioda ili Ovidija. Tu odmah valja reCi
da se stoljeea i povijest ne pokrivaju. ~
Dvadeseto pocelo je 1914., dvadeset ~
prvo, ne bih htio prorokovati kao baba ~
Vanga, ali se usudujem reCi da jos nije .
zapocelo. I velim to sa zebnjom. Lako-
ca kojom se danas govori o mogucem
sukobu velikih sila, a to bi uistinu bila
apokalipsa, ufasava me. Bio sam jos
dijete kad je CIA donijela tada super-
tajni dokument u kojemu je pocetak
treceg svjetskog rata imao oznaciti
desant americkih padobranaca kod
- Koprivnice! Kakva idila! U Ivanovoj
Apokalipsi stoji dace "posljednja
biti pobijedena smrt." I to je sigurno
tako: nece, naime, ostati nitko tko bi
jos preostao za umiranje. Mjedeno
doba dakle bit ce odmijenjeno recimo
foljeznim. I ono jos uvijek traje: mi jos
zivimo U carstvu gvozdene IluZilO-
sti, a ne slobode. Obecano carstvo
beskonafoe srece nikako da nadode.
Ali naslov romana valja Citati i pre-
ma odgovarajucem mjestu rv. knjige
TRECI SVJETSKI RAT povijesti, a mi da zivimo s onu stranu
kraja te povijesti. To bi iSlo ujedno s
Mojsijeve, uostalom zagonetnom;
Biblija je s jedne strane puna tajni,
Bio sam jos dijete krajem ideologije kao takve. Ali to je
obmana. Nikada zmija od mjedi nije
s druge, puna je jasnih uputa koje
je eovjecanstvo uzimalo kao (Bozje)
l<ad je CIA donijela bila moenija, nikada oni kojima je
danas dobro, koji vjeruju da zive u s odusevlje.
naredbe: recimo, dosta su jasne upute
kako provesti genocid. Na tom mjestu
tada supertajni najboljem od svjetova, transideolo-
gijskom, ah dakako, nisu imali jaea,
romana,ka
iostao, kak
Mojsije se zali Bagu na narod koji se
buni, slab je u vjeri, napose u njega,
dol<ument u sveobuhvatnija sredstva da dr.ze u po-
kornosti golemu vecinu danas zivucih
brovoljni pr
ss je silno t.
Bozjeg namjesnika. Narod su napale
zmije otrovnice, a otrov je u stvari
l<ojemu je pocetal< ljudi. "Doba mjedi" moglo bi se citati i
kao doba ideologija.
zaWaffen-
car... Auro1
sumnja. Bog mu naredi da napra-
vi zmiju od mjedi, vjernik razdiran
treceg svjetsl<og l:mJ:tmHD I Vi u svojoj knjizi izvodi-
te svojevrsno "ljustenje" svijesti glav-
sve ono sto
primijetiti L
sumnjom treba pogledati u mjedenu rata imao oznaciti nog junaka. Ovo se dakako odnosi
na sjajnu Grassovu knjigu memoar-
mujetako1
zmiju i njegove ce sumnje nestati. koncentrac:
Tom se ucinku nada svaka vlast: da desant americl<ih ske proze "Ljustenje Iuka''. nepodobnil
ce ideologija u cije ime ona jest vlast, Postena, premda zakasnjela knjiga. Jednog lijep
nadvladati sumnju potlaeenih. Svaka padobranaca l<od Izmedu ostaloga, ona pokazuje moc usporedba1
se uzda u pomoc zmije od mjedi. ideologije nad pojedincem koji sigur-
I sada: davno je vec zvonilo uime kraja Koprivnice ! no nije roden kao nacist, all je to, cak
neko inter'

s odusevljenjem, postao. Moj Kempf iz
romana, kao vojnik:Waffen-SS-a, bio je
i ostao, kako se to za rata govorilo, "do-
brovoljni prisilnik", "silovoljac" ... Gra-
ss je silno falio sto nije, volontirajuCi
za Waffen-SS, primljen kao podrnorni-
car... Au romanu, posteno je zabiljezio
sve ono sto je kao mladic propustio
primijetiti u tadasnjoj Njemackoj, bilo
mu je tako reCi, ispod radara: nasilje,
koncentracione logore, nestajanje
nepodobnih iz najblize okoline, itd....
Jednog lijepog dana mozda bi tanja
usporedba ovih dviju romana bila od
neko interesa.
~IMil.MIWIWililil Pitamo, naime, za povi-
Domaci Nijemci
su, gotovo
svi, protjerani,
as njima se
postupalo cesto
onako kao sto su
Nijemci iz Reicha
J?OStupali sa
Zidovima
jesnorefleksivnu kopeu doseljenika
na sire podrucje "Wolkowara'' u
drugoj polovici 18. stoljeea s njihovim
posljednjim potomcima u suvreme-
noj Hrvatskoj na temelju narativnih
dionica VaSeg "Nerodenog" u romanu.
"Nerodeni", kao glas razuma sadaS-
njice, nudi nam i ironijski odmak od
"ekstremnosti" situacija 20. stoljeea.
"Nerodeni", naime, ima ekstremnu
poziciju nemoci: sve je vidio, a cemu
se more nadati? Nakon tolikih peri-
petija u ime jednoga ozbiljenja Zivota,
u ime jednog rodenja: aroma povije-
snog antiklimaksa je por8Zavajuca.
Na terenu sudbine domacih Volksde-
utschera, recimo, koji su protjerani
- zaSto? u ime cega?
Da, naravno, to ste dobro rekli: Nero-
deni ima ekstremnu poziciju nemoci,
i to je sveudilj ucinak ekstremne moci
nekih drugih. Mislim da je to sifrirano
u slavnom izrazu: da je XX. stoljece
doba ekstrema. Na kraju je ispalo
da je to bice ipak rodeno, a kako se
radi o mojoj malenkosti (sto je za
knjiZevnost posve nevafno), mogu
samo reCi da je smo i moj otac Kempf,
potom moja majka kao logorasica
Maksovih mesara, kako im tepa
onaj odvratni dripac u kofojaku, pa
onda i ja sam, da smo, dakle, svi mi
skupa djeca sreee. Tragedija nje-
macke manjine u Titovoj Jugoslaviji
ipak je samo jedan, premda vafan
sloj romana, jer se u njemu ispituje
na obuhvatniji nacin sto znaci ono
- biti apsolutni stranac. Nijemci
su, gotovo svi, protjerani, a s njima
se postupalo cesto onako kao sto
su Nijemci iz Reicha postupali sa
Zidovima. A ipak se ne mofo reci da
bi se tu radilo o nekoj vifoj pravdi.
Naprotiv, ta pravda godine 1945. i
kasnije, do u pedesete, najgora je
svih vrsta pravdi: to je bila ius talio-
nis, osvetnicka pravda. Svi su morali
platiti za nesto sto je ucinila tek
nekolicina. Protjerivanje Nijemaca
jedna je od najvecih gluposti koje je
pocinila Titova vlast, ne dakle, samo
tragedija jedne drustvene skupine,
vec i glupost moCi: Nijemci su nai-
me mogli itekako pomoCi industri-
jalizaciji zemlje, tada tako nasusnoj.
Da, all tada ne bi bilo vlakova bez
voznog reda. 0 toj nesreCi skupine
"Nijemaca izvan Reicha" nadareno
pisao je Ludwig Bauer, naprirnjer u
romanu "Zavicaj, zaborav". Onje
mnogo vise od mene usredsreden
na tu temu, a sve prema nemilosti
ranijeg rodenja, jer bio je jace po-
goden. Ja sam antiparalelu u ratnim
putovima svojih roditelja otkrio tek
kad su oboje umrli: kako su ti putovi
upisani u moju papirnatu ostavsti-
nu. 0 tome ce se moci citati u mojoj
upravo dovrsenoj knjizi memoarske
roze Umrijeti u Hrvatskoj.
~llil:w.:it.:Woli:ll Epicentar interesa u
romanu je pitanje poljskog antise-
mitizma. Poljska u vrijeme Drugog
rata; Treblinka i ravnodusnost ne-
Zidovskih susjeda Poljaka; razlika
izmedu ''pravih" Poljaka'' i Poljaka
- kojima je zajednicko oduvijek to,
da jesu "neZidovi". ZaSto ste se zau-
stavili u tom najtamnijem mjestu
srednjeeuropske povijesti? A to
je pak, u svjetlu srednjeeuropske
suvremenosti i pripadnog "duha
Srednje Europe" koji je posebno
popularan i kao kategorija literar-
nih nagrada; jos uvijek tabu tema?
Sto je uopce taj opjevani "sred-
njeeuropski duh''?
Receno je da je stara Europa proi-
zvela Beethovena, Kanta, Fausta i
koncentracione logore. Uzalud je u
tom konekstu spominjati Burski rat.
 Srednjoeuropski duh je otud mozda
sablast. Jesu li sablasti, bestjelesne,
"duhovne" kakve jesu, prostor-
no-povijesno obiljezene? Naravno.
To je nasa, europska sablast, bliska
i tako daleka; takoreCi, prekoputa,
takoreCi od jucer. "Doba mjedi"
moze se citati i kao "declaration of
love" za Poljsku. Ono sto je u njemu
receno o poljskom antisemitizmu,
necem doista strasnom, ima se
citati kao zal sto je tome bilo tako.
I Poljska i Njemacka, kao eventu-
alne izborne domovine, jesu teske
ljubavnice.
lm.f.11:ntDI "Doha mjedi" je toliko
"filmski" pregnantan, da je lako
zamisliti njegovu ekranizaciju '?
Roman je ep i tesko bi ga bilo str-
pati u jedan film. Ali u serijal, da.
Bit ce mozda zanimljivo euti da se
desetljeCima govori o tome kako su
moje drame ''.filmicne", pa eto, Vas
je nalaz sada da je to i roman (slabo
citan roman Morendo mislim da je
jos "filmicniji"). Nikada, ali nikada,
nijednom od nasih filma8a nije
ozbiljno palo na pamet da bi se s
tim mojim "materij~om" moglo
nesto napraviti. Hoeu li ja sada reCi
nesto prepotentno? Hoeu, pa sto
bude: veliki, pravi svjetski uspjesi,
koje nasi filmasi tako fode, znaju se
dogoditi prema knjiZevnim predlos-
cima ...
l:t¢mntnl Ka.Zete: "Da nisam
napisao 'Doha mjedi', ja bih danas
bio autor koji je tamo negdje u
proslom stoljecu napisao jednu
neigranu dramu, i za mene bi
se zanimali jedino specijalisti..".
Rijec je, dakako, o drami "Hrvatski
Faust" koja je, budimo razumni,
sirom krugu obrazovane javnosti
do bro poznata. Ali nas sad zanima
njezin drugi dio koji ste, ka.Zete,
dovrsili lani. "Hrvatski Faust 2" je,
velite, "postjugoslavenski Faust
na nacin koji nece razveseliti
nikoga"'? Pasto u postjugoslaven-
skom smislu moze ikoga razvese-
liti'? Osim cinjenice da se ta Vasa
drama, kako je planirano, izvede u
Jugoslavenskom dramskom pozo-
ristu u Beogradu: hoce li1
Ponajprije, recenicu koju navodite
kao moju - i koja je uostalom susta
istina - pokupio sam od mladih ko-
lega: da bih imao ostati pisac jedne
neigrane drame napisane tamo du-
boko u proslom vijeku. Ta jedna dra-
ma ne samo da je neigrana, ona je,
cuo sam mnogiput, notorna. Ona je,
cuo sam i cujem, kontroverzna. To
je formulacija koja bi u Doba Mraka,
L
je vjerovao,
strasnomos
su i viribus
snagama,
elite, nafa;.
horn. Potp
elita u zbilji
u tomeda
drfave. Dru
jampskom
To je dakle
stihovima.
dragocjeno
"Drfavainj
mofovidje
ska stvarno
opisuje moj
kodnasni
takvi uvidi ·
potrebna
glasila: drustveno neprihvatljiva. cijenu: Ka
Bila je dakle neprihvatljiva i onda - unekomk
ta valjda ne mislite da tzv. komuni- Kadaje Br
sti, da su ga htjeli, ne bi bill dopusti- imao profe
li "Hrvatskog Fausta", i to naravno, rad?Tri-ce
na jedinom pravom mjestu, u HNK? rade danas
Pa sto se onda promijenilo? Bili se u HrvatskoJ
ona mogla-smjela izvesti danas, od kartel" pn-
strane danasnjeg dvojca na njezinu neracije pr
celu, koji eto silno trpi od desnifar- zbiva bio je
skog zuluma Zlatka Hasanbegovica i Drugi dio"
njegovih, i to vec tako strasno, da je uzeti u ob ·
taj dvojac prakticki osiguran od bilo serbicus. Je
kakve kritike liberalnih medija? Kad SU srusili"
bi Hasanbegovic stao odjednom narodnosti
tvrditi - ta njemu svasta padne na
pamet - da je Zemlja okrugla, bismo
li se uprli dokazati da to nije istina?
U Doba mraka Vjeran Zuppa ipak se
drznuo izvesti tu dramu, doduse u mjestu "no
Splitu. Mofo li se na tako nesto, cak
veoma izdaleka, i primisliti u danas-
njem Splitu? U Rijeci, oh, dakako.
Jedva cekaju. I premda mi se danas
cini da je sav moj trud, sa zavr8nim
i tako muenim akordima mojega
protjerivanja iz ZKM-a, jedan "Love
Labour's Lost", tojest Uzaludni lju-
bavni trud, ipak sam napisao komad
koji se zove, po Goetheu, "Hrvatski ~
Faust, tragedije dio drugi". U njemu
sam jos jednom, ukratko, opisao i
prvi dio, kao stroj, kao velik Kottov
mehanizam, koji je sustigao i pre-
stigao pisca. A bogami, i osudio ga
na sutnju u Doba svjetlosti, kada su
drmali svime i svacime Tudmanovi
dervisi. Priznao sam, u toj novoj
drami, da u hrvatskom kulturnom i
politickom obzoru postoji samo jed-
na prava faustovska figura: Miroslav
Krlefa. I sklopio komad od njegovih,
sto ce reci i mojih, strahova. Postju-
goslavenski Faust morao se, narav-
no, suociti s propascu utopije u koju
je vjerovao, tojest upravo s njezinom
strasnom osvetom. Na tome zdusno
su i viribus unitis, tojest zajednickim
snagama, radile nase nacionalne
elite, na.Zalost sa zamjetnim uspje-
hom. Potpun uspjeh tih samozvanih
elita u zbilji znaci potpun neuspjeh
u tome da se ustroje iole uredne
drfave. Drugi dio drame pisan je u
jampskom kvinaru dobrim dijelom.
To je dakle drama, dobrim dijelom, u
stihovima. Ima li sto lude? U nadasve
dragocjenoj knjizi Snjezane Banovic
"Drfava i njezino kazaliste" svak
maze vidjeti da je sama endehazij-
ska stvarnost bila groznija no sto je
opisuje moja grozna drama. Samo,
kod nas nitko nista ne cita. Dakako,
takvi uvidi i takva acidna, a prijeko
potrebna kriticnost, imaju svoju
cijenu: Kad je ona zadnji put radila
u nekom kazalistu grada Zagreba?
Kada je Branko Brezovec zadnji put
imao profesionalne uvjete za svoj
rad? Tri-cetiri redatelja, uvijek ista,
rade danas 90 % "velikog repertoara"
u Hrvatskoj. Opjevani "redateljski
kartel" prve postgavellijanske ge-
neracije prema ovome sto se danas
zbiva bio je kamilica.
Drugi dio "Fausta" morao je jako
uzeti u obzir i ono sto zovem furor
serbicus. Jer Jugoslaviju zajedno
su srusili "sinovi nasih naroda, a i
narodnosti", neki od njih spada-
li su u "najbolje": tu je bilo, tko je
koga dohvatiti mogao, to je i ucinio.
Drama bit ce izvedena u Jugoslaven-
skom dramskom pozoristu, dakle na
mjestu "notorne" rezije "Hrvatskog
I Poljska i Njemacka, kao eventualne izborne domovine, jesu teske ljubavnice
MIKI MANOJLOVIC
Jednu od dvije glavne
uloge u drugom dijelu
'Fausta' ponijet ce
Predrag Manojlovic,
s kojim me veze
ona vrst muskog
prijateljstva kakvo se
za uvijek stice u
dobroj tuci
Fausta", tragedije dio prvi Sloboda-
na Unkovskog koja je svojedobno
gostovala i u Zagrebu. Jednu od
dvije glavne uloge u drugom dijelu
ponijet ce Predrag Manojlovic s
kojim me veze ona vrst muskog
prijateljstva kakvo se zauvijek stice
u dobroj tuci. Gledao sam ga ne-
davno u HNK-ovu "Kralju Learu",
u predstavi koja ostro odudara od
novijih sapunastih tvorbi Drame
ave Kuce. Manojlovic je, kao Lear,
ono sto se nekoc zvalo sacre mon-
ster, sveti glumacki monstrum, zai-
sta velik glumac. Na predstavi koju
sam ja gledao Zagreb ga je ispratio
ovacijama, bas kao i u ono davno
vrijeme s pocetka osamdesetih,
kad je tada vrlo mlada ekipa JD Pea
gostovala u mom rodnom gradu
;::
~ U neku ruku, ja sam kazali8ni
~ neeovjek, nemojte me mije8ati s
~ tim. Petnaest godina nisam igran
~ u svom rodnom gradu. Igraju se
~ predstave po snimljenim filmovi-
mojom dramom u kojoj je Manojlo-
vic ponio ulogu Africa/Fausta. Maj
Zagreb, nepokoreni grad! Kao sto je
to biQ Berlin, grad koji obofavam:
nikada se Berlin nije predao smedoj
kugi. Da, ni ta moja drama nije ve-
sela. Ostaje jedino ono sto je Brecht
zvao u.Zitkom u spoznaji. Ali bas taj
U.Zitak ; e dopusten; svi drugi jesu.
lmt;11:.!.!.IA sto je postjugo-
slavenski prostor u kulturnom
smislu1 To je onaj "eter" koji se ne
da omediti politickim granicama
- a moZda niti politickim smicali-
cama1 Ili1
Pa rekli ste, bolje no sto bih ja u
ovom trenutku mogao smisliti.
Handke je moZda imao pravo
kad je rekao da je Srednja Europa
eventualno pojam zemljopisni.
Medutim, na mnogo gravidniji
nacin od drfava, regije su zemljopi-
sne. I ja vjerujem u Europu regija, a
ne drfava: dakle, Europu potpuno
osmotickih, propusnih granica, ka-
kva je naprimjer danas granica iz-
medu Njemacke i Francuske: jedan
kontejner, jedan natpis, na kojemu
sprijeda piSe Njemacka, straga
Francuska. I koga briga sto eete vi
prijeci s komadom francuskog sira
koji ste kupili na crno. Jedini koji se
danas u Europi jos brinu oko grani-
ca su davatelji mobitelskih usluga.
l:@l:tttn9 Kao dramski pisac
odnosno kazalisni eovjek par
excellence oduvijek ovdje, kako
gledate na naSu "moc kazalisne
zbilje"1 U repertoarnom i svakom
drugom smislu: sto je domaci te-
atar1 Sto je njegova uloga i/ili cilj,
poVama1
ma, potom po filmskim klasicima,
onda po filmovima koji ce tek biti
snimljeni, pa po romanima, koji
se iole proeuju, dakako aka ih nije
bas napisao S.S. A nadasve nasi
univerzalni redateljski geniji igraju
svoje "autorske projekte". Pisci,
naime, ne mogu biti autori, i kao
autori, oni su nepotrebni. A zagre-
backim teatrima drmaju uzurpatori
tori koji su iskoCili iz glave poli-
tickih bogova, dakako ne bas kao
neke Minerve. Takva jedna, ne bas
Minerva, Vrgoc nema pouzdanog
pojma ni o cemu, ali je do bras
medijima.
Nastavak DB sljedeCoj stnmici ..
I posve je neva.Zno kako uistinu
izgleda ono sto Vi krstite "kaza-
lifoom zbiljom", ako si do bars
Krit
medijima. I naravno, s politickim
mocnicima. Najmanje tri cetvrtine
tekstova koji izlaze o HNK- u bilo bi
posteno oznaciti kao "promo". A
kad se samo sjetim da su ne tako
davno kod nas o teatru pisali jedan
Petar Brecic iii Dalibor Foretic ...
dode mi da svisnem. Prakticki,
jedina je iznirnka Natasa Govedic Gromaf
koja u Novom listu pise uglavnom
o zagrebackim izvedbama. Dogodi- po njir
lo mi se da se ne slozim s njezinim
kritikama, pa i o mojim stvarima,
dok ih je, u davno doba, jos bilo na
sceni... Ali uvijek sam znao zasto. S
ostalima ne znam sto bih zapoceo.
Te njihove kritike vrijede onoli-
ko koliko su jos uoci prvoga rata
vrijedili klakeri. Zna se toeno koliko "Mrtav ruj;:
je kruna stajalo vikanje s balkona, Gromace 2
koliko zvizdanje i toptanje, ako je kao osobn
jeproznih;
nesto trebalo srusiti, koliko pak pa-
danje u nesvijest od ushita. Potonje
DALIJA ORESKOVIC vecina onoga sto sam s te strane cuo.
Demokratski socijalizam, naravno, i rekonstn..L
nadvijege
bilo je nesto skuplje. Imao sam taj
cjenik, nije sala, na uvidu piSuci
Dobro i jetko govori a sto drugo? Sve drugo vec je bilo i
nije bilo do bro. Dobro i jetko govori Ako biste
dramu Nevjesta od vjetra. Nedavno
je nekoliko zaposlenika u HNK-u
danas Dalija Oreskovic danas Dalija Oreskovic upravo one
stvari koje politicka klasa ne zeli euti.
vrijedno c:
odreditije
izmucalo par rijeci o maltretiranju upravo one stvari Nije dakle tako da bas nema nikoga provelinoc
precizna...
od strane intendantkinje u kamere od uvida i ameti.
RTL-a. Ljudi koji u toj emisiji govo- koje politicka klasa ne YiWIWilOWiiWil:.m Kao gradanin Zagreba,
prilazi der:;.
re cine to pod krinkom, izoblicenim ' o cemu mislite, ako mislite o Va- rijera o ko-~
glasom. Pasto je to? Mene prolazi zeli cuti. Nije dakle sem gradu? Radujete Ii se novoj Zi- nedvojbe. ·
jemnogo--
volja za bilo kakvom estetskom
analizom repertoarnih poteza HNK-
tako da bas nema eari? Iii ste ojadeni klijentelizmom
koji ovdje vlada valjda od stoljeea "Mrtav nu.
ova dvojca, jer ddim da je sada
nadasve potreban kvalificirani uvid
nikoga od uvida i "tog-i tog"? Iii je pak ultimativna
tema - kupnja bojnih aviona? Sto
knjigaje
tavanje, z
u ono sto se tamo uistinu dogada pameti znaci biti "gradanin" u ovoj zernlji? ocrtavaju ·::
vrlokonkre
vec dugi niz godina, "iza zastora". Ponajprije, ja nisam gradanin Za-
lstina o tome tek se pocela probijati. greba. Vee sam se davno ispisao iz istodobno ~
Zasto se ti ljudi, koji u emisiji ipak svog rodnog grada koji danas tesko onih unive;
govore, tako boje? Zna Ii gospoda prepoznajem. Zivim na jednom skihi bezp~
Vrgoc da se zbog mobbinga, pri- srednjedalmatinskom otoku, izme- konkretnrn:
je neki dan eovjek u slovenskom du ostaloga i zato sto do tog otoka znacenjak<
ministarstvu kulture - ubio? Ja ne dosefo Ljustinin krak. Naravno, oprivatnor
sam davno, jos u vrijeme njezina gradanin "ove zernlje" mofo se biti i prozivljeno
mahnitanja u ZKM-u, bio napisao na otoku. lzasla je moja "njemacka" GromaeajE
da Vrgoc, po nekim osobitostima knjiga. Neki dijelovi zvuce mi bolje kojadoista
svojega naturela, ne bi smjela voditi njemacki nego hrvatski. Ali to je kriterija i rn
ni kueni savjet najmanje barake. naravno, receno samo tako. Nika- kao/za zab<
i:Mm@I A politicka ljevica: sto 'Svome unuku, koji mi je radost najveca, da necu propisati na njemackom, ge cesto kaJ
je to zapravo? U europskim i na- pravim avione od papira. Oni su jeftini' hrvatski je moj materinji jezik, nje- sto jetoeno
shn, periferno-takvim formama ili macki eventualno ocinski. Zasto bih nastaju i se
stilu zivota? Je Ii moguce, ovako sik bio 101. zivuci pisac u Njemackoj, paliteramc
i "salonski" receno: "zivjeti" lijeva desno ne samo da nije usahla, nego kad mogu biti 15., odmah iza Mire poezija, pre
uvjerenja? Iii su to usahli principi ce sve drugo prije usahnuti nego Gavrana, u Hrvatskoj? Moj otok vi- uznemirujt
konzervativnih politickih podje- ona. Moramo i danas znati gdje tko sok je 65 metara. Tu nikakva zicara mofomom
la na lijevo i desno? Kako to, ako stoji, iako bi bilo preporucljivo da nije potrebna. Ali bilo bi dobro na nj spadaju ur
uvijek znamo sto je "meksa'', a sto se prestanemo uzajamno ubijati. Ja dovesti vodu, kao i u mnoge dijelo- proznogizr
radikalna desnica? nisam nikada potpao ni pod jednu ve naseg malog velegrada. Svome domacihpi
Za salone ne morate brinuti. Oni su s partiju, pa se necu ni sada, u lije- unuku, koji mi je radost najveca, najnovijom
opcim propadanjem naseg urbanite- poj treeoj do bi, upisati u Radnicku pravim avione od papira. Oni su se eventual
ta davno nestali. A podjela na lijevo i frontu, premda mi je prihvatljiva prilicno jeftini.
Kritika proznog uma
Privatni katalog rodnog Siska,
njegove tuge i melankolije
Gromacinom knjigom defiliraju ceste i naselja, kapelice i gimnazije, parkovi i groblja, ljudi koji se
po njima krecu i ostavljaju tragove, refleksijama koje im daju znacenje i razlog za izdvojenost
Pise:
JA6NA P06ACNIK
knjiievna kritiCarka i
prevoditeljica
"Mrtav rukavac rijeke Save" Tatjane
Gromace, ako za pocetak ielite nesto
kao osobnu iskaznicu knjige, zbirka
je proznih zapisa u kojirna se opisuju
i rekonstruiraju prostori, podijeljena
na dvije cjeline "Sisak" i "S putovanja".
Ako biste na pocetku radije procitali
vrijednosni sud prema kojem cete
odrediti je Ii to knjiga s kojom biste
proveli noc, bit Cu do kraja jasna i
precizna, na isti nacin na koji autorica
prilazi detaljirna slika interijera i ekste-
rijera o kojirna pise, i reCi kako je rijec o
nedvojbeno sjajnoj knjizi koja zasluiu-
je rnnogo vise od jednokratnog citanja.
"Mrtav rukavac rijeke Save", nairne,
knjiga je manje za Citanje, a vise za iSci-
tavanje, zbirka briljantnih zapisa koji
ocrtavaju jedan mikrokozmos, a on je
vrlo konkretan i uredno "popisan", no
istodobno u cjelini djeluje kao jedna od
onih univerzalnih knjiga, bezvremen-
skih i bezprostornih, u kojirna obrisi
konkretnog i irnenovanog dobivaju
znacenja koja daleko nadilaze pisanje
o privatnom, videnom, zapameenom,
prozivljenom ill izgubljenom. Tatjana
Gromaea je jedna od onih spisateljica
koja doista drZi do visokih knjiZevnih
kriterija i ne traci vrijeme na pisanje
kao/za zabavu, dapace njezine su knji-
ge cesto karakterizirane kao mraene,
sto je toeno i proizlazi iz svijeta u kojem
nastaju i senzibillteta kojirn se pristu-
pa literarnoj obradi istoga. Njezina
poezija, proza i eseji ponekad doista
uznemiruju i izazivaju nelagodu koju
mozemo osjetiti kofom, all svakako
spadaju u neke od vrhunaca recentnog
proznog izrieaja srednje generacije
~
domacih pisaca. Tako je is njezinom
ajnovijom knjigom, povodom koje
e eventualno mozete upitati sto je to
tako posebno u nekom autobusnom
kolodvoru, slasticarnici ill rukavcu rije-
ke da bi postao temom necijeg pisanja,
all nastavljajuCi citanje vrlo brzo. na to
isto pitanje irnate odgovor i shvaeate
njegovu besrnislenost. U knjizi Tatjane
Gromace gotovo da nema ljudi, prem-
da je jasno da oni postoje u prostorima
koje opisuje, pokreeu njihove promje-
ne, propadanje, nestanak te da postoje
vrijeme prije i vrijeme poslije na cije SU
odlike itetako utjecall. Negdje u poza-
dini, takoder bez naglasenog stavljanja
u prvi plan, postoji i pripovjedacica i
njezino odrastanje/rnijenjanje, odlasci
i dolasci, njezine rnijene koje se po-
klapaju ill pak potpuno ne poklapaju s
onim sto se s prostorima zbiva. Postoje
i oni prostori koji se ne rnijenjaju, all
bas se u njirna skriva najveea doza me-
lankolije i svijesti o prolaznosti i tekton-
skirn poremeeajirna koji pokrecu pro-
mjene zbog kojih odrastamo i starirno,
odlazirno, ratujemo, a to je jos vidljivije,
surovije, u prostorirna provincije, gdje
su opreke rnira i nernira, tisine i buke
naglasenije. U prvoj cjelini zbirke Gro-
maea je okom nevjerojatno otvorenim
za najmanje detalje i pomake ispisala
privatni katalog rodnoga grada, Siska,
njegove "nedefinirane tuge" i "melan-
kolije postojanja", sabrane u metaforici
mrtav
rukavac
rijeke
save
Mrtav rukavac
rijeke Save,
Tatjana Gromaca, Sandorf
mrtvoga rukavca, skupljene metodom
promatranja i uoeavanja i talentom za
minirnallsticko, pa i poetsko uoblieava-
nje u tekst. Jasno je da su prostori koje
izdvaja za nju osobno bitni, no nema
tu prevelikog privatiziranja, dapace,
promatranje je nalik na ono iz daljine,
priblifavanje je vise nalik poveeava-
nju slike no emotivnom prilasku, pa
pojedine reeenice u kojirna se jasno
prepoznaju odlike pripovijedanja u 1.
lieu, kao fragmenti sjecanja, djeluju
vise kao iznenadujuci trenutak nego
pravilo. Premda je zapravo sve o eemu
piSe, prostor kontekstualiziran kako u
prirodu, tako i u drustvo, duboko osob-
no prozivljeno, ostaje dojam kako slike
prostora postoje i samostalno, negdje
izvan i neovisno o njoj, kao i velikirn
dogadajirna koji se na njirna i oko njih
zbivaju. Taj dojam istovremene udalje-
nosti i potpune stopljenosti omogueuje
joj konstantno plesanje na granicama
izmedu poetskog i autobiografskog
te esejistickog i putopisnog, fikcije i
fakcije. Doista, "Mrtav rukavac rijeke
Save" spoj je fotografskog detalja i sta-
ticnosti te njirna pridodanog osjeeaja
kako nista nije statieno i zamrznuto, ni
priroda ni drustvo, niti mi sarni, ispisan
rafiniranirn i slojevitim recenicama
u kojirna je svaki od slojeva pornno
odabran i funkcionalan. Gromaci-
nom knjigom defiliraju ceste i naselja,
kapelice i girnnazije, parkovi i groblja,
s detaljnirn objektivnirn i subjektivnirn
opisirna, ljudima koji se po njirna kreeu
i ostavljaju tragove, refleksijama koje
irn daju znacenje i razlog za izdvoje-
nost, te osobnim reminiscencijama.
Tako je i kad se odrnice u gradove koje
je posjetila ill u njirna zivjela (Zagreb,
Ljubljana, Berlin... ), ponekad i u njih
bjezala. "Lijepo je prolaziti kroz slike
memorije, kao kad se listaju stranice
nekogfotoalbuma... ", zapisuje Groma-
j
fa na jednome mjestu, a isti ce osjeeaj
senzibilan citatelj irnati i iscitavajuci
ovu njezinu knjigu.
 Slikovnica za pet
Moja l<Ci Dunja (11):
Te Zene su najbolje
Pise:
DAVOR LUGARIC
novinar i otac i1-godi5nje Dunje
njiga je super, govori o zenama
Kl koje su uspjele. Evo, Beyonce je
mala samo sest godina kad je
njezin otac poceo naplaCivati ljudima
da je gledaju kako plese i pjeva. Onda
je mama za nju i bend sasila kostime,
odusevljena je pop pjevacicom 11-go-
diSnja Dunja.
Komentar je to na knjigu "Price za
mlade buntovnice". Nakon sjajnog
prvog nastavka bestselera New York
Timesa, Francesca Cavallo i Elena
Favilli napisale su nastavak u kojem
kroz ilustracije i jednostavne kratke
price govore o iznimnim zenama koje
su ostavile trag u povijesti.
One su zadU.Zile, nadahnule svijet, a
medu njima ima spisateljica, pjeva-
cica, sportasica, odvjetnica, gusarica,
krotiteljica orlova...
- Pise da joj je uzor Madonna i da je
danas najutjecajnija pop zvijezda na
svijetu - prica nam nadalje Dunja.
Autorice knjige rodene su u Italiji, u
kojoj SU prije sest godina izabrane
medu top deset talijanskih inovatora.
Iako su u naslovu knjige mlade bun-
tovnice, njihov je cilj da potaknu i
ohrabre ne samo njih, nego i djecake,
mame i tate, odnosno da i odrasli
vide, ako vec sami nisu zakljucili,
da je, uz trud, volju i upornost, a
ponekad i talent, moguce puno vise
postici i izvuci iz sebe nego kad se
Znanstvenice Katherine Johnson,
Dorothy Vaughan i Mary Jackson
I nastavak 'bajl<i'
-silustracijama o
velikim zenama
l<Oje SU djelima Usie
u povijest poucan
je i inspirativan ne
samo za najmlade
e(> Price za mlade
buntovnice 2
Francesca Cavallo, Elena
Favill, Znanje. Prevela:
Anda Bukvic'. Pazin
ljudi prepuste i cekaju da im se stvari
u zivotu same dogadaju.
Knjigu je "oslikalo" pedeset ilustra-
tora, a ispricane su kao bajke. Sazna-
jemo njihov tezak put do vrha, borbe
koje su vodile, pogotovo nekad, kad je
ipak teze bilo biti Zena nego sto je to
danas.
- Bila jednom jedna djevojcica koja je
obofavala tenis. Steffi je gledala oca
kako trenira igrace i slijedila ga okolo,
gnjaveCi ga da i nju pusti da igra -
pocinje priea o Steffi Graf, jednoj od
najboljih i najuspjesnijih tenisacica u
povijesti.
Uz ilustraciju Njemice stoji i njezin
citat: "Karijeru sam zapocela u dnev-
nom boravku. Tata je bacao kopticu,
a ja sam je udarala reketom. Unistila
sam hrpu namjestaja".
Sa sest je godina osvojila prvi turnir,
krenula nezadrzivo i u karijeri se
zaustavila na 22 osvojena Grand Slam
turnira.
- Pocela je igrati kad je bila toliko mala
da joj je tata presjekao drsku napola -
zapamtila je Dunja.
U nastavku "Priea" junakinje su
Rosalind Franklin, Audrey Hepburn,
Nefertiti, Valentina Tereskova, Nadia
Comaneci ....
- Nekoc davno zivjela je djevojcica
koja se zvala Mary. Mama joj je umrla
dok je jos bila beba. Maceha je lose
prema njoj postupala i Mary je jako
patila za majkom ... - pocinje "bajka" o
Mary Shelley.
Tenisacica Steffi
Graf je jedna Utjehu bi pronasla u knjizi, koju je
od najboljih u citala na majcinu grobu. Mnogo go-
povijesti (gore dina kasnije s prijateljima je putovala
lijevo); pjevacica po Europi, pricali su strasne price, a
Beyonceje onda je dosla na ideju o ludom znan-
nastupala kad je stveniku. Tad se u Marynoj glavi rodi-
imala samo sest la priea o dr. Victoru Frankeinsteinu.
godina Po knjizi su snirnani filmovi, a priea o
Frankensteinu popularna je i danas,
gotovo dvije stotine godina kasnije.
Za Audrey Hepburn, veliku glurnicu, u
knjizi saznajemo da je do seste godine
jela tulipane. Jest da je tad zivjela u
Nizozemskoj, ali nije je na to primo-
rala neutaZiva ljubav prema cvijecu,
nego naprosto velika, neizdrziva glad.
Osim, ajmo reCi, javnih osoba, poput
Hepburn, Agathe Christie, Beyonce,
Madonne ili Oprah Winfrey, mnogo je
zena koje nisu toliko poznate, a zadu-
zile su svojim djelima svijet. Tako su,
primjerice, raeunalne znanstvenice iz
NASA-e, Katherine Johnson, Dorothy
Vaughan i Mary Jackson, rje8avanjem
slozenih matematickih problema za-
slliZne za americki svemirski program
i da austronauti mogu sigurnije puto-
vati u svemir. U knjizi je puno takvih
sjajnih i poucnih priea.
- Te su zene stvarno bile super, ipak su
uspjele - zakljucila je Dunja.
 -
KRISTINA
SVE:J~I A
Pise: svojusudb"
RUZICA ASlll nego sto je
Nece bitid-
ijeli eovjek ucinio je crno- skolovati
B me puno zla, a jedno od
najvecih zala, osim poroblja-
raditiza in
koji zapra
vanja, otimanja zemlje i pri- iz ogranice
rodnih bogatstava, slamanje klase i rase
Kristina Svedska je ponosa crnoga eovjeka. A Autortem
to je srediSnja tema romana dinjenost
Dario Fo "Ne placi, dijete", kenijskog ka, kojem
lzvrstan roman autora Ngugija wa Thiong'oa uvijek uj
talijanskog nobelovca (1938.), koji je krajem prosle Uromanu.
Darija Foa o neovisnoj, godine iziSao u nakladi likcrnog
emancipiranoj, bun- Lector. Radi se o autoru cije kojije za
tovnoj i nepredvidivoj ime svake godine iskrsne jednako lo
kraljici Kristini (1626. medu potencijalnim dobit- ih izrabljuj
-1689.). nicima Nobelove nagrade i sistemu ij
Naklada Ljevak ciji obofavatelji, s obzirom urnkolo ·
na to da je Thiong' o pisac Jedan je od najznacajnijih africkih knjifovnika problema
u godinama, ostanu iznova pitanjapo
razocarani kad nagrada ode mom,sur
drugom autoru i1i autorici.
Kao uostalom i oni koji go-
dinama cekaju da presti.Znu
nagradu dobije Thomas Pyn-
Tata Zivi u ukidanje
koristenje
stvakolo
Radise o

