P R A X I S

Depno izdanje, broj 12

Zagreb, IV trom jeseje 1971.

lanovi redakcije
B ranko B onjak, D anko Grli, Milan Kangrga,
Ivan K uvai, G ajo P etrovi, R u di Supek,
Predrag V ranicki

Glavni i odgovorni urednici

G ajo P e tro vi i R u di S upek

Izdava
H rva tsk o filo zo fsk o d ru tv o

Tisak: depnog izdanja: Tiskara i knjigovenica Joa Roankovie, Sisak.

Distribucija: Industrijski radnik, poduzee za pruanje reklamnih usluga,
Zagreb, Ilica 28, telefon 440-449. Lektor i korektor: Milivoj Pilja.

o v jek i d r u tv o
u in d ijs k o j m isli
k. d a m o d a ra n

N aslov o rig in ala :

M an a n d S o c ie ty
in In d ia n T h o u g h t
1968.

p rev eo :
gvozden flego

ovjek i drutvo
u indijskoj misli
k. damodaran

praxis
Zagreb, 1972.

SADRAJ
N apom ena
I
II

P o ec i

T ra g a n je
s tv o m

za

iz g u b lje n im

19
33

III

B ra h m a n iz a m

IV

M a te rija lis ti i id e a listi

V
VI
V II

je d in

49

o v jek, p r ir o d a i s v e m ir

65

B u d d h iz a m i h in d u iz a m

81

S lo b o d a i s a m o o s tv a re n je

103

R je n ik
Pogovor

127
157

NAPOM ENA
Rijei tampane kurzivom (kao npr. adharm a) i veli
kim slovima (kao npr. BUDDHA) protumaene su u
rjeniku (str. 127).
Kod tako tampanih rijei koje su indijskog porijekla
treba paziti na itanje:
* oznaava duinu vokala
c itaj
j itaj
y itaj j
cerebralne ili lingvalne konstante t, th, d, dh, n
itaj uobiajeno ) oznaavamo: u kurentnom kon
tekstu kurzivom, u kurzivnom kontekstu kurentom
vokalno, zvuno r (kao u vrt) oznaavamo: u
kurentnom kontekstu kurzivom, u kurzivnom kon
tekstu kurentom
palatalni sibilant oznaavamo sa s (itaj kao
u ilo): u kurentnom kontekstu kurzivom, u
kurzivnom kontekstu kurentom
palatalno n (itaj: nj) oznaavamo sa nj
anusvaru oznaavamo: u kurentnom kontekstu kur
zivom. u kurzivnom kontekstu kurentom.

I
POECI

Kada u p astirsk a arijska plem ena iz stepa

C entralne Azije upala u sjevero-zapadnc p red
jele In d ije p rije o tprilike tri hiljade i pet sto
tina godina, bila su suoena s raznim staro sje d i
lakim n arodim a koji su bili na razliitim ni
voim a ekonom skog razvoja i kulture. Civilizacija
doline In d a sa svojom urbanom k u lturom u
gradovim a M ohenjodaro, H arappa i Lothal bila
je tada, moda, u procesu n u ta rn jeg pada i pro
pad an ja, i prem a tom e, ja k o ranjiva na napad iz
vana. Oko tih u rb an ih ce n tara bilo je i bezbroj
plem ena na razliitim nivoim a paleolitskih i neo
litskih k u ltura, a njihova je ekonom ija varirala
od prim itivnog sak u p ljan ja hrane, lova i ribolo
va do sjedilake zem ljoradnje. Ti su pre-arijski
n arodi In d ije im ali razliita vjerovanja, obiaje i
religiozne obrede od anim izm a, potovanja du
hova i m agije do p o to v an ja boice-m ajke, sve
tog stab la i am blem a m ukog splovila te, kao to
je kasn ije dokazano pronalascim a u m jestim a
r9

M ohenjondro i Harappa, ak nekih vrsta logis

tikih vjebi.
Ta neujednaenost drutvenog i ekonom skog
razvoja, koja se ispoljavala u cijelom nizu kul
tu rn ih oblika, ostala je karakteristikom indij
ske civilizacije do naih dana. U um skim i pla
ninskim predjelim a im a i danas plem ena koja
jo nisu dostigla stupanj ekonom ske diferenci
jacije i specijalizacije. Takva se plem ena p rehra
nju ju skupljanjem hrane ili lovom kao npr. Ongi
iz Andamana koji se kreu goli i u grupam a od
m jesta do m jesta, s lukovim a i strelicam a u ru
kama. U sprkos naglom raspadu plem ena uzroko
vanom sve tjenjim vezama s vanjskim svijetom
i uestalog kontakta s m odernom civilizacijom,
mnoga prim itivna plem ena nisu bila sposobna da
se potpuno otrgnu od svojih starih sidrita. Lju
di koji jo ive u pred-feudalnim ili pred-kapitalistikim uvjetim a ogoreno se bore da sau
vaju svoje tradicionalne obiaje i prim itivna
vjerovanja. U isto vrijem e u drugim krajevim a,
posebno u velikim gradovim a kao to su Delhi,
Bombay, M adras i Calcutta, prim jeuju se sve
kom pleksnosti i sukobi m odernog industrijskog
drutva s njegovim brigam a i frustracijam a, nje
govim problem im a radnitva, politikom sile,
atom skim istraivanjim a, duevnim bolnicam a i
ap strak tn im filozofskim raspravam a.
Kada su pastirska arijska plem ena stupila u
Indiju i naselila se na obalam a Inda i Gangesa,
Arijci jo nisu bili podijeljeni u varne ili klase.
Meu njim a nije bilo ni eksploatatora ni eksplo
atiranih. Svaki je pojedinac bio lan klana. Svi
su bili jednaki u klanu i im ali su krvne veze s
ostalim a. P ostojale su vrste spone izmeu po
jedinaca i njegove grupe njegove obitelji, nje
gove rodbine i njegove zajednice. Ta osnovna so
lidarnost ovjeka i ovjeka te ovjeka i priro d e
10

odraava se u mnogim him nam a Rgvede, n a jra

nije litera rn e kom pozicije In d ije a m oda i svi
je ta.
Rgvedske him ne, sastavljene u vrem enu od
nekoliko stoljea, o tk riv aju razliite aspekte na
p retk a ran ih Arijaca. P rem a navodim a u e n jak a
veina tih him ni se odnosi na drutveni, ku ltu rn i
i v jersk i ivot Arijaca, uglavnom u pred jelu sa
d anjeg P anjaba. A rijci su ta d a bili u p astirsk im ,
sto arsk im , nom adskim plem enim a, puni odu
evljenja za ivot, vjeti u ja h a n ju i gaanju lu
kom a napredovali su p rem a novim i novim gra
nicam a. Tokom nekoliko stoljea rairili su se po
cijeloj Indo-G angeskoj ravnici, od sadanjeg Pa
n jab a do granica Bengala. N jihov p astirsk i no
m adski ivot bio je postepeno zam ijenjen eko
nom ijom sjedilake zem ljoradnje.
Za vrijem e procesa iren ja i tokom sto ljetn e
k o n fro n tacije i k o n ta k ata sa starosjedilakim
narodim a, a rijski je nain ivota p retrp io velike
pro m jen e. A rijci su usvojili nove v rijednosti i
asim ilirali m nogo anim istikih, ritu aliti k ih i
m agijskih vjerovanja i obreda ne-arijskih ple
m ena.
Rani p astirsk i A rijci su bili oboavaoci p riro
de. O boavanje je priro d e bilo izraz o sjeaja je
dinstva prim itivnog ovjeka s p rirodom sun
cem i m jesecom , drveem i rijekam a, ivotinja
m a i pticam a. O dnosi izm eu ovjeka i priro d e i
izm eu ovjeka i d ru tv a bili su tako jednostav
ni i n eposredni da je njegov razvoj kao indivi
dualne linosti bio beznaajan. Pod lako pojed
nostavljenim u vjetim a prim itivni su Arijci po
tovali razliite bogove koji nisu bili n ita drugo
nego p erso nifikacije p riro d n ih fenom ena kao to
su sunce, nebo, vatra i voda. Ti bogovi u os
novi nisu bili drugaiji od ljudi prem d a su bili
11

sm atrani snanijim a i sposobnijim a da zadovolje

potrebe ljudi. N ajpopularniji meu mnogim ra
nim bogovima bili su Indra, Varuna, i Agni. Arij
ci su vjerovali da e im molitve, darovanja, ri
tuali i rtve bogovima donijeti sreu na zemlji,
m aterijalne udobnosti, goveda, bogatstvo, zdra
vlje i dug ivot.
Rane su Arijce privlaile radosti i uici ovog
ivota znatnp vie,no ivot nakon sm rti: Nisu se
brinuli za k rajn je svrhe postojanja. Problem i apsoluta nikada nisu m rtili njihova ela. N isu te
ili za osloboenjem od okova svjetskog ivota.
U him nam a Rgvede nem a ni spom ena potrebe
povlaenja iz ivota ni filozofije odricanja ni
v jerovanja da je ovjekova sudbina vezana vje
nim krugom roenja i ponovnih roenja.* Bili su
u vrlo dobrim odnosim a s prirodom . To meu
tim ne znai da su bili potpuno podreeni pri
rodi i ovisni od nje. Za razliku od ivotinja o
vjek se ne prilagoava instinktivno prirodi. o
vjek m ijenja i m odificira prirodu prem a svojim
potrebam a. M odificirajui i transform irajui pri
rodu ovjek transform ira i svoju vlastitu priro
du. Aktivnost, p raksa je sredstvo kojim ovjek
tran sfo rm ira prirodu i transcendira samog5- se
be.

*) Kunhan Raja, veliki sanskrtski uenjak i au

toritet za Vede, primjeuje: Nisam vidio u Rgvedi
nikakve dokaze za elje da se pobjegne u nebo ili
da se zavri slijed ivota i smrti. Nisam naao ni
znakova zalaganja za odricanje od svijeta, za iv
ljenje u duhu slobodnom od materijalnih zapleta.
Nisam naao nikakvog'znaka vrhovnog pesonalnog
boga. Naprotiv, naao, sam mnoge stvari koje su u
sukobu s takvim faktorima u ovjekovom- ivotu.
(C. Kunhan Raja: The Quintessence of the Rig Veda.
Bombay 1964. p. vii.)

12

Ali ovjek moe djelovati, zadovoljavati svo

je po treb e i tra n sc en d irati p riro d u sam o u za
jednici s drugim ljudifiiaVVjek je ovjek sam o
u u druivanju. On je povezan: i ujedinjen s d ru
gim lju d im a razliitim vrstam a em ocionalnih ve
za. U p rim itivnim drutvim a te su em ocionalne
veze bile podupirane i jaane putem totem a i
tab u a te je dnostavnih ritu ala i kultova. Jedno
stavni ritu ali i cerem onijali popu larne vedske re
ligije bili su naivni naini p rim itivnih Arijaca
da u in teresu zajednice u tjeu na p riro d n e pro
cese. R ituali koji su se odravali grupno usai
vali su u pojedince osjeaj kolektivnosti i tako
pom agali drutvenu koheziju u n u ta r plem enske
organizacije bazirane na rodbinskim vezama.
Rani A rijci su ivjeli u rodbinskim grupam a
p a trija rh a ln ih obitelji u n u ta r irih zajednica
u n u ta r plem ena. Svaki ovjek je bio dio plem e
na ili klana u kojem je bio roen. O sjeaj je
d instva s plem enom bio je izvor, njegove snage i
sigurnosti. Proizvodne snage dru tv a bile su k ra j
n je n eraz v ije n e a tehnologija je bila n a niskoj
razini.' ovjek je bio sirom aan, nepism en i neuk.
Bio je-bespom oan p red snagam a prirode. Ali ni
je patio od nesigurnosti i usam ljenosti. Identifi
ciraju i sebe sa svojom grupom s kojom je dije
lio h ran u , svoju sreu i alosti pokuavao je sa
vladati ne sam o svoju bespom onost p red dale
ko n ad m o nijim silam a priro d e ve i svoj osjeaj
izdvojenosti. Individualna svijest je u izvjesnoj
m jeri bila uto p ljen a u kolektivnoj svijesti. Ra
ja, poglavar plem ena, predsjedavao je plem en
skoj sk u p tini koja se sastojala od svih s ta rje
ina obitelji. Izabran od naroda, m oan uslijed
svoje sp o sobnosti da b ran i plem e u ratu , pogla
var je bio utjelo v ljen je kolektivne snage plem e
na.
13

Sjedilaki ivot i razvoj zem ljoradnje i raz

nih vrsti zanata radi zadovoljavanja rastuih po
treb a naroda, prouzrokovali su podjelu rada u
plem enu. Rgveda navodi razne pozive i zanate:
bilo je pjesnika, lijenika, tesara, drvosjea,
tkalaca, oruara, kolara, lovaca, sveenika, preaa some, kovaa, kravara i zem ljoradnika
svi su ivjeli zajedno u harm oniji i tenji ka bo
gatstvu i srei.
Porast zem ljoradnike proizvodnje, razlikova
nje zvanja i poetak trgovine ubrzali su korak
socijalne diferencijacije koja je vodila nejedna
kosti u bogatstvu, moi i ugledu. Te ekonom ske
i drutvene prom jene posijale su sjem e raskola
i nesloge i potkopale jedinstvo i harm oniju
u n u ta r rodbinskih veza plem enske strukture. Po
prvi p ut u ivotu ljudi zavist i pohlepa postadoe pokretake snage proizvodnje i raspodjele m a
terijalnog bogatstva. N aravno, bilo je mnogo ria
i pjesnika koji su pokuavali sprijeiti takav lom
i odrati socijalnu koheziju u ve zastarjeloj ple
m enskoj stru k tu ri. Podizali su svoje glasove pro
tiv sukoba i nesloge i savjetovali narod da ne
naruava harm oniju drutvenog ivota. Uvijek
iznova sluam o strastvene pozive da se odri je
dinstvo i harm onija. itamo npr. slijedee obra
an je narodu koji se okupio na zbor:
Idite zajedno. Govorite jedno
glasno. Neka vaa uvstva osje
aju u harm oniji upravo kao to
stari bogovi prihvaaju ponue
ne im darove, prepoznavajui ih
harm onijom .
Tajna savjetovanja su ista. Skup
tina gdje priprem aju planove
takoer je zajednika. Njihovi
duhovi su u harm oniji i njihove
misli takoer. Stoga ja upuu
14

jem ovaj zajedniki ta jn i savjet

svim a vam a. N udim svim a vam a
ta j zajedniki dar.
N eka vae tenje budu jedinstve
ne. N eka vaa uvstva budu u
harm oniji. N eka vae misli bu
du u harm oniji. I na taj nain
ostan ite svi vi zajedno u slozi.1
No takvi apeli nisu im ali tra jn o g efekta je r
su sukobi i p ro tu rjen o sti ve bili u procesu raz
voja. S pojavom privatnog vlasnitva i njegovom
nejed n ak o m raspodjelom , pripadnici nekih zva
n ja m eu Arijcim a konsolidirali su se u etiri
razliite varne ili klase brahm ane, ksatriye,
vaisye i sudre. N ekada popularne plem enske
sk u p tin e i savjeti, kao to su gana, viatha, sabh, sa m iti i pariad koje su regulirale drutveni
ivot Arijaca, brzo su gubile svoj prvotni zna
aj. Ono to Durkheim* naziva kolektivnom svi
jeu plem ena zam jenjivalo se klasnom svijeu.
S m isaona ali n esta ju a s ta ra socijalna s tru k tu
ra u trla je p u t au to k ratsk im m onarhijam a. Ma
la k raljev stv a b aziran a n a terito rijaln im po d je
lam a n asta jala su iz plem ena sagraenih na p rin
cipu sro d stva i klana, a plem enski su poglavari
p o stajali k raljevi. M noga takva kraljevstva po ja
vila su se u devetom ili osm om stoljeu pr. n. e.
Ove p rom jene su djelovale ne sam o na ovo
zem aljski ivot Arijaca ve ta k o er i na p ro p ast
ved skih bogova za koje je izgledalo da gube svo
ju prem o. Ve p ri k ra ju r gvedskog perioda na
lazim o izraene sum nje u p o sto ja n je tradicional

1. Rgveda X, 191.
2. Durkheim: Division of Labour in Society. New
York 1933.
15

nih bogova. N alazimo arenilo boanstava koja

su gubila svoj utjecaj i postepeno ustupala m je
sto jednom jedinom bogu. Jedan od mnogih bo
gova Prajapati ili Visvakarm an poeo je
biti potovan kao bog nad bogovima ili vrhovni
Bog. Nazivaju ga Indra, Mitra, Varuna i Agni.
On je nebeska ptica Garudmat. Onome to je
Jedno pjesnici daju mnoga im ena; nazivaju ga
Agni, Yama, M atarisvan: . .*
Istin a je da su ekonom ske prom jene popra
ene uvoenjem va m i pruale ljudim a vie m a
terijaln ih udobnosti nego ranije. Ali ovjek ne
ivi sam o od kruha. On nije zadovoljan jedino
ispunjenjem svojih anim alnih m aterijalnih po
treba da bi fizioloki preivio. On eli zadovolji
ti ono to Erich From m naziva natpreivljujuim i
trans-utilitarnim potrebam a kao to su ljubav,
drutvo, suosjeanje, pravda i razum . ovjeku su
potrebni svi ti izrazi sm isaone ljudske egzisten
cije. On ih treb a kao i h ran u samu.
Ovaj period propadanja i raspadanja p astir
ske plem enske organizacije ranih Arijaca i poja
va varnavyavastfye bjo j e period pe sam o i^ y o ja zem ljoradnje, trgovine i zanata ve i drutve
nih sukoba te vjerskih i filozofskih kontroverzi
ja. Bila je to era prom jena bez presedana u ko
jim a je bilo em ocionalnih kom eanja i intenziv
nih m oralnih i duhovnih kriza. Poloaj ovjeka
i njegov odnos prem a prirodi i drutvu p retrp je
li su potpunu prom jenu. ovjek je bio pretvoren
u orue u proizvodnji m aterijalnih dobara. N je
gov je rad postao dio od njega nezavisnog ob
je k ta koji je troio netko drugi. Bio je otuen
od svojih vlastitih djela i svojih vlastitih nastoja
nja. Socijalne institucije, zakoni itd. nisu vie

3. Rgveda I. 164. 46.

16

odgovarali njegovim u n u ta rn jim potrebam a. Pod

je la rad a, p o rast privatnog vlasnitva i fo rm ira
nje klase razorili su harm o n iju i kolektivnu svi
je st plem enskog ivota.
T jeskoba i osjeaj n esigurnosti koji se jav
lja ju kao rezu ltat dezintegracije plem enskih ve
za i pojave varnavyavasthe porem etili su odnos
ovjeka p rem a drugim ljudim a. ovjek je iz
gubio tak o po tre b n u sigurnost i h arm o n iju ko
je je p ruao kolektivni ivot plem ena. Bio je m u
en krizom prosuivanja v rijednosti koja je ra
sla iz te duboke tra n sfo rm acije drutva. Dolo
je do iren ja ponora izm eu pojedinca i d ru
tvene okoline. Sve je bilo u procesu m ijenjanja.
Izgledalo je da n ita nije stalno. M oralna i du
hovna kriza koja je potkopavala m ir i sigurnost
rasp ad aju e plem enske s tru k tu re stvorila je u
m isaonim duhovim a p o titen osjeaj sam oe i
otuenosti. U n ajsk ro v itijim pu k o tin am a svoje
due ovjek je osjeao p o tre b u da nadoknadi
izgubljen osjeaj p rip a d n o sti i sigurnosti koji
je im ao u okvirim a rodbinskih veza. Poeo je
trag ati za odgovarajuim identitetom i osjea
jem p o tp u nosti. To je bio jedini p u t da se sav
lada njegova sve vea usam ljenost i oaj.
S ta ra veska religija im ala je vanu ulogu u
p o d u p ira n ju p astirskog plem enskog d ru tv a ra
n ih Arijaca. No sada je to drutvo bilo u proce
su pad a i rasp ad an ja. S ta ra religija nije vie bi
la sposobna da zadovoljava duhovne p otrebe p ro
m ijen jen ih uvjeta. R ituali koji su nekad sluili
u vrivanju je d in stv a plem ena m nogo su izgu
bili od svog nekadanjeg znaaja. N ekadanji je
dru tv en i poredak bio razoren, novi je jo bio u
procesu fo rm iran ja. S tare su vrijednosti ra s p r
ene; nove jo nisu zauzele njihovo m jesto. U
takvim p rijelaznim okolnostim a potpuno p riro
dno je da ovjek pone duboko m isliti o svojim
17

odnosim a s vanjskim svijetom , o svom m jestu

u svem iru, svojoj vlastitoj sudbini i sm islu svog
ivota. ovjek je u staroj Indiji bio suoen s pi
tanjem kako da savlada tragini osjeaj odvoje
nosti, u n u ta rn je m uke i duhovni kaos koje je
stvorilo raspadanje plem enskog jedinstva, kako
da tran scendira svoj individualni ego i da ob
novi harm oniju u prom jenljivom ljudskom po
loaju.
Vpaniadski filozofi su po prvi puta pokuali
rijeiti taj problem . U kom eanju sukoba i kon
trad ik cija svakodnevnog ivota tragali su za rje
enjim a koja bi bila vie u skladu s njihovom un u larn jo m prirodom , za osnovnim principom
ljudskog jedinstva, za pravim znaenjem posto
ja n ja i najviom svrhom ivota. Shvatili su da
ovjek ne moe voditi krijeposan i sretan ivot
ako njegovo n u ta rn je i vanjsko bie nisu u m eu
sobnoj vezi. Jedan od njihovih glavnih ciljeva
bio je da se postigne taj sklad. S tom su nam je
rom pokuali o tk riti kom pleksnu p rirodu lju d
ske svijesti i njen odnos prem a osjetnim organi
m a i p rem a vanjskom e svijetu.

18

II
TRAGANJE ZA IZGUBLJENIM JEDINSTVOM

Chandogya-upanisad izlae priu m udraca NARADE koji je doao uitelju radi stje can ja znanja
i rekao:
Potovani gospodine, znam Rgvedu, Yajurvedu, Sam avedu, Atharvavedu koje ine etiri vede,
epiku (purane) i drevna predan ja (itihdsa) kao petog veclu, vedu nad vcdama (gram atiku), rt
vene obrede oeva, nauku o b ro
jevim a, nauku o kobnim znaci
ma, nauku o vrem enu (kronolo
giju), logiku, etiku i politiku, n a
uku o bogovim a, nauku o sve
tom znanju, nauku o elem entar
nim duhovim a, nauku o oruji
ma, astronom iju , nauku o zm ija
m a i lijepe um jetnosti. Sve to
ja znam , potovani gospodine.
19

Ali, potovani gospodine, svim

tim znam sam o rijei. Ja ne
znam sopstvo.1
NARADAjeznao sve osim sebe samoga. N ije
znao atm an, sopstvo. Sam ospoznaja (self-know
ledge) ili spoznaja sopstva bila je najvii cilj m u
draca ttpaniada; netko tko dostigne poznavanje-samoga-sebe prevazilazi alosti. . . i postaje bes
m rtan.1
to je dakle at man? Tko je to sopstvo? pi
ta Aitareva-upaniad. Da li je to sposobnost u
ovjeku kojom vidi, uje, osjea m irise, govori
ili razlikuje slatko od neslatkoga?* Da li je to
sopstvo ukljueno kada se kae: Ja vidim, ja
ujem , ja osjeam m irise ili ja govorim? Da li
je to ovjekova svijest koja se pojavljuje kao
percepcija, intuicija, osjeaj i volja?
Atm an je izvorno znaio dah, zatim je bio
tum aen kao prna, ivotni princip i konano
kao sam osvijest ili dua. ovjek moe ivjeti,
koliko god to bilo nesavreno, bez svojih ruku
ili nogu, bez nosa, bez oiju, bez uiju, bez jezi
ka. Ali ne moe ivjeti bez prane.* Kauitakiupaniad je poistovjeivala prnu s prajnjom
ili sam osvijeu. Prna je bila samosvjesno sop
stvo (prajnjam an).
Upaniadski filozofi nisu potcjenjivali vanost
ovjekovih m aterijalnih potreba kao to su h ra
na i zaklon. Ni jedan ovjek ne moe ivjeti, dje
lovati i uivati bez hrane. Kozmologija izraena

1. Chfindogya-upaniad (prijevod
nov), VII. 1. 2,3.
2. ibid. VII. 1.3.
3. Aitareya-upaniad III. 1 .1 .
4. Kauitaki-upaniad III. 3.
20

RadhSkrina-

u T aittiriya-upanisadi to potpuno razjanjava. Iz

Brahm ana se razvio eter, iz etera zrak, iz zraka
vatra, iz vatre voda, iz vode zem lja, iz zem lje
bilje, iz b ilja hrana, iz hran e sjem enje, iz sje
m en ja ovjek.5
o v jek se tako sastoji od b iti hrane. Tako je
i sa ivotinjam a. Ali ovjek se ne sastoji jedino
iz biti hrane. On je obdaren pr&nom, ivotnim
principom . Bez prane on ne moe p ostojati Ni u
tom e ovjek nije razliit od drugih bia. o v jek se
razlikuje od ivotinja i drugih ivih bia svojim
duhom koji m isli, svojim um om koji razm ilja,
svojom razum skom sposobnou zakljuivanja.8
Z ahvaljujui tim ljudskim sposobnostim a ovjek
o sjea i eli, razlikuje dobro i loe i njegovo
so p stvo doivljava uitak i bol.
Tokom vrem ena sopstvo je bilo neopravdano
odvojeno ne sam o od tijela nego i od duha, um a
i osjetila. Kalha-upaniad kae:
Onkraj osjetila je um ; iznad
um a je njegova b it (inteligenci
ja); iza inteligencije je veliko
sopstvo; iza velikog sopstva je
ono nepojavno.7
Is ta upaniada objanjava putem analogije uzajam ni odnos sopstva, um a, duha i osjetnih o r
gana:
Atmana kao gospodara kola
znaj, tijelo zaista kao kola, in
telekt (buddhi) kao koijaa znaj
a um zaista kao uzde.

5. Taittiriya-upanisad 2. 1.
6. ibid. 2. 3.
7. Katha-upaniad II. 3.7.
21

O sjeti (su) kau konji, njihovi

objekti ceste. (Kada je atman)
ujedinjen s tijelom , osjetim a i
umom , m udri ga ljudi nazivaiu
uivaocem.8
Tako je sopstvo razliito od inteligencije i svi
jesti. Um i osjeti su instrum enti sopstva a ne
njegovi sastavni dijelovi. Sopstvo vidi, uje, ku
a, osjea i misli uz pom o osjetnih organa u
ijoj o d sutnosti on prestaje biti upravlja i ui
valac.
Sopstvo postoji u tjelesnim djelatnostim a sva
kog pojedinca. Ono nije ensko, nije m uko; ak
nije ni srednje, to god tijelo uzme sebi, tim e se
odrava.* Ali to sopstvo ne transcendira te tje
lesne aktivnosti. N jem u je sopstvo drugog poje
dinca objekt, neto razliito od njega samoga. Na
laj nain iskustveno sopstvo koje je ukljueno u
tjelesne stvari ostaje u podruju pojedinanosti
a ne oposti. Ono opaa sam o razliitost a ne
univerzalnost. Ono vidi dvojstvo a ne jedinstvo
su b jek ta i objekta. Atm an koji prebiva u objek
tu razliit je od onog atm ana koji prebiva u sub
jek tu . Drugim rijeim a atm an je otuen i nes
posoban da se objedini sa sveobuhvatnou po
stojanja.
Takvo shvaanje atm ana ne pomae ovjeku
da savlada svoj osjeaj odvojenosti i otuenosti.
To ovjeka ini usam ljenijim , naputenijim i otuenijim . Gdje je izlaz? Ne bi li moglo biti-da ono
znano kao atm an nije istinski atm an? Kakav je
atm an ije bi znanje pomoglo ovjeku da prevazie alosti i postane besm rtan?

8. ib id . I. 3. 3 . - 4 .

