Naslov izvornika

PETAR USPENSKI

PREDAVANJA
IZ
KOZMOLOGIJE
S ruskog prevela
MIRJANA GRBI

Urednik
VLADIMIR MEDENICA

Beograd, 2007

Predavanja iz kozmologije
Ovdje objavljeni tekstovi uzeti su iz rukopisa Petra D.
Uspenskog, koje je koristio na predavanjima. Ti se tekstovi
sada nalaze u knjinici Yale sveuilita u Sjedinjenim
Amerikim Dravama.
Prava tri predavanja, predstavljena u vidu rukopisa,
posjeduju karakteristinu osobnost knjiga Uspenskog: svaka
glava poinje lakonski izloenim i jasnim planom.
Meutim, posljednja tri predavanja u rukopisu, pod
naslovom etvrto predavanje, takav plan nemaju. Ali na
osnovi iskustva onih koji su sluali ta predavanja poznato je
da su ona odrana kao posljednja tri predavanja. Upravo u
tom obliku se onda sada nude itatelju zajedno s kratkim
planovima izlaganja.
U prilogu se objavljuje esto predavanje iz kozmologije,
koje nije ulo u tekst engleskog izdanja knjige Psihologija
mogue evolucije ovjeanstva (P.D. Ouspenski, Psyhology of
the Possible Evolution of Mankind, Routledge & Kegan Poul
Ltd, London, 1957) na osnovu koga je Duica Milojkovi
uradila prijevod na srpski jezik 1997. godine (P.D. Ouspenski,
Psihologija mogue evolucije ovjeanstva (Uvod u uenje
Gurijeva) OPUS, Beograd).

PRVO PREDAVANJE
ovjek i svemir
Fundamentalni zakon svemira. Zakon tri principa, ili tri sile
Nunost triju sila za nastanak pojave. Trea sila. Zato ne
vidimo treu silu? Tri sile u drevnim uenjima. Stvaranje
svijeta voljom Apsolutnog. Lanac svjetova, ili zrak stvaranja.
Broj zakona u svakom od svjetova.
Svaki filozofski sistem i svaki istraiva, koji ozbiljno
razmilja, u odreenoj fazo rada ili razvoja dolazi do zakljuka
da je ovjeka nemogue izuavati bez izuavanja svemira, ba
kao to je nemogue izuavati svemir bez izuavanja ovjeka.
ovjek je slika svijeta. Njega su stvorili isti zakoni koji su
stvorili svijet u cjelini. Kada saznaje i poima sebe, ovjek
saznaje i poima cijeli svijet sve zakone koji stvaraju svijet i
upravljaju njime. Istovremeno, izuavajui svijet i zakone koji
njime upravljaju, on saznaje i poima zakone koji rukovode
samim ovjekom. Zato treba istaknuti da je neke zakone lake
razumjeti i usvojiti, zahvaljujui izuavanju objektivnog svijeta,
dok se drugi mogu razumjeti samo izuavanjem sebe. Prema
tome, izuavanje svijeta se treba odvijati paralelno s
izuavanjem ovjeka i tada e jedno pomagati drugom.
U vezi s pojmom svijet treba od samog poetka naglasiti
da postoje mnogi svjetovi i da mi ne ivimo u jednom svijetu,
ve u nekoliko. To nije lako prihvatiti, stoga to se u obinom
jeziku rije svijet, upotrebljava u jednini. Oblik mnoine
svjetovi, upotrebljava se samo da bi se naglasila ista misao ili
izrazila ideja o raznim svjetovima koji postoje paralelno. U
naem jeziku nema ideje svjetova koji se proimaju jedan u
drugom. Pa ipak, ideja da ivimo u razliitim svjetovima

