Knjiga o

Tunguzima

Sastavi i pripremio za štampu

Goran (Milana) Tunguz
 KNJIGA O
TUNGUZIMA

Prvo izdanje
Como januar 2020
"Porodica znači da niko nikada nije zaboravljen"
Dejvid Ogden Stajers

PREDGOVOR
Nevesinje, 24.12.2019.

Poštovanim i dragim Tunguzima

Penegirik istini o porodici

Božije tkanje svilene čipke duša na Zemlji izraženo je u formi
ljudskih rodova i porodica. Svaka pojedina duša jedna je važna,
predivna i jedinstvena nit, bez koje ta čipka ne bi bila potpuna.
Nepotpuna čipka nije ni lijepa, ni sveta, ni smislena, pa onda više ni
posebna, ni bilo kome značajna. Pošto nesavršenost ne postoji u djelu
Svečudotvorca i Svestvoritelja, i Neba i Zemlja, i ove Vaseljene i
nepreglednih i beskonačnih okeana svih ostalih - istih, a različitih - to
onda harmonija ljudskih rodova i svake pojedine porodice savršeno
blistaju na Suncu životvornom, slapu božanske milosti koji ne samo
da ih održava u životu, nego i ističe svu njihovu posebnost i
bogomdanu divotu. Koliko smo svjesni da smo bića Bogonaklonosti
same? Ljubavi toliko čiste da su najdragocjeniji metali i kristali
Zemlje, zlato i dijamanti, samo daleki i blagi odrazi Nje,
preuzvišene? Zemaljska dolina suza još je nije svjesna i ne poznaje
je. Naslutimo tek da postoji nešto mnogo dublje iza osjećaja
pripadnosti koji nas prožme dok na saboru porodice okupljeni
sjedimo jedni uz druge i razgovaramo o naizgled nevažnim temama.

1
Neobičan fluid struji tada medju nama, a da mu izvor ne poznajemo.
Vibrira tada energija ljubavi svig drevnih duša koje su nekada
pripadale našem rodu i porodici, duša naših čestitih predja, kundjena
i kundjenica, čukundjedova i čukunbaba, pradjedova i prabaka, onih
izvornih korijena stabla naše porodice. Pozdravljaju nas nijemo,
izdanke istoga stabla, zadovoljni što nastavismo njihovu zemaljsku
misiju mudjusobnog posejanja bratstva i ljubavi, sve više se bližeći
veličanstvenom saznanju da je svako od nas kap gore pomenutog
vaseljenskog okeana, sa istim njegovim osobinama, što radja
sačinjenijem da svako od nas, ma koliko različit, a opet isti drugima,
na taj način postaje topli i moćni – okean sam.

Goran Duka

Penegirik (starogrčki πανηγυρικός) "govor primjeren јavnom

skupu") je naziv za javni govor u nečiju pohvalu koji se
tradicionalno održavao na skupovima u antičkoj Grčkoj.

Na grobu harambaše

Nevesinje i Hercegovina uvijek su bili otadžbina Hristolikih ratnika.

Naša kolektivna svijest sadži tu informaciju i mi od malih noga
osjećamo da smo blagoslovljeni stalnim ispitima čojstva i junaštva.
Ne pamtimo veći od „Nevesinjske puške“, iz one sada već davne
1875. g. Možda je bilo i većih, ali mi za njih danas ne znamo. Nije
nam dato. Mali smo. Samo smo „srpska iskra baklje zvane Rusija“,
one koja uvijek plane kad treba. Možda mu je, ipak, uz bok bio ovaj
nevesinjski Mitrovdan iz 1992. g. Kada su opet gorjeli nebo i zemlja,
koja se iz sata u sat natapala potokom lipćuće ljudske krvi.
Zagluvljujuće kanonade teškog topovskog oružja bile su paklena

2
muzika koja je pozdravljala diše na ispraćaju u vječni mir. Igrom
slučaja, koji nikad nije slučaj tek, stojeći sa poštovanjem ispred
groba harambaše Petra Tunguza, sa razlogom na osamljeni vrh iznad
nepredvidivih Morina uzdignut, a vjetrom i ko zna kojim još sve
silama oštećen i tako neprilično ranjen i oskrnavljen, prože me
osjećaj duboke zahvalnosti i ljubavi. Preplavi me dodatno i sasvim
nevjerovatan i neočekivan osjećaj da sam – poznavao Pera...!? Svaka
ćelija moga tijela u momentu je postala ispunjena prepoznavanjem.
Poznajem taj neukrotivi gorštački damar od Boga pomazan, ne samo
kao odjek iz zajedničke nam i udaljene prošlosti, već isti onaj koji
sam na svoje oči gledao da izbija iz pogleda moje braće u ofanzivi
koja je u naše vrijeme prijetila da proguta vavjeko junačko Nevesinje.
Isti taj damar tukao je u venama Nevesinjaca i Hercegovaca ovoga
vremena. Shvatih tada da će on isti takav ostati i u onima svih
budućih naraštaja našega roda. Bože Svevišnji, hvala Ti na tom
blagoslovu! Najmanje što sam mogao bilo je da pokrenem obnovu
harambašinog groba. Jer, on je i kameni putokaz svima. Opomena
onima koji imaju nečasne namjere Srpstvu i srpskoj Hercegovini. A
podsjećanje svima bližim i daljim pripadnicima toga maloga, a
slavnog roda na to kako uspravan treba da je gorštački htast, da bi
ostao vječan i vavjek,na ponos i diku rodu, a čudjene Svijetu
vaskolikom!

Vojin Gušić Nevesinjski

3
2012.год. Делегација Борачке организације Невесиње пале
свијеце код споменика, (с лијева на десно)
Зоран Лојпур, Милан Шиљеговић и Војин Гушић

4
Karta dijela Gornje Hercegovine

5
6
1 – PORIJEKLO

Po predanju, familija Tunguz je porijeklom iz sela Stabna (sadašnja

Crna Gora, opština Plužine). Predeo oko izvora i gornjeg toka rijeke
Pive (nekad zvani gornja Hercegovina) naseljavalo je u XVI vijeku
pleme Piva. To pleme su činili brastvenici Radojčići, Tufegdžići,
Adžići, Lješevići i Rasojevići. Po predanju Tunguzi su se odvojili od
bratstva Rasojevića i prerasli u bratstvo za sebe. Tada, kao i većini
Tunguza danas, krsna slava je Jovandan. U selu su prije postojali
Tunguzovi mlini, Tunguzove torine i Tunguzovo kućište,
Tunguzovo guvno, Tunguzovo vrelo. Danas su ostali samo
Tunguzova snežnica (Brstekač iznad Stabna), Tunguzov vrt (Stubica)
i Tunguzove Lužine (Stabna). Po kazivanju Pere Tunguza, iz Stabna
su bili primorani pobjeći u XVII vijeku zbog osvete Turaka. Naime,
ljudi bega Čengića iz Foče su oteli i poturčili jednu lijepu devojku od
Tunguza. To je bila sramota za familiju, pa su za osvetu Tunguzi oteli
jednu devojku bega Čengića i pokrstili je u manastiru Piva gdje su je
i vjenčali za jednog Tunguza. Po predanju brastvenici Tijanići i
Radojčići, da bi se dodvorili begovima, privedu Turke, koji su pobili
Tunguze. Jedini su uspjeli da pobjegnu Živalj i Labud, koji se
nastanjuju u Nevesinjskom kadiluku, u selu Slato.
O samom nastanku prezimena Tunguz jedini pisani trag nalazimo u
knjigama profesora Danila Tunguz Perovića gdje u jednom dijelu
navodi riječi svog oca Pera i njegov odgovor na pitanje otkud
prezime Tunguz:
“E moj serdare Tunguz” reče Bajo Žuti, “nešto ću te pitat’ u ime svih
tavničara, otkud nosiš to prezime koje nema korjena ni srpskog ni
slovenskog?”
“Kad me pitaš Bajo”, odgovori moj otac, “da ti i to
kažem. Moji su stari iz Pive, iz sela Stabana, ispod Staban grada –
tvrdjave. Tu su nekad živjela dva brata, Rudjo i Branilo. Od Rudje su

7
Gagovići i druga bratstva koja su nikoljštaci, a od Branila su
Lješevići, Tunguzi,Tijanići, Radojčići i drugi, koji su jovanjštaci.

slava Tunguza je Sv. Jovan krstitelj

Piva je pod Turcima imala svoju autonomiju, seljaci su imali svoju

zemlju, sa njima je upravlj’o nasljedni vojvoda od kuće Lješevića i
plaćali su odsjekom danak Turcima. Gagovići su sagradili manastir,
arhimandrit Arsenije, koji je iš’o 1803 godine do ruskog cara i trazio
odobrenje za podizanje ustanka. Moji stari bili su ljudi nemirnog
duha, vodili su čete u susjedne kadiluke, sjekli Turke i dogonili
plijen. Poznate su ‘arambaše iz tog vremena Tomo i Vasilj. Do tada
su se moji stari prezivali ili Lješevići ili Tijanići. Ali zbog nemirnog
duha, buntovne krvi, odmetanja u hajduke, traženja pravde,
nepodnošenja zuluma i tiranije, Turci su moje stare prozvali
Tunguzima, za razliku od mirnih Pivljana. Susjedna brastva su to
objeručke prihvatila i tako je to ostalo.”

8
Stabna gornja – kuće Tijanića

Stabna donja – seoska crkva

9
U Slatu se zna za Mićuna i Radojicu. U XVIII vijeku u
Nevesinjskom kadiluku je zavladala bolest kuga od koje je pomrlo
jako puno stanovništva toga kraja. Bježeći sada od kuge, Tunguzi se
sele u Slivlja (isti kadiluk).

Slato – slava seoske crkve

Slato polje

10
Po predanju u Slivlja dolazi baba Djuka sa sinovima Simom i
Vasilijem. Prvobitno se nastanjuju u pećinu pod Javorom koja se
danas zove Djukina pećina. Kasnije, malo uniže od pećine prave prvu
kuću. Djukin sin Vasilije nije imao muških potomaka, dok je Simo
imao tri sina: Lazara, Vidaka i Jovana. Od njih trojice potiču danas
svi poznati Tunguzi.

Slivlja – Podjavor – pogled sa Koritnice

Slivlja – donje i srednje selo – pogled s Omarića

11
 Slivlja – Glavice zimi

Slivlja – plastovi pod snijegom

12
 Slivlja – Djukina pećina

Slivlja – rodna kuća harambaše Pera Tunguza

13
2. PORODIČNO STABLO FAMILIJE TUNGUZ
14
 Porodično stablo (2013 godina)

3. RASELJAVANJE
Prvo raseljavanje iz Slivalja bilo je u pravcu Uloga i to odmah poslije
završetka ustanka poznatog kao “Nevesinjska puška” koga je
podigao Pero Tunguz . Lazarovi sinovi (Blagoje, Božo, Pero, i
Djoko) su otišli za Ulog gdje su formirali ili već otišli sa formiranim
porodicama dok je Krsto ostao u Slivljima. Jovanovi sinovi (Simo,
Mitar i Djurica) su ostali u Slivljima. Od trećeg brata Vidaka ,Tomo
(sa sinovima Novicom i Krstom) je odselio poslije prvog svjetskog
rata za Crvenku dok su Luka i Mato ostali u Slivljima. Tomin sin
Filip je tada ostao u Slivljima da bi kasnije poslije drugog svjetskog
rata otišao i on za Crvenku. U periodu izmedjudva svjetska rata
Perov sin Radovan se bio oženio sa Belgijankom. Sa njom je imao
sina Petra čiji potomci danas zive u Belgiji. Iz drugog Radovanovog
braka u kom je imao pet sinova, nasljednike je ostavio samo Borislav.
Njegovi potomci danas žive u Francuskoj. Sličan životni put je imao i
Perin drugi sin Danilo koji se takodje ženio dva puta. Iz prvog braka
sa Nemicom Hildom Elbling imao je sinove Milana i Vojislava. Po
razvodu Milan je otišao sa majkom za Njemačku i promijenio ime u
Erich Elbling. Njegovi potomci danas žive u Njemačkoj i Italiji
(odakle mu je bila žena Fortunata Minutillo). Najveća raseljavanja su
se dogodila tokom i poslije rata na prostoru bivše Jugoslavije. Tim
ratom najviše je bio pogodjen prostor Bosne i Hercegovine gdje je i
bilo najviše Tunguza, tako da se najveći deo preselio u Srbiju a neki i
u Kanadu, USA, Hrvatsku, Holandiju i Australiju.Pojedinačne puteve
svake familije nije bilo moguće opisati iz raznih razloga, pa su
tretirani samo oni veći pokreti da bi se stekao dojam glavnih

15
raseljavanja. Iz navedenih glavnih raseljavanja se može doći i do
razloga zbog kojih danas medju Tunguzima ima članova koji ne
razumiju srpski ili hrvatski jezik kao i članova koji su pripadnici
drugih vjeroispovijesti osim pravoslavne.

