You are on page 1of 28

Folklor u Hrvata

Miroslav Šarić
Zavičajni muzej Našice
 Folklor je naziv za različite aspekte tradicije kulture,
najčešće uobičajen u značenju zajedničkog imena za

tradicijske oblike književnosti, glazbe, plesova,
dramskog i likovnog stvaranja.

 Folkloristika je skup znanstvenih disciplina


interdisciplinarno povezanih folklorom kao predmetom
istraživanja; u užem smislu znanost o verbalnim
oblicima folklora. U sklopu folkloristike proučavaju se
usmena i pučka književnost, folklorna glazba, folklorni
ples, folklorni likovni izraz te narodni običaji i obredi.
 ETNOLOGIJA- specifična znanost koja se bavi
proučavanjem kulture pojedinih naroda


 ETNOGRAFIJA- terenski dio etnologije

 Tri su glavne teme istraživanja: materijalna, socijalna


i duhovna

 Tradicijska kultura sastavnica je nacionalne kulturne


baštine

 Podložna je promjenama, pa čak i nestajanju

 Snažno je uporište pojedinačnih i skupnih identiteta


Narodna nošnja

 Stariji i noviji odjevni sloj seoskog stanovništva od sredine 19.st i
okvirno do sredine 20. st.
 Narodna nošnja kontinuirano se shvaćala, odijevala te predstavljala
kao istaknut simbol nacionalnog, zavičajnog i lokalnog identiteta.
 Starinski tip odijevanja pripada većem dijelu 19. stoljeća, određuje ga
uporaba odijevnih predmeta izrađenih gotovo isključivo u domaćoj
radinosti.
 Početak 20. stoljeća narodnu nošnju se stavlja pod znatniji utjecaj
građanstva koji se očituju u djelomičnom preuzimanju krojeva
gradskog srednjoeuropskog ruha, odjeće obrtničke proizvodnje i sve
većoj primjeni tvorničkih tkanina poput svile, brokata, baršuna,
kašmira i slično.
 Narodna nošnja je u prvobitnoj
upotrebi imala mnogostruke
komunikacijske funkcije. Bila je
pokazatelj društvenog,
dobnog, imovinskog,
obiteljskog i životnog statusa
svojega nositelja. Osobito se to
odnosilo na djevojke i udane
žene čije je ruho, prije svega
koloritom i ukrasom, frizurom
ili složenom opremom i
ukrasima na glavi, odražavalo
aktualnu i naglašavalo svaku
iduću promjenu životne
situacije poput djevojaštva,
Narodna nošnja iz našičkog šokačkog šora,
početak 20. st.
dob za udaju, status mlade
udane žene, rođenje djeteta,
korotu i slično.
Narodne nošnje iz Našica
Narodna nošnja i frizura iz Vukojevaca

Narodna nošnja i oglavlje iz Feričanaca


Oglavlje udane žene iz Šaptinovaca

Narodna nošnja iz Donje Motičine


Pokladni običaji

Vukojevci, 1957. g.
 U cijelom svijetu postoji običaj maskiranja, a njegovo
podrijetlo možemo datirati već u doba antike


 Vrijeme poklada započinje nakon blagdana sveta tri
kralja i traje do čiste srijede, tj pepelnice, kada
počinje razdoblje korizme

 Raznim običajima i maskiranjima želi se otjerati zlo


iz sela.
 U pokladnim običajima prisutni su i magijski
elementi za plodnost, poput zamjena uloga između
muškaraca i žena tako da se muškarci maskiraju u
žene, a žene u muškarce. S tim običajem želi se

utjecati na nastavljanje i plodnost prirodnog ciklusa.

 Pojavljivanje životinjskih maski pripisuje stočarskoj


kulturi i magiji da se s time zaštiti stoka od bolesti.

 Šarenilo, zvonjava, buka, strašenje djece, prevrtanje


stvari i izazivanju glumljenih ekscesa te ostala
ponašanja pokladnih ophodnika upućuju na odbojnu
apotropejsku magiju i na zaštitu od zlih sila.
 Pokladni običaj starcevi i babe iz sela Vukojevci

 Običaj započinje kada dva muškarca koje nazivaju



najavljivači, protrče rano ujutro kroz selo i najave da
su taj dan poklade. Nakon njih selom trče starcevi, to
su neoženjeni muškarci obučeni u bijelo sa zvoncima
i rgačama na glavama.

 Kada se na crkvi oglasi podne, tada se spremaju


babe, pokladna povorka koja imitira svadbu. Kao i u
pravim svatovima svi sudionici poklada su
zastupljeni samo što su zamijenili uloge tako su
muškarci obučeni u žene, a žene u muškarce.
Pokladna svatovska povorka prolazila je kroz selo i
završavala u mjesnom domu gdje je bila zabava.
 Prije obnove ovog običaja 1999.godine, zadnji
starcevi prije toga protrčali su selom 1963. godine
 Vukojevački starcevi upisani su u Registar kulturnih

dobara Republike Hrvatske

Vukojevci, 1963. g.
Pjesma i ples

Kolo u selu Martin, 1941. g.


 Narodni (folklorni) plesovi su dio folklora. Zato se ples
ne sagledava samo kao ples, već se doživljava kao


integralni dio narodnog izričaja, skupa sa nošnjom,
frizurama, nakitom, pa i običajima.

 Narodni ples ima veliku društvenu i odgojnu važnost –


ljudi se bolje upoznaju, šire se horizonti, razvija se
multikulturalnost.