oznaava upravo svjetove koji se nalaze jedan u drugom, a s

kojima se mi nalazimo u razliitim odnosima.
Ako elimo odgovoriti na pitanje to je svijet ili to su
svjetovi u kojima ivimo, najprije se trebamo zapitati to
nazivamo nama najbliim svijetom, svijetom za nas u
najneposrednijem smislu.
Definitivno trebamo odgovoriti da naziv svijet dajemo
svijetu ljudi, ovjeanstvu, iji smo i sami dio. Ali u isto vrijeme
ovjeanstvo je nerazdvojivi dio organskog ivota na zemlji,
dakle, pravilnije bi bilo rei da nam je najblii svijet organski
ivot na Zemlji, svijet ljudi, ivotinja i biljaka.
Ali organski ivot je takoer smjeten u drugi svijet. to je
u tom sluaju, svijet za organski ivot?
Na to moemo rei da organski ivot na naoj planeti
predstavlja sama planeta Zemlja.
Ali i Zemlja se nalazi u jednom od svjetova. to je onda taj
svijet za Zemlju?
Svijet za Zemlju je svijet planeta Sunevog sistema, iji je
dio i ona sama.
A to bi bio svijet za sve planete zajedno? Razumije se,
Sunce, ili podruje pod njegovim utjecajem. Sunev sistem, iji
su dio same planete.
Za Sunce, pak, svijet je na svijet zvijezda ili Mlijeni put.
Zatim, s astronomskog stajalita, moe se pretpostaviti
postojanje svjetova, koji se nalaze na ogromnom udaljenostima
jedni od drugih, u prostoru svih svjetova. Dakle, svi svjetovi
zajedno predstavljaju svijet za Mlijeni put.
Odmah zatim, preavi ve na filozofske zakljuke, moemo
rei da svi svjetovi trebaju initi nama nekakvu nedokuivu i
nepoznatu Cjelinu ili Jedinstvo, ili Sve moemo nazvati
Apsolutnim ili Nezavisnim, zato to ono, ukljuujui i sebe sve,
ni od ega ne zavisi. To je svijet za sve svjetove. S logike
toke gledanja, izvjesno se takvo stanje stvari moe zamisliti, u
kome Sve ini jedinstvenu Cjelinu. Takva Cjelina je, naravno,
Apsolutno, a to znai Nezavisno, zato to je Sve beskonano i
nedjeljivo. Apsolutno predstavlja takvo stanje stvari u kome
Sve oblikuje jedinstvenu cjelinu to je neto poput prvobitnog

stanja stvari, iz koga se putem dijeljenja i modifikacije nastaju

razlike u pojavama koje vidimo.
ovjek ivi u svim svjetovima, ali na razne naine (vidi crte
1).

Crte 1.
Svjetovi u kojima ivi ovjek

To znai da se ovjek nalazi pod utjecajem svog

neposrednog i najblieg svijeta, iji dio i sam predstavlja. Ali na
ovjeka djeluju i udaljeniji svjetovi, i to kako neposredno, tako
i preko drugih, meusvijetova. Ali njihov utjecaj smanjuje se
proporcionalno udaljenosti ili porastu razlika izmeu njih i
ovjeka. Kao to e se kasnije vidjeti, do ovjeka ne dopire
direktan utjecaj Apsolutnog. Ipak, utjecaj svijeta koji slijedi za
Apsolutnim i utjecaj zvijezda, Sunca i planeta sasvim su
oigledni u ovjekovom ivotu iako su mnogi od njih, naravno,
znanosti nepoznati.
Prije nego to prijeemo na razmatranje ovih pojava, vratit
emo se fundamentalnom zakonu, koji stvara ove pojave u svoj
njihovoj raznolikosti ili jedinstvu svih svjetova.
To je zakon tri principa, ili tri sile. Svaki fenomen, ma
kakvih razmjera bio i u ma kakvom svijetu se manifestirao,
molekularni ili kozmiki, uvijek je rezultat kombinacija ili
susreta tri razliite ili suprotne sile. Suvremena misao shvaa
neophodnost dviju sila za nastanak fenomena: sila i
protudjelovanje, pozitivan i negativan magnetizam, pozitivan i
negativan elektricitet, muke i enske stanice, i tako dalje. Ali
ak niti dvije takve sile ne vide se uvijek i ne vide se svugdje.
O treoj, pak, sili, pitanje nikada nije postavljeno, a ako je i
postavljeno, jedva da ga je tko uo.
U skladu s pravim, tonim ili objektivnim znanjem, jedna ili
dvije sile nikada nee proizvesti pojavu. Prisustvo tri sile je
neophodno, jer samo pomou tree sile prve dvije mogu biti u
stanju da u ovom ili onom podruju stvore ono to moe biti
nazvano pojavom.
Uenje o tri sile je korijen svih drevnih sistema. Prva sila
naziva se aktivnom ili pozitivnom; druga pasivnom ili
negativnom; trea neutralizirajuom. Ali to su samo nazivi,
kako su u stvarnosti sve ove tri sile podjednako aktivne tako se
tek u toki svog susreta pokazuju kao aktivna, pasivna i
neutralna, tj., samo u odnosu jedna prema drugoj u
odreenom trenutku. Prve dvije sile su nam vie ili manje
poznate, trea sila, pak, ponekad moe biti otkrivena kako u
toki dodira sila, tako i u posrednikoj funkciji ili rezultatu. Ali,

