LEKSIKON

PODUNAVSKIH HRVATA BUNJEVACA I OK ACA

11

HRVATSKO AKADEMSKO DRUTVO

Subotica, 2011.

UREDNITVO
Slaven Bai, Mario Bara, Stevan Makovi,
Petar Vukovi, Tomislav igmanov
GLAVNI UREDNIK
Slaven Bai
IZVRNI UREDNIK
Tomislav igmanov
LEKTUR A
Petar Vukovi
KOR EKTUR A
Mirko Kopunovi, Mrta Makovi-Papp
GRAFIK A PRIPREM A
Printex

CIP Katalogizacija u publikaciji

Biblioteka Matice srpske, Novi Sad
929(=163.42) (497.113) (031)
930.85(=163.42) (497.113) (031)
LEKSIKON podunavskih Hrvata Bunjevaca i okaca. [knj.] 11, J /
[glavni urednik Slaven Bai]. Subotica : Hrvatsko akademsko
drutvo, 2011 (Subotica : Printex). IV, 121 str. : ilustr. ; 24 cm
Tekst tampan dvostubano. Tira 1.500.
ISBN 978-86-85103-19-3
ISBN 978-86-85103-03-2 (za izdavaku celinu)
a) Bunjevci Leksikoni b) okci Leksikoni
COBISS.SR-ID 272407047

ISBN 978-86-85103-19-3

SUR ADNICI NA JEDANAESTOM SVESKU

Bai, dr. sc. Slaven, odvjetnik, Subotica
Balija, Grgo, odvjetnik u mirovini, Subotica
Balaev, Marina, prof. hrvatskog jezika i knjievnosti i diplomirani knjievni
komparatist, Bereg
Bara, Mario, prof. povijesti i sociologije, asistent, Institut za migracije i narodnosti,
Zagreb
Baant, Eva, knjiniarka u mirovini, Subotica
Belamari, Ivica, povjesniar umjetnosti, Gradski muzej Vinkovci
Bereti, mons. Stjepan, upnik Katedralne upe sv. Terezije Avilske, Subotica
Borkov, Vanda, dipl. ing. umarstva, Subotica
Cvetanovi, Milovan, arhivist, Historijski arhiv grada Novog Sada, Novi Sad
elikovi, Katarina, prof. komparativne knjievnosti, Zavod za kulturu vojvoanskih
Hrvata, Subotica
ota, Zoran, dipl. iur., Sombor
ovi, Katarina, dipl. oec., Gradska uprava, Subotica
Deman, mr. sc. Dominik, prof. povijesti, Kemijsko-tehnoloka srednja kola Lazar
Nei, Subotica
Dumendi, Josip, Boani
ani, mr. sc. Matija, prof. geografije u mirovini, Sombor
Firanj, Alojzije, Sombor
Grlica, Mirko, prof. povijesti, vii kustos, Gradski muzej Subotica
Heka, dr. sc. Ladislav, docent, Pravni fakultet, Institut za komparativno pravo, Segedin
Hemar, Eduard, publicist i nakladnik, Zagreb
Hoko, dr. sc. Franjo Emanuel, red. prof. u mirovini, Katoliki bogoslovni fakultet u
Zagrebu, Teologija u Rijeci
Ivani, Jasna, vii leksikograf, Leksikografski zavod Miroslav Krlea u Zagrebu
Kopunovi, Mirko, Subotica
Libman, dr. Emil, lijenik u mirovini, Subotica
Lonar, mr. sc. uro, struni savjetnik Ekonomskog fakulteta u Subotici u mirovini,
Subotica
Ljubi, mr. sc. Tatjana, Subotica
Makovi, Stevan, prof. povijesti, ravnatelj Historijskog arhiva Subotica
Mandi, ivko, prof. hrvatskoga, ruskoga i bugarskoga jezika u mirovini, Budimpeta
Ostrogonac, Mirko, dipl. agr., ednik
Pelaji, Zvonimir, nastavnik glazbene nastave u mirovini, Plavna
III

Rudinski, mr. sc. Ante, arhitekt, Zavod za urbanizam, Subotica

Skenderovi, Petar, Subotica
Skenderovi, dr. sc. Robert, znanstveni suradnik, Hrvatski institut za povijest,
Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod
Suknovi, Kata, dipl. ing. za tekstilno inenjerstvo tekstilno-strojarske struke, Subotica
ram, Olga, povjesniar umjetnosti, ravnateljica Moderne galerije Likovni susret,
Subotica
tefkovi, Josip, upnik upe sv. Pavla apostola, Ba
tefkovi, mr. th. Mirko, tajnik Subotike biskupije, Subotica
Uumovi, Neven, prof. filozofije i dipl. komparatist knjievnosti, Umag
Vujkovi Lami, Ljudevit, slubenik u mirovini, Subotica
Vukovi, dr. sc. Petar, docent, Filozofski fakultet, Zagreb
Vukovi-Duli, Ljubica, prof. povijesti i povijesti umjetnosti, Gradski muzej Subotica
Zeli, Naco, dipl. iur. u mirovini, Zagreb
igmanov, Tomislav, prof. filozofije, Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata, Subotica
unar, Suzana, Subotica

IV

JABLAN (lat. Populus nig ra var. italica

Sp.), vrsta listopadnoga stabla. Pripad a
porod ici Salicaceae (vrbovke), rodu Popu
lus (topole). Iz zapadne se Azije rair io
po cijelom sjevernom umjerenom pojasu.
Dvodomno je, brzorastue listopadno drvo.
Pupovi su mirisni, unjasti, uti i prek rive
ni s vie ljusaka. Izbojci su esto bridasti,
lie je zeleno, romboidno ili trokutasto, na
bazi veinom klinoliko, uiljena vrha, 5-8
cm dugo, 3-6 cm iroko s dugom peteljkom.
Listovi su pred opadanje uti. Cvjetovi su
u viseim crvenim resama, cvjetni su pri
perci gola ruba, a cvjetite zdjeliasto. Plod
je tobolac svilenkasto dlakav. Razmnoava
se sjemenom, a najee vegetativno rezni
cama. Veoma je prilagodljiv, otporan je na
gradske uvjete, kor isti se za pojedinanu,
rjee grupnu sadnju, drvorede i pojaseve.
Pogodan je za orezivanje pa se moe nai i
u manjim vrtovima.
Prema grkim legendama, posveen je
Heraklu, koji je pri silasku u podzemni svi
jet sebi spleo vijenac od jablanovih grana.
Unutarnja strana listova, okrenuta prema
njemu, ostala je svijetla, a vanjska je strana
dobila tamniju boju. Otuda dvostruka boja
njegova lia predstavlja simbolik u jabla
na: dvojnost svakoga bia. Takoer je Had
pretvorio Leukeja u jablan i postavio ga na
ulaz u podzemni svijet. Openito, jablan je
vezan uz podzemni svijet, bol i rt vu, sim
bolizira regresivne sile prolost i sjeanje.

sluio je za bre isuivanje tla i zemljanih

putova. Vrlo je esto saen kraj salaa, naj
ee jed an, jer se vjerovalo da privlai
oblake i kiu. S obzirom na to da je bio naj
vii, sluio je i kao svojevrstan gromobran.
Zbog svojega meka drveta i niske kalorijske
vrijednosti, nije imao vaniju uporabu u ku
anstvima. U djelima likovnih umjetnosti
i knjievnosti bak ih Hrvata esto se po
javljuje kao motiv u zaviajnom krajoliku.

Stipan Kopilovi, Dva jablana, 1909.

Lit.: umarski prir unik, 1, Zag reb, 1946; umar
ska enciklopedija, 1-3, Zag reb, 1980-87; Velik a
ilus trov an a enc ik lop ed ija Ba ta, Beog rad,
2006; www.wik ipedia.org


V. Borkov

JACINT (lat. Hyacint us), cvjetna biljka iz

porodice ljiljana, zumbul. Star iji narataji
Bunjevaca nazivali su ga iskljuivo hunga
rizmom jacint (mad. jcint). Cvate u rano
Poetkom XX. st. sadio se u Bakoj uz proljee i Bunjevke su ga rado sadile u vr
ceste kako se u vrijeme debljega snjenoga tovima jer se odlikuje lijepim mirisom. Ko
pok rivaa ne bi silo s kolnika, a u prolje ristio se u usk rsnim obiajima bak ih Hr
e, nakon topljenja snijega i obilja oborina, vata, tonije na vodeni ponediljak, kad

JACINT

momci, uz pratnju tamburaa,

obilaze djevojke i polijevaju ih.
Zauzvrat djevojka kiti momka
cvijeem, najee jacintom, tj.
obino ga pribad aom privr
uje na ovratnik kaputa. to
bi mom ak imao vi e jacint a,
bio bi vieniji u drutvu jer je
znailo da je polio vie dje
vojaka.


P. Skenderovi

Jacint

JADRANSKA STRAA, meuratno uni

tar istik i orijent ir ano drutvo kojemu je
cilj bilo uvanje nacionalnoga obiljeja i
tradicije jugoslavenskoga mora i primorja.
Djelovanjem meu mladima teila je izgra
diti ih u moralno jake i nacionalno svje
sne dravljane. Sjedite joj je bilo u Splitu.
Drutvena pravila odobrena su 4. II. 1922.,
nakon ega je odran javni osnivaki zbor
19. II. 1922. Nastala je radi suprotstavlja
nja namjer i Kraljevine Italije da preu z me
to vei dio istonoga Jad rana. U poetk u
je bila usmjerena na obranu zemlje (naba
va pomorsko-ratne opreme i hid roaviona)
i zatit u nacionalnoga interesa na mor u, a
poslije se okrenula ouvanju nacionaln ih
obiljeja i pomorske tradicije zemlje, ire
nju narodne svijesti o va nosti Jad ransko
ga mora, unaprjeenju njegova iskor ita
vanja i razvoju jad ranske orijentacije. Kao
vrhovno tijelo uprave u Split u je djelovao
Centralni odbor (od 1932. Glavni odbor), u
gradovima i veim mjestima postojali su
glavni odbor i (od 1932. oblasni, odnosno
mjesni odbor i), a djelovalo je i nekoliko
odbora u europskim zemljama i Amer ici.
Imala je sloenu strukt ur u s mnogobroj
nim tijelima: opi odjel, propagandni odjel,
odjel drutvenih izdanja, ekonomski odjel,
financijski odjel, odjel pomlatka. Organi
zacija je bila cent ralistiki ustrojena te su
organ izacije ni ih raz ina bile odgovorne
organizacijama viih razina i provodile su
njihove odluke. Imala je bogat u nakladni
ku djelatnost: tiskani su mnogobrojni leci,
plak at i, broure, posebn a izd anja; pok re
nut a je Pomorska knjinica i objavljivana
6

su izd anja u ediciji Pomorska bibliotek a;

mjeseno glasilo Jadranska straa izlazi
lo je redovito od sijenja 1923. do oujka
1941., a tekstovi su objavljivani latinicom
i irilicom, vie hrvatskim, manje srpskim
jezikom; izdavani su kalendari Na mornar
(1928.-39.), Ribarski kalendar (1930.-39.);
Narodni kalendar Jadranske strae (1935.36.) i Mornarsko-ribarski kalendar (1940.41.); objavljivani su i Almanah Jadranske
stra e (1925.-1928./1929.), Na e mor e
(1935.-39.), More (1940.-41.); takoer i a
sopisi za mlade Mladi straar (1929.-32.)
i Podmladak Jadranske strae (1933.-41.).
Vei broj lanova drutva iz raznih dijelo
va drave suraivao je u subotikom Knji
evnom sever u (Rikard Katalini Jeretov,
Ivo Mili i dr.). Drutvo je uivalo snanu
dravnu potpor u na svim razinama vlasti
pa je npr. Jadranska straa, kao patriotsko
i propagandistiko djelo, redovito prepo
ruivana za pretplat u lokalnim tijelima od
strane Min istarstva unut arnjih poslova, a
djelovala je pod pok roviteljstvom prijesto
lonasljednika Pet ra Karaorevia.
S poveanjem broja lanova osnivaju se
odbor i u Osijek u, Pritini i Skoplju, zatim
u Novom Sadu 10. VI. 1923., Srijemskoj
Kamenici 30. I. 1923., Zemunu 18. II. 1923.,
Beog radu 24. X. 1923. i dr. U Subotici je
odb or osnov an 1925. zau z im anjem Fer
de ulinovia, koji je u to vrijeme radio
u pravosuu u Subot ici. Za predsjedn ik a
sub ot ikoga odb or a izabran je Ivo Mil i,
emig rant iz Ist re, profesor na Pravnom fa
kultet u u Subotici, a za tajnika Stipan Ko
pilov i, gradski inovn ik. Sjed ite mu je
bilo prijavljeno na subotik i Okru ni sud,
u kojem je Mili prije toga bio naelnik, ali
su se sastanci odravali i u Gradskoj kui.
Odbor je imao oko 300 lanova u dvjema
sekcijama, uglavnom studente Pravnog fa
kulteta i srednjokolce. Organizacija meu
studentima Pravnog fak ulteta djelovala je
od 1925. pod imenom Akademska jadran
ska straa, ali je imala svega desetak la
nova. Ve 1927. odbor je ukinut te se pri
dru io glavnom odbor u u Novom Sadu.
Odbor Novi Sad zastupao je mjesne odbo
re iz Bake na kong resu u Sarajev u 1929.

U to vrijeme drutvo je imalo oko 40.000

lanova u 374 ogranka. Glavni odbor u No
vom Sadu okupljao je te godine 2231 lana,
dok je 1940. imao 10.795 odraslih lanova
i pomlatka u 54 mjesna odbora (meu osta
lim u Subotici, Sombor u, Sonti, onoplji,
Lemeu, Bajmok u, Srijemskoj Kamen ici,
Srijemskim Karlovcima itd.). Drutvo je,
uz nak lonost dr ave prem a njegov u dje
lovanju, brzo postalo najmasovn ijom dr
avnom i kolskom organizacijom pred
rat je imalo oko 180.000 lanova. Po svim
veim naseljima i kolama u dravi posto
jale su njezine organizacije, a zastupnici su
bili uitelji, koji su obvezatno ukljuivali
kolsku djecu u organizaciju. I meu Hrva
tima u Bakoj njezini predstavnici bili su
mjesni uitelji u kolama, npr. Ilija Dini
u onoplji, Franja ujevi u Lemeu i dr.,
ili opinski i gradski inovnici kao Josip
Kaji u Bajmoku, Stipan Kopilovi u Subo
tici i dr. Meu mladima organizacija je bila
popularna jer je organ izirala jeft ina puto
vanja i izlete, pri emu je oblasni odbor u
Novom Sadu od 1939. imao i odmaralite u
Dobroti kraj Kotora. Meutim, izvan kola
u bakih Bunjevaca i okaca nije naila na
vei odaziv, osobito u Sombor u. S druge
strane, izbjeglice i optanti Hrvati iz Ist re
i Dalmacije aktivno su sudjelovali u radu
bakih pododbora drutva.

JADRIJ EV I

vedena. Slubeno je ukinuto tek 1945. pod

novom vlau, a pok uaj obnove rada u Ri
jeci 1954. zavrio je neuspjehom.
Izvori: Historijski arhiv Subotica, F: 57.5185/1937;
F: 47. I 227/1925; F: 47. II 144/1924; F: 47.1463/
1933; His tor ijs ki arh iv Nov i Sad, F.150, sign.
25017/1925; F. 228, sign. 24691/1941.
Lit.: K. Pet rovi, Subotica i kupalite Pali, Subo
tica, 1928; Narodna re, 5. V. 1935, Subotica; K.
Kunti, Pravni fakultet u Subotici (1920-1941), di
plomski rad (rukopis), Filozofski fak ultet u Beo
gradu, [1990]; Hr vatska enciklopedija, 5, Zag reb,
2003; N. Mach iedo Mladin i, Jadranska straa
1922.-1941., Zag reb, 2005; M. Lov ri, Prilog po
znavanju izdavake djelatnosti Jad ranske strae
Iz fonda Knji nice Hrvatskog pomorskog muzeja
Split, Kulturna batina, 35, Split, 2009.


M. Bara, M. Cvet anovi i S. Makovi

JADRIJ EV I, Ante (Glavice kraj Sinja,

14. V. 1896. Makarska, 13. II. 1974.), teo
log i povjesniar. Osnovnu kolu i Franje
vak u klasinu gimnaziju zav rio je u Si
nju 1913., filozofiju je studirao u Zaostrogu
1914.-16., a teologiju u Makarskoj 1916.-20.
Za sveenika je zareen 1920. U razdoblju
1923.-25. na Papinskom biblijskom institutu
u Rimu izuavao je hebrejski, grki i sirski,
a 1925.-27. studirao je na Franjevakoj bi
blijskoj koli u Jer uzalemu, gdje i postigao
doktorat teologije. Predavao je klasine je
zike, biblijske predmete i starok ransku
arheologiju u nekoliko srednjih i visok ih
uilita te obnaao mnogobrojne funkcije
u franjevakom redu. U svojim radovima
o Bibliji postavio je originalnu teoriju o tu
maenju nekih dvojbenih mjesta, a objavio
je i nekoliko radova iz antike i hrvatske
arheologije te ranosrednjovjekovne hrvat
ske povijesti.

Za bake je Hrvat e zan im ljiv zbog

kratk a napisa Znaenje imen a Bunjevac,
objavljenog a u mak arskom asopis u No
Pristupnica Jadranskoj strai
va revija (2/1936). U njemu istie kako je
uglavnom opeprihvaeno da je etnon im
Drutvu je 1941. postavljen povjerenik Bunjevac izveden od imen a rjeice Bu
za podr uje NDH, a njegov je rad prek i ne, no podr ijetlo toga hid ronima i dalje je
nut. I u ostal im podr ujim a nek ad a nje prijeporno. Petar Skok smat ra da mu je u
drave drutvo prestaje djelovati. Od 1942. kor ijenu latinska rije bona, to bi znailo
drutvo je u NDH bilo u pravnom stat usu dobra (voda), no Jad rijevi u to sumnja
lik vid acije, ali ona tijekom rat a nije pro jer su Rim ljan i vodi rijetko davali naziv
7

JADRIJ EV I

bona radije su je nazivali dulcis, frigida i

sl. a k tomu je sastavnica rimskih hid ro
nima u pravilu bila i imenica aqua. Osim
toga, u ilirskim krajevima rimski su nazivi
uglavnom nepoznati. Tvrdi zbog toga kako
je imenu Buna u osnovi vjerojatno ilirskokeltska rije bona sa znaenjem rjeica,
vrelo, koja je ouvana i u hid ronimima u
drugim dijelovima Europe gdje su ivjeli
Kelti. Sukladno tomu tumaenju, i Bunje
vac znai ovjek s rjeice, s vrela.
Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb, 2005.


je Dispanzer za onkologiju u sklopu Odje

la za rendgenologiju i Pat rona nu slubu
pri Disp anz er u. U sub ot ik u je boln ic u
1964./65. uvela nove dijagnostike metode:
ang iog rafiju cerebraln ih i per ifern ih krv
nih ila. God. 1964. stek la je zvanje pri
mar ijusa. Osposobila je mnoge lijenike i
med icinski kad ar srednje strune spreme
za radioloku slubu na podr uju Subotice
i sjeverne Bake. Nakon odlaska u mirovi
nu 1965., do 1975. radila je u Bott ropu (SR
Njemaka).

P. Vukovi

JAGI, Marcela (Subotica, 24. VIII. 1901.

Rovinj, 26. VIII. 1990.), lijenica, radio
loginja, suf raetk inja. Ki je Bele, ugled
noga zemljoposjednika, i Mar ije, ro. Ma
mui. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrila
je u Subotici. Medicinu je poela studirati
1920. na Medicinskom fak ultet u u Graz u,
a diplomirala 1925. u Beu. Nakon studija
otvorila je privatnu lijenik u ordinaciju u
obiteljskoj kui u Subot ici (Harambaie
va 10), koja je radila do 1947. Stairala je u
Gradskoj javnoj bolnici u Subotici i radila
u ambulantama Doma zdravlja u Subotici
i Split u. Predavala je higijenu 1934./35. u
Dravnoj mukoj gimnaziji u Subotici. Va
na je i za mjesni pok ret suf raizma, jer je
1935., skupa s Katom Poljakovi, osnovala
enski pok ret za pravo glasa i pravo kandi
diranja ena na izbor ima i obavljanja svih
sluba u javnom ivot u.

Marcela
Jagi

Bila je prva ena educirani rendgeno

log u Subotici i u Vojvodini i meu prvi
ma u Kraljev in i Jugoslav iji, izvanredn a
dijagnostiarka i radioterapeutkinja. Svoja
isk ustva i radove iznosila je na strunim
sastancima, a rijetko se javljala s radovi
ma u strunim asopisima (Srpski arhiv za
celok upno lek arstvo, Beog rad, 4-6/1939,
zborn ici pred avanja s intern istik ih dana
u Subotici 1964.-65.). Nag raena je Listo
padskom nag radom grada Subotice 1964.,
Specijaliz aciju iz rendgenolog ije oba
a dobitn ica je i diplome Srpskoga lije
vljala je u Gradskoj bolnici u Dresdenu, u
nikoga drutva u Subotici. Pokopana je u
Zavodu za lijeenje tuberk uloze kostiju u
obiteljskoj grobnici na Bajskom groblju u
Nordeneyu (Njemaka), u Opoj bolnici u
Subotici.
Beu, kod jednoga od tada najboljih svjet
skih rendgenologa Guide Holzknechta, i Izvor i: Histor ijski arhiv Subotica, F: 185, inv. br.
u Opoj bolnici u Beog radu. Specijalisti 97, pred. br. 30; Arhivski podaci Zdravstvenoga
ki ispit poloila je 1936. u Beu. Na poziv cent ra u Subotici.
sub ot ike boln ike uprave da organ iz ir a Lit.: Subotike novine, 21. XII. 1935, Subotica; L.
rendgenoloku slubu otvar a Odjel za ra Bosni, Dr. Marcela Jagi : in memor iam, Subo
dioloku dijagnostik u 1947. Njez in im za tik e novine, 7. IX. 1990, Subot ica; E. Libman,
uzimanjem izg raen je 1957.-58. moderni Istaknuti lek ari Subotice (1792-1992), Subotica,
2003; Hrvatski biog rafski leksik on, 6, Zag reb,
paviljon u krug u subotike bolnice, u ko 2005; K. Korponai, Subotianke koje su zaduile
jem je, osim rendgenoloke dijagnostike, ovaj grad: dr Marcela Jagi, Subotike, 28. III. i 4.
bila i rad ioter apija. God. 1960. osnovala IV. 2008, Novi Sad; E. Libman, Graa za medi
8

JAI

cinsku bibliografi ju Subotice : (1828-2005), Subo Anno 1717. usque ad Annum 1787. Zomborini a P.
tica, 2008; E. Libman, Graa za medicinsku bibli Bono Mihalovich concionatore generali conscrip
ografi ju Subotice : (1828-2009), 2, Subotica, 2011. tum (rukopis u Franjevakom samostanu u Budi
mu); S. Bereti, Povijest upe Presvetog Trojstva

E. Libman
u Sombor u do XX. stoljea, diplomski rad (ruko
pis), Bogoslovni fak ultet u Zag rebu, 1973; A La
JAGODI, Stjepan (Kaptol kraj Poege, kat os (ur.), A Kal ocs a-bcsi fe gyhzmegye
ti sematizmusa 1777-1923, Kalocsa, 2002;
Hrvatska, ?, 1717. Sombor, 18. VII. 1784.), trtne
I. Katona, A kalocsai rsek i egyhz trtnete, 1-2,
prvi somborski svjetovni upnik. Odrastao Kalocsa, 2003; S. Bereti, Svjetovni sveenici
je pod zidinama staroga katela i crkve sv. upnici u Sombor u, Zvonik, 4/2011, Subotica.

Jurja u rodnom mjestu. Za sveen ika je

zareen 1747. Isprva je djelovao u Baji, a
od 1749. u Kalai. Od 1750. bio je santo
vaki, a od 1752. dunoki kapelan. Prvi je
svjetovni sveenik i upravitelj upe u Ko
lut u od 1754., od 1771. upnik je ponovno
u Dunok u, a iste godine od franjevaca je
preu zeo i sonansku upu. Na Sve svete
1781. od fra Jerka Jakoevia, posljednje
ga somborskoga upravitelja upe iz franje
vakoga reda, preuzeo je i somborsku upu
kao prvi svjetovni sveenik. Vodio je upu
do kraja ivota. Prema Ljetopisu fra Bone
Mihalovia, preminuo je 18. VII. 1784., to
pot vruje i Katona u svojoj Povijesti, ali
ujedno i dvoji jer je prema drugim izvor i
ma umro 29. VII.

S. Bereti

JAI, Marijan (Brod na Savi /danas: Sla

vonski Brod/, 4. VII. 1795. Budim, 19. IX.
1866.) franjevac, muzikolog, pisac, provin
cijal. Nakon to je zavrio gimnaziju u rod
nom gradu, pristupio je 1812. Provinciji sv.
Ivana Kapistranskoga, zahvaljujui Mar i
janu Lanosoviu. Filozofiju je sluao u Na
icama (1813.-15.), a teologiju u Vukovar u
(1815./16., 1818./19.) i Mohau (1816.-18.).
Postavi 1818. sveenikom, bio je u Vuko
var u najprije uitelj puke kole (1819./20.),
a nakon to je stekao zvanje profesora teo
logije na sveuilitu u Budimu (1823.), pre
uzeo je katedru dogmatskoga, moralnoga i
pastoralnoga bogoslovlja na franjevak im
Somborski ljetopisac fra Bono Mihalo uilitima u Vukovar u (1821./22., 1823.-31.)
vi spominje Jagodia kao asnoga staria i Aradu (1822./23.). U Vukovar u je bio i de
Seniculus venerabili. Bio je blag, pobo kan bogoslovne kole, samostanski starje
an, ponizan i uzoran sveenik. Pokopan je ina i upnik (1830.-33., 1848.-51.), a upra
u kripti dananje upne crk ve Presvetoga vljao je i samostanima u Osijeku (1837.-45.)
trojstva. Kako su franjevci i nakon primo i u Budimu (1850.-54.). Vodio je Provinciju
predaje upe ostali u svojem samostanu i sv. Ivana Kapistranskoga kao prov incijal
crk vi Presvetoga trojstva, za priv remenu (1833.-36.; 1845.-48.) i kustod (1854.-57.).
upnu crkvu u Sombor u odreena je kapela Dok je bio ravnatelj osjeke gimnazije, bio
sv. Roka na istoimenom somborskom gro je i dravni cenzor knjiga.
blju. U toj e kapeli misiti i Jagodiev na
Ist aknuo se kao melodiog raf i sklada
sljednik, Zagrepanin Matej Slatkovi. Na telj. Sabrao je puke popijevke i priredio
poetk u su Somborci namjeravali grad it i zbirk u Napivi bogoljubnih pisama (1821.),
nov u upnu crkvu, ali se od toga odustalo koja je doivjela dvadeset izdanja; sam je
kad su franjevcima 9. VII. 1786. kraljev pak priredio zbirk u Vinac bogoljubnih pi
skom naredbom oduzeti i samostan i crkva. sama (1827.), koja je izala u dvadeset iz
Tako je nekadanja franjevaka crkva osta danja. Napjeve pukih crkvenih popjevaka
la upnom crk vom, dok se u dio nekad a skupljao je, kako sam navodi, po Slavoniji,
njega franjevakoga samostana smjestilo Bakoj, Banat u, Gradiu i Bosni. Sabrao
upno sveenstvo, a u drugi dio upanija.
je i objavio i zbirk u njemak ih crk ven ih
pjesama Sammlung von frommen Kirchen
Lit.: B. Mihalovi, Ext ractus Conventus L. R. Ci
vitat is Zomboriensis P. P. Ordinis minor um Ob liedern (Pest, 1856.). Objelod an io je vie
servantiae Provintiae olim Bosnae Argentinae S. prijevod a: od Martina Pustaia Indijanski
Crucis nunc vero Divi Ioannis a Capistrano ab mudroznanac (Budim, 1825.) te Nauk pre
9

JAI

mudrog Katona (Budim, 1825.), spis e

tiri knjige Tome od Kempisa... o naslido
vanju Isuk rsta (Budim, 1836.), katekizam
za srednje kole pijar ista Petoya Kerstjan
ski i katolianski nauk od vire i zakona...
za ... druge lat inske kole (Bud im, 1837.).
Dorad io je pastoralne prir un ike Emer i
ka Pavia Runa knjiica (Budim, 1837.) i
Grge Petalia Utienje oaloenih (Bu
dim, 1797.) uz pomo K. Agjia i objavio
u dva sveska pod naslovom Runa knji
ica za narediti i na sritno priminutje sa
svet im a sak ram ent ih dostojn o pripravit i
bolestnike (Budim, 1837.). Napisao je po
vijest mar ijanskoga svetita u Radni (rum.
Mar ia Radna) i objavio je na hrvatskom i
njem akom jez ik u. U rukopisu su ostale
njegove biljeke kojima je upotpun io spis
Josipa Jakoia Scroiptores Interamniae
te njegovi prijevodi filozofskih i teolokih
spisa Vernerova logika, Krugova metafisi
ka, Istine katolianske, Uprave svitovn oudoredne za druevno ivljenje, San sve
tog opata Klarevalenskog svrhu odsuene
due za svojim bogato razkonim tilom i
ivot svetih.

Pokopan je u Franjevakoj crk vi u Bu

dimu. O njegovu ivotu i djelovanju odran
je 1995. u Slavonskom Brodu znanstveni
skup pod pok roviteljstvom HAZU.
Djela: Napivi bogoljubnih pisama, Budim, 1821;
Vin ac bogoljubnih pisama, Bud im, 1827; Sam
mlung von frommen Kirchenliedern, Pest, 1856;
Izvorna povestnica milostivo udot vorne prilike
Gospe Radnanske, Bud im, 1856; Ausfhrliche
Geschichte des Gnadenbildes der seligsten Jun
gfrau von Radna, Ofen, 1857.
Lit.: O. Babulak, Elegia honoribus... Mariani Ja
ich... oblata, Eszek ini, 1834; E. Fermend in, Bre
vis catalog us pat rum ac frat rum scriptor um Pro
vinciae s. Joannis a Capistrano. Schemat ismus
almae Provinciae s. Joannis a Capistrano, Teme
svar ini, 1887; V. Rudolf, O. M. Jai, sastavlja pr
vog hrvatskog kancionala, Obzor, 217, Zag reb,
1930; Muzika enciklopedija, 2, Zagreb, 1974; F. E.
Hoko, Euzebije Fermend in i ostaci jozefinizma
kod franjevaca u kontinentalnoj Hrvatskoj potk raj
19. stoljea, Croatia christiana periodica, 22, Za
greb, 1988; F. E. Hoko, Marijan Jai, obnovitelj
me u prep or od iteljim a, Zag reb, 1996; Jai ev
zbornik : zbornik radova sa Znanstvenoga skupa
o Marijanu Jaiu u Slavonskom Brodu 9. i 10. stu
denog 1995., Zagreb-Slavonski Brod, 1998; Hrvat
ski biografski leksikon, 6, Zag reb, 2005; Hrvatski
franjevak i biografski leksikon, Zag reb, 2010.


F. E. Hoko

JAK I, Ivan Toma (Ba, 26. VI. 1943.),

diza utega. Sin je Ant una i Mar ije, ro.
Kovaev i. Osnovnu kolu zav rio je u
Bau, a srednju ugostiteljsku u Odacima.
Dizanje utega poeo je trenirati u bakom
Klubu dizaa utega Herkules 1961. i cije
lu sportsku kar ijer u proveo je u tom klu
M. Jai, Napivi bogoljubnih crkvenih
bu. Najvei sportski uspjeh postigao je kao
pisamah, Budim, 1850.
lan seniorske momadi, koja je na ekip
nom prvenstvu Jugoslavije 1967. u Rijeci i
Kao pisac, prevoditelj i glazbenik bio 1968. u Sarajev u osvojila naslov viceprva
je izn imno va an u pretprep orodnom i ka drave. U Kupu Jugoslavije, koji je odr
preporodnom razdoblju. Svoje je kult urno an 1968. u Bau, njegov je klub takoer
djelovanje usmjer io buenju i utvrivanju osvojio drugo mjesto. Akt ivn im sportom
vjerskoga ivota hrvatskoga puka u Slavo prestao se bav it i 1971. iv i u Bau kao
niji i u dijaspor i po ugarskom Podunavlju, umirovljenik.
uvjeren da e tako pomoi i ostvarenju Izvor: Osobno kazivanje Ivana Tomaa Jakia.
prog ram a hrv ats kog a nar odn og a prep o
roda. Prevodei filozofska djela, svojim je Lit.: Almanah jugoslovenskog sporta 1964-1968,
mnogob rojn im novostvoren im izr az im a Beograd, 1970; Klub dizaa tegova Herkules u Ba
dao prinos i poticaj stvaranju hrvatskoga u pedeset godina rada, Ba, 2003.
filozofskoga nazivlja.

P. Skenderovi i E. Hemar
10

JAKOBI

JAKOBI, plemika porodica. U XVIII.

st. imala je posjed Hum (danas Brez nik i
Hum) u Varadinskoj upaniji. ime, unuk
Mihovila, dobio je 18. V. 1815. u Zag rebu
plemik u diplomu, koja je 29. VIII. 1815.
proglaena u Segedinu, u ong radskoj u
paniji. Tom su prigodom imini sinovi Jo
sip i Stjepan dobili plemike diplome, koje
su proglaene u Bakoj upaniji 15. I. 1816.
Prema upanijskomu popisu 1841. Josip i
njegovi sinovi Mirko i Josip ivjeli su u Su
botici. Izravni su Mirkovi potomci sin Be
la, zemljoposjednik i obrtnik (1843.-1899.),
unuk Mirko, bankar (1871.-1953.), praunuk
Eugen, maevalac (1898.-1980.) te uk unu
nuk Andrs, maevalac (1934.-1989.).
Lit.: Gy. Duds, A bcskai nemes csaldok, BcsBodrogh Megyei Trtnelmi Trsulat vknyve,
4/1893, Zombor; B. Kempelen, Magyar nemesi
almanach, Budapest, 1910; A. Sek uli, Bak i Hr
vati, Zag reb, 1991; M. Szluha, Bcs-bodrog vr
megye nemes csaldjai, Budapest, 2002.


M. Grlica

JAKOBI, Bela Florijan (Subotica, 21.

III. 1843. Subotica, 15. V. 1899.), zemljo
posjedn ik, obrtn ik, vir ilist (lan gradske
skuptine koji nije bir an i, nego je u nju
ulazio po funkciji, poreznom cenz usu i sl.),
lan upravnih odbora subotik ih banaka.
Sin je Mirka i Terezije, ro. erneti. Nje
gov je sin bankar Mirko Jakobi, a unuk
maevalac Eugen.
Kapital steen u oevoj, a poslije njego
voj trgovini staklom uloio je u izgradnju
zgrad e tre eg a sub ot ikog a hot ela Hun
gria, koji je poeo raditi 23. XII. 1881. Od
mah ga je izdao u zak up, a tu su praksu za
drali i njegovi nasljednici. Kad je tijekom
1906. zak upnik postao ime Budimevi,
Hungria je postala jedno od najva nijih
mjesta za masovnija okupljanja Bunjevaca
u Subotici (Bunjevako kolo, Litnja zabava
Puke kasine...). U hotelu je 10. XI. 1918.
osnovan Bunjevako-srpski narodni odbor,
koji je 24. XI. ondje izabrao izaslanstvo od
75 lanova za samoprok lamiranu Velik u
narodnu skuptinu u Novom Sadu, koja e
sljedeega dana proglasiti kidanje veza Ba
ranje, Bake i Banata s Ugarskom.

Zgrada nekadanjega hotela Hungria

(poslije zgrada kina Lifka)

U toj se zgradi od 1. X. 1911. nalazilo

kino Lifka, naz vano po Alexander u Lifk i,
jednom od pionira srednjoeu ropskoga fil
ma. Kino je radilo do sredine 1930-ih te
ponovno nakon Drugoga svjetskoga rat a
do 1990-ih. Nakon temeljite rekonstrukcije
2009. u zgradi su danas Art-kino Alexan
der Lifka i Kazalite Dezs Kosztolnyi.
Izvor i: Histor ijski arhiv Subotica, F: 451.155.114.
Lit.: Bcskai Ellenr, 15. VIII. 1881, 18. V. 1899,
Szabadka; Szabadk ai Kzlny, 21. V. 1899, Sza
badka; Neven, 15. IX. 1906, 15. VI. 1912, Suboti
ca; Subotike novine, 26. IX. 2002, Subotica; M.
Grlica, Subotica nek ad i sad : Subotica then and
now, Novi Sad, 2009.


M. Grlica

JAKOBI, Eugen (Jakobscich) (Suboti

ca, 23. III. 1898. Subotica, 30. VI. 1980.),
bank ars ki slu ben ik, ma ev alac. Sin je
bankara Mirka i Paule, ro. Stagelschmidt.
Obitelj mu je bila dobro sit uirana i utjecaj
na s razgranatim rodbinskim vezama. Tije
kom 1930-ih bio je dioniar u tvrtki Hart
mann & Conen.
Kao lan Subotikoga drutva za mae
vanje na prvenstvu Kraljevine Jugoslavije
1931. osvojio je naslov prvaka u floret u. Na
Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu bio je
lan reprezentacije Jugoslavije u borbi sa
bljom, no momad u ijem su sastav u bili
jo i Kreimir Tretinjak, Milivoj Radovi,
Edo Mar ion i Pavao Pint ar i ispala je u
11

JAKOBI

prednatjecanju. Ni u pojed inanoj konk u Jakobb. Osnovnu kolu i realnu gimnaziju

zavrio je u Sombor u. Djetinjstvo i vei dio
renciji nije proao prednatjecanje.
mladosti proveo je na salau, pok raj ceste
za Apatin. Poeo je crt ati veoma rano. U
petnaestoj god in i upoz nao je somborsko
ga slikara Lajosa Husvta, koji je esto sli
kao u prirodi, te je izraivao slike prema
njegovim savjetima. Odlazi u Petu 1930.
sa eljom da postane slikar. Polazi privat
ne teajeve slikara Vilmosa Aba-Novka
i Istvna Sznyija. Nakon dvogodinjega
boravka napustio je Petu, a zatim se 1933.
Eugen
upi
sao na Akademiju likovnih umjetnosti u
Jakobi
Zagrebu, gdje je diplomirao na slikarskom
odjelu u klasi prof. Ljube Babia i zav rio
Nakon Drugoga svjetskoga rat a u Su specijalni teaj grafike kod prof. Tomislava
botici je bio sportski pedagog i uitelj ma Kriz mana 1939. i tako postao prvim aka
evanja. Ujesen 1945. sa skupinom pred demskim slikarom iz Sombora.
ratnih maevalaca osnovao je klub koji je
Nakon pov ratka u Sombor 1939. odla
uspjeno djelovao do 1954., kada je zbog zi na odsluenje vojnoga roka. Za vrijeme
financijskih tekoa prestao raditi. Ujesen Drugoga svjetskog rata dri privatne sato
1959. sa svojim sinom Andrsem (Subotica, ve i mnogo vremena provodi slikajui, pra
8. V. 1934. Subotica, 13. XII. 1989.), ta vei skice i studije ljudskih fig ura. Vie ti
koer uspjenim maevaocem (viestruk i sua crtea svjedoi o njegovoj ust rajnosti
reprezent ativac Jugoslavije, osvaja bron i vjetini ruke. Nakon rata radi neko vrije
ane medalje u borbi sabljom na Balkan me u Propagandnom odjelu Zapovjednitva
skim igrama u Zag rebu 1969.) i trenerom, mjesta, zatim kao likovni pedagog u Ui
ponovno pokree klub i maevalaku kolu. teljskoj koli i Gimnaziji. Stekao je zvanje
Klub je najprije djelovao pod imenom Teh pedagokoga savjetnika i izradio velik broj
niar, zatim se prid ru uje sastav u Partiza didaktikih sredstava. U tijeku 1946. i 1947.
na, a od 1962. djeluje u sklopu SD Spar scenograf je u Narodnom kazalitu u Som
tak. Zasluan je za razvoj vie dravn ih bor u. Osnovao je 1956. likovnu skupinu
prvaka i reprezentativaca u borbi sabljom i Ideja, koja je djelovala do 1962., a pripadao
floretom. Dobitnik je najveega vojvoan je i Somborskoj likovnoj grupi, osnovanoj
skoga sportskoga priznanja Nagrade Jovan 1961. U svojoj kui na kraju Par ike ulice
u Sombor u otvor io je 1958. Malu galer i
Mik i Spartak za 1972.
ju, gdje je posjetitelje upoznavao s tajnama
Izv or: His tor ijs ki arh iv Sub ot ic a, F: 47. IV umjetnosti i slikarskoga umijea. Dugo go
2103/939.
dina vodio je Likovnu sekciju somborskih
Lit.: Jugoslavenski sport, Zag reb, 1933; B. Krsti amatera. Od 1940. s prekidima je djelovao
(ur.), Sport u Subot ici 1944-1984 Sportlet Sza kao slobodni likovni umjetnik.
badkn, Subotica, 1984; S. Makovi, Industrija i
industrijalci Subotice (1918-1941), Subotica, 2004;
Z. Jajevi, Olimpizam u Hrvatskoj, Zagreb, 2007;
http://web.archive.org/web/20080408021336/
http://www.susport.org.yu/100.php.

Najkvalitetnija djela ostvario je u ranim

godinama. Posebnu pozornost pridavao je
crte u, zat im akvarelu i grafici. Sombor
mu je stalna inspiracija slika motive gra
da, ljude i prizore na ulici, trnici, sombor

S. Makovi i E. Hemar
ske vodare. Slikao je i pejsae, crtao mrtve
JAKOBI, Ivan (Sombor, 14. V. 1912. prirode, aktove i predstave ivot inja. Na
Sombor, 24. III. 1997.), akademski slikar, kon prelaska u slobodne umjetn ike dosta
likovni pedagog. Sin je Ivana i Sofije, ro. je radio po nar udbi, osobito port rete. U
12

JAKOBI

Sombor u je imao ret rospektivnu izlobu

1968. te vie samostalnih izloaba. Skup
no je izlagao kao lan Udruenja likovnih
umjetn ik a Srbije (ULUS) i Udru enja li
kovnih umjetnika Vojvodine (ULUV), naj
ee u Novom Sadu, Beog radu i drugim
mjestima u zemlji te u Budimpeti, Sege
dinu i Baji. Izlagao je s lanovima grupe
Ideja i sa somborskim slikarima. Bio je po
liglot govorio je 12 jezika. Uz mnogobroj
ne druge nagrade i priznanja, dobitnik je i
Oktobarske nagrade grada Sombora 1963.

Ivan Jakobi,
Autoportret, 1929.

Lit.: B. Pet rovi, Trea izloba vojvoanskih sli

kara, Letopis Matice srpske, Novi Sad, 1949; .
Jovi, Savremeni likovni umetnici Vojvodine, Novi
Sad, 1969; D. kor i, Jubilej Ivana Jakobia, Do
met i, 15, Sombor, 1978; B. Dan ilovi, D. Luk i,
Oktobarska nagrada Sombora dobitnici i njiho
vo vreme 1962-1996, Sombor, 2010.

Poslovnu kar ijer u poeo je prije Prvo

ga svjetskoga rata u subotikoj pod runici
Mad arske sveope kreditne banke (mad.
Magyar ltalnos Hitelbank). God. 1894.
vodio je pod ru nicu te banke u Velikom
Bekerek u, od 1901. u Panev u, a 1905.
doao je na elo subotike pod ru nice. I
nakon 1918. pa sve do 1926. nastavlja oba
vljati vodee funkcije, ali sad kao ravnatelj
Opte kreditne banke d. d., pravne sljedni
ce Mad arske sveope kreditne banke. Na
kon toga bio je samo lan njezina Upravno
ga odbora i dioniar. Potk raj 1930. dolo je
do fuzije s Hrvatskom sveopom kred it
nom bankom d. d. iz Zagreba, koja je preu
zela svu aktiv u i pasiv u te subotike banke.
God. 1923. uz Gzu Komora bio je do
predsjednik Udruenja trgovaca i industri
jalaca u Subotici, koje je imalo 750 lanova
iz redova trgovaca, industrijalaca i obrtni
ka, ali i posjednika, odvjetnika, lijenika i
drugih profesija. Bio je i dioniar suboti
kih tvrtki Hartman i Conen d. d., Bavan
ske tvornice cementne robe i graevnog d.
d., Jugomauntner, proizvodnja i trgov ina
sjem en a d. d., Cent ral-rad io, elekt rot eh
niko podu zee d. d., kao i tvrtkama koja
su se bavila kinematografskom djelatnou
Orient. d.d. i Korzo, bioskop d. d., gdje je
1931. bio najvei dioniar.

U izv je u Min is tars tvu unut arnjih

poslova iz 1925., u kojem je navedena i

Z. ot a
narodnost dion iar a Bavanske tvorn ice
cementne robe i graevnog d. d., katego
JAKOBI, Mirko (Imre), Subotica, 10. riziran je kao Bunjevac. U nekim drugim
IX. 1871. Subotica, 18. III. 1953.), ban slin im evidencijama navedeno je pak da
kar. Sin je veleposjednika i gradskoga vi je po narodnosti Mad ar.
rilista Bele i Cristine, ro. Pfan. Imao je
Potjeui iz imune obitelji, uspjeno je
sestre Mariju (ro. 1874.), Lujzu, Irenu (ro.
uveao naslijeeni kapital, to mu je osig u
1875.) i Jelenu (Ilona, ro. 1877.) i brat a ralo pripadnost najviem sloju subotikoga
Eleka (ro. 1873.). Obitelj je bila rodbin drutva. U meuratnom je razdoblju ivio
ski povezana s najutjecajnijim subotikim na adresi Trg ir ila i Metod a 19 u toj
krugovima. Belina sestra Erzsbet bila je
supruga gradonaeln ika Lazara Mamu i
a, a ki Jelena velet rgovca Vilima Cone
na starijega. Mirko je sa suprugom Paulom,
ro. Stagelschmidt, imao sina Eugena, po
znatoga maevaoca, i Mirka (Imre), koji je
Potpis Mirka Jakobia
od 1925. bio nastanjen u Zagrebu.
13

JAKOBI

zgradi bio je poznati Hotel Hungria, koji

je dao sagraditi njegov otac, a poslije i kino
Lifka. Zgrada je poslije Drugoga svjetskog
rata nacionalizirana, a agrarnom reformom
obitelji je odu zeta i sva zemlja koju je po
sjedovala.

ondje u meurau podignute bile su skrom

nih karakter istika, esto nabijan ice. God.
1925. bilo ih je oko 90. U kasnijem razdo
blju stari se toponim izg ubio jer je podr u
je postalo dio veega gradskoga naselja,
koje je danas poznato kao Mali Radanovac.

Izvor i: Histor ijski arh iv Subot ica, F: 43; F: 57.

2359/1939; F: 86.Ct IX; F: 68. XII 1104/1947.

Izvor i: Histor ijski arh iv Subot ica, F: 47 III 141/

1919; III 155/1919; III 272/1921; III 344/1925.

Lit.: S. Makovi, Industrija i industrijalci Subo

tice (1918-1941), Subotica, 2004.


S. Makovi

JAKOBI CONEN, Vil im ConenJakobi, Vilim

JAKOBI-SELO, toponim, nekadanji
naziv za naselje istono od Subotice. Pod
ruje iza meuratne konjike vojarne (da
nas poz nat a kao biva tzv. prva kasarn a)
na Palikom put u tim je toponimom ozna
ivano vjerojatno po nekadanjem vlasni
ku zemljita. Nakon Prvoga svjetskoga rata
gradske su vlasti ovo podr uje parcelizirale
te zemljite dale u zakup radi nastanjivanja
i podizanja kua. Stranke, mahom iz siro
manijega stale a, koje se obraaju grad
skim graevinskim vlastima, lokaciju vrlo
esto oznauju naziv ima Jakobi-telep,
fundus, naseobina ili selo. Zgrade koje su

S. Makovi

JAKOBIEV KRI, toponim na oko

2 km zapadno od Male Bosne, sa sjever
ne strane ceste za Sombor. Kamen i kri
su 1864. podigli Josip Jakobi i njegova
supruga Kat ar in a, ro. Horvatov i. Neu
obiajen je budui da se na njemu nalazi
ukles an zapis: Isten dicsretre emeltk
ezen krsztt idsb Jakobcsics Jzsef s
neje Horvtovics Katalin hozzadvn tiz
lncz fldet az rajta lev hzzal melynek
jvedelmbl elvrdnak venknt az Gy
di bcsrl krszttel vissza jv jtatos
lelk ek (Na slav u Boju pod igli su ovaj
kri Josip Jakobi star iji i njegova supru
ga Katar ina Horvatovi dodajui da se iz
prihoda od 10 lanaca zemlje i na njemu po
dignute kue ugoste okajane due koje se
vraaju s kriem iz judskoga protenita).
Tako je on svojevrsno svjedoanstvo da je
to bila postaja subot ik ih hodoasnik a u
Jud, koji su ondje ugoivani na pov ratk u
iz protenita. Kraj zavjetnoga kria, na
ledini Jakobieva salaa kod Male Bosne,
nalazilo i zvonce, gdje su se hodoasnici
obvezno krijepili paprikaem, nakon ega
su se razilazili svojim domovima. Drveni
stalak za zvono istrunuo je i nije obnovljen,
a kri i dalje postoji.
Lit.: A. Stanti, Kreposti naih predaka: Hodoa
e, Zvonik, 6/2000, Subotica; D. Cssz, Knyr
gsnk sznhelyei, 2, Szabadka, 2004.


Jakobi-selo 1925.
14

S. Bai

JAKOBOV I (Jacobov ics, Jakobov ics),

Antun (Peta, ?, 1811. ?), doktor prirod
nih znanosti. Doktorirao je na petanskom
sveuilitu 1835. i bio praktikant medicine
u rodnom gradu.

JAKOEV I

vao pozitivne kritike. Posebno se isticao

glumei likove u puk im komedijama na
bunjevakoj ikavici Matije Poljakovia (a
Lit.: J. Szinnyei, Magyar rk lete s munki, 5, Bonina razgala, Bolto na fronti, Nae i va
Budapest, 1897; I. Kujund i, Bunjevako-oka e zgode i nezgode).

Djelo: Elenchus Plantar um officinalium Hungari

ae indigenar um phanerogamar um. Dissertat io
botanico-pharmacologico-medica, Pestini, 1835.

ka bibliog rafija, Rad JAZU, 355, Zag reb, 1969.



. Mandi

JAKOBOV I (Jacobov ics, Jakobov ics),

Maksim il ijan (Peta, ? ?), prakt ikant
medicine. U svojem zvanju radio je u Be
u. God. 1842. petanska lijenika udruga
izabrala ga je za svojega dopisnoga lana.
lanke je objavljivao u petanskome stru
nom asopisu Orvosi Tr 1848.
Djela: Morbus csmr, critice illustratus, speci
men inaug uralis, Pestini, 1837; Note sur lanthra
kokali et sur lemploi de ce nouveau mdicament
du docteur Plya dans les affections herptiques,
Paris, 1840; Du molluscum : Recherches critiques
sur les formes, la nature et le traitement des affec
tions cutanes de ce nom, suivies de la Descrip
tion dtaille dune nouvelle varit prsente
lAcademie royale des Sciences de Par is, Par is,
1840.
Lit.: J. Szinnyei, Magyar rk lete s munki, 5,
Budapest, 1897; I. Rcsey, A budapesti kirlyi or
vosegylet 1880. vknyve, 2, Budapest, 1880.


. Mandi

JAKOEVI, Ivan Ivica (Subotica, 30.

V. 1939. Risan, Crna Gora, 23. VII. 1987.),
glumac, kult urni djelatnik. Sin je Laje i
Klare, ro. Stanti. Osnovnu kolu i gim
naziju zav rio je u rodnom gradu. Nakon
toga u jednoj subotikoj drvari radio je kao
slubenik do odlaska na odsluenje vojnog
roka. Nakon povratka iz vojske 1961. poi
nje se amaterski baviti glumom te pohaa
teaj glume koji su pri Narodnom kazali
tu u Subotici vodili ravnatelj drame Lajo
Lendvai te Jelka i Milan Asi.
Prvi nastup imao je pred subotikom
publikom 21. X 1961. u predstavi Skup Ma
rina Dria. U subotikom kazalitu radio
je do 1965., kad je preao u leskovako Na
rodno kazalite, u kojem je ostao do 1966.
Nakon toga, godinu dana radi u Narodnom
kazalitu u Vrcu, a 1967. vratio se u Na
rodno kazalite u Subotici. Rijetko je igrao
glavne uloge, ali je za svoje nastupe dobi

Ivica
Jakoevi

Pisao je skeeve, radijske drame i hu

moreske. Poznata mu je komedija iz bunje
vakoga pukoga ivota Albina mijana, ija
je premijera bila u subotikom kazalitu 1.
III. 1973. Izvodili su je i kazalini amater i
iz hrvatskih kult urnih udruga (KUD Mati
ja Gubec iz Tavank ut 1980-ih i 1990-ih go
dina, Urbani okci iz Sombora 2003.-05.),
a od 2010. je i na repertoar u Hrvatskoga
kazalita u Peuhu kao Albin bircuz. Autor
je i radijske komedije Kaplari i papagaji,
koja je objavljena kao dodatak u asopisu
Rukovet (7-8/1970), iji je lan urednitva
bio 1972.-77.
Prerana smrt zatekla ga je na turneji u
Budvi, gdje je subotiki ansambl gostovao
na festivalu Grad teat ra. Zadnju predstav u
odig rao je 17. VII. 1987., glumio je Prosja
ka u Don Juanu. Tijekom gostovanja iz
nenada mu je pozlilo te je prevezen Risan,
gdje je i umro. Pokopan je na subotikom
Kerskom groblju.
Djelo: Kaplari i papagaji, Subotica, 1973.
Izvor: Kazivanje sina Roberta Jakoevia.
Lit.: I. Rackov, Iz pozor inog albuma Subot ice,
Subotica, 1977; L. Merkovi, Bibliog rafija asopi
sa Rukovet maj 1955 april 1990, Ruk ovet,
5/1990, Subotica; M. Mikovi, Navodi o suboti
kom kazalitu od 1955. do 1967., Klasje naih rav
ni, 7-8/2008, Subotica; M. Mikovi, Navodi o su

15

JAKOEV I

bot ikom kaz al i tu od 1967. do 1968., Klasje

naih ravni, 9-10/2008, Subot ica; M. Mikov i,
Navodi o kazalitu, Klasje naih ravni, 5-6/2009,
Subotica; M. Mikovi, Navodi o kazalitu, Klasje
naih ravni, 9-10/2009, Subotica; M. Mikovi, Na
vodi o kazalitu od 1747. godine, Klasje naih rav
ni, 1-2/2010, Subotica.


P. Skenderovi

JAKOEV I, Jerolim (Jakoevi, Jero

nim) (Budim, 23. IV. 1739. Novi Sad, 16.
IV. 1790.), franjevac, filozofski i teoloki
pisac, pedagog. Filozofsko kolovanje zavr
io je u rodnom gradu 1756.-59., a teoloko
je poeo u Temivar u 1759.-62. i zakljuio
opet u Budimu 1762./63. Nakon to je 1763.
u Osijek u poloio ispit za profesora filozo
fije, preuzeo je katedru filozofske kole Ge
neralnoga uilita u rodnom gradu 1763.-66.
Nakon druge i tree nastavne godine odr
ao je sa svojim studentima javne rasprave.
Tezar iji nisu sauvan i, ali rukopisi uva
ju njegova predavanja iz logike i iz fizike:
Cursus philosophicus (Budae, 1763., ruko
pis u Franjevakom samostanu u Budimu)
i Tractatus in Physicam generalem Aristo
telico-Scotisticam (Budae, 1766., rukopis u
Franjevakom samostanu u Budimu). Jed
no je vrijeme nakon toga djelovao kao od
gojitelj franjevakih pripravnika u Poegi
(1766.), a u Pet rovaradinu je 1768. stekao
kvalifikaciju profesora dogmatskoga bogo
slovlja. Ujesen 1769. dolazi u Pet rovaradin
za profesora bogoslovne kole, gdje zatim
djeluje punih est godina, dok nije postigao
naslov estogodinjega profesora teologije.
Sam je zabiljeio svoja predavanja u eti
ri sveska, i to iz moralnoga bogoslovlja, o
dogmatskom uenju o utjelovljenju, iz cr
kvenoga prava, uvodn ih dijelova nau ke o
sak rament im a: Trifolion seu tractatus de
actibus humanis. legibus et virtutibus theo
logicis (Petrovaradini, 1769.-1771.; rukopis
u franjevak im samostan im a u Bud imu i
Iloku), Homo reparatus seu tractatus de in
carnationis mysterio (Petrovaradini, 1769.;
rukopis u Franjevakom samostanu u Bu
dimu), Tractatus aequi et boni seu de jure
et justitia (Petrovaradini, 1771.-1773.; ruko
pis u Franjevakom samostanu u Budimu) i
Columnae sapientiae divinae seu tractatus
de sacramentis (Petrovaradini, 1773.-1775.;
16

rukopis u Franjevakom samostanu u Budi

mu). S tim etirima svescima najplodniji je
pisac teolokih prir un ika za pot rebe stu
denat a pet rovaradinske bogoslovne kole.
U tom je mjestu ostao nakon istek a ui
teljske slube kao samostanski starjeina
1775.-77., a istu je slubu obavljao i u rod
nom Bud imu 1777.-78. Ped agokim zadu
enjima vratio se 1783. obavljajui slubu
ravnatelja gimnazija u Sombor u (1783.-84.)
i u Osijeku (1784.-88.). U to vrijeme bio je i
lan upravnoga vodstva Provincije sv. Iva
na Kapistranskoga (1783.-85.). Posljednje
godine ivota proveo je u Novom Sadu kao
kapelan vojne bolnice.
Djelo: Diat ribe de leg um omnium fine laconice
pert ractata et per... Paulum Lucam Perghold...
edita..., quam... propugnar unt... Marianus Lanos
sovich, Martinus Pereczky et Cajetanus Haraszty...
anno 1765., Budae, b.g.
Izvor: Arh iv Hrvatske franjevake provincije u
Zag rebu, Protocolum convent us Pet rovaradini.
Lit.: F. E. Hoko, Prosvjetno i kult urno djelovanje
bosanskih i hrvatskih franjevaca u Budimu tije
kom 18. stoljea, Nova et vetera, 1-2/1978, Saraje
vo; S. Sran, Osjek i ljetopisi 1686-1945., Osijek,
1993; F. E. Hoko, Franjevake visoke kole u kon
tinentalnoj Hrvatskoj, Zag reb, 2002; Hrvatski bi
og rafski leksikon, 6, Zag reb, 2005; Hrvatski fra
njevak i biografski leksikon, Zag reb, 2010.


F. E. Hoko

JAKOEVI, Anica Jozi-Prodan,

Anica
JAKOI, Josip (Budim, 2. VII. 1738.
Budim, 13. II. 1804.), franjevac, filozofski
pisac, povjesniar knjievnosti, arhivist, la
tinist, provincijal. Gimnaziju je uio u rod
nom gradu i u Gyngysu. Franjevac Pro
vincije sv. Ivana Kapistranskoga postao je
1756. u Bau. Filozofiju i teologiju pohaao
je u kolama Generalnoga uilita prvoga
razreda u Budimu (1758.-63.), a teologiju je
neko vrijeme studirao i u Rimu. Prije nego
to je nastupio kao profesor na Filozofskom
uilitu u Baji (1767.-70.), bio je zamjenik
samostanskoga starjeine u Budimu (1767.).
Obrazovnim i odgojnim zadaama bavio
se jo kao profesor Uilita moralnoga bo
goslovlja u Radni (1770.-73.) i organizator

kolovanja mladih franjevaca, koji su posli

je 1777. studirali na petanskom sveuilitu.
Obavljao je niz upravnih sluba u samosta
nima i u Provinciji: bio je tajnik Provinci
je (1770.-73.), gvardijan u Tolni (1773.-75.),
Temivar u (1775.-77.) i Budimu (1785.-91.),
definitor (1777.-80.), savjetnik provincijala
Josipa Pavievia (1797.-1800.) i u tri navra
ta prov incijal (1780.-83., 1800.-03., 1803.04.). Primas J. Batthyany proglasio ga je
1789. prisjednikom Ostrogonske nadbisku
pije, a boravio je i u Vieg radu kao teolog
biskupa Nikole Milaina (1791.-97.).
U rukopisu su sauvani njegovi filozof
ski, teoloki i povijesni spisi: Institutiones
philosophicae (Bajae, 1767.-1770.; Budim,
1767.-1770.; rukopis u Franjevakom samo
stanu u Budimu), De gratia et alii tractatus
theologici (b.g., b.m.; rukopis u Franjeva
kom sam ostanu u Bud imu) i Int rod uct io
praevia in historiam ecclesiasticam : Rudi
menta seu fundamenta praecipua instituti
nationalis (b.g., b.m.; rukopis u Franjeva
kom samostanu u Bud imu). Organ iz ir ao
je u budimskom franjevakom samostanu
arhivsku zbirk u i u nju sabrao mnogobroj
ne spise i rukopise. Njegov spis Scriptores
Interamniae vel Pannoniae Saviae, nunc
Slavoniae dictae (1795.) objav io je 1899.
Milivoj repel u Grai za povijest knjiev
nosti hrvatske, a na hrvatski ga je preveo i
objavio 1998. Stjepan Sran pod naslovom
Slavonski pisci (1795.-1830.).

JAKOV

greb, 2002; Hrvatski biog rafski leksik on, 6, Za

greb, 2005; Hrv ats ki fran jev ak i bio g rafs ki
leksikon, Zag reb, 2010.


F. E. Hoko

JAKOV Mark ijski (Monteprandone, Ita

lija, 1. IX. 1393. Napulj, Italija, 28. XI.
1476.), franjevac, papinski legat, inkvizitor,
prop ov jedn ik, mision ar, pis ac teolo kih
djel a, kar it at ivn i djel atn ik, svet ac. Dje
tinjstvo i mladost proveo je u talijanskim
pok rajinama Jak inskoj Mark i i Umbriji, u
gradov ima Offid i, Ascoliju i Per ug i. Di
plom irao je pravo, god. 1416. u Asiz u je
stupio u franjevak i red, a nakon studija
teologije 1420. zareen je za sveenika. Ti
jekom svoje misionarsko-propovjedn ike
djelatnosti obiao je mnoga podr uja na
Apeninskom i Balkanskom poluotok u te
Ugarsku i eku. Oivljavao je vjer u i po
bo nost u narodu, bor io se protiv uenja
koja je Katolika crk va smat rala heretiki
ma, najvie protiv bog umila u Bosni i husi
ta u Ugarskoj, ali i protiv pok reta fratiela
i patarena u Italiji. Propovijedao je u korist
kriarske vojne prot iv Turak a, zau z im ao
se za ujedinjenje s Istonom crk vom, po
dizao je zalagaonice i financijske ustanove
za pomo obinom puk u. Djelovao je kao
mirotvorac u sukobima talijanskih gradova

Djelo: Scriptores Interamniae vel Pannoniae Sa

viae, nunc Slavoniae dictae, 1795, u: M. repel,
Jakoiev spis: Scriptores Interamniae, Graa za
povijest knjievnosti hrvatske, JAZ U, 2, Zag reb,
1899. (hrvatski prijevod u: S. Sran, Slavonski pi
sci (1795.-1830.), Revija, 1/1988, Osijek).
Lit.: G. Csevapovich, Synoptico-memorialis cata
logus... provinciae s. Ioannis a Capistrano, Budae,
1823; G. Csevapovich, Recensio observant is Mi
norum Provinciae S. Ioannis a Capistrano, Budae,
1829; T. Mati, Prosvjetni i knjievni rad u Slavo
niji prije Preporoda, Zag reb, 1945; V. Gortan, Hr
vatski lat in isti iz Slavon ije. Josip Jakoi (17341804), Doprinos Slavonije hrvatskoj knjievnosti
: zbornik referata : Vink ovci, 20-22 septembar
1966., Vinkovci-Zag reb, 1968; Histor ia Domus
Bajensis, 1, Baja, 1991; S. Sran, Osjek i ljetopisi
1686-1945., Osijek, 1993; F. E. Hoko, Franjeva
ke visok e kole u kont inentalnoj Hrvatskoj, Za

Portret Jakova Markijskoga u

Franjevakome samostanu u Bau
17

JAKOV

i opina, a posredovao je i u spor u izmeu

dvaju ogrank a franjev akog a red a, kon
vent ualaca i stroih opservanat a, kojima
je i sam pripadao. Njegova je knji nica s
mnogobrojnim rukopisima sauvana u fra
njevakom samostanu u Monteprandoneu,
koji je sam podigao. Proglaen je svetim
1726., a spomendan mu se slavi 28. XI., na
dan njegove smrti.
Vei dio et vrtog desetljea u XV. st.
proveo je na Balk anskom poluotok u i u
Ugarskoj, gdje je dolaz io u dod ir s mje
snim hrv ats kim pukom. God. 1432. do
ao je u Slavoniju i Srijem, a vjerojatno je
prvi put boravio i u ugarskoj prijestolnici
Bud imu, gdje je njegova djelatnost bila
usmjerena na jaanje vjerskoga i udored
nog a ivot a pu anstva. God. 1435., pred
kraj hus its kih rat ov a (1419.-36.), bio je
lan izaslanstva to ga je rimsko-njema
ki car igmund Luksemburki uput io na
pregovore izaslanik Baselskoga koncila,
koji je raspravljao o odnosima s husitima,
i predstavnik ekih husit a u Tti. Tije
kom 1436. i 1437. podu zeo je kru no mi
sijsko putovanje po Ugarskoj od Erdelja do
Peuha, tijekom kojega je posjetio mnoge
biskupije i up e. Zahvaljujui svojoj rje
itosti, ali i potpor i biskupskih bander ija,
postigao je velik uspjeh u obraanju na ka
tolianstvo.
Papa Eugen IV. imenovao ga je 1436.
ink vizitorom za Ugarsku i Austriju te mu
je dopustio da podie samostane u ekoj,
Austriji i Ugarskoj, a sigurno je da je sudje
lovao u gradnji samostana u Segedinu i Ba
ia Mareu. U tom je razdoblju, kao istraitelj
husita i njihova uenja, boravio i u Bau te
djelovao na ter itor iju Bake, ali kao vikar
Provincije Bosne Srebrene nije imao nika
kve vlasti nad franjevcima u Bau, koji su
pripadali Ugarskoj provinciji. No, baki je
generalni vikar u pismu iz 1437. zapovje
dio mjesnomu kler u i vjernicima da Jakova
svuda lijepo primaju i budu mu na pomoi
u njegovoj ink vizitorskoj djelatnosti. Me
utim, njegova je djelatnost, katkad fana
tina i ekst remna, nailazila na protivljenje
dom a eg a sve ens tva i puk a: erd eljs ko
plemstvo odbilo je snositi trokove njegove
18

misije, sveenstvo peuke biskupije pro

tjeralo ga je, baki arhiakon imun eksko
municirao ga je, a peuki biskup Heinrich
Albenski zabranio mu je djelovanje. No na
intervenciju kralja Alberta i njegove supru
ge Elizabete spor je izglaen te je nastavio
svoju misiju. O njegovoj djelatnosti u Sri
jemu i Slavoniji svjedoe pisma poekoga
upana Ladislava te Ladislava Moroviko
ga iz Valpova, srijemskoga biskupa Jakova
i bosanskoga biskupa Josipa iz akova, sva
iz 1437. Tijekom ljeta 1439. svoje je djelova
nje usmjerio na okolicu Fruke gore, gdje je
progon io mjesne husite. U Srijemskoj Ka
men ici, husitskom sreditu u ju noj Ugar
skoj, dao je zat vor iti beoinskoga sveeni
ka Valentina i jo neke husite, zbog ega je
izbila pobuna Kamenana. Napali su tom
prigodom mjesnoga suca, provalili u zatvor
i oslobodili sveenika Valentina, ali su po
bunjenici na kraju osueni.
U ljeto 1457. zadnji je put a boravio u
Ugarskoj. Papinska mu je kur ija tad a iz
dala pet pisama, davi mu i njima ovlasti
za djelovanje i prepor uivi ga ovdanjim
crkvenim i svjetovnim vlastima. Glavni ci
ljevi njegova novoga posjeta Ugarskoj bili
su prik upljanje mater ijala za kanonizaciju
njegova subrata i prijatelja Ivana Kapistra
na, koji je godinu dana prije toga, nakon
pobjede ugarske vojske nad Turcim a pod
zidinama Beog rada, preminuo u Ilok u, te
nastavak njegove misije. Tom je prigodom
posjetio Ilok i prikupljao svjedoanstva od
mjesnoga puka o ozdravljenjima i udima
koja su se zbila kao posljedica zagovora
Ivana Kapistrana. Prigodom posljednjega
boravka u Ugarskoj imao je ovlast da djelu
je i kao inkvizitor i propovjednik kriarske
vojne protiv Osmanlija.
Kao svetac, uiva velik ugled u franje
vakom redu, a samostan u Bau uva nje
gov port ret, koji je oko 1794. izradio Mat
hias Hanich.
Lit.: A. Sek uli, Drevni Ba, Split, 1978; P. Rokai
i dr., Istorija Maara, Beog rad, 2002; S. Bereti,
Boji prijatelji s nama na putu, Subotica, 2002; D.
Deman, Jakov Mark ijski, magistarska radnja (ru
kopis), Filozofski fakultet u Novom Sadu, 2009; D.
Deman, Jakov Markijski u srednovjekovnoj Ugar

JAKOVEV I

skoj, Godinjak za znanstvena istraivanja Zavoda

za kulturu vojvoanskih Hrvata, 2, Subotica, 2010.


D. Deman

JAKOVEV I, Klara (Subotica, 4. IV.