Gdje Perun spava

chon ill Cormac McCarthy,
a ona ipak ode Bo bu Dyla-
nu. No "Ne placi, dijete" je
Thiong'oov prvijenac iz 1964.
godine i daleko je od mate-
bral<u sdvije
'V' • •
biruizda\
stavi bas D'
africkog a
uslijediti i
djela, sv
Dragan Ogurlic i
Vojo RadoiCic
Literarni zapisi slijedom
rijala za Nobela, prvenstve-
no zbog svoje jednostavne
strukture, naivnog autor-
skoga glasa i likova koji slice
zene, s1nov1 jednepozi
digitalno
gapraktic
temoraiz

SU 'teroristi', a
istrazivanja legendi, skicama. No roman kojeg je ipozivati
predaja, pripovijesti, 26-godisnji Thiong' o napisao kladnikse
povijesnih kontroverzi i na engleskom jeziku i koji trebao po
manje poznatih cinjeni- duboko osuduje kolonijali- iopreme
ca vezanih uz jadransku zam, nije ni morao biti bitno dio knjige
obalu i otoke.
NakladaVal
drugaciji i1i kompleksniji
kako bi ostavio dubok utisak
u knji.Zevnom polju i utro
trag postkolonijalnoj africkoj
knjizevnosti. Uostalom, to
bijelci 'bogovi' predmeta
smjeli biti

je bio prvi istoeno-africki

roman koji se pojavio na en-
gleskom govornom podruc-
ju, stasao u urnu djecaka koji
je roden u britanskoj koloniji
Keniji. Stoga se Thiong' o ori-
jentirao na pisanje na svojem
Radikalno materinjem jeziku kikuyu, na
zrtvovanje kojem piSe i danas, te je po-
Terry Eagleton sve odbacio engleski. Radnja
romana "Ne placi dijete", kao
Kulturoloska analiza i romana "A Grain of Wheat",
zrtvovanja - koja se koji je objavljen tri godi-
bavi teologijom, knji- ne kasnije, smjestena je u
fovnoscu, politikom i vrijeme orilZanog Mau-Mau
filozofijom - kao temelj ustanka koji je zapoceo ranih
suvremenog, drustve- pedesetih te koji je imao za
nog poretka. cilj protjerivanje britanskih
Naklada Ljevak
Radnja romana smjestena je u vrijeme
krvavog Mau-Mau ustanka u Keniji
kolonizatora, vracanje otete povijedana je u trecem lieu,
zemlje i stvaranje neovisne au fokusu su djecak Njoroge
drfave Kenije. i njegova brojna obitelj. Otac
Thiong' o je pisac fatalist zivi s dvije Zelle u poliga-
koji tesku i napetu situaciju rnnom braku, dvojica starije
zemlje ispisuje kroz propast brace pridrilZuju se pokretu,
jedne obitelji, malevolenciju jedan izueava stolarski zanat,
naprasitog bijelog eovjeka, dok Njoroge svojim djecjim
slamanje djeeackih snova i ocima promatra razvoj doga-
naivno vjerovanje da skolo- daja. Djecak zeli ici u skolu,
vanje po africkim zabitima obrazovati se kako bi spasio
moze donijeti boljitak i svoju obitelj, a potom i svoju
blagostanje. Priea o poeet- zemlju, no bas kao i ostali
nim danima pobune ispri- likovi ove knjige, upada u

l

svoju sudbinsku ulogu i prije
nego sto je stupio na scenu.
Nece bi ti djecak koji ce se
skolovati, nego djecak koji ce
raditi za indijskog trgovca i
koji zapravo nikad nece izaCi
iz ogranicenih okvira svoje
klase i rase.
Autor tematizira i razje-
dinjenost africkog fovje-
ka, kojemu suprotstavlja
uvijek ujedinjene bijelce.
U romanu je interesantan
lik crnog starjesine Jacoba,
koji je za svoje sumjestane
jednako los kao i bijelac koji
ih izrabljuje, jer je vjeran
sistemu i jer mu je, zapravo,
um koloniziran. Thiong' o
problematizira rnnostvo
pitanja povezanih s rasiz-
mom, surovost ratovanja,
ukidanje socijalnih sloboda,
koristenje jezika kao sred-
stva kolonizacije i tako dalje.
Radi se o zanimljivom oda-
biru izdavaea da na trziste
stavi bas ovu knjigu ovog
afiickog autora, no ako ce
uslijediti i druga njegova
djela, svakako je to otvaranje
jedne pozitivne price. No u
digitalnom dobu, kad je knji-
ga prakticki fetis predmet
te mora izgledati privlaeno
i pozivati na Citanje, na-
kladnik se ipak malo vise
trebao potruditi oko dizajna
i opreme, koji su sastavni
dio knjige kao umjetnickog
predmeta, a nikako ne bi
smjeli biti samo nilZno zlo.
Ne plaCi, dijete,
Ngugi wa Thiong'o,
Lestor. Prevela: Gioia-
Ana Ulrich Knezevic
SPIELBERG UUUBAVNOM TROl<UTU
- -
MRZNJE, UUBOMORE I ZLOCINA
PiSe:
PETRA MIOi'.IC
svetaje, kazu, najbo-
O lja servirana hladna.
Prehladna se, ipak, mofo
vratiti kao bumerang.
Emmi, "drugoj foni" u
ovoj prici, cini se, to nit-
ko nije rekao pa bi osvetu
isplaniranu za Vanessu,
prvu suprugu, vrlo lako
mogla ku8ati i sama. Iako
se to na prvi pogled ne
doima takvim, zlikovka
u prici "Ona izmedu
nas" nije traumatizirana,
ljubomorna i alkoholu
sklona bivsa zena. Zlikov-
ci su svi i svaki se od njih
saplice o laZi, kako tude,
tako i vlastite.
"Onaizmedu
nas" trebala je
postati novi
"psiholos-
ki triler
godine" i
Filmsl<a prava otl<upio
je Steven Spielberg, ali
autorice nisu zavrijedile
titulu novih vladarica
l<ri mi fa nra
time svojim autoricama
Greer Hendricks i Sari
Pekkanen donijeti naslov
novih vladarica fanra.
Tome bi u prilog trebalo
ici i u trenu rasproda- Ona izmedu nas,
nih 300.000 primjeraka G. Hendricks i S.
prvog izdanja ovoga Pekkanen, Znanje.
romana, kao i cinjenica
da su, osim u tridesetak
Preveo: Milos Durdevic
zemalja, prava prodana uvodenjem brojnih i ne-
i Stevenu Spielbergu. No vjerojatnih obrata, toliko
autorice su, naZalost, brojnih da se, u konacni-
vrlo dobru i zanirnljivu, ci, doimaju nepotrebno i
iako ne i posve origi- neuvjerljivo ostavljajuci
nalnu, prieu lisile Gillian Flynn da u miru
svake napetost. nastavi suvereno
Okretom ironi- vladati zenskom
je, UCinile SU strujom psiho-
to upravo loskog trilera.
Hendricks
i Pekkanen
nisu
nadmasile
Gillian Flynn
vremena,
informacij
nije dovolj
eovjekzau
trenutaka.
potrebna t
nostuodr
studiranje
samimase
tu ukojem
znanjem
drustve ·
slogan. Zar
imagotovo
trajedugo.
pisanje nij
faktenego
i vlastitim ·
posjetio, lj
GauEjepu
petknjiga
europsko
knjizi obja\
- neotkrive
nasu tri G
2000-ih, ka
kimRo .
 v
itati austrijskog putopisca i ese-
Cjista Karl-Markusa GauEa (1954.,
Salzburg) je kao izmjestiti se iz ovog
vremena, koje svojim brzim obrtajem
informacija daje do znanja da niSta
nije dovoljno bitno da bi se kraj njega
eovjek zaustavio dulje od nekoliko
trenutaka. No cini se da nam je prijeko
potrebna ta sporost, duga uronje-
nost u odredenu problematiku, dugo
studiranje necega, da bismo se vratili
samima sebi, da bismo utekli svije-
tu u kojem je za utaZivanje gladi za
znanjem postala dovoljna tek slika na
drustvenim mrezama koju prati kratak
slogan. Zato citanje GauEovih knjiga
ima gotovo iscjeljujuci efekt. Ono
traje dugo, prvenstveno jer njegovo
pisanje nije orijentirano na povijesne
fakte nego pociva na atmosferienosti
i vlastitim impresijama mjesta koja je
posjetio, ljudi koje je tamo upoznao.
GauE je putovao mnogo, a u cak svojih
pet knjiga bavio se manjinama na
europskom kontinentu. U posljednjoj
knjizi objavljenoj u Frakturi, "Europa
- neotkriveni kontinent", sakuplje-
na su tri GauEova putopisa iz ranih
2000-ih, kad je boravio medu slovac-
kim Romima, "vucjom djecom" u
Litvi, Asircima u Svedskoj, Cimbrima
u ltaliji, Karaimima u Litvi te medu
preostalim crnomorskirn Nijemcima
u Ukrajini. Iako se radio stivu napisa-
nom prije vise od 15 godina, niposto
ga nije pregazilo vrijeme. Stovise,
zbog politicko-drustvene.situacije
aktualnije je nego pocetkom milenija.
Putopis koji otvara knjigu "Euro-
pa-neotkriveni kontinent" nazvan
je "Pasojedi iz Svinije", a u njemu se
autor bavi slovackirn Romima, njiho-
vom segregacijom i nemoguenoseu
da zive dostojanstven zivot. Terrnin
"pasojedi" vise se odnosi na proslost
i vjerovanje da su postojale ciganske
zajednice koje su zbog neimastine
doista jele pse, no za takav slueaj na-
vodno se nije culo vise od 40 godina.
Tako autor pise da "u Sviniji vjerojatno
vise ne zivi nitko tko bi jos znao sto je
zapravo istina o tom jedenju pasa, pa
stanovnici ne samo sto 0 tome nikad
ne bi govorili s nekim strancem nego
vjerojatno ni medu sobom vise ne go-
vore o tom obieaju". GauE je posjetio
i jedan od najpoznatijih slovackih
romskih slamova, Lunik IX, naselje
koje je prvotno sagradeno za gradske
cinovnike, ali U koje SU ipak smjesteni
Romi kad je vlast odlucila restauri-
rati staru gradsku jezgru Kosica i iz
Europa -
neotkriveni
kontinent, Karl-
Markus GauB, Fraktura.
Preveo: Milan Soklic
nje ukloniti trosne romske kucerke.
Danas u Slovackoj zivi oko 100.000
Roma, sto je oko 2 posto ukupne slo-
vacke populacije, a stigmatizirani su
kao lijeni, prljavi, visokog fertiliteta i
generalno kao rliZna smetnja moder-
nom slovackom drustvu. U potpuno
rasturene zgrade Lunika IX, oko
kojih SU brda smefa, a S Cijih garavih
balkona izviruju mnogobrojne djecje
glave, nitko osim Roma ne zalazi.
Izgledaju kao opasna geta. No u eemu
je krimen europske politike koja rom-
ske manjine ne uspijeva integrirati u
drustvo? Treba li Rome prisiljavati na
bilo kakav oblik gradanske poslu8no-
sti ili ih naprosto treba pustiti da zive
kako fole i umiju? GauEovo misljenje
je da je Europska unija dala puno
novca drfavama s velikirn romskirn
manjinama, no da je puno toga novca
nestalo u sistemu velikih i malih
kanala nacionalne korupcije. "Ali cak
i da je novae bio zaista potrosen na
projekte za Rome, gotovo svi oni imali
su isti problem: Trebali su pomoCi
Romima bez njihova sudjelovanja.
Sve je trebalo biti napravljeno za njih,
ali nista s njima", objasnjava GauE.
Godine 2005. Karl-Markus GauE
proveo je neko vrijeme medu Asirci-
ma, najstarijim krscanima s Bliskog
istoka. Noda bi ih posjetio, nije
otputovao na Bliski istok, gdje se broj
krscana svakom godinom smanjuje,
nego u Svedsku, gdje asirska zajedni-
ca ima oko 150.000 ljudi, dok ih je po
svijetu rasprseno oko tri milijuna.
Nutavak na lljedeCoj stranid ~
Prvi Asirci su u Svedsku kao gastarbaj-
teri dosli pocetkom sezdesetih godina
iz Libanona i Turske, a nastanili su se
u velikim gradovima, kad se pocela
razvijati svedska krupna industrija.
Zanirnljivost sa svedskimAsircima lezi
U tome StO SU tek djeca prvih iselje-
nika uspjela nauCiti asirski jezik, i to
u skolama u Svedskoj, dok SU njihovi
roditelji na Bliskom istoku bili prisi-
ljeni zaboraviti svoj materinji jezik.
Tako da su govorili uglavnom turski
ili kurdski, nekad arapski, a na kraju i
svedski, dok su asirski jedva natucali.
"Vecina Asiraca", piSe GauB, "irnala je
dva osobna irnena, ono koje im pise
u rodnom listu, putovnici i sluzbenim
dokumentima, i drugo, koje im je,
ako cemo pravo, izvorno, zabranjeno
krscansko irne. Zbog toga je Asirce koji
su se, prirnjerice, zvali Ilhan ili Yilmaz,
medu prijateljirna i rodacirna malo
tko tako zvao, nego Gabriel, Simon,
Stefan ... " No dok suAsirci u Svedskoj
na sigurnom, s mogucnoseu praktici-
ranja religije i njegovanja jezika, Bliski
istok je druga priea. Autor u knjizi na-
vodi vlastitu iznenadenost cinjenienim
stanjemkoje su pred njega podastrli
ljudi koje je susreo u Svedskoj. Krsca-
ne na Orijentu nisu terorizirali samo
Turci nego i Kurdi, oni koje obieno
prve saialijevamo kad razmisljamo
o globalnim nepravdama. "Bojim se
da krscanima nitko ne mofo pomoci.
Povijesna je tragedija da krscanstvo
nema mjesta tamo odakle je poteklo.
Jedino sto bi bilo od pomoCi je ono
sto je potpuno izvan vidnog polja:
demokratski i kulturni razvoj drfava s
islamskom popu}acijom, islamskom
kulturom ili islamskom politikom. To
vrijeme ce, naravno, doci. Ali dotad
Asirci i ostale grupe moraju prezivjeti",
objasnjava GauB. Europski kontinent
oduvijek je bio popriSte turbulentnih
zbivanja koja su za posljedicu imala
eeste migracije. Migracije i danas
potresaju Europu, a Cini se da je ona
i
_....,...,..:=
1941. napao Sovjetski Savez, gotovo
milijun ljudi njemackog podrijetla
~ protjerano je u Sibir, Kazahstan, Kir-
~ gistan, Uzbekistan i na Polarno more.
rn Sarria ih se 40.000 vratilo u Ukrajinu
pocetkom 90-ih, kad ih je prvi pred-
sjednik neovisne Ukrajine, Leonid
Kravcuk, pozvao natrag, no mnogi od
njih su u meduvremenu zaboravili
materinji jezik. Autor navodi kako
mu se cinilo da su, kad bi posjeCivao
ugrofone nacionalne manjine, obieno
seljaci euvali jezik i obifaje, no da mu
se na Crnome moru ucinilo suprotno,
da su ovdje obrazovani gradani bili ti
koji su cuvali ostatke svoje njemacke
potpuno nespremna za to. "Svi znaju kulture, dok su je izgubili oni koje su
da su glavna tema sto se tice migracije deportirali u kazaska sela. Na pitanje
ratovi i ufasan disbalans bogatsta- mofo li se Nijemac smatrati Nijemcem
va. Ali Nijemci su, primjerice, prosle ako ne zna njemacki jezik i zivi daleko
godine povecali izvoz ofliZja u regije u od Njemacke autor odgovara retoric-
kojima se vode ratovi. Tako da Nijemci kim pitanjem. "Koliko dugo ce obitelj
ne trebaju biti zapanjeni sto su tros- iz Splita nastaviti biti hrvatska obi-
kovi za izbjeglice u Njemackoj takoder telj ako njezina treca generacija zivi,
narasli. Svi znaju da bi se migracija prirnjerice, u Kanadi? Jezik je vaian, ali sBalkanau
na globalnoj razini mogla drfati pod i sjecanje obitelji. Ako je etnicka skupi- skeMonar
kontrolom kad bi ljudi irnali sansu pre- na prognana ili je prirnorana koristiti gramatikei
zivljavati tamo odakle SU. Tako da ce drugi jezik, sjecanje moze biti glavni jezika, kao i
ljudi nastaviti odlaziti u bogatije regije okidac za pripadnost odredenoj sku- biblioteka
svijeta. Mozda ce dobra stara Europa pini. Nisam u poziciji da mogu suditi: Preradovic ·
odgovoriti svojevrsnom samoizolaci- 'Ako ne govoris hrvatski ili njemacki, irna dugu
jom, ogradenom zajednicom u okviru smijesna je nacionalisticka pogreska Ondasuse
svijeta koji planira unistiti sve ono osjeeati se Hrvatom ili Nijemcem' ", dosli radni
Cime se Europa ponosi", objasnjava rezolutan je GauB. Kad pise o europ- velikdop ·
autor. skim manjinama, autor se osvrce i na strijanci nis
Jedno od najzanirnljivijih putovanja stanje u Austriji. "Morao sam se sjetiti ondasu90
o kojima GauB pise je i ono po isto- revnosti", pise, "austrijskih obrazova- jedopuste
ku Europe, kamo je otisao kako bi se nih politicara koji su, bilo iz ideoloske Danassuu
dao u potragu za posljednjirn crno- zaslijepljenosti ili iz gluposti, vjerojat- Austrijanci
morskim Nijemcirna. Pocetkom 19. no medutim zbog oboga, poduzimali A oniljudi i
stoljeca mnoge njemacke obitelji sebi sve da se u skolama djecu gastarbaj- stvarali na
SU stvorile dom na jugu Ukrajine, sto tera ne potice nego ometa, ne bi li govore das
zbog gospodarskih nedaea kod kuce jednog dana kao neobrazovana radna dobristran
sto zbog bandi koje su im nakon napo- snaga bili prinudeni preuzeti poslove nas.Aneki
leonskih ratova pljackale i palile kuce. svojih roditelja." Danas 22% austrijske iz Srbije,
Poziv im je uputio car Aleksandar I., populacije ima migracijsku pozadinu, neprijateljs
unuk Katarine Velike, u namjeri da pretpostavka je da mnogi od ovih mili- glicamaiz
planski naseli nekultiviranu i nera- jun i 900.000 ljudi dolazi iz bivse Jugo- Austrijanci.
zvijenu zernlju. No kad je Wehrmacht slavije i Turske. "Postojala je migracija je sto se bi\

