Iz djela 0 pojmu nauka o znanosti

Izvornik: J. G. Fichte, Uber den Begriff der Wissenschaftslehre,

u: Fichtes Werke, Berlin 1971, sv. I.
Prijevod i biljeske: Kiril Miladinov

PRVI DIO

0 pojmu nauka o znanosti uopce

§ 1

Hipoteticno postav/jen nauk o znanosti

Zele li se pomiriti suprotstavljene strane, najsigurnije je poCi od

onaga u pogledu cega su one slozne.
Filozofija je znanost; u tome se svi opisi filozofije slazu ono-
liko koliko se razilaze u odredbi objekta te znanosti. A sto ako ta
nesloga potjece otuda sto sam pojam znanosti, kojom oni jedno-
dusno priznaju filozofiju, nije bio posve razvijen? Sto ako bi
odredba jedino te jedine znacajke, koju svi priznaju, posve dosta-
jala da se odredi sam pojam filozofije?
Svaka znanost ima sistemsku formu; u njoj se svi stavovi u
jednom jedinom nacelu povezuju i sjedinjuju u cjelinu - to se ta-
koder opcenito priznaje. No je li pojam znanosti time iscrpljen?
Kada bi netko na nekom stavu koji nema temelja i koji se ne
moze dokazati - na primjer na stavu da u zraku ima bica s ljud-
skim sklonostima, strastima i pojmovima, ali s etericnim tijelima
- izgradio rna koliko sistematicnu povijest prirode tih zracnih du-
hova, a sto je samo po sebi lako moguce, bismo li takav sistem,
rna koliko se strogo u njemu zakljuCivalo i rna koliko cvrsto mogli
pojedini njegovi dijelovi biti medusobno povezani, priznavali za
znanost? I opet, ako netko navede i jedan jedini poucak- recimo,
mehanicar izrekne stav da stup, postavljen pod pravim kutom na
horizontalnoj povrsini, stoji perpendikularno i da, produzi li se u
beskonacnost, nece visjeti nina jednu stranu, a taj je stav jednom