1945.), sveuilina profesorica, ekonomisti
ca. Ki je Stevana i Cecilije, ro. Andrai.
Sestra je Mar ije Grasl. Osnovnu i srednju
ekonomsku kolu zavrila je u Subotici kao
uenica generacije. Nakon toga upisala se
na Ekonomski fak ultet, na kojem je diplo
mirala 1968. s prosjenom ocjenom 10 kao
najbolji student Sveuilita u Novom Sadu.
Na istom je fakultet u obranila magistarsku
radnju Prim ena teor ije graninih troko
va u poslovnoj politici preduzea 1972. te
doktorsku disertaciju Problem dinamike i
faktora produktivnosti rada u industriji i
industrijskim organizacijama udruenoga
rada SAP Vojvodine 1981.
U Kred itnoj banci u Sub ot ici rad ila
je 1968.-71. Na Ekonomskom fak ult et u
u Subot ici izabrana je za asistent icu na
predmet u Ekonomik a podu zea 1971., za
docenticu na predmet u Ekonomika i orga
nizacija udruenoga rada 1981., u zvanje
izvanredne profesorice na istom predmet u
1985., a za redovit u profesor icu na pred
met u Ekon om ik a OUR-a 1990. (poslije:
Ekonomika poduzea). Osim na matinom
fak ultet u, predavala je i na Poslovno-prav
nom smjer u Pravnoga fak ultet a u Novom
Sadu, na Odjelu Ekonomskoga fak ultet a
u Novom Sadu i na svim cent rima pri rad
nik im sveuilitim a u bivoj Jugoslav iji
na kojima je subotiki Ekonomski fak ultet
organizirao nastav u za izvanredne studen
te. Dvije godine predavala je u Vioj eko
nomskoj komercijalnoj koli u Novom Sa
du. Na poslijediplomskom studiju predaje
dijelove nastave iz predmet a Ekonomska
teorija efikasnosti poduzea. Nakon akre
ditacije studijskoga plana i programa 2005.,
na matinome fak ultet u predaje Ekonomi
ku po-duzea na osnovnome studiju, Teo
rije trokova na master studiju i Ekonomiju
resursa i korporativnu efikasnost na dok
torskome studiju.

vie deset aka strunih tijela i organizaci

ja (predsjedn ica Nastavno-znanstvenoga
vijea Ekonomskoga fak ultet a u Subot i
ci 1982.-84., predsjedn ica Znanstvenoga
savjeta i Znans tven o-nastavnog vije a
te pomonica direktora za obrazovanje i
znanstveno-istraivaki rad Instit ut a za
informat ik u i organ iz aciju pri Ekonom
skom fak ultet u Subotica 1987.-90., lanica
red akcije asopisa ekonom ista Vojvodine
Privredna izgradnja 1984.-89., sutkinja po
rotnica Viega privrednoga suda u Beogra
du 1998.-2000., lanica Upravnoga odbora
Jugoslavenskoga udruenja za upravljanje
projekt im a od 2005.). lan ica je Drutva
ekonom ista Srbije, dopisni lan Znanstve
noga drutva ekonom ista Jugoslav ije (da
nas Srbije) te Hrvatskog a akad emskog a
drutva iz Subotice.

K. Jakovevi, Ekonomika preduzea,

Subotica, 2010.

Autor ica je sedam monog rafija i suau

tor ica osam sveuilinih udben ik a, koji
su objavljivani u vie izdanja. Sudjelovala
je na mnogobrojnim domaim i meuna
rodn im znanstven im skupov im a i objav i
la je vie od stot inu znanstven ih i stru
nih radova u asopisim a Novi privrednik
(Subot ica, 1969.-71., 1973.), Sav remena
prak sa (Beog rad, 1970.-71.), Ekon omik a
predu z e a (Beog rad, 1972.-73.), Bilt en
(Ekonomski fak ultet Subotica, 1972.), Ana
li Ekonomskog fakulteta u Subotici (1973.,
1981., 2000.-01., 2010.), Planiranje i anali
Osim u nastavne i znanstveno-ist rai za poslovanja (Beog rad, 1977.-78., 1986.),
vake aktivnosti, bila je ukljuena i u rad asopis za drutveno-ekonomska pitanja
19

JAKOVEV I

(Subotica, 1977.), Organizacija samoupra

vljanja (Beograd, 1978., 1980.), Ekonomika
udruenog rada (Beograd, 1978.), Produk
tivnost (Beograd, 1979., 1985.), Privredna
izg radnja (Novi Sad, 1980., 1982., 1984.85., 1988.-89., 1994., 2002.), Akt ivn ost
(Subot ica, 1983.), Revija rada (Beog rad,
1984.), Udrueni rad za drutveno-eko
noms ka pitan ja (Sub ot ic a, 1985., 1987.),
Organizacija i razvoj poslovanja (Beograd,
1985.-86.), Ekonomik a (Beog rad, 1985.,
1989.), Bullet in Scie nt ifi que (Nov i Sad,
1986.); Financing (Novi Sad, 1996.-2000.),
zbornici simpozija YUPMA na Zlatiboru
(1997., 2000.-11.), Strategijski menadment
(Subotica, 2002., 2004.-05.), Zbornik na
uno-strunih radova Vie poslovne kole
u Novom Sad u (2003.), Ekon omske tem e
(Ni, 2002.-05.), Ekonomika poljoprivrede
(Beograd, 2009.-10.), Industrija (Beograd,
2010.-11.) i dr.
Djela: Osnovi ekonomik e predu zea, Subot ica,
1972; Ekonomik a organizacija udruenog rada 1
(suautor ica), Beog rad, 1982 (1985, 19863, 19884);
Ekonomik a organizacija udruenog rada : prak
tik um, Beog rad, 1983; Prir unik za primenu dru
tvenog dogovora o zajednik im osnovama i me
ril im a za sam ou p ravn o ure iv an je odn os a u
oblasti dohotk a u SAP Vojvodini (suautor ica), Su
bot ica, 1985; Industrijska strateg ija Vojvodine
(suautor ica), Subot ica-Nov i Sad, 1986; Trokovi
kao faktor odluivanja u poslovnoj politici, Subo
tica, 1987; Ekon omik a predu ze a (suaut or ica),
Beog rad, 1991; Trokovi u menadmentu, Subot i
ca, 1993 (1995); Struktura i vrednovanje kapita
la, Subot ica, 2000; Ekonomik a preduzea (suato
ric a), Sub ot ic a, 2000 (2003, 2010 3, 20114);
Ekon omik a predu ze a : ekon omska efik asnost
angaovanja kapitala u reprodukciji, Subot ica,
2006 (2007, 20083, 20094, 20105, 20116); Ekono
mik a preduzea : prakt ik um (suautorica), Subot i
ca, 2007 (2007, 20083, 2009 4, 2010 5, 20116 );
Upravljanje trokovima, Subot ica, 2008; Ekono
mik a predu z e a (sua u t or ic a), Sub ot ic a, 2009
(2009, 20103).
Izvor: Kazivanje Klare Jakovevi.
Lit.: http://apv-nau k a.ns.ac.rs/vece/dok ument i/
kartoni/JAKOVCEV IC%20Klara.doc.


. Lonar

Osnovnu i srednju trgovak u kolu zav r

io je u Subotici. Nogomet je poeo igrati
u subotikoj Bakoj, za koju je nastupao
u pionirskoj i juniorskoj momadi. Nakon
1944. najprije je nastupao za elez niar
ski atletski klub (AK), a 1945. pristupio
je novoosnovanomu Sportskomu drutvu
eljezniara Spartak. Kao lan Spartaka uz
Ivana Bogeia nastupao za reprezentaciju
Vojvodine na prvome dravnom prvenstvu
Federativne Narodne Republike Jugoslavi
je 3.-9. IX. 1945. Nakon pobjede u et vrt
finalu nad reprezent acijom Makedonije s
3:1 i poraza u polufinalu od Jugoslavenske
armije 3:4, Vojvodina je zauzela 4. mjesto.

Lajo
Jakoveti

Kao odlian obrambeni igra nastupao

je za Spartak 1945.-48. i 1952.-57., a vrhu
nac kar ijere ostvar io je kao lan beog rad
skoga Cent ralnog doma Jugoslovenske ar
mije (CDJA, danas: FK) Partizan 1948.-52.
Za subotiki Spartak odigrao je 106 pr
venstvenih utakmica i postigao 6 golova.
Igrao je u momadi Spartaka kad je taj klub
u prvoj prvenstvenoj sezoni 1946./47. osvo
jio 6. mjesto u I. saveznoj ligi. Uz Stipana
Kopilovia i Janka Zvekanovia, jedini je
odig rao svih 26 utakmica. Jednak uspjeh
ostvar io je nakon pov ratka u Suboticu u
sezoni 1953./54., kada je Spartak ponovno
osvojio 6. mjesto, a on je jedini u momadi
odigrao svih 26 prvenstvenih utakmica. Do
raspada jedinstvene I. savezne lige 1991. to
su bila dva najbolja plasmana Spartaka u
najelitnijem dravnom prvenstvu.

Kao lan beo g rads kog a Part iz an a

JAKOV ETI, Lajo Lajo (Subotica, osvojio je naslov prvaka Jugoslavije u se
15. XI. 1922. Subotica, 27. I. 2003.), no zoni 1948./49., kada je nastupio na 15 pr
gometa. Sin je Pere i Matilde, ro. Csajks. venstven ih susret a, te tree mjesto u pr
20

JAKOV ETI

venstvu 1949./50. Za Partizan je odig rao

ukupno 186 utakmica (52 prvenstvenih, 29
meunarodnih, 93 prijateljske i 12 u Kupu
Jugoslavije) te je postigao 4 pogotka.

Bila je lanica RK Spartak 1957.-69. i cijelo

vrijeme dok je igrala za matini klub nastu
pala je u Saveznoj rukometnoj ligi. Igrala
je u jednoj od najuspjenijih generacija u
Za reprez ent aciju Jugoslav ije nastu pov ijesti enskoga rukomet a u Subot ici i
kao stalna lan ica prvoga sastava postala
pio je 4 put a. Debitirao je 21. VIII. 1949.
je dravna prvakinja Jugoslavije u sezoni
u Beog radu na kvalifi k acijskoj utakm ici
1959./60. i 1962./63., drugo mjesto osvojila
za svjetsko prvenstvo protiv reprezent aci
je 1957./58., 1960./61. i 1963./64., a tree
je Izraela (6:0). Drug u utakmicu odig rao
mjesto 1958./59. i 1961./62. Kao izv rsna
je 18. IX. 1949. u Tel Aviv u na uzv ratnoj
navaln a igraica bila je najb olji strijelac
utakm ici Izrael Jugoslav ija (2:5). Treu
Savezne rukometne lige u sezoni 1963/64.
takoer kvalifi kacijsku utakm icu za svjet
sko prvenstvo odig rao je 9. X. 1949. u Be
og radu protiv Francuske (1:1), a et vrta je
bila prijateljska utakmica 13. XI. 1949. u
Beog radu protiv Austrije (2:5). Jedanput
je nastupio i za B-reprezent aciju Jugosla
vije 1951. Prvi je igra iz Subotice koji je
nakon Drugoga svjetskoga rata zaig rao za
Marija
A-reprezentaciju Jugoslavije.
Jakoveti
Sredinom 1950-ih posvetio se trenerskom pozivu. Najvei uspjeh postigao je
kao trener subotikoga Spartak a u sezoni
1961./62. doao do finala kupa Jugoslavije,
u kojem je taj klub poraen od OFK Beo
grada (1:4).
Kao trgovac rad io je u subot ikoj tr
govini Meteor do odlaska u mirovinu. Po
sljednje godine ivot a proveo je u Geron
tolokom cent ru u Subotici, gdje je i umro.
Pokopan je na Senanskom groblju u Su
botici.
Lit.: . Ini, Knjiga o Spartak u 1945 1997
1947 1997, Subotica, 1997; Fudbalska reprezen
tacija Jugoslavije 1920-1999., Beog rad, 1999; Su
botike novine, 7, II. 2003, Subotica; http://www.
partizan.rs/istor ija-kluba.


P. Skenderovi i E. Hemar

JAKOV ETI, Marija, udana olakov i

(Subotica, 16. I. 1941.), rukometaica. Ki
Antuna i Jelisavete, ro. Nagy Zdi. Izuila
je obuarski zanat u Subotici i bila zaposle
na u subotikoj tvornici obue Solid. Veliki
i mali rukomet poela je igrati 1957. u SD
Jovan Miki Spartak (Subotica) na pozici
ji lijeve vanjske igraice. Odlikovala se ja
kim utom i velikom pok retljivou. Punu
afirmaciju stekla je igrajui mali rukomet.

S ekipom Spartaka osvojila je Kup Jugosla

vije 1961. u Subotici nakon pobjede u finalu
protiv momadi RK Lokomotiva (Zag reb).
U finalu Kupa nastupila je jo 1962., 1963.
i 1968. i sva tri puta RK Spartak bio je po
raen od strane ORK Beog rad. Nastupila
je u prvom Kupu europskih prvakinja 1961.,
kad je RK Spartak kao prva enska mom
ad iz Jugoslavije izbor io pravo sudjelova
nja u tom natjecanju te ponovno 1964. Od
1970. nastupala je za RK DIN (Ni) te je,
kao jedna od najboljih igraica, imale ve
like zasluge za to to je uao u I. savez nu
rukometnu ligu u sezoni 1972./73. Igraku
kar ijer u zavrila je 1975. u Niu. Za repre
zentaciju Jugoslavije nastupila je 17 puta i
postigla 19 pogodaka. Debitirala je 24. IX.
1961. u Budimpeti protiv Madarske 6:5, a
zadnji nastup imala je 1964. Nastupila je na
Svjetskom prvenstvu 1962. u Rumunjskoj
s jo dvjem a rukomet aicam a Spartak a
Jovankom Jurak i Anom Zemko, kada je
Jugoslavija osvojila et vrto mjesto, a ona
igrala na svih pet susreta i postigla sedam
pogodaka. Nastupala je i za reprezentaciju
Vojvodine na meunarodnim prijateljskim
susretima. Dobitnica je medalje Saveza za
fiziku kultur u Subotice 1964., medalje Ru
21

JAKOV ETI

kometnoga saveza Vojvodine za doprinos

razvoju rukometa, medalje Rukometnoga
saveza Jugoslavije za nastup na Svjetskom
prvenstvu 1962. i zahvaln ice Rukometno
ga saveza Nia za ulazak u I. saveznu lig u
1972. ivi kao umirovljenica u Niu.
Izvor: Osobna arhiva Marije Jakoveti (olakovi).
Lit.: B. Krsti (ur.), Sport u Subot ici 1944-1984
Sportlet Szabadkn, Subot ica, 1984; Almanah
Rukometnog saveza Jugoslavije 1949-1989, Beo
grad, 1991; . Rafajlovi, Veterank e subot ik og
rukometa, Subotica, 1997.


E. Hemar

JAKI, Ante (Bereg, 22. IV. 1912. Za

greb, 30. XI. 1987.), pjesnik, pripovjeda,
romanopisac, novelist. Sin je Ant una i Ma
rije, ro. Pivar. U rodnom je mjestu zavrio
estogodinju osnovnu kolu 1920.-25. Na
kon to je napustio kolovanje za bravarski
obrt, upisao se u sjemenite u Bau. Ispi
te je, s ostalim sjemen itarcim a, polagao
privatno u dravnoj gimnaz iji u Subot ici
1925.-28. Gimnazijsko kolovanje nasta
vio je u Nadbiskupskoj klasinoj gimnaziji
u Travnik u 1929. te u Sombor u 1930.-32.,
gdje ga je i zavrio. Studirao je hrvatski je
zik i romanistiku na Filozofskom fakultet u
u Zagrebu, a nakon zavretka studija 1937.
radio je kao profesor hrvatskoga jezika u
Nadbiskupskoj klasinoj gimnaziji u Trav
niku 1937.-38., u Franjevakoj gimnaziji na
Badiji na Koruli 1939., u dravnoj gimna
ziji u Tuzli 1939.-44., u Osijeku 1944.-45., u
Belom Manastir u 1945.-46., u Slavonskom
Brodu 1946.-52., u Gospiu 1952.-53., u
mjeovitoj gimnaziji u Subotici 1953.-56.,
u osnovnoj koli u Karlovcu 1956.-57. i u
srednjoj ekonomskoj koli u istom gradu
1957.-62. te u Zag rebu od 1962. kao odgo
jitelj u Omladinskom mukom prihvatilitu,
odakle je otiao u mirovinu 1970. Posljed
nje dvije godine ivota proveo je u zag re
bakom domu za ostarjele osobe Boidar
Adija. Preminuo je u bolnici Sestara milo
srdnica u Zagrebu. Pokopan je na groblju u
rodnom Bereg u.

smilje. Ubrzo nakon toga, 1930-ih godina

prik ljuuje se krug u knjievn ik a bliskih
Katolikoj crk vi, okupljenih oko asopisa
s kojima tada i sam uspostavlja suradnju:
Hrvatska prosvjeta (1933.-37.) i Hrvatska
straa (1933.-37.). Do kraja ivota surau
je u mnogobrojnim, uglavnom katolikim
asopisima i per iodik im publikacijama
kao to su Mladost (1930.-33.), Omladina
(1930.-34.), Hrvatski list (1934.), Ilustrova
ni glasnik (1932.-33.), Lu (1932.-39.), Kri
jes (1932.-33.), Hrvatska revija (1940.-43.),
Obitelj (1934.-44.), Glasnik sv. Ante (1936.45.), Kalendar Gospine krunice (1937.-43.),
Maruli (1968.-87.), Marija (1969-.84.), Da
nica (1967.-86.) i dr. U zaviajnoj periodici
u Bakoj suradnik je u gotovo svim aso
pisima: Bunjevako kolo (1933.-34.), Klasje
naih ravni (1935.-44.), Subotik e novine
(1936., 1939., 1941.), Subot ik a Danica
(1933.-41., 1946., 1971.-72., 1984.-87.), Ru
kovet (1960., 1963.) i Bako klasje (1982.).

A. Jaki, Prema drugoj obali,

akovaki selci, 1987.

Njegov pjesnik i opus obu hvaa vie

od tisuu pjesama razasutih u per iodici i
objavljenih u 12 zbirka, od kojih je veina
izdana u vlastitoj nakladi. Bio je jedan od
istaknutijih pjesnika katolike usmjereno
sti u XX. st. u hrvatskoj knjievnosti, a uz
Aleksu Kokia bio je jedan od najvanijih
pjes nik a bak ih Hrvat a. Slov i za pjes ni
U knjievnosti se javlja jo u gimna ka platonske ljubav i, rom ant in ih e nja
zijskoj dobi. Svoju je prv u pjesmu obja i eleg inoga svijet a zav iaja. Oblik uje i
vio 1929. u gimnazijskom listu Travniko esto u formu sonet a, iz kojih isijava no
22

stalgija, odanost i priv renost berekomu

te open ito bakomu zav iaju. Sna ni su
u njegovoj poetici i nanosi socijalnih i do
moljubnih elemenata. Ipak, knjievna ga je
kritika prije svega oznaivala za pjesnika
autentine religioz nosti, ija je lir ika pro
eta dubokom kranskom inspiracijom.
Na taj nain pjesniki usmjeren, literarno
se formirao i nastavio djelovati izvan mo
dern istik ih struja hrvatske knjievnosti,
napose onih dominantnih nakon Drugoga
svjetskoga rat a, zbog ega je izostajala i
knjievno-znanstvena interpret acija i va
lor izacija. Pjesme su mu prevoene na nje
maki, panjolski, slovenski i eki.
U proz i se pojavljuje 1937. sa zbir
kom pripov jed aka Mar ija : lirska novela.
Nakon toga slijed ila je objava nekol iko
romana, koji su bili iznimno popularni i
omiljen i kod it atelja. Prvi mu je roman
ana se udaje, koji je izlazio u nastavcima
u Subot ik im novinam a 1939. (br. 22-52)
i 1940. (br. 1-5). Roman, koji donosi sli
ke iz okakoga ivota i neslomiv u ljubav,
doekao je jo dva izdanja (1943. i 1980.),
ali i dramatizaciju i scensko izvoenje. U
svojim proz nim djelima temat izira uglav
nom dogaaje i motive iz narodnoga ivota
rodnoga kraja, sna no se naslanjajui na
tradiciju kranske moralne proze. Za ivo
ta je objavio etiri romana, a u rukopisu su
mu ostala jo tri: Niz tamne stube iz 1940.,
Pod biem spoznaje iz 1943. i Ki sunanih
ala iz 1944. Njegovo djelo Djeak sa ito
rodnih ravni takoer je ostalo neobjavljeno.

JAKI

dinjega pre uivanja Jaki eva opusa u

hrvatskoj slubenoj knji evnoj pov ijesti
sve do kraja XX. st. Ako bi ga se do tada
pov remeno kao knjievnoga stvaratelja i
spomenulo, bilo bi to iskljuivo u katoli
koj per iodici. Iako je uvrten u Leksikon
pisaca Jugoslavije, u nat ukn ici se navodi
samo literat ura za razdoblje 1934.-54., a za
vrijeme nakon 1945. samo dva bibliog raf
ska podatka.
Pjesme su mu uvrtene u deset ak an
tolog ija Hrvatska duhovna lir ik a (Rim,
1968.), Iz hrvatske marijanske lirike (Za
greb, 1971.), Dua due hrvatske (Mostar,
1988.), Linda patria nuestra (Buenos Aires,
1996.), U sjeni transcendencije (Zag reb,
1999.), Hrvatska boina lir ik a (Zag reb,
2000.), Hrvatska usk rsna lirik a (Zag reb,
2001.), Zabreg : antolog ija suvremenog
hrvatskog pjesnitva o Zag rebu (Zag reb,
1996.; 2001) Kip domovine : antologija hr
vatske rodoljubne poezije (Zag reb, 2001.),
Antologija hrvatske djeje poezije (Zagreb,
2007.) i dr. U knjiz i Poe z ija i pjesnik a
proza iz 2007., koju je priredio Nedjeljko
Mihanovi za ediciju Matice hrvatske Sto
ljea hrvatske knjievnosti, zastupljen je,
uz Sreka Karamana i Jaku Ercegovia, s
pjesmama iz nekoliko svojih zbirka.
Bio je lan Hrvatskoga knjievnoga
drutva sv. ir ila i Metod a, Drutva hr
vatskih knjievnika i lan urednitva Hr
vatske knjievne revije Maruli od osnutka
1968. U Zag rebu jedna ulica nosi njegovo

Autor je i epske pjesme Marin i Stana,

koja je u nastavcima izlazila u Subotik im
novinama (br. 8-14/1941.) sve dok Drugi
svjetski rat nije prekinuo izlaenje toga li
sta te nije objavljena do kraja. Osim toga,
prem a zapisim a Josipa And ria, autor je
i dviju drama, od kojih je jednoinka Di
da Tomin jid izala u Subotikoj Danici za
1936., a druga je ostala u rukopisu. Preveo
je roman ruske katolike knjievnice Na
dede Lappo-Dan ilevske K srei, koji je
objavljen 1936.
Religiozno nadahnue i uvelike religio
zna tematika njegova pjesnitva i proznoga
stvar alatva bili su glavn i uzrok dugogo

Ploa na rodnoj kui

Ante Jakia u Beregu
23

JAKI

ime, a u rodnom je Beregu 4. VII. 2004. na

njegov u rodnu kuu u ulici Ive Lole Ribara
23 postavljena spomen-ploa. Bilo kak vi
daljnji koraci u ouvanju same kue izo
stali su te je polako nag riza zub vremena.
U povodu 70. obljetnice ivota i 50. obljet
nice stvaralatva 1982. u rodnom Bereg u
uruena mu je povelja pape Ivana Pavla II.
kojom mu se odaje priznanje kao ugledno
me katolikom djelatnik u.
Djela: Pjesnike zbirke: Biserni erdan, Sombor,
1931; U dolini zaborava, Zag reb, 1936; Zov prolje
a i mladosti, Travnik, 1938; Pod sapetim krilima,
Tuzla, 1941; Elegije, Subotica, 1954; Hod pod zvi
jezdama, Subotica, 1955; Osamljeni mostovi, Za
greb, 1962; Pred vrat ima tiine, Zag reb, 1963;
Pjesme o Sinu ovjejemu, Zag reb, 1965; Pod pje
anim satom, Zagreb, 1975; Molit ve pod zvijezda
ma, Zagreb, 1979; Prema drugoj obali, akovaki
selci, 1987; Pripovijetke: Marija : lirska novela,
Zag reb, 1937; Pov rat ak u djet injs tvo, Zag reb,
1968; Romani: ana se udaje, Subotica, 1939 (Za
greb, 1943, 1980); Maturant : roman samoprije
gora i ljubavi, Osijek, 1944; Pod teretom ljubavi :
roman iz ivota bak ih Hrvata, Osijek, 1944; Ne
ugasivi plamen, Zag reb, 1969; Ured io: Za blag
danskim stolom : pjesnik i susreti, Zag reb, 1970.
Potpuna bibliog rafija do 1979. u: Molit ve pod zvi
jezdama, Zag reb, 1979.
Lit.: J. And ri, Pogovor, u: A. Jaki, ana se uda
je, Zag reb, 1943; J. Lonarevi, Poezija Ante Jak
ia, u: Mar uli : Hrvatski knjievni zbornik, Za
greb, 1968; Leksikon pisaca Jugoslavije, 2, Novi
Sad, 1979; I. Sabatkai, Ljubav Ante Jakia prema
rodnom kraju, Subotika Danica kalendar za 1984.
god., Ba, 1983; A. Jaki, Prve pjesme, Subotika
Danica kalendar za 1985. god., Ba, 1984; B. Ga
bri, Ante Jaki (1912-1987.) (ivot i djela), Zbor
nik Ivan Antunovi, 2-3, Subotica, 1992; A. Se
kul i, Knji evn ost pod un avs kih Hrv at a u XX.
stoljeu, Zag reb, 1996; B. Gabri, Ante Jaki :
1912.-1987., Subotik a Danica (nova) : kalendar
1998., Subotica, 1997; M. Babi, Prinos poz nava
nju ivota i opusa pjesnika Ante Jakia, Croatica,
47-48, Zag reb, 1998-99; M. Mikovi, ivot i smrt
u gradu, Subotica, 1999; M. Mikovi, Iznad ita
nebo, Subotica-Zag reb, 2003; Hrvatski biografski
leksikon, 6, Zag reb, 2005; N. Mihanovi, Poezija
i pjesnik a proza, Zag reb, 2007; Hrvatska rije,
337, Subotica, 2009.

je u sedmerolanoj obitelji. Osnovnu ko

lu zavrio je u Subotici. Urarski i zlatarski
obrt uio je kod subotikoga urara i zlatara
Adama Imrea, a u sedamnaestoj je godini
postao eg rt. Otac mu je bio pristaa ko
munista, zbog ega je 1941. priveden te iz
loen tort ur i mad arske policije u utoj
kui. Nakon toga otac se skrivao na rodi
teljskom salau na Pavlovcu, a suradnju s
pok retom otpora dijelom je na sebe preu
zeo Ivan, koji je kao ilegalni kurir raznosio
inform at ivne mater ijale po part izanskim
bazama na ebeiu i Skenderov u. Postao
je i lan SKOJ-a. Nekoliko dana prije ula
ska jugoslavenskih i sovjetskih snaga u Su
boticu s drugim lanovima pok reta otpora
uvao je najva nije objekte u gradu (elje
zniki kolodvor, nadvonjak prema Paliu
i teretni kolodvor) kako ih madarske vojne
snage pri povlaenju ne bi unitile. S dola
skom VIII. vojvoanske udarne brigade u
Subot ici postao je jed an od njezin ih naj
mlaih boraca i odlazi na ratni put prema
Dunav u, gdje je i poginuo u borbama oko
nasipa na Kaz uk u, posljednje vojne zapre
ke pred mostobranom na Batini.
Lit.: Spomenica palim borcima i rt vama faisti
kog terora 1941-1945., Subotica, 1988.


T. igmanov

JAKI, Ivan (Tornja /mad. Tornya, rum.

Turnu/, Aradska upanija, 14. VII. 1909.
Budimpeta, 21. IV. 2000.), sveenik Srp
ske pravoslavne crkve, povjesniar. Zavrio
je Bogosloviju u Srijemskim Karlovcima,
a poslije je slubovao u paroh ijama Bu
dimske eparh ije u Mad arskoj, u mjesti
ma gdje ive pripadn ici srpske zajedn ice:
Batanji (mad. Battonya), Panteliji (mad.
Dun ajvros), ob anc u (mad. Csobnka), Budimpeti, Stolnom Biogradu (mad.
Szkesfehrvr), a posljednjih trideset go
dina ivot a u Pomaz u, gdje je i pokopan.
Neumorno se bavio ist raivanjima prolo

M. Balaev
sti Srba u Ugarskoj, sluei se graom iz
javnih arhiva te crk venim pismoh ranama.
JAKI, Ivan (Subotica, 14. VI. 1927. Vie knjiga izvora objavili su mu Matica
Bat ina, 19. XI. 1944.), sud ion ik pok ret a srpska i SAN U. U njima se susreu i va
otpora. Sin je And rije, stolarskoga radni ni podaci o Hrvatima u Ugarskoj s kraja
ka, i Janje, ro. Peri, kuanice. Odrastao XVII. i poetka XVIII. st.
24

JALOI

U tumaenju objavljenih izvora, meu

tim, pojednostavnjuje nain na koji su hab
sburka uprava i vojn i asnici oznaivali
hrvatsko stanovnitvo u Podunavlju prevo
dei naz ive Catholische Rtzen, Ras
ciani Catholici i Rasciani Rit us Catholi
cor um kao Srbi katolici ili katoliki Srbi
(npr. u Izvorima o Srbima u Ugarskoj s kra
ja XVII. i poetka XVIII veka, knj. 1). Na
taj se nain zanemar uje povijesni kontekst,
jer se hrvatske etnike skupine u Poduna
vlju navedenim nazivima nisu imenovale
spontano radi samooznaivanja. Naime, pri
klasifikaciji junoslavenskoga stanovnitva
u ugarskom Podunavlju predstavnicima dr
avne administracije jezine razlike nisu
bile dovoljno razlikovne pa su se kor istili
konfesionaln im obiljejem Catholici. S
vremenom je habsburka adm in istracija
uoila i druge etnike oznake, u prvom re
du jezik i obiaje, te jasne granice prema
pravoslavn im Srbim a, zbog ega je napu
ten klasifi kacijski pojam Rasciani Cat
holici. Zato je nainom prezentacije izvo
ra stvorena kvaziznanstvena osnova da se
pojedine hrvatske etnike skupine, najee
Bunjevci, prika u kao katoliki Srbi, to je
od 1980-ih otvoreno zastupao i povjesniar
Slavko Gavrilovi, koji je kao suautor s Jak
iem objavio vie knjiga povijesne grae.
Djela: Srbi u Stolnom Beogradu : od 1543. do 1947.
godine, Novi Sad, 1962; Iz popisa stanovnitva
Ugarske poetkom XVIII veka, 1-3, Novi Sad, 1966,
1968, 1974; Graa o pravoslavnim crk vama Kar
lovake mitropolije XVIII veka (suautor), Beograd,
1981; Graa o balkanskim trgovcima u Ugarskoj
XVIII veka, 1 (suautor), Beog rad, 1985; Graa za
privrednu i drutvenu istoriju Bake u XVIII veku
(suautor), Beog rad, 1986; Izvori o Srbima u Ugar
skoj s kraja XVII i poetkom XVIII veka, 1 (suautor), Beog rad, 1987; Kratka istorija Pomakih Sr
ba : A Pomzi Szerbek rvid trtnete, b. m., 1993;
Srpska pravoslavna crk va u Stolnom Beogradu :
Istorija i ikonografi ja, Panevo, 2008.

prov incijala pijar istikoga red a, ravnatelj

nacionalne gimnazije. Roen u graanskoj
obitelji, osnovnu kolu i gimnaziju pola
zio je u rodnom gradu. Nakon zav retka
srednje kole 1808. u Kecskemtu je stu
pio u pijar istiki red, koji je u Mad arskoj
nap os e poz nat po nas tavn o-obraz ovn oj
djelatnosti. Tako je ve 1810.-12. pred a
vao u Mramaros-Sziget u (rum. Sighet u
Marm a iei, skraeno Sighet, srp. Mar a
mureki Siget), tad anjem sjed itu Mar a
mureke upan ije i sred itu trgov ine soli
i drvne industrije u Ugarskoj. God. 1813.
bio je nastavn ik u vru, takoer u raz
red im a spec ijal iz ir an im a za uenje gra
matike. Zareen je 1815. u Vcu. Tadanji
provincijal red a hrabrio ga je na pisanje
eleg ija na lat inskom jezik u pa je, osoko
ljen uracima mad arskih pjesnika, poeo
pisati pjesme na mad arskom i latinskom.
Fak ultet je polazio 1814.-17. u Vcu, Nit ri i
Szent-Gyrgyu (slova. Svt Jur, prije Jur
pri Bratislave). Nakon zavretka kolovanja
bio je profesor u gramatikim razredima u
presti noj pijar istikoj gimn az iji u Sege
dinu 1818.-20., zatim je 1821. predavao u
Tati, a 1821.-22. u Selmecu (Selmecbnya,
slova. Bansk tiavnica). Profesor u Ka
lai bio je 1826.-31., a 1832.-41. u Peti u
razredima koji su naglaeno uili govorni
tvo i poeziju. Jaloievo djelo Az ldoz
psztorok (Priest pastira), objavljeno u
prilog u asopisa Koszor 1828., izveli su
iste god ine uen ici njegova pjesnikoga
razred a na imend an kalakoga nadbisku

Lit.: Enciklopedija srpske istoriografi je, Beog rad,

1997.


S. Makovi i M. Bara

JALOI, Andrija Ivan (Jallosics, Jal

losits, Andrs Jnos, End re) (Tat a, Ko
maromska upanija, 30. XI. 1791. Budim,
19. VI. 1862.), pjesnik lat in ist, zamjen ik

A. Jallosits, Elegia Honoribus

Excellentissimi... Petri Klobusitzky...
Archi-Episcopi, Peshtini, 1827.
25

JALOI

pa Petra Klobusiczkoga u Kalai. U Kanii

(mad. Nagykanizsa) bio je ravnatelj samo
stana i srednje kole 1842.-44., a 1845.-47.
tajn ik pijar istikoga red a. God. 1848. po
stao je savjetnik reda i ravnatelj Kraljevske
uiteljske kole, 1849. u Peti je ravnatelj
gimnazije, 1851.-52. zamjen ik je prov in
cijala pijar istikoga reda, ast pomonika
provincijala i ravnatelja obnaao je i 1853.58., a 1859.-62. u Budimu je pomonik pro
vincijala i opat. Zasluan je za pok retanje,
prom icanje i popular iziranje mad arskih
retor ik ih vjeba u petanskim srednjim
kolama i uinio ih je opeprihvaenima.
Njegova poezija bila je cijenjena i izvan
granica Ugarske, pa su mu pjesme na latin
skom osig urale priznanje i u Rimu. Zahva
ljujui tomu izabran je za dopisnog lana
papinske Tiberijske akademije u Rimu.
Odabrana djela: Elegia honoribus exc., ill. ac. rev.
dni Pet ri Klobuschitzky...dum insignis ord. Leo
poldi imperatoris magnae crucis eques recenter
creat us, ejusque ordinis insignibus ornat us ad
munus cojudicis penes excelsam tabulam septem
biralem capessendum induceretur, a sch. piis di
cata 1827, Pesthini, 1827; Honoribus exc., ill. ac.
rev dnor um Pet ri Klobusiczky archiepiscopi Co
locensis et Alexandri Alagovich episcopi zagrabi
ensis, dum suff raganeu s hic a suo met ropolite,
adsistentibus dnis exc., ill. ac rev. Josepho Vur um
Nitt riensi, et ill. ac rev. Paulo Mathia Szuszits Al
ba-Regalensi praesulibus in suae dioecesis anti
stitem 30. Maji 1830. ritu solenni consecraretur, a
scholis piis Colocensibus dicatum, Pesthini, 1830;
Onomasticon reverendo ac eximio ... patri Micha
eli Rtth, cons ultor i et secretar io prov incialis
Scholarum Piarum III. Kal. Octobr. 1831 oblatum,
Pestin i, 1831; Elegia ad spect. atque clar. vir um
Alexandrum Koppy... dum uxor ejusdem carissima
Anna Sndor filiu sque Alexander philosophiae
candidatus Pestini die 6. Oct. 1834. eodem funere
efferentur, scripta per Andream Jallosics ... 1834.,
b.g., b.m.; Eleg ia honoribus adm. rev. pat ris Jo
annis Grosser ... dum exacto muneris triennio no
vis iisque concordibus suff rag iis ad prosequen
dum munus eligeretu oblata, Pestini, 1835; Elegia
gloriosae memoriae et piis manibus augusti Fran
cisci I. imperator is Austriae reg is Hungar iae...
devota a scholis piis prov. Hung., Budae, 1835.
Lit.: J. Dan iel ik, Magyar rk : let rajz i gyj
temny, 1, Pesten, 1858; Magyar Tudomnyos
rtek ez, 2/1862, Esz tergom; G. Pet rik, Magya
rorszg bibliographija 17121860, 2-4, Budapest,
1890-1892; S. Takts, A fvros alaptotta buda
pesti piarista kollgium trtnete, Budapest, 1895;

26

Opera scriptor um latinor um natione Croatar um

usque ad annum MDCCCXLVIII typis edita : bi
bliographiae fundamenta, 1, collegit et digessit .
Jur i, Zag rabiae, 1968 (Index alphabeticus, 1971;
Index systematicus, 1982); M. Evetovi, Kulturna
povijest bunjevak ih i okak ih Hrvata, Subotica,
2010.


L. Heka

JANOVI, plemika porodica. Plemiki

list i grbovn ica dodijeljen i su u Beu 26.
VII. 1673. Nikoli, njegov u sinu Mart inu
i snahi Uruli Krajovi te njihovoj djeci
Mihajlu, Janku, Heleni, Sofiji i Katarini. U
plemstvo Bake upanije ubiljeen je uro
4. X. 1752. Pot vrdu plemstva Baka upa
nija izdala je 27. IV. 1767.
Lit.: V. Duiin, Plemike porodice II, Vojvodina, 2,
[Novi Sad, 1941]; A. Sek uli, Bak i Hrvat i, Za
greb, 1991.


S. Bai

JANDRI, Ivan (Velika Trnovitica kraj

Bjelovar a, 12. V. 1931. Subot ica, 6. V.
2011.), keramiar. Roditelji su mu se, dok
je bio djeak, doselili iz Hrvatske u Subo
ticu. kolu za prim ijenjenu umjetnost, ke
ramiki odsjek, zav rio je u Novom Sadu
1954. Radio je u koli kao likovni pedagog,
a zatim do odlaska u mirovinu kao surad
nik za kult ur u na Radnikom sveuilitu u
Subotici. Bio je lan Grupe estorice, koju
je 1961. u Tavankut u osnovao Stipan abi.
U poetk u je preteito slikao, ali se od sre
dine 1960-ih trajno posvetio keramici.

Ivan
Jandri

Ve je u ran im fig urat ivn im i anima

listik im keramik im formama dolo do
izraaja njegovo skulptorsko razm iljanje

pro et o disk retn im hum orom. Od 1968.,

kad je nastupio na Prvom trijenalu kera
mike u Subotici, promijenio je svoj izr iaj
i tematik u te se istaknuo kao suvremen autor izrazite osobnosti, originalnoga stila i
smjelih tehnolokih realiz acija. Na toj je
manifestaciji izlagao vie od tri desetljea
i primio nekoliko nagrada.
Od sredine 1970-ih iduih je deset ak
godina stvarao djela s kojima je postizao
uspjehe i koja su ostala njegova trajna pre
poznatljivost u svijetu suvremene keramike.
Isprva su imala hiperrealistike, a zatim u
opsenom ciklusu Vrt udnog raslinja nad
realistike odlike s mot iv im a udnovat ih
plodova u konstantn im transformacijama.
U ma tov it im ker am ik am a din am in ih
oblika i samo Jand riu specifinih glaz ura
metafor iki je opredmetio cikluse raanja,
saz rijevanja i umiranja kao iskonskih ne
dok uivosti ivota. Likovna je kritika tada
pravodobno prepoz nala Jand rievo djelo
kao vrhun ac njegova umjetn ikoga rad a.
Sredinom 1980-tih poeo je izg raivati ci
klus Svijet raslinja, keram ike svojev rsnih
okamenjenih plodova monumentalnih for
mata i rustinih povrina, koje je poetkom
1990-ih u Posljedicama razvoja nadopunja
vao ekolokim sad rajima.
Sudjelovao je na brojnim skupnim iz
lobama koje su predstavljale vojvoansku
prim ijenjenu umjetnost u Srbiji, Mad ar
skoj, Austriji i Hrvatskoj. Samostalne izlo
be prireene su mu u Novom Sadu, Subo
tici, Segedinu, Zagrebu, Bjelovar u, Osijeku
i Beogradu, a ret rospektiva mu je odrana
2004. u Modernoj galeriji Likovni susret u
Subotici, kad je toj ustanovi donirao vei
broj svojih djela.
Na poziv je izlagao na velik im svjet
skim izlobam a suv rem ene ker am ike: u
tal ijans koj Fae nz i 1972., u franc us kom
Vallauriseu 1978., u Zagrebu 1984. i u por
tugalskom Obidosu 1987. Stvarao je u kera
mikim kolonijama i simpozijima u Malom
Iou, Resenu, Aranelovcu, Naicama,
Cazinu, Zagrebu, Obidosu i Kecskemtu.
Velik u zidnu keramik u kompoziciju i
dvije manje postavio je 1978. u auli i pro

JAN I

stor ijam a Otvorenoga sveuilita u Subo

tici. U Subotici je, meu ostalim, primio
nag rad u Dr. Ferenc Bodrogvri 1982. i
Listopadsku nagradu 1987.
Lit.: O. ram, Ivan Jandri, kat alog, Subot ica,
1987; S. Isakovi, Savremena keramik a u Srbiji,
Beograd, 1988; S. Stepanov: Ivan Jandri, katalog,
Subotica, 1992 (2004); O. ram, Keramiar Ivan
Jand ri, Klasje naih ravni, 3-4/2004, Subotica; O.
ram, In memor iam : Ivan Jand ri : Autor izrazite
osobnosti i originalnog stila, Hrvatska rije, 426,
Subotica, 20. V. 2011.


O. ram

JAN I, Mi o (Bak a Pal ank a, 28. V.

1979.), kajak a. Sin Milana, kajak aa, i
tefice, ro. Pucko. Brat Stjepana i Natae
Jani. Osnovnu i srednju trgovak u kolu
zav rio je u rodnom mjestu, a Viu trener
sku kolu u Beogradu. Kao najstarije dijete
u obitelji, prvi se poeo baviti kajakatvom
nakon to se oprobao u vie sportova. lan
Kajakakoga kluba Sintelon iz Bake Pa
lanke postao je 1993., gdje je trenirao pod
vodstvom svojega oca, a uz njega su lano
vi kuba postali i mlai brat i sestra. Prve
uspjehe postigao je 1993. na prvenstvu SR
Jugoslavije u kadetskoj konkurenciji, kad je
osvojio naslov dravnoga prvaka u kajak u
jednosjedu na 300 m i kajak u dvosjedu na
500 m. Na ekipnom prvenstvu SRJ 1994.
u Apat inu osvaja prvo mjesto sa svojim
klubom, a u jun iorskoj konk urenciji prvo
mjesto u svim disciplinam a. U sljedeim
godinama nekoliko je put a bio sen iorski
prvak SRJ. Na meunarodnoj regati 1996.
u Segedinu osvojio je prvo mjesto u jedno
sjedu na 500 m, drugo mjesto u jednosjedu
na 1000 m i prvo mjesto s bratom u dvo
sjedu na 500 m. God. 1996. proglaen je
najboljim sport aem Bake Palanke i naj
boljim kajakaem SRJ. S lanovima obitelji,
u Bakoj Palanci osnovao je Kajak-kanu
klub Elit 1997. Iste god ine s brat om na
stupa na seniorskom Svjetskom prvenstvu
(SP) u Darmouthu (Kanada) i na Medite
ranskim igrama (MI) u Bariju (Italija), gdje
su se plasirali u tri finala, a na Svjetskom
juniorskom prvenstvu u Lahtiju (Finska)
u disciplin i dvosjed na 1000 m s bratom
osvaja bronanu medalju. Na SP 1998. u
27

JANI

Segedinu, u dvosjedu na 1000 m osvaja s

bratom srebrnu medalju, to je ujedno bila
i prva kajakaka medalja u tom rang u na
tjecanja za SRJ. Na Europskom prvenstvu
(EP) 2000. u Poz nau (Poljska) i 2001. u
Milanu s bratom je u dvosjedu na 1000 m
osvojio oba puta 8. mjesto. Nakon toga je,
revoltiran tadanjom tekom financijskom
sit uacijom i loim uvjetima za bavljenje vr
hunskim sportom, prekinuo karijer u.
U prometnoj nesrei potk raj 2002. kod
Beog rada lake je ozlijeen, brat Stjepan
zadobio je tee ozljede, a otac Milan pre
minuo je od posljedica ozljeda. Nakon smr
ti oca poeo se baviti obrtom i trgovinom
kako bi financijski pomogao obitelji. Zbog
nemog unosti da za sebe i brat a u Srbiji
i Crnoj Gor i osig ura kvalitetne uvjete za
nastavak karijere, uao je u pregovore s Hr
vatskim kajakakim savezom, s kojim je
njegova obitelj otprije imala kont akte. Po
nueno mu je mjesto trenera u Hrvatskoj,
ali se odluio za nastavak nat jecateljske
kar ijere i prelaz ak s brat om u reprezen
taciju Hrvatske, za koju od 2005. poinju
nastupati kao prvi sportai nakon raspada
SFR Jugoslavije. Postaju lanovi Kajaka
ko-kanuistikoga kluba Belie iz Belia,
odakle je njihova majka. Za KKK Belie
nastupaju do 2007., kad a prelaze u KKK
Jar un (Zag reb). Kao lan hrvatske repre
zentacije najvee uspjehe postigao je u ka
jak u dvosjedu s bratom: 6. mjesto na SP
2006. u Segedinu (1000 m), 7. mjesto na SP
2009. u Darmouthu (500 m), 4. mjesto na
EP 2007. u Ponteved ri (panjolska) (1000
m), 7. mjesto na EP 2008. u Milanu (1000
m) te zlatna medalja na Mi 2005. u Alme
riji (panjolska) (1000 m).

vatski portski almanah 2008-2009., Velika Gor i

ca, 2009; Hrvatski portski almanah 2009-2010.,
Velika Gor ica, 2010; http://www.sportskisavez voj
vodine.com/jms/view/dobitniciview.php?rbr= 663.


E. Hemar

JAN I, Milan (Bak a Palank a, 14. VI.

1957. Beog rad, 1. I. 2003.), kajaka, ka
jakaki trener. Sin ivana i Dragice, ro.
Zara, nacionalno se izjanjavao kao Jugo
slaven. Osnovnu kolu zavrio je u Bakoj
Palanci, a srednju poljoprivrednu u Ilok u.
Kajakatvom se poeo baviti 1970. u kaja
kakoj sekciji Drutva za tjelesni odgoj Par
tizan u Bakoj Palanci, a nakon registracije
Kajakakoga kluba Partizan iz Bake Pa
lanke nastupao je za njega 1973.-76. Zbog
boljih uvjeta u ljeto 1976. prelazi u Kajakkanu klub Belie iz Belia, gdje mu je tre
ner bio Lszl Kovcs. Ponovo je nastupao
za KK Partizan 1979.-81., a 1981.-88. bio
je lan KKK Vuteks iz Vukovara. Aktivnu
karijer u zavrio je u Bakoj Palanci nastu
pajui za matini klub 1989.-93., koji je tada
nosio imena KK ILP Jedinstvo (do 1989.)
i KK Sintelon (od 1990. do danas). Naju
spjeniji je kajaka na mirnim vodama u
povijesti Jugoslavije.

Prve vee uspjehe ostvario je kao pionir

i junior na prvenstvu Srbije i Jugoslavije
1971. i 1972., kada je pobijedio u svim di
sciplinama u kojima je nastupio. Prvi na
slov seniorskoga prvaka Jugoslavije osvojio
je 1974. na Savskom jezer u kod Beog rada
u jednosjedu na 500 m. Ukupno je osvojio
37 naslova seniorskoga prvaka Jugoslavije
1974.-93. Bio je dravni prvak u jednosjedu,
i to na 500 m (1974.-77., 1979.-81, 1984.88., 1990), na 1000 m (1979.-80, 1983.Za postignute rez ult ate on i brat Stje 87., 1990.) i na 10.000 m (1977.-80., 1985.,
pan dobili su najvie sportsko priznanje u 1989.-90.), u dvosjedu na 500 m (1991.), na
Vojvodini nag radu Jovan Mik i Spar 1000 m (1983.) i na 10.000 m (1987.-88.) i u
etverosjedu na 1000 m (1982., 1984., 1991.,
tak za 1998.
1993.). S KK Partizan osvojio je ekipno pr
Izvor: Arhiva Stjepana Jania iz Kopra.
venstvo Jugoslavije 1981.
Lit.: Nacional, 463, Zag reb, 28. IX. 2004; Hr vat
ski portski almanah 2005-2006., Velika Gor ica,
2006; Hrvatski portski almanah 2006-2007., Ve
lik a Gor ica, 2007; Hrvatski portski alm an ah
2007-2008., Vel ik a Gor ica, 2008; D. Kostelac,
Kroz talase do zvezda, Baka Palanka, 2008; Hr

28

Na Europskom jun iorskom prvenstvu

(EJP) 1974. u Walczu (Poljska) osvojio je
5. mjesto u jednosjedu na 1500 m, a na EJP
1975. u Rimu bronano odlije u istoj disci
plini. Na Olimpijskim igrama (OI) u Mo

skvi 1980. osvojio je 4. mjesto u jednosjedu

na 500 m i 7. mjesto u jednosjedu na 1000
m; na OI u Los Angelesu 1984. srebrno
odlije u jednosjedu na 1000 m i plasirao
se u finale u jednosjedu na 500 m, gdje je
bio deveti. Na SP 1977. u Sofiji osvojio je 5.
mjesto u jednosjedu na 1000 m i 6. mjesto
u jednosjedu na 10.000 m; na SP 1978. u
Beogradu osvojio je zlatno odlije u jedno
sjedu na 10.000 m i srebrnu odlije u jedno
sjedu na 1000 m; na SP 1979. u Duisburg u
osvojio je zlatno odlije u jednosjedu na
10.000 m i 7. mjesto u jednosjedu na 1000
m; na SP 1981. u Nottinghamu osvojio je
srebrno odlije u jednosjedu na 10.000 m;
8. mjesto u jednosjedu na 500 m i 9. mjesto
u jednosjedu na 1000 m; na SP 1982. u Be
ogradu osvojio je zlatno odlije u jednosje
du na 10.000 m i 5. mjesto u jednosjedu na
1000 m; na SP 1983. u Tampereu (Finska)
osvojio je srebrno odlije u jednosjedu na
10.000 m, 7. mjesto u jednosjedu na 500
m i 8. mjesto u jednosjedu na 1000 m; na
SP 1985. u Mechelenu (Belgija) osvojio je 5.
mjesto u jednosjedu na 10.000 m i 8. mje
sto u jednosjedu na 1000 m; na SP 1986. u
Montrealu osvojio je 5. mjesto u jednosjedu
na na 10.000 m; na SP 1987. u Duisburg u
osvojio je 6. mjesto u jednosjedu na 10.000
m; na SP 1990. u Poz nau (Poljska) osvo
jio je 8. mjesto u dvosjedu na 10.000 m i na
svom posljednjem SP 1991. u Pariz u nastu
pio je u jednosjedu na 10.000 m, ali se nije
uspio plasirati u finale. Na Mediteranskim
igrama 1979. u Split u osvojio je srebrne
medalje u jednosjedu na 500 i na 1000 m
te u dvosjedu na 1000 m. Na Balkanskim
prvenstvima osvojio je vie od 20 med a
lja, a zlatnu medalju 6 puta. Pobijedio je na
supermaratonu Be-Budimpeta u duin i
od 300 km 1990. i 1991. i na meunarod
nim regatama u Sofiji, Beogradu, Segedinu,
Moskvi, Nottinghamu i Brandenburg u.

JAN I

ljan uvjetima i sa eljom da im omog ui

bolji sportski razvoj, god. 1997. osniva Ka
jak kanu klub Elit u Bakoj Palanci, gdje

Milan
Jani

je obnaao du nost predsjednika, trenera

i fiz iot er apeut a. Tad a je poeo sportski
uspjeh njegove djece, koja sva postaju ka
jak aki reprezent at ivci SR Jugoslav ije i
poinju ostvar ivat i meunarodne rez ult a
te. Od predsjednika Hrvatskoga kajakakog
saveza Matije Ljubeka dobio je ponudu za
prelazak djece u hrvatsku reprezent aciju,
ali se na to nije odluio zbog nestabilne po
litike sit uacije nakon rata. Nezadovoljan
odnosom Kajakakoga saveza Jugoslavije i
nemogunosti osiguravanja financijske pot
pore, potaknuo je ker Natau da 2001. ode
u Madarsku te je ubrzo postala najboljom
svjetskom kajakaicom. Istodobno odlazi
sa sinovima u Crnu Gor u, gdje pok uava
osnovati Kajakaki savez Crne Gore. Na
kon neuspjeha u Crnoj Gori i teke financij
ske situacije 2002. pregovara oko angama
na sinova Mie i Stjepan a s mad arskim
klubom Dmsz iz Segedina, gdje je ve
nastupala njegova ki Nataa. Potk raj iste
godine sa sinovima kree na put u Crnu
Gor u radi pribavljanja dok umenata, ali je
na pov ratk u kod Beog rad a strad ao u pro
metnoj nesrei. Preminuo je desetak dana
poslije od zadobivenih ozljeda.

Proglaen je najboljim sport aem Hr Izvor: Arhiva Stjepana Jania iz Kopra.

vatske 1978. u izbor u lista Sportske novosti
Lit.: Sedamdeset godina kajak atva u Hrvatskoj,
i Vojvodine 1979. u izbor u lista Dnevnik.
Zag reb, 1989; Nac io n al, 463, Zag reb, 28. IX.

Nakon zav retka aktivne sportske ka 2004; Z. Jajevi, Olimpizam u hrvatskoj, Zagreb,
rijere postao je efom strunoga taba KK 2007; D. Kostelac, Kroz talase do zvezda, Baka
Sintelon. Istodobno je poeo trenirati svoju Palanka, 2008.

E. Hemar
djecu Miu, Stjepana i Natau. Nezadovo
29

JANI

JANI, Nataa, udana Duev-Jani (Ja

nics, Dusev-Jan ics) (Bak a Palank a, 24.
VI. 1982.), kajakaica. Ki Milana, kajaka
a i tefice, ro. Pucko, rodom iz Belia.
Osnovnu i srednju trgovaku kolu zavrila
je u Bakoj Palanci. Otac Milan i star ija
braa Mio i Stjepan bavili su se kajaka
tvom, to ju je potaknulo da 1993. posta
ne lan icom Kajak akoga kluba Sintelon
iz Bake Palanke. Prve uspjehe ostvar ila
je 1994., kada s KK Sintelon osvaja ekipno
prvenstvo Jugoslavije, a ona kao pionirka
pobjeuje u svim disciplinama i svim na
tjecanjima na kojima je sudjelovala. S 14
godina postaje seniorskom prvakinjom Ju
goslavije i najuspjenijom kajakaicom u
SR Jugoslaviji. Prvi va niji meunarodni
nastup imala je 1997. na Svjetskom jun i
orskom prvenstvu (SJP) u Lahtiju (Finska),
kada se plasirala u polufi nale u utrci jed
nosjed a na 1500 m iako je po god inama
jo bila pion irka. Iste god ine prela je u
novoosnovan i Kajakaki klub Elit iz Ba
ke Palanke, koji je osnovao njezin otac ka
ko bi njoj i brai omog uio bolji sportski
razvoj. Nastupila je na Europskom jun ior
skom prvenstvu (EJP) 1998. u Norrkpingu (vedska), kad se prvi put plasirala u
finale jednoga slubenoga meunarodnoga
prvenstva i osvojila 9. mjesto u jednosjedu
na 500 m. Na SJP 1999. u Zagrebu osvojila
je srebrno odlije u jednosjedu na 500 m,
to je ujedno bila prva enska medalja za
SRJ u kajakatvu na mirnim vod ama na
sluben im meun arodn im prvenstvim a.
Iste godine nastupila je i na seniorskom SP
u Pariz u i sa 17 godina osvojila 7. mjesto u
jednosjedu na 500 m te time osig urala na
stup na olimpijskim igrama. Na EJP 2000.
u Boulogne-sur-Mer u (Francuska) osvojila
je zlatno odlije u jednosjedu na 500 m. Na
Olimpijskim igrama (OI) 2000. u Sydneyu
osvojila je 4. mjesto u jednosjedu na 500
m. Potk raj godine list Sport proglasio ju
je najboljim mladim sportaem SRJ 2000.
Nakon uspjeha u Sydneyu i nemog unosti
da joj Kajakaki savez Jugoslavije osig u
ra pot rebna sredstva za uspjeni nastavak
kar ijere u dogovor u s obitelji 2001. odlazi
u Mad arsku te pristupa jednomu od naj
uspjenijih svjetskih kajak akih klubova
30

Dmsz iz Segedina, gdje brig u za nju pre

uzima trener Lszl Kovcs. Od 2002. na
stupa za reprezentaciju Mad arske.
Nastupajui za Mad arsku kao senior
ka u kajak u jednosjedu, dvosjedu i et ve
rosjedu na olimpijskim igrama, svjetskim
i europskim prvenstvima osvojila je za
kljuno s 2010. ukupno 44 odlija, od e
ga 36 zlatnih. Na OI 2004. u Ateni osvojila
je zlatna odlija u jednosjedu na 500 m i
dvosjedu na 500 m sa stalnom partnericom
Katalin Kovcs, a na OI 2008. u Peking u
zlatno odlije u dvosjedu na 500 m i sre
brno odlije u et verosjedu na 500 m. Na
svjetskim prvenstvima osvojila je 18 zlat
nih i 2 srebrna odlija: bila je prvakinja na
SP 2002. u Sevilli (panjolska) u et vero
sjedu na 200 m, na SP 2003. u Gainesvil
leu (SAD) u etverosjedu na 1000 m, na SP
2005. u Zag rebu u jednosjedu na 1000 m
i dvosjedu na 200 m i 500 m, na SP 2006.
u Segedinu u dvosjedu na 200 m, 500 m i
1000 m, na SP 2007. u Duisburg u u jedno
sjedu na 200 m, na SP 2009. u Dartmouthu
(Kanada) u jednosjedu na 200 m, u dvosje
du na 200 m i et verosjedu na 500 m i na
SP 2010. u Poznau (Poljska) u jednosjedu
na 200 m, u dvosjedu na 200 i etverosjedu
na 500 m. Srebrno odlije na SP osvojila je
2009. u jednosjedu 4 x 200 m i etverosjedu
na 200 m i 2010. u jednosjedu na 500 m i 4
x 200 m. Na europskim prvenstvima osvo
jila je 15 zlatnih i 4 srebrna odlija. Bila je
europska prvakinja 2005. na EP u Poznau
u jednosjedu na 500 m, dvosjedu na 200
m, 500 m i 1000 m, na EP 2006. u Raica
ma (eka) u dvosjedu na 200 m, 500 m i
1000 m i etverosjedu 200 m, 500 m i 1000
m, na EP 2007. u Pontevedri (panjolska) u
jednosjedu na 200 m, na EP 2009. u Bran
denburg u u etverosjedu na 200 m i na EP
2010. u Trasoni (panjolska) u jednosjedu
na 200, dvosjedu na 200 m i 500 m. Srebr
no odlije osvojila je na EP 2002. u Segedi
nu u etverosjedu na 200 m i na EP 2009. u
jednosjedu 4 x 200 m, u dvosjedu na 200 m
i u et verosjedu na 500 m. Prvakinja Ma
darske u 8 disciplina bila je 25 puta u 9 go
dina. Proglaena je najboljom sportaicom
Madarske 2004. i 2010., a zajedno s Kata

JAN I

lin Kovcs i najboljom sportskom ekipom

Mad arske 2005., 2006. i 2010. Dobitnica
je najva nijih mad arskih drutvenih pri
znanja. Za najbolju kajakaicu Mad arske
proglaena je 2004., 2005., 2006. i 2010. U
braku je s bugarskim kajakaem i trenerom
Adrijanom Duevom.
Izvor: Arhiva Stjepana Jania iz Kopra.
Lit.: Nacional, 463, Zag reb, 28. IX. 2004; D. Ko
stelac, Kroz talase do zvez da, Bak a Palank a,
2008; http://hu.wik ipedia.org/wik i/Dusev-Janics_
Nat as a; http://www.atas tars.rs/vod en i-sport o
vi/47053-veslanje-nataa-jani-dobila-devojicu.


E. Hemar

1000 m takoer 8. mjesto. Iste godine na

Europskom prvenstvu (EP) do 23 godine
u Zag rebu u jednosjedu na 1000 m osvaja
bronanu medalju.
U prometnoj nesrei potk raj 2002. kod
Beog rad a slom io je nog u, ruk u i vil icu,
brat Mio bio je lake ozlijeen, a otac Mi
lan od posljedica je ozljeda preminuo. Na
kon smrti oca i nemog unosti da u Srbiji i
Crnoj Gor i osig uraju kvalitetne uvjete za
rad, od 2005. s bratom poinje nastupati
za reprezentaciju Hrvatske. Postaju lanovi
Kajakako-kanuistikoga kluba Belie iz
Belia, mjesta odakle je njihova majka. Za
KKK Belie nastupaju do 2007., a onda
prelaze u KKK Jar un iz Zag reba. Odmah
nakon dolaska u Hrvatsku 2005. nastupa
na EP u Poz nau, gdje u jednosjedu na
1500 m osvaja bronanu medalju. Bila je to
prva sen iorska med alja za hrvatsko kaja
katvo na mirnim vodama od 1987. Poslije
vie ne uspijeva osvojiti medalju na slube
nim meunarodnim prvenstvima, ali ostva
ruje zapaene rez ult ate u jednosjedu te s
bratom u dvosjedu. Nastupao je na Olim
pijskim igrama 2008. u Pek ing u, gdje se
plasirao u finale jednosjeda i dvosjeda na
na 1000 m i u oba je natjecanja osvojio 9.
mjesto. Na SP 2006. u Segedinu na 500 m
osvojio je 5. mjesto i 6. mjesto u dvosjedu
na 1000 m, 7. mjesto u jednosjedu na 500
m na SP u Duisburg u 2007, a na SP u Dart
mouthu (Kanada) 2009. osvojio je 4. mjesto
u jednosjedu na 1000 m i 7. mjesto u dvo
sjedu na 500 m. Na EP 2006. u Raicama
(eka) osvojio je 4. mjesto u jednosjedu
na 1000 m, na EP 2007. u Ponteved ri (pa
njolska) 8. mjesto u jednosjedu na 500 m
i 8. mjesto i 4. mjesto u dvosjedu na 1000
m, 7. mjesto u dvosjedu na 1000 m na EP
2008. u Milanu te 4. mjesto u jednosjedu
na 1000 m na EP 2009. u Brandenburg u.
Na MI u Almer iji (panjolska) 2005. osvo
jio je zlatne medalje u jednosjedu na 1000
m i dvosjedu na 1000 m, a na MI 2009. u
Pescari (Italija) osvojio je zlatnu medalju u
jednosjedu na 500 m i srebrnu medalju u
jednosjedu na 1000 m.

JANI, Stjepan (Baka Palanka, 24. XI.

1980.), kajaka, kajakaki trener. Sin je ka
jakaa Milana i tefice, ro. Pucko, brat
kajakaa Mie i kajakaice Natae. Osnov
nu i srednju ugostiteljsku kolu zav rio je
u Bakoj Palanci, a Viu trenersku kolu
u Beog radu. U ranoj mladosti bavio se s
vie sportova, a u kajak je prvi put sjeo s
9 godina. lan Kajakakoga kluba Sinte
lon iz Bake Palanke postao je 1993., gdje
je trener bio njegov otac, a lanovi i brat
i sestra. Prv i uspjeh ostvar io je na ekip
nom prvens tvu SR Jug oslav ije 1994. u
Apatinu, gdje je njegov klub osvojio prvo
mjesto. Na meun arodnoj regat i 1996. u
Segedinu osvojio je s bratom 1. mjesto u
dvosjedu na 500 m. S lanovima obitelji
osnovao je 1997. Kajak kanu klub Elit u
Bakoj Palanci. Iste godine s bratom na
stupa na Svjetskom juniorskom prvenstvu
u Lahtiju i u disciplini dvosjed na 1000 m
osvaja bronanu medalju, a na Mediteran
skim igrama (MI) 1997. u Bar iju nastupa
u finalu 3 discipline, ali ne osvaja ni jednu
medalju. Na Europskom juniorskom prven
stvu 1998. u Norrkpingu (vedska) osvaja
srebrnu medalju u jednosjedu na 1000 m i
bronanu medalju u jednosjedu na 500 m.
Iste godine jo kao junior nastupa s bratom
na Svjetskom prvenstvu (SP) u Segedinu i
osvaja srebrnu medalju u dvosjedu na 1000
m. Na europskim prvenstvima 2000. u Po
znau (Poljska) i 2001. u Milanu s bratom
Na Prvenstvu Hrvatske osvojio je 11
je u dvosjedu na 1000 m osvojio 8. mje
sto, a 2002. u Seged inu u jednosjedu na naslova prvaka pojedinano i ekipno. Zbog
31

JANI

zdravstvenih problema natjecateljsku je ka

rijer u zav rio 2010. U izbor u Hrvatskoga
kajakakoga saveza proglaen je najboljim
kajakaem Hrvatske 2005., 2007., 2008. i
2009. U brak u je s najuspjenijom sloven
skom kajakaicom na mirnim vodama pe
lom Ponomarenko-Jani. Od 2011. njezin je
slubeni trener. ivi u Kopru.

Tako u rujnu 1920. iz Bihaa dolazi u Su

boticu, gdje kao gradski biljenik radi do
1929., a poslije kao odvjetnik. Usporedno
je bio iznimno aktivan na podr uju kulture
te je bio jedan od nositelja integracije ba
kih Bunjevaca u hrvatski kult urni prostor.
Bio je prvi proelnik Odjela za glazbu i pr
vi zborovoa Mukoga zbora Prosvjetnoga
drutva Neven (poslije Hrvatsko prosvjetno
Izvor: Arhiva Stjepana Jania iz Kopra.
drutvo Neven), osnovanoga 31. XII. 1920.
Lit.: Nacional, 463, Zag reb, 28. IX. 2004; Hr vat Skupa s Mihovilom Katanecom nakon ne

ski portski almanah 2005-2006., Velika Gor ica,

2006; Hrvatski portski almanah 2006-2007., Ve
lik a Gor ica, 2007; Hrvatski portski alm an ah
2007-2008., Vel ik a Gor ica, 2008; D. Kostelac,
Kroz talase do zvezda, Baka Palanka, 2008; Hr
vatski portski almanah 2008-2009., Velika Gor i
ca, 2009; Hrvatski portski almanah 2009-2010.,
Velika Gor ica, 2010.


E. Hemar

JANK A, Matej (Bistra kraj Zagreba, 21.

IX. 1880. Zag reb, 10. IV. 1968.), odvjet
nik, kult urni djelatnik, zborovoa, pjeva.
Ve u pukoj koli i gimnaziji pokazao je
nak lonost prem a glazbi, napose pjevanju.
Tijekom kolovanja na zag rebakoj bogo
sloviji postao je predsjednikom i zborovo
om najstar ijega hrvatskoga pjevakoga
drutva Vijenac, a regens chori zagrebake
kated rale postavio ga je za koralista. Na
kon upisa na Pravni fak ultet postao je pje
vaem u studentskom zbor u Kolo, a poslije
umjetn ik im zborovoom akademskoga
zbora Varadinski klub.
Nakon to je diplomirao 1907., prvi po
sao dobio je u Osijek u, gdje je djelovao u
HPD Kuha. Ubrzo je upuen na rad u sud
beni stol u Banju Luk u, gdje je bio zboro
voa HPD Nada, a pjevao je bas i bar iton.
Neto poslije kao sudski savjetnik premje
ten je u Biha, gdje je za vrijeme kratko
trajnoga slubovanja obnov io djelovanje
tamonjega HPD Krajinik.
Skupa s nekolicinom mladih hrvatskih
intelekt ualaca (Mihov il Kat anec, Mar in
Juras, Ivo ercer, Ladislav Vlai, Vinko
ganec i dr.), uz prepor uk u Radieve Hr
vatske puke seljake stranke te nakon po
ziva tadanjega subotikoga gradonaelni
ka Franje Sudarevia, javio se na natjeaj
za mjesto gradskoga biljenika u Subotici.
32

Matej
Janka

koliko mjeseci bio je osniva Hrvatskoga

pjevakog a dru tva Neven 4. XII. 1920.
(isprva kao sekcija Prosvjetnoga drutva
Neven, a od 1925. kao samostalno drutvo),
gdje su najprije ustrojili muki, nakon toga
enski, a na kraju i mjeoviti zbor. Sudje
lujui na mnogim natjecanjima i prireu
jui velik broj javnih nastupa, postigli su
mnogob rojne uspjehe i zad obil i renom e
u gradu i cijeloj tadanjoj Jugoslaviji. Od
osnutk a Hrvatskoga pjevakoga drutva
Neven bio je zborovoa Mukoga zbora, a
esto je nastupao i kao solo-pjeva dionica
basa i baritona. Kao sposoban organizator
bio je poslovoa (1925.-30.) i dugogodinji
dopredsjedn ik Drutva (1930.-41.). Zbog
neslaganja sa sna nom proreimskom ide
olokom protkanou Odbora za proslav u
etiristote obljetnice Cara Jovana Nenada, u
koji je imenovan, odbio je sudjelovati u nje
gov u radu i slubenoj proslavi 27. XI. 1927.
Njegovi sinovi Zvonimir (Banja Luka, 1909.
?) i Milivoj (Banja Luka, 1910. ?), tako
er odvjetnici, i sami su bili aktivni u Neve
nu. U Subotici je stanovao u I. krugu, Agina
8. Bio je na glasu kao skroman i samoza

JANK

tajan ovjek. Za svoj tridesetogodinji rad

kao pjeva i zborovoa nagraen je 1930.
jednim od najveih glazbenih priznanja u
Kraljevini Jugoslaviji Srebrnom lovoro
vom zvijezdom Saveza pjevakih drutava.
Pod pritiskom mad arskih vlasti, koje
su protjer ivale sve meuratne doseljenike
bez obzira na nacionalnost, napustio je Su
boticu 1941. i trajno se nastanio u Zagrebu,
gdje je nastavio pjevat i u Crk venom pje
vakom zbor u Hosanna pri crkvi sv. Pet ra.
God. 1961. teko je obolio. Pokopan je na
zagrebakom groblju Mirogoj.
Izvor i: Histor ijski arhiv Subotica, F: 47. XII 1368/
921; F: 47. XI 35/928; F: 57. 867/1934.
Lit.: A. Sek uli, Radievci u ivot u bakih Hrvata
od 1918. do 1928., Hrvatski iseljenik i zbornik
1994., Zag reb, 1994; S. Beljanski (ur.), 75 godina
Advokatske komore Vojvodine, Novi Sad, 1996; Lj.
Vujkovi Lam i, Sjeanje na Hrvatsko pjevako
drutvo Neven (od 1920. do 1946. god.), Klasje
naih ravni, 1/1999, Subotica; T. igmanov, Dje
latnost dr. Mihovila Kat aneca i Mateja Jankaa,
Klasje naih ravni, 1/1999, Subotica.