generalno i u veini, trea sila nije ba dostupna za direktno

uoavanje i razumijevanje. Uzrok tome treba traiti u
funkcionalnim ogranienjima obine psihike aktivnosti i u
osnovnim kategorijama naeg opaanja svijeta fenomena, to
jest, u naem osjeanju prostora i vremena, koje je posljedica
tih ogranienja.
Ljudi nisu u stanju da u prostoru uoe etvrtu dimenziju.
Ipak, prouavajui sebe, ispoljavanje svojih misli, svijesti,
svoju aktivnost, navike, elje i sl., ovjek moe nauiti
promatrati i vidjeti djelovanje tih triju sila. Idemo, na primjer,
zamisliti da ovjek eli raditi na sebi kako bi promijenio neke
crte svog karaktera te postigao vii nivo bia. Njegova elja,
inicijativa je aktivna sila. A inertnost njegovog psihikog
ivota sa tenjama suprotnim njegovoj pobudi je pasivna ili
negativna sila. Te dvije sile ili uravnoteavaju jedna drugu, ili
jedna od njih pobjeuje drugu, ali je istovremeno ta sila
previe slaba za nekakvo daljnje djelovanje. U tom sluaju,
dvije e se sile, apsorbirajui jedna drugu, vrtjeti jedna oko
druge bez ikakvog rezultata. ovjek moe osjeati elju i
inicijativu, ali cjelokupnu tu inicijativu apsorbira borba sa
ovjekovom tromou i zaostalou ivota, te mu zato nita ne
preostaje za cilj, za kojim osjea poticaj. I tako e biti sve dok
se ne pojavi trea sila, recimo, u obliku novog znanja, koja e
trenutano demonstrirati prednosti, mogue rezultate ili
nunost rada na sebi, odravajui na taj nain i pojaavajui
prvu inicijativu. Oslanjajui se na pomo tree sile inicijativa
pobjeuje silu inercije i u ovjeku se pojavljuje energija za
kretanjem u eljenom smjeru.
Primjeri djelovanja triju sila u trenutku pojave tree sile
mogu se nai u svim manifestacijama psihikog ivota, u svim
fenomenima ivota ljudskih drutava i ovjeanstva u cjelini, u
svim pojavama prirode koja nas okruuje.
Ali za poetak je dovoljno utvrditi opi princip: svaki
fenomen, bilo kakvih razmjera, neizbjeno predstavlja
ispoljavanje triju sila; jedna ili dvije sile ne mogu vriti utjecaj,
i ako u neemu vidimo zadravanje, beskrajno kolebanje bez
ijednog pomaka s mjesta, moemo rei da u tom sluaju

nedostaje trea sila. Kad nastojimo shvatiti ovu misao, pri tome
ne smijemo zaboravljati da ljudi nisu u stanju vidjeti pojave
kao izraz triju sila, zato to je nemogue vidjeti objektivan
svijet u subjektivnom stanju svijesti. U fenomenalnom svijetu,
vidimo subjektivno, u pojavama vidimo djelovanje samo jedne
ili dviju sila. Kada bismo u svakoj pojavi mogli pronai
djelovanje tri sile, vidjeli bismo svijet onakvim kakav on jeste,
tj., stvari po sebi; ali ovdje treba imati na umu da pojava, koja
izgleda jednostavna, moe u stvari, da bude vrlo sloena, tj.,
moe biti rezultat vrlo sloene kombinacije trijada. Ali mi
znamo kako ne moemo vidjeti svijet onakvim kakav on jest.
To bi nam trebalo pomoi pri razumijevanju zato ne
uspijevamo vidjeti treu silu. Trea sila pripada stvarnom
svijetu. A svijet koji mi vidimo, subjektivni ili svijet fenomena,
posjeduje samo relativnu realnost i u svakom sluaju izgleda
nedovren, s obzirom da mi vidimo samo njegov dio.
Ali vraajui se svijetu u kojem ivimo, sada moemo rei
da u Apsolutnom, kao i sada, djeluju tri sile: aktivna, pasivna i
neutralizirajua. Meutim, zbog same prirode Apsolutnog sve
one predstavljaju u njemu jednu cjelinu, i te tri sile takoer
ine jedinstvenu cjelinu. tovie, oblikujui jednu nezavisnu
cjelinu, tri sile imaju potpunu i slobodnu volju, punu svijest,
potpuno razumijevanje sebe i svijeta onoga to one izvravaju.
Ideja o jedinstvu tri sile u Apsolutnom ini osnovu mnogih
drevnih uenja: o jedinstvenoj i nedjeljivoj volji. Trojici, o
Trimurti Brahma, Vinu, iva, itd.
Tri sile apsolutnog, koje ine jedinstvenu cjelinu, dijele se u
sjedinjenju prema vlastitoj volji i vlastitoj odluci; u tokama
spajanja one proizvode fenomene ili svjetove. Ti svjetovi,
stvoreni voljom Apsolutnog, u potpunosti zavise od njegove
volje, u svemu to se tie njihove vlastite egzistencije. U
svakom od tih svjetova djeluju tri sile (vidjeti crte 2).