233
 ' "··~.:
cuo i u raznovrsnom iskustvu nasao istinitim 1 - svatko ce prizna-
ti da on ima znanost o tome sto je rekao, makar i ne umio sis-
temski izvesti geometrijski dokaz svojega stava od prvog nacela
te znanosti. Zasto sada onaj cvrst sistem koji pociva na nedoka-
zanom i nedokazivom stavu ne zovemo znanoscu, i zasto znano-
scu zovemo znanje ovoga drugoga koje za njega nije povezano ni
s kakvim sistemom?
Nedvojheno stoga sto ono prvo u svoj svojoj skolskoj formi
ipak ne saddi nista sto se moze znati, dok ovaj potonji, i hez sve
skolske forme, kazuje nesto sto doista zna i moze znati.
Prema tome bi se hice znanosti, cini se, sastojalo u vrsti nje-
zina saddaja te u njegovu odnosu spram svijesti onoga za kojega
se kaze da zna, pa hi sistemska forma za znanost hila puko slu-
cajna; ona ne hi hila njezina svrha, nego samo mozda neko sred-
stvo za svrhu.
To hi se zasada moglo ovako zamisljati Ako hi iz hilo kakva
razloga ljudski duh samo vrlo malo toga mogao izvjesno znati, a
sve drugo samo mnijeti, nagadati, slutiti i proizvoljno pretpostav-
ljati, ali se ipak - opet iz hilo kakva razloga - ne hi mogao zado-
voljiti tim usko ogranicenim i nesigurnim znanjem, onda mu ne
bi ostajalo nista drugo nego da to znanje prosiri i osigura tako
da neizvjesna znanja usporedi s izvjesnima te da iz jednakosti ili
nejednakosti - neka mi se zasada dopuste ti izrazi dok ne smo-
gnem vremena da ih objasnim - prvih s tim drugima zakljucuje
o njihovoj izvjesnosti ili neizvjesnosti. Ako bi ona hila jednaka
nekom izvjesnom stavu, onda hi on mogao prihvatiti kao sigurno
da su i ona izvjesna; ako bi mu pak hila suprotstavljena, onda hi
sada znao da su pogresna i osigurao bi se od toga da ga i dalje
varaju. On ne bi zadohio istinu, ali bi se oslobodio zahlude.--:1'
Bit cu jasniji. - Znanost treba biti jedno, ona treba biti cje-
lina. Stav da stup, postavljen pod pravim kutom na horizontalnoj
povrsini, stoji perpendikularno 2 za onoga je tko o geometriji /iii
o povijesti, 1. izdanje/ nema nikakva povezanog znanja, nedvoj-
beno neka cjelina, te utoliko i neka znanost.
1
IIi neuk seljak cinjenicu da je zidovski povjesnicar Josip zivio u doba
razaranja Jeruzalema. (Dodatak prvom izdanju.)
2 onda je on izvjestan i ako drugi nisu izvjesni. On, dakle, s njima
IIi da je Josip zivio u vrijeme razaranja Jeruzalema. (Prvo izdanje.)
234
,.....
No mi i svu geometriju /i povijest/ promatramo kao znanost,
jer uz taj stav sadr.Zi jos mnogo toga drugoga.- Kako i Cime sada
neka kolicina po sebi krajnje razlicitih stavova postaje jednom
znanoscu, jednom te istom cjelinom?
Bez dvojbe time sto pojedinacni stavovi uopce ne hi hili zna-
nost, nego hi to postajali tek u cjelini, svojim mjestom u njoj i
svojim odnosom spram nje. No pukim sastavljanjem dijelova ni-
kada ne moze nastati nesto sto se ne nalazi u nekom dijelu cje-
line. Kada nijedan od povezanih stavova ne bi imao izvjesnost,
tada je ne hi imala ni cjelina koja je nastala njihovim poveziva-
njem.
Prema tome, morao hi biti izvjestan harem jedan stav koji hi
od svoje izvjesnosti davao drugima; tako da, ako i ukoliko taj je-
dan treba biti izvjestan, izvjestan mora biti i neki drugi te, uko-
liko taj drugi treba biti izvjestan, i neki treCi itd. Tako bi pak vise
stavova, i to po sebi mozda vrlo razlicitih, bas time sto hi sui imali
j izvjesnost, i to jednaku izvjesnost, imali samo jednu zajednicku
i
izvjesnost te bi time postali i samo jedna znanost.
Stav koji smo upravo nazvali naprosto izujesnim - pretposta-
1 vili smo samo jedan takav - ne moze svoju izvjesnost dobivati tek
povezivanjem s ostalima, nego je mora imati prije tog poveziva-
I\
nja; jer povezivanjem vise dijelova ne moze nastati nista sto nije
ni u jednom dijelu. No svi hi ostali morali svoju izvjesnost dobi-
I vati od njega. On bi prije svakog povezivanja morao biti unaprijed
izvjestan i nesporan. Nijedan pak od ostalih to ne bi morao hiti
I prije povezivanja, nego hi to postajao tek njime.
Otuda ujedno postaje jasno da je nasa gornja pretpostavka
jedina ispravna te da u nekoj znanosti moze biti samo jedan stav
koji je prije povezivanja unaprijed izvjestan i nesporan. Kada bi
hilo vise takvih stavova, oni iii s drugima uopce ne bi hili pove-
zani, te ne hi pripadali istoj cjelini, vee hi tvorili jednu iii vise
odvojenih cjelina, ili bi hili povezani. A ti stavovi ne trebaju biti
povezani drukCije nego jednom te istom izvjesnoscu: ako je jedan
stav izvjestan, onda treba biti izvjestan i neki drugi, a ako jedan
nije izvjestan, onda to ni drugi ne treba biti; i samo taj medusa-
ban odnos njihove izvjesnosti treba odredivati njihovu svezu. To
ne bi moglo vaziti za neki stav koji bi imao izvjesnost neovisnu
o ostalim stavovima; ako njegova izvjesnost treba biti neovisna,
uopce ne hi bio povezan izvjesnoscu. - Takav stav, stav koji je
235
...,,._. - ······
 izvjestan prije povezivanja, unaprijed i neovisno o njemu, zove se
nacelo. Svaka znanost mora imati neko nacelo; ona bi se cak pre-
rna svojemu nutarnjem karakteru mogla i sastojati od jednoga je-
dinog po sebi izvjesnog stava, no koji se tada, dakako, ne bi rna-
gao zvati naCelom, jer ne bi niSta utemeljivao. A znanost ne maZe
imati ni vise od jednog nacela, jer u tom slucaju ne bi tvorila
jednu, nego viSe znanosti.
Osim tog prije povezivanja unaprijed izvjesna stava znanost
maZe sadrZavati joS viSe stavova koji se tek povezivanjem s onime
uopCe mogu spoznati kao izvjesni, i to kao izvjesni na isti naCin
i u istome stupnju kao onaj. Veza se, kako smo upravo podsjetili,
sastoji u tome da se pokaze: ako je stav A izvjestan, onda i stav
B - a ako je on izvjestan, onda i stav C itd. mora biti izvjestan;
i ta se veza zove sistemskom formam cjeline koja se sastoji od
pojedinacnih dijelova. - Cemu sada to povezivanje? Bez dvojbe ne
stoga da bi se pokazala vjestina, nego da bi se dala izvjesnost
stavovima koji je po sebi ne bi imali; tako sistemska forma nije
svrha znanosti, nego slucajno sredstvo za postizanje njezina cilja
koje se maze primijeniti samo pod pretpostavkom da se znanost
treba sastojati od viSe stavova. Ona nije biC.e znanosti, veC njezino
slucajno svojstvo. - Zamislimo znanost kao zgradu, i neka svrha
te zgrade bude cvrstoca. Cim se postavi cvrst temelj, ta bi svrha
bila ispunjena. No buduCi da se ne maze zivjeti u pukom temelju
niti se samo njime stititi od hotimicnog napada neprijatelja ni od
nehotimicnih cudi vremena, dodaju mu se zidovi, a nad njih se
postavlja krov. Svi se dijelovi zgrade spajaju s temeljem i medu
sobom, te time cjelina postaje cvrsta; ali ne gradi se cvrsta zgrada
da bi se moglo spajati, nego se spaja da bi zgrada bila cvrsta; a
ona je cvrsta ukoliko svi njezini dijelovi pocivaju na cvrstom
temelju.
Temelj je cvrst i ne temelji se ni na kakvome novom temelju,
nego na cvrstome tlu. - A na sto cemo postaviti temelj svojih
znanstvenih zgrada? Nacela nasih sistema trebaju i moraju biti
izvjesna prije sistema. Njihova se izvjesnost ne maze dokazati
unutar tih sistema, nego svaki dokaz, koji je u sistemima moguC,
nju vee pretpostavlja. Ako su ana izvjesna, onda je, dakako, izvje-
sno i sve ono sto iz njih slijedi: ali iz cega slijedi njihova vlastita
izvjes.nost?
236
A i posto bismo odgovorili na to pitanje, ne pritisce li nas
jedno novo, od toga prvog posve razlicito? - Pri izgradnji zgrada
nasih nauka zelimo ovako zakljuCivati: aka je nacelo izvjesno, on-
da je izvjestan i neki odredeni drugi stav. A na cemu se temelji
to onda? sto je to sto utemeljuje nuznu svezu izmedu toga dvoga,
uz pomoc cega jednome treba pripadati upravo ona izvjesnost ko-
ja pripada drugome? Koji su uvjeti te sveze; i otkuda znamo da
su to njezini uvjeti, i to iskljucivi i jedini uvjeti, te kako uopce
dolazimo do toga da pretpostavljamo kako postoji neka nuzna
sveza medu razlicitim stavovima te da prihvacamo iskljucive, ali
iscrpljene uvjete te sveze?
Ukratko, kako se moze utemeljiti izvjesnost nacela po sebi, i
kako pak pravo da se na neki odreden nacin iz njega zak/jucuje
o izvjesnosti drugih stavova?
Ono sto samo nacelo treba imati te davati svim ostalim sta-
vovima koji se u znanosti pojavljuju zovem nutarnjim sadrzajem
nacela i znanosti uopce; nacin na koji ono to treba davati drugim
stavovima zovem formam znanosti. Prema tome, zadano pitanje
jest ovo: kako su moguci sadrzaj i forma neke znanosti uopce, to
jest kako je moguca sama znanost?
Nesta u cemu bi se odgovaralo na to pitanje bilo bi i samo
neka znanost, i to znanost a znanosti uopCe.
Prije istrazivanja ne maze se odrediti hoce lise na ono pitanje
moCi odgovoriti, tj. ima li nase cjelokupno znanje neki spoznatljiv
cvrst temelj iii pak, rna koliko cvrsto njegovi pojedini dijelovi bili
ulancani medu sobom, naposljetku ipak - harem za nas - ne po-
Civa ni na Cemu. No treba li naSe znanje imati neki temelj za nas,
mora se moCi odgovoriti na ono pitanje, te mora postojati neka
znanost u kojoj se na nj odgovara; i postoji li takva znanost, nase
znanje ima spoznatljiv temelj. Prema tome, o temeljitosti iii o ne-
utemeljenosti naSega znanja niSta se ne maZe reCi prije istraZiva-
nja; i moguCnost znanosti koja se traZi maZe se pokazati samo
njezinom zbiljnoscu.
Kako ce se nazvati takva znanost Cija je mogucnost dosada
samo problematicna, to je proizvoljno. No ako bi se pokazalo da
je ono tlo na kojemu prema svem dosadasnjem iskustvu uspije-
vaju znanosti veC zauzeto anima koje mu pripadaju, te da se maZe
naci samo jos jedan komad neobradene zemlje, naime onaj koji je
namijenjen znanosti znanosti uopCe; aka bi se, nadalje, pod je-
237
dnim vee poznatim imenom (pod imenom filozofije) nalazila ideja
jedne znanosti koja takoder zeli biti ili postati znanost i koja se
sama sa sobom ne moze sloziti o mjestu na koje bi se posadila,
ne bi bilo neumjesno dodijeliti joj to nadeno prazno mjesto. Je li
se dosada pod imenom filozofije mislilo bas na to, to je za samu
stvar potpuno svejedno; i tada bi ta znanost, kada bi samo jednom
postala znanoscu, s pravom odbacila to ime koje je dosada nosila
iz skromnosti koja nije bila nimalo pretjerana - ime jednog skupa
poznavanja, ime zaljubljenistva, diletantizma. Ona nacija koja bi
pronasla tu znanost bila hi svakako vrijedna da joj da ime iz svo-
jega jezika3 ; i tada bi se ona mogla zvati naprosto znanoscu iii
naukom o znanosti . Dosada takozvana filozofija bila bi prema to-
me znanost o nekoj znanosti uopce.
3
Ona bi svakako bila vrijedna i toga da joj iz svojega jezika da ostale
tehnicke izraze; i sam bi taj jezik, kao i nacija koja bi ga govorila,
time dosao do odlucne prednosti nad svim drugim jezicima i nacijama.
(Primj. uz 1. izd.)
Postoji cak jedan sistem filozofske terminologije koji je nuzan po
svim svojim izvedenim dijelovima i koji se kao nuzan moze dokazati
pravilnim napredovanjem prema zakonima metaforicnog oznacavanja
transcendentalnih pojmova; pretpostavi li se samo jedan znak kao
proizvoljan, buduci da svaki jezik nuzno polazi od proizvoljnosti. Ti-
me filozofija, koja po svojem sadrzaju vazi za svaki urn, po svojim
oznakama postaje posve nacionalnom; ana je uzeta iz najdublje unu-
tra5njosti nacije koja govori taj jezik, te sama opet usavrsava njezin
jezik do najpotpunije odrectenosti. No ta se sistematicna nacionalna
terminologija ne maze uspastaviti prije nego sto je dovrsen sam umski
sistem, kako opsegom tako i potpunom obrazovanoscu svih dijelova.
Odredbom te terminalogije filozofska rasudna snaga zavrsava svoj po-
sao; posao koji bi u svojemu cijelom apsegu lako mogao biti prevelik
za jedan ljudski zivot.
To je razlog zasto au tor dosada jos nije izveo ono sta se cini da
obecaje u gornjoj primjedbi, vee se sluzi tehnickim izrazima upravo
onaka kako ih je nasao, hili ani sada njemacki, latinski iii grcki. Za
njega je sva terminologija samo pravizorna, sve dok se jednam - bia
sada taj pasaa prepusten njemu iii kome drugame - ne uzmogne utvr-
diti opcenito i zauvijek valjano. Medu ostalim je i stoga na svaju ter-
minologiju utrosio opcenito manje brige te izbjegavao njezinu cvrstu
odredbu; takoder se nije posluzio ni nekolikim tocnim primjedbama
drugih o tom predmetu (na primjer o predlozenom razlikovanju izme-
du dogmatizma i dogmaticizma) koje su ipak tocne samo za sadasnje
stanje znanosti. On ce i dalje svajim izlaganjima, opisima i razno-
vrsnoscu izraza pribavljati jasnocu i odredenost koje svaki put bude
zahtijevala njegova namjera. (Primj. uz 2. izd.)
238
§ 2
Razuoj poj ma nauka o znanosti
Iz definicija ne treba izvlaciti zakljucke: to znaci ili to da se otuda
sto se pri opisu neke stvari, koja egzistira posve neovisno 0 nasem
opisu, bez proturjecja mogla zamisliti stanovita oznaka, ne treba
bez daljnjeg razloga zakljucivati da se ta oznaka zato mora nala-
ziti u zbiljskoj stvari, ili to da se pri nekoj stvari, koja se sama
prema nekom o njcij oblikovanom pojmu, koji izrazava njezinu
svrhu, treba proizvesti tek kroz nas, iz zamislivosti te svrhe jos
ne zakljucuje o njezinoj provedivosti u zbilji; ali to nikako ne mo-
ze znaciti da sebi pri duhovnom ili tjelesnom radu ne treba za-
davati svrhu te da ne treba nastojati uciniti je razgovijetnom vee
i prije nego sto se krene na posao, nego igri svoje snage uobrazbe
ili svojih prstiju prepustiti sto bi moglo proizaei. Pronalazac
aerostaticnih lopti mogao je njihovu velicinu i odnos zraka u nji-
ma spram atmosferskog zraka, a otuda brzinu kretanja svojeg
stroja, izracunati i prije nego sto je znao hoce li pronaci neku vrst
zraka koja ce biti onoliko laksa od atmosferskog koliko je to po-
trebno; a Arhimed je mogao izracunati nacin da podigne Zemljinu
kuglu s njezina mjesta makar je sigurno znao da nece naCi nika-
kvo mjesto izvan njezine privlacne sile s kojega bi se moglo tako
djelovati. - Tako je i s nasom upravo opisanom znanoscu: ona
kao takva nije nesto sto bi postojalo neovisno o nama i bez nasega
udjela, vee, stovise, nesto sto se tek treba proizvesti slobodom na-
seg duha koji djeluje u jednom odredenom smjeru; ako postoji ta-
kva sloboda naseg duha, sto takoder jos ne mozemo znati. Odre-
dimo unaprijed taj smjer; stvorimo za sebe razgovijetan pojam o
tome sto nase djelo treba postati. Mozemo Ii ga proizvesti iii ne,
to ce slijediti tek iz toga proizvedemo li ga doista. 0 tome sada
nije rijec, nego 0 tome sto zapravo zelimo ciniti; a to odreduje
nasa definicija.
1) Opisana znanost prije svega treba biti neka znanost zna-
nosti uopce. Svaka moguca znanost ima neko nacelo koje se u njoj
ne moze dokazati, nego mora biti izvjesno prije nje. Gdje se sada
treba dokazati to nacelo? Nedvojbeno u onoj znanosti koja treba
utemeljivati sve moguce znanosti. - Nauk o znanosti s obzirom
na to trebao bi ciniti dvoje. Ponajprije, on bi trebao utemeljivati
mogucnost nacela uopce, da bi se pokazalo kako, ukoliko, pod ko-
239
jim uvjetima i mazda u kojim stupnjevima nesto maze hiti izvje-
sno te, uopee, sto to znaCi - hiti izvjesno; potom hi osohito trehao
dokazivati nacela svih moguCih znanosti, a koja se ne mogu do-
kazati u njima samima.
Svaka znanost, aka ne treha hiti jedan jedini otrgnut stav,
nego cjelina koja se sastoji ad viSe stavova, ima sistemsku formu.
Ta forma, uvjet sveze izvedenih stavova s nacelom, te temelj pra-
va da se iz te sveze zakljucuje kako ani nuzno moraju hiti jednako
taka izvjesni kao i to nacelo, jednako se taka ne maze pokazati u
posehnoj znanosti, aka ana treha hiti jedinstvena i ne haviti se
drugim, u nju nepripadajuCim stvarima, kao Sto se u njoj ne maZe
pokazati ni istinitost njezina nacela, nego se ana vee pretpostavlja
za moguenost njezine forme. Jedan opCi nauk o znanosti ohvezan
je, dakle, da utemelji sistemsku formu za sve moguee znanosti.
2) Nauk o znanosti sam jejedna znanost. Zato ion mora prije
svega imati }edna nacelo koje se u njemu ne maze dokazati, vee
se pretpostavlja zhog njegove moguenosti kao znanosti. No to se
nacelo takoder ne maze dokazati ni u kojoj drugoj, visoj znanosti;
jer onda hi sama ta visa znanost hila nauk o znanosti, a to ne hi
hila ana cije hi se nacelo tek moralo dokazati. Stoga to nacelo -
naCelo nauka o znanosti te putem njega svih znanosti i sveg zna-
nja - naprosto nije sposohno da hude dokazano, tj. ne maze se
svesti ni na kakav visi stav iz Cijeg hi odnosa spram njega slijedila
njegova izvjesnost. A ipak on treha dati osnovu sve izvjesnosti;
zato ono ipak mora biti izvjesno, i to u samome sebi, radi sama
sehe i samim sohom. Svi ee drugi stavovi hiti izvjesni zato sto se
maze pokazati da su mu u nekom pogledu jednaki; taj stav mora
hiti izvjestan samo stoga sto je jednak samome sehi. Svi ee drugi
stavovi imati samo posrednu i od njega izvedenu izvjesnost; on
mora hiti neposredno izvjestan. N a njemu se temelji sve znanje i
hez njega uopee nikakvo znanje ne hi hila moguee; on se pak ne
temelji ni na kakvu drugome znanju, nego jest stav znanja na-
prosto. - Taj je stav naprosto izvjestan, tj. on je izvjestan zato
sto je izvjestan4 • On je temelj sve izvjesnosti, tj. sve ono sto je
izvjesno izvjesno je zato Sto je on izvjestan; i niSta nije izvjesno,
aka on to nije. On je temelj sveg znanja, tj. ono sto on kazuje zna
4 5
Ne maZe se bez proturjeCja pitati za temelj njegove izvjesnosti. (Auto-
rev rubni dodatak.)
240
se zato Sto se uopCe neSto zna; ono se zna neposredno, Cim se iSta
zna. On prati sve znanje, u svem je znanju sadrZan i sve ga znanje
pretpostavlja.
Nauk o znanosti, ukoliko je sam znanost - aka se ne treha
sastojati od svojega pukog nacela, nego od vise stavova (a da ee
hiti taka, to se maze predvidjeti zato sto on treha postaviti nacela
za druge znanosti) - mora imati sistemsku formu. Tu sistemsku
formu pak ne maze po odredbi posudivati ni od koje druge zna-
nosti iii se u pogledu valjanosti pozivati na njezin dokaz u nekoj
drugoj znanosti, jer on sam za sve druge znanosti ne sadr.Zi samo
nacela, te time njihov nutarnji sadriaj, nego treha takoder pos-
tavljati i formu, te time moguCnost da se u njima povezuje viSe
stavova. On, dakle, tu formu mora imati u samome sehi te je sa-
mim sohom utemeljivati.
To eemo samo malo rasC!aniti kako hismo vidjeli sto se time
zapravo kazuje. - Ono o Cemu se neSto zna neka se zove sadr.Za-
jem, a ono sto se o tome zna form om stava. (U stavu zlato je tijelo
ono 0 cemu se nesto zna jesu zlato i tijelo; ono sto se 0 njima zna
jest to da su ani u stanovitom pogledu jednaki te se utoliko jedno
maze postaviti na mjesto drugoga. To je potvrdan stav, i taj je
odnos njegova forma.)
Nijedan stav nije mogue bez sadrzaja iii hez forme. Mora hiti
ne.Sto o Cemu se zna, te ne.Sto Sto se o tome zna. Prema tome,
prvi stav sveg nauka o znanosti mora imati ohoje, i sadrzaj i for-
mu. Sada on treha hiti izvjestan neposredno i samime sohom, i
to ne maze znaciti drugo nego da njegov sadrzaj odreduje njegovu
formu te da, ohratno, njegova forma odreduje njegov sadriaj. Ta
forma maze odgovarati samo tom sadrzaju, i taj sadrzaj maze od-
govarati samo toj formi; svaka druga forma uz taj sadriaj ukida
sam stav te s njime i sve znanje, a jednako taka i svaki drugi
sadrzaj uz tu formu. Dakle, forma apsolutnoga prvog nacela na-
uka o znanosti njime, samim stavom, nije tek dana, nego je ta-
koder postavljena kao naprosto valjana za njegov sadrzaj. Aka
osim tog apsolutno prvog treha hiti i drugih stavova nauka o zna-
nosti, koji hi samo dijelom morali hiti apsolutni, a dijelom pak
uvjetovani prvim i najvisim5, jer inace ne hi hila jednog jedinog
Jer oni u prvome sluCaju ne bi hili naCela, nego izvedeni stavovi, bu-
duCi da inaCe u drugom sluCaju itd. (Autorov rubni dodatak.)
241
nacela, onda hi ana apsoiutno prvo u nekom takvom stavu mogio
hiti samo iii sadrzaj iii forma, a jednako taka i ana uvjetovano.
Pretpostavi ii se da je sadrzaj ana neuvjetovano, onda ee apsolu-
tno prvo nacelo - koje u tome drugom mora nesto uvjetovati, jer
inace ne hi hila apsoiutno prvo naceio- uvjetovati njegovu formu;
i prema tome hi se njegova forma odredivala u samom nauku a
znanosti, putem njega i njegova prvog naceia; iii aka postavite,
obratno, da je forma ono neuvjetovano, onda Ce se prvim naCelom
nuzno odredivati sadrzaj te forme, posredno, dakle i forma uko-
liko ona treha hiti forma nekog sadriaja; dakle i u tom hi se siu-
caju forma odredivala putem nauka o znanosti, i to njegova na-
ceia. - No ne maze hiti nekog naceia koje ne hi ni po svojoj formi
ni po svojem sadrzaju hila odredeno apsolutno prvim naceiom,
aka nekoga apsoiutno prvog naceia, nekog nauka a znanosti i ne-
kog sistema ljudskog znanja uopee treha hiti. Prema tome, ne hi
mogio hiti ni vise nego tri nacela: jedno apsolutno i naprosto sa-
mim sohom odredeno i po fermi i po sadrzaju, jedno, koje je sa-
mim sohom odredeno po fermi te jedno koje je to po sadriaju.
Aka u nauku a znanosti ima joS stavova, onda ani svi moraju
kako po formi taka i po sadriaju hiti odredeni nacelom. N auk a
znanosti mora, dakle, odredivati formu svih svojih stavova, uko-
iiko se oni promatraju pojedinacno. Takva odredha pojedinacnih
stavova nije pak moguea drukcije nego taka da oni uzajamno
odreduju sami sehe. No sada mora svaki stav hiti potpuno odre-
den, tj. njegova forma mora odgovarati samo uz njegov sadrzaj i
ni uz koji drugi, i taj sadriaj samo uz onu formu u kojoj jest i ni
uz koju drugu; jer inace stav ne hi hio jednak nacelu, ukoliko je
ono izvjesno (sjetite se onaga Sto je upravo reCeno) i, prema tome,
ne hi hio izvjestan. - Aka sada svi stavovi nekog nauka a zna-
nosti trehaju hiti po sehi razliciti - kako i moraju, jer inace ne hi
hiio vise stavova, vee vise puta jedan te isti - onda nijedan stav
ne maze svoju potpunu odredhu dohivati drukcije nego putem je-
dnoga jedinog od svih; i time se potpuno odreduje citav niz sta-
vova, te nijedan ne maze stajati na nekome drugom mjestu toga
niza nego sto je ana na kojemu stoji. Svakome stavu u nauku o
znanosti njegovo je mjesto odredeno nekim odredenim drugim
stavom, a on ga odreduje nekome odredenom treeem. Nauk o zna-
nosti, dakle, samim sohom odreduje formu svoje cjeline.
Ta forma nauka o znanosti ima nuZnu valjanost za njegov
sadrzaj. Jer aka je apsolutno prvo naceio hila neposredno izvje-
242
sno, tj. aka je njegova forma hila primjerena samo za njegov sa-
drzaj i njegov sadriaj samo za njegovu formu - a njime se odre-
duju svi moguCi sijedeCi stavovi, neposredno iii posredno, po sa-
drzaju iii po fermi - aka ani takoreCi vee leze sadriani u njemu,
onda o njima mora va.Ziti upravo ono Sto va.Zi o njemu, tj. da nji-
hova forma odgovara samo uz njihov sadriaj, a njihov sadriaj sa-
mo uz njihovu formu. To se odnosi na pojedinacne stavove; no
forma cjeline nije nista drugo nego forma pojedinacnih stavova
misljena u jednome, i ono sto vazi 0 svakome pojedinome mora
va.Ziti i o svima, miSljenima kao jedno.
No nauk a znanosti ne treha jedino samome sebi, nego tako-
der i svim moguCim ostalim znanostima davati njihovu formu, te
osiguravati valjanost te forme za sve. To se sada ne maZe zami-
sljati drukcije nego pod uvjetom da je sve ono sto treha hiti stav
hila koje znanosti vee sadrzano u nekom stavu nauka o znanosti
te je, dakle, vee u njemu postavljeno u fermi koja mu pripada. A
to nam otvara lak put da se vratimo do sadriaja apsolutno prvog
naCela nauka o znanosti, o kojemu sada moZemo reCi neSto viSe
no sto smo mogli prije.
Neka se pretpostavi da izvjesno znati ne znaci nista drugo
nego imati uvid u nerazdvojnost nekog odredenog sadrZaja od ne-
ke odredene forme (sto ne treha hiti nista vise nego nominaino
ohjasnjenje, jer je reaino ohjasnjenje znanja naprosto nemoguce),
pa ee se vee sada otprilike shvatiti kako se time, sto apsolutno
prvo naCelo sveg znanja odreduje svoju formu naprosto svojim sa-
drZajem, a svoj sadrZaj naprasto svajom formam, svem sadrZaju
znanja maZe odrediti njegava forma; aka naime sav moguC sa-
drzaj lezi u njegovu. Prema tome hi, aka nasa pretpostavka treha
hiti ispravna i aka treha hiti neko apsoiutno prvo nacelo svega
znanja, sadriaj toga naceia trehao hiti onaj koji hi u sehi sadria-
vao sav moguc sadrzaj, a sam pak ne hi hio sadrian ni u jednome
drugom. Bio hi to sadriaj naprosto, apsoiutni sadrzaj.
Lako je primijetiti da se pri pretpostavci moguenosti nekog
takvog nauka o znanosti uopee, kao i osohito moguenosti njegova
nacela, uvijek pretpostavija da u ljudskom znanju doista jest neki
sistem. Aka takav sistem u njemu treha biti, onda se takoder -
neovisno a naSem opisu nauka o znanosti - maZe dakazati da mo-
ra hiti neko takvo apsolutno prvo nacelo.
Ne treha li hiti takva sistema, mogu se zamisliti dva slucaja.
Ili nema uopCe niCega nepasredna izvjesnoga; naSe znanje tvari
243
vise iii jedan heskonacan niz u kojemu je svaki stav utemeljen
nekim visim, ovaj opet nekim drugim visim itd. Kuee u kojima
stanujemo gradimo na Zemljinu tlu, avo poCiva na slonu, on na
kornjaci, ona - tko zna na cemu, i tako unedogled. - Ako sada
s naSim znanjem stvar taka stoji, onda to, dakako, mi ne mo:Zemo
promijeniti, ali tada nemamo ni ikakva Cvrsta znanja: maZda smo
se vratili do nekoga clana u nizu iii smo sve do njega nasli
cvrstim; ali tko nam moze jamciti da neeemo, podemo li mozda
jos duhlje, naiCi na hezdan i morati odustati? Nasa iz\jesnost je
isprosena i nikada ne mozemo hiti sigurni da ee potrajati do
sutra.
IIi se - to je drugi slucaj - nase znanje sastoji od konacnih
nizova, ali od vise njih, i svaki se niz zakljucuje u jednom nacelu
koje se ne utemeljuje nijednim drugim, vee jedino samim so hom;
ali ima vise takvih nacela, koja, huduCi da se sva utemeljuju sa-
mima sobom i naprosto neovisno o svima ostalima, medu sobom
nisu u svezi, nego su potpuno izolirana. Recimo, u nama postoji
viSe urodenih istina, koje su sve jednako urodene i u Ciju svezu
ne mozemo ocekivati daljnji uvid, jer ona lezi iznad urodenih is-
tina; iii postoji neko raznovrsno jednostavno u stvarima izvan
nas, Sto nam se nadaje putem dojma koji one na nas Cine, no u
ciju svezu ne mozemo prodrijeti zato sto iznad onoga najjednos-
tavnijeg u dojmovima ne moze hiti neko jos jednostavnije. - Ako