S. Makovi i Lj. Vujkovi Lami

JANK, Jnos (Bud imp e ta, 13. III.

1868. Borszk, rum. Borsec, Erdelj, 28.
VII. 1902.), dokt or geog rafije, ant rop o
logije i bot anike, etnog raf. Sin je Jnosa,
poz nat og a slik ar a i kar ik at ur is ta (1833.1896.) i Gizelle, ro. Bajay. kolovao se u
Budimpeti, gdje je i doktorirao 1890. Iste
je godine izabran za tajnika Mad arskoga
geog rafskoga drutva. Razvio je bogat u
ist raivak u i znanstvenu djelatnost. U tu
je svrhu proputovao mnoge zemlje na raz
liit im kont inent ima, ist raivao po etno
grafskim muzejima te na terenu prikupljao
grau za svoje lanke i knjige. Uz potpor u
budimpetanske Trgovake i obrtnike ko
more 1888. put uje u Egipat, a 1889. u Alir,
Tun is i Tripoli. God. 1890. i 1891. Min i
starstvo obrazovanja alje ga u Englesku i
Francusku. Asistent na kated ri za geografi
ju na budimpetanskom sveuilitu postao
je 1892. Od 1894. direktor je etnog rafsko
ga odjela Narodnoga muzeja. U Helsinki i
Rusiju putovao je 1896. Bio je lan tree
eksped icije Jena Zichyja, poz natoga ma
darskog a pol it i ar a i ist ra iva a Azije,

koji je ondje ist raivao jezine, povijesne,

arheoloke, ant ropoloke i etnog rafske po
veznice s Madarima. Proputovao je predio
od Kavkaza do delte Volge, a odatle do si
birskoga Tobolska i Osetije. Prouavao je i
Etnoloki muzej u Berlinu. Proputovao je
cijelu tadanju Madarsku. Suraivao je sa
zemljopisnim i etnografskim drutvima te
sudjelovao u organizaciji etnografskoga di
jela monumentalne Tisuljetne izlobe, pri
reene 1896. u sklopu proslave tisuite ob
ljetnice doseljenja Madara. Bio je urednik
budimpetanskoga asopisa Etnogrphia.
Pisac je brojnih samostalnih djela i surad
nik u jo veem broju strunih publikacija
na mad arskom, njemakom i engleskom
jezik u. Cilj mu je bio za budue narata
je i ist raivanja prik upiti dovoljno grae o
Mad ar ima jezino srodn im ugrofi nskim
narodima, etn ik i i ant ropoloki srodn im
tursko-tat arskim narodima te slavenskim
narodima, koji ive u susjedstvu dviju spo
menutih skupina te na Madare imaju velik
utjecaj. Preminuo je mlad prigodom jedno
ga istraivakoga putovanja u Erdelj. U nje
gov u ast Madarsko etnografsko drutvo
od 1969. dodjeljuje nagradu Jank Jnos
mlad im etnog rafi m a kao priz nanje za iz
vanredna znanstvena dostignua.
O okcima je pisao 1896. u asopisu
Etnogrphia, koji je tiskan i kao posebni
separat. Iste je godine preraeni i skraeni
lanak objavljen i u 2. svesku monografije
Bako-bod roke upanije, koju je uredio
Gyula Duds. U njemu opisuje lokaciju o
kaca u toj upaniji, naglaavajui kako je
rije o 8 naselja u zapadnom dijelu upani
je, uz dunavske movare i u njima, gdje su
nek ad iv jeli Mad ar i, to dok az uju i na
zivi tih naselja i pustara oko njih mad ar
skoga podrijetla. Nije naisto tko su okci i
Bunjevci piui o doseljavanju Bunjevca,
naziva ih rimokatolik im Srbima, dok go
vorei da djevojke u okaca vrlo rijetko sa
me biraju mua, a da ni momci u tom nisu
posve slobodni, ve to obino dogovaraju
stariji, zakljuuje da je to tako u svih Srba.
Na vie mjesta iznosi sline teze, ali na kra
ju lanka kao da mijenja miljenje te tvrdi
da su okci posebna etnika skupina unutar
33

JANK

ju noslavenske skupine narod a, razliit a

od Bunjevaca i Srba. U lanku se nabrajaju
naselja iz kojih su okci iz Sonte, Boa
na, Vajske i Plavne birali brane drugove
u XVIII. i XIX. st.: Monotor (srp. Baki
Monotor), Sombor, Aljma, Karlovac, Bo
ani, Poega, Erdut, Plavna, Valpovo, Be
ej, Lovas, Vajska, Sont a, Ba, Vukovar,
Dalj, Bapska, Buk in (danas: Mladenovo),
Selena, Novo Selo (danas: Bako Novo
Selo), Nutar, Doroslovo, Madara, Tovar
nik, eletovci. Popis naselja, iako to on ne
vidi, jasno govor i tko su okci Bako-bo
droke upan ije i kamo pripad aju: da su
jedno sa okcima u Hrvatskoj, tj. da pripa
daju hrvatskomu narodu. Osim ovoga, on u
lanku pie o obiajima, ponajvie enidbe
nim i onima vezanima uz vjerske blagdane,
o gospodarskim prilikama, o praznovjerju,
o imenima i nadimcima.
Ranije se pogreno mislilo da je Jank
Jnos pseudonim Ivana Evetovia. Iako su
o okcima pisali i jedan i drugi, njihovi se
lanci umnogome razlikuju. Jank pie kao
madarski etnograf, koji sm naglaava da
ne zna dobro jezik okaca. Iz njegova se
lank a vid i da je krae vrijeme bor av io
meu okcima te da ih ne poz naje dovolj
no. Kao vrstan etnog raf, svjestan je nedo
stat aka svojega ist raivanja o okcima te
naglaava da je njegov lanak samo skica
i zrno pijeska u odnosu na ono to jo stoji
pred etnografima kada su okci u pitanju. S
druge strane, Ivan Evetovi dobro poznaje
jezik okaca i same okce i poz nat a mu
je i povijest i pripadnost okaca. Njegov
lanak o okcima, objavljen 13 godina na
kon Jankva u 2. svesku monog rafije Ba
ko-bodroke upanije, koju je uredio Samu
Borovszky, puno je kvalitetniji i precizniji
te predstavlja iskorak u tadanjem proua
vanju okaca u Bakoj.

1890; Abstammung der Planeten, Berl in, 1891;

Stanley utazsa, kalandjai s felfedezsei Afrik
ban, Budapest, 1891; Magyarorszg hegyvidkei
nek csoportostsa, Bud apest, 1891; Javaslat a
nprajz i killts gyben, Bud ap est, 1891; A
Benyovszky-irodalom anyagrl, Budapest, 1891;
A mag yar fldrajzi trsulat knyv- s tr
kptrnak Czmjegyzke 1873-1889, Bud apest,
1891; Map of the Crownlands of the Kingdom of St.
Stephans, London, 1892; A szinganfui nestorianus
emlktbla (prijevod), Budapest, 1892; Kalotaszeg
magyar npe. Nprajz i tanulmny, Bud ap est,
1892; A kalotaszegi s erdlyi magyarsgrl, Kolozsvr, 1893; A toroczki vasbnyszat s koh
szat, Bud apest, 1893; Torda, Aranyosszk s To
rock magyar (szkely) npe, Bud ap est, 1893;
Rgi hazai lportartk szarvasagancsbl, Bud a
pest, 1895; Adatok a bcs-bodrogmegyei sokczok
nprajzhoz, Bud ap est, 1896; Tzzel vassal a
Szudnban. Szlatin Rudolf pasa utn ford, Buda
pest, 1896; Kalauz a nprajzi missi-killtsban,
Bud apest, 1896; Az ezredves orszgos killts
nprajzi faluja, Bud apest, 1897; A nprajzi gyj
temny lersa (Zichy Jen gr. kaukzusi s
kzpzsiai utazsai, I-II.), Budapest, 1897; A ma
gyar halszat eredete, BudapestLeipzig, 1900; A
Balat on mellki lakossg nprajz a, Bud ap est,
1902; Utazs Osztjkfldre 1898., Budapest 2000;
ton a szibriai atyafiakhoz, Jank Jnos oro
szorszgi levelei, Bud apest, 2001; Kalauz a Ma
gyar Nemz et i Mzeu m Nprajz i Osztlynak
killtshoz 1898., Budapest 2002.
Lit.: A Pallas Nagy Lexikona, 9, Budapest, 1895;
Gy. Duds (ur.), Bcs-Bodrogh vrmegye egyete
mes monografija, 2, Zombor, 1896; J. Szinnyei,
Magyar rk lete s munki, 5, Budapest, 1897; S.
Bor ovszky (ur.), Magyarorszg vrmegyi s
vrosai : Bcs-Bodrog vrmegye, Budapest, 1909;
Magyar nprajzi lexik on, 2, Bud apest, 1979; A.
Sek ul i, Bak i Hrv at i, Zag reb, 1991; Magyar
utazk lexikona, Budapest, 1993; http://hu.wikipe
dia.org/wik i/Jank_Jnos_(nprajzkutat).


J. tefkovi

JANKOVAC (mad. Jnoshalma), selo u

ju nom dijelu Bako-kikunske upan ije.
Nekadanja slubena imena: 1416. Janus
halma, 1580. Jankszlls, 1583. Janoshal
ma, 1626. Jankovc, 1676. Jank, 1699. Jan
kova, 1718. Jankovcz, 1783. Iankovcz, do
Znaajnija djela: Tt-Komls magnrajza, Bkes- 1904. Jankovcz, otada Jnoshalma.

Gyula, 1887; Erklrung des Namens Kongo, Got

ha, 1888; The Welle-Problem, Edinburgh, 1888;
Equiset um albo-marg inat um Kit, Cassel, 1888;
Grf Benyovszky Mricz let rajz a, Bud ap est,
1889; Grf Benyovszky Mricz mint fldrajzi ku
tat. Kritik ai meg jegyzsek Kamcsatktl Maca
oig tett tjra, Budapest, 1890; A Nilus Deltja. A
Delta fldtani s fldrajzi felplse, Bud apest,

34

Arheoloka iskopavanja pot vruju da

su na tom mjestu ivjeli nomadski pastir
ski narodi Sarmati, Huni i Avar i. Nakon
tat arske najezde tu su se, meu preosta
le Mad are, nastanili Kumani, a svoje su
prebivalite zvali Csszapa. To je podr uje

JANKOV I

1439. postalo posjedom Janka Sibinjanina

(mad. Jnos Hunyadi), kada je i naz vano
Jank, Jankszlls. God. 1580. imalo je
47 poreznih obveznika. Bunjevaki Hrvati
nastanili su ga u razdoblju 1630.-1730. God.
1649. beog radski biskup Mar in Ibriimo
vi ovdje je krizmao 325 katolika, jamano
Hrvata. Jankovaka obitelj Mamui dobi
la je plemstvo 1678. God. 1699. imao je 16
porez nih obvez nik a. Katoliko je mjesto
1701. Za Rkczijeva ustanka (1703.-11.)
naselje je uniteno. Nakon obnove, 1712.
navod e ga kao hrvatsko (ilirsko) selo.
Najprije je kmetski posjed Ugarske dvor
ske komore, a od 1799. obitelji Orczy. Popis
1714. biljei 10 hrvatskih porez nih obve
znika, a u mjestu je zabiljeeno 30-ak hr
vatskih prezimena: Bed ula, Bundi, Ivan
kovi, Kujundi, Kuli, Mamui, Pani,
Peri i dr. Madari i Slovaci doseljavaju se
iz udaljenih upanija 1731. upa je osno
vana 1733., a 1788. podignuta je crk va Sv.
Ane. upom su najprije upravljali subotiki
franjevci, a poslije 1748. svjetovni sveeni
ci. God. 1777. u mjestu je ivjelo 264 prete
ito mad arske obitelji. Trgovitem je po
stao 1807.; cehovske isprave tkalci su dobili
1822., a ostali obrtnici 1841. God. 1881. ima
8625 stanovnika, od toga svega 2 Hrvata.
Gradom je proglaen 1989. Dananje
jankovako podr uje (atar) prostire na 13
221 ha, a poz nato je po razvijenom vino

gradarstvu i voarstvu. Do danas su osta

li sauvani i ovi mik rotoponimi: Briii,
Drag iova, Hr av ica, Kiseljak, Poarev i
na, Rastik.
Lit.: I. Katona, Historia met ropolitanae Colocen
sis ecclesiae, Colocae, 1800; I. Ivnyi, Bcs-Bo
drog vrmegye helynvtra, 1, Szabadka, 1895;
Gy. Duds (ur.), Bcs-Bodrog vrmegye egyete
mes monografija, 1-2, Zombor, 1896; I. Ivan i,
Istorijsko-etnografska rasprava : Bunjevci i okci
u Bak oj, Baranji i Lici, Beog rad, 1899; S. Bo
rovszky (ur.), Bcs-Bodrog vrmegye monogr
fija, 1, Budapest, 1909; P. Peki, Povijest Hrvata
u Vojvodini od najstarijih vremena do 1929. godi
ne, Zag reb, 1930; J. Rapcsnyi, Magyar vrosok
monogrfija : Baja s Bcs-Bodrog vrmegye
kzsgei, Budapest, 1934; A. Hegeds, Bcskai s
bnti jobbgylevelek (1676-1848), jvidk, 1984;
L. Kiss, Fldrajzi nevek etimolgiai sztra, Bu
dapest, 1980; A. Sek uli, Hrvatski bak i mjesto
pisi, Zag reb, 1994.


. Mandi

JANKOVI, plemika porodica. U Bakoj

upaniji plemstvo joj je proglaeno 1772.
za Ant una i Leopolda, prema pot vrdi Ni
transke upanije. Nisu rodbinski povezani
s Jankoviima koji su imali posjede u Poe
koj, Srijemskoj i Baranjskoj upaniji.
Lit.: Gy. Duds, A bcskai nemes csaldok, BcsBodrogh Megyei Trtnelmi Trsulat vknyve,
4/1893, Zombor; V. Duiin, Plemike porodice II,
Vojvodina, 2, [Novi Sad, 1941]; Hrvatski biog raf
ski leksikon, 6, Zag reb, 2005.


S. Bai

Jankovac (Jnoshalma)
35

JANKOV I

JANKOV I, Josip (Jankov ics, Jzsef)

(Vukovar, oko 1708. Rim, 25. III. 1757.),
franjevac, profesor, filozofski i teoloki
pis ac, prov incijal. Nakon stup anja u fra
njevak i red, filoz ofski i teolo ki stud ij
zav rio je u Rimu. Najprije je pred avao
filozofiju u Rimu i Mantovi, zat im u Vu
kovar u 1738.-39., pa teolog iju u bogoslov
noj koli Gener alnoga uilita u Bud imu
1739.-49. Kao vrsnu crk venomu pravnik u
i lit urgiar u, provincijal Filip Lastri po
vjer io mu je 1741. da s Pet rom Lipovcem
zastupa poslove franjevake provincije Bo
sne Srebrene pred crkvenim nadletvima u
Po unu, a 1749. branio je u Beu interese
franjevakoga samostana u Budimu. Kao
povjerenik vrhovne uprave franjevakoga
reda, obavio je kanonski pohod u Provinciji
sv. Ladislava u sredinjoj Hrvatskoj 1739.,
Prov inciji Presvetoga Otk upitelja u Dal
maciji 1751. i u Bugarskoj. U upravi Bosne
Srebrene bio je kustod 1748.-51. i provin
cijal 1751.-54. te generalni definitor 1750.
Pri diobi Bosne Srebrene 1735. zau zimao
se za uspostav u podunavske provincije sa
samostanima u Srijemu, Bakoj i Ugarskoj,
to je nailo na otpor franjevaca u Bosni i
Slavoniji, a i kasnija je razdioba slijedila
politike, a ne regionalne granice, koje je
on promicao. U rukopisu je ostavio spise
Philosophia universa (Vukovar, 1739.) i De
Deo uno (Budim, 1745.-50.), koji se uva
ju u franjevakoj samostanskoj knjinici u
Budimpeti. Na poziv je otputovao u Rim,
gdje je i umro.
Djela: Promt uar ium commissar ii visitator is ex
sacris scripturis, ss. pat ribus, optimis quibusque
religionis nostrae authoribus studiose collectum,
bullisque pontificiis, sacrorum canonum mandatis.
& nostri sacri institut i constitut ionibus accomo
datum, modis, sermonibus quoque, circularibus
litteris,motivis, norma concurrendi, pro lecturis
generalibus, practica criminali, praecautionibus
commissar ii, & observat ionib us adornat um,si
mulque authore J. J. a Valcovarino... stylo plano
compositum atque in tesseram perennis gratitudi
nis, ac filialis observantiae Rev. P. F. Cajetano de
Laurino dicatum, oblatum sacratumque..., Raven
nae, 1742; Compendium sacrar um caeremonia
rum pro alma et antiquissima provincia BosnaeArgentinae, Venetiis, 1751.

36

Lit.: A. Hornyi, Memoria Hungarorum et Provin

cialium scriptis editis notor um, 2, Viennae, 1776;
Hrvatski biografski leksikon, 6, Zag reb, 2005.


L. Heka

JANKOVI, Martin (Jankovich, Janko

vits, Mrton, Mart inus) (?, 25. X. 1786.
Jankovac, 26. XII. 1847.), sveenik, pisac.
Osim dat uma roenja (ali ne i mjesta) iz
njegova najranijega razdoblja ivota pozna
to je tek da je u kolskoj godini 1804./05.
bio student druge godine mud roslovlja na
Bogoslovnom fak ultet u u Eger u te da je
1809. zareen za sveenika. Bio je kapelan
u onoplji 1810., u Kuli 1811.-14., u nje
makom naselju Gajdobri (njem. Schnau,
mad. Szpliget) 1815.-16. te u Novom Sadu
1817.-20., a nakon toga upnik u Jankovcu
(mad. Jnoshalma) 1821.-47. Bio je deka
nantski bilje nik 1842., a du nost dekana
Gornjotisanskoga dekanat a Potiskoga ar
hiprezbirata obnaao je 1843.-47. Autor je
dvaju djela na latinskome jezik u.
Djela: Rev. dno Stephano Katona, abbati S. Petri
de Bodrogh-Monostor... Rectori suo cler us junior
approplante sancti Stephani regis nostri sacra Die
Dedicat, Coloczae, 1807; Applausus pastorit ius
met ropolitanae Coloczensis ecclesiae archiepi
scopo... Pet ro Klobusitzky de Eadem ex cathedr.
ecclesia Szathmariensi in sedem metropolitanam
translato, Pesthini, 1822.
Lit.: G. Pet rik, Magyarorszg bibliographija,
1712-1860, 1-4, Budapest, 1888-1892; I. Kujund i,
Bunjevako-okaka bibliografija, Rad JAZU, 355,
Zag reb, 1969; A. Lakatos (ur.), A Kalocsa-bcsi
fegyhzmegye trtneti sematizmusa 1777-1923,
Kalocsa, 2002.


L. Heka

JNOSHALMA Jankovac
JANUS, Pannonius esmiki, Ivan
JAR AK Jendek
JAR AM AZOV I, Antun (Subotica, 18.
IV. 1915. Virovitica, ?24. IV. 1945.), sudi
onik pok reta otpora. Sin je trgovca i vino
gradara Ant una i Terezije, ro. Budinevi.
Osnovnu kolu zavrio je u Subotici, nakon
ega se upisao u gimnaziju, a 1934. poloio
je velik u mat ur u. Najprije je radio kao i
novnik u subotikoj gradskoj upravi. Kao

JAR AM AZOV I

priuvn i asnik jugoslavenske kraljevske

vojske u inu potpor un ika na jednoj je
vojnoj vjebi netom prije Drugoga svjet
skog a rat a osumnji en za nep rijat eljsko
djelovanje te je osuen na zatvorsku kaznu,
koju je izd rao u Osijek u. Nakon kapit u
lacije jugoslavenske vojske u travanjskom
rat u 1941. vratio se u Suboticu, gdje je pod
sumnjom da je prista a kom un istikog a
pok ret a triput uhiivan. Isprva se izd r a
vao obradom vinog rada, a poslije je otvo
rio trgovinu zubarskih potreptina. Nakon
povlaenja mad arskih snaga iz Subotice
pris tupio je VII I. vojvo anskoj udarn oj
brigadi. U sijenju 1945. postao je lanom
KPJ. Postavljen je za komesara ete te je
dobio in por unika. U zav rnim ratnim
akcijama 24. IV. 1945. u okolici Donjega
Miholjca, u umi u blizini ciglane, teko je
ranjen te je prenesen u Viroviticu, gdje mu
se gubi svaki trag.
Lit.: Spomenica palim borcima i rt vama faisti
kog terora 1941-1945., Subotica, 1988.


T. igmanov

JAR AM AZOV I, Ivan Ico (Subotica,

18. IV. 1932. Pula, 3. IV. 2001.), boksaki
trener. Sin Ant una i Mar ije, ro. Bai. Iz
uio je strojobravarski obrt u Subotici. Od
rastao je u siromanoj obitelji s dvojicom
brae i jednom sestrom. Majka mu je umrla
kad je imao etiri godine, a otac eljezniar
nakon nesree na poslu ostao je invalid bez
noge. U mladosti se bavio s vie sportova,
a na kraju je prevagnula ljubav prema bok
su, koji je nakon rata u Subotici bio iznim
no popularan.
Sa 16 godina napustio je rodni grad i
najp rije je kra e vrijem e proveo u Sent i,
gdje se okuao kao boksa, a zatim se na
stanio u Osijeku, gdje je boksao kod trenera
Juliusa Schwickera. Svoj prvi nastup imao
je 1948. u susret u Osijeka protiv Subotice.
Aktivni boksa bio je etiri godine bez za
paen ih rez ult at a. Dobrovoljno se javio u
Jugoslavensku ratnu mornar icu 1952. Ubr
zo nakon dolaska u pulski garnizon odre
en je za boksakoga trenera, gdje je radio
s ve afirmiranim boksaima koji su bili na
sluenju vojnoga rok a. Momad garn izo

na udru uje se s Boksakim klubom Pula

i pod imenom BK Jadran nastupaju u Hr
vatsko-slovenskoj ligi, koju osvajaju 1953.
Na temelju toga 1954. stek li su pravo na
stupa u I. saveznoj boksakoj ligi, no kako
momad nije bila sastavljena samo od civi
la, morali su se pokoriti odluci vojnih vlasti
i odustati od nastupa. Pri Zavodu za odgoj
u Zagrebu u sezoni 1953./54. kolovao se i
postao kvalificiranim boksakim trenerom
u prvoj klasi profesora Zlatka Hrbia, biv
ega dravnoga prvaka i reprezentativca.

Ivan
Jaramazovi

Nakon izlaska iz vojske 1955. zaposlio

se u Brodog radilitu Uljanik, a kao ama
terski trener djelovao je u BK Pula do 1963.
Najvei uspjeh ostvar io je s Vladom Vra
njeev iem, koji je postao dr avn i prvak
1961. i reprezent ativac na Europskom pr
venstvu u Beog radu 1961. i Moskvi 1963.
U strunome stoer u reprezent acije bio
je pomonim trenerom na pripremama za
Olimpijske igre u Rimu 1960. Bio je pro
fesionalni trener BK Metalac iz Zag reba
1963.-65., s kojim je nastupao u I. saveznoj
boksakoj ligi, i usporedno studirao na Fa
kultet u za fizik u kult ur u. Zbog teka fi
nancijskoga stanja u zag rebakom boksu
dobio je otkaz i u nemog unosti da financi
ra nastavak studija, vratio se u Pulu. Zapo
slio se u Brodogradilitu Crvena zvijezda i
usporedno se kolovao za visokok valifici
ranoga strojobravara.
Poslije 15 godina odsustva iz boksa
koga sport a na javnom je natjeaju 1981.
izabran za efa strunoga stoer a i pro
fesionalnoga trenera u BK Pula. Pod nje
govim vodstvom pulski boksai u sezoni
1981./82. osvajaju prvo mjestu u II. boksa
37

JAR AM AZOV I

koj ligi zapad, a u sezoni 1982./83. postaju

pobjednici I. savezne boksake lige, to je
bio jedini naslov ekipnoga boksakoga pr
vaka Jugoslavije za jedan hrvatski klub u
razdoblju 1946.-91. Na pojed in anom se
niorskom prvenstvu Jugoslav ije 1982. u
Borov u i 1983. u Pritini boksai BK Pula
Srboljub Stankovi, Pero Tadi i Zvonko
Milievi postaju dravni prvaci, Damir
karo osvaja drugo mjesto, a Naser Ruidi
i Dor ijan ali tree. BK Pula tada daje i
vei broj reprezentativaca. Za navedene je
rez ult ate iste god ine proglaen najboljim
boksakim trenerom Jugoslavije i Hrvatske.
No, samo etiri dana nakon osvojenoga na
slova ekipnoga prvak a drave uprava BK
Pula smjenjuje ga bez jasna obrazloenja.
Ponueno mu je mjesto trener a u klubu,
ali bez mog unosti da vodi prv u momad,
pa razoaran naputa karijer u boksakoga
trenera. Ostat ak radnoga vijeka proveo je
u podu zeu Industrokem, gdje je radio na
odravanju strojeva. Nakon to je Drutvo
osoba s tjelesnim invaliditetom u Puli 1986.
dobilo prostorije u neposrednoj blizini nje
gove kue, lanovima je pomagao kao ser
viser ortopedskih pomagala, majstor za
popravke, prat ilac, trener u sportskim ak
tivnostima itd. Dobitn ik je mnogobrojn ih
drutvenih nagrada i priznanja.
Izvor: Arhiva obitelji Vide Jaramazovi u Puli.
Lit.: P. Ladavac, Trideset godina Pulskog boksa
(1946.-1976.), Pula, 1976; In memor iam, u: Glas
Ist re, Rijeka, 6. IV. 2001; Informator : Drutvo
tjelesnih invalida Pula, 13, Pula, 2001; Z. Bui,
ampioni hrvatskog i svjetskog boksa, Zag reb,
2002; Istarska enciklopedija, Zag reb, 2005.


E. Hemar

JAR AM AZOV I, Lajo (urin, 9. IX.

1905. Subotica, 18. IV. 1963.), sudionik
pok reta otpora, dravni dunosnik. Roen
je u srednje imunoj zemljoradnikoj obi
telji Mar ijana i Magdalene, ro. Crnkovi.
Puk u kolu zav rio je u salakoj koli u
Gornjem Tavank ut u, a pet razreda gimna
zije u Subotici. Nakon odsluenja vojnoga
rok a posvet io se poljop riv red i na sala u
kod svojih rod itelja u Gornjem Tavank u
tu (Skenderovo). Izmeu dvaju svjetskih
38

ratova bio je simpatizer i lan Hrvatske se

ljake strane te organizator boravka Ljude
vita Tomaia, izaslanika Vladka Maeka,
u Tavank ut u u sklopu aktivnosti HSS-a u
tom mjestu tijekom pregovora Cvetkovi
Maek o formiranju granica Banovine Hr
vatske 1939. Nisu mu bile strane ni ideje
komunistikoga pok ret a te se ulanio i u
Komunistik u partiju Jugoslavije.
Nakon ulaska mad arskih postrojba u
Baku u travnju 1941. aktivno se pridruio
ilegalnom radu Okrunoga komiteta KPJ u
Subotici, odnosno njegove elije u Tavan
kut u. U zemunicama iskopanima na njego
vim salaima u Skenderov u (partizanska
baza Alkazar, najvea na podr uju Tavan
kuta) i urinu, na gospodarskim zgrada
ma oko salaa i u svojoj kui u Subotici u
Palmotievoj ulici skrivao je lanove po
kreta otpora te cijele idovske obitelji. Kad
je Subotiki partizanski odred poetkom
rujn a 1944. do ao na podr uje Sub ot ice,
smjeten je na njegovu salau u Skenderovu,
gdje je imao zapovjednitvo. Kao imuan
posjednik s oko 180 jutara zemlje, obilno je
materijalno i novano pomogao partizanski
pok ret te se po uzor u na njega u pok ret pri
kljuio znatan broj subotikih Bunjevaca.
Jed an je od najva nijih bunjevak ih
partijskih du nosnika u god inama nakon
Drugoga svjetskoga rata: Vojna uprava za
Banat, Bak u i Baranju 30. XI. 1944. ime
novala ga je u priv remeni Upravni odbor
Saveza zemljoradnikih zadruga u Novom
Sadu, bio je prvi poslijeratni predsjednik
Gradskoga narodnooslobod ilakoga od
bor a (NOO) Sub ot ic e (to odgov ar a da

Lajo
Jaramazovi

na njoj funkc iji grad on a eln ik a) 1944.45., kao predsjedn ik Okru noga NOO-a
sijenja 1945. koopt iran je u najvie tije
lo u Vojvodini Glavni NOO Vojvodine
u Novom Sadu (koje je, meu ostalim, na
plenarnoj sjedn ici 6. IV. 1945. don io od
luk u da se Vojvodina prikljui federalnoj
Srbiji kao autonomna pok rajina) i odmah
pos tao jed an od tri dop redsjedn ik a, na
Skupitni izaslanika naroda Vojvodine u
Novom Sadu srpnja 1945. biran je za vi
jenika AVNOJ-a, na ijem je III. zasjeda
nju u Beog radu 7.-10. VII I. 1945. izabran
za lana njegova Zakonod avnoga odbora.
Bio je zastupnik (za izborni kot ar oda
ki II.) Privremene skuptine Demok ratske
Fed er at ivn e Jug oslav ije (DFJ), Ustavo
tvorne skuptine koja je 1945. donijela pr
vi poslijeratni Ustav Federativne Narodne
Republike Jugoslavije (FNRJ) i Narodne
skuptine FNRJ 1946.-53. te savjetnik Mi
nistarstva poljop riv rede Vlade Narodne
Republike (NR) Srbije. Bio je zastupnik i
u Narodnoj skuptini NR Srbije i Narod
noj skuptin i AP Vojvod ine. U Vlad i NR
Srbije bio je ministar bez lisnice 1945.-47.
i ministar komunalnih poslova od oujka
1947. do svibnja 1948. Poslije je obavljao
du nost ravn at elja i pom on ik a ravn at e
lja Biroa za izradu plana za organizaciju i
ureenje seljak ih radn ih zad ruga i poljo
priv rednih izlobi (1951.-54.) i etir i godi
ne bio zastupn ik Republikoga vijea NR
Srbije za izborni kotar Baka Palanka. Za
lana Fak ultetskoga vijea Poljoprivredno
ga fak ulteta u Beogradu imenovan je 1956.
Bio je i lan Glavnoga odbora Narod
noga front a Srbije (kasniji Socijal istik i
savez radnoga naroda SSRN), kao i Sa
veza udruenja boraca narodnooslobodi
lakoga rata (SUBNOR) Srbije. Aktivan je
bio i u mnogim drugim podr ujima: prvi
predsjednik novoosnovanoga Fiskult urno
ga omladinskoga sportskoga drutva Jovan
Mik i Spartak (1945.), prosvjetni povje
renik, tj. organizator aktivnosti obnovlje
ne organizacije Hrvatskoga seljakoga pro
svjetnoga drutva Seljaka sloga za cijelu
Bak u. Pomogao je obnavljanje ogranka
toga drutva u Bau 8. II. 1947. te se zauzi

JAR AM AZOV I

mao za organiziranja smotre hrvatskih dru

tava, pjesme, plesa i obiaja bakih Hrvata
tijekom travnja 1947. u Subotici.
Pomagao je tenje sunarodnjaka u Baj
skom trokutu za pripajanjem toga podr uja
Jugoslaviji u proljee 1945. Na jednom na
rodnom zbor u u Gar i, na kojem su glavni
govornici bili Lajo Jaramazovi i Ant un
Karag i iz Gare, ist aknuto je pit anje bu
due pripadnosti Bajskoga trok ut a. Rad i
prik upljanja pod at ak a za razg ran ienje s
Mad arskom koji bi mogli pomoi uklju
enju Bajskog trok ut a u sastav bud u e
Jugoslavije na osnovi gospodarskoga, pro
metn og a i etn ikog a int er es a fed er aln a
Hrvatska izaslala je Jurja And rassyja u
Bajski trok ut, kojemu je Jaramazovi svo
jim utjecajem omog uio pristup voama
tamonjih Hrvat a. Bio je meu skupinom
istaknutih subotikih Hrvata i Srba koje je
u ljeto 1945. konz ult ir ala ilasova kom i
sija glede razg ran ienja Srbije i Hrvatske,
kada se, za razlik u od Grge Skenderovia,
zau zimao za to da subotik i okrug u cije
losti pripadne Vojvodini, a za prikljuenje
Hrvatskoj bio je pod uvjetom da se Bajski
trok ut pripoji Jugoslaviji i ako bi na sjever
Vojvodine bili kolonizirani i Hrvati.
Sredinom 1950-ih iz ideolokih se raz
loga raziao s komunistikom vlau zbog
mjera i metoda nasilnog otkupa i utjerivanja
poljoprivrednika u seljake i zemljoradni
ke zadruge te je 1958. umirovljen na vlastiti
zahtjev. Nakon toga posvetio iskljuivo po
ljoprivredi na svojem imanju.
Lit.: Subot ik e novine, 3. XI. 1939, Subotica; A.
Vojn i-Purar, Osloboenje Subot ice, Subot ica,
1945; Seljaka sloga, 12/1946, 2/1947, 3/1947, Za
greb; Hrvatska rije, 23. IX., 30. IX., 15. X. 1945.,
Subotica; A. Sam (ur.), Seanja uesnik a radni
kog pok reta i NOR-a Subotica 1920-1944, Suboti
ca, 1985; G. Tik vick i, Slik e iz ustank a u Bak oj,
Beog rad, 1989; Enciklopedija Jugoslavije, 6, Za
greb, 1990; . Popov, J. Popov, Autonomija Vojvo
dine srpsko pitanje, Sremski Karlovci, 1993;
Sports ko dru tvo el ez ni ar a Jov an Mik i
Spartak, ur. M. Brustulov, Subot ica, 1995; M.
tambuk-kali, Hrvatska istona granica u dok u
mentima 1945.-1947., Fontes : izvori za hrvatsku
povijest, 1, Zagreb, 1995; Srpski biografski renik,
4, Novi Sad, 2009.


G. Balija i M. Bara

39

JAR AM AZOV I

JAR AM AZOV I, Lazar Lazo (Subo

tica, 28. X. 1947.), maevalac, trener. Sin
je Ivana i Mare, ro. Baji. Radni je vijek
proveo kao VKV elekt ron i ar i elekt ro
mehaniar u subotikoj Sigmi. Maevanje
je poeo trenirati 1963. u Maevalakom
klub u Spart ak iz Sub ot ic e kod tren er a
Eugena Jakobia. Natjecao se u disciplini
sablja. Ve 1966. postao je seniorskim re
prezent at ivcem Jugoslav ije, za koju je do
1982. nastupio 46 put a. Sudjelovao je na
svjetskom prvenstvu u Bud imp eti 1975.
Na Balkanskim prvenstvima 1978. u Kla
dov u i 1979. u Sofiji osvojio je 3. mjesto u
ekipnoj konkurenciji, a najvei pojedinani
uspjeh ostvario je 1981. u Ateni osvajanjem
6. mjesta. Pobijedio je na meunarodnom
turnir u u Skoplju 1973., na meunarodnom
Kupu Subotice 1975. i 1986. te na meuna
rodnom Memor ijalu Duana Boia u Be
og radu 1981. Bio je nositelj olimpijskoga
plamena u Subotici za Olimpijske igre u
Mnchenu 1972. Sa svojim uenikom Ra
domirom Drndarskim bio je i sudionik Me
diteranskih igara u Split u 1979.
Na seniorskim prvenstvima Jugoslavije
bio je prvak u pojed inanoj konk urenciji
1976. u Beogradu i 1980. u Maribor u, 2. po
jedinano 1967. u Zrenjaninu, 4. pojedina
no 1969. u Zrenjaninu, 2. pojedinano i 3.
ekipno 1971. u Zagrebu, 6. pojedinano i 3.
ekipno 1972. u Beog radu, 2. ekipno 1973.
u Subotici, 3. ekipno 1974. u Zrenjaninu,
2. ekipno 1975. u Zagrebu, 2. ekipno 1976.
u Beog radu, 2. pojedinano i ekipno 1979.
u Beog radu i 2. ekipno 1981. u Beog radu.
Na prvenstvima Vojvodine, u kojoj je kon
kurencija u sablji bila najjaa meu svih
8 tadanjih federalnih jedinica, osvajao je
prva mjesta u pojed in anoj konk urenciji
1971.-72., 1975.-76. i 1978.

Besenyei) i 1987. (Gbor Simonyi, Gbor

Szrd, Lszl Varga), a u pojedinanoj
konkurenciji juniori su mu bili prvaci Jugo
slavije u sablji 1974. (Gbor Gncl), 1975.
(Geza Bai Palkovi) i 1990.-91. (Gbor
Simonyi). U seniorskoj konk urenciji u sa
blji, kao natjecatelj i trener, s ekipom Spar
taka osvaja ekipno prvenstvo Jugoslavije
1985. a kao trener ekipno prvenstvo Jugo
slavije u 1987. u Subotici te sudjeluje u Ku
pu europskih prvaka 1986. u Budimpeti. U
disciplini sablja njegov najuspjeniji uenik
Radomir Drndarski bio je dravni prvak
u pojedinanoj konk urenciji 1983., 1984. i
1989., dok su viceprvaci drave bili Zoltn
Kolarik 1985. i Vladimir Brajkov 1989.
Na prvens tvim a Vojvod in e 1973.-89.
njegove juniorske ekipe bile su devet puta
prvaci u sablji, a njegovi su jun ior i poje
dinano u istoj disciplini bili prvaci 1973.
(Gbor Gncl), 1974. (Radomir Drndar
ski), 1975. (Zoltn Kolar ik), 1977. i 1980.
(Vladimir Brajkov) te 1987.-89. (Gbor Si
monyi). U seniorskoj konk urenciji ekipno
je Spartak bio vojvoanski prvak u sablji
1973., 1983., 1985. i 1986., a pojedinano
1985. (Radomir Drndarski).

Nakon to je Maevalaki klub Spartak

prestao raditi 1991., obnavlja ga 2010. uz
pomo Vladim ira Brajkova i roditelja dje
ce, kada postaje predsjednikom i ponovno
trenira najmlae kategorije u mau i sablji.
Kako klub ima slabu materijalnu potpor u i
nema vlastite prostorije, financira ga osob
no uz pomo roditelja natjecatelja. Unato
tomu, postie zapaene rez ultate ve u se
zoni 2010./11.: na prvenstvu Srbije pionir i
osvajaju tri prva mjesta (Martin Nimevi,
Marko Kljaji, Luka Tik vick i), isti natje
catelji i u juniorskoj konk urenciji osvajaju
ekipno 1. mjesto, a pojedinano 2. (Martin
Usp oredno s nat jecanjem bav io se i Nimevi), 3. (Marko Kljaji) i 5. mjesto
trenerskim radom, a nakon povlaenja iz (Luka Tik vicki), a u seniorskoj konk uren
natjecanja 1986. potpuno mu se posveuje. ciji 3. (Marko Kljaji) i 5. mjesto (Luka Ti
Kao trener mladih u Spartaku postigao je kvick i); momad je u mau osvojila bron
najvee uspjehe: juniorske momadi bile su cu na europskom Grand prixu za kadete u
sedam puta ekipni prvaci Jugoslavije u sa Mar ibor u. U enskoj konk urenciji mlaa
blji 1973.-75. (Radomir Drndarski, Gbor kadetkinja Bojana Kljaji u mau osvojila
Gncl, Zoltn Kolar ik), 1977.-79. (Vla je na Kupu Rapira u Zagrebu pojedinanu
dim ir Brajkov, Bran islav Buk vi, Gbor bronanu medalju, dok je na Kupu pobjed

40

JAR AM AZOV I

nik a u Beog rad u u sen iorskoj konk uren

ciji pojedinano Marko Kljaji osvojio 1.
mjesto, Luka Tikvicki 2. mjesto, a Bojana
Kljaji 1. mjesto. Bojana i Marko Kljaji te
Luka Tik vicki kadetski su reprezentativci
Srbije za Mediteranske igre u Poreu 2012.
Trenirao je reprezentaciju Srbije 2010.11.

Lazar
Jaramazovi

Pokuao je u Subotici ustrojiti olimpijski

petoboj (maevanje, streljatvo, jahanje, pli
vanje i tranje) 1989./90., ali bez uspjeha jer
je na dolazeim Olimpijskim igrama 1992.
taj sport iskljuen iz programa igara. Bavi
se i sportskim ribolovom lan je Izvrno
ga odbora i Upravnoga odbora Ribolovako
ga saveza Vojvodine te predsjednik Udrue
nja sportskih ribolovaca Sigma iz Subotice.
Dobitnik je mnogobrojnih priz nanja i
nagrada tri puta uzastopce bio je sporta
grada Subotice 1972.-74., dobio je nagradu
sporta grada SD Spartak Subotica 1979.,
zlatnu plaket u Spartaka u povodu 30 i 35
godina postojanja toga kluba 1975. i 1980.,
zlatn u plaket u SOFK-e Sub ot ic a 1980.,
zlatnu plaket u Maevalakoga saveza Ju
goslavije 1988., zlatnu plaket u SOFK-e i
grada Subotice za ekipni uspjeh 1985. i dr.
Izvor: Kazivanje i osobna arhiva Lazara Jarama
zovia.
Lit.: Almanah jugoslovenskog sporta, Beog rad,
1964-1988; Enciklopedija fizik e kult ure, 2, Za
greb, 1977; B. Krsti, (ur.), Sport u Subotici 19441984 : Sportlet Szabadkn, Subot ica, 1984; M.
Brustulov (ur.), Sportsko drutvo elezniara Jo
van Mik i Spartak, Subot ica, 1995; D. Vuk i,
Maevanje u Jugoslavijama 1928.-2002., Beograd,
2004; http://mkspartak.blogspot.com.


Lj. Vujkovi Lami i E. Hemar

JAR AMAZOVI, Marija (Subotica, 3. II.

1986.), pjevaica, modna dizajnerica. Ki je
Laze i Mirjane, ro. Stanti. Nakon zav r
etka osnovne i srednje medicinske kole
u Sub ot ici, zav rila je prvostupn ik i stu
dij modnoga dizajna na Tekstilno-tehnolo
kom fakultet u u Zagrebu 2010. Zavrila je
ni u Muzik u kolu u Subotici i rano je po
ela pjevati kao solistica. Nastupala je na
mnogim koncertima i festivalima: Festival
bunjevaki pisama (na svim festivalima od
poetka odravanja 2001.; 2004. osvojila je
nagradu za interpretaciju i nagradu publike,
2006. nag radu publike, 2009. za najbolju
kompoziciju), Tonkafest (Ogulin, 2008., pr
vo mjesto strunoga povjerenstva i nag ra
du publike), Hosanafest (Subot ica, 2010.,
nag rad a strunoga pov jerenstva), Usk rs
fest (Zag reb 2005., trea nag rada struno
ga povjerenstva), Dani kranske kult ure
(Split, 2010.), Bonofest (Vukovar, 2009.),
Don Bosco fest (Zagreb, 2009.), Stepineve
note (Koprivnica, 2009., 2010.), Marijafest
(Molve, 2008., 2009.). Izvedene su joj pje
sme snimljene na nosaima zvuka na svim
festivalima duhovne glazbe te na Festivalu
bunjevak i pisam a. Prv i sam ostaln i no
sa zvuka Hajdemo zajedno s 11 pjesama
duhovne glazbe na tekstove njezine majke
Mirjane Jaramazovi iz istoimene zbirke
poezije izdala je 2010.
Diskog rafija: Hajdemo zajedno, Laudato, Zag reb,
2010.
Lit.: Hrvatska rije, 373, Subotica, 2010; Zvonik,
5/2010, Subotica.


K. elikovi

JAR AM AZ OV I, Mirjana (Subot ica,

13. IX. 1960.), pjesnikinja. Ki je Ant una
i Marge Stanti, ro. Makovi. U Subo
tici je zav rila osnovnu i srednju prevodi
lak u kolu. Poeziju je poela pisati poet
kom XXI. st., a pjesme su joj objavljivane
u zbirci Lira naiva (2008., 2009., 2010.),
katolikom mjesen ik u Zvonik i kalend a
ru Subotika Danica (2008., 2009., 2010.).
Prva samostalna knjiga poezije Hajdemo
zajedno objavljena joj je 2010. i sadri 105
pjesama i Kri ni put u prozi. Prevladava
ju duhovne pjesme, u kojima autor ica na
41

JAR AM AZOV I

bunjevakoj ikavici i na knjievnom hrvat

skom jezik u pjeva o Bog u, Majci Bojoj,
ljudskoj patnji. Pie i pjesme sa zaviajnim
motivima. Neke su joj pjesme uglazbljene i
izvedene na Festivalu bunjevaki pisama u
Subotici i na vie festivala duhovne glazbe
u Zag rebu, Subot ici, Ogulinu, Vukovar u,
Koprivnici, Molvama i drugdje, a snimljene
su i na nosaima zvuka s tih festivala. Pje
sme na festivalima pjeva njezina ki Marija,
koja je snimila i nosa zvuka Hajdemo za
jedno s pjesmama iz istoimene knjige.
Djelo: Hajdemo zajedno, Subotica, 2010.
Lit.: Hrvatska rije, 373, Subotica, 2010; Lira na
iva, Subotica, 2010; Zvonik, 5/2010, Subotica.


K. elikovi

glazbene literat ure, evergreen-melodije te

narodnu glazbu, posebno vojvoanske me
lodije. Mnogobrojnim nastupima u zemlji
i inozemstvu iznimno je pridonio popula
riziranju tambure. Kako bi osig urao stalni
rad orkestra, organizirao je niz glazbenih
teajeva za nove lanove. Zahvaljujui to
mu obrazovani su mnogobrojni tamburai u
Subotici u orkestru je od njegova osnutka
svir alo vie od 1000 tambur aa. Suautor
je monog rafije orkestra, koja je objavljena
2001. u povodu 25. obljetnice njegova rada.
Pod njegovim ravnanjem orkestar je osvo
jio mnogobrojne nagrade.
Skupa s ravnateljem Muzike kole u
Subotici Istvnom Balzs Pirijem 1993. ra
dio je na otvorenju tamburakoga smjera
za prim i A-basprim, na kojem su se ostali
tambur aki instrum ent i uili inform at iv
no. U Muz ik oj kol i u Sub ot ic i 1998.2004. honorarno je predavao glavni pred
met tambur u u osnovnoj koli te predmete
komorna glazba i tambura u srednjoj koli.
Istodobno je bio i organizator tamburakog
orkestra u osnovnoj muzikoj koli, koji je
osvojio prvo mjesto na natjecanju orkestara
muzikih kola Srbije u Krag ujevcu 2001.,
dok je komorni tamburaki sastav srednje
kole, koji je takoer vodio, osvojio prvo
mjesto na natjecanju komornih sastava mu
zikih kola Srbije u Subotici 2001.

JAR AM AZOV I, Stipan (Subotica, 13.

VIII. 1947.), prima, glazbenik, glazbeni
ped agog. Rodio se u poljodjelskoj obitelji
Josipa i Ane, ro. Stanti. Osnovnu kolu
i gimnaziju zav rio je u Subotici. Od naj
ran ijega djetinjstva pokazivao je sklonost
prema glazbi, a kako je ivio na salau, do
bro je upoznao tradicijske pjesme i plesove.
Tambur u je poeo svirati 1959. u OKUD-u
Mladost u Subotici kod Lazara Malag ur
skoga. Nakon to je u subotikoj Muzikoj
koli 1962. otvoren odsjek za tambur u, kod
nastavnika Malag urskoga za tri je godine
zavrio etvorogodinju naobrazbu. Sljede
Dob itn ik je m nog ob rojn ih priz na
e se godine upisao na odsjek za klarinet te
nja,
me u kojim a i nag rad e Dr. Fer enc
je zavrio prvi razred.
Bodrogvri 1987., Listopadske nag rade
Studirao je na Prometnom fak ultet u u Subot ice 1989., Zlatne znake Kult urnoBeogradu te diplomirao 1972. Tijekom bo prosvjetne zajednice Srbije 2003. i Poasni
ravka u Beog radu isprva je bio lan tam graanin Subotice 2003.
bur akoga orkestra KUD-a Brank o Cvet
kovi, koji je vodio poz nat i strunjak za Djelo: S tamburicom et vrt veka : jubilej Suboti
tambur u Maksa Popov, a zatim je svirao kog tamburakog ork estra (suautor), Subot ica,
u narodnom orkestru OKUD-a Ivo Lola 2001.
Ribar, koji je vodio Rade Jarevi. Nakon Lit.: L. Horvth (ur.), Dodela zvanja Poasni gra
pov ratk a u Sub ot icu osnovao je Sub ot i anin optine Subotica i Priznanja Pro Urbe, Su
ki tamburaki orkestar 1976. te je postao botica, 2003; Leksikon umetnika Vojvodine, 1, No
njegov im prv im konc ertn im majstorom. vi Sad, 2001.

K. ovi
Umjetniki je voditelj orkestra od njegova
osnutka, a repertoar mu je tijekom godina JARIN Erin
obogatio razliitim glazbenim anrovima.
Osim kompozicija pisanih za tamburaki JARDA (mad. jrda: plon ik), ciglama
sastav, orkestar je svirao i djela iz klasine poploena staza. U prvom redu izrazom su
42

JASENOV I

se kor istili Bunjevci u naseljen im mjesti

ma i u gradu, rjee na salaima. Za razliku
od obinih dvor inih staza na salaima i u
gradu, koje su vodile prema gospodarskim
ili pomonim objektima i koje su najee
bile od ugaene zemlje, postojale su i staze
koje su vod ile prema va nijim pjeak im
putnim pravcima, kao to su ulaz u kuu,
izlaz iz dvorita, staza na ulici u gradu i sl.,
koji su bili poploeni ciglama radi zatite
od blata. Sa irenjem asfaltiranih plonika
u drugoj polovini XX. st. i taj je narodni
naziv nestao iz upot rebe.

upor aba ovoga drugoga bila je rairen ija

u Bakoj. U drugoj polovini XIX. st. raz
vila se njihova industrijska proizvodnja u
Mad arskoj te je pojaan uvoz iz Austrije.
Izraivani su u vie veliina, a najvei su
mogli biti pok retani s pomou osam konja.
Na njihov u proirenost u tadanjem poljo
djelstvu upuuje pod at ak da je 1895. bu
dimpetanska tvorn ica EMAG izraivala
ak 12 vrsta jarganja. Poetkom XX. st. u
vralicama na veleposjedima uporabu jar
ganja potisnuo je parni pogon, ali je ostao
u uporabi na manjim, siromanijim gospo
darstvima i salaima sve do sredine XX.

A. Rudinski
st.; 2. kru ni trag koji su ostavljali konji
JARGANJ (mad. jrgny), 1. mehanika pom iui ukrug oko suvaje drvene grede
naprava; pogonski ureaj za suvaje (tj. mli s pomou kojih je pok retan mlinski rvanj.
nove, krupare), vralice i sl. Nastao je u XV.
M. Pei, G. Balija, Renik bak ih Bunjevaca,
st. za pot rebe rada u rudnicima, a poslije Lit.:
Novi Sad Subotica, 1990; J. Estk, A mezgaz
se njegova uporaba proirila i na vodenice, dasgi gpgyrts trtnete Magyarorszgon a
vjetrenjae i suvaje. Za razliku od vodenica kezdetektl 1944-ig, Budapest, 1996; A. Sek uli,
i vjet renjaa, suvaje su bile jednostavnije i Rjenik govora bak ih Hrvata, Zag reb, 2005; A.
jeftinije za gradnju jer su mogle biti podig Stanti, Vridba kroz milenije, u: Glasnik Puke
kasine, 79, Subotica, 2009.
nute i na mjestima gdje nije bilo prirodnih


N. Uumovi i P. Skenderovi

JARO (mad. jrs: kot ar; panjak), u

bak ih Bunjevaca naz iv za vel ik kom ad
nep arcel ir anoga dr avnoga zem ljita na
kojem je bila trava te je sluilo za ispau
stoke, dok je u bakih okaca to naziv za
zemljinu esticu openito. U Bunjevaca se
od proljea do jeseni na tak voj zemlji sku
pljala salaka mlade radi igranja, druenja
i
zabave, najee poslijepodne nedjeljom i
Vralica na jarganj
(Francuska, druga polovica XIX. st.)
u vrijeme velikih blagdana. Za veinu mla
dih salaara bila su to mjesta prvih izlazaka
uvjeta nu nih za rad vjet renjaa i vodeni izvan irih obiteljskih krugova te su imala
ca, a izvor energije pot rebne za mljevenje va nu ulog u u organiziranju slobodnoga
poljopriv rednih kult ura (najee penice vremena i za poetak njihova drutvenoga
i kuk ur uza) bili su ljudska ili ivotinjska ivota. esto se takvo zemljite nalazilo na
snaga. Vrilice su najprije bile rune, pri rask rijima atarskih putova i orova.
emu ih je okretala jedna ili dvije osobe, no

A. Rudinski
u posljednjim desetljeima XIX. st. pojavi
le su se sloenije vrste, koje su okretali ko JASENOVI, Grgo (avolj, 15. XI. 1862.
nji preko jarganja. Konj ili magarac (rjee Baja, 7. III. 1923.), sveenik, kulturni dje
mula ili mazga) okretanjem drvenih trupa latnik, rodoljub. Sin je poljodjelca Martina i
ca preko nekoliko zupanika uzrokovali su Bare, ro. Ikoti. Osnovnu je kolu pohaao
obrtanje i trenje kamena, koje je usitnjava u rodnome mjestu, a gimnaziju u Kalai.
lo itarice. Postojale su dvije osnovne vrste Teologiju je zavrio u Kalai, nakon ega je
jarganja: okomiti i vodoravni, pri emu je 1889. zareen za sveenika. Bio je kapelan
43

JASENOV I

pjevakoga zbora. Uz pomo kantora i ui

telja Franje Valke, rodom iz Sombora, taj
je zbor stekao ugled u iroj okolici. Najsta
riji Santovci rado su se sjeali i hodoaa
na Jud, kada je gospodin Grga pjeaio
zajedno sa svojim pukom, a na tom su se
mar ijanskom svet itu ule i njegove rije
i: Nema spasenja onomu koji zataji maj
ku svoju! Vaa je nebeska majka Gospa, a
zemaljska je, eno tamo, priko Drave, ona
No, nakon to je 7. IV. 1911. za vrije
se zove Hrvatska. To upamtite dobro, mili
me mise preminuo 55-godinji santovaki
moji okci i Bunjevci!
upnik And rija Carev (Sombor, 1857.), pe
Budui je bio jedan od najz naajnijih
terolano izaslanstvo sant ovak ih Hrva
ta osobno je pohod ilo kalakoga biskupa nacion alno svjesnih bunjevak ih Hrvat a
Jnosa Csernoha s molbom da im za svee u Ugarskoj, u pismoh ran i Kalake nadbi
nika poalje Grg u Jasenovia, koji je prije skupije nazalaze se pod atci da je bio op
20-ak godina bio kapelan u njihov u selu. tuen zbog panslav iz ma, zbog ega je
Molba je prihvaena i u Santov u poinje prot iv njeg a inic ir an stegovn i pos tup ak
cvitno doba vjerskoga i kult urnoga i 1890-ih godina. Uz prijav u (i kritike opa
vota te se nastavlja djelo bivega kapelana ske Menyhrta rdjhelyija) priloena je i
Danica ili Bunjevako-ok ak i kalendar
Blaka Rajia.
za 1891. Ovaj postupak protiv njega je ob
Kako je bio vrstan prop ov jedn ik, a
novljen 1900., kad a je opet bio pod pri
uz to izv anr edn o srd a an i nep os red an smot rom, ak i uhien. Kada je slubovao
ovjek, na Grga, kako su ga Santovci u Santov u, crk veni je sud traio da ga se
odm ila zvali, oko sebe je okupio sve u odande premjesti.
pljane. Nakon njegova dolaska aktivirao se
Za trajanja Prvoga svjetskoga rata kul
Katolik i krug, kamo su ponovno poele
stizat i hrvatske nov ine, subot ik i i zag re turni je ivot jenjavao, slabio. Jedino je da
bak i kalend ar i te svesci Puke knji ice larda bila i nadalje djelatna jer su ljudi u
Drutva sv. Jeronima iz Zag reba. Puk su pjevanju bogoljubnih pjesama nalazili utje
u Krug privlaila i upn ikova zan im ljiva hu. Valja navesti da je za njegova upniko
i kor isna predavanja, primjer ice o Svetom vanja neslubena hrvatska crkvena himna
pismu, Hrvatskoj, poljodjelstvu, pelarstvu, opet odjekivala u izvornom obliku: Rajska
narodnom pjesnitvu. Spoz navi va nost Divo, kraljice Hrvata. Santovci su se ra
mat er inske rijei u sna enju rod oljublja do sjeali i dojmljivih odlazaka sa svojim
i jaanju vjerskoga ivot a, uz djelatno je duhovnim pastirom santovakoj Gospi, na
sud io n i tvo djec e i mlad e i prik az iv ao Vodicu, gdje se molilo za vojnike na bojitu.
igrok az e, koje je sam uvjebavao, re i Koliko je suosjeao s ljudima koje je ratni
rao i postavljao na scenu. Vjerski su igro vihor otrgnuo iz svojega zaviaja govori i to
kaz i prik az ivan i u svibnju kod mjesnoga to je u plebaniji (upnom dvor u) vie pu
svet ita Vod ice (svibanjsko slavlje) i o ta ugostio 30-ak ruskih zatoenika koji su
Boiu u crk vi. Uz njegovo se ime vee i se nalazili na radu kod santovakih obitelji.
organiziranje glasovitih santovakih prela
Kad a je u studenom 1918. u sjevernu
u sijenju i veljai. Zahvaljujui njegov u Bak u ula srpska vojska, utemeljio je po
zau zimanju te su prelske zabave redovito sebnu hrvatsku kolu, kojoj je bio ne samo
poinjale kraim kazalinim komad ima ravnatelj nego i uitelj. Njegov i se bivi
1912. prikazana je okica Ilije Okrugia, a uenici sjeaju da se tada uilo iz pravi
idue godine Dva bila gavrana Ivana Pe hrvatski knjiga i da je svaki dan poinjao
trea. Posebnu pozornost zavrjeuje njegov Oenaem, kojemu se dodavala i ova moli
rad na osnivanju dalarde, tj. crk venoga tvica: Daj, Boe, da sveta hrvatska Baka
u Dunoku, Bajmoku, Santov u (mad. Herczegsznt), Aljm au (mad. Bcsalms),
Monotor u (srp. Baki Monotor), Kama
ru, onoplji, Baji i Subotici (u upama sv.
Roka i sv. Jurja). upni administrator bio je
u Sentivanu (mad. Felsszentivn) i dvaput
u Santov u. Gdigod je bio, narod ga oblju
bio u crkvi i kuli (Neven, 11/1912). God.
1911. imenovan je upnikom u Sentivanu.

44

JASENOV I

doe u toplo krilo zemlje naih praot aca,

u zag rljaj nae slavne Hrvatske. Za tra
janja srpske okupacije u upnom je dvor u
skrivao hrvatske rodoljube, meu njima i
Miu Jelia. U dok ument u iz 1919. itamo
da neblagodarnik Jasenovi, katoliki pop,
uprskos kaz ni i pretnji zat vorom, nije pri
stao da se u crkvi i Hrvatskoj verois. koli
slave srpski praz nici: god injica bitke na
Kosov u i dan Sv. Save.

upnik Grgo Jasenovi te kantor i uitelj

Franjo Valka s uenicima prvoga i drugoga
razreda Hrvatske kole (Santovo, 1919.)

Kad je srpska vojska bila prisiljena na

pustit i Bak u, mad arske su vlasti, kako
bi to lake mogle provod it i mad ar izaci
ju, nastojale zaplaiti narod, i to ponajprije
zlostavljanjem njegovih elnih ljudi. Tada
i za njega poinju dani kunje, ponienja i
patnje. Protjeran je iz upnoga dvora, ime
tak mu je zaplijenjen, svoje zvanje u San
tov u vie nije mogao obnaat i. Priv reme
no se sklonio u Katoliki krug, a poslije je
stanovao kod jedne obitelji. Na protenje,
15. VIII. 1922., praen od nekolicine an
dara, javno je ponien, bos i u iznoenoj
reverendi, prognan je u selce ur i (mad.
Bcsszentgyrgy), gdje su mu ve otprije
stanovali roditelji. Ondje mu je doputeno
obavljanje sveenike du nosti, no ve je
potk raj sijenja 1923. uhien. Zbog svoje
ga hrvatstva u zat vor u je nesmiljeno mu
en, a zatim je, prema kazivanju njegove
rodbine, prebaen preko gran ice. Srpske
vlasti, takoer zbog hrvatstva, muile su
ga i polum rt voga vratile u Mad arsku. U
bajskoj matinoj knjizi umrlih na mad ar

skom jeziku kratko pie: Grgur Jasenovi,

umirovljen i sveen ik, u 60. god in i svoje
ga ivot a, zbog sranih tegoba preminuo
7. oujk a 1923., pokopan je 9. oujk a u
nazonosti kapelana Krolya Uteresena.
Pokopan je na bajskom groblju sv. Roka,
uz kratak pog rebni obred na mad arskom
jezik u. Nakon to su ostali sami, tamonji
su Hrvati na hrvatskome izmolili Oena,
otpjevali nekoliko prigodnih pjesama i po
loili cvijee na svjei humak sluge Boga
i naroda svoga. Na je puk shvatio pravi
razlog Jasenovieva uhienja i muenja te
veliinu njegove rt ve, o emu, uostalom,
svjedoi i ova narodna pjesma:
Grgo za nas muke pripatio,
za svoj narod duu izdanio,
al Bog njega u raj uzdignio,
kraj pristolja svojeg postavio.
Sad u raju za svoj puk se moli,
i ko pastir svoje stado voli.
Lit.: . Mand i, Svet a hrvatska Baka : Uza lik
sveen ika Grge Jasenovia, Zornica, 3/1997, Pe
uh; . Mand i, Gos pod in Grg ic a, Zorn ic a,
2-3/1998, Peuh; M. Jeli, Sveenik Grgo: Slavno
mu muenik u, u: . Mandi (prir.), Hrvatski knji
evnici u Ma arskoj : Mio Jeli, Bud impeta,
2000; . Mand i, Santovak i duobri nici kao
ir it elji hrvatske kult ur e i prosvjet e, Hrvatski
znanstveni zbornik, 1/2000, Peuh; A. Lakatos
(ur.), A Kalocsa-bcsi fegyhzmegye trtnet i
sematizmusa 1777-1923, Kalocsa, 2002; . Mandi,
Muenik Grgo Jasenovi, Hrvatski kalendar 2004,
Bud impeta, 2004; http://archiv um.asz trik.hu/
?q= oldal/jaszenovich-gregor ius.


. Mandi i L. Heka

JASENOVI, Josip iga (Sombor, 9. II.

1915. Sombor, 18. I. 1997.), uitelj, kul
turni djelatnik. Sin je Ivana i Viktorije, ro.
Matari. Nakon zavretka graanske kole
u Sombor u upisao se u uiteljsku kolu. Iz
nje je iskljuen zbog ljeviarskih ideja pa
ju je zavrio u Pak racu. Prvi posao uitelja
dobio je u Makedon iji, u selu Zli Dol na
bugarskoj gran ici. Ondje je ostao god inu
dana, a zatim je premjeten u baranjsko se
lo Kotlina na upranjeno mjesto uitelja na
mad arskome. Tu ga zatie i Drugi svjet
ski rat, kada su ga madarske vlasti uhitile.
Na traenje seljana puten je te premjeten
u baranjsko selo Topolje (mad. Izsp) na
seljen o okc im a. Nakon Bat ins ke bitke
45

JASENOV I

ujesen 1944. postao je zamjen ikom zapo

vjednika Baranjske vojne oblasti u Belom
Manastir u, a zatim zapovjednik mjesta u
Zmajevcu. Nakon to je u meurepubli
kom razg ran ienju jugoslavenski dio Ba
ranje uao u sastav Hrvatske, preao je u
Apatin u vrijeme poetka savezne koloniza
cije. Postavljen je za lana Biroa partijsko
ga komiteta i upravnika industrijske kole
s oko dvije tisue uenika. Nakon godinu
dana izabran je za sek retara Sreskog komi
teta KPJ, a zatim za sek retara Gradskoga
odbora KPJ u Sombor u.

sti, humanosti i humora. Tijekom kazaline

godine somborsko je kazalite imalo i 5060.000 gledatelja.

Bio je prvi predsjednik Zajednice pro

fesionalnih kazalita Vojvodine (1969.) i
lan glavnoga odbora Ster ijina pozorja u
Novom Sadu u nekoliko nav rata. Angai
rao se oko osnivanja Gradske biblioteke i
Povijesnoga arhiva u Sombor u; pok ret a
je man ifestacije Lik ovna jesen skupa sa
slik arom Milanom Konjov iem; osniva
je Somborskih muzik ih veer i, skupa s
pijan istom Du anom Trb ojev i em i Dra
God. 1950. premjeten je u Novi Sad, goslavom Mit roviem. Bio je glavni orga
gdje je kratko rad io kao naeln ik Pok ra nizator sportskoga ivota u opini, a 1956.
jinskoga tajnitva za kult ur u. Iste godine, organ iz ir ao je ahovsko prvenstvo Jugo
na poz iv sek ret ar a Gradskog a kom it et a slavije za ene.
KPJ u Subotici Milana Martinovia Me
Iz kazalita je otiao razoaran jer su
talca, doao je u Subot icu za upravitelja
ne
k
i opinskih politik i du nosnici imali
kaz al i ta, koje je nas talo 1951. ujed inje
za
m
jerke na njegov rad. Mirovina mu nije
njem Hrvatskog a nar odn og a kaz al i ta i
bi
l
a
dovoljna za pristojan ivot pa je dio bi
Magyar Npsznhz u Narodno pozor ite
bli
o
t

eke i namjetaja morao prodati. Kada

Npsznhz, s odsjecima za hrvatsku i
je
one
moao, smjeten je u starak i dom,
mad arsku dramu te s granom za glazbe
gdje
je
i preminuo. Komemoraciji i posljed
no-scenska djela. Iste god ine, uz pom o
njem
is
praaju bilo je nazono vrlo malo
Milana i Jelke Asi, rad i na prer astanju
lju
d
i,
una
to mnogim zaslugama.
glazbene grane u oper u s baletom. U vri
jeme postojanja opere s baletom 1951.-54.
Dobitnik je priznanja Iskra kulture Kul
izvedena je 21 premijera s oko 300 pred turno-prosvjetne zajednice Vojvodine, za
stava. Uz njegov u potpor u Sindikalna po tim Listopadske nag rade grad a Sombora,
drunica izdaje prvi subotiki kazalini list Sterijine nagrade za doprinos Sterijinom poNaa pozornica A mi sznpadunk 1951.- zorju te Ordena rada sa srebrnim vijencem.
54. (prvi urednik Mirko Huska, od 1952.
Antun Kujavec), koji je ne samo informirao Izvor: Snimka razgovora Josipa Jasenovia s Mi
odragom Kujundiem od 25. XI. 1994. (Pozorini
gledateljstvo o repertoar u i glumcima nego muzej Vojvodine).
i objavljivao teorijske rasprave o kazalitu.
Kvalitetom priloga i tehnik im izgledom Lit.: I. Rackov, Iz pozorinog albuma Subotice,
nije zaostajao za slinim listovima u zemlji. Subotica, 1977; M. Kujund i, Pola veka sombor
U Sombor se vratio 1954., kad je postao
upravn ik Narodnoga kazalita. Na tom je
poloaju ostao sve do 1970. Bio je izvrstan
menad er i redatelj. Shvatio je da za voe
nje kazalita nije dovoljna samo uobiajena
pomo vlasti nego je oko kazalita pot reb
no okupiti ugledne osobe kako bi se upo
znale s kazalinim pot rebama. Zbog toga
je osnovao kazalini klub. Umio je spojiti
elje i pot rebe publike s repertoarskom po
litikom pa su postavljana atraktivna djela,
koja ipak nisu bila bez knjievnih vrijedno
46

skog poz or ita. Josip Jasenov i iga: mal i an

sambl kao velik i teat ar, Domet i, 90-91, Sombor,
1997; M. Mikovi, Navodi o subotikom kazalitu
od 1950. do 1953., Klasje naih ravni, 1-2/2008,
Subot ica; M. Mikovi, Navodi o subot ikom ka
zal i tu od 1953. do 1954., Klasje naih ravn i,
3-4/2008, Subotica; B. Danilovi, D. Luk i, Okto
barska nag rada Sombora dobitnici i njihovo
vreme 1962-1996, Sombor, 2010; www.kult ur a.
vojvodina.gov.rs/Ustanove/nepszinhaz.htm


Z. ot a

JASIBAR A, nekad anja bara, danas to

pon im u sjevern om dijelu Sub ot ic e. Na

JASIBAR A

podr uju Subotice do kraja XVIII. st. bile

su, uz brojne manje, i etir i velike bare
Rogina, Ciganska, Gat i Jasibara, uz cijeli
niz otvoren ih kanala. Jasibar a je bila naj
vea zau zimala je pov rinu od oko 12,5
ha unutar tadanje gradske pov rine, koja
je bila omeena tzv. ancima. Jedina je bi
la protona primala je vodu sa sjevera iz
staroga Kelebijskoga jezera, a voda je da
lje otjecala prirodn im padom vijugavim
tokom gotovo po sredini grada od sjevero
zapada na jugoistok, prema Malom Paliu,
a iz njega u Paliko jezero.

ranim ulicama. Danas, kao posljednji trag

Jasibare, u sreditu toga prostora planski je
i pravolinijski izveden jarak, izgraen vje
rojatno u prvoj polovini XX. st., kojim do
danas protjee voda iz okolnih otvorenih
jaraka za prihvat atmosferske vode. God.
2011. pristupilo se izradi urban istikoga
rjeenja za ureenje preostaloga prostora
Jasibare, koji je postao i ekoloki problem
jer se jar ak rabi i kao divlje odlagal ite
otpada iako se nalazi svega dvjestotinjak
met ara od Mlijene tr nice, dak le gotovo
u sreditu grada.