9. Svetfisvatara-upaniad V. 10.
22

U Brhadaranyaka-upanisadi sastavljenoj ne
gdje u devetom stoljeu pr. n. e. M aitreyi moli
svog su p ru ga Y ajnjavalkyu da je podui p u tu k
b esm rtn o sti. Y ajnjavalkya je upuuje da p u t k
b esm rtn o sti lei u savladavanju dvojstva atm ana
i B rahm ana ili univerzalnog sopstva. Tako dugo
dok se sve p ercip ira sa stanovita sopstva koje
individualizira, doivljava se dvojstvo su b jek ta i
o b jek ta, onoga koji spoznaje i onoga to se spoz
n aje. Jer tam o gdje je neko dvojstvo, tam o se
osjea m iris drugoga; tam o se vidi drugoga; la
m o se u je drugoga; tam o se razum ije drugoga.,# K ada se to dvojstvo savlada p a rtik u la rn a
svijest sopstva ili sam osvijest, k o ja je drugaija
od svjesnosti objekta, p re sta je p o sto ja ti. Kao
to slanost zrnca soli rastoljenog u vodi obujm lju je svu vodu, tako se sopstvo vidi u svoj
realnosti.
A tm an prebiva ne sam o u su b jek tu nego i u
o b jek tu . On boravi u svemu. Izgleda da se razli
k u je ovisno o ob jek tim a u kojim a boravi: Kao
to sam a nedvojna v atra, nakon to je stupila
u svijet, po staje razliita ovisno o onom e to
ona sp alju je, tako ta k o er isti nedvojni atm an,
koji p rebiva u svim biim a, p o staje razliit ovis
no o onom e u to on ulazi.11
Tako atm an im a dvojnu p riro d u . S jedne s tra
ne po sto ji iskustveno, individualizirano sopstvo;
s druge stran e postoji univerzalizirajue sveproim ajuc sopstvo. K ada se gleda na realnost sa
stanovita individualizirajueg sopstva vidi se
raznovrsnost koja uk lju u je odvojenost. Moj at
m an se p o jav lju je kao razliit od tvog atm ana
i od njegovog atm ana. N asuprot tom e, kada se

10. Brhadaranyaka-upanisad II. 4.14.

11. Katha-upaniad II. 2.9.
23

gleda na stvarnost sa stajalita univerzalizirajueg

sopstva vidi se jedinstvo, ne razdvojenost; zbog
toga se vidi univerzalno u svom vlastitom sopstvu; sve se vidi kao sopstvo.** Vie se ne do
ivljava dvojstvo subjekta i objekta, onoga koji
spoznaje i onoga to se spoznaje. Sopstvo poje
dinca je sposobno da se identificira sa svom
realnou je r ono je st sva realnost; ono je st
Brahman. I do danas, tko god zna sopstvo kao
'Ja sam Brahm an postaje cijeli taj svemir je r
atm an je isto to i Brahman.
Atm an i Brahm an su dva pojm a koji nam daju
uvid u sloene i pokatkad kontradiktorne misli
upaniadskih filozofa. Upravo kao to atm an iz
vorno znai dah ili oivljavajui princip, Brah
man (od k orijena brh iriti se) je bio prvo shva
en kao objektivna realnost izraena u svijetu
vanjske prirode. Dok se atm an opisuje kao bit
u n u ta rn je realnosti, Brahm an se objanjava kao
b it cijele vanjske realnosti. P rem a upaniadskim
filozofima, razum ijevanje pravog znaenja posto
ja n ja ovisi o otkriu pravog odnosa izmeu at
m ana i Brahm ana tj. izmeu ovjeka i svemira.
Nakon godina m editacije, kontem placije i disku
sije, upaniadski filozofi su doli do zakljuka
da je subjektivna realnost identina s objektiv
nom realnou, da pravo sopstvo nije razliito
od univerzalnog sopstva. Svjetlost koja sija iz
nad ovog neba, iznad svih svjetova, iznad svega,
u najviim svjetovim a nenadm aenim od bilo
kojih drugih svjetova, to je ista svjetlost koja je
u ovjeku.'*
Tako je atm an sveproim ajui. On je univer
zalan. Atm an svem ira je nazvan Brahm an koji

12. Brhadkranyaka-upaniad IV. 4.23.

13. Chflndogya-upanisad III. 13.7.
24

obuhvaa i okruuje sve, bilo ono fiziko ili du

hovno, grubo ili fino. Taittiriya-upanisad kae:
One iz ega su ta bia roena, ono po em u i
ve nakon to su roena, ono u to se vraaju
n ak o n odlaska, to nastoj da spozna. To je B rah
m a n . R ealnost u ovjeku nije razliita od n a j
vie realn o sti sveukupnosti p o sto jan ja. Brhadranyaka-upanisad kae da je sopstvo svaka stv ar
i da je identino s B rahm anom .1*
D rugim rijeim a, individualno sopstvo je neo
tuivi dio sveproim ajueg, beskrajnog univer
zalnog sopstva. B rahm an je vjena, nepropadljiva, ap so lu tna, najvia stvarnost, b it svih stvari,
realn o st k o ja je u osnovi svega to postoji u sve
m iru. Tako ta j n a ju n u ta m jiji atm an pojedinca
p o staje sinonim sa sveproim ajuim B rahm a
nom .
A firm acija ljudskog sopstva i njegova identi
fik acija s univerzalnim sopstvom bila je je d n a od
glavnih d o k trin a iznijetih u upaniadam a. A tm an
je ono spoznajom ega sve biva spoznato je r
atm an je sam Braham . J a sam Brahm an. Ti si
Brahm an. Sve to je st, je st Brahm an. B rahm an
je sve.
Filozofim a ran ih upaniada B rahm an nije bio
n eto tran scen d en tn o , neljudsko, n atp riro d n o
ili ono strano. N isu priznavali nikakvog boga za
stvaraoca, u p rav ljaa ili k o n stru k to ra svijeta.
N jim a Brahm an nije bio bog ve b esk rajn a sveob u h v atn o st p o sto jan ja.
Tat tvam asi (to ti jesi) je bio pojam koji je
izraavao vezu izm eu atm ana i B rahm ana, iz
m eu ovjeka i svem ira. Taj pojam je pom ogao
ovjeku da ukine razliku izm eu su b jek ta i ob-

14. Brhadaranyaka-upanisad I. 4. 1. 10.

25

jck ta, izmeu onoga koji spoznaje i onoga to je

spoznalo. Brahm an, univerzalno sopstvo, bio je
identificiran s ovjekovom biti i na k raju s
ovjekom sam im . Kao to to kae stih Mahbharalc:
Guhyam brahma tadidam vo bravimi, na manudt sretataram hi kinjcit.
(Kaem ti to, tajn u Brahmana: nem a nita ple
m enitijeg od ovjeka). Taj pojam Brahm ana bio
je izraz pobune starih filozofa protiv otuenja
ovjeka od ovjeka i njihove tenje da se vra
te svom izgubljenom jedinstvu. To je navelo
mnoge mislioce da usvoje fundam entalno je
dinstvo stava prem a svim ljudim a, bez obzira
na pojavu razlika varni, je r sve je Brahman.
Proizlazi zakljuak da je ovjek povezan sa
ovjekom bitno ljudskim kvalitetam a kao to
su ljubav, suosjeanje i bratstvo. Bilo kakvo
zlo uinjeno susjedu sm atrano je kao nepravda
nanesena sebi samom . Po tom shvaanju svaki
ovjek osjea i doivljava u sebi ono to os
jeaju i doivljavaju drugi. Takvo je doivlja
vanje mogue je r svaka osoba nosi u sebi lju d
sku bit tj. Brahman. To zahtijeva ovjekovo os
loboenje od ogranienih sebinih veza poje
dine klase, rase ili teritorije. Treba iznai nove
odnose izmeu ovjeka i ovjeka. On i Ja
smo jedno tek kada ja transcendiram svoj ego
i kada vidim sebe u njemu. Upaniadskim
je filozofima ego (ili iskustveno sopstvo) bio os
novni uzrok ovjekove bijede i jada. Pravo je
sopstvo bilo lieno takvih zala.
Dvojstvo iskustvenog sopstva i pravog sop
stva biio je, u stvari, odraz dvojne prirode stvar
nosti drutvenog postojanja. S tvarnost se sastoji
od sukoba i kontradikcija koji su samo privid
ni a ne zaista realni. Biti zaista realan znai b iti
u istinu sam oodreen i slobodan od kontradikci
26

ja. ovjekov razvoj ide prem a najvioj stvarno

sti k oja je uistinu realna i u kojoj su sve kon
trad ik cije i sukobi l'ijceni a h arm o n ija usposla
vijena. P ut najvioj realnosti je b orba da se
sav lad aju slabosti i nesavrenosti, ekonom ska,
socijalna i politika je d n o stran o st, te da se ta
ko pom iri sukob izm eu onoga to je st i onoga
to tre b a da bude.
Procvat ljudske biti, povratak jedinstvu i univerzalnosti ljudskog roda m ogui su sam o sa
vladavanjem sukoba i podjela stvorenih iskus
tvenim p o sebnostim a ovjeka. L judska b it je univerzalna i zajednika svim ljudim a bez obzira
na dru tv ene i ekonom ske razlike. To je vjena
prv o tn a p riro d a ovjeka. N asuprot tom e, iskus
tvena razlikovanja i razdiobe su sekundarne, p ro
lazne p riro d e i m ogu b iti savladane ostvarenjem
racionalnog jedinstva ovjeka. B orbe izm eu is
kustvene p riro d e i prave vjene priro d e ovjeka
mogu b iti rijeene sam o u kidanjem razdioba u
procesu ovjekovog povijesnog n a p re tk a prem a
racionalnoj univerzalnoj slobodi. Tako postoji
sve vei sukob iskustvene realnosti s apsolutnom
realnou koja je sada ostvarena sam o u im a
ginaciji a nije u tem eljena kao injenica ivota.
U paniadski filozofi mislili su da je individu
alno iskustveno sopstvo sposobno da postigne sta
nje univerzalnog sopstva, konano, najvie bla
enstvo. ovjekov razvoj po njim a tei prem a
ap solutnoj realnosti tj. B rahm anu. Samo-oslvarenje, atm asakatkara, putem ostv are n ja identite
ta s ap solutnim , p red sta v lja k ra jn ji cilj i sm i
sao lju d sk e egzistencije. Postoji dakle neka svr
h a ivota, neto em u se tei i za to se ivi, s
im je povezana svaka svjetovna djelatnost.
Oni su tak o er bili svjesni ovjekove nepot
p u nosti i ogranienosti i eljeli su da ih savla
daju. K ada su ih p riro d n e sile i drutveni uvje27

li spreavali da postanu potpuno razvijeni lju

di, okrenuli su se prem a ap strak tn o j ali apsolut
noj punoi realnosti. Shvatili su da pojedinac
kao dio vee cjeline m ora prevazii svoje nez
natno sopstvo, ukinuti ogranienost klase, klana
i rase i rastvoriti svoju konanu egzistenciju u
b cskrajnosti Brahmana, koji je bio shvaen kao
stan je apsolutne istine i potpunog blaenstva.
Ta je grozniava potreba u ovjeku da transcend ira svijet nesavrenstva i neispunjenosti, n je
gova neutaiva e za slobodom, svjetlou i
vjenou, prodrla u pjesnitvo:
asato ma sad gamaya
lam aso ma jvotir gamava
m vtyor ma am vtam gamaya
(Od neistine istini me vodi, iz tam e svjetlosti
me vodi, iz sm rti besm rtnosti me vodi)
Taj lijepi m antra bio je izraz stare ovjekove
tenje da postane vie nego to stvarno je st tj.
da postane potpuni ovjek. ovjek svojim vla
stitim iskustvom , spoznajom i djelatnostim a po
kuava p rekoraiti granice postavljene od pri
rode i drutva, i nadm aiti sebe. Njegove sposo
bnosti bivaju sve vee i vee kroz neprestani
proces sam o-ostvarenja. Povijest je skup nikad-gotovih napora ovjeka da ostvari slobodu i spa
senje, njegovo neprekidno traganje za dovre
njem i ispunjenjem , za at m asakat karont.
Ali ovjek ivi i ispunjava se i ostvaruje se u
drutvu, povijesti i prirodi. On treba realizirati
svoju v lastitu prirodu, razviti svoje ljudske mo
gunosti i ispuniti svoje potrebe u posebnim
drutvenim uvjetim a u okviru odreenih drutve
nih institu cija i odnosa. On je suoen sa stvar
nim podjelam a i sukobim a, sputavajuim insti
tucijam a i otuenjim a u drutvu. Postoji ozbi
ljan sukob izmeu ovjekovih potreba za samo28

-ostvarenje i u tom e m u n am etn u tih granica u

stvarnom ivotu. Podjele, razlikovanja, k o n tra
dikcije i sukobi stvoreni iskustvenim posebno
stim a, o d v ajaju ovjeka od njegovog bitnog bia,
njegove univerzalne biti. Zbog toga istinski obje
din jen a ovjenost moe n asta ti sam o kada su
eksp lo atacija i klasne ko n trad ik cije u drutvu
po tp u n o uklonjene. S vrha ljudske povijesti je
istinska sloboda, prava h arm o n ija i autentino
sam oostvarenje, to moe biti realizirano sam o
u zaista ljudskom , racionalnom i slobodnom
drutvu.
Ali rani filozofi In d ije nisu sm atrali ovjeka
stvaralakim biem vezanim uz p rom jenljivu p ri
rodu i prom jenljivo drutvo. N ije im bila poz
nala uloga koju igra okolina u kojoj ovjek ivi,
ni uvjeti drutvenog ivota koji snano u tjeu
na fo rm iran je ljudske linosti. N isu mogli shva
titi vanost stvaralake uloge ljudske djelatn o
sti u danoj povijesnoj i drutvenoj situaciji. Ni
su shvatili da je ovjekovo sam oostvarenje bilo
nem ogue bez neprekidnih bo rb i za preobraaj
d ru tv a i prirode. Zbog toga su odluujue bitke
bile voene u ovjeku, a ne protiv ugnjetakih
d ru tv en ih uvjeta. Tako su njihove plem enite
tenje ostale u dom eni spekulacije i introspek
cije. Pojm ovi atm an i Brahm an duhovno su
ukinuli sve razlike izm eu ovjeka i ovjeka; no,
nisu ih mogli u kinuti stvarno. Podjela na varne
se nastavila. Dok su filozofi nastojali da speku
liraju o odnosu izm eu individualnog ovjeka i
univerzalnog apsolutnog ovjeka, klasni antago
nizm i su rasli i vam avyavastha se konsolidirao
pod vodstvom brahm anskih sveenika. D rutve
ni i ekonom ski razvoj postao je m oniji od spe
k ulacija filozofa.
P eriod izm eu pojave n a jra n ijih upaniada i
r a s ta buddhizm a, bio je period ne sam o filozof

ske spekulacije i intelektualnih rasprava ve i

mnogih ekonom skih i drutvenih prom jena. Sve
obuhvatni drutveno-ekonom ski prijelaz zbivao
se meu A rijcim a koji su u to vrijem e proirili
svoju prevlast preko cijele Indo-Gangeske rav
nice, od Panjaba do granica Bengala. Dolo je
do znatnog porasta zem ljoradnike proizvodnje
bazirane na eljeznim oruim a i do brzog ire
n ja o b rta i trgovine bazirane na novanoj eko
nom iji. S olidarnost starog plem enskog ivota je
nestajala pod pritiskom drutveno-ekonom skih
prom jena, uvrenja varnavyavasthe i pojave
b ro jn ih m onarhistikih drava kao to su Kosala, Avanti, Vansa i Magadha. M agadha je pod
kraljem B im bisarom postala najm onija meu
njim a. Uz m onarhistika kraljevstva postojale su
republike kao Sakya i Lichchhavi, koje su se
ogoreno borile da odre svoje plem enske savje
te i druge tradicionalne institucije. Postojala su
i mnoga plem enska drutva na raznim nivoima
razvoja.
Pojam Brahm ana se razvio kao reakcija na
sve vee nejednakosti u drutvu, kao izraz lju d
skog jedinstva, kao tenja za realizacijom iz
gubljenog jedinstva ovjeka. Filozofi su eljeli
jedinstvo, sreu i bratstvo. Ali, drutvo je bilo
sueljeno s eksploatacijom ovjeka po ovjeku.
U m jesto jedinstva bilo je nejedinstvo; um jesto
b ratstv a bila je m rnja meu ljudim a; um jesto
sree, otuenje i pesim izam. N esposoban da ri
jei tu kontradikciju uklanjanjem b arijera koje
su postavili n eprijateljski drutveno-ekonom ski
uvjeti, filozofi su okretali svoje due sve vie i
vie ovjekovoj un u tran jo sti i pokuavali su da
prom ijene sebe ne m ijenjajui drutvo i priro
du. Teili su ugasnuu individualne volje utonuem u apsolut putem sam oodricanja, koncentra
cije i m editacije, ispunjenja zavjeta uzdrljivo30

sti, suzdravanjem , neposjedovanjem itd. Tak

vim n ap o rim a su se nadali postii osloboenje
od spona karm e i osloboenje od ovosvjetskih
p atn ji, ro en ja i ponovnog roenja. Poeli su se
zalagati za povlaenje iz ovozem aljskog ivota
o sjetiln e d je latn o sti kao za p u t srei, osloboe
n ju i blaenstvu. Traili su sam o-ostvarenje i is
p u n je n je ne putem stv arn ih borbi da se o d s tra
ni velika d ish arm o n ija izm eu d ru tv a i pojedin
ca ve p o u n u tre n jem lju d sk ih tenji, odvajanjem
u n u ta rn jeg ovjeka od vanjskog. D rugim rijei
m a, pokuavali su postii osloboenje potiskiva
njem svih ljudskih osjeaja i elja. M oka je bi
la shvaena ne kao ovjekovo sam o-ostvarenje
p raksom ve kao stan je transcendencije isk u st
venog p o sto jan ja. Zem aljski B rahm an je bio p re
tvoren u tran scen d en tn i B rahm an onkraj do
sega obinog ovjeka, u sveproim ajui vjeni
du h ija je m o stvarala, ko n tro lirala i vodila
sudbinu ovjeka i svega postojeeg u svijetu. Ta
ko su pojm ovi atm an i B rahm an postali in s tru
m enti u ru k am a viih klasa koje su propovije
d ale o n o sv jetskost a i sredstvo uvrenja varnavyavaslhe pod brhm anskim sveenicim a.

31

III
BRAHMANIZAM
Bhagavatl Gita, Boanska pjesm a Arijaca
p red stav lja klju za razum ijevanje p ro m jen a u
filozofskom i religijskom pogledu na svijet te
m oralnim vrijednostim a stare Indije. ARJUNA,
heroj obitelji PANDAVA, bio je suoen sa svojim
roacim a, KAURAVAMA, na bojnom polju Kuruketra. Povukao se, zgrozivi se, p red s tra
nom m ogunou u b ija n ja svojih roaka i ro d
bine, svoje brae, b ratia, strieva i ostalih ro
aka, po redanih u bojni red. N aravno, oni su
lam o bili kao njegovi n ep rijatelji. Ali, kako je
mogao p ro lijevati krv svojih roaka i rodbine?
Sa jezom je osjeao srodstvo s KAURAVAMA. U
glavi m u se vrtjelo, tijelo m u je drh ta lo , snaga
ga je n ap u stila a m a m u je ispao iz ruke. M u
en snanim duevnim sukobom i progonjen os
jeajem krivice i u tuenosti, otvoreno je rekao
svom d rugu i koijau, K RSN I, da nem a elju
da u n itav a svoj klan i tako prek ri svoju kula(lharmu, tj. dunost koja m u p rip ad a kao lanu
klana.

Oni radi kojih mi gram zim o za prijestoljem ,

bogatstvim a i uicima uitelji, strievi, sinovi,
ak i prastrievi, praujaci, svekri, unuci svr
stani su na bojnom polju stavljajui na kocku
svoje ivote i bogatstva. 0 KRNA] Prem da oni
mogu ubiti mene, ja ne elim njih, ak ni za
vlast nad trim a svjetovim a, a kako bih tada ra
di ove zemlje?1
to se dogodilo ARJUNI? Zar on nije nekada
savladao i ukrotio mnoge mone neprijatelje?
Zar nije bio slavan po svojoj smionosti i heroizmu? Zar je iznenada postao kukavica? Nikako.
On je samo bio muen m ilju o ubijanju svo
jih blinjih i dragih. Kako je mogao biti sretan
nakon ubijanja svojih roaka? Bio je zabavljen
samo grijehom sadranim u povredi kuladharme.
Meutim, bog KRN A nije bio uzbuen unu
tarn jim nem irom svog prijatelja. Pokuao ga je
um iriti i rijeiti njegovu m oralnu dilemu te je u
tu svrhu u potrijebio vie filozofskih argum enata.
KRN A je odbacio neaktivnost i suzdravanje
od djelovanja je r djelovanje je vie od nedjelo
vanja. On je zbog toga opomenuo ARJUNU:
Bez ljubavi neprestano izvravaj djelo koje
ti je dunost, je r vrenjem djela bez ljubavi o
vjek zaista dosie ono Najvie.5
KRNI djelo znai propisane dunosti var ne.
Postojale su etiri varne: brahmana katriva,
vaisya i sudra. KRNA je tvrdio da je ta etiri
sloja drutva stvorio sam Gospod, klasificirajui
ih prem a njihovim inherentnim kvalitetam a ko
je su nastale od sam ih njihovih priroda i dodijelju ju i im odgovarajue dunosti.

1. Bhagavad Gitfi I. 3335.

2. ibid. III. 8, 19.
34

Tako svaka va m a im a svoju specifinu du

nost. Svaki ovjek m ora izvravati dunost do
dijeljen u njegovoj v a m i i p rih v a titi svoju sudbi
nu u ivotu; je r vrenjem svoje dunosti, ov
jek dosie najvie savrenstvo. Zato on ne sm ije
ni n ap u stiti svoju dunost ni vriti dunost do
d ijeljen u drugoj va m i. Bolja je svadharm a ili
vlastita dunost, m a k ar i bez vee vrijednosti,
od dob ro izvrene dunoti drugoga. O naj tko iz
vrava dunos t d odijeljenu m u njegovom sa
mom priro dom , ne izlae se grijehu.5 D unost
ksatriye je da se bori, da bude odvaan i da vla
da zem ljom . KRNA, je zbog toga ovako opomin jao svog p rijate lja:
Osim toga, to se tie svadharm e, tvoje vla
stite dunosti, nem oj se kolebati, je r nije nita
d o brodolije za ovjeka ka trivske klase od p ra
vednog rata. ARJUNA! upravo je sretan m edu
ksatriyam a onaj koji im a takvu netraenu p ri
liku za ra t je r ovaj p red sta v lja otvorena vrata
u nebo. Ne odvai li se na tako pravedan ra t
ve n ap u sti svoju dunost i izgubi svoj glas,
poinit e grijeh. Ako bude ubijen u borbi,
do sp jet e u nebo a ako izvojuje pobjedu ui
vat e vlast na zem lji; stoga ustani, ARJUNA,
odluan da se bori. O dnosei se je dnako prem a
uitku i boli, d obitku i gubitku, pobjedi i po
razu, sp rem i se za b orbu; tako se borei, nee
poiniti grijeh.5
Ova razm atra n ja m nogo o tk riv aju . Ona nisu
posljedica spontanih individualnih im pulsa ve
zap an ju ju e otkrovenje d u b o k o ukorijenjenih vri
jednosti koje su uvjetovane drutvenim ivotom

3. ibid. XVIII. 45, 47.

4. ibid. II 31, 32, 33, 37, 38.
35

i koje odraavaju odnos izmeu pojedinca i nje

gove grupe. Dok je ARJUNA, duboko zaokup
ljen kuladharm om , bazirao svoje argum ente na
dunosti prem a svojim roacim a i rodbini te vjer
nosti svojoj kuli, K R N A je naglasio potrebu
provoenja svadharm e ili klasnih dunosti, tj.
dunost ARJUNE kao pripadnika ksatriyske kla
se. Dok je KRSNA na drutvo podijeljeno na kla
se pokuavao prim ijeniti kategorije dobra i zla.
vrline i grijeha, ARJUNA je jo bio sklon starim
vrijednostim a. ARJUNINO gledanje je bilo odre
eno prolou; KRNA je govorio za budunost.
Bio je uvjeren da se epoha varnadharme ne moe
m jerili m oralnim m jerilim a plem ena, gotre ili
kule. On je tum aio dunost ovjeka kao pripad
nika svoje klase, koja je bila razliita od njegove
dunosti kao lana klana.
Mahabharata, iji je dio i Bhagavad Gita, ne
samo da ilustrira dunosti i odgovornosti ljudi
u drutvu podijeljenom na klase ve takoer ukazuje na socijalne uvjete mnogo ranijeg perio
da, prolog doba, u kojem indijsko drutvo jo
nije bilo podijeljeno u razne klase. Prem a tom
velikom epu, u najranijoj epohi ljudskog dru
tva nije bilo ni klasa ni kasta. M udrac BHIMA,
na prim jer, govorei o tom prim itivnom besklas
nom drutvu, istie: U to vrijem e, tj. krtayugi.
nije bilo ni drava, ni kralja, ni kazne, ni kanjavaoca. Svi su se ljudi titili m eusobno pomou
dharnie tj. vrlinom i m oralnim dunostima. Mu
drac BHRGU kae da u prim itivnom drutvu ne
ma razlike izmeu varne i varne je r je cijeli svi
jet bio Brahman. Samo su brahmani roeni iz
Brahmana i kasnije su bili podijeljeni na varne,
prem a svom radu.
Stvaranje varnavyavasthe i kristalizacija e
tiri varne brahmana, katriya, vaisva i sudnr
bilo je svakako napredak u odnosu na stari
36

kula-got ra drutveni poredak. Ono je pom oglo

razvoju proizvodnih snaga i obogaenju k ulture
te je u tom pogledu p redstavljalo interese d ru
tva kao cjeline. Donijelo je sa sobom klasu
ljudi koji su bili slobodni od brige za p rivrei
vanje sred stava za opstan ak fizikim radom . Oni
su si mogli p risk rb iti sred stv a za ivot vikom
k oji su proizveli seljaci i zanatlije. P rem a tom e,
oni su mogli svoje vrijem e posvetiti k o nfrontaci
ji i k o n tem placiji p riro d e s donekle n e p ristra
nog stajalita, ili u m jetnikim i k u ltu rn im zani
m anjim a. Zahvaljujui njihovim naporim a, os
nove mnogih grana spoznaje kao aritm e tik a, as
tro n o m ija i lijepe um jetn o sti, poele su se raz
v ijati u In diji.
Ali taj je n ap red ak bio uinjen po cijenu je
d in stv a n aro d a baziranog n a egalitarnim v rijed
n ostim a; bitno za vam avyavasthii je bilo klas
no d ru tv o bazirano na eksploataciji m nogih od
stra n e nekolicine koja je bila povlatena da po
sjed u je im ovinu i uiva druge prednosti. P rip ad
nici viih klasa su se mogli angairati u u m jet
nikom , k ultu rn o m i duhovnom djelovanju sa
m o zato to su njihova hrana, krov i druge udob
n osti bile osigurane vikom koji su proizvodile
m ase. to su m ase vie radile, vie klase su biva
le obrazovanije i k u ltu rn ije . to su se sudre i
vaisye vie patili u neznanju i pasivnosti, to su
usp jen iji bivali brahm ani i kalrive. Tako je
po red ak varnasram a bio karak teriz iran klasnim
duhom koji je proim ao sve drutvene odnose.
E konom ska diferencijacija je nala izraz u d ru
tvenim , politikim i m oralnim kontradikcijam a.
B ra h m a n ski sveenici, koji su bili uvari vedskog
znanja, n adzirali su ritu ale i prin o en je rtava
i dobivali kao naknadu vrijedne m a terijaln e
poklone. Z natan dio bogatstva, koje je proizvelo
d rutvo, bivao je tako k o n ce n triran u rukam a
37

sveenike klase. To je uzrokovalo kontradikcije

ak i meu bogatim klasam a. to se je vie raz
vijao varnasrama sistem , to su kontradikcije iz
meu raznih vam i postajale otrije.
U procesu razvoja, mnogi obiaji, rituali i vje
rovanja ranog predklasnog arijskog drutva po
mijeali su se s onim a nearijskih starosjedila
kih plem enskih naroda. No oni su sada dobili
nova znaenja te su bili modificirani i pom ijea
ni s novim religioznim vjerovanjim a kako bi za
dovoljili potrebe novih drutvenih oblika.
Varnasrama sistem je bio odreen ne samo
obiajem i vlau ve i opirnim pravilim a po
naanja koja je sankcionirala vjera i koja je
nadziralo sveenstvo. Ta su pravila i propisi bili
kasnije kodificirani u Grhvasutre, D harmasutre
i Dharmasdstre. Etika obraena u tim atrama i
sdstrama odreivala je ponaanje i vladanje lju
di u svim vidovima njihovog linog i drutvenog
ivota. Dok su se G rhvasutre bavile uglavnom
kunim ponaanjem ranih Arijaca, Dharmasd
stre su upravljale njihovim drutvenim ivotom
i odreivale njihove drutvene odnose.
Ortodoksni pandili su tvrdili da su pravila
unesena u D harm asutre i Dharmasdstre vjena,
prim jenljiva na sva vrem ena i sve situacije <sandtana), ali ostaje injenica da su ti stari zako
nici pretrpjeli mnoge prom jene, m odifikacije i
rein terp retacije u razliitim periodim a kako bi
udovoljili prom jenam a drutvenih uvjeta. Neki
od izvornih tekstova ak su bili zam ijenjeni no
vima. Izvorni M anusmrti, na prim jer, za koji se
pretpostavlja da je bio knjiga sutra, bio je, pre
ma navodima uenjaka, potpuno razliit od po
stojeeg M anusmrtia sastavljenog mnogo stolje
a kasnije. Ustanovljeno je da su izmjene u tim
tekstovim a bile uinjene ak u 14. st. n.e.

Moe se p rim ije tili da principi izneseni u

D harm asdstratna nisu bili univerzalne prim jene.
ak ni varnasram a nije bio generalna ili univer
zalna pojava u Indiji. P ostojao je sam o u nekim
k rajev im a sjeverne Indije, posebno u i oko Indo-Gangeskc ravnice. N jegovo je odsustvo bilo
vidljivo u p ro stran im p redjelim a juga gdje su
ran a klasna uobliavanja bila razliitog k arak te
ra. Ali ak i u m nogim takvim p redjelim a d ru
tvo je bilo tokom vrem ena podijeljeno u razli
ite grupe, prem a zanim anju, u tiru i p u t pojavi
bogatih i sirom anih. S tari plem enski poglavari
koji su se preobrazili u kraljeve i plem ie i n ji
hovi slubenici koji su pripadali bogatijim gru
pam a, mogli su ko ristiti plodove rad a niih kla
sa i sk o n cen trirati u svoje ruke vei dio bogat
stva to ga je proizvelo drutvo. Bilo je ta k o er
mnogo k rajeva gdje su prim itivn e plem enske za
jednice nastavile po sto jati. M noga plem ena su
ostala ekonom ski i d rutveno izvan varnasram a
sistem a. Sam e D harm asdstre to razjan jav aju . Do
p u stile su v arijacije u pravilim a po n aan ja da bi
udovoljile razliitim situ acijam a, razliitim k ra
jevim a i razliitim epoham a.
Ipak, D harm asutre i D harm asdstre d aju uvid
u nain ivota i m oralne uvjete naro d a u varndsram a sistem u. O buhvatile su iroko po d ru
je tem a, p o krivajui gotovo sve aspekte ljudskog
ivota. R aspravljale su o ovjekovim dunostim a
kao lana varne, o njegovim dunostim a prem a
svojoj o bitelji i drugovim a, o njegovim duno
stim a prem a ljudim a koji p rip a d aju drugim
varnam a, o njegovim dunostim a prem a bogu i
ak njegovim dunostim a prem a prem inulim p re
cim a. Isticale su znaaj etv ero stru k e podjele
dru tv a (caturvarnya), etiri stad ija ivota (asrama) i etiri cilja lju d sk ih n asto jan ja (purudr39

tha). Na laj nain su usm jeravali ponaanje ov

jeka tokom cijelog njegovog ivota.
Rije dharma je izvedena iz korijena dhr ko
ji znai p oduprijeti ili podrati. Bila je uglav
nom upotrebljavana da oznai neto to je podupiralo ili podravalo drutveni poredak. U sta
rim tekstovim a je upotrebljavana u razliitim
kontekstim a. Ponekad znai vrlinu, ponekad mo
ralnu dunost, ponekad obiaj, tradiciju ili za
kon. U Dharmasastrama dharma oznaava obo
je: i vrlinu i drutvenu obavezu. Im ala je dakle
i moralni i drutveni sadraj. Oba aspekta su e
sto bila isprepletena.
Dharma je u varnasrama sistem u bila. neraz
dvojno vezana uz specifine drutvene funkcije.
Svaki vam a je imao svoju razliitu dunost, svoja
vlastita m jerila ponaanja, obred i obiaje. Svaki
dsrama je imao svoju specifinu disciplinu. Pro
suivanje m oralnih vrijednosti ovisilo je o tom e
kako je svaki lan zajednice ispunjavao dodije
ljenu mu drutvenu funkciju. Izvravanje svoje
dunosti sm atralo se da vodi kako do zem aljske
tako i do transcendentne sree.
Pravila su bila sastavljena tako da odravaju
prevlast sveenike brahm anske klase. Cak su i
bogovi ovisili o brahmanima. Manu doputa bra
hm anu da poprim i preuzvienost, nita m anju od
boanske: Budui da je brahman nastao iz najodlinijeg dijela, budui da mu pripada pred
nost koja proizlazi iz prvoroenosti i budui da
posjeduje vedu, on je s pravom gospodar (prabhu) cijele ove tvorevine.*
Brahman, bio on uen ili neuen, mono je
boanstvo, upravo kao to je vatra mono bo

fl. Mamismrti I. 93.

40

anstvo, bila ona posveena ili neposveena.8

Cak i kada brahm ani obavljaju nie poslove, m o
ra ju u svakom sluaju biti potovani je r ih tre
b a sm atrati najviim boanstvim a.7 Zbog sam og
njegovog porijekla, brahm ana sm a tra ju boan
stvom ak i bogovi. Njegovo uenje m ora biti
prihvaeno od ostalog svijeta kao nepogreivi
a u to rite t.8
K atriva je bio nii od brahm ana, ali iznad
vaisya i sCidra. Sura je bio zadnji u p o retk u i
njegova je dunost bila da slui ostale tri varne.
Svakom su v a m i bile dane odreene kvalite
te. K valitete brahm ana su bile drugaije od svih
d ru g ih va m i. Ono to je bila dharm a za brdhm ana bila je adharm a za ostale. Z nanje veda,
n p r., bilo je vrlina za brahm ana; ali to je bio
g rijeh i zloin za sudru. V rlina ksatriye lei u
h ra b ro sti i sm ionosti; vrlina sudre, s druge s tra
ne, sasto jala se u njegovoj pokornosti i sp rem
n osti d a podnosi ugnjetavanje i eksploataciju.
Za razliite varne p ostojale su za isti p re k r
aj razliita m jerila kanjavanja. M anuovi zako
ni o klevetnikim rijeim a m ogu se navesti kao
p rim jer:
K atriva koji klevee brahm ana b it e ka
n jen sa sto tin u pana. Vaisye za takav p rek raj,
sa sto tin u i pedeset; ali za takav p rek raj sCidra
e biti iiban.
B rahm an e biti kanjen sa pedeset ako klevcvee katrivu; sa dvadeset i pet ako (klevee)
vaisyu; a dvanaest ako klevee sudru.
Jednom roenom (sudri) koji uvrijedi dvaput
roenog (brahm ana) velikim uvredam a, tre b a raz6. ibid. IX. 317.
7. ibid. IX. 317.
8. ibid. XI. 84.
41

rezali jezik je r on (sudra) je nastao iz najnieg

dijela Brahmana.*
U poglavlju o napadim a Manu nalae:
Kojim god udom nisko roeni ovjek na
padne ili ozlijedi viega, taj ud m u m ora biti
odrezan vie ili m anje, srazm jerno s ozljedom
koju je nanio; to je zapovijed Manua.
Onom tko podigne svoju ruku ili tap protiv
drugoga, biti e m u odrezana ruka, a onome tko
u srdbi u dari nogom, biti e odrezana noga.
ovjeku iz najnie klase koji se pokuava
sm jestiti na isto sjedite s nekim iz visoke klase,
bit e udaren ig u bok i bit e prognan ili e
kralj narediti da se na njegovoj stranjici uree
duboki rez.
Ako pljune na vieg iz drskosti, kralj e n a
rediti da mu se izreu obje usne; ako se po
mokri na njega (vieg), njegov penis m ora bili
zgnjeen; ako ispusti v je tar prem a njem u (vi
em), njegov anus.
Ako zgrabi brahmana za uperke ili za noge
ili za brad u ili za monicu, neka kralj bez u stru
avanja naredi da mu se odreu ruke.10
Rajadharm a ili dunost kralja bila je da ti
ti etverostruki drutveni poredak. Njegova je du
nost bila da se brine da svaka vam a vri svoje
propisane dunosti i da, kada je potrebno, upo
trijebi svoj danda (veliki p ru t zakona) radi za
tite drutvenog poretka.
Ali ekonom ska i politika mo po sebi nisu
mogle nie klase dobrovoljno podrediti eksploa
taciji ni stvoriti u svakom pojedincu elju da
punim srcem vri svoju dunost. Ne samo sna
ga dande ve i drutvena uvjetovanost obiaji

9 ibid. VII. 26770.