4. PERO TUNGUZ - BIOGRAFIJA

Pero Tunguz (Slivlja, 1840 – Trstenik, 1919) je bio hajdučki
harambaša i jedan od vodja u srpskim ustancima u Hercegovini. Pred
kraj života prijavio se kao dobrovoljac u Prvom svjetskom ratu i
aktivno učestvovao u proboju Solunskog fronta.
Pero Tunguz rodjen je 1840 godine u Slivljima od oca Lazara,
trgovca i majke Marije, domaćice, u porodici porijeklom iz Pive.
Veoma mlad odlazi u hajduke gdje se brzo ističe hrabrošću pa uskoro
zasniva svoju četu. Tokom 1874. i u prvom dijelu 1875, zajedno s
ostalim hercegovačkim glavarima i hajdučkim harambašama
učestvovao je u pripremama ustanka. Sredinom 1875. njegova četa je
na Vjetrenom kod Zaloma ubila nevesinjskog kadiju Saliha Korkuta,
a potom i gatačkog barjaktara Ibricu Kovačevica na Hercegovom
vrelu u Fojnici. Ovo je razljutilo lokalne muslimane i turske glavare
koji su se brutalno osvetili. Porta je da bi smirila nemire u
Hercegovini poslala komisiju koja je nudila ustupke i samoupravu.
Zauzvrat su trazili da Nevesinjci protjeraju Pera Tunguza i njegovu
cetu sa svoje teritorije. Knjaz Nikola je preporucio Nevesinjcima da
prihvate ponudjeno. Pod ovakvim pritiskom Tunguz je obecao da ce
dobrovoljno povuci cetu u Donju Hercegovinu, ali se, cim su se
njegovi pratioci povukli, predomislio i vratio se na Udreznje. Istu
noc, sa 4. na 5. jul je postavio zasjedu na Cetnoj poljani u Bisini.
Narednog jutra, oko 9 casova naisao je turski karavan iz Mostara sa
zalihama za vojsku u Nevesinju. Hajduci

16
su napali karavan i ubivsi nekoliko Turaka zaplijenili njihov tovar.
Na povratku ka Udreznju su se sukobili sa turskom patrolom koja je
isla u susret karavanu. Ovaj dogadjaj se smatra pocetkom
hercegovackog ustanka protiv turske vlasti – Nevesinjske puske.
Pera Tunguz je tokom citavog ustanka cesto predvodio samostalno
napade na turske karavane i utvrdjenja, rijetko postujuci misljenje
ostalih vodja. Nakon sto je Austrougarska na Berlinskom kongresu
dobila pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu, Pero Tunguz se sa
vecim dijelom svoje cete stavio u njihovu sluzbu kao dio pandurskog
korpusa. Nakon sto su i mladici iz BiH ukljuceni iu regrutaciju
Hercegovci su poceli novi ustanak. Perova buntovna i rodoljubiva
priroda nije izdrzala pa se prikljucio ustanku bez obzira na pozive
knjaza da Hercegovci miruju. Tunguz se sa svojim pandurima nalazio
u stanici u Ulogu koja je prva napadnuta 11. Januara 1882. Pomazuci
ustanicima “iznutra” uspio je da privoli posadu na predaju. Nakon
ovoga se Tunguz aktivno ukljucio u ustanak i postao jedan od
njegovih vodja. Ovaj ustanak, u kome je ravnopravno ucestvovao
srpski i muslimanski zivalj, je zvanicno ugusen 22. Aprila 1882, a
vode ustanka su prebjegle u Crnu Goru gdje su pohapseni i
internirani. Ni u poznim godinama nije mirovao pa je, iako je vec
imao preko 70 godina, kao dobrovoljac otisao u Prvi svjetski rat,
prezivjeo povlacenje preko Albanije i na kraju ucestvovao u proboju
Solunskog fronta. Nakon toga je jedno vrijeme zivio u Niksicu pa u
Trsteniku gdje je umro 1919. Kosti su mu je naknadno prenio sin
Danilo u Ulog.

17
Nikšić 3. Septembar 1887. V. Sako Petrović S lijeva na desno gornji red: Vidak S.
Kovačević, Pero Tunguz, Nikola Radović, Nikola Vujović, Ilija Deretić, Pop
Todor, Ilija Stevanović, Luka Dangubić, Risto Krnjević, (Vidak) Luburić Srednji
red – sjede: Kiko Stevanović, vojvoda Trifko Vukalović, vojvoda Šako Petrović,
vojvoda Stojan Kovačević, Trifko Sforcan Donji red: Obren Prnjez, Vaso Buva,
Jovo Mrav, Jovan Šutić, Risto Milićević

18
19
Spomenik Peri Tunguzu na Morinama na vrhu Jakomira

spomenik 1965 spomenik 2013

spomenik 2016 ulica Pera Tunguza u Nevesinju

20
 Sablja Pere Tunguza

Pogled na Morine sa Jakomira

21
Naš pokojni Slivljanin Aleksandar Aco Damjanac je sastavio pjesmu
o Peri Tunguzu koju je lično odrecitovao na saboru Slivljana na
Točku 06.08. 2017

Pjesma o Peri Tunguzu

U Slivljima rodio se
Tunguz Pero Harambaša,
vojevao, četovao
proslavljao Slivlja naša.

Na sred ravnog Nevesinja

kad je pukla prva puška,
to njegova kubura je
moćnu tursku vojsku tukla.

A Beg roda Bešlagića

čuvenoga snaha bega
od cijele srpske vojske
zagleda se baš u njega.

Kad je junak zarobio

tamo nedje na Morine
nije dao nikom živom
da dimije njene skine.

Kad je srpska vojska silna

na kasabu udarila
čekala je ona njega,
za bjekstvo je spremna bila.

22
A Jovica Zirojević
kad od knjaza barjak dobi,
pobratima svog zaduži
da ga niko ne zarobi.

Sočica je Lazar bio

na prevaru barjak digo,
al je Pero Harambaša
baš do njega prvi stigo.

Na megdan pozva ljuti

ovog pivskog Harambašu,
nesmje Lazar da izadje
i obruka vojsku našu.

Knjaz je Pera progonio,

progonio i zatvaro,
al je slivski Harambaša
mudra njega uvijek varo.

On po svoje stare dane

zakle četu i Slivljane,
da u groblje ne nose ga
nego na vrh Jakomira
gdje ljubila bula njega.

On počiva tu u miru,
draga braćo i Slivljani
da spomenik obnovimo
da nas mrtav Pero brani.

23
 Na Kunjaku danas piše
baš njegovo slavno ime,
istorija propovjeda
da dičimo svi se njime.

Ja sam kumče Tunguzovo

plemenitog Milivoja
da napišem ovu pjesmu
sveta dužnost bješe moja.

I na kraju perove biografije da kažemo kako je uopšte on postao

harambaša. Bolje rečeno da nam on kaže, kako njegov sin profesor
Danilo Tunguz Perović u svojoj knjizi “Odgovor Dragićeviću” u
dijelu “Pričanje moga oca” navodi Perove riječi, o tome kako je
postao hajduk i harambaša:

“Jedne jeseni ubije neko Turčina u slivskoj kneževini. Da bi

opravdali sebe pred Turcima, knezovi i prvaci optuže mene da sam ga
ja ubio, i ako ja to ubistvo nijesam počinio, Turci me strpaju u zatvor
u Nevesinjskoj kasabi. Odatle me sprovedu stražarno u Mostar i
zatvore u Mostarsku kulu. U Mostaru su me izvodili pred sud i osude
me, nevina, na dugogodišnje tamnovanje u Vidin. Ispred moga
kretanja za Vidin, jedne večeri prohtjela se svježa voda suvarijama, i
meni uruče djugum sa dvojicom stražara da idem da im vodu
donesem. No kad sam doš’o do jedne bašte sa krtolom i kukuruzom,
ja sam uskočio i pobjeg’o. Oni su na mene pucali ali nisu pogodili.
Eto tako se odmetnuh u hajduke, vrlo mlad, od nepunih sedamnaest
godina. Hajdukovao sam dvadeset godina, a bio harambaša dvanaest
godina.”

24
5. PRVI SABOR FAMILIJE
– Prve ideje

Još od davnih vremena u Hercegovini, običaj je da se familije

periodično susreću. Da se stari podsjete a mladi upoznaju. Taj lijepi
običaj nije mimoišao ni našu familiju. Vremena su bila teška, ratovi
su nas posijali po cijelom svijetu, skupit nas sve nije bilo baš ni lako.
Medjutim želja se nije nikad gasila i tinjala je u svakom od nas. Ja
sam jos 1979 počeo sa iskupljanjem adresa svih Tunguza pa čak i
slao pisma sa upitnikom da bi se stekla slika gdje bi i kada bilo
najbolje organizovati sabor naše familije. Dobio sam i par odgovora
na taj moj upitnik, ali kako kazu stari, “nije bio još došao vakat” za
organizovanje sabora. Poslije je počeo rat u Bosni i Hercegovini i tek
tada nije bilo preduslova da se poradi na saboru. Poslije rata trebalo
je ponovo povezati sve naše rodjake koji su se razišli po “bijelom
svijetu”. Medjutim kada postoji volja onda nema nemogućeg. Mogu
koje kakve teškoće da usporavaju neku ideju ali je ne mogu ugasiti.
Tako se krenulo ponovo sa ažuriranjem adresa i ostvareni su ponovo
kontakti i sa najudaljenijim rodjacima. Tako su se 2013 počelo
naslućivati prvi obrisi sabora.