s Balkana u Bee od vremena Habsbur-
ske Monarhije. Ne zaboravite da prve
gramatike i rjecnici srpskog i hrvatskog
jezika, kao i slovenskog, potjecu iz
biblioteka u Becu. Vuk KaradZic, Petar
Preradovic i tako dalje. Tako da Austrija
ima dugu tradiciju migracija s Balkana.
Onda SU sezdesetih godina 20. stoljeea
dosli radnici i njihove obitelji. Dali su
velik doprinos Austriji, all mnogi Au-
strijanci nisu cijenili ovaj doprinos. A
onda su 90-ih dosle izbjeglice. Bila im
jE" dopusteno doCi, ali ih se nije cijenilo.
Danas su u potpunosti integrirani kao
Austrijanci s ostalim Austrijancima.
A oni ljudi i politicke stranke koji su
stvarali napetost u to vrijeme sad nam
govore da su Srbi, Hrvati i Bosanci bill
dobri strand u usporedbi s ovima da-
nas. A neki od ovih novih Austrijanaca
iz Srbije, Hrvatske i Bosne jednako su
neprijateljski nastrojeni prema izbje-
glicama iz Afganistana i Sirije kao i stari
Austrijanci. No ono sto mi nije drago
je sto se bivsi imigranti ill izbjeglice iz
§ grad 1986. godine. Kao rnladi novinar
~ susreo se s hrvatskim intelektualcima
~ okupljenim oko Drustva Miroslava
ROMSKI GETO
Gau Bje posjetio
i jedan od
najozloglasenijih
europsl<ih romskih
slamova, Lunik IX u
Slovackoj
(na fotografija ma)
Hrvatske, Bosne i Srbije ponekad - kad
je utakmica ill nesto slieno - svadaju
na ulicama Beea ill Salzburga kao da
fole svoje stare nacionalne konflikte
odrfati zivima u svojoj novoj drfavi",
objasnjava autor. U svojoj knjizi "Oci
Zagreba", takoder izdanoj u nakladi
Fraktura, Gau15 pise o svom dozivljaju
Zagreba, otkad je prvi put posjetio
Krlefo, koji su na njega stavili preve-
liko.breme: da u Austriji popularizira
Krleiu. Tocnije, da uz njegovu pomoc
"na njemackom jeziku izdaju deset,
ill jos bolje odmah dvadeset svezaka
sabranih djela svojega titana". Postoji
anegdota da ga je pisac Enes Cengic,
kad se drustvo sastalo u restoranu,
a konobar pred njih donio peceno
janje, natjerao da pojede janjece oko,
kao svojevrsni obred inicijacije. Sta
je Gau15 s gadenjem i ucinio. No kako
danas Krlefa kotira u Austriji? "Krlefa
se treba iznova otkrivati svakih 15,
20 godina. Koji cemer! No pitanje je
koliko je rnladih ljudi koji sjede po
kavanama u Zagrebu procitalo neku
njegovu knjigu." Ovaj esejist i pisac
u Salzburgu od 1991. godine uredu-
je knjiZevni easopis Literatur und
Kritik, a cesto pise i novinske clanke
za njemacke, austrijske i svicarske
tiskovine. "Putopisi su samo jedna
strana mojeg spisateljskog rada. Kad
sam na putovanju, uvijek sa so born
nosim knjiZice i biljezim impresije,
imena i tako dalje. Prije nego sto
okoncam putovanje po odredenoj
regiji, prebacujem biljeske u spe-
cijalan notes. Ova je materijal koji
cu koristiti kod kuce. No kod kuce
cekam sest mjeseci prije nego sto
otvorim ave notese i pokusam pisati.
Sve sto sam euo i vidio mora se sleCi
u meni. Aono sto je bila impresija i
informacija mora postati imagina-
cija", pojasnjava autor. No nakon
pet knjiga o europskim manjinama,
kaie, zaustavio je projekt. "Postoje
regije i gradovi koje cu istraiivati i
druga mjesta na kojima sam bio, ali
koja ponovno folim posjetiti. I imam
zamisli koje su mi drage srcu, no nije
ih lako objasniti i razumjeti. Mazda ih
mogu opisati ovim rijecima: 'Ljepota
ruinih mjesta' ."
Kratka prica

Kad djevojCi
nom Vlasic,
Kruscicka pl
joj je ljeti uo
zimi sivilom
krajobraza. ,
nad Lasvans
gusta da se
moieigrati
nemora s
ukipiti na je
nepronaden
flurdica Cilic rodena je 1975. godine u Livnu, odrasla u Vitezu, a gimnaziju zavrsila u Zenici. Na
podigne.
Takva djevoj
Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je studirala hrvatski jezik i knjifovnost te poljski jezik i
juluimajed
knjizevnost, diplomirala je, magistrirala i doktorirala. Danas radi na Odsjeku za zapadnoslavenske svih koje bil;
jezike i knjizevnosti, na Katedri za poljski jezik i knjizevnost. Prevodi suvremenu poljsku poeziju Toje onoju
od sna, pri
stelje u autu
zaplaiui d
nje, rasplice
noiicaipos
nakon vises
auta ugleda
horizonta ii
skog pejzaia
nadimaju, k
vece od djeic
tjelesca izbi;
ljepsa dva sl
sto semorn
ne plovidbe
broda i vicu
tako cupava
u automobil
moreivecn
torbenakoj
vala, i vadi
vrijeme koje
u zagrljaj.
Svi u obitelji
ca volimore
vodi u svoju
Peljescu, da
prijenego s
pridruie se
cicanema
da ujutro o
kruhi mlije
daneigra s
i karta stet
ON SE PAK PO POVRATKU NA KOPNO RAZ BOLIO OD CEZ NJ E ma, prislus
i ucirazumi
nije cula. Te
ZA MOR EM, POCEO PITI I UTAPATI SE UZLATNOJ TEKU(IN I... ducan uzo
u kupovinu
branjekupi
rubljenapr
Kad djevojCiea odrasta pod plani-
nom Vlasic, medu brdima Vraniea,
KrusCicka planina i Samar, pogled
joj je ljeti uokviren zelenilom, a
zimi sivilom skucenog brdskog
krajobraza. Magla kad se spusti
nad Lasvansku dolinu toliko je
gusta da se ona s drugom djeeom
moie igrati skrivaca a da se nigdje
ne mora sakriti, nego se samo treba
ukipiti na jednom mjestu i ostat ce
nepronadena sve dok se magla ne
podigne.
Takva djevojCiea svake godine u
julu ima jedan praznik vainiji od
svih koje biljeii sluibeni kalendar.
To je ono jutro kad se, jos rumena
od sna, pridiie s improvizirane po-
stelje u autu, nacinjene od ruenika
za plaiu i duseka na napuhava-
nje, rasplice cvor svojih i sestrinih
noiiea i poskakuje od srece kad
nakon visesatne nocne voinje iz
auta ugleda more. Nedostiina linija
horizon ta i velikodufoa sirina mor-
skog pejzaia Cine da se djecje grudi
nadimaju, kao da je u njima nesto
vece od djevojCiee same, pa zrak iz
tjelesea izbija i oblikuje se u naj-
ljepsa dva sloga: ,,More!" Isto kao
sto se mornari na kraju visemjesec-
ne plovidbe propinju na prameu
broda i vicu kad ugledaju kopno,
tako cupava djecja glava uramljena
u automobilski prozor pozdravlja
more i vec nestrpljivo prekopava
torbe na kojim je do maloprije spa-
vala, i vadi kupace gacice, da skrati
vrijeme koje je dijeli od skoka moru
u zagrljaj.
Svi u obitelji znaju koliko djevojci-
ea voli more. Teta je jedne godine
vodi u svoju kucu u Trsteniku, na
Peljeseu, da se iskupa i nauiiva
prije nego sto joj se na ljetovanju
pridruie sestra i roditelji. Djevoj-
Ciea nema nikakve obaveze osim
da ujutro ode u ducan i donese
kruh i mlijeko, potom se po cijele
dane igra s morem, a navecer sjedi
i karta s tetom i njezinim susjeda-
ma, prisluskuje njihove razgovore
i uCi razumijevati rijeCi koje dotad
nije eula. Tetkina je kuca u selu, a
ducan uz obalu, pa jutarnji odlazak
u kupovinu uvijek podrazumijeva
branje kupina, blejanje u objeseno
rublje na prozorima kuca uz pras-
njavu eestu, zavirivanje u stajieu u
kojoj je magarae, krotak i zahvalan
kad mu dijete pomazi meke usi i
potjera muhe s njegovih oCiju sto
gledaju iz sjene gustih trepaviea. I,
najvainiji trenutak svakojutarnjeg
rituala: susret djevojCiee s kapeta-
nom Boiom.
Kapetan Baio iivi sam u kuci izme-
du sela i obale, i svako jutro doceku-
je djevojCieu radosnim mahanjem
s terase, baca joj odozgo plasticnu
vreCieu sa stipaljkom cija je dui-
nost paziti da iz vreciee ne ispadne
novcaniea.
DjevojCiea za novae koji joj je dala
teta kupuje kruh i mlijeko, a zatim
za kapetanov novae kupuje jedno-
litrenu bocu konjaka, pa pailjivo
rasporeduje tetin i njegov kusur
po diepovima kratkih hlaCiea is
po jednom vreCieom u svakoj ruci,
hita natrag. Sunee se na horizon tu
popelo za par nevidljivih stepeniea,
vruce je. Od mora, koje nestrplji-
vo ceka djevojcicu, nestrpljiviji je
samo kapetan Baio koji je doce-
kuje na vratima, zahvalno prima
boeu i kusur, kaie: ,,Hvala ti, zlato"
i pogledom je ispraca niz ulieu,
kojom se ona udaljava poskocnim
korakom. DjevojCiea o konjaku zna
samo da ga njezina baka malkiee
stavlja u kolace, ne poznaje nikog
tko pije, ne razumije u cemu sudje-
luje, misli da je do bra i lijepo joj je
u njezinoj ulozi poslusna djeteta.
Malo joj je krivo sto je kapetan
Baio nikad ne uvede unutra, da vidi
kakva mu je kuca, a priieljkuje i da
joj kapetan ponekad ponudi da od
kusura sebi kupi cokoladicu. Ona
na tone bi pristala, nego ieli priliku
u kojoj ce reCi: ,,Ne treba, hvala
vam ", onako kako doma, medu
svojim brdima, govori teti Zu-
mri, kad je ona posalje da joj kupi
cigarete na kiosku. DjevojCiea bi
rado znala i da Ji kapetan Baio ima
djeeu, ima Ji unuke, gdje iive i da Ji
su i oni ovako dobri kao ona, da Ji
i oni bespogovorno is osmijehom
izvrsavaju njegove molbe. Ali nema
priliku pitati, pa se zadovoljava
svojom ulogom poslufoog djeteta
koje svako jutro pomaie odraslima
i potom se zasluieno i ushiceno
predaje moru, oboiava njegov
sveobuhvatan zagrljaj i osjeca kako
zahvaljujuCi moru koje seie dalje
od svakog pogleda, njezino malo
tijelo dodiruje najudaljenije krajeve
svijeta, aka krajevi svijeta uopce
postoje. DjevojCiea bi i to rado
upitala kapetana Bo.tu, dokle seie
svijet, jer kapetani prekooeeanskih
plovidbi to znaju, ali ne usuduje se,
nego odlucuje to upitati sljedeceg
ljeta, kad bude malo veca.
Sljedeceg ljeta malo veca djevojcica
zatice Trstenik isti kakav je bio go-
dinu dana ranije, samo su prozorski
kapci na kuCi kapetana Boie spuste-
ni, a iz neCitkog rasporeda borovih
igliea pred ulaznim vratima njegove
kuce djevojCiea razaznaje poruku da
unutra vise nitko ne iivi.
Tog ljeta ce saznati da je kapetan
Bozo umro od alkoholizma. Saznat
ce i od cega je iivio: odmalena je
plovio morima i oeeanima, vidio
zemlje o kojima mi samo mastamo,
upravljao golemim brodovima i
velikim posadama, dok ga je doma
strpljivo cekala obitelj: kCi, a potom
i unuka, da nakon sto dodirne sve
rubove svijeta konacno bude otae
i djed. On se pak po povratku na
kopno razbolio od ceinje za morem,
poceo piti i utapati se u zlatnoj teku-
Cini, sasvim drukCijoj od one koja ga
je nosila svijetom.
Kci se na njega ljutila i nije dovo-
dila unuku k njemu u posjet, sto je
samo osnaiilo njegovu ovisnicku
slabost, a djevojCiea je to jedno
ljeto, kao neka sjena njegove unuke,
sudjelovala u opsjenarstvu da se u
alkoholnoj izmaglici moie zabora-
viti na neutaiivost ceinje za mo-
rem i na ostrinu boli sto si mogao
preploviti svijet, a ne moies premo-
stiti udaljenost izmedu sebe i svojih
najbliiih.
Ne znajuCi onog ljeta da svako
jutro svojim poslufoim donose-
njem boee konjaka jednom bivsem
kapetanu, ubrzava njegov nepo-
vratni odlazak iz skucenosti kopna
u neko samo njegovo nepregledno
morsko prostranstvo, danas je ta
bivsa djevojCiea sigurna da je netko
to morao uCiniti i da je do bro sto
je to bila ona, koja je, ne znajuCi
nista, znala samo to da nema niceg
ljepseg od mora.
Naime, otac Ivan, podrijetlom iz Nina
nadomak Zadra, bio je oficir JNA i
sll1Zio je tamo u vojarni "Mar8al Tito".
Svako ljeto provodio je u Ninu, tamo
s rodacima i prijateljima po cijele
dane naganjao nogometnu loptu.
Opisivali su ga kao solidno talentira-
nog, ali na najjace upornog. Do bar
dio te osobnosti ostao je i kad se
poceo ozbiljno baviti glazbom.
Na ljetovanje u Nin 1963. godine do-
sao je s kopackama i pravom kozna-
tom loptom. DomaCi su decki igrali
bosonogi, pa su ih "prigodno" zvali
"Bosanci", a tek je njih zadivio tom
ko.ZUatom loptom.
- Nije bio sportski graden i nije imao
predispozicije za trkaea, no bio je
okretan i dobro je sutirao - isprieao je
rodak Svetko.
On i njegov mladi brat Marin
"bedinali" su Johnnyja kad je bio
tamo. Pokusavao se "stopiti" tamo
s okolinom, ali nije bas uvijek islo.
Zapravo, uvijek bi se necim isticao.
Dolazio je iz vece sredine, iz imuc-
nije obitelji, pa i bolje odjeven, a to
je nekima tamo smetalo. Nije da im
nije davao povoda. lmao je tek 12
iii 13 godina kad se tamo pojavio u
odijelu i bijeloj kosulji.
- Bio je kao pravi mall gospodin,
ostala djeca to su mogla vidjeti samo
na filmu - otkriva u knjizi Svetko.
Svetko mu je cijelo to vrijeme bio jako
blizak, a Marin ga je zvao Cupko. Ka-
kve je naravi, pokazivao je vec i tad.
Iako mu je Svetko bio dovoljno blizak
da mu ka.ze da se okani nogometa,
Johnny je bio uporan, vjerovao je
kako ce postati ozbiljan nogometas.
Prvu gitaru dobio je od tete Durdice
1968., a do tada ju je posudivao. Glaz-
ba je sve cesce jedina na repertoaru
Stuliceva zivota. I rodak Svetko sve je
vise "skretao" prema glazbi, pa je po-
cetkom sedamdesetih otvorio jedan
od prvih diskoklubova u Dalmaciji.
Sjajni su to sve podaci koje je Hor-
vat povezao u knjizi, a zapravo nam
govore 0 nacinu zivota, a puno i 0 ka-
rakteru i naravi, cija tezina tek kasnije
dolazi do izraZaja. Jer kad je Svetko
otvorio klub, rodak bi mu dosao i se-
retski pregledao place te sanio kratko
dodao: "Vrti, vrti, ali nemoj mi pustati
seosku glazbu". Vee je tad rnislio da
zna najbolje, odnosno da zna jedini.
Johnny je upisao Filozofski fakultet
u Zagrebu i gotovo ga je nemoguce
bilo vidjeti bez gitare. Tadasnja ga je
djevojka, Stela Petricic, koja je isla u
glazbenu skolu, ucila notama. Iz tog
doba datira i jedna od njegovih izja-
va, kojom je tad zaeudio svoje drus-
PiSe:
RUZICA ASCJC
eskoda
T je u isto
omra.zenka
netkospos
biografija
kasvojihkn
nicom "A&
ondaset
tvo, iako se pokazala prorocanskom. da im se studiranje "malo" oduljilo, njemukaie
Bio je uvjeren i svima je prieao kako ipak nisu zeljeli odustati od fakulteta ioj se.1;1opce
ce u roku od tri godine biti pjevac i i razlaz je bio neminovan. Nakratko Sto mJe u r
tekstopisac najbolje grupe u Jugoslavi- se pridruzio Parnom valjku, ali ego like sve.
ji. Znao je i "recept", odnosno kako do je bio prevelik, to je trajalo samo dva jepoput ·
tog foljenog cilja i doci. U njegovim je tjedna. Ipak, Stulic nikad nije prestao kozica: jedn
planovima dovoljno bilo biti drukciji, raditi, a u to vrijeme mu je inspiracija u tijelo, rasp
a time ee zaluditi cijelu bivsu drfavu. bila na vrhuncu. "Balkan", "Lijepe cijeloj koZi.
Nije se on nakon svojih rijeci obazirao zene prolaze kroz grad", "Nemir i tivpluta u
na eudnjikave poglede, pomalo is strast", "Uzas je moja furka", "Odla- sublimiraju
podsmijehom drugih, jos je i prisna.zio zak u noc", "Asta da radim", "Ja- ljajuCi na pi'
svoja predvidanja. blan", "Gracija", "Ravno do dna" .. ., Zivotniim
- Samo se vi srnijte, ali nemojte se usli SU U glazbene anale. Najboljim one njegO\-e
poslije euditi - govorio je. debitantskim albumom bivse drfave ce"Akone8
U sijeenju 1977., inspiriran stihom smatra se "Azra", koji su izdali 1980. .zelis, cijeli
sevdalinke "Kraj tanahna sadrvana", Godinu potom veliku su turneju ze- datipomo
odnosno prepjeva "Der Asra", rnijenja ljeli zakljuciti u Domu sportova. Klub ris''. Coelh
ime benda. Prvi clanovi bili SU Johnny, Kulusic, koji je mogao primiti oko 900 pogledina •
Mladen MaxJuriCic, Branko Matun i posjetitelja, procijenili su prikladni- kaouostalo
Paolo Sfeci. jim. Rasprodali su bez problema pet bazicni stil
Bio je Stulic, opisuju ga, opsjednut koncerata pa prodali jos dva. Cetiri citatelja, b
glazbom. No bio je jos u to vrijeme i godine kasnije, kad je u bend do8ao jednomu •·
"susretljiv''. MaxJuriCic euo je novi val i Paden, Stulic odlazi u Nizozemsku, dobruknji
i predlagao da i oni tako zvuce. Cak gdje je ostao do 1987. Pocetkom ondairevo
je i, kako bi zvucali sto bolje, u bend devedesetih kraj je bio neminovan. A eksploataci
pozvao Juru Stublica, a tad je jedini tad je bio medu dobitnicima Zlatne stikeum
put u svojoj grupi prepustio mikrofon ptice, priznanja Croatia Recordsa, i diletantsk
nekom drugom. lmao je rijetko viden kako se po novome zvao Jugoton, za filozofski ·
stvaralacki zanos, inspiraciju, pjesme milijunyrodanih primjeraka nosaca oveknjige,
su "frcale", a on je bio neumoran. zvuka. Stulic je i na to gledao na svoj, dosada8nj"
Na sebe su pozornost skrenuli 1978. jedinstven nacin. apotomi
nakon koncerta u KSET-u. - Nikad nisam bio natjecateljski raspo- (" ... Oni SU.
U Poletu su tad za Johnnyja napisali lozen. Meni je kriterij uspjesnosti za i nije bilo ·
da je izgledao poput Roberta De Nira neku ploeu to ako je uspijem snirniti toga."), not
iz "Taksista" te da je bio spreman za najbliZe nekoj mojoj ideji vodilji i pri stoprotago
napad. Nastupa je bilo sve vise, po- tome pobijedim ono sto me spreeava - dosada8nj'
gotovo u zagrebackom klubu Lapida- citira ga Horvat u knjizi. putovanje ·
rij. Stublic je djelovao razuzdano na "Stulic biografija" priea je o osebujnom bolju verzij
pozornici, divljao je i skakao. Ponekad liku, zasll1Znom za promjenu nase nedolazid
bi bio gol do pasa u hlacama od skaja, rock scene osamdesetih godina, pa je sarnim tim
a energican nastup imao je i Juricic. samim time dovoljno napravio da bi se dovoljnon
Stulieu je to pomalo smetalo, idejni o njemu pisale knjige. Mnogi ga pamte zaputi uls
voda pao je u drugi plan. Inzistirao je i znaju ga, no za rnlade koji dolaze i koji du,kaosto
da se Juricic i Pelajic bave iskljucivo tek trebaju "upoznati" njegovu muziku romana,it
glazbom, fakultet stave na hladenje, a i rad ova je knjiga odlican alat da "upo- dervise, da
L _ _ _ _ _--1
Stublie je prestao biti clanom Azre. Jest znaju" i Johnnyja.
 COELHOVA ISPRAZNOST JEPOP UT l
VIRUSA.VODENIH l<OZICA
PiSe:
RUZICA ASCIC
balonu gluposti, sublimirajuci
esko da u svijetu postoji pisac koji
T je u isto vrijeme toliko voljen i
omra.Zen kao Paulo Coelho. No kad je
netko sposoban rasprodati, kao sto mu
biografija ka.Ze, 225 milijuna primjera-
ka svojih knjiga, poeevsi s megauspjes-
nicom "Alkemicar" iz 1988. godine,
onda se takav pisac ne uzrujava sto 0
njemu ka.Ze kritika. Ako je jos ima i ako
ioj se uopce dade baviti se Coelhom.
Sto nije u redu s ovom knjigom? Otpri-
like sve. Coelhova ispraznost
je poput virusa vodenih
kozica: jednom kad se uvuce
u tijelo, rasprostrani se po
cijeloj kozi. Kompletan nara-
tiv pluta u balonu gluposti,
sublimirajuCi obicnost i stav-
ljajuCi na pijedestal sreeu kao
Zivotni imperativ, na tragu
one njegove poznate receni-
ce "Ako nesto dovoljno jako
fells, cijeli svernir se uroti
da ti pomogne da to ostva-
ris". Coelhovi simplificirani
pogledi na zivot i duhovnost,
kao uostalom i njegov vrlo
bazicni stil pisanja, dovode
citatelja, harem onoga koji je
jednom u zivotu u ruci drfao
dobru knjigu, do ludila, a
onda i revolta, zbog jeftine
eksploatacije orijentalne mi-
stike u maniri new-age gurua
i diletantskog upadanja u
filozofski diskurs. U fokusu
ove knjige, kao uostalom i svih njegovih
dosadasnjih knjiga je identitetska kriza,
a potom i sastajanje sa sarnim sobom
(" ... oni su izabrali posjetiti svoje duse
i nije bilo nicega boljeg i utjesnijeg od
toga."), no to se uvijek dogada nakon
sto protagonist raskine sa svojim
dosada5njim zivotom i otisne se na
putovanje Zivota u zelji da pronade
bolju verziju sebe. No fovjek, na.Zalost,
ne dolazi do mudrosti i samospoznaje
sarnim time sto je odva.Zan ill sto ima
dovoljno novca da se kao blesavi turist
zaputi u Istanbul, a potom i Kathman-
du, kao sto to cini protagonist ovog
romana, i tamo tra.Zi nekakve ple5uce
dervise, da valjda na njega instantno
Kompletan narativ pluta u
obicnost i stavljajuci na
pijedestal srecu kao zivotni
imperativ, na tragu one
njegove poznate recenice:
'Ako nesto dovoljno jako
zelis, cijeli svemir se uroti da
ti pomogne da to ostvaris'
Hi pi
Paulo Coelho, V.B.Z.
Prevela: Amalia Ljubic
prenesu svoju mudrost.
Sredisnjem liku romana autor nadijeva
ime Paulo i time izravno naznaeuje da
se radio autobiografskoj prozi, a naslo-
vom "Hipi" radnju smjesta u sedamde-
sete, tocnije - u vrijeme svoje rnladosti.
Kako bi pobjegli od zapadnjacke
konzumeristicke ispraznosti, licemjer-
ja, drustvene uredenosti i povrsne
racionalnosti, Paulos hipi djevojkom
Karlom sjeda u "magicni bus" koji vozi
od Amsterdama do Kathmandua. Na
ovom putovanju njih dvoje doZivljavaju
unutarnju preobrazbu. Coelho glavni
narativ obogacuje pricama
§nekoliko sporednih likova,
e;- koji su takoder odbacili svoj
§ uredni europski zivot i upu-
~ till se mantrati uAziji, poput
~ vozaea busa i sredovjecnog
"' marketinskog struenjaka.
Najapsurdniji lik je rnlada
Nizozemka Karla, kojoj je
krajnji cilj domoci se nekakve
spilje u Kathmanduu, gdje ce
mantrati dok joj ne ispadnu
zubi od starosti i dok se ne
sjedini s Bogom. Coelho hipi
pokret oslikava onako kako ga
u principu i poznajemo: saro-
lika odjeea, neopterecen seks,
liZivanje psihodelika, odba-
civanje konzumeristickih
vrijednosti. Svojim junacima
suprotstavlja svijet takozva-
nih normalnih ljudi, koji od
hipija zaziru kao od prljavih
i nadrogiranih stvorenja koja
zivot provode neodgovorno
tumarajuci svijetom. Ovom narativu
vjerojatno se nije moglo ni pridodati
bog zna sto novo, no Coelhov najveCi
krimen je to sto ni u jednome momen-
tu ne uspijeva prenijeti viseslojnost
Zivota nego do kraja ostaje na povrsini.
Cak i kad pise o ielji svog lika da se
posveti sufizmu, on o tome ne zna
nista reci. Sufizam mu tek do bro zvuci;
ima misticni prizvuk koji zapadnjacke
religije nemaju. Autor se ovom knjigom
obraea emotivno nezrelim ljudima,
koje bi egzistencijalizam Sartreova tipa
vjerojatno gurnuo u depresiju, dok ih
Coelho ljuljuska u la.Znoj nadi da mogu
doci do cega god iele samo ako im je
srce dovoljno otvoreno.
 Hrvatski seks-raspaioj
PiSe:
ANAMARUA BURAZER
novinarka
eks-afera Jelene Karleuse ovih je
S dana tresla cijelu regiju snagom
od 6 do 7 Richterovih stupnjeva,
iako je epicentar potresa bio u Srbi-
ji. Nekako, bas tih dana, Srbijom je
tutnjio i drugi potres, onaj politicki,
koji je prijetio pomesti Aleksandra
Vuciea. ("Treslo je, ali nije rusi-
lo. Steta je osjetna.") Imaju li
te dvije pojave, osim vremenske
koincidencije, ikakvu drugu po-
dudarnost? Vodi li, mozda, obje,
ista "nevidljiva ruka?". Prisjetimo
se malo nase novije proslosti. Svi
se sjecamo kako je nasa poznata
pjevacica svojedobno bila akterica
slienog seks-skandala, snimke su
tresle cijelu regiju pa se bivsa Jugo-
slavija podijelila na dvije skupine
ljudi - oni koji su vidjeli famozni
filmic i one koji su ga vidjeli, ali ne
zele priznati. To je priea koju svi
znaju - ali malo tko se sjeca da je,
paralelno s filrnicem, Hrvatska odu-
stala od ZERP-a u Jadranu, dakle od
komadiea - ili, pak, komada - svojeg
mukom izborenog suvereniteta.
. - Kad neki politiear ili neka slavna
osoba bude uhvacena s prstima
u pekmezu - spustenih hlaca - u
kucnom videu ili razularenim
orgijama - moj je posao zastititi
ga, ubiti aferu - kaie Ante Wice
Picarello (ocito pseudonim iza
kojeg se skriva neki insajder iz-
vrsno upucen u tajne spin-dok-
torskih ordinacija), pa dodaje:
- Afera se moze ubiti tako da se
proizvede neka druga afera. Drvo
se najbolje sakrije u sumi. Po-
stoji i obrnut put. Nekim seksi
snimkama katkad mofote ubi-
ti i najveCi politicki skandal ...
Nije li - zadnjom prifom ciji je
akter bio TomislavTolusic - ku-
pljeno dragocjeno vrijeme u aferi
propale nabave vojnih aviona?
Dok je cijela nacija vjestacila nosi li
ministar zaobljene cipele ili spico-
ke, cinjenica da je propao posao
Seks vodic za
politieare (I one
koji to zele biti),
Ante Wice Picarello, 24sata
vrijedan tri milijarde kuna - ej, tri
milijarde - gurnut je u sjenu. Au
iii milijarde kuna stanu i lijekovi,
i skole, i vrtici, i poticaji za knji-
ge, i demografska obnova, halo!
- Profesionalci poput mene znaju
sve tajne zanata - hvali se Pica-
rello, koji u nizu socnih priea iz
hrvatske politike - koje naizgled
nemaju veze sa stvarnoscu - opisu-
je unutarnju realnost te stvarnosti.
- Prava informacija se uvijek
najbolje skriva u gomili lainih. To
je jasno pravilo, od sume se ne vidi
drvo. Ako znas da je priea procurila
ili ce procuriti, prosiri gorniletinu
drugih, SOCnijih priea, koje SU pot-
puno nedokazive i laine. Tko god
krene rasmrsivati neku od lainih
prica, zakljucit ce da su i sve ostale
laine. Tako ce prava priea ostati
u sjeni svih onih lainih, zastice-
na i neprobojna - kaie Picarello.
Nije li, dragi citatelju, tako i bilo.
Prvoga dana, kad je netko rekao
kako su rninistru montirali glavu, a
svi znaju da on nosi spicaste cipele,
netko je drugi rekao: "Pa mogla je
glava biti prava, nemontirana, a
zaobljene cipele i sat montirani kao
dokazi nevinosti". I onda smo svi
poceli pricati o tome, a Picarello
objasnjava zasto cemo to i dalje
ciniti. Ovo je knjiga istine hrvatske
politike, u njoj su prizori iz Zabra-
njenoga grada.
l- ,,)
Te ma Pise:
ADRIAN CVITANI
prevoditelj i knjizeyn