10. ibid. VIII. 27983.
42

ma, trad icijom , m oralnim norm am a i vjerskim

sankcijam a, oblikovali su k a ra k te r pojedinca i
pom ogli m u da svoju linost objedini s p o tre b a
m a drutvenog poretka.
Brahm anizam je bio d om inantna religija varnavyavasthe. K raljevi i ksa triysko plem stvo koji
su bili u sta n ju n asta jan ja, oslanjali su se na
b rahm anske sveenike rad i podrke, je r je v je r
ski a u to rite t brahm ana bio sm atran viim ak
i od svjetovne moi kralja. B rahm anski sveeni
ci koji su putem obreda, vjerovanja i iluzija
m anipulirali m islim a, o sjeajim a i em ocijam a
naroda, traili su strogo pokoravanje pravilim a
varnavyavasthe, prem a kojim a je svaka vam a
treb ala izvravati dodijeljeni jo j specifini za
d atak . D rutveni poloaj i povlastice nisu poi
vali na osobinam a ili zaslugam a pojedinaca nego
na p o rijek lu i nasljednom pravu.
Mnogi ortodoksni i neortodoksni pisci pisali
su n airoko o puruartha-m a koje su inile glav
na u en ja brahm anizm a i igrale znaajnu ulogu
u oblikovanju svijesti naroda. Puruartha ili e
tiri osnovne v rijednosti ivota su bile: artha
(bogatstvo), kam a (uivanje), dharm a (dunost)
i m oka (spasenje). ini se da je ova p osljednja
bila kasniji dodatak; ni etiri vede ni brahm ane
ni ostali rani tekstovi nisu se bavili njom e. Rani
Arijci koji su bili puni o duevljenja za ivot, ni
k ada se nisu uzrujavali zbog spasenja ili ivota
nakon sm rti. Bili su zaokupljeni sam o ispunje
njem svojih svjetovnih porteba, tj. arthe i kam e.
Obzirom da su te po treb e trebale biti ispunjene
u d ru tv u , odreena pravila drutvenog ivota i
izvjesne norm e individualnog p onaanja postadoe neophodni. To je bio izvor dharm e. Dharma
je bila sred in ji pojam ovjekove etike d je la t
nosti. S podjelom d ru tv a u razne klase trebalo
je fo rm u lirali nova pravila i nove propise da bi
43

se odrala drutvena nejednakost i povlastice

viih klasa. A nimistika vjerovanja prim itivnog
n aroda bila su razvijena u uenje o transm igraciji due ivotu nakon sm rti u kojem su se po
kuala nadoknaditi ovjekova ogranienja, nesavrenstva i patnje. Etika karm e i transm igracija
due postale su uravnoteujua snaga koja je po
vezivala potlaenu veinu i ugnjetavajuu m a
njinu. K ada su se klasne kontradikcije poveale
a ivot postao patnja za veinu ljudi, mnogi su
poeli duboko razm iljati o besm islenosti ivo
ta. Svijet se inio kao dolina bijede a ovjekova
je dunost bila da se oslobodi svojih okova.
M oka, k rajn je osloboenje od roenja i sm rti,
postala je najvii cilj u ivotu.
Tako su ideje karme, ponovnog roenja i
m oke (spasenja)
zauzele sredinje m jesto u
brahm anskoj ideologiji. Prem a zakonu karme, o
vjekova sudbina i njegov poloaj i status u d ru
tvenoj h ijerarhiji bili su posljedica njegovih
vlastitih djela, ako ne iz ovog roenja tada iz
prijanjeg. Svaka je osoba bila roena u posebnoj
va m i kao rezultat svojih djela iz prethodnog ro
enja. Dobro i zlo, radost i bol, obilje i sirom a
tvo, zdravlje i bolest imali su izvor u karmi.
D osljedno potivanje pravila varne bilo je neop
hodan uvjet da se unaprijedi status u slijedeem
roenju.
iroko raireno vjerovanje u zakon karm e po
moglo je da se uvrsti drutveni sistem varnsrama. Ono je uticalo i na eksploatatorske i na
eksploatirane klase. V jerovanje u karm u osloba
alo je vladajue klase od osjeaja krivice i k ri
ze savjesti to su ih doivljavali kad su ugnje
tavali mase. Mase su, s druge strane, poele m i
sliti da su same odgovorne za svoje patnje. Ako
su ovjekove nesree i bijeda, eksploatacija i ugnjetavanje, neizbjene posljedice njegove vla44

slite karm e, tad a on oito ne moe kuditi eksp lo alato rsk e klase pa p o staje uzaludno boriti se
za p ro m jen u drutvenog poretka. D rutvene i ekonom ske podjele d ru tv a poele su se sm a tra
ti kao bogom nareene i prem a tom e neizbjene
i n ep rom jenljive. P rep u tan je sudbini i k a r m i
odvraao je sudre i druge dijelove ugnjetavanih
m asa od p o k retan ja oruanih borbi protiv u tv r
enog po retka. V jerovanje u tra n sm ig raciju du
e i u ivot nakon sm rti bilo je p riro d n a poslje
dica v jero v anja u karm u. Ako se posljedice po
jedinog d jela nisu ostvarile u ovom ivotu, m o
raju se o stv ariti u drugom . S vrlo m alim izgle
dim a za izm jenu stvarnosti u k la n jan jem dom i
nacije njihovih gospodara i za realiziranje boljih
u vjeta za njih same, vratili su se iracionalnim
m otivim a i praznovjerjim a koji su zadovoljavali
u m ati ono to im je realnost uskraivala. Pa
sivno je podreivanje sudbini bilo jedini p u t da
zadovolje svoje em ocionalne potrebe. K ada su
im d ru tv eni uvjeti u sk ratili slobodu da se sam i
ispolje i sprijeili ih da postanu potp u n o razvi
jeni lju d i, p rojicirali su viziju onostranog b la
enog ivota. Bog je postao sim bol neostvarenih
i n eostvarljivih ideala i tenji ovjeka.
Takva su religiozna v jerovanja i ideje, reguli
raju i sukobe m eu razliitim varnam a, igrali
vanu ulogu u in teg riraju em drutvu. T akoer
su pom ogli brahm anskim sveenicim a da pove
aju svoj ugled i statu s. K ako bi ojaali svoj po
loaj u d ru tv u brahm ani su u p otrebljavali ne
sam o v jerske ideje ve i obrede i rtve. Jedno
stavni ob redi ran ih Arijaca ta d a su postali visoko
fo rm alizirana religija koja je zahtijevala b ri
ljive i skupe p rip rem e i znalako tehniko vod
stvo. B rahm ani koji su prisvojili pravo da p o
s red u ju izm eu ovjeka i boga u p rav ljali su
45

obredim a a upravljajui obredim a grabili su

najbolje stvari na zemlji.
M eutim, no\*i drutveno-ekonom ski uvjeti
uinili su brahm anizam sa svojim skupim cere
m onijalim a i institucionaliziranim obredim a sve
vie i vie zastarjelim i ranjivim . S uparnitva i
sukobi meu novostvorenim m onarhijskim dra
vam a i teritorijalno irenje m onijih m eu n ji
ma, stvorili su drutveni i politiki nered, isko
rjen ju ju i tradicionalni nain ivota i poveava
jui klasne suprotnosti. Te su prom jene dovele
do gubljenja vjere u postojee vrijednosti i tra
ganja za novim vrijednostim a koje bi ih zami
jenile. To je bilo vrijem e kada je brahmanizam
poeo gubiti svoje uporite u glavama ljudi jer
je u to vrijem e postao sm etnja daljem razvoju
drutva. Ekonom ski, brahmanizam je u svojim
rukam a koncentrirao vei dio zajednikog vika
proizvodnje i tako spreavao irenje o b rta i tr
govine. Politiki je bio suprotstavljen sve veoj
snazi i ugledu kraljeva koji su vodili ratove radi
irenja svojih teritorija. V jerski, podravajui vrhovnost veda i brahmanovo monopolistiko p r a
vo da ih in terp retira i da upravlja obredim a,
drali su podreenim a sve ostale dijelove naro
da. U kratko, brahmanizam je znaio ekonom sku
eksploataciju, politiko nezadovoljstvo i vjersko
i duhovno ropstvo. Stvorio je u srcu naroda sve
vei osjeaj prom aenosti, samoe i otuenosti
s jedne strane i osjeaj nezadovoljstva i
revolta s druge. Oni koji su bili pod utjeca
jem religije zalagali su se za sigurnost u pokora
vanju i zavisnosti. Duboko su potovali kralja
kao uzrok njihovog m aterijalnog postojanja i
brahmanskog sveenika kao spasioca njihove du
e. Ljudi koji misle postajahu sve vie i vie svje
sni svoje snage te poee raskrinkavati vjerske
iluzije, buniti se protiv iluzorne sigurnosti ga46

ra n tira n c ugnjetakim klasnim sistem om . Poeli

su o sporavati religiozni a u to rite t brahm anizm a
i k o n cen triran o napadati n ekoherentnu vedsku
kozm ogoniju, cerem onijale, vrhovnost veda, n a
ela karm e, tran sm ig raciju dua i druga takva
vjerovanja. Intenzivnije se spekuliralo o sm islu
ivota i ovjekovom m jestu u svem iru. Bilo je
to vrijem e drutvenih, politikih i in tele k tu al
nih ak tiv n osti bez p resedana koje su u trle p u t
m nogostranom razvoju indijske filozofije. RADHAKRINAN prim jeuje: N aglaavanje prava
slobodnog istraivanja, intelektualno kom eanje
tog vrem ena oslabilo je m o tradicionalnog au
to rite ta i unaprijedilo stv ar istine. S um nja vie
n ije sm atran a opasnom .11

11. Radhakrinan: Indijska filozofija I.

47

IV
M ATERIJALISTI I ID EA LISTI

U klan janje lju d sk e b ijed e i postignue sree

bio je d ek lariran i cilj gotovo svih sistem a in d ij
ske filozofije. Svi su se klasini filozofi slagali da
nem a sree u p ostojeem dru tv u , rastrg an o m
pohlepom i egoizm om . Ali n ije bilo slaganja o
p riro d i sree ni o putevim a da se o n a postigne.
C harvke ili lokayatike su bili h edonisti koji
su tv rd ili da je uitak najvii cilj ivota. Sve ono
to je pru alo uitak bilo je d o bro a sve ono to
je zavravalo u p a tn ji, bilo je zlo. To je uenje
u k ljuivalo pop u stljiv stav jedi-pij-i b udi ve
seo. Charv&ke su proglasili da je dobro teiti
u itk u i srei n a ovom sv ijetu je r n ita ne preosta je n ak o n sm rti.
B u d h iza m je p red sta v ljao sred n ji p u t oslo
b o en ja ovjeka od vanjske p atn je. Bio je sup
ro tsta v lje n ek strem im a individualistikog samo-p oputanja, s je d n e strane, i asketskog samo-uni te n ja s druge. Za razliku od k ru to g m ehanikog
m a terijalizm a koji poiva n a hedonizm u, buddhi49

zam je bio dinam ina filozofija s hum anistikim

sadrajem . BUDDHI nije bilo nita vie i nita
plem enitije od ovjeka. On je savjetovao svoje
sljedbenike da idu meu narod i da neum orno
rade za dobrobit mnogih, da se saale na svi
jet. Buddhistika filozofija je bila zaokupljena
osloboenjem ovjeka od dukkhe, patnje. S tim
je ciljem buddhizam pokuao, iako nesavreno,
k ritiku analizu postojeeg ljudskog stanja i psi
hikih kom ponenti ovjekove prirode. Tvrdio je
da bi lju dska p atn ja mogla biti ukinuta ukla
n jan jem njenih uzroka. Zahtijevali su uklanja
nje neznanja i obm ane te slijeenje srednjeg
puta.
BUDDHA je propovijedao da svaka osoba mo
ra nai p u t znanju, prosvjeenosti i krajnjem
osloboenju, vlastitim naporim a. Svaka osoba
koja izbjegava krajnosti pretjeranog osjetilnog
uivanja i strogi asicetizam te nepopustljivo i us
tra jn o slijedi srednji put, sposobna je da posta
ne savren, idealan ovjek, nerazdraiv, nezam raenog um a, osloboen svih pohota, lien sva
kog nem ara, vodi onim a koji im aju strasnu p ri
rodu, gospodar ivota i sm rti. K rajn ja svrha je
postignue nirvane, stan ja gdje e sve vatre sli
jepih udnji, poude, lakom osti, enje i osjeaj
svoga ja bili ugaene. Kada je netko potpuno os
loboen od svih elja, udnji, m rnje, iluzije i
egocentrizma, postie stanje nirv&ne.
Prem a jainizm u, pu t k osloboenju ne lei u
m olitvam a, obredim a i prinoenju rtava, ve u
m oralnoj i duhovnoj disciplini koja sadri tro s
tru k u praksu: prave poglede, pravo znanje i p ra
vo ponaanje. Cilj jainske filozofije je bio oslo
boenje due od neistoa i postignue stanja
blaenstva u vjenosti.
Cilj sam khye je bio uklanjanje tri vrste boli
koje doivljava ovjek; adhyatm ik ili boli uzro
50

kovane neijim vlastitim tjelesnim i duevnim

stan jim a kao to su bolest, gnjev, zavist itd.;
adh ib h a u tik ili boli nanesene od stran e drugih
lju d i, ivotinja ili ptica i adhidaivik ili boli p ro
uzrokovane p riro d n im nepogodam a kao to su
poplave, sue i oluje. Te boli i bijede m ogu se
savladati racionalnim istraivanjem realnosti o
vjeka i njegovog svijeta i istinskom raspoznajuom spoznajom prvotne nerazvijene m aterije,
razvijenog svem ira i p riro d e onoga koji spozna
je. Vede n isu pruale ovjeku p ravo znanje je r
su podravale obrede kao npr. rtvovanja ivo
tin ja, i s n jim a povezano nasilje, pa su tim e bile
okaljane.
S a m kh ya je n asto jala analizirati p riro d u sve
m ira i p roblem e ovjeka sam im um om u opreci
prem a p ukom a u to rite tu i tradicionalnoj dogm i
ko ju je podravalo brahm ansko sveenstvo.
Yoga sistem je bio identian sa sam khyom u
svojoj analizi svem ira. Ona je tvrdila da se najvi
a srea moe postii sam o o stvarenjem istine,
sadrane u sam khyi, sredstvim a yoge k o ja je bila
d efin iran a kao obuzdavanje svih m entalnih ak
tivnosti. Glavni akcent je bio na m istinoj izo
laciji sopstva iz okolnog svijeta realnosti putem
strogog i pom no izraenog sistem a psiho-fizike discipline koja u k lju u je osm ero stru k i p o stu
pak: suzdravanje, p rid rav an je zakona, dra
n je tijela, k o ntrola disanja, obuzdavanje osjetila,
u vrenje (usm jerenje) panje, kontem placija i
k o n cen tracija. Prva dva k oraka su bila p rip re m a
za cijelu disciplinu. Suzdravanje znai suzdra
vanje od nasilja, neistine, krae, senzualnosti i
k rto sti. To je bilo n adopunjeno pridravanjem
zakona vanjskog i u n u ta rn je g proienja, stro
gosti, zadovoljstva, uenja, p o ten ja i potovanja
boga. Cilj je bio p ostizanje potpune m irnoe du
ha im e se p rek id aju sve veze s vanjskim svi51

jetom , sopstvo biva potpuno izolirano od obje

ktivne realnosti a ovjek postie slobodu od
ovosvjetskih veza.
Cilj vaiseike je bio tra jn o najvie dobro koje
se moe postii sam o putem prave spoznaje p ri
rode realnosti. Istraivanje realnosti ukljuiva
lo je ispravnu analizu odnosa izmeu susptance
i njenih kvaliteta, izmeu predm eta i njihova
k retan ja, izmeu univerzalnog i partikulam og i
izmeu uzroka i posljedice.
Nyaya sistem se uglavnom slagao s teorijom
vaiseike o stvarnosti. Ali dok se vaiseika bavila
realnou kao takvom , nyaya je bila vie zaokup
ljena nainom shvaanja realnosti tj. teorijom
racionalne spoznaje i odreivanjem ispravnog m i
ljenja koje je neophodno za ispravno razum i
jevanje svijeta. Prava spoznaja realnosti je bitan
uvjet za postignue nisrayase ili osloboenja ko
je je najvii cilj u ivotu.
M tm am sa je bila zaokupljena sistem atskim is
traivanjem obreda i rtvovanja kao p u ta srei.
Njen k rajn ji cilj je bio dostignue neba. rtve
i obredi navodno sami po sebi proizvode eljene
rezultate svojom inherentnom moi, bez interven
cije bogova.
Vedanta je sm atrala m oku ili osloboenje
kao stan je dnande ili blaenstva ili postignuto
poistovjeenje atm ana s Brahm anom . Tek je kas
nije m oka bila protum aena kao osloboenje od
kotaa ivota i sm rti, od kruga roenja i ponov
nog roenja, od iluzije sam sare.
Mnogi su indijski i zapadni uenjaci izrazili
m iljenje da je idealizam bio glavni pravac u
indijskim filozofskim sistem im a i da je ved&nta
njegova bit. No ostaje injenica da je ved&nta
bila sam o jedna od mnogih kola stare indijske
misli i da je postala prevladavajui sistem tek
po dolasku srednjeg vijeka.
52

Filozofski idealizam sm atra da nije ni m a

te rija ni uvijek prom jenljivi svijet osjetila ve
nepro m jen ljiva bestjelesna b it ili a p s tra k tn a id e
ja ta ko ja ini realnost. S druge stran e m a te rija
lizam tv rd i da je m a te rija u nekom od oblika
osnovna graa svem ira. U tom je sm islu veina
klasinih sistem a indijske filozofije bila m a te
rijalistik a a sam o nekoliko njih idealistiki. Ustvari, od svih klasinih kola sam o dvije
vedana i mim&msa m ogu se s pravom klasifi
cirati kao zaista idealistiki sistem i.
Vaiseika koja je sm atrala da vjeni i nerazorivi p aram anui ili atom i koji se kreu i m ije
n ja ju svojim vlastitim inherentnim svojstvim a
bez pom oi bilo kojeg vanjskog agensa i kom bi
n ira ju se u agregate da bi proizveli razne korpularne elem ente, ine bazu cijelog svem ira; ny&ya
koja se u m nogim pogledim a slagala s teorijom
vaiseike o atom im a kao k ra jn jo j realnosti; .smhhya k oja je sm atrala da su svem ir i svi p red m e
ti u sv ijetu u k lju u ju i ovjeka, njegov intelekt
i njegova o sjetila, posljedice tra n sfo rm acije prakvtia ili nerazvijene prim arn e m a terije s njenim
inh eren tn im procesom uzronosti; i naravno, lokdyata ili charvaka svi su oni bili, uglavnom ,
m aterijalistiki.
Istin a je da je yoga p retp o stav ljala boga, ali
taj bog nije bio ni u kom sm islu stvaralac sve
m ira ni u p ravitelj ovjekove sudbine; on je bio
sam o sim bol za k oncentraciju duha. B uddhizam i
jainizim a, iako idealistiki u m nogim pogledim a,
svojim su sadrajem bili ateistiki je r nisu vje
rovali u boga. M im am sa je ta k o er negirala po
sto ja n je boga ali je p retp o stav ljala nebo i p a
kao. M im am sake su u sm jerili svoju panju na
obrede i rtvovanja i tvrdili da je snaga sadrana
u n jim a dovoljna da prouzroi eljene rezultate,
neovisne od djelovanja bogova. ak i vedanta
53

nije p retpostavljala svemogueg boga ve ap

strak tn i, apsolutni duh zvan Brahm an kao p ri
m arni uzrok iz kojeg je sve proisteklo i u to se
sve vraa.
Zanimljivo je p rim ije titi da je ak i meu
ranim Arijcim a bilo skeptika, rugalaca i nevjer
nika koji su izraavali sum nje u postojanje raz
nih dunosti i djelotvornosti upuenih im mo
litvi. Neki su se usudili dovesti u pitanje ak i
postojanje Indre, najm onijeg meu ranim bo
govima. Rgveda, na p rim jer, navodi heretike koji
govore: Nema nikoga tko bi se zvao Indra. Tko
ga je vidio?1 Blie k raju Rgvede ujem o sum nje
koje se javljaju kao npr. da li je svijet nastao iz
bia (sat) ili nebia (asat). Svetsvatara-upaniad
koja je nastala u osm om ili sedmom stoljeu pr.
n.e., spom inje pojedine m aterijalistike poglede
koji su pokuali objasniti porijeklo svijeta iz vre
m ena (kala), inherentne prirode stvari (svabhava), sudbine ili nunosti (nivati), sluaja (yadvcch), m aterijalnih elem enata (bhutani), m a
ternice (voni), ovjeka (purua) itd. Katha-upaniad na nekim m jestim a dovodi u sum nju ivot
nakon sm rti.2 Elem enti m aterijalizm a i naturalizma mogu se vidjeti i u Brhadaranvaka-upaniadi i u drugim ranim upaniadama.
M aterijalizam kao filozofija se pojavio u In
diji kao spona sam o u periodu izmeu ranih upaniada i uspona buddhizm a. N astao je ne samo
kao racionalni pro test protiv natprirodnosti nekoherentne vedske kozmologije ve i kao pobu
na protiv teoretskog poretka brahmanizm a sa
njegovim sveenstvom, obredim a, cerem onijali
m a i rtvam a.

1. Rgveda VIII. 100.3.

2. Katha-upaniad I. 1.20.
54

B u d d h istik i i ja in istiki izvori navode m no

tvo m a terijalistik ih m islilaca od kojih su n a j
ista k n u tiji bili AJITA KESA KAMBALA, PAKUDHA KACAYANA, SANJJAYA BELATHA PUTTA,
PURNA KASAPPA i MAKKHALI GOSALA.
AJITA KESA KAMBALA je vjerovao u etiri
elem enta kao bazu svem ira: zem lju, vodu, vatru,
i zrak. ovjek je po n je m u sainjen od ta etiri
elem enta. K ada on um re, zem lja u n jem u v ratit
e se u agregat zem lje, voda u vodu, v a tra u va
tr u i zrak u zrak. AJITA nije vjerovao u boga, ni
u ivot n akon sm rti, ni u ponovno roenje. Ne
g irao je te o riju d a d obra djela proizvode dobre
rezu ltate a zla djela loe rezultate. N ije vjerovao
u vrline i g rijehe i osuivao je rtvovanja, obrede
i sveenstvo. P rem a b u d d h istikim zapisim a, vo
dio je ask etsk i ivot u p rk o s tom e to nije bio
vjernik.
PAKUDHA KACAYANA je bio s ta riji saVrem enik BUDDHE. Po nje m u im a sedam elem en
ta rn ih k ategorija tj. zem lja, voda, v atra, zrak, uitak, bol i ivot ili dua. Tih sedam kategorija
nisu ni stvorene ni n apravljene po n are e n ju i
n itk o ih ne moe razoriti. Ako je neki ovjek
raskolio glavu drugoga o trim m aem , n ije ga
s tv arn o ubio; rez sablje jednostavno je proao
izm eu sedam elem en tarn ih supstancija. KACA
YANA nije vjerovao u d o b ra i loa djela.
PURNA KASAPPA je prem a b u d d h istikim
tek sto v im a bio iskusan i potovan uitelj i pogla
v ar v jerskog reda. Propovijedao je te o riju ne-akcije (akriyavada) p rem a kojoj nem a ni vrline u
do b rim d jelim a ni g rijeh a u gnusnim zloinim a.
N em a vrline u d avanju m ilostinje ni u prinoenju
rtava. U velikodunosti, u vladanju sobom , u
v lad an ju o sjetilim a, u govorenju istine nem a ni
55

vrline ni poveanja vrline. Slino, po njem u, n e

m a krivnje u licem jerju, nevjerstvu, pljakanju
pa ak ni u ubistvu.
MAKKHALI GOSALA je tvrdio da je sve po
stalo nunou ili fatum om . N ije vjerovao u
djelotvornost karm e. Ono to je trebalo biti mo
ralo je biti, a ono to nije trebalo biti nije ni
moglo biti. Prem a tome, ljudsko je zalaganje bi
lo uzaludno. GOSALA je tum aio organski svijet
putem est konstantnih i opreenh kategorija:
dobitak i gubitak, uivanje i bol, ivot i sm rt.
Svako osjetilno bie, svaki insekt, svaka iva
tvar, bila to ivotinja ili biljka, liena je svake
sutinske sile, moi ili energije, ali odravajui
se nunou svoje prirode, doivljava sreu ili
bijedu u est oblika postojanja.
SANJJAYA je bio agnostik. P rem a njem u, bi
lo je nemogue rei ni postoji li neki drugi svi
jet, im a li ivota nakon sm rti ili ga nem a.
Bilo je takoer svabhavavadina ili naturalista
i yadrcchavadina ili akcidentalista. Prem a svabhavavadi sve se zbiva u skladu s prirodom . Va
tra je vrua, led je hladan, voda je tekua. Sva
ka stvar ima svoju svojstvenu prirodu. Svaki
predm et, iv ili neiv, postojao je i razvijao se
p rem a svojoj inherentnoj prirodi. Yadrchhavada
je negirala uzronost i drala da je svaka pojava
bila sluajna. Sve se deava sluajem . Otrina
trna, slatkoa eerne trske i gorina nimba-drveta, sve jc to sluaj a nc tvorevina neke vanjske
natp riro d n e sile.
Od svih ranih m aterijalista charvake ili lokdyatike su bili najdosljedniji i najradikalniji.
Sm atrali su da su etiri elem enta: zemlja, zrak,
v atra i voda baza svemira. Ti su osnovni ele
menti nestvoreni, vjeni i samo-postojei. N jiho
ve kom binacije u razliitim om jerim a i redoslije
56

d im a proizvode b esk rajn u raznolikost tijela. Ti

elem en ti ne sadre nikakvu in h eren tn u svijest.
Ali k ad a se ko m b in iraju i sloe u odreeni red,
o b d aren i su ivotom i svijeu. S vijest ili inte
lekt je proizlazio iz kom binacije elem enata u p
ravo kao to o p ijaju a snaga alkoholnih pia
n a sta je m jeavinom izvjesnih sa sto ja k a koji po
sebi ne izazivaju pijanstvo. S vijest ne moe po
s to ja ti bez ljudskog tijela i njegovog mozga koji
je rezu ltat m ijean ja elem enata. R azara se s
razdiobom elem enata ijom je kom binacijom na
stala. Ono to je poznato kao dua po tom je
sh vaanju rezu ltat kom pleksnog m eum ijeanja
m a terijaln ih elem enata. N em a due razliite od
tijela. N em a nieg osim ivotnog prin cip a svih
organizam a. Ovaj postoji dok postoji tijelo a
p re sta je p o sto ja ti s p re sta ja n je m p o sto ja n ja ti
jela. N em a ni boga n i ivota nakon sm rti a ni
karm e k o ja bi dodjeljivala sreu ili bijedu, p re
m a zaslugam a ili grijesim a steenim u p reth o d
noj egzistenciji.
Chrvake su odbacili au to rite t veda; jer ne
ki m a n tre nem aju sm isla, neki su bili dvosm isle
ni, neki k o n tra d ik to rn i a neki ap su rd n i. esto
ko su n apadali sveenstvo, rtvovanja i obrede i
obiaj d av anja poklona brahm anim a. Proglasili
su da su sve to izmislili lakrdijai, lopovi i de
m oni radi d o b ijan ja sredstava za ivot od onih ko
je n em aju znanja i m uevnosti. Religija je po n ji
m a pro n alazak nepotenih p ojedinaca koji su e
ljeli p rev ariti m ase radi u n ap re iv an ja svojih
v lastitih sebinih interesa. Chrvke su napadali
bra h m a n ske sveenike radi njihove zaokupljeno
sti rtvovanjim a i bogaenjem pu tem eksploati
ra n ja p raznovjernog naroda. Takozvana su p eri
o rn o st brhm ana po njim a je tetn a la. N ema
razlike izm eu brahm ana i canddle, je r krv iste
b o je tee u ilam a obojice.
57

Chdrvdke su se suprotstavljali svemu to se

tradicionalno sm atralo kreposnim . Razvili su svo
je pojm ovne istine, vrline i cjelovitosti. Istina ovi
si o neposrednom opaanju, a ne o autoritetu
s ruiia. Znanje dobiveno zakljuivanjem ili induk
cijom nije istinito. Zbog toga se ljudi m oraju
pokoravati sam o nareenjim a svoje vlastite osjetilne spoznaje.
Chrvake su odbacili brahm anska uenja o
etici zasnovanoj na bogu, otkrovenju, zagrobnom
ivotu, nebu i paklu, karm i i m oki, vamavyavasthi i nadm oi brahmana. Tvrdili su da je etika
varnasram e lukav plat za eksploataciju i ugnje
tavanje velike veine stanovnitva od strane
brahm anskih sveenika. Oni su zato omalovaa
vali sve tradicionalne vrijednosti koje je utvrdio
brahm anizam te su podupirali hedonizam je
di, pij i budi veseo. P rem a njim a, budui da ne
m a ivota nakon sm rti, svi uici i radosti ivota
m oraju biti ostvareni u ovom ivotu. Dok se i
vi, treb a uivati sve uzbudljive uitke osjetila,
ivot je m jeavina boli i uitka. M aksim um ui
vanja i m inim um boli bio je sadraj vjerovanja
charvdka.
U staro j su Indiji tako postojale razliite ko
le m aterijalizm a. Zajednika im je bila intenziv
na vjera u ovosvjetovnost. Nisu priznavali boga,
ni nadnaravnu silu, nita apsolutno. Negirali su
nezavisno postojanje svijesti ili due i ivot na
kon sm rti, estoko su se suprotstavljali brah
m anskim teorijam a karme, m oke i transm igra
t e due i osuivali rtvovanja i darovanja.
Tako je stari indijski m aterijalizam bio filo
zofija osloboenja od iracionalizm a i praznovjer
ja koje je razvijalo brahm ansko sveenstvo. Bi
la je to ikonoklastika vjera koja je osporavala
dom inaciju brahmanizm a i koja je odbacila sile
58

inercije, v jerski konzervativizam i filozofski tr a

dicionalizam , baziran n a ekonom skom statu s quo.
M aterijalizam je poticao bavljenje p rirodnim
znanostim a, naglaavao m a terijalistik e i svje
tovne asp ekte znanja, ubrzavao proces racional
nog m iljenja i stim ulirao ekonom ski, drutveni
i k u ltu rn i razvoj drutva. Pokuao je da oslobodi
lju d sk e v rijed n o sti od vjersk ih dogm i i m itolo
gije. Bio je djelom ino zasluan za drutvene i
politike p ro m jen e koje su potkopale bazu brah
m anizm a.
Ali uz sve to ostao je sirov, vulgarni, m eh a
niki m aterijalizam koji nije bio baziran ni na
kakvoj znanstvenoj analizi p riro d n ih i dru tv e
nih pojava. Davao je jed n o stran u , iskrivljenu
sliku svijeta. Cak lokayata koja je u sebi kom bi
n ira la n ajd o sljed n iji m a terijalistik i stav tog vre
m ena i n a jo triju polem iku protiv brahm anskog
sveenstva i njegovih vrijednosti, n ije bila liena
tog ogranienog, pojednostavljujueg pristupa.
M aterijalizam je sve m entalne i duhovne pojave
sveo na m a teriju i proglasio ljudske osjete, os
jeaje, misli i svijest rezultatom kom binacija m a
te rija ln ih elem enata. N jeni su p ripadnici shvaa
li svijest kao kvalitet ili svojstvo inertne m ate
rije o rganizirane na poseban nain a ne kao p ro
izvod d rutvenog p o sto ja n ja, lju d sk ih dru tv en ih
odnosa. N isu mogli shvatiti da se grupni in stin k t
ivotinje tra n sfo rm irao u d rutvenu svijest ov
je k a pu tem ovjekovih stvaralakih d jelatnosti,
u su rad n ji s drugim ljudim a. T akoer nisu ra
zum jeli d a je svijest uvjetovana drutvenim od
n osim a i da su ovjekove p rak tin e d je latn o sti
po sebi aktivne snage sposobne da u tjeu ak i
n a p ro m jen u drutvenih odnosa.
N esposobnost sta rih m a terijalista da razum i
ju znaaj i stv aralak u ulogu ljudske svijesti
p o tp u n o su iskoristili konzervativni idealisti d a
59

razviju svoj sistem i da o jaaju svoj poloaj m e

u narodom . Ponovo su protum aili originalne
vedske tekstove i sakupili rasprenu idealistiku
m isao sadranu u upaniadam a u k rajn je do tje
ran sistem zvan vednta te su estoko i odluno
poveli b orbu protiv m aterijalista. Za razliku od
m aterijalista, idealisti su pokuali razviti aktiv
nu stran u duha i svijesti, ali i njihovi su poku
aji bili jednostrani, djelom ini i iskrivljeni.
Vednta se pojavila kao reakcija na propust
raznih m aterijalistikih kola koje nisu istakle
pozitivnu ulogu svijesti u odnosu izmeu ovje
ka i svem ira. Dok su m aterijalisti jednostrano
naglaavali vanost inertne m aterije kao prim ar
nog uzroka svijeta, vedntinci su tvrdili da iner
tna m aterija postaje aktivna samo kada je
u n joj upravljako djelovanje inteligencije. BADARAYAWINE Brahma-s&tre ili Vednta-sutre
su bile rezultat te sistem atizacije razbacanih upaniadskih misli.
Mnogi su upaniadski uitelji ve bili odba
cili m aterijalistike poglede kao heretike ideje
koje su predlagali obm anuti pojedinci. Svetsvatara-upaniad je, na prim jer, proglasila da nesvijesni principi kao vrijem e, prvotna priroda, m a
terijalni elem enti itd. ne mogu objasniti p riro
du, duu ni svijest. Ona je, dakle, tvrdila da je
prvi uzrok bio ono to upravlja svim tim uzroci
ma.
Taittirlya-upanisad je izjavila: Ono iz ega
su ta bia roena, ono po em u ive nakon to
su roena, ono u to se vraaju kad um iru, to nastoj spoznati. To je Brahm an.
Bazirajui se na takvim upaniadskim ue
njim a, vednta je drala da je Brahm an prvotni
uzrok svem ira. Brahm an je ono iz ega je proizaao poetak itd. (tj. odravanje i razaranje)
ovog svijeta. Brahm an je m aterijalni i djelotvo60

m i uzro k svem ira. On je vrhovna inteligencija,,

b esk rajn a svijest k o ja sve razvija, m a n ifestira se
u svem u i u p rav lja svem irom . On je vjean, svez
n aju i, svem ogui, proim a sve stvari, inteligen
tan i slobodan. On je m u d ro st, o sjeajnost i b la
enstvo.
Id eje o sopstvu sadrane u upaniadama* da
lje je razvila ved&nta u idealistikom pravcu. Na
glaavala je da sopstvo k arak teriz iran o kom plek
som tijelo-um u u vjetim a budnosti, sna i dubo
kog sn a n ije istinsko ili b itno sopstvo. Sopstvo
je u b u d n osti svjesno v anjske realnosti i doi
vljava bol i uitak. U snu, iako je sopstvo
osloboeno k a ra k te ristik a tijela, um je jo a k ti
van. U d ubokom snu s opstvo n ije pod utjecajem
ni fizikih ni m entalnih granica je r ta d a on ne
eli nikakve elje, ne san ja nikakve snove. Os
loboeno je od svijesti vanjskih i u n u ta rn jih ob
je k ata. K ada sopstvo tra n sc en d ira sva ta stan ja
i dostigne stan je turiye, po p rim a p riro d u iste
svijesti. Ta je ista svijest, p rem a vedanti, stvar
no, b itn o sopstvo. T ranscendira sta n ja onoga ko
ji spoznaje, onoga to se spoznaje i in spozna
vanja. Istin sk o sopstvo je sat ili p o sto ja n je kao
takvo i isti ananda ili blaenstvo kao takvo. Is
tin sk o so p stvo je ta k o bilo isti sat, isti cit i i
sti ananda. V ednta je tv rd ila da je to sat-citananda sta n je atm ana sam Brahm an.
S o p stvo se pod u tjecajem avidye ili neznanja
u k ljuilo u fizike i m entalne aktivnosti pojav
nog svijeta, zaboravilo svoju p rav u p riro d u p a
se sm atralo da je razliito od kozm ike realno
sti. Sam o u k la n jan je avidye i dostignue pravog
zn an ja dovodi ovjeka do zakljuka da je njego

3. ChSndogya-upaniSad VII. 7.12.

61

vo pravo sopstvo bilo identino s Brahm anom.