Crte 2.
Zakon tri sile.
Svijet
1.
Svijet prvog reda Apsolutno.
Jedinstvo
Tri sile u jednoj volji formira nezavisnu cjelinu, oznaenu
kao svijet 1. u skladu s brojem zakona, kojima se ono
podinjava; u ovom sluaju volji Apsolutnog.
Meutim, kako niti jedan od tih svjetova nije cjelina, ve
samo dio, tri sile tamo ne predstavljaju jedinstvenu cjelinu.
Sada su to tri volje, tri svijesti, tri jedinstva. Svaka od te tri sile
sadri u sebi mogunost tri sile, ali u toki susreta ispoljava
samo jedan princip aktivan, pasivan ili neutralizirajui.
Zajedno, te tri sile oblikuju trijadu koja proizvodi nove
fenomene. Ali to je ve druga trijada, razliita od one koja je
bila u Apsolutnom, gdje su sve tri sile inile nedjeljivu cjelinu i

imale jedinstvenu volju i jedinstvenu svijest. Sada, u

svjetovima drugog reda tri sile su podijeljene i toke susreta
imaju drugaiju prirodu. U Apsolutnom trenutak i toka susreta
sila definiraju se njihovom jedinstvenom voljom. U svjetovima
drugog reda, gdje nje vie nema, ve postoje tri volje, svaka
polazna toka susreta odreuje se kao posebna volja,
nezavisna od drugih, i zato je sama toka susreta sluajna ili
mehanika. Volja Apsolutnog stvara svjetove drugog reda i
upravlja njima; ali ona ne upravlja njihovim vlastitim radom na
stvaranju u kojem se pojavljuje mehaniki element.
Zamislimo Apsolutno u vidu kruga, u kojem se nalazi puno
drugih krugova, svjetova drugog reda. Uzmimo jedan od tih
krugova. Apsolutno je ovdje oznaeno brojem 1, zato to tri
sile ine u njemu jednu cjelinu, dok su manji krugovi oznaeni
brojem 3, zato to su u svijetu drugog reda tri sile ve
podijeljene (vidjeti crte 3).

Raanje zakona Svemira. U skladu s brojem zakona, kojima

se podinjava svijet, on je oznaen kao svijet 3.
Tri podijeljene sile u svjetovima drugog reda, susreui se u
svakom od ovih svjetova, stvaraju nove svjetove treeg reda.
Uzmimo jedan od takvih svjetova. Svjetovi treeg reda, koje su
stvorile tri sile koje djeluju napola mehaniki, vie ne zavise od
jedinstvene volje Apsolutnog, ve su podinjene jo i trima
mehanikim zakonima. Ti svjetovi, koje su proizvele tri sile i,
poto su stvoreni, ispoljavaju svoje vlastite nove tri sile (vidjeti
crte 4).

Crte 3.
Zakon tri sile.

Crte 4.
Zakon tri sile.

Svijet 3.
Svjetovi drugog reda svi svjetovi.

Svijet 6.
Svjetovi treeg reda sve zvijezde.

U sladu s brojem zakona, kojima se podinjava svijet, on je

oznaen kao svijet 6.
Dakle, sila koje djeluju u svijetu treeg reda ima tono est.
Na dijagramu je krug treeg reda oznaen brojem 6 (tj. 3 + 3).
U tim svjetovima stvaraju se svjetovi novog, etvrtog reda. U
svjetovima etvrtog reda djeluju tri sile drugog reda, est sila
svijeta treeg reda i tri sile vlastitog reda, ukupno dvanaest
(vidjeti crte 5).