stvari tako stoje, ako je ljudsko znanje po sehi i prema svojoj na-
ravi takva ulomina, kakvo je zhiljsko znanje mnogih !judi, ako u
nasem duhu iskonski lezi mnostvo nitl koje medu sohom ni u ko-
joj toCki nisu u svezi niti se u svezu mogu dovesti, onda ponovno
ne moZemo niSta protiv svoje llaravi; naSe je znanje, koliko se ono
prostire, doduSe sigurno, ali ono nije jedinstveno znanje, nego su
to mnoge znanosti. - Nas hi stan tada doduse evrsto stajao, ali
ne hi hio jedinstvena povezana zgrada, vee agregat odaja, od kojih
se iz jedne ne hi moglo prijeCi u drugu; bio bi to stan u kojemu
hismo uvijek zalutali i nikada se ne hismo udomaeili. U njemu
ne hi hilo s\jetla i uza sva hismo svoja hogatstva ostali siromasni,
jer ih nikada ne hismo procijenili, nikada ih ne hismo promatrali
kao cjelinu, te nikada ne hismo mogli znati sto zapravo posjedu-
jemo; nikada ne hismo jedan dio toga stana mogli upotrijehiti da
poholjsamo ostale, jer nijedan dio ne hi hio ni u kakvu odnosu
spram ostalih. I vise od toga, nase znanje ne hi nikada hilo do-
vrseno, morali hismo svakodnevno ocekivati da se u nama ocituje
244
neka nova urodena istina ili da nam iskustvo pruZi neSto novo
jednostavno. Morali hismo uvijek hiti spremni da si hilo gdje do-
gradimo novu kuCicu. - Tada ne hi hio nuzan nikakav opCi nauk
o znanosti da hi se utemeljile druge znanosti. Svaka hi hila ute-
meljena na sehi samoj. Postojalo hi onoliko znanosti koliko hi pos-
tojalo pojedinacnih neposredno iz\jesnih nacela.
No ako mozda ne treha da hude samo jedan iii vise fragine-
nata nekog sistema, kao u prvom sluCaju, iii viSe sistema, kao u
drugom, nego ako u ljudskome duhu treha da hude dovrsen i je-
dinstven sistem, onda mora postojati neko takvo najvise i apso-
lutno prvo nacelo. Prostiralo se sada nase znanje od njega u rna
koliko nizova, i polazili od svakoga od njih opet drugi nizovi itd.,
oni ipak moraju hiti povezani u jednom jedinom prstenu koji nije
ni na Sto priCvrSCen, nego vlastitom snagom drZi sama sebe i cia
sistem. - Sada imamo Zemljinu kuglu koja se drzi vlastitom si-
lom teze i Cije srediste postupno privlaCi sve ono sto smo samo
doista dogradili unutar njezina opsega, a ne mozda u zraku, i sa-
mo perpendikularno, a ne mozda pod kosim kutom, i nijedno se
zrnce praSine ne maZe otrgnuti iz njezine sfere.
Postoji li neki takav sistem i - sto je tome u\jet - neko takvo
naCelo, o tome ne moZemo niSta odluCiti prije nego Sto to istra.Zi-
mo. N acelo se ne moze dokazati ni samo kao puki stav ni kao
nacelo sveg znanja. Radi se o pokusaju. Nademo li neki stav koji
posjeduje nutarnje u\jete nacela sveg ljudskog znanja, onda eemo
pokusati vidjeti ima li i vanjske; moze li se na nj svesti sve ono
sto znamo iii \jerujemo da znamo. Uspije li nam to, zhiljskim smo
postavljanjem te znanosti dokazali da je hila moguea i da postoji
sistem ljudskog znanja koji ona prikazuje. Ne uspije li nam, onda
iii uopee nema takva sistema iii ga samo mi nismo otkrili te nje-
govo otkriee moramo prepustiti sretnijim sljedhenicima. Jednos-
tavno tvrditi da ga nema, zato sto ga mi nismo nasli, jest preuze-
tnost Cije opovrgavanje nije dostojno ozhiljnog razmatranja.
245
 DRUG! DIO
Ispitivanje pojma nauka o znanosti
§ 3
Znanstveno ispitati neki pojam - a jasno je da ovdje ne moze biti
rijeCi ni o kakvom drugom ispitivanju nego o tome najvisem - za
mene znaCi navesti njegovo mjesto u sistemu ljudskih znanosti
uopee, tj. pokazati koji pojam odreduje njegovo mjesto i kojemu
ga drugome on odreduje. Sada pak pojam nauka o znanosti uopee
jednako tako ne moze imati neko mjesto u sistemu svih znanosti
kao Sto to ne maZe pojam znanja uopCe; StoviSe, on je sam mjesto
za sve znanstvene pojmove te im njihova mjesta dodjeljuje u sa-
mome sebi i samim sobom. Jasno je da je ovdje rijec samo o hi-
poteticnom ispitivanju, tj. pitanje je sljedeee: pretpostavimo li da
vee postoje znanosti te da u njima ima istine (sto se o opeem na-
uku o znanosti unaprijed uopee ne moze znati), kako se tada
spram tih znanosti odnosi nauk o znanosti koji treba postaviti?
I na to se pitanje odgovorilo vee pukim njihovim pojmom. One
se spram njega odnose kao ono utemeljeno spram svojega temelja;
one njemu ne dodjeljuju njegovo mjesto, ali on svima njima do-
djeljuje mjesto u samome sebi 6 i samim sobom. Prema tome, ovdje
ee se raditi samo o daljnjem razvoju tog odgovora.
1) Nauk o znanosti trebao bi biti znanost svih znanosti. Pri-
tom se postavlja prije svega pitanje: kako on moze jamCiti da ne
utemeljuje samo sve dosada poznate i izumljene znanosti nego i
sve koje se mogu i izumiti i koje su moguee, te da je potpuno
iscrpio sve podrucje ljudskoga znanja? /To protiv Enezidema.
Autorov rubni dodatak/
2) On bi u tom pogledu svim znanostima trebao davati nji-
hova nacela. Prema tome, svi stavovi koji su u bilo kojoj posebnoj
znanosti naCela ujedno su i stavovi nauka o znanosti; jedan te
isti stav treba se promatrati s dvaju gledista: kao stav saddan u
nauku o znanosti i kao nacelo koje stoji na celu neke posebne
znanosti. Nauk o znanosti nastavlja zakljucivati iz stava kao sa-
ddana u njemu; posebna znanost nastavlja iz istoga stava zaklju-
6
- zapravo ne u nauku o znanosti, ali ipak u sistemu znanja Cija slika
on treba biti - (Autorov rubni dodatak.)
246
civati kao iz svojega nacela. Dakle, iii u objema znanostima slijedi
isto, te sve posebne znanosti nisu u nauku o znanosti sadrZane
samo po svojem naCelu, nego i po svojim izvedenim stavovima, i
uopee ne postoji posebna znanost, vee samo dijelovi jednog te is-
tog nauka o znanosti; iii se u tim dvjema znanostima zakljucuje
na razliCite nacine, sto takoder nije moguee, jer nauk o znanosti
treba svim znanostima davati njihovu formu; iii nekom stavu pu-
kog nauka o znanosti mora pridolaziti jos nesto sto, dakako, ne
moze biti preuzeto niotkuda osim iz nauka o znanosti, ako taj
stav treba postati nacelo neke posebne znanosti. Nastaje pitanje:
sto je to sto pridolazi iii - buduCi da to sto pridolazi tvori razliku
- koja je odredena granica izmedu nauka o znanosti uopee i svake
posebne znanosti?
3) Nauk o znanosti trebao bi, nadalje, svim znanostima u is-
tom pogledu odredivati njihovu formu. Kako bi se to moglo .do-
gadati, to je vee naznaceno. Ali na put nam s istim zahtjevom
staje jedna druga znanost pod imenom logike. Mora se odluCiti
izmedu njih dviju, mora se istraziti kako se nauk o znanosti odno-
si spram logike.
4) Nauk o znanosti i sam je znanost i ono sto on u tom po-
gledu treba pruziti gore je odredeno. No utoliko ukoliko je on u
formalnom znaCenju puka znanost, neko znanje, on je znanost o
nekome neSto; on ima neki predmet i iz prije reCenoga je jasno
da taj predmet nije nista drugo nego sistem ljudskoga znanja uop-
ee? Postavlja se pitanje: kako se znanost kao znanost odnosi
spram svojega predmeta kao takvog?
§4
Ukoliko nauk o znanosti maze biti siguran
daje iscrpio ljudsko znanje uopce?
Dosadasnje istinito iii umisljeno ljudsko znanje nije ljudsko zna-
nje uopee. Pretpostavimo li da neki filozof doista obuhvati ono
prvo iii da potpunom indukcijom moze dokazati da je ono sadrza-
7
Jer nauk o znanosti pita: 1) Kak.o je znanost uopCe moguCa? 2) On
namjerava iscrpsti ljudsko znanje izgradeno. na jednome jedinom na~
celu. (Autorov rubni dodatak.)
247
no u njegovu sistemu, time on ni izdaleka ne bi ispunio zadaCu
filozofije uopee: jer kako hi mislio svojom indukcijom iz dosada-
snjeg iskustva dokazati da se ni u huduenosti neee moCi otkriti
nista sto ne hi pristajalo u njegov sistem?- Temeljitija ne hi hila
ni izlika da je mazda htio iscrpsti samo ono znanje koje je moguee
u danoj sferi ljudske egzistencije; jer aka njegova filozofija vazi
samo za tu sferu, onda on ne zna nijednu drugu mogueu, pa pre-
rna tome ne zna ni granice te sfere koja hi njegovom filozofijom
trehala hiti iscrpljena; on je proizvoljno povukao granicu ciju va-
ljanost tesko maze dokazati drukcije nego dosadasnjim iskustvom
i kojoj uvijek maze proturjeCiti neko huduee iskustvo, cak i unu-
tar sfere koju je on naveo. Da se ljudsko znanje uopee treha is-
crpiti, to znaci da treha neuvjetovano i naprosto odrediti ono sto
covjek maze znati ne samo na sadasnjem stupnju svoje egistencije
nego na svim njezinim moguCim i zamislivim stupnjevima8 .
To je moguee samo pod sljedeeim uvjetima: ponajprije, da se
maze pokazati kako je postavljeno nacelo iscrpljeno; a potom i to
da nije moguee nikakvo drugo nacelo osim onaga koje je postav-
ljeno.
Jedno je nacelo iscrpljeno kada je na njemu sagraden potpun
1 a to ne hi mogla hiti nijedna druga nego ta da je samo nacelo od
sistem, tj. kada to nacelo nuzno vodi do svih postavljenih stavova
i sui se postavljeni stavovi nuzno ponovno svode na nj. Kada se
u cijelom sistemu ne pojavljuje nijedan stav koji maze hiti istinit
I kojega smo hili posli ujedno i zadnji rezultat. Tada hi hila jasno
8 zivaca napusta upravo na onoj tocki s koje je s njime posla; da
Odgovor na jedan moguC prigovor, no koji hi mogao postaviti samo
neki popularan filozofl (Dodatak 1. izd.) - Naravno, navlastite zada-
Ce ljudskoga duha beskonaCne su, i po broju i po opsegu; njihova rje-
Senje bilo bi moguCe samo dovrSenim pribliZavanjem beskonaCnome,
Sto je po sebi nemoguCe - ali one su takve samo stoga Sto su odmah
dane hao beskonaCne. Postoji beskonaCno mnogo radijusa jednoga
beskonaCnog kruga, Cije je srediSte dana; i kako je dana srediSte, taka
je svakako dan i sav beskonaCni krug te njegovi beskonaCno mnogi
radijusi. Jedna njegova krajnja toCka leZi, dakak.o, u beskonaCnosti;
ali druga je u sredi.Stu i ana je svima zajedniCka. Dana je srediSte;
dan je i smjer linija, jer to trebaju biti ravne linije:. dak.le, dani su
radijusi. (Pojedini se radijusi iz tog beskonaCnog broja odreduju pos-
tupnim razvojem naSe prvotne ograniCenosti kao oni koje doista treba
povuCi; ali time ani nisu dani; dani su hili zajedno sa srediStem.)
Ljudsko je znanje po svojim stupnjeuima beskonaCno, ali po vrsti je
potpuno odredeno svojim zakonima i maZe se posve iscrpsti. ZadaCe
su tu i treba ih iscrpsti; ali one nisu rijeSene niti se mogu rijeSiti.
(Autorov rubni dodatak.)
248
aka je nacelo lazno - iii lazan aka je nacelo istinito, tada je to
negativan dokaz da u sistem nije preuzet nijedan stav previ§e; jer
onaj koji ne hi pripadao u sistem mogao hi hiti istinit i aka je
nacelo lazno - iii lazan i aka hi nacelo hila istinito. Kada je nacelo
dano, onda moraju biti dani sui stavovi; u njemu i njime dan je
svaki pojedini (posehan, autorov rubni dodatak). Iz onaga sto smo
gore rekli o ulancavanju pojedinih stavova u nauku o znanosti
jasno je da ta znanost u sehi samoj i samom sohom neposredno
sadrzi naznacen negativan dokaz. Njime se dokazuje da je zna-
nost uopCe sistematiCna, da su svi !J.jezini dijelovi povezani u je-
dnom jedinom nacelu. - Znanost je jedan sistem, ana je dovrsena
kada se ne maze izvesti nijedan daljnji stav, i to pruza pozitivan
dokaz da u sistem nije preuzet nijedan stav premalo9 . Pitanje je
samo sljedeee: kada se i pod kojim uvjetima maze izvesti neki
daljnji stav; jer jasno je da nista ne dokazuje puko regulativna i
negativna oznaka: ja ne vidim sto hi moglo dalje slijediti. Poslije
mene svakako hi mogao doCi netko drugi koji hi nesto vidio ondje
gdje ja nisam vidio nista. Potrehna nam je neka pozitivna oznaka
kao dokaz da se dalje naprosto i hezuvjetno nista ne maze izvesti;
da ne hismo mogli iCi dalje, a da jos jednom ne prelazimo isti put
koji smo vee presli. - Kada jednom hudemo postavljali znanost,
pokazat ee se da ana doista dovrsava taj kruzni tok te da istra-
ana, dakle, drugi pozitivan dokaz takoder sadr.Zi u sebi samoj i
samom sobom 10.
Ali i aka se postavljeno nacelo iscrpilo te se na njemu sagradio
potpun sistem, otuda ipak jos uopee ne slijedi da je time iscrpljeno
ljudsko znanje uopee; aka se vee ne pretpostavi ono sto hi se tre-
halo dokazati, da je ono nacelo nacelo ljudskoga znanja uopee.
9
PreviSe. 1. izd.
10
Prema tome, nauk o znanosti ima apsolutan totalitet. U njemu jedno
vodi k svemu i sve k jednome. No on je jedina znanost koja se maZe
dovrSiti; dovrSenje je, dakle, njezina odlikovna karakteristika. Sve su
druge znanosti beskonaCne i nikada se ne mogu dovrSiti; jer one ne
uviru ponovno u svoje naCelo. Nauk o znanosti to treba dokazati za
sve te tome navesti razlog. (Autorov rubni dodatak.)
249
 Onom dovrSenom sistemu ne mo:Ze se, dakako, niSta dodati niti
ad njega oduzeti; ali Sto spreCava da, recimo, u buduCnosti -
premda se to dosada ne moglo ni naslutiti - povecanjem iskustva
do ljudske svijesti dospiju stavovi koji se ne temelje na onom na-
celu, koji, dakle, pretpostavljaju neko ili vise drugih nacela;
ukratko, zasto uz onaj dovrsen sistem ne bi u ljudskome duhu
mogao postojati jos jedan sistem ili vise njih? Dakako, ani ne bi
ni s onim prvim ni medu sobom bili ikako povezani, ne bi imali
ni najmanju zajednicku tocku - ali to i ne trebaju aka ne tvore
jedan jedini, nego vise sistema. Dakle, aka se treba na zadovolja-
vajuCi nacin pokazati nemogucnost takvih novih otkrica, moralo
bi se dokazati da u ljudskome znanju maze biti samo jedan jedini
sistem. - Kako bi taj stav, da sve ljudsko znanje tvori samo jedno
jedino, u sebi samome povezano znanje, i sam morae biti sastavni
dio ljudskoga znanja, on se ne bi mogao temeljiti ni na cemu dru-
gome osim na stavu koji je postavljen kao nacelo sveg ljudskog
znanja i ne bi se mogao dokazati niotkuda osim iz njega. N a taj
bi naCin sada harem prethodno bilo dobiveno toliko da je jasno
kako neko drugo nacelo, koje bi mazda jednom dospjelo do ljudske
svijesti, ne bi bilo samo neko drugo i razlicito od postavljenog
naCela, nego bi mu takoder moral a biti proturjeCno po fermi. J er
pod gornjom bi pretpostavkom u postavljenom nacelu morao biti
sadrzan stav da je u ljudskome znanju jedan jedini sistem. Sada
svaki stav, koji ne bi pripadao tom jedinom sistemu, od tog sis-
tema ne bi bio samo razliCit nego bi mu cak vee svojim pukim
postojanjem izravno proturjecio, ukoliko bi taj sistem trebao biti
jedini moguc. On bi proturjeCio onome izvedenom stavu o jedin-
stvu sistema; a - buduCi da su sui stavovi sistema medu sobom
u nerazdvojnoj svezi i da su, aka je bilo koji od njih istinit, istiniti
nu:Zno svi, a aka je bilo koji la:Zan, nu:Zno svi Ia:Zni - i svakome
njegovu stavu, te osobito i nacelu. Pretpostavimo li da bi i taj
strani stav bio na gore opisan nacin sistemski utemeljen u svijes-
ti, onda bi sistem, kojemu bi on pripadao, zbog puko formalnog
proturjecja svojega postojanja morao i materia/iter proturjeciti ci-
tavu prvom sistemu te poCivati na nekom nacelu koje je izravno
suprotstavljeno prvome nacelu; taka da bi, kada bi prvi bio na
primjer: ja jesam ja, drugi morao biti: ja nisam ja.
Iz tog proturjecja sada se ne treba i ne maze izravno zaklju-
civati na nemogucnost nekog takvog drugog nacela. Aka u prvo-
me nacelu lezi stav da je sis tern ljudskog znanja jedan jedini, onda
250
u njemu, dakako, lezi i stav da tome jedinom sistemu nista ne
smije proturjeciti; a oba su ta stava tek izvedenice iz njega samog
te se, Cim se prihvaca apsolutna valjanost svega onaga sto iz njega
slijedi, prihvaca vee i to da je on apsolutno prvo i jedino nacelo
te da naprosto vlada ljudskim znanjem. Tu je, dakle, krug iz ko-
jega ljudski duh nikada ne maze izaCi; i doista se dobra postupa
aka se taj krug izrijekom prizna, kako se jednom ne bi mazda
zbunilo njegovim nenadanim otkricem. On je sljedeci: aka je stav
X prvo, najvise i apsolutno nacelo ljudskoga znanja, onda je u
ljudskome znanju jedan jedini sistem; jer potonje slijedi iz stava
X. BuduCi da sada u ljudskome zrianju treba biti jedan jedini sis-
tern, to je stav X, koji doista (kako tvrdi postavljena znanost) ute-
meljuje jedan sis tern, nacelo ljudskoga znanja uopce, a sistem koji
se temelji na njemu jest onaj jedini sistem ljudskoga znanja.
Nema razloga da se sada tim krugom bude zatecen. Zahtije-
vati da se on ukloni znaci zahtijevati da ljudsko znanje bude po-
sve bestemeljno, da ne treba biti bas nicega naprosto izvjesnog,
nego da sve ljudsko znanje treba biti tek uvjetovano te da nijedan
stav ne treba vaziti po sebi, nego jedino pod uvjetom da vazi onaj
iz kojega on slijedi; jednom rijecju, to znaci tvrditi da nema uopce
nikakve neposredne, nego da postoji samo posredovana istina - i
to bez nei!ega Cime se ana posreduje. Onaj tko za to ima volje uvi-
jek maze istrazivati sto bi znao kada njegovo Jane bi bilo Ja, tj.
kada ne bi egzistirao i ne bi od svojega Ja mogao razlikovati ni-
kakvo N e-ja.
§ 5
Koja granica dijeli opCi nauk a znanosti
ad posebne, njime uteme/jene znanosti?
Gore smo (§ 3) nasli da jedan te isti stav ne maze u istom pogledu
biti stav opceg nauka o znanosti i nacelo bilo koje posebne zna-
nosti, nego kao da jos nesto mora pridolaziti aka on treba biti to
potonje. - To sto mora pridolaziti ne maze biti preuzeto niotku-
da osim iz opCeg nauka o znanosti, jer je u njemu sadr:Zano sve
moguce ljudsko znanje; ali to ondje ne smije lezati bas u tom sta-
vu koji sada tim dodatkom treba biti uzdignut u nacelo neke po-
sebne znanosti; jer inaCe bi on veC ondje bio naCelo i ne bismo
251
imali granicu izmedu posebne znanosti i dijelova opceg nauka o
znanosti. Prema tome, mora postojati jedan jedini stav nauka o
znanosti koji se sjedinjuje sa stavom koji treba postati nacelom.
- Buduci da ovdje ne trebamo odgovoriti na neki prigovor koji
bi neposredno proizlazio iz pojma samog nauka o znanosti, nego
na prigovor koji slijedi iz pretpostavke da izvan njega doista
postoje i druge, ad njega odvojene znanosti, ne moZemo odgovoriti
drukcije nego takoder jednom pretpostavkom; i zasada smo
dovoljno uCinili ako pokazemo i samo bilo kakvu mogucnost
ogranicenja koje se zahtijeva. Da se radio pravoj granici- premda
bi to svakako moglo biti - ovdje ne mozemo i ne trebamo do-
kazati.
Neka se, dakle, pretpostavi da nauk o znanosti saddi one
odredene radnje ljudskoga duha koje on- bilo to sada uvjetovano
iii neuvjetovano - obavlja prisilno i nuzno; no nauk o znanosti
pritom kao najvisi razlog tih nuznih radnji uopce postavlja neku
njegovu sposobnost da se naprosto bez prisile i nuzde odreduje
za djelovanje uopce; tako hi naukom o znanosti bilo dano jedno
nuzno djelovanje i jedno djelovanje koje nije nuzno iii koje je slo-
bodno. Naukom o znanosti bile hi odredene radnje ljudskoga du-
ha ukoliko on nuzno djeluje, ali ne ukoliko on djeluje slobodno.
- N eka se, nadalje, pretpostavi da hi se nekim razlogom trebale
objasniti i slobodne radnje; to se tada ne hi moglo dogadati u na-
uku o znanosti, ali hi ipak - buduCi da je rijec o odredbi - moralo
u znanostima, te dakle u posebnim znanostima. Predmet tih slo-
bodnih radnji sada ne hi mogao biti nijedan drugi nego ono nuzno
Sto je dana naukom o znanosti uopCe, jer nema niCega Sto on ne
hi davao, te on posvuda ne daje nista osim onaga nuznog. Dakle,
u nacelu neke posebne znanosti mora biti odredena neka radnja
koju je nauk o znanosti ostavio slobodnom: nauk o znanosti tom
hi nacelu davao ono nuzno i slobodu uopce, a posebna hi znanost
davala slobodi njezinu odredbu; i taka hi hila .Pronadena astra
granicna crta i mi bismo, Cim hi neka po sebi slobodna radnja
dobila odreden smjer, iz podrucja opceg nauka o znanosti prelazili
na polje neke posebne znanosti. - Pojasnit cu to dvama primje-
rima.
N auk o znanosti kao nuzan daje prostor te tocku kao apso-
lutnu granicu; ali snazi uobrazbe prepusta potpunu slobodu da
tu tocku postavi kama joj je volja. Cim se ta sloboda odredi, na
252
primjer taka da se ta tocka pokrece prema ogranicenju neograni-
cenog prostora te tako povlaci liniju 11 , vise nismo u podrucju na-
uka o znanosti, nego na tlu jedne posebne znanosti koja se zove
geometrija. Zadaca da se prostor ograniCi prema nekom pravilu,
iii konstrukcija u njemu, jest uopce nacelo geometrije, koja je time
ostro odsjecena od nauka o znanosti.
Naukom o znanosti kao nuzna je dana priroda 12 , koja se po
svojem bitku i po svojim odredbama treba smatrati neovisnom o
nama, te su kao nuZni dani zakoni po kojima se ana treba i mora
promatrati 13 : ali rasudna snaga pritom zadrzava svoju potpunu
slobodu date zakone uopce primijeni iii ne; iii da pri raznovrsnos-
ti zakona i predmeta zakon koji zeli primijeni na proizvoljan pred-
met, na primjer da ljudsko tijelo promatra kao sirovu iii orga-
niziranu iii kao animalno oZivljenu materiju. No Cim rasudna
snaga dobije zadacu da neki odreden predmet promatra po nekom
11
Pitanje matematiCarima! Ne leZi li pojam ravnoga veC u pojmu linije?
Postoje li druge linije osim ravnih? I je li takozvana zakrivljena linija
neSto drugo nego niz beskonaCno mnogih, beskonaCno bliskih toCaka?
Cini mi se da na to upuCuje njezino porijeklo kao graniCne linije bes-
konaCnog prostora (od onaga Ja kao srediSta povlaCi se beskonaCno
mnogo beskonaCnih radijusa, kojima, medutim, naSa ograniCena sna-
ga uobrazbe ipak. mora postaviti neku krajnju toCku; te krajnje toCke
miSljene kao jedno jesu prvotna kruZna linija); i otuda postaje jasna
da je i zaSto je zadaCa, da se ana mjeri ravnom linijom, beskonaCna,
te se maZe ispuniti samo u potpunom pribliZavanju beskonaCnome.
Otuda tak.oder postaje jasna zaSto se ravna linija ne maZe defmirati.
(Primj. prvoga izd.)
12
Ne-ja. (1. izd.)
13
Ma koliko se to pokojem istraZivaCu prirode moglo Ciniti Cudnim, ipak.
Ce se, karla dade vrijeme, ispostaviti da se maZe strogo dokazati kako
je tek on sam u nju poloZio zakone prirode, za koje smatra da ih od
nje uCi opaZanjem, te da se oni - najmanji kao i najveCi, ustroj najsi-
tnije travke kao i kretanje nebeskih tijela - prije svakog pramatranja
mogu izvesti iz naCela sveg ljudskog znanja. Istina je da nijedan pri-
radni zakon te nijedan zak.on uopCe ne dolazi do svijesti ako nije dan
neki predmet na koji se on maZe primijeniti; istina je da se s njime
ne moraju podudarati svi predmeti, i to ne niti svi u istom stupnju;
istina je da se nijedan s njime potpuno ne padudara niti to maZe; ali
baS zato je istina da zakone ne uCimo opaZanjem, nego ih svakom
opaZanju palaZemo u temelj, te da oni nisu zakoni za od nas neavisnu
prirodu, nego za to kako mi sami priradu trebamo promatrati. (Primj.
uz prva izd.)
253
 odredenom zakonu 1\ kako bi vidjela podudara li se on i ukoliko
s tim zakonom, ona viSe nije slobodna, veC se nalazi pod jednim
pravilom; i mi prema tome viSe nismo u nauku o znanosti, nego
na polju jedne druge znanosti koja se zove prirodna znanost. Uop-
ee je zadaea da se svaki u iskustvu dan predmet drzi zakona, koji
je dan u naSem duhu, naCelo prirodne znanosti; ona se sva sastoji
od eksperimenata (a ne od pasivnog odnosa spram bespravilnih
ucinaka prirode na nas), koje sebi proizvoljno zadaje te kojima
priroda moze odgovarati iii ne. Time se prirodna znanost dosta-
tno odijelila od nauka o znanosti.
Dakle, vee se ovdje vidi - na sto podsjeeamo samo usputno -
zasto samo nauk o znanosti moze imati apsolutni totalitet, dok
ee sve posebne znanosti biti beskonacne. Nauk o znanosti sadrzi
jedino ono nuzno; a ako je ono nuzno u svakom pogledu, onda je
nuzno i s obzirom na kvantitetu, to jest nuzno je ograniceno. Sve
ostale znanosti kreeu se k slobodi, kako slobodi nasega duha tako
i slobodi o nama naprosto neovisne prirode. Ako to treba biti
zbiljska sloboda i ako ona naprosto ne treba stajati ni pod kakvim
zakonom, onda joj se ne moze propisati ni bilo kakvo polje djelo-
vanja, sto bi se moralo dogoditi putem nekog zakona. Polje nje-
zina djelovanja prema tome je beskonaCno. - Dakle, od iscrpnog
nauka o znanosti ne treba se pribojavati opasnosti za perfektibil-
nost ljudskoga duha koja napreduje u beskonacno; ona se time
uopee ne ukida, vee se, stovise, postavlja kao potpuno sigurna i
izvan dvojbe, te joj se dodjeljuje jedna zadaea koju ona ni u vje-
Cnosti ne maZe zavrSiti.
§ 6
Kako se opci nauk o znanosti odnosi
osobito spram logike?
Nauk o znanosti treba postaviti formu za sve moguee znanosti.
- Prema uobicajenom mnijenju, u kojemu bi svakako moglo biti
14
Na primjer, maZe li se Zivotinjski Zivot objasniti iz onaga puko anor-
ganskog, je li maZda kristalizacija prijelaz od kemijskog spoja k orga-
nizaciji, jesu li magnetska i elektriCna sila u biCu jedno te isto ili su
razliCite itd. (Autorov mbni dodatak.)
254
nesto istine, to isto cini logika. Kako se odnose te dvije znanosti,
te osobito kako se odnose u pogledu onoga posla koji si obje pri-
svajaju?
Cim se podsjetimo da logika svim mogueim znanostima treba
davati samo i jedino formu, a nauk o znanosti ne jedino formu,
nego i saddaj, otvoren je lak put da se ude u ovo krajnje vazno
istrazivanje. U nauku o znanosti forma nikada nije odvojena od
sadrzaja iii saddaj od forme; to su dvoje u svakome od njezinih
stavova najcvrsee sjedinjeni. Ako u stavovima logike treba lezati
samo puka forma moguCih znanosti, ali ne i njihov sadrzaj, onda
oni nisu ujedno stavovi nauka o znanosti, nego su ad njih razli-
Citi; prema tome, ni cijela ta znanost nije ni sam nauk o znanosti
ni maZda neki njezin dio; ana, rna koliko se to nekome pri sada-
snjem stanju filozofije moglo ciniti cudnim, uopce nije filozofska,
nego je vlastita, odijeljena znanost, cime se pak ne umanjuje nje-
zino dostojanstvo.
Ako ona to jest, onda se mora moCi pokazati neka odredba
slobode kojom znanstveni postupak s podrucja nauka o znanosti
prelazi na podrucje logike i kod koje, dakle, lezi granica izmedu
tih dviju znanosti. A takva se odredba slobode lako moze poka-
zati. Nairne, u nauku o znanosti sadrZaj su i forma nuZno sjedi-
njeni. Logika treba postavljati puku formu, odijeljenu od sadrza-
ja; to se odjeljivanje, buduCi da nije iskonsko, moze dogoditi samo
putem slobode. Prema tome, slobodno odjeljivanje puke forme od
saddaja bilo bi ono cime nastaje neka logika. Takvo se odjeljiva-
nje zove apstrakcija; dakle, bice je logike u apstrakciji od sveg
sadrzaja nauka o znanosti.
N a taj bi naCin stavovi logike hili samo forma, sto je nemo-
guee; jer u pojmu stava uopce lezi to da on ima oboje, i sadrzaj i