rvatska kl
H nogistak:J
Maliea, dugog
zofskog fakult
je, prema vlasi
rnislju svojeg
osnovao Kate<
recenome fak
sfun vodio rm
generacije n
pokusavaop
ljubavi i strasr
koju je cijeli Z:i
odnosu sprar:
predstavljali
vao do kraja •
netomprije
najveci hrva
~ munekitepa
talnim djelo
Maliea (1933

IC ditelja, pisca.
pasioniranog
svjetsku knj"
tvo, glazbu, h
stosta drugo.

bio je uvjereni l<omunist i l<ad oduzelo pre\·

20 godinan
gova je udmi
uglednalm

je to bilo nepopularno rove ostav8 ·

suradnicom ·
projekta, je ·
knjiZevnost u
Bio je jedan od posljednjih intelektLialaca svjetskoga kova koje smo imali. Zbog toga KnjiZevnes
objavila pet
objavljivanje dnevnika istaknLitog polonista, profesora Filozofskog falrnlteta LI ZagrebLI, 15godinaod
predstavlja hvalevrijedan pothvat LI domacem nakladnickom prostoru (Malicev sin

prvirn,uvo
zebitnombu
predstavlja o
nesvakodne
Malle svoj cm
biljefonje sv
rituala, ispisi
tajni, kao po
psihoanalitic
 Pise:
ADRIAN CVITANOVIC
prevoditelj i knjizevni kriticar
rvatska kultura imala je samo jed-
H nog istaknutog polonista - Zdravka
Mallea, dugogodisnjeg profesora Filo-
zofskog fakulteta u Zagrebu, fovjeka koji
je, prema vlastitom priznanju, zaraien
rnislju svojeg ucitelja Josipa Hamma,
osnovao Katedru za polonistiku na
recenome fakultetu i godinama gotovo
sfun vodio niz seminara, odgajajuCi
generacije novih studenata, kojima je
poku5avao prenijeti ono nesto malo
ljubavi i strasti prema poljskoj kulturi
koju je cijeli zivot u ambivalentnom
odnosu spram zernlje i ljudi koji su je
predstavljall predano i ustrajno njego-
vao do kraja zivota. Hrvatska kultura je
netom prije proslogodisnjeg Interlibera,
najveCi hrvatski "sajam knjiga", kako
mu neki tepaju, obogaeena monumen-
talnirn djelom, dnevnikom Zdravka
Mallea (1933-1997), pjesnika, prevo-
ditelja, pisca, uvjerenoga komunista,
pasioniranog Citatelja, zaljubljenika u
svjetsku knjiZevnost, filozofiju, pjesnis-
tvo, glazbu, humanisticku rnisao i jos
stosta drugo, nabrajanje eega bi nam
oduzelo previse vremena. U posljednjih
20 godina nakon autorove smrti nje-
gova je udovica Ljerka (Dragica) Malle,
ugledna hrvatska filologinja, iz profeso-
rove ostavstine u suradnji s Malleevom
suradnicom iz njegova autorskoga
projekta, jedinog fasopisa za svjetsku
knjiZevnost u ondasnjoj Jugoslaviji,
KnjiZevne smotre, Irenom LukSie,
objavila pet knjiga, a sad, nakon gotovo
15 godina od_pocetka rada na tekstu
(Malleev sin Zarko je krajem 2004. po-
ceo prepisivati zabiljeske iz biljeznica u
racunalni tekst), uhodani urednicki tim
isporueuje prvi dio Malleeva dnevnika
iz osamdesetih godina proslog stoljeCa.
- Zdravko Malle je i prije 1981. u nekoliko
navrata pokusavao pisati dnevnik, dio
tih nastojanja objavljen je sedamdesetih
godina u fasopisu Forum, a odnose se
• na jedno krakovsko profesorovo puto-
vanje, i u tom se ulomku mogu vidjeti
natruhe budueeg velikoga djela.
Prvi zapis u dnevniku je od 31. 5. 1981.
i odnosi se na komentare na poeziju
Aleksandra Bloka. Malle kao da tim
prvim, uvodnim "komentarom" mo-
zebitnom budueem citatelju ukratko
predstavlja ono cime ee se u svojim
nesvakodnevnim zabiljeskama baviti.
Malle svoj dnevnik nije zamislio kao
biljezenje svakodnevnih uobifajenih
rituala, ispisivanje intimnih i obiteljskih
tajni, kao pozornicu za svakodnevno
psihoanallticko rasclanjivanje vlastite
duse. Malleu je dnevnik prvenstveno
podsjetnik na ono cime se svakodnev-
no bavio: knjigama. Posveeeni citatelj,
strastveni gutac pisane rijeci, Malle je
citajuCi oblikovao svoj duhovni obzor,
koji je poku5avao prenijeti na stranica-
ma biljemica u koje je zapisivao ta svoja
citalacka putovanja. Ruski, francuski i
poljski bill su jezici na kojima je citao, a
poznavao je jos nekoliko jezika. Ruska
knjiZevnost je stalna Malleeva opsesi-
ja, na stranicama dnevnika redaju se
vrhunski pasusi posveeeni ruskoj knji-
zevnosti, mala esejisticka remek-djela
pisane rijeci. Osim ruske, tu je francuska
knjiZevnost, Malle je kupovao francuski
dnevni tisak, poku5avao pratiti francu-
ske knjiZevne fasopise, bio je vrlo do bro
upueen u francuska kultuma strujanja.
Jasno, velik je dio dnevnickih zabiljeski
posveeen poljskoj knjiZevnosti, navla-
stito autorirna koje je osobno preferirao,
poput Adama Mickiewicza, Jaroslawa
Iwaszkiewicza i Czeslawa Milosza. Malle
cesto u svojim zabiljeskama polernizira
s poljskirn intelektualcima, predstavlja
eventualnom Citatelju novosti iz poljske
knjiZevne produkcije koje su mu zapale
za oko i koje su muse svidjele, komen-
tira kultuma zbivanja i onodobna doga-
danja, odajuei portret intelektualca koji
se ne libi reCi ono sto mu je na umu. Na
ovome mjestu dolazimo do druge strasti
koja je bila okidac Malleevih intelektu-
alnih istupanja - politike. Malle je kao
osamnaestogodisnjak na montiranom
procesu bio izbacen iz skole i bilo mu je
zabranjeno nastaviti sa skolovanjem u
rodnoj mu Bosni. lz tog je razloga do5ao
u Zagreb, gdje je zavrsio gimnaziju i
Filozofski fakultet. Tijekom studija je
godinu dana izufavao francuski jezik
i knjiZevnost na sveucilistu u Strasbo-
urgu. Te su godine odredile Mallea kao
intelektualca koji se dosljedno do kraja
zivota smatrao uvjerenim komunistom,
fovjekom koji vjeruje u izgradnju boljeg
svijeta, jedinoga koji se maze suprotsta-
viti dehumanizirajueem kapitalizmu.
Malle se u dnevniku nesrniljeno obrusu-
je na ondasnju jugoslavensku stvamost,
smatrajuCi kako su ljudi na celu drfave i
partije posve izgubili kompas i doticaj sa
zbiljom, zabrinuto promatra rast nacio-
nallstickih strernljenja u bivsim socija-
listickirn republikama, smatrajuCi kako
svaki nacionalizam neminovno vodi u
fasizam. Taj se nacionalizam u hrvatskoj
stvarnosti oCitovao postupnim uvode-
njem jezienog cistunstva u svakodnevni
tisak, nakladnistvo, javni govor. Malle
vee tad, sredinom osamdesetih, osuduje
lektore kao one koji se bave izbaciva-
njem "nepoeudnih" rijeci iz jezika i
njegovim ustrajnim osiromasivanjem.
U tu je svrhu napisao clanak o jeziku
kojim je izazvao veliku polerniku, a i svu
silu prijeteeih poruka i telefonskih pozi-
va. Zdravko Malle se, prema vlastitome
rnisljenju, kao autsajder, fovjek koji
stoji izvan sustava i kao usarnljenik vodi
svoju borbu, neka vrsta Don Quijotea,
uhvatio ukostac s porastom nacionall-
stickog diskursa, koji je posve preplavio
onda5nji javni prostor. Strukture vlasti,
zaokupljene borbom za vlastito preziv-
ljavanje i osobnu korist, ne cine nista da
stanu na put tom bujanju zla, kako to
Malle vidi. Situaciju nimalo ne olakSava
Milosevieeva politika, koju Malle smje-
sta prepoznaje kao poraznu i opasnu,
previranja na Kosovu vidi kao "bure
baruta" koje ee konacno i nepovratno
unistiti Jugoslaviju. Propast komunizma
Malle smatra porazom humanosti jer
ispravno uvida kako ee na ovim pro-
storirna nakon toga zavladati podivljall
nacionalizam koji nas vodi u potpunu
propast. Malleeva zabrinutost pred po-
novnom pojavom uznapredovanog fa-
sizma u njegovim dnevnickirn zabiljes-
kama uvjerljivo prenosi svu onodobnu
mahnitost i posvema5nju raspolueenost
drustva. Malle slicna strernljenja vidi i
u onda5njoj Poljskoj. Udar Jaruzelskoga
na Solidamost shvatio je dvoznacno. S
jedne strane, rijec je o neprornisljenom
i pogresnom potezu koji ee dovesti do
konaenoga kraja komunizma u Poljskoj,
as druge je strane Malie u Solidarnosti
vidio uspon nacionallstickih, klerikalnih
temji, povratak Crkve na celo drfa-
ve, ozivljavanje davnih antisernitskih
strujanja u poljskoj nacionalnoj rnisli,
vraeanje Poljske u okrilje nacionallstic-
kog rnraka. Celne ljude Solidarnosti nije
smatrao onima koji su sposobni izvrsiti
prevrat u drustvu kakav je smatrao
potrebnim jer taj njihov prevrat vodi
u fa5izam. Malle je komunizam drfao
jedinom politickom opcijom koja mo.ze
izvesti fovjecanstvo na pravi put i izvuCi
ga iz ralja povampirenoga kapitalizma.
U onodobnoj poljskoj politickoj situaciji
vidi samo zamjenu jednog patrona
drugim: sovjetskog americkirn. I .Zall
zbog toga sto ee Poljska dragovoljno i
objerucke pohrliti u narucje tog drugo-
ga. Mrak je posvuda oko nas i izlaza iz
te muene situacije nema jer ljudi koji
bi treball upravljati nasom sudbinom
za to jednostavno nisu sposobni. Zvuci
poznato?
Malle krajem osamdesetih godina po-
staje posve svjestan u sto ee se pretvoriti
onodobni politicki cirkus. Kao istinski
intelektualac drZi se po strani, biljezi,
reZi.
Nastavak D8 sljedeCoj stnmici -+
Slom jugoslavenskog monetarnog
sustava tjera ga u posvema8nje crnilo.
Staino biljeienje pada teeaja dinara i
porasta inflacije vraea nas, koji se toga
sjecamo, u one godine neizvjesnosti,
borbe za prezivljavanje. Nestasica
elektricne energije i osnovnih kuenih
potrepstina izbijaju svako malo sa
stranica dnevnika kao podsjetnik na
camotinju u kojoj smo zivjeli. Malic u
dnevniku, kao sto smo vec napome-
nuli, ne biljezi intimne trenutke, ali
ustrajno naglasava tesku onodobnu
financijsku situaciju, zali se na svoju
smijesno nisku profesorsku placu,
posvemasnju skupoeu, nemoguenost
odlaska na godiSnji odmor. Komen-
tari na cijene kruha ili s tresnjevacke
trinice, koju je svakodnevno pohodio,
pokazuju njegovu duboku upucenost
i ogrezlost u svakodnevne proble-
me onodobnog malog eovjeka. Na
nekoliko mjesta odbija pozive na neke
skupove i kongrese u Poljsku jer si to
nije mogao priustiti.
Velik dio dnevnickih zabiljeski Malic je
posvetio domaeoj knjiZevnosti. Krlefa,
Andric, Selimovic, Kis imena su koja
se najcesee pojavljuju na stranicama
dnevnika. Krlefa je uvjerljivo najza-
stupljeniji autor, Malic mu je posvetio
velik dio svoga knjiZevnopovijesnog
opusa, smatrao ga je vrhunskim
izdankom svjetske humanisticke misli.
Stoga u dnevniku silno fostro reagira
na onodobnu pojavu napada iz svih
oruija na Krlezino djelo, nastojeCi
obraniti autora od rezanja nacionali-
stickih predatora iz svih tabora. Andric
i Selimovic kao ljudi koji su promis-
ljali Bosnu neprestano su mu bili na
nocnom ormaricu i opetovano im se
vraeao, nastojeCi u njihovim djelima
iscitati neku univerzalnu, ali i imagi-
narnu Bosnu.
Malic je dugi niz godina predano
i ustrajno predavao na matienom
fakultetu, sto se zrcali u mnogim
njegovim zabiljeskama i komentari-
ma na studente, ispite ili jednostavno
golemu kolicinu sati koje je odrfao kao
nastavnik. Cesta su i u velikom broju
slueajeva jednodnevna ill dvodnevna
putovanja u Sarajevo, gdje je drfao
ispite tamo8njim studentima poloni-
stike. Put u Sarajevo uvijek je nastojao
iskoristiti za posjet bratu, prijateljima
ili poznanicima iz rnladosti, kakvom
muzeju ili jednostavno za setanje
Sarajevom, poku8avajuCi uspostaviti
izgubljeni kontakt s gradom iz svojeg
djetinjstva.
ZiveCi godinama u Rudesu, ili Rudefo,
kako ga je nazivao, ni sam siguran u
to kako bi ga trebao izgovarati, Malic
Stazom
pored druma
- Dnevnik
osamdesetih,
Zdravko Mali(, Disput
u rijetkim trenucima opisuje svoje
susjedstvo i prozor s kojeg mu puca
pogled na Sljeme, Stenjevec i Podsu-
sed, koje je istraiivao u svojim setnja-
ma, uglavnom sam ili sa suprugom
Ljerkom. U jednom trenu opisuje kako
se livada ispred njegove zgrade pretva-
ra u gradiliSte i kako pred njime niee
nesto cemu ne prepoznaje namjenu.
ZvuCi poznato?
Malic je, uz sve opisano, bio i stra-
stveni posjetitelj zagrebackih muzeja,
galerija i izlozbenih prostora. Ceste su
njegove relacije s netom pregledanih
izlofaba, kazalisnih predstava ili kon-
cerata koje je posjeCivao u drustvu sa
suprugom. Njegovi intuitivni i dojrnlji-
vi zapisi o klasienoj glazbi ili kakvoj
slici koju je vidio na nekoj od izlozaba
predstavljaju male eseje o umjetnosti,
zapise kakvih se ne bi posramio ni neki
od uglednijih povjesnicara umjetnosti.
Vee smo spomenuli da je Malic
pokrenuo jedan od prvih easopisa
na ondasnjim prostorima za svjetsku
knjiZevnost, KnjiZevnu smotru. Zlata
su vrijedni dnevnicki zapisi u kojima
govori o svakodnevnoj borbi za preziv-
ljavanje easopisa koji ovisi o dotaci-
jama ministarstva (zvuci poznato?),
strepnje zbog toga u kakvom ee obliku
easopis izaCi (s obzirom na to da je,
prema vlastitom priznanju, easopis
tiskao u opskurnim tiskarama), ali i
radost i odusevljenje koje bi ga obuzeli
prilikom rada na pojedinom broju,
sastanku urednistva ili jednostavno pri
razgovoru s nekim od mnogih surad-
nika.
Zdravko Malic nije bio eovjek koji je
imao dlake na jeziku. Uvijek spreman
reCi ono sto mu je na umu, stvorio si
je uzgred mnogo neprijatelja i protiv-
nika koji su mu koji put znali stati na
zulj, ali Malic nije odustajao od svojih
naeela. Taj nepopravljivi romantik i
humanist uvijek je ustrajavao na po-
stenju, cestitosti pri obavljanju zadaea,
a svaku je nepainju, uvredu, veliku
pogresku, nemarnost znao "nagraditi"
BA
Mazda s L
odgovarajueom psovkom. Sibao je istodo
svojim britkim jezikom i prijatelje i
neprijatelje, i suradnike i one koji su
to ieljeli biti, i one na vrhu i one na PiSe:
dnu (njih malo manje), sve one koji RUZICA Ast
su izdali svoje intelektualno postenje. aano
Zbog toga je, kako i naslov njegovih
dnevnickih zabiljezaka govori, uvijek
D interr
zahumor
hodao stazom pored druma, jer je to, (1972.), ill
uostalom, pravo poslanje intelektu- Hrvatsko·
alca: stajati postrance, promatrati,
Nebismo
kritizirati, biljeZiti. tepromar
Najdojrnljiviji dnevnicki zapisi su za- ostalihkrE
cijelo oni posveceni vlastitom pisanju, kasnije, k2
ustrajnim pokusajima objavljivanja, nemoci~
sredivanju vlastite goleme biblioteke seglupim
koja je u neprestanom procesu trajne uglavu,p<
izrade, pokusajima pronalaienja kakoje
zagubljenih tekstova, grade, prijevoda isa8avo,p
koje je folio prikupiti, gbraditi i obja- portalisu
viti. Zdravko Malic je u tom pogledu Mozdaslu
takoder bio samozatajan eovjek. Nije dvaprvije
se gurao, nije se nudio urednicima, sto istodobno
smatra svojom pogreskom, zamjera- zorje", ob·
juCi si sto nije bio dovoljno ustrajan ki-ajempn
objaviti neke prijevode koje je sma- Srbin uH.!
trao kljucnima.Takav ambivalentan kojasespi
odnos ima i prema svojem dnevniku. ljivoscu i
Malic se neprestano pita ima li smisla Knjigucin
nastaviti pisati dnevnik, za koga ga ukugli" ·
piSe, treba Ii ga pokusati objaviti i gdje. jeprvana:
Stranice dnevnika svako malo ispresi- zadublju
jecane su prijevodnim biserima kakve dvije pria
pjesme s poljskog, ruskog ili kine- sucrnihu
skog (uglavnom posredstvom ruskog
prijevoda) koja ga je taj dan necime
odusevila ili jednostavno dirnula.
Sa Zdravkom Malicem umro je jedan
od posljednjih intelektualaca svjetsko-
ga kova koje smo imali. Stoga objavlji-
vanje njegovog dnevnika predstavlja
hvale vrijedan pothvat na domacem
nakladnickom prostoru. To djelo,
koje se cita kao napet roman, obi-
luje pjesnickim slikama, filozofskim
mrvicama, kratkim proznim vrhunci-
ma. Stoga napeto iscekujemo sljedeci
Interliber i objavljivanje drugog dijela
dnevnickih zabiljezaka, koji ce pokri- osmisljen.
vati devedesete godine proslog stoljeea stereotipi.J
i zavrsiti smrcu autora. ijednosta
Zavrsit cemo ovaj prikaz epitafom lako cita i
Danilu Ki8u iz pera Zdravka MaliCa: na. LiciniI
"Danila Kisa nema vise medu nama. prikovati;
Dugo nam ga je spominjati, dugo ce cetese do
nas opominjati. Njegovo je djelo poput traieCi on
nekog durmitorskog jezera - neveliko sto jeovaj
povrsinom, a dubinom neizmjerljivo. glasnona
Kao svaka poezija".
 Ali Smith