Uzet emo jedan od tih svjetova i oznaiti ga brojem 12 (3

+ 6 + 3).
Kako se ti svjetovi podreuju veem broju zakona, oni jo
vie zaostaju za jedinstvenom voljom Apsolutnog i jo vie su
mehaniki. Svjetovima, koji se stvaraju unutar tih svjetova,
upravljaju dvadeset etiri sile (3 + 6 + 12 + 3) (vidi crte 6).

Crte 5.
Zakon tri sile

Crte 6.
Zakon tri sile.

Svijet 12.

Svijet 24.

Svijet etvrtog reda Sunce (Sunani sistem).

Svijet petog reda sve planete.

U sladu s brojem zakona, kojima se podinjava svijet, on je

oznaen kao svijet 12.

U sladu s brojem zakona, kojima se podinjava svijet, on je

oznaen kao svijet 24.

Svjetovima, stvorenim u tim svjetovima, upravlja etrdeset

osam sila. Taj broj se izvodi na sljedei nain: tri sile svjetova
koji slijedi odmah za Apsolutnim, est sila svijeta koji dolazi
potom, dvanaest sila sljedeeg svijeta, dvadeset etiri onoga
koji za njim slijedi i tri vlastite sile svega etrdeset osam
(vidjeti crte 7).

sljedeeg reda, ukoliko ih bude, upravljat e sto devedeset

dvije sile, itd. (vidjeti crte 8).

Crte 8.
Zakon tri sile.
Crte 7. Zakon tri sile.
Svijet 48.
Svijet estog reda Zemlja.
U sladu s brojem zakona, kojima se podinjava svijet, on je
oznaen kao svijet 48.
Svjetovi, izgraeni unutar svjetova 48, imat e devedeset
est rukovodeih sila (3 + 6 + 12 + 24 + 48 + 3). Svjetovima

Svijet 96
Svijet sedmog reda - Mjesec
U sladu s brojem zakona, kojima se podinjava svijet, on je
oznaen kao svijet 96
Ako uzmemo jedan od mnogih svjetova, stvorenom u
Apsolutnom, tj. svijet 3, to e biti svijet koji predstavlja ukupan
broj zvjezdanih svjetova nalik na Mlijeni put. Uzmimo svijet 6
neka on bude jedan od svjetova stvorenih unutar svijeta 3,

tonije skupina zvijezda koju nazivamo Mlijeni put.

Ispostavit e se da je svijet 12 jedna od zvijezda tog Mlijenog
puta, nae Sunce. Svijet 24 jeste svijet planeta, tj. sve
planete Sunevog sistema. Svijet 48 je svijet Zemlje, svijet 96
Mjesec. Kad bi Mjesec imao satelit, taj satelit bio bi svijet
192, i tako dalje (vidjeti crte 9).

Crte 9.
Zrak stvaranja prema zakonu tri sile.
Lanac svjetova, u kome su karike Apsolutno, svi
svjetovi, sve zvijezde, Sunce, planete, Zemlja, i Mjesec
predstavljaju zrak stvaranja, u kome otkrivamo i sebe. Zrak
stvaranja predstavlja svijet u za nas najirem smislu rijei.
Razu7mije se, pojam Zrak stvaranja ne sadri cjelokupno