Tijekom XIX. st. sve su bare u Suboti

ci isuene i nasute zemljom te pret vorene
u graev insko zem ljite, a hid rom el ior a
cijska aktivnost bila je osobito razvijena
sredinom XIX. st. Na uem gradskom te
ritor iju bivi vijugavi vodotoci, prirodn i i
planirani, bili su reg ulirani zidanim kana
lima kolektor ima. Vodotoci su planski re
gulirani tzv. vokovima, kopanim kanalima
koji su bili otvoreni tako da su prik upljali
i atmosfersku i otpadnu vodu. Najdulji vok
bio je onaj koji je protjecao Mlakom (da
nas Prvom ajska ulica), dijelom Sub ot ice
koji je tada bio naseljen poglavito Bunjev
cima. Preko njega je prelazila i znamenita
Gabri-uprija, koja je premoivala vok
na tad anjem Pet rovar ad inskom put u na
junom ulaz u u grad.

Urbanistiko naslijee Jasibare ini jo

i Svet i izvor sjeverno od dananje Trav
nike ulice i loma Poarevake ulice, koji
je oznaen na jednom geodetskom planu,
a pripadao je sjevernom jezik u Jasibare.
Iz njega i danas izvire potoi. Osim toga,
postoje i dvije ulice u oblik u kifle, neu
obiajene po svojem oblik u nekad su ile
uz rub obale. Jedna, Praka ulica, biva
je sjeverna obilaz nica obale Jasibare, dok
je ju na bila dananja ulica Brae Majera.
Posljednja se kria s Halakim putom, koji
je vodio prema sjever u i koji je neko bio
zapadna obala Jasibare. Na tom rask riju
preko puta od nekadanjega Obili-mli
na nalazi se u narodu zvani Bili kri.
Takoer, na planu Subotice iz 1810. upisa
no je staro groblje, a jedan izvor iz 1883.

Prvi reg ulacijski plan za isuenje Jasi

bare potjee iz 1816. i izradio ga je Gabriel
Vlai, a drugi, znatno va niji, izradio je
1841. Sndor Ttth za odvod kie iz tzv.
Jasibare i ostalih ulica. Bio je to plan za
izg radnju zidanoga kanala, zat vorene ka
nalizacije dug 108 hvati i promjera 3 stope
od ostatka Jasibare i njezinih prirodnih
otoka preko otvorenih kanala. Kanal je po
injao od dananje ulice Jena Kalmra i
iao je do ulice Zrinskoga i Frankopana iz
ve gotovo isuene Jasibare, ija se povri
na smanjila na etvrtinu u odnosu na 1778.
Na kat astarskom planu grada iz 1868.
Jasibara vie uope ne postoji, samo jedan
mali vijugavi jendek, tj. jarak. Na pla
nu iz 1841. vidi se da na njezinu isuenom
dijelu postoje ve i kue, a na planu grada
iz 1868. cijeli je prostor izg raen, s formi

Rekonstrukcija bara i vodotokova

u Subotici 1778.
47

JASIBAR A

navod i da je izvan grad a postojalo gro folk dance, Traditiones, 34/1, Ljubljana, 2005 (do
blje jo prije Mohake bitke 1526., to bi stupno na: http://www.dlib.si/det ails/URN:NBmogla biti upravo lokacija oko toga kria N:SI:DOC-UMOKQ48N/).

Lj. Vukovi-Duli
jer su stanovnici nalazili ljudske skelete pri
kopanju temelja za kue.
JSZI, Oszkr (Nagykroly, rum. Carei,
Izvor i: Histor ijski arhiv Subotica: F: 12.a.50/1816 2. III. 1875. Oberlin, SAD, 13. II. 1957.),
pol; F: 13.a.12/1841 aec.
sociolog, teoret iar mad arskoga gra an
Lit.: A. Rudinski, Subotika groblja, magistarska skog a rad ik al iz ma, sveu il i ni profes or.
radnja (rukopis), Arhitektonski fak ultet u Beog ra Roen je u idovskoj obitelji, no otac Fe
du, 1984; A. Rudinski, Tri nepoz nate rukopisne rencz 1881. preao je u kalv insku vjeroi
karte grad a iz XVII I veka, Ruk ovet, 2/1984, Su spovijed te je promijenio prijanje prezime
botica; ig, 3, 4, Subotica, 1994; S. Bai, Povelje
slobodnih kraljevskih gradova Novog Sada, Som Jak ubovits. Sveuilinu naobrazbu stekao
je u Mad arskoj, Francuskoj i Engleskoj.
bora i Subotice, Subotica, 1995.
God.
1900. jedan je od osnivaa, a 1906.-19.

A. Rudinski
glavni urednik asopisa Dvadeseto stolje
JASTUK-TANAC, narodni ples. Omiljen e (Huszadik Szzad), koje se bavilo soci
je meu bunjevakim Hrvatima, a prihva olokim istraivanjima. S istomiljenicima
en je iz drugih kult urnih krugova. Pripa 1901. osniva Drutvo za socijalne znanosti
da u skupinu plesova u zatvorenom kolu. (mad. Trsadalomtudomnyi Trsasg).
U njemu sudjeluje neog ranien broj sudio Od 1911. bio je privatni profesor ustavno
nika, a mjeovitoga je tipa. etano je i bi ga prava na Sveuilitu u Kolozsvru (rum.
rako kolo jednostavnoga plesnoga uzorka Cluj-Napoca). Svjestan politikih problema
s plesaem u sredini. Izvodi se uz pjesmu, s kojim a je bila suoena Austro-Ugarska
dok glazbena pratnja nije nu na. Omiljen Monarhija, god. 1914. osnovao je Zemalj
je u djece, ali ga rado pleu i mladi. Plesa sku gra ansku rad ik alnu strank u (mad.
i u kolu pjevaju drei se za prema dolje Orszgos Polgri Radiklis Prt), koja se
ispruene ruke i koraaju ulijevo, a jedan zauzimala za temeljnu rekonstrukciju svih
plesa u sreditu kola u rukama nosi jastuk segmenata drutva, meu ostalim i za se
te se kree suprotno od kola, dok se ne za kular izaciju crk venih imanja i za potova
ustav i ispred izabranoga plesaa (obino nje ljudskih prava i sloboda, ali je ostala
suprotnoga spola) te njih dvoje dou u sre izv anp arlam ent arn a. U zav r noj god in i
dite kola, kleknu na jastuk i poljube se u rat a zau zimao se za uspostav u Dunavske
obraz. U Bunjevaca se sve to odig rava uz konfederacije, po uzor u vicarsku, kao sa
pjevanje stihova poput: Jastuk tanca, ja vez pet dravnih jedinica Austrije, Ma
stuk tanca, ljubi baba starca, a divojka, a darske, Poljske, eke i Ilirije. Iako je bio
ogoren i protivn ik asim ilacije manjina te
divojka najlipega momka.
je spram nemad arskih narod a imao ra
Kolo se plee u gotovo svim dijelovima
dikalno drukija stajalita od u ono doba
Hrvatske, Slovenije, u Bosni i Hercegovini
dominantnih, nije podupirao javnopravne
te Mad arskoj. Poz nato je pod razliit im
i teritorijalne aspekte manjinskih politikih
naz iv im a: Jas tuk-tan ac, Kolo, Vank u e
tenja, nego je manjinska prava dovodio u
ka, Igra kolo u dvadeset i dva, Vajnkitanc,
korelaciju s opom demok rat izacijom. U
Putertanc. Postoje i brojne inaice stihova
vladi Mihlya Krolyija bio je ministar bez
koji se pjevaju uz ples.
lisnice zaduen za pitanja nacionalnih ma
Lit.: M. Pei, G. Balija, Renik bak ih Bunjevaca, njina od graanske demok ratske revolucije
Novi Sad-Subotica, 1990; G. Kneevi, Nae kolo 31. X. 1918. do 19. I. 1919, kada je podnio
velik o : hrvatski djeji folklor, Zag reb, 2000; A. ostavk u nakon neu spjenih nastojanja da
Ivanan, Narodni plesni obiaji Hrvata Bunjevaca,
u: N. Zeli, Protiv zaborava, Zag reb, 2000; A. Se pripadn ike slavenskih narod a i Rumunje
kul i, Rjen ik gov ora bak ih Hrv at a, Zag reb, privoli za ostanak u reformiranoj neovisnoj
2005; M. Ramov, Met amorphoses of Slovenian Mad arskoj, ali i zbog otpora koji su njego
48

JSZI

vim idejama pruali madarski nacionalisti.

U studenom 1918. sudjelovao je na neuspje
nim pregovor ima o prek idu vat re u Beo
gradu, a bio je i ef izaslanstva koje je, ta
koer bez uspjeha, pregovaralo o primirju
s rumunjskom stranom u Aradu. Poslije je
bio ministar vanjskih poslova, a u sijenju
1919. imenovan je i profesorom sociologije
na bud impetanskome sveuilitu, za ko
je je bio i vladin povjerenik. Ubrzo nakon
to su komunisti preuzeli vlast 21. III. 1919.
emigrirao je u Be. Ondje je, skupa s Krolyijem, zagovarao demok ratsku Dunavsku
federaciju pregovarajui, meu ostalim, s
polit iar im a ehoslovake, Rumunjske i
Kraljevine SHS o izoliranju i svrgavanju
Horthyjeva reima. U SAD odlazi 1924.,
gdje je poslije do umirovljenja pred avao
politike znanosti na Oberlin Colledgeu u
Ohiju. Pepeo mu je prenesen u obiteljsku
grobnicu u Budimpetu 1991.
Bio je suradnik sedamdesetak novina
i asopisa na mad arskom, njemakom,
engleskom, rumunjskom, hrvatskom, srp
skom, slovakom, ekom i drugim jezici
ma. Meu ostalim, objavljivao je u osje
kom lis tu Magyar ujsg, u sub ot ikom
Bcsmegyei Napl, u velikobekerek im
novinama Fklya, zagrebakoj Novoj Evro
pi te beog radskoj Tribuni. O svoja tri su
sreta s Nikolom Paiem 1920. i 1921. ob
javio je nekoliko lanaka u Bcsi Magyar
jsgu, a o problematici Balkanskih rato
va i austro-ugarskoj okupaciji Srbije i Cr
ne Gore ser iju lanaka u bekom listu na
mad arskom Vilg.
U godinama pred Prvi svjetski rat mno
gi nemad arski narodi u Austro-Ugarskoj
poz orno su prat il i njegova nastojanja da
pon ud i rje enje nag om il an ih problem a
u odnosim a nacion aln ih zajedn ica. Tako
mu je u subotikom Nevenu od 15. II. 1911.
bila posveena cijela prva strana, gdje je
nep otp is an i autor u lank u O nar odn o
snom pitanju opirno izvijestio o Jszijevu
predavanju 28. I. 1912. u budimpetanskoj
gradskoj kui u okvir u javne sjednice Ga
lileijeva kruga (mad. Galilei Kr), koji je
okupljao liberalne studente. Neven je po
slije u nastavcim a objav io cijelo pred ava

nje, a pratio je i Jszijev izborni prog ram.

U Subotici je pred rat Pajo Kujundi (pod
pseudon imom Star i rodoljub) objav io cje
loviti hrvatski privod toga predavanja s
koment ar im a pod naslovom Narodnosno
pitanje i budunost Ugarske. U predgovo
ru je priznao da ga je upravo on predstavio
i u Nevenu, a zak ljuuje ga oduevljeno:
dajemo na ruke naem narodu ovo suho
zlato od kojeg moe praviti take dukate
kak i ti tribaju Uzmi pa it aj! Uzmi pa
naui na izust!!! Prema Jsziju, minimum
manjinskih zahtjeva jesu kolstvo, uprava i

O. Jszi, Narodnosno pitanje i budunost

Ugarske, Subotica, 1914.

sudstvo na mater inskom jezik u, u temelju

ega je slobodan razvoj manjinskih kult u
ra (jezika, povijesti, umjetnosti), pri emu
otro osuuje tad anju represivnu manjin
sku politiku madarskih vlasti, koje k tomu
far izejski tvrde kako imaju najliberalniji
manjinski zakon u Europi.
Djela: Mvszet s erklcs, Bud apest, 1904; j
Magyarorszg fel : Beszlgetsek a szocializmus
rl, Bud apest, 1907; A trtnelmi materializmus
llamblcselete, Bud apest, 1908; Mi a szociol
gia?, Bud ap est, 1908; A nemzet isgi krds s
Magyarorszg jvje, Budapest, 1911. (srp. prije
vod: Narodnosno pitanje i budunost Ugarske,
Novi Sad, 1912; hrv. prijevod: Narodnosno pitanje
i budunost Ugarske, Subotica, 1914); A nemzeti
llamok kialakulsa s a nemzetisgi krds, Bu
dapest, 1912; A Magyar vlsg okai s kvetkez
mnyei, Bud apest, 1912 (srp. prijevod: Uzroci i
posledice krize u Ugarskoj, Velika Kikinda, 1912);
Mi a radikalizmus?, Budapest, 1918; A monarchia
jvje, Budapest, 1918. (srp. prijevod: Budunost
Monarhije, Sremski Karlovci-Nov i Sad, 1996);
Mlt s jv hatrn, Budapest, 1918; Magyaror

49

JSZI

szg jvje s a Dunai Egyeslt llamok, Bud a

pest, 1918; Magyar klvria magyar feltmads,
Wien, 1920; The Dissolution of the Habsburg Mo
narchy, Chicago, 1929.
Lit.: Neven, 2/1911, Subotica; L. Nagy Zsuzsa, Jszi s a haz ai polgri radiklisok kapcsol at a,
Trtneti Szemle, 4/1974, Budapest; P. Hank, Jszi Oszkr dunai pat riotiz musa, Budapest, 1985;
O. Jasi, Budunost Monarhije, Sremski KarlovciNovi Sad, 1996.


M. Grlica

JAIN KRI, toponim u Santov u. Kri

je 1935. pod igao Jakob at i, zvan Jaa,
trgovac i gostion iar, onodobno jed an od
naji m un ijih Sant ovac a. Kri ev i krajpu
tai u Santov u se prvi put spominju 1830.
Na mjestu Jaina kria prije je stajao drve
ni Pain kri to ga je 1876. dao postaviti
Jakobov djed Pava ati. Nalazi se na ru
bu nekadanje bare Raslice, u estici koju
danas zov u Rit ili Ritina, pok raj tzv. Bu
dakanskoga puta. Izraen je u kamenu i
na njemu je ispod ploe s natpisom INR I
prikazan raspeti Isus. Na postolju je kria
bijela mramorna ploa s dvojezinim natpi
som: Isten dicssgre / emeltettk / TYATITY JAK AB s neje / Zetovics gnes / s
gyermekei M.K.A.M / Ovaj kri podie na
slav u / Boiju za uspomen / Tyatity Jakob i
ena / Zetovits Janya / sa svojima dicama /
Marin Kata Anica i / Marija 1935. aug. 26.
Kri titi iana ograda i ivica. Spomenuti
Jakob znao je govor iti: Zapovidili su mi
da prvo bude mad arski pisano na kri u.
Bilo je to razdoblje bujanja mad arskoga
nacionalizma.
Kod kria se izmeu dvaju svjetskih ra
tova redovito na Markovo 25. IV. izlazilo s
crkvenom procesijom na ta radi blago
slova penice; dovde je puk ispratio i za e
tiri dana ovdje ekao juce, one koji su iz
Santova na Sv. Trojstvo hodoastili Gospi
u Judu (mad. Mriagyd). Kod ovoga ili
kod i mina kria na istonom rubu sela
1930-ih prireivala se doonica, etvena
sveanost.
Izvor: Inventar iu m pro Parochiae Ecclesiae Szan
tovensis (pismoh rana Santovake upe).


50

. Mandi

JAVOR, pjevako drutvo ok ak ih Hr

vat a u Sonti. Osnovano je 16. I. 1928. na
poticaj Matije Buzova iz Vajske i Stipana
Dekana iz Sonte. Dekan je okupio mlade
iz Sonte, kojoj je Buzov odrao prosvjet
no pred avanje o pot rebi kult urnoga rad a
i osnivanja drutva. Na osnivakoj skup
tini Javora Buzov je lanovima poklonio
dio svojih pjesama, a poslije im je poma
gao u radu. U vrijeme osnivanja Drutvo
je imalo sedamdesetak lanova. Za njego
va je predsjednika izabran Mato Milo, a
za potpredsjedn ik a Marko Nim ak. Osim
pjevakih nastupa, drutvo je prireivalo i
kazaline predstave. Njegovo je djelovanje
neist raeno, ali se moe pretp ostav it i da
nije djelovalo dugo jer njemu nem a sau
vanih pisanih izvora ni novinskih napisa.
Lit.: Hrvatska rije, 3/1928, Vukovar.


M. Bara

JEAM (lat. Hordeum vulgare L., fam Po

ace-trave), jedna od najstar ijih vrsta itar i
ca. Uzgajali su je jo Asirci, Mezopotamci,
Babilonci, Kinezi, Indijci, Erit rejci i dr. U
arheolokim iskopinama pronaena su zr
na stara vie od pet tisua godina. Slaveni
su ga uzgajali jo u svojoj prapostojbini, o
emu danas svjedoe posve slini nazivi u
svih slavenskih naroda. Iz Italije se proi
rio u druge europske zemlje, a u Amer ik u
i Australiju nakon otk ria tih kontinenata.
Najrasprostranjenija je meu svim i
tar icama uzgaja se izmeu 10 i 70 sje
verne geog rafske ir ine, te 10 i 58 ju ne
geog rafske ir ine. Rairen je i na velikim
visinama: na Himalajima na 4800 m nad
morske visine, u Afganistanu na 3400 m, a
u drugim dijelovima svijeta od 2-3000 m.
U ekst remno nepovoljn im uvjet ima uro
dom uvjerljivo nadmauje penicu, koju on
dje zamjenjuje i u pripremi kruha. Jemeni
kruh znatno je loiji od pen inoga ne
narasta, brzo se sui i tee je probavljiv. Ve
lika rasprostranjenost jema objanjava se
njegovim visokim stupnjem prilagodbe na
razliite zem ljino-klimatske uvjete, a od
lik uje se i velikim polimorfizmom, to se
oit uje u postojanju triju podvrsta: dvored
ni, vieredni i prijelazni. Postoji jesenski i

JEGARSKI PAA LUK

proljetni jeam, s velikim brojem varijeteta

i sorata. U vla nim i prohladnim predjeli
ma preteito se koristi za proizvodnju slada,
koji slui u pivarstvu, pekarstvu, slastiar
stvu, farmaciji i proizvodnji kvasca. U su
him i toplijim predjelima slui prije svega
za stonu hranu. U Bakoj je bio rairen pri
uzgoju domae svinje mangalice i slan in i
je davao poeljnu sitnozrnastu struktur u. U
novije doba ima va nu ulog u u posebnom
nainu uzgoja svinja, tzv. bekon-tov u.

drati zimsku hladnou bez prom rzavanja.

Proljetni se sije u prvom tjednu proljetnih
radova, po mog unosti u veljai, a najka
snije do 10. oujk a. Tijekom veget ac ije
primjenjuju se uobiajene mjere njege usje
va kao i za ostale strne itar ice: brananje
(drljanje), prih rana mineralnim gnojivima
(dio gnojiva zaorava se prije sjetve), zatita
od korova primjenom herbicida, a prema
pot rebi primjenjuje se i suzbijanje bolesti
i tetnika koji ga napadaju. et vu jema
U god in am a kad a podb aci urod ku valja zapoeti kada je posve dozrio, jer sa
kur uz a poljopriv redn ici su s jesen i sijali mo takav daje dobru kak vou zrna, to je
vee pov rine jema jer je on osig uravao posebice vano u pivovarskoj industriji. No
prv u hranu za stok u, ve u lipnju. U vri sa et vom se ne smije ni kasnit i jer tad a
jeme nestaice hrane, npr. u doba ratova nastaju veliki gubici uroda zbog lomljenja
ili prirodnih nepogoda, oguljeno se zrno i otpadanja prezrela klasja. Sadanji sorti
rabilo i u preh rani ljudi kao kaa-gerla, a ment postie visoke urode zrna, u povolj
preno je zrno sluilo kao zamjena za kavu. nim god inam a 4-5 tona po kat astarskom
U Bakoj se k tomu pri vridbi s pomou jut ru (6-8 tona po hektar u), to je 5-7 puta
stacioniranih vralica posebno prik upljala vie od uroda zrna koji je postizan prije 50
jemena pljeva, koja se mijeala sa utom i vie godina.
zemljom (les) pri izradi blata za bukanje
Unato tomu, u sjevernoj je Bakoj u
salaa i drugih zgrada od zemljanoga na zasijan na deset puta manjim pov rinama
boja, tzv. nabijanica. Nakon suenja ti su u odnosu na povrine pod penicom, a tako
zidovi premazivani zagaenim vapnom, tj. je bilo i u prolosti uzgaja se, naime, pre
kreom, koje je imalo zatitnu i ukrasnu teito za vlastite pot rebe. Neto je raspro
ulogu. Jemena slama mijeana sa sijenom stranjeniji u Podunavlju u okaca, zbog bli
neko je u ekst enz ivn im uvjet im a proi z zine pivovara i uzgoja pivovarskih sorata.
vodnje kor itena u hranidbi preivaa, po Unato izvanredno velikoj va nosti koju
sebice u nerodnim godinama.
je imao u povijesti poljoprivrede, uvijek je
bio u sjeni svoje mnogo poz natije sestrin
U Vojvod in i su
ske biljne vrste penice.
p ov oljn i p r i r o d
ni uvjet i za uzg oj
Lit.: V. Mandek i, Nae itarice, Zag reb, 1918; P.
jes ens kih ston ih
Drezgi, Posebno ratarstvo, Novi Sad, 1974; N.
jemova, koji su vi
Pr ulj i dr., Znaaj i oplemenjivanje jema i ovsa,
Ratarstvo i povrtarstvo, 1/2010, Novi Sad.
eredni, te za uzgoj
proljetn ih pivov ar

M. Ostrogonac
skih jem ov a dvo
red ac a. U nov ij e
JEGAR SKI PAA LUK, osmansko-tur
su dob a stvor en e i
ska vojno-upravna jedinica u srednjem Po
jesenske sort e dvo
dunavlju. Utemeljen je nakon zau zimanja
rednoga pivovarsko
Jegre (mad. Eger, srp. Jegar) 1596., koja je
ga jem a. Jesenski
postala sreditem paaluka. Tada mu je pri
se sije posljednjih
pojeno i nekoliko sandaka iz porjeja Tise
dan a r ujn a pa do
(Flek,
Hatvan, Szolnok i Segedin), koji su
Jeam
sred in e lis top ad a.
dotle bili u Budimskom paaluk u. Obuhva
Samo u ranoj sjetvi biljice jema mogu se ao je podr uje od sjeverne granice turskih
dobro razviti prije zime, tj. dostii poeljnu osvajanja do ju noga meur ijeja Dunava
fenoloku faz u busanje (bokorenje) i iz i Tise. Ruralna podr uja na sjever u nasta
51

JEGARSKI PAA LUK

Jegarski paaluk (ejalet)

naziji Josip Juraj Strossmayer u akov u.

Nakon odsluenja vojnoga roka, od 1966.
na Vis okoj bogoslovnoj kol i u akov u
studira filozofiju i teologiju. Studij je za
vrio 1970., no nije se zaredio za sveeni
ka. Radni vijek proveo je kao slubenik u
tvrtki za pediciju u Subotici. Jedan je od
osnivaa Demok ratskoga saveza Hrvata u
Vojvodini (DSHV) i lan Predsjednitva
subot ike pod ru nice DSHV-a 1993.-97.,
lan Katolikoga instit uta za kult ur u, povi
jest i duhovnost Ivan Antunovi iz Subotice
od osnutka (1989.) te aktivan lan njegova
Lit.: O. Zirojevi, Upravna podela dananje Voj
Knji
evnoga kluba Miroljub.
vod ine i Slavon ije u vreme Tur ak a, Zbornik za
istoriju, 1, Novi Sad, 1970; Enciklopedija Jugosla
Prve pjesme objavljuje u kolskim li
vije, 2, Zagreb, 1982; D. Popovi, Srbi u Vojvodini,
sto
v
ima, a 1970. i 1971. i u Ruk ovet i (91, Novi Sad, 1990.

S. Bai 10/1970 i 3-4/1971). Budui da je bio su
dionik Hrvatskoga proljea te da je pisao
JEGI, Branko (Subotica, 13. IV. 1944. na hrvatskome, a k tomu je tematski bio
Subotica, 19. III. 2002.), pjesnik, kult urni uvelike vez an za kransku slik u svijet a
djelatnik. Sin je Marka i Lize, ro. Vojni i gdjekad za rodoljublje, nakon toga nije
Mijatov. Nakon zav retka osnovne kole mog ao objavljivat i u per io d ici izvan Ka
u rodnom gradu dvije godine polazi Me tol ike crk ve. tov i e, ni zbirk a Pjesme,
ubiskupijsku klasinu gimnaziju na a koju je u proljee 1972. za tisak prihva
lati u Zag rebu. Mat ur irao je 1964. u gim tio subotik i nak ladnik Osvit, nikada nije
njivali su ponajvie Madari i Slovaci, a na
jug u ju noslavensko stanovnitvo (Hrvati
i Srbi), dok je gradove nastanjivalo musli
mansko stanovnitvo. inilo ga je vie san
daka, od kojih je za hrvatsko stanovnitvo
najvaniji Segedinski sandak (obuhvaao
je Baku), koji je, prije nego to je ukljuen
u Jegarski paaluk, bio dio Budimskoga pa
aluka. Prestao je postojati s krajem turske
vladavine u Ugarskoj u Velikom bekom
rat u, koji je zav rio mirom zakljuenim u
Srijemskim Karlovcima 1699.

52

JELAI

objavljena. Znatno poslije surauje u ve

ini katolikih tiskovina na hrvatskome u
Bakoj: u Bakom klasju (69, 1992), Zbor
nik u Ivan Ant unovi (1994) i Subot i
koj danici (1971, 1984.-93.). Nakon 1990.
pjesme, lanke iz kult urne pov ijesti (npr.
o duijanci) i prikaze knjiga suv remenih
hrvatskih knjievnika iz Subotice (L. Mer
kovi, I. Pani) objavljuje pov remeno i u
ovdanjim svjetovnim publikacijama na hr
vatskome Glasu ravnice (4, 1990; 27, 28,
1993), Klasju naih ravni (2/1996, 2/2000,
3-4/2002), Godinjaku KUD Bunjevako
kolo : Duijanca 93 (1, 1994), gdje je bio
i lan urednitva, te ig u (21, 1995). Slu
io se i pseudonimima Branimir, Branislav,
Stjepan Filipovi i Kreimir Vranji.

Branko
Jegi

Za ivota nije objavio samostalnu zbir

ku pjesama, no objavljena mu je pet godi
na nakon smrti. Poetika njegova pjesnitva
sna na je med it at ivnog a i refleksivnog a
prosedea, melankolija joj je est obol, for
ma slob odn i stih, a raz nol ik i egz istenci
jalni i religijski motivi lirskoga subjekta u
pjesmama uklopljeni su u slike zaviajnoga
svijeta Subotice, okolne ravnice i krajolika.
Zapitan i nesiguran, tragalaki je usmjeren
izbavljenju. Teko ivotno iskustvo, koje je
bilo posljedica nesretnih dogaaja, i osjeaj
tuge zbog neostvarenih htijenja i elja autor
nadilazi kranskim osmiljavanjem patnje,
a implicitn im vezivanjem na Onostranost
i uzdanjem u Boga izg rauje slik u svijeta
koja ga vodi pozitivnom aktivitet u, uokvi
renomu ljubavlju.

Djela: Jek a sa ravnic e, Knji evn i prilog br. 6,

Bako klasje, 69, Subotica, 1992; Ja, hodoasnik,
Subotica, 2007.
Lit.: Glas ravnice, 27, 35, 36, Subotica, 1993; B.
Gabri, Biljeka o pjesnik u, u: Knjievni prilog br.
6, Bak o klasje, 69, Subot ica 1992; A. Sek ul i,
Knjievnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeu,
Zagreb, 1996; Zvonik, 4/2002, Subotica; . Lonar,
Pseudonimi i inicijali autora koji su pisali o bunje
vak im i okak im Hrvatima, Klasje naih ravni,
11-12/2006, Subotica; L. Merkovi, Traganja Bran
ka Jegia za silinom istote, mekote, mit a, ljuba
vi, u: B. Jegi, Ja, hodoasnik, Subotica, 2007.


T. igmanov

JELAI, Anka (Sentivan, mad. Felsszentivn, 27. I. 1909. Zagreb, 9. I. 1968.),

operna pjevaica, mezzosopranistica. Ki
Mere (Melkiora) i Mar ije, ro. Vidakovi.
God. 1931. zav rila je uiteljsku kolu u
Osijek u, 1931.-33. polazila je srednju gla
zbenu kolu u Zag rebu, gdje je pjevanje
uila kod Marka Vukovia. Od 1931. la
nica je opernoga zbora Hrvatskoga narod
noga kazalita u Zagrebu. Nakon nastupa u
epizodnoj ulozi Philine u opereti Dubarry
(K. Millcker T. Mackeben), god. 1933.
pjeva ulog u Ivanice na hrvatskoj praizved
bi opere Adel i Mara (J. Hatze). God. 1934.37. solistica je beogradske Opere, 1937.-41.
Opere HNK u Zag rebu, a 1941.-45. anga
irana je u Narodnoj oper i u Beu, odakle
je dolazila redovito na nastupe u Zag reb.
U bekoj je Narodnoj oper i bila zvijezda,
jedna od najzapaenijih solistica, ljubimi
ca publike, idealna interpretkinja Bizetove
junakinje Carmen. Od rujna 1945. do umi
rovljenja potk raj 1965. bila je solistica za
grebake Opere, s prekidom 1948.-50., kad
je ponovno nastupala u beogradskoj Operi.
Gostovala je u Salzburg u, Graz u, Stuttgar
tu, Prag u, Bratislavi.
Tijekom karijere razvila se u vrsnu gla
zbeno-scensku osobnost, svojim glasom i
izgledom bila je jedna od najat raktivnijih
hrvatskih glazbenoscenskih umjetnica. Za
hvaljujui tamno obojenom glasu u rasponu
od dubokih, altovskih registara do zvonkih,
gotovo sopranskih visina, pjevala je altov
ski i mezzosopranski repertoar. Proslavila
se u inozemstvu i u Hrvatskoj ulogom Car
men (G. Bizet), pretoivi u scenski jedin
53

JELAI

stvenu kreaciju svoje pjevako, glumako

i plesno umijee. Cijenjena i kao Princeza
Eboli, Amner is, Azucent a, Ulr ica i Mad
dalena (G. Verdi, Don Carlos, Aida, Tru
badur, Krabuljni ples i Rigoletto), Doma
(J. Gotovac, Ero s onoga svijeta), Olga te
Paulina i Grofica (P. I. ajkovski, Evgenij
Onjegin i Pikova dama), Hiv rja i Mar ina
(M. P. Musorgski, Soroinski sajam i Boris
Godunov), Konakovna (A. Borodin, Knez
Igor), Fricka (R. Wagner, Walkre), Dalila
(C. Sai nt-Sans, Samson i Dalila), Hero
dijada (R. Strauss, Saloma), Miss Bagott
i Udovica (B. Britten, Stvaramo oper u i
Petar Grimes).

Anka Jelai kao Amneris

u Aidi G. Verdija
Lit.: M. Barbier i, Hrvatski opern i pjevai 19452002., Vijenac, 219, Zag reb, 25. VII. 2002; J. Mar
tinevi, Hrvatski vokalni umjetnici XX. stoljea
u svijet u, Hrvatski iseljenik i zbornik 2004., Za
greb, 2003; M. Barbieri, Deset opera, Vijenac, 273,
Zag reb, 22. VII. 2004; Hrvatski biog rafski leksi
kon, 6, Zag reb, 2005.


. Mandi

JELAI (Jelai Buimski), Josip (Pe

trovaradin, 16. X. 1801. Zag reb, 20. V.
1859.), hrvatski ban, austrijski general, na
cionalni junak. Potjee iz plemikoga roda
ije se ime prvi put spominje 1381. Otad,
nai m e, pot je e spom en Stanoja Jelai a,
sluben ik a bosanskoga kralja Tvrtk a, ali
54

nema dokaza da je on u vezi s plemikom

porod ic om. U VI. st. Jelaii se poja
vljuju u Pou nju, a odatle se s prodiranjem
Osmanlija sele u Lik u, Turopolje i dalje.
Meu mnogobrojnim i znamenitim lano
vima porodice, koja je imala vie loza, bio
je i Josipov pradjed Stjepan, do upan Za
grebake upanije, podban i dozapovjednik
Banske krajine, koji je prvi poeo upot re
bljavat i plem ik i pridjevak Bu imski, iz
veden od naziva utvrde Buim u Lici kod
Gospia. Naime, prvi je Jelai poetkom
XVI. st. spomenut u vezi s tom utvrdom,
no posrijedi je bila pog reka jer utvrda ni
kada nije bila u njihov u vlasnitvu.
Sin je zapov jedn ika div izije Franje i
Ane, ro. Portner. Na dan roenja u pet ro
varadinskoj upnoj crkvi sv. Jurja krstio ga
je upravitelj upe Damianus Ntzl. Rano
djet injstvo proveo je u Pet rovar ad inu, a
1809. stupio je u Theresianum, akadem i
ju za upravna i vojna zvanja u Beu, gdje
su se kolovali sinovi plemia i velikaa.
Tijekom deset godina kolovanja, osim in
teresa za vojn ike vjetine, pokazao je i
zanimanje za zemljopis, povijest, govorni
tvo i jezike. Bio je jedan od najboljih pito
maca Theresianuma. Zav rivi akademiju,
u oujk u 1819. stupio je kao potpor unik
u Treu konjan ik u pukovn iju u Gal iciji.
Bavio se i pjesnitvom te je u trenucima
bolesti kao mlad i spjevao svoje najbolje
pjesme na njemakom jezik u. Objavljene
su 1825. u Zagrebu pod nazivom Eine Stun
de der Erinnerung (Trenutak uspomene).
Njegova vojn ika i polit ika kar ijera
ila je uzlaz nom put anjom, a kulm in ira
la je u revoluciji 1848.-49. Nakon poetka
slubovanja u svibnju 1825. imenovan je
natpor un ikom, zatim potkapetanom Tre
e graniarske pukovnije u Ogulinu i za
povjednikom 7. satnije u Dre nici, a 1831.
imenovan je kapetanom. Na tom poloaju
bio je s pukovnijom u Italiji 1831.-35., a za
tim u Ogulinu jo dvije godine. Postao je
major 48. pjeake pukovnije 1837., a idue
etiri godine proveo je obilazei Dalmaciju,
Crnu Gor u i Hercegovinu. Nakon toga ime
novan je potpukovn ikom Prve banske pu
kovnije u Glini. Tijekom 1840-ih angairao

se kao djelatnik hrvatske kult ure i postao

lanom hrvatskih gospodarskih, knjievnih
i muzikih drutava. Prijateljevao je s pred
stavn icim a Ilirskoga pok ret a i s mnog im
intelekt ualcima i hrvatskim domoljubima.
Osim materinskoga hrvatskoga, govorio je
i pisao njemaki, mad arski, francuski, a
koristio se i talijanskim i latinskim jezikom.
Svoju hrabrost i vojniko umijee vie je
puta dokazao borei se protiv turskih kra
jinika u graninim sukobima u bosanskoj
Posavini i ire, napose 1845. i 1846. S ne
kim je turskim krajinicima i prijateljevao,
npr. s Mahmud-begom Baiem iz Bihaa.
U predveerje revolucije 1848. car Fer
dinand Habsburki imenovao ga je 23. III.
bez znanja ugarske vlade generalom i ba
nom Hrvatske, zapovjednikom Prve i Dru
ge banske graniarske pukovnije. Neovisno
o tom imenovanju, njegova je kandidat ura
za bana istaknuta u pripremama za Narod
nu skuptinu u Zagrebu 25. III., gdje su naj
va niji zahtjevi bili: uvoenje narodnoga
jezika, ukidanje kmetstva, saziv Hrvatskog
sabora, osnivanje narodne vojske, ope pra
vo glasa i sloboda tiska. Proglasom je uki
nuo kmetstvo, hrvatski jezik proglaen je
slubenim, a osnovano je i Bansko vijee
kao svojev rsna vlada Trojedne Kraljevine.
Budui da ugarska vlada nije priz navala
ustupke Hrvatskoj te se smat rala jedinom
zakon itom vlau nad Hrvatskom, prek i
nuo je sve odnose Hrvatske i Slavonije s
Petom. Ferdinand I. u kraljevskoj diplomi
od 23. III. 1848., kojom je Josipa Jelaia
imenovao banom, izr ijekom odreuje da
za bana umetjenje (instalaciju) u nazo
nosti vaih vernostih osobito smo odredili
naega takodjer vernoga, nam iskreno mi
loga, astnoga Jurja Haulika, zagrebakoga
biskupa, za pravog i zakonitog reenih kra
ljevinah bana priznati. No zbog politikih
okolnosti Juraj Haulik odbija pov ratak iz
Bea u Zag reb do kraja Sabora zbog bo
jaz ni da e izaz vati nemire, ali i zbog to
ga to je pravoslavni karlovaki mit ropolit
dobio prvo mjesto do bana u Sabor u, ime
je zagrebakomu biskupu nanesena uvreda.
Zbog toga je Haulika Hrvatski sabor htio
pozvati na odgovornost. U novonastalim

JELAI

okolnostima ban Jelai obratio se mitropo

litu Karlovake mitropolije Josifu Rajaiu,
koji se 1. V. 1848. proglasio srpskim pat ri
jarhom na Svibanjskoj skuptini u Srijem
skim Karlovcima, kada je i proglaen savez
samoproklamirane Srpske Vojvodine s Tro
jednom Kraljevinom Hrvatskom, Slavoni
jom i Dalmacijom. Tak va odluka imala je
politiko znaenje u skladu s preporodnom
idejom o junoslavenskoj solidarnosti, ali i
zbog raspoloenja srpskoga pravoslavnoga
stanovnitva u Vojnoj krajini. Tim inom je
za hrvatsku stvar htio pridobiti i Srbe u Hr
vatskoj i junoj Ugarskoj. U tom kontekstu
treba promat rati i to to je obavijest o ime
novanju za bana dao tiskati ne samo na la
tinici nego i na irilici crkvenoslavenskim
jezikom. Na Trgu sv. Katarine u Zagrebu 5.
VI. 1848. ban Jelai sveano je ustolien.
Zakleo se pred raspelom i dvjema svijea
ma pred patrijarhom Srpske pravoslavne cr
kve Josifom Rajaiem. Zbog poloaja Srba
u junoj Ugarskoj i zapoetih veih borba
kod Szent-Tamsa (dananji Srbobran) 14.
VII. 1848. Rajai je inio pritisak na Jela
ia te ga je 31. VII. 1848. pozvao da smje
sta krene na Mad are jer e u protivnome
raskinuti savez s Hrvatima.
Jelai je u rujnu 1848. pok renuo rat
prot iv ugars ke vlad e, tijekom kojeg a je
prip ojio Me im urje Hrv ats koj. Kao a
snik Mon arh ije i Bekog a dvor a, uime
hrvatskih nacionalnih i narodnih interesa
te uime int er es a ostal ih Slaven a, diljem
Slavon ije, Vojvod ine i Mad arske bor io
se hrabro i odluno protiv mad arske re
volucije s promjenljivom ratnom sreom i
uspjehom. Vojno je pomagao srpski pok ret
u junoj Ugarskoj protiv ugarske vlade, no
poslije e se pojaviti razm imoilaenja Hr
vata i Srba oko djelok ruga civilnih i vojnih
vlasti u Srijemskoj upaniji i Pet rovaradin
skoj reg im ent i. Trz av ice je sti avao rad i
suradnje sa Srpskom Vojvodinom u borbi
prot iv ugarske vlade. Ipak, usprot iv io se
Rajaiev u zahtjev u da se Srijem proglasi
dijelom Srpske Vojvodine pa se na terenu
uspostavlja svojev rsni kondom in ij sa srp
skim vojvo anskim pok retom. Zbog rat
nih zasluga Franjo Josip, novi car i kralj,
55

JELAI

imenovao je Jelaia namjesnikom Rijeke,

graanskim i vojnim namjesnikom Dalma
cije, a kako je istodobno bio i zapovjednik
u banskoj Hrvatskoj te vojn i zapovjedn ik
Hrvatsko-slavonske vojne krajine, in ilo
se da je dolo do ujedinjenja hrvatskih ze
malja pod vlau jedne osobe. Kao ban koji
je nakon vie stoljea okupio veinu hrvat
skih zem alja postao je simb olom obr ane
hrvatske dravnosti i nacionalnih interesa.

Ban Josip Jelai

Bak i su Hrv at i tijekom revoluc ije

1848.-49. uglavnom bili na strani ugarske
vlade, zbog tradicionalne lojalnosti ugled
nih bunjevak ih Hrvat a ugarskoj dravi i
zbog suprotstavljenosti srpskomu pok ret u
istaknuti je primjer za to Karlo Latinovi,
veleposjedn ik i bak i pod upan. Nai me,
tijekom 1848. nali su se bez politikoga
vodstva i nespremn i za dogaaje koji su
slijedili. Pojedini baki Hrvati ipak su bili
Jelaievi simpatizeri: biskup Ivan Antuno
vi, upan Josip Rudi, Vince Zombore
vi, Ambrozije Boza arevi. Malobrojni
predstavnici bunjevake inteligencije koji
su imali kontakte s Ilirskim pok retom i koji
su se bavili milju da Bunjevce pove u s
Hrvatskom i sa srpskim ustanicima bili su
bez stvarna utjecaja meu irim slojevima
hrvatskoga stanovnitva. Primjerice, Josip
Rudi Aljmaki bio je meu rijetkim pred
56

stavnicima bunjevake inteligencije koji su

bili rezervirani prema mad arskomu revo
lucionarnomu pok ret u. Njegova smjena s
poloaja bakoga velikoga upana u revo
lucionarnoj 1848. tumaila se njegovom
prijanjom povezanou s bekim dvorom,
ali i vezama s Hrvatskom zahvaljujui
lojalnosti dvor u stekao je naslov austrij
skoga bar una 1854. Mad arska revolucija
1848. zatekla je Ivana Ant unovia na polo
aju aljmakoga upnika, a iste je godine
postao bilje nikom aljm akoga dek anat a.
Mad arski povjesniar Jzsef Thim tvrdi
da je Ant unovi bio utamnien kao protiv
nik Kossutha, a pristaa bana Jelaia, to
autor Ant unovieve biog rafije Matija Eve
tovi nastoji osporiti jer je Ant unovi 1869.
posjetio Kossutha u Tor inu. Da je Ant uno
vi simpatizirao Jelaia, ako ne otvoreno
tijekom revolucije, ond a u poslijerevoluci
onarn im desetljeim a, pot vruje njegova
Razprava (1882., 44), u kojoj ga naz iva
neum rlim banom Jelaiem.
Srbi su za svoj pok ret tijekom srpnja
1848. nastojali pridobiti Rumune, Bunjev
ce i ostale zapadne veroispovesti u Vojvo
dini. Svakako da su pri opredjeljenju za
stranu u sukobu va nu ulog u imale nasli
jeene suprotstavljenosti izmeu katolika
i pravoslavaca te prijetnje bakim Bunjev
cima da e im u sluaju svrstavanja na ma
darsku stranu biti oduzeti posjedi i druga
imovina, a nek i motivi kor ijene vuk u i iz
XVIII. stoljea. Svrstavanje Bunjevaca u
tim dogaajima na stranu mad arske revo
lucije srpski povjesniar i ocjenjivali su u
pravilu negativno (Ivan Ivani, Aleksa Ivi,
Stefan Ilk i, Fedor Nik i i dr.), a razloge
distanciranosti od Srba nalazili su u konfe
sionalnoj pripadnosti i inteligenciji Bunje
vaca, koja je tradicionalno bila usmjerena
na Ugarsku. Staleki int eresi takoer su
mogli utjecati na usmjeravanje prema ma
darskoj revoluciji. Takav je sluaj bio kod
banatskih Hrvata, plemia u Hrvatskoj Bo
ki, Hrvatskoj Neu zin i i Hrvatskoj Klar iji.
Meu njima su prevagnuli staleki interesi
te su pristali uz Lajosa Kossutha nadajui
se da e ih razr ijeiti vazalskoga odnosa
prema zagrebakim biskupima, ali i da ne

e provesti ukidanje kmetstva u Ugarskoj,

to je naloio car iz Bea. S druge strane,
Hrvati u Novom Sadu te junoj Bakoj (Ti
tel, abalj, ajka), koji su bili ukljueni u
ajkaki bataljun, bili su na strani Srba, a
jednako je tako bilo i s Hrvatima u Perlez u
te s onima iz ju noga Banata u Banatskoj
vojnoj granici (Starevo, Opovo i dr.). Hr
vati u okakim naseljima uz Dunav prema
dostupn im izvor ima najveim su dijelom
tijekom revolucije bili pasivn i te se nisu
otvoreno svrstavali ni uz jednu od suko
bljenih strana.
Nakon pristizanja pomoi u oprem i i
ljudstvu iz Kneevine Srbije srpske snage
poele su postizati znatnije vojne uspjehe.
Postrojb e sa srbijanskim dob rovoljcim a,
koje je predvodio Stevan Knianin, zau ze
le su 29. I. 1849. Sombor. Bunjevci, napose
oni u Sombor u i njegovoj okolici, nakon
borba bili su izloeni nasilju i pljak i srp
skih dobrovoljakih postrojba, ali i mjesnih
Srba, to e loe utjecati na budue bunje
vako-srpske odnose. Stradanja za revolu
cije opisao je somborski senator Ivan Nepo
muk Ambrozovi (Sombor, 1789. Sombor,
1869.) u djelu alostica alostna Ivana Nep.
Ambrozovia, u zomborskoj kralj. varoi
penzioniratog senatora, biajueg od ku
e pak do Kalacse, kad su raci-serbianci u
medjuboju madarskom 1848-49. progonili
katholike, po njemu istom ispivana u Zom
bor u god. 1850. Ti su dogaaji Bunjevce
jo vre vezali uz mad arsku revoluciju.
Preok ret se dogaa s napredovanjem
madarskih snaga tijekom oujka i travnja
1849. pod zapovjednitvom Mra Perczela.
Bunjevci su sudjelovali u bici kod Kaponje
(izmeu Tavankuta i Bajmoka) 4. III. 1849.,
nakon ega su se poraene srpske postrojbe
pov uk le do Titelske visoravni. Sa suboti
koga podr uja Bunjevci su sudjelovali u na
padu na srpske snage iz Stare Kanjie (da
nas: Kanjia) i Sente 23. III. 1849. Promjene
na terenu pratio je i veliki broj srpskih iz
bjeglica. Oslabljeni vojni poloaj Srba Jela
i je popravio operacijama svoje vojske u
Bakoj u ljeto iste godine. U poetku lipnja
1849. preao je s vojskom iz Srijema kod
Slankamena u Bak u, a vojsku je raspo

JELAI

redio u Titelu, Moor inu, Lok u i Vilov u.

Glavni stan je postavio u Titelu. Nizao je
pobjede kod Kaa 7. VI. 1849. i kod Starog
Beeja 24. VI. 1849., gdje je pobijedio ma
darske postrojbe pod vodstvom generala
Perczela. Tijekom tih borba zauzeti su No
vi Sad, Sombor i najvei dio Bake. Vijest
o velik u mad arskom poraz u kod Kaa u
dijela Bunjevaca potaknula je promjenu ras
poloenja, na to su Mad ari radi zastrai
vanja poslali dvije konjike postrojbe u Sen
tivan (mad. Felsszentivn). Selo je bilo
opljakano, strijeljan je brijaki pomonik
Ivan Radi kao voa tamonjih Hrvata, a
svi su sumnjivci internirani u Segedin.
Hrvatske i srpske snage pov ukle su se
iz Bake oslabljene epidem ijom kolere i
pred brojn ijom mad arskom vojskom. Je
lai iz Srijema ponovno prelazi Dunav 31.
VII. 1849., nakon poetka ope ofenzive
austrijskih i ruskih postrojba, te sa svojim
snagama sudjeluje u bitkama koje su zav r
ile predajom mad arske vojske 13. VIII.
1849. kraj Vilgosa (rum. iria).
Slom revolucije 1849. i nas tup aju i
Bachov apsolutizam iznevjer ili su oek i
vanja slavenskih naroda, a donekle fiziki
i duhovno slom ile banov u linost. Tije
kom ivota bio je osjetljiva zdravlja. Vie
je godina patio od bolesti grla, a u kasnoj
ivotnoj dobi i od bolova u elucu, greva,
nesanice, paralize, ivanoga, a donek le i
duevnoga rastrojstva. Lijeio se po cijeloj
Europi, od Londona, Par iza i Ostendea do
Bea i Zag reba. Zanimljiva je njegova iz
java: Ja sam zdrav, imam potpunu snag u
tijela, a opet umirem. Austrija, kojoj sam
vjerovao, ubila me je!. Svean sprovod
obavljen je 26. V. u nazonosti zag reba
koga nadbiskupa Jurja Haulika i hrvatskih
grofova Drag ut in a Erddyja i Stjepan a
Dra kov i a. Posljednje po ival i te nala
zi se na njegov u obiteljskom imanju Novi
Dvor i u Zapreiu, gdje je pokopan u ka
pelici sv. Josipa.
Pos lij er ev ol uc io n arn o razd ob lje za
Hrvate u Bakoj donijelo je neke promje
ne. Nak ratko su odgoen i mad ar iz acij
ski prit is ci zbog pol it ik ih promjen a te
promjen a u gradskim upravn im tijel im a.
57

JELAI

U hrvatskim bak im naseljima zapisnici

su voeni na mjesnoj hrvatskoj ikavici, a
umjesto naziva Dalmatinac ili Ilir sve je
ea slubena uporaba imena Bunjevac.
Kao posljedica revolucije u Ugarskoj, napo
se vojne i politike pomoi bana Jelaia i
Hrvatske Srbima, nakon poetne konf ron
tacije i sup rotstavljenosti slijed ilo je po
stupno zbliavanje Hrvata i Srba u ju noj
Ugarskoj. Tako biskup Ant unovi u prepo
rodnom razdoblju velia neumrloga bana
Jelaia, kojemu se posveuje prostor i u
Bunjevak im i okak im novinama. Nek i
somborski Bunjevci to su odbijali prihva
titi te su bojkotirali i Novine i Ant unovia.
Na somborskom podr uju u to vrijeme jo
su bila svjea sjeanja na progon katolika
u doba revolucije, a s time se povezivao i
ban Jelai kao saveznik Srba. Mad arska
historiografija prenaglaeno je potencirala
ulog u bana Jelaia kao guitelja mad ar
skih snova o samostalnoj dravi, a tu je in
terpretaciju prihvatio i dio bakih Bunjeva
ca. Marksisti su ga takoer prikazivali kao
reakcionara, to e se odraziti i na odnos
jugoslavenskih vlasti nakon 1945. prema
njegovoj ulozi u povijesti.
Hrvatski ban Josip Jelai bio je jed
na od najvanijih osoba hrvatske povijesti.
Hrvat Ilirac narodnjak, koji je interese
habsburke dinastije znao spojiti s interesi
ma slavenstva. Meu hrvatskim pukom bio
je omiljen zbog svojega domoljublja i po
tivanja svega narodnoga, a osobito meu
seljatvom zbog proglasa o ukidanju kmet
stva. Ve u XIX. st. narod je spoznao i osje
tio njegov u pov ijesnu veliinu. Posmrtne
poasti i popularnost nakon smrti najbolje
se zrcale u pokliu Ustani, bane, Hrvatska
te zove!, koji je prvi put zabiljeen 1867.
godine, a sastavni je dio pjesme Ustaj, bane
iz 1906. Skladatelji Vatroslav Lisinski, Ivan
Zajc i Ferdo Livadi stvarali su mnoga gla
zbena djela nadahnuta Jelaiem. Uspome
na na njega sauvana je i u brojnim djelima
hrvatskih slikara. U zagrebakoj katedrali
1985. postavljen je bronani stojei kip Jo
sipa Jelaia, a u zgradi Hrvatskoga sabora
1997. postavljeno je banovo bronano po
prsje. Lik bana naao se i na potanskim
58

markama 1992. i 2001. te na novanici od

20 kuna, koja je putena u optjecaj 1993.
Njegovo ime od 1998. nosi i Ratna kola
Oruanih snaga Republike Hrvatske.
Na glavnom zag rebakom trg u posta
vljen mu je spomenik potk raj 1866., djelo
Antona Dominika Frenkorna. Za komuni
stikoga reima 1947. spomenik je demon
tiran, a trg je preimenovan u Trg republike.
Spomenik je 1990. vraen na staro mjesto,
no okrenut prema jug u umjesto kao prije
prema sjever u, a trgu je vraen stari naziv.
U Pet rovaradinu su jo za Austro-Ugar
ske, sredinja ulica i jed an trg uz Dunav
nosili njegovo ime sve do 1948., kada su
socijalistike vlasti prei menovale ulicu u
Matije Gupca, a trg u Tomislavov. Od vre
mena reima Slobod ana Miloevia ulica
nosi ime Beog rads ka, a trg Vlad ike Ni
kolaja (Velimirovia). U Subotici je jedna
od sredinjih gradskih ulica izmeu dvaju
svjetskih ratova nosila naziv Jelaieva uli
ca. Socijalistike su je vlasti preimenovale
u Ulicu Matka Vukovia, ali su u postsoci
jalistikome preimenovanju subotikih uli
ca mad arski lanovi gradskoga Povjeren
stva za davanje naziva ulica i trgova odbili
mog unost da ulica ponovno nosi Jelaie
vo ime. Na 200. obljetnicu roenja bana Jo
sipa Jelaia 16. X. 2001. u Pet rovaradinu,
Odbor za proslav u organizirao je sveanu
misu za bana Jelaia, izdao prigodnu pu
blikaciju i obnovio spomen-plou na njego
voj rodnoj kui postavljenu 1901., koja je
prefarbana poetkom 1990-ih. Proslavi su
nazoili mnogobrojni Pet rovaradinci, dru

Rodna kua bana Jelaia

JELEN

gi Srijemci, mjesne vlasti, Hrvati iz Bake

i gosti iz Hrvatske. Odlukom Hrvatskoga
nacionalnoga vijea u Republici Srbiji iz
2005. njegov dan roenja obiljeava se kao
jedan od etir iju slubenih praznika hrvat
ske zajedn ice u Republici Srbiji. Proslava
se odrava u crk vi sv. Jurja u Pet rovaradi
nu, gdje je Josip Jelai krten. U spomen
na njega u Pet rovaradinu je 25. XI. 2003.
obnovljeno Hrvatsko kult urno-prosvjetno
drutvo Jelai.
Lit.: M. Cep el i, M. Pav i, Josip Juraj Strossmayer biskup Bosansko-Djak ovak i i Sriemski
god. 1850.-1900., Zagreb, 1900-1904; F. Niki, Bu
njevci i srpska Vojvodina 1860., Knjievni sever,
3-4/1927, Subotica; S. Ilk i, Bunjevci i maar iza
cija, Knjievni sever, 3-4/1927, Subotica; F. Nik i,
Rumuni banatski i Bunjevci prema Srpskoj Vojvo
din i god. 1848-1849., Letopis Mat ice srpske, sv.
313, Novi Sad, 1927; P. Pek i, Povijest Hrvata u
Vojvodini od najstarijih vremena do 1929. godine,
Zag reb, 1930; M. Evetov i, ivot i rad biskupa
Ivana Antunovia narodnog preporoditelja, Subo
tica, 1935; M. Beljanski, Sombor i bunjevak i na
cionalni preporod (1870-1945.), Sombor, 1971; A.
Mijatovi, Ban Jelai: u povodu vraanja Jelai
evoga spomenik a na prvotno mjesto u Zag rebu,
Zag reb, 1990; A. Sek uli, Bak i Hrvat i, Zag reb,
1991; J. Kolanovi, Zag rebak i biskup Juraj Hau
lik i ustolienje bana Josipa Jelaia, Fontes : iz
vori za hrvatsku povijest, 3, Zag reb, 1997; J. Neustdter, Ban Jelai i doga aji u Hrvatskoj od
godine 1848, 2, Zag reb, 1998; 200. obljetnica ro
enja bana Josipa Jelaia: 1801-2001, Pet rovara
din, 2001; D. okevi, Hrvat i u oima Maara,
Maari u oima Hrvata : kako se u pogledu preko
Drave mijenjala slik a drugoga, Zag reb, 2006; H.
Graanin, Josip Jelai Buimski, Meridijani, 110,
Zag reb, 2006; M. Bara i T. igmanov, Hrvat i u
Vojvodini u povijesti i sadanjosti : osnovne inje
nice, Subotica, 2009; Enciklopedija Novog Sada,
30, Novi Sad, 2009., S. Gav rilovi, Hrvatski ban
Josip Jelai i Srpska Vojvodina 1848/49, Zbornik
Matice srpske za istoriju, 63-64, Novi Sad, 2011.

bajske Bcske te dravn im omlad inskim

prv akom 1963. Iste god in e sudjeluje na
kval ifi k acijam a za Europsku lig u u San
Sebastianu. Nakon odsluenja vojnoga ro
ka studira na Peukome pravnom sveuili
tu. U tom razdoblju igra u drugoligakome
koarkakom timu PEAC. Diplomirao je i
doktor irao 1970. Do 1975. radi i igra ko
ark u u stolnobiog radskom prvoligakom
Videotonu, a zatim do 1985. u tamonjem
GEO-u. God. 1974. poloio je ispit za po
reznoga savjetnika i strukovnoga pravnika
za ratarstvo. U odvjetnikom zvanju bavi
se obiteljskim, nasljednim, zemljinim i socijalnim pravom. God. 2003. kao tenisa
osvojio je naslov dravnoga prvaka u svojoj
dobnoj kategor iji. Od 1998. u Stolnom Bi
ogradu (mad. Szkesfehrvr) sudjeluje u
utemeljenju hrvatske samouprave, kojoj je
vodei lan do 2010.


. Mandi

JELEN (lat. Cervidae), divlja ivotinja iz

porodice dvopapkara. Vitka je tijela, sme
ih dlaka, preiva. Rasprostranjeni su u
Europi, Africi i Americi, a danas ih ima i
u Australiji, Novom Zelandu, Gvineji i na
Karipskim otocima. Porodica obuhvaa 45
vrsta, meu ostalima jelene, srne, sobove i
losove. Najuoljivije im je obiljeje rogovlje,
koje uglavnom imaju mujaci, a u razliitih
vrsta ima razliite oblike. Veliina jelena
vrlo je razliita duljina se kree od 0,7 do
2,9 m, visina u ramenima od 0,3 do 1,9 m, a
teina od 7 do 800 kg. Nastanjuju mnogo
brojna razliita stanita i mogu se nai u pu
stinjama, stepama, tundrama, ali i movara
ma i umama, kao to je sluaj u Podunavlju.

Imaju vanu ulogu u mitologiji i kulturi

mnogih naroda. Jo u razdoblju paleolitika

D. Deman i M. Bara
nastali su piljski crtei ljudi i ivotinja s
jelenjim rogovima. Sve stare kult ure po
JEL AI, Stipan (Aljm a, mad. B- znaju neki oblik njihova tovanja te se su
csalms, 13. I. 1946.), odvjetnik, vrhunski sreu u keltskoj, u starog rkoj i nordijskoj
sporta. Sin Kamarca Laze i Kamarkinje mitologiji, a poznati su i u izvaneuropskim
Dominike (Doke), ro. Mamui. Osnov kult urama. U kranstvu pobuuju divlje
nu je kolu pohaao u Kamar u, a u Baji nje zbog ljepote i elegancije (2 Sam 22,34;
Ekonomski tehnik um, na kojem je 1964. i Ps 18,34), a Jerem ija navod i kout u kao
mat ur irao. U srednjoj se koli poeo bavi simbol majinske ljubavi (Jr 14,5). Kouta
ti koarkom i brzo je postao registriranim simbolizira i pravednika edna izvor-vode,
lanom prvoligake koarkake momadi tj. Boje rijei (Ps 42,2).
59

JELEN

Kao jedan od najat raktivnijih predstav

nik a europske fau ne, stoljeim a opstaje i
u umama i ritovima u Podunavlja, uz na
selja u kojima ive okci. Spominje se i u
eksp ed iciji podun avskim ritov im a to ju
je potk raj XIX. st. organizirao austrijski
prijestolon asljedn ik Franz Ferd in and. U
njoj je sudjelovao i znam en it i njem ak i
zoolog i pisac Alf red Brehm. Gotovo je
nem og ue zam islit i prostrane ritove bez
mnogobrojn ih jelenjih krd a, a poz nat a je
prodorna rika jelena u rujnu, kad odrasli
jeleni okupljaju hareme kouta radi parenja.
Zastupljenost jelena u okoliu uzrokovalo
je ulazak njegova mesa u preh ranu meu
okcima te je pridon ijelo razvoju lova i
lovnoga tur izma u nekim naseljima (Plav
na, Monotor).

enom od dvaju uspravn ih polja (grbovi

Bake i Banata) i jednoga poloenoga (grb
Srijema). U grbu Srijema u modrom, kra
ljevski plavom polju s tri srebrne vrpce, ko
je simboliziraju Bosut, Savu i Dunav, ispod
druge vrpce, na zelenu polju, odmara se
jelen sa zlatnom ogrlicom oko vrata, a iza
njega raste empres. U slinu heraldikom
obliku nalazi se i na starom grbu Srijemske
upanije te na dananjemu grbu Vukovar
sko-srijemske upanije.
Lit.: A. G. Mato, Moji zat vor i, Pealba, kaprisi i
feljtoni, Zag reb, 1939; Popularna enciklopedija,
Beog rad, 1976; Rjenik biblijske kulture, Zag reb,
1999; Slu ben i list AP Vojv od in e, 10/2002,
18/2009, Novi Sad; www.gornjepodunavlje.info.


Z. Pelaji

JELI, Mio (Santovo, 17. XII. 1881. Ba

ja, 13. II. 1961.), odvjetnik, kult urni djelat
nik, knjievn ik, rodoljub. Deveto je i naj
mlae dijete svojih roditelja Mie i Marte,
ro. Filakovi. Puk u je kolu pohaao u
rodnom e mjestu. Poput veine ond anje
santovake djece, i on bi vjerojatno ostao
kod ku e i nas tav io poljod jels ki pos ao
svojih rod itelja da uitelj Mijo Matkov i
njegova oca nije nagovor io da ga dade na
daljnje kolovanje. Budui da im se obitelj
ubrajala meu imunije, to im nije inilo
nepremostive tekoe pa je srednjokolsku
naobrazbu stekao u Sombor u. Za seljako
ga je sina jedina mog unost da se uzdigne
bila sveen ika, uiteljska ili odvjetn ika
kar ijer a. Jeli je izabrao odv jetn ik u, ali
je poslije esto znao rei: tet a to ni
sam oo za sveenika, onda bi istom mo
go budit nae Hrvate. Pravo je svrio u
Grb AP Vojvodine
Kolozsvru (rum. Cluj-Napoca) 1907., od
esto se susree u heraldici, kao ivi 1912. ima svoj ured u Baji, a odvjetnik i
simbol, i to u razliitim poloajima: u ho ispit poloio je 1913. u Marosvsrhelyu
du, u napadu, u skok u ili je pak prikazana (rum. Trgu Mures).
jelenja glava i jelenji rogovi u razliit im
Jo prije konanoga dolaska u Baju su
obl icim a. U grb ov im a simb ol iz ir a pol it i djeluje u tamonjem prosvjet iteljskom ra
ku, mir, harmoniju, napredak. Upravo zbog du te postaje desnom rukom sveenika
toga nalazi se u amblemima raznih druta Laje Budanovia, napose pri sastavljanju
va, organizacija i udruga, te se tako naao, pravila i utemeljenja Bunjevake itaonice,
primjer ice, i u amblemu HKUPD-a Mato koja e postati rasaditem narodne svijesti
iz Plavne. Nalazi se i u grbu Autonomne i upor item protiv asimilacijskih nasrtaja
Pok rajine Vojvodine iz 2002., na tit u slo na pod un avske Hrvat e. Prav ila rad a Mi
U jednoj svojoj knjiz i spom inje ih i
knji evn ik Ant un Gustav Mato: Odlu
io sam se za Srbiju, i kako nisam imao
putnog troka, prijeem iz Vukovara pre
ko Dunava k mom djedu, vascijeloj Bakoj
poz natom metru (uitelju) Grg i, koji je
tad a ljetovao u ubavom selu Plavn i, kraj
dunavskog rita bogatog jelenima i pticama
movaricama....

60

nistarstvo prosvjete i vjere dugo nije htje

lo odobrit i, tvrdei da su panslavistika,
no na kraju su odobrena, ali pod imenom
Bajska kranska it aon ica. Zahvaljujui
Jeliev u usrdnom zau zimanju te njegovoj
organizatorskoj i redateljskoj sposobnosti,
u Baji se intezivirao hrvatski kulturni ivot.
Utemeljio je kazalinu druinu, koja je pri
godom prvoga Velikoga prela, odranoga
u hotelu Zlatno janje 2. II. 1910., s velikim
uspjehom prikazala kazalini komad Ivana
Petrea Dva bila gavrana. Brzo napreduje i
u profesionalnoj karijeri: postao je lanom
sudb enoga stola, poasnim upan ijskim
javn im tu iteljem, a uz to i pravn im za
stupnikom i lanom predsjednitva Udruge
Ferencova kanala.
Na po etk u Prvog a svjets kog a rat a
kao austro-ugarski vojnik bio je na ruskoj
fronti u Galiciji, a poslije je premjeten na
srpsko bojite, gdje je promaknut u asni
ka. Imenovan je vojnim zapovjednikom u
ablju, a zatim naelnikom vojne policije u
Beogradu te proelnikom tamonjega odje
la za gospodarstvo i trgovinu. Razvojaen
je ujesen 1918. u inu satnika.

JELI

Uz Jelieve kor isne savjete i djelatno

sudjelovanje, opet je aktivirana bajska i
taonica, kojoj je bio ne samo elnik nego i
slubeni pravnik. Najvie se zau zimao za
kazalini odjel, smat rajui najvanijom za
daom upravo uvanje mater inskoga jezi
ka. U Baji i oblinjim selima organizirao je
amaterske kazaline druine, s madarsko
ga je prevodio onodobne omiljene igrokaze
(ponajvie komade Edea Szigligetia, Feren
ca Csepreghya, Edea Ttha), uvjebavao ih
i reirao te organizirao njihovo prikaziva
nje na Fancagi, u Bakut u, avolju, Senti
vanu, Bikiu, Kamar u i Gar i. Osim toga,
glavni je organizator bajskih marindanskih
veselja, tzv. prela (prvi je predloio da im
naz iv bude Hrvatsko prelo), na kojim a je
nastojao okupiti Hrvate iz svih dijelova sje
verne Bake.

Bio je i ir itelj hrvatske pisane rijei.