-Organizacija

U julu 2013, u Krekovima, na proslavi Nevesinjske puške,

gdje nas je bilo jedna desetina, pao je prvi dogovor. Dogovorili smo
se da se manji skup održi za desetak dana i to u restoranu “Košuta”
kod Gacka. Da se obavijeste svi pa ko može da dodje. Tako je i bilo.
Na tom prvom skupu bilo nas je dvadesetak, što iz Gacka, što iz
Trebinja a tu je bila i Nataša Gligorić iz Beograda kao i ja koji sam u
to vrijeme bio na odmoru u Hercegovini. U jednoj prijatnoj
atmosferi, uz lijepu večeru, razgovarali smo kako i šta da radimo,
odakle da krenemo i šta je sve potrebno. Dogovoreno je da se formira

25
organizacioni odbor koji će činiti: Goran iz Coma, Mileta i Budo iz
Gacka, Ranko iz Uloga i Mile iz Crvenke. Tako bi bile pokrivene sve
zone u kojima živi veci deo Tunguza. Odlučili smo da se sabor održi
u Slivljima, odakle smo svi potekli, i da se održi zadnje subote u julu
mjesecu, naredne godine a to je bio 26.07.2014. Dogovoreno je da se
već u jesen tekuće godine krene sa organizacijom jer svaki prvi put
zahtijeva više vremena. Do januara je bio ažuriran adresar familije i
već u februaru 2014 smo spremili pozivnice kako bi se mogli
organizovati i rodjaci koji dolaze iz daleka. Pozivnicu smo postavili i
na Facebook stranici familije Tunguz kako bi i mlade animirali po
tom pitanju a i obavijestili one do koji nije iz raznih razloga stigla
pozivnica. Odziv je bio veliki i osjetilo se da su svi unutar negdje
imali tu želju samo ju je trebalo probuditi. Posebno je bilo pozitivno
da se omladina zagrijala za to pa smo imali komentare na Facebook
stranici i od kćerke Lydie (Borislavove) Ruiz Diez iz Francuske, koja
nikad nikog od Tunguza nije upoznala ali je pokazala da ipak ima u
njoj tragova naše krvi. Kako se približavalo ljeto 2014, tako se sve
više kontaktiralo i pričalo o saboru medju familijom. Osjetila se tu i
neka vrsta ponosa jer činimo nešto prvi put u našoj familiji a što je
stara tradicija medju Hercegovačkim familijama. Šlag na sve to je
bila i zamisao da se porodično stablo familije Tunguz završi do
sabora i podijeli svim prisutnim kao i da se pošalje poštom onima
koji nisu iz nekih razloga mogli prisustvovati saboru. Ja sam imao
potrebne podatke a uz pomoć Siniše Miloševog iz Trebinja našao
sam momka sa likovne akademije u Trebinju koji je to uradio kao
umjetničko djelo. Uz dosta truda, korekcija i umjetničkog umijeća na
kraju se kompletiralo porodično stablo koje danas krasi mnoge
domove.

26
Nataša - Ratko - Blagoje- Miloš – Dragan

Dana – Dragan – Žara – Nataša

27
Majo – Siniša – Rada – Radojka – Dana – Dragan

Budo – Milena – Nataša – Mileta – Stefan – Srdjan

28
 - Sabor

Kako se primicalo ljeto i dogovoreni dan, tako je rasla

napetost u organizacionom odboru i grupi koja je pomagala oko
svega. Sama organizacija u Slivljima je iziskivala dodatne napore jer
gore je trebalo sve donijeti. Medjutim samo mjesto održavanja sabora
pod Javorom, odakle smo svi potekli, je davalo neku posebnu snagu
pa su svi napori lakše podnošeni. Radilo se kako se mislilo da je
najbolje, ali bez ikakve sigurnosti da će sve funkcionisati. Računali
smo da će doći izmedju 80 i 100 duša iako je to bila samo jedna
pretpostavka. Veče pre je pala i kiša, koja je zakomplikovala pristup
dolu na kom se sve organizovalo. Medjutim sutri dan je osvanuo
sunčan, bez i jednog oblačka, što nam je pojačalo entuzijazam. Sve je
bilo na svom mjestu kao i kamerman i fotograf koje smo angažovali
da sve to zabilježe. Tu je bio čovjek iz Nevesinja koji je bio zadužen
za muziku i razglas.
Tako već oko 9 sati ujutru počeli su pristizati prvi rodjaci. Sve
je teklo samo kako se poželjeti moglo a atmosfera je odisala
pozitivnošću i ljepotom koju je svaki Tunguz ponio od kuće za taj
poseban dan. Malo kasnije je stigao i guslar Ćeklić, koji je naš
Slivljanin sa Glavica i koji nas je počastio prelijepim epskim
pjesmama uz gusle u kojima se spominjao i naš najslavniji predak
harambaša Pero Tunguz.
Sami tok sabora nebi opisivao pošto ima i video i mnogo
fotografija koje to bolje pokazuju nego bilo kakve riječi. Jedan manji
dio tih slika je na stranicama koje slijede. Tu je i spisak svih prisutnih
Tunguza da ostane u našim sjećanjima kao i našim mladim
naraštajima koji treba da nastave ovaj običaj.

29
SPISAK UČESNIKA PRVOG SABORA FAMILIJE TUNGUZ 26.07.2014

R.B. IME PREZIME GRAD

1 Ratko Tunguz Trebinje
2 Radojka Ćućilo Lastva
3 Blagoje Tunguz Trebinje
4 Radojka Tunguz Trebinje
5 Majo Tunguz Trebinje
6 Anka Tunguz Trebinje
7 Rada Tunguz Trebinje
8 Tanja Tunguz Trebinje
9 Žarko Tunguz Trebinje
10 Milojka Tunguz Trebinje
11 Dejan Tunguz Trebinje
12 Miloš Tunguz Trebinje
13 Mila Tunguz Trebinje
14 Siniša Tunguz Trebinje
15 Slaviša Tunguz Trebinje
16 Snežana Tunguz Trebinje
17 Milan Tunguz Gacko
18 Sava Tunguz Gacko
19 Dragan Tunguz Gacko
20 Milimirka Tunguz Gacko
21 Srdjan Tunguz Gacko
22 Stefan Tunguz Gacko
23 Budimir Tunguz Gacko
24 Ljubica Tunguz Gacko
25 Milena Tunguz Gacko

30
26 Milosav Tunguz Gacko
27 Milenko Tunguz Gacko
28 Mileta Tunguz Gacko
29 Nataša Tunguz Gacko
30 Strahinja Tunguz Gacko
31 Aleksandar Tunguz Gacko
32 Jelica Tunguz Nevesinje
33 Viktor Tunguz Nevesinje
34 Lepa Todorova Kokotović Nevesinje
35 Valentina Kokotović Nevesinje
36 Jelena Kokotović Nevesinje
37 Djole Tunguz Fojnica
38 Milan Tunguz Fojnica
39 Mile Tunguz Kalinovik
40 Mirjana Tunguz Kalinovik
41 Ranko Tunguz Ulog
42 Nada Tunguz Ulog
43 Nemanja Tunguz Ulog
44 Sladjana Tunguz Ulog
45 Valentina Tunguz Ulog
46 Brane Tunguz Ulog
47 Milena Tunguz Ulog
48 Jelica Tunguz I. Sarajevo
49 Danica Ćeklić I. Sarajevo
50 Pera Ćeklić I. Sarajevo
51 Slavko Jeremić Trebinje
52 Danica Tunguz Kikinda
53 Velimir Tunguz Sarajevo

31
54 Ivanka Tunguz Sarajevo
55 Nataša Gligorić Beograd
56 Olivera Gašić Kikinda
57 Marina Gašić Kikinda
58 Blagoje Tunguz Nova Pazova
59 Ljiljana Tunguz Nova Pazova
60 Zorica Tasovac Trebinje
61 Branko Tasovac Trebinje
62 Neno Tasovac Trebinje
63 Milica Tasovac Trebinje
64 Mile Tunguz Crvenka
65 Svjetlana Tunguz Crvenka
66 Tomislav Tunguz Crvenka
67 Nebojša Tunguz Las Vegas
68 Desanka Tunguz Las Vegas
69 Nikola Tunguz Las Vegas
70 Milica Tunguz Las Vegas
71 Siniša Tunguz Kichener
72 Tanja Tunguz Kichener
73 Ivana Tunguz Kichener
74 Goran Tunguz Komo
75 Bojana Tunguz Komo
76 Slavica Dragićević Gacko
77 Pavle Dragićević Gacko
78 Sava Tunguz Lazarevac
79 Nikola Dragićević Gacko
80 Blagoje Damjanac Gacko
81 Milosava Damjanac Gacko

32
 Z
a
j
e
d
n
i
č
k
a

f
o
t
o
g
r
a
f
i
l
a

f
a
m
i
l
i
j

33
e Tunguz 26.07.2014

Logo

Roll-up

34
 Blagoje (83) – najstariji Tunguz na saboru

Strahinja (10) – najmladji Tunguz na saboru

dio organizacionog odbora: Ranko - Goran – Djordjije

35
 pod šatorom je bilo toplo

bez gange i proskake nije moglo

a i guslar Milorad Ćeklić je tu

36
snaje: Milojka – (Milosava) – Mila – Milena
Anka – Radojka – (Blagoje) – Milimirka

zetovi: Damjanac Ilija – Dragićević Nikola

Tasovac Branko

Ђоле – Ратко – Славко Јеремић

37
 Kunjak – tabla koju smo prije sabora dodali putokazu za
Slivlja „rodno selo harambaše Pera Tunguza“

6. DRUGI SABOR FAMILIJE

- Organizacija
U avgustu 2016, na Morinama, skupili smo se oko završnih radova
na obnovi spomenika Peri Tunguzu. Kao i obično na Morinama se ne
zna kakvo će biti vrijeme. Dočekalo nas je tmurno nebo, ali poslije
sat vremena crni oblaci su se razišli i omogućili nam potpun ugodjaj
na Perovim Morinama. Bilo nas je dvadesetak. Jedna grupa se sa
alatom i opremom popela na Jakomir da kompletira radove na
spomeniku, dok je druga grupa ostala kod štala u podnožju

38
okupirajući se sa neizbježnim pečenjem janjca koga je donio Mile iz
Kalinovika. Po završetku radova u lijepoj i opuštenoj atmosferi
družili smo se narednih nekoliko sati. Neizbježna tema je bila i
organizacija drugog sabora naše familije. Dogovor je bio da se sabor
naredne godine održi u Ulogu, mjestu gdje se preselila prva grupa
Tunguza iz Slivalja.

Strahinja-Dragan-Mileta-Blagoje-Nataša-Milan
Djole-Dana-Ratko-Mile-Majo

Žara-Majo-Mileta-Miloš-Dragan

39
Milan-Majo-Dragan-Djole-Mile Žara-Miloš
Blagoje-Mileta-Dana-Ratko

Djole-Goran-Miloš

Miloš-Žara-Mile-Majo-Blagoje-Ratko-Djole
Ranko-Brane-Dragan-Milan-Nataša

40
 - Sabor

Organizacija drugog sabora bila je u rukama Uložana. Lijep

objekat na obali Neretve je u potpunosti zadovoljio potrebe skupa.
Skupilo nas se pedesetak što je manje nego u Slivljima , ali nismo ni
očekivali da će se brojčano ponoviti prvi sabor. To ne znači da je
nedostajalo druženja, raspoloženja, pjesme i igre. Posebnu draž skupu
je dala rijeka Neretve koja protiče ispod terase na kojoj smo bili. U to
vrijeme je bila dosta plitka pa je bila idealno mjesto za igru i druženje
naše omladine. Okupljanje je počelo oko 10 sati. Tu je bila i muzika
sa razglasom kao i prošli put u Slivljima. Za sabor smo pripremili i
podijelili, svim prisutnim, spisak svih familija u zemlji i inostranstvu
uz koji smo priložili sliku Pera Tunguza na A4 formatu. Skup su
otvorili domaćini Ranko i Blagoje, koji je pripremio jedan lijep
govor. Poslije je slijedila Djolova zdravica čime je taj formalni
početak bio završen.Veliki obožavalaz lika i djela Pera Tunguza, naš
uvijek dobrodošao gost, Vojo Gušic je rano naišao kroz Ulog na putu
za Zelengoru gdje se održavala tradicionalna koševina. Navratio je i
rekao je se ne razilazimo dok on se ne vrati. Tako je i bilo. U
popodnevnim satima je naišao sa svojim drugarima. Druženje sa njim
je uvijek na obostrano zadovoljstvo pa je time ugodjaj bio još
kompletniji.