znaenje rijei svijet, jer Apsolutno odreuje poetak

mnotva i, moda, beskonanog mnotva raznolikih svjetova,
od kojih svaki zapoinje novi, poseban zrak stvaranja. Nadalje,
svaki od tih svjetova sadri u sebi mnogo svjetova koji
predstavljaju daljnju podjelu zraka; i opet od tih svjetova
biramo samo jedan Mlijeni put. Mlijeni put se sastoji od
mnotva zvijezda, ali od tog mnotva mi biramo jedan sunce,
svijet koji nam je najblii, od koga neposredno zavisimo, u
kojem ivimo, kreemo se i boravimo. Svaka od svih drugih
zvijezda oznaava novu podjelu zraka, ali mi ne moemo
prouavati sve te zrake, kao to prouavamo zrak u kojem se
sami nalazimo. Osim toga, unutar sunevog sistema svijet
planeta je nama najblii, a u tom svijetu najblia nam je
planeta Zemlja, na kojoj ivimo. Nema potrebe, pa ni
mogunosti da prouavamo druge planete onako, kako
izuavamo Zemlju. Dovoljno je da ih uzmemo sve zajedno, tj, u
znatno manjoj proporciji, nego to se bavimo Zemljom. Broj
sila u svakom svijetu 1, 3, 6, 12, itd. ukazuje na broj
zakona, kojima se podinjava dati svijet.
to je u datom svijetu manje zakona, to je on blii volji
Apsolutnog; to je u njemu vie zakona, to je vie
mehaninosti i utoliko je on vie udaljen od volje Apsolutnog.
Mi ivimo na zemlji, u svijetu kojem je nadreeno etrdeset
osam klasa zakona, tj. vrlo daleko od volje Apsolutnog, u vrlo
mranom i dalekom kutku svemira.
Na slian nain Zrak stvaranja pomae nam da odredimo i
shvatimo nae mjesto u svijetu. Ipak, za sada nismo doli do
pitanja o utjecajima. Da bi se utvrdila razlika izmeu utjecaja
raznih svjetova, potrebno je da bolje usvojimo zakon Trojke, a
potom jo jedan fundamentalni zakon Zakon oktava, ili Zakon
sedmice.
Isto tako, moramo znati da organski ivot na Zemlji, koji
je na prvi svijet, ne ulazi u lanac svjetova koji ine Zrak
stvaranja. Organski ivot se nalazi na Zemlji. To je svojevrsni
omota koji pokriva Zemlju i, kao to emo vidjeti kasnije, u
Zraku stvaranja on ima odreen cilj.

10

DRUGO PREDAVANJE
Zrak stvaranja
Zrak stvaranja i njegov nastanak iz Apsolutnog.
Proturjenost znanstvenih pogleda. Mjesec kraj Zraka
stvaranja. Volja Apsolutnog. Ideja uda. Na poloaj u
svemu. Mjesec se hrani organskim ivotom. Utjecaj
Mjeseca i oslobaanje od utjecaja Mjeseca. Razliita
materijalnost. Vibracije se usporavaju proporcionalno
udaljenosti od Apsolutnog.
Sedam vrsta materije.
Fragmenti drevnih uenja. Izuavanje relativnosti. Gdje se
nalazi Zemlja? Tri sile i kozmika svojstva materije. Atomi
sloenih materija. Definiranje materije u skladu sa silama
koje se kroz nju manifestiraju. Ugljik, kisik, duik i
vodik. Tri sile i etiri materije.
Da bi se shvatila struktura svemira, zapoet emo od toga
to emo svemir tretirati kao jedan trodimenzionalni svijet.
Smatrat emo da je svemir svijet koji se sastoji od materije i u
kome djeluju raznorazne sile u najjednostavnijem i
najelementarnijem smislu tih rijei. Pitanje o drugim, viim
dimenzijama, najnovije znanstvene teorije o materiji i energiji,
a takoer i o prostoru i vremenu, kao i druge pojmove i
kategorije saznanja svijeta, koji nisu poznati suvremenoj nauci
sve to razmotrit emo kasnije u daljnjem toku izlaganja.
Prije svega, svijet u kojem ivimo trebamo zamisliti u vidu
dijagrama Zraka stvaranja, poevi od Apsolutnog pa sve do
Mjeseca (Vidjeti crte 10).

Crte 10.
Zrak Stvaranja
Na prvi pogled Zrak stvaranja moe izgledati prilino
elementarni plan svemira. Meutim, prema tome kako ovjek
napreduje u njegovom izuavanju, postaje oigledno da se
pomou tog jednostavnog plana moe usuglasiti i objediniti
veliki broj svakakvih konfliktnih pogleda na svijet: filozofskih,
znanstvenih i religioznih. Ideja Zraka stvaranja pripada
drevnom znanju i mnogi nama poznati naivni geocentrini
sistemi svemira predstavljaju ili nekompetentno objanjenje
ideje Zraka stvaranja, ili pak, deformiranje te ideje zbog njenog
doslovnog i nepotpunog razumijevanja. Zasluuje panju i to
da ideja Zraka stvaranja i njegovog rasta iz Apsolutnog
proturjei nekim suvremenim podjelama. Uzmimo, na primjer,
njegov dio: Sunce, Zemlja, Mjesec. Prema rairenom
shvaanju, Mjesec je hladno, mrtvo nebesko tijelo koje je
nekada sliilo na Zemlju, tj., imalo je unutarnju toplinu, a u jo
ranijem periodu bilo je rastopljena masa, poput Sunca.