Osobno se pretplatio na vie subotik ih i
zag rebak ih nov ina te na travn ik i Gla
snik, a na njegov u su adresu redovito sti
zali i svesci Puke knji nice Drutva sv.
Jeronima iz Zagreba. Sve je to zatim ilo iz
ruke u ruk u te bivalo izvorom razonode i
znanja. Kao odvjetnik naemu je puk u bio
arko je elio ujed injenje svih Hrva od iznimne pomoi. Meu bakim Hrvati
ta, a ostvar ivim ga je zamiljao u okvir u ma slovio je kao na fikal, koji svakomu
Austro-Ugarske Monarhije. Vidjevi u Sr rado pomae.
biji i pravoslavlju protivnike bakih Hrvata,
S bujanjem mad arskog a nacio n al iz na povratk u iz vojske 4. XI. 1918., zajedno ma njegova je djelatnost oteana te je i on,
sa somborskim pravnikom Ivanom Patro kojim je naa mlade bila oduevljena,
viem i s dijelom tamonjih Hrvata, u Som potk raj 1930-ih pot isnut iz vodstva it a
bor u osniva Bunjevako vijee sa eljom onice. Koliko je zbog svoje nepokolebljive
da sprijei odcjepljenje Vojvodine od Mo hrvatske svijesti bio trn u oku ondanjim
narhije, no to mu nije polo za rukom. Za vlastima pok az uje i pismo iz ured a baj
trajanja srpske okupacije Bakoga trok uta skog a grad on a eln ikov a upu en o 1935.
zbog spom enut e djelatnosti i rodoljublja santovakomu upn ik u, u kojem se trae
bio je prisiljen na skrivanje.
informacije o podr ijetlu Mie Jelia koji
Ve u prvoj polovini 1920-ih pok reta je ovdje na elu Bunjevaca i koi njihov u
ka je snaga hrvatskoga nacionalnoga giba mad arizaciju.
nja u Baji i njezinoj okolici te istinski voa
U novoj, slobodnoj Mad arskoj po
Hrvata u mad arskom dijelu Bake. God. staje nepoudnom osobom. Zbog sum
1924. budimpetanske Bunjevake i oka njive djelatnosti 1948. najprije mu je za
ke novine priopuju: U Santov u je rodjen branjen odvjetniki rad, sav mu je imetak
dr. Mio Jeli, bajski odvitnik, veliki rodo (meu ostalim i znat an dio njegovih knji
ljub i okaki podpridsidnik Bunjevakog evnih radova) zaplijenjen, a zatim je pod
i okakog narodnog odbora, a 1931. je la nom opt ubom zat voren, nemilosrdno
postao njegovim predsjednikom.
muen i osuen na doivotnu robiju. Kada
61

JELI

je 1954. dobio oprost, iz zat vora je iziao

krajnje nar uena zdravlja. Budui da mu je
kua u meuv remenu spaljena, bio je pri
siljen ivjeti u podstanarstvu uz nisku mi
rovinu. Najvei dio svojega preostaloga i
vota proveo je u bolnici, gdje je i preminuo.
Pokopan je na bajskom groblju sv. Roka.

Mio
Jeli

Kao ljubitelj narodnoga pjesnitva otrg

nuo je od zaborava nekoliko puk ih umo
tvor ina (Proc vala je tur um eptelija, Zlo
tvorua vila, Zaspo Marko, Vrane tice...), a
i sam se okuao u pisanju umjetnike ba
lade (Smrt Anice Luk ine). Od knjievnih
djela pronaene su 32 njegove pjesme i 25
proz nih napisa. Razmjerno dugo vremen
sko razdoblje od prvoga djela, pisanoga jo
potk raj XIX. st., i posljednjega, pisanoga
pred smrt, te njihova tematska raznolikost
daju naslutiti da je tih djela moglo biti znat
no vie, ali su unitena ili izg ubljena. Me
u pjesmama nalazimo djeje (Santovakoj
ditci, Vinanje), ljubavne (eka me, Zov iz
neba, Cvit mi tug u blai), prot uratne (Za
dunica, Molit va santovakoj Gospi, Osvi
enje), a najvie rodoljubnih (Do groba
Hr vati, Smrt roda mojega, Sunce u noi).
Jedna je njegova budnica (Svi na Prelo!)
1946. i uglazbljena.
U mad arskom dijelu Bake jamano
je bio prv i koji je svoj jez ik naz ivao hr
vatskim imenom, a svoje sun arodnjake
Hrvat ima te ih je drao neodvojiv im di
jelom hrvatskoga narodnog bia (Sloboda
62

svie). Lagan im stilom, primjeren im iro

ku sloju publike, ivim i jednostavnim je
zikom te okom vjeta promat raa, ni ui
slike idilinoga krajolika, izraava e nju
za rodnim selom (Kui, kui!), ljepotom i
draeu njegove okolice. Ponosi se svo
jim zav iajn im govorom, miloz vunom
ba vans kom ikav ic om, koju sam s maj
inim mlikom usisao u sebe, i koja mi je
milija od svih jezika ovoga svita (U ast
ikavici). I njegova proz na djela, tematski
jednako tako raznovrsna, nastala su ponaj
vie iz nude danoga trenutka: da opskrbi
pukim prosvjetnim tivom svoje sunarod
njake i da nae izraz za svoja nagnua i
te nje. Vodei se milju Sve to bie, ne
vraa se vie, nastojao je staviti na papir i
tako pokuati otrgnuti zaboravu neke svoje
dojmove i uspomene iz djet injstva i mla
dosti (ciklus Sianja), koji nisu samo puko
bilje enje onodobn ih doga aja nego su i
bogati vrijedn im pod acima te imaju gole
mu vrijednost pogotovu za lokalnu povijest,
etnologiju i prouavanje mjesnoga govora.
Zahvaljujui njemu, danas imamo cjelo
vitiju sliku i o nekim istaknutim kulturnim
djelatnicima i glasovitim rodoljubima poput
uitelja Mije Matkov ia, sveen ik a Grge
Jasenovia i Ivana Pet rea. Jezik je njego
vih djela uglavnom onodobna standardna
baka ikavica, s estim primjesama santo
vakoga govora, navlastito u leksikoj grai.
Pjesma Na majinom grobu pisana je tako
rei posve na zaviajnome govor u, a Slo
mljena nada gotovo dosljedno ijekavicom.
Lit.: S. Borovszky (ur.), Bcs-Bodrog vrmegye
monographija, 1, Budapest, 1909; J. Rapcsnyi,
Magyar vrosok monografija : Baja s Bcs-Bo
drog vrmegye kzsgei, Budapest, 1934; S. Velin,
Bunjevake i ok ake novine (rukopis), 1969; M.
Beljanski, Sombor i bunjevak i nacionalni prepo
rod (1870-1945), Sombor, 1971; M. Mndics, A
magyarorszgi bunyevc-horvtok trtnete : Po
vijest bunjevak ih Hrvata u Ma arskoj, Kecs kemt, 1989; A. Sek uli, Bak i Bunjevci i okci,
Zag reb, 1989; A. Muji, Bajska Bunjevaka itao
nica, Subotik a Danica : kalendar za 1992. god.,
Subotica, 1992; J. ui, Mio Jeli, Hrvatski gla
snik, 18/1994, Budimpeta; . Mandi, Grijeh bi
bio zaboraviti ga, Hrvatski kalendar 1995, Budim
peta, 1995; M. Mndics, Petres Jnos csvolyi
esperesplbnos, r s klt lettja, Csvoly,
1997; S. Blaet in, Knjievnost Hrvata u Maar

JER EM I

skoj od 1918. do danas, Osijek, 1998; M. Mandi

(prir.), Hrvatski knjievnici u Maarskoj : Ivan
Pet re, Budimpeta, 1999; . Mandi, Zaboravi
da si okac bio, Hrvatski kalendar 1999, Budim
peta, 1999; . Mandi (prir.), Hrvatski knjievni
ci u Maarskoj : Mio Jeli, Budimpeta, 2000;
Hrvatski biografski leksikon, 6, Zag reb, 2005.


. Mandi

JENDEK (tur. hendek: prokop, kanal, rov),

kopani usjek u zem lji, hid romelioracijsko
sredstvo s ulogom povrinskoga odvoenja
vode. Poznaje ga veina star ih civilizacija.
Nastao je radi nat apanja poljopriv redno
ga zemljita ili odvoenja suvine vode, ali
osim u poljopriv redi svoju ulog u ima i u
stanog radnji jer omog uuje smanjenje ne
gativnih utjecaja vode i pratee vlage na
graevinske objekte.
Njegova je uporaba esta i u poljopri
vredi i u stanog radnji bakih Bunjevaca i
okaca, budui da su na podr uju koje na
seljavaju bile rairene nadzemne vode te ih
je trebalo reg ulirati. Na taj su nain pove
ane povrine obradive zemlje, poboljana
je njezina kvaliteta, a objektima od naboja
produljen je vijek trajanja.

odreuje ter itor ij za igru tako da dio jen

deka u duljini od oko 4-5 m na oba kraja
ozna i gran ic om ili odjevn im predm e
tom. Jendek-majka tad a silazi u jendek,
a ostala se djeca raspre do granica ozna
enoga ter itor ija za igru te tre i preskau
kanal. Cilj je igraa preskoiti kanal i ne
dopustit i jendek-majci da ih uhvat i, a
jendek-majke da uhvati jednoga od igra
a, nakon ega on preuzima njezinu ulog u.
Igrai koji kanal preskau ne smiju to ui
niti izvan utvrenih granica. Ako skupinu
ini vie od 10-12 djece, igra se moe igrati
i s dvjema jendek-majkama, ali se tada
i duljina kanala na kojoj je doputeno pre
skakanje poveava na 9-10 m.


P. Skenderovi

JER EM I, Risto (Foa, 18. V. 1869.

Mostar, 16. IX. 1952.), lijenik, povjesniar
zdravstvene kult ure, publicist. kolovao
se u rodnom e mjestu, Sar ajev u, Dub rov
nik u, Be u i Graz u, gdje je dokt or ir ao
1897. Isprva je radio u Zemaljskoj bolnici
u Sarajev u. Poslije je, kao prvi bosanskohercegovak i kir urg, bio ef kir urg ije u
tuzlanskoj bolnici, a u Prvom balkanskom
rat u 1912. bio je dobrovoljni kir urg u Kra
gujevcu. Kako je bio lan udruga Srpski
sokol i Pobratimstvo koje su suraivale s
beogradskom Narodnom odbranom, koja je
poslije austro-ugarske aneksije BIH (1908.)
slala paravojne snage iz Srbije u Bosnu radi
borb e prot iv Austro-Ugarske i vrila na
cionalistik u propagandu, poslije atentata
na prijestolonasljedn ik a Franju Ferd inan
da, na veleizdajnikom procesu u Banjoj
Luci 1915.-16. osuen je na 3 godine robije,
ali je 1917. amnestiran i puten na slobodu.
Nakon 1918. radio kao upravitelj bolnice
u Sarajev u.

Kopali su se otrim alatima za obradu

zemlje, kao to su aov, tj. tihaa, lopata i
plug s konjskom vuom. U ovisnosti o na
mjeni, bili su razliitih dimenzija i popre
nih profila, tj. ir ine, dubine i oblika. Na
poljoprivrednom zemljitu voda je odvoe
na u dolove, a poslije i u planski prokopane
kanale koji su se najee nalazili uz rje
ice (npr. ik, Krivaja, Mostonga). Za Su
boticu je osobito vaan Vok, kanal proko
pan uz potok radi odvoda vode iz nekoliko
okolnih bara, ali i oborinskih voda u Pali.
U naseljenim mjestima u plavnim podr uji
ma te u podr ujima gdje su podzemne vode
visoke planski su kopani u prvoj polovini
XX. st. ispred kua izmeu ceste i ploni
U Subot icu je doao 1923. na mjesto
ka kako bi prik upljali i odvodili oborinske efa ambulante Direkcije dravn ih elje
vode prema kanalima radi zatite objekata. znica, a za docenta i honorarnoga profeso
ra sudske medicine na Pravnom fak ultet u

A. Rudinski
izabran je 1926. Drao je predavanja iz to
JENDEK-MAJK E, djeja igra. Igrala se ga predmeta na treoj godini, a otvor io je
na otvorenome, i to u jendek u, tj. kanalu. i ambulant u u sklopu studentskoga doma.
Skupina od 6-7 djece najprije meu sobom Za honorarnoga profesora ponovno je iza
bira tko e biti jendek-majka, zatim se bran 1932., a u mirovinu je otiao 1934. Za
63

JER EM I

poasnoga doktora Sveuilita u Beogradu

izabran je 1937.
Angairan u nacionalnom radu, bio je
me u osniv a im a Srps kog a kult urn og a
drutva Prosvjeta u Sarajev u 1902. i Srp
skoga kult urnoga kluba u Beog radu 1936.
Na njegov u kar ijer u velik je utjecaj ima
lo poz nanstvo s Jovanom Cvijiem 1911.
Pod njegov im utjecajem poeo se bav it i
i drutven im znanostima, u prvom redu
prouavanjem pov ijesti zdravstvene kul
ture, zatim nacionalne povijesti, etnologi
je, ant ropologije i drugih disciplina. Meu
ostalim, pisao je i o povijesti zdravstva u
Dubrovnik u, Zemunu, Srijemskim Karlov
cima, Pet rovaradinu i Boki Kotorskoj.

skome mjestu veinsko stanovnitvo tada

ve bili Nijemci, no nakon Drugoga svjet
skoga rata i Nijemci i Hrvati iz njega su ise
ljeni, a selo je preimenovano u Mladenovo.
Lit.: K. Kunti, Pravni fakultet u Subotici, diplom
ski rad (rukopis), Filozofski fak ultet u Beog radu,
[1990]; Enc ik lop ed ija Jug os lav ije, 6, Zag reb,
1990; V. Maksimov i (prir.), Odabrani radovi :
Risto Jeremi, Srbinje, 1998; E. Libman, Graa za
medicinsku bibliog rafi ju Subot ice (1828 - 2005),
Subotica, 2008; Srpski biog rafski renik, 4, Novi
Sad, 2009.


S. Makovi

JESENOV I, Fel iks (Subot ica, 20. VI.

1854. Baino, 1. IX. 1939.), sveenik, pro
micatelj bunjevake kulture i obiaja. Sin je
Nikole i Julijane, ro. Horvatovi. Za sve
Autor je i dvaju radova u tematskim
enika je zareen 1879. Slubovao je kao
brojev im a sub ot ikoga asopisa Knjiev
kapelan u Santov u (mad. Hercegsznt)
ni sever koji su bil i pos ve en i bak im
1880.-82., antavir u 1883.-84. i u upi sv.
Bunjevcima. Najprije je u br. 3-4/1927 u
Roka u Subotici 1885. U Subotici je katehe
rubrici Podaci i dok umenta autor lank a
ta u osnovnim kolama 1886.-93., a od 1894.
Beleke o Bunjevcima, koji je podijeljen u
upnik je u Bainu (mad. Btya), gdje je
tri poglavlja: O bunjevakim prezimenima,
ostao ivjeti do kraja ivota i ostavio dubo
Bunjevake narodne pesme i O nazivu Bu
ki trag kao nacionalno svjestan Bunjevac.
njevac (str. 158-165). Sluio se literat urom
Etnomuz ikolog inja Anik Fehr pie
Jovana Cvijia, Alekse Ivia, Radivoja Si
ka
k
o se za njegova upn ikovanja prom i
monov ia, Mije Mand ia, Blaka Rajia
i drugih autora. U prvom dijelu analizira jen ila bainska enska narodna nonja i
90 bunjevak ih prezimena i daje podatke postala poput onih u Bakoj do njegova
o tome kad se mog u datirati, na kojim su dolaska u ovo naselje bila je slina irokoj
ter itor ijima rasprostranjena i kojim vjero nonji iz Ju noga Alflda. Dod aje i kako
ispovijedima pripadaju njihovi nositelji. U su mjetan i vjerojatno od ovoga sub ot i
drugom, kraem dijelu, zasnovanom na ra kog Bunjevca nauili nekoliko bunjevakih
dovima Blaka Rajia, ocrtava bunjevake pjesama kada su ga pozvali u svatove, a on
narodne pjesme i pronalazi u njima dublje im je otpjevao neke od omiljenih pjesama
kont ure bunjevakih migracijskih kretanja. iz svoga zaviaja. Tadanji je obiaj bio da
U treem dijelu rada izlae rane sauvane onaj tko eli otpjevati koju pjesmu ustane i
spom ene etnon im a Bunjevac i ospor ava zat rai doputenje od nazonih da zapjeva.
da je ono izvedeno od imen a rijeke Bu
Njegov brat Ivan Jesenovi (Subotica,
ne. U lank u Bunjevaka prezimena, u br. 12. II. 1836. Subot ica, 24. II. 1909.) ta
7-10/1930 (str. 252-259), na temelju vlastitih koer je bio sveen ik, koji je slubovao
biljeaka, koje je dopunjavao podacima iz u Bajmok u, Gar i, Bainu, Bakoj Topoli,
Subotike Danice i Ivnyijeve monog rafi Lemeu (mad. Nemesmilitics), Adi, Ka
je Subotice, te uz pomo Mije Mandia i mar u, Subotici, Dunok u, Sonti, Ludau i
Kate Pri popisao je izvorna bunjevaka Subotici.
prezimena i mjesta u kojima se ona susreu.
Autor je i lanka Buk in (jedno okako na Lit.: Z. Fehr, A. Fehr, Btya npzenje, Kecskemt, 1993; Z. Fehr, Btya let rajza, Btya,
selje u Bakom Podunavlju), objavljenoga 1996; A. Lak at os (ur.), A Kal ocs a-bcsi f
u Glasniku Geografskog drutva (Beograd, egyhzmegye trtneti sematizmusa 1777-1923,
12/1926, str. 95-102). U tom su nekad hrvat Kalocsa, 2002; Z. Fehr, Ki kell, hogy sorsomat
64

JEZIK

javnoj upravi, sudstvu i dr. U postmoder

no doba uvia se, meutim, da je jezina
zbilja znatno sloenija te da modernistiki

L. Heka
model ne moe obu hvat it i mnoge nestan
dar
dizirane var ijetete koji su bez sumnje
JEZIK, sloen znakovni sustav namijenjen
sa
m
ostalni jezici jer nisu genetski povezani
zahtjevnijoj komunikaciji o irem spekt ru
tema. U osnovnom se znaenju odnosi na ni s jednim drugim varijetetom, ali ni vari
prirodne ljudske jezike, tj. na komunikacij jetete koji su u nekoj mjeri standardizirani,
ske sustave koji su se u ljudskim zajedni ali ih njihovi govornici ipak ne smat raju
cama razvili spontano te se rabe primarno samostaln im jezikom u uobiajenom smi
u govorenu, a sek undarno i u pisanu spo slu te rijei (npr. gradianskoh rvatski). U
raz um ijevanju; u irem znaenju u jezike skladu s tim, i za modeliranje sociolingvi
se, meutim, ubrajaju i umjetni kodovi, npr. stike zbilje trai se primjereniji pojmovni
znakovni jezik gluhih, ali i oni kojima ne instrumentarij.
komuniciraju ljudi, bez obzira na to jesu li
Kad je rije o jezinim var ijetetima vi
umjetni ili prirodni, npr. raunalni i ivo ega sociolingvistikoga stat usa kojima se
tinjski sustavi sporaz umijevanja.
slue baki Hrvati i kojima su se u prolo
U svijet u se govor i izm e u 3000 i sti sluili njihovi preci, njihov je reperto
6000 prirodnih ljudskih jezika, pri emu ar u velikoj mjeri uvjetovan nacionalnim i
je toan broj teko odrediti, meu ostalim modernizacijskim procesima kojima je ta
i zbog toga to je katkad nemog ue sa si zajednica bila izloena te suv remenim je
gurnou utvrditi govori li neka zajednica zinim i drutvenim tendencijama koje su
samostalnim jezikom ili samo specifinim za nju karakter istine. U vrijeme svojega
dijalektom jezika koji je proiren na znatno doseljenja u ugarsko Podunavlje te stoljee
ir i krug broj govornika. Naime, jezici se i pol nakon njega baki su Hrvati sudjelo
spontano raslojavaju na vie ili manje raz vali u nadregionalnoj tradiciji pismenosti
liite varijetete u skladu sa zemljopisnom i iji su nositelji bili franjevci, a bila je proi
drutvenom distribucijom svojih govornika, rena od Dalmacije, preko Bosne i Slavonije,
pri emu iz isto jezikoslovne perspektive do Ugarske. Dijalekt alnu osnovicu jezika
nije mogue odrediti tok u u kojoj neki va te pismenosti in ila je novotokavska ika
rijetet prestaje biti dijalektom jezika majke vica, a odlikovala ga je razmjerna leksika,
i postaje samostalnim jezikom keri. Poe sint akt ik a i stilska razv ijenost te velik a
ci modernoga shvaanja jezika se u u XIX. ujedn aenost upor ab e. Njegov i su ga ko
st., kad su irenje nacionalizma i drutvena risnici diljem podr uja na kojem se njime
modern iz acija postav ili temelje za nasta pisalo nazivali ilirskim i slovinskim (ta su
nak nacionalnih kult ura u dananjem smi se dva imena rabila i u Bakoj), pov reme
slu rije i i stand ardn ih
jezika kao njihova bitna
segmenta. U skladu s tim
shvaanjem, lingvistiki
se var ijet et smat ra jez i
kom kad je stand ard iz i
ran u osnovnim jezinim
prir un icim a (tj. gram a
tika, rjen ik, pravopis) i
kad se rabi u drutveno
pres ti nim kom un ik a
cijskim domenam a, npr.
kols t v u, sreds t vim a
Subotiki statut iz 1745.
javn og a prio p iv an ja,
kiltsam, Btya, 2005; A. Fehr, Btya npzenje (dostupno na: http://www.folk radio.hu/folksze
mle/feher_batya/).

65

JEZIK

no bosanskim i dalmatinskim, a u kasnijim

razdobljima i slavonskim. Rabio se najprije
u vjerskoj pismenosti, no u XVIII. st. uao
je i u visoku knjievnost i upravne tekstove.
Iako u manjoj mjeri nego u Slavoniji, doga
alo se to i u Ugarskoj, gdje je najbolji pri
mjer upravn ih tekstova subotik i gradski
stat ut iz 1745., a ambicioznije knjievnosti
Utienje oaloenih Grg ura Petalia iz
1797. S vremenom su se baki Hrvati uklju
ili i u sporaz umijevanje na njemakom i
mad arskom, pri emu su mnogi od njih,
usporedno s vrom integ racijom u ugar
sko drutvo, upravo mad arski jez ik pri
hvatili kao svoj. Taj je proces bio izraen
osobito u XIX. st., nakon to je u XVIII. st.
oslabio utjecaj franjevake pismenosti te
openito povezanost bak ih Hrvat a s Hr
vatima iz drugih krajeva domaa novo
tokavska ikavica u viim se drutvenim
krugov im a tad a es to naz ivala kuh inj
skim jezikom, kojim se komuniciralo jo
samo sa slugama.
Potk raj XIX. st. Ivan Ant unovi nastoji
obnoviti prekinute veze sa sunarodnjacima
iz drugih krajeva te se, meu ostalim, u

Neven, 15. III. 1908., Subotica.

66

Bunjevak im i okak im novima zau zima

za to da se u bunjevake i okake kole
uvede hrvatski jez ik objanjava pritom
kako je to onaj jez ik kojeg smo dosad
naz ival i ilirskim, nik i dalm at inskim, ni
ki pako slavonskim. No Ant unov iev je
utjecaj na ire slojeve bio ogranien, i to
ne samo zbog otpora Mad ara i onih koji
su Madarima bili skloni, nego i zbog poja
ve alternativne ideologije koja je tokavsko
narjeje izjednaila sa srpskim jezikom te
iz toga izvela zak ljuak da su svi tokav
ci Srbi. Tu je ideologiju meu Bunjevcima
zastupao npr. Ambrozije arevi, a njezin
je utjecaj dosegnuo vrhunac nakon 1918.,
kad je bila provoena u kolama i javnom
ivotu u onom dijelu Bake koji je pripadao
Kraljevini SHS. S druge strane, u razdoblju
izmeu dvaju svjetskih ratova Katolika
je crkva postala glavnim upor item upora
be hrvatskoga jezika u Bakoj, to je bila
golema promjena jer je desetljeima prije
tog a esto bila orue mad ar iz acije. Na
kon Drugoga svjetskoga rata hrvatski je u
Bakoj ponovno u javnoj uporabi, u prvom
redu u Subotici, u kojoj se izdaju novine i
odrava kolska nastava na hrvatskom, a
djeluje i Hrvatsko narodno kazalite. Bilo
je to posljedica nastojanja Komunistike
part ije da se dist ancira od prijeratne slu
bene politike prema bakim Hrvatima, no
trajalo je svega desetak godina. Naime, u
sklopu tzv. Novosadskoga dogovora 1954.,
na kojem su srpski, hrvatski, bosansko-her
cegovak i i crnogorski jezikoslovci treba
li postaviti temelje za jedinstvenu jezinu
politik u na podr uju na kojem se govor i
lo srpsko-hrvatski, u Srbiji je za javnu
upor abu propisan isk ljuivo ekavski iz
govor. Nakon toga sve vei broj bak ih
Hrvata prihvaa srpski kao jezik javne, ali
i privatne komunikacije, slino kao to su
stoljee i pol prije prihvatili mad arski, a
taj je proces k tomu praen intenzivnim po
vlaenjem hrvatskih mjesnih govora.
Tijekom 1990-ih, nakon raspada Jugo
slavije, ali i jezine politike koja se zau zi
mala za jedinstveni, iako policentrini srp
sko-hrvatski jezik, baki Hrvati postavljaju
zahtjeve za ponovno uvoenje hrvatskoga

JEZIK

tor u i Sont i. Od 1993. hrvatski je u slu

benoj uporabi na cijelom podr uju grada
Subotice, od 2006. u naselju Sonta u opini
Apatin, od 2008. u naseljima Monotor (srp.
Baki Monotor) i Bereg (srp. Baki Breg)
u opini Sombor. Poslovnikom Skuptine
AP Vojvodine od 2002. u njezin rad uveden
je u slubenu uporabu i hrvatski jezik, a
Statutom AP Vojvodine od 2009. proglaen
Boini broj Hrvatske rijei 1945., Subotica.
je jednim od est slubenih jezika u pok ra
u neke domene javne uporabe. U slijedu to jinskim tijelima i organizacijama.
ga, hrvatski postupno ulazi u medije, javnu
Sred inom 2000.-ih god ina predstavn i
uprav u i kole. Na hrvatskom u Subotici ci Bunjevaca koji se na smat raju Hrvatima
tako izlazi tjednik Hrvatska rije od 2003. slubeno su od srpskih dravnih tijela za
(nakon to je u 1990-ima izlazio ig), kato traili da se i bunjevaki jezik prizna kao
liki mjesenik Zvonik od 1994. (nakon to samostalan i uvede u neka podr uja javno
je od 1978. izlazilo Bako klasje) te glasilo ga sporaz umijevanja. Pok renuli su uspo
Demok ratskoga saveza Hrvata u Vojvodini redno s tim i aktivnosti na njegovoj stan
Glas ravnice od 1990. Subotik i ogranak dardizaciji, koja se provodi prema naelima
Matice hrvatske objavljuje k tomu asopis svojstvenima standardnomu srpskomu i uz
Klasje naih ravni od 1996., a Zavod za potpor u srpskih jezikoslovaca i ustanova
kultur u vojvoanskih Hrvata Godinjak za kao to su Matica srpska i Srpska akade
znanstvena istraivanja od 2009. Na Radi mija znanosti i umjetnosti. Iako se varijetet
ju Subotica od 1998. postoji urednitvo na koji nazivaju bunjevak im jezikom danas
hrvatskom jeziku, koje danas svakodnevno rabi u nekim tiskanim i elekt ronikim me
emitira trosatni program, a tjedne jednosat dijima, dok se bunjevaki govor pouava
ne emisije na hrvatskom nastale u vanjskoj se u deset ak kola u Subotici i Sombor u,
produkciji emitiraju se i na Radiju Baka iz njegova je uporaba suoena s mnogim iza
Baa (od 2011. dvosatna) te na Radiju Som zovima. Najvei je od njih folklorizacija, tj.
bor od 2009. Hrvatskojezini program emi isk ljuiva vezanost uz pet rificirane tradi
tira se i na katolikom Radiju Mar ija. Od cionalne kult urne oblike, koji njegove (po
2010. na Televiziji Vojvodine od ponedjelj tencijalne) kor isnike in i orijent ir an im a
ka do subote emitiraju se desetominutne vi na prolost, te artificijelnost, tj. udaljenost
jesti na hrvatskom te dvije tjedne polusatne varijeteta koji se nastoji standardizirati i od
emisije iz kult ure, a emisije na hrvatskom suvremene i od nekadanje jezine uporabe
nastale u vanjskoj produkciji emitiraju se bakih Bunjevaca. Za ouvanje ikavskoga
govora zai nteresiran i su, meut im, i Bu
pov rem en o i na lok aln im sub ot ik im i
njevci koji se smat raju Hrvatima, no oni u
somborskim televizijama. Predkolski od
postmodernom duhu tragaju za modelima
goj na hrvatskom organiziran je u Subotici,
javnoga sporaz umijevanja koji bi u nekim
Tavank ut u i Maloj Bosni; osnovnokolska
dom en am a, usp oredno s hrvatskim stan
nastava u cijelosti se izvodi na hrvatskom
dardnim jezikom, osig urali i uporabu mje
u nekoliko osnovnih kola u Subotici (O sne novotok avske ikav ice, npr. u dijalek
Matko Vukovi, O Ivan Milutinovi i O talnoj knjievnosti, novinskoj feljtonistici,
Sveti Sava) i okolici (O Matija Gubec u popularnoj tamburakoj glazbi i sl.
Tavank ut u, O Vladimir Nazor u urin,
ist ureni odjel O Ivan Milutinovi u Ma Lit.: H. Kloss, Abstand languages and Ausbau lan
loj Bosni), a srednjokolska u subotikoj guages, Anthropological Linguistics, 9, Blooming
1967; P. Trudgill, Glocalisation and the Aus
Gimnaz iji i Tehn ikoj kol i. Osim toga, ton,
bau soc iol ing ui s tics of mod ern Europ e, u: A.
kao izb orn i predm et hrvatski se pred aje Duszak i U. Okulska (ur.), Speaking from the mar
u i osnovnim kolama u ednik u, Mono gin: global English from a European perspective,
67

JEZIK

Frankf urt, 2004; S. Gal, Cont radict ions of stan

dard lang uage in Europe, Social Anthropology, 14,
London, 2006; P. Vukovi, Bunjevak i jezik
kor ijen i, var ijet et i, pers pekt ive, God injak za
znanstvena ist raivanja Zavoda za kultur u vojvo
anskih Hrvata, 1, Subot ica, 2009; P. Vukov i,
Ekolingvistika nastojanja u bakih Bunjevaca, u:
B. Kryan-Stanojevi (ur.), Lice i nalije jezine
globalizacije, Zag reb, 2009; P. Vukovi, Kako skr
biti za hrvatski u Vojvodini?, Godinjak za znan
stvena ist raivanja Zavoda za kultur u vojvoan
skih Hrv at a, 2, Sub ot ic a, 2010; P. Vuk ov i,
Jednojez inost ili viejez inost sluaj bak ih
Bunjevaca, u: K. elikovi (ur.), Dani Balinta Vuj
kova : Zbornik radova sa znanstvenih skupova
2006.-2010., Subotica, 2011.


P. Vukovi

JEZIK, Ladislav (Je ik) (Berk u /mad.

Berkesd/ kraj Peuha, 17. IX. 1733. Osi
jek, 13. XI. 1793.), franjevac, filozofski i
teoloki pisac. Otac mu je bio Hrvat, mati
Mad ar ica. Govor io je hrvatski, mad ar
ski, njemaki i talijanski. Nakon to je 1753.
stupio u franjevak u provinciju Bosnu Sre
brenu, studirao je najprije filozofiju (1754.57.) i zatim teologiju (1757.-61.) na Gene
ralnom uilitu prvoga razred a u Osijek u.
Odmah nakon zavretka studija pristupio je
natjeajnomu ispit u za profesora filozofije
i uspjeno ga poloio. Predavao je na filo
zofskom uilitu u Vukovar u 1761.-64. Pro
vincijal Josip Blagoje uzeo ga je 1764. za
tajnika Provincije sv. Ivana Kapistranskoga,
ali je tu slubu ve 1765. prepustio Bla u
Tadijanoviu, jer je poetkom 1765. poloio
ispit za profesora teologije i postao profeso
rom bogoslovne kole na Generalnom uili
tu u Osijeku. Nakon desetljea profesorske
slube postigao je naslov lector jubilatus i
preuzeo dunost samostanskoga starjeine
u osjekom samostanu (1774.-77.); istu slu
bu ondje je obavljao i poslije (1780.-83.).
Provincijalu Bla u Tadijanoviu bio je za
mjenik, kustod 1777.-80. U meuvremenu
je boravio u Mohau (1777.-80., 1783.-91.).
Umro je obavljajui od 1791. slubu provin
cijala u vremenu radikalnoga jozefi niz ma
za cara Leopolda II. (1790.-92.). Ostavio je
uspom enu redovn ik a jed instvene pob o
nosti, izvanredne uenosti, sveobuhvatne
ljubavi, napose prema bolesnicima, i pra
vednog upravnika (L. Spai).
68

Kao rez ult at svojega kolskoga djelo

vanja tiskao je popise postavaka za javnu
rasprav u iz bogoslovlja u Osijek u, a u ru
kopisu je ostavio osam filozofskih i teolo
kih prir unika: Physica generalis (1763.),
Psychol og ia (1764.; oba spis a u istom
svesku, rukopis u Franjevakom samosta
nu u Bau), De sacramentis in genere et
spec ie; De ind ulgent ii s (Essek in i, 1767.1769.; rukopis u franjevakom samostanu
u Naicam a), Comp end iu m triu m tracta
tuum scilicet de actibus humanis, legibus
et virt ut ibus theolog icis (Mursae, 1769),
De Ecclesia, Romano Ponitific e et conci
liis; Tractatus de reliquis locis theologicis
(1769.-1770.; rukopis u franjevakom samo
stanu u Naicama); Tractatus de jure et ju
stitia; Tractatus de contractibus (Essekini,
1771.-1772.; rukopis u franjevakom samo
stanu u Ilok u); Tractatus de Deo Creatore;
Tractatus de statu mortuorum et resurgen
tium (Essekini, 1771.-1772.; rukopis u fra
njevakom samostanu u Ilok u); Tractatus
de div in a grat ia; De Angelis (Essek in i,
1772.-1773.; rukopis u franjevakom samo
stanu u Ilok u) te Tractatus de divini Verbi
incarnationis (Essek ini, 1774.; rukopis u
franjevakom samostanu u Ilok u).
Djela: Dum conclusiones ex tractatu de sacramen
tis in genere, Essek ini, 1768; Conclusiones theo
logicae, Essek ini, 1769; Dum theses theologicas,
Essek ini, 1769.
Lit.: [E. Fermendin], Schematismus almae Pro
vinciae S. Joa nnis a Capistran o, Temesvar in i,
1887; F. E. Hoko, Dvije osjeke visoke kole u 18.
stoljeu, Kai, 10, Split, 1978; F. E. Hoko, Do
prinos franjevak ih visok ih kola skot istikoj fi
lozofiji i teologiji, Franjevci Hrvatske provincije
sv. irila i Metoda, Zag reb, 1992; Hrvatski bio
grafski leksikon, 6, Zag reb, 2005; Hrvatski franje
vak i biografski leksikon, Zag reb, 2010.


F. E. Hoko

JEALO, DRAGALO, puka djeja igra

u bakih Bunjevaca. Igra se tako da djeca
stanu u krug licem okrenuta prema sredi
tu, dok jedno dijete lei u sreditu kruga i
prevre se zdesna nalijevo. Djeca koja stoje
oko njega pjevaju:

JORGOVAN

ta se valja po oranju,
jealo, dragalo,
dragi brate moj!
Ustani gori s oranja!
Tad a dijet e koje se valjalo ustane, a
ostali pjevaju:
Jealo, dragalo,
dragi brate moj,
otresi se od oranja!

je gravitirao. Postojao je i mali jog, koji je

iznosio 1000 et vornih hvati. Danas vie
nije u upotrebi, iako je u bakih Bunjevaca
nekad bio rairen kao puka mjera.
Lit.: M. Vlajinac, Renik naih starih mera u toku
vekova, 2, Beog rad, 1964.


P. Skenderovi

JOPK A (njem. Joppe: haljet ak, kaputi),

bunjevaka enska zimska odjea, krat ak
kaput s krznom. Nosile su je imunije Bu
njevke zimi u vrijeme blagdana i u svea
nim prigod ama. Kraa je od urd ije. Izra
Lit.: A. Sek uli, Bak i Hrvati, Zag reb, 1991.
i
vala se od kumae (tj. samta). Ravna je

P. Skenderovi
kroja, obr ubljena i postavljena kuninim kr
JEONJA, puka djeja igra u bakih Hr znom. Na jopki je bilo manje gajtanskih a
vata. Igrai odrede tko e biti jeonja, a ra, ispod grla kopala se srebrnom kopom.
zatim se uhvate u kolo, dok se jeonja

K. Suknovi
uur i u sredini kao je i eka. Igrai u
kolu koje se u Bunjevaca kree nalijevo, JORGAN (tur. yorgan: deblji posteljni po
kriva), napunjen i proiven zimski pok ri
a u okaca nadesno pjevaju pjesmu:
va za spavanje. Jorgandije su ih izraiva
Jeonja, dragonja, slatk i bratac moj!
li od razliitih materijala. Za svakodnevnu
Sii, jee, u oranje!
Jeonja, dragonja, slatk i bratac moj! uporabu i u siromanijim obiteljima izrai
Lezi, jee, u oranje!
vani su od tkanine zvane klot i s gornje i
Jeonja, dragonja, slatk i bratac moj!
s donje strane, a punjeni su kuinom, tj.
Di se, jee, iz oranja!
kratkom otpadnom konopljinom ili lane
Jeonja, dragonja, slatk i bratac moj!
nim vlaknima. Bogatiji su s gornje strane
to se valja po toj travi!
Jeonja, dragonja, slatk i bratac moj! imali svilu, vrlo esto jarke boje, kako bi
Ve ti ii u umicu!
do izraaja dola bijela lingovana navlaka.
Jeonja, dragonja, slatk i bratac moj
Svileni su jorgani najee punjeni gu
Lati seku za noicu!
jim ili pajim perjem, ali katkad i vunenim
im pjevanje zav ri, jeonja skae i vlaknima. S ostalim posteljnim rubljem i
hvata nekoga iz kola, tko nakon toga zauzi pok rivaima bili su odlagani u istu so
ma njegovo mjesto te se igra ponavlja.
bu na drvenice kako bi krasili kuanstvo
i
odavali njegovo bogatstvo. Pernati jorgani
Lit.: I. Pri, st., Bunjevake puke sig re : II. dio
naj
manje su se jednom na godinu, obino u
mladenake sigre, Subotika Danica (nova) kalen
ljetno vrijeme, iznoeni van na zraenje s
dar 1998., Subotica, 1997.

P. Skenderovi ostalom posteljinom punjenom perjem.
Dijete se isti od praine, nakon ega
se vraa u krug, a na njegovo mjesto dolazi
drugo dijete.

JOG (njem. Joch: jut ro), mjerna jedinica

za obradivo zemljite. Rabili su je Hrvati
i Mad ari u okolici Bajmoka i Paira, gdje
je iznosila katastarskoga jut ra, odnosno
1200 et vornih hvati (0,4316 ha). Ono se
u literat ur i naziva i ugarskim jut rom, na
suprot austrijskom ili katastarskim jutrom.
Bunjevci su ga kor istili pod utjecajem nje
makog a i mad arskog a stan ovn i tva u
Bajmok u, te u susjednome Pair u, koji mu

K. Suknovi

JORG OVAN (lat. Syringa vulgar is L.),

cvjetn i grm. Prip ad a porod ici Olea c ea e
(masline), rodu Syringa (jorgovan i). Po
tjee iz jugoistone Europe i Male Azije.
Obini je jorgovan jai grm, rjee stablo,
do 7 m visine. Pupovi su mu jajolik i i ze
leni. Lie mu je naspramno postavljeno,
jednostavno je i oko 8 cm dugo, na duga
koj peteljci. iroka je jajolika oblika, na ba
69

JORGOVAN

zi je zaobljeno, uiljeno, golo, cijela ruba.

Cvjetovi mu rastu na lanjskim izbojcima,
dvospolni su, mir isni i raz nobojni, naje
e ljubiasti (ali i bijeli, ruiasti, krema
sti, purpurni, uti). ine gustu metlicu, pri
emu je svak i cvijet promjer a 5-10 mm.
aka i vjeni su et verod ijeln i. Cvate
potk raj travnja i poetkom svibnja. Plod
je iljast, do 2 cm dug tobolac, koji puca na
dva dijela, s dva krilata sjemena. Entomo
filna je vrsta, tj. privlai kukce, s mirisnim
met li as tim cvat ov im a pun im a nekt ar a.
esto se uzgaja u parkovima i vrtovima.
Voli propusno tlo s neto vapna, osuna
no ili polusjenovito mjesto. Orez uje se ljeti
nakon cvatnje uklanjanjem svih tank ih i
zak rljalih izboja. Dobro je ukloniti ocvale
cvatove prije stvaranja sjemena kako bi se
sva energ ija usmjer ila na cvjetne pupove
za sljedee proljee. Drvo ima uske godove,
dif uz no je, poroz no i ekst remno teko, te
se rabi za graviranje, glazbene instrumen
te, drke noeva i dr. Od lista se spravlja
tinkt ura koja lijei malar iju, groz nicu, ko
stobolju i reumatizam. Takoer se rabi kao
hrana liinak a nek ih lept ira. Simboliz ira
ljubav ljubiasti prv u ljubav, a bijeli mla
denak u nevinost.
U Bakoj je svaka kua s dvoritem u
gradu, a jo vie na selu i salaima ne
kad imala vrt s nekoliko grmova jorgovana,
najee ljubiasta, ali i bijela cvat a. Slu
io je za ukraavanje u raz nim blagd an
sk im i sve an im
prig od am a. Kad a
Usk rs pad a kas ni
je, pol iv a i su
znal i bit i zak i en i
i tim cvijetom. Kao
sas tavn i dio krajo
lik a, est je mot iv
u bunjev ak im na
rodn im pjes mam a,
ali i u suv remenom
knjievnom stvar a
latvu (A. Evetovi
Miroljub, A. Ko
ki, J. Kopilovi, V.
Sekelj, T. igmanov
Cvijet jorgovana
i dr.).
70

Lit.: umarski prir unik, 1, Zag reb, 1946; umar

ska enciklopedija, Zagreb, 1980-87; Velika ilustro
vana enciklopedija Bata, Beograd, 2006; www.
wik ipedia.org


V. Borkov

JOSEPHIN UM (Sveen ik i dom Joze

finum), dom za stare i bolesne sveenike
Subotike biskupije te druge sveenike koji
su na razliitim du nostima u Biskupiji, a
nemaju gdje stanovati. Na sjedn ici Svee
nikoga vijea Sub ot ike biskupije 18. I.
1968. tadanji subotiki biskup Matija Zve
kanovi predloio je da se u dvoritu upe
sv. Terez ije Avilske u sub ot ikoj Har am
baievoj ulici br. 7 podigne dom u kojem
e ivjeti sveenici koji ne mog u obavljati
svoje dunosti te oni sveenici koji nemaju
drugoga stana. Zgrad a doma Josephinum
pod ignut a je 1970.-71. prem a projekt im a
Bolte Dulia iz darova sveenika, crk ve
nih opin a i njem akoga Car itasa, a gra
evinske radove izvelo je podu zee Prvi
maj iz Bake Topole. Biskup Matija Zveka
novi blagoslovio je dom 13. X. 1971. Ime
je dobio po sv. Josipu, kojemu je u domu
posveena polujavna kapelica. U sveanom
predvorju doma nalazi se drveni kip zatit
nika doma sv. Josipa te mramorna spomen
ploa s natpisom na latinskom jezik u, koji
u hrvatskom prijevodu glasi: Josipe, uresu
neba i sig urn a nado naega ivot a, stup e
svijet a, budi uz svoje pobo ne sluge, ko
ji su se umor ili u Gospodnjem vinog radu.
Jozefinum podignut 1970.-1971. godine.
U zgradi su danas stanovi za 14 svee
nika (isprva ih je bilo 15) te prostor ije za
osoblje. Ispoetka su svu skrb za sveeni
ke u domu vodile redovnice Drube sesta
ra Nae Gospe sa sjeditem u Zag rebu. S
vremenom su im u pomo sve vie priska
kali laici iz grada kao medicinske sestre,
kuhar ice i spremaice, a 20. VI. 1999. oni
su u domu jedino osoblje. Do sad a je on
dje ivjelo pedesetak sveenika Subotike
biskupije te umirovljen i subotik i biskup
Matija Zvekanovi, ali i nekoliko sveenika
Zrenjaninske biskupije te po jedan svee
nik akovake i Vrhbosanske nadbiskupije.

JOSI

krila i izmeu njih ruka sa tita. Platevi su

plavo-zlatne i crveno-srebrne boje.
Lit.: Gy. Duds, A bcskai nemes csaldok, BcsBodrogh Megyei Trtnelmi Trsulat vknyve,
4/1893, Zombor; A. Sek uli, Bak i Hrvati, Zagreb,
1991; M. Szluha, Bcs-bodrog vrmegye nemes
csaldjai, Bud apest, 2002; Hrvatski biog rafski
leksikon, 6, Zag reb, 2005.


M. Grlica

JOSI, Balt azar (Subot ica 5. I. 1806.

Subotica, 1. II. 1850.), visoki dunosnik su
botike gradske uprave u predgraanskom
razdoblju. Sin je Karla i Eve, ro. Sui. Na
mjesto gradskoga podbiljenika izabran je
23. VI. 1828. i tu je du nost obnaao do
poetka 1834. Za senatora je izabran 1839.
Kada je 14. I. 1845. glavni sudac Josip An
tunov i podn io ostavk u, njegovo mjesto
Spomenploa i kip sv. Josipa
u Josephinumu
zau zeo je dot ad anji gradonaeln ik Josip
Sar i, dok je na funkciju gradonaelnika
Izvor i: Arhiva upnog ureda sv. Terezije Avilske: prisegnuo Balt azar Josi. Na iduim izbo
Imenik Doma Josephinum; Kronika doma Josep
rima 30. X. 1847. izabran za velikog kape
hinum od 1971.
tana (elnik gradskoga redarstva), kao i na
Lit.: Schematismus Dioecesis Suboticanae : 25 : izbor ima 23. V. 1848., ali je 13. XII. 1848.
edit io iubilaris, Subot icae, 1993; Schemat ismus podnio ostavk u.

Dioecesis Suboticanae, Suboticae, 2009; S. Bere

ti, Sveenik i dom Josephinum u Subotici, Zvo
nik, 2/2010, Subotica; S. Bereti, 40 godina svee
nikog dom a u Sub ot ic i, Sub ot ik a dan ic a :
Kalendar za 2012. godinu, Subotica, 2011.


S. Bereti

Izvori: Historijski arhiv Subotica, F: 451.151. i 169.

Lit.: I. Ivnyi, Szab adk a szab ad kirlyi vros
trtnete, 1-2, Szabadka, 1886-1892.


M. Grlica

JOSI, Petar (Jozi, Josics, Joszity) (Bu

dim, 15. V. 1717. Subotica, 16. VI. 1789.),
visoki subotiki gradski du nosnik, sena
tor. Gimnaziju i studij prava zav rio je u
Peti. U Suboticu je doao 1740. Tu je od
1741. bio pomonik biljenik, zatim glavni
gradski biljenik 1743.-74. te gradski sudac
1774.-76. Bio je jedan od kljunih aktera u
dvam a najva nijim trenucim a u pov ijesti
Subotice u XVIII. st.: pri izuzeu Subotice
Na grbu iz 1804. tit je pod ijeljen na iz Potiske vojne granice i njezinu uzdizanju
etir i polja: na prvom i et vrtom, koje je u povlateno komorsko trgov ite 1743. te
plave boje, zlatni lav prednjim nogama dr pri stjecanju stat us a slob odnog a kraljev
i zlatnu estok rak u zvijezdu; osnova dru skoga grada 1779.
U vrijeme ukidanja Potiske vojne grani
goga i treega polja srebrna je sa zelenim
bre uljkom, gdje je na zlatnoj kruni lakat ce izaslanstvo koje je predvodio uvjerilo je
ruke u crvenom ruhu, koja dri ma. Na 1743. Mariju Tereziju da Subotica dodijeli
sveanoj su kacig i dva rairen a orlovska stat us povlatenoga komorskoga trgovita

JOSI, plemika porodica. Franjo I. dao

je 1804. plem ik i list i grbovn icu Balt a
zar u Josiu, bojnik u (major u) 53. ugarske
linijske pjeake pukovnije generala Ivana
(Janka) Jelaia. U vojnoj slubi proveo je
27 godina i jedini je od trojice sinova Petra
(1717.-1789.), senatora slobodnoga kraljev
skoga grada Subotice, dobio plemstvo. Pro
glaeno je na zasjedanju upanijske skup
tine 1805. u Sombor u.

71

JOSI

po nov im imenom Szent Mria te vel ik

gradski teritorij s 12 pustara. Poslije je svo
jim znanjem pridonio organiziranju grad
ske uprave i urbanistikomu ureenju grada.
Nakon njegova viegodinjega zauzimanja
na bekom dvor u Subotica je 1779. dobila
stat us slobodnoga kraljevskoga grad a, uz
novo ime Maria Theresiopolis. Gradski hi
storiar Istvn Ivnyi navodi da je kljunu
ulogu u tome imao upravo Petar Josi, koji
je, unato veliku protivljenju Bako-bodro
ke upanije, na audijenciji kod Marije Te
rezije u povodu gradske molbe uspio caricu
zainteresirati za grad te je ona na njegov
opis grada navodno rek la: Das ist schn,
dass Szent-Mria als in einem Paradies li
egt. Ob auch da schne Huser sind? (Li
jepo je to to Szent Mria kao da lei u raju.
Ima li tamo i lijepih kua?).

dobra srca. Bio je posveen obitelji, koju je

izd ravao radei kao tesar. U kranstvu
se smat ra uzorom otvorenosti Bog u, vjere
u Boga i poslunosti Bog u.

Na kranskom Zapadu osobito se tu

je od XV. st. zaslugom sv. Bernarda Sien
skoga (1380.-1444.). Zatitnik je Katolike
crkve openito, Vatikana, grada Rima, ne
koliko drava (eke, Austrije, Kine). Kao
svetac titi tesare, stolare, krovopok rivae,
kolare i obrtnike openito. tuje se i kao
zatitn ik besk un ik a, kranskih obitelji,
supru nika, mladei, momakih drutava,
djece i siroadi te putnika i prognanika, a
od 1955. zatitnik je i radnika pa se 1. V. u
Katolikoj crkvi slavi kao blagdan sv. Josi
pa radnika. Zatitnik je i dobre smrti. Na
kipovima i slikama prikazuje se uglavnom
kao ovjek u zrelim godinama, s bradom,
Lit.: I. Ivnyi, Szab adk a szab ad kirlyi vros sa tapom na ijem su kraju ljiljani u ruci i s
trtnete, 1-2, Szabadka, 1886-1892; B. H[ajduk].
Vojni, Moj grd u davnini, Subotica, 1971; Hrvat Isusom u nar uju. Prikazan je katkad i u ra
dionici, sa stolarskim ili tesarskim alatom.
ski biografski leksikon, 6, Zag reb, 2005.


J. Ivani

JOSIP (hebr. neka Bog pridoda), tesar iz

Nazaret a (I. st. pr. Krista I. st.), zar u
nik Blaene Djevice Marije, pooim Isusov,
svetac, zatitnik Hrvatske i Hrvata. Njegov
se blagdan od 1961. u Katolikoj crkvi slavi
19. oujka. God 2005. Hrvatsko nacionalno
vijee taj je dan proglasilo i jednim od pra
znika hrvatske zajednice u Srbiji.
Isusov je otac po zakonu, a ne po naravi,
budui da je Isus, prema vjerovanju, zaet
po Duhu Svetomu. Prema evanelju, Josip
je priznao oinstvo nakon to mu je aneo
u snu rekao da je ono dio Bojega plana.
Prema Novomu zavjet u, potomak je izra
elskoga kralja Davida pa je po njemu Isus
naz van sinom Davidovim. U evaneljima
se spom inje malo, uglavnom za vrijem e
Isusova djetinjstva. Poznat je pod nazivom
utljivi svetac jer evanelja ne prenose ni
jednu rije koju je izgovor io. Nakon Isuso
va roenja s Marijom je pobjegao u Egipat,
ime je sprijeen Herodov plan da se Isus
ubije. Nakon Herodove smrt i vrat io se s
obitelji u Nazaret, gdje je ivio kao praved
nik, tj. kao krepostan i vjeran mu i otac
72

Na temelju odluka Hrvatskoga sabora

od 9. i 10. VI. 1687. postao je zatitnikom
Kraljevine Hrvatske. Za irenje tovanja
sv. Josipa u sjevernoj Hrvatskoj zaslu ni
su bili ponajprije isusovci, no s vremenom
ono je i ondje slabjelo. Odlukom Biskupske
konferencije Jugoslavije iz 1972. i tumae
njem da Hrvatski sabor 1687. nije imao u
vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego
hrvatski narod, nanovo se proirilo njegovo
tovanje kao zatitnika hrvatskoga naroda.
Nacionalno svetite sv. Josipa u Hrvata na
lazi se na Dubovcu (dio Karlovca).

Crkva sv. Josipa radnika u urinu

JOVAN NENAD

I Bunjevci i okci u Podunavlju tuju

sv. Josipa. U veini molitvenika ovdanjih
autora iz XIX. i XX. st. (F. Vujkovi La
mi, I. Ant unovi, L. Budanovi, B. Raji,
S. Bereti) zastupljen je cijeli niz molitava
(litanije, uzdasi u svakoj nudi i dr.) u ast
sv. Josipu. Meu pukom je osobito raireno
molit veno utjecanje za sritnu smrt. Cr
kva u urinu, izgraena 1935., posveena
je Josipu radnik u pa je 1. V. ondje prote
nje. God. 1968. Subotik i biskup Matia
Zvekanovi dao je sag raditi Josephinum,
dom za stare i nemone sveenike, i posve
tio ga sv. Josipu. Od 1930-ih zauzimanjem
sveenika Blaka Rajia u upi sv. Roka u
Subotici od 10. do 18. oujka odrava se
devetnica s propovijedima u njegov u ast,
koja zavrava 19. oujka sveanom svetom
misom, uz sudjelovanje veega broja hrvat
skih sveenika Subotike biskupije. Zatit
nik je HKUD-a Vladimir Nazor iz Sombo
ra, te se njegov izvezen lik nalazi na jednoj
strani sveane zastave drutva.

Sv. Josip na sveanoj zastavi HKUD-a

Vladimir Nazor iz Sombora

Odlukom Hrvatskoga nacionalnoga vi

jea iz 2005. blagdan sv. Josipa jedan je od
etiriju praznika hrvatske manjinske zajed
nice u Srbiji. S vremenom se ustalio i pro
gram proslave: vodstvo hrvatske zajednice
i predstavnici hrvatskih instit ucija i orga
nizacija u Srbiji te vjernici nazoe misi u
crkvi sv. Roka u Subotici, nakon koje slije
di prijam popraen kratkim kult urnim pro
gramom i obraanjem elnih ljudi HNV-a
te domjenkom u vjeronaunoj dvorani.

U podunavskih Bunjevaca i okaca Jo

sip je esto ime, a postoje i u mnogobroj
nim mukim i enskim inaicam a: Josip,
Joso, Josa, Josica, Joko, Jokica, Joza, Jo
zo, Joika, Joa, te Josipa, Jozefa, Joca, Jo
zefina i Pepika. Od prezimena kojemu je to
ime u korijenu zabiljeeni su Josi i Jozi.
Lit.: Z. K., tovanje svetog Josipa u Bakoj, Subo
tika Danica : kalendar za 1988., Subotica, 1987;
Biblija : stari i novi zavjet, Zag reb, 1990; Prakti
ni biblijski leksikon, Zag reb, 1997; Rjenik biblij
ske kulture, Zag reb, 1999; S. Bereti, Boji prija
tel ji s nam a na put u, Sub ot ic a, 2002; Op i
religijski leksikon, Zag reb, 2002; Suvremena ka
tolik a enciklopedija, 2, Split, 2005; A. Sek uli,
Osobna imena, prezimena i nadimci bak ih Hrva
ta, Subotica, 2006; www.tolisa.info.


T. igmanov

JOVAN NENAD (? Tornjo, 26. VI.

1527.), car samoz van ac, vo a pukog a,
pret e it o srpskog a pok ret a na podr uju
Banat a, Bake i Srijema nakon Mohake
bitke. Rasulo nastalo u ju nim krajevima
Mad arske nakon poraza na Mohakom
polju izbacilo je ujesen 1526. na povijesnu
poz orn icu Jovan a Nen ad a, zvanoga i Cr
ni ov jek (mad. Fekete emb er). Za vrlo
kratko vrijeme taj je neznanac okupio voj
sku koja imala izmeu 10 i 25 tisua ljudi.
Iako je za svoj osnovni cilj proglasio borbu
protiv Turaka, vrlo se brzo ukljuio u bit
ku za mad arsko prijestolje izmeu Ferdi
nand a Habsburkoga i Ivan a Zap olje, po
emu vrlo slii onodobnim kondotjer ima
(voama najamnika). Vrlo se brzo okruio
izabranim ljudstvom, u koje su pripadali
njegov palat in i riz niar Subot a Vrli, ka
pet an Radoslav eln ik, zap ov jedn ik tvr
ave Ba Ivan Doli, hrvatski franjevac iz
Iloka Fabijan Literata... Od mad arskoga
feud alca Blinta Trka nak ratko je pre
uzeo tvrav u Zabatk u, na temelju ega je
poslije nek rit ik i stvoren mit o Sub ot ici
kao prijestoln ici Jovana Nenad a i Subot i
Vrliu kao osnivau grada. Poetkom velja
e 1527. otvoreno se stavio na stranu Ferdi
nanda Habsburkoga te se do ljeta te godi
ne u nizu okraja sukobljavao s feudalcima
odanima Zapolji. U pokuaju da se njegove
trupe kod Budima spoje s Ferdinandovima,
73

JOVAN NENAD

Jovan Nenad ranjen je iz vat renoga oruja

u Segedinu. Naputena od veine njegovih
ljudi, u selu Tornjo pronaao ga je Blint
Trk te mu je odr ubio glav u.
Kako se u srpskoj tradiciji njegovo dje
lovanje shvaalo kao potvrda srpske, pa ta
ko i slavenske prisutnosti u junoj Ugarskoj,
meuratne su mu subotike vlasti na 400.
obljetnicu pogibije podigle spomenik. Cije
la akcija bila je izrazito proreimska te po
litiki i drutveno temeljito pripremana. N
konferenciji 12. II. 1927. osnovan je Akcij
ski odbor za proslav u 400. obljetnice cara
Jovana Nenada (nazivao se jo i Odborom
za proslav u cara Jovana Nenada), koji je na
sjedn ici u profesorskoj dvoran i Pravnoga
fak ulteta u Subotici 23. II. za predsjednika
jednoglasno izabrao Miju Mandia, dok su
tajnici bili uitelji ejko Vidakovi i Vlada
Milovanov. Meu ostalim, za lana Odbo
ra imenovan je i Matej Janka, ali je odbio
sudjelovati u njegov u radu. Na inicijativ u
Alekse Ivia, profesora Pravnoga fakulteta
u Subotici, osnovan je i Odbor za podizanje
spomen ik a, za ijega je predsjedn ik a iza
bran Miod rag Aimovi, dekan Pravnoga
fak ulteta. Prvotno je podizanje spomenika
bilo predvieno za 4. IX. 1927. Radi priba
vljanja sredstava za spomenik Odbor je ti
skao Spomenicu o ivotu i radu Jovana Ne
nada u 25.000 primjeraka, od ega 19.000
irilicom i 6.000 latinicom, koja se poslije
prodavala po cijeloj zemlji i dijelila ueni
cima, studentima, vojsci, ministarstvima i
dr. Izrada spomenika povjerena je profe
sor u Umjetn ike kole u Beog radu Pet ru
Pallaviciniju (Korula, 1886. Dubrovnik,
1958.). N sjednici Odbora 30. VII. od Petr
Peki, koji je Odbor u uputio molbu d mu
se odobri tiskanje epopeje o cru Jovanu
Nenadu, zat raeno je da je zvri te preprvi sukladno tekstu u Spomenici, a usto
je Odbor odbio preuzeti bilo kakvu finacij
sku obvez u prema njemu. Gradski je senat
odredio da se spomenik podigne na Trg u
slob ode, izm eu istonoga ugla gradske
kue i gradskoga kazalita. Kada je Mijo
Mandi vidio da e natpis na postament u
bit i isk ljuivo ir ilin i, 19. XI. zaprijet io
je ostavkom ako ne bude odran dogovor
74

da predvien i natpis Car Jovan Ivan

Nenad bude lat in in i. Spor je razr ijeen
nov im dogovorom da e u vrhu postolj
ltinicom pisati Jovan Nenad, niger homo,
1527-1927, ispod toga ir ilicom Tvoj je
miso pobedil. Nakon to je s Trga slo
bode trajno uklonjen spomen ik bitk i kod
Kaponje iz Revolucije 1848./49., temeljni
kamen poloen je 5. X. uz blagoslov dvo
jice sveenika katolikoga Blaka Rajia
i pravoslavnoga Marka Protia, a u posta
ment buduega kipa postavljen je i umjet
niki memorandum s datumima i imenima
angairanih na podizanju spomenika.

P. Peki, Car Jovan : epska pesma

u deset pevanja, Subotica, 1927.

Sveanost otkrivnj spomenik poel

je naveer 26. XI. 1927., kad je sven
povork, s vel ik im upnom Dunom
Mnojloviem, grdonelnikom Drgutinom Stipi em i komndntom div iz ije
generlom Milivojem Dimit rijeviem na
elu, obil grd u prtnji vojne muzike i
bkljde, nkon eg je u grdskom kaza
litu izveden sven predstv. Sutrdn
je, nakon bogosluja u katolikoj crk vi sv.
Terezije Avilske te poslije u pravoslavnoj
crk vi Vaznesenja Gospodnjega, sveanu
sjednicu u gradskoj vijenici otvor io Mijo
Mndi, u nazonosti vie lanova kraljev
ske vlade te gradskih i vojnih vlasti. Me
u visok im uzvanicima bio je i izslnik
krlj Aleksndr princ Pvle Kror-

evi, kojemu je darovana nar uena slik

Ble Farkasa Jovn Nend Crni. Princ ju
je odmh drovo Bkomu muzeju dr.
Jovn Mileki. O Jovanu Nenadu govo
rio je Miod rag Aimovi, koji je pot vrdio
kako se postavljanjem spomenika manife
stira povijesna prisutnost Slavena u ovim
krajevima. Poslije je na samom Trg u slo
bode Mijo Mandi nakon odranoga govo
ra sveano otk rio nov spomenik s jasnim
politikim i nacionalnim (jugoslavenskim)
obiljejima, to su ilustrirali ir ilini i la
tinini natpisi ispod skulpt ura. Sveanost
je zav rena velik im banketom u koncert
noj dvorani gradskoga kazalita. Najotriji
protivnik cijeloga projekta bila je kult urna
i politika elita bunjevak ih Hrvata, koja
ga je smat rala izrazito reimskim i prosrp
skim, zbog ega je Odbor esto bio izlo
en otrim napadima i por ugama. Nakon
ulaska madarskih postrojba u Suboticu 12.
IV. 1941. skulpt ure su dekapitirane, a spo
menik je uklonjen s trga.
Unato prot ivljenjim a gradskih vlasti,
na kril im a nac io n al is tike eufor ije Srp
ski kult urni centar Sveti Sava iz Subotice
uspio je, uz potpor u republik ih i pok ra
jinskih vlasti, u tijek u ratne 1991. dobit i
odobrenje Pok rajinskoga zavod a za zati
tu spom en ik a kult ure da se restau r ir ane
skulpt ure vrate na Trg slobode u blizini pr
votnoga mjesta, budui da je na izvornom
mjestu u meuv remenu podignuta Zelena
fontana. Sveano otk rivanje obnovljenoga
spomenika obavljeno je 9. XI. 1991., pri e
mu su ovaj put na postamente postavljeni
isk ljuivo ir ilini natpisi. Uz originalni
tekst n poleinu spomenik uklesni su i
podci o godini podiznj i ruenj prvoga
spomenika te ponovnoga postavljanja.

JOVANI-VIDAKOV I

ki, Povijest Hrvata u Vojvodini od najstar ijih

vremena do 1929. godine, Zag reb, 1930; S. irko
vi, Poslednji despoti, Istorija srpskog naroda, 2,
Beog rad, 1982; D. Dini-Kneevi, Prilog proua
vanju pok ret a Jovana Nenada, Godinjak Filozof
skog fakulteta u Novom Sadu, 7, Novi Sad, 19621963; D. Pop ov i, Vojvod in a u tursko doba, u:
Vojvodina, 1, Nov i Sad, 1939; M. S. V[uini].,
Kako su spomenici smenjivali spomenike, Pro
memoria, 8, Subotica, 1990; M. Grlica, Zarad ve
dostignutog, Rukovet, 7-8/1991, Subotica; B. Du
ranci, V. Gabri Poua, Javni spomenici optine
Subotica, Subotica, 2001.


M. Grlica i S. Makovi

JOVANI-VIDAKOVI, Jasmina, (Su

botica, 3. VIII. 1965.), akademska grafiar
ka. Ki je Alojzija Vidakovia i Jovanke,
ro. Vukov i. Osnovnu i srednju kulturoloku kolu zav rila je u Subotici. Diplo
mirala je najprije na Vioj koli likovnih
i primijenjenih umjetnosti u Beog radu, a
1992. i na Akademiji umjetnosti u Novom
Sadu, na Odsjek u za umjetnik u grafik u u
klasi prof. Milana Stanojeva. Radila je kao
profesorica likovne kult ure u Ekonomskoj
koli u Subot ici, od 2001. kustosica je u
Modernoj galer iji Likovni susret u Subo
tici. lanica je Udruge likovnih umjetnika
prim ijenjen ih umjetnosti i diz ajner a Voj
vodine od 2003.

Na ranim grafikama, jasnih i skladnih

oblika, provodi postupak redukcije i spe
cifine osobne rekonstrukcije viz ualnoga
sad r aja. U jed instvenom, opse nom ci
klus u lin og rav ur a Sin ag og a slob odn im
rukopisom uspostavlja kreativan dijalog s
naslijeem, ostvar ujui raskone komp o
zicije reljefne fakt ure. Ekspresivn i otisci
iz cik lusa Putovanje na temu pruga i vla
kova, prepun i simbolike, odaju sig urnost
i umjetnik u zrelost. Slike u ulju i akrilu
Izvor: Histor ijski arh iv Subot ica, F: 47. 1226. II ostvar uje u intimistikom i ved rom ugoa
ju punim i zvunim bojama. Novija djela
23/1927.
veega formata u kombiniranoj tehnici sa
Lit.: Spomenica na proslav u et iristogodinjice imaju karakteristike autoriina specifino
smrt i Cara Jovana Nenada koja e se odrat i 4.
ga slobodnoga suvremenoga izriaja sna
septembra 1927. u Subot ici, Subot ica, 1927; M.
Aimovi, Car Jovan Nenad : povodom proslave an potez, definiranu formu, razvedenu, ali
et ir is tog od i njic e njeg ov e smrt i, Nov i Sad, vrstu konstrukciju slike, u koju ugrauje
[1927]; P. Peki, Car Jovan : epska pesma u deset vlastit lik i port ret.
pevanja, Subotica, 1927; Polaganje temelja spome
nik u Cara Jovana Nenada, Zemljodilski kalendar
za prestupnu godinu 1928, Subotica, 1927; P. Pe

Samostalne izlobe ostvar ila je u Su

botici, Osijek u, Zrenjan inu, Novom Sadu
75

JOVANI-VIDAKOV I

i Beog radu. Sudjelovala je na va nijim (slova. Bratislava), a pravne je znanosti

skupn im izlobam a i man ifestacijam a u stud ir ao u Prag u, Beu i Peti, gdje je i
Srbiji, Hrvatskoj, Madarskoj i Crnoj Gori. diplomirao 1860. Kad je Svetozar Mileti
Djela su joj bila uvrtena u velike projekte: postao gradonaeln ik Novoga Sad a 1861.,
Suvremena umjetnost Hrvata u Vojvodini, kao jedan od njegovih najbliih suradnika,
Umjetnost u Vojvodini danas, Umjetnika imenovan je za podbiljenika u gradskom
grafika i suvremeni mediji, Srpska grafika poglavarstvu (magistrat u). God. 1863. po
stao je uprav itelj srpske zak lade Tek elija
num u Peti, gdje je usporedno studirao i
medicinu, koju je diplom irao 1870. Radio
je kao lijenik ope prakse u Novom Sadu,
Pan ev u, Srijemskim Karlovcim a, Fut o
gu, Srijemskoj Kamenici, Beogradu, Beu
i Zagrebu, a bio je i dramat urg Narodnoga
kazalite u Beog radu 1890.-98. Pok renuo
je i ureivao srpske knjievne, satir ike i
djeje asopise Javor, Zmaj (po njemu je
J. Jovani-Vidakovi, Rozeta,
i dobio nadimak), Neven i dr. te almanahe
linogravura u boji, 1997.
i kalendare. Ust rajno se bavio knjievnim
radom i sudjelovao u politik im borbama.
danas. Sudjelovala je u radu vie umjetni Pod utjecajem Branka Rad iev ia pisao
kih kolonija i grafikih radionica u Vojvo je pjesme ljubavne tematike, a budui da
dini i Mad arskoj. Izradila je ilustracije za mu se pjesnitvo esto proima s politi
nekoliko publikacija, bajki i pripovjedaka kim ang a manom, za etn ik je sat ir iko
(meu ostalim, i za knjigu bajki B. Vujkova ga i drutveno angairanoga pjesnitva u
Razlinkavi zec, Subotica, 2006.), a izradi srpskoj knjievnosti. Posebno se istaknuo
la je i likovnu nag radu za ivotno djelo u kao djeji pjesnik. Prevodio je s mad ar
podr uju knjievnosti, koje je na VII. da skoga, njemakoga, ruskoga i engleskoga
nima Balinta Vujkova (2008.) primio Lazar (Jnos Arany, Sndor Petfi, Johann Wol
Merkovi. Kao kustosica ostvar ila je vie fgang Goethe, Mihail Jurjevi Ljermontov,
autorskih projekata. Dobitnica je priznanja Aleksandar Pukin, Alf red Tennyson i dr.).
Opine Subotice Pro urbe (2007.).
Kao pripadnik Srpske narodne slobodoum
Lit.: O. ram, Jasmina Jovani Vidakovi, kat a ne stranke Svetozara Milet ia, akt ivno je
log, Osijek, 2001; B. Duranci, Jasmina Jovani sudjelovao u borbi srpskoga graanstva u
Vidakovi : Sinagoga, katalog, Subotica, 2002; O. Ugarskoj za ouvanje nacionalne samobit
ram, Osobna rekonstrukcija viz ualnog svijet a,
nosti i prava, suprotstavljajui se mad ar i
Klasje naih ravni, 1-2/2005, Subot ica; I. Lova,
za
ciji. Bio je izrazit liberal i republikanac.
Jasmina Jovani Vidakovi : Putovanje : Utazs,
kat alog, Subotica, 2006; Dodela zvanja poasni S romant iarskim oduevljenjem uzd izao
graanin Optine Subotica i pirznanja Pro urbe je prolost srpskoga narod a, ali je ujedno
Subot ica, 2007. : Szabadk a Kzsg dszpolgri bio i zagovornik suradnje Hrvat a i Srba u
cmnek s Pro urbe djnak adomnyozsa Sza
borbi prot iv mad ar izacije, ismijavao sla
badk a, 2007. : Dodjela zvanja poasni graanin
opine Subot ica i priz nanja Pro urbe Subot ica, bie rastoene tuinskim odgojem, mlake
oport uniste, despote i tirane. Bio je najpo
2007., broura [Subotica, 2007].
pularn iji srpski pjesnik svojega vremena.