 Najčešća folklorna plesna forma je kolo – kružni ples u


kojem plesači slijede jedan drugog po zamišljenoj
kružnici.

 Hrvatska je podijeljena na četiri plesne zone: panonska,


alpska, dinarska i jadranska plesna zona
 Narodni plesovi mogu prema glazbenoj pratnji biti:

-bez glazbene pratnje (nijemi plesovi) – „glazbu” stvaraju


koraci i udarci nogu te nakit. Primjer su nijema (mutava,
šuplja) kola.

-s glazbenom pratnjom, ali bez vokalne pratnje

-s glazbenom i vokalnom pratnjom

-samo s vokalnom pratnjom

Plesovi se i drugačije mogu podijeliti: solo ples, ples u


paru, ples u trojkama/četvorkama, otvoreno i zatvoreno
kolo. Nadalje, plesovi mogu biti muški, ženski i mješoviti.
 Na pozornice u Hrvatskoj narodni su se plesovi
pojavili tridesetih godina 20. st. s ciljem
promoviranja identiteta (regionalnog ili nacionalnog)
na lokalnim, ali i međunarodnim festivalima.

HKD „Lisinski” Našice u emisiji „Lijepom našom”, 2017. g.


Pučka vjerovanja

 Vjerovanja, nadnaravno i rituali- razumijevajući pod
time pojave usko prepletene sa svim područjima

života: od običaja i moralnih normi zajednice i
društvenih odnosa, do stanovanja, gospodarstva,
prehrane, odjevanja i umjetničkog izražavanja.

 Društveno prihvatljivo tumačenje onih fenomena


koji su bili nepoznati i neobjašnjivi pojedincu i
zajednici te kao obliku društvene svijesti o
čovjekovoj ugroženosti, slabosti i nemoći spram
prirodnih sila i svega nepoznatog u čovjekovu
okruženju.
Vjerovanja vezana uz sunce, mjesec, nebo i zvjezde

 Štovalo ga se jer daje život, zdravlje, svjetlost i toplinu. Smjer


kretanja sunca smatrao se srećonosnim, pa je zabilježeno da
su se svadbene povorke kretale u tom smjeru tj za suncem,
dok su se pogrebne povorke kretale u suprotnom smjeru.

 Uz mjesec se vjerovalo da ima moć na prirodu i ljude,


posebno na žene.

 Po svim krajevima Hrvatske vjerovalo se u sudbonosnu i


proročansku moć zvijezda. Vjerovalo se da ima sretnih i ne
sretnih zvijezdi te da se svaki čovjek rodi pod jednom od
njih. Zvijezde nisu brojali jer je postojala opasnost da dobiju
bradavice po tijelu, a osim toga čovjek bi u brojanju mogao
naići na svoju zvijezdu te u tom slučaju bi sljedećeg jutra
umro.
Nadnaravna bića

 Vile su neobična i tajanstvena ženska bića koja


provode svoj život daleko od ljudi, a ipak se sa ljudima
susreću, pomažu im, a katkad se i naljute na njih.
 Ljudi su ih mogli vidjeti u raznim prilikama, najčešće u
ranu zoru ili sumrak, ili ako nekog pastira prevari san
usred bijela dana te se iznenada probudi, može kraj
sebe ugledati vilu koja mu je za to vrijeme brinila o
stadu.
 Vilinska bića ne piju vodu iz običnih bunara nego iz
nepresušnih izvora. Tijekom dana umivaju se i češljaju,
obično ranom zorom i ako nekoga zateknu tamo nose
ga sa sobom.
 Vjerovalo se da ako se na livadi vidi ugažena trava da
je to mjesto gdje su vile plesale kolo.
Uroci i magijske prakse
 Po svim Hrvatskim krajevima izrazito je rašireno
vjerovanje u uroke. Da bi se zaštitili od uroka ljudi su


se priklanjali magijskoj praksi.

 mladenkin vijenac

 crvena boja prisutna u narodnim nošnjama

 ogledala u kućanstvu i na dijelovima narodnih nošnji

 raspela (krajputaši) na raskrižju

 obredni plesovi (visoki skokovi u zrak)


Zaštićena nematerijalna
kulturna baština

 Nematerijalna kulturna baština kao pojam obuhvaća:
prakse, predstave, izrazi, znanje, vještine, kao i
instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne


prostore koji su povezani s tim, koje zajednice,
skupine i, u nekim slučajevima pojedinci, prihvaćaju
kao dio svoje kulturne baštine.

 UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne


kulturne baštine čovječanstva

 Nematerijalna kulturna baština upisana u Registar


kulturnih dobara Republike Hrvatske
UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne
kulturne baštine čovječanstva

 Godišnji proljetni ophod


kraljice ili ljelje iz Gorjana 
 Medičarski obrt na području
sjeverne Hrvatske

 Bećarac- vokalno-instrumentalni
napjev s područja
Slavonije, Baranje i Srijema
Nematerijalna kulturna baština upisana u Registar
kulturnih dobara Republike Hrvatske


 Umijeće izrade tradicijskog božićnog nakita kinča s područja
sjeverozapadne Hrvatske

 Požeški vinogradarski običaj – Grgurevo

 Umijeće izgradnje i sviranja gajdi i duda u istočnoj i središnjoj


Hrvatskoj
 Tradicijski užarski obrt Antuna Kneza


 Umijeće izrade zlatoveza

 Šokačko kolo
 Šetana kola s područja Slavonije
Hvala na pažnji!

You might also like