41
SPISAK UČESNIKA DRUGOG SABORA FAMILIJE TUNGUZ 22.07.2017

R.B. IME PREZIME GRAD

1 Ratko Tunguz Trebinje
2 Dana Tunguz Trebinje
3 Мајо Tunguz Trebinje
4 Rada Tunguz Trebinje
5 Žarko Tunguz Trebinje
6 Milojka Tunguz Trebinje
7 Miloš Tunguz Trebinje
8 Slaviša Tunguz Trebinje
9 Milosav Tunguz Gacko
10 Srdjan Tunguz Gacko
11 Nada Tunguz Kalinovik
12 Nataša Tunguz Gacko
13 Strahinja Tunguz Gacko
14 Djole Tunguz Fojnica
15 Milan Tunguz Fojnica
16 Lepa Todorova Kokotović Nevesinje
17 Milivoje Kokotović Nevesinje
18 Jelena Kokotović Nevesinje
19 Mile Tunguz Kalinovik
20 Mirjana Tunguz Kalinovik
21 Jovan Tunguz Kalinovik
22 Djordjije Tunguz Kalinovik
23 Ranko Tunguz Ulog

42
24 Nada Tunguz Ulog
25 Nemanja Tunguz Ulog
26 Sladjana Tunguz Ulog
27 Valentina Lučić- Ulog
Govedarica
28 Snežana Tunguz Ulog
29 Cvijeta Lučić- Ulog
Govedarica
30 Brane Tunguz Ulog
31 Jelica Tunguz I. Sarajevo
32 Danica Ćeklić I.Sarajevo
33 Sanja Ćeklić I.Sarajevo
34 Jelica Golijanin I.Sarajevo
35 Goran Golijanin I.Sarajevo
36 Bojana Tunguz Komo
37 Goran Tunguz Komo
38 Zorica Tunguz Komo
39 Vesna Tunguz I.Sarajevo
40 Blagoje Tunguz Nova Pazova
41 Ljiljana Tunguz Nova Pazova
42 Aleksandar Tunguz Nova Pazova
43 Vasilije Tunguz Nova Pazova
44 Vukašin Tunguz Nova Pazova

43
Z
a
j
e
d
n
i
č
k
a
f
o
t
o
g
r
a
fi
j
a
f
a
m
il
ij
e
T
u
n
g
u
z

44
22.07.2017

Logo

Roll-up Domaćini skupa Ranko i Blagoje

45
Zdravica je po običaju Djolova

I sablja harambaše Pere je bila na saboru

Igralo se, pjevalo se a i mezilo se

46
Složna braća .... Dragan-Žara-Miloš

Dio naše budućnost .... Slaviša-Srdjan

Kada Tunguzuše zaigraju

47
Nema sabora bez Voje Gušića i drugara

Ulog - terasa na obali Neretve

Bojana-Sladja-Valentina

48
 7. SPISAK FAMILIJA TUNGUZ – POPIS 01.2020

BOSNA I HERCEGOVINA
- Gacko
• Јаnko (Peranov) i supruga Radojka (od Kovačevića)
• Dragan (Јankov), supruga Milimirka (od Adžića), i sinovi
Srdjan i Stefan
• Mileta (Djolov), supruga Nataša (od Eleza) i sinovi Aleksandar
i Strahinja
• Dragan (Milivojev) sa sinom Milenkom
• Milena udova Savova (od Jeremića) sa sinom Budimirom
• Milan (Radovanov) i supruga Sava (od Avdalovića)
• Milojka udova Danilova (od Škrba)
• Slavenka (Danilova) udato Anteljević

- Fojnica
• Djordjije – Djole (Radovanov) sa sinom Milanom

- Avtovac
• Dražana (Jankova) udato Tijanić

- Lipnik
• Smiljka (Savova) udato Vuković

- Требиње
• Radojka udova Blagojeva (od Miskina)
• Majo (Blagojev) sa suprugom Ankom (od Draganića) i
kćerkama Tanjom i Radom

49
• Ratko (Majov) i supruga Dana (od Budjena)
• Žarko (Milivojev) sa suprugom Milojkom (od Kovačevića) i
sinom Dejanom
• Dragan (Žarkov) sa suprugom Milicom (od Šmrkića) i
sinovima Andrejom i Nemanjom
• Miloš (Milivojev) sa suprugom Milom (od Terzića), sinovima
Sinišom i Slavišom
• Zorica (Blagojeva) udato Tasovac

- Lastva (kod Trebinja)

• Radojka (Majova) udato Ćućilo
• Dragana (Žarina) udato Šakotić

- Mostar
• Goran (Spasojev) sa suprugom Spomenkom (od Bašića), i
sinom Borisom
• Iris (Goranova) udato ???

- Prebilovci (kod Čapljine)

• Slavica (Draganova) udato Dragićević

- Kalinovik
• Mile (Dragov) sa suprugom Mirjanom (od Ždrala) i sinovima
Jovanom i Djordjijem

- Ulog
• Ranko (Ljubanov) sa suprugom Nadom (od Sladoja) i
kćerkama Sladjanom i Snježanom

50
• Nemanja (Rankov) sa suprugom Brankom (od Vučetića) i
sinom Urošem
• Cvijeta (Rankova) udato Lučić
• Branislav (Dušanov)

- Foča
• Jelena (Draganova) udato Starović

- Banja Luka
• Stojanka, supruga Branislavova (od Ruževića) sa kćerkama
Jelenom i Milenom
• Snježana (Milivojeva) udato Medaković

- Stolac
• Mara udova Radovanova (od Ružića)

- Do (kod Stoca)
• Nevenka (Radovanova) udato Brkić

- Berkovići
• Branko (Djordjijev) sa sinom Rankom

- Tuzla
• Belinda (Vojislavova) udato Lešić

- Postoljani (kod Nevesinja)

• Jelica (Todorova) Tunguz

51
- Kilavci (kod Nevesinja)
• Lepa (Todorova) udato Kokotović

- Lukavica – Prljavo brdo (kod I. Sarajeva)

• Jelica (Ljubanova) udato Golijanin

- Istočno Sarajevo – Dobrinja

• Danica (Ljubanova) udato Ćeklić
• Vesna (Blagojeva) Tunguz

- Sarajevo
• Dragan (Nedjov)
• Mara udova Milovanova (od Hrnjeza)
• Nadežda (Savova) udato Stajić
• Ivanka udova Kostadinova (od Radana) sa sinom Velimirom

- Sokolac
• Radmila (Savova) udato Djerić

SRBIJA
- Kikinda
• Olivera (Milanova) udato Gašić
• Jelena udova Branislavova (od Ristića)
• Srdjan (Branislavov) Perović sa suprugom Sandrom
(od Radonića) i sinovima Sergejem i Vladislavom
• Mirjana (Branislavova) udato Marić
• Danica udova Milanova (od Magazina)

52
- Beograd
• Nataša (Goranova) Tunguz
• Zdenko (Spasojev) sa suprugom Slavicom (od ???)
• Vlatka ex supruga Zdenkova (od Ostojića) sa sinom Nemanjom
• Nataša (Petrova) udato Gligorić
• Vasilije (Danilov) Perović sa suprugom Slobodankom (od
Miladinovića)
• Andrej (Vaskov) Perović

- Sopot
• Danijela (Petrova) udato Radomirović

- Lazarevac
• Slavojka udova Manojlova (od Miloševića)

- Surčin (kod Beograda)

• Branislavka (Dušanova) Tunguz

- Jagodina
• Slobodan (Vasiljev) udovac sa sinom Vasiljem
• Srdjan (Slobodanov) sa suprugom Zoricom (od Dimitrijevića) i
kćerkama Djurdjijom i Isidorom

- Crvenka
• Mile (Obrenov) sa suprugom Svjetlanom (od Jovišića)
• Dunja (Milova) udato Čurović

53
• Tomislav (Radomirov) sa suprugom Mirjanom (od Sandića),
sinom Teodorom i kćerkom Sofijom
• Radojka udova Milivojeva (od Babića)
• Radmila (Obrenova) udato Babić
• Vidosava (Miroslavova) udato Milić
• Radomir (Mirkov) sa suprugom Dušankom (od Kozomara)

- Nova Crvenka
• Mileva udova Miloševa ( оd ???)
• Andjelija i Jelisaveta (Krstove) Tunguz
• Milan (Aćimov) sa suprugom Spomenkom (оd ??? ), sinom
Vladimirom i kćerkom Snežanom

- Stara Pazova
• Ljiljana udova Blagojeva (od Petkovića)

- Nova Pazova
• Aleksandar (Blagojev) sa suprugom Gordanom (od Šešelja) i
sinovima Vukašinom i Vasilijem

- Novi Sad
• Jelisaveta ???
• Miodrag (Brankov) sa suprugom Milijanom (od Dobranića) i
kćerkom Marijom
• Aleksandar (Radomirov)
• Jelena i Jovana (Miloševe) Tunguz
• Dragan (Milivojev)

54
• Tanja (Predragova) udato Vasković
• Andjelija (Miroslavova) udato Pister
• Nebojša (Predragov) sa suprugom Tanjom (od Petkovića) i
sinovima Andrejom i Filipom

- Bački Jarak
• Predrag (Radovanov) sa suprugom Božanom (od Polimac-a),
kcerkom Miom i sinovima Nemanjom i Radom

- Obrenovac
• Danica (Vasilijeva) udato Miladinović

- Subotica
• Mirko (Žarkov) sa suprugom Jelenom (od Djurovića), sinom
Filipom i kćerkama Bojanom i Stašom

- Vrbas
• Radojka udova Milivojeva (od Babića), sa sinom Petrom i
kćerkom Dragicom

CRNA GORA
- Budva
• Nevenka udova Zdravkova (od Kuljača), sa kćerkom Danicom

HRVATSKA
- Zagreb
• Dalibor (Jovanov) sa suprugom Anom (od Domića), kćerkama
Vidom i Janom, i sinom Vukašinom

55
 ITALIJA
- Komo
• Goran (Milanov), sa suprugom Zoricom (od Babića)

- San Lorenzo in Noceto (kod Forlia)

• Ronald (Erihov) Elbling sa suprugom Ursulom (оd ??? ),
sinom Markom i kćerkom Laurom

- Bolonja
• Snježana (Miloševa) Tunguz

- Forli
• Aleksandra (Erihova) Elbling
• Fortunata udova Erihova (od Minutilo-vih)

- Rim
• Viktor (Erihov) Elbling sa suprugom Nurijom (od Sanz-ovih )
sinom Simonom i kćerkom Emiliom, kao i sinom
Maksimilianom i kćerkom Marom iz prvog braka

ŠVAJCARSKA
- ???
• Djordjije (Brankov)

HOLANDIJA
- Badhoevedorp
• Nenad (Zdravkov) sa suprugom Jenifer (od Osborn-ovih) i
kćerkama Olive Lynn i Evelin

56
 BELGIJA
- Brisel
• Michel (Petrov) Toungouz Nevessingsky sa suprugom
Gordanom (od Raičevića) i kćerkom Ninom , kao i kćerkama iz
prvog braka Tanjom i Maroussia
• Nadia (Petrova) udato ???
• Katia (Petrova) Toungouz Nevessingsky sa kćerkom Margot
• Jasna udova Alain-ova (od ???) sa kćerkom Virdžinijom
• Valeria (Alain-ova) Toungouz Nevessingsky