O. ram
Njemu u ast Srijemska se Kamenica neko
JOVANOV I, Jovan Zmaj (Novi Sad, vrijeme slubeno zvala Zmajeva Kameni
24. XI. 1833. Srijemska Kamenica, 3. VI. ca, a veliki festival za djecu u Novom Sadu,
1904.), knjievnik, prevoditelj, kult urni i koji je 1958. pok renut pod imenom Festival
politik i djelatn ik. Gimnaziju je pohaao djeje poezije, drame i lutkarskoga kazali
u Hala u (mad. Kiskunh alas) i Po unu te, od 1969. nosi ime Zmajeve djeje igre.
76

JOVANOV I

Zmajev su knjievni i javni rad pratili i

junougarski Hrvati. Njegov prijevod epa
Vitez Ivan od Snodra Petfija, bio je osno
va Franji Bodolskome za prepjev epa na
bunjevako narije poetkom preporod
noga razdoblja junougarskih Hrvata 1873.,
u emu ga je Zmaj i podupirao. Njegov je
prijevod pjes me mad ars kog a pjes nik a
Emila brnyija ml. (1850.-1920.) Materinji
jezik preuzet iz lista Javor te tiskan na na
slovnici Nevena br. 4/1889. te jo dva puta
u Subotikoj danici (za 1890. i 1908.), koja
mu je objavljivala i pjesme. Subotiki srp
ski knjievnik Antonije Hadi zabiljeio je
prigodnim lankom njegovih 40 godina ra
da u Subotikoj danici za 1890., a Neven je
objavljivao i razliite krae prigodne vijesti
o njemu: o dodjeli odlikovanja crnogorsko
ga knjaza Nikole iz 1887. i srpske vlade iz
1890., zabiljeen je njegov 70. roendan, a
znakovita je i vijest u povodu proslave 50.
obljetnice Zmajeva rada u Zagrebu 25. VI.
1899. pod naslovom Hrvacki Srbi pritirava
ju poso: unato tomu to se Zmaj zaljubio
u hrvatsku pristolnicu, nastanio se u Zagre
bu i sa svojim doktorskim zvanjem sluio
je hrvack u domovinu Neki pretirani Sr
bi ovu zgodu upotribie da u srcu hrvatcke

A. Petfi, Vitez Ivan, prepjev na

bunjevakome narjeju Zmajeva
srpskoga prijevoda, Subotica, 1873.

domovine nijekaju hrvatstvo i hrvacku, da

govore o srpskim plitivikim jezerima, o
Zagrebu kao sreditu srpstva. Nek rologe
su u povodu njegove smrti objavili Neven
i Subotika danica. U onom objavljenom
u Nevenu andor Raji napisao je da zbog

Zmajeve smrti tuguje slavenska vila, a da

je, iako je on pisnik srpski, njegova smrt
gubitak i za nas. I mi smo donosili njego
vih pisama, i mi smo mogli uiti se od njega
lipih rii i izraza jezika zajednikoga.
Lit.: Neven, 9/1887, 4/1889, 8/1890, 7/1899, 1/1904,
7/1904, 22/1914, Subotica; S. Parmaevi, Zmaj i
Hr vati, Novi Sad, 1934; V. Kresti, Zmaj i Hrvati,
Novi Sad, 1987; Enciklopedija Jugoslavije, 6, Za
greb, 1990; J. Buljovi, Subotiko izdanje Vite
za Ivana: O jednoj bunjevakoj adapt aciji Zma
jevog prevod a Viteza Ivana, u: isti, Filoloki
ogledi, Subotica, 1996; Hrvatska enciklopedija, 5,
Zag reb, 2003; M. Cindor i inkovi, E. Baant, N.
Bai Palkovi, Bunjevak o-ok ak i kalendar i:
1868-1914: Bibliografi ja, Subotica, 2011.


S. Bai

JOVANOV I, Milan (Vukovar, ?, 1849.

Vukovar, 8. ili 9. XI. 1915.), odvjetn ik,
drutveni djelatnik, suradnik bunjevakih
preporodn ih glasila. Sin je uglednoga vu
kovarskoga odv jetn ik a, knjievn ik a i po
litiara Pavla. Pravo je zav rio u Eperjesu
(slova. Preov). Vukovarske ga Sriemske
novine, vezano uz raz na drutvena doga
anja, spominju kao viteza-akademika
bio je lan pravnih akademija i instit uta
u Bruxellesu, Rimu i Pariz u, a nekoliko je
strun ih radova objav io u raz nim europ
skim pravnim asopisima. Darivao je knji
ge vukovarskoj Gimnaziji, od kojih su neke
do danas, s njegovim posvetama, sauvane
u knjinici Gradskoga muzeja u Vukovar u.
Poput oca, koji se se zau zimao za poli
tik u i kult urnu suradnju Hrvata i Srba, i
on je jo kao student bio jedan od nekoliko
Srba sudionika preporodnih gibanja juno
ugarskih Hrvata tijekom 1870-ih: redovito
je suraivao s Ant unovievim Bunjeva
kim i okak im novinama te Bunjevakom
i ok ak om vilom, a poslije i s Kalorom
Milod anoviem, za iji je Subat ik i (po
slije: Subotik i) glasnik pisao knjievne i
gospodarske priloge.
Lit.: Bunjevaka i okaka vila, u: Bunjevake i
ok ake novine, 2/1871, Kalaa; Neven, 18/1913,
Subotica; Sriemske novine, 10. XI. 1915, Vukovar;
Srpska bibliog rafi ja, 7, Beog rad, 1991; Srpski bi
ografski renik, 4, Novi Sad, 2009.


S. Bai

77

JOZEFINIZAM

JOZEF IN IZ AM, naziv za prosvjet itelj

sko-aps ol ut is tik u vlad av in u Jos ip a II.
Habsburgovca, rimsko-njem akoga car a
(1765.-90.) te hrvatskoga i ugarskoga kralja
(1780.-90.), najstar ijega sina Mar ije Tere
zije. Od 1765. do 1780. bio suvlad ar Ma
rije Terezije, koja nije vrsto vjerovala u
prosvjet iteljske ideje. Nakon njez ine smr
ti postao je sam ovlad arom s despotskim
znaajkama, koji je htio svojim narodima
initi dobro i protiv njihove volje. Bio je
uvjeren da naobrazba moe poprav it i svi
jet, zbog ega je uveo prog ram poveanja
pismenosti u Habsburkoj Monarhiji, te da
on kao prosvijeeni vladar ili prosvije
en i apsolut ist moe provesti u djelo na
ela francuskih prosvjetiteljskih filozofa.
No povijest ga je ocijenila kao vladara bez
osobitih vladalakih vrlina.
Jozefi niz mom se u irem smislu nazi
va sustavno provoena reformska politika
Bekoga dvora u drugoj polovini XVIII. st.,
koja je obrise dobila za vladavine Mar ije
Terezije, a odluno ju je provodio Josip II.,
osobito na ter itor iju Ugarske. Pojedina rje
enja, prakse ili posljedice te politike trajali
sve do kraja XIX. st. Pretpostavljala je re
formu dravne organizacije i uprave te nje
zinu centralizaciju, s policijskim i sudskim
tijelima podreenima sredinjoj vlasti te uz
ukidanje upanijskoga sustava u Hrvatskoj
i Ugarskoj; preustroj Vojne granice, to je
uvjetovalo mig raciju hrvatskih plem ik ih
obitelji iz Pok uplja i okolice Turopolja u
Banat; djelomino ukidanje vezanosti se
ljaka za zemlju; pribliavanje Rusiji u vanj
skoj politici, a snanu germanizaciju u unu
tarnjoj njemak i jezik trebao je postati
sluben i umjesto lat inskoga, to je pobu
dilo mad arsko nezadovoljstvo. Pred kraj
ivota, zbog neuspjeha u Austro-turskom
rat u 1788.-90. te zbog otpora ugarskoga i
hrvatskoga plemstva, Josip II. pov ukao je
glavninu upravnih reforma u ugarskom i
hrvatskom dijelu zemlje.
U uem smislu, jozefinizam obuhvaa
politik u Josipa II. prema Katolikoj crk vi
radi njezina podv rgavanja dravnoj vlasti
(cezaropapizam). Crkvene reforme, kao bt
jozefi nskoga zakonod avstva, temeljile su
78

se na pok uaju pom irenja vjerovanja Ka

tol ike crk ve s idejam a prosvjet it eljstva,
prema kojima je crk va trebala biti moral
no-odgojna ustanova puka pod kontrolom i
u slubi konsolidacije drave. Tako je 1781.

Josip II.

uvedena kont rola nad papinskim bulam a

te ih je prije njihove provedbe u Monarhiji
morao odobriti vladar (regium placet). Iste
je godine ustanovljena vjerska tolerancija i
ukinut stat us dr avne relig ije (relig io do
minans) Katolikoj crkvi; dokinuti su kon
templat ivn i crk ven i redov i 1782. jer nisu
slu il i naobrazbi mlad ih, njegovanju bo
lesnih i duobri nitvu, a odu zeta su im i
imanja za Josipa II. zatvoreno je oko 700
samostana, prije svega, pavlinskih, bene
diktinskih, isusovakih i franjevakih; pod
idejom izjednaavanja crk venih s ter itor i
jalnim granicama ukinuta je podreenost
pojedinih podr uja stranim biskupijama te
crkvenih redova sredinjim upravama koje
su se nalazile izvan Monarh ije; proveden
je preustroj upa i izgraene su nove crkve
nakon to su velike upe podijeljene na ma
nje zbog novoga propisa da nitko ne smije
pjeait i do crk ve dulje od jednoga sat a;
reform ir ane su dr avne kole za sveen i
ke i uveden je dravni nadzor nad Crkvom
preko sveenstva podlo noga biskupskoj
vlasti, budui da se od sveenika oekivalo
da na vjernike ne utjeu samo vjerski nego
i da ih vode u smjer u pouzdanoga dravnograanskoga stajalita.
U provedbi tak ve pol it ike dvor u su
glavni savez nici bili dijecezanski biskupi,
koji su, zbog jaanja vlastitih pozicija, bili

zainteresirani za preustroj biskupija i po

veanje njihovih crk venih ovlasti, osobito
u Ugarskoj na podr ujima to su prije bi
la pod osmanskom vlau u rukama bi
skupa koncentriraju su ovlasti koje su prije
imali razliiti crkveni dunosnici jer su po
stali i predstavnici sredinjih civilnih vlasti.
S druge strane, crkveni redovi, zbog svoje
samostalnosti i upravljake navezanosti na
sredita izvan Habsburke Monarhije, nisu
se uklapali u sustav cent ralizacije i prot u
turske katolike restauracije u Monarhiji te
su bili izloeni razliitim negativnim mje
rama, kao to su odu zimanje samostana i
upa (naredbom Mar ije Terezije iz 1754.
franjevake upe predane su dijecezanskim
sveenicima), zabranjivanje povezanosti s
upravama redova i stavljanje njihova ivota
i djelovanja pod nadzor mjesnih biskupa i
dr avn ih vlasti (nex us passiv us), odre i
vanje uvjeta za primanje novih lanova, tj.
zabranjivanje por asta ili poveanja broja
redovn ik a (numer us clau sus) i odobrava
nje programa obrazovanja od strane drave.
Drugim rijeima, s redovnitvom se rau
nalo samo kao s rezerv nim radn icim a u
izv ravanju pastoralnih i socijalnih zada
taka (F. E. Hoko). U duhu tih naela, a
zbog nedostatka dijecezanskih sveen ika,
Mar ija Terezija donijela je 1774. naredbu
o ukljuivanju franjevaca kao svjetovn ih
sveen ika u upn i pastoral, to je ubrzo
provedeno na ter itor iju Prov incije sv. Iva
na Kapistrana, koja je obuhvaala samosta
ne u Slavoniji, Srijemu i Bakoj, u okolici
Budimpete, Banat u i Sedmog radskoj, tj.
Transilvaniji, a samo 1785. svjetovnim je
sveenicima postalo 150 franjevaca.

JOZEFIN IZAM

nika Provincije sv. Ivana Kapistrana vie je

nego prepolovljen 1770. bilo 455 franje
vaca, a 1800. samo 191, od kojih su mnogi
bili star ije dobi. Negat ivn a posljed ica jo
zefi nistik ih reforma bilo je i zat varanje
nekih samostana u razdoblju od desetak
godina ukinuto je desetak franjevakih sa
mostana u Kapistranskoj provinciji: u un
tiu 1779., Pet rovaradinu 1786., Sombor u
1786., Paku 1787., Rum i 1787., (Slavon
skom) Brodu 1787., (Staroj) Gradiki 1787.,
Tolni 1787., Poegi 1789., Temivar u 1789.
i Velikoj 1795., a Provincija je ostala i bez
dva svoja najvea i najva nija samostana
u Osijeku i Budimu, koje su franjevci mo
rali napustiti i zamijeniti za manje.

God. 1783. zat voren je i jedan broj fra

njevak ih visok ih filozofskih i teolokih
uilita: u Budimu, Mohau, (Slavonskom)
Brodu, Osijek u, Poegi... Ona na samo to
su imala velik u va nost za izobrazbu no
vih narataja redovnika u Provinciji nego
su presudno utjecala i na ostale segmente
kulture podunavskih Hrvata tijekom XVIII.
i u prvoj polovin i XIX. st., prije svega u
jezikoslovlju te nabo noj i vjerskosapijen
cijalnoj knjievnosti. Zabranjena je k to
mu i veina bratovtina koje su djelovale
uz pomo franjevaca pri samostanima (npr.
Bratovtina pojasa sv. Franje, Bratovtina
Bezg renoga zaea Blaene Djevice Ma
rije, Bratovtina Presvetoga oltarskoga sa
krament a) te Svjetovn i franjevak i red, a
zabranjeni su i mnogi blagdani i procesije
te su ograniena hodoaa, ime je uve
like nar uen i zaustavljen prog ram posli
jet ridentske obnove u Katolikoj crk vi na
ovim podr ujima. Pa ipak, tovanje tzv.
Sve su te su mjere, osim na smanjenje franjevak ih svet aca, prije svega sv. An
broja franjevaca u Monarhiji, utjecale i na tuna i Blaene Djevice Mar ije, meu po
osiromaenje njihova pastoralnoga djelova dunavskim je Hrvatima do danas raireno.
nja te na naputanje redovn ike stege, to S druge strane, smanjivanje pastoraln ih
je rez ultiralo otk lonom od ivot a u duhu aktivnosti franjevaca meu hrvatskim pu
sv. Franje Asikoga. Najpoznatiji je primjer kom izravno je povezano s njihovom ma
za to franjevac Ignjat Dominik Martinovi darizacijom, napose u podr ujima gdje su
(1755.-1795.), koji je nakon izlaska iz Reda Hrvati inili znatnu manjinu (Budim i oko
postao najprije sveenikom, zatim ateistom lica, Temivar i dr.) te u novoustanovljenim
i voom hrvatskih i ugarskih jakobinaca, manjim upama, budui da su franjevci bili
a na kraju je pog ubljen kao urotnik. Za 30 jedini nositelji ouvanja nacionalne svijesti
godina jozefinistikih reforma broj redov meu etniki hrvatskim stanovnitvom.
79

JOZEFINIZAM

Najjai otpor spram mijeanja dravne

vlasti u crkvene poslove pruali su upravo
franjevci. U Provinciji sv. Ivana Kapistra
na njegovi su predvodnici bili provincijali
Josip Pavievi (1734.-1803.) i Grg ur eva
povi (1786.-1830.). Njihova su nastojanja
sprijeila rasap franjevakoga ivota i dalj
nje unitavanje temelja njihova redovn i
koga poslanja. Posjedovali su moralni i in
telekt ualni integritet, a svoje su najvanije
aktivnosti usmjerili na obnovu redovnitva
te reafirmaciju autentinoga idejnoga i po
vijesnoga franjevakoga identitet a. eva
poviev spis Statuta municipalia, koji je od
1829. postao i zakonik Provincije sv. Ivana
Kapistrana, omog uio je restau raciju fra
njevakoga zakonod avstva iz predjozefi n
skoga razdoblja te je odigrao kljunu ulogu
u obnovi franjevakoga reda u Provinciji i
vraanju na franjevaki nain ivota u du
hu naela njegova utemeljitelja sv. Franje.
Djelovanje prema tomu programskomu do
kument u slijed ili su i budui prov incijali,
osobito Kajo Agji (1805.-1892.) i Mar ijan
Jai (1795.-1858.).
Iako je car kratko prije svoje smrti bio
prisiljen pov ui neke od svojih crk venopolitik ih reforma, promjene u crk venom
sustav u bile su skromne, pa npr. samosta
ni vie nisu ukidani, ali nisu ni obnavlja
ni. Budui da je sustav dravne vlasti nad
crk vom odran sve do 1848., jozefinizam
je stvor io crk vene mehaniz me za kasniju
mad ar izaciju pa je s obzirom na nacio
nalno-integ racijske procese podunavskih
Hrvata ostavio trajne negativne posljedice.

borski vir ilist lan gradske skuptine u

koju je uao temeljem porez noga cenz usa.
Sin je Mate, najimunijega Nenadianina
iz druge polov ine XIX. st., koji je imao
oko 400 jutara zemlje i velika stada ovaca,
i majke Klare, ro. Frat ri. Sa suprugom
Rozom, ro. ini, imao je dva sina i
mu i Per u.
Jozii su se na prostore u okolici Som
bora naselili 1689.-90. Prv i je doao Da
vid s 11 sinova, ivjeli su u bunji i ima
li svoju suvaju, a odatle su se poslije i
raseljaval i. Izr avn a loz a od prv ih Joz ia
presahnula je jer poslije nisu imali mukih
potomaka. Danas u Nenadiu ima 8 obitelji
koje nose prezime Jozi i imaju ukupno tri
desetak lanova. Neke su u dalekom srod
stvu s prv im doseljen icim a. Danas meu
naji m un ije obit elji u Nen ad i u spad aju
obitelji ene (Cakanovi) i Josipa Jozia.
Lit.: M. Beljanski Somborski salai, Sombor, 1970.


A. Firanj

JOZI, Josip (Jzich, Jzsef) (Sombor,

10. VIII. 1863. Valpovo, 21. VI. 1924.),
sveen ik, pisac. Pot jee iz zem ljor adn i
ke obitelji Ivana i Mar ije, ro. Kalanj. U
peuko sjemenite stupio je 1882., a 1888.
postao je sveen ikom Peuke biskupije,
koja je sve do 1972. obu hvaala i 13 upa
u sjevernoj Slavoniji i hrvatskom dijelu Ba
ranje. Nakon deset godina slube kao ka
pelan bio je upnik u Valpov u 1899.-1911.
Ondje mu je Ante Evetovi Miroljub bio

Lit.: F. E. Hoko, Jozefinistiko zakonodavstvo u

evapovievim Stat uta municipialia, Croatica
Christiana periodica, 28, Zagreb, 1991; E. Zllner,
Th. Schssel, Povijest Austrije, Zagreb, 1997; F. E.
Ho ko, Uvoenje joz ef in is tikog pas tor alnog
ustrojstva i slavonsko-podunavski franjevci, Bogo
slovska smot ra, 1/2001, Zag reb; N. Bud ak, M.
Strecha, . Kruelj, Habzburzi i Hrvati, Zag reb,
2003; F. E. Hoko, Franjevci u Slavoniji i Poduna
vlju u vremenu kasnog jozefinizma, Croatica Chri
stiana periodica, 55, Zagreb, 2005; www.ofm.hr.


T. igmanov

JOZI, uka (Nenadi kraj Sombora, 23.

IV. 1850. ?, 1915.), veleposjednik, som
80

J. Jozich, Ubojstvo Franje Ferdinanda,

Subotica, 1915.

JOZI

kapelan 1902.-04., a poslije ga je i naslije ralatva, za Jozia je uvijek bila karakter i

dio kao upnik. Umirovljen je 1916.
stina redukcija i saimanje prostora u slici
Dok je kratko bio na slubi u Sombo te razdvajanje slikarski bitnoga od onoga
ru (2. V. 1914. 30. IV. 1915.), napisao je to nije. ist i posebno senzibiliziran glede
22. III. 1915. spjev Ubojstvo Franje Ferdi boje, koja je od poetka bila njegov likov
nanda i u vlastitoj ga nak ladi dao tiskati ni odabir, uz prevoenje mot iva i prep o
na 13 stranica maloga formata (18 x 11,25 znatljiv dukt us, ostvar io je mnogobrojne
cm) u Tiskar i sv. Ant una u Subotici. Pri karakter istine ambijentalnosti zaviaja u
hod od prodaje po cijeni od 20 filira bio je umskim krajolicima i vedutama gradova.
namijenjen za potpor u slijepim vojnicima. Bili su to suvremeni zvuci kobalta, rubina,
U svojem djelu pjeva o ubojstvu prijestolo safi ra i smaragda, bez primjesa lokalnoga
nasljednika Franje Ferdinanda u Sarajev u tona. Od 2000. do 2011. postupno je gra
kao o silnom zloinu. Predstavio ga je kao dio nefig urativni opus. Za te slike vezana
velikoga junaka te je iznio svoje vienje je drukija, tvra paleta i otri kont rasti
razloga atentata i okruje u kojem se zbio. boja te posebn i ritmovi od cent ra prema
rubnim dijelovima na slici u svim smjero
Djelo: Ubojstvo Franje Ferdinanda, Subotica, 1915. vima. Rukopis je ostao isti, dok se nain
konstrukcije prom ijen io. To su djela vrlo

M. tefkovi
vrste arhitektonike i nisu poetizirana kao
JOZI, Stjepan (Monotor, 24. V. 1951. fig urativni uradci u proteklom razdoblju.
Zag reb, 21. VII. 2011.), akademski slikar.
Sin je Stjepana i Mande, ro. Kusturin. U
godini roenja roditelji su mu se doselili u
Vinkovce, grad u kojem je zav rio osnov
nu i srednju kolu. Upisao se na studij sli
karstva na Akademiji likovnih umjetnosti
u Zag rebu 1979., a diplomirao je 1983. u
klasi profesora Vasilija Josipa Jordana. Na
kon zavretka studija vratio se u Vinkovce,
gdje se isprva zaposlio u gospodarstvu, a
onda je neko vrijeme radio kao srednjokol
ski profesor likovne umjetnosti. Neposred
no prije Domovinskoga rat a zaposlio se u
S. Jozi, Slavonski krajolik, 2007.
Gradskome muzeju u Vinkovcima, u kojem
je 1991. izabran za ravnatelja ustanove i vo
Uz slikarstvo, bavio se raunalnom gra
ditelja kustosa Galerijskoga odjela. Dunost fikom, grafikim dizajnom, ilustriranjem
ravnatelja obnaao je do 2011. Za njegova knjiga i organ izacijom izloaba. Kao dra
mandata Muzej je postupno proiren, a dje govoljac bio je aktivni sudionik Domovin
latnost i strunost znatno su obogaene.
skoga rata. Od 1967. samostalno je izlagao
Ve na samom poetk u svojega slikar u Hrvatskoj i inozemstvu vie od etrdeset
skoga puta u osobni izr iaj otrgnuo se od put a (Ohrid, Kum anovo, Zag reb, Osijek,
utjecaja profesora Jord ana. Bio je neobi Vukovar, Slavonski Brod, Split, Makarska,
no vjet i priz nat kao akvarelist u ranim Trilj, irok i Brijeg, Berlin, Freiburg, Re
god in am a, nep osredno nakon zav rene gensberg, Bonn, Stuttgart i dr.) i vie od
akademije. Kritika ga je oznaila kao nje sto puta skupno na revijalnim i ir iranim
nu i suptilnu slikarsku duu, slikara za izlobama. Uz redovite obveze i kontinu
Slavoniju nesvakidanjeg koloristikog bo irano bavljenje slikarstvom, bio je voditelj
gatstva. Prvi vaniji ciklus ovjek i sport Likovne radionice Djejega doma sv. Ana u
definirao je 1983. Iako je bio vezan za fig u Vinkovcima te umjetnikih kolonija u Selcu
rativni izr iaj veim dijelom svojega stva i Lovranu. Bio je nezaobilazan i poznat kao
81

JOZI

velik humanist. Darovao je vie od 120 svo

jih djela za pomo djeci, udrugama, branite
ljima i invalidima. Za svoj rad vie je puta
nagraivan i odlikovan, meu ostalim i Re
domDanice hrvatske s likom Marka Ma
rulia za osobite zasluge u kult uri (1996.).
Pokopan je uz visoke vojne poasti na
vinkovakome Gradskom groblju.
Lit.: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Zag reb,
1995; T. al i, Vink ovak i leksik on, Vinkovci,
2007; I. Belamar i, Stjepan Jozi, katalog, Zagreb,
2009; M. Beli, Stjepan Jozi, katalog, Vinkovci,
2009; Z. Dvojkovi, Stjepan Jozi, katalog, Vuko
var, 2010.


I. Belamar i

JOZ I-PRODAN, Anic a (Jakoevi)

(Santovo, 31. X. 1889. Santovo, 27. IV.
1977.), kaz ivaica usmene knjievnosti.
Ki je poljodjelca Joze Jozia i Marice, ro.
Arijanov. Koristila se i ouhovim prezimenom Jakoevi. Budui da je bila iznimno
darovit a uenica, uitelji su eljeli da na
stavi kolovanje, ali zbog siromatva to nije
bilo mog ue. Zav rivi est razreda puke
kole, sluila je kod imunijih obitelji. Kao
djevojka isticala se u ondanjoj glasovitoj
santovakoj dalard i, crk venom pjeva
kom zbor u. Budui da je bila uzorna vjerni
ca, mnogo je godina bila poimalja, koja
u crkvi poinje pjevati ili moliti, te glavna
organ izator ica judskih hodoaa. Radn i
je vijek provela kao obina seljanka obra

ujui nekoliko jutara zemlje, a poslije je

bila lanica mjesne poljoprivredne zadruge.
Meu mnogobrojn im santovak im ka
zivaima usmene knjievnosti zauzima po
sebno mjesto jer pripada u red onih koji su
spoz nali va nost spaavanja hrvatske kul
turne batine. U svojem je pamenju uu
vala narodne pripovijetke, balade, aljive,
svatovske pjesme, bearce, brojilice, djeje
pjesme i igre, uspavanke, nar icaljke, zago
netke, poslovice, puke prispodobe, izreke...
Prema njezinim rijeima, za to moe zahva
liti svojim precima: baki Mandi Lukaev (r.
1842.), koja je u Beregu bila jaukaa te su
je mnogi zvali da predvodi oplakivanje po
kojnika; djedu Stipi Joziu, glasovitu gajda
u koji je svaku pismu zno; mami Marici
Arijanov (1870.-1924.), koja je u mladosti
mnogo risar ila u lavon ije (sudjelovala
na sezonskim rat arskim poslov ima), gdje
je takoer nauila vie narodnih pjesama;
te krsnoj kumi Mariji Ricin Vakoev, koja
je znala sijaset pripoviaka.
Sve te ostvaraje uma i duha naih pua
na, priprostih seljana, sluajui ih mnogo
put a, sna Anica je upila u sebe, a u sta
rosti kazivala mlaima jer, kako je isticala,
teta bi bila da se zaboravi to ta su nai
stari tako voljili i im su ulipavali divane,
mobe i prela.
Lit.: . Mandi, Tragom jedne balade, Hrvatski
kalend ar 2004, Bud imp eta, 2004; . Mand i,
Santovaka sveznadarica, Hrvatski kalendar 2009,
Budimpeta, 2009; . Mandi, ok ica sam i bit u
dovika, Budimpeta, 2009; . Mandi, Pismu piva
prilipa divojk a (rukopis); . Mandi, Biser po bi
ser ogrlica (rukopis); . Mandi, Na izvor u bi
strom (rukopis); . Mandi, Puke pripovijetke po
kazivanju A. Jozi Prodan (rukopis).


Anica Jozi-Prodan
82

. Mandi

JOINO SELO, zaselak oko 4,5 km sje

veroistono od urina. Nalazi se na 14,7
km Pairskoga puta u smjer u od Subotice,
na krianju s Moravikim putom, koji vodi
prema urinu. Nije poz nato kad je nase
lje nastalo, ali je, prema kazivanju star ijih
ljudi, postojalo i u XIX. st. kao Jozsi fa
lu (hrv. Joino selo). Ime je dobilo prema
Josipu Pijukoviu, zvanomu ba Joa, koji
je na rask riju putova imao kuu, u sklopu

JUD

Lit.: O. Penav in, L. Mat ijev ics, Szabadk a s kr

nyke fldrajzi neveinek adattra, jvidk, 1976;
D. Cssz, Knyrgsnk sznhelyei, 2, Szabad
ka, 2004.


P. Skenderovi

JUD (mad. Mriagyd), naselje i najstari

je marijansko svetite u Baranjskoj upani
ji, Mad arska. God. 2001. naselje je imalo
oko 1500 stanovnika. Baki ga Hrvati zovu
Jud, a baranjski ud. Do 1934. slubeno
mu je ime bilo Gyd, a tad a je prom ije
njeno u Mriagyd. God. 1977. prip ojen
je gradu ik lou. Danas je posve mad ar
sko reformatsko mjesto njegov i su sta
novn ici katolik u vjer u napustili 1537. U
neposrednoj okolici ive Mad ar i katolici
(Nagyharsny, Sikls, Harkny, Csarno
ta, Nagyttfalu, Egyhzasharaszti, Ipacsfa,
Drvaszabolcs),
ali podalje se nalazi i velik
Joino selo
broj naselja u kojima ve stoljeima obi
nje krmu, tj. mijanu, a poslije i prodava tavaju i Hrvat i: na jug u Kaad (Ksd),
on icu, tj. duan. Bio je asnik u Austro- Breme (Beremend), Star in (Drvasztra),
ugarskoj vojsci. Naselje se postupno ir ilo odnedavna i iklo (Sikls), na sjever u Ata
i na kraju je imalo petnaestak kua. Nasta (Ata), Salanta (Szalnta), Nijemet (Nme
njivali su ga obrtnici te su ljudi s oblinjih ti), Suk it (Szkd), Pogan (Pogny), Suka
salaa, iz okolnih orova te iz Pavlovca i (Szke), Kuk inj (Kkny), Udvar (Pcsu
urina bili upueni na njega. Osim krme dvard) i Semelj (Szemely).
i prodavaonice, u selu su se nalazili jo i
Izvor vode u podnoju judskoga brda
iz mar i uster (Stipan Baji), zatim kru ve je u rimsko doba kada je tuda vodila
par i strugar (Nikola Poljakovi Puvalo), cesta izm eu Sopia ne (dan a njeg a Pe u
brija (Roko Gri), krovopok riva i trar ha) i Murse (dananjega Osijeka) sluio
(Bela Ori Garin), bognar i stolar (Ivan kao prirodno odmor ite. Poslije su tu i
Poljakovi Puvalo) te krojaica (Karolina vjeli Huni, Longobardi, Avar i, a zatim is
Ori, ro. Vojni Hajduk Lugarovi). Na tonoslavensko pleme Anti. Pretpostavlja
Moravikom put u na Kujund iev u salau se da su krani Slaveni jo prije dolaska
(Garaevi) nalazi se kri krajputa, koji su Mad ara 896. tu postavili kip Djevice Ma
podigli Joso Kujund i i njegova supruga rije. Prema predaji, naselje je naz vano po
Marga Vukovi 1912. U Joinu Selu odr mad arskom voi Gydu, sinu kumansko
avalo se protenje na Spasovo, kada su se ga vojvode Etua, koji je ovamo doao u vri
postavljale at re sa eeroima u cent ru, jeme mad arskoga osvajanja Panonije. Taj
tj. na rask riju putova. Elekt rina energija je predio kralj sv. Stjepan oko 1000. pre
u selo je dovedena 1970-ih, ali kako asfal dao benediktincima iz Pevara (Pcsvrad),
tiranom cestom nije povezano s najbliim koji su 1006. iznad Mar ijina kipa podigli
urinom, stanovnitvo se postupno po kapelicu. God. 1148. kralj Geza II. ovdje
elo raseljavati. Na kraju XX. st. ondje vi je zat raio pomo od Bogorodice za vojnu
e nije stanovao nitko, a kue su jedna po protiv Bizant a i kapelicu je dao proir iti.
Nju su u XV. st. obnovili u gotikom stilu.
jedna sruene.
Izvor: kazivanje Albe Skenderovia iz Male Bo
sne (Kujund iev or) i Mar ije Skenderovi, ro.
ovi (1913.-1991.), iz Joinog sela.

Nakon Mohake bitke 1526. Turci kape

lu nisu sruili, nego su je pret vor ili u da
miju. To je hodoasniko mjesto prebrodilo
83

JUD

turska vremena, ali je Gospin kip nestao.

Prema predaji, Blaena se Djevica ukazala
iklokim upanima Matiji i Ivanu Kopiu,
koji su se s posla vraali doma, te je od
njih zat raila da crkva opet bude katolika.
God. 1687. kranska je vojska nedaleko
odatle u Haranjskoj bici izvojevala velik u
pobjedu nad Turcima. Crkvu su, meutim,
najprije zau zeli pravoslavci, a zatim kalvi
nisti. Franjevaki gvardijan Tomo Kraljevi
osobno se obratio gospodar u sigetske tvr
ave generalu grof u Vecchiju, koji je na
loio da se crk va vrati katolicima. Judska
crkva 1698. iz Koprivnice dobiva novi kip,
donosi ga spomenuti gvardijan, to vjernici
s velikim potovanjem primaju od tada je
jatomice grnio svit u Jud (I. Pet re).
Za Rkczijeva ustanka 1703.-11. Go
spin kip najprije odnose iklo, a zatim u
Osijek, gdje je ostao do danas u franje
vakoj crkvi sv. Kria. Nakon Satmarskoga
mira 1711. stanovnici iz okolice Juda zah
tijevaju da im se Gospin kip vrati, ali ga
nisu dobili iako su se obratili i Svetoj sto

Jud (Mriagyd)
84

lici. Peuki biskup Franz Nesselrod 1713.

svetitu dar uje novi kip, koji se u crk vi i
sada nalazi na glavnom oltar u. God. 1739.
franjevci ondje grade samostan. Uz pomo
vjern ik a i zahvaljujui dar u hrvatskoga
bana Kazim ira Batthynya, izmeu 1739.
i 1742. crk vu obnavljaju u baroknom stilu
te je proir uju i posveuju Gospi od Srpa.
Iako je Josip II. 1788. svetite zat vor io, i
dalje se ire vijesti o ozdravljenjima, kojih
je u godinjacima samostana 1723.-99. za
biljeeno 302. Zbog toga je papa Pio VII.
Jud proglasio svetitem 1805.
Od 1860. omiljeno je mjesto hodoasnik kip Bolne Gospe. Od njega put vodi
uzbrdo do kria, to ga je 1900. dao posta
viti peuki biskup Smuel Hettyei u povo
du 900. obljetnice katolike Mad arske. U
ljetno doba crkva postaje pretijesnom zbog
mnotva hodoasnik a te je zato 1937.-38.
pokraj crkve, pod vedrim nebom, sagraen
oltar. Do 1918. ovamo su hodoastili i Hr
vati iz udaljenijih naselja (Subotica i okolna
naselja, zatim Pet rovaradin, upanja, Sla
vonski Brod, Bjelovar i dr.), i to najvie na
Duhove, Presveto Trojstvo 10. VI. te Ve
lik u Gospu 15. VIII. i Malu Gospu 8. IX.
Santovci su na hodoae Judskoj Go
spi uvijek ili na Duhove, a polazili su u e
tvrtak nakon jutarnje pjevane mise. Praeni
zvonjavom i mnotvom suseljana, Juci
(tj. hodoasnici na Jud) u povorci su odla
zili do kraja sela. Hranu su im do Dunava
nosila zapre na kola. Do 1918. Dun av se
prelazio kod Batine, a otada kod Mohaa.
Ilo se pjeice, sprijeda je bio krionoa, a
za njim dva barjakt ara. Kad bi se na pu
tu susrele dvije povorke, poz dravljale se
klanjanjem crk ven ih barjak a. Ilo se pre
ko Narod a (Nagynyrd), Titoa (Ttts)
i Viljana (Villny), a noilo se u Haranju
(Nagyharsny) u privatnim kuama ili u
gostionici. U petak nedaleko od judske cr
kve umivali su se, istili odjeu, a mlae
ene odijevale su ljokane opleke. Pjeva
jui su obilazili crk vu. Oni koji su se za
vjetovali inili su to na golim kolinima.
Ostavivi na konaitu prtljagu, hitali su na
misu. U subot u su kretali nat rag, prespava
li su u Mohau, a u nedjelju su stizali doma.

JUD

Za Hrvate u vojvoanskom dijelu Ba

ke do 1918. to je bilo najvanije marijansko
svetite, a nakon toga to je postao Bili Alj
ma (Aljma u Hrvatskoj). Za Bunjevce iz
Subotice i okolice nekada je bio obiaj da
najmanje jednom u ivot u hodoaste u Jud,
osobito prije stupanja u brak. Ilo se pot
kraj svibnja i poetkom lipnja, kada je bilo
najmanje poslova na njivama. U obiteljima
se barem godinu dana unaprijed znalo tko
e hodoastit sljedee godine, a pripreme
za put, koji je trajao oko dva tjedna, bile su
temeljite. ene su spremale odijelo i obuu
(pjeailo se u papuama), a sveano ruho,
cipele i iz me bili su u torbama njih su
odijevali i obuvali tek na odreditu. Imu
niji su ili uz pratnju konja s kolima. Na
put se kretalo poslije mise, na elu proce
sije noen i su kri i crk vene zastave, pu
tem se molila krunica i pjevale su se svete
pjesme, na usputn im kriev im a sveen ik
je predvodio molit vu i odrao kratk u pro
povijed. Noilo se po kuama u usputnim
selima. Hodoasnici iz Subotice i okolice
ili su putem preko Sombora i Berega do
Vodica kod Baje, gdje su imali stank u, a
kod Mohaa su na splavi prelazili Dunav.
U samom protenitu hodoasnici su se za
dravali dva do tri dana, a smjeteni su bili
kod mjetana, uz skromne nak nade. Povra
tak je bio istim putem, a posljednja posta
ja pred Suboticom bila je kod zvonceta,
smjetenoga na led in i Jakobieva salaa
kod Male Bosne, kraj kojega se nalazi Ja
kobi ev zav jetn i kri s testam ent om iz
1864. Nakon obvezatnoga goenja papri
kaem, odatle su se hodoasnici razilazili
svojim domovima.

Crkva Gospe Judske

djela brae Andrsa i Domokosa Szilgyija,

ime je crkva zadobila sadanji izgled.
Papa Benedikt XVI. na blagdan sv. Iva
na Krstitelja 24. VI. 2008. donio je odluk u
o uzdizanju judske crk ve u razinu manje
bazilike. Na svetoj misi u Judu 14. IX., na
blagd an Male Gospe, papinski nuncij Ju
liu s Janus proit ao je papin dek ret pred
mnotvom vjernika i hodoasnika. Svako
ga Marijina dana i za veih blagdana ovdje
se odrava protenje, na godinu 25 do 27
puta. Svake godine Jud obie oko 500.000
hodoasnika. Istono od judske crk ve na
lazi se Sveti zdenac, a vodu s njega hodo
asnici nose doma.
Izvor: upna spomenica, Mriagyd.

Lit.: Neven, 6/1902, Subotica; I. Pet re, Sveto mi

sto: Jud (Gyd), Danica ili kalendar za u Ugarskoj
God. 1950. u Mad arskoj se nacionali ivee Bunjevce, okce, Hrvate, Bonjake, Race i
ziraju kole te rasputaju redovnici, pa su Dalmatince : prosta god. 1925., Budapest, 1924;
B. Unyi, A mohcsi ferencesek trtnete, Gyntako i franjevci morali napusti Jud. Otada gys, 1943; A. Sek uli, Marijanske pobonosti
se za crkvu brinu svjetovnjaci. God. 1964. podunavskih Hrvata, Zag reb, 1985; . Mandi,
obnovljena je iznut ra, a 1972. izvana. Ob Najradosnije putovanje roda moga, Hr vatski ka
nova olt ara poela je 1981. God. 1991. cr lendar 1991: Godinjak za Hrvatsku narodnost u
kva je dobila novi krov, 1993. obojena je Maarskoj, Budimpeta, 1991; S. Balatinac, Jud
izvana, 1994. iznut ra, a 1996. obnovljen je ska crk va postala baz il ik a, Hrvatski kalendar
pod. Za upn ikovanja Franje Pavlekovia 1999, Budimpeta, 1998; A. Stanti, Kreposti na
ih predaka: Hodoae, Zvonik, 6/2000, Subotica.

1995.-96. obnovljeni su svi umjetniki spo

menici. Tada su raene i unutarnje freske,

. Mandi

85

JUGOSLAV ENI

JUG OSLAV EN I, 1. sinon im za ju ne

Slavene; 2. dravljani nekoliko dravnih
zajedn ica koje su se u XX. st. naz ivale
Jugoslavijom; 3. oznaka za nadnacional
ni identitet ju nih Slavena u sklopu dviju
ju noslavenskih dravn ih zajedn ica (kra
ljev ine te socijalistike Jugoslav ije). Taj
se ident it et tem eljio prim arn o na dr a
vljanstvu, a ne na etnik im odrednicama.
S razliitom su ga uspjenou poticala i
izgraivala dva jugoslavenska reima, kra
ljevski i socijalistik i, a posljedica je ide
ologija to su se zau zimale za (ju no)sla
vensku uzajamnost. Za vrijeme Kraljevine
Jugoslavije bio je rez ultat jugoslavenskog
integ ralizma i unitar izma to ga je provo
dio dvor kralja Aleksandra Karaorevia
radi suzbijanja meunacionalnih napetosti,
nastalih kao posljedica srpske hegemonije
i cent ralistikoga dravnoga ustroja. Pro
glaavajui Kraljevinu Jugoslaviju 1929.,
kralj Aleksandar prvi je slubeno oznaio
Jugoslavene jednom nacijom s trima ple
menima srpskim, hrvatskim i slovenskim.
Me ut im, unat o favor iz ir anju, osobit o
poetkom 1930-ih, ta je ident itetska poli
tika ostala bez znatn ijih rez ult at a. Nakon
Drugoga svjetskoga rata jugoslavenska je
ident ifi kacija razvijana i pod ravana po
litikom jugoslavenskoga socijaliz ma kao
jedan od poeljnih ishoda slubene meu
nacionalne politike naz vane bratstvom i
jedinstvom jugoslavenskih naroda. Ovaj
put uspjeh je bio vei osim u dijelu vlada
jue komun istike nomenk lat ure, jugosla
venstvo je prihvatio i dio liberalne urbane
elite mla ih nar ataja. Jugoslaven im a su
se smat rala u osobito velik u broju djeca iz
nacionalno mijeanih brakova, ije se broj
znatno poveao tijekom 1970-ih i 1980ih; 4. popisna kategor ija stanovnitva. Pr
vi se put pojavila na popisu stanovnitva
Kraljevine Jugoslavije iz 1931., kad je uz
pit anje o mater inskom jez ik u i vjeroispo
vijedi postavljeno i pitanje o narodnosnoj
pripadnosti. Na popisu iz 1921. pit anje o
narodnosti nije bilo postavljeno, nego samo
o mater inskim jezik u za koje je Srbima
i Hrvatima ponuen jedan zajednik i od
govor te o vjeroispovijedi. U uputama za
popis bilo je predvieno da se Srbi, Hrvati
86

i Slovenci (tzv. troimeni narod) popisuju

kao Jugoslaveni po narodnosti, to je bilo
u skladu s tadanjom dravnom politikom,
budui da je i Kraljevina SHS 1929. promi
jenila naziv u Kraljevina Jugoslavija te su
i sve tri priznate jugoslavenske narodnosti
u popisnim rez ultatima grupirane zajedno.
Dravna statistika i slubene vlasti u to vri
jeme nisu priznavale druge junoslavenske
narode, uz izn imk u Bugara, koji su imali
vlastit u nacionalnu drav u Makedonci,
Crnogorci i Bonjaci u to doba zbog mno
gobrojnih povijesnih, politikih i kulturnih
okolnosti nisu zavrili formiranje u naciju.
U socijalistikoj Jugoslaviji popisna ka
tegor ija Jugoslaven i ponovno je uvede
na na popisu stanovnitva iz 1953. Osoba
jugoslavenskoga podr ijetla koja nije bila
blie nacionalno opredijeljena u popisu je
bilje en a kao Jugoslaven neop red ije
ljen. Ta popisna kategor ija bila je najza
stupljenija u Bosni i Hercegovini do 1971.,
kad je broj Jugoslavena pao zbog prelaska
Muslimana iz kategorije Jugoslaven neo
predijeljen u kategoriju Musliman u smislu
nacionalnosti. U drugim dijelovima SFRJ
broj neopredijeljenih Jugoslavena do 1971.
bio je malen. Promjen a dek lar ir anja gra
ana od popisa do popisa bila je mog ua
jer je Ustav SFRJ iz 1963. jamio slobodu
izjanjavanja, a narodnost k tomu nije bila
upisivana u sve osobne dok umente.
Na popisu stanovn itva 1971. uz ter
min narodnost prvi se put se put pojavlju
je termin etnika pripadnost, a na popisu
stanovnitva iz 1981. u popisnim uputama
term in i nar odn ost i etn ik a prip adn ost
proireni su terminima pripadnost narodu,
narodnosti ili etnikoj grupi. Popisom 1971.
stanovnitvo je podijeljeno u dvije skupine:
oni koji su se nacionalno izjasnili i oni ko
ji nisu. Kategor ija Jugoslaveni nala se u
drugoj skupini te je graanima ostavljena
mog unost da se dek lar ir aju neop red ije
ljenim Jugoslavenima, iako se tak va izja
va nije smat rala izjanjavanjem u pogledu
narodnosti ili etnike pripadnosti. Ve je u
meupopisnom razdoblju 1961.-71. uoen
pad broja Hrvata u Vojvodini za oko 7000
osoba, koje je najveim dijelom apsorbira

la nova popisna kategor ija neopredijeljeni

Jugoslaveni. Taj je oblik izjanjavanja na
popisima stanovnitva dijelom bio motivi
ran prilagodbom promoviranim politikim
i socijaln im vrijednostima jugoslavensko
ga drutva. Porast broja dek lar iran ih Ju
goslavena u Vojvodini (i ostatk u drave)
vremenski se podudara s poetkom kritike,
zatim raznih pritisaka i na kraju sa slomom
Hrvatskoga proljea i liberaln ih nastoja
nja u drug im dijelov im a tad anje dr ave.
Skrivanjem hrvatskoga podrijetla u javnom
ivot u pojedinci su pok uavali osig urati si
gurnost zaposlenja i poloaj u drutvu. S
druge strane, takvo je izjanjavanje za neke
predstavljalo izlaz u dvojbi oko nacionalne
pripadnosti te su svoj identitet poistovjei
vali s proklamiranim dravnim i nacional
nim jedinstvom i dravn im instit ucijama,
napose s Jugoslavenskom narodnom armi
jom (oblik patriotizma, socijalne promocije
i sl.). Najveim se dijelom to ticalo mlaih
narataja i urbanoga stanovn itva. Prema
rez ult at im a popis a stanovn itva iz 1981.
udio Jugoslavena u ukupnoj populaciji Voj
vodine bio je 8,2% , to je, nakon Hrvatske,
bilo najvie u Jugoslaviji u Hrvatskoj ih
je bilo 8,2%, a u BiH 7,9%.

JUGOSLAV EN I

i pok rajinski prosjek. Rije je o naseljima

i opinama u sjevernoj i zapadnoj Bakoj
te dijelovima Srijema. Statistike procjene
oek ivana broja Hrvat a (tj. broj Hrvat a s
popisa 1971. uvean za prirodni prirast i
migracijski saldo hrvatskoga stanovnitva
s drugim republikama i inozemstvom) za
razdoblje 1971.-81. iznosio je 142.718 oso
ba. Budui da je popis 1981. evidentirao
109.203 Hrvata u Vojvodini, pretpostavlja
se da ih se oko 34.000 izjasnilo drukije.
U tom su razdoblju neka naselja u Bakoj s
tradicionalno brojnim hrvatskim stanovni
tvom izg ubila hrvatsku veinu. Objanje
nje da je naglo poveanje neopredijeljenih
Jugoslavena bilo rez ultat nacionalno mije
anih brakova nije zadovoljavajue jer se
broj Jugoslavena poveavao bre od broja
mijeanih brakova. To se objanjenje k to
mu ne moe odnositi na razmjerno brz rast
broja Jugoslaven a u nacion alno hom oge
nim naseljima.

S politikoga stajalita, kor itenje ustavnim pravom na izjanjavanje kao nacio

nalno neop red ijeljen i Jugoslaven bilo je
pot icano kako bi se marg in aliz ir an im ili
nacionalno prik raenim etnikim skupina
ma dao izlaz pred rastuim nacionaliz mi
ma konstit utivn ih narod a. To objanjenje
nudi samo djelom ian odgovor na znatno
1961.
3 174
poveanje broja neopred ijeljen ih Jugosla
1971.
46 928
vena u opinama i naseljima u kojima su
1981.
167 215
bak i Bunjevc i i okc i trad ic io n aln o i
1991.
170 430
vjeli. Slino poveanje broja neopred ije
2002.
49 881
ljenih Jugoslavena bilo je karakter istino
za srijemske opine sa znatn im udjelom
Kretanje broja Jugoslavena
Hrvat a, ali i u Hrvatskoj i BiH, gdje na
u Vojvodini
cionalna identifi kacija hrvatskih etn ik ih
gru
pa (Bunjevci u Hrvatskom primorju i
Statistika analiza popisa stanovnitva
Li
c
i,
okci u Slavoniji, Srijemu i dijelovi
iz 1971. i 1981. upuuje na to da su od na
cionalnoga izjanjavanja u najveoj mjer i ma Bosne) u prolim razdobljima nije bila
odustajali Hrvati, a neto manje od njih i upitna. Tijekom popisa stanovnitva 1981.,
Srbi (A. Rai). God. 1981. u Vojvodini je u vrijeme naz naka jaanja antih rvatskoga
meu onima koji su se izjasnili kao Jugo ozraja u Vojvodini, dio Hrvata promijenio
slaveni oko 90% navelo da im je materinski je svoj identitet opredjeljenjem za pripad
jezik srpsko-hrvatski, dok ih je mad arski nost etnikoj grupi: Bunjevaca je bilo 9755,
navelo 7,3%. Od vojvo anskih je Hrvat a a okaca 199.
60,78% bilo koncent rirano u naseljima u
U ozraju etnopolitike mobilizacije u
kojim a je zab ilje en ve i pos tot ak izja Srbiji 1980-ih i negiranja kult urnoga, povi
njenih Jugoslavena u odnosu na dravni jesnoga i nacionalnoga identiteta Hrvata u
87

JUGOSLAV ENI

Vojvodini, u pojedinim se politikim kru

govima potie ideja o tom da su Bunjevci
i okci posebni narodi. To se odrazilo na
metodologiju popisa stanovnitva iz 1991.
u Srbiji, u kojem je tim dvjema etnik im
skup in am a dod ijeljen stat us nar od a. U
nepovoljn im prilikama pred sam rat 1991.
znatan se broj Hrvata izjanjava drukije,
tj. kao Jugoslaveni, kao Bunjevci (21.552),
kao okci (1865), reg ionalno ili neopred i
jeljeno. Ilustrativan je primjer Monotora
(srp. Baki Monotor), u kojem 1991. rela
tivnu veinu ine Jugoslaveni, iako su pre
ma prijanjim popisima Hrvati uvijek inili
veinsko stanovnitvo, a tako je bilo i 2002.
S druge strane, u Vojvod in i u istom
razdoblju 1971.-91. raste broj Jugoslavena
i Srba, ali se smanjuje broj drug ih naro
da: Hrvata, Mad ara, Slovaka i Rumunja.
Broj Jugoslavena 1991. u nek im se nase
ljima udvostruio ili utrostruio u odno
su na 1981. Udio Jugoslavena u ukupnom
stanovnitvu subotike opine poveao se
na 15,11%, u somborskoj opini na 15,95%,
dok se istodobno najvie smanjio broj Ma
dara i Hrvata. U Hrvata je to smanjenje
na raz in i pok rajine u razdoblju 1971.-81.
iznosilo 29.000, a 1981.-91. daljnjih 37.000.
Na smanjenje broja i udjela Hrvat a samo
su manjim dijelom utjecal i negat ivn i de
mog rafski trendovi iz prijanjih razdoblja,
tj. niski prirodn i prir ast stanovn i tva, a
mjestimice i prirodni pad. Iako na podr u
ju Vojvodine i Srbije nije bilo ratnih suko
ba, ratno okruenje i razni pritisci 1990-ih
uvjet oval i su daljnje smanjenje broja Hr
vata, dijelom zbog iseljavanja u Hrvatsku
i druge zemlje, dijelom zbog izjanjavanja
pod drug im popisnim kategor ijam a. Dio
Hrvat a koji su se 1990-ih iselili iz Vojvo
dine u popisu 1991. izjasnio se kao Jugo
slaveni, Bunjevci, okci ili se nisu etniki
i nacionalno izjasnili.

izjanjenih Jugoslavena moe se objasniti

raspadom SFRJ, uruavanjem vrijednosti
jugoslavenskog a drutva i etnom obil iz a
cijom u ratnom ozraju, to je rez ultiralo
time da su se mnogi koji su se dotad izja
njavali kao Jugoslaveni poeli izjanjavati
prem a etn ikom podr ijetlu ili prem a pod
rijetlu jednoga od roditelja. S prestankom
postojanja fed er acije Srbije i Crne Gore
pod imenom Savez na Republik a Jugosla
vija (1992.-2003.) graani koji su se izja
snili kao Jugoslaveni ostali su bez drave s
kojom su se identificirali. Budui da Jugo
slaveni u Srbiji nisu postali instit ucionalno
izgraena manjina, ali i zbog nepostojanja
nekih manjinskih atributa (npr. vlastit jezik,
ustanove koje bi njegovale jugoslavenstvo
i dr.), moe se oek ivati da e tak va iden
tifikacija stanovnitva s vremenom nestati.
To teko da mogu sprijeiti i pokuaji da se
Jugoslaveni instit ucionaliziraju kao nacio
nalna manjina, poput inicijative za osniva
nje manjinskoga vijea Jugoslavena iz 2009.

Nacion aln a mim ik rija dijela vojvo anskih Hrvat a tijekom 1970-ih i 1980-ih,
kad su se mnogi od njih izjanjavali kao
Jugoslaveni, od 2000. ima posljedice i pri
njihov u pok uaju da steknu hrvatsko dra
vljanstvo. Otada se, naime, izjanjavanje
kao Jugoslaven tijekom socijal istikog a
razdoblja smat ra apsolutn im razlogom za
odbijanje zahtjeva za primitak u hrvatsko
dravljanstvo, unato liberalnim odredba
ma Zakona o hrvatskom dravljanstvu iz
1991. Osim to takvo stajalite ne priznaje
opeprihvaeni liberalni princip promjen
ljivosti nacionalnoga identiteta, ono poka
zuje nepoznavanje prilika u kojima vojvo
anski Hrvati ive od sloma Hrvatskoga
proljea 1970-ih pa do danas. Rez ultat je
tak ve pol it ike rasp rostranjen a rez ign aci
ja meu ovdanjim Hrvatima, od kojih se
mnogi osjeaju naputenima od Republike
Popis stanovnitva 2002. ustanovio je Hrvatske. Dio njih zato i dalje bira druge
daljnji demografski pad hrvatskoga stanov identitetske okvire, pa to negativno utjee
nitva, ali i izjanjen ih Jugoslavena i dru na integ raciju vojvoanskih Hrvat a u cje
goga nesrpskoga stanovnitva u Vojvodini. linu hrvatskoga naroda.
Istodobno je zabiljeen demog rafski rast Izvori: Popis stanovnitva i stanova 1971., Nacio
Srba, prije svega zbog ratnih i poslijerat nalni sastav stanovnitva po optinama, Statisti
nih migracija iz Hrvatske i BiH. Pad broja ki bilten 727, Beograd, 1972; Popis stanovnitva,

88

JUGOSLAV ENSKI KLUB

domainstava i stanova 1981. godine, nacionalni

sastav stanovnitva po optinama, Statistik i bil
ten 1295, Beog rad, 1982; Prvi rezultat i popisa
stanovnitva, domainstava, stanova i poljopri
vrednih gazdinstava 1991. godine, nacionalni sa
stav stanovnitva po optinama, Statistik i bilten
1934, Beog rad, 1991; Popis stanovnitva, doma
instava i stanova u 2002., Stanovnitvo, Nacio
nalna ili etnika pripadnost, Podaci po naseljima,
1, Beograd, 2003; Popis stanovnitva, domainsta
va i stanova u 2002., Stanovnitvo, Veroispovest,
maternji jezik, nacionalna ili etnik a pripadnost
prema starosti i polu, Podaci po optinama, 3, Be
og rad, 2003.
Lit.: B. Vukovi, Tko su Jugoslaveni?, Nae teme,
10/1982, Zagreb; A. Rai, Jugosloveni u Vojvodini,
Nae teme, 10/1982, Zag reb; D. Sek ulic, R. Hod
son, G. Massey, Who Were the Yugoslavs?, Ame
rican Sociolog ical Revie w, 1/1994, Wash ington,
DC; M. Samard i, Tranzicija i manjine u Vojvo
din i, Zrenjan in, 2002 (dostupno na: http://www.
kczr.org/download/tekstovi/miroslav_samardzic_
tranzicija_i_manjine_u_vojvodini.pdf); S. Mrdjen,
Narodnost u popisima promjenjiva i nestalna ka
tegor ija, Stanovnitvo, 1-4/2002, Beog rad; D. i
vi, Depopulacija Hrvata u Vojvodini (1953-2002),
Republik a Hrvatska, 217, Zag reb, 2003; M. Bara,
I. Laji, Kretanje broja Srba u Slavoniji i Hrvata u
Vojvodini tijekom dvadesetog stoljea, u: D. Babi,
D. upar i-Ilji (ur.). Nacionalne manjine kao fak
tor stabilnosti u meunarodnim odnosima Hrvat
ske i Srbije, Zag reb, 2009; M. Bara, Popisi stanov
ni tva i njegova klasif ik ac ija slu aj bak ih
Hrvata, 1-2, Hrvatska rije, 419 i 420, Subotica, 1.
IV. i 8. IV. 2011.


M. Bara

je vie pod ru nica u dravi, najvie u Hr

vatskoj (Brod /Slavonski/, Osijek, Varadin,
Suak, Karlovac, Vukovar, Novi /Vinodol
ski/, Crikven ica), u Beog radu i Ljubljan i
te dvije u Vojvodini, meu kojima je bila
i ona u Subot ici (druga vojvo anska po
drunica bila je u Novom Sadu). Subotika
pod ru nica nalazila se na adresi Jelaie
va 1 (danas Matka Vukovia). Tu je zgradu
adaptirala za svoje pot rebe 1925. Ravna
telj subotike podrunice 1927. bio je Ervin
Gedicke, a 1929. dr. David Furman.

Zaglavlje memoranduma subotike

podrunice Jugoslavenske banke
Izvor i: Histor ijski arhiv Subotica, F: 47. III 630/
1925; Arhiv Jugoslavije, F: 65.1425.
Lit.: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slo
venak a, 2, Zag reb, [1927]; P. Stri, Opor uk a
Tadije Smiik lasa (1913.), u: Zbornik Odsjek a za
povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutve
ne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjet
nosti, 18, Zag reb, 2000; N. Gaea (ur.), Istorija
bank arstva u Vojvodini, Novi Sad, 2001; S. Ma
kov i, Industrija i industrijalci Subot ice (19181941), Subotica, 2004.


S. Makovi

JUG OS LAV ENS K A AK A D EM IJA

JUGOSLAVENSKA ITAONICA BAJ
ZNANOSTI I UMJETNOSTI Hrvat
MAK, meuratna kult urna udruga u Baj
ska akademija znanosti i umjetnosti
mok u. Osnov an a je rad i pros vje iv anja
baj
m ok ih Bunjevaca u provlad inu jugo
JUG OS LAV ENS KA BANK A D. D.,
PODRUNICA U SUBOTICI, podr u slavenskom duhu. Odr avala je god inja
na bankovn a org an iz ac ija. Osnovan a je bunjevaka prela, na kojima su se okupljali
1909. kao Hrvatska zemaljska banka d. d. Bunjevci iz Bajmoka i okolnih sela i sala
u Osijek u, pod pat ronatom ivnostenske a. Prvi predsjednik bio joj je Nikola Babi.
banke iz Praga. Nakon Prvoga svjetskoga Njezino je djelovanje neist raeno.
rat a dobiva naz iv Jugoslavenska bank a s Lit.: Pravi bunjevak i kalendar za prostu godinu
cent ralom u Zagrebu, kad postaje vrlo sna 1935 (sa slikama), Subotica, b.g.
na novarska ustanova. Predsjednik je bio

S. Bai
Oskar Weissmayer, a generalni direktor dr.
Nikola Kostreni, prijeratn i tajn ik Kra JUGOSLAV ENSKA (JUNOSLAV EN
ljevske hrvatsko-slavonske-dalm at inske SKA) IDEJA Jugoslavenstvo
zemaljske vlade u Zag rebu. Kapital joj je
najprije iznosio 50 milijuna dinara, a 1924. JUGOSLAV ENSKI KLUB, zastupniki
je povean na 100 milijuna dinara. Imala klub Slovenske ljudske stranke, Hrvatske
89

JUGOSLAV ENSKI KLUB

puke stranke i Bunjevako-okake stran

ke u jugoslavenskom parlament u 1919.-23.
Njegovo osnivanje vezano je uz poetke
parl am ent arn og a ivot a u novoo s nov a
nom Kraljevstvu (kasnije Kraljevini) Srba,
Hrvat a i Sloven ac a. Sam op rok lam ir an a
novosadska Velik a narodna skuptina na
svojoj je sjednici 27. II. 1919. odluila je da
u Priv remenom narodnom predstavnitvu
(PNP), prvom parlament u u novoj dravi,
meu 24 zastupn ik a iz Vojvod ine bake
Bunjevce i okce zastupaju Blako Raji,
Martin Mati, Ivan Evetovi i Stipan Voj
ni Tuni. S osnivanjem PNP-a, ijih je 290
zastupnika djelovalo 1. III. 1919. 22. XI.
1920., poeo je u novoj dravi i stranaki
ivot pa su tijekom 1919. u njemu osnovani
stranaki klubovi. Tako je ve 4. III. 1919.
osnovan Jugoslavenski klub (JK), sas ta
vljen od 19 zastupnika Slovenske ljudske
stranke (SLS) i Hrvatske puke stranke
(HPS). Njemu su potk raj 1919. pristupili
i bunjevak i zastupn ici pa je klub imao
ukupn o 23 zas tupn ik a. Pris tup anjem u
JK predstavnici bunjevakih Hrvata, prije
nego to su uspjeli osnovati svoju strank u,
pokazali su da je njihovo polit iko opre
djeljenje najblie hrvatskim i slovenskim
pukaima, to je bio rezultat prijeratnih
veza bakih Hrvata, posebice Blaka Raji
a, s Hrvatskim katolikim senioratom, iz
ijega je kruga izniknuo HPS.
Zakon o izbor ima narodnih zastupni
ka za Ustavotvornu skuptinu, koji je PNP
donio 3. IX. 1920., pot aknuo je politiko
organiziranje u cijeloj dravi, pa i u Bakoj,
te je 15. IX. 1920. osnovana Bunjevakookaka stranka (BS). S njezine su liste
na izbor ima za Konstit uant u 28. XI. 1920.
izabrani Blako Raji, Stipan Vojni Tuni,
Vranje Sudarevi i Ivan Evetovi. I u Usta
votvornoj skuptini, ijih je 419 zastupnika
poelo zasjedati 12. XI. 1920., BS je za
jedno s HPS-om i SLS-om u prosincu 1920.
ponovno osnovao JK. Ve pri izglasavanju
poslovnika 28. I. 1921. te su tri stranke, ne
zadovoljne zbog ignor ir anja njihov ih pri
mjedaba, ist upile iz Konstit uante, ali su se
nakon to je poslovn ik donesen ponovno
ukljuile u njezin rad. Tijekom rada Kon
90

stit ua nte BS je skupa s HPS-om i SLSom izrad io Nacrt ustava Jugoslavenskog

kluba, u kojem su se te stranke zauzimale
za pok rajinsku autonomiju. Meutim, radi
kalsko-demok ratska veina nije prihvatila
njihova stajalita pa su lanice JK 15. VI.
1921. jo jednom ist upile iz Konstit uante.
Tom su prilikom objavili Por uku Hr vati
ma i Slovencima, koju je prenio i subotiki
Neven od 17. VI., navodei da zbog poli
tike vlade Nikole Paia nee poduprijet i
Ustav koji se eli nametnut i nadglasava
njem i majorizacijom i bez stvarne namjere
da se u njemu zajami ravnopravnost Srba,
Hrvat a i Slovenaca. Meu potpisnicima
Poruke nalazila su se i imena et vorice za
stupnika BS-a. Nakon to je 223 zastupni
ka 28. VI. 1921. donijelo tzv. Vidovdanski
ustav, Ustavot vorna skuptina nastavila je
svoj rad kao Narodna skuptina, u kojoj je
djelovao i JK.
Na prvim parlamentarnim izborima po
slije donoenja Ustava 18. III. 1923. BS
je osvojio tri mandat a, ali kako HPS nije
uspio osvojiti nijedan, SLS i BS traili su
nove partnere u parlament arnom i politi
kom ivot u te nije dolo do obnavljanja JK
u Narodnoj skuptini Kraljevine SHS.
Lit.: N. Engelsfeld, Prvi parlament Kraljevstva
Srba, Hrvata i Slovenaca Privremeno narodno
predstavnitvo, Zag reb, 1989; Z. Matijevi, Slom
politike katolikog jugoslavenstva, Zag reb, 1998;
R. Skender ov i, Bunjevako-ok ak a strank a
1920.-1926., as op is za suv rem en u pov ijest,
2/2006, Zag reb.


R. Skenderovi

JUGOSLAV ENSKI LLOYD U SUBO

TICI, meuratna subotika udruga obrt
nika i trgovaca jugoslavenske narodnosti.
Pripreme za njegovo osnivanje poele su
sred inom 1920-ih, a prip remn i odb or i
nile su osobe ve anga irane i pot vrene
u nov im drutven im okolnostim a: Vaso

Peat Jugoslavenskoga
Lloyda u Subotici

JUGOSLAV ENSKI PORT KLUB BUNJEVAC

Dol ink a, Milo Gavanski, Marko Jur i,

Ilija Lepedat, dr. Joca Manojlovi, Miro
slav Niin, ur a Pend i, andor Raji,
Marko Stipi i Felo Vidakovi. Osnivaka
skuptina odrana je 19. IX. 1920. resta
ua ciji Zlatn o jagnje. Pod predsjed anjem
najstar ijega lana subot ikoga Srbina Mi
loa Gavanskoga upisano je 116 osnivaa
jugoslavenske narodnosti, to je u prvim
poslijer atn im god in am a, kad a je vlad alo
snano marginaliziranje Mad ara, idova
i Nijemaca, bilo samo po sebi raz umljivo.
U iduem su se razdoblju na dopredsjed
nikim funkcijama nalazili i Bunjevci, npr.
Mirko Stipi i Marko Juri.

Izvor i: Histor ijski arhiv Subotica, F: 235. Udrue

nje trgovaca i industrijalaca Sub ot ica (18991932); F: 47. Senat grada Subotice.
Lit.: S. Makovi, Industrija i industrijalci Subo
tice (1918-1941), Subotica, 2004.