formu (§ 1). Prema tome, ono sto je u nauku o znanosti puka
forma moralo bi u logici biti sadrzaj, i taj bi sadrzaj opet dobivao
opCu formu nauka o znanosti, koja bi se tu, medutim, odredeno
mislila kao forma nekoga logickog stava. Ta druga radnja slobode,
kojom forma (uopee, rub. dod.) postaje svojim vlastitim sadrza-
jem15 i vraea se u samu sebe, zove se refleksija. Nikakva apstrak-
cija nije moguca bez refleksije; i nikakva refleksija bez apstrak-
cije. Obje su te radnje, misljene odijeljeno jedna od druge i svaka
15
Formam forme, kao svojega sadr.Zaja. (1. izd.)
255
 promatrana za sebe, radnje slobode; aka se upravo taka odijeljene
jedna s drugom dovedu u odnos, onda je pod uvjetom jedne ana
druga nuZna; no za sintetiCno miSljenje one su dvije samo jedna
te ista radnj a promatrana s dviju strana.
Otuda slijedi odreden odnos logike spram nauka o znanosti.
Ne utemeljuje prva potonju, nego potonja utemeljuje prvu: nauk
o znanosti naprosto se ne maze dokazati iz logike i nijedan mu
se jedini logicki stav - pa ni stav protm:jecja - ne maze pretpos-
taviti kao valjan; naprotiv, svaki logicki stav i cijela logika moraju
se dokazati iz nauka o znanosti; - mora se pokazati da su forme,
koje su postavljene u potonjoj, zbiljske forme stanovitog sadrzaja
u nauku o znanosti. Dakle, logika dobiva svoju valjanost od na-
uka o znanosti, a ne nauk o znanosti svoju od logike.
Nadalje, nije nauk o znanosti uvjetovan i odreden logikom,
ali logika jest naukom o znanosti. N auk o znanosti ne dobiva,
recimo, svoju formu od logike, nego je ima u samome sebi te je
slobodno postavlja tek za mogucu apstrakciju. No, nasuprot tome,
nauk o znanosti uvjetuje valjanost i primjenjivost logickih stavo-
va. Forme koje on postavlja ne mogu se pri obicnom misljenju te
u posebnim znanostima primjenjivati ni na koji drugi saddaj
osim na onaj koji obuhvaCaju vee u nauku o znanosti - ne nuZno
na sav sadrzaj koji ondje obuhvacaju, jer na taj nacin ne bi nas-
tajala nijedna posebna znanost, nego bi se samo ponavljali dijelovi
nauka o znanosti, ali ipak nuzno na neki dio tog sadrzaja, na neki
u njemu i njime pojmljen sadrzaj. Osim pod tim uvjetom, posebna
znanost koja je nastala takvim postupkom jest kula u zraku, rna
koliko se u njoj logicki ispravno zakljucivalo'B.
Naposljetku, nauk o znanosti je nuzan - ne bas kao jasno
misljena, sistemski postavljena znanost, ali ipak kao naravna mo-
gucnost - dok je logika umjetan proizvod ljudskog duha u njego-
voj slobodi. Bez prvoga ne bi bilo uopce moguce bilo kakvo znanje
ni bilo kakva znanost; bez potonje bi se sve znanosti samo kasnije
uspostavile. Prvi je iskljuCiv uvjet sve znanosti; potonja je krajnje
dobrobitan izum, kako bi se osigurao i olaksao napredak zna-
nosti.
16
Takvi su predkantovski dogmatski sistemi, koji su postavljali pogre-
San pojam stvari. (Autorov rubni dodatak.)
256
To sto je ovdje sistematicno izvedeno sada iznosim u primje-
rima:
A=A jest nedvojbeno logicki ispravan stav te je, ukoliko to
jest, njegovo znacenje sljedece: ako je A postavljeno, onda je A
postavljeno. Pritom se postavljaju dva pitanja: je li A postavljeno?,
te ukoliko je i zasto je A postavljeno, ako je postavljeno, iii kako
su uopce povezani to ako i to onda?
Postavite da A u gornjem stavu znaci Ja te da, dakle, ima
svoj odreden sadrzaj; taka bi onaj stav najprije znacio: Ja jesam
J a, iii: aka jesam postavljen, onda jesam postavljen. Ali, buduCi
da je subjekt tog stava apsolutni subjekt, subjekt naprosto, u tom
se jedinom slucaju s formam stava ujedno postavlja i njegov nu-
tarnji sadrzaj: Ja jesam postavljen zato sto sam se postavio. Ja
jesam zato sto Ja jesam. - Logika, dakle, kaze: aka A jest, jest
A; a nauk o znanosti: zato sto A (to odredeno A = Ja) jest, jest
A. I time bi se na pitanje je li A (to odredeno A) postavljeno, od-
govorilo ovako: ono jest postavljeno jer ono jest postavljeno. Ono
je neuvjetovano i naprosto postavljeno.
Postavite da A u gornjem stavu ne znaCi Ja, nego bilo sto
drugo, pa se iz gore recenoga maze vidjeti pod kojim bi se uvjetom
moglo reCi: A jest postavljeno; i s kakvim se opravdanjem zaklju-
cuje: aka A jest postavljeno, onda je ono postavljeno. - Nairne,
stav A=A iskonski vazi samo o onome Ja; on je apstrahiran od
stava nauka o znanosti: Ja jesam Ja; dakle, sav sadrzaj na koji
se on treba moCi primijeniti mora lezati u tome Ja te biti pod
njim sadrzan. Nijedno A ne maze, dakle, biti nesto drugo nego
neko koje je postavljeno u Ja, i sada bi stav glasio ovako: ono sto
je postavljeno u Ja, jest postavljeno; aka je A postavljeno u Ja,
onda je ono postavljeno (ukoliko je, naime, postavljeno, kao mo-
guce, zbiljsko iii nuzno); taka je on neosporivo istinit aka Ja treba
biti Ja. - Nadalje, aka je Ja postavljeno zato sto je postavljeno,
onda je sve sto je postavljeno u Ja postavljeno zato sto je postav-
ljeno; i samo aka A jest nesto postavljeno u Ja, ono je postavljeno
aka je postavljeno; i taka se odgovorilo i na drugo pitanje.
257
 § 7
Kako se nauk o znanosti kao znanost odnosi
spram svojega predmeta?l7
Svaki stav u nauku o znanosti ima formu i sadr.Zaj: zna se neSto
tejest neSto o Cemu se zna. No sada je sam nauk o znanosti zna~
nost o neCemu; ali nije s8.mo to neSto. Dakle, on hi uopCe sa svim
svojim. stavovima bio forma stanovitog sadrzaja koji je prisutan
pred nJom. Kako se nauk o znanosti odnosi spram tog saddaja i
sto slijedi iz tog odnosa?
Objekt nauka o znanosti po svemu dosada recenome jest sis-
tern ljudskoga znanJa. Ono je dana neovisno o znanosti o njemu
no njome se ono postavlja u sistemskoj formi. Sto je sada ta nov~
forma; ~aka se ana razlikuje od forme koja mora biti dana prije
znanostJ; 1 kako se znanost uopee razlikuje od svojega objekta?
Ono sto jest u ljudskome duhu neovisno o znanosti to maze-
rna zvati i njegovim radnjama. One su ono sto, koje je dana· one
se zbivaju na neki odreden naCin; po tom se odredenom n~Cinu
razlikuju jedna od druge; i to je ono kako. Dakle, u ljudskome su
duhu iskonski, prije naSega znanja, sadrZaj i forma i ani su ne-
razdvojivo povezani; svaka radnja zbiva se na neki odreden naCin
po nekom zakonu i taj zakon odreduje tu radnju. Aka su sve te
;adnje_ medu sobom u svezi i aka stoje pod opCim, posebnim i po-
Jedinacnim zakonima, onda je za moguCeg promatraCa dan i sis-
tern.
Ali uopee nije nuzno da se te radnje u nasem duhu doista po
vremenskom. slijedu pojavljuju jedna za drugom u onoj sistemskoj
form! u koJOJ se 1zvode kao jedna o drugoj ovisne; da se recimo
najpri!e poj~vljuje ana koja sve obuhvaea pod sobom i daj~ najvisi:
naJopcemtlJI zakon: potom ana koja pod sobom obuhvaea manje
1td:; _nada!Je, ne shJedJ m to da se sve one pojavljuju Ciste i nepo-
miJesane, taka da se vise njih, koje bi moguei promatrac svakako
mogao razlikovati, ne bi trebale pojavljivati kao jedna jedina. Na
pnmJer, neka najvisa radnja inteligencije bude ta da ana postavlja
samu sebe; uopCe nije nuZno da ta radnja bude i u vremenu prva
17
Treba primijetiti da se dosa.da posve a~strahiralo ad tog pitanja i da,
dakle, nakon o?govora na nJ treba modtficirati sve Sto je prije reCeno.
(Autorov rubm dodatak.)
258
koja dospijeva do razgovijetne svijesti; i jednako taka nije nuzno
da ana ikada cista dospije do svijesti, da inteligencija ikada bude
sposobna da naprosto misli: Jajesam, ada ujedno ne misli i nesto
drugo Sto nije ona sama.
U tome je sada sva grada za neki mogue nauk o znanosti, ali
ne i sama znanost. Da bi se ana proizvela, potrebna je jos jedna
radnja ljudskoga duha, koja nije sadrzana medu svim onim rad-
njama, naime ta da on uzdigne do svijesti nacin svojega djelovanja
uopee. Kako ana ne treba biti saddana medu onim radnjama koje
su sve nuZne, i to medu kojima su sve koje su nuZne, ana mora
biti neka radnja slobode. - Dakle, nauk o znanosti, ukoliko treba
biti sistemska znanost, nastaje bas onalw kao i sve moguee
znanosti, ukoliko trebaju biti sistemske, naime putem neke
odredbe slobode; ta se radnja ovdje osobito odreduje kao uzdiza-
nje do svijesti nacina djelovanja inteligencije uopee; i nauk o zna-
nosti se od ostalih znanosti razlikuje samo po tome sto je objekt
potonjih i sam neka slobodna radnja, a objekt prvoga nuzna
radnja.
Tom se slobodnom radnjom sada nesto sto je vee po sebi for-
ma, nuzna radnja inteligencije, kao saddaj preuzima u jednu no-
vu formu, u formu znanja iii svijesti, te je, prema tome, ta radnja
neka radnja refleksije. One nuzne radnje izdvajaju se iz niza, u
kojemu se po sebi mazda mogu pojavljivati, te se postavljaju kao
slobodne od svakog mijesanja; prema tome, ona je radnja takoder
i neka radnja apstrakcije. Nemoguee je reflektirati, a da se nije
apstrahiralo.
Forma svijesti, u koju se treba preuzeti nuzan nacin djelova-
nja inteligencije uopee, bez dvojbe i sama pripada nuznim naCi-
nima njezina djelovanja; u nju se njezin nacin djelovanja nedvoj-
beno preuzima upravo onaka kao i sve drugo; zapravo, dakle, ne
bi smjelo biti tesko odgovoriti na pitanje otkuda bi zbog nekoga
mogueeg nauka o znanosti trebala dolaziti ta forma. No aka i za-
nemarimo pitanje o formi, sva poteskoea pada u pitanje o gradi.
-Aka nuzan nacin djelovanja inteligencije po sebi treba biti pre-
uzet u formu svijesti, onda bi on morao vee biti poznat kao takav,
on bi, dakle, vee morao biti preuzet u tu formu; taka bismo bili
zatvoreni u krug.
Taj se naCin djelovanja uopee prema gore recenome treba re-
flektirajueom apstrakcijom odijeliti od svega sto on nije. Ta ap-
strakcija zbiva se putem slobode, i filozofirajuea rasudna snaga u
259
 njoj nije nimalo vodena slijepom silom. Cijela poteskoca sadriana
je, dakle, u pitanju: po kojim pravilima sloboda postupa pri tom
odjeljivanju? Kako filozof zna iito treba preuzeti kao nuzan nacin
djelovanja inteligencije, a sto treba ostaviti kao nesto slucajno?
To on sada naprosto ne maze znati ukoliko ono sto on tek
treba uzdignuti do svijesti, nije dotle vee uzdignuto; sto je pro-
turjecno. Dakle, za taj posao nema nikakvih pravila niti ih moze
biti. Ljudski duh Cini mnoge pokusaje; slijepim tapkanjem on dos-
pijeva u sumrak i tek iz njega prelazi na svjetlo dana. Na pocetku
ga vode tamni osjecaji'S (ciji iskon i zbilju treba izloziti nauk o
znanosti); i mi ni danas ne bismo imali nikakva razgovijetna poj-
ma i jos bismo hili grumen zemlje koji se oteo tlu da nismo poceli
tamno osjecati ono sto smo tek poslije razgovijetno spoznavali. -
A to potvrduje i povijest filozofije; i sada smo naveli navlastit raz-
log sto je ono sto ipak otvoreno lezi u svakome ljudskom duhu i
sto svatko moze rukama dosegnuti, ako mu se razgovijetno obja-
sni, tek nakon raznovrsnih lutanja dospjelo do svijesti samo ma-
lobrojnih. Svi su filozofi polazili prema postavljenom cilju, svi su
refleksijom htjeli odijeliti nuzan naCin djelovanja inteligencije od
njegovih slucajnih uvjeta; svi su ih oni doista i odijelili, samo vise
iii manje Cisto i vise iii manje potpuno; a filozofirajuca je rasudna
snaga u cjelini sve dalje napredovala i priblizavala se svojem cilju.
No buduCi da ta refleksija takoder pripada nuznim nacinima
djelovanja inteligencije- ne ukoliko se uopce poduzima iii ne, jer
je u tome smislu slobodna, nego ukoliko se poduzima po zakoni-
ma, ukoliko je, pod uvjetom da se uopce dogada, odredena njezina
vrst - njezini se zakoni moraju nalaziti u sistemu tih naCina dje-
18
Otuda postaje jasno da filozofu tamni osjeCaji onaga Sto je ispravno
ili genij nisu potrebni niSta manje nego, recimo, pjesniku ili umjetni-
ku; samo su ani druge vrsti. Potonjemu je potreban smisao za ljepotu,
a onome prvom za istinu; Sto svakako postoji. (Primj. uz 1. izd.)
Nije mi sasvim jasno kako i zaSto, ali jedan se inaCe ugledan filo-
zofski pisac uzrujao zbog neduZne izjave u gornjoj primjedbi. ,Neka
se prazna rijeC genij prepusti plesaCima na Zici, francuskim kuharima
- ljepodusima, umjetnicima itd., a za solidne znanosti neka se radije
pastavi neka teorija izumljivanja." Dakako da bi to bilo potrebno, i
posve Ce se sigurno to i dogoditi Cim znanost uopCe uznapreduje do
moguCnosti takva izuma. Ali ukoliko je gornja izjava u proturjeCju s
takvom nakanom? I kako Ce se izumiti sama takva teorija izumlji-
vanja? MoZda uz pomoC neke teorije izumljivanja teorije izumljivanja?
A ana? (Primj. uz 2. izd.)
260
lovanja uopCe; i naknadno se, nakon dovrSenja znanosti, svakako
maze uvidjeti je li se tim zakonima djelovanja udovoljilo iii nije.
Moglo bi se, dakle, vjerovati kako bi harem naknadna bio moguc
evidentan dokaz ispravnosti na8ega znanstvenog sistema kao takvog.
Ali zakoni refleksije, koje u toku znanosti nalazimo kao jedine
moguce putem kojih bi mogao nastati neki nauk o znanosti, ipak
su - premda se podudaraju s onima koje smo hipoteticno pretpos-
tavljali kao pravila nasega postupka - sami rezultat svoje pretho-
dne primjene. Prema tome, otkriva se nov krug: pretpostavili smo
stanovite zakone refleksije te sada te iste putem znanosti nalazi-
mo kao jedine moguce; dakle - u svojoj smo pretpostavci hili sa-
svim u pravu i naSa je znanost ispravna po formi. Da smo pret-
postavili druge, nedvojbeno bismo takoder druge u znanosti nasli
i jedinima ispravnim; pitanje je samo bi li se oni podudarali s
pretpostavljenima iii ne; aka se ne bi padudarali s njima, onda bi
svakako bilo sigurno da su iii pretpostavljeni iii nadeni zakoni
pogresni - iii najvjerojatnije oboje. Dakle, u naknadnom dokazu
ne moZemo na naznaCen pogreSan naCin zakljuCivati u krugu, ne-
go iz podudaranja onoga sto se pretpostavilo i onaga sto se naslo
zakljucujemo na ispravnost sistema. No to je samo negativan do-
kaz koji utemeljuje puku vjerojatnost. Ako se pretpostavljene i
nadene refleksije ne podudaraju, onda je sistem sigurno pogreSan.
Ako se podudaraju, onda on maze biti ispravan. Ali on ne mora
nuzno biti ispravan; jer premda se, ako u ljudskome znanju postoji
samo jedan sistem, pri ispraunom zakljuciuanju takvo podudara-
nje maze naCi samo najedan nacin, ipak uvijek ostaje moguce da
se to podudaranje proizvelo slucajno, da je prouzroceno dvama iii
nekolikim neispraunim zakljuecima. - To je kao kada mnaze-
njem ispitujem neko dijeljenje. Ako kao produkt ne dobijem zelje-
nu velicinu, nego neku drugu, onda sam negdje u racunu sigurno
pogrijesio; dobijem li je, onda je vjerojatno da sam tocno racunao,
ali i samo vjerojatno; jer mogao sam pri dijeljenju i pri mnozenju
uciniti istu gresku, recimo u oba slucaja reCi da je 5 x 9 = 36, te
taka podudaranje ne bi nista dokazivala. -Taka je i s naukom o
znanosti; on nije puko pravilo, nego je ujedno i raCun. Onaj tko
dvoji u ispravnost naseg produkta ne dvoji bas u vjecno valjan
zakon da se jedan faktor mora postaviti anoliko puta koliko onaj
drugi ima jedinica, nego mu je to mazda upravo jednako toliko na
srcu kao i nama, te dvoji samo u to jesmo li mi to doista opazili.
Prema tome, Cak i uz najveCe jedinstvo sistema, Sto je nega-
tivan uvjet njegove ispravnosti, jos uvijek nesto preostaje sto se
261
nikada nece moCi strogo dokazati, nego jedino prihvatiti kao vje-
rojatno, naime to da s:imo to jedinstvo nije nastalo sluCajno, ne-
ispravnim zakljuCivanjem. Ta se vjerojatnost maZe poveCati na vi-
Se naCina: maZe se viSe puta promisliti niz stavova, kada ani viSe
nisu prisutni u naSem pamCenju; mo:Ze se krenuti obratnim pu-
tem te se od rezultata vracati nacelu; maze se ponovno reflekti-
rati o samoj svojoj refleksiji itd. Vjerojatnost pritom postaje sve
vecom, ali ono sto je bilo puka vjerojatnost nikada nece postati
izvjesnoscu. Aka smo pritom samo svjesni toga da smo posteno
istrazivali 19 i da si nismo unaprijed zadali rezultate, koje smo
htjeli naCi, mozemo se posve zadovoljiti tom vjerojatnoscu te od
svakoga koji dvoji u pouzdanost naseg sistema, zahtijevati da
nam dokaze greske u naiiim zak/jui!.cima; ali nikada se ne smije
polagati pravo na infalibilnost. - Sistem ljudskoga duha, Ciji pri-
kaz nauk o znanosti treba biti, apsolutno je izvjestan i infalibilan;
sve ono Sto je u njemu utemeljeno jest naprosto istinito; on se
nikada ne vara i sve ono sto je ikada nuzno bilo iii ce nuzno biti
u nekoj ljudskoj dusi, jest istinito. Aka su se !judi varali, onda
greSka nije hila u onome nuZnom, veC je reflektirajuCa rasudna
snaga grijesila u svojoj slobodi taka sto je neki zakon brkala s
nekim drugim. Ako je naS nauk o znanosti pogoden prikaz tog
18
Filozofu nije potreban samo smisao za istinu nego i ljubav spram nje.
Ne govorim o tome da on ne treba svojim sofisterijama, kojih je sam
dobra svjestan, ali za koje vjeruje kako ih nitko medu njegovim suv~
remenicima neCe otkriti, pokuSati dokazivati veC pretpostavljene re~
zultate; tada on sam zna da ne voli istinu. No u tome je svatko svoj
vlastiti sudac i nitko nema prava da drugome predbacuje takav mutan
posao, aka znakovi nisu posve oCiti. No valja se Cuvati i nehotiCnih
sofisterija, kojima nijedan istraZivaC nije izloZen viSe nego istraZivaC
ljudskoga duha: nije dovoljno da o tome ima samo taman osjeCaj, nego
njegova najviSa, do jasne svijesti uzdignuta maksima mora biti to da
traZi samo istinu, rna kako ana ispala; te da bi mu bila dobrodoSla
Cak i istina da uopCe nema nikakve istine, samo karla bi to bila istina.
Nijedan stav, rna koliko izgledao suhim i sitniCavim, ne smije mu biti
svejedan - svi mu moraju biti jednako sveti, jer svi pripadaju jednom
sistemu istine i svaki sve podupire. On nikada ne smije pitati: Sto Ce
otuda slijediti?, nego ravno napredovati na svojemu putu, rna Sto sli~
jedilo. Ne smije se bojati truda, ali ipak mora stalno odrZavati sposo~
bnost da odustane od najnapornijih i najdubokoumnijih radova Cim
mu se iii pokaZe iii sam otkrije da nemaju temelja. I aka bi se tada i
prevario u raCunu, Sto bi to bilo viSe, Sto bi ga drugo snaSlo nego
zajedniCka kob svih dosadaSnjih mislilaca?
262
sistema, onda je on naprosto izvjestan i infalibilan kao i taj sis-
tern; ali pitanje jest bas o tome je li nas prikaz i ukoliko je pogo-
den20, a o tome nikada ne moZemo izvesti neki strog dokaz, nego
samo dokaz koji utemeljuje vjerojatnost. Nas je prikaz istinit sa-
mo pod uvjetom i ukoliko je tocan. Mi nismo zakonodavci ljud-
skoga duha, nego njegovi historiografi; dakako, ne novinska pera,
nego pragmaticni povjesnicari.
K tome pridolazi jos i okolnost da neki sistem doista u cjelini
maze biti ispravan, a da njegovi pojedini dijelovi nisu potpuno
evidentni. Maze biti da se ovdje Hi ondje neispravno zakljuCivalo,
da su preskoCeni neki srednji stavovi, da su se dokazivi stavovi
postavili bez dokaza Hi je njihov dokaz bio neispravan, a da su
najvaZniji rezultati ipak ispravni. To se Cini nemoguCim; Cini se
da bi i najmanje odstupanje od ravne linije moralo nuzno dovesti
do odstupanja koje se povecava u beskonacno, i taka bi svakako
i bilo kada bi covjek morao do svega sto zna dolaziti razgovijetnim
misljenjem i kada ne bi, stovise, bez njegove svijesti njime vladala
20
Skromnost ave izjave neki su suprotstavili kasnijoj piSCevoj velikoj -
neskromnosti. Naravno, on nije mogao predvidjeti s kakvim Ce se pri~
govorima i s kakvim naCinom iznoSenja tih prigovora morati suoCiti,
a veCinu filozofskih pisaca nije poznavao ni izdaleka taka dobra kako
ih je u meduvremenu upoznao; inaCe ne bi bio propustio predvidjeti
svoje ponaSanje i u onim sluCajevima koji su doista nastupili. Uosta-
lom, gornja izjava ne sadrZi niSta Sto bi bilo u proturjeCju s njegovim
kasnijim ponaSanjem. Ovdje on govori o prigovorima svojim posljeci-
ma; ali protivnici dosada joS nisu doSli taka daleko, nego se joS pre~
piru o naCelu, tj. o Citavu nazoru koji pruZa autor te filozofije; a o
tome prema njegovu tadaSnjem i sadaSnjem najdubljem uvjerenju ne~
rna prijepora, samo aka se zna o Cemu je rijeC, i s takvim protivljenjem
on doista nije raCunao. On govori o prigovorima koji harem izgledaju
temeljitima, kao da doista ne.Sto dohazuju i polwzuju, a takvi se kod
onih koji tvrde da su pogodeni njegovom navodnom neskromnoSCu
nisu pojavili. Evo objaSnjenja, Ciju nuZnost autor tada nije smio pret-
postaviti. Brbljanje, Ciji zaCetnici nisu stekli nuZna predznanja i nisu
obavili nuZne predvjeZbe, te koje odmah odaje da oni ne znaju o Cemu
je rijeC, koje se iznosi lajuCi i sikCuCi, koje, buduCi da nikako ne moZe
proizlaziti iz uvjerenja i iz brige za napredak znanosti, mora izvirati
iz drugih, nedostojnih motiva (ljubomora, osvetoljubivost, slavohle-
plje, Castohleplje itd.) - takvo brbljanje ne zasluZuje da ga se imalo
Stedi, a odgovor na nj uopCe ne podlijeZe pravilima znanstvenog spora.
ZaSto ti tumaCi iz tih i sliCnih izjava ne izvuku prije zakljuCak -
jedini koji stoji - kako je taj ton, koji im se toliko ne svida, izazvan
samo njihovim? (Primj. uz 2. izd.)
263
 umska osnova te ga novim zabludama s ravnoga puta formaliter
i logicki ispravnog rezoniranja ponovno vodila do materia/iter je-
dinoga istinitog rezultata, do kojega ne hi nikada mogao ponovno
dospjeti ispravnim zakljucivanjem iz neispravnih medustavova, i
kada ne bi cesto osjecaj, odvodeci ga novom zabludom s ravne
staze rezoniranja, ispravljao stare zablude te ga ponovno vodio
onamo kama ispravno zakljucujuCi nikada ne hi ponovno stizao.
Dakle, makar se postavi neki opce vazeCi nauk o znanosti,
filozofirajuca ce rasudna snaga i dalje cak i na tom polju morati
raditi na njegovu stalnom usavrSavanju, ispunjavati praznine,
izostravati dokaze, jos blize odredivati odredbe.
Moram dodati jos dvije primjedbe.
Nauk o znanosti pretpostavlja kao poznata i valjana pravila
refleksije i apstrakcije; on to nuzno mora ciniti te se toga ne treba
stidjeti, ne treba od toga Ciniti tajnu iii to pak skrivati. On se
smije izraZavati i zakljuCivati bas onaka kako to cini svaka druga
znanost; on smije pretpostavljati sva logicka pravila i upotreblja-
vati sve pojmove koji su mu potrebni. No te pretpostavke prihva-
caju se samo zato da bi se moglo biti razumljivim - ne izvlaceCi
otuda, dakle, ni najmanju posljedicu. Sve sto se maze dokazati
mora se dokazati - svi se stavovi moraju izvesti osim onaga prvog
i najviseg nacela. Taka, na primjer, ni logicki stav suprotstavlja-
nja (stav proturjecja, koji utemeljuje svaku analizu) ni stav razlo-
ga (nista nije suprotstavljeno sto u nekome trecem ne bi bilo je-
dnako, i nista nije jednako sto u nekom trecem ne hi bilo suprot-
stavljeno, koji utemeljuje svu sintezu) nisu dobiveni od apsolutno
prvog nacela, ali zato jesu od onih dvaju nacela koja na njemu
poCivaju. To dvoje su doduse takoder nacela, ali ne apsolutna; u
njima je samo neSto apsolutno. Prema tome, ti se stavovi, kao i
logicki stavovi koji na njima pocivaju doduse ne moraju dokazati,
ali se moraju izvesti. - Bit cu jos jasniji. Ono sto postavlja nauk
o znanosti jest neki miSljen i rijeCima izraZen stav; ono u ljud-
skome duhu, cemu taj stav korespondira, jest neka njegova radnja
koja se sama po sebi uopce ne bi morala nuzno misliti. Toj se
radnji nista ne mora pretpostaviti osim onaga bez cega bi ana kao
radnja hila nemoguca, i ono se ne pretpostavlja sutke, nego je
zadaca nauka o znanosti da ga razgovijetno i odredeno postavi
kao ono bez cega hi radnja hila nemoguca. Aka je, na primjer,
radnja D cetvrta u nizu, onda joj mora prethoditi radnja C, koja
se mora dokazati kao iskljuciv uvjet njezine mogucnosti (mogu-
264
,iii
_&__
cnosti radnje D); a njoj opet mora prethoditi radnja B. Radnja A
je pak naprosto moguca, ana je posve neuvjetovana; i zato se njoj
ne smije i ne treba nista pretpostaviti. - No miii/jenje radnje A
sasvim je druga radnja, koja pretpostavlja mnogo vise. Postavite
li da je to misljenje u nizu radnji koje treba postaviti D, onda je
jasno da se zbog nje moraju pretpostaviti A, B, C, i one se - bu-
duci da to misljenje treba biti prvi posao nauka o znanosti - mo-
raju sutke pretpostaviti. Tek ce se u stavu D dokazati pretpos-
tavke prvog stava, no tada ce opet vise toga biti pretpostavljeno.
Forma znanosti, dakle, uvijek preduhitruje svoju gradu, i to je
prije naznacen razlog sto znanost kao takva posjeduje samo vje-
rojatnost. Ono prikazano i prikaz u dvama su razlicitim nizovima.
U prvome se ne pretpostavlja nista sto nije dokazano, a zbog mo-
gucnosti drugoga nuzno se mora pretpostaviti ono sto se tek ka-
snije maze dokazati.
Refleksija koja vlada u cijelom nauku o znanosti, ukoliko je
on znanost, jest neko predocavanje; ali otuda uopce ne slijedi da
ce sve o cemu se reflektira takoder biti samo neko predocavanje.
U nauku o znanosti Ja se predocava; ali otuda ne slijedi da se
ono predocava jedino kao predocavajuce, nego se mazda u njemu
mogu naci i druge odredbe. To J a kao filozofirajuci subjekt nepri-
jeporno je jedino predocavajuce, ali to bi Ja kao objekt filozofira-
nja svakako moglo biti jos i nesto vise. Predocavanje je najvisa i
apsolutno prva radnja filozofa kao takvoga; ali apsolutno prva ra-
dnja ljudskoga duha mogla bi svakako biti i neka druga. Da ce
doista biti taka, to je prije svakog iskustva vjerojatno vee stoga
sto se predodzba maze posve iscrpsti i sto je njezin postupak pot-
puna nuzan te, dakle, mora imati neki zadnji temelj svoje nuznos-
ti, koji kao zadnji temelj ne maze imati nikakav visi. Pod tom hi
pretpostavkom neka znanost, koja je sagradena na pojmu pre-
I' dodzbe, doduse mogla biti krajnje korisna propedeutika znanosti,
t ali ne bi mogla biti sam nauk o znanosti. - No iz gornjeg navada
l
l
sigurno slijedi toliko da svi nacini djelovanja inteligencije, koje
nauk o znanosti treba iscrpsti, do svijesti dospijevaju samo u for-
I mi predodzbe - samo ukoliko i kada se predocavaju21 •
I 21
Tu je u prvome izdanju kao ,TreCi dio" slijedila ,HipotetiCna razdioba
.;~.
I. nauka o znanosti", koja je, postavSi suviSnom paSta je u meduvreme~
nu objavljen sam sistem, ispuStena veC u drugom izdanju.
t
l
265
 Iz djela Bjelodani izvjestaj siroj publici o navlastitom bicu najno-
vije filozofije
Izvornik: J. G. Fichte, Sonnenklarer Bericht an das gr6/3ere Pu-
blikum, iiber das eigentliche Wesen der neuesten Philosophie, u:
Fichtes Werke, sv. II, Berlin 1971.
Prijevod: Kiril Miladinov