FRANCUSKA
- Orleans
• Duško (Borislavov) Perović sa suprugom ??? (оd ??? ) i
kćerkama ??? i ? ???
- San Gatien de Bois
• Lydia (Borislavova) udato Ruiz Diez

NJEMAČKA
- Berlin
• Svjetlana (Veljkova) Tunguz

NORVEŠKA
- Oslo
• Miloš (Zdenkov) sa suprugom Mirjanom (od Pavićevića)

57
 KANADA
- Georgtaun
• Siniša (Manojlov) sa suprugom Tanjom (od Miloševića) i
kćerkom Ivanom

USA
- Grinkasl
• Bojan (Jovanov) sa suprugom Šarmin (оd ??? ) i sinovima
Kaleb Augustinom, Leo Benediktom i Magnus Korneliusom
- Las Vegas
• Nebojša (Manojlov) sa suprugom Desankom (оd ???), sinom
Nikolom i kćerkom Milicom

UAE
- Dubai
• Pavle (Milovanov) sa suprugom Snežanom (od Jovančevića) i
sinovima Nikolom i Aleksom

AUSTRALIA
- Sidnej
• Milka udova Veljkova (od Podgorac-a), sa kćerkom Mirjanom

PERU
- Lima
• Bojana (Goranova) Tunguz

58
8. TUNGUZI KROZ ANEGDOTE

Pop Vaso – bio je pop u crkvi na Oseniku a završio službovanje u

crkvi Sv. Sava na Vrelu Bosne. Odnos sa državom i državnim
institucijama toga komunističkog vremen je uglavnom bio zategnut
iz raznoraznih razloga. Izmedju ostalog bio je i problem plaćanja
utroška električne energije u crkvi. Zbog neizmirenih obaveza zvali
su popa Vas una “politički” razgovor u komitet. On im je tada rekao
da bi oni trebali platiti dug za struju jer on noću, kad se trosi struja,
samo krštava komuniste u crkvi.
- drugom prilikom, umro je neki čovjek u okolini Hadžića. Jedan
seljanin je sa konjem otišao po popa Vasu da održi opelo na sahrani.
Jašući na konju u pravcu sela pop Vaso priupita seljaka dali će na
sahranu doći i baba Stoja. Seljak mu je potvrdno odgovorio a pop je
sebi u bradu promrljao “onda moram čitavo opelo održati”. Znao je
da samo ona zna kao i on cijelo opelo napamet.
- pop Vaso je imao jednu kafanu u maloj aleji na Vrelu Bosne gdje je
svaki dan odlazio da popije rakiju i pročita novine. Jednom prilikom
u kafani su bila dva milicionera sa psom. Ulazeći u kafanu čuo je
podrugljiv komentar jednog od njih da je njihov pas pametniji od
ovog popa. On je naručio piće i sjeo za sto. Ne želeći ostati dužan im,
on reče na glas “drugovi, za vodiča ovog psa treba da se ide na kurs
6 mjeseci a ja sam učio Bogosloviju 5 godina”.
Pero harambaša - jednom prilikom mladi Hercegovci su vježbali
gadjanje iz pušaka u metu sa izvjesnog odstojanja. Rezultati nisu bili
baš neki, jer mnogo meta nije bilo pogodjeno. Prišao im je Pero i
rekao: “Sad ću vam ja pokazati kako se gadja”. Prišao je jednoj meti
na desetak metara i pogodio u centar. Svi rekoše da je tako lako
pogoditi. Na to im Pero odgovori: “Tačno, lako je ovako pogoditi, ali

59
nije lako ovako blizu prići Turčinu”. Svi se nasmijaše i potvrdiše mu
da je u pravu.
Peran (Petar) – Peran je uvijek volio da je uredan i lijepo obučen.
Uvijek je nalazio načina da kupi nešto od garderobe što mu treba i
što mu se svidja. Tako je jednom naumio kupiti kundure (cipele). Za
pare se snašao tako što je prodao dio slame koja je bila namijenjena
za ishranu konja. Otac mu Mimo (Simo) je znao šta je uradio ali mu
nije ništa rekao. Kad je došla zima Mimo reče Peranu da ide da
nahrani konja u štalu. Peran mu odgovori da nema više slame. Na to
Mimo reče “podaj mu tvoje kundure sada”.
Todor Djuricin – Pošao Todor iz Slivalja u Fojnicu. Uz put srete ga
neki komšija pa upita: “Gdje ćeš to Todore”? On mu odgovori:
“Idem negdje”. “A kod koga ćeš to” nastavi sa pitanjem komšija.
“Idem kod nekoga” hladno odgovori Todor. Ovaj
komšija ne posustaje pa upita: “A što ćeš kod toga”? Opet Todor
hladno reče “Idem za nešto”. Ovaj komšija je to kasnije prepričavao
po selu pa onda neko priupita Todora što mu je tako odgovarao.
Todor reče: “Da sam mu ja rekao da idem u Fojnicu, odmah bi bilo,
donesi mi ovo, donesi mi ono”.
- Evo još jedna iz života Todorova. U ona vremena vukovi su pravili
probleme seljanima napadajući stada i koljući ovce. Nije bilo lovaca
ni pušaka a ni vremena da se ide za njima po planinama i da se
ubijaju.Jedan od sistema koji nije zahtjevao vrijeme, je bio da se
lešina neke životinje zatruje i odvuče u brda gdje će je vukovi naći,
pojesti i biti otrovani. Nije rečena da kada naidju vukovi, da uvijek
ima neka lešina spremna, pa su neki u tim momentima kupovali
kakvo jeftino hajvanče bolešljivo i neuhranjeno, za tu priliku. Tako
je i Todor jednom kupio nako žgoljavo i ošišano ždrijebe za taj
slučaj. Poveo ga je pro Meraje izmedju Golubovića kuća. Kao što
obično biva uvijek se nadje neko znatiželjan sa kakvim pitanjem.

60
 Tada to bješe žena Pera Jeremića koja izadje predanj pa, na njenu
nesreću, upita ga koliko je koštalo ždrijebe. On uvijek spreman da
odgovori šarlatanski, reče „frtalj one stvari“. Ona se zacrveni i
pobježe od njega k'o oparena.

- Radovan Djuricin – Sa Krstom Golubovićem živio je i njegov sin

sa ženom. Jednog dana snaha se požali svekru da im kokoši ne nose
jaja. Nisu imali ni pijevca pa snaha predloži da on ode do Radovana i
da traži da im da pijevca. On bezvoljno ode do Radovana i objasni
mu situaciju. Radovan reče da mu ne može dati pijevca nego mora
svaki dan donositi po jednu kokoš pod pijevca kako se radi sa
kravama koje se podvode pod bika. Ovome to nebi pravo, pa se još
nevoljniji vrati kući. Reče snahi šta mu je rekao Radovan i doda da
njemu ne pada na pamet da tako radi. Petnaestak minuta kasnije eto ti
Radovana pred Krstovu kuću sa pijevcom u naramku i sa osmjehom
na licu čime odobrovolji domaćina.

- Miloš Milivojev – Miloš je za svojih mladih dana bio poznat kao

neko ko se voli šaliti kako sa drugim seljanima tako i sa svojim
bližnjim. Njegov djed Majo je bio dobar čovjek ali volio je da se zna
ред i da se ne zabušava. Kako je Miloš ponekad volio zabušavati djed
bi ga svaki put opominjao. Njemu je to dojadilo i odlučio je da se
djedu „osveti“ na neki način. U to vrijeme Majovci su napravili
porodičnu grobnicu i djed Majo se jedan dan zaputi da vidi kako je to
uradjeno. Na njegovu nesreću to vidje Miloš i osjeti da je kucnuo čas
za slatku „osvetu“. Pro strane je potrčao i prije djeda stigao na
groblje. Uvukao se u grobnicu i prikučio vrata toliko da može da ga
vidi kad dodje. Poslije nekoliko minuta dodje djed Majo, stade pred
grobnicu i prekrsti se. U to Miloš iz grobnice, dubokim glasom

61
- zavika „ hej ti stari, dodji ovamo“. Djed se ukoči, problijedi i u
sekundim se okrenu i žurnim korakom se vrati kući. Nikom nije ništa
govorio. Kako Miloš nije mogao a ni želio ćutati, on to sutri dan
ispriča ukućanima i svi se slatko nasmijaše. Maju nije bilo pravo tako
da se „tihi rat“ medju njima nastavio i dalje.

Anegdota koje nisam do sada čuo ima sigurno još dosta, jer to su bila
vremena gdje su ljudi bili opušteniji pa su one bile svakodnevnica.
Nadam se da će ove probuditi sjećanja kod naših ljudi pa će ih biti
mnogo više u narednom izdanju. Tako ćemo sačuvati još jedan mali
dio istorije naše familije.

9. DRUGI O TUNGUZIMA

• Vera Mujbegović – Tuzla moje mladosti

..... Pošto sam prebolela difteriju u drugom razredu osnovne škole,
otac je smatrao da je vreme da počnem učiti nemački jezik. Bila sam
u devetoj godini, a jezik se najlakše uči u dečjem uzrastu, kako je
govorio. U tu svrhu obratio se svojoj drugarici iz Gimnazije, Hildi
Perović - Elbling čiji je maternji jezik bio nemački, a rodjena u Bosni
znala je odlično i naš jezik. Pošto se posle završene mature udala za
tadašnjeg gimnazijskog profesora Danila Tunguz-Perovića, rodila s
njim dva sina, a potom se od njega razvela i vratila se u roditeljsku
kuću, pomagala se davanjem časova. Tako sam od 1935. pa sve do
1943. dva puta nedeljno odlazila u njenu kuću u Bolničkoj ulici
najpre za jezik, a kasnije i za klavir. Bila je to lepa porodična kuća u
nizu od nekoliko jednakih prizemnih zgrada, s baštom i dvorištem

62
 oko kuće i drvenom ogradom. Ulazna vrata na ogradi otvarala su
se pomoću jednog gvozdenog zasuna koji se naticao na betonski
stub ograde. Iako sam ta vrata otvarala stotinama puta, svaki
odlazak u ovu kuću i baštu bio je za mene prijatan dogadjaj, kao i
susret s mojom nastavnicom. Ona je u to vreme živela s majkom,
mladjom sestrom Hedom, sudijom Okružnog suda, i starijim
sinom Milanom, dok je mladji Vojo živeo više kod oca. U
Bolničku ulicu sam odlazila svaki put drugim putem - nekad preko
Kapije, pijace, pored Trobegovog parka i Medrese, a nekad kroz
glavnu ulicu, pa pored Gimnazije, a bilo je još načina da se tamo
stigne. Ako sam dva put nedeljno išla kod Perovićke u toku sedam
godina, i ako se odbiju raspusti, izračunala sam jednom - onda sam
oko 560 puta prešla put do Perovićkine kuće...

• EKSKLUZIVNO: DOKUMENTI AMERIČKE VLADE

Što je ustaški vođa Ante
Pavelić 1945. sakrio u austrijskom rudniku
AUTOR: Željko Ivanjek
OBJAVLJENO:
15.02.2013. u 15:12
Ribbentropov poklon
U ime svoga ureda za Restituciju McKee je uputio ovo
pismo Odjelu za spomenike i lijepe umjetnosti. (O njemu je
napisao knjigu Robert Edsel, i to pod naslovom “The Monuments
Men”, koje se u Hollywoodu prihvatio George Clooney.)