S. Makovi

JUGOSLAV ENSKI PORT KLUB BU

NJEVAC, naziv sportske udruge koji je od
po etk a 1930-ih nosio dot ad anji Bunje
vaki port klub, osnovan 1927. Prvih devet
godina klub je nastupao u najniem, 2. raz
redu Subotikoga nogometnoga podsaveza
i tek je 1936. uspio ui u 1. razred. U vrije
me osnivanja bio je to, nakon Bake, drugi
bunjevaki klub u Subotici, premda igrai
Prijer atn o Udru enje trgov ac a, tvor nisu bili iskljuivo bunjevaki Hrvati.
niar a i velik ih obrtn ik a industrijalaca
Nakon stapanja sa Sport-klubom Jugo
iz Sub ot ice i Bako-bod roke upan ije slav ija 1929., odlukom glavne skuptine
(mad. A szabadk ai s Bcs-Bod rogh kluba od 17. XII. 1931. klub je promijenio
megyei kereskedk, gyrosok s nagyipa ime u Jugoslavenski port klub Bunjevac,
rosok trsulata Szabadkai Kereskedelmi to je potvrdila Kraljevska banska uprava
Egyeslet), osnovano 1899., nastavilo je na Dunavske banovine svojim dopisom br. II
kon 1918. rad iti kao Subotiko trgovako 17752 od 28. IV. 1933. Klub se nakon toga
udruenje. God. 1922., u vrijeme kad mu udruio sa port klubom Hajduk iz Subo
je predsjednik bio Ant un Beli, direktor tice 24. VIII. 1936., preuzevi sve njegove
banke, ono je spojeno s Jugoslavenskim igrae, lanstvo i opremu, ali zadravajui
Lloydom, koji je tek bio u osnivanju, te je svoje ime. Prestao je djelovati pred ulazak
tako nastalo Udruenje trgovaca i industri madarske vojske u Suboticu u travnju 1941.
jalaca u Subotici. Ono je 1923. imalo 750
lanova iz kruga najuglednijih predstavni
ka trgovine, industrije i novan ih zavod a,
1928. 332 lana, a 1929. 626 (od ega
Znaka JK-a
Bunjevac
430 trgovaca, 60 industrijalaca i obrtnika te
136 posjednika, odvjetnika, lijenika i dru
gih profesija). God. 1929. predsjednik je bio
Najvaniji igra bio mu je Veco Tikvic
dr. Vlad islav Manojlov i, dopredsjedn ici
ki, koji je vie od deset godina bio kape
Mirko Jakobi i Geza Komor, a direktor i
tan momad i. Osim njega, stand ardn i su
Duan Manojlovi i Lajo reger. Nalazilo
igrai dugo bili i Sndor Rozsa, Stevan i
se na adresi 8. pjeakoga puka br. 5, gdje mokov i, Velibor Prohaska, Istvn Nagy,
je imalo i svoju Kasinu. Udruenje trgova rpd ogor, Stipan Futo, Itvan Zedi, Be
ca i industrijalaca u Subotici je sudjelovalo no Stipi, Bela Vukovi, Grgo Perti, Geza
na jedinim meuratnim lokalnim izborima, ovi, Istvn Macanko, Bela Pletl i drugi.
odranima 6. XI. 1927., kada su organizi Predsjednici kluba bili su Petar Baji (22.
rani gospodarstvenici ist upili s posebnom V. 1927. 22. II. 1931.), Geza Sekelj (22. II.
listom Privredniki blok, Lloyd, iji nositelj 1931. 22. II. 1932.), dr. Lazar Matijevi
bio dr. Vladislav Manojlovi. Dobili su 668 (22. II. 1932. 22. I. 1933.), Geza Sekelj
glasova i pravo imenovati 5 gradskih vije (22. I. 1933. 11. II. 1934.), Josip Stanti
nika. Udruga je djelovala do 1934.
(11. II. 1934. 27. II. 1936.) i Ant un Mi
91

JUGOSLAV ENSKI PORT KLUB BUNJEVAC

lankovi (27. II. 1936. 1941.). Posebno

va nu ulog u u klupskom ivot u imali su
tajnici kluba, koji su bili dua i osovina
drutvenoga ivot a: Veco Mihaljin, Mi
ko Pri, Ant un Radak i Joso Horvack i.
U posljednjoj klupskoj upravi, na ijem je
elu bio Ant un Milankovi, dopredsjednici
su bili Tome Kujundi, Josip Sege i i Josip
Ivkovi Ivandeki, tajnici Vojislav Matko
vi i Vojislav Cvijin, poslovni predsjednik
Lazar Ivkovi Ivandeki, blagajnici Jakov
Vojni Purar i Ladislav Copko, referent
nogometne sekcije i skrbnik Gavro Tumbas,
lijenici dr. Ivo Crnkovi, dr. Jao Vuji i
dr. Boko Stojanovi, fikal Gustav Taupert,
a nadzornici Franjo Kujund i, Josip Stan
ti i Lajo aroi.
Osim nogometaa, u klubu je djelovala
i jaka kuglaka sekcija, a postojale su jo i
lovaka, tamburaka i diletantska (kazali
na) sekcija. Iako momad nije nastupala u
viim razredima, klub je upamen po svo
joj postojanoj potenoj borbi na zelenom
polju te je, skupa s Bak om, ostao uzor
sportskoga kluba.
Izvor i: Privatne arhive Ljudevita Vujkovia Lami
a i Pet ra Skenderovia iz Subotice.
Lit.: Subotik i portski list, 45, 89, Subotica, 4. V.
1936, 10. V. 1937; Sportske subotike novine, 6, 10,
Subot ica, 13. II. 1996, 12. III. 1996; Bunjevake
novine, 11, Subotica, 2006.


Lj. Vujkovi Lami i P. Skenderovi

JUG OS LAV ENS KI PORT KLUB

ZRINJSKI, sportska udruga hrvatske mla
dei u Subotici u razdoblju izmeu dvaju
svjetskih ratova. Osnovan je 1. I. 1932. u
gostion ici Let i u bliz in i nogometnoga
igralita Bak e pod imenom port klub
Zrinjski. Tomu je naziv u sljedee godine
dodan atribut jugoslavenski. Zaetnik i
idejni tvorac treega po redu bunjevakohrvatskoga kluba (uz Bak u i Bunjevac)
bio je Luka Boakovi, kojemu je poslije
najv i e pom ag ao Aleks and ar Kopilov i.
Upravni odbor Subotikoga nogometnoga
podsavez a isprva je odbio njegov prijam
u Jugoslavenski nogometni savez pod izli
kom da su na prikaznim utakmicama boje
kluba bran ili igrai registriran i u drugim
92

momad im a, no smetnje su ubrzo prevla

dane te je klub postao standardnim sudi
on ikom 2. razred a Subot ikoga nogomet
noga podsaveza. Sred inom 1934. imao je
gotovo 200 lanova, a igraki kadar inilo
je pedeset ak nogomet aa, to je u to do
ba bio primjer mas ovn os ti. Nogom etn a
momad njegovala je borbenu i fer igru.
Od 1935. igrao je u I. razredu Subotikoga
nogometnoga podsaveza. Osim nogometne,
klub je imao i atletsku sekciju. Klupska bo
ja bila je plavo-bijela, a sjedite je imao u
ulici Prijestolonasljednika Pet ra br. 55.
Sve do 1939. klupska uprava bila je u
potpunosti nacionalno i politiki bunjeva
ko-hrvatska. Od poetka pa sve do 1939.
predsjednik kluba bio je Ivan Hat vani (Sa
banov), a mnog i lanov i klupske uprave
obnaali su razliite dunosti u razliitim
mand atim a. Tako su dopredsjedn ici u po
jedinim razdobljima bili Joca Leti, Ant un
Kovai i Barnaba Mandi, poasni pred
sjedn ic i dr. Stjep an Doljan in, dr. Laz ar
Matijevi, Luka Boakovi i Josip Sudare
vi, tajnik i predsjednik nogometne sekcije
Aleksandar Kopilovi, predsjednici atletske
sekcije Gav ro Bai i Luka Boakovi, li
jenici dr. Ivan Poljakovi i dr. eno Pani,
odvjetnici dr. Stjepan Matijevi i Ivan (Ico)
Malag urski i dr. Od 1939. politika orijen
tacija uprave postaje izrazito proreimska,
a nacionaln i sastav mjeov it: poasni je
predsjednik bio Ladislav Lipozeni, pred
sjednik Ico Malagurski, poslovni predsjed
nik dr. Ivan Poljakovi, dopredsjednici Mla
den Prodanovi i Jovan orevi, odvjetnik
Lazar Tei, lijenici dr. Art ur Munk i dr.
Aleksandar Hill, a u upravi su bili Marko

Momad JK-a Zrinjski

JUGOSLAV ENSKO KATOLIKO AKADEM IKO DRUTVO VOJVODINA

Jur i, dr. Veljko Momirovi, Babijan Hor jugoslavenski orijentiranih udruga, poput
vacki i drugi proreimski mjesni uglednici. Jugoslavenskoga akademskoga kluba ABC
Klub je prestao djelovat i s raspadom i Udruenja jugoslavenskih komunista. U
Kraljevine Jugoslavije, a pok uaj njegove to vrijeme klub Eugen Kvaternik, sveui
lini ogranak Hrvatske stranke prava, s
obnove 1945. nije uspio. Na njegovim je tra
predsjednikom Brankom Jeliem, odrava
dicijama u velikoj dvorani HKC-a Bunje
dobre veze s klubom Vojvodina, kojemu je
vako kolo u Subotici 6. V. 2011. osnovan
na elu bio Mad ar Ivan Nagy. Usporedno
Hrvatski amaterski portski klub Zrinjski.
s jaanjem HRSS-a Stjepana Radia jaao
je i utjecaj akademskih organ izacija bli
skih toj stranci (npr. klub Matija Gubec), a
njima se postupno pribliavalo i lanstvo
drutva Vojvodina. Bila je to posljedica po
Znaka JK-a
litikih procesa u zemlji, tj. svojevrstan od
Zrinjski
govor na nasilno nametanje unitaristikoga
i centralistikoga ureenja. U sveuilinim
Lit.: Napl, 31. XII. 1931, 5. I. 1932, 3. VIII. 1939,
izb or im a za Jug oslavens ko akad ems ko
Szabadk a; Jugoslovenski dnevnik, 14. VI. 14.
VIII. 1932, 29. VIII. 1933, Subotica; Pravi bunje potporno drutvo (osnovano 1919.), koje je
vak i kalendar za prostu godinu 1935 (sa slikama), pom agalo sirom anim student im a, a koje
Subotica, b. g.; Subotik i portski list, 27. V. i 30. je kont rolirao klub Jugoslavija, lanstvo
IX. 1935, Subotica; Sportske subotike novine, 16, drutva Vojvodina podupiralo je hrvatsku
Sub ot ic a, 23. IV. 1996; Glas nik Puk e kasin e, borbu te je glasovalo skupa s hrvatskim
5-6/2010, 6/2011, Subot ica; Hrvatska rije, 425,
akademskim klubovima.
Subotica, 13. V. 2011.


Lj. Vujkovi Lami i P. Skenderovi

JUG OS LAV ENS KO ATLET IKO

DRUTVO BAK A Baka, sportsko
drutvo
JUG OS LAV ENS KO K AT OL IKO
AKADEMIKO DRUTVO VOJVODI
NA, meuratna akademska organ izacija
katolik ih studenata podr ijetlom iz Vojvo
dine (Baranje, Bake i Banata) na Sveuili
tu u Zagrebu. Pravila mu je odobrio veliki
upan Zagrebake oblasti 9. II. 1926., no i
bez odobrenih pravila djelovalo je ve po
etkom 1920-ih.
U vrijeme poetka organiziranja stude
nata katolika podr ijetlom iz Vojvodine na
zagrebakom sveuilitu postojali su, osim
politik ih klubova na svim fak ultetima, i
razni struni klubovi, koji su uglavnom da
tirali iz predratnih vremena. Na Sveuilitu
u Zagrebu 1920-ih vladali su zaotreni od
nosi izmeu hrvatskih akademskih klubo
va, predvoenih Hrvatskom nacionalnom
omladinom (HANAO) i Organizacijom ju
goslavenskih nacionalista (ORJ UN-a), te

Predsjedn ikom drutva 1926. postao

je Franjo Gauss, a tajnikom Ivan Janovi.
Osim Mad ara i Nijemaca, u upravi su dje
lovali i bunjevaki Hrvati Ant un Markovi,
Ivan Hornjak i Stjepan Piu kovi. Cilj dru
tva, prema odobrenim pravilima, bio je

Peat JKAD-a Vojvodina

njegovanje vjerskoga uvstva, znanosti i

umjetnosti te zad runoga ivota meu la
novima. Svoju svrhu drutvo je ostvariva
lo kroz drutvene sastanke, sudjelovanjem
na crk ven im sve anostim a, pjevak im i
glazbenim nastupima te javnim predava
njima. Drutvo je imalo svoju pod ru nicu
Terezianum, koja se ugasila 1931. lanovi
Mad ar i osnovali su vlastit u udrug u te je,
zbog rasipanja lanstva prema nacionalno
mu kljuu, drutvo je prestalo djelovati po
93

JUGOSLAV ENSKO KATOLIKO AKADEM IKO DRUTVO VOJVODINA

etkom 1930-ih. Prema njegovim pravili

ma imetak je nakon toga trebao biti predan
Socijalnom missionskom drutvu u Som
bor u. Lijevo orijentirani studenti podr ije
tlom iz Vojvodine osnovali su 1936. Kul
turni akademski omladinski klub Mihailo
Polit-Desani, koji je okupljao studente
svih nacion alnosti iz Vojvod ine. Vein a
hrvatske akademske mladei podr ijetlom
iz Bake i Baranje u godinama prije Dru
goga svjetskoga rata djelovala je u Drutvu
bakih Hrvata u Zagrebu.

ga biskupa Josipa Jurja Strossmayera tije

kom njihova djelovanja u Narodnoj stranci.
Zauzimali su se za suradnju Hrvata i Srba
te da se oko Hrvata okupe ju noslavenski
i drugi slavenski narodi u Monarhiji radi
njez in a feder at ivnoga preu stroja (austro
slavizam, trijalizam) ili radi event ualnoga
stvaranja posebne savez ne drave svih Ju
nih Slavena uz potpor u ostalih slavenskih
narod a. Za razl ik u od Ilirskog a pok ret a,
koji je imao slaba odjeka meu ugarskim
Bunjevcim a i okcim a, Strossmayerove
ideje, u prvom redu one koje su se odno
Izvor i: Hrvatski dravni arhiv, Zag reb, Tematska
sile na kult urne veze, imale su vie utje
zbirka: Pravila drutava, Jugoslavensko katoliko
ca
ja prihvatio ih je ve Ivan Ant unovi,
akademiko drutvo Vojvodina u Zagrebu, ZO V
a zat im i njegovi sljedben ici u preporod
V-17 1538/1926, ZP 3913.
nom pok ret u ju nougarskih Hrvat a. Iako
Lit.: M. Kovai, Od Radia do Pavelia : Hrvat je jugoslavenstvo bilo jedna od hrvatskih
ska u borbi za svoju samostalnost : Uspomene jed
nacionaln ih ideja, njegov je politik i utje
noga novinara, Mnchen-Barcelona, 1970.


M. Bara

JUGOSLAV ENSTVO, drutvena i poli

tika ideologija koja je u pojedinim povi
jesnim razdobljima imala razliit sad raj.
1. Prije stvaranja jugoslavenske drav
ne zajednice razvilo se kao politika ideja
zbliavanja junoslavenskih naroda i njiho
va okupljanja u samostalnoj dravi ili iroj
politikoj organizaciji. Niknulo je iz hrvat
skoga narodnoga preporod a, tj. Ilirskoga
pokreta, sredinom XIX. st. kao svojevrstan
ogranak panslavenstva, kad je, slino kao u
nacionalnim pok retima drugih slavenskih
narod a u Habsburkoj mon arh iji, razvoj
nacije stavljen u ir i slavenski okvir. Pri
tom je izmeu slavenske i hrvatske ideje
interpolirana ideja o junoslavenskoj etno
jezinoj cjelini nazvanoj ilirskim imenom,
pod utjecajem tad a rairena shvaanja da
su Ju ni Slaven i potomci starov jekovn ih
Ilira. Ime Ilir do tada je rabljeno kao zajed
niko ime za sve June Slavene u Habsbur
koj Monarhiji, a Ilirci su oko njega htjeli
okupiti sve hrvatske regionalne identitete
(slavonstvo, dalmatinstvo, horvatstvo)
te ujedno priv ui druge junoslavenske na
rode, ponajprije Srbe drugi cilj, za razli
ku od prvoga, nije ostvaren. Uobliilo se u
drugoj polovini XIX. st. oko sveenika i
povjesniara Franje Rakoga i akovako
94

Josip Juraj
Strossmayer

caj u Hrvatskoj do Prvoga svjetskoga rata

ipak bio skroman (elementi te ideologije
mog u se nai npr. u djelovanju Neodvisne
narodne stranke i Hrvatsko-srpske koalici
je), za razliku od druge, rairenije hrvatske
nacion alnoi nteg racijske ideolog ije pra
vatva, koju su zastupali Ante Starevi i
Eugen Kvaternik u Stranci prava. S druge
pak strane, za jugoslavensku se ideju zau
zimao i srpski knez Mihailo Obrenovi, no
on je nije vidio kao ravnopravnu suradnju
Hrvata i Srba, nego kao sredstvo za ostva
rivanje imp er ijaln ih pret enz ija Srbije na
podr uja u Habsburkoj Monarhiji koja su
bila naseljen a ju nim Slaven im a. Ideolo
gija jugoslavenstva do kraja Prvoga svjet
skoga rata u Srbiji nije imala pristaa zbog
dominacije integralistike ideje okupljanja
Srba u jednoj dr av i. Osobito je to bilo
izraeno u vrijeme raspada Austro-Ugar

ske i djelovanja skupine ju noslavenskih

emig ranat a iz Austro-Ugarske okupljene
oko Jugoslavenskoga odbora, ije su ideje
srbijanska strana i Nikola Pai teko pri
hvaali. Potk raj rata jugoslavensku su ideju
otvoreno prigrlili baki Bunjevci i okci te
su, voen i njome, oduevljeno kid ali poli
tike veze s Austro-Ugarskom u oekivanju
stvaranja jugoslavenske dravne zajednice.
Vidjeli su je kao politik i oblik nacional
nog a oslob oenja, a ne kao prik lju enje
Kraljevini Srbiji, kako se esto prikaz uje
u srpskoj historiografiji.
2. U Kraljevini Jugoslaviji kralj Alek
sand ar Karaorev i nakon uvoenja e
stosijeanjske dikt at ure 1929. i preimeno
vanja drave iz Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca u Kraljevinu Jugoslaviju pok u
ao je razviti unitarno ili integ ralno jugo
slavenstvo. U nastojanju da se prevlad aju
srpsko-hrvatski sukobi i ojaa jedinstvena
drava, ono je predstavljalo negaciju po
stojanja posebnih ju noslavenskih naroda,
koji su smat ran i plem en im a, odnosno
int eg raln im dijelov im a jed instvene naci
je pod nazivom Jugoslaveni. Kao izrazito
reimski projekt kojemu je cilj bio zamije
niti hrvatski i srpski nacionalizam jugosla
venskim, slubeno je poticano, a oni koji
su ga podupirali nagraivani su politikim
poloajima. Tako su 1929. ukinuta sva na
cio n aln a tjelov je bak a dru tva (Hrv at
ski sokol, Srpski soko, Hrvatski katolik i
orao i sl.) te je osnovan Soko Kraljevine
Jugoslavije, koji je dobio kljunu ulog u u
provedbi unit arne jugoslavenske ideologi
je meu mladima. Dvorske stranke Jugo
slavenska radikalna seljaka demok racija
(JRSD), osnovana 1931. (od 1933. Jugosla
venska nacionalna stranka) i Jugoslavenska
radikalna zajedn ica, osnovana 1935., bile
su otvoreno favor izirane pa je npr. JRSD
bio jedina stranka koja je na izborima 1931.
mogla ist aknuti zemaljsku kand id acijsku
listu na elu s generalom Pet rom ivkovi
em. I braa Mirko i Ivan Ivkovi Ivande
ki, dotadanji istaknuti subotik i lanovi
Hrvatske seljake stranke, ukljuila su se
u rad vladine stranke nakon njezina osnut
ka. Zahvaljujui tomu Ivan je bio gradona

JUGOSLAV ENSTVO

elnik 1933.-38., a zbog lojalnosti poslije

je imenovan vijenikom u Banovinskom
vijeu Dunavske banovine te senatorom,
tj. lanom gornjega dom a jugoslavensko
ga parlamenta. Njegov brat Mirko na jed
nom je stranakom sastank u izjav io: Ju
goslavenstvo je najsretnije reenje za nas

Kralj Aleksandar Karaorevi

Bunjevce jer smo ovako izjednaen i sa

Srbima, Hrvatima i Slovencima, jer smo
ovako svi Jugoslaveni! Jugoslavenstvo je,
meutim, u praksi bilo samo drugi nain
za osig uravanje prevlasti srbijanskih elita
u zajedn ikoj dravi Ju nih Slavena. Uni
tarno je jugoslavenstvo oslabjelo nakon
ubojstva kralja Aleksandra Karaorevia
u Marseilleu 1934., a slubeno je napute
no nakon form ir anja Banov ine Hrvatske
1939. i oek ivanoga daljnjega preustroja
dravnoga ureenja. Pod njegovim su se
utjecajem neki meuratni bunjevaki poli
tiari zauzimali za ideju o Bunjevcima kao
posebnom, etvrtom jugoslavenskom naro
du ili plemenu, kao mostu izmeu Hrvata
i Srba, istiui pritom srodnost Bunjevaca
i sa Srbima i s Hrvatima, zbog koje mog u
biti i Srbi i Hrvati te je na svakom da oda
bere vlastit identitet (dr. Ivan Poljakovi, u
pojedinim fazama Alba M. Kunti, Mirko
i Ivan Ivandeki, Lazar Stipi, subotiki li
stovi Glas naroda i Istina, somborska Da
nica, Neven sredinom 1930-ih, Bunjevake
novine 1940.-41. i dr.). No unato potpor i
reimskih instit ucija, takve ideje nisu ima
le znatniji utjecaj na ire slojeve bunjeva
koga stanovnitva.
95

JUGOSLAV ENSTVO

3. U socijalistikoj Jugoslav iji komu

nistika je diktat ura poticala socijalistiki
oblik jugoslavenstva. Kao pok uaj prevla
davanja meunacionaln ih trenja, osobito
rad i onemog uavanja prevlasti relat ivno
najbrojn ijega narod a u drav i Srba, Ko
munistika partija utemeljila ju je na pro
klam ir an oj nac io n aln oj ravn op ravn os ti,
koja se prik az ivala kao bratstvo i jed in
stvo jugoslavenskih narod a i narodnosti.
Nekol iko je vrsta ili izvor a jugoslaven
stva: a) slubeno jugoslavenstvo, kojemu
je naginjao dio komunistike nomenklature,
proizlazilo je iz internacionalistikoga sta
jalita jugoslavenskih komunista; b) spon
tano jugoslavenstvo, kojemu su najee
nag injale nac io n aln o mije an e obit elji i
mlai urban i narataji; c) shvaanje jugo
slavenstva kao proirenoga srpstva, koje
je bilo zastupljeno u nek im srbijanskim
krugovima; d) oport unost pripadn ika ma
njinskih naroda izvan matinih republika
te nacionalnih manjina i etnik ih skupina.
Poput unit arnoga, i socijalistiko je jugo
slavenstvo donosilo stanov it e drutvene
povlastice, a najrairenije je bilo u Vojvo
dini, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Be
og radu, gdje se broj osoba koje su se na
popisu izjasnile kao Jugoslaven i osjetno
pove ao tijekom 1970-ih i 1980-ih. Kod
socijalistikoga jugoslavenstva, meutim,
nije dom inirao nadnacionalni osjeaj kao
oblik prevlad avanja nacionaln ih ideolog i
ja i kult ura te njihova sjedinjavanja u nov u
jedinstvenu nadnacionalnu kultur u, nego je
bilo priznato postojanje nacionalnih kult u
ra unutar jugoslavenske cjeline. Nacionalne
ideologije unutar jugoslavenstva nisu ipak
imale jednak stat us jer je komun istik a
part ija smat rala kako je hrvatstvo polit i
ki najnepoudn ije, osobito izvan gran ica
Hrvatske, tj. u Vojvodini i BiH. Usto, osim
nacionalne, ideolog ija socijalistikoga ju
goslavenstva imala je i marksistik u kom
ponent u, tj. osjeaj pripadnosti socijalisti
komu reimu koji je uspostavio Tito, pa se
ono smat ra nacionaln im komun iz mom,
poput sovjetizma, koji mu je posluio kao
nad ahnue. Iako je ta ideolog ija do iv je
la krah s bujanjem srpskoga nacionalizma
potk raj 1980-ih, koji je uzrokovao i jaa
96

nje nacionalnih ideologija drugih junosla

venskih naroda, te s raspadom Jugoslavije
poetkom 1990-ih, do danas se odrala u
manjem dijelu stanovnitva, uglavnom na
podr uju Vojvodine. Prot uh rvatska repre
sija nakon sloma Hrvatskoga proljea, koja
je bila izraena i u Bakoj, sek ular izacija
drutva te slabljenje veza s hrvatskom kul
turom i jezikom, na koje je osobito utjecala

Josip
Broz
Tito

obrazovna i jezina politika, prouzroili su

u bak ih Hrvat a slabljenje hrvatskoga na
cionalnoga osjeaja te ih je socijalistiko
jugoslavenstvo tijekom 1970-ih i 1980-ih
prihvat ilo znatn o vi e nego svojed obn o
meur atno unit arno jugoslavenstvo. Na
kon raspada Jugoslavije znatan dio njih, iz
oport unosti ili zbog nerazv ijenosti hrvatskoga nacionalnoga osjeaja, odluio se za
bunjevak i identitetski okvir kao svojev r
snu negaciju hrvatskoga. Potpor u im pru
aju konzervativne srpske politike, znan
stvene i kult urne elite.
Lit.: K. Milutinovi, trosmajer i jugoslovensko
pitanje, Novi Sad, 1976; M. Gjid ara, Dravljan
stvo i nacionalnost u federativnoj Jugoslaviji, Hr
vaska revija, 1/2001, Zag reb; M. erneli, Nasto
janja da se bak im Bunjevcima ospor i pripadnost
hrvatskome narodu, u: Bunjevake studije, Zagreb,
2006; S. Bai, Nacionalno-integ racijski procesi
Bunjevaca u Bakoj i ugarskom Podunavlju, Go
dinjak za znanstvena istraivanja Zavoda za kul
tur u vojvoanskih Hrvata, 2, Subotica, 2010.


S. Bai

JUGOSLAVIJA, krai naziv nekoliko dr

avnih tvorevina junoslavenskih naroda u
XX. st. koje su nosile razliite pune nazive i

JUGOSLAV IJA

bile razliita drutvenoga i dravnoga ustro njevaca pronijelo je u povodu toga 10. XI.
ja. U njima je ivjela i veina bakih Hrvata. 1918. Suboticom hrvatsku zastav u, skupa
Monarhijsko razdoblje (tzv. prva Ju sa srpskim mladiima, koji su nosili srpsku
goslav ija, star a Jugoslav ija, Kraljev in a zastavu, a 25. XI. 1918. na samoproklamiranoj Velikoj narodnoj skuptini u Novom
Jugoslavija). Poput ostalih nemad arskih
Sadu junoslavenski narodi u junoj Ugar
naroda u Ugarskoj, i bak i su Hrvati (Bu
skoj predvoen i Srbima (meu 757 izasla
njevci i okci) bili izloeni snanoj mad a
nika bilo je 89 Hrvata) proglasili su kidanje
riz aciji nakon sklapanja Austro-ugarske
svih veza s Ugarskom u oekivanju stvara
nagodbe 1867. Zbog toga potk raj XIX. st.
nja junoslavenske drave u granicama ko
njihova kult urna elita intenzivira dodire s
je pov uk u sile Antante.
Hrvatskom (Drutvo sv. Jeronima, Matica
Prv a ju nos lav en
hrvatska, novine Dom i dr.), ali i s ju no
ugarskim Srbim a na naelim a slavenske, ska dr avn a zaj edn i
odn os no ju noslavens ke uzajamn os ti i ca form ir an a je 1. XII.
strossmayerovskoga jugoslavenstva, koje 1918. na audijenciji kod
je bilo poznato malenu krug u nositelja pre prij es tol on as ljedn ik a
porodnih aktivnosti meu ju nougarskim Aleksand ra Karaore
Hrvatima. No tek je slom Austro-Ugarske via u Beog radu ujedi
u Prvom svjetskom rat u stvor io uvjete za njenjem meunarodno
art ik ulir anje polit ik ih ideja o odvajanju nepriz nate Drave Slo
bakih Hrvata od Ugarske i njihovo ostva venaca, Hrvat a i Srba
rivanje. Zbivalo se to u ozraju doktrine za (koj a je obu h va al a
Grb Kraljevine
padn ih zem alja o stvaranju san it arnoga podr uja Austro-Ugar SHS/Jugoslavije
ske
pre
t
e

i
t
o
na
s
e
l
je
n
a
kordona u oblik u nacionaln ih drava na
Ju nim Slaven im a) s
ruevinama Austro-Ugarske, ime je naci
Kraljev inom Srbijom (koja je prije toga
onalizam stavljen u funkciju sprjeavanja
anekt ir ala Vojvod inu i Crnu Gor u) pod
prodora boljev iz ma iz Rusije, ali i ire
imenom Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slove
nja njemakoga utjecaja na istok (Drang
naca. Konane su gran ice jugoslavenske
nach Osten). Tako su, na trag u prava na
drave utvrene mirovn im sporaz um ima
nac io n aln o sam oo d re enje, koje je pro
sa susjedn im zem ljam a 1919.-20. Me u
klam ir ao tad a nji amer ik i predsjedn ik njima je bio i Trianonski ugovor s Mad ar
Wood row Wilson, nemad arski narodi u skom, prema kojem je sjeverozapadni dio
Austro-Ugarskoj potk raj rata proglasili od Bake, tzv. Bajski trok ut, ostao u granica
cjepljenje od Monarhije. Deset mladih Bu ma novoformirane Madarske, a time i vie
od 26.000 tamonjih Bunjevaca i okaca
(bilo ih je vie nego Mad ara, ali ipak ma
nje nego Nijemaca), koji su ubrzo izloeni
represiji i asimilaciji.

P. Peki, Povijest osloboenja Vojvodine,

Subotica, 1939.

Prva jugoslavenska drava imala je oko

247.700 km i oko 12 milijuna stanovnika
(1921.), od kojih je Srba (s Crnogorcima)
bilo 38,8%, Hrvata 23,7%, Slovenaca 8,5%,
Bonjak a Muslim ana 6,1%, Makedonaca
4,9%, Nijemaca 4,3%, Mad ara 3,9%, Al
banaca 3,7%, dok ju je prema vjerskom sa
stav u inilo 46,6% pravoslavaca (Srbi, Ma
kedonci, Crnogorci, Rumunji/Vlasi), 41,2%
rimo- i grkokatolika (Hrvati, Slovenci, Ni
jemci, Mad ar i, Ukrajinci/Rusin i), 11,1%
97

JUGOSLAV IJA

sunitskih muslimana (Bonjaci Muslimani,

Albanci, Turci), 1,8% protestanata (Nijemci,
Mad ar i, Slovaci), 0,5% idova i dr. Dra
va je bila ekonomski i kult urno heterogena,
pri emu su podr uja koja su prije pripa
dala Austro-Ugarskoj bila gospod arski i
kult urno znatno razv ijen ija. Po ureenju
je bila parlamentarna monarhija na elu sa
srpskom dinastijom Karaorevi, uz izra
enu srpsku prevlast u dravnim strukt ura
ma i administraciji, koje su bile utemeljene
na centralizmu i shvaanju Jugoslavije kao
proirene Srbije i sljedn ice prijeratne srp
ske dravnosti. Tako je, meu ostalim, u
Subotici i drugim mjestima ubrzo nakon
potp is iv an ja Tria n ons kog a mir ovn og a
sporaz uma 4. VI. 1920. dolo do masov
ne smjene bunjevakih gradskih inovnika,
umjesto kojih su postavljani Srbi. Katoliki
su sveenici malt retirani, u crkvama su za
vrijeme slube inscenirani skandali i dr.
Ustavom iz 1921., koji je donesen tije
snom veinom bez sudjelovanja hrvatskih
zastupn ika, komun ista i Jugoslavenskoga
kluba (u kojem su bila i 4 zastupnika Bunje
vako-okake stranke), drava je promije
nila naziv u Kraljevina Srba, Hrvata i Slo
venaca, a 1922. podijeljena je na 33 oblasti
kako bi tradicije dravnosti pojedinih povi
jesnih zemalja bile oslabljene. Nijekano je
postojanje posebn ih slavenskih zajedn ica
Bonjaka Muslimana, Makedonaca i Crno
goraca, koje su Srbi smat rali podlo nima
asimilaciji (tj. srbizaciji), dok su istodobno
ometani nacionalno-integracijski procesi u
dijelov ima populacije drug ih narod a (Bu
njevci-Hrvati, Vlasi-Rumunji) poticanjem
subetnike samosvojnosti. U tom su smislu
u Subotici i Sombor u formirane i sna no
podupir ane re imske udruge (Zem ljod il
ska kasina, Bunjevaka prosvetna matica,
rascjep u somborskome Bunjevakom kolu
i dr.), politiki su favorizirani proreimski
orijentirani Bunjevci (Ivan Crnkovi, Mar
ko Juri, Mara orevi Malagurska, Albe
Kunti, dr. Ivan Poljakovi, Antun Bonjak,
Martin Mati i dr.), srpske politike stranke
osporavale su hrvatsko bak ih Bunjevaca
kako bi sprijeile zav ret ak njihove naci
onalne integracije u hrvatski narod (naje
98

e naglaavajui njihov u nacionalnu sa

mosvojnost, a rjee tvrdei da su Bunjevci
pokatolien i Srbi), prosvjetna politika na
metala je irilino pismo i srpski jezik i dr.
Ipak, ta su velikosrpska nastojanja meu
bak im Hrvatima u meurau imala vrlo
slab uinak prije svega zahvaljujui Kato
likoj crkvi, koja je u jugoslavenskoj dravi
imala kljunu ulog u u nacionalnointeg ra
cijskim procesima meu bakim Hrvatima,
ali i politikom djelovanju Hrvatske selja
ke stranke (HSS). To je rez ultiralo jasnom
hrvatskom orijentiranou goleme veine
bakih Bunjevaca, a osobito okaca, budu
i da su obje skupine u ono vrijeme bile i
izrazito agrarne strukt ure.

Zaglavlje Hrvatskih novina,

Subotica, 4. II. 1928.

Nakon teke polit ike krize i nem ira

koje je prou z roilo ubojstvo vod eih za
stupnika HSS-a u Narodnoj skuptini Kra
ljevine SHS 20. VI. 1928. (ubijeni su u
ro Basar iek i Pavle Radi, a ranjeni Ivan
Pernar, Ivan Grana i Stjepan Radi, koji
je ubrzo podlegao ranama), kralj Aleksan
dar Karaorevi 6. I. 1929. suspendirao
je Ustav, raspustio skuptinu, zabran io
politike stranke, zaveo osobnu diktat ur u,
a drav u iste godine preimenovao u Kra
ljevinu Jugoslaviju. Zabran ivi uporabu
plemenskih imena (tj. srpskoga, hrvat
skoga i slovenskoga), zemlju je podijelio na
9 banovina, ponovno ne potujui etnike
i pov ijesne gran ice, te nametnuo ideolo
giju jugoslavenskoga unit ar iz ma, koja je
najee odraavala velikosrpske interese.
Formalno je ustavna monarhija obnovljena
okt roiranim ustavom iz 1931., a izborna je
pobjed a iste god ine osig ur an a re imskoj
Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci. Njoj su,

JUGOSLAV IJA

se adm in istrat ivnoter itor ijalne podjele

ne ravnaju nacional
nim naelom, ali su i
potaknuta nastojanja
srpskih krugova da
se na cijelom preo
stalom dijel u dr a
ve (osim Sloven ije)
stvor i srps ka jed i
nic a. Kako gran ic e
Banov ine Hrvatske
nis u bil e kon an e,
ba k i Bu n jevc i i
okci, koji su prije
Drugoga svjetskoga
rat a got ov o u pot
pun os ti int eg rir an i
u hrv ats ku nac ij u,
nas tojal i su pri raz
gran i enju dviju je
Kraljevina Jugoslavija podjela na banovine 1931.
din ic a ui u okvir
Banov ine Hrvatske
meu ostalima, pristupili i prijanji lano (jedn ako kao to su dijelov i Banov ine
vi HSS-a meu bak im Hrvatima, poput Hrvatske s veinskim srpskim stanovn i
brae Ivana i Mirk a Ivkov ia Ivandek ia, tvom nastojali izai iz njezinih granica),
koji su do rata zauzimali vane poloaje u ali su lokalne velikosrpske organizacije u
Subotici. Budui da su izbor i 1935. i 1938. Sombor u i Subotici, poput Srpskoga kluba,
bil i neslob odn i, a dikt at ur a sam o prik ri ak i prijetnjama orujem onemog uivale
vena, oporbene su stranke i skupine jaale, odr avanje polit ik ih skupova (npr. otk a
obuhvaajui pritom irok spektar od zago zivanje Sabora kult urnih drutava bakih i
vornika federaliz ma do separatista. Tako
baranjskih Hrvata i Velike manifestacijske
su pris ta e hrvatske usta ke org an iz aci
je, u suradnji s radikalnim makedonskim skuptine 9.-10. III. 1940. u Subotici).
nacionalistima (VMRO), izveli atentat na
kralja Aleks and ra u franc uskom e grad u
Marseilleu 1934. Vlast je preuzeo knez Pa
vle Karaorevi, na elu kraljevskoga na
mjesnitva, stvorenoga u ime maloljetnoga
prijestolonasljednika Pet ra II.
Svjestan unut arnjih slabosti drave i
njez ine ranjivosti u sluaju rat a, knez Pa
vle je pok uavao rijeiti hrvatsko-srpske
odnose, to je rez ult ir alo dogovorom iz
meu tad anjega predsjedn ika vlade Dra
gie Cvetkovia i voe HSS-a, Radieva
nasljednika Vladka Maeka. Tako je 1939.
stvoren a Banov in a Hrvatska, im e je na
rueno dotadanje unitar istiko naelo da

Program IV. Hrvatskog Bunjevakog

Velikog Prela u Somboru 1940.
99

JUGOSLAV IJA

U me un ar odn im odn os im a zem lja

se isprva oslanjala na Francusku i Velik u
Britaniju, nastavljajui prijeratnu politik u
Kraljev ine Srbije, a sklopila je i obram
bene saveze tzv. Malu Ant ant u 1920. s
ehoslovakom i Rumunjskom, a Balkan
ski pakt 1934. s Grkom, Rumunjskom i
Turskom. Nakon to su 1930-ih temeljito
promijenjeni odnosi snaga u Europi, knez
Pavle, pok u avaju i odr at i neu t raln ost
u sve slo en ijim okoln os tim a, provod io
je politik u otk lona od Francuske i Velike
Britanije i postupnoga priklanjanja Italiji i
Njemakoj, to je rez ultiralo pristupanjem
Jugoslavije Trojnomu pakt u u 25. III. 1941.
Zbog toga je vlada Cvetkovi-Maek svrg
nuta u vojnom udar u 27. III., na to su Nje
maka i Italija, uz sudjelovanje madarskih
i bugarskih snaga, odgovorile napadom na
Jugoslaviju te se ona raspala u kratkot raj
nom travanjskom rat u 6.-17. IV. 1941.
Nakon kapit ulacije jugoslavenske voj
ske, zemlja je podijeljena na njemaka i ta
lijanska interesna podr uja (neka od njih
izravno su i anektirana), a pojedini su dije
lovi pripojeni susjednim zemljama (meu
njima i Baka, koja je vraena Madarskoj).
Pod ustakim reimom form irana je Ne
zavisna Drava Hrvatska na elu s Antom
Paveliem, u koju je nakon ulaska mad ar
skih snaga u Bak u emig rirao dio inteli
gencije bakih Hrvata, dok je Njemaka u
Srbiji uspostavila komesarijat, koji je posli
je zamijenila kvislinka vlada Milana Ne
dia. Dio inteligencije bakih Hrvata emi
grirao je u NDH, dok su u Srbiju prebjegli
izrazito prosrpski orijentiran i bunjevak i
politiari (Martin Mati iz Sombora, Albe
Kunti iz Subotice i dr.), poput ostalih is
taknutih probeogradskih dunosnika. Jugo
slavenski kralj Petar II. i vlada izbjegli su u
inozemstvo te su ondje nastavili djelovati.

komunistikoga pok reta na elu s Josipom

Brozom Titom, a zbog nasilja kraljevske
vojske nad Hrvat im a i Muslim an im a u
Hrvatskoj i BiH, nesrpski narodi nisu pri
hvatili izbjeglik u vladu kao svoju. Tako
je kralj zadrao potpor u samo u Srbiji, dok
je Komunistika partija Jugoslavije (KPJ)
s jedinstvenim i militantnim vodstvom na
terenu ir ila vlast: Tito je uspjeno orga
nizirao oruani otpor protiv okupacijskih
snag a i mar io netskih re im a M. Ned i a
i A. Pavelia, a KPJ je od kraja 1942. na
ruraln im podr ujim a koje je kont rolirala
form irala politiko-predstavn ike organe
vlasti kao temelje budue federalne organi
zacije zemlje (Antifaistiko vijee narod
noga osloboenja Jugoslav ije AVNOJ).
Na II. zasjedanju AVNOJ-a 29. IX. 1943. u
Jajcu zabranjen je povratak kralju Pet ru II.
u zemlju te su postavljena naela budue
ga federalnoga ustroja drave kao jamstvo
nac io n aln e ravn op ravn os ti. Tit ova nac i
onalna ideolog ija temeljila se na praved
nom rjeenju nacionalnoga pitanja u duhu
socijalistikoga druvenog ureenja te je
nasuprot srpskoj hegemoniji i jugoslaven
skom unitarizmu kao stupove Jugoslavije
naglaavala jednakost i posebnost junosla
venskih naroda. Meu bakim Bunjevcima
pok ret otpora imao je izrazit u nacionalnu
(prot umad arsku), a znatno manje ideolo
ku obojenost.

Socijal istika Jugoslav ija (tzv. druga

Jugoslavija, nova Jugoslavija, Titova Jugo
Sprovod Jovana Mikia-Spartaka
slavija). Emigrantska jugoslavenska vlada i
u Subotici 13. X. 1944.
kralj Petar II. iz Londona su nastavili vodi
Budui da su vlade Vel ike Brit an ije,
ti rat preko ostataka kraljevske vojske (et
nici) na elu s Draom Mihailoviem. Te su SAD-a i SSSR-a priz navale izbjeglik u
postrojbe, meutim, na terenu kolaborirale vladu u Londonu kao legalnu vlast koja ne
s njemakim i talijanskim snagama protiv kont rolir a ter itor ij, Tito je u borbi za di
100

plom atsko priz nanje 1944. pristao na su

djelovanje dijela gra anskih stran ak a u
prijelaz noj vlasti i izbor im a (spor az um s
prijeratn im hrvatskim banom i tad anjim
predsjedn ikom jugoslavenske izbjeglike
vlade Ivanom ubaiem na Visu 16. VI.
1944.), ali je istodobno na terenu blokirao
njihov utjec aj. Priv rem en a vlad a Dem o
kratske Federat ivne Jugoslavije (DFJ), u
koju su, osim komunista, uli i nekompro
mit iran i lanov i izbjeglike vlade, form i
rana je u Beog radu 7. III. 1945. i priz nata
od velik ih sila, a DFJ je slubeno progla
ena 10. III. 1945. na Treem zasjed anju
AVNOJ-a u Beogradu. Kako su komunisti
uspostavili apsolutnu mo i politiki teror,
nekomunistiki lanovi vlade ubrzo su iza
li iz nje, a nakon prvih poslijeratnih izbora
11. XI. 1945., koje su karakterizirali zastra
ivanje i izborne prijevare, KPJ je usposta
vila jednopartijsku saveznu drav u sovjet
skoga tipa. Na Ustavot vornoj skuptini 29.
XI. 1945. dok inut a je monarhija i progla
ena je Federat ivna Narodna Republik a
Jugoslavija (FNRJ), Tito je imenovan za
premijera, a 1953. postao je predsjednikom
drave. Ustav FNRJ donesen je 30. I. 1946.,
a do poetka 1947. doneseni su ustavi svih
est republika. Iako je drava imala ustroj
federacije, njome je vladala cent ralizirana
KPJ, ali je postojanje est republika i dviju
autonomnih jedinica u Srbiji stvorilo okvir
za buduu afirmaciju republikih dravno
sti nakon slabljenja cent ralistik ih snaga.
Meurepublike su gran ice u odnosu na
stanje prije Prvoga svjetskoga rata formira
ne tako da su granice BiH uglavnom osta
le nepromijenjene (osim izlaska na more u
Bokokotorski zaljev na podr uju Sutor ine,
koji je ustupljen Crnoj Gor i), Sand ak je
podijeljen izmeu Srbije i Crne Gore, od
nek ad a nje ju ne Srbije stvor en a je Ma
kedonija, Hrvatskoj je od Italije pripojeno
podr uje Rijeke i vei dio Ist re, a dobila je
i Meimurje i Baranju (ustupila je isto
ni Srijem Srbiji te Bok u i ju no primorje
Crnoj Gor i, koja je Srbiji ustupila Metohi
ju), u Srbiji su 1945. formirane Autonomna
Pok rajina Vojvodina i Autonomna Kosov
sko-Metohijska Oblast (od 1964. AP Koso
vo), dok su Sloveniji pripojeni Prekomurje

JUGOSLAV IJA

i manji dio Istre. Zahtjeve Hrvata u Sombo

ru i Subotici da budu pripojeni federalnoj
Hrvatskoj tzv. ilasova komisija za razgra
nienje nije prihvatila. Ponovnim razgrani
enjem s okolnim zemljama ustanovljena je
i prijeratna trianonska granica prema Ma
darskoj, iako je bilo pok uaja Hrvat a iz
Bajskoga trok uta (Ant un Karagi) da pri
vole jugoslavensko komunistiko vodstvo
da se zauzme za prikljuenje toga podr uja
Jugoslaviji. Ni ti zahtjevi nisu prihvaeni
jer su smat rani nepot rebnima zbog bliskih
odnosa dviju socijalistikih zemalja.
Mnogi su se bak i Hrvati, osobito lje
viar i i oni koji prije rat a nisu bili bliski
crk ven im krugov im a, odm ah ukljuili u
nov u vlast, ponajvie iz nacionalnih razlo
ga ponovna oduevljenost zbog nestan
ka mad arske vlasti. Vodeu ulog u meu
Hrvatima imali su uglavnom pojedinci iz
prijeratne lijevo i projugoslavenski orijen
tirane mladei (npr. Balint Vujkov, Matija
Poljakovi, Ant un Vojni Purar, Blako
Vojni Hajduk i dr.) te pripadnici i simpati
zer i partizanskoga pok reta poput Geze Ti
kvickoga, Laje Jaramazovia i drugih. To
vrijedi osobito za sudjelovanje na lokalnim
raz inam a vlasti (do kraja 1960-ih gotovo
svi gradonaelnici Subotice bili su Hrvati),
ali su neki sudjelovali i u najviim razina
ma vlasti (npr. Lajo Jaramazov i, Milan
Martinovi-Metalac, Geza Tik vick i, prav
nik Ivan Vukovi, poslije general uro Du
li, Vladimir ani i dr.). Nova nacionalna
politika ravnopravnosti u odnosu na bake
Bunjevce znaila je rask id s prijeratnom

Program Hrvatskog narodnog kazalita

u Subotici za sezonu 1945./46.
101

JUGOSLAV IJA

praksom velikosrpskoga nijek anja hrvat

stva bak ih Bunjevaca i njihovo slobodno
i afirmativno izjanjavanje kao Hrvata, a
osnivaju se mnoga hrvatska kult urna dru
tva u Subotici, Sombor u, Beregu, onoplji
i Tavankut u. U Subotici su utemeljene i no
vine Hrvatska rije te Hrvatsko kazalite,
a organizirana je i kolska nastava na hr
vatskom jezik u.

B. Vujkov, Hrvatske narodne pripovijetke

(bunjevake), Subotica, 1953.

imenovana u Savez komunista Jugoslavije

(SKJ), koji se sastojao od savez komunista
pojedinih republika (poslije i pok rajina).
Slino kao i nakon Prvoga svjetskoga
rat a, meu bak im je Hrvat ima i sad na
stupilo razo ar anje. Mjesne hrvatske du
nosnike ubrzo su potisnuli srpski politi
ki kad rovi, dolazi do politik ih progona i
suenja ist aknutoj katolikoj inteligenciji
(subotiki procesi kriarima 1947.-48.) i is
kljuivanja crkve iz kulturnoga i politikog
ivota. Nacionalizacija imovine osobito je
pogodila upravo Bunjevce, iji su se zemlji
ni posjedi nali na udar u agrarne reforme,
jednako kako i prisilna kolektivizacija na
selu, jer su Bunjevci bili dominantno agrar
ne strukt ure. Ipak, istodobno je i dio dota
danje seoske sirotinje i bezemljaa meu
Hrvatima prvi put doao u posjed zemlje.
Sredinom 1950-ih u Subotici prestaju dje
lovati instit ucije s hrvatskim predznakom
te se gasi nastava na hrvatskom. Velike
promjene na selu, socijal istik a ind ustri
jalizacija u urbanim sredinama i svima do
stupan obrazovan i sustav prou z roili su i
velike mig racije hrvatskoga salaarskoga
i seoskoga stanovn itva u grad te razvoj
srednjega sloja. Socijalizam je tako bio ide
oloki, a Jugoslavija dravni okvir u kojima
je dolo do najznatnijega prodora moderni
zacijskih procesa meu bake Hrvate.

Prvih je godina komunistika vlast od

luno provodila konfiskaciju i nacionaliza
ciju imovine, agrarnu reformu i koloniza
ciju te prisilnu kolektivizaciju. Uz suenja
ratn im zloincima organ izirana su i mno
gobrojna politika suenja i smaknua, a na
trag u odluke savez nik ih sila u Potsdamu
Kad je sukob izmeu reform ista (Ed1945. njemaka je manjina, kao i iz drugih
vard
Kardelj) i dogmatiara (Aleksandar
socijalistikih zemalja, protjerana. Imanja
protjeranih Nijemaca u Vojvodini, Baranji
i Slavoniji dodjeljivana su kolonistima iz
nerazvijenih krajeva u Bakoj su vei
na kolonisti bili Srbi, a tek izuzetno Hrvati
(Stanii, Riica, Sivac, Leme). Odbijanje
Tit a da se podredi Staljinu 1948. izaz va
lo je podjele u KPJ-u i politike progone, i
to ne samo u Jugoslaviji (Goli otok) nego
i u Mad arskoj kao satelit u SSSR-a, gdje
su vodei hrvatski i ostali ju noslavenski
politik i i kult urni djelatnici brutalno pro
ganjani kao titoisti, meu kojima je bilo i
bakih Hrvata. Tijekom sukoba sa Stalji
nom otpoeo je prvi val decent ralizacije u
oblik u uvoenja radnikoga samoupravlja
Tito i gradonaelnik Subotice
nja u poduzeima 1950., a KPJ je 1953. pre
Marko Poljakovi, 16. IX. 1968.
102

Rankovi) 1962. zaprijetio jedinstvu jugo

slavenskoga komunistikoga vodstva, Tito
je stao na stranu prv ih te je nov i val de
centralizacije otpoeo donoenjem novoga
ustava 1963., kojim je ojaan ideoloki su
stav drutvenoga samoupravljanja, a drava
preimenovana u Socijalistiku Federativnu
Republiku Jugoslaviju (SFRJ). Nedovoljno
produkt ivno socijalistiko gospod arstvo
nas tojalo se oja at i uvo enjem tr i nih
elemenat a 1965., a 1966. Tito je uklon io
vodeega srpskoga dunosnika Rankovia,
efa jugoslavenske tajne slube (Uprava dr
avne bezbjednosti UDBA). To je dovelo
do stanovite politike liberalizacije i otva
ranja dravnih granica (Jugoslavija je bila
jedina socijalistika zemlja iji su graani
mogli slobodno putovati), pa je viak radne
snage (nekoliko stotina tisua osoba) otiao
na rad u zapadnoeuropske zemlje, najvie u
SR Njemak u (tzv. Gastarbeiteri). Potk raj
1960-ih ustavnim je promjenama zapoet
prijenos znatnih politikih i gospodarskih
ovlasti na republike i pok rajine, a unato
polit ik im obrat im a (istk a hrvatskih ko
munista 1971. tijekom tzv. hrvatskoga pro
ljea; istka srpskih, vojvoanskih /meu
njim a i Gez a Tik vick i/, slovenskih i ma
kedonskih liberala 1972.), decent ralizaci
ja je zav rena Ustavom iz 1974., kojim je
uveden sustav par iteta i proporcionalnosti
republika i pok rajina u savez nim tijelima,
Vojvodina i Kosovo uzdignuti su gotovo na
razinu republika, uz jamstvo da se Ustav
mogao mijenjati isk ljuivo konsenz usom.
No kako je sjea hrvatskih proljeara ob
uhvatila i subotike Hrvate, ije djelovanje
nije bilo politiko, ve iskljuivo kult urno
(osnutak HKUD-a Bunjevako kolo 1970.,
obnova kalendara Subotika danica 1971.),
njezin je rez ultat, unato proklamiranomu
nacionalnomu kljuu i zastupljenosti
vojvoanskih Hrvat a u strukt urama vla
sti (npr. Marko Horvacki, sudac Ustavnoga
suda Vojvodine; Ant un Milodanovi-Dela,
subotiki partijski sek retar i dr.), bilo obez
glavljivanje inteligencije bakih Hrvata te,
kao i u Hrvatskoj, posvemanja hrvatska
utnja. Formalno se meunacionalna rav
nopravnost na svim razinama vlasti odra
vala primjenom nacionalnoga kljua, tj.

JUGOSLAV IJA

razmjernim sudjelovanjem pripadnika svih

nacionalnosti u politik im tijelima, to je
na ideolokom planu formulirano parolom
o bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih na
roda i narodnosti. Gospodarska i izvjesna
politika liberalizacija od sredine 1960-ih
odrazila se i u kult uri i umjetnosti, koje su
otvorene za suv remene oblike sa Zapada.
Jugoslavija se po tom razlikovala od osta
lih komunistikih zemalja, u kojima je i na
tom podr uju vladala vrsta partijska stega.

Pozivnica HKUD-a Bunjevako kolo

za Veliko prelo u Subotici 1971.

Vodea uloga KPJ (SKJ) bila je zajam

ena svim jugoslavenskim ustavima, a voj
ska (isprva Jugoslavenska armija, od 1953.
Jugoslavenska narodna armija, JNA), bila
je pod strogim partijskim nadzorom i ima
la je poseban poloaj u politikom sustav u,
koji je do izraaja doao u vrijeme raspa
da drave. Tito, kojega je Ustav iz 1974.
proglasio doivotn im predsjedn ikom, bio
je neupitni autor itet i koncent rirao je oko
sebe svu mo sve do smrt i 1980. Nakon
njega, najv ie je tijelo postalo kolekt ivno
Predsjednitvo SFRJ (po jedan lan iz sva
ke republike i pok rajine, a do 1988. jo i
predsjednik Predsjednitva CK SKJ), koji
su se jednom na godinu rotirali na mjestu
predsjed at elja. Stvarn a je pol it ik a mo,
meutim, bila koncent rirana ponajvie na
razini republika i pok rajina, u rukama re
publikih i pok rajinskih saveza komunista.
Usto, JNA je ostala jedinstvena i nadna
cionalna, a uloga savezne vlade (Savezno
103

JUGOSLAV IJA

izv rno vijee, SIV) ograniena je uglav lik u od meuratnoga razdoblja, uz antih r
nom na ekonomska pitanja.
vatsku propagandu srpskih medija, otprije
Ubrzo nakon Titove smrti srpski su ko sek ularizirano drutvo te ve desetljeima
munisti i SAN U (Srpka akademija nauka i prihvaeni srpski jezini standard, postigla
umjetnosti) otpoeli kampanju protiv Usta znatne rez ultate.
va iz 1974. Povod su bile demonstracije na
Kosov u 1981., kojima su Albanci traili
da ih se priz na kao konstit utivni narod te
da Kosovo postane republika izvan Srbije.
Pok uaji savez ne vlade Milke Planinc da
poboljaju stanje u gospodarstvu (tzv. Du
goroni prog ram ekonomske stabilizacije
1983.-86.) propali su, a nezaposlenost, vanj
ski dug, inflacija i trajkovi bili su u stalnu
porastu. U sklopu SAN U 1986. nastao je
memor andum u kojem je iznesen pogled
na stanje srpskoga narod a u Jugoslav iji i
odreen osnovni smjer rjeavanja srpskoga
pitanja: cent ralizacija federacije i prevlast M. Pei, G. Balija, Renik bakih Bunjevaca,
Matica srpska, Novi Sad-Subotica, 1990.
u savez nim tijelima, promjene unut arnjih
granica te ukidanje autonomija Vojvodine
Usporedo s politik im promjenama u
i Kosova. Srpski su se komunisti prikloni
li nacionalistima na VIII. sjednici CK SK Jugoslaviji, na meunarodnom je planu u
Srbije 1987., kad je vlast preuzeo Slobodan razdoblju 1989.-91. dolo do slom a komu
Miloevi, koji je istkama (diferencija niz ma u istonoeu ropskim zemljama i nji
cija) uspostavio lojalni dravni aparat te hove demok rat iz acije, rasputen je vojn i
preu zeo potpunu kont rolu nad med ijim a savez socijalistik ih zem alja Varavski
u Srbiji. Inscen irajui spont ane masovne pakt, SSSR se raspao, a Rusija je zapala
pros vjed e prot iv pol it ik ih rukovods ta u politik u i gospodarsku kriz u. Za to je
va u pok rajinama i drugim republikama vrijeme Miloev iev pok uaj da ovlad a
(dogaanje naroda ili antibirok ratska SKJ na XIV. izvanrednom kong resu 22. I.
revolucija), sruio je autonomnu vlast u 1990. u Beogradu doveo do raspada partije.
Vojvodini (jog urt-revolucija) 5. X. 1988., Nekoliko mjeseci poslije, na prvim demo
u Crnoj Gori 11. X. 1989. i na Kosov u 3. III. kratskim i slobodnim izborima u Sloveniji
1989., dok su pok uaji slamanja vodstava
i Hrvatskoj, a neto poslije i u Makedoniji
Slovenije, Hrvatske te Bosne i Hercegovi
i BiH, pobjeuju antikomunistike snage,
ne prema istom uzork u doivjeli neuspjeh.
dok potk raj 1990. u Srbiji i Crnoj Gori ple
Osim smjene hrvatskih kad rova na po
krajinskoj (npr. pok rajinski min istar Fra biscitarnu potpor u dobivaju Miloevievi
njo Gabri) i lokalnim razinama te otkaza prei menovan i komun isti Socijalistik a
uposlen icim a iz dr avne uprave i slube partija Srbije (SPS) te njegovi sateliti u Cr
(policija itd.), buenje srpskoga nacionali noj Gor i. Suo en s ant isocijal istik im
zma potk raj 1980-ih za i nacionalistik im pok retima, vrh JNA
bake je Hrvate znai povez uje se sa srpskim vodstvom, koje ve
lo i obnavljanje politike likosrpsku poziciju maskira pozivom na
ospor avanja hrvatstva jugoslavensko jed instvo. Iako je potk raj
Bunjevaca u oblik u na 1989. savezna vlada Ante Markovia uspje
gla avanja njihova na la znatno poboljati ekonomsku sit uaciju
cionalne samosvojnosti. (konvertibilnost jugoslavenskoga dinara,
Grb SFRJ
Ona je ovaj put, za raz zaustavljanje inflacije), polit ik i je raskol
104

taj uspjeh uinio uzaludnim te je do kraja

1990. ona izg ubila stvarnu mo.

JUGOSLAV IJA

bez nesrpskih asnika i popunjavala se ne

regularnim srpskim postrojbama, uz prisil
nu mobilizaciju priuvnoga sastava, meu
ostalim i hrvatskoga stanovnitva u Bakoj
mnogi od njih nisu se odazivali vojnim
pozivima za vojne vjebe u Hrvatskoj ili
su bili ikanirani u postrojbama, a nekoli
ko ih je desetaka ujesen 1991. poginulo u
Hrvatskoj, u rat u u kojem je Srbija nijeka
la sudjelovanje. Nakon okupacije gotovo
treine ter itor ija Hrvatske, s kojega je pro
tjerano nesrpsko stanovn itvo i na kojem
je proglaena Republika Srpska Krajina,
koju je kont rolirala Srbija, rat u Hrvatskoj
zaustavljen je Sarajevskim primirjem 2. I.
1992. kao dio Vance-Owenova mirovnoga
plana. Nepuna dva tjedna poslije poeo je
proc es meun arodnog a priz nanja neov i
snosti Slovenije i Hrvatske, koje su postale
lanicama Ujedinjenih naroda 22. V. 1992.
Samoproklamirana Republika Srpska Kra
jina nestala je u hrvatskim vojnim akcijama
Bljesak i Oluja 1995. te tijekom mirne rein
tegracije hrvatskoga Podunavlja 1995.-98.

Rad Predsjednitva SFRJ, u kojem je

Srbija kont rolirala 4 glasa, te Skuptine
SFRJ, koja je odluivala konsenz usom,
bio je blokiran, a nakon viemjesenih ne
uspjelih pregovora republikih predsjedni
ka o preureenju Jugoslavije (konfederalni
model zastupali su Slovenija i Hrvatska, a
cent ralistik i Srbija), Srbija je u svibnju
1991. izazvala ustavnu kriz u pok uavajui
sprijeiti Sjepana Mesia, hrvatskoga lana
Predsjednitva SFRJ, da zauzme funkciju
predsjedatelja. Slovenija i Hrvatska su na
kon referenduma proglasile neovisnost 25.
VI. 1991. No jo sredinom 1990-ih Srbija i
Crna Gora uz pomo JNA potiu pobunu
srpskoga stanovn itva u Hrvatskoj (bal
van-revolucija) i BiH, to je bio uvod u
ratove. Najprije je voen ogran ien i dese
tod nevni rat u Sloveniji 27. VI. 6. VII.,
nakon ega se snage JNA povlae u Hrvat
sku. Od rujna 1991. u njoj se vodi posvema
nji rat, uz golema razaranja (to simboli
Na veem dijelu BiH jo su za vrijeme
zira do temelja srueni Vukovar) i desetke
ra
t
a
u Hrvatskoj stvorene paralelne srpske
tisua ubijenih. Do tada je JNA ve ostala
str ukt ur e vlas ti, a
veina snaga JNA iz
Hrvatske pov uk la se
u BiH, kam o su po
slan i i svi srpski a
snici podrijetlom iz te
zem lje. Nakon to se
veina stanovn itva
BiH na referendumu
izj as nil a za neov i
snost (uglavnom Bo
njac i i Hrv at i, dok
je veina Srba bojko
tirala referendum) te
spor ad in ih oru a
nih sukob a, koji su
trajal i jo od jes en i
1991. (do prvog a je
do lo u st ud en om
kad je JNA, u sklopu
vojn ih oper acija na
dubrovakoj bojini
ci, do temelja sruila
Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija
hrvatsko selo Ravno
105

JUGOSLAV IJA

u istonoj Hercegovini), a intenzivirani su

nakon prestank a rat a u Hrvatskoj, poet
kom travnja JNA i Srbija poele su posve
manju brutalnu agresiju na BiH, praenu
masovn im etn ik im ienjem (simbol
ega je genocid na Bonjacima u Srebreni
ci) i gubitkom stotine tisua ivota. Bosnu
i Hercegovinu priznale su zemlje Europske
zajednice 6. IV. 1992., a u UN je primljena
istog dana kad i Hrvatska i Slovenija. Rat je
zavren sklapanjem mirovnoga sporazuma
u Daytonu 21. XI. 1995., kojim je BiH podi
jeljena na dva entiteta (Republika Srpska i
Federacija BiH) te Distrikt Brko.

neu t raln os ti Jugoslav ije i vod e oj uloz i

u Pok ret u nesvrstan ih, jugoslavenska su
podu zea izvozila i na zapadna i na isto
na trita te izvodila graevinske radove u
mnogobrojn im velik im inf rastrukt urn im
i industrijskim projektima u Africi i Aziji.

Nakon konanoga razgranienja s Itali

jom u Ist ri (1947. i 1954.) Jugoslavija je ob
uhvaala oko 255.800 km. Prema posljed
njem popisu stanovn itva (1991.) imala je
oko 23,5 milijuna stanovnika, od ega Sr
ba 36,2%, Hrvat a 19,7%, Muslimana (Bo
njaka) 9,8% , Albanaca 9,2% (procjena),
Slovenaca 7,4%, Makedonaca 5,8%, Crno
Makedon ija je nez av isnost proglasila goraca 2,3%, Mad ara 1,6% i dr., a prema
na referendumu 8. IX. 1991., a proces me vjerskoj pripadnosti pravoslavaca 45,4%,
unarodnoga priznanja poeo je 1992. la katolika 30,8% i sunitskih muslimana 17%.
nica UN-a postala je 8. IV. 1993.
Srps ko-crn og ors ka zajedn ic a (tzv.
U me un ar odn im odn os im a Tit ov a trea Jugoslavija, krnja Jugoslavija, najno
je Jugoslav ija bila prirodno prik lonjena vija Jugoslavija). Dok je osamostaljivanje
ostal im socijal is tik im zem ljam a, ali je Slovenije i Hrvatske 1991. te BiH i Make
odbijanje jugoslavenskoga vodstva da se don ije 1992. meun arodn a zajedn ica pri
podred i SSSR-u 1948. uzrokovalo sov jet hvatila kao dezi nteg raciju SFRJ, vodstvo
sku blokadu Jugoslavije. Nakon Staljinove je Srbije, elei opravdati rat za ter itor ije
smrti 1953. odnosi s SSSR-om poboljani i etniko ienje u Hrvatskoj i BiH, inzi
su, s pov rem en im kriz am a zbog jugosla stiralo na tome da su novonastale drave
venskih osuda sovjetskih vojnih interven odcijepljeni dijelovi prijanje drave te da
cija u Mad arskoj 1956. i ehoslovakoj njezini preostali dijelovi Srbija (s Vojvo
1968. Odnosi sa SAD-om i Velikom Brita dinom i Kosovom, ija su vodstva sruena
nijom isprva su bili zategnuti zbog ulaska 1988.-89.) i Crna Gora zad ravaju pravni
Jugoslavenske armije u Julijsku krajinu i kontinuitet sa SFRJ. Na trag u toga 27. IV.
Kor uku 1945. (jer je na te dijelove Itali 1992. proglaena je Savez na Rep ublik a
je i Austrije Jugoslav ija polagala pravo Jugoslavija (SRJ), koju su inile dvije fe
pozivajui se na njihov etnik i sastav) te deralne jedinice Srbija i Crna Gora. Ob
zbog sukoba oko Slobodnoga Ter itor ija Tr uhvaala je oko 102.000 km i imala 10,4
sta 1947.-54. Za vrijeme sovjetske blokade mil ijun a stanovn ik a, od eg a Srb a 62%,
Tito je primao gospodarsku pomo zapad Alb an ac a 17% (procjen a), Crnogor ac a
nih zem alja, a od sred ine 1960-ih odr a 5% i dr. SRJ je zbog sudjelovanja u rat u u
vao je s njima dobre odnose, uspijevajui BiH bila pod meunarodnim trgovinskim
ih ekonomski kapitalizirati kroz zajmove emb argom 1992.-95. te pol it ik i izol ir a
koji su omog uivali funkcioniranje nekon na. Vlast je vrsto dr ao Slob od an Milo
kurentnoga jugoslavenskoga gospodarstva. evi i njegova SPS sa
U drugoj polovini 1950-ih Jugoslavija je sat el its kim part ijam a
bila meu osnivaima pok reta nesvrstanih (meu kojima je bila i
zemalja, koji se zau zimao protiv domina Bunjevaka i okaka
cije velik ih sila na svjetskoj politikoj po stranka), a nom in alno
zornici, a u blokovski podijeljenoj Europi dem ok ratske instit uci
jugoslavenska politika nesvrstanosti i neu je bile su za autoritarni
tralnosti bila je imbenik sigurnosti i imala re im tek fas ad a. Ka
je meunarodni ugled. Usto, zahvaljujui ko je u unut arnjim od
Grb SRJ
106

JUGOSLAV IJA

Kosova je proglasila neovisnost 2008., to

je ujedno i posljednji element jugoslaven
skoga dezintegracijskoga mozaika.