Pokusaj da se citaoci prisile na razumijevanje

Predgovor

Neki pristase transcendentalnog idealizma, iii i sistema nauka o

znanosti, dali su tom sistemu ime najnovije filozofije. Bez obzira
na to sto taj naziv djeluje gotovo kao poruga te se Cini da pret-
postavlja kako njegovi tvorci traze neku jos noviju najnoviju filo-
zofiju, bez obzira, nadalje, na to Sto je tvorac tog sistema za sebe
uvjeren da postoji samo jedna jedina filozofija, kao sto jest i samo
jedna jedina matematika, te da, Cim se samo nasla i priznala ta
jedina moguca filozofija, nece vise nastati nijedna novija, nego ce
sve dotadasnje takozvane filozofije vaziti samo kao pokusaji i pred-
radnje, on je ipak u naslovu popularnog. spisa radije po svaku ci-
jenu prihvatio tu vrst govora nego se sluzio nepopularnim nazi-
vom transcendentalnog idealizma iii nauka o znanosti.
Izvjestaj za siru publiku, kojoj studij filozofije nije postao
glavnim zanimanjem, o tim najnovijim nastojanjima da se filozo-
fija uzdigne do znanosti nuzan je i prikladan iz vise razloga. Do-
duse, ni izdaleka ne trebaju svi !judi svoj zivot posveCivati zna-
nostima, te baS zato ne ni osnovi svih drugih znanosti, znanstve-
noj filozofiji; takoder je, da bi se prikljucilo istrazivanjima takve
filozofije, potrebna sloboda duha, talent iii marljivost kakvi se
mogu naCi samo kod rijetkih. No ipak bi svatko tko zeli biti opce-
obrazovan trebao opcenito znati Sto filozofija jest; bez obzira na
to sto ne sudjeluje u njezinim istrazivanjima, trebao bi znati sto
I ana istraZuje; bez obzira na to Sto ne ulazi u njezino podruCje,
ipak bi trebao poznavati granicu kojom se to podrucje odjeljuje