11

Prema tim pogledima, Zemlja je nekada bila ista kao i

Sunce, ona se takoer postepeno hladi i prije ili kasnije
pretvorit e se u ohlaenu masu, poput Mjeseca, Obino se
pretpostavlja da se i Sunce hladi i da e s vremenom postati
nalik na Zemlju, a jo kasnije na Mjesec. Mnogi ljudi misle da
je to znanost.
Prije svega, razumije se, treba znati da se takav pogled ne
moe nazvati znanstvenim u strogom smislu te rijei, jer u
znanosti, i to upravo u astronomiji, ili, tonije, u astrofizici,
postoji mnogo proturjenih hipoteza i teorija, pri emu se
nijedna od njih ne temelji na ozbiljnim osnovama. Ali taj pogled
ostaje najraireniji, on je postao pogled suvremenog ovjeka
na svijet u kojem ivimo.
Ideja Zraka stvaranja i njegovog rasta iz Apsolutnog proturjei
ope prihvaenim pogledima naeg vremena.
Prema toj ideji, Mjesec je tek roena planeta, koja se jo
nije u potpunosti razvila. Ona postepeno postaje toplija i s
vremenom (ako razvoj Zraka stvaranja bude povoljan) postat
e nalik na Zemlju i dobit e vlastiti satelit novi Mjesec. Nova
karika bit e pridodana Zraku stvaranja. Zemlja se ne hladi.
Ona postaje sve toplija i s vremenom e poeti sliiti na Sunce.
Slian proces promatramo, na primjer, u sistemu Jupitera, koji
za svoje satelite predstavlja sunce.
Izvodei zakljuak iz svega prethodno reenog o Zraku
stvaranja, koji ide od svijeta, 1 do svijeta 96, treba dodati da
brojevi, kojima se oznaavaju svjetovi, ukazuju na broj sila ili
klasa zakona koji upravljaju svjetovima o kojima je rije. U
Apsolutnom tri sile predstavljaju cjelinu i postoji samo jedan
zakon jedinstvena i nezavisna volja Apsolutnog. U sljedeem
svijetu, gdje su sile podijeljene, postoje tri sile, tri klase
zakona. U svijetu koji slijedi za njima, ima ih est, zatim
dvanaest, itd. U naem svijetu, to jest na Zemlji, djeluje
etrdeset osam klasa zakona kojima smo podinjeni i koji
upravljaju cjelokupnim naim ivotom.

Kada bismo ivjeli na Mjesecu, nama bi vladalo devedeset

est klasa zakona, i tada bi naa aktivnost bila jo vie
mehanika nego to je sadanja.
Kao to je ve reeno, volja Apsolutnog ispoljava se samo u
svijetu koji je ono stvorilo unutar sebe, tj. u svijetu 3;
neposredna volja Apsolutnog ne dopire do svijeta 6 i ispoljava
se u njemu samo u formi mehanikih zakona. I dalje, u
svjetovima 12, 24, 48 i 96 volja Apsolutnog ima sve manje i
manje mogunosti da se izrazi. To znai da u svijetu 3
Apsolutno stvara neto poput opeg plana ostatka svemira, koji
se dalje razvija mehaniki. Volja Apsolutnog ne moe se
oitovati u sljedeim svjetovima izvan ovog plana i, oitujui se
u skladu sa planom, prima formu mehanikih zakona. To znai
da bi Apsolutno, kada bi poeljelo oitovati svoju volju, recimo,
u naem svijetu, unato njegovim mehanikim zakonima,
moralo unititi sve meusvijetove koji se nalaze izmeu njega i
naeg svijeta.
Postoji jedna kolska anegdota. Neki student na posljednjim
ispitima nikako nije uspijevao shvatiti ideju svemoi Boje.
- Pa navedi mi primjer neega to ne bi mogao uraditi
Gospod kae sveenik ispitiva.
- Nita lake. ak ni Gospod ne moe dvojkom (najslabija
karta, op. p) pobijediti asa.
to moe biti jasnije od ovoga?
U ovoj glupoj prii vie je smisla nego li u tisuu teolokih
rasprava.
Pravila su sr igre. Krenje pravila bi povukla za sobom
unitenje igre. Apsolutno se ne moe mijeati u na ivot niti
unositi bilo kakve duge posljedice osim prirodnih posljedica
onih uzroka koje smo sami stvorili ili koje su za nas stvorile
sluajnosti, kao to je nemogue dvojkom pobijediti asa.
Turgenjev je negdje napisao kako se sve uobiajene molitve
mogu svesti na jednu: Boe, uini da dva puta dva ne bude
etiri. To je isto kao i as u adutu onog studenta.
Ideja uda, shvaena kao krenje zakona one volje, koja ih
je stvarala, proturjei ne samo zdravom razumu, ve i samoj
ideji te volje. udo moe biti samo oitovanje (izraavanje)