Savezna Republika Jugoslavija

Budui da se postojanje SRJ uglavnom

podudara s Miloevievevim reimom, vla
sti su u njoj nijekale postojanje Hrvat a u
Bakoj i sna no su podupirale subetnik i
identitet Bunjevaca pruajui tomu politi
komu projekt u punu instit ucionalnu, mate
rijalnu i medijsku potpor u. Dionici Miloe
vieve vlasti bili su i neki baki Bunjevci
u prvoj polovini 1990-ih najpoznatija je
bila Ana Pri, predsjedn ica Opinskoga
odbora SPS-a u Subotici, lanica Glavno
ga odbora te Izv rnoga odbora Glavnoga
odb or a SPS-a 1990.-96 te zastupn ica u
Vijeu graana Savez ne skuptine 1992.93., dok je u drugoj polovini 1990-ih to bio
Ivan Sedlak, koji je, kao lan Jugoslaven
ske udruene ljevice (JUL), u Vladi Srbije
bio ministar bez lisnice zaduen za ljudska
i manjinska prava 1997.-2000., u vrijeme
najtee represije nad kosovskim Albanci
ma. Demok rat izacija drutva tijekom po
sljednjih god ina postojanja SRJ, kojoj su
i bak i Hrvati dali prinos, obu hvatila je i
poboljanje poloaja manjina pa je 26. II.
2002. donesen savezni Zakon o zatiti pra
va i sloboda nacionalnih manjina, nakon
kojega Hrvati postaju priznatom manjinom
i izgrauju vlastite manjinske instit ucije.

nosim a dom in irala Srbija, crnogorsko se

vodstvo od 1997. postupno osamostaljuje
uvodi vlastit financijski sustav, usposta
vlja vlastit u policiju i gran inu kont rolu
te je zajedn ika drava praktik i prestala
funkcionirati. U oruanim sukobima Voj
ske Jugoslav ije prot iv albanskih pobunje
nika u drugoj polovini 1990-ih ginuli su i
ron ici bak i Hrvat i. Zbog organ iz ir ano
ga etnikoga ienja i eskalacije nasilja
nad albanskim civilima koje su na Kosov u
provod ile srpske vojne, pol icijske i par a
vojne snage tijekom sukoba sa albanskom
Oslobodilakom vojskom Kosova (OVK)
1998.-99., snage NATO-a tijekom tri mjese
ca 1999. bombardirale su strateke ciljeve u
SRJ, nakon ega su se jugoslavenske vlasti
pov uk le s Kosova, na kojem je usposta
vljena meunarodna uprava UN-a. Nakon
ruenja Miloevieva reima ujesen 2000.
i demok ratizacije zemlje, SRJ je primlje
na u meunarodne organizacije, a sljedee
su se godine sve drave bive Jugoslavije
sloile da su ravnopravne sljedn ice SFRJ.
Feljton beogradskih Veernjih novosti
o Bunjevcima, 1996.
SRJ je 4. II. 2003. preu reena u dravnu
zajednicu pod imenom Srbija i Crna Gora,
Iako SRJ, osim imena, nije imala ni
koja je pak prestala postojati nakon to se
Crna Gora na referendumu 2006. opredi ta s jugoslavenstvom, ve je funkcion i
jelila za neovisnost. Kako od 1999. Srbija rala kao srpska drava, ona je zad ravala
vie nema ovlasti na Kosov u, i Skuptina priv id jugoslavenstva i u meunarodn im
107

JUGOSLAV IJA

okvir ima i na unut arnjem planu. Tek su

pad Miloev ia ujesen 2000. i demok rat i
zacija zem lje znaili potpuno naputanje
jugoslavenske ideje i od znatna dijela ne
srpskoga stanovnitva. Tako su se i mnogi
baki Bunjevci koji su se dotad izjanjavali
kao Jugoslaven i na popisu 2002. izjasnili
ili kao Hrvati ili kao Bunjevci, pri emu je
ovo drugo ili nastavak nacionalne mim i
krije ili posljedica neizgraenosti hrvatsko
ga nacionalnoga osjeaja. Tek su formalni
prestanak postojanja SRJ i brisanje njezina
imena s politike karte svijeta 2003. raspr
ili i posljednje iluzije jugoslavenstva te je
ono marg in al iz ir ano u svih ju noslaven
skih naroda, pa tako i meu Bunjevcima u
Bakoj, koji se od tada jasno profiliraju kao
Hrvati ili kao Bunjevci neh rvati.
Znaenje Jugoslavije i njezino mjesto
u pov ijesti bak ih Hrvata. Poput ostalih
rubnih Hrvata, napose onih u Dalmaciji i
Istri, i baki su Hrvati u zanosu kidali veze
s Austro-Ugarskom 1918. i oduevljeno pri
hvatili stvaranje jugoslavenske drave, vje
rujui da time posti u nacionalno oslobo
enje. Njihova su oekivanja bila drukija
od oekivanja veine Hrvata iz nepriznate
Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, koji su,
ugro en i neskriven im ter itor ijaln im pre
tenz ijam a Italije, Mad arske i Srbije, pri
stali na nedefi n ir ane uvjete ujed injenja s
Kraljevinom Srbijom.
Nakon to su Trianonskim mirovnim
ugovorom baki Hrvati podijeljeni u dvije
drave, gran ina je crt a razvoj dot ad je
dinstvene zajednice usmjer ila u razliitim
pravcima jer je za Hrvate u Bajskom trok u
tu stvaranje jugoslavenske drave i oklja
trene Mad arske znailo nesmiljeni i bru
talniji nastavak prijeratne mad arizacije.
U prvoj je jugoslavenskoj dravi, me
ut im, meu bak im Hrvat ima poslije
prvoga oduevljenja i idealiz ma nastupilo
razo ar anje (B. Gabri), jer je Beog rad
promat rao Bak u (koja je s Bar anjom i
Banatom inila tadanju Vojvodinu) kao
iskljuivo srpsku zonu interesa u monarhij
skoj Jugoslaviji. Poput Mad ara, i Srbi su
se protivili integ raciji bakih Bunjevaca u
hrvatsku naciju, a metode vladanja i ciljevi
108

Reklama za Hrvatske novine, 1926.

srbijanskih vlasti u Bakoj vrlo su se malo

razlikovali od prijeratn ih mad arskih, pa
su praktino madarizacijski nasrtaji zami
jenjeni srbizacijskima. No kako su Hrvati
u monarhijskoj Jugoslaviji bili konstit utiv
ni i drugi po brojnosti narod, asimilacijske
je ciljeve beog radskim vlastod rcima bilo
tee ostvar iti te su nove politike prilike
omog uile da se u svega nekol iko god i
na u Bakoj osnuje vei broj bunjevak ih
i okak ih drutava i instit ucija, koje su
djelovale u hrvatskom duhu ili su u svo
jem naziv u imale i hrvatski atribut, kao i
vei broj pod ru nica hrvatskih drutava
i politik ih stranaka iz Hrvatske i Bosne
i Hercegov ine (Hrvatska puka stranka,
Hrvatska seljaka stranka, Hrvatsko kul
turno drutvo Napredak, Hrvatski rad ia
itd.). Odgovor vlasti bio je postavljanje bi
rok ratskih zapreka kako bi se otealo nji
hovo osnivanje i djelovanje te istodobno ja
anje bunjevakoga subetnikoga identiteta
osnivanjem paralelnih institucija. Meutim,
unato raznim oblicima instit ucionalne an
gairanosti u razbijanju identitetske jezgre
bak ih Hrvat a, ivot u zajedn ikoj ju no
slavenskoj drav i, Katolik a crk va te, od
druge polovice 1920-ih, djelovanje HSS-a
omog uili su polit iko, kult urno i nacio
nalno povezivanje bakih Hrvata s ostalim
Hrvatima u tadanjoj Jugoslaviji. Tako se
bak i Bunjevci, nakon poslijeratnoga raz
doblja jugoslavenstva, u golem oj ve in i
1930-ih godina vrsto nacionalno integ ri
raju u hrvatsku naciju (u bak ih okaca
hrvatska nacionalna integ racija nikad nije
bila prijeporna), prihvaajui opehrvatska

prot ivljenja posvem anjoj dom inaciji srp

skoga kao relat ivno najbrojn ijega narod a
u Jugoslaviji i zau zimanje za ravnopravan
poloaj hrvatskoga naroda u dravi. Tako
je monarh ijska Jugoslav ija bila dr avn i
okvir koji je omog uio punu integ raciju
bakih Hrvata u hrvatsku naciju, a vrhunac
njihove nacionalne svijesti u cjelok upnoj
pov ijesti hrvatstva u Bakoj jesu posljed
nje god ine postojanja Kraljev ine Jugosla
vije. Tek malen broj bakih Bunjevaca nije
prihvat io hrvatstvo kao nacionaln i okvir,
ve je zad rao jugoslavenski, ali u dva ob
lika: u prvom sluaju rije je o uglavnom
o osobama koje su na razliite naine bile
vezane za kraljevski reim i njegovo shva
anje Jugoslavije kao proirene Srbije, dok
je druga skupina, koju su in ili nek i pri
jeratn i nacionaln i radn ici (Mijo Mandi,
Matija Ipanovi i dr.) te mlaa ljeviarski
i ant ik ler ik alno orijent irana inteligencija,
prihvat ila Jugoslav iju kao svoj glavn i na
cion alno-ident ifi k acijski okvir (Barn aba
Mandi, Balint Vujkov, Blako Vojni Haj
duk, Marko Pei /Tuk uljac/, Ant un Vojni
Purar i dr.).
Povratak u mad arski dravni okvir za
vrijeme Drugoga svjetskoga rata znaio je
za bake Hrvate tuinsku vlast te su s ve
likim oduevljenjem prihvatili obnavljanje
Jugoslavije. Kako su komunisti u nacional
nom pogledu proklamirali politiku bratstva
i jedinstva, dok inuli su prakse prijanjih
drava i njihovih politika u denacionaliza
ciji Bunjevaca i okaca, priznali su njihovu
pripadnost hrvatskomu narodu i osnovali
vie hrvatskih drutava i instit ucija. Me
utim, otvoreno priz navanje hrvatstva za
bake je Hrvate trajalo do sredine 1950-ih,
kad se, kao rez ult at socijalistikoga jugo
slavenstva, hrvatske institucije u Vojvodini
gase, poput instit ucija ostalih junoslaven
skih naroda izvan matinih republika.
Socijalistiko ureenje Jugoslav ije re
zultiralo je afirmacijom hrvatstva u prvim
poslijer atn im god in am a u socijalistikoj
Mad arskoj te, kao u Jugoslaviji, presta
nak prakse identitetskoga razbijanja Hrva
ta kroz subetnike forme, u ovome slua
ju bunjevake i okake. Meutim, sukob

JUGOSLAV IJA

jugoslavenskoga komun istikoga vodstva

s SSSR-om 1948. rez ultirao je brut alnom
represijom, politikim progonom i zatvara
njem vodeih hrvatskih (i srpskih) kult ur
nih i politikih djelatnika u junoj Madar
skoj, koji je trajao do kraja staljinistike ere
Mtysa Rkosija 1956. Nakon toga razvoj
Hrvata u Bajskom trokutu odreen je ukup
nim jugoslavensko-madarskim dravnim
odnosima, ali se pod krinkom srpsko-hrvat
skoga jezinoga unit ar iz ma u jugoslaven
skim manjinskim kolama u Madarskoj, u
kojim a je prevlad avao srpski nastavn i ka
dar, nastojala oslabiti hrvatska nacionalna
svijest, prije svega njezin jezini element.

Folklorna sekcija O Matko Vukovi

u Subotici 1960-ih

U daljnjem razvoju bak ih Hrvat a u

socijalistikoj Jugoslav iji brojn i imben i
ci utjecali su na smanjenje ukupnoga bro
ja Hrvata i slabljenje hrvatske nacionalne
svijesti: sek ular izacija drutva i marg ina
lizacija Katolike crk ve; politiki progoni,
osobito poetkom 1970-ih, kad je inteli
gencija bakih Hrvata desetkovana; jedin
stvena jezina srpsko-hrvatska politika, u
kojoj je u Vojvodini primjenjivana iskljui
vo istona, tj. srpska standardnojezina
varijanta; politiko, gospodarsko i kulturno
zat varanje u republike okvire oslabilo je
veze s Hrvatima izvan Hrvatske; izrazito
mjeovit nacionalni sastav stanovnitva u
Vojvodini i poveanje broja etnik i mije
an ih brakova; ideolog ija jugoslavenstva,
koja je 1980-ih naila na pogodno tlo u na
cionalno nehomogenim sredinama, osobito
ondje gdje su Hrvati bili u brojanom sla
bijem poloaju i dr. Zbog toga je dolo do
109

JUGOSLAV IJA

znatnoga smanjenja broja Hrvata u Bakoj nalne drave potk raj XX. i poetkom XXI.
te je njihov broj do 1981. u odnosu na po st. doveli su bake Hrvate u neeljeni po
loaj nacionalne manjine, to im u vrijeme
slijeratno vrijeme prepolovljen.
Reafi rmacijom politike bunjevake sa stvaranja jugoslavenske drave nije bilo ni
mosvojnosti, koju je provod io Slob od an u prim islima, kad a je primarn i identifi ka
Miloevi tijekom 1980-ih, dravna je pot cijski okvir bila nastajua zajednica juno
pora denacionalizaciji Bunjevaca ponovno slavenskih naroda, a ne vjerski i kult urno
kulm in irala tijekom raspad a SFRJ. Prot u posve razliita Srbija. Zasigurno je i to je
hrvatska medijska propaganda tijekom po dan od razloga duljega zad ravanja jugo
sljednjih godina socijalistike Jugoslavije slavenstva i ali za Jugoslavijom u znatna
i rat u Hrvatskoj bili su imbenici koji su broja bakih Hrvata, jer su kao nacionalna
sna no utjecali na daljnje smanjenje broja manjina u Srbiji postali objektom asimilacij
Hrvata, uz prisilnu mobilizaciju i egzisten ske politike razliitih oblika. Nakon dezinte
cijalni strah (gubitak zaposlenja, fiziko i gracije Jugoslavije 1991. dolazi do daljnjega
verbalno zlostavljanje, bombe postavljane smanjenja broja Hrvata u Bakoj te su se na
li u poloaju slinom onomu u kojem su bili
pred katolike crkve i sl.).
njihovi sunarodnjaci u Bajskom trok ut u u
S raspadom SFRJ 1991., Hrvati u Ba vrijeme stvaranja neovisne, ali teritorijalno
koj postaju nepriz nata manjina bez defi ni smanjene i u ratu poraene Madarske 1920.
ranoga stat usa i instit ucionalnoga ustroja postali su predmet revanistike politike
sve do 2002. Zbog ratnoga okru enja i veinskoga narod a. To ne mog u znatno
poloaja u kojem se nala Republika Hr ublaiti ni mehan iz mi meunarodnoprav
vatska u prvim godinama nakon raspada ne i bilateralne zatite od strane Republike
SFRJ te potpune odsjeenosti od nje, ostali Hrvatske od sredine 2000-ih godina, koji
su i bez mog unosti zatite od strane ma ostaju ogranienoga dosega.
tine domovine. Tada se afirmiraju modeli
koji su postojali i u razdoblju Kraljevine Lit.: P. Peki, Povijest Hrvata u Vojvodini od naj
vremena do 1929. godine, Zagreb, 1930; A.
Jugoslavije u osnivanju paralelnih, bunje starijih
Mit rov i, Razg ranienje Jugoslavije sa Maar
vak ih neh rvatskih drutava i instit ucija skom i Rumunijom 1919-1920, Nov i Sad, 1975;
financiranih od strane drave. Istodobno Hrvatski leksikon, 1, Zag reb, 1996; D. Biland i,
se prema Hrvatima postupalo destruktivno Hrvatska moderna povijest, Zagreb, 1999; Hr vat
gotovo u svakom drutvenom segment u, a ska enciklopedija, 5, Zagreb, 2003; Z. Radeli, Hr
vatska u Jugoslaviji 1945.-1991., Zag reb, 2006; M.
postaju i predmetom etniki motiviranoga, Bara, T. igmanov, Hrvati u Vojvodini u povijesti
verbalnoga i fizikoga nasilja, napose u pr i sadanjosti osnovne injenice, Subotica, 2009;
voj polovini 1990-ih.
D. Bogd anov i, B. Kovaev i-Vuo, Zloupot re
bljene institucije : ko je bio ko u Srbiji 1987-2000.

Prestanak postojanja Jugoslavije i ko godine, Beog rad, 2011; T. igmanov, Osvajanje

nano form iranje hrvatske i srpske nacio slobode : Hrvati u Vojvodini deset godina nakon
listopadskog prevrata 2000., Subotica, 2011.


Duijanca u Subotici 1968.

110

S. Bai

JUGOSLOVENSKI NACIONALNI LIST,

provlad in o inform at ivn o pol it iko-eko
nomsko glasilo koje je izlazilo u Subotici
potk raj 1930-ih. Prvi se broj pojavio 1. X.
1937., a zadnji nosi dat um 10. XII. 1939.
Nije izlazio redovito pa je 1938. objavljen
samo 21 broj, a u 1939. tek 9 brojeva. Od
govorni urednik bio je Vojislav Tot, a izda
va ore Pet re. Adresa urednitva bila
je u Manojlovievoj ulici br. 7. Izlazio je
na 8 strana, a tiskan je u subotikoj tiska

JUGOSLOV ENSKI IVOT

ri Braa Fier. Prenosio je stajalita vlade,

tj. predsjedn ika Milana Stojadinovia, pa
je financiran iz dravnih izvora. Propagi
rao je politike akcije Jugoslavenske rad i
kalne zajedn ice (JRZ) i Jugoslavenskoga
radnikoga saveza (JUGOR AS), agitirajui
prema radn itvu u te nji da ga udalji od
utjecaja komun ista. Kako je tiskan lat in i
com, ciljna su mu skupina bili bunjevaki
Hrvati u Subotici. List je ubrzo prestao iz
laziti nakon sporaz uma Cvetkovi-Maek
i formiranja Banovine Hrvatske 26. VIII.
1939., jer je tada konano naputena ideo
logije unitarnoga jugoslavenstva te je zapo
eta federalizacija zemlje.
Lit.: T. Kolozsi, Szabadk ai sajt (1919-1945), jvidk, 1979; D. Popov, Srpska tampa u Vojvodini
1918-1941, Novi Sad, 1983.


S. Makovi

JUGOSLOVENSKI NAROD, meuratni

list unitaristike jugoslavenske orijentacije.
Pok renut je u Subotici 27. III 1934., ali se,
unato podnaslov u nezavisni nacionalnopolitiki list, brzo kompromitirao kao po
litikantsko i potk upljivo glasilo. Osniva i
glavni urednik bio je ura Dragovi, koji je,
prije nego to je doao u Suboticu, osuivan
u Vrbovskom, Ogulinu, Zagrebu i Sarajevu
zbog prijevara i ucjena graana da se pret
plauju na listove koje je izdavao. Primjeri
ce, u Sarajev u je ucjenjivao graane da se
pretplate na njegov list Jugoslovensko brat
stvo, koji je objavljivao pod okriljem Jugo
slavenske nacionalne omladine (JUNAO).
S njim je suraivao i brat Marko Dragovi.
List je 15. II. 1935. iz Subotice preseljen u
Novi Sad, gdje se povremeno pojavljivao do
15. IX. 1938., jedno je vrijeme izlazio i kao
Vojvoanski glasnik, a zadnji je broj izaao
14. I. 1941. Bavio se akt ualnim lokalnim
temama, vrsto stojei na pozicijama uni
tarnoga jugoslavenstva. U tom je duhu i la
nak Snovi Jose okia o podeli Vojvodine
(br. 34, 4. VII. 1935.), u kojem stoji da se
jugoslavenski nacionalisti najotrije pro
tive elji subotikih Hrvata da se Subotica
i Sombor pripoje Hrvatskoj.

Lit.: T. Kolozsi, Szabadk ai sajt (1919-1945), jvidk, 1979; D. Popov, Srpska tampa u Vojvodini
1918-1941, Novi Sad, 1983.


S. Makovi

JUGOSLOVENSKI IVOT, meuratni su

botiki tjednik, koji je izlazio 29. III. 16.
VIII. 1936. Izdavalo ga je Subotiko sokol
sko drutvo, a bio je posveen Vidovdan
skomu sokolskomu slet u u Subotici, koji je
prireen 27. 29. VI. 1936. Objavljeno je
ukupno 16 brojeva, koji su besplatno slani
sokolskim drutvima u zemlji. Glavni i od
govorni urednik bio je Vasa Jovi, a vlasnik
Nenad Raji Nestor. Tiskala ga je Gradska
tampar ija Subotice. Uz informacije o tije
ku priprema za odravanje slet a, donosio
je i druge krae priloge o gospodarstvu, o
ivot u na salaima, ali i davao ocjene cje
lok upnoga stanja drutva. List je nastupao
s izrazito reimskih i nacionalistikih pozi
cija jugoslavenskoga unitarizma, sukladno
zadai Sokola u irenju tjelovjebe i nacio
nalne kult ure. O Bunjevcima je pisao u ne
koliko navrata, pri emu je posebno karak
ter istian lanak Bunjevci su Jugosloveni
u zadnjem broju lista, u kojem naglaava

Jugoslovenski ivot, 21. VI. 1936., Subotica

da su Bunjevci Jugosloveni, a ne Hrvati,

jer kao tak vi i nisu doli u ovu ravnicu.
List je bio pok uaj reimske propagande u
vrijeme pripreme i odravanja velike na
rodne proslave 250 godina od glavne se
obe bunjevak ih Hrvata u Bak u, koja je
organizirana 14.-16. VIII. 1936. u Subotici.
Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:47. I 4224/936.
Lit.: D. Popov, Srpska tampa u Vojvodini 19181941, Novi Sad, 1983.


S. Makovi

111

JUGOSLOV ENSKO NACIONALNO DRUTVO BISKUP IVAN ANTUNOVI

JUG OSLOV ENSKO NACIONALNO

DRUTVO BIS KUP IVAN ANT UN O
VI, subotika udruga bunjevake mlade
i iz sredine 1930-ih. Pok renuli su je stu
dent i Pravnoga fak ultet a u Subot ici. Od
1934. financijski je podupiralo mjesenik
za knjievnost i kult ur u Bunjevako kolo
(izlazi 1933.-36.) i njegov je izdava. Dru
tvo je te godine od gradskoga vijea zatra
ilo potpor u za jedini bunjevaki asopis,
ali ne financijsku, nego u oblik u lokala u
nekoj zgrad i u vlasnitvu grad a te lok ala
ili dviju prostor ija za urednitvo lista. Po
glavarstvo grad a odbilo je molbu, ali je
dopustilo Drutvu da sjednice odrava u
prostor ijama Gradske inovn ike udruge
u zgradi Gradske muzike kole. Drutvo
je objavilo i jedino godite (za 1935. god.)
Biskupa Ivana Antunovia kalendara (Su
botica, 1934.), koji je uredio Balint Vujkov.

JUK I, plemika porodica. Plemika da

rovnica Lazara Jukia proglaena je u Ba
koj upaniji 1775. god.
Lit.: Gy. Duds, A bcskai nemes csaldok, BcsBodrogh megyei Trtnelmi Trsulat vknyve,
4/1893, Zombor.


S. Bai

JUK I, Stipan (Donji Biteli kraj Sinja,

30. IV. 1939.), sveuilini profesor, pedagog.
U vrijeme kolonizacije iz Dalmacije u Voj
vodinu 1946. doselio se u Sivac s obitelji
svojega strica Ivana Jukia, koji je preuzeo
brig u za njegov odgoj i kolovanje. Osnov
nu kolu zav rio je u Sivcu, a uiteljsku u
Sombor u. Nakon toga godinu je dana radio
u O Vladimir Nazor u urinu, u izdvo
jenom nepodijeljenom odjelu na salau u
Kopilovoj koli. Nakon studija pedagogije
na Filozofskom fakultetu u Beogradu bio je
profesor uiteljske kole u Prijedor u, radio
je i u tamonjoj gimnaziji, a 1966. preao
je u uiteljsku kolu u Sombor u. Tamo je
inicirao opremanje uiteljske kole koja je
u to vrijeme bila tehn ik i najsuv remen ije
opremljena kola u Jugoslaviji (elekt roni
ke uionice za programiranu nastavu, fono
laborator ij za strane jezike, interna televi
zija koja je povezivala sve uionice, sustav
respondera i AV kated re u svim uionica
Peat Jugoslovenskog nacionalnog
drutva Biskup Ivan Antunovi
ma s grafoskopom, episkopom, magneto
fonom i dijaprojektorom). Bio je prosvjetni
lanovi Drutva bili su Mate Bri Kosti, sav jetn ik razredne nastave u Meuopin
Barnaba Mandi, Jovan Miki, Lazar Ma skom prosvjetno-ped ago kom zavod u u
tijev i, Marko Pei Tuk uljac, Josip Puzi, Sombor u 1970.-73.
Stipan Pri, Albe Rudinski, Pavle Rudin
S otvorenjem Pedagoke akademije u
ski, Joso oki, Stip an Tik vick i, Jul ije Sombor u 1973. izabran je za predavaa, a
Tumbas, Balint Vujkov i dr. Veina njih zat im i za profesor a. Istodobno se u Be
u to je vrijeme bila projugoslavenski ori og radu upisao na poslijed iplomski stud ij,
jentirana, ali ne unitarno, nego u skladu sa koji je zav rio obranom mag istarske teze
shvaanjima Ivana Ant unov ia, a k tomu Pedagoki i ekonomski aspekti uvoenja
nisu bili bliski hrvatskim crkvenim krugo mod ern e obrazovn e tehn olog ije u nasta
vima u Subotici. No mnogi od njih ve su vi pedagokih nauk a (1977.). Na istom je
tad a, a osobito u poslijeratn im god inama, fak ultet u obranio i doktorsku disert aciju
bili vani kao hrvatski kult urni djelatnici. Jedinstvo i zajednitvo u sistemu i politi
ci odgoja i obrazovanja u SFR Jugoslaviji
Izvor: Privatna arhiva Lj. Vujkovia Lamia.
(1986.). Bio je savjetnik u sektor u za obra
Lit.: Bunjevako kolo, 1933-1936, Subotica; Bi zovanje, znanosti i kult ur u u Predsjedn i
skupa Ivana Antunovia kalendar za prostu go tvu Cent ralnoga kom itet a Saveza komu
dinu 1935, Subotica, 1934.
nista Jugoslavije 1980.-87. Istodobno je bio

Lj. Vujkovi Lami vanjski suradn ik na Ped agokoj akadem i
112

JUK I MANI

ji u Sombor u, a zat im i u Beog radu. Od

1987. je zamjenik predsjednika Prosvjetnog
savjet a SAP Vojvodine, i kao vanjski su
radnik predaje na Filozofskom fak ultet u u
Novom Sadu. Nakon godinu dana na tom
je fakultetu zasnovao radni odnos, isprva u
zvanju docenta, a poslije i kao izvanredni i
redoviti profesor. Predavao je i na Uitelj
skom fak ultet u u Jagodini 1983.-2001. Bio
je predava na poslijediplomskim studijima
na sveuilitima u Novom Sadu i Beogradu.
U mirovinu je otiao 2004.
Posebno je zapaen njegov rad s mladi
ma, nastavnicima i roditeljima. Odrao je
mnoga predavanja na znanstvenim i stru
nim skupovima u zemlji i inozemstvu. Ob
javio je desetak knjiga i vie od 200 stru
nih i znanstven ih radova u zborn icim a i
strunoj per io d ici: Ped agoka stvarn ost
(Nov i Sad, 1978., 1983.-84, 1986, 1988.90., 1992., 1995., 1997.-2000., 2002.-04.),
Dometi (Sombor, 1980., 1982.), Ekonomika
obrazovanja (Beog rad, 1985.), Zbornik In
stituta za pedagoka istraivanja (Beograd,
1987.), Norma (Sombor, 1990.), Misao (No
vi Sad, 1991.), Nastava i vaspitanje (Beo
grad, 1992., 1995.), Pedagogija (Beog rad,
1997., 1999.-2001.), Godinjak Filozofskog
fakulteta u Novom Sadu (1998.-99., 2002.).
Tijekom rada dvaput je nag raivan za
postignut e rez ult at e: za ukupn i strun i i
drutveni rad nag raen je Ordenom rada
sa srebrnim vijencem 1971., a dobitnik je i
diplome za ivotno djelo Drutva pedagoga
Srbije Vojislav Bak i 1999. Kao umirovlje
nik ivi u Split u.
Djela: Savremena nastavna tehnologija u obrazo
vanju nastavnika, Novi Sad, 1984; Jedinstvo i za
jednitvo u sistemu vaspitanja i obrazovanja u
Jugoslaviji, Novi Sad, 1989; Uenje uenja u na
stavi, Beograd, 1995; Uenje uenja : ta nastavnik
treba da zna i da radi da bi uenje uenik a bilo
uspeno : edukativna radionica za nastavnike, No
vi Sad, 1998; Uenje uenja : edukativne radionice
za roditelje, Novi Sad, 1999; Didaktika : izbor tek
stova, Jagodina, 1998; Nastava u kojoj uenik misli,
Vrac, 2001; Pedagogija, Novi Sad, 2005; Didak
tiko-metodik i fragmenti, Vrac, 2005; Didakti
ko-metodik i aspekti organizacije nastave u kom
binovanim odelenjima, Novi Sad, 2006.
Lit.: http://www.sivac.net/doktor inau ka.htm.


M. ani

JUK I MANI, Josip (Mani, Juki, Jo

so, Josica) (Subotica, 2. VII. 1841. Subotica, 19. IV. 1881.), sveenik, pjesnik, narod
ni preporoditelj. Plemikoga je podrijetla,
sin Albe Mania i Ane, ro. Budanov. Za
sveenika je zareen 1867. Bio je kapelan
u Miki (mad. Miske), Aljmau (mad. Bcsalms), Bakut u, Dunoku, Lemeu (srp.
Svetozar Milet i) i Horgou. Razr ijeen
je sveenikih dunosti 1875. Sudionik je
preporodnoga pokreta Ivana Antunovia od
njegova poetka te suradnik Bunjevakih i
okakih novina i Bunjevake i okake vile,
u kojima je objavljivao pjesme, a suraivao
je i u Subotikom glasniku Kalora Miloda
novia. Pjesme budniarske naravi nadah
nute su mu preporodn im idejam a i nacio
naln im zanosom, dok mu je u ljubavn im
i aljivim pjesmama prepoznatljiv utjecaj
usmenoga narodnoga pjesnitva. Kao gim
nazijalcu, u knjizi radova uenika suboti
ke gimnazije (Bimbk a szabadkai felsbb
osztlyu tanul ifjusgtl, Szabadka, 1863)
objavljena mu je na madarskome balada o
Tit usu Dugoviu, branitelju kranstva ko
ji je poginuo pod zidinama Beograda 1456.
Prevodio je i pjesme Sndora Petfija. Autor je prvih bunjevakih epigrama.
Kao lemeki kapelan javio se 1874. u
Subatikom glasniku lankom u kojem bra
ni pravo da Bunjevci i okci itaju i piu na
materinjem jeziku. Prema kasnijem pisanju
Nevena (2/1908) i Mije Mandia (Pravi bu
njevak i kalendar za prostu godinu 1934.),
uredio je Bunjevako-okak i kalendar za
1876., 1881. i 1882. (sauvano je samo 1881.
godite). Jedan je od osnivaa Puke kasi
ne 1878., sredita drutvenoga okupljanja i
ouvanja identitet a subotik ih Bunjevaca
do Prvoga svjetskoga rata. Na izborima za
Ugarski sabor 1878. podupirao je kandida
tur u Age Mamuia, ali su u sabor izabrani
Ernest Muki i Kroly Varga.
Lit.: Subatiki glasnik, 30, Subatica, 25. VII. 1874;
Neven, 2/1908, 16/1913, Subotica; P. Peki, Povijest
Hrvata u Vojvodini od najstarijih vremena do 1929.
godine, Zag reb, 1930; Pravi bunjevak i kalendar
za pros tu god in u 1934. sa slikama, Sub ot ic a,
[1933]; G. Kik i, Antologija poezije bunjevak ih
Hrvata, Zag reb, 1971; I. Szentgyrgyi, E. Baant,
N. Bai Palkovi, Subotik a bibliog rafi ja 1764-

113

JUK I MANI

1869, 1, Subotica, 1988; M. Mndics, A magyaror

szgi bunyevc-horvtok trtnete : Povijest bu
njevakih Hrvata u Maarskoj, Kecs-kemt, 1989;
A. Sek uli, Hrvatska preporodna knjievnost u
ugarskom Podunavlju do 1918., Zag reb, 1994; A.
Lak at os (ur.), A kalocsa-bcsi fegyhzmegye
trtneti sematizmusa 1777-1923, Kalocsa, 2002;
M. Evetovi, Kulturna povijest bunjevak ih i o
kak ih Hrvata, Subotica, 2010; http://archiv um.
asztrik.hu/?q= oldal/manich-josephus.


S. Bai

JUR AK I, Dragan (Vrbas, 2. XII. 1960.),

nov inar. Sin je Mark a, bosanskoga Hrva
ta iz Dervent e, i Bosiljke, ro. orov i.
Osnovnu kolu i gimnaz iju zav rio je u
Vrbasu, a diplomirao je na Fak ultet u poli
tikih znanosti u Beogradu 1983. na odjelu
za meunarodne odnose. Novinarstvom se
bav i od poetk a radnoga anga iranja (In
formativni centar Vrbas) do poetka 1992.,
kad je ostao bez novinarskoga angamana
jer je bio odgovoran za vraanje topnike
bater ije s gran ice prema Republici Hrvat
skoj. Nakon toga radio je u Vrbaskomercu.
Od 2005. angairao se u Demok ratskom
savez u Hrvat a u Vojvodin i osnovao je
Mjesni odbor u Vrbasu te ureuje ponovno
pok renuto stranako glasilo Glas ravnice
2006.-07. Potk raj 2006. postao je uredni
kom emisije na hrvatskom jezik u Prizma,
koja se prik az iv al a na Rad io telev iz iji
Vojvodine (RTV) od studenoga 2006. do
oujka 2010., kada je prerasla u program na
hrvatskom jezik u. Otad je urednik deseto
minutnoga dnevnika na hrvatskom jezik u,
koji se emitira od ponedjeljka do subote, te
dviju polusatnih emisija iz kult ure Izrav
no i Svjetionik, koje se emitiraju nedjeljom
poslijepodne. Unato tomu to je stat usno
i kad rovsko pit anje uredn itva na hrvat
skom jezik u na RTV-u i dalje ner ijeeno,
zasluan je za odravanje kontinuiteta hr
vatskoga programa na pok rajinskom televi
zijskom servisu, u emu su mu pomo pru
ale hrvatske manjinske instit ucije (HNV,
DSHV). U hrvatskim manjinskim med i
jima u Vojvodini, prvi je 2007. ukazao na
negativnosti tad anje ureivake politike
Hrvatske rijei, potaknuvi proces promje
na tadanjih autoritarnih vodeih struktura
u NIU Hrvatska rije i u Hrvatskom na
114

cionalnom vijeu. Na pok rajinskim parla

mentarnim izborima 2008. kao predstavnik
DSHV-a kandidiran je na koalicijskoj listi
Zajedno za europsku Vojvodinu, a nakon
smrt i Duje Runje 2011. umjesto njega je
postao pok rajinskim zastupnikom.


S. Bai

JURAK, Jovanka, udana Popov (Suboti

ca, 16. V. 1938.), rukometaica, slubenica.
Ki je Marka i Rozalije, ro. Kopilovi, se
stra rukometaica Justine, udane Semnic, i
Jelisavete. Srednju ekonomsku kolu zav r
ila je u Subotici. Isprva se u mladosti ba
vila gimnastikom, u kojoj je na saveznom
natjecanju za omladinke u Skoplju osvojila
et vrto mjesto u II. razredu na svim spra
vama. Rukometom se poela baviti 1953.
u Subotici. Nastupala je za RK Spartak iz
Subotice 1953.-64. na poziciji desnoga kri

Jovanka
Jurak

la, a u velikom rukometu bila je obrambena

igraica i desno krilo. Igrala je za rukomet
nu rep rez ent aciju Vojvod ine, a za rep re
zentaciju Jugoslavije nastupala je 19 puta
u razdoblju 1959.-63. i postigla 4 pogotka.
S reprezentacijom Jugoslavije osvojila je 4.
mjesto na Svjetskom prvenstvu u Rumunj
skoj 1962. U velikom rukomet u s ekipom
RK Spartaka bila je prvakinja Saveznoga
turnira 1954. i 1956. i viceprvakinja 1955.,
a u rukometu bila je prvakinja Savezne lige
1956./57., 1959./60. i 1962./63., viceprvaki
nja Saveznoga turnira 1955., viceprvakinja
Savezne lige 1955./56., 1957./58., 1960./61.
i 1963./64., trea u Saveznoj ligi 1958./59. i
1961./62., pobjednica Jugoslavenskoga ku
pa 1961., a plasirala se u finale Jugoslaven
skoga kupa 1956., 1957., 1962. i 1963. Pre

JUR I

stala je aktivno igrati rukomet 1964. Kao

slu ben ic a rad ila je u sub ot ikoj tiskar i
Minerva do umirovljenja. ivi u Subotici.

Spartak 1954., a sljedee godine mali ruko

met. Do kraja aktivne igrake karijere 1960.
najee je branila za drugi tim, u vrijeme
vladavine Anke Sek uli Evetovi. Zavr
Lit.: Almanah Ruk ometnog saveza Jugoslavije
ila je Ekonomski fak ultet u Subotici i do
1949-1989, Beog rad, 1991; . Rafajlovi, Veteran
umirovljena radila kao profesorica matema
ke subotikog rukometa, Subotica, 1997.
tike u Srednjoj ekonomskoj koli u Subotici.


E. Hemar

JURAK, Justina, udana Semn ic (Su

botica, 23. VII. 1936.), rukomet aica. Ki
je Marka i Rozalije, ro. Kopilovi, sestra
rukomet aica Jovanke, udane Popov, i Je
lisavete. Zav rila je Srednju ekonomsku
kolu u Subotici. Bila je zaposlena kao slu
benica Zavoda za socijalno osiguranje u
Subotici do 1991., kada je umirovljena. U
mlad os ti se bav ila gimn as tikom. Zajed
no s mlaom sestrom Jovankom poela je
igrati velik i rukomet 1953. u SD Jovan
Mik i Spartak (Subotica), a godinu dana
poslije prid ruila im se i najmlaa sestra
Jelisavet a. U velikom rukomet u igrala je
na poziciji obrambene igraice, a u malom
rukomet u kao lijeva vanjska igraica. Bila
je izv rsna obrambena igraica, koja je od
lino titila vratarsku zonu i suraivala s
navaln im redom u napad ak im akcijam a.
Za RK Spartak nastupala je 1953.-59., ka
da je zavrila igraku karijer u. Kao lanica
naju spjenije gener acije u pov ijesti subo
tikoga enskoga rukometa, na Saveznom
turnir u u Subotici 1954. i 1956. postala je
prvakinja Jugoslavije u velikom rukomet u,
a drugo je mjesto osvojila 1955. u Zag re
bu, dok je u malom rukomet u bila drav
na prvakinja u Saveznoj rukometnoj ligi u
sezoni 1956./57., osvojila drugo mjesto na
Saveznom turnir u 1955. u Virovitici i u Sa
veznoj rukometnoj ligi 1955./56. i 1957./58.
te tree mjesto 1958./59. Nastupila je u fi
nalu prvih dvaju Kupova Jugoslavije 1956.
i 1957. u Zagrebu, kada je RK Spartak oba
puta izg ubio od RK Lokomotive. Za repre
zentaciju Jugoslavije nastupila je na turne
ji po ehoslovakoj 1957., ali se poslije te
utakmice nisu vodile kao slubene utakmi
ce A-reprezentacije.

Izvor: Osobna arhiva Justine Jurak (Semnic).

Lit.: B. Krsti (ur.), Sport u Subot ici 1944-1984
Sportlet Szabadkn, Subot ica, 1984; Almanah
Rukometnog saveza Jugoslavije 1949-1989, Beo
grad, 1991; . Rafajlovi, Veterank e subot ik og
rukometa, Subotica, 1997.


E. Hemar i S. unar

JURI, Duica, udana Duli (Subotica, 24.

IX. 1976.), novinarka. Ki je Lazara i Ru
e, ro. Muji. Osnovnu je kolu zavrila u
Maloj Bosni, gimnaziju u Subotici, a studij
novinarstva 2007. na Fak ultet u politik ih
znanosti u Zag rebu. Od 1995. aktivna je
lanica Dramskoga odjela HKC Bunjeva
ko kolo, gdje je tumaila niz zapaenih en
skih uloga na ikavici, koje su prikazivane
u Srbiji, Hrvatskoj, Mad arskoj te BiH. Za
glavne enske uloge u kratkim filmovima
Zemlja i ipka Zvonimira Sudarevia na
Filmskom festivalu ivot sela (ISEL) u
Omoljici 1999. i 2000. dobila je nagrade za
najbolju ensku ulog u Zlatni prsten.

U prosincu 1998. poela je raditi kao

novinarka u novoform iranom Urednitvu
na hrvatskom jezik u Radija Subotica, gdje
je bila v. d. glavne i odgovorne urednice
2000.-01. Kao novinarka je radila u prvoj
televizijskoj emisiji na hrvatskom jezik u u
Srbiji TV tjednik, koja je emitirana na Su
botikoj televiziji od veljae do lipnja 2001.
Od srpnja 2001. do srpnja 2004. novinarka
je u emisiji TV divani, snimanoj u produk
ciji Udruge graana Klub 21, a emitiranoj
na TV Nov i Sad (dan as Rad io-telev iz ija
Vojvodine), u kojoj je ubrzo postala glavna
i odgovorna urednica. Od 2003. radi kao
nov in ark a u NIU Hrvatska rije, gdje je
bila zamjen ica i pomon ica odgovornoga
urednika 2004.-07. Bila je urednica tjedne
Njezina sestra Jelisaveta (Subotica, 17. emisije na hrvatskom TV tjednik 2004.-06.,
XI. 1940.) bila je rukometni vratar veliki koju je producirala NIU Hrvatska rije, a
rukomet poela igrati u SD Jovan Miki emitirana je na subotikoj YU Eco televizi
115

JUR I

ji. Protiv nje i tadanjega ravnatelja Hrvat

ske rijei Zvon im ira Per uia Rad io-tele
vizija Novi Sad (RTNS) podnijela je 2004.
tubu zbog navodnoga govora mrnje zbog
toga to su na konferenciji za tisak u Su
bot ici izjav ili kako je hrvatska zajedn ica
na RTNS-u disk rim in ir an a jer jed in a od
manjinskih zajedn ica u Vojvod in i nem a
svoju redakciju, a RTNS je poslije tubu
pov ukao.

poloaju ostao razmjerno kratko od 18.

XI. 1938. do 24. VI.1939., kad ga je nasli
jedio Ladislav Lipozeni. U vie nav rata
od 1919. imenovan je i u gradski parlament
Proireni senat. Obavljao je i mnoge dru
ge visoke funkcije u razliitim udrugama i
organizacijama, poput potpredsjednike u
Jugoslavenskom Lloydu, subotikoj udruzi
trgovaca i obrtnika Slavena.

Lit.: Slobodna Dalmacija, 27. I. 2005, Split; T.

igmanov, Osvajanje slobode : Hrvati u Vojvodi
ni des et god in a nak on lis top ads kog prev rat a
2000., Subotica, 2011.


M. Kopunovi

JUR I, Marko (Subotica, 25. IV. 1880.

Subotica, 24. X. 1949.), zemljoposjednik i
politiar. Sin je Stipana i Mande, ro. Ha
lasevi. Nakon kolovanja u Subotici vodio
je obiteljski posjed na ednik u. Bavei se
stoarstvom i trgov inom stokom te izvo
zom svinja, kao vojni dobavlja u vrijeme
Prvoga svjetskog rata stekao je velik ime
tak. Potk raj 1920-ih posjedovao je kuu u
Strossmayerovoj ulici br. 1 te 293 jut ra ze
mlje na edniku. Imao je dva sina, Stipana
(1902.-1928.) i Marka (1906.-1943.)
Sudjelovao je u prijelomn im drutve
nim doga ajim a ujesen 1918.: bio je lan
subot ikoga Bunjevako-srpskoga narod
noga odbora, osnovanoga 10. XI. 1918. u
velikoj dvorani kavane Hungaria, te lan
sub ot ikog a izaslans tva na sam op rok la
miranoj Velikoj narodnoj skuptini 25. XI.
1918. u Novom Sadu, na kojoj je proglae
no odcjepljenje Banata, Bake i Baranje od
Ugarske. Kao pristaa meuratnih srpskih
reimskih politikih struja, isprva Narodne
rad ik alne stranke (NRS), ijega je sub o
tikog a ogrank a neko vrijem e bio pred
sjedn ik, a zatim Jugoslavenske rad ikalne
zajednice (JRZ), biran je na parlament ar
nim izb or im a za zas tupn ik a u Nar odnu
skuptinu Kraljevine SHS, odnosno Jugo
slavije, 1923., 1924., 1927. i 1938. Banski
vijenik Dunavske banovine bio je 1930.38., a u tom je razdoblju obnaao i visoke
stranake du nosti u JRZ-u. Imenovan je
za i gradonaelnika Subotice, ali je na tom
116

Marko
Juri

U svojom cjelok upnom drutvenom i

politikom radu pokazao se kao ogoren i
protivnik hrvatstva meu Bunjevcima. Po
sebice je ostao zapamen po govor u u Na
rodnoj skuptini 1925., u kojem je istaknuo
da ima spoz naja o nasilnom poh rvaiva
nju Bunjevaca i okaca od strane hrvatskih
separatista, i to od dana osloboenja, kada
su bili izaslani iz Zag reba. Otvoreno se
zau z im ao za ir enje pros rpske pol it ike
orijentacije meu subotikim Bunjevcima,
u emu je bio razmjerno uspjean. Time je
bio motiviran i njegov anga man na oku
pljanju bunjevakih zemljoposjednika oko
Zemljodilske kasine te Zemljodilske stran
ke. No ta se stranka, kojoj je na elu bio
Ivan Crnkovi, ubrzo utopila u NRS. Ka
da je na skuptini Zemljodilske kasine 5.
IV. 1925., nakon ostavke Marka Jur ia, za
predsjednika izabran Ivan Crnkovi, Juri
je imenovan doivotn im poasnim pred
sjednikom, a njegova je slika trebala trajno
krasiti prostorije Kasine.
Zastupao je stajalite da Bunjevci nisu
ni Srbi ni Hrvati, nego poseban narod. To
je stajalite zastupao i subotiki veliki u
pan, Juriev partijski kolega radikal Drago
slav orevi. Ono se ogleda i u pisanju lo
kalnih listova koji su bili pod utjecajem te
skupine, ponajprije Subotikoga glasnik a

JUR IGA

(1925.-27.) i Bunjevakih novina (1924.-27.).

Jur i i orevi imali su presudnu ulog u
pri osnutk u Bunjevake prosvetne matice
1925., koja je imala zadau ir iti kult ur u
bunjevakoga naroda. Ta ustanova, koju
su u tisku nazivali i birtakom maticom,
prestala je djelovati ve poetkom 1930-ih,
a Jur i je zgradu u kojoj je imala sjedite
1933. prod ao Rimokatolikoj crk vi u Su
botici. Ondje je uskoro osnovana Suboti
ka matica, koja je bila hrvatski i katoliki
orijent ir an a. Sa smijenjen im gradon ael
nikom Dragoslavom oreviem politiki
se raziao i sukobio u vrijeme izbora 1927.
Subotiki proh rvatski tisak nazivao ga
je radikalskim harambaom. estoko je
negirao hrvatstvo Bunjevaca, istiui, pri
mjer ice, kako to prenosi Subotik i glasnik
od 20. I. 1927. da u Subotici ive Bunjevci,
Srbi, Maar i i Jevreji, ali Hrvata nema, ni
kad ih nije bilo i nee ih biti.
Izvor i: Histor ijski arhiv Subotica, F: 43.12; F: 47.
Gr. 878/931; F: 68 V 409/950.
Lit.: Govor naeg narodnog poslan ika g. Marka
Jur ia u parlament u, Bunjevak e novine, 4. III.
1927, Subot ica; Jed an nar uen i govor, Neven, 3.
III. 1927, Subotica; M. Proti, Zlatni dani Suboti
ce, Subotica, 1930; P. Peki, Povijest Hrvata u Voj
vodini od najstar ijih vremena do 1929. godine,
Zag reb, 1930; M. Grlica, G. Va, Subotiko vie
stran aje, Pro mem or ia, 9, Sub ot ica, 1990; K.
Kunti, Uticaj politik ih promena na poloaj i na
cionalno izjanjavanje Hrvata-Bunjevaca u Bakoj
tokom 20. veka, u: Dijalog povjesniara istori
ara, 5, Zag reb, 2002; S. Makovi; Proslava 250.
obljetn ice doseljavanja vee skupine Bunjevaca
(1686.-1936.), Hrvatska revija, 3, Zag reb, 2005;
Hrvatski biog rafski leksikon, 6, Zag reb, 2005; M.
Bara, Somborska deklaracija i njezino znaenje za
bake Hrvate, asopis za suvremenu povijest, 3,
Zag reb, 2006; Srpski biog rafski renik, 4, Novi
Sad, 2009; M. Bara, Stjepan Radi i bak i Hrvati,
u: Identitet bak ih Hrvata, Zagreb-Subotica, 2010.


S. Makovi

JUR IGA, Augus tin (Sub ot ic a, 22. V.

1947.), fotograf. Sin je Mihajla i Julke, ro.
Pinter. Osnovnu i srednju strojarsku ko
lu zav rio je u Suboticu, a Viu kolu za
fotografiju na Jugoslavenskom instit ut u za
nov inarstvo u Beog radu. Rad io je kao fo
tograf u Meuopinskom zavodu za zatitu
spomen ika kult ure u Subotici od njegova

osnutka 1980. do 1996., a nakon toga dje

luje samostalno. lan je Udruge likovnih
umjetn ik a prim ijenjen ih umjetnosti i di
zajnera Vojvodine.
Snimanjem se bavi od 1972. Dragocje
no isk ustvo i prep oz natljiv izr iaj stje e
snim ajui sub ot ik u i vojvo ansku arh i
tekt ur u, djela zatiene kult urne batine,
etnog rafsku grau, napose vezanu uz Du
ijancu, te mot ive iz zav iaja. Tehn ik i
kval it etne fot og rafije, uz dok um ent arne,
ve rano oit uju izr az it u umjetn ik u di
menziju. Oplemenjene su autorovim osob
nim senzibilitetom za prolost, ljude i nji
hove sudbine, tragove protoka vremena i
neponovljive trenutke sad anjosti. Snima
i kazaline predstave, a posebno uspjeno
predstave Djejega kazalita i Meunarod
noga festivala djejih kaz alita Subot ica.
Zanimljive su mu realizacije iz ciklusa Ur
bana Amerika, Lica Lahorea i Lica Bake.
Vie je puta samostalno izlagao u Subotici,
a predstavio se i u Hrvatskoj, Mad arskoj,
Njemakoj, Rusiji i Estoniji. Sudjelovao je
na skupnim izlobama primijenjene umjet
nosti u Vojvod in i. Ostvar io je vie kalen
dara s razliit im tematskim cjelinama iz
Subotice i s etnog rafskim motivima, a za
pojedine je bio nag raen.

A. Juriga, Na pragu (diptih), 1979.

Njegove su fotog rafije vaan umjetni

ki element monog rafije Subotica (izd anje
B. Krsti, Subotica, 1995. i 1996.), zatim
knjige Arhitektura secesije u Vojvodini (autor B. Duranci, Novi Sad 1983.), kataloga
mad arskih obiaja Zaostavtina predaka
(2000.) i kataloga mnogobrojnih izloaba.
Za fotomonog rafiju Salai dobio je nag ra
117

JUR IGA

du Kulturno-prosvjetne zajednice Subotice

Dr. Ferenc Bodrogvri za 1997.; za ciklus
fotografija o seoskim grobljima dobio je na
gradu Zlatno paunovo pero (Gospoinci,
2002.); dobitnik je priznanja Opine Subo
tica Pro urbe (2005.).
Djela: Salai (tekst B. Duranci, pjesme L. Franci
kovi), Subotica, 1997; Ris (tekst Z. Romi i gru
pa autora), Subotica, 2003.
Lit.: Augustin Juriga, katalog, Subotica, 1997; Do
dela zvanja poasni graanin Optine Subotica i
priznanja Pro urbe Subotica, 2005., broura [Su
botica, 2005]; Augustin, laporel, Subotica, 2010.


O. ram

JUR II, Dezider (Sombor, 17. X. 1932.),

sveuilini profesor. Sin je Ivana i Kat i
ce, ro. Fr, koja je rodom iz Bogojeva.
Osnovnu kolu, ni u gimnaziju i ekonom
sku srednju kolu zav rio je u Sombor u,
gdje je mat ur ir ao 1951. Na Ekonomski
fak ultet u Sarajev u upisao se 1952., a di
plom ir ao je 1958. Tijekom stud ija rad io
je u priv red i, a bio je i demonstrator na
predmet u Specijalno knjigovodstvo. God.
1959. izabran je za asistenta na predmet u
Knjigovodstvo, a 1965. obranio je doktor
sku disert aciju Sek und arni trokov i kao
izraz meusobnih odnosa proizvoaa u
uvjetima meusobnoga internoga obrau
na. Na Ekonomskom fak ultet u u Sarajev u
izabran je u zvanje docent a 1967., izvan
rednoga profesora 1976. te redovitoga pro
fesora 1982. Predavao je predmet Osnove
knjigovodstva 1967.-69. te nove predmete
koje je sm uveo: Planiranje suv rem en e
metod e obra un a proi zv odn je 1968.-76.,
Sistem informacija 1972-.81., Poslovna po
litika 1975.-77. te Planiranje i poslovna po
litika 1976.-95. Na Ekonomskom fak ultet u
u Zag rebu izabran je u zvanje docenta na
predmet u Ra unovodstvo 1997. i do umi
rovljenja 2000. predavao je na Fakultet u za
tur izam i vanjsku trgovinu u Dubrovnik u
te na njegov u odjelu u Split u, a ujedno i na
Ekonomskom fak ultet u u Mostar u. Bio je
i predava na poslijediplomskom studiju
Ekonomskoga fak ulteta u Sarajev u. Autor
je i suautor 12 udbenika. Kao umirovlje
nik ivi u Cavtat u.
118

Izvor: Kazivanje Dezidera Juriia.

Odabrana djela: Planiranje i razvojna politika sa
moupravnog preduzea (suautor), Beog rad, 1977
(1979, 1980, 19824); Sistem informacija, 1, skrip
ta, Sarajevo, 1975; Uvod u ekonomiju organizaci
ja udruenog rada (suautor), skript a, Sar ajevo,
1975; Godinji planovi poslovanja radne organi
zacije (suautor), Sarajevo, 1976; Sistem informaci
ja (suautor), skripta, Sarajevo, 1977, (1979); Or
ganizacija i postupak planiranja u organizacijama
udruenog rada, Beog rad, 1978; Informacijski
sistemi (suautor), Beog rad, 1981.
Lit.: Ko je ko u Jugoslaviji : jugoslovenski savre
menici, Beog rad, 1970; Trideset godina Ekonom
skog fak ulteta u Sarajev u 1952-1982, Sar ajevo,
1982.


T. Ljubi

JURJ EV I, Josip (Jurjev ich, Jzsef)

(Jablanac, Slavonija, 5. II. 1785. Be. 21.
XI. 1875.), pravnik, sveuilini profesor, de
kan Pravnoga fak ulteta u Peti. Nie, gra
mat ikalne razrede gimnazije zav rio je u
Karlovcu, a vie, humanistike u Zag rebu.
Studij filozofije polazio je u Segedinu, dok
je pravo zavrio u Jeg ri (mad. Eger), gdje
je i doktor irao iz rudnoga prava i statisti
ke. Odvjetniku diplomu stekao je 1810. Na
novoosnovanoj kated ri za statistik u i rud
no pravo na Pravnom fak ultet u Kraljevske
akademije znanosti u Zagrebu predavao je
statistik u i rudno pravo kao suplent (profe
sorski vjebenik) od 1811., a kao profesor
1811.-34. Od oujka 1834. pa do umirovlje
nja 1843. bio je profesor na Sveuilitu u
Peti, gdje je takoer predavao rudno pravo
i statistik u, a 1838., 1842. i 1843. bio je de
kan Pravnoga fakulteta u Peti. Umirovljen
je s naslovom kraljevskog savjetnika. Autor je udben ika ugarskoga rudnog prava
te rasprave o teor iji statistike, tada rijetka
djela takve vrste.
Djela: Institutiones juris metallici Hungarici, Za
grabia e, 1822; Theo r ia stat is tic ae, Zag rabia e,
1825.
Lit.: J. Szinnyei, Magyar rk lete s munki, 5,
Bud apest, 1897; Hrvatski biog rafski leksikon, 6,
Zag reb, 2005.


L. Heka

JURKOV I

JURKOV I, plemika porodica. Prema

potvrdi Somogyske upanije, plemstvo Iva
na Jurkovia proglaeno je u Bakoj upa
niji 1784.

Predavao je biblikum (teoloke znanstvene

discipline koje prouavaju Sveto pismo) na
isusovakom sveuilitu u Trnav i te bio
duhovnik tamonjega sjemenita 1702.-07.
Poslije je djelovao u isusovakim kolama
Lit.: Gy. Duds, A bcskai nemes csaldok, Bcsu Komoranu (mad. Komrom), Varadinu
Bodrogh megyei Trtnelmi Trsulat vknyve,
i Beu. Bio rektor bekog bogoslovnog sje4/1893, Zombor.
menita Pzmneum. Autor je dvaju nabo

S. Bai
nih djela. Pisma su mu meu rukopisima
JURKOV I, Bartol (Budim, prije 1710. budimpetanske Sveuiline knjinice.
Taban, kraj Budima, 15. V. 1739.), filozof Djela: Septem Hungar ia e Her oe s, Cass ov ia e,
ski pisac, franjevac, profesor filozofije. Nije 1692; Duo Sanctioris Vitae Magistri S. Franciscus
poz nato kad je stupio meu lanove Pro Borg ia Et B. Maur it iu s Csky Reverendis, Le
vincije Bosne Srebrene ni gdje je zav rio utschoviae, 1693.
filozofsko i teoloko kolovanje. God. 1733. Lit.: J. Szinnyei, Magyar rk lete s munki, 5,
nastupio je kao profesor filozofskoga uili Budapest, 1897; P. Sedlk, Likovi hrvatskog pod
ta u sastav u Generalnoga uilita prvoga rijetla u crkvenoj povijesti Slovake, Scrinia Sla
razreda u Budimu. Pristupio je 1736. ispit u vonica, 4, Slavonski Brod, 2004.

. Mandi
za profesore teologije, ali nije zadovoljio na
natjeaju pa nije dobio uiteljsku stolicu na
bogoslovnoj koli u Pet rovaradinu. Posve JURKOVI, Pava Katanov (Ba, 20. X.
tio se pastoralnoj slubi i preuzeo voenje 1922. Zagreb, 8. V. 2010.), prosvjetni rad
upe u budimskom predgrau Tabanu, gdje nik, putopisac. Roen je u imunoj oka
ga je pokosila kuga. O njegov u uiteljskom koj obitelji Stipe i Marte, ro. imudvarac.
djelovanju svjedoi popis teza koje su u Osnovnu kolu zav rio je u Bau. U gim
javnoj raspravi branili njegovi studenti i naziju je krenuo u Novom Sadu, poetkom
rukopis Tractat us in art is (Bud ae, 1735.; Drugoga svjetskoga rat a nastavio ju je u
rukopis u franjevakom samostanu u Bu Zag rebu i Krievcima, a zav rio u Vuko
dimu). Objavio je popis filozofskih posta var u 1944. U Zrakoplovnoj koli u Borov u
vaka za javnu rasprav u Theses ex universa poloio je letak i ispit 1942. kao pitomac
Hrvatskoga zrakoplovstva, iji je pripad
Philosophia.
nik nakon toga i postao. Tzv. krini put, tj.
Djelo: Theses ex universa Philosophia, Bud ae, mar domobrana i ustaa to su ih komu
1735.
nistik i part izan i zarobili kraj Bleiburga,
Lit.: F. E. Hoko, Prosvjetno i kult urno djelovanje pro ao je od Klagenf urt a preko Zag reba,
bosanskih i hrvatskih franjevaca u Budimu tijekom Krievaca, Bjelovara, Osijeka, Rume, Iriga,
18. stoljea, Nova et vetera, 1-2/1978, Sarajevo; Hr Pet rovaradina, Novoga Sada, Bakoga Jar
vatski biografski leksikon, 6, Zagreb, 2005; Hrvat
ka i Vrca do logora u Kovinu. Na temelju
ski franjevaki biografski leksikon, Zagreb, 2010.


F. E. Hoko

JURKOV I, Ivan (Holics, slova. Hol,

kraj Trnave, 7. VI. 1657. Be, 19. VII I.
1724.), isusovac, profesor. U isusovaki je
red stupio 18. X. 1675. Nakon studija filo
zofije u Zag rebu i Graz u pouavao je gra
matik u u Varadinu 1683.-84. Bio je profe
sor logike, akademski katehet, povjesniar
isusovakoga kolegija, ispovjednik u isu
sovakoj crk vi te rektor isusovakoga ko
legija i sveuilita u Koicama 1691.-1701.

Pava
Jurkovi-Katanov

119

JURKOV I

ope amnestije zarobljenih asnika i doa pljom. Od vlakana jute izrauje se gruba
snika osloboen je na Velik u Gospu 1945. prea za vree i uarsku robu, a finija vlak
na slue za izradu prek rivaa i ilima te
te se vratio u rodni Ba.
pod
loga u proi zvodnji podn ih prostir aa
Nakon pov ratka u Zag reb nastavio je
i
sa
g
ova. U podunavskih Bunjevaca i o
kolovanje te je 1953. diplom irao filozo
ka
c
a
od nje su se izraivale vree, koje su
fiju na Filozofskom fak ultet u u Zag rebu.
bile nazivane jutenim dakovima. Zbog
Predavao je najprije u Dubrovnik u, zatim
dugot rajnosti njihova je upor aba tijekom
u Zag rebu u Eksp er im ent alnoj osnovnoj
XX. st. bila iznimno rairena.
koli Jordanovac i Eksperimentalnoj koli
na Trenjevci, a od 1966. do umirovljenja Lit.: Hrvatska enciklopedija, 5, Zagreb, 2003.
u Klasinoj gimnaziji u Zagrebu.

P. Skenderovi

Svoju prv u knjig u, roman Od bak ih

ravni do zranih visina, s osobito dirljivim
opisima kri noga put a, objavio je u iz
danju Nak ladnog a zavod a Mat ic e hrvat
ske. Rije je o romansiranoj autobiog rafiji
ispripovijedanoj u treem licu. Djelo ima
i mem oa rsko-dok um ent arnu vrijedn ost,
nap ose s obz irom na dog a aje iz Drugo
ga svjetskog rada i poraa. Mnogobrojna
putovanja sa svojim uenicima i putovanja
na kojima je bio kao ribolovac i tur istiki
vodi slikovito i s puno ljubavi te s osjea
jem za specifinosti mjesta, krajolik i ljude
opisao je u knjizi Putositnicama Gackom,
Grkom, Aljaskom, u kojoj su putopisi do
punjeni mud rim sentencijama i motivima
rodnoga Baa.
Pokopan je na katolikom groblju u Bau.
Djela: Leta : od bak ih ravni do zranih visina,
Zag reb, 2001; Putositnicama Gack om, Grk om,
Aljaskom : putopisi, Otoac, 2005.
Lit.: K. Pet rinovi, Prvo roman u osamdesetoj :
Let u literarne visine, Gloria, 363, Zagreb, 21. XII.
2001; N. Zeli, Pisana hrvatska rije u Bakoj da
nas, Klasje naih ravni, 1-2/2003, Subotica; N. Ne
ki, Put opisi Pave Jurkov ia Kat anova, Klasje
naih ravni, 5-6/2006, Subot ica; N. Nek i, Knji
evni ogledi, Zag reb, 2010.


J. Dumend i i N. Zeli

JUTA (njem. Jute, lat. Corchor us), jedno

godinja biljka iz porodice lipa, rabi se u
tekstilnoj industriji. Raste u toplim krajevi
ma, najvie u Pakistanu i Indiji, ali i u Kini,
Japanu, Brazilu i sjevernoj Americi. Samo
nikla je, ali se i uzgaja. Vlakna jute nalaze
se u kori stabljike. Slina su konoplji, zbog
ega se negdje naziva i kalk utskom kono
120

JU T RO (arh. holt < mad. hold; njem.

Morg en, Joch, Juch art; lat. jug er um),
mjern a jed in ic a za pov rinu obr ad ivog a
zemljita. Naziv jut ro objanjava se time
to oznauje pov rinu koju se moe uzo
rat i jedn im jarmom volova za jed an dan
poevi od jut ra. Nastao je kao prijevod
njemakoga Morgen. U hrvatskim zemlja
ma ista se povrina oznaivala i mjerom ral,
to je bio naziv sprave za oranje, tj. pluga,
ali i oznaka samoga oranja. Od srednjega
vijeka, kad se jut ro kao mjerna jedinica za
pov rinu pojav ilo, u razliitim krajev ima
imalo je esto razliit u vrijednost. U Sla
voniji i Srijemu postojalo je slavonsko jutro,
koje je obuhvaalo 2000 etvornih hvati, u
Ugarskoj je u uporabi bilo madarsko jutro
s 1200 et vornih hvati, u okolici Novoga
Sada imalo je 2500 etvornih hvati, u mno
gim mjestima pok raj Tise 2200 hvati, no
nijedna od tih vrijednosti nije bila uobia
jena u predjelima koje su naseljavali baki
Hrvati. Prvi je put kao opa slubena mjera
propisano austrijskim porez nim zakonom
iz 1785. pod nazivom donjoaustrijsko, be
ko ili katastarsko jut ro (skraeno kj). Slu
ilo je kao mjer ilo za zem ljini kat astar,
a imalo je vrijednost od 1600 et vorn ih
hvati (0,575464 ha). Od poetka XIX. st.
postupno je postajalo glavnom mjerom za
pov rinu obradivoga zem ljita. Austrijski
Zakon o mjerama iz 1871. propisao je da
iznosi 0,575442 ha, ugarski Zakon o me
trikoj mjer i iz 1874. ustanovio je veliinu
od 0,5755 ha, a nju je prihvatila i Uredba o
odnosu mjera u Jugoslaviji iz 1933. U prak
si je jutro bilo zaok rueno na 57,5 ara. Iako
je slubeno naputeno s uvoenjem met ri

JUNA UGARSKA

koga sustava poetkom 1870-ih, u praksi je

zadrano, meu ostalim i kao opa mjerna
jedin ica u zemljinim knjigama te u seo
skoj svakod nev ic i. Mjer enje obr ad iv ih
pov rina u jut rima uobiajeno je i danas
meu bakim Hrvatima, pri emu se jedno
jutro sastoji od 8 motika, dok 1,25 jutara (tj.
10 motika) ini jedan lanac.
Lit.: M. Vlajinac, Renik naih starih mera, 2, Be
ograd, 1964; S. Bai, Crtice iz agrarno-pravnog
nazivlja bakih Bunjevaca, Pravni vjesnik, 1-2/1997,
Osijek; Hrvatska enciklopedija, 5, Zagreb, 2003.


Sveenik i bibliog raf Ivan Kujund i

imao je 1947. u rukama cijelo jedno godite,
ali je poslije doz nao od rodbine upnika
Tumbasa da je ono spaljeno. Sauvani pri
mjerci lista nalaze se u Nacionalnoj knji
nici Szchnyi u Budimpeti, Knji nici
Somogyi u Segedinu te djelomino u Bibli
oteci Matice srpske u Novom Sadu i Gradskoj biblioteci u Subotici.

S. Bai

JUNA UGARSKA (DL-MAGYAROR

SZG), gospodarski i drutveni list (Go
spodarstveno i drutveno ravnalo), koji je
izlazio 1902.-06. Nosio je podnaslov Do
moljublju i kr anskoj prosvit i. Glavn i
urednik i izdava bio je dr. Stipan Tumbas,
tadanji upnik u Vajskoj. List je izlazio
dvojezino hrvatsko-mad arski, pa su tek
stov i objavljivan i dvostupano. Isprva je
tiskan u tiskar i Jnosa Raaba u Odacima
(19. I. 6. IV. 1902.), a zatim u Subotici u
tiskar i Jzsefa Bittermanna (13. IV. 1902.,
27. IV. 1902. 31. X. 1906.), osim jednoga
broja, koji je tiskan u Novom Sadu u tiska
ri ure Ivkovia (20. IV. 1902.). Imao je
razliitu dinamiku izlaenja: najprije je bio
tjednik koji je izlazio svake nedjelje (19. I.
28. XII. 1902.), zatim dvomjesenik, ka
da je izlazio 10. i 25. u mjesecu (10. I. 31.
XII. 1903.), a na kraju mjesen ik koji je
izlazio na kraju mjeseca (31. I. 1904. - 31.
X. 1906.). U prvom je goditu izdano 50
brojeva, u drugom 15, u treem 12, u etvr
tom 12 i u petom 9. Izlazio je na 4 stranice,
veliine 42 x 29 cm.

Dl-Magyorszg Juna Ugarska,

1. VI. 1902., Vajska

M. Evetovi istie kako je list bio krat

koga vijeka, jer nije donosio vijesti iz na
rodnoga ivota, ve mu je cilj bio pobuditi
ljubav prema mad arskoj domov in i i kr
anskoj prosvjeti, zbog ega ga baki Bu
njevci i okci nisu prihvatili.
Lit.: I. Kujund i, Bunjevako-okaka bibliog ra
fija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; T. Kolozsi, Sza
badk ai sajt : (1848-1919), Szabadk a, 1973; I.
Szentgyrgyi, E. Baant, Subotika bibliog rafi ja
(1870-1918), 2, Subotica, 1993; M. Evetovi, Kul
turna povijest bunjevak ih i okak ih Hrvata, Su
botica, 2010.


E. Baant

121

TISKANJE OVOGA SVESKA POMOGLI SU:

Pokrajinsko tajnitvo za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice
Grad Subotica
Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske
Hrvatsko nacionalno vijiee
Zavod za kulturu vojvoanskih Hrvata
Javno komunalno poduzee Suboticaplin

TISAK
Printex
Subotica

NAKLADA
1500