Pukovnik McKee je potvrdio 1. svibnja

1946. da se radi o “14 kutija i 4 sanduka”, što su označeni kao
“imovina Poglavnika Hrvatske Pavelicu iz Zagreba”.
Tih 18 jedinica pregledali su “predstavnici
Jugoslavenske vojne misije za repatrijaciju”: kapetan Mileusnić i
poručnik Tunguz, “zajedno s nižepotpisanim”.

63
 McKee bilježi: “Ustanovljeno je da 18 sanduka sadrži ono što se
smatra dijelom kućanstva obitelji Pavelić, uključujući srebro,
posteljinu, fonografske ploče, albume itd., plus veliki porculanski
servis za jelo za koji se vjeruje da ga je Poglavniku darovao
Ribbentrop.

• Tragom planištara iz Donje Hercegovine po Morinama,

Sominama...
2010-09-01
Za vrijeme Austrije (dodajemo: 1912.) na Livadi je izgrađena
katolička crkva sv. Ilije. Kažu da su je gradili majstori Jozo i Vidoje
Vujinović. U zemljišno-knjižnom uredu upisana je u zk. ulošku br.
200, K.O. Morine, na k.č. br. 232/6 i 232/7 ukupne površine 420 m2.
To je bila jedna manja crkva (kapelica), u kojoj se katolički narod
okupljao posebno na blagdane sv. Ilije i na Malu Gospu. Ta se crkva,
prema Laketinim riječima, nalazila na mjestu danas postojeće
izdužene betonske građevine (vodospremnika). A na mjestu za
koje se dosad smatralo da su ostatci spomenute crkve, Rade Laketa
kaže da je bila baraka.
Kad su Tunguzi, pravoslavna obitelj, odlukom vlasti, dobili
gotovo sve zemljište, imanja, ispod ove crkvice, onda nisu dali da
se na njihovu imanju održavaju svečanosti. Međutim, jedan od
Tunguza – Radovan, to je ipak dopustio, pa su se opet na Livadi,
uz Misu, održavali derneci na sv. Iliju.

Zabilježio: Toni Šarac

64
• Martin Gjurgjevic – Memoari sa balkana
(1858-1878)

Turski se čamac s oficirima i momčadi bio uputio iz Kleka u Ston

radi živeža. Kad su oni dolazili na austrijsko tlo, nijesu smjeli
nositi oružja. Uprav je htio taj čamac proći mimo oni brdoviti
jezik, kad 30 ustaša naperi puške nanj vičući: “Stoj! ili ćemo sve
olovo u vas skrhati.” Čamac morade stati, a ustaše upljačkaše
1000 zlatnih lira (20.000 kruna). Vogje tog ustaškog odjela bijahu
Mijo Ljuban i neki Tunguz. Ovi se nijesu mogli složiti u razdiobi
plijena, te se posvagjaše. U tome uze Tunguz vrećicu sa zlatom, pa
je baci Miji Ljubanu silovito u prsa rekavši mu: “Na ti sve, pa se
najedi, gladničino jedna!” Odmah se Mijo Ljuban sruši na zemlju,
te je od toga udarca bolovao dva mjeseca dana.

.... Otmenije ustaške vogje dobiše u bandurskom zboru viša

mjesta, sa naslovom “Serdara” onako, kako je odgovaralo prama
službi i časti oružnika. Ovaj bandurski zbor i danas još opstoji, a
ne treba ga ni ukidati, jer puno olakšava redovitu službu oružnika.
No to je i neka usluga narodu, kad ima svoje ljude u saobraćaju s
oblasti. Razumije se, da još bolje progjoše ustaške vojvode.

• Sarajevski internet portal “Slobodna Bosna” piše:

BIO JE JEDAN OD NAJVEĆIH, STRAH I TREPET

OSMANLIJA: Kršni Hercegovac napadao je Turke gdje god
je stigao, a nakon jednog okršaja ušao je u legendu…
„Slobodna Bosna“ donosi novu priču iz povijesti
• Jeste li znali
• Prije 2h
• 05.07.2019

65
PERO TUNGUZ
Glavni lik naše današnje priče je Pero Tunguz, hajdučki harambaša i
jedan od vođa ustanaka u Hercegovini. Pero se rodio 1840. godine u
Slivljima od oca Lazara, trgovca i majke Marije, domaćice, u
porodici koja vodi porijeklo iz plemena Pive. Vrlo mlad je otišao u
hajduke gdje se brzo istakao pa je uskoro osnovao svoju četu.
Tokom 1874. i u prvoj polovici 1875. godine, Pero je zajedno s
ostalim hercegovačkim glavarima i hajdučkim harambašama
sudjelovao je u pripremama ustanka. Sredinom 1875. njegova je četa
na Vjetrenom kod Zaloma ubila nevesinjskog kadiju Saliha Korkuta,
a potom i gatačkog barjaktara Ibricu Kovačevića na Hercegovom
vrelu u Fojnici. Taj je čin razbijesnio turske glavare koji su se
okrutno osvetili. Radi smirivanja nemira, Porta je u Hercegovinu
poslala komisiju koja je nudila ustupke i samoupravu, a zauzvrat je
tražila od Nevesinjaca da protjeraju Peru Tunguza i njegovu četu sa
svog teritorija.

66
Knjaz Nikola Nevesinjcima je preporučio da prihvate što su im
ponudili. Pod ovakvim pritiskom Tunguz se obećao sam povući četu
u Donju Hercegovinu, ali se predomislio, čim su se njegovi pratitelji
povukli te se vratio na Udrežnje. Iste je noći s na današnji dan 1875.
godine postavio zasjedu na Ćetnoj poljani u Bišini. Sljedećeg jutra
oko 9 sati naišao je turski karavan iz Mostara sa zalihama za vojsku u
Nevesinju. Hajduci su napali karavan, ubili nekoliko Turaka i
zaplijenili im tovar. Kad su se vraćali ka Udrežnju sukobili su se i s
turskom patrolom koja je išla u susret karavanu. Ovaj događaj često
se smatra početkom hercegovačkog ustanaka protiv turske vlasti –
Nevesinjske puške.

67
Pero Tunguz je tokom čitavog ustanka često predvodio samostalne
napade na turske karavane i utvrđenja, rijetko poštujući mišljenja
ostalih vođa. Na Berlinskom
kongresu, Austro-Ugarska je dobila pravo zaposjesti Bosnu i
Hercegovinu, nakon čega se Pero Tunguz s većim dijelom svoje čete
stavio u njihovu službu kao dio pandurskog korpusa. Nakon što su i
mladići iz BiH uključeni u novačenje, Hercegovci su počeli novi
ustanak. Perina buntovna i rodoljubiva narav nije izdržala pa se
priključio ustanku bez obzira na pozive knjaza da Hercegovci miruju.
Tunguz se sa svojim pandurima nalazio u stanici u Ulogu, koja je
prva napadnuta 11. januara 1882. godine. Pomažući ustanicima
"iznutra" uspio je privoliti posadu na predaju. Nakon ovoga se
Tunguz aktivno uključio u ustanak i postao jedan od njegovih vođa.

68
Uloška buna u kojoj je učestvovalo i srpsko i muslimansko
stanovništvo, službeno je ugušena 22. aprila 1882., a vođe ustanka su
prebjegle u Crnu Goru gdje su uhapšeni i internirani.
Pero se nije smirio ni u poznim godinama. Premda je prešao 70.
godina, kad je izbio Prvi svjetski rat, javio se kao dobrovoljac u
srpsku vojsku. Preživio je povlačenje preko Albanije i na koncu
sudjelovao u proboju Solunskog fronta.
Neko vrijeme živio je u Nikšiću pa u Trsteniku, gdje je i umro 1919.
godine. Posmrtni ostatci Pere Tunguza naknadno su preneseni u
Nevesinje.
(SB)

69
• Internet portal Stara Hercegovina - јjul 22, 2019 1:38 pm

Nataša Gligorić, praunuka harambaše Pere Tunguza

Nevesinjska puška-uzor i inspiracija oslobodilačkim pokretima.

U mestu Krekovi kod Nevesinja 07.07.2019. godine obeleženo je

144. godine od Nevesinjske puške. Evo govora Nataše Gligorić,
praunuke harambaše Pera Tunguza, serdara nevesinjskog i
zagorskog, pokretača ustanka:
5.jula 1875. godine na planini Bišina, na širokom carskom drumu,
harambaša Pero Tunguz je sa svojih 30 zmajeva na krvavoj Ćetnoj
poljani, dočekao Turke zulumćare. Zametnula se kavga, i u Perovim
rukama je ispaljena ta nadaleko čuvena, slavna Nevesinjska puška.
Nevesinjska puška je bila simbol otpora protiv 500-godišnje
vladavine Osmanlija, njihove tiranije i ugnjetavanja. Pravdoljubivi
časni narod Hercegovine nije više mogao trpeti, da u znoju i krvi,
“daje agama aginsko a begovima begovsko, te da raja lik s oputom
veže, o zlu ručku a goroj večeri”, kako je opevano u narodnoj pesmi.
Patnja, tegoban život u ropstvu i oskudici, budili su otpor i rodili su
novu silu, kao odgovor na nedaće.

70
I kao što je Njegoš rekao u Gorskom vijencu, “udar nadje iskru u kamenu,
bez njega bi u kam očajala”, tako je i ovdje, u Nevesinjskom kadiluku, 5.
Jula.1875. godine, udar našao iskru u hercegovačkom kamenu, a ta iskra
beše Nevesinjska puška, i od te iskre je buknuo plamen oslobodilačke
borbe koji se ubrzo proširio i prerastao u Bosansko-hercegovački ustanak,
te je postao uzor i inspiracija oslobodilačkim pokretima na Balkanu i u
Evropi.
Ovim obeležavanjem svake godine odajemo poštu i iskazujemo
ogromnu zahvalnost našim herojima, vitezovima Nevesinjske puške,
a Pero Tunguz, dični harambaša, “mrijet neće dok narod traje”, jer
narod ovog kraja pamti, čuva, voli, neguje i poštuje svoju tradiciju i
istoriju.

Crkva u Ulogu

Izvor - Stara Hercegovina

71
• Sava M. Guzina – Providjenja Mata Glušca – baška čoeka
Odlomak iz navedene knjige koji govori o dogadjaju u Slivljima
bolje rečeno pod Javorom gdje su kuće Tunguza.