To je bilo sam o-ostvarenje ili m oka.
Tako je vednta pokuala objasniti bitni ivot
pomou transcendentnog apsoluta. S m atrala je
da je svijet od sekundarne vanosti. Ljudsko na
stojanje, prem a vedanti, nije ili ne bi trebalo biti
usm jereno ka slobodi ili srei putem radikalne
tran sfo rm acije pojavnog svijeta, ve dostignue
drugosvjetskog kraljevstva apsolutne transcendencije.
K asnije je bilo sklonosti m eu naprednim in
telektualcim a da se uzvisi uloga lokayatinog m a
terijalizm a i da se preuvelia njena popularnost
u staro j i srednjovjekovnoj Indiji. Svakako je bi
lo korisno i neophodno ieprkati bogatstvo i
snagu m aterijalistike misli o staroj Indiji, ali
preuveliavanje njene uloge i zaboravljanje n je
nih n ed o stataka i slabosti postaje neznanstveno.
Istin a je da je stari m aterijalizam izrastao u In
diji kao reakcija na praznovjerna vjerovanja i
obrede koje je nam etnuo brahmanizam . Tako
er je istina da su estoke bitk e m aterijalizm a
p rotiv idealizma odraavale borbu progresivnih
elem enata protiv reakcionarnih snaga te da je to
stim uliralo ekonom ski i k u lturni razvoj drutva
i mnogo pridonijelo n apretku ovjeanstva. Ali
usp rk o s svemu tome, ostao je plitak, naivni m a
terijalizam i utjecao je samo na m anji broj lju
di. Zbog toga je bio nem oan prem a napadim a
vedante pa ak i heterodoksnog sistem a kao to
je buddhizam koji su, ini se, iri dem okratski
slojevi rad ije upotrebljavali u svojoj borbi p ro
tiv vieg sloja varnasrama sistem a sveenstva
i aristokracije. Buddhizam a ne lokdyata
koji je slijedio srednji p u t izmeu k rajn je raz
vijenog sveenikog idealizma i sirovog m ateri
jalizm a, je bio taj koji je povezao narod u borbi
protiv brahmanizm a. To je razlog vie zato su
62

razvijeni sistem i kao sam khya i vaiseika, koji

su razm iljali o funkcijam a ljudskog u m a i n je
govim odnosim a s vanjskim svijetom , postali po
p u larn iji. In te resa n tn o je p rim ije titi da su dok
je lokayata gotovo potp u n o nestala kao sistem
filozofije misli sam khye i vaiseike postale ta
ko p o p u larne i vrile takav u tjecaj na elitu da su
m noge elem ente sadrane u n jim a prihvatile i
ap so rb irale idealistike filozofije. Ti ran i m ate
rijalistik i sistem i nisu bili potueni frontalnim
nap ad im a idealizm a. S druge strane, idealisti su
bili p rim o ran i uzeti u razm atra n je njihove sna
ne arg u m ente i bili su p risiljen i da ih iskrive u
o rto d o k sn im idealistikim sistem im a.

63

VI
BUDDHIZAM I HINDUIZAM

P rem a b u d d h istikim zapisim a, u BUDDHINO

v rijem e bile su n ajm an je ezdeset i tri vjerske i
filozofske sekte. Ali dvije od njih, jainizam i
buddhizam , razvile su se u velike narodne reli
gije i o stale tokom stoljea m oan izazov propad aju em brahm anistikom p o retk u s njegovim
o b red im a i rtvam a.
Kao i rani m aterijalizam , i buddhizam se po
javio kao pobuna pro tiv brahm anizm a. On je ta
k o er b io p rotiv a u to rite ta veda i osuivao je
va m a vya va sthu s njenim kultovim a oboavanja,
nadm oi sveenstva i praznovjernim ritu alim a i
rtvam a.
O snovno uenje koje je BUDDHA nauavao
poznato je kao etiri p lem enite istine. To su:
Sva iva bia pate.
U zrok p a tn je je elja, posjedovanje, za
vist, enja i egocentrizam .
to god je uzrokovano moe b iti uklonje
no u k la n jan jem uzroka. P rem a tom e:
81

 P atnja moe biti iskljuena ako se slijedi

o sm erostruki put. O sm erostruki put sainjavaju:
Ispravno shvaanje ili razum ijevanje da je
pobjeda elje i zavisti put srei i da je osm ero
stru k i put sredstvo do tog cilja.
Ispravan cilj ili tenja. Ne grijeiti u osjetilnom obilju. R aditi za sreu drugih.
Pravilan govor. Treba biti istinoljubiv i
uvijek govoriti na takav nain da se uvruje
m eusobno razum ijevanje i prijateljstvo. Lai,
klevetanje i psovanje mogu dovesti do svaa pa
ak i n asilja i tako porem etiti drutvenu orga
nizaciju i m ir.
Pravilno djelovanje to znai uzdravanje
od krae, preljublje, u b ijan ja itd., a koje nala
e aktivnosti koje vode dobrobiti drugih.
Pravilno ponaanje to znai da neiji na
in ivota ne sm ije tetiti drugim a.
Pravilan napor to ukljuuje m entalnu dis
ciplinu radi uklanjanja zlih misli i razvijanja
d obrih misli.
Pravilno m iljenje to znai da treba biti
jasn o svjestan zala koja n asta ju predavanjem
tjelesnim uicim a pa treb a poduzeti korake da se
ovi uklone.
Pravilna m editacija to ukljuuje m ental
nu disciplinu i koncentraciju.
Buddhizam je posebno naglaavao da je lino
ponaanje neophodno za provoenje tog osm e
rostrukog srednjeg puta. Bit dobrog ponaanja
je sadrana u Panjchasili ili pet pravila koja na
lau svim ljudim a uzdravanje od nasilja, od ne
istine, od krae, od loeg seksualnog vladanja i
od upotrebe alkoholnih pia i droga.
ivot je, prem a buddhizm u, bio tok, bespre
kidno stru ja n je od jednog stanja do drugog. Ne
prekidni proces ivota, sm rti i ponovnog roenja
bio je predodreen karm om . Prem a tom zako
82

n u ka rm e d obra djela uvijek proizvode dobre

rezu ltate a loi rezu ltati proizlaze sam o iz loih
djela. BUDDHA je rekao: Poetak razboritosti
je: od D obroga m ora doi D obro, od Zla m ora
doi Zlo. To je prvi zakon ivota i svime to ivi
u p rav lja taj zakon.
BUDDHA je drao da b o rb u za prosvijetljenje, savrenstvo i nirvanu tre b a voditi u n u ta r
ovjeka a ne izvan njega. T reba zaviriti u sebe i
p o b ijed iti udnje i elje pobjeujui svoj ego; je r
vlastito pobijeeno sopstvo je bolje nego svi
o stali pob ijeeni ljudi; ak ni bog ne moe p re
tvoriti u poraz pobjedu ovjeka koji je savladao
sam oga sebe. (D hamm apada)
Zelja proizvodi tjeskobu, fru stracije i p atn ju .
Ona je izvor svih zala i poroka drutvenog n ere
da. BUDDHA je rekao: udnja se raa iz elje
za dobitkom . K ada elja za do bitkom postane
stra s t za posjedovanjem , kada duh posjedovanja
po tak n e u s tra jn o st posjedovanja, to je krtost.
A k rto st vodi zlu kao udarci i rane, sukob,
k o n tra d ik cija i o tri odgovori, svaa, kleveta
n je i lai.
Istin a je da elja za uspjehom i vlastitim uvcliavanjem , egoistino i sebino teenje im anju i
po sjed o v an ju privatnog vlasnitva ne sam o om e
ta ovjekovo sam o-ostvarenje ve ta k o er stva
ra nerede i sukobe u drutvu. Ali odakle dolazi
elja za uspjehom ? Sto je uzrok s tv ara n ja zavi
sti i s tra s ti za posjedovanjem ? ini se da je
BUDDHA u svojoj analizi ljudskog poloaja p ro
pu stio d a uzm e u obzir drutvene uvjete lju d
skog p o sto ja n ja. N ije se obazirao n a sve veu
eksp lo ataciju i klasne kon trad ik cije varnavyavasthe.
Glavne k arak teristik e plem enskih d ru tav a k o
ja nisu bila odreena ni sazdana na p ritiscim a
drutvenog i ekonom skog procesa varnavyavas83

the, nisu bile elje za dobitkom i strast za po

sjedovanjem ve zajedniko posjedovanje, ravnopravnost, m eusobna saradnja, sm isao jedin
stva i osjeaj sigurnosti. Ekspanzivna vamavyavastha je, u m onarhijam a, haraila tim prim itiv
nim vrlinam a, njegovala duh posjedovanja i slu
ila kao plodno tlo za zavist, m rnju i egoccntrizam . BUDDHA je rekao da vatre elje, krto
sti i m rnje mogu biti ugaene jednostranim n a
glaavanjem linog dobrog ponaanja i individu
alnog samo-oienja. Za njega, u strajan je na o
vjekovom m oralnom ponaanju bio je jedini na
in da se prom ijeni ovjekov svijet. Radi for
m iran ja istih, savrenih i prosvjeenih osoba,
koje su osloboene elja i pohlepnosti osnovao
je svoj m onaki red im enom sangha.
Sangha je bila organizirana prem a modelu
plem enskog poretka iji su ostaci jo uvijek oa
ravali narod. Vladala je potpuna jednakost u ko
lektivno i dem okratski upravljanoj sanghi. Re
dovnici su poticali iz svih zvanja, neovisno od kla
se i vjere od najvieg brahmana do najnieg
candale i svi su bili jednaki.
lanovim a sanghe nije bilo doputeno da po
sjeduju bilo kakvu privatnu svojinu. Morali su
voditi jednostavan ivot nosei grubu odjeu i
prosei svoju hranu. M inim alna odjea, igla, b ri
ja, zdjelica za vodu i prosjaka zdjelica bilo je
sve to je redovnik smio zadrati za sebe kao
svoje lino vlasnitvo. Sve drugo bilo je zajedni
ko vlasnitvo sanghe. Redovnici su bili p risilje
ni ne sam o da ue, raspravljaju i m editiraju u
ograenim p rostorim a sam ostanskog reda, ve
takoer da idu izvan sam ostana da prose svoju
hranu, da ljudim a saopavaju znanje dharm e i
da ih pouavaju sam ooienju i samodisciplini.
To je sanghu uinilo potovanom i popularnom
te jo j privlailo sve vie i vie ljudi.
84

To je bilo vrijem e kada su plem enska d ru

tv a zam jenjivale b iro k ra tsk e kraljevine. Raz
voj zan atstva i irenje kraljevstva iskorijenji
vali su p lem ensku s tru k tu ru i povezivali je s
novim k lasnim drutvom . Ti procesi su stvorili
u ovjeku rascjep izm eu idealnog i realnog. R a
za ra n jem plem enskog kom unizm a, osjetljivim
je um ovim a bilo teko prilagoditi se novim uv
je tim a klasnih sukoba i individualnog vlastitog
uveliavanja te su nali svoje u toite u buddhisliko j dharm i. B uddhizam se pojavio kao napor
za p rilagoavanje ovjekove egzistencije njego
voj esenciji. M ukarci i ene su, sa eljom za
k olektivnim ivotom plem enskog p oretka, nala
zili u sanghi zam jenu za izgubljeno jedinstvo o
vjeka.
U isto vrijem e, nove vladajue klase ekspan
zivnog ca rstv a nale su u b u ddhizm u ideologiju
k o ja e o b jed in jav ati drutvo i koja e reg u lirati
lju d sk o po naanje drutvenim i vjerskim n o rm a
m a u m jesto prisilom i nasiljem . N ered p rouzro
kovan zam jenom tradicionalne plem enske k u ltu
re razv ijan jem zem ljoradnike i trgovake eko
n om ije sa svojim poveanim klasnim raslojava
n jem , zahtijevao je nove drutvene odredbe i n o
vi tip sistem a vjerovanja. B uddhizam je mogao
zadovoljiti tu dru tv en u p otrebu. N ije udo to je
Asoka Veliki, nakon to je proirio svoje carstvo
rato v im a i pobjedam a do k ra jn jih granica, ui
nio b u ddhizam dravnom vjerom . Na elu veli
kog carstv a sa sistem om ekonom ije zasnovane na
ek sp lo ataciji, m ogao je velikoduno i spokojno
odravati m ir, suosjeanje, nenasilje i blagosta
n je svih bia, uk lju u ju i robove i ivotinje. Slao
je b u d d h islike m isionare u daleke zem lje, uspo
stavio p rija te ljsk e odnose s m nogim dravam a i
tako u vrstio svoje carstvo. Trgovci su slijedili
m isionare sa zastavom buddhizm a i u povoljnoj
85

klimi m ira irili su svoju trgovinu te postajali

bogati. U stvari, ti su bogati trgovci bili stupovi
monakog poretka. Velikoduno su davali sanghi dio svog stalno rastueg bogatstva. Njihovim
su se velikodunim darovim a budhistiki m ana
stiri i vihare dizali na raznim m jestim a. Redov
nici su postajali sve vie i vie potovani i
imuni.
Buddhizam je brzo postajao vjera viih kla
sa. Taj je razvoj imao i svoje negativne poslje
dice. Poveanjem ugleda i bogatstva, sangha je
poela privlaiti sve vie i vie ljudi. Prim ala
je u svoje okrilje ne samo odane buddhiste ve i
mnoge nesposobne, nedostojne i sebine osobe
koje su postale teret drutvu. Lijenost i pouda
te drugi svjetovni poroci poeli su nagrizati unu
ta rn ji ivot, sanghe. Sveenike koji su poeli
dobrovoljnim sirom atvom , neposjedovanjem i
borbom protiv egocentrizm a pobijedila je strast
i enja za bogatstvom . N ije udo da je buddhi
zam. nekoliko godina nakon sm rti velikog uite
lja. bio rastrgan na kom ade neslogom, pa su se
pojavile sekte. Buddhizam nije bio u mogunosti
da nakon Asokine sm rti zaustavi pad i konaan
slom carstva M aurva.
Pod Kuanim a i K anikom dom inantne su
sekte btiddhizma teile da postanu sve vie i vie
idealistike, m istine i asocijalne. To naglaava
nje je sve vie i vie raslo zato da se pojedinac
odijeli od svijeta. Nirvnu su tum aili kao tra n s
cendentalni pojam . Ponovo su uveli kultove i ob
rede dok su lijenine i paraziti potkopavali dje
lotvornost sanghe kao drutvene snage. Taj je
proces bio ubrzan prom jenom drutveno-ekonomskih uvjeta u zemlji.
Nakon pada Maurva carstva u indijskoj jc
povijesti uslijedilo kaotino i burno vrijem e. Bi
lo jc novih invazija stranih plem ena kao to su
86

Saki, Pallave i K uani koji su vladali politikom

scenom do uspona G upta u IV st. n.e. To je bilo
razd o b lje kada su se u In d iji pojavili elem enti
feudalizm a. N akon slom a G upta carstva slijedile
su nove invazije a d ubokoukorijenjene drutvene i
ekonom ske p rom jene dale su novi zam ah rastu
feudalizm a u Indiji. Poetkom V II st. n.e. car
H ara s glavnim gradom K anaujom , p ro irio je
svoj te rito rij od P an jjab a do Bengalskog zaljeva.
Bilo je ta k o er m nogo drugih feudalnih kraljevstava ko ja su se borila za prevlast u raznim k ra
jevim a zem lje: Pale, C hlukhyet R lrakute, Pa
llave, Chole, Chere i drugi. U tom se razdoblju
h induizam ja v lja kao religija feudalizm a, porazio
je buddhizam i jainizam , na novi nain p ro tu m a
io svete tekstove brahm anizm a i tako ih p rila
godio novoj situaciji. Veina novih vladara p ri
hv atila je hinduizam kao svoju vjeru.
D okazano je da je h isto rijsk i neosnovano vje
rov an je d a je hinduizam bio zasnovan na ue
n jim a veda; m noge specifine k arak teristik e i
v ota ran ih Arijaca i brahm anizm a bile su otsutne
u novoj vjeri.
Ni b u ddhizam ni jainizam nisu uspjeli da pot
p u n o istisn u brahm anizam . Za vrijem e vladavine
tih nevedskih religija, brahm ani su polako o ja
avali svoj poloaj, svoju idealistiku m isao i, iz
n ad svega, svoj nain ivota zasnovan na varnavyavasthi koja je bila osnova d ru tv a ak i za
vladavine buddhista. Brahm ani su se angairali u
p ro u av an ju i iren ju raznih grana zn an ja kao
to su fonetika, etim ologija, g ram atika i astro n o
m ija. K ada je buddhizam poeo pro p ad ati, brah
m ani su sistem atizirali svoje grhyasutre i dhar
m a su tre koje su utv rd ile norm e i pravila ivota
u novom drutvenom poretku. Ali uza sve to,
hinduizam je bio potp u n o razliit od brahm a
nizm a i vedskog perioda. Unio je u svoju s tru k
87

tu ru ne sam o mnoge kultove, vjerovanja i obrede

buddhizm a i jainizrna ve i arolikost nevedskih
n arodnih bogova i plem enskih vjerskih obreda.
Novi brahm ani su priznavali privrenost vedama,
ali su bili prim orani da u svoju religiju prihva
te mnoge elem ente nevedskog porijekla. Stare
vedske bogove zam ijenili su Vrnu i Siva te d ru
ga boanstva zajedno s kultom zm ije, kultom
plodnosti, potovanjem pipalovog drveta, idola
trijo m itd.
Revizija, redakcija i popularizacija velikih
epova M ahabharatc i Ramayane te legendi i drev
nih m itova koji su poznati kao Purane, gradnja
hinduistikih hram ova za potovanje idola i novih
boanstava, bram hanizacija plem enskih kultova,
m itologija i boanstava i m ijeanje prim itivnih
n carijskih ideja s brahm anskim uenjim a o kar
mi, dharmi, m oki i transm igraciji dua bile su
neke od glavnih k arakteristika rastueg hinduiz
ma. Nova vjera je zadovoljavala potrebe ekspan
zivnih feudalnih carstava koja su se bazirala na
seoskoj ekonom iji i niskom stu p n ju proizvodnje
te integraciji plem enskih drutava na razliitim
stupnjevim a razvoja. H ijerarhijski kastinski sis
tem sa svojim krutim pravilim a i karm ikim
aktivizmom baziranom na sloenoj vjersko-filozofskoj sintezi, pomagao je stabilnost i vrstou
sloene feudalne strukture, u najm anju ruku dok
su se njeni un u ta rn ji sukobi i kontradikcije mo
gli kontrolirati.
Ali stabilnost nije znaila sreu; je r dok su
se kraljevi i plemii meusobno borili i irili
svoje teorije, iroke su m ase naroda ivjele u
stan ju bijede i beznaa. Glavna je tenja poje
dinca bila da pobjegne iz svijeta realnosti i da
ne sudjeluje u svijetu tako da ga transform ira.
Ta je situacija bila plodno tlo za religiju da pre
raste u oblik iluzorne nade u drugi svijet.

K lasini sistem i indijske filozofije bili su ne

sam o o d ijeljeni od religije ve i vrlo kritini
prem a ritu alim a i drugim religijskim obredim a.
To su bila racionalna istraivanja priro d e real
nosti i ovjekovog m jesta u svem iru. Ni b uddhi
zam u svojim ranim stu d ijam a nije bio religi
ja u strogom sm islu rijei. Sm ione spekulacije ne
sam o m a terijalista ve i m nogih idealistikih m i
slilaca bile su snani izazovi religiji brahm aniz
m a k o ja je odobravala praznovjerje, iracionali
zam , rtve i nasilje.
M eutim , u srednjem vijeku filozofija je po
stala sluavka religije k o ja je vladala m islim a
naroda. R eligija je izvan ovjeka traila b it ov
je k a. U inila je boga supstancijom a ovjeka a t
rib u to m . M aterijalistika m isao u takvim uvje
tim a n ije m ogla igrati dom inantnu ulogu u d ru
tvu. N aravno, m aterijalizam je i dalje postojao
kao p rav ac m iljenja. Ali bio je bespom oan p red
nap ad im a raznih kola idealizm a. G lavna b orba
u p o d ru ju filozofije nije se vodila izm eu idea
lizm a i m aterijalizm a ve m eu raznim kola
m a idealizm a. ak i borbe dem o k ratsk ih slojeva
d ru tv a vodile su se pod zastavom idealizm a i
religije.
U sred njem su se vijeku pojavili b ro jn i ko
m e n tari klasinih sistem a indijske filozofije. Ve
ina ih se bazirala na idealizm u i teizm u. M ate
rijalistik i elem enti, sadrani u ran ijim sistem i
m a, bili su iskrivljeni da bi zadovoljili sklo
nosti i p ristra n o sti idealistikih kom entatora. Po
ja m boga je bio p o ta jn o p ro k riju m are n ak u
izvorno ateistike sistem e vaiseike i sam khye.
In telek tu aln o shvaanje objektiv ne stvarnosti bi
lo je podreeno intuitivnom i m istikom doiv
ljav an ju najvie tra n sc en d en tn e realnosti. P re
vie se p anje posveivalo ap stra k tn o j kontem
placiji i m editaciji. S am oostvarenje kao najvii

cilj ovjeka tum ailo se kao introvertno, protuivotno duhovno traganje. Svjetovni Brahm an je
bio tran sform iran u nadnaravnu transcendentnu
realnost. Strogi ivot i m oral te duhovna disci
plina bili su izolirani iz drutvenog ivota i po
stali su sredstva m istine realizacije najvie r e
alnosti.
Poetkom kranske ere i buddhistike su m i
sli postajale sve vie i vie apstraktne i izdvoje
ne iz realnosti. U to vrijem e su se pojavile raz
ne kole buddhizm a. Glavne kole su pripadale
taboru idealizma. Istina je da su vaibhaika i
sautrantika hinnavdnske kole jo pokuavale
odrati m aterijalistike elem ente ranog buddhiz
ma. Priznavali su postojanje izvan-mentalnog svi
je ta s njegovim sastavnim elem entim a i kom bi
nacijam a u raznim oblicim a koji proizvode raz
liite predm ete to se mogu spoznati pomou
osjetnih organa. Tvrdili su da se posljednja real
nost sastoji iz prom jenljivih fizikih i psihikih
elem enata koji su u m eusobnom djelovanju.
S m atrali su ovjeka jedinstvom pet skandha ili
fluktuirajueg m aterijala i psihikih elem enata.
Ideje su im bile predstave objektivne realnosti i
nisu postojale bez svog pandana u vanjskom svi
je tu koji je davao oblik misli. Nisu priznavali
nikakvu neprom jenljivu, stalnu supstanciju kao
to je atm an. Sopstvo se nije moglo pojaviti p ri
m jenom djelovanja nekog inteligentnog agensa
izvana, ve po sebi, kao rezultat svojih prethod
nih karmi.
Vaibhaike i sautrantike su se herojski bori
li protiv napada idealizma, ali su postepeno gu
bili bitke ustupajui m jesto prevlasti mahaydnaca koji su svoja uenja zasnivali na subjek
tivnom idealizmu.
Yogachare mahay&nske kole su negirali po
sto jan je vanjskog svijeta i sveli ga na puke ide
90

je; p rem a njim a ono to je poznato kao v anjska

realn o st sam o su subjektivne ideje. S m atrali su
da su je d in a realnost sam o nizovi tre n u tan ih
sam o-razum ljivih spoznaja koje su im ale inhe
ren tn u mo razum jevanja po sebi. Svu su real
n o st sveli na odnose m isli i izjavili da su svi
p red m eti proizvodi svijesti koja je sam o d o stat
na i neovisna od vanjskog svijeta. D okazivali su
da je m a terija sam o ideja u duhu subjekta, ideja
koja se sastoji od elem enata podraaja a nem a os
lonac u odgovarajuem vanjskom objektu. Uk
ratk o , prem a njim a, sam o je svijest realna a
o b je k ti po stoje sam o u um u.
M adhyam ike iz iste kole su otili korak da
lje i tvrdili su da je ak i svijest nerealna i da je
sve sunya ili prazno. Dokazivali su da stv ar ne
moe p o sto ja ti neovisno ve sam o u odnosu p re
m a drugim o bjektim a. Dakle, n ita nem a neovis
nu realnost. N ita, pa ak ni svijest, ne moe
p o sto ja ti po sebi. P rem a yogacharam a, sam o jc
uzrok, tj. svijest, realna a posljedica je nerea l
na. M adhyam ike su drali da su i uzrok i p o slje
dica nerealni pa je zbog toga ak i svijest ilu
zija.
Pokazalo se da je ved&nta bila d om inantna filo
zofska kola u srednjem vijeku. Bilo je razliitih
kola vedante. SAMKARINA advaita vednta je
bila prva koja se pojavila u ranom devetom st.
n. e. RAMANUJINA visitadvaita, MADHVINA
dvaita i NIMBARKINA dvaitadvaita su neki od
o stalih vodeih sistem a. P rem da su se sve te
kole pridravale idealizm a kojeg su sadravale
upaniade i Bhagavad-gita i tvrdile da BADARAYANINE Vedanta-sutre ine njihovu bazu, njihova
tu m aen ja i zakljuci znatno su se razlikovali.
Svaki je sistem im ao svoje v lastite poglede o bili
bivstvovanja, realnosti svijeta i o odnosu a tm ana
i Brahm ana.
91

Advaita vednta je negirala dvojstvo m aterije

i duha, individualne due i univerzalne due.
Brahm an je po njoj jedina realnost, bez neke
druge. Sve drugo fenom enalni svijet, priroda
i njeni odredbeni zakoni, individualno ljudsko sop
stvo i zem aljski ivot sam o je iluzija (mithya).
U praktinom ivotu ljudi su bili suoeni s
vanjskim svijetom . Postojalo je ja i ti. inilo
se da su subjekt i objekt sopstvo i nesopstvo
razliiti. Kada bi se reklo: Ja sam debeo ili
Ja sam slijep, identificiralo bi se sopstvo s
nesopstvom , tj. s tijelom , osjetilim a i umom . To
ja ili ego koje je obuhvatalo odvojenost i in
dividualnost, nije bilo realno sopstvo je r je bilo
uvjetovano tijelom , osjetilim a i um om koji su
bili puke pojavnosti, iluzije. Jedina realnost ko
ja je preostala bila je neuvjetovano realno sop
stvo ili neuvjetovana ista svijest. Prem a advaiti
svijest nije rezultat odnosa subjekt-objekt. Ona
p ostoji po sebi, kao isto sopstvo. Realno sopstvo
je bilo sam Brahm an. Brahm an je bio jedina
nedvojna realnost.
To ne znai da objekti, koji su shvaeni kao
izvanjski razliiti od sopstva. uope ne postoje.
Dodue, oni po tom obiaju postoje samo kao
pojave. Ali pojave su realne, iako relativno re
alne. Fenom enalni svijet postoji za one koji su
povezani i upravljani neznanjem , avidyom. In
dividualne due i fenom enalni svijet poprim aju
privid realnosti zahvaljujui mayi.
Mav. im anentna snaga Brahmana, shvaena
jc kao m aterijalni uzrok svijeta. Ali kako moe
neuvjetovani, bezatributni Brahm an postati m a
terijalni uzrok svijeta? Sam SAAJKARA ovako
odgovara:
Sa dva razliita stanovita, Brahm an moe
u isto vrijem e biti uvjetovan i neuvjetovan. Sa
stajalita osloboenja due, Brahm an je neuvje92

tovan; sa s tajalita povezanosti, Brahm an se j a

v lja kao uzrok svem ira obdaren sveznanjem i d ru
gim atributim a.
N a taj nain, prem a SAMKARI, su b jek t i ob
je k t m ogu o stati m eusobno razliiti a ipak biti
ne-razliiti od B rahm ana. Pojavni svijet je stva
ran sa vyavaharike ili stanovita svjetske p rak
tinosti. Ipak u odnosu na k ra jn ju param arthika
ili sa s tajalita realnosti, on je iluzija koju je
stvorila avidya. Oni koji su podreeni iluziji vi
de raznolikost o b jek ata u m jesto Brahm ana. N e
zn an je sp reava realizaciju istine. K ada se ko
p ren a n eznanja ukloni intuitivnom spoznajom ,
n estaje p rividno dvojstvo individualne due i
Brahm ana te individualna dua shvaa da ona
sam a je st Brahm an.
P rem a upaniadam a i BADARAYAA/INOJ ved a nti cijeli svijet je st B rahm an (sarvam khala
idam Brahm a). S druge strane, SAMKARI je cije
li svijet iluzija koja nem a osnova u stvarnosti.
Brahm an je za n ju je d in a realnost.
A dvaiti SAMKARE estoko su se usprotivile
nove v arijan te vedante koje su se, je d n a za d ru
gom, pojavile na filozofskoj sceni. RAMANUJINA visitadvaita i MADHVINA dvaita bile su sa
mo dvije m eu njim a. Im ale su razliite pogle
de o p riro d i realnosti. Iako su se svi slagali da je
Brahm an najvia realnost, ja k o su se razlikovali
u odnosu B rahm ana s jed n e stran e i individualne
due i fenom enalnog svijeta s druge strane. Sup
ro tn o SAMKARI koji je sm atrao da je B rahm an
je d in a realnost bez ikakvog dvojstva i da je sve
ostalo nerealno, RAMANUJA je zastupao ograni
eni nedualizam p rem a kojem
posto ji dvoj
stvo u n u ta r jedinstva. MADHVINA dvaita je bila
razliita i od SAMKARINE advaite i od RAMAN U JIN E visitadvaite. Tvrdio je da su Brahm an,
individualna dua i fenom enalni svijet razliite i

vjene realnosti od kojih svaka im a nezavisno

postojanje. Prem a njem u, ostvarenje Brahm ana
ima znaenje samo ako je individualna dua raz
liita od Brahmana.
RAMANUJA je takoer vjerovao da su svijet
i individualne due realni i razliiti od Brahmana.
Ali oni neovisno ne postoje, nego su ovisni o
Brahm anu. Brahm an u sebi sadri individualne
due i fenom enalni svijet. Sva su iva bia i bei
votna m aterija i svi razni fenom eni m anifesta
cije Brahm ana koji proim a sav svemir. Iako
su razliiti, ovisni su od Brahmana. Drugim ri
jeim a, b eskrajni je B rahm an ujedinjen sa svo
jim vlastitim razliitim konanim dijelovima. Ta
ko postoji dvojstvo u n u ta r nedvojstvenog jedin
stva.
Slijedei RAMANUJU, m notvo drugih filozo
fa kao to su MADHVA, NIMBARKA i VALLABHACHARYA pisali su kom entare na BADARAYAA/INE Vedanta-sutre, upanisade i Bhagavad-gltu i razvili svoje vlastite poglede o prirodi
realnosti. Dok su se ti mislioci angairali u ras
p rav ljan ju da li je realnost jedna ili mnoga, da
li je iskustveni svijet koji ovjek opaa i doiv
ljava iluzoran ili realan, mase ljudi su patile i
trpile i ivjele svoj ivot snova, nada i frustraci
ja . Realnost im je bila tako strana da su p o tra
ili utoite u religiji.
P opularnost RAMANUJINE filozofije lei u to
m e to je zaista postala religija oboavanja sa
svojim m olitvam a i obredim a koji su paenikim
m asam a pruili neto em u se treba nadati, vje
ru u m ilost boga za k rajn je osloboenje od ovosvjetskih patnji, ako ne u ovom ivotu, ono u
drugom.
SAMKARIN Brahm an je bio nirguna, bezatributan. RAMANUJIN je bio pun boanskih kvali
94

te ta. Bio je sveprisutan, svemogu, sveznaju.