BALKAN NA STEROIDIMA
Mazda slucajno, a mozda namjerno, Licinina dva prvijenca ugledat ce svjetlo dana gotovo
~
~
ij\
g
~
istodobno. Radi se o knjizi 'Bljuzga u praskozorje' i filmu 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj'

Pise: Bljuzga u Predra& Lio Ina Bio, ali ne

RUilCA ASCIC
a anonimni komentatori domacih
D intemetskih portala imaju upola smisla
za humor kao redatelj i pisac Predrag Licina
(1972.), mozda bismo se svemu sto nas u
Hrvatskoj danas tisti mogli dobro nasmijati.
Ne bismo smoreni i zgrozeni otvarali clanke
te promatrali tupava lica politicara, starleta i
ostalih kreatura foljnih pozomosti, da bismo
kasnije, kad se odmaknemo od toga, osjecali
nemoc i neki unutamji nernir. Smijali bismo
se glupim stereotipima koje su nam usadili
u glavu, pa bismo jos malo citali 0 tome
kako je sve oko nas nevjerojatno, groteskno
i saiiavo, pa bismo se jos malo smijali. Ali
portali su mjesta ispramjena od humora.
Mozda slueajno, a mozda namjemo, Licinina
dva prvijenca ugledat ce svjetlo dana gotovo
istodobno. Radi se o knjizi "Bljuzga u prasko-
zorje", objavljenoj u nakladi Jesenski&Turk
kfajem prosle godine i filmu "Posljednji
Srbin u Hrvatskoj", sasavoj zombi apokalipsi
koja se sprda s hrvatsko-srpskom netrpe-
ljivoseu i koja bi trebala doci u kina 28. 2.
Knjigu cine tri novele: "Cmac u oluji", "Voda
u kugli" i "Bljuzga u praskozorje", od kojih
je prva najkraea te mozda ostaje uskracena
za dublju i precizniju razradu kao preostale
dvije price. Glavne odrednice Licinine proze
su cmi humor, nadrealan kontekst, likovi
osmisljeni tako da robuju svim mogucim
stereotipima. Doima se da autor pise brzo
i jednostavno, no ponekad za prozu koja se
lako cita i do bro prija treba najvise vreme-
na. Licinina proza vas nece, sto bi se reklo,
prikovati za stolicu niti srusiti sa stolice, ali
cete se dobra dva sata namjestati po kaucu
traZeci onaj savrsen polofaj dok ne procitate
sto je ovaj autor napisao. Ponekad cete se i
glasno nasmijati, poput ludaka, jer ova proza
praskozorje, Bljuzgau ostaje,
Predrag Licina, pra•lllozorl•
"' ., .. """ ' . '
Jesenski i Turk
.;. - ...~ ~~ Ali Smith
Na citatelju je da zamisli
viktorijansku kucu u
bogatom londonskom
predgradu, jedan
ustogljeni bracni par
i 'nekonvencionalnu'
svecanu veceru.
V.B.Z.
je parodija onoga sto Hrvatska jest danas. Li-
cina je ispisao nas, anonimce, kako sjedirno
za tipkovnicama, nesto cinieno i nezadovolj-
no komentiramo, fodirno za prihvacanjem
na drustvenim rnrezama, sitnom lokalnom
slavom, ali smo tako maleni i malodusni da
smo sustinski nebitni. Ispisao je jad bivanja
Hrvatom, Srbinom, Bosancem, ali i kako ona
zluradost koja se zatalasa iza ekrana mofo
poprimiti nevjerojatnu ljudsku toplinu kad
se fovjek nade s fovjekom u lice, daleko od Bracni paid
huskaea rnrfaje, uz kavicu ill pivo, u nekoj
dalmatinskoj ill lickoj krcmici. Ukratko, opi- Michelle Richmond
sao je nas svakidaiinji balkanski cirkus, nase Uistinu jezovito... U
provincijske politicke kadrove, naiie ideolo- rangu 'Stepfordskih
gijom opterecene svecenike, naiie blesavo supruga' i romana 'Ne-
praznovjerje, nase iskompleksirane tinejdZe- stala', stravican pogled
re, a pogotovo, jer mu je ocito velika inspira- na to sto doista znaci
cija, naiiu predsjednicu i njezina izvjestacena reci sudbonosno 'da'.
obracanja naciji. Licina je mastovit autor, Neodoljiv psiholoski
tako da sve tri priee obiluju suludirn situ- triler!
acijama. Od cmca kojegje netko ostavio u Lumen
Lici kao novorodenee, izvanzemaljaca koji
se u cmoj kugli spuste u Hrvatsku kako
bi posudili malo vode, pa do distopijskog
svijeta u kojem zemaljska kugla zaustavi
rotaciju, a Hrvatska postane najrazvijenija
zernlja svijeta, kako je nekoc u predizbor-
noj kampanji obeeavala predsjednica.
Junaci prifa SU Oni ljudi 0 kojima citamo
u novinama, malo na rubu pameti, ali
za koje nikad istinski ne povjerujemo da
postoje. No tu su i govore svoje sulude Deset tisuia
replike te istjeruju svoju suludu pravdu. Oni zivota,
koji su citali Dezulovicev roman "Jebo sad Michael Poore
hiljadu dinara", prepoznat ce namjeru oba
autora da kroz literaturu propitaju smisao Teska je i zamisliti da
i uopce vamost nacionalnih osjeeaja, ali prica koja govori o
Licina za razliku od Dezuloviea, koji se krece umiranju mofo biti tako
unutar gabarita realnog, svoje likove stavlja leforno ispricana i toliko
u sulude, fantasticne situacije, u kojima se profota finim, nena-
oni, ograniceni svojim poznatim svjetovima, metljivim humorom.
koprcaju poput bumbara okrenutih na leda. A upravo je to uspjelo
Pooreu. Lumen
 BestBook - Moderna vremena press
.
V>

z
'-
turgije i struk
z vidova zbilje
V>
....
:u
c smrt, koja od
"'~ krimic, goto -
"x mladogafuT
re ~ u svim zivoru
JURICA PAV1cu: poceorasap
Autor je radnju 'Cr- cijoj pozadir..
vene vode' majstorski do razine de
upotpunio i podstavio mnostvo Ila!'"
detaljno seciranom
slikom urusenoga
Express holoski oslik.:
razgranatu :
drustva kao pozadine je iznimno p,
za dramu tektonskog Cttaj izvan okvlra majstorski UI
raslojavanja jedne detaljno sec
iii, bolje reci, mnogih ga drustva ka
obitelji tektonskog r;
reCi, mnogih
Gjalski pak i-
jalna cinjenic
stogodi8nje d
zamnogelju
shvatiti sto
od njih uspi"t
istine, sloZiti
cjelina ostaje
vaino osobir
zbiva u Sirokc
2016.godine
nama zbivale
- politicke, dJ
i psiholoske -
zbivanja u -
kao materijal
pogonskogo
Zbogtogasu
ljivi, razlozi
su razumlji ·
- sa svim srn
herojskim as
i plasticno, u
ali niposto rn
• Pisac je, nain
deklarativno
politickih po
lueajno se poklopilo pisanje ove Frie osvojio je Damir Karakas za "Sje- SU reziseri, povjesnicari, prevoditelji,
S kolumne s dodjelom jos mlade
knjiZevne Nagrade Frie koja je na
canje sume", a svecano proglasenje je
bilo 2017. u prosincu). No ovi tehnicki
novinari...), dok je kod Gjalskog na
djelu "klasiena" postava knjiZevnih
ve koji su mL
tipovi uspio J
imesa". Sad
nedjeljnoj svecanosti u zagrebackom detalji su manje vaini od cinjenice profesionalaca. A kad se pailjivo pro- "jake" knjiZe
HNK urucena Jurici Pavicieu za ro- da je Nagrada Frie na neki nacin citaju obrazlozenja oba zirija, tad je i "poguranac"
man "Crvena voda", cime je zavr- potvrdila sud o iznimnoj vrijednosti vise nego jasno zbog cega je "Crvena Paviciceva ro
sena jos jedna godina nagradivanja "Crvene vode" sto je nekoliko mjeseci voda" mnogima, pa tako i autoru ove imati u vidu
hrvatskih autora i sad mofomo mirno prije prepoznao i ziri jedne starije kolumne, i najbolji dosadasnji Pavici- jer iza nagrac
krenuti od poeetka, u novi ciklus knjiZevne nagrade koja nosi ime po cev prozni rad. kuea.Amozc
knjiZnih nagrada. Neki ce mozda reCi Ksaveru Sandoru Gjalskom i koja je Ziri Nagrade Frie u obrazlozenju iskoraciti i u
da je dodjela Friea zapravo taj poce- PaviCieu urucena u listopadu 2018. izmedu ostalog istice "... svijet ovoga kao sto seto
tak, jer nova godina je vec pocela, no Osobno mi je jako drago da je Pavici- romana, bez obzira na svoju obienost "Sjecanjem s
ovaj Frie ipak vise pripada ciklusu s ceva "Crvena voda" prepoznata kod impersonaliziranu u priCi o takozva- "Ciganinom'
etiketom "nagradeno 2018.", jer su oba zirija koja i nisu bila "strukturno" nirn obicnirn, malim ljudima, velik (kazaliSte), je
organizatori iz nekog razloga prebacili previse sliena, jer o Nagradi Frie od- je, velik u rasponu likova i njihovih PaviCiceva dj
donosenje odluke zirija iz prosinca za lueuju ljudi koji nisu samo knjifovni psihobiografija, rukavaca radnje, "Crvenavod
sijecanj (prisjetimo se, prvu nagradu profesionalci, pisci ili kriticari (nego kompleksne premda cvrste drama- ahoceli seo

turgije i strukture, razlicitih razina i
vidova zbilje koju obuhvafa. A nasilna
smrt, koja od njega cini na prvi pogled
krimic, gotovo davna smrt, prekid
mladoga zivota, pokrenula je burn
u svim Zivotima mjesta. S njom je
poceo rasap obitelji, rasap odnosa, u
cijoj pozadini pratimo rasap drustva
do razine dekadentnosti. (...) Autor je
mnostvo naratorskih glasova psi-
holoski oslikao do tancina i vjerno,
razgranatu strukturu romana odrfao
je iznimno prohodnom, samu radnju
majstorski upotpunio i podstavio
detaljno seciranom slikom uruseno-
ga drustva kao pozadine za dramu
tektonskog raslojavanja jedne ill, bolje
reci, rnnogih obitelji". Ziri nagrade
Gjalski pak istice da "... postoji inici-
jalna cinjenica - nestanak sedamnae-
stogodisnje djevojke - i ta je cinjenica
za mnoge ljude vafna, oni nastoje
shvatiti sto se dogodilo, all svatko
od njih uspijeva dohvatiti samo dio
istine, sloziti tek dio mozaika, dok im
cjelina ostaje nedohvatljiva. A sve je to
vafno osobito zbog toga jer se radnja
zbiva u sirokom luku od 1989. do
2016. godine, kad su se u nasim stra-
nama zbivale dramatiene promjene
- politicke, drustvene, ekonomske, all
i psiholoske - pa pisac ukljueuje sva ta
zbivanja u svoju prieu i zaposljava ih
kao materijal za gradnju likova ill kao
pogonsko gorivo za pokretanje radnje.
Zbog toga SU likovi vrlo zivotni i uvjer-
ljivi, razlozi koji ih pokreeu citatelju
su razumljivi, dok je drustvena zbilja
- sa svim svojim kriminalnim, all i
herojskim aspektima - docarana zivo
i plastieno, tako da izgleda poznato,
all niposto ne djeluje stereotipno.
Pisac je, naime, uspio izbjeci svaku
deklarativnost, suzdrfao se od slanja
politickih poruka, pa je cak i one liko-
\'e koji su mu odbojni kao drustveni
tipovi uspio prikazati kao ljude od krvi
i mesa". Sad ostaje vidjeti hoce Ii dvije
"jake" knjiZevne nagrade biti dodatni
"poguranac" inace solidnoj prodaji
Paviciceva romana, a posebno treba
imati u vidu Fricov medijski potencijal
jer iza nagrade stoji velika medijska
kufa. A mozda ce Pavicicev roman
iskoraciti i u izvanknjifovni medij,
kao sto se to dogodilo s Karakasevim
"Sjecanjem sume" ill Novakovim
"Ciganinom" i "Crnom mati zemlom"
(kazaliste), jer kao i neka prijasnja
Paviciceva djela ("Patrola na cesti"), i
"Crvena voda" ima filmski potencijal,
a hoce Ii se on i realizarati tek cemo
vidjeti.
Potkraj godine na portalu Moderna
vremena objavili smo iscrpni pregled
svih najvafnijih knjiZnih nagrada
dodijeljenih tijekom 2018. pa ih sad
neeu ponovno taksativno nabrajati,
ali vidljivo je da je nekoliko autora/
ica obiljezilo godinu koja je za nama,
i ne samo zbog broja nagrada, nego
i njihovom recepcijom u za knjigu
zainteresiranoj javnosti. U prvom
redu veseli uspjeh mlade pjesnikinje
Monike Herceg koja je, nakon sto je
2017. godine osvojila nagradu Goran
za mlade pjesnike u 2018., zareda-
la s njih jos nekoliko, od nagrade
Na vrh jezika za rukopis pjesnicke
zbirke "Pocetne koordinate", a nakon
oknjiZenja iste dobila je i Nagradu
"Fran GaloviC" te Nagradu Kvirinovih
poetskih susreta. Pa iako pjesnicke
nagrade u pravilu ostaju u sjeni onih
koje se dodjeljuju za prozna ostvare-
nja, zasto ne reCi da je knjiZna 2018.
prosla u znaku afirmacije pjesnickoga
glasa Monike Herceg? Kontinuitet
u nagradama (harem u posljednjih
nekoliko godina) nastavio je i Milko
Valent, Cija je knjiga "Otvorena rosa"
nagradena Nagradom "Tin UjeviC", a
Nagrada "Zvonimir Mileec" dodijelje-
na mu je za ukupno knjiZevno djelo.
Godinu 2018. pamtit ce i nekoliko
autora/ica iz vec starije garde, poput
Dubravke Ugresic koja je za "Lisicu"
osvojila Nagradu tportala, Marine Sur
Puhlovski koja je osvojila V.B.Z.-ovu
nagradu za roman "Divljakusa", Igora
Mandica koji je ovogodi8nji laureat
Nagrade "Janko Polic Kamov" za
knjigu "Predsmrtni dnevnik" i Luko
Paljetak koji je Nagradu "Josip Tabak"
dobio za svoj cjelozivotni prevoditelj-
ski rad. A kad vec spominjem prevodi-
telje, u medijima je, nafalost, skoro pa
nezabiljefona vijest da je Andy Jelcic
PiSe:
NENAD
BARTOLlll
gl. urednk portala
Moderna vremena
prosk godine dobio Austrijsku drfav-
nu nagradu za knjiZevno prevodenje
- za sveukupno prevodenje austrijskih
knjiZevnih djela.
Svake godine podijele se i brojne
nagrade za autore knjiZevnih djela za
djecu i mlade, a posebnog razloga za
zadovoljstvo ima Nena Loncar cija
je knjiga "Sve o Evi: vodic zasanja-
re" dobila Nagradu "Grigor Vitez" te
Nagradu Mali princ, koja se dodjeljuje
u Bosni i Hercegovini. A kad smo vec
"presli granicu", zavrsimo ovaj skrace-
ni pregled s jos nekoliko medunarod-
nih uspjeha nasih autora: njemacku
Internationaler Literaturpreis podi-
jelile su Ivana Sajko (autorica) i Alida
Bremer (prevoditeljica) za "Liebe-
sroman" (Ljubavni roman), nagradu
Georg Dehio-Buchpreis dobio je
Miljenko Jergovic za ukupno knjiZev-
no djelo, a Zlatno odlikovanje easti za
DUBRAVKA UGRESIC
Godinu 2018. pamtit ce
i nekoliko autora/ica iz
vec starije garde, poput
Dubravke Ugresic koja
je za 'Lisicu' osvojila
Nagradu tportala. Na
fotografiji u drustvu
ministrice kulture Nine
Obuljen Korzinek
zasluge u Republici Austriji ponio je
Miro Gavran, za sveukupno knjiZevno
djelovanje u Austriji. No koliko sve te
knjiZevne nagrade utjeeu i na prodaju
knjiga, kolika je njihova stvarna korist
po autore i izdavace, to je vec tema
za jednu drugaCiju analizu. Kad su u
tjedniku Express pretprosle godine
ambiciozno krenuli s Nagradom Frie,
ugledali su se na poznate svjetske
nagrade, kao sto je npr. nagrada Man
Booker, koja donosi zagarantirano ve-
like prodajne brojke nagradenoj knji-
zi/ autoru. Moze Ii u Hrvatskoj nakon
sto su se pomalo "izlizale" neki slieni
projekti Nagrada Frie biti ta tocka pre-
okreta tek ce se vidjeti za koju godinu,
koliko je potrebno da se neka nova
nagrada etablira, postana relevantna i
Siroj publici te poluCi efekt vecih broj-
ki. Naravno, pod uvjetom da tu "siru
publiku" pasioniranih ljubitelja knjiga
u meduvremenu uspijemo zadrfati i
da ona nastavi kupovati knjige.
 lntervju KNJIZEVNICA VEDRANA RODAN -1MJlNOVU