U tome dotrča neki mali pa zadijano i nepovezano dojavi da se strina

poradja.“Pa nek se babi. Ko da je to nešto. Valjda ima koja žena uza
nju?” – zavika joj svekar. “Imaju nekolike, no izgleda da ne mogu
dijete kutarisat.Tako sam čuo veli mali. “Sigurno joj nije vada” –
našali se jedan od njih. “Šta ti veliš, proroče?”
“Ja velim da toj ženi treba pomoć, dok ne bude dockan i za nju i za
dijete.” “Šta reče zgrano božija! Svaki ti djavo pada na pamet” -
dočekaše me. No domalo će ti čoek od one žene što se babi: “Ma
ljudi! Čuste li vi šta Mato reče? Nije to bez nečeg. Nikad on ne zbori
džabe, velim vam. A onda se obrati meni:
“Jeli proroče, na kog si ti mislio da joj pomogne?”
“Na nekog kome basta babit žene.”
“Ima ig u selu bar pet koje su više o’desetero rodile, a dvaput više
porodile.” “Kakva vajda. Ovu vašu prvorotku ne znaju obabit.”
“E neće bit da se ti, pasji skote, i u tu rabotu razumiješ?”
“Ja samo kažem, a vi kako vam drago. Moje nije da se petljam.
Pogotovu što je mlada na me gadljiva. A ni vama ne bi bilo svedno
kad bi joj se sad primako.”
“Nismo čuli da i muški babe žene... To bi baš bila bruka, kad bi se
čulo... A što ono reče da je naša odiva na te gadljiva?” – pripita jedan
od njih.
“Sreo sam je proljetos s tim i tim, tu i tu, pa kad joj zatražih vode da
pijem osu na me da se gubim i ne primičem joj se jer sam, veli, lutor i
peksin pa ću joj čabricu opoganit...” Oni se malo postidješe od onog
što čuše, a ja još dodadoh: “Ajte vi kući, nadjite se ženi pri ruci.
A ako vam treba’nem zovte me. Odje ću bit...” Prošlo je nedje dva
frtalja sata dok eto ti po me onog djeteta što je dolazilo. Veli mi da

72
žene ne mogu ništa učinit i da po’itam..Udjem ja tamo u neki sobičak
dje se ona žena poradja a ona mi se učini posve izgubljena, van sebe:
krivi se i zapomaže; traži da joj se muke skrate; vata zdrak koga
nema; kupa se u znoju... Oko nje se nakve ženetine tiskaju i gurkaju,
ne znaju ni sa sobom šta će a ne s babnom ženom... U tom jedna
žbanasta, okata i nakostriješena ko plašljivo pseto izleće pa se
ispriječi preda me i veli: “Nuto ovog beslemaća kud je zagrambo...
Zar ne vidiš, manitove jedan, da se odje žena babi!”
“A ja mišljah ti se poradjaš” – velim joj i stanem da je strijeljam
ovim svojim vildžanima, a ona poče da se stresa ko ovca kad izadje iz
vode. “Vas dvije vještice – mrš kući! Nemojte, slučajno,
nedjezastajati ili se okretati. I ponesite one smotuljke što ste ispod
praga zatisle, da vam ih ja ne donosim, pa vam nikad više ne bi palo
na pamet da nekog nešto čvarate i bajate... Sikter!” One, što
sam pokazao na njih, skočiše pa se na vratima zaglaviše,
otimljući se koja će prva izdušit van, a ukućani se ukipiše pa nit ko
mrda nit što zbori. Samo se čude... “Šta vam je? Što
ste se ukočili poput neke stvari!” - zagalim na njih. “Brzo
iznesite ženu iz ovog ćumeza nedje na širinu, da prodiše!”
Kad je iznesoše počnem
je izdalje gledati kako izgleda i na sta liči. Ona ne uvlači jezik,
samo leleče, ‘uče, nariče... Onda počne nešto lujkavo
trabunjat. Mislim se Mato odje ćeš imat grdna posla dok joj razbucane
i raskomadane misli okupiš u umno gnijezdo, ko kvočka piliće, i
isćeras iz nje strah od kog se ukocila toliko da ni pr’nut nije u stanju,
a ne se obabit... Sve se domaćinova vamilija okupila muško - žensko,
staro – mlado, pa blenu u me i porodiljku. Zagalamim i na njih da se
late kakva posla i ne dangube. Kažem i ko treba tu ostat da se nadje
pri ruci, a ostali da idu svak po svom poslu. “A ti – obratim se
domaćinu kuće – “ valjda znaš šta ti je sad činjet?” On se u me
zagleda kao neko kome nešto nije jasno, pa na kraju veli:

73
“Ako mi vjeruješ, dobri čoeče, ne znam ni kako se zovem a ne šta
treba radit.”
“Onda zapovijedi ovom svom jolpazu, što ‘vako nagrdi ovu ženu,
da zakolje i okrene kakvo bravče na ražnju. Ali da ne bude
neko špure no najbolji škulj. Nit se kuća pravi svaki dan, nit radja
škrnjo ko ovaj!” “Zaboga, Mato,
šta zboriš, jesi li poludio?Ne znam ‘oće li mi se sna živa kutarisat, nit
šta će bit z djetetom, a ti mislis o ražnju. Djavola izio, da bog da!”
“Nisam ja, moj domaćine, odje došao zbog ića i pića, no mi je
pesta da ovoj ženi, što me proljetos narezili i ispljuva, dokažem
da se ‘nako pogane, arsuzne i uvrjedljive riječi ne upućuje ni
najvećem lutoru i ljudskom smradu, jer baš on more zatrebat i bit od
koristi. A za snaju i ovog budućeg ‘ajduka ne brini dok se ja staram o
njima. A ti, domaćine, gledaj da to i budeš, a ne da pomažem onima
koji zbore da su Slivljani samo podatni kad ukradeno okreću i nude s
ražnja, a da vam je obraz – ko koleški opanak! A Mato ti ga neće
ukaljat sve i da ti vidi gologuzu snaju... A sad me se mainjajte: uza
me nek ostanu ove dvije žene – zatrebaće, a ostali nadjite posla, da se
odje džabe ne vrzmate!... Kad ostadoh sam sa svekrvom i strinom
porodilje, one će ti v’oma uplašeno:
“Zaboga sta si naumio činjet? Mi sto smo znale probale smo, a plod
nikako da krene. Ko da se jos nije spušćo na vadu?”
“I nije, jer mlada i ne zna šta se zbiva, a kamo li da je pripravna za
babljenje. A vas da ne odvratih od nakane da postupite kako su vam
one dvije što sam ih oćero zborile, dijete bi se sasvijem zamaklo u
pupčanicu, iskrenulo i udušilo prije no bi se rodilo.”
“U, šta reče, pobogu?... Pa ka’si nam to zborio ka’te prije
nismo ni vidjele?” “Bio sam ja s ljudima dje se kuća pravi, a
mišlju s vama; zaustavljo vas da one vještice ne poslušate, dok
ja dodjem!”

74
“Na moju dušu ti vjerujem, jer mi je stalno nešto zborilo - “ne slušaj
ove kurvetine imaju zlu namjeru ...” – potvrdi domaćinova žena.
“Sad je nečim pokrite, pa pripravite i prinesite sve što treba, a onda
kleknite ispred njenih noga i pružite ruke prema njenom trbu’u – tako
kao da ih grijete na vatri. A ja ću za to vrijeme radit nešto drugo, jer
nema dana bez zore i svitanja.” Onda ti privučem jedan tronožac i
sjednem na nj iznad nje. Ona u bunilu, bez da zna šta je s njom;
doziva nekog, kuka, jauče, cvili, nabraja, proklinje... Kukavica ne
uvlači jezika. Ne moš o’stra da je slušat...
Kako sjedoh počnem je skrozorat i ubrzo uočim da je i njoj i djetetu
sasvijem dokundisalo, i da moram u isti čas oboje spasavat. Ona se
djekad nešto nategne, jer joj je breme postalo teretno, ali to čini
uzalud, jer dijete podarakava da se pomiče – no tako da samo što se
nije zamaklo usred trbu’a. To me prepade pa kidišem da umno djetetu
noge odmrsujem a njega da izokrećem i podešavam da more disat.
Kako ja to radim one žene uglas povikaše: “Ha, sreće naše! Dijete
živo!... Evo ga cuka nogicama!” Pošto sam to obavio kako valja i
djetetovu glavu privukao do izlaza, predjem na mladu...
- E, lažeš, rodjo, duše mi! Na nju nisi imo rašta – poviče
Trivko, a svi se nasmijaše. Mato nastavi s pričom ko da nije bilo
upadice.
- Taman joj ja pamet počo skolesavat i skupljat onako izokola, da
nešto ne pokidam ili zaturim dok ona pomalo stade sebi dolazit;
umanji s kukancijom, pa onda predje na uzdisanje i tijo ječanje –
kao neko kad prestaje s plačom. Ne prodje puno vremena skoro se
potpuno ušuti, a onda pridiže glavu, potraži one žene pogledom i
upita:
“A što bi od onog anatemljaka, dje se stani?” Žene se sgledaše, bi im
neprijatno, pa joj vele da na to ne misli no na ono što treba da se desi.
Meni to baš bi za čudo, kakav je to insan koji i kad se bori s životom

75
misli na pasjaluk, pa počnem prebirat po njenoj vrijezi da vidju kakva
li je pasija. More li se za nju reć: “kome tur smrdi – nisu mu ni ruke
čiste!” Ubrzo uočim da joj je to došlo i s jedne i s druge strane. Bi mi
onda jasno što je tak’a...
Ovdje se ponovo okrenem mladoj da vidim šta joj se po glavi vrzma.
Kad malo bolje zavirih bi mi sve jasno: nju skolesale guje i akrapi
pa joj sišu i krv i pamet... Ne bi crnje da je u najzlijoj apsani.
Kastig jedan kakav u vijeku nisam sreo ni vidio... A ona, jadi je
vidjeli, lijepa ko upis, ali pustoarsuz od sebe, i baš tak’a posve
zgodna i prikladna da joj gatare i vještice natrune što im volja.
Vidim nema čekanja pa krenem da je kutarisavam. To je vama
sasvijem nerazumljivo, ali ću vam reći da je slično kao ka’se
neko čisti gujina. Samo što niko ne vidi kako izlaze sem mene.

“Stanem jednu po jednu, kako ja to znam, izvlačiti i oturat... Onda

predjem da joj u pamet ostavljam što nije za bacit..., vraćam na
mjesto što je pomjereno..., sastavljam što je rastureno..., krpit
iskidano!...” Kako je smirih počeše iz nje graške znoja izlazit na
sve strane. Mnim i iz oči i uši...
Pustim je malo da patine i uvati zdraka, a onda počnem da joj
utuvljujem u glavu kako je rodit i bit majka. Da je to nešto najljevše
što je Bog dao ženskom čeljadetu, i da ona treba bit sretna što je
zbabna i što je došo vakat da rodi... Biće da se to odužilo jer u neko
doba vidim da su se one dvije žene ukočile klečeći na koljenima i da
više ne mogu izdurat. Kad i one opaziše da ih gledam, zavikaše:
“Zaboga šta to radiš. Zar ne vidiš da nam je dokundisalo ‘vako klečat,
a ova žena zaspa mjesto da se poradja?”
“Da je mogla nespremna da se obabi ne bih ja moro pripomagat.”
One zaćutaše, a ovi vani čuše da mi zborimo, pa misleći da se nešto
dogodilo – upadoše. Kad im pokazah vrata, oni ponovo izlećeše i

76
ostaviše nas... Nastavim mladoj miso skolesavat i polako je pripremat
za oni čas kad treba osjetit želju da postane majka, i ono što potlje
dolazi. Ka’se uvjerih da je došo ta vakat, u mislima joj kažem:
“De, mlada sa’se raskorači i napni! Mali je spreman da izadje, i neće
puno zanovijetat... ‘Ajde, ‘ajde..., tako..., još malko..., zeru jače...,
too!... Opa, evo ga, ‘ajduk ko što sam i reko!... “To su i one žene
osjetile pa se uzvrćele, a ja im velim:
“Žene, privatite to dijete!!! Kome se gleda more uć. Čestitam vam,
nek je ovi soko živ i zdrav! – tako se reče. A već vidim da će bit bolji
od oca, a od majke pogotovo.” U tom nagrnuše i ostali pa onako
isprepadano gledaju u maksumče koje je pusćalo prve glase u rukama
oniju žena... Ta graja razbudi i mladu mamu, koja dodje sebi, pa kad
idje toliki svijet, iznenadjeno veli:
“Ljudi, je li to moje dijete plače?” “Tvoje, jadna ne bila, da čije je” –
odgovoriše joj. “Ja, na moju dušu, nisam nikakva bola osjetila. Ko da
nisam rodila!” “Zafali Bogu i ovom čoeku što je tako” – dobaci joj
svekar, a ona sakri pogled, postidjeno. Mislim se dozvaćeš se ti, no
Matu svedno: nit mu je u džep nit iz džepa...
Eto, to vam ispričah, a vi morete nagadjati je li to bilo kod Pikula,
Draškovica, Bjeloglava, Jeremića, Ignjatovića, Hajkala,
Bogdanovića, Tunguza...