Posjedovao je m udrost, suosjeanje i m ilost.
Po tom shvaanju dua je po priro d i vjena,
sv jesn a i ista. Ali kada se udrui s fizikim ti
jelom p rim jerenom karm i doivljava bol i uitak.
N em ogunost razlikovanja due od m aterijalnog
tijela i kriva predstava da tijelo p red sta v lja ov
jek a p red sta v ljaju uzrok ovosvjetskih s tra s ti i
elja. N ajvii cilj u ivotu ini spasenje due od
tih ograniavajuih stan ja i sjedinjenje s B rah
m anom .
S poznaja u kljuuje sam o-savladavanje i p red a
n o st bogu koji je personifikacija Brahm ana. Pot
puno pred avanje bogu i n ep restan a m editacija o
bogu p red sta v lja p u t ka realizaciji Brahm ana.
SAMKARA je ivio i pisao svoje kom entare u
uvjetim a k ru te podjele na kaste i nadm oi brah
mana. Dakle, priro d n o je to njegov pojam B rah
m ana nije obuhvatio sva individualna sopstva
tak o da bi rasp rio iluziju izm eu ja i ti.
Velikog po bornika nedualizm a nije n ita sm eta
lo da razlikuje duu sudre od due brahmana.
Bio je odluan da v rata intuitivne spoznaje ne
tre b a o tv o riti radom izm uenom sudri.
Istin a je da je i RAMANUJA bio odreen svo
jim vrem enom . Ni on nije m ogao slom iti k ru
to st k astinskog sistem a u Indiji. Njegova je re
ligija p red an ja pobudila novi val m isli i u sad i
la novu nadu u um ove potlaenog naroda. N je
gov uenik RAMANANDA koji je bio p rethodnik
p o k reta B h a k ti kasnijeg srednjeg vijeka, zastupao
je je d n ak o st svih bia.
P ostojala je sklonost, naroito na zapadu, da
se p renaglaava duhovni i kontem plativni, in tro
v ertiran i asp ek t indijske filozofije. Na p rim jer,
za A lberta S chw eitzera brahm anizam i b uddhi
zam pred stavljaju logian monistiko-pesim istiki pogled na svijet i ivot. Ali to je s iro tin jsk a
95

religija. . . N jena zadnja rije je apsolutna ne

gacija ivota i svijeta.1 On kae da u hinduiz
m u afirm acija svijeta i ivota nije nikada uspje
la zadobiti vlast nad negacijom svijeta i ivota.s
Schw eitzer, ini se, ne poznaje povijesne i k ro
noloke dogaaje pa indijske religije i filozof
ske sistem e sm atra jedinstvenim , neprom jenlji
vim, statikim pogledom na svijet. Istin a je, kao
to je Raju napisao, da je interes za m ateriju
i aktivizam dobio vie sekundarno m jesto u op
oj idealistikoj tradiciji.* No postojale su i dru
ge tradicije. ak ni idealistika m isao u Indiji
nije uvijek zastupala negaciju ivota i povlae
nje. Bilo je perioda kada su idealizam i religioz
na vjerovanja poprim ali aktivnu ulogu afirm aci
je ivota.
Svi su srednjovjekovni filozofski sistem i bili
proeti i uvjetovani prevladavajuim religioznim
vjerovanjim a. Religija je im ala integrirajuu ulo
gu u feudalnom drutvu s njegovom kastinskom
u
hijerarh ijo m , zakonom karm e, vjerovanjem
tran sm ig raciju due i idejam a grijeha i vrline,
a k i ugnjetavane niske kaste i oni van kasta,
koji su bili nesvjesni istine o svojoj unu ta rn jo j
snazi i nesposobni da upravljaju svojom ovosvjetskom situacijom , nali su u tjeh u u religiji
i, m otivirani idejam a grijeha i vrline, podredili
su se volji svojih gospodara.
To, m eutim , ne znai da religija uvijek i u
svim okolnostim a slui kao opijum za mase. Mo

1. Albert Schweitzer: Christianity and the Reli

gions of the World. New York 1939. p. 73.
2. Albert Schweitzer: Out of My Life and Thought.
New York 1948. p. 216.
3. P. T. Raju: Indian Idealism and the M o d e r n
Challenges. Chandbigarh 1961. p. 13.
96

gue je tano razum jeti ulogu religije sam o ako

se o n a analizira konkretno, onako kako se iz ra
ava u povijesno prom jenljivim drutvenim uv
jetim a. N a svoj vlastiti m istificirani i iskrivljeni
nain o n a izraava brige i nade, em ocionalne po
tre b e i tenje n aro d a koji ivi u odreenom vre
m enu i u odreenim drutvenim uvjetim a. Uvi
je k je vezana za k o n k retn u stvarnost k o ja obu
hv ata p ro tiv u rjeje izm eu ovjeka i njegove
okoline.
Rei d a je religija u svim njenim oblicim a i
svim o kolnostim a bila i je st oruje u ru k am a
reak cio n arnih klasa za om alovaavanje ovjeka i
v rije an je njegovog dostojanstva, n ije sam o nenauno ve i protivno povijesnoj stvarnosti. Is
tin a je d a je religija pod odreenim okolnostim a
sluila kao sredstvo p o tp o re uvrijeenih interesa
i p o d rk e iracionalizm u, p raznovjerju, m ranjatvu i v jerskoj zaslijepljenosti; ali tak o er jc
istin a da je povrem eno n adahnjivala ugnjetava
ni n aro d da se bori protiv uvrijeenih in teresa i
pro tiv m ra n jatv a i v jerske zaslijepljenosti.
Tako religiozni ivot im a dva k o n tra d ik to rn a
asp ek ta. S jedne s tran e je pasivni odraz bijede
realnog ivota koji p ru a uto ite i nadu, iako
iluzornu, n aro d u koji p ati i tako pom ae snage
sta tu sa quo. S druge strane, to je oblik p ro te sta
koji je n astao iz ovjekovih tenji da savlada
g ranice i n epravde kojim a je podreen. U povije
sti k lasn a se b o rb a nije uvijek vodila s pu
nom svijeu o cilju, ve esto u religioznom
obliku. I u gnjetavane i ugnjetavajue klase upo
treb ljav ale su religiju rad i ob ran e svojih vlasti
tih in terasa. Ako je religija davala nadnaravna
ov laten ja brahm anim a da uvaju kastinski si
stem pod svojom vrhovnom vlau a kraljevi
m a boansko p ravo da odravaju svoju vlast,
ta k o er je nadahnjivala n aro d da se bori pro97

liv ugnjetavanja i zastarjelog kastinskog siste

ma. Dok su se reakcionarne i konzervativne kla
se hvatale za religiju da bi sauvale svoje po
vlastice, progresivne su je klase upotrebljavale
radi isp u n jenja svojih tenji. Oba su ova aspek
ta bila jasno vidljiva u drutvenom i vjerskom
razvoju u kasnom srednjem vijeku.
Propadanje feudalizm a u kasnom srednjem
vijeku popraeno stagnacijom ekonom ije i dege
neracijom duhovnog ivota otkrilo je dvije op
rene tendencije. S jedne strane su brahm ani na
sam om vrhu hijerarhijskog kastinskog sistem a,
koji su uspjeli da o jaaju svoj poloaj kao sav
jetnici zavaenim kraljevim a i kao vlasnici zem
ljinih posjeda i drugih privilegija, oajniki
pokuavali sauvati i konsolidirati feudalnu stru k
tu ru pom ou zastarjelih, negativnih elem enata fi
lozofskog i religijskog nasljea Indije. Skolastiki panditi kao SAYANA, MADHAVA i MEDHATITHI te m notvo drugih, s podrkom kra
ljeva i feudalnih gospodara, angairali su se u
pisanju novih idealistikih kom entara vedama i
klasinim sistem im a indijske filozofije te novih
tum aenja i redakcija M anusmvtia i drugih za
konika. Pronalazili su novo boansko odobrenje
ekonom skoj i duhovnoj eksploataciji i odra
vanju stagnantnih, fosiliziranih institucija koje
su se zasnivale na kastinskom ugnjetavanju, nedodirivosti, nepribliivosti, zabrani zajednikog
h ran jen ja razliitih kasta i m eu-kastinskog
vjenanja, idolatriji, ogranienom vjerskom ne
prijateljstv u, rivalstvu hindua i m uslim ana, po
dreenosti ena, vjenanju djece, satiu (spalji
vanju udovica na pogrebnoj lomai m rtvog sup
ruga). S druge strane je postojalo veliko vjersko
buenje m eu potlaenim hinduistikim i m us
lim anskim m asam a, koje je kulm iniralo u tzv.
98

p o k retu b h a kti koji je igrao pozitivnu ulogu afir

m acije ivota u indijskoj povijesti.
U XV i XVI stoljeu n.e. galerija v jerskih vo
a i svetaca sa svojim pobonim pjesm am a i
zajednikim oboavanjem pobudili su novu n adu
i polet m eu ljudim a u raznim dijelovim a zem lje,
p osebno u gradskim p red jelim a gdje je proiz
vodnja robe, novana ekonom ija i trgovina p o
ela p o tk opavati tradicionalni feudalni poredak.
Znaajno je da su gotovo svi potjecali od o b rt
n ika i za n atlija koji su p ripadali niim kastam a.
KABIR je bio tkalac niske kaste, NAMDEV je
bio k roja, SENA brija, DADO eljar pam uka,
RAIDAS postolar, TUKARAM trgovac niske k a
ste. Svi su oni pisali i pjevali svoje pobone p je
sm e ne sam sk rto m koji je bio pisani jezik o rto
doksne elite ve narodnim govornim jezicim a kao
to su h indijski, bengalijski, m arafM jski, tcluguki i m alayalam ski. N jihovo je glavno uenje bilo
da su svi m ukarci i ene, neovisno od kaste,
vjere, spola ili religije jed n ak i pred bogom i sto
ga n itko ne bi sm io biti prezren kao nisko-kastinski ili nedodiriv. Digli su svoj glas ne sam o
p rotiv kastinskog sistem a hindaa ve protiv
svih religijskih razlika koje su dijelile ovjeka
od ovjeka. Svi ljudi i ene svijeta su oblici i
vljenja rekao je KABIR. U svim tjelesim a, bilo
h in d u skim bilo m uslim anskim , jed n a je dua. . .
Uope nem a razlike izm eu hindua i m uslim a
na. DADO je tvrdio da nije ni hiiulu ni m u sli
m an, ve oboavalac svem ilosrdnog boga. Po
stoji sam o jedan bog kojim ga god im enom zva
li. On jc jedan ali ispunja i okruuje mnoge;
kam o god pogleda, nai e ga, govorio je NAM
DEV.
Sveci p o k reta b hakti prezirali su hram ove i
dam ije, osuivali su id o latriju i hodoaa i upozoravali ljude da oboavaju boga bez obreda,

cerem onijala, hodoaa i idola. Radi velike ozlojeenosti prem a ortodoksnosti lutali su od m je
sta do m jesta a slijedile su ih grupe prista a ko
ji su pjevali zborne pjesm e praene jednostav
nim m uzikim instrum entim a i isprepletene skan
d iranjem im ena Vinua, Krne i Rame. Tu su
vrstu m asovnih m olitvi i zajednikog oboava
n ja kom binirali s drutvenim protestom . Osui
vali su sveeniku preprcdenost, kastinske razli
ke i religioznu zaslijepljenost. Zastupali su dos
tojanstvo ovjeka i suprotstavljali se svim poni
avajuim obiajim a i postupcim a. KABIR jc re
kao: Vi pravite bogove od gline i ubijate iva
stvorenja zato da ih nahranite. Bog ivi u n u ta r
ovjeka a ne u hram ovim a i dam ijam a. On je
na poljim a, u tkalevom duanu i u sretnom
domu. Opom injali su ljude da budu nepokvare
ni, da vode jednostavan i p rip ro st ivot, da se
m eusobno vole i pom au i isticali su istinolju
bivost, suosjeanje i samo-savladavanje. Samo
istina je prirodna propovijedao je KABIR. Tra
ite tu istinu u svom srcu; nem a istine u vanj
skim religijskim obredim a. . . Istina se otkriva
u ljubavi, u snazi, u suosjeanju. Savladavajte
m rnju i proirite svoju ljubav na cijeli ljudski
rod; je r bog prebiva u svemu. Nita nije uzvienije od ovjeka govorio je CHAITANYA. Vje
ra u boga jc besm islena bez ljubavi ovjeka.
Pokret bhakti je bio reakcija protiv religioz
nog sljepila i bijede kastinskog sistem a koji je
uinio ovjeka ovjeku nedodirivim . Postao je
izvor nadahnua raznim oblicim a drutvenog pro
testa. U Bengalu je doveo do seljakih ustanaka
protiv feudalnih gospodara koji su pripadali vi
im kastam a. U M aharatri i P anjjabu je pom a
gao narodu da se bore protiv vladavine Moghula
i da osnuju nova kraljevstva. Ali usprkos povre
m enim uspjesim a, nije uspio da postigne svoj
100

cilj dru tv ene je d n ak o sti i ljudskog b ratstv a. Ob rtn ici i zanatlije koji su vodili p o k ret bili su
slabi i razjedinjeni. Mase, nepism eno i potlaeno
seljatvo, bile su uvuene u feudalne obiaje i
nauke. F eudalna ekonom ija zasnovana na d ru t
venoj tiran iji, kastin sk i sistem sa svojom kom
pleksnom razgranatou i religiozna uenja kar
m e i ponovnih ro en ja jo su bili jaki, posebno u
seoskim sredinam a. N em oan da slom i drutveni
poredak, b h a k tijsk i je p o k ret zavrio u stv ara
n ju svojih sekti u razliitim dijelovim a zem lje.
ak i sljedbenici GURU NANAKA koji se esto
ko pro tiv io svim kastin sk im i religijskim razli
kam a, organizirali su se u posebnu vjersk u za
jed n icu p o znatu pod im enom Sikkha. D rutvena
tira n ija i v jersko m ra n jatv o s jedne stran e i
duhovna rezignacija i asketizam koji je negirao
svijet s druge, vladali su jo n ajm an je dva sto
ljea.

101

VII
SLOBODA I SAMOOSTVARENJE

X V III i X IX st. n.e. p red sta v lja poetak i

ren ja b ritan sk e vladavine u Indiji, in ilo se da se
vjekovna civilizacija zem lje slom ila pod tehnolo
kom i vojnom nadm oi stranaca. B ritan sk i su
vladari u nijeli k o rje n ite p rom jene u ekonom iju
i a d m in istra ciju zem lje. Seoska je zajednica bi
la p otkopana. Cvatua kuna rad in o st koja je
n ad o p u n jav ala m rav poljoprivredni prihod seos
kog stanovnitva bila je iskorijenjena. K valificira
ni radnici i zanatlije postadoe nezaposleni. Novi
zem ljini sistem i stim ulirali su p ro d aju zem lje i
osirom aivali su seljatvo. N em ilosrdna bezob
zirna eksp loatacija bila je pravilo dana. Cijela se
zem lja p o tre sa la drutvenom , politikom i m o
ralnom krizom bez presedana.
U srednjovjekovnoj Indiji ovjek je ivio kao
dio m an je ili vie harm onine cjeline jcdin103

stvene obitelji, kaste ili seoske zajednice, ovje

kove individualne djelatnosti i rad bili su inte
gralni dio njegovog drutvenog postojanja, o
vjekovo roenje u odreenoj obitelji ili kasti
sm atrano je rezultatom njegove prole karme.
Kasta je odreivala ovjekovo zvanje i njegov
poloaj u drutvu. N ije mogao postojati izvan
svoje kaste. Iskljuenje zbog povrede kastinskih
pravila bilo je stranije od same sm rti. Uzajam
na ekskluzivnost bila je b it kastinskog sistem a.
Njegovala je podjelu i ograniavanje. Guila je
individualnu inicijativu i duh preduzim ljivosti.
Svaka individualna aktivnost bila je upravljana
kaslinskim pravilim a i fatalistikim uenjem o
karm i koje se suprotstavljalo slobodi, stvarala
tvu i ljudskom dostojanstvu. Pa ipak, u tim
uskim granicam a, ovjek je imao identitet i os
jeaj sigurnosti. Im ao je odreenu funkciju u
drutvu. N ije bio usam ljeno, naputeno stvorenje
ve lan kolektiva ija se sigurnost zasnivala
na stabilnosti drutvene strukture.
Tu tradicionalnu korporativnu s tru k tu ru iz
graenu na tijesnim vezama rodbinskih grupa unitile su ekonom ske i politike prom jene koje
su uveli B ritanci, ovjek je postao pojedinac i
izgubio je svoj osjeaj identiteta. Njegov je rad
bio lien tradicionalnih spona obitelji, kaste i
seoske zajednice. H iljade nezaposlenih i fru stri
ranih ljudi napustilo je svoja sela i m igriralo u
nova naselja ili gradove u potrazi za hranom i
poslom. Sada su bili slobodni da prodaju svoju
rad n u snagu koja je postala vlasnitvo drugih.
B ritanski kolonizatori nisu sa sobom donijeli
samo topove i parne m aine te sile razaranja.
Takoer su donijeli m odernu tehniku i napred
niju civilizaciju. G radnja carstva sadravala je
ne sam o pljaku i eksploataciju ve i m reu po
tanskih ureda, telegraf i eljeznicu koji su po
104

prvi p u ta u jedinili In d iju u jedinstvenu ekonom

sku cjelinu i u trli p u t kapitalistikim oblicim a
in d u strije i trgovine. Tako je b rita n sk a vladavi
n a p o stala ono to je M arx nazvao nesvjesnim
o ru em povijesti u p o tican ju dotad nevienih
d ru tv en ih i ekonom skih p ro m jen a u Indiji.
Razvoj in d u strije i trgovine, stan d ard izacija
novca, cen tralizacija ad m in istra cije zem lje pu
te m m odernog tra n sp o rta i kom unikacija koje
dovode do slom a ogranienog zajednikog i n as
ljednog g ru p ira n ja u n u ta r seoskih granica, po
ra s t k o n ta k ta i veza s n arodim a i idejam a E n
gleske i d rugih s tra n ih zem alja, iren je m oder
nog o brazovanja te osnivanje novina i dnevnika
neki su od glavnih fak to ra koji su uveli m o
d ern u eru u In d iju . M odernu eru uglavnom k a
rak terizira svjetovna i racionalna o rje n ta c ija po
jed in ca p rem a njegovoj okolini, p o rast naunog
zn an ja i tehnikih vjetina, novi naini m iljenja
i novi duh stvaralatva, sam opouzdanja i indivi
du aln o sti te p o rast sposobnosti da se shvati p ri
ro d a i da se ona ko risti za do b ro b it ljudi. Tako
m odernizacija ne znai sam o izm jene u okolini
nego i u stavovim a, vrijed n o stim a i izraavanju
osjeaja i em ocija koje u tiru p u t dubokoj tra n s
form aciji p riro d e ovjeka. To jc proces kojim se
ovjek poeo o tk id ati od srednjovjekovnih obi
a ja, p razn o v jerja i fatalizm a zasnovanih na tr a
d icionalnim vjerovanjim a u karm u, m ayu i transm igraciju dua i kojim su se m eu ljudim a p o
eli p o javljivati nova zanim anja, nove tenje i
novi odnosi.
P rom jene u proizvodnim snagam a i p o p ratn i
u tjecaj m o dernih ideja tra n sfo rm irale su rad n e
uvjete ovjeka i prom ijenile njegov poloaj. Sve
vea p roizvodnja roba i razvoj zanata, trgovine i
ko m u n ik acija nisu sam o raskinuli s ta ru s tru k tu
ru d ru tv a ve su ta k o er proizveli novi op tim i
105

zam i v jeru u novu budunost. Ljudska povijest

nije vie sm atrana predodreenom . ovjekovo
bogatstvo, s re a 'i drutveni poloaj bili su p ri
hvaeni kao rezultati ovjekovog djelovanja a ne
kao neizbjene posljedice karme. ovjek i njego
va budunost bili su tvorevine samoga ovjeka.
U srednjem vijeku ovjek je vjerovao da je
povijest tvorevina nevidljive, natprirodne sile iz
van njega te da je bespom oan pred djelovanjem
karm e. Mislilac devetnaestog stoljea nije se m o
gao potpuno osloboditi koncepta natprirodnog
ali je poeo tum aiti karm u stvaralaki u m je
sto fatalistiki. K oncept karm e pretrpio je korje
nitu prom jenu. Fatalizam je ustupio m jesto no
vom znaenju snage i povjerenja. Ni bog ni kar
ma ne mogu sprijeiti ovjeka da stvara svoju
vlastitu povijest. Novi su mislioci tvrdili da kastinske razlike, sveenika prepredenost i rtvo
vanja ivotinja te obiaji kao to su sati i vjen
anja djece nisu naredili ni bog ni karm a ve ih
je stvorilo ovjekovo neznanje, pa je tako ov
jek bio savreno sposoban da napusti takve za
starjele i tetne obiaje.
RAJA RAM MOHAN ROY (17731833.) bio je
istaknuti pionir m oderne ere u Indiji. Pjesnik
RABINDBRANATH TAGORE je napisao: RAJA
RAM MOHAN ROY zapoeo je m odernu eru u
Indiji. Rodio se u vrijem e kada se naa zemlja,
nakon to je izgubila vezu s najdubljom istinom
svog bivstvovanja, borila pod tekim teretom nerazum a, u odvratnom ropstvu prem a okolnosti
ma. U drutvenoj praksi, u politici, na podruju
religije i um jetnosti, bili smo uli u zonu nestvaralakc navike, dekadentne tradicije i presta
li smo ispoljavati nau ljudskost. Dinaminom
snagom svoje linosti, svoje beskom prom isne slo
bode duha, oivio je nae nacionalno bie potre
bom stvaralakog nastojanja i naveo ga na po106

du h v at sam oostvarcnja. On je veliki voa nae

zem lje, uklonio je velike prep rek e koje su se p re
p rijeile n aem n ap retk u n a svakom koraku i
u p u tio nas u sad an ju eru iroke svjetske sarad n je ovjeanstva.1
RAM MOHAN ROY je pokrenuo javno m ni
je n je pro tiv svih nesavrem enih i za starjelih obia
ja h in d u istikog d ru tv a i zalagao se za neop
ho d n o st novih d rutvenih odnosa zasnovanih na
racionalnom i znanstvenom p ristu p u . Protivio se
kastin sk o m sistem u, oboavanju idola, vjerskom
sep aratizm u, vjenanju djece i vrenju satia
(spaljivanje udovica zajedno s m rtvim tijelim a
njihovih mueva). Zalagao se za ponovno vjena
n je udovica i m eu-kastinska vjenanja. Podu
p irao je englesko obrazovanje i b orio se za slo
bod u tam pe. O snovao je B rahm o Sa m j koji jc
p ropovijedao vjeru u jedinstveno boanstvo i
b ratstv o ljudi i postao cen traln o vodstvo raznim
d ru tv en im i religijskim refo rm a to rsk im p o k re
tim a. V jera Bahm o Sam aja bila jc ovako sum i
rana:
Cijeli ovaj svem ir je sveti h ram Brahm ana
ili N ajvieg Bia. Jedino m jesto hodoaa je i
sto srce. Istin a je je d an vjeni zapis. V jera je
osnova religije; ljubav jc najvea disciplina a
rtvovanje sebinih interesa i elja jedini je o b
lik asketskog o d ric an ja koje p riz n aju i p rih v a
aju lanovi B rahm o Samaja.
Taj se univerzalizam po jav lju je kao sinteza
n ajb o ljih elem enata upaniadskih uenja i ideja
islam a i kranstva. Islam je sa sobom donio
m onoteizam , m olitvu bez idola i b ratstv o ljudi.
K ranstvo, koje je dolo u In d iju u X V III i

1.
Rabindranath Tagore: Ram Mohan Roy. Cal
cutta 1933. p. 3.
107

X IX st. bilo je razliito od onog kranstva koje

jc bilo u Evropi u srednjem vijeku. Iako jo
uvijek sektako u svom stavu upilo je vrijedno
sti liberalizm a i hum anizm a koji su pratili po
javu kapitalizm a u Evropi.
B orbe RAM MOHANA protiv ortodoksije ig
rale su znaajnu ulogu u nacionalnom buenju
In d ije i inspirirale su religijske i drutvene re
form atorske pokrete u drugim dijelovim a zemlje,
kao to su Prarthana Sam aj RANADEA u Bombayu i Arva Sam aj SWAMI DAYANADNA SARASVATYA u P anjjabu. Dok je DAYANANDA
SARASVATY govorio da je povratak izvornim
uenjim a veda i odstranjivanje svih dodataka i
negativnih elem enata potreba dana. RANADE je
inzistirao da je povratak nemogu i da je reform acija jedina alternativa za razum ne ljude.
Prem a RANADEU prom jena za koju bism o se tre
bali zalagati je prom jena od nasilja ka slobodi,
nasilja koje je postavila naa slabija priroda nad
slobodom naih viih snaga. To je prom jena od
lakovjernosti ka vjeri, od lakovjernosti koja vje
ru je bez tem elja ka vjeri koja se gradi na vr
stim tem eljim a. P rom jena za koju bism o se svi
trebali zalagati je tako prom jena od nasilja ka
slobodi, od lakovjernosti ka vjeri, od prirodnog
stan ja ka drutvenom ugovoru, od autoriteta ra
zumu, od neorganiziranog ivota organiziranom ,
od vjerske zaslijepljenosti toleranciji, od slije
pog fatalizm a osjeju ljudskog dostojanstva. To
jc ono to podrazum jevam pod drutvenom evo
lucijom , i za pojedince i za drutva u ovoj zem
lji.1

2.
C. Y. Chintamani (editor): Indian Social Re
form, part II. Madras 1901., p. 29.
108

RANADEOVA dru tv en a refo rm a b azirala sc

na vrstoj vjeri u individualnu slobodu i lju d sk o
d o stojanstvo. On je rekao:
Koji je to u n u ta rn ji m otiv djelovanja ko
ji p okree i refo rm a to re i pravovjerne radnike
gotovo pro tiv njihove volje, ak i kada njihova
vo lja ne p rista je da se kree? U nutarnji p okre
ta, sakrivena svrha, u m nogim sluajevim a ne
svjesna, je st osjeaj ljudskog dostojanstva i
slobode, koji polako zauzim a prevlast nad nacio
naln im duhom . On nije ogranien n a je d n u sferu
o b iteljskog ivota. On zahvata cijelog ovjeka,
stv ara u njem u osjeaj da individualna istoa i
dru tv en a prav d a im aju stalne zahtjeve n a sve
nas koje ne m oem o dugo ignorirati a da se ne
srozam o na nii nivo p o sto jan ja. Ova ili ona po
sebna refo rm a ili oivljavanje sta rih o biaja, uk la n jan je ovog ili onog posebnog n ed o sta tk a ili
po ro k a nije i ne bi sm io b iti jed in a svrha ili
cilj k re ta n ja koje je nastalo radi pob o ljan ja n a
eg d rutvenog poloaja. Svrha je obnova, oie
nje i ta k o er usavravanje cijelog ovjeka oslobo
enjem njegovog intelekta, povienjem njegovog
m jerila dunosti i usavravanjem svih njegovih
snaga.*
P revladavajui p ravac u srednjovjekovnoj fi
lozofiji je tvrdio da je zem aljski ivot p uki tren
u v jenosti p o sto ja n ja s besk rajn o m serijom ro
en ja i sm rti, o v jek je beznaajno stvorenje u
s tisk u karm e, stvorenje koje se b o ri za izbavlje
n je iz m o ra alosti. D jelatnost je tam nica a i
vot je sredstvo za osloboenje od ivota. P otis
kivanje svih elja koje vode d je latn o sti i m o ki
ili duhovnom spasenju od bijede p o sto ja n ja, sje
d in jen je s bogom p red sta v lja k ra jn ji cilj ivota.