TITOJE
.SVJETSKI
LIK,
ZAM.GA
"""'
STAKORI
"""'
IZ NASE
POLITI KE
MRZE
Pred dvadeset godina sam od
pisanja zaradivala nekoliko
tisuca eura mjesecno. Danas
toliko ne zaraduju ni kurve
nasih najpoznatijih politicara
OVU HIT KNJIGU 'ZIVOT BEZ KRPELJA'
Ne vjerujem u 'progres', jos manje u
'ludake koji cine proboje'. Od pecinskog
doba do danas, gdje vi vidite progres?
Jesu Ii ljudi napredovali? Pecinari su
svoje medusobne probleme rjefavali
toljagom, moderni ljudi ih rjesavaju
bombama sirokog spektra. Svijetom
vlada, misli da vlada, stotinjak milijar-
dera. Oni lupaju ritam, ubijaju malim
placama, pucanjem na demonstrante
opakim mecima koji ljudima otkidaju
glave i izbijaju oci, na Francusku mislim,
djecu more gladu, starce koji su cetrde-
set godina predano radili ubijaju rnirovi-
nama od sto eura ... Gdje su tu 'progres' i
'proboj'? Tapkamo na mjestu, preciznije,
priblifavamo se kraju. Pogledajte Chica-
go, bacite oko naAustraliju. Pola Kugle
gori, druga polovica je okovana ledom.
Svi cemo crknuti. Obicni ljudi kao zrtve
nezajaZljivih glupana koji misle da su
nepobjedivi, nezajafljivi glupani kao
Zrtve svoje pohlepe. Na kraju ee ipak
pravda pobijediti. 'Najzad slobodni',
uzdahnut ee fohari, lakSe se dise bez
Trt.un~ trumpova.
Imm :tttnl Kako ste se osjeeali nakon
tih otkaza. Jeste li isli na sudove?
Samo sam jednom isla na sud. Dobila
sam otkaz na Hrvatskom radiju jer sam
u hurrioristickoj emisiji 'S primorske
ponestrice' uvrijedila Tudmanovu lentu.
Moram biti iskrena, svakom casnom
eovjeku koji je devedesetih radio na Hr-
vatskom radiju otkaz je bio najbolje sto
muse moglo dogoditi. Meni je smetao
razlog. Zasto smece koje mi je otkazalo,
tada nam je svima sef bio Tonci Vrdoljak,
nije imalo hrabrosti jednostavno mi reCi
da se ne uklapam u njihovu fasisticku
koncepciju. Razumjela bih. Izvlacenje
'lente' dozivjela sam kao provokaciju.
Sudilo mi se na Opcinskom sudu u
Rijeci, sudac je bio Berislav Kovacevic i
ucinio je ono sto se danas ne bi usudio
ni jedan hrvatski sudac, vratio je na po-
sao 'drfavnu neprijateljicu'. Ubilo me to.
Unistilo biografiju. Danas ne mogu reCi
da sam bila zrtva hrvatskog fasistickog
terora. Dapace. Doduse, tesko da bi se
easnog suca Kovaceviea moglo nazvati
igracem fasistickog terora. Gospodin je
bio i ostao eastan eovjek, zato vec pdav-
no nije sudac. Aja sam, kad me vratilo
na osao, dala otkaz.
~~~llilVi pletete bez dlake na
jeziku o Hrvatskoj, Srbiji itd., svetim
kravama. Kakvo je V3Se misljenje o
postjugoslavenskim drZavnim tvorevi-
nama? Jeste li drZavotvorni?
'Postjugoslavenske drfavne tvorevine'
su gnojne rane u kojima se baskare
debeli crvi i tridesetak godina gnojem
hrane svoja gadna tijela. Doduse, u
knjizi koju sam po stoti put ovih dana
procitala, 'Johnny je krenuo u rat', autor
Dalton Trumbo piSe kako su crvi u rani
Cistaci rana, oni pomafu da brfo zacijeli.
Vjerujem da je tako u medicini, ali nor-
malni zakoni prirode i drustva ne mogu
se prirnijeniti na ove gadne 'tvorevine'.
Ne, ne znam s cim bih ih mogla uspore-
diti, kako ih definirati. Tamnice za dusu
i tijelo. Koncentracijski logori u kojima
SU CUVari i zatvorenici pripadnici iste
nacije. Ludnice, sreeom, otvorenog tipa
koje se zato ubrzanim ritrnom prazne.
Strafao je u kakvim 'zemljama' danas
zive biea koja SU nekad bila gradani
Jugoslavije. Jesmo Ii mi 'obicni' krivi sto
s gadovima ne mofomo izaCi na kraj?
Nisam sigurna. Unistavanje sirotinje
svjetski je trend. Bespomocni smo jer
nismo na vrijeme prepoznali da gadove
treba traZiti medu 'braeom', ne medu
'ne ri'atel'ima' . .
._~illWililooliiiil Tito, Tudman, Plenki?
Tita nitko ne bi smio uvaljivati u ovakvo
drustvo. On je Vrijednost s neogranice-
nim rokom trajanja. Nismo ga zasluzili.
Tudman je bivsi Titov general, retardira-
ni mali sin velikog oca. Plenki? Ubojica
VEDRANA
RUD AN
llvBT BEZ KRPElJA
Zivot bez
krpelja, Vedrana
Rudan, V.B.Z.
n ·efoa lica.
~
LA
~~~~ Kolinda? Milanovic? Dalija?
Kalinda. Slueajna predsjednica Slueajne
Prfave. Milanovic. MilZjacina bez muda.
D~a. Alisa u Zemlji Cudesa.
i:Mfi:®'IVratimo se knjiievnosti.
Zadnju vaSU knjigu u Srbiji je kupilo
12.000 ljudi. Kako prolazite ovdje? U
Hrvatskoj nitko nema tu nakladu?
Kako prolazim u Hrvatskoj, pojma ne-
N
mam. Laguna, moj srpski izdavac, jed-
nom mjeseeno salje mi izvjesea o proda-
ji i obraeunava honorar. U Hrvatskoj je
takvo nesto nezarnislivo. NaSi izdavaci,
oni najjaci, poniZavaju i preziru pisce u
sprezi s drfavom. Svojim knjigama na-
bijaju astronomske cijene, onda knjige
po toj cijeni od njih otkupljuje drfava,
ostatak kasnije na sajmovima prodaju
za bagatelu. Piscima i pisacicama ostaje
'slava'.
l:@:nm I More li se u Hrvatskoj - ill u
tzv. regionu - Zivjeti od knjiievnosti?Vi
ste jedna od rijetkih koja je, prije reci-
mo 15 do 20 godina to mogla.A danas?
Samo najveCi svjetski pisci mogu zivjeti
od pisanja. Ostali zive od ... pitaj boga
cega. Rade tisucu sitnih poslova, predaju
'kreativno pisanje' ljudima koji imaju
visakvremena. Imai 'svijetlih primjera'.
'Talentirana' zagrebacka pisacica fotka
se s gradonacelnikom Bandieem. Ona
moze zivjeti od pisanja, biti izdavacica,
imati knjiZaru u centru grada za sitan
najam, ako ga uopce plaea, primati pla-
eu. Takvih je malo. Ja od pisanja do bro
zivim jer mi se knjige tiskaju izvan Hr-
vatske, igraju se i predstave uprizorene
prema mojim romanima, a imam i srecu
sto sam stara pa na zivotne radosti malo
trosim. Prije dvadeset godina sam od
pisanja zaradivala nekoliko tisuea eura
mjesecno. Danas toliko ne zaraduju ni ovoga
kurve nasih najpoznatijih politicara. komeje
I:@ :ntnlVaS blog prati 185.000 ljudi, bliskai
a stranica je pogledana vise od 12 mili- dosao ip
juna puta. 'Misli da je najcitanija osoba knjizina '
u regionu', piSe na blogu. Viste se zadr- bitnoje n
Zali na blogu kad su mnogi zaboravili trebalo
tu platformu. ZaSto, kakvo je iskustvo?
Uvijek piSem u formatu koji meni najvi-
se odgovara. Pojma nisam imala da blog
vise nije u modi. Ne jurim za trendo-
vima. Moja je deviza - trend je ono sto
ja kafem da je trend. Mislim da sam u
pravu jer ovoliko sljedbenika koliko ih
ja imam nemaju ni mlade gospode koje
nam svakog dana javljaju koje je kakice
boja njihove bebe i koliko su izgubile
grama sat nakon porodaja. Presretna
sam sto me cita toliko rnnogo ljudi,
zahvalna sam im na svakome mailu, na
svakoj pohvali, na svakoj kritici. Godina-
ma smo skupa. Da nisam citana, ne bih samazas·
pisala.
 ..
LACKBERG VAS
,, NAVUCE, A DA NI
NEZNArE ZASTO
PiSe_:
RUflCA~t
amilla Llickberg, svedska auto-
C rica kriminalistickih romana,
u Svedskoj ima status zvijezde, a
obofavatelji je rado nazivaju i sved-
skom Agathom Christie. Objavila je
deset nastavaka o detektivsko-spisa-
teljskom paru, Patriku Hedstromu i
Erici Falck, koji u malom svedskome
mjestu Fjiillbacki rjesavaju slueajeve
umorstava. U svijetu se rasprodalo
23 milijuna njezinih knjiga, preve-
dene su na mnogobrojne jezike, a
Llickberg se smjestila medu poznati-
je predstavnice nordijskog noira.
U nakladi V.B.Z. na hrvatskom jeziku
upravo je objavljena sedma po redu
knjiga iz serije, pod nazivom "Svje-
tionicarka". Odmah na koricama
nakladnik je odlucio zagolicati cita-
teljsku mastu rijecima "svaka obitelj
ima svoju tajnu, svako ubojstvo
motiv" te okarakterizirati Camillu
Llickberg kao "najpoznatiju svedsku
autoricu psiholoskih trilera". Treba
Ii ovu karakterizaciju, koja superla-
tivom iscrtava mjesto autorice na
literarnoj karti, shvatiti kao poziv na
citanje iii poziv na oprez? Ako eovjek
u rukama nije drfao mnogo knjiga
ovoga zanra, svakako na oprez. Onaj
kome je kriminalisticka knjiZevnost
bliska i tko je rado cita, zna po sto je
dosao i po svemu sudeCi ce u ovoj
knjizi naci ono sto mu treba. No
bitno je naglasiti da bi ovu knjigu
trebalo tumaciti i vrednovati kroz
prizmu ovoga fanra te je nikako ne
stavljati uz bok ozbiljne i istancane
beletristike.
Fokus autorice u "Svjetionicarki"
nije samo na istrazi ubojstva koje
se dogodilo u malom ribarskome
mjestu Fjiillbacki, nego pokriva i
niz tema, poput obiteljskog nasilja,
gubitka djeteta, svedskog podzemlja,
postojanja duhova, portretiranja
homoseksualnosti u 19. stoljecu
nasuprot onom u 21. stoljecu ... Svim
ovim temama autorica pristupa
povrsno i gotovo lijeno, kao da se i
sama zasitila svojih ideja. Strahovito
,,
Krimic pokriva teme poput obiteljskog nasilja,
gubitka djeteta, svedskog podzemlja, postojanja
duhova i portretiranja homoseksualnosti u 19. st.
SVjetioniearka,
Camilla Lackberg,
V.B.Z. Preveo: Luka
Milicevic Lackberg
se smjestila
medu poznatije
predstavnice
nordijskog noira
dosadnim likovima u usta umece
strahovito dosadne replike. Tako
koristi fraze poput "gladna kao
vuk", "prozivjeti pakao", "iz-
diCi se iz pepela" iii "progutati
knedlu". Kad foli naglasiti da
je odredeni lik u emotivnom
stresu, pribjegava rjesenjima
poput "glas joj je poceo drhta-
ti", "pogled joj je bio prazan",
"srce mu je snaZno tuklo u
grudima"' neciji oeaj je "oeaj
ranjene Zivotinje", a "novae i
droga eovjeka mogu pretvoriti u
zvijer". Autorica stvara groteskno
zatupljujuci i neuvjerljivi
narativ, no cvrsto je
strukturiran i nekako
funkcionira. Osta-
jete s njom do kraja
i pitate se tko je ubio
Matsa Sverina, mirnog
eovjeka i opcinskog slilZbe-
nika bez mrlje u biografiji,
tko su ti duhovi koji se ukazuju
na otocieu Graskar, sto se toeno
dogodilo Zeni koja je usred noCi sa
sincieem dojurila na otok da se od
nekoga skloni ... Autorica je stvorila
misticnu atmosferu sarnim time sto
je u radnju dovukla truplo, a vi ste
se upecali kao ribica. Tu ste, citate
o tim likovima (koji bi se, ruku na
srce, mogli nazvati pravim glupa-
nima), znate da iz ovoga necete
iziCi pametniji, no nesto vas vuce
da se probijate kroz tekst. I tu je,
vjerojatno, Camilla Llickberg
najbolja. Navuce vas, a da ni ne
znate zasto.
 Pise:
ANTUN PAVESKOVll
knjiievni povjesniCar,
kritiCar, prozni pisac. ..
N estanak svjetioniea-
ra ciji je tajanstveni
gazda zajednicki prijatelj
ministra i sefa lokalne po-
licije dobro je polaziSte za
kriminalisticki zaplet. Ako
su u to umijesani i Rusi uz
dodatak mistiene konce-
sije od koje na kraju ne
bude nista, a sve je bogato
zacinjeno i korupcijom,
priea neizbjefoo smjera
hrvatskoj svakodnevici.
Sliku iste pothranjuje niz
stereotipa: pokvareni i pri-
glupi sefpolicije, beseutna
gazdarica, bogatasi sum-
njiva podrijetla i bogatstva.
Tkivo price protkano je
floskulama praznim ne
Samo zato StO SU forsirano
ideologiene, nego stoga
sto umuju o stvarima koje
su dosadno notorne, nego
i pticjim mozgovima na
niskim granama. Tako
se postenoj policijskoj
inspektorici gade "de-
.ZUrni domoljubi", a fona
razmislja i o tome je li
moZda Voltaire rekao da je
domoljublje utociste svih
hulja (btw - nije!), danasnja
skola je losa jer djeci odu-
zima igru i u njihov odgoj
unosi mnogo licemjerja,
pokvareni sef je, naravno,
iz kraja gdje se cesto gutaju
samoglasnici, na vlasti su
nesposobni uhljebi, i tako
dalje i tomu slieno.
Pripovijedanje sigurnim
stazama opcih mjesta
preplice se u ovom ambi-
cioznom romanu s povre-
menim sentimentalizmom
osrednjih ljubica. Reklo
bi se, sve skupa dosadno
ocekivano. Ipak, stanovi-
tu zanirnljivost obeeaje
krifanje ljubavnog i kri-
minalistickog zapleta. To
je, medutim, i najrizieniji
pripovjedni pothvat, jer
autorica nije uvijek uspjela
vezu ljubavi i zlocina odr-
fati funkcionalnom. Glavni
akteri ljuvene storije - poli-
cijska inspektorica, njezin
Papazjanija
MPH11
-CITAl
ljubavnih NJ
odnosa na
PiSe:
BORISRASm
inan Gui
Mutno more, S histor i r
temeljima Marija Juracic, REDAK skogforma
nepresu5an
jedan od n«
priea na mi
nordijsl<oga
uklopiv u psiholosku nara- Sinanje pje
ciju, ali irelevantan za krimi telj, klasicni
pripovijest. Odnos brata, obicno nei•
ubijenoga svjetionieara, profile, fam
l<rimiCa
i njegove sestre takoder nogometa.
zastaje na rubu incestuo- Njegove ko
zne ljubomore, potrebne, stima, tjedI
kako se na kraju vidi, tek piSu brojni
Preplitanje raznorodnih fanrova ostaje radi usloznjavanja zaple- mnogimas
ta. U rubriku psiholoski koje Citaju I
najprijepornijim aspektom ovoga romana uvjerljivih i sa stajaliSta Gudzeviee\
fanra nesto funkcionalnijih
u kojemu se, osim kriminalistickog i momenata spada svakako
pouzdan iz
njih bi treb<
ljubavnog zapleta te pomalo otrcane price cinjenica da ljubavnik i utski disclai
buduci muz ujedno biva i
o hrvatskom divljem kapitalizmu, nade pisac kojemu umijesanost
s koriStenje
stiva, jer iza
mjesta i za prikrivenog cetnika ukriminalisticku istragu snost". Bez
sluzi i kao stvarnosna pro- piSe Ii o nek
vjera svijeta maste. epigramu,c
Preplitanje raznorodnih Kazancakis1
fanrova ostaje najprije- iii Garinchi.
pornijim aspektom ovoga vrhunska p1
romana u kojemu se, osim kojoj se dut
kriminalistickog i ljubav- 5armantno
nog zapleta te pomalo vijalnostim.
otrcane price o hrvatskom privlacnosti
divljem kapitalizmu, nade paradigmat
mjesta i za prikrivenog takvogduh
cetnika u epizodi Domo- nespojivog.
vinskog rata. Umjefoo pri- 1984. godin
povijedanje kombinirano s kafo Sinan.
vjestim izmjenama pripo- Weimaru sj
Roman Marije Juracic je simpa zabava za manje vjednih perspektiva likova Gasijempa
ambicioznog citatelja protutefa je mjefavini nu Tucieu (<
ljubavnih, sociopsiholoskih 'Pofo Goe
i povijesnih sekvenci koje 'KadjeGoe·
dragi te kolega i prijatelj s je jedno od nerazjasnjenih bi, svaka za sebe, funkci- pise razgle
posla - tvore svojevrstan mjesta romana - previse je onirale kao dobre, pone- ispisuje na
ljubavni trokut u kojemu tu nagovijestenog, pre- kad i izvrsne pric~. Ocito sklepanupj
do kraja nije jasno ima li malo ostvarenog, podosta pod utjecajem nordijskog simo cigare
policajkin partner razloga nedovrsenog. Slicno je i krimica, ali bez uvjerljiva sedi Goethe
za svoju ljubomoru, jer s nekim aspektima lika integracijskog zahvata, Schiller de
simpatija izmedu nje i inspektoricina dragoga djelo ne uspijeva opravdati 'Cale Goeth
njezina kolege inspekto- koji svoju zivotnu ljubav supostojanje paralelnih il necethe/
ra stalno lavira na rubu prepoznaje u mistienom svjetova u kojima zive nje- cigarethe M
mogucega koraka dalje. Taj videnju daleko prije nego govi junaci. Sve u svemu, .. mognethe?'
korak oni ipak nece ucini- sto ju je sreo u stvarnosti. simpa zabava za manje Goethe: I' Se
ti. Njihov odnos tako osta- . Dobar detalj, savrseno ambicioznog citatelja.
 ART!lii l>~t'vrS.rt

Povijest Golog
otoka
Martin Previsic
Knjiga suocava s cinje-
nicama prufajuci im
nepristranu interpreta-
ciju ovog traumaticnog
mjesta nase proslosti.
Nezaobilazno djelo
suvremene povijesne
publicistike. Fraktura

Do nade i natrag
Ian Kershaw
Kershaw je napisao
povijesno remek-dje-
lo, ne samo o Europi,
lstoku i Zapadu, nego i
sirem svijetu te globa-
lizacijskim procesima
koji su imali utjecaja na
europsku povijest.
Fraktura

Glavom kroz zid

Zoran Predin
Predin u ovim pricama
daje cijeloga sebe do
posljednjeg poljupca, on
hoda po stopama njez-
noga sjecanja pozivajuci
na to putovanje i svoga
citatelja i citateljicu.
Fraktura
 lntervju ~~~~~---~"'C'1,...,,,,,""""'"""""""""""""""~""""

tudih, sto \
predstava.
nagradene,
ga. Nofikd
kao i fakcij
koji je radio
do Nacion
nogdne ·
romanao
mjerice
oAleksan
studiozno j
300 godina
vijestiZa
stave "Kat
eovjekBoSk
znanstverill

Doksam bio
procelnik
01
za kulturu,
Andrea Zlatar __,
je bila clanica ~
Povjerenstva i taj ~
cetverogodisnji ~
II
mandat smo 8-
odvozili dobro, u ~
smislu rezultata :
Kl 0 AUTOBIOGRAFSKOM ROMANO •oPIJUM ZA NAROD'
"\ nadimir Stojsavljevic Vaki vec je
V sad, za zivota, svojevrsni simbol
urbanog Zagreba. Zbog njegove
svestranosti i vjecne, gotovo djeeac-
ke znatiZelje, tesko ga je definirati
samo jednim zanimanjem. Nakon
sto je studirao u Zagrebu na Filo-
zofskom fakultetu i u Ljubljani na
Akademiji za glumu, film i televiziju,
diplomirao je reziju na zagrebackoj
ADU. Njegova biografija, zbijena u
nekoliko redaka, izgleda ovako: rezi-
rao je u mladosti nekoliko nagracti-
vanih filmova, napisao i rezirao sto
tudih, sto vlastitih 20-ak kazalisnih
predstava, od kojih su opet mnoge
nagradene, te napisao desetak knji-
ga. No fikcija ga podjednako zanima
kao i fakcija, pa je tako Stojsavljevic,
koji je radio i kao novinar od Poleta
do Nacionala, ujedno i autor "Ljet-
nog dnevnika rata", prvog hrvatskog
romana o Domovinskom ratu ill pri-
mjerice drame "Kradljivac knjiga"
o Aleksandru Milesu. No isto tako
studiozno je proueavao i posljednjih
300 godina hrvatske povijesti i po-
vijesti Zagreba, da bi nastale pred-
stave "Katarina Zrinska" ill "Sveti
eovjek Boskovic" o nasem slavnom
znanstveniku. Jednakom straseu
SVAKA POl.ITIKA, KAKO
ONA KOMUNISTICKA,
..,, TAKO
I PLENKOVICEVA, RABI ism
Uknjizi opisujem kulturni zivot Zagreba 60-ih, moje djetinjstvo, period kad je
zemlja pocela kupovati uTrstu, prvi susret snepojmljivim Tomom Gotovcem ...
detaljno je prouCio i lik i djelo Marije
Juric Zagorke koja ga je, kako kafe,
iskreno fascinirala. Od 2001. do 2005.
bio je procelnik Ureda za kulturu u
Gradu Zagrebu, a cetiri godine bio je i
pomocnik ministrice kulture Andreje
Zlatar. No posljednja knjiga "Opijum
za narod" je autobiografski roman
u kojemu se vraea u Zagreb iz 1964.,
kad mu je bilo 14 godina.
"Pripremao sam ga jos od 2003. Nakon
dvije povijesne fikcije rekao sam sebi
da je vrijeme da se vratim realitetu te
da eu pokusati opisati svoje sazrijeva-
nje i Zagreb 60-ih. Tih godina tehno-
logija je poeela mijenjati svakodnevni
zivot grada, ali i cijele zernlje. Ne samo
da SU Se pojavili suskavci, pocelo Se iCi
u Trst, a prvi put trgovine pocinju raditi
bez pauze za rucak. Starci su ih zvali
'non-stop' i bile su otvorene od 8 do 8.
Odvijale su se i stvari mirno politike -
odjednom su se pojavili proizvodi sa
Zapada. Sustav, da bi prikrio proble-
me s nezaposlenoseu, poceo je dizati
standard i dizao ga je jako brzo. Ono
sto nismo znali je da je Tito s njemac-
kim kancelarom Willyjem Brandtom
potpisao ugovor da nasi radnici mogu
otici na, kako se to zvalo, privremeni
rad u Njemacku. Razvoj gospodarstva
"
1
je stao na odredenoj tocki, a pocele
su i svade izmedu Tita i Bakariea s
Rankovicem, pa da bi politicko vod-
stvo Jugoslavije zabavilo gradane,
u jednom trenutku nasli smo se u
istom rangu standarda kao i grada-
ni, primjerice, tadasnje Engleske i1i ·
Francuske".
I:@:Mn I uknjizi opisujete i
kultumi Zivot Zagreba, koji je poeeo
cvjetati. U kinima su poceli igrati
ozbiljniji filmovi, pojavila se i nova
generacija hrvatskih suvremenih
umjetnika.
U kultt¥i 60-ih najednom dolaze
filmovi koji dobivaju pridjev- smi-
jesno zvuci - 'umjetnicki'. Jer nakon
westema i povijesnih spektakala,
u kina dolaze Bergman i Goddard.
Prirnjerice, 'Djevicanski izvor' je
dobio Oscara i godinu dana kasnije
je bio u nasirn kinima. Ante Peterlic
je govorio o filmu 'Prosle godine
u Marienbadu' Alaina Resnaisa iz
1961., a film je bio sinkroniziran jer
zbog kolicine teksta nije mogao biti
titlovan.To je vrijeme kad u Zagreb
dolazi suvremeni ples i1i kako se tad
to zvalo - modemi balet.