I
_l
267
.,_~
 od onaga na kojemu se sam nalazi, kako se ne hi iz toga posve
drukcijeg i njemu stranog svijeta pribojavao neke opasnosti za
onaj svijet u kojemu se on nalazi. Trebao hi to znati harem stoga
da ne hi bio nepravedan spram znanstvenika s kojima ipak kao
covjek zivi, da ne hi one koji su mu povjereni pogresno savjetovao
i spreCavao ih u onome Cije bi im se zanemarivanje jednom moglo
gorko osvetiti. Iz svih tih razloga svaki hi ucen covjek trebao ha-
rem znati Sto filozofija nije, Sto ana ne kani, Sto ana ne maZe.
A nije samo moguce, nego cak nije ni tesko postici u sebi taj
uvid. Bez obzira na to Sto se diZe iznad naravna nazora na stvari
i iznad obicna ljudskog razuma, znanstvena filozofija ipak nogom
stoji cvrsto u njegovu polju i od njega polazi, bez obzira na to sto
ga u nastavku, dakako, napusta. Prepoznati njezinu nogu na tlu
naravnog misljenja, promatrati je u pocetku, to maze svatko tko
posjeduje i samo obican ljudski razum te uobicajenu pozornost
koja se maze ocekivati od svakoga tko je obrazovan.
Izvjestaj poput najavljenoga pogotovo je nezaobilazan za ta-
kav sistem - ovdje Kantov i najnoviji sistem uzimam kao jedan,
jer se oba neosporivo slazu harem u svojem zahtjevu na znanstve-
nost - koji vremenski slijedi eklektii'.kom sistemu, koji jos opstaje,
premda se doslovce odrekao svake znanosti, znanstvene pripreme
i studija te svakoga, samo ako maZe zbrojiti dva i dva, poziva da
sudjeluje u njegovim istrazivanjima; nezaobilazan je u vrijeme ka-
da neznanstvena publika i prerado prihvaea taj poziv te se nikako
ne da poljuljati u mnijenju da se i filozofirati maze samo od sebe
kao, recimo, jesti i piti, te da u filozofskim predmetima pravo gla-
sa ima svatko tko se uopee maze glasati; u vrijeme kada je to
mnijenje upravo ucinilo veliku stetu i fiiozofski su se stavovi i
izrazi, koji se mogu razumjeti i ocijeniti samo u znanstvenofilo-
zofskom sistemu, doista doveli pred sud neznanstvenog razuma i
bezumlja, te je taka filozofija dospjela na zao glas; u vrijeme kada
se cak i medu pravim filozofskim piscima mazda ne hi moglo naCi
ni pola tuceta onih koji znaju sto filozofija zapravo jest, a drugi,
za koje se cini da to znaju, otuzno zavijaju kako filozofija jest -
upravo samo filozofija; u vrijeme kada i najtemeljitiji medu kri-
ticarima vjeruju kako su nemalo obijedili najnoviju filozofiju aka
tvrde da je ana ipak daleko preapstraktna, a da hi ikada mogla
postati opeim nacinom misljenja.
Autor nije propustio da vee vise puta na najrazlicitije nacine
svojim navodnim kolegama po umijeeu uputi ovakve izvjestaje. U
tome ocito nije potpuno uspio, jer jos uvijek s mnogih strana cuje
268
staru pjesmu. Sada zeli pokusati hoee li mu to bolje uspjeti kod
publike koja, harem u njegovoj jezicnoj upotrebi, nije filozofska;
na najopeerazumljiviji nacin koji mu je moguc jos ee jednom po-
kazati ono sto je pokazao vee nekoliko puta i to, kako vjeruje, u
nekoliko svojih clanaka vrlo razumljivo. Mazda mu ovim putem
to harem posredno uspije i kod fakultetskih kolega. Mazda ce net-
ko pravedan i nepristran, koji ne mora braniti svoju filozofsku iii
spisateljsku slavu, shvatiti da su za filozofiju potrebne stanovite
apstrakcije, spekulacije i zorovi, za koje se on ne maze sjetiti da
ih je imao i koji mu ne uspijevaju kada ih pokusa; mazda ce on
uvidjeti da ta filozofija uopee ne misli i ne govori o onome o cemu
on misli i govori, da mu ana nikada ne proturjeci jer uopee ne
govori ni s njim ni o njemu; da sve one rijeCi kojima se ana maZda
sluzi kao i on Cim stupe u caroban krug te znanosti dobivaju neki
sasvim drukCiji, njemu posve nerazumljiv smisao. Mazda ce se taj
pravedan i nepristran muz odsada jednako taka mirno ustezati
da govori 0 filozofiji kao sto se usteze da govori 0 trigonometriji
iii algebri aka te znanosti nije naucio; mazda ee, kad god mu se
pojavi nesto od filozofije, reCi: pustite da to medu sobom rijese
filozofi, koji nisu nauCili niSta drugo; mene se to ne tiCe i mirno
se bavim svojim poslom. Mazda se, posto je jednom samo dan
primjer takva umjesna ustezanja nekog laika, vise ni ucenjaci ne-
ee taka gorko sablaznjavati zbog ponovljenih strogih zabrana da
govore o onome Sto oCito - nisu ni proCitali.
Ukratko, da je filozofija covjeku uroclena, to je opee mnijenje
i stoga se svatko drzi ovlastenim suditi o filozofskim predmetima.
Kako stoji stvar s tom urodenom filozofijom, to me ovdje ne za-
nima, te samo o najnovijoj, o svojoj, koju ja sam moram najbolje
poznavati, tvrdim da nije urodena, nego da se mora nauCiti, taka
da o njoj maze suditi samo onaj tko ju je nauCio. Pokazat eu ono
prvo; ono potonje slijedi iz prvoga samo od sebe.
Doduse, Cini se grubim i uvijek izaziva odbojnost kada se obi-
cnom ljudskom razumu odrice pravo da donosi svoj sud o sadrza-
jima koji se drze i zadnjim ciljem filozofije - o Bogu, slobodi, be-
smrtnosti; bas se stoga ne zeli prihvatiti ni onaj primjer koji sam
naveo o matematici iii o bilo kojoj drugoj pozitivnoj znanosti koja
se treba nauCiti, nego se on smatra neumjesnim. Ti su pojmovi 1
kaZe se, ipak utemeljeni u naravnom opCem naCinu Covjekova mi-
sljenja, dakle u stanovitom su smislu svakako urodeni. - Pritom
se s obzirom na najnoviju filozofiju treba prisjetiti samo toga da
ana obicnom ljudskom razumu ne odrice pravo da sudi o tim
269
predmetima, nego mu ga, StoviSe, priznaje, i to, kako mi se Cini,
vise nego hila koja prethodna filozofija; ali samo za njegouu sferu
i na njegouu ulastitu podrucju, a nikako ne filozofski-znanstueno
- to tlo za obican razum kao takav uopee nije dana. Obican ee
razum rezonirati o tim predmetima, i to maZda vrlo ispravno -
samo sto neee filozofirati, jer to ne maze nitko tko to nije naucio
i uvjezbao.
No aka se ni po koju cijenu ne zeli odustati ad omiljena izraza
filozofija i ad filozofske slave iii ad slave da se bude filozofski
pravnik, historiCar, novinar i sl., onda se maZe pristati na onaj
takoder vee izrecen prijedlog da se znanstvena filozofija vise ne
zove filozofijom nego, recimo, naukom o znanosti. Siguran u to
ime, nauk o znanosti odreCi Ce se imena filozofije te Ce ga sveCano
prepustiti suakojakom rezoniranju. Neka tada sira publika i svat-
ko tko ga nije temeljito studirao dopusti da nauk o znanosti vazi
za novootkrivenu, nepoznatu znanost, kao, recimo, Hindenbur-
gov nauk o kombinacijama u matematici, te neka vjeruje nasem
uvjeravanju da ta znanost ni u cemu nije jednaka onome sto ani
mazda zovu filozofijom i da on to ne osporava, ali da se time ta-
koder ni on ne maze osporiti. Tada njihova filozofija maze zadda-
ti sve moguee casti i ugled, samo neka nam prema nasem zahtje-
vu za naravnom slobodom svih !judi dopuste da se ne upustamo
u nju, kao sto mi njih molimo da u toj svojoj filozofiji ne obraeaju
pozornost na naS nauk o znanosti.
Prema tome, svrha ovoga spisa zapravo jest sljedeea: on za
najnoviju filozofiju ne nastoji nista osvojiti, nego samo postiei pra-
vedan mir unutar njezinih granica. On sam uopee nije filozofija
u strogome smislu te rijeci, vee puko rezoniranje. Tko ga proCita
do kraja i potpuno ga razumije, njime ne dolazi u posjed ni je-
dnoga jedinog filozofskog pojma, stava iii sl., ali je stekao pojam
o filozofiji; iz podrucja obicnoga ljudskog razuma nije nijednom
nogom stupia na tlo filozofije, ali je dospio do njihove medusobne
granice. Aka odsada zeli doista studirati tu filozofiju, onda harem
zna na sto mu pritom valja obratiti pozornost, a ad cega je odvra-
titi. Aka to ne zeli, onda je harem stekao jasnu svijest o tome da
to ne zeli i da nikada nije zelio iii da to nikada nije doista ucinio,
te da se mora suzddati ad svakog suda o filozofskim predmetima;
on je stekao uvjerenje da nijedna navlastita filozofija nikada ne
maze zadrijeti u njegove osebujne krugove i poremetiti ih.
270
Uvod
Moj CitaoCe,
prije nego sto se das - dopusti mi da te uvijek oslovljavam
prisnim Ti - na Citanje ovoga spisa, sklopimo jedan privremeni
sporazum.
Ono sto ees odsada citati to sam ja, dakako, mislio; ali ni tebi
ni meni nije stalo do toga da i ti sada znas sto sam ja mislio.
Makar ti inace i bio naviknut citati spise samo da hi doznao sto
su njihovi pisci mislili i rekli, zelio bih da s ovim ne postupas na
taj naCin. Ne obraCam se tvojem pamCenju, nego tvojem razumu;
moja svrha nije da zapamtiS Sto sam rekao, nego da sam misliS i
da, aka Bog da, mislis upravo onaka kako sam ja mislio. Ako ti
se, dakle, dok Citas ave stranice dogodi ono sto se ponekad dogada
danasnjim Citaocima, naime da i dalje Citas, a da ipak dalje ne
misliS, da doduSe joS shvaCaS rijeCi, ali ne doseZeS njihov smisao,
onda se vrati, udvostruci svoju pozornost i citaj jos jednom ad
onaga mjesta na kojemu je ana skrenula, iii pak za danas odlozi
knjigu i sutra odmornih snaga nastavi Citati. Ispunjenje gordog
obeeanja u naslovu, da te se prisiii da razumijes, s tvoje strane
ovisi samo o tome. Ti samo moraS doista pruZiti svoj razum te
ga suprotstaviti na ogled mojemu, a na to te ja, dakako, ne mogu
prisiiiti. Zadrzis li svoj razum za sebe, onda sam izgubio okladu.
N eees razumjeti nista, kao sto i nista ne vidis kada zatvoris oci.
No aka ti se dogodi da se ad neke tocke ni na koji naCin i
nikakvim razmisljanjem ne mazes uvjeriti u ispravnost mojih uv-
jerenja, onda ad tog trena knjigu posve odlozi i duze je vrijeme
ne citaj. Nastavi sa svojim razumom postupati na uobicajen naCin
i ne misli na nju; mazda ee ti se, dok budes namjeravao svasta
drugo, sasvim nenadano sam od sebe ispuniti uvjet razumijevanja
te ees nakon nekog vremena vrlo dobra i !aka uvidjeti ana sto
sada ni uz kakav napor ne mazes pojmiti. Takve su se stvari do-
gadale i nama drugima koji sebi sada pripisujemo nekakvu misa-
onost. Sarno ucini kako Bog zapovijeda i posve suti o tom pred-
metu dok ne ispunis mjet razumijevanja i doista ne razumijes.
Moj postupak je takav da samo zakljucujem, on je jedan jedini
neprekinut lanac rezoniranja. Sve sto slijedi za tebe je svaki put
istinito samo pod uvjetom da si istinitim nasao ono sto mu je
prethodilo. Od tocke koju ne hi nasao istinitom vise ne hi mogao
misliti taka kako sam ja mislio te daljnje citanje u tom slucaju za
271
tebe ne bi imalo drugog rezultata osim da zna8 sto sam ja mislio.
A taj sam rezultat oduvijek smatrao vrlo nevaznim i vrlo sam se
cudio skromnosti vecine !judi da mislima drugih pridaju taka ve-
liku, a svojima vlastitim taka neznatnu vrijednost, pa svoj zivot
radije provode taka da doznaju one prve, nego da neke sami stva-
raju; tu skromnost potpuno zabranjujem s obzirom na moje misli.
Krenimo sada na stvar!
1.
Promatranjem svijeta izvan sebe te svoje vlastite unutrasnjosti
svaki covjek zdravih osjetila stjece zalihu spoznaja, iskustava i
cinjenica. N adalje, on to sto je dana neposrednim opazanjem u
sebi maze slobodno obnoviti i bez zbiijskog opaianja, maze o tome
razmisljati, ono raznovrsno u opazanju drzati jedno spram dru-
goga, traiiti jednakosti u pojedinome kao i njegove razlike; na taj
naCin njegova spoznaja, aka on samo posjeduje obican zdrav ra-
zum, postaje razgovjetnija, odredenija, upotrebljivija, ana sve viSe
postaje njegovim posjedom kojime on maze potpuno slobodno i
vje.Sto upravljati; ali tim se razmiSljanjem ana ni na koji naCin ne
poveCava, jer se razmiSljati maZe samo o onome Sto se opazilo, te
se jedino ono, onaka kako se opazilo, maze medu sobom uspore-
diuati, a nikako se pukim misljenjem ne mogu stuarati novi pred-
meti.
Tu zalihu spoznaja te neku njihovu povrsniju iii tocniju pre-
radu kroz slobodno razmisljanje posjedujemo i Ti i ja te svi nama
slicni; i to je bez dvojbe ono na sto se misli kada se govori o sis-
temu iii o iskazima obicnoga i zdravoga ljudskog razuma.
2.
Postojala je jedna filozofija koja je tvrdila da upravo opisano po-
drucje maze prosiriti pukim zakljui!iuanjem i prema kojoj mislje-
nje nije biio, kako smo to upravo opisali, tek neko razlaganje i
druki!ije sastau/janje danoga, nego ujedno i proizuodenje i stua-
ranje nei!ega posue nouoga. U tom se sistemu filozof nalazio u
iskljucivom posjedu stanovitih spoznaja kojih je obican razum
morao biti lisen. U njemu si je filozof mogao izmudrijati Boga i
272
besmrtnost te se mudro i dobra napametovati. Aka su ti filozofi
htjeli biti konsekventni, morali su obican razum proglasiti nedos-
tatnim za sam Zivot, jer bi inaCe njihov proSiren sistem bio postao
suviSnim; morali su ga promatrati prezrivo i s visoka te sve ono
sto je nosilo ljudski lik pozivati da postane jednako taka velikim
filozofom kao sto su hili ani sami, kako bi i drugi postali taka
mudri i vrli poput tih filozofa.
3.
Cini li ti se, moj Citaoce, filozofski sistem poput opisanoga dostoj-
nim obiCna razuma i primjerenim njegovu interesu? Je li to sis-
tern po kojemu se obicni razum u skoli filozofije treba lijeciti ad
svoje urodene sljepoce te svojemu naravnom svjetlu dodavati i
neko umjetno?
Aka bi se sada nasuprot tom sistemu postavio jedan drugi,
koji bi naumio iz temelja opovrgouti te toboznje izmudrijane no-
ve, obicnome razumu skrivene spoznaje te jednoznacno pokazati
da uopce nemamo nista istinito i realno osim iskustva koje je sva-
kmne dostupno, da za Zivot nemamo niSta osim gore opisanog
sistema obiCnog razuma, da se Zivot upoznaje samo kroz sam Zi-
vot, a ne spekuliranjem i da se mudro i dobra ne pametuje, nego
zivi - bi li tada ti, zamisljen kao predstavnik obicnog razuma,
smatrao taj potonji sistem sebi neprijateljskim iii prijateljskim; bi
li vjerovao da te on baca u nove okove, a ne da te, StoviSe, oslo-
bada onih kojima si dosada bio okovan?
Aka bi ti sada crnili taj potonji sistem kao neprijateljski, zlo-
cudan, za tebe poguban, i aka bi ta optuzba k tome potjecala ad
!judi za koje se cini da sami pripadaju strani najprije opisanih
filozofa, sto bi tada driao o postenju iii - s najblaze strane gle- 0'
dano - o upoznatosti tih tuzitelja s pravim stanjem stvari?
4.
Zapanjen si, moj citaoce, i pitas se stoji li stvar s optuzbama pro-
tiv najnovije filozofije, o kojima ti je prosuditi, doista taka kako
sam upravo opisao!
273
 Ovdje sam prisiljen povuCi se iz osobe autora uopce u svoju
individualnu. Ma sto se o meni mislilo i govorilo, ipak nisam po-
znat kao obican povodljivac i, koliko mi je poznato, publika je o
tome jednoglasna. Mnogi mi cak ukazuju cast da me smatraju
tvorcem jednoga posve nova, prije mene neCuvena sistema, a onaj
tko bi se o tome mogao ciniti najkompetentnijim sucem, Kant,
javno se odrekao svakog udjela u tom sistemu. Bilo kako bilo: ja
harem nisam ni od koga drugoga nauCio ono Sto iznosim; prije
nego Sto sam to iznosio, to nisam naSao ni u jednoj knjizi i ono
je, harem po formi, u cijelosti moje vlasniStvo. Prema tome, sam
bib trebao najbolje znati sto sam naucavam. Takoder cu to bez
dvojbe htjeti reci. Jer sto bi mi moglo pomoCi da tu javno pred
sirokom publikom uvjeravam u nesto ciju bi suprotnost bilo tko
mogao dokazati iz mojib ostalib spisa.
Zato ovime javno obznanjujem da je navlastit dub i dusa moje
filozofije to da covjek nema uopce nista osim iskustva te da do
svega, do Cega dolazi, dolazi iskustvom, samim Zivotom. Sve nje-
govo miSljenje, hila ono nevezano ili znanstveno, obiCno iii tran-
scendentalno, polazi od iskustva te iskustvu ponovno i stremi. Ni-
Sta osim Zivota nema neuvjetovane vrijednosti i znaCenja; sve os-
talo misljenje, pjesnistvo, znanje ima vrijednost samo ukoliko se
na bilo koji nacin odnosi spram onoga zivoga, ukoliko od njega
polazi te se u nj namjerava vratiti.
To je tendencija moje filozofije. To je isto i tendencija Kanto-
ve, koja me se harem u toj toC!d nece odreCi; to je isto i tendencija
jednoga Kantu suvremena reformatora u filozofiji, J acobija, koji
se vise ne bi advise tuzio na moj sistem kada bi me samo btio
razumjeti u toj tocki. To je, prema tome, tendencija sve novije
filozofije koja razumije samu sebe i odredeno zna sto boce.
Ovdje ne branim nijednu od drugib filozofija, nego govorim
samo o svojoj, o takozvanoj najnovijoj. U stajalistu te filozofije, u
njezinu razvoju, u citavoj njezinoj formi leze razlozi koji mogu
zavesti da se povjeruje kako ona uopce ne ide prema navedenom
rezultatu, nego prema suprotnome: aka se, naime, ne razumije
njezino vlastito stajaliste te se ono sto je receno samo za nj pro-
matra kao valjano za stajaliste zivota i obicnog razuma. - Dakle,
valja mi samo tocno opisati to stajaliSte i ostro ga odijeliti od sta-
jalista obicnog razuma, pa ce se pokazati da moja filozofija nema
nikakvu drugu tendenciju nego sto je navedena. Ti ces, moj Cita-
oCe, aka ZeliS ostati na stajaliStu obiCna razuma, steCi na njemu
274
potpunu sigurnost od moje iii svake druge filozofije; iii ces, ako
se budes usbtio uzdignuti na stajaliste filozofije, biti na nj dove-
den na najlaksi moguc naCin.
Zelia bib da se napokon jednom sbvati ono sto cu ovdje ras-
pravljati, jer sam umoran od stalnog ponavljanja onoga sto sam
veC Cesto govorio.
No moram zamoliti citaoca da ima strpljenja za jedno daljnje
razmisljanje, kako bib pomogao njegovu pamcenju tako sto cu po-
noviti dokazane stavove iz kojib ce trebati dalje zakljucivati.
Prvi sat pouke
Neka te ne cudi, moj citaoce, ako ti se ucini da pocinjem ponesto
izdaleka. Stalo mi je do toga dati neke pojmove koji ce u nastav-
ku biti vaZni uCinim posve jasnima; ne zbog samih tih pojmova,
koji su po sebi obicni i trivijalni, nego zbog posljedica koje iz njib
mislim povlaciti. Te pojmove takoder necu razvijati dalje nego sto
je to potrebno za moju svrbu, sto mozes reCi onome kriticaru koji
bi ovdje mozda ocekivao analiticko remek-djelo.
Najprije, ti svakako znas razlikovati ono zbiljsko realno, ono
sto je istinska Cinjenica tvojega sadasnjeg iskustva i zivota, sto
doista iiviii i doiivljavaii, od onoga sto nije zbiljsko, sto je puko
uobraZeno i neprovjereno. - Sada, na primjer, sjediS, drZiS ovu
knjigu u ruci, gledas njezina slova, citas njezine rijeci. To je ne-
dvojbeno zbiljska zgoda i odredba sadasnjeg trenutka tvojega zi-
vota. Sjedeci i drzeci knjigu pred sobom, mozes se prisjecati juce-
rasnjeg razgovora s nekim prijateljem, mozes si tog prijatelja pre-
dociti kao da ziv stoji pred tobom, mozes ga cuti kako govori,
pustiti da ponavlja ono sto je jucer govorio itd. Je li sada to po-
tonje, pojava tog prijatelja, jednako tako zbiljska i istinska zgoda
sadasnjeg trenutka tvojega zivota kao i sjedenje i drzanje knjige?
Citalac: Nikako.
Autor: Ali ipak mi se cini da je harem nesto u tom potonjem
stanju takoder zbiljska realna zgoda u tvojem zivotu; jer, reci mi,
ne ZiviS li i tada, ne prolazi li i tada tvoj Zivot, nije li on neCim
ispunjen?
C.: Mislim da imas pravo. - Istinska zgoda mojega zivota u
potonjem stanju jest upravo to sto tog prijatelja postavljam preda
275
I~
 se, sto ga pustam da govori itd., ali ne to da on jest tu. To pos-
tavljanje jest ono cime ispunjavam vrijeme koje tada zivim.
A.: Utvojem sjedenju i drzanju knjige itd. te u tvojem pos-
tauljanju prijatelja kojega si jucer vidio, u predocavanju razgovo-
ra s njime itd. mora, prema tome, biti nesto zajednicko uslijed
cega 0 oboma sudis da su to doista realne zgode tuojega zivota.
Onajucerasnja zbiljska prisutnost tvojega prijatelja, razgovor
s njime koji se jucer doista dogadao, kako to jos danas prosudu-
jeS, u vremenskoj svezi u koju ga danas postavljaS ne maZe imati
ono nesto zbog cega bi ga ti smatrao zbiljskim; mazda cak mora
imati neku suprotnost toga, zbog koje ga ti danas ne smatras
zbiljskom zgodom.
6.: Svakako, mora biti taka. Moj sud mora imati neki razlog,
a jednak sud mora imati jednak razlog; u suprotnu sudu taj ra-
zlog mora biti odsutan, iii pak mora biti prisutan neki razlog su-
protnosti.
A.: Koji bi to razlog mogao biti?
6.: Tone znam.
A.: Ali ti u svakom trenutku sudis o zbiljnosti i nezbiljnosti,
te o tome sudis ispravno, u suglasju sa samim sobom i s drugim
umnim biCima. Prema tome, razlog tih sudova mora ti stalno biti
pred oCima, samo sto ga u sudu ne postajes razgovijetno svjesnim.
- Uostalom, tvoj odgovor ne znam ne znaCi nista drugo nego: to
mi jos nitko nije rekao. No i kada bi ti netko to rekao, sve ti to
ipak ne bi nimalo pomoglo; to moras sam naei.
6.: Ma koliko razmisljao o tome, ipak ne mogu otkriti kako
bi to moglo biti.
A.: Ni to nije pravi put, razmisljati i pitati se. Na taj nacin
nastaju prazni umisljeni sistemi. Jednako se taka to ne maze ni
zakljucivati. Budi samo zaista duboko svjestan svojeg postupka
pri tom sudu o zbiljnosti i nezbiljnosti, motri u sama sebe, pa ees
ujedno postati svjesnim i razloga svojeg postupka te ga motriti u
sebi. - Sve cime ti se pritom maze pomoCi jest da te se vodi kako
bi tocno pogodio, i to vodstvo uopee je sve sto maze postiei bilo
kakav filozofski pouk. No uvijek se pretpostavlja da ti sam to ce-
mu te drugi vodi u sebi doista imas, da to zres i promatras. Inace
bi dobivao samo pripovijest o nekom tudem opazanju, a ne o svo-
jemu vlastitom, i k tome jos nerazumljivu pripovijest, jer ono o
Cemu se radi ne maZe se potpuno opisati rijeCima, kao neSto sas-
tavljeno iz samih tebi vee poznatih stvari, nego je to nesto na-
276
presto nepoznato i upoznaje se jedino vlastitim nutarnjim zorom
i jedino po analogiji s neCim osjetilnim koje je poznato; taj pak
znak tek putem zora dobiva svoje dovrseno znacenje.
Dopusti da ti to kazem jednom zauvijek, takoder i za slicne
slucajeve ubuduee, i pokusaj to proslijediti glasovitim piscima koji
to ne znaju te se vrlo nespretno izrazavaju o odnosu filozofije
spram jezika.
No sada k stvari! - Kada citajuCi ovu knjigu promatras taj
predmet, razgovor sa svojim prijateljem, mislis li tada na svoje
citanje, svoje promatranje, slusanje, gledanje, osjeeanje predmeta,
svoj ~ovor itd.?
C.: Nikako. Tada uopce ne mislim na sebe, nego se posve za-
boravljam u knjizi, u predmetu, u razgovoru. Zato se valjda i ka-
ze: nalazim se u tome, iii takoder: u to sam udubljen.
A.: I to - da na to usput podsjetim - tim vise cim je cvrsea,
potpunija i zivlja tvoja svijest o predmetu. Ona polovicna, snena
i rastresena svijest, ana nepozornost i bezmisaonost, koja je ka-
rakteristika nasega doba i najsnaznija prepreka jednoj temeljitoj
filozofiji, upravo je ono stanje kada se covjek ne baca posve u pred-
met, u njemu se ne zakapa i ne zaboravlja, nego se koleba i drhti
izmedu predmeta i samoga sebe.
Ali kako stoji stvar u slucaju kada preda se postavljas pred-
met koji se u danoj svezi vremena ne prosuduje kao zbiljski, na
primjer jucerasnji razgovor sa svojim prijateljem? Postoji li i tada
neSto u Sto se bacaS i u Cemu se zaboravljaS?
6.: Oh da, bas to postavljanje preda se odsutnog predmeta
jest ono u cemu zaboravljam samoga sebe.
A.: Gore si pak rekao da je ono istinski realno u tvojemu zi-
votu u prvome stanju prisutnost predmeta, a u drugome tvoje po-
novno predocavanje predmeta; ovdje kazes da u obojemu zaborav-
ljas sama sebe. Prema tome, trazeni bi razlog tvojih sudova o
zbiljnosti i nezbiljnosti bio naden. Karakter zbiljnosti bilo bi sa-
mozaboravljanje, i u svakome bi stanju zivota onaj fokus, u koji
sama sebe bacas i zaboravljas se, i fokus zbiljnosti hili jedan te
isti. Ono sto te otima tebi samome bilo bi ono sto se zbiljski do-
gada i sto ispunjava moment tvojega zivota.
6.: J os te ne razumijem posve.
A.: Vee sam ovdje morao postaviti taj pojam i oznaciti ga ono-
liko jasno koliko je to moguee. Sarno nastavi sa mnom i dalje po-
zorno razgovarati, pa se nadam da Cu ti uskoro biti posve jasan.
277
 Mazes li reprezentiranje svojega jucerasnjeg razgovora s pri-
jateljem, koje si upravo proveo, i samo reprezentirati?
6.: 0 tome nema dvojbe. Da, upravo je to ono sto sam cinio
za vrijeme nase refleksije o toj reprezentaciji. Zapravo nisam re-
prezentirao onaj razgovor, nego jedno reprezentiranje tog razgo-
vora.
A.: Sto sada u toj reprezentaciji reprezentiranja smatras ani-
me navlastito fakticnim, onime sto ispunjava momente tvojega
zivota u protjecanju?
6.: Upravo to reprezentiranje reprezentiranja.
A.: Sada kreni sa mnom ponovno malo nize. - Kako se u
reprezentaciji jucerasnjeg razgovora - postani je doista posve
svjestan i pogledaj u svoju svijest - sam razgovor odnosio spram
tvoje svijesti i spram onaga navlastito fakticnoga koje ju je pu-
nilo?
6.: Razgovor, kako smo vee rekli, nije bio zbiljska zgoda, nego
je zgoda bilo prikazivanje tog razgovora. No ono nije bilo neko
prikazivanje uopce, nego prikazivanje jednog razgovora, i to toga
odredenog razgovora. Prikazivanje kao ono glavno imalo je kao
pratnju razgovor; on nije bio zbiljski, nego je bio samo modifika-
cija, potpuna odredba zbiljskoga.
A.: A u reprezentiranju reprezentacije?
6.: Tu je pak reprezentiranje reprezentacije bilo zbiljska zgo-
da; reprezentacija je hila daljnja odredba toga prvog, jer se nije
reprezentiralo samo uopee nego se reprezentirala neka reprezen-
tacija; nadalje, razgovor je bio daljnja odredba (reprezentirane)
reprezentacije, jer se nije reprezentirala neka reprezentacija uop-
ee, sto bi takoder bilo moguee, nego odredena reprezentacija odre-
denog razgovora.
A.: Prema tome, realnost, zbiljski i istinski iiv/jena zgoda,
svaki bi put hila ono u cemu bi zaboravljao sama sebe, to bi bio
pocetak i navlastito zariste zivota, rna koje daljnje podredene
odredbe taj fokus, buduCi da on vee jest neki takav, mogao jos
imati. - Zelim i nadam se da sam ti sada postao posve jasnim,
samo aka si za vrijeme ovoga istraZivanja bio priseban, sama sebe
iznutra motrio i na sama sebe obraCao pozornost.
Mislis li da se, dok si reprezentirao jucerasnji razgovor sa svo-
jim prijateljem, odnosno dok si - da ne bih pretpostavljao bilo sto
izmiSljeno, nego te izravno uvea u tvoje pravo sadaSnje stanje,
dok sa mnom rezoniraS kako si gore rezonirao - time ispunjavao
278
svoj Zivot i u to bacao svoje sopstvo, i izvan tebe i tvoje unutra-
iinjosti pomaknulo i dogodilo i ponesto drugo?
6.: Svakako. Taka se na primjer pomaknula kazaljka mojega
sata, pomaknulo se sunce i slicno.
A.: Jesi li promatrao to pomicanje, jesi Ji imao njegovo iskus-
tvo - jesi li ga iivio?
6.: Kako bih bio mogao, kada sam s toborn rezonirao i u to
rezoniranje bacia cijelo svoje sopstvo te ga njime ispunio?
A.: Kako onda - da ostanemo pri tome - znas za to pomicanje
kazayke svojega sata? . . .
C.: Prije toga sam doista pogledao na svoJ sat 1 opaz10 na ko-
jemu se mjestu nalazila kazaljka. Sada ponovno gledam i kazaljku
ne nalazim viSe na istome mjestu, nego na nekom drugom. Iz
ustrojstva mojega sata, koje sam takoder prije upoznao opaza-
njem, zakljucujem da se kazaljka, dok sam rezonirao, postupno
pomicala.
A.: Pretpostavljas li da bi, da nisi sa mnom rezonirao, nego
umjesto toga promatrao kazaljku svojega sata, doista bio opazio
njezino pomicanje?
6.: To svakako pretpostavljam.
A.: Dakle, po tebi su oboje - tvoje rezoniranje i, jednako taka,
pomicanje kazaljke tvojega sata u istim trenucima- istinska zbilj-
ska zgoda; to potonje, doduse, nije zgoda tvojega iivota, jer si u
to vrijeme zivio nesto drugo, ali je ono to ipak bilo moglo postati,
i to bi se nuzno i bilo dogodilo da si promatrao sat?
6.: Taka je.
A.: A kazaljka se bez tvojega znanja i udjela zbiljski i doista
pomaknula?
6.: Taka pretpostavljam.
A.: Smatras li da bi se, da nisi rezonirao, kao sto nisi gledao
u sat, tvoje rezoniranje takoder pomaknulo bez tvojega znanja i
udjela, kao sto se pomaknula kazaljka sata?
6.: Nikako, moje se rezoniranje ne pomiCe samo ad sebe, nego
ga, aka se treba pomicati, ja moram voditi.
1
l A.: Kako je u tom pogledu s reprezentiranjem jucerasnjeg raz-
govora? Dogada li se to takoder bez tvojega udjela, kao kretanje
kazaljke, iii ga moraS sam proizvesti, kao rezoniranje?
6.: Kada dobra promislim - ne znam. Doduse, sto se ovog
slucaja tice, svakako sam svjestan da sam tu reprezentaciju u sebi
djelatno proizveo na tvoj zahtjev. No buduCi da mi slike inace
279
r:;;
 prolaze glavom hez mojega svjesnog udjela, jedna drugu potiskuju
i smjenjuju jednako onaka kako se pomice kazaljka, ne mogu zna-
ti ne hi li mi se ta reprezentacija stvorila i hez tvojega zabtjeva
i hez mojega udjela, sama od sehe.
A.: Uza sve postovanje koje je autor duzan svojem Citaocu i
koje ti doista ukazujem ipak ti moram priznati da je to tvoje pri-
znanje los predznak za uspjeh mojega razgovora s tohom. Ja sma-
tram da se sanjati smije samo spavajuci, a da se hudnih ociju ne
smiju po glavi rojiti slike koje dolaze same od sebe. Ta apsolutna
slohoda da se svojemu duhu hotimice da odreden smjer te da ga
se na njemu odrzava iskljuciv je uvjet ne samo filozofskog, nego
cak i ohicnog zdravog i ispravnog misljenja. No nadajuci se da ces
harem tijekom ovog razgovora odoljeti toj slijepoj sklonosti k aso-
cijaciji ideja i da ces odhiti te strane slike i misli, ostavit cu tu
dvojhenu tocku o osjetilnoj reprezentaciji po strani i drzat cu se
samo tvojega prijasnjeg priznanja o slohodi rezoniranja.
U skladu s time postojale hi dvije zhiljnosti koje su jednako
zhiljske, no od kojih jedna tvori samu sehe, a drugu mora stvoriti
onaj _za kojega ana treha hiti i hez njega je uopce nema.
C.: Taka se cini.
A.: Razmislimo o tome jos jednom nesto pohlize. - Dakle,
kazes, kazaljka tvojega sata se za vrijeme tvojega rezoniranja do-
ista pomaknula. Bi li to mogao reCi i hi li to znao i da nisi ipak
jednom poslije svojega rezoniranja ponovno pogledao na kazaljku
i sada prema tom zbiljskom opaiaju, da se ana nalazi na nekom
drugom mjestu nego prije, izveo svoj zakljucak?
6.: N edvojheno tada to ne hih znao.
A.: N emoj to zaboraviti jer mi je vazno. Sva realnost prve
vrsti - isla ona sada za sehe hez ikakva tvojeg udjela i znanja
svojim putem i hila onapo sebi, to jest ne odnoseCi se nina kakvu
mogucu svijest, sto ovdje ostavljamo posve nerijesenim - jest za
tebe i kao zgoda tvojega zivota, ali samo ukoliko u neko doha ipak
na to obratis pozornost, postavis u to svoje sopstvo i tu realnost
drzis u svojoj svijesti. Kada se to dobra promisli, tvoja tvrdnja da
se kazaljka od jednoga tvojeg opazaja do nekoga drugog, a hez
kojega ana nikada ne hi ponovno dospjela u tvoju svijest, u me-
duvremenu, dok je nisi opaZao, pomaknula, ne maZe znaCiti niSta
drugo nego da bi je ti u tom meduvremenu bio opazio kako se
pomiCe, da si je promatrao. Prema tome, tvrdeCi da se neSto do-
godilo izvan tvojega zivota ti izrices samo jednu mogucu zgodu
280
tvojega vlastitog zivota, moguce protjecanje i osjecanje tog zivota
od prvog opazaja kazaljke do drugog; ti dopunjujes i postavljas
niz mogucih opazanja izmedu dviju krajnjih tocaka dvaju zhilj-
skih. Aka ti sada dam rijec da cu ovdje uvijek govoriti samo o