3. ibid. p. 79.
109

Poetkom m odernog doba, naglasak je bio

pom aknut s boga na ovjeka i s transcendentnog ivota na svjetovno postojanje. Sloboda po
jedinca bila je povezana sa socijalnim i politi
kim osloboenjem . RANADE je cilj ovjeka p re
doio slijedeim rijeim a:
S osloboenom punoljetnou, s plutajuom
nadom , s vjerom koja nikada ne zapostavlja du
nost, s osjeajem pravde koja postupa jednako
sa svima, s nepom uenim intelektom i potpuno
njegovanim snagam a i na kraju, s ljubavlju koja
prelazi sve granice, obnovljena Indija e zauzeti
svoj pravi poloaj m eu narodim a svijeta i bit
e gospodar situacije i svoje sudbine. Taj cilj
treb a dostii. . . to je obeana zemlja.4
Nisu svi raskidi potpuni raskidi s tradicijom .
Ponekad se novi pravci misli pojavljuju u obliku
starih uenja. To je bio sluaj s novim idejam a
indijskih m islilaca XIX st. Uronili su duboko u
izvore svoje kulturne tradicije da bi povezali
svoj religiozni identitet s prom jenljivom drutveno-ekonom skom stvarnou. Pokuali su evocirati
istine starih tekstova i oiviti ih radi potreba no
ve ere. Smisao sadanjice bio je otkriven i tu
maen u vezi s prolou. N astojali su pronai
nove ciljeve novim interpretacijam a starih shva
anja. P reputanje karm i i krutosti kastinskog
sistem a sm atralo se nespojivim sa svetim teksto
vima. Ncdodirivost i sati su bili osueni je r su
bili u protivnosti s realnim duhovnim vrijedno
stim a koje su se nalazile u veama i tipaniadama. RAM MOHAN ROY je kritizirao tiraniju sve
enike prepredenosti, praznovjerne rituale i sli
jepu odanost dogmi i autoritetu tekstova. To ipak
nije znailo sam ovoljno naputanje svih uenja
4. ibid. p. 80.
110

tekstova. RAM MOHAN je vjerovao da U niverzal

ni Um d je lu je u dru tv u i u p riro d i i d a su sve
religije u svojim izvornim oblicim a izraz tog
U niverzalnog Uma, iako su se tokom vrem ena
um eci i a p su rd i okupili oko njih. Tako sve re
ligije sad ravaju zajedniku univerzalnu bit. Za
d atak ovjeka je da koristi svoje individualno
p ro su iv an je rad i o d stran jiv an ja d o dataka i raz
lu ivanja b iti, da razlikuje univerzalno od partikularnog. RAM MOHAN ROY je tvrdio da su
nova religija i drutvene reform e strik tn o u
sk lad u s univerzalnim sadrajem starih uenja.
Izjavio je: Mi baziram o n au v jeru n a funda
m en taln im istinam a religije koje su posvjedoene razum om i svijeu i odbijam o da dozvolimo
ovjeku, knjizi ili slici da stane na p u t n eposred
nog sjed in jen ja nae due s N ajviim Duhom.
M odernu eru k a rak teriz iraju m noge p ro m je
ne u pogledu na svijet i na m oralne vrijednosti.
N ije obuhvaala o d rican je i asketizam koji vode
n eak tiv n o sti i pasivnosti ve nesebino posvee
n je slubi ovjeanstvu. S pasenje vie nije zna
ilo stan je nitavila ili bijeg iz svijeta realnosti
ve sam o o stvarenje putem razvoja ljudske lino
sti. Razvoj linosti nije cilj po sebi. To je p u t
dostignua drutvenog ideala. M oralna djela po
jed in ca m o ra ju , dakle, odgovarati p o treb am a d ru
tva. S takvim shvaanjem religijski reform atori
i politiki voe X IX st. digli su svoj glas protiv
dru tv en ih zala i p razn o v jerja te ljudske unienosti.
R enesansa devetnaestog stoljea je bila rezul
ta t ne sam o tra n sfo rm acije sta rih v rijednosti u
nove ad ap tacijom , ve i p rih v a an ja novih v ri
jed n o sti. M noge su istine bile odbaene kao ne
istine i mnogi su se novi pojm ovi i nove v rijed
nosti pojavili iz starih . Sloboda, d em okracija i
ill

kom unizam bili su najvanije m eu novim vri

jednostim a. Sloboda je bila shvaena kao ostva
ren je individualnosti. Nezavisnost ne znai izola
ciju; je r ovjek razvija svoju individualnost samo
u odnosu prem a drugim ljudim a i svijetu.
U srednjem vijeku sam oostvarenje se tum a
ilo kao bijeg iz m ora samsdre tj. iz drutvenog
ivota. K rajnji cilj ivota je bio da prestane krug
roenja i sm rti, osloboenje atm ana od fizikog
tijela i m aterijalne okoline i poistovjeenje s
A psolutnim Duhom. Poetkom nove ere pojam
sam oostvarenja je poprim io novo znaenje. S o p
stvo vie nije bilo izuzeto iz ivota. Sopstvo je
postalo drutveno sopstvo, sopstvo koje je mo
glo nai svoje najpunije bivstvovanje jedino u
drutvenom ivotu. Sam oostvarenje ili ostvarenje
id en titeta individualnog sopstva s univerzalnim
sopstvom znailo je identifikaciju pojedinanog
sopstva s cijelim ovjeanstvom . ovjek moe
ostvarivati sebe sam o u drugim ljudim a, u cje
lovitosti ljudskog postojanja a to je Brahman.
Ne postoji univerzalno sopstvo izvan svemira.
Sam svem ir je Brahman. SWAMI VIVEKANANDA je p rim ijetio da svem ir nije stvorio van-kozmiki bog, niti je on djelo izvanjskog genija. On
je sam ostvarajui, sam orazrjeavajui, samomanifestirajui. Tat tvam asi ili poistovjeenje in
dividualnog sopstva s jednim beskrajnim posto
jan jem znailo je u praksi stapanje individual
nog interesa sa zajednikim . VIVEKANANDA je
to ovako objasnio:
Srea pojedinca je srea cjeline; neshvat
ljivo je p o stojanje pojedinca izvan cjeline. To je
vjena istina i kam en tem eljac n a kome je sa
graen svemir. Polako se k retati prem a besko
nanoj cjelini, nosei neprestani osjeaj vrste
sim patije i jednakosti s njom , biti sretan s nje
112

govom sreom i b iti alostan zbog njene p atn je,

je d in a je dunost pojedinca.5
E tiki n ap red a k je neodvojiv od rtvovanja
svojih u sk ih in teresa rad i in teresa ire drutvene
grupe. Taj je pojam sam oostvarenja vodio kritici
s tran e d o m inacije i apsolutistikih vidova feu
dalnog d ru tv a u Indiji. N eki m islioci kao TAGO
RE i VIVEKANANDA pokuali su prevazii us
ke granice nacionalizm a te su se identificirali s
cijelim ovjeanstvom .
IQBAL je pozivao n aro d da u vrste svoju li
n o st i d a p o stan u potpuni, savreni pojedinci, da
postanu kao bog. U vrenje linosti bilo je
m ogue sam o p utem stvaralake d jelatnosti, pu
tem b esk o nanih bo rb i d a se uklone sva zla i
zapreke n a p u tu u savravanja. Pasivnost, rezig
n acija i o d ric an je ovosvjetskih aktivnosti vodilo
bi sam o u p ro p a s t i degeneraciju. P rem a IQBALU
m oralni i religijski ideal ovjeka n ije sam ouni
ten je ve sam opotvrenje, a taj se ideal postie
p o staju i sve vie i vie individualan, sve vie i
vie jedinstven. Da bi postao sve vie i vie je
d instven konani ego m o ra b iti razliit, iako ne
izoliran od beskonanog. Da se postane sve vi
e i vie individualan, tre b a njegovati ljudske
k valitete kao to su ljubav, h ra b ro s t i to leran
cija. Kada sopstvo ojaa ljubavlju, njegova sna
ga u p rav lja cijelim svijetom . IQBAL je rije
lju b av u p o tre b lja v ao u vrlo irokom sm islu. Zna
ila je elju za asim ilacijom , apsorpcijom . Njen
n ajvii oblik rekao je predstavlja stv ara n je
v rijed n o sti i ideala i n a p o r da se oni ostvare. L ju
bav in dividualizira za lju b ljen ik a je d n ak o kao i
lju b ljen u . N apor, da se ostvari naj jedinstveni ja

5. Swami Vivekananda: M odem India.

113

individualnost individualizira subjekt i im plicira

individualnost onog za im se tei je r nita drugo
ne moe zadovoljiti p rirodu subjekta.
IQBAL je inzistirao da se ostvarenje individu
alnosti putem ljubavi ne moe postii u izolaciji
je r izolirani pojedinac je sklon da zaboravi n a j
vii cilj. ovjekova vrijednost je savrena sam o
u zajednici, u drutvu. Prim ijetio je da je sudbi
na ovjeka da sudjeluje u dubljim tenjam a sve
m ira u pogledu svoje vlastite sudbine kao i sud
bine samog svem ira, as prilagoavajui se sna
gam a svem ira, as usm jeravajui svu svoju ener
giju na oblikovanje njegovih snaga za svoje ci
ljeve i svrhe.*
TAGORI je bog bio simbol ljudskog jedin
stva i savrenstva ljudske linosti. Apsolut je
najvii ovjek, hum anizirani bog. N ajvie bie
p red stav lja ono vjeno u ljudskoj linosti, ov
jek je cen tar i filozofije i religije. TAGORE je
izjavio: Moja religija je religija ovjeka u ko
joj je B eskonano definirano u ovjenosti.7 Bit
ovjeka je beskrajnost koja je inherentna samom
ovjeku. Prem a tom e, sam oostvarenje je ostva
renje beskonanog u ovjeku. To je proces u ko
me ovjek oslobaa svoju linost od uskih ogra
nienja ega ili to TAGORE naziva niim sopstvom .
Rekao je: Ja mogu ostvariti beskrajnost samo
kada se oslobodim nieg sopstva. To znai da
ovjek m ora raskinuti veze svog privatnog sop
stva i identificirati se sa Svim.
Usavravanje pojedinca postie se ne u izola
ciji ve u kontekstu usavravanja drutva, ov
jek, odvojen od drugih ljudi, lien je ljudskih
kvaliteta. TAGORE je pisao: Gdje je ovjek iz

6. Iqbal: The Secret of Life. p. 16.

7. Rabindran&th Tagore: Religion of Man. p. 91.
114

dvojen kao pojedinac, gdje svestrana sarad n ja

n ije p risn a, tam o je zaista barbarstvo.8 K ada se
izdvojenost savlada m eusobnom su rad n jo m i
lju b av lju , ovjek p o staje univerzalan. P rem a n je
govim rijeim a: Kada je nae sopstvo osvjetljeno svjetlou ljubavi, tada negativni aspekt n je
ne odvojenosti od drugih gubi svoju konanost.
K ada se tako savlada razdvojenost, ovjek moe
vid jeti istinu stvari u njihovoj univerzalnosti.
S am o o stv arenje je tako ostvarenje univerzalnoga
u ovjeku putem ljubavi. TAGORE prim jeuje:
Ljubav je najvie blaenstvo koje ovjek m o
e postii, je r sam o njom on uistin u zna da je
vie nego to je st i da je jedno sa Svim.* K ada
ovjek shvati da je m nogo vie no to se ini
da je st, on p o staje svjestan svojih m ogunosti,
tj. svoje prave prirode.
Sloboda, dem okracija i lju d sk o dostojanstvo
su bile vrijednosti X IX st. S tare vrijednosti o d ri
can ja, n eg iranja i povlaenja poee u stu p ati
m jesto dru tvenoj akciji. Pojm ovi kao karm a i
dharm a p o prim ili su nova znaenja. LAJPAT RAI
je rekao: Za dharm u o p ravdanje postojee d ru
tvene stru k tu re na bazi karm e i podravanje
p rev ladavajuih idej.a o im ovini, nasljeu, v je n
an ju , zakonu i vlasti, znai ovjekovjeenje ne
istine.10 P ojam karm e postao je in stru m en t d ru
tvene i politike tran sfo rm acije. Sam oostvare
n je je p o stalo nerazdvojivo od p rak tin ih b itak a
za d o b ro b it ovjeanstva. TILAK je izjavio: Dr
im da je sluenje svijetu i takvo sluenje n je
govoj volji n ajsig u rn iji p u t spasenja, a ta j se
p u t moe slijediti ostajui u svijetu a ne iz

8. Rabindranath Tagore: Man. p. 11.

9. Rabindranath Tagore: Sadhana, p. 28.
10. Lala Lajpat Rai: Indias Will to Freedom, p. t l.
115

laskom iz njega. MAHATMA GANDHI je pisao:

Za mene je put spasenja mogu preko ljubavi
prem a ovjeanstvu. elim se poistovjetiti sa
svim to ivi. Po njem u jedini p u t da se nae
bog je st da se on vidi u njegovoj tvorevini i da
se bude jedno s njom.
Tako je bitka za slobodu bila proeta reli
gioznim idejam a. Nekim od tih m islilaca sloboda
je znaila osloboenje zemlje ne sam o od domi
nacije strane nacije ve i od strane religije. LAJPAT RAI je definirao naciju kao jedno zajedni
ko ime, zajedniko porijeklo, zajedniku povijest,
zajedniku religiju, zajedniki jezik i zajedni
ku budunost. AUROBINDO GHOSH je pois
tovjetio nacionalizam sa Santana Dharmom.
H induistika nacija je roena sa Santana Dhar
m om , s njom se kree i s njom raste, Sanatana
Dharma, to je nacionalizam. TILAK je ak ko
ristio religijske festivale kao sredstvo za p okre
tanje masa u borbi protiv im perijalizm a. Meu
tim , taj p ristup, um jesto da ujedini narode ko
ji p rip ad aju razliitim religijam a, pomogao je
nastanku hinduistiko-m uslim anskog rivalstva u
indijskoj politici. Omoguio je konzervativnim elem entim a hinduistikih vjernika da razore uni
verzalni pojam Brahm ana i da ga uine k arak te
ristikom hinduistike religije. Mnogi liberalni po
litiki voe bili su uznem ireni tim kretanjem .
GANDHI je bio vrlo religiozan ali je vejrovao
u jedinstvo indijskog naroda, pripadnika razlii
tih religija i naporno je radio na hinduistiko-muslimanskom jedinstvu, ak i uz rizik svog
ivota. JAVAHARALAL NEHRU je podigao svoj
glas protiv svih vrsta religijskih zajednica i n a
glasio neophodnost svjetovnosti. Pisao je: Re
ligija, kao to sam vidio da je prakticiraju i p ri
hvaaju ak i m isaoni umovi, bilo da je hindu
izam, islam, buddhizam ili kranstvo, nije m e
116

privukla. inilo mi se da je usko povezana s praz

no v jern im obredim a i dogm atskim vjerovanjim a,
i d a iza n je sto ji nenauna m etoda p ristu p a pro
blem im a ivota. U njoj p o sto ji elem enat magije,
n ek riti n a lakovjernost, oslan jan je na n a tp riro
dno.11 To ne znai da je NEHRU vjerovao u vul
garni m aterijalizam . S druge stran e on je inzistirao da se ekonom ski razvoj i m aterijaln i p ro
sp eritet m o ra ju povezati s duhovnom obnovom
ovjeka. Rekao je 1960. godine: Nisam vjenan
ni za k o ju dogm u ni religiju ali v jerujem , nazvali
to religijom ili ne, u uro en u duhovnost ljudskih
bia. V jeru jem u uroeno dostojanstvo pojedi
naca. V jerujem da svakom pojedincu tre b a p ru
iti je d n ak u priliku. V jerujem u ideal koliko
god je tek o dostian u ravnopravno drutvo
bez velikih razlika. M rska m i je vulgarnost bo
gataa kao i sirom atvo sirom aha.
XX stoljee je ugledalo nove snage koje su se
pojavile u p o k retu za osloboenje. U sprkos s tra
noj kon k u renciji i o tp o ru adm inistracije, poe
la se razvijati in d u strija pod vlasnitvom i u p ra
vom In d ijaca i traiti olakice za razvoj. S n jim a
su se pojavili i radnici sa svojim zahtjevim a. B it
ka za osloboenje u la je u novu fazu nakon p r
vog svjetskog ra ta koji je pojaao k o n tra d ik
cije i sukobe. U tim uvjetim a GANDHI se po ja
vio kao voa anti-im perijalistike borbe i p o k re
nuo svoj nenasilni p o k ret nesu rad n je protiv s tra
nih u p ravljaa.
GANDHI je uao u politiku kao religiozna osoba. Njegov je bog bila Istina. N enasilje koje
je esto tum aio kao ljubav prem a ovjeku, bilo
je nain o stvarenje istine. Za m ene Istin a je bog,

11. Javaharlal Neheru: The Discovery of India, p.

10. (Otkrie Indije, Beograd 1952., Rad).
117

i nem a drugog puta da se nae Istin a osim p u ta

nenasilja15, pisao je GANDHI. Nenasilje je zna
ilo ne sam o odu stajan je od inova nasilja ve i
aktivno su protstavljanje njim a. To nije ni kuka
viluk, ni kom prom is sa snagam a zla, te aktivan
o tp o r zlu. To je tehnika akcije radi uklanjanja
zla, prom jene loeg sistem a drutva. GANDHI
je pisao: Nenasilje u svom dinam inom obliku
znai svjesno trpljenje. To ne znai dobroudno
podreivanje volji poinitelja zla, ve znai upo
treb u cijele due protiv volje tirana.1* Kada bi
trebalo izabrati izmeu kukaviluka i nasilja,
GANDHI bi izabrao nasilje. Naravno, nenasilje je
bilo besk rajno superiorno nasilju. Ali on bi r a
dije prihvatio pribjegavanje Indije oruju radi
obrane njene asti nego da, na kukavan nain,
postane ili ostane bespom oan oevidac svoje sra
m ote.'4
B ritan sk a vladavina izgledala je GANDHIJU
kao savrena personifikacija nasilja.15 Spre
man sam da razorim taj sistem vladavine iz
javio je. Buna je postala m oja religija.16 Po
kazao je kako nenaoruani narod moe biti do
rastao oruanoj sili mone im perijalistike d r
ave. H iljade ljudi i ena u pokretu civilne ne
poslunosti koji je vodio GANDHI nastojali su
da budu uhapeni i utam nieni. Represija je sa
mo pojaavala volju boraca. Radnici, seljaci, stu
denti i om ladina uli su u politiku arenu sa svo
jim organizacijam a i oruanim oblicim a borbe.

12. Tondulkar: Mahatma, vol. II. p. 312.

13. M. K. Gandhi: Young India, 11. 8. 1920.
14. ibid.
15 Tondulkar: Mahtma, vol. Ill, p. 14.
16.
Sitaramayya: The History of Indian National
Congress, vol. I, p. 651.
118

U trid esetim i etrd esetim godinam a b o rb e za

slobodu su poprim ile m asovan k a ra k te r i kona
no k u lm inirale u pobjedi indijskog naroda.
N ezavisnost je otvorila v rata za novi dru tv e
ni i ekonom ski oblik. B riljivi planovi su bili
izraeni da pospjee ekonom sku nezavisnost. In
d u strijalizacija, iako ograniena i m anjkava, ve
je u n ijela blagotvornu p ro m jen u u drutvene od
nose i poglede. Ali ta p ro m jen a nije zasnovana
n a v rijed n o stim a koje su zastupali filozofski i
religijski refo rm a to ri i koje su bile nune za ra z
voj novog ljudskog drutva. Novo dru tv o koje
se izgrauje je st gram zljivo kapitalistiko d ru
tvo. Slikajui ivu sliku drutvenih protivurjen osti kap italistikog d ru tv a K arl M arx je n a
pisao p rije vie od sto godina:
U nae vrijem e sve je, takorei, brem enito
svojom oprenou. V idim o da m aine, koje po
s jed u ju izvanrednu m o da s k rate lju d sk i ra d i
u ine ga plodnijim donose ovjeku glad i is
c rp ljen o st. Novi i do sad nepoznati izvori bogat
stva, nekom stran o m i neshvatljivom arolijom ,
p re tv a ra ju se u izvore sirom atva. T rijum fi teh
nologije kao da se p la aju cijenom m oralne de
gradacije. in i se da u o m jeru s ovjekovim ov
ladavanjem p rirodom on p o staje rob drugih lju
di ili ro b svoje vlastite niskosti.17
M ilioni ljudi su se nadali da e politika n e
zavisnost dovesti do novog drutvenog p oretka
koji bi u k inuo sirom atvo, nezaposlenost i lju d
sko uniavanje i osigurao prilike i slobodu za

17.
Marx and Engels: Collected Works, vol. 12. p. 4.
(Iz Marxova govora na proslavi etvrte godinjice no
vina The Peoples Paper 14. IV 1856. u Londonu. Up:
K. Marx, F. Engels: Izabrana djela u dva toma. Tom
I, Kultura, Zagreb 1949, str. 314-315).
119

svakog pojedinca da gradi svoju linost. Ali sve

njihove nade dem antirala je praksa. Obeanja antiim perijalistikog nacionalnog pokreta nisu se is
punila. K ontrast izmeu obilja nekolicine i osi
rom aenja mnogih poprim io je najodvratnije ob
like i fru strirao je nade i tenje koje su se pro
budile borbom za nezavisnost. Ope sirom atvo
i nezaposlenost, eksploatacija i bijeda koji vode
ljudskoj degradaciji mue osjetljiva srca. Ko
rupcija, m ito i crna trgovina stvorili su m entali
tet brzo postati bogat i odvratna etika uspje
ha poela je dom inirati drutvom . M oralne vri
jednosti rtvovane su na o ltar profita, rente i ka
m ata. Pojedinac gleda svoje vlastite interese kao
neto opreno interesim a drugih ljudi. Ta pre
tjeran a zaokupljenost svojom osobom tru je i is
krivljuje sve ljudske odnose. Sasvim je prirodno
da u takvim prilikam a ovjek svuda susree os
jeaje beznaajnosti i nemoi. Podreen je osje
aju izolacije i naputenosti. Ta situacija je ve
uzrokovala krizu kulturnih i duhovnih vrijedno
sti koja vodi frustraciji i oaju. U ljudim a je os
tao osjeaj praznine. Mete i bijeda, zabrinutost
i tjeskoba koje je stvorio kapitalistiki razvoj
uinili su ivot nepodnosivim i bijednim .
To, m eutim , nije prava bit ovjeka. Prava
ljudska priroda tei za saradnjom , ljubavlju, pri
jateljstvom i ljudskim odnosim a izmeu ovjeka
i ovjeka.
Ali u uvjetim a privatnog vlasnitva, i eksploa
tacije i klasnog antagonizm a, ovjek je otuen
od svoje istinske prirode a ljudski su odnosi is
kvareni i dehum anizirani. Vlasnitvo je jedina
veza izmeu ovjeka i ovjeka. Obekt je sm atran
neijim tek kada je u njegovom fizikom posje
du. Sebini gram zljivi duh u ljudim a koji se
sm atra pokretakom snagom drutva, predstav
lja otuenje od svakog ljudskog smisla. Marx
120

je pisao: Privatno vlasnitvo nas je uinilo ta

ko glupim i je d n o stran im da se p red m et sm atra
naim tek kada ga posjedujem o. Osoba, kojom
tak o vlada osjeaj posjedovanja, nije sposobna
d a uiva svijet u njegovom pravom obliku, u
njegovom bogatstvu i ljepoti. Na p rim jer, p ro
dava v ijenaca od cvijea je oaran sam o njego
vom n am jenskom vrijednou a ne njegovom p ra
vom k valitetom i sutinskom ljepotom . Takav je
ovjek, u stvari, sveden na stan je sirom atva, je r,
kako je M arx rekao: on je iskljuen iz istinskog
v lasnitva je r njegovo vlasnitvo iskljuuje druge
ljude.
Im a li izlaza iz tog orsokaka? Lijek ne lei ni
u povlaenju iz ivljenja od danas do su tra ni
u k o n tem placiji u spilji. D unost je organizira
ti iskustveni svijet na takav nain da se ovjek
u n jem u osjea istinski ljudski, da se privikne
da doivljava sebe kao ovjeka, da afirm ira svoju
p rav u individualnost. Ve 1930. godine, u p re d
veerje slavnog Dandi-mara radi ukinua neza
k o n itih zakona b ritan sk e vlade, GANDHI je p ri
m ijetio:
Najvea sm etn ja na p u tu nenasilja je p risu
stvo u naoj sredini priro e n ih in teresa im unih
ljudi, sp ekulanata, zelenaa, zem ljoposjednika,
vlasnika tv ornica i slino. Svi ti ne shvaaju da
ive na rau n m asa, a kada shvate, postanu besun kao b ritan sk i principali, ije su oni orue i
agenti. K ada bi shvatili da se m o ra ju odrei krv
lju u m rljanog dobitka, b o rb a za nenasilje bila
bi dobivena.
Ali GANDHI je bio strpljiv. Govorio je da cilj
ag itato ra n enasilja m ora uvijek b iti da pridobiva
a ne da u p o tre b lja v a silu. A pelirao je n a k ap ita
liste i zem ljoposjednike da se sm a tra ju sk rb n i
cim a naroda.
121

 ta treb a uiniti ako eksploatator nije voljan

da se p reo brati? N enasilje nikad ne znai podre
ivanje eksploatatoru. GANDHI je vjerovao da
se u jedinjena nenasilna m asovna akcija moe us
pjeno su protstaviti izazovu bilo kojeg ugnjeta
a. U predveerje indijske nezavisnosti GANDHI
je pisao:
Ako se sadanja posjednika klasa ne sloi
da postane skup skrbnika, snaga okolnosti iznu
dila bi reform u ili bi alternativa bila potpuno ra
zaranje. Mo zamindara, kapitalista i raja moe
odrali vlast sam o dotle dok obini ljudi ne shvate
svoju snagu. Ako narod ne sarauje sa zlom zam indarstva i kapitalizm a, zam indarstvo i kapita
lizam m ora um rijeti od iscrpljenja.
Ljudi su sad poeli da shvaaju svoju snagu.
Sve vie i vie ljudi shvaaju da bi zam jena pri
vatnog vlasnitva nad sredstvim a za proizvodnju
drutvenim vlasnitvom pruila bazu za doista
ljudsko drutvo u kojem se ljudi m eusobno po
mau duhom ljubavi i saradnje. Ta transform a
cija nije prom jena samo u ekonom skim odno
sim a ve u cjelokupnoj drutvenoj s tru k tu ri i
stv aran je novih drutvenih odnosa u kojim a o
vjek postie svoju pravu ljudsku bit. K apitali
zam se m ora oboriti ne zato to je prestao dje
lotvorno funkcionirati, ne zato to su mu krize i
p rotivurjenosti inherentni, ve zato je r izvre
ljudsku p rirodu i zarobljava ljudsko stvarala
tvo.
Ve 1936. godine NEHRU je izjavio:
Uvjeren sam da jedini klju za rjeenje pro
blem a svijeta i problem a Indije lei u socijaliz
mu, i kada upotrebljavam tu rije, ne upotreb
ljavam je u nejasnom , hum anitarnom sm islu ve
u naunom, ekonom skom smislu. Ali socijalizam
za NEHRUA nije bio sam o ekonom ska doktrina.
On je filozofija ivota i kao takva me takoer
122

privlai. Ne vidim p u t okonanju sirom atva,

velike nezaposlenosti, degradacije i podlonosti
in dijskog naroda, osim pu te m socijalizm a. On u k
lju u je iroke i revolucionarne p ro m jen e u naoj
politikoj i drutvenoj s tru k tu ri, okonanje uv
rijeenih in teresa u zem ljoposjedim a i in d u striji
kao i sistem u feudalnih a u to k ratsk ih indijskih
drava. To znai okonanje privatnog vlasnitva,
osim u ogranienom sm islu i zam jenu sadanjeg
p ro fitn o g sistem a viim idealom kooperativne
slube. To znai u k ra jn jo j liniji p ro m jen u u n a
im in stin k tim a, obiajim a i eljam a. To znai
novu civilizaciju, radikalno d rugaiju od sada
njeg k ap italistikog poretka.
B orba za socijalizam , na taj nain, nije b o rb a
za sam o ekonom ske zahtjeve, ni ak za d ru tv e
no vlasnitvo nad sredstvim a za proizvodnju. To
je ta k o er b o rb a p rotiv osnovne nem oralnosti
d ru tv en e s tru k tu re k o ja degradira ovjekovu in
dividualnost, cijepa njegovu linost, dijeli ga od
njegove univerzalne biti. To je b o rb a za obnovu
h arm o n ije izm eu vanjskog i u n u ta rn je g ovjeka
te izm eu ovjeka i njegovih drugova. To je b o r
b a za o stv arenje, putem tra n sfo rm acije d ru tv e
nih i p o litikih uvjeta, revolucionarnog koncepta
tat tvam asi.

123

rjenik

Ovaj rjenik obuhvaa termine i imena spominja

ne u tekstu. Objanjeni su onoliko koliko je neophod
no za praenje i razumijevanje teksta. Obim tuma
enja nema vrijednosno znaenje: ee spominjanim,
relativno nepoznatijim i vieznanim terminima po
sveeno je vie prostora. Pojmovi i izreke koji su
prevedeni u samom tekstu a koji nemaju neko pose
bno znaenje, nisu obuhvaeni.
Termini i imena su poredani abecednim redom.
ad harm a: suprotno od dharma*, znai porok i neprav

du, grijeh.
ad vaita: (a-dvaita) ne-dvojan; ne-dualizam, monizam.

Osnovna misao vedantinske* filozofije jest da je samo

najvii princip integralan, nesastavljen (abheda) i re
alan dok su sve pojave iluzorne (mdyS). Iluzija po
javnosti savladava se spoznajom prave realnosti (jnjana). Advaitu dijelimo u tri faze: 1. od upaniada* do
SAMKARE*, 2. SAMKARIN* sistem (u kojem adva
ita kulminira) i 3. period nakon SAMKARE*.
agni: oganj, vatra. Boanstvo vatre indo-iranskog po
rijekla. Vrlo esto spominjan u vedskim* himnama.
Kako se rtveni darovi bogovima bacaju u vatru, Ag
ni postaje posrednik izmeu boga i ovjeka.
(aham = ja; ono to ini ego) jastvo. U
veini indijskih sistema ima specifina znaenja. Sma

ah am k ara:

127

tran je uzrokom ovosvjetskog zla i patnje. Stoga se

u veini sluajeva izbavljenje postie razaranjem
ahamkare a potvrivanjem atmana*.
Aitareya-upaniad: pripada grupi rgvedskih* upaniada*, pisana je u prozi a raspravlja o odnosu atma
na* i Brahmana*.
AJITA KESA KAMBALA: (oko V st. pr. n.e.) Nastika* koji tumai svijet pomou etiri osnovna elemen
ta koji meusobnim mijeanjem proizvode cijeli sve
mir. Pravo znanje dobivamo neposredno, putem os
jetila. Nakon smrti sve prestaje.
ajivaka, ajfvika: (a jiv = ivjeti po, ivjeti prema)
NSstikarski*, fatalistiki (niyati*) pokret koji je po
stojao od VII st. pr. n.e. do XII st. n.e. a iji je naj
poznatiji mislilac bio MAKKHALIPUTTA GOSALA*
savremenik BUDDHE*. Sve se zbiva i sve je, do u naj
sitnijih detalja, predodreeno iskljuivo impresionalnim fatumom (niyati*). Nema krajnjeg uzroka, djelo
vanje (karma*) je zabluda jer je i samsara* podree
na sudbini. Dolaze u otar sukob sa svim sistemima
koji se baziraju na kozmikom redu i karmi*.
akrly&vada: uenje o neaktivnosti. Mislilac PURNA
KASYAPPA* je pouavao da je dua pasivna: ne po
stoji ni dobro, ni zlo, ni zasluga, ni grijeh, ni uzrok, ni
posljedica, pa dua ne moe djelovati i biti zasluna.
Svrstava se u sektu Sjivaka* a utjecalo je i na budd
hizam* i na hinduizam*.
amulam, mulam: (mula = korijen). Beskorjeni korijen.
Kako je korijen bez korjena, tako je prakrti* bez uz
roka tumaenje je koje je pripisano KAPILI*, le
gendarnom utemeljitelju sSmkhye*.
&nanda: blaenstvo, jedan od tri atributa Stmana* ili
Brahmana* u vedntinskoj* filozofiji.
Arijci: istoni ogranak indo-evropske skupine naroda.
Smatra se da su izmeu XX i XV st. pr. n.e. doprli
do Indo-Gangeske ravnice. Prilikom dolaska u In
diju imali su djelomino izgraen pantheon o emu
svjedoe neka indo-evropska imena bogova. Tokom
128

daljnjih kretanja po Indiji stapali su 6e sa starosje

dilakim stanovnitvom.
Arjuna: Sjajan, bijel. Jedan od prineva obitelji Pandava*, heroj Mahabharate* i jedno od glavnih lica
Bhagavadgite*.
artha: (nastojanje, elja, traganje za) Jedan od e
tiri puruarthe*. Cilj, posao, oznaava svako prakti
no djelovanje, bogatstvo ili materijalno posjedova
nje.
Arya Samaj: (drutvo plemenitih) pokret kojeg je
1875. osnovao SWAMI DAYANANDA SARASVATI*.
Osnov pokreta je povratak vedama i njihovo mo
nistiko tumaenje, suprotstavljanje politeizmu, ido
latriji, rtvovanju ivotinja, ceremonijalima, hodo
aima. Temeljni principi pokreta izneseni su u knji
zi DAYANANDE Manifest istine (Satyartha Prakasa).
ASOKA, ASOKA VELIKI (273232. pr. n.e.) Vla
dar iz indijske dinastije Maurya, ratovima proiruje
svoje i onako veliko carstvo. U momentu svog najve
eg vojnog trijumfa spoznaje grozote rata i postaje
budhist*. Rekao je da je jedina prava pobjeda ljud
skih srca u svjetlu dharme*. Buddhizam* je tada po
stao dravna religija. Pod njegovim je pokrovitelj
stvom 247. g. pr. n.e. u Pataliputri odran Trei buddhistiki koncil na kojem je utvren buddhistiki ka
non.
&srama: (sram =napeti se, uzaludno se truditi, vriti
tlapnju) Prema Manuovim zakonima* naziv za stadi
je ivota ortodoksnog brahmana*: 1. brahmacarya
(mladost, studiranje tekstova), 2. grhasthya (muevnost, obiteljski ivot), 3. vanaprasthya (odlazak u u
mu, m editiranje), 4. samnyasa (oreknue ovosvjetskog, pustinjaka usam ljenost).
asraya: sjedite percepcije u finom tijelu, upra
vlja grupom senzom ih i motornih organa,
asti-nasti-vada: uenje o (i) jest (i) nije, naziv za
syadvadu*.
Atharvaveda: Najmlai od etiri vedskih* samhita
(zbirki). Sadri puka, uglavnom nearijska vjerova
129

nja, mnoge magijske elemente koje su Arijci* zate

kli prilikom svog dolaska u Indiju. Dugo nije sma
tran vedom*.
atman: (razna tumaenja: an = dahtati, disati; at =
kretati se; va = puhati) Nom.sing. zamjenice sebe.
U indijskoj misli je gotovo centralna kategorija ve
like veine misaonih sistema. Znaenje mu se mi
jenja tokom vremena: u upaniadama* znai ono
sebe, u vedanti* svijest a u neohinduizmu mu je
najblii termin dua. Prevodimo ga sa sopstvo*,
kao ono karakteristino po emu neto jest upravo
ono to jest, kao ono najunutarnjije a opet najopije.
atmasakatkara: (atma-sakat-kara) Ono to vodi
atmanu*, samoostvarenje.
avatara: (ava tr= sii u) Potomak, inkarnacija boga.
avidyi (vid = znati) Suprotno od vidye*, neznanje. U
mnogim indijskim sistemima neznanje prave realno
sti tj. biti svemira raa mnoge patnje i uzrokuje po
novna roenja. Postoji mnogo vrsti neznanja i njiho
vih implikacija, ovisno o sistemima u kojima se raz
matraju.
BADARAYANA: (izmeu III st. pr. n.e. i V st. n.e.)
Autor Vedfinta-stra* ili Brahma-stra*. Komentira
vede* i upaniade* s namjerom da izloi njihove naj
dublje istine.
Bhagavadgita: (Srimad-bhagavadgita-upaniadas) Dio
VI knjige epa Mahbharata*. Oko 700 stihova napi
sano je u dijalogu izmeu Krne* i Arjune*. Pred ve
liku bitku Arjunu* obuhvati uas od pomisli da mo
ra ubijati svoje roake te se obraa Krni* koji ga
poduava. BG moemo razmatrati s tri aspekta: 1. fi
lozofski, metafiziko-etiki: temeljne postavke yoge*
razraene su u kombinaciji s elementima sfimkhye*
u smislu panteistikog uenja vedante*. U tako ure
enom svemiru dunost je pojedinca da slijedi svadharmu* (=svoja, vlastita dharma*) tj. vamadharmu
(klasna, kastinska dharma*), bez obzira na posljedi
ce; 2. socioloki: a) svadharma* tj. varnadharma nad
reena je kuladharmi (plemenska, klasna dharma*),
to svjedoi o raspadanju plemenskog drutvenog ureenja i o utemeljenju principa klasnog drutva: b)