Vaki u drustvu Leona Luceva, redatelja Boruta Separovica, Mime Zagar... ;
S kultnim umjetnicima Gilbertom & Georgeom
Netherlnads Dance Theater u Zagrebu
gostuje na prvom Biennalu s tri pred-
stave, nepojrnljivi Tom Gotovac pocinje
sa svojim fotografskim eksperimenti-
ma... U romanu opisujem prvi susret s
tim autorima.
!:MJ :!IJe Ii vas to privuklo reZiji
iii pro esorica hrvatskog koja vas je
usmjerila?
Ma nisam ja s 14 godina pojma imao da
cu krenuti prema reziji. u to V!"ijeme bio
sam kao i svi balavci. Znao sam kad se
ide u koje dvoriste krasti vifoje, kruske,
jabuke... Druga stvar koja me zanimala
bilo je pikulanje i trece - otiCi u kino ako
starci daju lovu. Ali da je ona osjetila
moj dar za reziju, to je istina. Prava ime-
na sam ostavio svim profesorima iz sko-
le - i mojem razredniku Vmku Jurinu,
koji je pisao udZbenike iz geografije, kao
i profesorici Branki Vegar iz engleskog i
Jelki Salter iz hrvatskog. Oni su mi ostali
u sjecanju i htio sam im odati poeast.
Branka Vegar je bila rnlada, ali vrhun-
ska pedagoginja koja se doista s nama.
bavila. Oforrnila je dramsku grupu te
me zainteresirala za kazaliste, glumu i
dramaturgiju. Tjerala me da glurnim i
adaptiram djecji roman Danka Oblaka
'Modri prozori' u predstavu, dovela je
pisca u skolu. Sprijateljila se s mojom
mamom, pa su ostale dobre do kraja
zivota. A moja mama je bila vatrena
aktivistica. Bila je u Crvenom kriZu,
vodila mene i dvije sestre u Vlasku kad
se siromasnima dijelilo bra5no, da nas
nauci da moramo biti dobri prema
drugim ljudima. Obofavao sam i Jelku
Salter, Imala je tad valjda 50-ak godina
i nama tinejdZerirna se cinilo da je nad-
naravno stara. Fantasticno je poznavala
jezik, a nimalo nije postovala komuni-
sticke fore. Od petog razreda, otkad smo
isli prema 'maloj maturi', svima nam se
uporno obracala s 'vi'.
l:®Jm'tfi$Ne idealizirate Ii pomalo to
razdoblje kao vrlo liberalno?
Podsjecam samo u romanu da je Zagreb
oduvijek bio kulturan, veliki grad, a
tu mislim i na razdoblje prije Dru-
gog svjetskog rata. Tito je bio darovit
politicar i sarmirao je Istok i Zapad te
sam htio podsjetiti da smo 60-ih fivjeli
fantastieno. Ljudi zaboravljaju da su sve
te kueerine i stanove koje danas imaju
pokupovali zahvaljujuCi kreditima koji
su se tad podizali i otplaCivali. Ne kaZem
da nije bilo svinjarija u politici i da nije
bilo svinjarija u odnosu na slobodu
pojedinaca. Naravno da je bilo. Ali treba
iskreno priznati da nije bilo sve crno.
Putovao sam puno po svijetu, i mogao
sam ostati zivjeti u svjetskim metropo-
lama, ali uvijek bih razmislio i shvatio
da mi je Zagreb puno draZi, pa sam se .
vraeao. Jer Zagreb ima tu jednu veliku
intelektualnu i kulturnu snagu koju ljudi
ne prepoznaju. NaZalost, svaka politi-
ka, kako ona komunisticka, tako i ova
Plenkovieeva, radi isto. Sve cini kako bi
onemogucila povezivanje i okupljanje
intelektualnih snaga. Okupljanje inte-
lektualaca dogodilo se samo jednom -
krajem 60-ih i poeetkom 70-ih. Hrvatsko
proljece nije zeljelo ukinuti socijalizam
OBITELJ
Znao sa mda moj
otac radi u JNA,
ali nam bas nil<ad
nije htio reci sto
radi. Tek kad sam
otisao u Beograd da
intervjuiram Paju
Savica, od njega sam
saznao da mi je otac
bio sifrant
niti izvuci Hrvatsku iz Jugoslavije, nego
je htjelo pravednije rasporediti novae,
unaprijediti socijalizam, poboljsati ga,
_uciniti pravednijim. I u kulturi se tih go-
dina intelektualci objedinjuju da obrane
hrvatsku kulturu, a ne naciju, ali nakon
'70-ih politika sve to uspjefoo razbija, a
takav se trend razbijanja nastavio sve do
danasnjih dana.
I:MJ :ttm!Karete da je Zagreb oduvi-
jek imao veliku kulturnu i intelektual-
nu snagu, sto podrazumijeva i odrede- '
ne slobode. Kakav je bio stav prema,
primjerice, seksualnim manjinama?
U Jugoslaviji je sve do kraja 60-ih pita-
nje gayeva bilo jednostavno rijeseno -
zakonskom zabranom. Tek krajem 60-ih
je zakon ukinut. No do tada se o tome
uopce nije ni razgovaralo, jer su mnogi
mislili, isto kao i moj otac, da je to kapi-
talisticka izmiSljotina i da to ne postoji.
Prvi tekst o gayevima objavila je, koliko piSem. ZaSto
se sjecam, Vesna Kesic u Startu, i to o ih razdvajaju.
gay paru iz Amsterdama. Nakon toga je Domovinsko
i Polet objavljivao o LGBT zajednici te napaojenep
imao razgovor s jednirn srednjoskolcem ljujuci gene
koji je priznao da je gay. Tek 80-ih se se obraniti, o
dakle pocelo o tome slobodnije pisati i tocka.
mediji su odigrali vaZnu ulogu. Danas :MJ:ttmlB
mediji ne koriste slobode da pisu i prijeumje
govore o toj temi, ali kompletna klima u sredstvaza
drustvu je takva da ljudi gayeve izbjega- · koji taj novae
vaju i otvoreno pokazuju prema njima gora?
netrpeljivost. Gorajeona
!:MJ:ttm!!IU romanu karete da mrzite bio procelnik
credo 'povijest je uciteljica Zivota'. je bila Clanica
To govorim iz perspektive 14-godis- godisnji man
njaka u romanu, ali to vrijedi i danas. smislu rezul
Povezivati Drugi svjetski rat i ustastvo spasill neka ·
s Domovinskim ratom je izvan svake nekenove£
pameti. Sjetimo se sto je Tudman go- za Zagreb, po
vorio. Naravno, protiv sam nagrdivanja kina Europa,
spomenika, ali Tudmanu sigurno ne bi
smetalo to sto mu je netko na spome-
niku nacrtao srp i eekic, jer je on bio
partizan i to nije skrivao ni kad je bio
predsjednik. A evo sto se danas dogada
u Vukovaru. Gradonacelnik govori o ne-
maru srpske djece koja ne ustaju na hr-
vatsku himnu. Ne dovodim u pitanje je
Ii rekao istinu ill nije. Ali istina se moze
reCi na razne nacine, a ne da zvuci kao
poziv na line. Djeca su se prepoznala
i osjetila pozvanirna da rijese stvari i
dolazi do tuenjave. A onda gradona-
celnik kaZe da s tim nema veze. Pa ako
si javna osoba i ako si pametan, moras
biti svjestan da se obraca5 raznim
slojevima ljudi. On je pokrenuo sve ove
dogadaje, a sad odjednom kaZe da nije
odgovoran. Ajest. Za njega je povijest
uCiteljica zivota, ali kao interpretacija,
a ne cinjenica. Koliko se pubertetlija
bavi ideologijom ill politikom? Bave se
svime drugim, samo ne s tim. 0 tome i Vaki i Vlada D

I dijeli ideoloski, nego kvalitativno. Ja sam
pisem. ZaSto tu djecu ne spajaju, nego
.h razdvajaju? Nema razliCitog ucenja o
::>omovinskom ratu. Gradane Hrvatske
"apao je neprijatelj iz Srbije i zahva-
ujuci generalu Tudmanu uspjeli smo
se obraniti, osloboditi, osamostaliti - i
~ocka.
:ttm
$f1 ! Bili ste u obje uloge - naj-
prije umjetnik koji traZi proracunska
sredstva za svoje projekte, a onda onaj
oji taj novae dijeli. Koja pozicija je
gora?
:;ora je ona kad se novae dijeli. Dok sam
_io procelnik za kulturu, Andrea Zlatar
e bila clanica Povjerenstva i taj cetvero-
odisnji mandat smo odvozili dobro, u
-rnislu rezultata. Zastitili smo nezavisne,
:pasill neka kina, pomogli pokrenuti
:ieke nove festivale koji su danas vafai
za Zagreb, poput Zagreb film festivala i
rina Europa, napravili Histrionski dom,
Vaki i Vlada Divljan iz ldola fotografirani ispred Kavkaza
Plesni centar... Iz prorafona Gradskog
ureda za kulturu napravljeno je jako
puno dokumentarnih filmova. To su fak-
ti i to se sve moze dokazati. No situacija
je kasnije postala katastrofalna, jer su
se u svim poljima kulture poceli javljati
petparacki autori i zahtijevati novae
iz proracuna. S druge strane, nestali
su mehanizmi kojima bi se stitili pravi
autori. A onda na sve to, neki od njih
su postali jako negativno raspolofoni
iz politickih razloga. I sad ljudi na koje
racunas da Ce ti pomoCi zapravo postaju
neprijatelji jer 'ti si na drugoj strani' - ti
si ljevicar, ja sam desnicar. Kultura se ne
osobno inzistirao da se za film 'Harriso-
novo cvijece' s Andie MacDowell, o rat-
nom Vukovaru, odvoji novae, da se film
otkupi i prika.Ze iako su to tra.Zili desni.
No meni je to bilo sasvim svejedno jer je
film izvrstan.
l:tffim®'tfVa8 otac je bio vojno lice,
all vrlo tolerantan i prilicno liberalan
roditelj.
Znao sam da radi u JNA, ali nam bas
nikad nije htio reCi sto radi. Tek kad sam
otisao u Beograd da intervjuiram Paju
Saviea, od njega sam saznao da mi je
otac bio sifrant. Nisam mogao doci k
sebi cijeli taj dan. Inace, vecina ljudi koji
su se 70-ih i 80-ih bavili umjetnoscu, pa
tako i mnogi koji su danas u umjetno-
sti, zapravo su bill djeca vojnih ilea. To
je govorio i Tom Durbesic. Uostalom, i
Johnny Stulic je bio dijete oficira. Moj
otac je od mene, naravno uz asisten-
ciju majke, napravio radoholicara, ali
nemam svakodnevnu disciplinu, jer to
nije islo i jer mi je popustao. Imam neki
ritam koji je vezan za konkretan zadatak
da ga sto prije obavim. Ali kao sto piSem
u romanu, u tom razdoblju 60-ih nije
se pitalo tko je bio ustasa, a tko parti-
zan. U to vrijeme se moglo iCi u crkvu,
tada8nji VUS je dva puta mjeseeno
donosio uredno tekstove s vijestima iz
Vatikana. Ali - uvijek postoji tzv. 'mali
fovjek' koji je najvece zlo. On zapravo
gleda tko ide u crkvu, tko ne ide. Tako
je bilo onda, a tako je i sad. I danas
imam susjede u ulici, ne znam kako se
zovu, ali ih vidam, koji znaju da sam
nekakva javna osoba, a znaju i moju
nacionalnost, pa prelaze ulicu samo
dame ne moraju pozdraviti.
:nm :ttm
I ! Va8i su podrijeklom iz
Like, kamo ste samoinicijativno
odlazili svako ljeto. ZaSto vam je to
bilovafuo?
Obofavao sam otiCi u to selo Popinu
ispod Velebita, cuvati ovce i shvatiti
filozofiju Zivota na selu. Sto znaci
prehranjivati se od teskog fizickog
rada, prepoznati svaku od sto ovaca
po imenu, prepoznati ljekovito bilje,
prezivjeti udar groma, a svemu tome
me naucio taj moj stric koji je bio val-
jda preteea 'zelenih'. Pazio je na svaku
grancicu stabla, nista nije dao da se
sijece ill unistava bez svrhe,A danas?
Moj otac je naslijedio imanje na kojem
je bio izvor vode. Ali se ta voda nije
smjela dirati jer uranja pod planinu
koja se zove Postak - i tako nastaje
izvor Zrmanje. Ako unistis izvore, uni-
koliko
Imm
fo=,
stio situ predivnu rijeku. Sad te izvore,
:ttm
hoce prodati Coca-Coli.
ikad niste bill pesimist,
all to sto govorite djeluje doista bes-
perspektivno.
Ni slueajno! I dalje ponavljam da ima
nade jer je to jedini logican slijed. Ne
mozes stalno siriti defetizam i vikati
da je sve ufasno, jer onda bi krajnji is-
hod bio da je najbolje oduzeti si zivot.
A tu se sla.Zem s Albertom Camusom
- zasto si oduzimati zivot kad Ce mi
jednog dana ionako biti oduzet.
Mnogo toga daje nadu dace biti bolje.
Ljudi polako osjeeaju prijevare iako ih
ne znaju jos definirati. Zabrinutost za
rnlade narastajenatjerat ce nas da po-
boljsamo stvari. Nema vise revolucije,
ali ima polaganih promjena. Nesreea
ovoga podneblja je sto je tu uvijek
postojala klica lopovluka i u nekim
periodima se on razlista, na pogodnoj
politickoj podlozi. Ali dovoljno je da
smo zivi. Dok si Ziv, mofos apsolut -
no sve. Kako smo pjevali u predstavi
ZorZa Para na Ljetnim igrama u
Dubrovniku 1971. u kojoj ka.Ze Brecht:
'Ne dajte se prevariti da je zivot prazan
dim, na iskap se mora piti, jer necete
ga biti siti na rastanku s njim'. Rekao
bih - kao pozdrav sa 60-ima.
 Osvrt
Pise:
ADRIAN CVITANOVIC
D umunjska knjiZevnost, koja, uosta-
I\lom kao i sve ostale knjiZevnosti tzv.
malih naroda, polako i ustrajno prodire
u domaCi Citateljski prostor i osvaja nove
poklonike gotovo svakim novim
otkricem, jer je u prici o knjiZevnostima
koje ne dolaze iz anglosaksonskoga ill
germanskoga podrucja upravo o tome
rijec, zabljesnula nas je i zadivila novim
izdankom iz svoje bogate umjetnicke
povijesti. Mihail Sebastian (1907-1945)
jedno je od imena koja ce zacijelo ostati
trajno upisana u povijesti svjetske .
knjiZevnosti. Prozaik, dramski pisac i
publieist zidovskog podrijetla karijeru je
poeeo sredinom dvadesetih godina
proslog stoljeea suradnjom u kultnom
fasopisu Cuvantul svog mentora i
ucitelja Naea Ionescua, a potom je
ostvario zavidnu karijeru publicista i
dramaticara ciji SU komadi pozeli golem
uspjeh na bukurestanskim pozomica-
ma. Sebastian se ulaskom u rumunjski
intelektualni svijet upoznao s trojicom
ljudi koji ce uvelike obiljeziti njegov zivot
tijekom bumih tridesetih godina
dvadesetog stoljeea, sve do izbijanja
Drugog svjetskog rata - to su Mircea
Eliade, kasnije jedan od najvecih
svjetskih autoriteta u poznavanju
samanizma i vrsni povjesnicar religije,
Emil Cioran, "filozof samoubojstva", koji
ce karijeru ostvariti u Francuskoj piSuCi
na francuskome jeziku i postavsi jednim
od njegovih najvecih stilista, te Eugen
Ionesco, cija ce se daljnja sudbina
ispreplesti s Cioranovom, a slijedit ce i
njegov put, stvarajuCi na francuskom
jeziku i postavsi jedan od najvecih
svjetskih dramaticara tzv. teatra apsurda.
Mihail Sebastian, dosljak iz rumunjske
provincije, podrijetlom iz siromasne
zidovske obitelji, studirao je pravo i
pokusavao pronaci vlastiti put u
meduratnom uskomesanom Bukurestu,
u kojem su se sudarala dva svijeta: stari,
tradicionalni, opterecen burnom
rumunjskom povijescu, i nov; svjez,
urban, povezan s onodobnim moder-
nim in~elektualnim strujanjima, napose
u Francuskoj, u kojoj je jedan drugi
Rumunj, Tristan Tzara, vec ostavio trajan
pefat na onda8njim suvremenim
avangardnim umjetnickim pokretima.
Sebastian preko svojeg mentora, Naea
Ionescua, ulazi u svijet bukurestanske
nove intelektualne elite, koja pokufava
pronaCi svoj izraz i izlaz u nacionalistic-
kim tendencijama koje sve vise podgrija-
vaju uzburkanu rumunjsku stvarnost i
potifo raslojavanje gradanstva, rascije-

Sebastian je nesretnim slueajem skoncao pod gusjenicama sovjetskog tenka
pljenog izmedu nacionalisticke i
proleterske, socijalisticke struje. Nae
Ionescu, Cioran, Eliade i jos jedan vrsni
filozof, Constantin Noica, sve se vise
sunovraeuju u tvrdokornu nacionalistic-
ku paradigmu koja je pod golemim
utjecajem mistifooga Corneliua
Codreanua, ideologa i karizmatskoga
predvodnika Zeljezne garde, ekstremno-
ga desnicarskog pokreta koji ee tijekom
Drugog svjetskog rata nakratko vladati
Rumunjskom. Mihail Sebastian je stalni
suradnik nekolicine glasila koja se
matraju radikalnim izdancima krajnje
nacionalisticke desnice, a u kojima
objavljuje clanke i prikaze posvecene
knjiievnosti i umjetnosti. Na5avsi se kao
Zldov u ozracju ekstremnog diskursa
koji promice antisemitizam, rasizam i
rumunjsku nadmoc, Sebastian postaje
kljucan svjedok poniranja rumunjske
:ntelektualne elite na dno radikalne
nacionalisticke misli. Premda Zidovskog
podrijetla, Sebastian nije bio praktican
' jernik niti se na bilo koji nacin osjeeao
pripadnikom Zidovske manjine.
" 1edutim, svjedoceCi promjeni nazora
kod svojih prijatelja i poznanika, koji sve
vise zapadaju u krajnost, Sebastian 1932.
pocinje pisati roman "Vee dvije tisuce
godina ... "' u kojem ce prikazati zivot
mladog Zidovskog studenta iz provincije
u uzavreloj bukurestanskoj meduratnoj
prijestolnici. Roman je podijeljen u dva
dijela: u prvom Sebastian prikazuje
5tudentske godine mladog Zidova,
razapetog izmedu folje za samoostvare-
njem i nacionalistickog bezurnlja koje je
pocelo harati Rumunjskom, a svoj je
izraz naslo u antisemitizmu, koji se na
sveucilistu provodi brutalnim premlaCi-
vanjem Zidr>va i borbom za tzv. nume-
rus clausus. Pisan u prvom lieu, roman
donosi zastrasujueu sliku rumunjske
stvarnosti koja potire Drugog, cije
utjelovljenje predstavljaju Zidovi. Mladic
upoznaje karizmatskog profosora s cijim
se pogledima nikako ne mofo sloziti, ali
koji istodobno ostavlja silan dojam na
mladu dusu foljnu poticaja. Mladic na
prijedlog profesora upisuje studij
arhitekture. Drugi dio romana zbiva se
pet godina kasnije, mladic je postao
poznat i traien arhitekt koji, premda
zidovskog podrijetla, dobiva velike i
znafajne poslove. Mladic svodi svojevr-
snu retrospektivu svojeg studentskog
zivota, susreeuCi poznanike i prijatelje iz
mladenackih dana koji su nastradali
zbog svojih uvjerenja ill nacionalne
pripadnosti. Nehotice prigrlivsi svoje
podrijetlo, glavni junak svodi racun s
rumunjskom zbiljom, nastojeci razrije-
siti nerazmrsiv gordijski cvor meduratne
stvarnosti. Sebastian je od 1935. do 1944.
pisao dnevnik u kojem je detaljno i
marno zapisivao rumunjsku svakidas-
njicu koja se postupno preobraiavala u
nocnu moru. Dnevnik je pronaden tek
sredinom devedesetih godina 20.
stoljeea i izazvao je veliku pomutnju u
intelektualnim krugovima. U recenom
dnevniku nalaze se mnoge refleksije na
zbivanja iz Sebastianova romana, a
pisac u prvom dijelu romana navodi
kako glavni junak vodi dnevnik koji silno
podsjeea na pola stoljeea kasnije
otkrivene dnevnicke zabiljeske. Neki su
istraiivaCi zato skloni misljenju kako je
Sebastian dnevnik poceo pisati ranije,
jer se neki elementi neobifoo zrcale u
romanu. Sebastian je, pocevsi pisati
roman, zamolio svojeg ucitelja Naea
Ionescua da napise predgovor. Mentor
je spremno odgovorio, iznjedrivsi
svojevrsnu apologiju krajnjeg naciona-
90- Vee dvije tisuce
godina/Kako sam
po_stao huligan,
Mihail Sebastian, Disput.
Preveli: Luca-loan Frana i
Ivana Olujic
lizma i antisemitizma. Sebastiana je
sablaznio uciteljev rad, ali nije povukao
njegovo objavljivanje. Roman odmah
nakon izlaska 1934. izaziva pravu buru,
riapadi iz desnifarskih krugova nesmi-
ljeno se osipaju po autoru i njegovu
djelu. Sebastian briZljivo prikuplja sav
taj grozomoran materijal i sljedece
godine objavljuje knjigu "Kako sam
postao huligan", u kojoj donosi sve
clanke koje je dospio prikupiti, objelo-
danivsi svojevrsnu antologiju zla, knjigu
u kojoj je pokusao staviti tocku na i
cijeloj toj aferi te jednom zauvijek
zapusiti usta svima onima koji su ga
napadali s nacionalistickih, a ne
knjiievnih pozicija. "Kako sam postao
huligan" zadivljujuee je djelo u kojem je
Sebastian pokusao odgovoriti na
desnifarsko sljepilo argumentiranom,
humanistickom, ali umjetnickom
reakcijom koja je odraz autorovih
shvacanja sebe kao pojedinca i odgovor-
nosti intelektualca koji je istodobno i
predstavnik Zidovske manjine. Sebastia-
nov dnevnik pruia cjelokupnu sliku
njegovih daljnjih peripetija i zbivanja
koja su uslijedila. Nacionalisticko ludilo
sve vise ogreza u krajnost, Sebastianu je
bilo zabranjeno bavljenje novinarstvom,
a oduzeta mu je i odvjetnicka licencija.
Lisen sredstava za zivot, Sebastian
preZivljava zahvaljujuCi pomoCi
prijatelja, prevodeci te radeci potajice za
kazaliste. Zeljezna garda nakratko 1940.
dolazi na vlast u Rumunjskoj i to je
razdoblje najstrahotnijih pogroma,
opceg nasilja nad zidovskim Zivljem.
Sebastian je upucen na prisilni rad, radi
na otkopavanju prijestolnice od snijega,
prikupljanju drva za ogrjev, dobiva
lopatu i pijuk is ostalim zidovskim
stanovnistvom prezivljava mukotrpno
radeCi na "dobrovoljnim" javnim radovi-
ma. Njegovi prijatelji iz mladosti
okrenuli su mu leda, Eliade je otisao u
Portugal kao zaposlenik rumunjskog
veleposlanstva, Cioran je 1939. izbjegao
u Francusku, a Nae Ionescu urnire 1940.
Drugi svjetski rat Sebastian je proveo
nastojeCi biti neprisutan, neprimjetan.
Dozivio je oslobodenje i 1945. trebao je
poceti predavati na Slobodnom radnic-
ku sveucilistu. Zureci na svoje prvo
predavanje, Mihail Sebastian je nesret-
nim slufajem skonfao pod gusjenicama
sovjetskog tenka. Pitak i vrstan prijevod
Luce-Ioana Frane i Ivane Olujic jamci
nam uiitak u citanju ovog iznimno
vainog i iznirnno aktualnog bisera
rumunjske knjiZevnosti, za koji ne
dvojimo kako ce osvojiti simpatije i
naklonost domaceg citateljstva. Nezao-
bilazno stivo za svakoga gutafa vrhun-
skih knjiievnih poslastica!
 lntervju

•
J

5
5
n
p
Kupci i citatelji
nisu neka
amorfna masa,
oni su zapravo [
skup interesnih
nisa, a ujedno 'nekor
su i razlog
ogranicenosti nae
naklada knjiga, M,
kaZe
 Smisaoje
kojim se izazovima susrece urednik
S u velikoj nakladnickoj kuCi, poput
Mqzaika knjiga, kako ovaj nakladnik
funkcionira u vrijeme permanentne
krize knjiinog sektora u Hrvatskoj,

jednom uloiiti
koji su mu strateski planovi, kako se
biraju naslovi koje objavljuje... 0 tome
i drugim temama razgovarali smo sa
Zoranom Maljkovicem, glavnirn ured-
nikom Mozaika knjiga.
I:t§I:mama pocetak, ra8Cianite

u knjigu i ukratko izdavacki profil Mozaika

knjiga po segmentima, citateljsko-te-
matskim niSa1lla?
Zoran Maljkovic: Prije svega, vafuo
je napomenuti da je Mozaik knjiga

zaraditi
....,.. ito organiziran kroz prodajnu strukturu
o kojoj ovisi koja ee se vrsta i zanrovi
uopce objavljivati. U nakladnistvu je
najtefo organizirati prodaju, knjigu
je mnogo lakSe objaviti, no sto onda

Vise, no u
s njom, kako doCi do kupca koji ima
interesa bas za tu knjigu? Nas se
program sastoji od knjiga potrebnih
nasim prodajnim kanalima i dijele se u
skupine odredene cjenovno. Takozva-
ni A program su enciklopedije, koje

Hrvatskoj se u pravilu prodaju putem direktne

prodaje, all mogu se na upit kupiti i na
drugi nacin, njih npr. ne distribuiramo
u knjiiare jer kupci takvih knjiga tamo
ne zalaze. Knjige najniieg cjenovnog

smo doili do ranga, takozvane C i D, prodaju se u

knjiiarama i preko knjiinoga kluba,
a kako je klub 'obiteljska' stvar, tu su
zastupljene knjige koje treba citava
obitelj - od bojanki i slikovnica preko

stupnja kad se
beletristike do razlicitih prirucnika.
l:t§l:MOIA. kako je poslorena ured-
nicka gamitura u Mozaiku knjiga?
Tko radi sto?
U ovom trenu imamo tri urednika.

na to gleda s
Kolegica Aleksandra Stella Skec je
voditeljica prirucnickog programa, ja
vodim domacu i djecju knjiievnost te
beletristiku, a kolega Vid JakSa Opacic
radi monografske knjige od pocetka,
najcesce vezane uz hrvatski prirodni,

podozrenjem u;,tnicki ill vjerski prostor.