Ovo je malo podugačko bilo, ali mislim da je vrijedilo truda

prepisivanja i čitanja jer se da naslutiti ono što su mi mnogi rekli,
koji su čitali knjigu, i skrenuli mi pažnju na ovaj deo knjige. Oni su
svi rekli da se pričalo o rodjenju harambaše Pera Tunguza i o našoj
familiji. Ja vjerujem u to a vi zaključite po svom nahodjenju.

77
Samonikla tri drveta Košćele na grobu Mate Glušca
u Danilovgradu

78
• Jovan Bratić – Nevesinjska puška 1-2-3 strip
Poznati nevesinjski strip crtač Jovan Bratić je 2008 godine
izdao strip pod nazivom “Nevesinjska puška” koji je uradjen u
tri nastavka. U njima je značajno mjesto zauzeo harambasa
Pero Tunguz. Iako smo u posjedu sva tri nastavka nismo mogli
ubaciti kompletne stripove nego samo naslovnu stranu prvog
dijela i stranicu koja prikazije Pera u razgovoru sa drugim
vodjama ustanka.

79
80
• Žika Mitrović – Nevesinjska puška – igrani fim
Davne 1963 godine poznati jugoslovenski režiser Žika Mitrović
snimio je igrani film “Nevesinjska puška” gdje harambašu Pera
Tunguza igra poznati glumac Petre Prličko.

81
• Goran Duka – Monodrama “Dnevnik Pera Tunguza
*arambaše”

Početkom 2017. godine vrli nevesinjac Goran Duka napisao je

monodramu “Dnevnik Pera Tunguz *arambaše”. Sa našim
pobratimom Vojom Gušićem izvedena je u nevesinjskom
pozorištu. Mi smo kasnije od Voja dobili CD koji smo
iskopirali u nekoliko primjeraka i podijelili našim Tunguzima.
Jedan je ove godine završio i na radio Gacku da se i tako

82
pronese slavno ime našeg harambaše Pere. Slijedi par
odlomaka iz te monodrame:

... kad se rodik, pa me majka u bešiku metnu pred kućom u

mom rodnom selu na nju oro sleće sa nebesa u nebo je odnese
cijelu. Uskuka se i majka i selo, no me sutra nadjoše na
guvnu,nekakvu sam košuljicu kažu kano tkanu od kostrijeti
imo. Ni orla ni bešike više. Vala jesu, vile su me otad sebi same
zvale, prizivale tajno, a snagu mi dale......

... jednom ti ja Konjicu tako podjoh preko nevesinjskog polja

pro Pridvoraca i Luke pa ću, ko tamo da prenoćim kodnekijeh
mojih ljudi. Kad li izbiše gurbeti od nekle, na konjima i
harambašom pravo preda me. Pozna me on, nazva Boga i pozva
da pijemo vino. Sjahak ja, no dorata nikad ne puštam daleko da
mi je pri ruci vazda, te ispismo po tri čase. A jedna se
gurbetkinja uzvrće oko nas, sve bi da mi gata. Ajde velju da
vidim sta mi je pisato. Te mi uze dlan i nadje da sam
košuljomvilinskom vas omotan dok sam živ, i da mi niko ništa
ne more. Kazujem ja da sam za to znao da je od rodjenja. Ona
potvrdjuje no me gleda nako poprijeko pa mi veli da ću Turke o
jadu da zabavim, a pred kraj života u Onogošt da živim i da
umrem smrću prirodnom. E to me zamisli. Ah, dje ću ja ko
velju živit bez Turaka s kim ću da se koljem onda. Kaže ona,
išćerat će te i za vasi vijek iz Zahumlja, no će da dodju gori.
Imal’ gorijeh od Turaka ljudi zar bi crnji mogao da nam budne
iko kukala ti majka. Veli, gori....

“ Jadžu” nadjoh dje se nikad nijesam nado,

kad no utekoh za Crnu Goru pro Bileće a pred bašibozucima.
Uvati me mećava te zavali snijeg kakav se ne pamti. Dje ću kud
ću, nigdje kuće ni ambara ni čoeka živa a

83
ni kakva sela zabačena. No ti ja kroz oni devar u gori poviše
ugledak baš ko pećinu naku. Jes, nije, jes, nije, bogami
jesnakav otvor u stijenama. A nit znam dje sam, ni koji sam, ni
dje idem, ni šta tražim, ni otkuda sam ni šta ja to hoću. Dao
Bog sastavi se nebo sa zemljicom pa ne vidjeh ni prsta pred
okom. Vjetar duva, do kosti probija, disat ne da ne kamoli
drugo. No ulećek u ti otvor tavni ne bi li se od devra sakrio. Još
se pogek jer nije veliki. Te tad vidjek svu zlu a i goru beli. Dje
ulećek kukala mi majka a preda mnom čeljust iskežena. Vuk,
ma ne vuk no vučina, ne vučina no alaj vuk sami, ko tele je
velik, košćat. Iskezio i očnjake na me, pa sve gledam preklat će
me tudje. No ja trgnem jatagan za pasom. Ko pred megdan u
oči ga smjerim. Nit on diše nit se ja javljam. I zvijer i čoek, oba
u nevolji. Postajamo tako do pola dekike. Pomače se on i vidjek
desna zadnja noga slomljena mu dobro. Snijeg bio dane i
mjesece, svu smo zimu u pećini bili. Za tri dana on ti meni pusti
jatagan moj na prelom da mu oputom upredem.Nek mi nikad
niko više ne proba da kaže da su životinje bez uma i duše a
kamol zvijeri gorske slobodne i sinje. Ponekad sam samo
izlazio danju, lova da donesem da jedemo oba. I kad zima
skonča a lom mu zacijeli povede me vučina visoko u goru.
Mišljak čini mi se , no on mene ljudi vodjaše ko brata. Odvede
me do pećine sure koju ni danas živ čoek ne pozna a u njojzi
blaga i oružja na volju i čoeku običnom i ćesaru samom. Zalud
blago i dukati žuti odmah vidjek moju “jadžu” kako i u tami
sija pa je uzek tad ko tića. A onda se rastak s bratom vukom
gorskim i poštenim čednijim no ljudi što su. Potlje mnogo
godina čuk da zboraše Crnogorci o pećini tajnoj dje je blaga
vrlog. Ostavi ga ondje nevesinjac Novak, Grebostrekom zvani,
vojvoda vrli vojskovodja pravi. Pa se nako mislim što je meni
data ta njegova sablja, “jadža” moja zvana a Turcima znana.
Jesam li je kadar i kako je nosim, ili sam se pred njom tek

84
 obruko vrlo. Ne znam očiju mi neki čudan osećaj plaza mi niz
grlo....

• Časopis “Beogradske priče” - Intervju Nataše Gligorić,

praunuke Pera Tunguza, sa temom nastanka imena Nevesinjske
ulice u Beogradu i istorije ljudi iz ustanka Nevesinjska puška
koji su zaslužni za to.

85
• Crnogorska retrospektivna biografija – U črtvrtom tomu
pomenute biografije značajno mjesto je posvećeno našem
Radovanu “Bradi” Tunguz Perović Nevesinjskom. Na deset
strana data je njegova biografija sa spiskom njegovih
publikovanih monografija. Slijede samo prve dvije stranice.

86
 10. ZAKLJUČAK

- Na kraju gore svega iznesenog, neki zaključak i nije

neophodan. Pažljivim čitanjem se može doći do osnovnih stvari koji
karakterišu našu familiju. Ono osnovno je da familija Tunguz ne
spada u one mnogobrojne. Tu je 63 ognjišta (sa 01.2020 godine) što
čini oko 250 duša. Iako ne velika, familija je prisutna u mnogim
zemljama Evrope, zatim u Sjevernoj Americi, Aziji i Australiji. U
ovu računicu nisu uključene naše odive koje su neizostavno
uključene u naprijed navedeni spisak naše familije kao i u obnovljeno
porodično stablo čija štampa će biti gotova za treći sabor familije.
Iako ne velika familija, medju nama bilo je i ima, profesora,
književnika, popova, inženjera, arhitekata, ambasadora i drugih
visokoškolskih zanimanja koja govore o snazi našeg uma. Veći deo
činili su obični seljaci koji su imali Bogom datu snagu i karakter da
prežive u planinama kršovite Hercegovine, gdje se za podizanje
familije moralo teško raditi svaki dan. Zato svima njima jedno veliko
hvala jer bez njih danas nebi bilo ni nas, ni naše omladine koja je
garancija da će naše prezime nastaviti i dalje da se ponosno prenosi u
budućnosti.
- Ovo izdanje knjige sam nazvao „prvim“ jer
nadogradnje u budućnosti će biti sigurno. U arhivi već ima stvari koje
nisu mogle iz raznih razloga ući u ovu knjigu a i istraživanja o
prošlosti naših predaka se nastavlja, tako da materijala za nova
izdanja ove knjige neće nedostajati.
- Na kraju završio bih sa dijelom jednog članka sa
naslovom „Značaj povezanosti sa precima“ koji objašnjava svrhu
ovoga svega dosad uradjenog po pitanju rodoslova i sabora,
objašnjava korjene naših uspjeha i neuspjeha u životu, objašnjava
nam same sebe:
Naši preci - to su naši korijeni i u doslovnom i prenesenom značenju.
Korijeni koji hrane naše duše.
Ukoliko lišimo stablo njegovih veza sa korijenima,šta će se desiti
onda? Da li će drvo umreti? Ne, neće umreti, ali će prestati da raste i
da se razvija. Vremenom, počinje da se raspada i postaje krto i krhko.

87
Više nikakvo sunce, ni vetar,ni vode sa neba neće pomoći krošnji da
se proteže na gore,da se grana i rađa plodove. Plodove svojih
aktivnosti, svog rasta, svog roda. Sve će jednostavno stati.
Istovetno je i u životu čoveka. Negiranje svojih korijena, iz bilo kog
razloga,uzrokuje teškoće u kretanju kroz život, u rastu, u razvoju, u
učenju novih stvari, u realizaciji sopstva i duše. Mogu se pojaviti
poteškoće sa potomcima, kako postojećim tako i sa planiranim.Sve je
povezano. Ceo rod - je kao linija života koja se nikada ne prekida. Ali
ako se podsvjesno ili svijesno pokušava sasjeći - posljedice bivaju
najrazličitijeg spektra i to ne donosi dobrobit i prijatnosti, već upravo
suprotno.
Da bi smo živeli punovrijedan život, da bi osećali svoju slobodu,
bavili se svojim omiljenim aktivnostima, da bi bili sposobni da
materijalizujemo i da zadovoljimo svoje potrebe - kao nužni
minimum neophodno je uspostaviti veze sa svojim precima, poštovati
ih i uvažavati ih....

88
 SADRŽAJ

Predgovor............................................... 1

1.Porijeklo................................................. 6

2.Porodično stablo familije Tunguz........ 13

3. Raseljavanje ....................................... 14

4.Pero Tunguz - biografija ..................... 15

5. Prvi sabor familije .............................. 24

6. Drugi sabor familije ............................38

7.Spisak familija Tunguz ....................... 49

8. Tunguzi kroz anegdote ...................... 59

9. Drugi o Tunguzima ............................ 63

10. Zaključak ............................................ 88

89