Krna* koji je crn, tamnoput, dakle s juga, prema

tome nearijskog porijekla, poduava bjeloputog Arjunu*, Arijca*, to ilustrira utjecaj i infiltraciju nearijskih kulturnih vrijednosti; 3. religijski: bhakti*,
koji je potpuno predanje ovjeka bogu i jedan od
vladajuih oblika indijske religijske prakse, prvi pu
ta se javlja eksplicitno i imperativno.
bhakti: (bhaj=im ati udjela u) Vezanost, potpuno pre
danje ovjeka bogu, jedan od dominantnih oblika in
dijske religijske prakse koji se odrao do danas. Os
novna vrlina nije znanje ve vjerovanje i ljubav, os
novni grijeh nije neznanje ve nevjerovanje. Boja
m ilost je svuda i u oboavanju nisu potrebni posred
nici, hramovi i obredi. Predanje bogu dostupno je
svima, bez obzira na kastinsko porijeklo.
BRISMA: Heroj Mahabharate* vrlo plemenitog pori
jekla. Poginuo je deseti dan bitke od ruke Arjune*.
BHRGU: Jedan od glavnih vedskih* ria* koji se po
javljuje u mnogim legendama i mitovima. Vrlo je
potovan, pripisana su mu mnoga djela.
bhutani: (bhu=postati, biti) n. pl. p. p. bhuta: ono
to je nastalo, bie, a moe biti: grubi element (m ahabhuta) ili fini element (tanmatra*).
Brahma: (nom. sing, od Brahman*). Personalizirani bog. Prvi lan hindustikog* trojstva (Brahma-V inu-Siva), ima funkciju stvaranja. Cesto poisto
vjeivan s Prajapatijem*.
Brahman: (brh = rasti, nadimati, uveavati se) Kraj
nji uzrok svemira, ono to se spontano razvija, ap
solutni, sveobuhvatni, vjeni, samodostatni beskona
ni bitak. Mogue je razlikovati dvije podvrste Brah
mana: a) kozmiki, (saprapanjca, <brahm a-parinamavada) sve to jest jest Brahman, on je tajjalan
(ono iz ega sve proizlazi, ono u to se sve vraa,
ono to odrava kozmos); b) akozmiki (niprapanjca,
Cbrahma-vivartavada) Brahman nije identian sa
svijetom ve je svijet samo jedna od njegovih poja
vnosti.
brahman: Pripadnik najvie kaste. Prema rgvedskoj
himni Puruasukta (RV X. 90.) nastao je iz ustiju
131

Purue* (prvog ovjeka) dok su sve ostale kaste na

stale iz niih Puruinih* dijelova. Osnovna i sveta
dunost brdhmana je bila da ui i uva sveto znanje
veda* te da vri rtvene obrede. Tome je posveen
sav njegov ivot koji je, prema Manuovim zakoni
ma*, podijeljen u etiri stadija (asrama*).
brahmana: (ono to pripada bahmanu) Tekstovi ko
ji obrauju vedske* ceremonije: objanjavaju njiho
vo porijeklo i znaenje, daju precizna i stroga uputstva za vrenje rtvenih obreda te iznose mitove i le
gende o bogovima i ljudima. Svaki veda* ima svoje
brahmane. Brahmanama su kasnije pridodane aranyake (umska razmatranja) i upaniade*.
brahmanizam: ue znaenje: naziv za period u kojem
je dominirala kasta brahmana sa rtvenim obredima,
u vrijeme nastajanja brahmana; ire znaenje: naziv
za pokrete u kome su glavnu rije vodili bahmani.
Brahma-sutra: vidi: Vednta-sutra.
Brahmo Samaj: (drutvo boga) RA JA RAM MOHAN
ROY* osnovao ga je 1828. g. u Bengalu u elji da
temeljito promijeni ivot i religiju hindua. Pokret
je trebao biti udruenje potovalaca jednog boga
jedinstvenog za sve vjere.
Brhadaranyaka-upanisad: (velika umska up.) pri
pada grupi upaniada* Yajurvede*. Dio je Satapatha
brahmane (brShmana sa sto puteva) koja pripada bi
jelom Yajurvedi*. Razmatra kozmiko znaenje rtve,
odnos atmana* i Brahmana*.
BUDDHA: (p. p. budh=probuditi se, biti probuen)
(568.?483.?) princ SiddhSrtha klana Gautama ple
mena SSkya. Mnoge su legende vezane za njegovo
porijeklo. Nakon spoznaje da je sve bol, BUDDHA
naputa dom i odlazi u potragu za istinom. Ne zado
voljava ga brhmanistika* nauka, ni asketizam (tapas). U svojoj 33. godini doivljava probuenje te
propovijeda narednih 45 godina. Svoju je nauku zas
novao na etiri plemenite istine (o boli) i izbavlje
nju srednjim putem izmeu ekstremnog hedonizma i
ekstremnog asketizma. Osnovao je sanghu* radi i
renja istine i zakona (dharma*).
132

buddhi: (budh = probuditi se, biti probuen) intelekt,

inteligencija, mo spoznavanja, nije vezana za osjetilnost.
buddhizam: Baziran na uenju BUDDHE*, suprotsta
vlja se autoritetu veda* i brahmanizma*. Bazira se
na etiri plemenite istine (chatvari arya satyani) o
boli (dukkha*) iz koje je mogue izbaviti se sred
njim putem. Srednji put izbavljenja iz boli tj. iz po
novnog raanja je osmerostruk (atanga m arga). Inzistira na individualnom i vlastitom putu izbavlje
nja. Ve na Drugom buddhistikom koncilu (IV st.
pr. n.e.) javlja se podjela na ortodoksne (sthavira) i
one koji to nisu. Na Treem koncilu 247. g. pr. n.e.
utvren je buddhistiki kanon. Na etvrtom koncilu
120. g. n.e. dozvoljeno je izdavanje novih spisa na
samskrtskom, priznavanje BUDDHE* boanstvom, odobravanje mnogih narodnih obiaja. Ova je sekta
nazvana mahayanskom* dok je ortodoksna sekta
nazvana hinnayanskom*. U I st. n. e. bilo je 18 v e
ih i 488 manjih buddhistikih sekti,
candala: ovjek najnieg sloja drutva, od majke
brahmanke i oca sudre*.
caturvarnya: Drutveni sistem podjele ljudi na etiri
osnovne kaste ili klase (varna)*, to se prvi put spo
minje u rgvedskoj* himni Puruasukta (X. 90.) a
kasnije s mnogim obrazloenjima esto ponavlja. Pri
padnici etiri osnovne kaste su: 1. brahman*, 2. katriya*, 3. vaisya* i 4. sudra.*.
CHAITANYA: (14851534.) Osniva vinuitske sek
te na istoku Indije. Krna* je izvor, podrka i kraj
svijeta te su sva ostala boanstva samo njegova ma
nifestacija. Bhakti* je mnogo djelotvorniji od znanja,
meditacije i vrline, odnos ovjeka i boga je dualis
tiki nedualizam (bhedabheda).
Chandogya-upanisad: Starija upaniada* koja pripa
da Samavedi*. Raspravlja o biti svemira, razjanjava
sveti slog om (AUM).
charvaka, carvaka: (carv = vakati; caru-vaka = slatkorjeivi) ili lokayata (loka = svijet: svjetovnjak).
Sve to jest nastaje spajanjem 4, 5 ili 6 osnovnih
133

materijalnih elemenata, pa tako i duh. Univerzalni

duh, neovisno od materije ne postoji, kao ni moral
ni poredak (dharma*), pa je cilj ivota uivanje jer
nakon smrti od ovjeka nita ne ostaje.
Chalukhya: (4501189. g.) Ime dinastije koja je vla
dala predjelima juno od Vindhya gorja, na zapadu
Indije.
Chera: Ime dinastije tamilskog kraljevstva Kerala 6a
zapadne obale krajnjeg juga Indije. Najpoznatiji vla
dari su bili imenom PerumSl (400826. g.) za ije je
vladavine evala umjetnost, religija, filozofija (SAMKARA*).
cit, citta: (cit=opaziti, usredotoiti misao) Svijest.

Chola: Ime dinastije tamilskog kraljevstva s istone

obale krajnjeg juga Indije. Kulminiraju izmeu IX i
XI st. kada imaju razvijen ekonomski i administrativ
ni sistem. Od umjetnosti naroito razvijaju skulptu
ru i arhitekturu.
DADU: (15441603.) Mistik, svetac i asketa, svoje je
misli izloio u djelu Proroanstvo (Bani). Borio se
protiv hramova, idolatrije i hodoaa, najvanije je
ponavljanje (japa) imena boga. Zalagao se za mir i
toleranciju.
danda: (tap) Kanjavanje, simbolizira vladanje si
lom, oznaava glavni princip organizacije indijske
drave. Neki smatraju da je mo i strah od kazne
zakon svijeta.
D an di-m ar: Gandhisti su 6. 4. 1930. u okviru pro
grama civilne neposlunosti zapoeli Mar na Dandi kako bi sami napravili sol i tako prekrili monopolistiko pravo drave na taj artikal.
darsana: (drs = vidjeti) Pogled, nazor. Sest ortodok
snih (astika) sistema indijske filozofije: samkhya*,
yoga*, nyaya*, vaiseika*. mimamsa* (ili: purva mimms5) i vednta* (ili: uttara m imms). Bazirani
su na vedskim*, posebno upanianskim* tekstovima.
Kasnije su tretirani u tri svojevrsna cjelovita para.
D ham m apada: (put zakona ili dhamme, dharme*)
Najpoznatiji dio buddhistikog pfilijskog kanona. Sa

134

dri preko 400 aforistikih stihova BUDDHINIH* iz

reka. Pripada Khuddaka-nikayi, jednoj od pet zbir
ki (nikaya) Sutta pitake (jedna od 3 koara Tipitaka).
dharm a: (dhr*) Jedan od etiri poruarthe*. Osnov

ni (moralni) zakon svemira, (moralni) red po kome

se sve zbiva; vrlina, pravda.
D h arm asastra: Zakonik, pravila ili naredbe (sastra*)
dunosti i ponaanja (dharma*).
D h arm asu tra: Aforizmi (sutra*) o dharmi*, skup
pravila ili uputa.

dhr: drati, nositi, odravati, uvati, tititi.

d uk kh a: (palijski: bol) Bol je, uz nepostojanost po

java (anicca) i nepostojanje sopstva* (anatta) jedna

od tri osnovne kategorije BUDDHINOG* tumaenja
svijeta. Uzrokovana je eljom, vatrom.
d vaita: Dvojstvo, dualizam. Struja vedante* koju je
osnovao MADHVA* a koja tumai kozmos iz dva
principa.
d vaita d v a ita : Dvojstveno nedvojstvo, dualistiki mo
nizam. Naziv za misaoni sistem NIMBARKE u kojem
su dva osnovna principa (jiva i jagat) razliiti, ali
ne i nezavisni od boga (Isvara).
gana: Mnotvo, pleme, zajednica, udruenje.
G arudm at: Ime mitske ptice, kralja ptica.

GHOS AUROBINDO: (18721950.) Pjesnik i m isti

an Zastupa sintetiku filozofiju, vjeruje u vrhovni
dinamiki princip (sakti) koji se ispoljava kao ener
gija i kao materija. Za potpunu spoznaju slui in
tegralna yoga (pum a yoga), koja spaava cijeli ljud
ski rod. Koraci ka osloboenju su: 1. potpuna pre
danost bogu, 2. prihvaanje sudbine, 3. opaanje svih
stvari kao boga. Taj put vodi razaranju ahamkare*
i vrhovnom blaenstvu. Mnogi Indijci AUROBINDA
smatraju svecem.
GOKHALE: (18661915.) Pripadnik pokreta Prarthana Samaj*, uenik RANADEOV*, umjereni politiar,
135

pionir na polju obrazovanja i socijalnih reformi za

ene.
gotra: Rod ili obitelj.
grhyasutra: (grhya=kuni) Djelo s uputama za ku
ne obrede i ceremonije.
guna: (jednostruki konac, suk, nit) Kvaliteta, moda
litet stvari. U raznim sistemima broj guna varira.
Gupta: (320670.) Ime velike indijske dinastije. Prvi
Gupte su potpomagali buddhizam*, kasniji su obnav
ljali hinduizam*. Za njihove vladavine evala je kla
sina samskrtska knjievnost (Kalidasa, Bhartrhari,
Pandin, Bana, Sudraka), zakonici su bili kompletirani,
Mahbharata* i Ramayana* ureene, znanost, arhi
tektura i skluptura bile su u svom zenitu.
GURU NANAK (14691538.) Reformator hinduisti
ke sekte, osniva sekte Sikha*. Borio se protiv kasta i
brahmanskog sveenstva.
Harappd: Harappa, Mohenjodaro i Lothal su glavna
nalazita stare civilizacije doline Inda za koju se
smatra da je evala 25001000. g. pr. n. e. U njoj su
postojali dobro organizirani gradski centri (urbani
zacija, kanalizacija, graevine od cigle. . .). Prema
nekim nalazima se smatra da iz te civilizacije po
tiu yoga*, sati* te neka popularna boanstva sred
njovjekovnog hinduizma*.
Hara: (606648.) Indijski vladar koji je nakon broj
nih najezda Huna pokuao objediniti Indiju. Bio je
jedan od zadnjih velikih indijskih vladara prije na
jezde muslimana.
hinduizam: Osnovna religija i mitologija srednjovje
kovne Indije koja zapoinje (nakon dominacije buddhizma*) obnovom brhmanske premoi, erom epike i
purana* a djeluje kroz razne (preteno vinuitske i
sivaitske) sekte. Mnogi smatraju hinduizam probojem
i ustolienjem nearijskih elemenata.
hinnayana: (mala kola) Prvotno theravada (uenje
starjeina). Jedna od dva osnovna pravca buddhizma*,
zasnovan na Abhidhamma-pitaki. Ostaju ortodok
sni jer BUDDHINU* nauku autentino i etiki in
136

terpretiraju, kritiki su prema metafizikim spekula

cijama i BUDDHU* ne smatraju boanstvom. Dijele
se u brojne sekte a glavne su vaibhaika* i sautrantika*. Danas se odrao na Cejlonu, u Tajlandu i Burmi.
Indra: Najslavljeniji bog rgvedskih* himni. Najprije
je bog atmosfere, svjetla, nebeske munje, kie, a za
tim pravedni ratnik, onaj bez ije pomoi ljudi ne
pobjeuju.
IQBAL SIR MUHAMMAD (18761938.) Pisac na per
zijskom i jeziku urdu (mjeavina perzijskog i hindijskog). Ukazuje kako islam prua dostatan, dinami
ki i cjelovit duh u borbi za duhovnu nezavisnost,
itihasa: (iti-ha-asa = tako je zaista bilo) Naziv za
priu, tradiciju, povijest, herojsku povijest, nekada
nja zbivanja. Posebno se odnosi na Mahabharatu*.
jain: pripadnik jainizma*.
jainizam, jinizam: Jedna od tri vodee indijske reli
gije koju je reformirao Jina (pobjednik) Mahavira
(savremenik BUDDHE*) koji je bio jedan od Tirthankara (utem eljitelja). Jainizam se odlikuje razrae
nom atomistikom (anu) teorijom, dualizmom (duhov
no jiva i neduhovno ajiva) i syadv&dom* ija
je moralna implikacija ekstermna ahimsa (nenasilje
i tolerancija). Spada u nastike*, glavne sekte su vetambara (obueni u bijelo) i digambara (obueni u
nebo tj. goli).
KABIR: (14401518.) Vinuitski reformator, porije
klom musliman. Jedan je od osnivaa deistikog po
kreta u Indiji, zastupa panteizam. Vinu*, Hari, Kr
na i Allah samo su razliita imena jednog Boga.
kala: Vrijeme. U hinduizmu* mo koja ograniava
prebivanje vjenih elemenata u materiji. U ovozemalj
skom svijetu predstavlja kategoriju koja razlikuje
sada od tada te prua dojam vremenskog slijeda.
Postoje tri vrste vremena: 1. epohalno (npr. kalpa), 2. kalendarsko i 3. kronoloko.
kama: elja, ljubav, eros. Ime boga ljubavi koji je u
nekim vedskim* himnama smatran uzrokom prvog
gibanja pred stvaranje svemira, dok je u Atharvavedi* vrhovni bog, identificiran s Agnijem* ili nje
137

govim viim oblikom. Takoer jedan od etiri puruarthe*.

KANADA: (250. pr. n. e.?100. n.e.?) Legendarni
autor Vaiseika-sutra i tako osniva filozofije vaiseika*. Nazivaju ga prodiraem atoma zbog nje
govog atomistikog tumaenja prirode.
Kanika: (100. n.e.?162.?) Vladar iz dinastije Kua
na*. Pod njegovim pokroviteljstvom odran je 120.
g. n.e. etvrti buddhistiki koncil na kojem je i for
malno utemeljen mahayanski* buddhizam*.
karma: (kr=initi, raditi). Djelo, djelovanje, proiz
vod, rezultat. Zakon ili princip univerzalne uzronosti koja proizlazi iz djela (karma). Rta, univerzalni
zakon svemira podloga je dharmi* pa svemir poiva
na vezi uzroka i posljedica: stoga, po zakonu karme,
svako djelo ima svoj moralni aspekt i posljedicu pa
subjekt iz loih djela ubire loe rezultate a iz dobrih
djela dobre rezultate.
k&rya: (kr=initi, raditi) Ono to treba initi, po
sao, dunost, uinak, proizvod.
Katha-upaniad: Mlaa upaniada* u stihu, pripada
crnom Yajurvedi*. Razmatra prirodu boanske real
nosti. U njoj svoju podlogu nalaze mimamsi*, vedanta* i yoga*.
Kaurava: Potomci Kurua, obitelj ija je borba s obi
telji Pandava* opisana u epu Mahabhrata*.
Kauitaki-upaniad: Starija upaniada*, pripada Rgvedi*.
Krna: Taman, tamnoput, ne-Arijac. Upravlja kola
junaka Arjune* u bici izmeu Kaurava* i Pfindava*,
opisanoj u Mahbharati*. U Bhagavadgiti* Krna se
otkriva kao vrhovno boanstvo, kao osmi avatara*
Vinua*.
krtayuga: Mitoloki: prvo od etiri doba svijeta (traje
1 728 000 godina) u kojem je vladala pravda i dobro
ta.
138

k satriya: Pripadnik druge po redu kaste (vama*),

ratnici, vladari, plemii zadueni za uvanje ovosvjetskog poretka.
kula: pleme.
kulad harm a: Klanska, obiteljska, plemenska dharma*.
K uruk etra: Polje Kurua (Kaurava*) na kome se odi
grala velika bitka pripadnika plemena Bharata, koja
je opisana u epu Mah&bharata*.
K uan : (165. g. pr. n.e.200. g. n.e.) Ime dinastije

mongolskog porijekla koja je vladala u sjevero-zapadnoj Indiji i dijelovima dananjeg Pakistana i A f

ganistana. Gandhara, trgovaki i kulturni centar, po
stala je sjecite Istoka i Zapada preko koje su Kina
i Rim odravali vezu.
LAJPAT RAI: Voa progresivnog dijela Arya Sa
maja* koji, rascjepom pokreta, nastaje 1893. g. Zalae
se za moderno obrazovanje, slobodu hranjenja m e
som, univerzalnost umjesto sektatva.
L ich ch h avi: mongoloidno pleme kojem je, po mno
gim pretpostavkama, pripadao BUDDHA*.
lok ayatik a: onaj tko pripada pokretu lokayata*.
L oth al: v. Harappa.

MADHAVA: (XIV st.) Vinuit, zastupnik dvaite*, pi

sac jednog od prvih pregleda indijske m isli (Sarva-darsana-samgraha). Brat je poznatog Sayane* te
ministar kralja Vijaya-nagare.
MADHVA: (11971280.) Osniva dualizma (dvaita*)
u vedanti*, odluni protivnik SAMKARE. Jiva (ljud
ska dua) u toku samsSre* ima svoju bit, razliitu
od Brahmana* ali kao osloboena postaje mu iden
tina.
m ad h yam ik a (srednji put) Jedna od dvije osnovne
mahayanske* kole kojoj je pripadao NAGARJUNA
koji je iz nitavila (sunya) dijalektiki izveo BUDDHIN* srednji put.
M ah b h arata: Veliki (rat) Bharata, ep od oko 220.000

stihova iji je legendarni autor Vyasa. Opisuje borbu

139

obitelji Pandaval* i Kaurava*. Ep je vrlo heterogen,

nastaje kroz gotovo sedam stoljea,
mahat: (velik) Po samkhyi* drugi od 23 principa ko
ji nastaju iz prakrtia* a oznaava veliki (izvor)
ahamkare* i manasa*.
MAHATMA GANDHI: (18691948.) Vjerski i soci
jalni reformator te politiki voa pod ijim je vod
stvom, pomou principa nesaradnje i nenasilja (ahims&) Indija izborila nezavisnost. Teoretiar je utopij
skog skrbnikog socijalizma.
mahay&na: (velika kola) Prvotno mahasamghika.
Jedan od dva osnovna pravca buddhizma*, nastao je
pod utjecajem vedante*. Linost BUDDHE* i probu
enih (boddhisattva) se deificira, iznad karme* je
karunS* (suosjeanje), osloboenje se postie vie
vjerom nego razumom. Osnovni misaoni pravci su
sunyavda (uenje o ispraznosti) po kome je ispraz
nost osnov postojanja, vijnjanavada (uenje o svjes
nosti) po kojem nema niega van misli, te yogachara*
koja se kasnije pretvara u tantrizam (misticizam).
MahfiySnski buddhizam* se odrao u Kini, Koreji,
Japanu, Kamiru, Nepalu, Tibetu.
MAKKHALI GOSALA: (oko V st. pr. n.e.) Pripad
nik sekte jivika*, uenik je jainskog Mahavire.
protivnik buddhizmu*. Prihvaa uenje apsolutnog de
terminizma, sudbine (niyati*) kojoj je sve podree
no. Kasnije je postao mag za koga su vezane mnoge
legende.
manas: (m an=m niti, misliti) Um, unutarnji organ
(antah-karana), sjedite percepcije. Organ koji pri
pada tijelu i koji je vezan za osjetila.
mantra: Sredstvo misli, govor, sveti tekst, molitva.
Vedska* himna ili formula koja je dio samhitd (zbir
ka).
MANU: Ime etrnaestorice mitolokih progenitora
ljudskog roda. Sedmi po redu (Vaisvata) imao je
misiju Noe. Manuovi zakoni* su pripisani prvom po
redu (Svayam-bhOva).
140

Manuovi zakoni: Manusmrti, Manavadharmasastra,

Manusamhita. Nastaje izmeu I i III st. n.e. a svo
jim raspravama i uputstvima u dharmu* predstavlja
prvi cjeloviti indijski zakonik.
Manusmrti: v. Manuovi zakoni.
Matarisvan: Ime bia koje je s neba Bhrguima (bo
govi iz meuprostora) donijelo vatru. Glasnik Vivasvata, zrak, vjetar. Nadimak Agnijev*.
Maury a: (320.183. g. pr. n. e.) Ime velike indijske
dinastije kojoj je pripadao Asoka Veliki*.
maya: U vedama* nadnaravna sila bogova kojom stva
raju nestvarne efekte. U darsanama*, naroito advaita* vedinti*, oznaava iluziju, privid da je m notvenost realna pa tako uzrokuje neznanje (avidya*) Brah
mana* koji je jedina prava realnost.
MEDHATITHI: 1. ri kome je, po navodima upani
ada*, Indra* rekao da je on (Indra*) sve, identian
sa svemirom. 2. Ime komentatora Manuovih zakona*.
mimamsa: (m an=m niti, m isliti) Duboko razmilja
nje ili istraivanje. Jedan od est darsana*. JAIMINI
(oko II st. pr. n.e.) u svom djelu MimSmsd-sutra in
terpretira vede* (mantre* i brahmane*) s posebnim
osvrtom na ritual. Apsolutni, potpuno nezavisni prin
cip su vede*: sabda (zvuk) predstavlja jedino pravo
znanje no osloboenje se ne postie samim znanjem
ve akcijom, tj. vjerskim (vedskim ) obredom.
mimamsaka: pripadnik sistema mimamsa*.
mithya: krivo, neispravno, neistinito.
Mitra: Boanstvo vjerovatno pred-indo-evropskog po
rijekla. Kada se javlja u zajednici s Varunom* pred
stavlja boga danje svjetlosti i sunca. Sin je boice
Aditi.
Mohenjodaro: v. Harappa.
moka: (m uc>m ok=osloboditi, izbaviti se). Oslo
boenje iz stiska samsare*. Postoji mnogo raznih pu141

teva (marga) kojim se ono postie no glavni su zna

nje (vidya, jnjana, prajnja itd.) prave realnosti i
bhakti*.
musliman: Utjecaj muslimana na Indiju poinje mu
slimanskim zaposjedanjem Sinda (VIII st.) i formi
ranjem Delhijskog sultanata (XII st.) kada poinje
muslimanska vladavina Indijom koja traje do pro
pasti Mogulskog carstva tj. do poetka britanskog
prodora (XVIII st.)
NAMDEV (12701350.) Pjesnik i svetac iz pokrajine
Maharatre. Iz nie je kaste, oboava Vinua*.
NARADA: (150.?450. g. n.e.?) Jedan od sedam naj
veih ria* kome je pripisano autorstvo nekoliko vedskih* himni.
nastika: (na-asti-ka) Negator, onaj tko ne priznaje
autoritet veda.
NEHRU JAVAHARLAL: (188&1964.) Od 1919. pre
dano se bavi politikom, u dva navrata je predsjednik
Nacionalnog Kongresa. Veliki pobornik kulturnog i
industrijskog osuvremenjivanja Indije na principima
socijalizma. Od 1947. (osloboenja Indije) do svoje
smrti predsjednik vlade Indije, borac za vanblokovsku
nesvrstanost i mir u svijetu.
nimba drvo: azadirachta indica.
NIMBARKA (11301200) Teluguki brahman*, vinuitski mistik. Brahman* ili bog je nestvoren i po
stoji neovisno od kozmosa. Individualna dua (jiva)
i nesvjesni svijet (prakrti*) su stvoreni pa su, iako
razliiti od Brahmana*, od njega ovisni. Ovo se ue
nje zove dvaitSdvaita* (dualistiki monizam).
nirguna: Bez-kvalitetan, bazatributan. Prema m ilje
njima nekih mislilaca (npr. SAMKARA*) apsolut
(Brahman*) je bezatributan u svojoj istoi.
nirvana: (nir vfi = otpuhati, prestati puhati) Ugasnue, prestanak. Stanje osloboenja koje buddhizam*
tumai kao stanje iracionalne transcendencije, potpu
no gaenje ivotne ei koja je pokreta djelatnosti.
142

BUDDHA* je na jednom mjestu definira kao stanje

ni bitka, ni nebitka, ni bitka-ni-nebitka ni ni-bitkani-nebitka pa je svojevrsna svijest u svojoj istoj
funkcionalnosti. Osim u buddhizmu*, pojam se upo
trebljava u jainizmu* i vedanti*.
nisrayasa, nisrayasa: Zaklon, utoite. Osloboenje.
niyati: (ni yam = kontrolirati, upravljati) Fatum, prin
cip apsolutne determinacije predestiniranosti koji se
suprotstavlja principu karme*. Temeljni je princip fi
lozofije ajivika* i charvaka*.
nyaya: (n i= i i u, ui) Onaj koji ulazi, analizira. Je
dan od est darsana*, prouava principe m iljenja
(formalna logika), epistemologiju, a posebno se za
drava na zakljuivanju analogijom, na bazi silogiz
ma. Naziva se i tarka vidya (znanost o razmiljanju)
i vada vidya (znanost o raspravlajnju). Nyaya-sutre od Gautame (izmeu V st. pr. n.e. i I. st. n. e.)
navode 16 oblika m iljnja od kojih je prvi i central
ni put spoznaje (pramana). Znanje prave realnosti
(jnjana) jedini je put osloboenja, a nyaya upuuje
kako se do njega dolazi.
nyaya-vaiseika: Logiko-ontoloki par nyaye* i vai
seike*.
PAKUDHA KACAYANA: (oko V st. pr. n.e.) Pripa
da sekti ajivika*, sve to jest tumai mijeanjem se
dam vrsta razliitih elemenata.
Pala (7601142.) Ime dinastije buddhistikih vladara
Bengala i Bihara (sjeverno-istona Indija).
Pallava: (250750.) Ime tamilske dinastije iz june
Indije koja njeguje hinduizam*, posebno sivaizam.
pana: Jedinica indijskog starog kovanog novca.
p a n jch a slla (onaj koji se sastoji
Pet buddhistikih* zapovjedi.

od 5 kamena).

Pandava: (bijel) Ime obitelji koja se bori protiv obi

telji Kaurava* i pobjeuje ih, emu je posveen ep
Mahabharata*.
143

pandit: Znalac koji razumije i tumai stare i svete

indijske tekstove.
paramann: (parama-anu) Krajnje siuan, atom. Naj
manji dio materijalne supstancije ija se veliina kre
e izmeu 1/400 000 1/139 810 cm. Paramanu kao
sastavni dio prirode prvi spominju Sjivike* i charvake* a spominje ih jainizam*, vaiseika* itd.
param art hika: (parama-artha) koji se odnosi na vr
hovnu, duhovnu i pravu (za razliku od relativne)
egzistenciju.
parinama: razvoj, evolucija, suprotno od stvaranja,
pariad: skuptina uenih ljudi,
prabhu: gospodar.
Praj&pati: (pra-ja-pati) Gospodar raanja. U rani
jim vedskim* himnama oznaka za Puruu*, Indru*,
Savitr-a*, dok se u kasnijima javlja kao zaseban, vr
hovni bog, stvaralac svemira.
prajnja: (pra jnja = prepoznati, iznai, razumjeti) Du
hovno razumijevanje, mudrost, pravo ili transcendentno znanje.
prajnjaman: onaj koji je dostigao prajnju*, samosvjestan.
prakrti: (pra kr = proizvoditi, ispunjati) injenje pri
je ili najprije, pramaterija. U filozofiji s&mkhye* osnov iz koga se razvija cijela priroda osim purue*
(duha) a javlja se u tri osnovna modaliteta (guna*):
1. sattva*, 2. raj as* i 3. tamas*.
prana: (vjetar, dah) ivotni dah, ivot, dua.
Pr&rthan& Samaj: (drutvo onih koji se mole) Osno
vano 1867, u Bombayu. Pokret ima etiri zadatka:
borba protiv kastinskog sistema, legaliziranje udaje
udovica, stimuliranje obrazovanja ena, ukinue vjen
anja djece. Uz ove zadatke nastojali su reformirati
hinduizam* pa ih nazivaju protestantskim hinduiz
mom*.
144

p ra tity a sam u tp ad a (pali j ski: paticcasamup&dda) Uenje BUDDHE* o uvjetovanom nastajanju bia u ne
prestanom zbivanju (samsara*). Svaka je pojava re
zultat samo prethodnih faktora koji su povezani u
dvanaest-karikni lanac.
p urana: (pur=prethoditi) Ono to pripada starim
vremenima. Tekstovi relativno kasnijeg datuma, na
staju u eri neo-brahmanizma i hinduizma*. Iznose
tradicije ispriane kroz mitove i legende, prie i sim
bole. Danas postoji 18 velikih purana (maha-purana) od kojih je po 6 posveeno Brahmi*, Vinuu* i
Sivi*.