nekoj realnosti za tebe i da na njezino mjesto nigdje necu pastaviti
neku realnost koja hi hila bez odnosa spram tebe niti da cu o njoj
ista tvrditi iii izjaviti, hoces li mi pod tim uvjetom dopustiti da
promatram daljnji tijek izvanjske realnosti hez tvojega udjela, sa-
mo kao daljnji tijek tvoje vlastite moguce svijesti i zivota, huduCi
da si uvidio da on samo na taj nacin postaje realnoscu za tehe?
Neki citalac (koji k tome maze jos i hiti u svojem kraju gla-
sovit filozoD: Ne zelim o tome nista cuti. Nisam li te jos dovoljno
uvjerio kako je to cista ludost? Ja uvijek polazim od neke real-
nosti po sehi i za sehe, od nekoga apsolutnog bitka. Vise od toga
niti mogu niti hocu. Razlikovanje koje ti provodis izmedu neke
realnosti po sehi i neke za nas te apstrakciju, koju poduzimas u
prvoj i koja je, kako vidim, kamen temeljac tvojega nauka, moras
mi najprije - demonstrirati.
A.: Aha! Ti mazes govoriti o nekoj realnosti, a da za nju ne
znaii, a da je harem tamno ne drzis u svojoj svijesti i ne dovodis
je s njome u odnos? Tada mazes vise od mene. Odlozi knjigu -
za tebe ana nije napisana.
Neki drugi pravedan citalac: Dopustit cu tvoje ogranicenje da
govoris o samo jednoj realnosti za nas pod uvjetom da je se driis
i da realnost po sehi ne spominjes ni po dohru ni po zlu. No cim
iskoracis iz svojih granica te izvedes neki zakljucak na stetu ave
druge, napustit cu te.
A.: To je posve pravedno! - Dakle, pretpostavljajuCi taj na-
zor, da je rijeC samo o naSem odnosu spram realnosti i zbiljnosti,
s nasom hi svijescu stvar stajala na sljedeci nacin: sua realnost,
rna kako se zvala, nastajala hi nam uranjanjem i zahoravom na-
sega sopstva u stanovitim odredhama naseg zivota, i taj hi zaho-
rav naseg sopstva uopce hio ono sto hi tim odredhama, u kojima
se zahoravljamo, davalo karakter realnosti, a nama uopce iivot.
Prije svega hi postojale stanovite temeljne i prve odredhe -
suprotan stav koji upravo slijedi ohjasnit ce te izraze, za koje te
molim da ih zrelo promislis - nasega zivota, njegov istinski kori-
jen, koje tvore same sehe i sehe same razvijaju i kojima se treba
samo predati te samo dopustiti da zabvate sopstvo kako hi se pri-
svojile i iz njih se stvorio svoj zhiljski zivot; a aka se njihov lanac,
281
 ';
\%
koji se nastavlja, na bilo kojem mjestu napusti, u njega se moguce
po volji ponovno vratiti te se ono sto je proslo moze od svake
tocke dopuniti i unatrag i unaprijed.
Njima se treba sarno predati, kazem, jer cak ni te temeljne
odredbe ne mogu neodoljivo grabiti.
Jer mi, nadalje, imamo sposobnost tim odredbama svoje u nji-
ma zaboravljeno sopstvo ponovno otrgnuti, podignuti ga iznad
njih i slobodno si, iz sebe samih pripremiti jedan visi red zivota
i zbiljnosti. Mozemo se, na primjer, zamisliti i shvatiti kao ono
znajuce u toj temeljnoj svijesti, kao ono iivo u tom temeljnom
zivotu: to je druga potencija zivota, ako ono mirovanje u temelj-
nim odredbama nazovem prvom potencijom. I opet, moguce je
shvatiti se kao ono mislece u tom misljenju iskonskog znanja, kao
ono zrijuce svojega vlastitog zivota u njegovu postavljanju, sto hi
davalo neku trecu potenciju, i tako dalje u heskonacnost.
Cijela razlika izmedu one prve i visih potencija- onoga tako-
reCi zadanoga i darovanog nam Zivota, koji trebamo samo prihva-
titi da hismo ga uCinili svojim zhiljskim zivotom, i onoga koji nam
nije dan, koji se moze proizvesti jedino samodjelatnoscu - mogla
hi hiti samo ta da se sa svake od visih potencija moze pogledati
nadolje i spustiti se u neku niZu, dok se s te ni.Sta ne vidi osim
nje same i ne moze se duhlje spustiti osim u carstvo nehitka; pre-
rna tome, razlika je u tome sto ona ogranicava i sputava u pogle-
du spustanja, premda nikako ne i u pogledu uspinjanja putem
refleksije; u tome, dakle, sto je ona iz tog razloga navlastito upo-
riste i korijen svega drugog zivota. Zhog toga sam je gore nazvao
prvom i temeljnom odredhom sveg zivota.
Prema nasem dogovoru, ovdje ce nam hiti dovoljno da tu sfe-
ru prvih potencija promatramo kao sferu takvih temeljnih odre-
daha nasega zivota, a nikako ne kao sferu stvari po sehi, koji na-
zor ovdje posve zanemarujemo. N eka one po sehi i hudu to poto-
nje; za nas su one i do nas one dopiru samo kao odredhe nasega
zivota, tako sto ih zivimo i dozivljavamo, te se ovdje zadovoljava-
mo time da o njima govorimo samo u odnosu spram nas. To Sto
leZi u toj sferi takoder se prvenstveno zove realnoSCu, Cinjenicom
suijesti. A zove se i iskustuom.
Znaj, moj Citaoce, da ce se odsada reflektirati sarno i jedino
na taj sistem prve potencije; nemoj to zahoraviti ni za tren te
odjeljuj sve sto lezi u visoj potenciji i apstrahiraj od njega.
282
1 283
o-0)"-
U taj sistem prve potencije uhrajam sve ono sto dijelom opa-
zamo izvanjskim osjetilima u prostoru, a dijelom otkrivamo nu-
tarnjim osjetilom u svojoj unutrasnjosti. S ohzirom na to potonje
u tu sferu pripada i ono sto sam nazvao visom potencijom, doduse
ne po svojem sadriaju, ali svakako u pogledu forme, to jest za-
kona po kojima se ravna i po kojima nastaje upravo onako kako
nastaje. Jer ti zakoni pripadaju cinjenicama nutarnjeg osjetila i
opazit ce ih se ako se promatra sama sehe pri tim radnjama u
svojoj unutrasnjosti.
Glavna namjera ovoga razgovora s tobom, moj CitaoCe, hila je
ta da- naravno, posve svojom voljom i samo za volju moje huduce
svrhe - sve sto se dogada u tvojoj svijesti razdijelis u dva razreda
te da razgovijetno pojmis razliku onoga sto pripada u jedan iii
drugi od njih; da odijelis ono sto je proizvod slohode i sto pripada
medu vise potencije te to pri sljedecem istrazivanju odlozis na
stranu, i da nasuprot tome misliS samo na ono Sto sam nazvao
prvom potencijom te da to promatras. Sarno ukoliko si uvidio tu
razliku i drZis je se, tako da ponovno ne pohrkas ono sto je odi-
jeljeno, utoliko CeS ispravno shvatiti ono o Cemu Cerna u nastavku
razgovarati.
Drugi sat pouke
A.: Ne zahoravi, moj citaoce, razlikovanje koje smo ucinili izmedu
dviju temeljnih odredaha sve moguce svijesti i zadrzi u pamcenju
da ce se u ovoj raspravi uvijek govoriti samo o prvoj koju smo
nazvali temeljnom i prvom odredhom sveg zivota. A sada sa
mnom nastavi razgovor, nesputan i ne brinuCi se o tome kako
cemo se vratiti na svoj put.
Promatrajmo unutrasnjost nekoga mehanickog uredaja, na
primjer nekog sata. U njemu vidis kotace raznih vrsti slozene je-
·~
dan uz drugi, opruge, lance itd. Promatras tu raznovrsnost ure-
daja, gledas jedan kotac nakon drugoga. Je li ti u tom promatra-
nju vazno ohuhvacas li pojedine dijelove stroja odozgo iii se uspi-
njes odozdo, zdesna nalijevo iii slijeva nadesno?
C.: Nikako. U svim tim pravcima mogu potpuno ohuhvatiti
dijelove.
 A.: Iii to da li se, mozda, pri svojem obuhvaeanju uopee ne
vodiS slijedom njihova rasporeda, nego, recimo, drugim obzirima,
na primjer izvanjskom jednakoseu i slicnoseu dijelova?
6.: Sve je to u pogledu moje svrhe svejedno.
A.: No ipak je izvjesno da si to obuhvaeanje pojedinacnoga
morao provesti po nekome redu; pretpostavit eu da si slijedio di-
jelove odozdo nagore. Zasto si sada odabrao upravo taj slijed obu-
hvaeanja, a ne neki drugi, kada ih je bilo moguee vise?
6.: Ne mogu cak ni reei da sam ga uopee odabrao. Uopee ni-
sam ni mislio na to da je moguee vise slijedova obuhvaeanja. Ne-
posredno sam se nasao u tome. Tako je to uredio slucaj - tako
zovem situaciju u kojoj mi nije mogtuSe navesti nikakav razlog.
A.: Ono raznovrsno u gore opisanim temeljnim odredbama
svijesti uopee u tvojoj svijesti svakako takoder slijedi jedno za
drugim po nekom redoslijedu?
6.: Bez dvojbe. U svijetu koji je preda mnom primjeeujem sa-
da ovo, pa ovo, pa neko drugo itd.
A.: N alazis li na prvi pogled nuznim bas taj redoslijed svojih
opazanja iii smatras da su hili moguei i drugi?
6.: Smatram da su hili moguCi i drugi. N adalje, smatram da
onaj koji sam od tih vise moguCih doista upotrijebio nisam slobo-
dno odabrao, nego mi je, kao i slijed mojih obuhvaeanja onoga
raznovrsnoga u satu, dodijelio slucaj.
A.: Sada se vratimo nasem stroju i tvojem obuhvaeanju nje-
govih pojedinacnih dijelova!
Posto svaki pojedini dio, ovaj kotac, ovu oprugu promatras
same i zasebno, te svaki ad njih nalaziS na stanovit naCin posve
odredenim, dakle odredene forme, odredene velicine itd., cini li ti
se nemoguCim da bi mogao biti drukciji, iii ipak mozes zamisliti
da hi bio na najraznovrsniji naCin drukcijega oblika, veCi iii ma-
nji?
6.: Smatram da bi pojedini dio, promatran po sebi i kao po-
jedini dio, svakako mogao biti beskonacno drukCiji. Ali svi dijelovi
trebaju djelovati zajedno i u svojem sjedinjenju proizvoditi jedan
jedinstven rezultat, i ako gledam na to, svi dijelovi, rekao bih,
moraju odgovarati zajedno, jedan u drugi zahvaeati, svi moraju
djelovati na svaki pojedini, a svaki pojedini povratno na sve.
Uzmem li to u obzir, onda smatram da hi, doduse, bilo moguee
naCiniti jednu drugu cjelinu, na primjer veCi sat iii neku koja bi
osim namjena te doista prisutne cjeline imala i drugih funkcija;
284
i u toj bi drugoj cjelini pojedini kotac koji promatram ne samo
mogao vee i morao biti drukCiji. Ali ako je tu trebala biti bas ta
cjelina, sat te velicine i takvih funkcija, onda je bilo naprosto nu-
zno da taj pojedini dio, taj kotac tu koji promatram bude upravo
takav kakav jest i ni za dlaku drukciji, stoga sto je cjelina takva,
a to ovdje znaci da su svi ostali dijelovi takvi kakvi jesu. Iii pak,
ako svoje promatranje pocnem od toga dijela, onda je, postavi li
se on kao dio takvog uredaja, nuzno da svi ostali dijelovi budu
takvi kakvi jesu, ako trebaju u takvom uredaju pristajati upravo
takvom dijelu.
A.: Prema tome, samo kada bi kako treba razumio mehani-
zam uredaja, ti uopee ne bi trebao zbiljskim opazanjem obuhva-
eati jedan dio stroja za drugim, kako smo gore pretpostavili, nego
bi, posto si pogledao jedan i tocno ga razumio, iz njega bez dalj-
njeg opazanja mogao upotpuniti taj opaiaj i dopuniti ga zaklju-
cujuCi; na taj bi nacin, pukim zakljuccima, mogao otkriti koji di-
jelovi jos pripadaju uz dani dio, pretpostavi li se da stroj odgovara
svojoj odredbi.
6.: Bez dvojbe.
A.: Je li za tu svrhu svejedno koji eu ti od pojedinih dijelova
stroja dati?
6.: Posve je svejedno; jer uz svaki moguCi dio moraju prista-
jati svi ostali, tako da se iz svakoga mogueeg dijela moze zakljuciti
kakvi moraju biti svi ostali - ukoliko su, naime, odredeni pukim
mehanizmom uredaja.
A.: Sada pretpostavi mogue slucaj da u onome raznovrsnome
gore opisanog temeljnog sistema sve svijesti postoji - u stanovi-
tom opsegu i stanovitom smislu, cija pobliza odredba ne pripada
ovamo - jedna takva sveza slicna mehanickoj, tako da svako po-
jedinacno mora pristajati svemu i sve svakome pojedinacnom, te
da je svako odredeno svime. N e bi li se tada iz svakoga pojedina-
cnog u zbiljskoj svijesti pukim zakljuckom moglo naCi kako ee i
kako mora ispasti sva ostala svijest, a da se ta ostala svijest doista
ne pojavi; jednako kao sto se usudujes iz promatranja jednoga
jedinog kotaca pukim zakljuckom pronaCi kakvi moraju biti svi
ostali kotaCi?
Nadalje, pretpostavi slucaj da se filozofija iii, ako ti je draze,
nauk o znanosti sastoji baS u traZenju toga raznovrsnoga svijesti,
zakljucujuCi s danoga na ono sto nije dano, i vee ees sada imati
vrlo jasan pojam o toj znanosti. Ona bi hila demonstracija, izvod
285
 Citave svijesti, naravno, prema njezinim prvim i temeljnim odred-
bama iz neke njezine odredbe dane u zbiljskoj svijesti, jednako
kao sto vrlo dobro mozes zamisliti demonstraciju citava sata iz
jednoga jedinog njegova kotaca koji ti je dan; ona bi bila demon-
stracija svijesti neovisna o zbiljskom opazanju u toj svijesti, je-
dnako kao sto ostale dijelove sata uopee ne trebas vidjeti da bi
posve izvjesno znao kakvi su u zbilji, samo ako sat ispunjava svo-
ju odredbu.
6.: Oh da, ako to sto kazes mislim samo povrsno i ostajem
pri njegovoj slicnosti s onime s Cime ga ti usporedujes. No ako o
tome razmislim nesto dublje, onda mi se cini da je tvoj pojam
proturjecan u samome sebi. N auk o znanosti treba mi priskrbiti
neku svijest temeljnih odredaba moje svijesti, a da se te odredbe
u mojoj svijesti doista ne pojave. Ta kako on to moze? Ne posta-
jem li svjestan onoga sto nauk o znanosti naucava?
A.: Bez dvojbe; jednako onako kako postajes svjesnim kotaca
o Cijoj prisutnosti u stroju samo zakljucujes; ali ne postajes onako
svjestan kao kada bi ih vidio iii osjetio. - Trebalo ti je vee iz
nasega prvog istrazivanja postati jasno da bi mogla biti neka ra-
zlika u nacinu postajanja svjesnim. Tu eemo razliku za svoj slucaj
dolje uCiniti i viSe nego razgovijetnom. Prema tome, ne daj se tom
poteskocom omesti u prihvacanju nase pretpostavke.
6.: Uistinu, nemam se volje upustati u to sto bi slijedilo kada
bi ono puko moguce bilo zbiljsko iii kada bi ono nemoguce bilo
moguce. A Cini mi se da tvoja pretpostavka o sistemskoj svezi te-
meljnih odredaba nase svijesti svakako pripada medu ono sto je
nemoguCe.
A.: Nadam se da mogu otkloniti tvoje prigovore protiv mogu-
enosti moje pretpostavke. Zasada povuci sa mnom samo jednu je-
dinu posljedicu iz te pretpostavke, s kojom se - da bih onemogu-
Cio nesporazume druge vrsti te tajnu posljedicu njihovih ucinaka
u tebi - i ne mogu dovoljno pozuriti.
Ako obuhvatis i jedan jedini dio onoga sata, promatras ga i
prema dobro ti poznatim zakonima mehanike polazeCi od njega
zakljucujes koji su dijelovi jos potrebni da bi se tome jednom koji
si opazio dala cijela njegova odredba i ucinkovitost koje na njemu
prepoznajes, vidis li onda doista u toj funkciji zakljucivanja te di-
jelove, pipas li ih, stupaju li oni pred bilo koje od tvojih izvanjskih
osjetila?
286
6.: Niposto. Da se pozovem na primjere koje si upotrijebio u
prvom razgovoru: oni se spram moje svijesti ne odnose kao ova
knjiga koju imam u ruci, nego kao predodzba jucerasnjeg razgo-
vora s mojim prijateljem - naime, ne uzme li se u obzir ono Sto
i ne treba. Ono zapravo fakticno u toj operaciji, ono u sto moje
sopstvo uranja i u cemu se gubi, nije danost takvih kotaca, vee
moje reprezentiranje - zapravo ne naknadno, vee pretkodno pre-
docavanje takvih kotaca.
A.: Smatras li ti, smatra li bilo koji razuman covjek takvu
reprezentaciju, nutarnji nacrt i skicu nekoga takva stroja za zbilj-
ski, aktivan stroj koji svoje funkcije obavlja u zivotu? I kaze li ti
netko, poSto ti je, na primjer, opisao i demonstrirao dZepni sat:
sada uzmi taj sat, bit ce tocan, i ti ga kada god pozelis mozes
izvaditi i na njemu vidjeti koliko je sati?
6.: Tako mi nesto nije poznato, osim ako je rijec o potpunoj
budali.
A.: i':uvaj se takvih rijeci. Jer filozofski sistem, koji sam spo-
minjao u uvodu i protiv kojega je noviji zapravo uperen, postupao
je tako i nikako drukcije. On je demonstraciju jednoga sata, k
tome jos i neispravnu, izdavao za zbiljski sat, i to odlican.
No kada bi te netko kome si demonstrirao neki dzepni sat
naposljetku pitao sto mu sve to pomaze, jer ne vidi kako na taj
naCin dolazi do dzepnog sata niti na tvojoj demonstraciji moze
vidjeti koliko je sati, iii ako bi te taj cak optuzio da si mu svojom
demonstracijom pokvario njegov zbiljski sat iii mu ga izvukao iz
dzepa, sto bi 0 njemu rekao?
6.: Da je budala posve kao i onaj prvi.
A.: Cuvaj se takvih rijeCi. Jer bas je to sto se trazi zbiljski
sat, premda se obecala samo njegova demonstracija, glavna poru-
ga koja se sve dosada iznosi protiv novije filozofije, i to od najugle-
dnijih ucenjaka i najtemeljitijih mislilaca nasega vremena. Na
tom se brkanju zbiljske stvari s demonstracijom te stvari napo-
sljetku temelje svi nesporazumi kojima je ta filozofija bila izloze-
na.
Sarno se na tome temelje svi prigovori i nesporazumi - to
odlucno kazem. Jer sto me sprecava da umjesto svih pretpostavki,
sto bi znanost, koja se treba opisati, mogla biti, odmah historijski
navedem sto ona doista jest za svoje tvorce koji je nedvojbeno
poznaju!
287
 1) Filozofija iii, buduci da hi taj naziv mogao dati povoda ne-
slaganju, nauk o znanosti prije svega - kao sto se to, moj Citaoce,
dosada ocekivalo i od tebe - posve apstrabira od onoga sto smo
gore karakterizirali kao vi!iu potenciju svijesti te se tvrdnjom koju
cemo odmah postaviti ogranicava samo na prve i teme/jne odredbe
svijesti, posve u onome smislu kako smo to gore objasnili i kako
si ti to shvatio.
2) U tim temeljnim odredbama on sada dalje razlikuje jos
izmedu onoga o cemu svako umno bice tvrdi da je bas tako i za
svako drugo umno biCe te da mora va.Ziti za sav urn, i onaga, u
vezi s cime se svatko zadovoljava time da postoji samo za nas rod,
za nas ljude iii Cak samo za nas kao taj posebni individuum. Od
toga potonjega on takoder apstrahira, tako da istrazivanju preos-
taje samo opseg onoga prvog.
Ako hi neki citalac i dvojio u razlog i u granice tog posljednjeg
razlikovanja iii sebi tu cijelu razliku ne hi mogao uciniti onako
jasnom kako mu je jasnom prema nasoj pretpostavci postala ona
prva, gore navedena, to ne hi imalo znacenja ni za koju od poslje-
dica koje u ovome spisu kanimo povuCi te ga ne hi ometalo da o
nauku o znanosti stvori onakav pojam kakav se ovdje namjerava.
U zbiljskom sistemu, u koji nam ovdje nije namjera uvesti citaoce,
to potonje, sto je odredeno samo rodom i individualnoscu, vee ot-
pada samo od sebe.
Dodajmo usput za one citaoce koji su upoznati s filozofskom
terminologijom: ono prvo sto je u temeljnim odredbama svijesti
valjano za sav urn i kojim se filozofija jedinim bavi jest Kantovo
a priori iii ono iskonsko; ono potonje, sto je odredeno samo rodom
i individualnoscu, jest njegovo a posteriori. Nauku o znanosti nije
potrebno da tu razliku pretpostavlja svojem sistemu, jer se ona
postavlja i utemeljuje u samom sistemu, i izrazi a priori i a pos-
teriori za nj imaju posve drugo znacenje.
3) Da bi se u nj uopce moglo uCi i da hi se odredila njegova
zadaCa, nauk o znanosti pretpostavlja da u onome raznovrsnom
tih temeljnih odredaba u navedenome opsegu moze biti neka sis-
temska sveza zbog koje, ako jest jedno, mora biti i sve ostalo, i
to mora biti bas onako kako jest; dakle da - a sto je saddano u
pretpostavci - te temeljne odredbe u navedenom opsegu tvore do-
vrSen i u sebi zatvoren sistem.
To on, kazem, pretpostavlja sebi samome. Dijelom to jos nije
on sam, nego time tek postaje mogucim, a dijelom se to i tek pret-
288
postavlja, a jos se ne dokazuje. Recimo da su ucenjaku o znanosti
te temeljne odredbe poznate, a za samu stvar ovdje nije vahw
odakle. On- ov<ije takoder za samu stvar nije vazno kako- dolazi
na pomisao da hi izmedu njih lako mogla postojati neka sistemska
sveza. On sada jos ne tvrdi da ta sveza postoji niti da je on moze
neposredno dokazati, a jos mnogo manje da iz njezine pretpos-
tavke moze dokazati bilo sto drugo. Njegova pomisao moze biti
nagadanje, nasumicna ideja koja ne treba znaCiti vise nego bilo
koja druga.
4) Ucenjak o znanosti zbog te pretpostavke pokusava iz neke
njemu poznate temeljne odredbe svijesti - ovdje nije mjesto da se
kaZe iz koje - izvesti sve ostale kao nuZno povezane s prvom i
njome odredene. Ako taj pokusaj i ne uspije, to jos nije dokaz da
nece uspjeti koji drugi put i, prema tome, nije dokazano da je ta
pretpostavka o sistemskoj svezi pogresna. Ona kao problem i na-
dalje zadrzava svoju valjanost. Ako pokusaj uspije, ako se doista
iz poznate mogu izvesti sve temeljne odredbe svijesti, i to potpuno
izvesti i iscrpsti, onda je pretpostavka dokazana djelom. Ali cak
i tada kada je ta pretpostavka uzdignuta do izvjesnog stava ona
je tuda samom opisu nauka o znanosti. Sarno je posao tog izvoda
sam nauk o znanosti, on poCinje tamo gdje poCinje taj izvod i do-
vrsen je tamo gdje je dovrsen i izvod.
To, dakle, moj CitaoCe, ostavi kao medu nama neprijeporno i
utvrdeno te zauvijek zapamti: nauk o znanosti jest sistemski
izvod necega zbiljskog, prve potencije u svijesti, i on se spram te
zbiljske svijesti odnosi kao gore opisana demonstracija nekoga sa-
ta spram zbiljskog sata. Kao puki nauk o znanosti on ne zeli biti
ni u kojem pogledu, na primjer uz ostalo iii nekako slicno, vise
od toga, i on uopce ne zeli biti ako ne moze biti to sto zeli. Svatko
tko ga izdaje za nesto drugo iii za nesto vise uopce ga ne poznaje.
Ponajprije, njegov su objekt temeljne odredhe neke svijesti
kao takve, kao odredbe neke svijesti, a niposto, recimo, kao stvari
koje su doista dane izvan svijesti. Da to dvoje u nauku o znanosti
i za nj mogu biti jedno, ali da znanost moze biti samo prvog na-
zora i zasto je tako, to cemo poslije vidjeti. Ovdje je dostatno na-
vesti da jest tako.
Te temeljne odredbe svijesti sada, cim ih nauk o znanosti ima
za objekt, jednako tako ukljucuju opazanje; stovise, same te te-
meljne odredbe svijesti jesu opazanje, samo sto oboje imaju isto
za objekt na razlicite naCine. Kako se gore svijest o zbiljskoj pri-
289
!~
 sutnosti tvojega prijatelja odnosila spram reprezentiranja te svi-
jesti, kako se zbiljski sat odnosi spram demonstracije sata, upravo
se tako zbiljska svijest odnosi spram nauka o znanosti. Sopstvo
se u filozofiji ne uranja u same one temeljne odredbe svijesti, ne-
go u njihova odslikavanje i utvrdivanje.
Prema tome, nauk o znanosti izvodi a priori, nimalo se ne
obaziruCi na opazanje, ono sto se po njemu treba pojaviti upravo
u opaZanju, dakle a posteriori. Za njega ti izrazi, dakle, ne ozna-
cavaju razlicite objekte, nego samo razlicit pogled na jedan te isti
objekt, otprilike kao sto se isti sat u svojoj demonstraciji primje-
njuje a priori, a u zbiljskom opazanju a posteriori.
Tu si je odredbu nauk o znanosti dao otpocetka i vee ju je u
svojem imenu razgovijetno nosio na celu. Tesko je shvatiti zasto
mu se nije htjelo vjerovati da jest to sto jest.
Ogranicavajuci se na tu odredbu on moze svakoj drugoj filo-
zofiji ostaviti na volju da bude sto zeli- ljubav za mudroscu, mu-
drost, svjetska mudrost, zivotna mudrost i kakvih sve mudrosti
jos moze biti. On samo zahtijeva, na sto bez dvojbe ima pravo,
da se sam ne smatra jednakim drugim filozofijama i da se prema
njima ne prosuduje i opovrgava, kao sto i njegovi istrazivaCi mole
samo da ih se ne sili na suradnju s drugim filozofijama i na to
da ih upoznaju. On se ne upusta u svadu o tome sto se ovome iii
onome cini da filozofija jest i sto mu se cini da se oduvijek sma-
tralo filozofijom. On se poziva na svoje pravo da sebi svoju zadacu
daje sam, i ako nesto drugo osim rjesenja te zadace treba biti
filozofija, onda on filozofija ne zeli biti.
Nadam se, moj CitaoCe, da je ovaj opis nauka o znanosti posve
kao puko historijski opis razgovijetan i razumljiv te da ne dopusta
nikakve dvoznacnosti. Moram te zamoliti samo da ga zapamtis i
ne zaboraviS ga prvom prigodom, vjerujuCi da s tim opisom mi-
slim posve ozbiljno, pri cemu ce nepokolebljivo ostati, i da cu od-
baciti sve sto bi mu proturjecilo.
Treci sat pouke
6.: Mislim da sam tvoje mnijenje o nauku o znanosti sada dobro
shvatio i da historijski vrlo dobro znam sto mislis. Takoder mogu
otprilike i opcenito zamisliti njegovu mogucnost, sve dok ostajem
pri njegovoj pukoj slicnosti s demonstracijom nekog mehanickog
290
uredaja. Ali cim pogledam na nuznu razliCitost njih dvaju i na
karakteristicne razlike izmedu njihovih objekata, znanost kakvu
ti opisujeS Cini mi se posve nemoguCom.
Pojam o sistemskom povezivanju raznovrsnoga u uredaju ra-
di proizvodenja namjeravanog rezultata bio je prisutan u duhu
umjetnika prije nego sto je postojalo djelo, a ono je u zbilji nastalo
tek putem tog pojma i prema njemu. Mi drugi ne Cinimo nista
drugo nego naknadno predocavamo umjetnikov pojam i, opona-
sajuCi umjetnika, naknadno izumljujemo djelo. Zato i tvrdnja da
u raznovrsnome postoji neka sistemska sveza ovdje ima vrlo zna-
Cajan smisao. Ta je sistemska sveza u pojmu umjetnika i svih
onih koji sebe zamisljaju kao umjetnike.
Treba li vasa tvrdnja da u onome raznovrsnom svijesti jest
neka sistemska svezajednako tako znaciti daje tu svijest takoder
stvorio neki umjetnik prema pojmu takve sveze, a da ucenjak o
znanosti taj pojam za njim naknadno izumljuje? Gdje je taj um-
jetnik, kako je i od cega stvorio svijest?
A.: A sto ako to ne bi znaCilo to i ako se slicnost u uspored-
bama ne bi trebala toliko protezati? Sto ako bi stav, koji se cini
dvoznaCnim, trebao znaCiti samo to da se ono raznovrsno svijesti
medu ostalim moZe promatrati takoder i kao da stoji u nekoj sis-
temskoj svezi, iii to da postoje dva nacina da se promatraju i obu-
hvate odredbe neke svijesti, dijelom neposredno, tako sto se tim
odredbama upravo predaje te ih se nalazi onako kako se pokazu-
ju, a dijelom posredno, tako sto se sistemski izvodi kako se one
prema toj sistemskoj svezi moraju pokazivati; dakle, da bi taj po-
gled bio moguc tek posto je tu zbiljska svijest, doduse bez obzira '1
na njezin sadrzaj, ali ne prije nego sto je ona dana, i da on ne bi
bio nigdje osim u onome koji se proizvoljno slobodno za nj odlucio.
Ucenjak o znanosti, dakle, i samo on bio bi umjetnik svijesti, ako
bi tu nekog umjetnika trebalo biti; zapravo, bio bi naknadni izu-
mitelj svijesti, ali ne tako da bi se pretpostavljao i ozbiljno pri-
hvacao neki iskonski majstor i neki njegov pojam po kojemu bi
on bio naCinio svoje djelo.
6.: Dakle, ako sam te dobro razumio, to trebam zamisljati na
sljedeci nacin: postoji neka svijest kao temeljna odredba mojega
Zivota, izvjesna koliko sam to samo ja sam- i dosta. Ta se svijest
pojavljuje kao neko nepovezano raznovrsno - i dosta. Kakva je to
svijest, to znam otuda Sto je imam, a o neCemu daljem na ovom
stajalistu ne trebam pitati.
291
 No sada je osim toga jos mogtuSe da se to raznovrsno sistem-
ski izvede kao da mora biti upravo tako kako jest, ako vee treba
biti svijest. Taj nazor, taj izvod, ta sistemska sveza koja slijedi u
izvodu jesu samo za onoga koji se odluCi na taj pogled i apsolutno
ni za koga drugog, a o necemu daljem od toga ne pita se ni na
ovom drugom stajalistu.
A.: Tako ja to razumijem.
6.: Neka bude tako, premda tvoje mnijenje i ovdje ponovno
shvaeam prije samo historijski nego sto bih ga bas poimao i pre-
ostaju mi jos vrlo mnoga pitanja.
Ali idemo dalje - umjetnik koji stvara pojam nekoga meha-
niCkog uredaja u tom pojmu svodi ono raznovrsno na jedinstvo
jednoga rezultata. Uredaj treba ispunjavati tu iii tu odredenu
svrhu, i ono raznovrsno i njegovo zajedniCko djelovanje sadrZe
prema umjetnikovu pojmu uvjete pod kojima djelo jedino moze
ispunjavati tu svrhu; to jedinstvo jest prije uredaja i cak prije poj-
ma onoga raznovrsnog. Taj potonji nastaje tek kroz pojam jedin-
stva i radi njega, te ga ono i odreduje. Potrebno je bas takvo ra-
znovrsno jer se treba postiCi ta svrha.
Cini mi se da je takav pojam jedinstva potpuno neodvojiv od
pojma neke sistemske sveze. Tvoj ucenjak o znanosti bi prema
tome ipak morao imati pojam nekog takvog jedinstva, neke takve
svrhe i rezultata sve svijesti, na koji hi svodio ono raznovrsno kao
njegov uvjet.
A.: Bez dvojbe.
6.: I on to jedinstvo ne moze naCi tek u sistemu, nego ga
mora imati vee prije nego sto pocinje svoj sistemski izvod, bas
kao sto i umjetnik mora znati koju svrhu treba postiCi svojim dje-
lom prije nego sto potrazi sredstva za tu svrhu.
A.: Nema dvojbe da ucenjak o znanosti mora prije sistema
imati taj pojam jedinstva.
6.: Umjetnik slobodno zamislja tu svrhu, proizvodi je svojim
misljenjem, jer i egzistencija uredaja i njegova svojstva ovise je-
dino o umjetniku. BuduCi da ucenjak o znanosti nikako ne mora
tek proizvesti svijest, nego ana veC postoji neovisno o njemu, i to,
prema tvojoj vlastitoj izjavi, jest onako, kako jest, on to jedinstvo
ne maZe slobodno izmisliti, jer se ono raznovrsno, koje je doista
i bez udjela filozofa dano, mora odnositi na to jedinstvo, i to ta-
koder bez udjela filozofa. Upravo tako on to jedinstvo ne moze,
kako smo veC rekli, ni naCi u svojemu sistemskom izvodu, jer rna-
292
guenost tog izvoda ga pretpostavlja. N apokon, on ga ne moze ni
opazanjem naCi u zbiljskoj svijesti, jer se u njoj prema pretpos-
tavci pojavljuje samo ono raznovrsno, a nipoSto jedinstvo. Dakle,
na koji nacin on treba dospjeti do tog jedinstva?
A.: Za tebe je dovoljno da pretpostavis kako se to dogada pu-
kim sretnim slucajem. Slucaj odgoneee to jedinstvo. Dakako, tu
se radi samo o nasluCivanju, i filozof mora poceti graditi svoj sis-
tern uzdajuCi se u sreeu. Ako se sada u tom istrazivanju pokaze
da se sve raznovrsno svijesti doista maZe svesti na ono Sto se slu-
tilo kao na svoje jedinstvo, onda je time - ali tek time - dokazano
da je njegova pretpostavka hila ispravna. Ona je dokazana djelom,
izvedbom sistema.
6.: Neka bude tako. Ali idemo dalje. - Prije nego sto ima
pojam svojega djela, umjetnik vee poznaje nuzne i nepromjenjive
zakone mehanizma na koje raCuna u povezivanju raznovrsnoga
radi proizvodenja rezultata koji smjera; on poznaje gradu i njezi-
na svojstva iz kojih zeli napraviti ono raznovrsno i na ciju ne-
promjenjivost takoder racuna u svojem pojmu. Upravo bi tako fi-
lozof morao prije svojega izvoda poznavati nepromjenjive zakone
prema kojima bi ana raznovrsno svijesti proizvodilo njezin pret-
postavljen glavni rezultat i, ako se ne varam u svemu, imati neku
gradu koja bi vee hila odredena po tim zakonima; bila, kazem,
bez filozofova udjela.
Da sada ostanem samo pri prvome - otkuda filozof upoznaje
te zakone? Odgoneee li ih mozda takoder samo uz pomoe sreee,
sve dok se time, Sto se po njima iz onaga raznovrsnog svijesti
moze izvesti pretpostavljen glavni rezultat, ne pokaze da su is-
pravni, kao sto opet otuda sto po tim zakonima proizlazi upravo
taj rezultat slijedi da je pretpostavljeni rezultat bio ispravan?
A.: Izrugujes se nauku o znanosti, i to ostroumnije nego sto
je to obicno slucaj. - Ne, nauk o znanosti ne postupa tako kako
ti pretpostavljas, to bi bio oCit krug.
Ostani pri usporedbi koju si odabrao. Ucenjak o znanosti um-
jetnik je koji gradi uredaj svijesti, koji doduse, kako sam tvrdi,
vee postoji, te ga on, dakle, samo naknadno izumljuje; ali on ga
Cisto izumljuje, jer za vrijeme svojega rada ne pogledava na vee
dan uredaj.
Ali velika razlika jest u tome sto graditelj nekog mehanickog
djela ima posla s mrtvom materijom, koju on pokreee, a filozof sa
Zivom, koja se kreCe sama. Ne proizvodi on svijest, nego puSta da
293
 ana pod njegovim ocima proizvodi samu sebe. Aka svijest sada
stoji pod zakonima, onda ee se ana nedvojbeno u tom svojem sa-
moproizvodenju ravnati prema njima; on Ce promatrati i pritom
ujedno otkrivati te zakone, bez obzira na to sto mu nije stalo do
njih, nego samo do njihova rezultata, cjelokupne svijesti.