Razgovarao:
NENAD BARTOLClt
Danas jednostavno vise ne mozete biti
'nekomercijalni' nakladnik te se hvaliti time i biti
na ekonomski zdravim osnovama, kaze Zoran
Maljlmvic, glavni urednik Mozaika knjige
1:::M01Kakav je izdavacki plan
za 2019. godinu, od kojih Mozaiko-
vih naslova ocekujete veei uspjeh u
2019.?
Plan broji oko 120 naslova. Navise se
oeekuje od takozvanih Ai B projekata:
"IScezla Hrvatska", koja ee na jedno-
me mjestu popisati mnoge stvari koje
su nekad u Hrvatskoj postojale, a sad
ih nema, te "Svetista Hrvatske", koja
ce popisati sva mjesta koja se obilaze
za pojedine blagdane i prigodno ih
opisati.
Nastavak na lljedeCoj lltranid -+
 Veliki je projekt i 'Hrvatska povijest iz
godine U godinu' koja ce hrvatsku povi-
I knjige sudjelovali. U rijeci 'nakladnistvo'
jest prikazati na suvremen i inovativan
nacin. Od ostalih knjiga mogu navesti
sjajnu knjigu bivseg kustosa galerije
Tate u Londonu Willa Gompertza 'Sto
gledas?', koji na jasan nacin pripovijeda
povijest umjetnosti 20. stoljefa Tu je
novi, obimni, roman Gorana Tribusona
'Otac od bronce", jos jedan roman sve
popularnije Celeste Ng, onda re-
mek-djelo Amora Towlesa 'Dzentlmen
u Moskvi'. Tu je jos i niz najuspjesnijih
svjetskih krimiea objavljenih proslih
m·eseci u svijetu.
i,:,i,;1i1i.i.:.1~12-.a koji naCin odabirete · Malo je i novinara koji poznaju naklad-
naslove koje cete objaviti? Koliko
unaprijed planirate produkciju. Evo,
. razgovaramo na pocetku 2019., je li
ona vee praktieno skroz definirana ill
si ostavljate rezerve za jos neka ad hoc
izdanja? Koliko je naslova vee u nekoj
fazi produkcije za 2020.?
Naslovi se biraju ovisno za koji se
prodajni kanal rade. Plan je za ovu
godinu u potpunosti gotov, a nesto bi
moglo biti uvrsteno jedino ako se nesto
drugo iz ove godine prebaci u idueu.
S obzirom na planirani promet u ovoj
godini, odreduje se produkcijski budZet
koji ne smije biti premasen, eventualno
nekim ustedama smanjen. Sto se tice
2020. godine, ovih dana zavrsavamo ·
plan produkcije knjiga za direktnu
prodaju, a za ostale definiramo prvo
i drugo tromjesecje, dok ce za sve biti
plan kompletiran pocetkom jeseni. Da
bi kuea naseg profila i velicine mogla
funkcionirati, moramo dovoljno rano
planirati i pripremiti sve potrebno da
mozemo irnati optimalne naklade pa
je bitna procjena koliko ce neki naslov
irnati citatelja i kupaca. Pod komerci-
jalnirn smatramo ono sto je najbolje iz
odredenog zanra i za koji postoji veliki
interes medu citateljirna.
I:mJ :fiTntJKupci knjiga cesto istieu
kako bi kupovali vise knjiga kad bi one
bile jeftinije. Jesu li knjige u Hrvatskoj
skupe? Koja je politika MK prema
cijeni knjige?
Nema tu neke filozofije, poznata je
nakladnicka matematika. Kako bi-
ste mogli zavrtjeti cijeli krug morate
proizvodnu cijenu pomnoZiti s cetiri. A
cijena ovisi o nakladi. Ja sam osobno za
cijenu knjige koja je ispod 100 kuna, no
troskovi to ponekad ne dopustaju. No da
bi knjiga stajala recirno 50 kuna, morate
tiskati barem 5000 primjeraka, a mora,
n:zumljivo, i po sadrfaju biti z.anirnljiva
vecem broju ljudi. Racunajte jos kad
platite knjigu u knjiZari 100 kuna, da
gotovo pola od toga ostaje onome tko
vam je knjigu prodao. A onda ostatak
podijelite na sve ostale koji su u izradi
je i rijec 'naklada'. Smisao je, znaju to
svi, jednom uloziti u knjigu i prodati je
u sto veeoj 'nakladi') zaraditi sto vise, no
u Hrvatskoj smo dosli do stupnja kad se
na to gleda sa sumnjom i podozrenjem.
Cak sam procitao izjave nekih pisaca
da irn nije stalo da ih se cita. Problem
je i sto se nakladnistvo medijski prati
iskljucivo kroz kategorije teorije knji-
zevnosti, kao da osirn lijepe knjiZev-
nosti nitko nista ne objavljuje i jako je
tesko da se neka vrhunska knjiga nekog
drugog zanra uspije probiti u javnost.
nicke procese pa se o knjigama najcesee
piSe tako da se prepifo tekstovi s korica
knjige. Nasrecu, drustvene rnre.ze sad
omogueuju da svatko moze predstaviti
sto i kako Zeli.
I:@ :fiTnl!l<olika je zastupljenost hr-
vatskih autora u odnosu na prijevodnu
literaturu?
Ako se uzme u obzir sve djecje pisce i
sve pisce za odrasle te njihova ponovlje-
na izdanja, mi u ponudi irnamo mnogo rukopisa, je i postojanje veceg interesa vecinom
njihovih knjiga, ali u pravilu radimo citatelja, kako za autora, tako i za sadr- daneka.ze
4-5 knjiga domacih autora iz segmenta faj. Minimalna naklada u koju mi mo- knjigakoje
literature za odrasle i isto toliko djec- zemo ici je 1500 primjeraka kako bismo bi bilo b
jih knjiga te slikovnica. U odnosu na uspjeli irnati dovoljno prirnjeraka za sva posaljune
ukupan broj svih knjiga, hrvatski su svoja prodajna mjesta. I koliko god ru- akonamse
autori na godisnjoj razini novih naslova kopis bio kvalitetan, ako ne prepoznam koliko treba
zastu~ni 10-15%. i prodajni potencijal knjige, na.zalost, ciljano nude
l:@ffi! Ne cini li vam se da je Mo- ne mogu ga uvrstiti u plan. Ovdje me kojih bi zelj
zaik knjiga 'zacementirao' svoj katalog takoder zanirnaju i knjige koje ce se pro- njihovpro
u smislu objavljivanja knjiZevnih davati godinama te ponavljati izdanja. do suradnje.
djela hrvatskih autora. Dojam je da Neke se nase knjige, poput naslova Ju- autorikoji
je mladim ill nedovoljno afirmiranim lijane Matanovic (njezina knjiga 'Zasto potencijale
autorima tesko dospjeti u katalog MK, sam Varn lagala' u 22 godine prodana nedasupo
U drustvo autora kao StO SU Pavlicic, je u 55.000 prirnjeraka, a ovih ce dana i ambiciozniv
Tribuson, Gavran, Cvetnic, Matanovic,
Pille, Polak. .. Koliko dobivate ruko-
novo izdanje) ill Mire Gavrana ponav-
ljaju vec dvadesetak godina, za njirna
:ttm:tttn!
koji objavl'
pisa od neafirmiranih autora i kolike ne prestaje interes i najsretniji sam kad prodavaniji
su njihove sanse za objavljivanje u to prepoznam. Dolazi mnogo rukopisa, najproda
Mozaiku? no nema ih, slozit ce se vjerujem u tome najnovijeb
Kriterij u ovom slucaju, osirn kvalitete i drugi urednici, dovoljno kvalitetnih. Zadnjaan ·
Jedan za koji smo se odlucill je Tomislav knjiZnice na
Sovagovic koji se sa svoja tri objavljena autorsken
NA KONJU naslova zadovoljio sve na8e nakladnic- kazalesuda
ke, ali i prodajne kriterije. Takvi su nam tu i na ilustr
Velike nal<lade, pisci dobro dosli. Moram irnati pisce strane pisce)
koji pisu knjige za tako sveobuhvatnu
poput 'Pedeset prodaju. S jedne mi je strane fao da
u top lOsvih
najposudiv
nemam neke druge do.kojih drzirn, ali
nijansi sive', za koje nisam siguran da su dovoljno
vanija suvre
cakako ses
generiraju kupci koji komercijalni, ali i one koji irnaju golemi
potencijal, ali su lojalni nekim manjim
odrasle. 0
U smislupr
inace ne citaju. l<ad nakladnickim kucama koje nemaju
otenci'ale koje mi irnamo.
Pille i Mire G
koliko god.in
bi oni bili redoviti ~~~~ jeste li u Mozaiku spremni
uci u totalni rizik s potpuno nepozna-
prirnjeraka,
citatelji Stas
kupci, mi bismo svi tim/om autorom/icom u slueaju da ste
jako zaintrigi:rani rukopisom?
vecenaklad
Torjanca, koj
bili na l<onju Da, to nama ne bi bio problem. No namjenajpr

veeinom nam se nude nekakve blijede,
da ne kaiem amaterske kopije nekih
knjiga koje SU U svjetskom trendu StO
bi bilo besmisleno objavljivati. lli nam
posalju neku kratku prieu pa kaiu da ee,
ako nam se dopada, oni takvih napisati
koliko treba Ozbiljniji pisci uglavnom
ciljano nude rukopise izdavacima kod
kojih bi zeljeli objaviti knjigu, znaju
njihov program, pa na kraju i dode
do suradnje. Nama se ponajvise nude
autori koji su prepoznall na8e prodajne
potencijale u trenutku kad oni procije-
ne da su postall pisci za veee naklade i
ambiciozniie vrste prodaje.
mJ :ttfi1! Cesto istieete kako su autori
koji objavljuju u MK najcitaniji i naj-
prodavaniji hrvatski autori iii su medu
najprodavanijima. Sto nam govore
najnovije brojke, tko su predvodnici/e?
Zadnja analiza Nacionalne i sveucillsne
knjiZnice na osnovi koje se odreduju
autorske naknade za posudivanost po-
kazale su da su Mozaikovi autori (mislim
tu i na ilustratore i prevoditelje, kao i
strane pisce) vodeei te da ih je najvise
u top 10 svih kategorija. Sanja Pille je
najposudivanija autorica, all i najproda-
vanija suvremena hrvatska knjiZevnica
cak ako se s njom usporeduju i autori za
odrasle. Odmah iza nje je Pavao Pavlicie.
U smislu prodaje, knjige za djecu Sanje
Pille i Mire Gavrana u pravilu nakon ne-
koliko godirta prijedu 10.000 prodanih
primjeraka, all to je vrsta literature gdje
citatelji stasaju jako dinarnifoo. Jos SU
veee naklade slikovnica, npr. Tomislava
Torjanca, koje su oko 20.000. Mislim da
nam je najprodavanija slikovnica ona
Nama se ponajvise
nude autori koji
su prepoznali
nase prodajne
potencijale, kaie
.Zeljke Mezie 'Pliva patka, koja je dosad
prodana u oko 45.000 komada, no to je u
vise od deset godina.
I:mJ:ttfi19Koji ste tip urednika. .. Onaj
koji je sklon veeim intervencijama u
autorov rukopis iii koji upliv urednika
svodi na najmanju mogucu mjeru?
Bila je jedna faza kad smo godisnje
objavljivall dvanaest knjiga za odrasle
domaeih autora, bilo je tu i poezije i
kratkih priea. Za mene je to bio period
koji eu dugo pamtiti kao inspirativan,
no veeinu tih knjiga nije se moglo
prodati u kolicini koja bi bila isplativa
i nama, a i autoru, iako imamo obieaj
autore plaeati unaprijed. Sad znam da
u Hrvatskoj nema vise od deset rukopi-
sa godiSnje koji bi i autoru i nakladniku
omogueili neku ozbiljniju zaradu. Ako
taj broj podijelite na sve nakladnike, vi-
dite i sarni koliko je to. Naravno da ima
knjiga koje su vrijedne objavljivanja, all
tesko ih je objaviti bez necije potpore.
Ponekad objavimo neki rukopis za koji
unaprijed znamo da neee biti neki hit
ill ulaiemo u nesfo za sto procijenimo
da ee mozda jednom biti hit, au te na-
slove ulaiemo zaradu od komercijalnih
knjiga. Uostalom, cijeli nakladnicki svi-
jet tako funkcionira, potpore kao takve
ne postoje u ozbiljnom nakladnickom
svijetu. Uvijek vam neki 'Da Vincijev
kod' ill 'Djevojka u vlaku' omogueuje
objaviti nekog urnjetnicki relevantnog
pisca koji nema brzi obrtaj. Danas
jednostavno vise ne mozete biti 'neko-
mercijalni' nakladnik te se hvaliti time i
biti na ekonomski zdravim osnovama.
l:mJ:ttfi1! Kako izgleda uredivanje
knjiga autora, poput PavliCiCa, Gavra-
na, Pille... hnaju Ii njihovi rukopisi po-
trebu za urednikom iii je tu va8a uloga
urednika zapravo samo tehnicka?
Kupci i citatelji nisu neka amorfna
masa, oni su zapravo skup interesnih
nisa, a ujedno su i razlog ogranice-
nosti naklada knjiga. Velike naklade,
poput 'Pedeset nijansi sive', generiraju
kupci koji inace ne citaju. Kad bi oni
bili redoviti kupci, mi bismo svi bill na
konju. Naialost, oni to nisu i sljedeeu
ee knjigu procitati tek za deset godina,
kad se opet o necemu pocne prieati.
Pisci koje ste naveli takoder imaju svo-
ju nisu i cesto se dogada da netko cita
jednog od njih, a ne drugog. A cita ih se
bas zato sto pisu kako piSu. Svi su oni
iskusna imena i rukopisi koje predaju
budu gotovo bez pogreske. Gotovo ni-
kad nista ne mijenjamo na struktumoj
razini, ako je nesto i spomo to se rijesi
jos u vrijeme nastanka knjige. Najvise
znamo raspravljati oko naslova. Rad
na rukopisu je vrlo ozbiljan posao te
s njim odgajate i pisca. To ima smisla
samo ako ste svojevrsni izdavacki labo-
ratorij koji tako radi s desetak pisaca
pa na kraju uspijete stvoriti jednog
relevantnog. To ovisi o odluci vlasnika,
naravno, a uzimati jednog i baviti se
njime u okrUZ.enju desetak vee afir-
miranih autora s kojima nema takvog
rada ne cini mi se svrsishodnim. Ai u
Hrvatskoj vee imamo nekoliko uredni-
ka koji taj posao odlicno rade i mislim
da SU rnladi pisci vee svjesni toga. Na
taj nacin radim najvise slikovnice, rad
s ilustratorima me posebno veseli,
pogotovo otkrivanje novih imena koja
prepoznam prije ijedne objavljene
knjige, poput Tomislava Torjanca ill
Nikoline Novosel Nezmah.
!:mJ:ttfi19Koje knjige citate u 'slobod-
nom izboru', postoji Ii uopee prostor
za to? Ako da, koju vrstu knjiga i koje
autore? Slobodno preporucite neki
naslov?
Pas obzirom na broj knjiga koji radim
godisnje, naialost, ne stignem citati
koliko bih l.elio. Kad bih imao vise vre-
mena, rado bih ponovno Citao Kunde-
ru, D. H. Lawrencea, Hrabala, Manna i
jos neke, a od zadnjih procitanih knjiga
najvise mi se dopao roman redatelja
Gorana Markoviea 'Beogradski trio',
koji donosi fikcionalnu pricu o danima
kad je u funkciji kulturnog ata8ea u
Beogradu boravio Lawrence Durrell.
Roman je zanirnljiv jer je sastavljen od
pisama, izvjesea, rezolucija i svjedo-
cenja, a veeina recenica koje Durrell
izgovara izvucene su iz 'Aleksandrijskog
kvarteta". Kad se tu jos pojavi i Henry
Miller, onda znate sto mozete ocekivati.
 Dani Tolise
Prosle godine Nagradu 'Fra Martin Nedic' dabila je knjizevnica i prevoditeljica
Mirjana Buljan iz Zagreba (na fotografiji s clanovima prosudbenog povjerenstva)
NatjeCaj za l<njiZevnu
nagradu l<oja nosi ime
po pivom ilircu iz Bosne
Prijave za deveto izdanje knjizevne nagrade traju od 3. sijecnja
do 1. travnja 2019., a dodjela ce biti pocetkom lipnja LI Tolisi
Pise:
KRESIMIR DOMINKOVIC
otaknuti zeljom i potrebom da
P 2007. godine obiljeze tri vaZne
obljetniee u svojem rodnom selu, 80
godina KUD-a Kralj Tomislav, 60 godi-
na Sportskog drustva Sloga i 30 godina
mjesnog DVD-a, skupina entuzijasta
iz Tolise, naselja u opCini Orasje u
Bosanskoj posavini, utemeljila je kul-
turnu manifestaciju Dani Tolise, koja
ave godine dozivljava vec 13. izdanje.
A 2010. godine zaklada Terra Tolis, koja
je formalni organizator Dana Tolise,
utemeljila je i prvi put d~odijelila Knji-
zevnu nagradu "Fra Martin Nedic".
Povod je bila 200. obljetnica rodenja
Tolisanina fra Martina Nediea (1810-
1895), duhovnika, prosvjetitelja, pje-
snika, kronicara i graditelja, najdifoi-
jeg sina ovog pitomog posavskog sela,
koje se, pod ilp.enom Terra Tolis, prvi
put spominje 1244. godine u darovnici s fermanom za gradnju crkve u Tolisi
Fra Martin Nedic, prvi ilirac Bosne,
P.
u
ugarsko-hrvatskoga kralja Bele Iv., a
u kojem je 1823. godine utemeljena
prva pucka skola u Bosni i Hercegovini
(osnovao ju je fra llija Starcevic), kao
i prva zernljoradnicka zadruga i Bill
(1904.).
Lokalnu zajednicu fra Martin je
najvise zaduzio gradnjom velebne
crkve i franjevackog samostana u
rodnom selu. Da bi uspio od turskih
vlasti dobiti dopustenje (ferman) za
gradnju sakralnog objekta, otputovao
je cak do lstanbula, gdje je, izmedu
ostalog zbog izvrsnog poznavanja
turskogjezika, pa i zbog nosenja fesa,
po cemu je bio prepoznatljiv, uspio u
svojoj nakani i dobio ferman. I danas
je toliska crkva (cija je gradnja pocela
1864. a dovrsena 1881. godine) jedna
od najvecih u Bosni i Hercegovini.
Kad je rijec o kulturno-umjetnickoj
djelatnosti i o njegovu znacenju za
hrvatsku kulturu opcenito, fra Mar- DJECAO
tin Nedic bio je aktivno ukljucen u Toni Sala
hrvatski narodni preporod. Bio je
odusevljen idejama iliraca i Ljude-
vita Gaja, koji mu je pomogao da u
Henacom
Karlovcu 1835. godine tiska poemu
"Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe
u pramalitje godine 1835.", paradi-
gmatsko i programatsko djelo budenja
nacionalne svijesti i potrebe ujedinje-
nja slavenskih naroda. To mu je djelo
ponajvise priskrbilo titulu prvoga
ilirca Bosne.
Pocetkom lipnja ove godine, na 13.
Danima Tolise, bit ce svecana dodjela
devetog izdanja KnjiZevne nagra-
de "Fra Martin NediC", za koju se
mogu prijaviti svi autori ili nakladnici
knjiZevnoumjetnickog djela pisanog
hrvatskim jezikom, bilo iz Bosne i
Hercegovine bilo iz Hrvatske, a tijekom
proslih godina bilo je knjiga i ciji SU au- PUTOV,
tori vojvodanski Hrvati. Dakle, geograf-
skog ogranicenja nema. Bitno je da su
EUROPI
Gabriel Gar
knjige objavljene od 1. sijefoja 2018. do V.B.Z.
1. travnja 2019., do kada i traje natjeeaj, CUDESNI
koji je raspisan 3. sijecnja 2019., i da je ChaSeoRul
rijec o prvom izdanju knjige. Nagrada V.B.Z.
se sastoji od plakete i noveanog iznosa,
koji svake godine iznova utvrduje PORTRETI
upravni odbor zaklade. EmilioM .
U proteklih osam godina na natjeeaj Maticahrva
su se prijavljivali mnogi poznati, vrlo
kvalitetni i cijenjeni spisatelji, primjeri- SPOZNAJA,
ce Ernest FiSer i Drago Stambuk. Medu MISTERIJ
laureatima treba izdvojiti Julijanu Edgar Mor"
Matanovic (dobitnicu iz 2015. za zbirku TIM press
priea "I na poeetku i na kraju bijase POBUNA
kava"), a lani je nagradu dobila zagre- FrancoBifo
backa knjifovnica Mirjana Buljan za SandorfiM'
zbirku pripovijedaka "Apsirtov pupak".
Vise o svemu na www.tolisa.info.
 PREGLED NOVIH IZDANJA HRVATSKIH NAKLADNIKA
u suradnji s portalom Moderna vremena Info - www.mvinfo.hr

KNJIZEVNOST OVAKO EVO SVRSAVA NOVI TAJNI DNEVNIK UPI2MBooks

SVIJET HENDRIKA GROENA
Maria Ksiluri Hendrik Groen FWRILEGIJ
UZVISENJE Charles Peguy
~enRuskov Sandorf Mozaik knjiga
Durieux
Sandorf PWD SPOZNAJE
Liv Stromquist BEZLlNIJE
OTKOSTENA MARYLIN Aleksandar Flaker
Isabelle Wery Sandorf
Durieux
Sandorf DNEVNIK JEDNE NEVJERE RAT NEMA ZENSKO IJCE
POEZIJA: SABRANA DJEIA Emilios Solomou KNJIGE ZA DJECU Svetlana Aleksijevic
2 Sandorf Edicije BoZicevie
Ida Verona VERA MEDU KNJIGAMA
KRVOTOK Davorka Premec OPASNO CITANJE
lzdanja Antibarbarus, Darko Separovie grupa autora
Hrvatsko nacionalno vijeee Ibis grafika
Gradska knjiZnica Rijeka Kulturtreger, Kurziv
CmeGore DJECAKOVPROBLEM
ADRESA NEPOZNATA Ranija Zagir UPOMOC, PROCITAIJ
SENTIMENTALNO Lee Child SMOKNJIGU!
putovanje Sandorf
Znanje Luka Ostojie
VIktor Sklovskij MIRIS KNJIGE Kulturtreger, Kurziv
Fraktura NEPROSPAVANE NOCI
Jadranka Klepac
Nick Spalding Naklada Ljevak PRAVIW 5 SEKUNDI
DJECACI Znanje Mel Robbins
Toni Sala SAN LJETNE NOCI V.B.Z.
Henacom KAIJGUIA Zoran Perie, ilustr. Dominik
Simon Tumey Vukovie UMIJECE IZBORA U
SOBAMOJESESTRE Znanje SVIJETU PREOBILJA
Aleksandra Kardum V.B.Z.
Michael Bhaskar
Henacom PRIZNANJE MAJMUNCIC MUMI - Naklada Ljevak
Jo Spain PRIVATNI DETEKTIV
IGRAISTINE Znanje HRVATSKA PSIHIJATRIJA
Irena Matijasevie David Serlin, Brian Selznik
Planetopija POCETKOM 21. STOLJECA
Henacom ISKUSAJ ME U SUMRAK
Vlado Jukie
Lisa Kleypas
ERNESTOVE DJEVICE UPOZNAJ STARE Medicinska naklada
Znanje
Tornislav Zagoda EGIPCANE
James Davies ANATOMIJA: 3., PRER. IZD.
OpusGradna OPATIJA NORTHANGER
Profil knjiga Medicinska naklada
Jane Austen
TELEIDOSKOP Mozaik knjiga SCHIAGIJCHTER DER
Andrijana Kos Lajtman UPOZNAJ STARE
MOD ERNE
Hrvatsko drustvo pisaca VRT FINZI-CONTINIJEVIH RIMLJANE
James Davies Svjetlan Lacko Vidulie
Giorgio Bassani
PAKET Profil knjiga Leykam international
Mozaik knjiga
Sebastian Fitzek ARBANASKI NA
V.B.Z. IGRALAZI 10 RAZWGA DA IHVOIJS
Ruth Ware -SWN RASKRIZJU
PUTOVANJE PO ISTOCNOJ Hanako Clulow, Catherine Lucija Sirnicie i Klara Bille
Mozaik knjiga
EURO PI Barr Mestrie
Gabriel Garcia Marquez CUVAR Planetopija Srednja Europa
V.B.Z. Margaret Mallory
IORAZWGADAIHVOIJS- JEZIK I NJEGOVI UCINCI
Mozaik knjiga
CUDESNI BROJEVI MORSKA KORNJACA zbomik radova
ChaSeo Rules BWCKBUSTER Hanako Clulow, Catherine Srednja Europa
V.B.Z. Zoran Zrnirie Barr FIWZOFIJA, TEORIJA Ill
Henacom Planetopija
PORTRETI IZ STARINE NACIN ZIVOTA?
Emilio Marin NA KRIZANJU CETIRIJU Julius Domanski
Matica hrvatska CESTA Sandorf i Mizantrop
Tommi Kinnunen
RITAM U ARHITEKTURI. I.
SPOZNAJA, NEZNANJE, Henacom
STILIEPOHA
MISTERIJ CETIRI GODISNJA DOBA Moisej Ginzburg
Edgar Morin Sandor Marai
PUBLICISTIKA Dai-Sai, Filozofski fakultet
TIM press Naklada OceanMore Rijeka, Sandorf
POBUNA ANAMNESIS: DIJAWZI
ODD I MRAZNI DIVOVI UMJETNOSTI U JAVNOM BECKA KUHINJA
Franco Bifo Berardi NeilGaiman Susanne Zimmel
Sandorf i Mizantrop PROSTORU
Mitopeja Sandra Uskokovie Mozaik knjiga
U prodaji na kioscima, Tisak media centrima,
V.B.Z. knjifarama, Hoeu knjigu i Znanje ~ENART v\b\z (ID