PURNA KASAPPA: Jedan od sedam velikih ria*.

p urua: (pr = iznijeti, osloboditi od) Prvotno: ovjek.
U Puruasukti (v. varna) oznaava prvo bie koje
je izvor svemira. U filozofiji samkhye* oznaava nestvoren, vjeni duh kojeg neki smatraju pasivnim a
neki pokretakim principom.
p u ru arth a (purua-artha) 1. Bilo koji objekt ljud
skog bavljenja. 2. Neki od etiri cilja ljudskog po
stojanja: a) kama*: zadovoljenje, ljubav, elja; b)
artha*: praktino djelovanje, sticanje bogatstva; c)
dharma*: izvravanje dunosti i d) moka*: kona
no osloboenje.

RADHAKRINAN SARVEPALI: (roen 1888.) Istak

nuti indijski mislilac, filozof, diplomat i dravnik. Pi
sao je prikaze i historije filozofija (Indijska filozo
fija; History of Philosophy Eastern and Western;
Contemporary Indian Philosophy), prikaze religija i
njihove obrade (The Hindu View of Life; East and
West in Religion; Religion and Society; Eastern Re
ligions and Western Thought) te prijevode s komen
tarima. Od 1962. do 1967. bio je predsjednik Indije.
Poasni je doktor nauka Zagrebakog sveuilita.
RAIDAS: (oko XV st.) Uenik RAMANANDE*, je
dan od najveih svetaca (bhagat) obnove vinuizma.
Napisao je mnogo vjerom nadahnutih, vrlo upeat
ljivih stihova.
raja: vladar, kralj.

145

rajadharma: Dharma* kralja.

RAJA RAM MOHAN ROY: (17731833.) Porijeklom
Bengalac, pokreta ili zaetnik mnogih reformi, naz
van ocem moderene Indije. 1811. ishoduje zabranu
vrenja satia*, 1828. osniva Brhmo Samdj* radi kor
jenitog reformiranja hinduizma*, reorganizator ob
razovnog sistema, prosvjetitelj, utemeljitelj neohinduizma.
rajas: Jedan od 3 gune* u filozofiji samkhye*. Ozna
ava strast i trpljenje, snagu koja aktivira i pokree
druge dvije gune*, uzrok je svega kretanja, a ima
nentan je materiji.
Rama: Najstariji sin kralja Dasarathe, kasnije sma
tran sedmim avatarom Vinua*. ivot mu je ukrat
ko opisan u III knjizi Mahabharate* a posveen mu
je ep Ramayana*.
RAMANANDA: (1360.71470.?) Vinuit, voa RAMANUJINE* sekte. Treba se potpuno predati bogu
(bhakti*), treba oboavati samo jednog boga. Bog je
dostupan svakome, bez obzira na njegovu kastinsku
pripadnost.
RAMANUJA: (1017.71137.7) Utemeljitelj visitadvaite*, otar protivnik SAMKARE*. Pie komentare
Vedanta-sutrama* (Sribhaya) i Bhagavadgiti*. Vr
hovno boanstvo (Isvara) uzrok je svih stvari. Iako
je duh osnov svega materija nije iluzija. Individualna
dua (jiva) nije identina s apsolutom ve je samo
jedan njegov, o njemu ovisan, dio (amsa). Vrhovno
boanstvo je puno ljubavi i suosjeanja pa mu se
due ne mogu odupirati. Spasenje (moka*) se ne moe
postii znanjem ve vjerom, predajom (bhakti*) bo
gu.
Rfimfiyana: Ep koji opisuje ivot Rame*, progonstvo,
put na jug, rat i pobjedu nad RSvanom (demonski
vladar Cejlona) te povratak na prijestolje. Mnogi
smatraju R&m&yanu simbolinim prikazom prodora
Arijaca* na jug.
RANADE: (18421901.) Clan pokreta Pr&rthanS Samfij*. prosvjetitelj, ekonomist, zaetnik drutvenih re
146

formi pokrajine Maharatre. Izvrio je veliki utjecaj

na progresivne drutvene, politike i religijske reiorme.
Ratrakuta:
Dekana.

(750973.)

Ime dinastije iz zapadnog

Rgveda: (rc = rije) Najvaniji od etiri vede* jer su

ostale dvije sainjene za ritualne svrhe dok je Atharvaveda* kasnijeg datuma. Veina smatra da su na
stale izmeu XV i IX st. pr. n. e. Danas 1028 himni
(sukta) postoji u 21 recinziji. Zbirka (sam hita) je
podijeljena u 8/8 ili 10 krugova (mandala). Svaka
himna zaziva jednog od 33 boga, slavei ga kao je
dinog i vrjjovnog (henoteizam) i pripisuje mu mnoga
djela. Himne se recitiraju prilikom rtvenih obreda
a recitira ih sveenik hotr.
ri: Naziv za vidovnjake, mudrace koji su otkrovenje vidjeli i prenijeli ili prenijeli u oblik dostupan
ljudima.
sabha: Sastanak poglavara seoskih savjeta u vezi pi
tanja od javnog interesa.
Saka: Ime centralno-azijskog nomadskog plemena. Sa
mostalno vladaju dijelovima Afganistana u I st. n. e.
Sakya: Pleme sa sjevero-zapada Indije kome je pri
padao BUDDHA*.
Samaveda: (saman = melodija) Sadri melodije koje
treba pjevati prilikom prinoenja rtava. Vrlo mali
broj stihova nema podlogu u rgvedi*. Mnoge invokacije upuene su somi*, Indri* i Agniju*. Sveenik
koji pjeva zove se udgatr. Samaveda je dosta bezna
ajan, no za njega su vezane vane brahmane*.
samiti: Skup svih stanovnika koji se odrava u po
sebne prilike (ratne, vjerske i si.)
SAMKARA: (788838.) SANKARACHARYA, vedantinski* m islilac s juga Indije. Komentator, bes
kompromisni monist (advaita*), samo je Brahman*
realan, a svijet pojavnosti je privid (maya*). Subjekt
koji mnotvenost i mayu* smatra realnim zbog svog
neznanja (avidya*) je podvrgnut patnji. Postoje dvi
147

je vrste znanja: apara-vidya (nie) i para-vidya (vi

e) i samo ovo drugo dovodi do osloboenja.
sim khya: (sam-khya = stavljanje zajedno, nabrajanje)
Jedan od est darsana* oko ijeg se porijekla mnogo
raspravlja. Svemir tumai iz 25 kategorija (tattva =
to ovdje, ono to jest, takvost) od kojih su osnovni
prakrti* (pramaterija) i purua* (duh). Ostale 23 ka
tegorije su nastale iz prakrtia*, dok neki smatraju da
su nastale uzajamnim djelovanjem prakrtia* i purue*.
samsara: (sam sr = ii, prolaziti kroz) Prolaenje (du
e) kroz (razne stadije), trans-migracije, preseljavanje
due. Uenje kojim je prolaenje due kroz razne obli
ke postojanja ovisno o djelima (karma*) sve dok se
ne postigne osloboenje (najee: moka*).
sanatana: Star, vjean.
sanatana dharma: Vjeni zakon koji je od boga dan.
savren i nepromjenljiv.
sangha: (zajednica) BUDDHIN* monaki red kojeg
je BUDDHA* osnovao radi irenja istine o zakonu
(dhamma, dharma*).
SANJJAYA BELATHA PUTTA (oko V st. pr. n.e.)
Nastika*, skeptik i agnostik. Nemogue je vrhovno
znanje pa mudar ovjek postie svoj mir tako da
odbacuje svako suenje i razmiljanje o stvarima. Na
pitanja o bogu i buduem ivotu odgovarao je: Ja
ne kaem ni da ni ne.
sastra (sfis=upravljati, zapovjedati) Zapovjed, ko
manda, pravilo.
sat: Ono to jest. Bitak.
sati: Obiaj da se iva udovica spaljuje na pogreb
noj lomai svoga mua. Javlja se u vedskom periodu
a naroito se prakticira u srednjovjekovnom hindu
izmu*. Van zakona je tek od XIX st. Mnogi smatra
ju da je ovaj obiaj nearijskog porijekla.
satkaryavada: (sat-kfkrya-v&da) Uenje samkhye* po
kome nita ne postoji bez svog uzroka, neto ne mo
148

e nastati iz niega. Sve to jest nastalo je iz prakr

tia*.
sattva: Dobrota, jedan od 3 gune* u filozofiji samkhye*. Inherentan je istoi i sjaju, izjednaen s real
nou i inteligencijom, snaga koja iluminira.
sautrantika: Druga osnovna sekta hinnayanskog*
buddhizma* koja se oslanja na Sutta-pitaku. Smatra
ju da sutte (samskrtski: sutra) imaju svoju svrhu
(anta). ovjek nema neposredan opaaj objektivne
prirode ve o njoj zakljuuje. Ne priznaju boga ve
smatraju da je svaki pojedinac koji je uo zakon
(dhamma) postao slua (sravaka) i time postao odgo
voran za svoj put izbavljenja.
SAYANA: (XIV st.) Slavni komentator veda* (sam hita i brahmana*) kome je pripisano autorsvo djela iz
gramatike i prava. Brat je MADHAVI*, potie iz kra
ljevstva Vijaya-nagara (centralni Dekan).
S E N A : (XV st.) Uenik i sljedbenik RAMANANDE*,
djelovao je u pokrajini Maratha. O njemu kao udo
tvorcu postoje mnoge legende i fantastine prie.

Sikhi: pripadnici sekte vjerskog reformatora GURU

NANAKA* (XVI st.). Traili su istinu koja je u po
zadini svih religija, pa su imali nesektaki karak
ter. Odbacuju vede* i samskrtski kao sveti jezik,
tvrde da postoji samo jedan bog.
Siva: Indijsko boanstvo kasnijeg datuma. U hinduis
tikom* trojstvu (Brahma*, Vinu* i Siva) predstav
lja silu razaranja. Slavi se u mnogim kultovima, ima
1008 imena, vrhovni je bog sivaizma (saivaizm a).
skandha: (skandh = sakupljati) Naziv za prolazna, mo
mentalna stanja.
soma: Biljka koja je prvotno rasla u nebu Indre*.
Dobiva znaaj boanstva jer je istoimena tekuina
(sok iz biljke) svemogua, ovjekovjeujua, ona ko
ja daje besmrtnost. Pretpostavlja se da je pie bilo
intoksimantno pa su ga sveenici, prije poetka rtve
nog obreda, upotrebljavali radi prosvjeti jenja. U
vedskom periodu postojao je dosta razgranat sistem
rtvi somi.
149

sopstvo: Pojam kojim prevodimo atman*.

sruti: (sru = uti) Ono to je uno. Objavljenje koje
su uli rii* a koje uvaju brahmani*. Suprotno od
smrti (sjeanje, dozivanje u sjeanje). Prvotno obu
hvaa himne veda* (mantre*) zatim se iri na ritu
alne tekstove (brahmane*), aranyake i upaniade*.
sudra: Pripadnk zadnje po redu od etiri osnovne ka
ste, nastali iz nogu Purue*. Stidre su prvenstveno
nearijci, obavljaju najgrublje poslove.
sunya: Praznina, ispraznost u NAGARJUNE je kraj
nji osnov egzistencije to je razraeno u sunyavadi.
(uenje o ispraznosti)
sutra: (nit, preda, crta, konopac) Kratka, saeta aforizmika izreka.
svabh&va: (svoje nastajanje, vlastita transformacija)
Vlastito stanje bivstvovanja, priroda.
svabhavavada: Uenje po kojem se je svemir razvio
spontanim djelovanjem svojih supstanci pomou nji
hovih inherentnih osobina.
svadharma: Svoja (vlastita) dharma*. Svoja du
nost, tumaena je na razne naine (npr. u Bhagavadgiti* znai kastinsku dunost, kod Gandhija* zna
i svoju vjeru).
Svctaketu: Sin ria* Uddalake* kome otac (u Chandogya-upaniadi*) izlae uenje o pravom sopstvu*.
Svetdsvatara-upanlad: Mlaa upaniada* u stihovi
ma, pripada crnom Yajurvedi*.
SWAMI DAYANANDA SARASVATI: (18241883.)
Obnovitelj vedizma, zastupa povratak vedama* ko
je smatra potpunim, ovjeku dovoljnim, savrenim,
vjenim i boanskim. Vedska religija je monoteisti
ka a 33 boga su samo imena koja opisuju prirodu bes
krajnog Boga. Sintetizira advaitu* i samkhyu: postoje
3 principa purua* (kao univerzalna dua), prakrti* (kao prvotna supstanca) i Bog koji je vrhovni
i od koga sve ovisi. Osuuje hinduizam* i njegovu
idolatriju. Osniva Arya Samfij* ije je temeljne prin
150

cipe iznio u knjizi Manifest istine (Satyartha prakasa). U pristupu indijskoj tradiciji zastupa nagla
eni indocentristiki stav.
SWAMI VIVEKANANDA: (18631902.) Clan pokre
ta Brahmo Samaj*, uenik RAMAKRSNE. 1893. na
konferenciji religija u Cikagu prikazuje krajnje ide
alizirani hinduizam* te ostavlja dubok utisak. Zastu
pa suvremenu vedantu* u njenom univerzalnom as
pektu: hinduizam* je majka svih religija, pa ak i
sumnji, nevjerovanja, ateizma, agnosticizma. ovje
ka je smatrao boanstvom na zemlji.
s y a d -a sti:

Moda jest, oblik tvrdnje prema teoriji

syadvada*.
syad vad a: U jainizmu* uenje o moe-biti. Znanje

nije izvjesno ve relativno, ono ovisi o stajalitu (naya) subjekta. Stoga nije ispravno kategoriki tvrditi
ve treba upotrebljavati izraz moda (syad).
sy a n n a sti: (syad-na-asti) Moda nije, oblik negiranja
prema teoriji syadvada*.

TAGORE RABINDRANATH (18611941.) Bengalski

pjesnik i humanist, dobitnik Nobelove nagrade za knji
evnost (1913. g.) Studira upaniade*, buddhizam* i
stare tekstove, dolazi do monoteizma: bog je jedan,
kako god ga zvali, a ovjek je njegov dio, fragment.
Gorljivi je zagovornik humanizma i internacionaliz
ma.
T atttiriy a -u p a n isa d : Starija upaniada*, pripada cr
nom Yajurvedi*. Opisuje Brahman* kao isto blaen
stvo (ananda*) koji se stoga ne moe do-misliti ni
rijeima izraziti.
tam as: Jedan od tri gune*. Oznaava tamu koja je

inherentna materiji, osnovno obiljeje je mirovanje.

tan m atra: Prvi stupanj manifestacije dravye (sup

stancija, oblik univerzalne energije), mogue ga je

doivjeti i spoznati. Definiran je kao peterostruk: bit
zvuka (sabda), dodira (sparsa), oblika (rupa), okusa
(rasa) i dodira (gandha).
151

tat tvam asi: (to ti jesi) Reenica iz Chandogya-upaniade kojom otac Uddalaka* objanjava sinu Svetaketi* ta je Brahman*.
TILAK: (18561920.) Clan Prarthana Samaja*, hin
duistiki fanatik, ogoreni nacionalist, nazvan otac
indijskih nemira koji je tumaio da se za refor
me treba izboriti odlunom akcijom a ne rijeima i
rezolucijama.
tri svijeta: Zemlja, meuprostor i nebo. Kasnije: nii
svijet, zemlja i nebo.
TUKARAM: (16071649.) Marathijski vjerski pisac.
Uenje je dobivao od svetaca kroz san. Mnoge su mu
himne posveene Krni* a karakterizira ih jednostav
na ali duboka vjera.
tnriya: etvrto (stanje svijesti). Cisto transcenden
talno, neopisivo intuiciono stanje svijesti koje nije ni
san, ni java, ni svjesnost ni nesvjesnost.
Uddalaka: Ri*, autor vedskih ritualnih i obrednih
spisa, otac ria* Svetakete*.
upaniada: Mnogoznana rije, mnogi je izvode iz
upa-ni-sad = sjediti do (nogu uitelja). Upaniade, ko
je nastaju u znaku pobune protiv brahmanizma* prvi
su pokuaj filozofskog objanjavanja kozmosa i o
vjeka te njihovog meusobnog odnosa. Nisu jedin
stveno djelo ve sadre mnoga uenja. Slue kao pod
loga gotovo cjelokupnoj indijskoj misli, bilo kroz os
novne ideje i terminologiju, bilo kao podloga za ko
mentare na kojima se grade mnogi indijski sistemi.
Najrazvijenija je vedanta* koja je u nekoliko prava
ca razvila uenje poistovjeeni a atmana* i Brahma
na*. Najstarije upaniade nastale su u otprilike VIII
st. pr. n.e. (neki smatraju paralelno sa buddhizmom*),
no nastaju skoro do danas. Broj varira prema raz
nim autorima: od 108 vanih 12 do 15 su najstarije i
najvanije.
vaibhalka: Jedna od dvije glavne struje hinnayanskog* buddhizma*. Ime dobivaju po slaganju s dje
lom VaibhSa, komentarom Abhidhammi (izlaga
nje uenja o trenutanosti). Glavna sekta je sarvfis152

tivada (sarva-asti-vada: uenje da sve jest). Zbog

(vrem enskog) kontinuiteta u sadanjem postoji i pro
lo i budue. Znanje je svijest o objektu, a vanjski
je materijalni svijet realan onoliko koliko je dos
tupan iskustvu.
v a iseik a : (visea = razlikovanje, specifinost) Jedan
od est darsana* utemeljen Vaiseika-sutrama od KA
NADE*. Tumai stvarnost pomou est kategorija (padartha) od kojih je osnovna supstancija (dravya)
koja se dijeli u dvije grupe: materijalnu (paramanu*) i nematerijalnu. Peta kategorija je visea, ono
po emu se unutar iste grupe jedan lan razlikuje
cd drugoga. Mnogi smatraju da je prvobitno ateisti
ki sistema te da je Paramatman (vrhovna dua) kas
nije umetnut.

vaisya: Pripadnik tree od etiri osnovne kaste (varna*) kojoj je zadaa proizvodnja, obrt, zemljoradnja
itd. Prema Puruasukti nastali su iz bedra Purue*.
VALLABHACHARYA: (14791531.) Mislilac s juga
Indije, smatra da SAMKARINA* advita* nije prava
ve samo jedan njen oblik, sam nedualizam (keval-advaita) sve dotle dok ovisi o iluziji (maya*). Svoj
je nedualizam nazivao istim (suddhadvaita). Sma
tra da je najvie boanstvo personificirano u Krni*
pa su ga njegovi sljedbenici smatrali inkarnacijom
tog boanstva.
varna: (omota, izvanjskost, oblik, boja) Prvobitna
kastinska podjela vrila se na osnovu boje tj. porije
kla te su postojale dvije varne: Arijci (arya = plem enit) i ne-Arijci (an-arya = neplemenit). Razvojem
drutva i stvaranjem novih zanimanja oformljene su
etiri glavne kaste koje spominje Puruasukta (RV
X. 90.); Kaste 1. brahmana*, 2. katriya*, 3. vaisya* i 4.
sudra*. Kasta postaje hereditarna pa tako samo ro
enje tj. porijeklo a ne kvalitete odreuje i uvjetuje
mjesto, zanimanje i ulogu ovjeka u drutvu. Kaste su
bile strogo hijerarhizirane a meusobno mijeanje
strogo zabranjeno. Tokom vremena, to zbog medukastinskog mijeanja, to zbog specijalizacije poslova
i zanimanja, razvilo se preko 3000 raznih kasta. Da
153

nas je kastinski sistem van zakona, no nije mogue

odjednom prekinuti s 3000 godina starom podjelom
ljudi.
varnasrama (varna-asrama) Studiji ivota (asrama*)
koji vrijede za pojedine kaste; takoer oznaava dje
ljivost drutva na kaste.
arnavyavastha: Kastinski sistem, institucija kaste.
V arana: Boanstvo indo-evropskog porijekla, perso
nifikacija neba. Bio je bog pravde, uvar rte (zakon
poretka), sudac, onaj koji kanjava i oprata. Nje
gov karakter daleko prevazilazi sve vedske bogove.
U kasnijem vedskom razdoblju potiskuje ga Indra*,
eminentno ratniko boanstvo.
eda: (vid = znati) Znanje. Prvobitni, uglavnom koz-

moloki, tekstovi Arijaca*. Indijska tradicija smatra

da nisu ljudskog porijekla (aparueya) ve su ih u
li (sru) rii* pa su ih objavili (sruti*). Obino se upo
trebljava u uem znaenju koje obuhvaa 4 zbirke
(sam hit) himni: 1. Rgveda*, 2. Yajurveda*. 3. Sama
veda* i 4. Atharvaveda*. U svom irem znaenju obuh
vaa: 1. mantre* rasporeene u 4 samhite, 2. brahma
ne*, 3. Sranyake (umska razmatranja, kasniji dodaci
br&hmanama*) i 4. upaniade* (kasniji dodaci aranyakama). U odnosu na vedu cijela se indijska tradicija
moe podijeliti u dvije velike klase: a) stika (afirmator). onaj koji priznaje autoritet veda kao sruti* i b)
nastika*, onaj koji odbacuje autoritet veda.
ved&nta: (veda-anta = kraj veda*) 1. Naziv za zaklju
ni dio veda*, za upaniade*; 2. Jedan od est darsana*. Tumai velike izreke (mahfiv&kya) veda* i upa
niada* u monistikom i panteistikom duhu: samo
je Brahman* prava realnost. Neznanje (avidya. ajnjana) te apsolutne realnosti (Brahman*) dri sub
jekt u patnji i neprestanom krugu roenja (samsfira*). Put izbavljenja je u identifikaciji individual
ne due (jiv&tman) i vrhovne due (paramfitman).
Ved&nta iji je zaetnik BADARAYANA* razvija se
u tri pravca: 1. advaita*, 2. visit&dvaita* i 3. dvai
ta*.

154

Vedanta-sutra, Brahma-sutra: Djelo koje se pripisuje

BADARAYANI* u kojem su upaniade* interpretira
ne strogo monistiki i panteistiki s pretenzijom da
se iznesu i objasne najdublje istine.
vedantinac: Pripadnik vedante.*.
vidaiha: Skup, skuptina.
vidya: U veini sistema oznaava znanje vjenog (na
suprot vremenskog) te tako omoguuje izbavljanje iz
mora samsare*.
vihara: Prvotno prostorija za sastajanje buddhisti
kih redovnika oko koje se nalaze prostorije za me
ditaciju. Kasnije ime za manastir, hram.
visitadvaita: (vi s i = dijeliti, razlikovati) K valifici
rani, ogranieni, uvjetni monizam prema kojem je in
dividualna dua (jiva) samo dio (amsa) Najviega,
a nije identina s njim. Iako ovisna o njemu, indi
vidualna dua ima svoj vlastiti identitet. Ovo je
uenje razvio RAMANUJA*.
Vinu: Jedan od glavnih bogova hinduistikog* pan
teona. Mnogi smatraju da je nearijskog porijekla. U
hinduistikom trojstvu predstavlja silu koja odrava
svijet. Na svijetu se pojavljuje u raznim utjelovlje
njima (avatara*). Vrhovno je boansko vinuizma
(vainaizma).
Visvakarman: (visva kr = sve initi) Onaj koji sve
stvara, sve ini. Ime rgvedskog* graditelja svemira
koji je esto identificiran s Prajapatijem*. Postaje bog
gradnje i umjetnosti. Prema puranama* postaje isho
dite mnogih mjeanih kasta.
vyavaharika: (vi-ava-hara) Koji se odnosi na rela
tivnu i praktinu (suprotno od idealne) egzistencije,
yadrccha: Samovolja, spontanost, sluaj,
yadrcchavada: Uenje o spontanosti, sluajnosti po
kojem se stvari i dogaaji odvijaju sluajno, sponta
no, bez predodreenosti.
Yajurveda: (yajus = rtva, rtvena molitva ili formu
la) Razliit od Rgvede* po vremenu nastanka i izlo
enim idejama: nastaje u periodu brahmanizma* kada
155

-rtva postaje (osnovna) vrhovna kozmika sila kojoj

su podloni ak i bogovi. Sadri rtvene formule i
pravila. Danas postoje dvije zbirke koje sadre goto
vo isti materijal ali drugaije poredan, tzv. crni
(stariji i mraniji) i bijeli (mlai i svjetliji) Yajurveda.
Yama: U vedama* bog smrti kod koga borave due
umrlih.
yoga: (yuj = upregnuti) Sprega, napor. Jedan od est
darsana*, izloen u PATANJJALIJEVIM Yoga-sutrama (oko II st. pr. n.e.). Cilj joj je osloboenje
(mukti) od ovosvjetskih patnji: subjekt se mora os
loboditi neznanja i strasti postepenom izolacijom os
jetila i njegovanju istog duha ili sjedinjenjem s apsolutom. Glavni oblici su karma yoga (djelovanje),
bhakti yoga (oboavanje), mantra yoga (recitiranje
stihova), loya yoga (aktiviranje supstilnih centara u
tijelu), hatha yoga (fiziko-tjelesna kultura) i raja-yoga (duhovna kultura).
yogachara: Jedna od kola mahayanskog* buddhizma*
koja se zasniva na ostvarenju buddhistikih ciljeva
pomou yoge*. Bazirana je na uenju subjektivnog
idealizma (vijnjanavada) koji je blizak vedanti*. Os
novna teza je da su pojave zabluda jer nita ne pos
toji izvan misli. Ova kola je kasnije prihvatila tantrizam.
yoni: (yu== ujediniti, privezati, ujarmiti) enski spol
ni organ, u samskrtskoj knjievnosti tretirana kao
sveto podruje.
zamind&r: Naziv za sakupljae poreza kome je seljak,
prema dokumentu Diwfini of Bengal iz 1765. g. pla
ao fiksnu najamninu (oko 1/3 prihoda), a ovaj opet
3/10 od toga slao dravi. Kasnije: zemljoposjednik.
G. F.

156

POGOVOR
In d ijsk a m isao p red m et je dvovrsnog in tere
sa: filozofskog i indolokog koji se, u k ra jn jo j
liniji, u n jo j u k rta ju . I filozofsko prouavanje
in d ijsk e m isli i sam a indologija kao znanost kod
nas su vrlo m ladi. Jednako tako je i sa stru
nom litera tu ro m s tog p o d ru ja. Do sada, na
naem jeziku postoje sam o tri cjelovitija p re
gleda in d ijske m isli: edom ir V eljai, Filozo
fija istonih naroda, I dio, Filozofska h re sto
m a tija X I (M atica H rvatska, Zagreb 1958.); Sarvepali R ad hakrinan: Indijska filozofija III
(N olit, B eograd 1964.5.); o b rad a pojm ova in
d ijsk e filozofije od e d o m ira V eljaia u Filozo
fijsk o m rjeniku (M atica H rvatska, Zagreb
1965.).
Ovaj rad K. D am odarana* zasluuje, po m om
m iljenju, da se objavi iz, uglavnom , dva razloga:
* K. Damodaran roen je 1912. g. na jugu Indije.
U ranoj je mladosti sljedbenik Viveknande, zatim
Gandhija i Nehrua a kasnije postaje marksist. Bio je
vrlo aktivan u borbi za osloboenje Indije. Kao lan
Komunistike Partije Indije (od 1935. g.) izabran je u
157

da jo jednim (iako volum no malim) djelom obogatim o napore pribliavanja indijskoj k u ltu r
noj batini ali i da prikaem o jedan, za Indiju,
novi nain pro m a tran ja vlastite kulturne batine.
O dm ah treb a napom enuti da D am odaran nije ni
profesionalni filozof ni profesionalni indolog, nje
gova djela nem aju ni usko filozofskih ni usko indolokih pretenzija. On pokuava u m arksisti
kom duhu rasvijetliti zbivanja u Indiji i tim e da
ti nove poticaje prouavanju indijske historije.
Stoga se isprepliu h istorija, povijest kulture,
knjievnosti i filozofije, elem enti sociologije kako
bi se dobio to potpuniji uvid u onu historijsku
tak u i klim u u kojoj se zbivaju odreeni doga
aji, n asta ju odreeni kulturni spomenici. Ova
kav p ristu p , pogotovo m eu indijskim autorim a
(osim, eventualno, Nehrua) potpuno je nov i mo
e, u dosad m nogobrojne i esto obim ne pregle
de indijske misli i kulture uope, unijeti svjei
ne. No D am odaran u svojim razm iljanjim a pos
tu p a shem atski kada, ponekad, iz odreene so
cijalne baze k ulturnu djelatnost p rom atra samo

Sve-indijski Komitet 1939. g. Bio je sekretar Keralsko-Pradekog Kongresnog Komiteta 193940. g. Za vri
jeme borbe za nezavisnost proveo je vie od deset go
dina u zatvorima.
Napisao je preko tridesetak knjiga i stotinjak la
naka na malay&lamskom jeziku. Zapaeni su mu
radovi s podruja ekonomije, politike, historije i filo
zofije. Trinaest je godina bio urednik malay&lamskog
tjednika Navayugam te jedan od organizatora Po
kreta naprednih pisaca. Poslanik je u Parlamentu i
jedan od vodeih lanova Indijskog udruenja na
prednih pisaca.
Od djela na engleskom jeziku spominjemo Indian
Thought a Critical Survey (1967. g.) i ovo koje
objavljujemo u prijevodu, nastalo 1968. g.
158

kao nadgradnju i tim e je znatno osirom auje i

ograniava.
Ve sam naslov ukazuje da je ovaj tek st vie
esej nego cjeloviti, sistem atski prikaz indijske
misli. Na ovolikom p ro sto ru nem ogue je p rik a
zati sve one detalje, puteve i uope elem ente ko
ji ine p o jedini m isaoni sistem i i u p u ta ti se u
su p tiln e analize i rasprave. Zato D am odaran po
k atk ad m oda izgleda nedovoljno arg u m en tiran
a m oda i nerazum ljiv kada neke teze (koje, vjerovatno, sm atra dovoljno poznatim ) kategoriki
u p o treb ljav a bez posebnog obrazloenja. Da je
D am odaran ovaj te k st pisao za poznavaoce in
d ijsk e k u ltu re ukazuje i autorova u p o tre b a in
d ijsk ih term ina bez prevoenja ili nekog o b ja
n je n ja. Stoga je, na k ra ju knjige, sainjen orijentacio n i, pom oni rjenik.
Pregledi indijske m isli obino ne d opiru do
an an ih dana. No D am odaran ne sam o da p ri
kazuje suvrem ena zbivanja, ve p rem a njim a
im a o tvoren i kritiki stav. ak bism o mogli
rei da veliki dio njegovih m isli, pa shodno lom e
i p reo k u p acija, je st indijski ovjek danas: soci
jaln o , ekonom ski, kulturno. Zato je esto prisu
tan p roblem povijesnog k ontinuiteta, veza juer-sutra, p itan je kako se nastaviti a da se bude b it
no nov i ovjean.
V jerujem o da e ovaj rad K. D am odarana po
sluiti i rasv ijetliti neke m om ente indijske kultu
re i tak o po ta k n u ti itaoce na d aljn ja razm ilja-

159

PRAXIS DEPNO IZDANJE

DOSAD OBJAVLJENI BROJEVI:
1. B. B o n jak , M. kvorc: M arksist i kranin
2-3. D ijalek tik a oslob o en ja
4-5. I. Kuvai: O bilje i n a silje
6. M. Kangrga: R azm iljan ja o etici
7-8. M. D am njanovi: E stetik a i razoaranje
9. D. Grli: C ontra d ogm aticos
10-11. G. Petrovi: emu Praxis
12. K. D am odaran: ovjek i d ru tvo u Ind ij
skoj m isli

DEPNO IZDANJE PRAXIS izlazi trom jese

no. P ojedini broj s to ji 18,00 ND, dvobroj 32
N D, g o d in ja p retp lata 56 ND.
JUGOSLAVENSKO IZDANJE PRAXIS izlazi
d v o m jesen o. P ojed in i broj s to ji 15 N D, dvo
broj 30 N D , g od in ja p retp lata 56 ND.
PRETPLATA se u p lau je ekovn om u platn i
co m na iro - raun asop isa Praxis broj
301-8-1086.
ZA NARUDBE, INFORMACIJE I REKLAMA
CIJE treba se ob ratiti n a adresu: A dm inistra
cija a so p isa PRAXIS, F ilozofsk i fak ultet, Za
greb, ure S alaja 3.