6.: Svijest koja proizvodi samu sebe, a ipak nije zbiljska, na-
ma svima dodijeljena i poznata svijest?
A.: Niposto; jer ta se ne proizvodi sistemski, vee je njezino
raznovrsno povezano pukim slucajem. Ono sto se proizvodi pod
okom filozofa samo je slika zbiljske svijesti.
6.: Slika koja proizvodi samu sebe? -Vise te uopce ne razu-
mijem, i to neeu moCi prije nego sto mi ukratko ocrtas vas pos-
tupak.
A.: No, do bro. Pretpostavka od koje polazimo jest ta da zadnji
i najvisi rezultat svijesti, to jest onaj spram kojega se sve razno-
vrsno svijesti odnosi kao uvjet spram uvjetovanoga, iii kao kotaci,
opruge i lanci u satu spram satne kazaljke, nije nista drugo nego
jasna i potpuna samosuijest, kao Sto smo ti, ja i mi svi svjesni
samih sebe.
Kazem: kao ti, ja i mi svi, te bas time jednostavno odsijecam
- u skladu s jednom gornjom primjedbom- sve individualno, koje
po pretpostavci sada uopee ne maze pripadati u nas sistem. Ono
sto pripisujes samo sebi, a meni ne, a jednako taka i ja sa svoje
strane, ostaje iskljuCenim, osim aka si uopCe pripisujeS neSto Sto
ne treba pripadati nikome drugom, a jednako taka ja i mi svi.
To da je potpuna samosvijest sada najvisi i zadnji rezultat sve
svijesti, to je, kako je receno, puka pretpostavka koja ocekuje po-
tvrdu od sistema.
Izvod sada polazi od te samosvijesti u njezinoj temeljnoj
odredbi.
6.: U njezinoj temeljnoj odredbi? Sto to znaci?
A.: U pogledu onaga sto u njoj uopce nije uvjetovano bilo ka-
kvom drugom svijeSCu, Sto se, prema tome, nije moglo naCi u izvo-
du, nego od Cega izvod, StoviSe, mora poCi. Ono raznovrsno svi-
jesti sadrzi uvjete potpune samosvijesti - to se pretpostavlja. No
sada hi u toj samosvijesti ipak moglo biti nesto sto ne hi bilo uv-
jetovano niCim drugim. To treba postaviti i od njega poCinje izvod.
6.: A kako to pronalazis?
294
A.: Takoder samo sretnim pogotkom; no kada se ono jednom
pronaslo, tada mu nije potreban niti se maze dati hila kakav dalj-
nji dokaz, nego je neposredno ocito samim sobom.
6.: Sto je to sto je u tome postavljenom neposredno ocito -
makar cu te zasada jos osloboditi od polaganja racuna o samoj toj
ocitosti, toj neposrednoj evidenciji?
A.: To da je to postavljeno ono apsolutno neuvjetovano i ka-
rakteristicno samosvijesti.
6.: N ecu te razumjeti prije nego sto mi navedes to neposredno
evidentno, od cega vi polazite, to apsolutno neuvjetovano i karak-
teristiCno samosvijesti.
A.: To jejastvo, subjekt-objektivnost i nista drugo; postavlja-
nje onaga subjektivnog i njegova objektivnog, svijesti i njezina
svjesnog kao jednoga, i naprosto nista drugo osim tog identiteta.
6.: Vise sam puta cuo da su vas vee u vasoj prvoj tocki, koju
vi ipak morate smatrati posve jasnom i opCerazumljivom, buduCi
da od nje pocinje sve vase sporazumijevanje, nalazili vrlo nera-
zumljivima i povrh toga smije.Snima. NeCeS li mi, da bih znao reCi,
pitaju li me, dati neko pomoeno sredstvo kako da im to uCinim
nesto razumljivijim - aka i ta tocka ne pripada mazda vee jedino
u zbiljski nauk o znanosti, a nipoSto u prethodan izvjeStaj o njoj,
jer te ne bih htio ovim zabtjevom odvoditi s tvojega puta.
A.: Ona svakako pripada u ovaj izvjestaj, jer je to ana vee gore
spomenuta zajednicka tocka nauka o znanosti i zbiljske svijesti
od koje se on uzdize nad prvu. Onaj tko treba steci potpuno jasan
pojam o toj znanosti mora poznavati tocku od koje ana polazi; a
takav se pojam svakako treba proizvesti nasim izvjestajem.
Inace, to sto se cuje, da nas u toj tocki nisu razumjeli, apso-
lutno je nepojmljivo, jer svako dijete koje je prestalo govoriti o
sebi u treCoj osobi i sfuno sebe zoveja, veCje provelo ono o Cemu
se radi i maZe nas razumjeti.
Moram baS ponoviti ono Sto sam veC viSe puta rekao: zamisli
bilo sto, na primjer ovu knjigu koju drzis u ruci. Bez dvojbe mazes
postati svjestan knjige, kao onaga misljenoga, i sebe sama kao
onaga koje knjigu misli. Pojavljujes li se sada sebi kao jednak s
knjigom, iii ste kao dvoje?
6.: OCito kao dvoje. Nikada se ne bih pobrkao s knjigom.
A.: A je li potrebno da je to bas knjiga i bas ova knjiga, da
ne hi sama sebe, ono koje misli, pobrkao s onim misljenim?
295
 6.: Nikako, ja razlikujem samoga sebe od svakog predmeta.
A.: Dakle, u miSljenju te knjige maZeS zanemariti sve ono Ci-
me je mislis kao knjigu i kao ovu knjigu te reflektirati samo na
to da u tom misljenju razlikujes sebe, onaga koji misli, od mislje-
noga?
6.: Bez dvojbe; i doista, odgovarajuCi na tvoje gornje pitanje,
razlikujem li sama sebe od knjige, nisam reflektirao nina sto dru-
go osim na potonje.
A.: Dakle, svaki predmet razlikujes od sebe, onaga koji misli,
i za tebe ne postoji nikakav predmet osim kroz tu razliku i putem
nje?
6.: Taka je.
A.: Sada misli sebe. Bez dvojbe i tu mazes postati svjestan
jednoga koje misli i jednoga koje je misljeno. Razlikuju li se i tu
ono misleee i ono misljeno, trebaju li i tu biti dvoje?
6.: Ne, bas time sto mislim sama sebe ja sam ono misljeno,
jer inaCe ne bihja mislio, i istovremeno ono Sto postaje miSljenim,
jer inace ne bih mislio sebe, nego, recimo, neki predmet, kao knji-
gu.
A.: Dakako, sada si najprije mislio sebe, to jest taj odreden
individuum, tog Gaja iii Sempronija iii kako se vee zoves. No bez
dvojbe mazes apstrahirati od tih posebnih odredaba svoje osobe,
kao sto si gore mogao apstrahirati od posebnih odredaba knjige,
te reflektirati samo na poklapanje misleeeg i misljenog, kao sto
si gore reflektirao na njihovu razliku: i to si u ovom trenutku,
kada si mi o misljenju sebe rekao da ti se u njemu misleee i mi-
sljeno poklapaju, doista i uCinio.
I taka u tom poklapanju nalazis ono Ja kao suprotno objektu,
u Cijem ti se misljenju misleee i misljeno razlikuju, i prema tome
i bitan karakter toga ja; ono zloglasno cisto Ja kojim su si dana-
snji filozofi godinama razbijali glave i jos ga uvijek proglasavaju
psiholoskom varkom, sto smatraju beskrajno zabavnim.
6.: Mazda su vjerovali da bi se takvo cisto ja, stvar koja se
poklapa i vraea u sebe otprilike kao preklopni nozie, iskonski tre-
balo nalaziti u unutrasnjosti, kao posuda za forme kod kantovaca;
marljivo su trazili tu posudu, nisu je nasli i sada zakljucuju da
su se ani koji tvrde da su je vidjeli prevarili.
4·: Svakako, to maze biti. - Kako si ti nasao to poklapanje?
C.: Taka sto sam mislio sama sebe.
296
A.: Misle Ii i drugi ]judi sami sebe?
6.: Aka ne govore, a da ne misle, onda nedvojbeno da; jer svi
I oni govore o samima sebi.
A.: Postupaju Ii pri tom misljenju samih sebe upravo onaka
I
kao sto pritom ti postupas?
6.: Vjerujem dada.
A.: Mogu Ii i ani promatrati taj svoj postupak kao sto si ti
I
upravo promatrao svoj?
6.: U tone dvojim.
A.: I aka to Cine misleei same sebe, onda ee takoder naCi to
poklapanje; no aka to ne Cine, onda ga neCe ni naCi - to je naSe
II mnijenje. Ovdje nije rijec o pronalazenju nekog vee gotovoga, ne-
ij go necega sto se tek treba proizvesti slobodnim misljenjem. Nauk
I o znanosti nije psihologija, koja sama nije nista.
I'~ No sada bih od tebe htio dobiti odlucan odgovor: pretpostav-
j ljas li doista da ja i druga umna biea pri misljenju samih sebe
postupamo upravo onaka kao i ti, to jest da ono misleee i ono
i; misljeno u tom misljenju smatramo jednim?
II
6.: N e samo da to pretpostavljam nego i tvrdim da je to posve
izvjesno i iznimku od toga smatram naprosto nemoguCom. Misao
II Jane nastaje drukcije nego tim postupkom, i sam je taj postupak
misao ja. Dakle, svatko tko misli sebe postupa bas taka.
Il A.: Molim te, moj CitaoCe, zar svojim mislima proniCeS u moju
dusu i u duse svih umnih biea? IIi, kada bi to cak i mogao, jesi
i' li pregledao i prosao sva umna biea da bi mogao nesto tvrditi o
dusama svih njih?
6.: Nikako; a ipak ne mogu povuCi sto sam tvrdio. Da, pos-
tajuCi doista svjestan sama sebe nalazim da tvrdim jos vise nego
sto sam rekao - da osim toga tvrdim da svatko polazeCi od sama
sebe mora to isto tvrditi s obzirom na sve druge.
A.: A kako dolazis do tih tvrdnji?
6.: Kada postanem doista svjestan sama sebe, nalazim da je
s mojim postupkom neposredno povezano neodoljivo uvjerenje,
koje ne dopusta zabunu, da ni ja ni bilo koje umno biee nikada
neee moCi drukcije postupati.
A.: Dakle, tim postupkom sebi i svim umnim bieima propisu-
jes zakon i u tome imas ujedno primjer gore spomenute neposre-
dne evidencije.
l 297
 No sada se vratimo svojem naumu!
Tu temeljnu i karakteristiCnu odredbu samosvijesti filozof jos
nalazi izvan svoje znanosti i neovisno o njoj. Ona se ne moZe do-
kazati u znanosti i kao stav nije za dokaz uopce sposobna. Ona
je neposredno jasna. Ona se ni kao nacelo nauka o znanosti ne
maze dokazati drukcije nego samim Cinom, to jest time sto je,
pode li se od nje, doista moguc trazeni izvod.
U tom se izvodu sada postupa na sljedeci nacin: pri misljenju
sama sebe, kaze ucenjak o znanosti, postupam, dakle, taka kako
smo upravo vidjeli. Nadovezuje li se mazda sada na taj postupak
neki drugi, taka da dobivamo neku novu temeljnu crtu svijesti, a
na nju pak opet neki treci itd., sve dok ne dospijemo do posve
odredene samosvijesti te taka dobijemo sistemski izvod cjeline?
6.: Opet te ne razumijem. - Pitas, nadovezuje li se nesto
drugo, nedvojbeno neka odredba svijesti. A kako bi se nadovezi-
vala, na Sto i u Cemu? Barem ja u netom provedenom miSljenju
nisam postao svjesnim nicega drugog osim identiteta mislecega i
misljenoga.
A.: A ipak si, u skladu s mojim zahtjevom i sa svojom vlasti-
tom primjedbom, apstrahirao od ponecega drugoga sto si u mi-
sljenju sama sebe ujedno mislio? To si ipak trebao uciniti; a to
sto je odijeljeno u zbrkanu stanju, u kakvome lezi, ponovno uzeti,
to ne bi znanost nikamo vodilo.
Ali cak se i u toj apstrakciji, u kojoj si trebao obubvatiti svoje
miSljenje, na nj neSto nadovezuje, i naCi CeS to ako samo dobra
pogledas. Ne izgleda li ti, na primjer, to misljenje sebe sama kao
prijelaz iz nekoga drugog stanja u to odredeno?
6.: To je svakako tocno.
A.: Vjerujes li i ovdje da ce taka izgledati i svakome drugom
i da ce on to jednako taka naCi aka samo dobra pogleda?
6.: To svakako vjerujem, aka se dobra promotrim, i to i od
drugih ocekujem. Ovdje nalazim onu istu neposrednu evidenciju
kao gore.
A.: Na isti nacin sada se na tu pojavu, aka se ana samo dobra
promotri, veZe neka druga, a na tu pod istim uvjetom neka treCa,
i taka nauk o znanosti napreduje korak po korak dok ne iscrpi
sve raznovrsno svijesti i zavrSi u savrSeno izvedenoj odredenoj
samosvijesti.
I taka je u stanovitom pogledu sam ucenjak o znanosti onaj
koji proizvodi svoj sistem svijesti, sto opet u jednome drugom po-
298
\
AL
gledu proizvodi sama sebe. Onaj prvi, naime, pruza povod i uvjet
samoproizvodenja. No dok on misli i konstruira ono sto smjera,
nastaje mu naprosto nuzno nesto drugo, sto nikako nije smjerao
i sto prate evidentna uvjerenja da jednako taka mora nastajati
svim umnim biCima.
Ucenjak o znanosti s potpunom slobodom praizvodi samo is-
kon i prvi clanak tog Janca. Od tog iskona on je voden, no nije
tjeran. Svaki novi Clanak koji mu nastaje pri konstrukciji pretho-
dnoga mora opet slobodno posebno konstruirati i tada ce se na
taj ponovno prikljuCiti neki novi, s kojim ce postupati kao s pret-
hodnim, te na taj nacin postupno nastaje njegov sistem. Ovdje se,
dakle, u tom nadovezivanju jednoga raznovrsnog na drugo ocituju
zakoni svijesti o kojima si pitao. Njemu naposljetku i nije stalo
do njihova obuhvacanja, nego samo do njihova rezultata.
6.: Sjecam se da sam cuo kako vam se priznaje da bi vas sis-
tern bio ispravan i konzekventan kada bi vam se priznalo vase
nacelo. Kako stoji s tim prigovorom?
A.: Aka sene radi o tome da se mazda posve pogresno shva-
Caju mjesto i znaCenje i Citava sistema i naCela te da se uzimaju
u jednome smislu u kojemu nisu ispravni, pa se nikako ne mogu
ni dokazati - ukratko, aka se ne uzimaju, recimo, psiholoski -
onda zahtjev da im se dokaze nacelo maze znaCiti samo nesto od
sljedecega.
IIi ani traze neki dokaz da mi imamo pravo filozofirati onaka
kako filozofiramo, a niposto onaka kako filozofiraju ani. Taj bi se
njihov zahtjev mogao bez daljnjega odbiti iz vrlo naravnog razloga
sto svaki covjek neprijeporno ima pravo da se bavi znanoscu ko-
jom zeli. Sarno dopustite da nas nauk o znanosti vazi kao pose-
bna, varna joS nepoznata znanost, a za uzvrat Cerna mi dopustiti
da i vase filozofije vaze kao sve ono cime ih vi proglasavate. Taj
biste dokaz mogli od nas traziti samo kada bismo mi rekli da vase
filozofije nisu nista - sto, doduse, i mislimo i sto na odgovaraju-
cem mjestu i kazemo. No taj se dokaz potpuno i odlucujuce izvodi
samo kroz sav naS nauk o znanosti i oni se, prema tome, neko
vrijeme, prije nego Sto im se moZe pruZiti dokaz naSega prava na
taj postupak, ipak moraju posvetiti studiju te znanosti. - IIi za-
li
htijevaju da se stav kao nacelo sistema dokaze prije sistema, sto
je besmislen zahtjev. IIi zele da im se istina sadrzaja toga stava
demonstrira rasclambom pojmova koji u njemu leze. To bi doka-
299
 zivalo da nemaju nikakav pojam ili smisao za znanstvenost, koja
nikada ne poCiva na pojmovima, nego uvijek samo na zoru nepo-
sredne evidencije. Tada bi ih se moralo napustiti, ne troseCi vri-
jeme na njih.
C.: No doista se bojim da je bas to posljednje ona tocka koja
njima smeta. Ako se svatko smije pozivati samo na svoj zor i oCe-
kivati da ga dijele svi drugi, ne izvodeci svoj dokaz uredno iz poj-
mova, onda on moZe tvrditi sve Sto hoCe, svaka ludost mora ostati
nekaZnjena i Sirom su otvorena vrata svakoj sanjariji; bojim se
da ce tako reci.
A.: U tome ih nitko ne moze sprijeCiti; a njima slicni neka im
i vjeruju. Oni su za znanost posve izgubljeni. No tebi, moj citaoce,
koji si nepristran i kojemu ipak - bez obzira na to sto se neces
upustati u sam studij filozofije niti se uzdignuti do zora karakte-
risticnog za tu znanost - treba pomoCi da dospijes do pojma o
filozofiji, narav i mogucnost tog zora mogu se opisati drugim, lak-
Sim primjerima.
Ti svakako prihvacas da je ravnocrtan trokut dvjema strani-
cama i kutom medu njima ili jednom stranicom i njezinim dvama
kutovima potpuno odreden, to jest da se, pod pretpostavkom da
su dani ti dijelovi, moraju dodati upravo onakvi drugi dijelovi ka-
kvi se dodaju, ako to treba biti trokut?
C.: To prihvacam.
A.: Ne bojis lise da bi se ipak mogao pojaviti slucaj u kojemu
ne bi bilo tako?
C.: Toga se niposto ne bojim.
A.: IIi se mozda bojis da bi bilo koje umno bice koje bi samo
razumjelo tvoje rijeci poricalo tu tvoju tvrdnju?
C.: Ni toga se ne bojim.
A.: Zar si svoj stav iskusao na svim moguCim trokutima, iii
si se mozda kod svih mogucih umnih bica raspitao o tome slazu
li se?
C.: Ta kako bih to mogao!
A.: Kako, dakle, dolazis do tog uvjerenja, koje treba najprije
za tebe vaZiti za sve sluCajeve bez iznimke, a potom za sva druga
umna bica, takoder bez iznimke?
C.: Ostat cu pri prvom slucaju, gdje su se pretpostavljale dvije
stranice i kut medu njima. - Ako doista razmislim, to se dogada
na sljedeCi nacin: u svojoj masti crtam bilo kakav kut s ogranice-
nim stranicama, Sto drukCije i ne mogu, zatvaram otvor medu
300
..;;:.;,
krakovima tog kuta ravnom crtom, ustanovljavam da je naprosto
moguca samo jedna ravna crta koja bi zatvarala taj otvor, da ona
na objema stranama na dane krakove nalijeze s odredenim nagi-
bom (tvoreci stanovite kutove), te da naprosto moze nalijegati sa-
roo pod tim nagibima.
A.: Sada je pak tvoj proizvoljno povucen kut ipak bio odreden,
bio je kut od toliko i toliko stupnjeva. IIi nije tako i mozda si
opisao neki kut uopce?
C.: Ta kako bih mogao? Ne mogu opisati nikakav drugi kut
osim nekoga odredenog, premda mozda ne poznavao njegovu mje-
ru niti je namjeravao utvrditi. On mi pukim opisom postaje odre-
denim.
A.: I tako su takoder i pretpostavljene stranice bile odredene,
one su bile stranice neke stanovite duzine. - Prema tome bi (jer
postedjet cu te mnostva drugih poteskoca) s pravom mogao reCi:
u tom odredenom slucaju, pretpostavljajuci taj odreden kut i te
odredene stranice, trokut se moze zatvoriti samo jednom mogu-
com stranicom, onom odredenom koja ti nastaje, te samo jednim
moguCim parom kutova, onim odredenima koji ti nastaju. Jer u
tvojem nutarnjem opazanju, koje oCito polazi od odredenih pret-
postavki, ipak ne lezi nista vise. Sada bi mogao pokusati s nekim
drugim kutom i s nekim drugim stranicama, te bi o njima mogao
reci to isto kada bi u opazanju bio jednak slucaj, i tako uvijek
dalje. Ali nikada to ne bi mogao reCi o slucajevima na kojima to
nisi iskusao, a najmanje bi to mogao tako drsko i smjelo besko-
nacno protegnuti na sve slucajeve koje svojim pokusima nikako
ne moZeS iscrpsti.
Neces li zato mozda ispraviti svoj izraz i svojom se tvrdnjom
ograniCiti na one sluCajeve u kojima si je iskuSao?
C.: Ako se dobro promo trim i bacim pogled u svoju unutra-
snjost, niposto. Nikako ne mogu izbjeCi da svojoj tvrdnji pripisem
beziznimnu opcevaljanost.
A.: Ti mozes proizvoljno uzdizati do opcenitosti mnoge sluca-
jeve u kojima je ona bez iznimke uvijek bila tocna, i samo analo-
gno, usljed navike, asocijacije ideja ili kako ce se to vee htjeti na-
zvati, oCek.ivati sliCne sluCajeve.
C.: Ne vjerujem. Jedanjedini pokus posve mi dostaje i, jedna-
ko kao i tisucu njih, sili me da donosim opCi sud.
301
 A.: Doista, ja to jednako taka ne vjerujem; i onaj stav o pro-
izvoljnom uzdizanju u opeenitost mnogih slucajeva koji se zadese
cini mi se nacelom apsolutnog bezumlja.
No sada mi, moj citaoce, dopusti da budem ponesto nasrtljiv
i ne pustim te prije nego sto mi polozis racun 0 tome kako se
tvojim gore opisanim postupkom u konstrukciji trokuta maze ute-
meljiti opeenitost tvojih tvrdnji, od koje svakako ipak ne zelis
odustati.
6.: Ocito je da u opeenitosti svoje tvrdnje apstrahiram od
odredenosti kuta i stranica koje sam pretpostavio i zatvorio tre-
eom stranicom; to je fakticno i slijedi pukom analizom same moje
tvrdnje.
Prema tome, i u samoj sam konstrukciji trokuta i u svojem
promatranju te konstrukcije, na kojemu se napokon temelji moja
tvrdnja, takoder morao apstrahirati od te odredenosti, samo sto
toga nisam postao posve svjesnim, jer inaCe hi u konkluziji nuZno
moral a biti sadrzano ono sto bi bilo sadrzano u premisi. No kada
se apstrahira od sve odredenosti kuta iii stranica, tada ne preos-
taju nikakvi kutovi i stranice kao pred nama dani predmeti; da-
kle, mojemu promatranju ne bi preostajalo nista iii, aka mazda
jedino promatranje nekoga pred nama danoga nazovete opaZa-
njem, Sto mi se Cini da sam primijetio, ne hi preostajalo baS ni-
kakvo opazanje. A buduei da sada ipak mora preostati neko pro-
matranje te nesto kao njegov sadrzaj, jer inace ne bih tvrdio bas
nista, to sto preostaje ne maze biti nista drugo nego moje puko
povlacenje crta i kutova. Dakle, to bi moralo biti ono sto sam za-
pravo promatrao. - A s tom se pretpostavkom vrlo dobra podu-
dara i ono cega sam o tom postupku doista i razgovijetno svjes-
tan. OpisujuCi svoj kut uopee nisam kanio opisati neki kut od
toliko i toliko stupnjeva, vee samo uopee neki kut, niti stranice
takve duZine, veC samo uopCe neke stranice. One nisu za mene
bile odredene mojom namjerom, vee nuznoseu. Kada je dolazilo
do zbiljskog odredivanja, one su mi se naprosto pokazale odrede-
nima, a Bog zna zasto upravo taka kako su se pokazale.
Ta je pak svijest o mojem povlacenju crta, koja lezi iznad sva-
kog opazanja, bez dvojbe ono sto nazivate zorom.
A.: Tako je.
6.: Sada bi s tim zorom mojeg konstruiranja nekog trokuta,
da bi se utemeljila moja opea tvrdnja, moralo biti neposredno po-
vezano apsolutno uvjerenje da nikada i ni u kojem slucaju ne mo-
302
gu konstruirati drukcije; dakle, u zoru bih odjednom i jednim po-
gledom neposrednom svijeseu, koja ne bi bila svijest toga odrede-
nog konstruiranja, nego naprosto svega mojeg konstruiranja uop-
ee, i to kao takvog, zahvaeao i obuhvaeao Citavu svoju sposobnost
konstruiranja. Prema tome, stav, kako su trima dijelovima tro-
kuta odredena ostala tri zapravo bi znacio da je mojim konstru-
iranjem tih triju dijelova odredeno moje konstruiranje ostalih tri-
ju te da opeenitost koju postavljam nikako nije nastala obuhva-
Canjem raznovrsnoga pod jedinstvo, nego, StoviSe, izvodenjem
beskonacnoga raznovrsnog iz jednog pogleda njegova obuhvaee-
nog jedinstva. g,
A.: Sada, nadalje, ocekujes da taj stav u njegovoj opeenitosti
takoder opeenito i bez iznimke prihvaeaju sva umna biea?
6.: Ocekujem; i jednako se tako ne mogu odreei tog zahtjeva
za opeevaljanoseu za sue kao ni zahtjeva za opeevaljanoseu svih.
Da bih ga utemeljio, morao bih pretpostaviti da u onom neposre-
dnom zoru svojega postupka taj svoj postupak nisam zreo kao
postupak ove iii one odredene osobe, koja bas jesam, nego kao
postupak nekog umnog biea uopee, s neposrednim uvjerenjem da
to naprosto jest taka. Taj bi zor bio, prema tome, obuhvaeanje
naCina djelovanja uma uopCe, koje kon~tituira s3.mo sebe nepo-
sredno kao takvo, i to odjednom i jednim pogledom; te ni ta op-
eevaljanost za sve osobe ne bi bila nastala skupljanjem mnogoga
pod jedinstvo, nego, stovise, izvodom beskonacno razlicitih osoba
iz jedinstva istoga uma. Moze se pojmiti kako se neposredna evi-
dencija, nuZnost i opCevaljanost svih i za sve, dakle sva znanstve-
nost, temelji na tom zoru i samo na njemu.
A.: Vrlo si dobro razumio sama sebe i zelio bih da svim cita-
ocima, ciji si ti predstavnik, mozes uciniti stvar jednako tako poj-
mljivom.
Sada mazes sam prosuditi kakva je vrijednost onog prigovora
protiv utemeljenja naSe znanosti zorom i u kojoj se mjeri u znan-
stvenim raspravama maZe raCunati na one koji ga iznose.
Kada bi se sada nauk o znanosti temeljio na tom zoru, koji
si upravo pokazao i opisao kao uvjet geometrije, ali na tom zoru
u njegovoj najvisoj apstrakciji, te bi izlagao Citav niz takvih zoro-
va - da, kada bi cak i polazio od njega u njegovoj najvisoj ap-
strakciji, kada bi taj zor za sama sebe, dakle sam opCi urn, koji u
svojem jedinom sredistu sama sebe obuhvaca i zauvijek odreduje,
bio prvi clanak u tom lancu, dakle kada bi taj urn koji shvaea
303
 sama sebe kao urn bio ono veC gore opisano Cisto J a u najviSem
smislu te rijeCi, onda maZeS, poznajeS li inaCe literaturu na.Seg
doba, lako pojmiti zasto ucenjaci druge polovice osamnaestog sto-
ljeca to cisto Ja u sebi uopce nisu mogli pronaCi. Ujedno ce ti
postati jasno kakvi su to !judi koji zele i nadmasiti princip nauka
o znanosti, dakle apsolutan zor uma samim sobom te vjeruju da
je on doista nadmasen.
6.: Dakle, nauk o znanosti pocinje od onoga Cistog Ja iii zora
u njegovoj najvisoj apstrakciji, ali svakim korakom koji cini u njoj
lancu se dodaje nov clanak, Cije se nuzno dodavanje pokazuje
upravo u zoru?
A.: Tako je; kao sto je i u geometriji, gdje se u svakome novom
stavu onome dotadasnjem dodaje neko novo, kojega se nuznost
dokazuje takoder samo u zoru. Tako mora biti u svakoj realnoj
znanosti, koja doista napreduje, a ne okrece se samo u krug.
6.: Rekli su mi da vi svu svoju znanost razmatate iz pretpos-
tavljenog pojma onoga Ja kao iz kakva luka, da ne Cinite nista
drugo osim sto analizirate taj pojam i pokazujete kako su svi pre-
ostali pojmovi koje postavljate vee sadri\ani u njemu, premda tam-
no, i da se upravo neki takav pojam zove temeljnim pojmom, a
stav u kojemu se on pojavljuje nacelom.
A.: Bio si doista dobrohotan kada si dopustio da te tako na-
samare.
6.: Vjerujem da sada jasno uvidam kako mozete postaviti svo-
ju znanost, a takoder vidim i na cemu se temelji vas zahtjev za
opcevaljanoscu kao znanost - naime na zoru koji je zor postupka
sveg uma i, prema tome, vaZi za sve koji Ce postupati poput vas,
to jest u sebi proizvoditi tu znanost. Ukratko, proizvod vase zna-
nosti, polazeci od prihvacene pretpostavke, moguc je naprosto sa-
mo onako kako ste to vi ucinili, kao sto se neki trokut, posto su
pretpostavljena tri njegova dijela, moze zatvoriti naprosto samo
tom stranicom i tim kutovima. Pretpostavi li se da u zoru doista
mozete dokazati sto tvrdite, nemam nista protiv vaseg zahtjeva,
sve dok proizvod svoje znanosti smatrate pukim proizvodom svoje
maste i niCime vise; kao sto i taj cesto spominjan trokut takoder
nije nista drugo nego takav proizvod.
No, kako zakljucujem iz tvojih gore navedenih izjava, vi ni-
posto ne ostajete pri tome. Ne zadovoljavate se prikazati kako vas
proizvod postoji sam u sebi i podudara se sa samim sobom, nego
ga napustate i idete iznad toga. On treba biti slika istinske zbilj-
304
ske svijesti koju svi imamo, dane bez ikakva udjela filozofije; u
toj svijesti treba lezati isto ono raznovrsno te treba biti upravo u
onom medusobnom odnosu u kojemu je u proizvodu vaseg siste-
ma. - No ipak priznajem da ni sam posve ne shvacam sto o tome
zapravo tvrdite, a jos manje kako zelite utemeljiti bilo kakav dalj-
nji zahtjev osim onoga koji sam vam upravo dopustio.
A.: Ti i geometriji dajes neku primjenu na zbiljsku svijest u
zivotu te je - jednako kao mi nauk o znanosti - smatras slikom
jednoga dijela zbiljske svijesti. Sarno objasni i utemelji taj svoj
zahtjev. Mozda ce se bas time utemeljiti i nas.
u znanstvenoj geometriji vuces crtu kojom svoj proizvoljno
odreden kut zatvaras njegovim proizvoljno povucenim stranica-
ma. U polju nailazis na trokut s nekim samim sobom odredenim
kutom i nekim samim sobom odredenim stranicama koje izmjeris.
Je li ti sada jos potrebno da mjeris i trecu stranicu?
6.: Nikako, nego uz pomoc nepromjenjiva odnosa te trece
stranice spram dvaju drugih i spram nasuprotnog im kuta, koji
mi je odnos poznat iz geometrije, mogu njezinu zbiljsku duzinu
naCi pukim raCunanjem.
A.: A sto to znaci: njezinu zbiljsku duzinu?
6.: Kada bih je, recimo, doista izmjerio svojim instrumenti-
ma, kako sam izmjerio prve dvije, to hi mjerenje davalo upravo
istu onu duZinu do koje sam doSao raCunajuCi.
A.: I u to si cvrsto uvjeren?
6.: Jesam.
A.: I isti si postupak spreman primijeniti kod svih moguCih
trokuta na koje bi mogao naiCi i ne bojis se da bi se ipak mogao
zateCi neki koji bi tvorio iznimku od pravila?
6.: Toga se ne bojim, i naprosto je nemoguce da bih se bojao.
A.: Na cemu bi se moglo temeljiti to tvoje cvrsto uvjerenje o
ispravnosti tvojeg odredivanja zbiljskih mjera te trece stranice,
neovisno o bilo kakvu njezinu zbiljskom mjerenju i prije njega?
6.: Ako doista razmislim, onda to moram zami.Sljati i izricati
otprilike na sljedeci naCin: ako se kao odredene pretpostave dvije
crte i kut medu njima, onda se taj kut moze zatvoriti samo je-
dnom mogucom odredenom stranicom, dakle koja je u tom odre-
denom odnosu spram pretpostavljenih dijelova. To vazi za kon-
strukciju trokuta u slobodnoj masti te zorom postaje neposredno
jasnim i izvjesnim.
305
 Sada bez daljnjega i s istom izvjesnoscu, kao da je i to sadria- clara; kao sto se mjerenje crte, aka se tacna mjeri, sigurno podu-
no u zoru, sa zbiljskim trokutom postupam prema naCelima ona- dara s racunom. To i nista drugo treba znaciti zahtjev nauka o
ga koji je samo konstruiran. Dakle, fakticno pretpostavljam da je znanosti za valjanoSCu joS i izvan nje same, u zbiljskom Zivotu;
pravo na tu primjenu doista saddano u zoru; zbiljsku crtu pro- taka se taj zahtjev, kao i cijela znanost, temelji na istome nepo-
matram kao da je taka reCi - kazem taka reci - nastala mojom srednom zoru.
slobodnom konstrukcijom, te taka s njome i postupam. Kako s I taka vjerujem da sam ti dao dostatno jasan pojam, ne samo
njezinim nastankom doista stoji, o tome ne pitam; mjerenje je ha- o namjeri nauka o znanosti uopCe veC i o njegovu postupku te o
rem ponovno, naknadno konstruiranje dane crte i o njemu sam temeljima tog postupka. Nauk o znanosti konstruira cjelokupnu
prisiljen pretpostaviti da je potpuno jednako iskonskom, samo ra- zajednicku svijest svih umnih bica naprosto a priori, po njezinim
di usporedbe pretpostavljenom konstruiranju te crte, 0 cijoj se temeljnim crtama, bas onaka kako geometrija konstruira opce na-
zbiljnosti iii nezbiljnosti inace ne pitam. Cine na koje sva umna biCa naprosto a priori ograniCavaju pros-
A.: I time si ujedno vrlo jasno opisao kako stoji sa zahtjevom tor. On pocinje od najjednostavnije i posve karakteristicne odred-
nauka o znanosti za valjanoscu u zbiljskoj svijesti. Kao sto se u be samosvijesti, zora iii jastva, te, pretpostavljajuci da je potpuno
iskonskoj konstrukciji trokuta treca stranica nalazi odredenom odredena samosvijest zadnji rezultat svih drugih odredaba svijes-
drugima dvjema te kutom medu njima, upravo se taka, po nauku ti, nastavlja sve dok je ne izvede; to Cini taka sto se na svaki
o znanosti, u iskonskoj konstrukciji nesto stanovito u svijesti na- clanak Janca uvijek nadovezuje neki novi, o cemu joj je u nepo-
lazi odredenim necime drugim u svijesti. No to su samo odredbe srednom zoru jasno da se jednako taka mora nadovezivati kod
svijesti koje su stvorene slobodnom mastom, a nikako nisu zbilj- svakoga umnog bica.
ske, kao sto ni geometrove crte nisu crte u polju. Postavi Ji se da je Ja = A, onda se u zoru konstruiranja toga
Sada doista nastupi neka tamo stvorena odredba svijesti, kao A nalazi da se na nj neodvojivo nastavlja neko B; u zoru konstru-
Sto se u polju nailazi na neki kut i dvije stranice Cija je slobodna iranja toga B da se na nj opet nastavlja neko C; i taka dalje sve
konstrukcija bila moguca. Jednako taka cvrsto mazes vjerovati da dok se ne dospije do zadnjeg clanka toga A, potpune samosvijesti,
su sa zbiljskom odredbom svijesti, koja je nastupila, ujedno u zbi- koja se pojavljuje kao samom sobom zatvorena i potpuna.
lji nastupile i one koje su se u slici nasle kao od nje neodvojive,
i to da su one sigurno nastupile onaka kako su se tamo opisale,
te ces, aka promotris, naCi da je doista taka. u to je svatko tko
se uzdigne do te spekulacije jednako onaka uvjeren kao sto je ge-
ometar uvjeren u to da ce mjerenje zbiljske crte potvrditi njegov
racun. Odredbe zbiljske svijesti, na koje je on prisiljen primijeniti
zakone slobodno konstruirane svijesti, jednako kao sto je geome-
tar prisiljen na trokut na koji je naisao u polju primijeniti zakone
slobodno konstruiranog trokuta, za njega su sada takoder taka
reei rezultati iskonske konstrukcije te se s njima u onoj prosudbi
na taj nacin i postupa. On ne pita je li se sada doista dogodila
neka takva iskonska konstrukcija svijesti prije sve svijesti; da, to
pitanje za nj nema bas nikakva smisla.
Sudenje je harem naknadno konstruiranje, kao sto je kod ge-
ometra mjerenje. Ono se mora podudarati s nekim radi usporedbe
pretpostavljenim iskonskim konstruiranjem onaga 0 cemu se pro-
suduje te se, aka se ispravno sudi, s njime posve sigurno podu-

306 307