12

zakona koji su ovjeku ili nepoznati, ili se sreu krajnje rijetko.

To znai da je udo oitovanje u nekom svijetu zakona vieg
svijeta.
Mi smo na Zemlji jako udaljeni od volje Apsolutnog, od nje
nas odvaja etrdeset osam klasa mehanikih zakona. Ako
bismo se oslobodili polovice tih zakona, nali bismo se pod
vlau samo dvadeset etiri klasa zakona, tj. da se
podinjavamo zakonima svijeta planeta; tada bismo se za
jedan stupanj pribliili Apsolutnom i njegovoj volji. Kada bismo
se oslobodili polovine preostalih zakona, nali bismo se pod
utjecajem zakona Sunca (dvanaest), prema tome, bili bismo
blii Apsolutnom za jo jedan stupanj. Kada bismo se oslobodili
polovine preostalih zakona, doli bismo pod vlast zakona
svijeta Zvijezda (est) i samo jedan stupanj dijelio bi nas od
neposredne volje Apsolutnog.
Dakle,
ovjekove
mogunosti
lee
u
postepenom
oslobaanju mehanikih zakona.
Moe li se definirati tih etrdeset osam zakona kojima se
podinjava ovjek?
I da, i ne. Ispitivanje etrdeset osam klasa zakona, koji
upravljaju ovjekom, ne moe biti apstraktno, kao prouavanje
astronomije; oni se mogu prouavati jedino ako ih pratimo u
sebi i oslobaamo se od njih. U poetku ovjek treba
jednostavno shvatiti da je bez ikakve neophodne potrebe
podinjen tisuama beznaajnih, ali zamornih zakona, koje su
za njega stvorili drugi ljudi a i on sam. Ako ih se pokua
osloboditi, uvidjet e da za to nema snage. Dugotrajni pokuaji
ka stjecanju slobode, omoguit e ovjeku da se uvjeri u svoj
poloaj roba. Zakoni kojima je podinjen ovjek, mogu se
jedino prouavati u borbi s njima, u pokuajima da se od njih
oslobodi. Ali ovjek treba puno toga znati da bi se uspio
osloboditi nekog zakona, a da umjesto njega ne stvori drugi.
Klase zakona i njihove forme razlikuju se u zavisnosti od
pozicije, koju zauzimamo u odnosu na Zrak stvaranja.
U naem sistemu je kraj Zraka stvaranja, moe se rei,
rastui kraj grane Mjesec.

Energija za rast, tj. za razvoj Mjeseca i formiranje novih

izdanaka ide na Mjesec sa Zemlje, gdje se stvara zajednikim
djelovanjem Sunca i svih drugih planeta Sunevog sistema, kao
i same Zemlje. Ta energija se prikuplja i uva u ogromnog
akumulatoru koji se nalazi na povrini zemlje. Akumulator je
organski ivot na zemlji. Organski ivot na zemlji hrani Mjesec.
Sve ivo na Zemlji ljudi, ivotinje, biljke hrana su Mjesecu.
Mjesec je divovsko ivo bie, koje se hrani svim onim to ivi i
raste na Zemlji. Bez organskog ivota na Zemlji, Mjesec ne bi
mogao da postoji, kao to niti organski ivot na zemlji ne bi
mogao postojati bez Mjeseca. tovie, to se tie organskog
ivota na Zemlji, Mjesec predstavlja elektromagnet ogromnih
dimenzija. Kada bi odjednom prestalo djelovanje tog
elektromagneta, organski ivot bi se pretvorio u nita.
Postoji jo jedan dobar primjer koji nam pokazuje odnos
Mjeseca prema organskom ivotu. Mjesec je uteg na satu.
Organski ivot je mehanizam sata, koji se pokree pomou
tog utega. Teina utega, zatezanjem lanca na zupaniku,
pokree zupanike i kazaljke sata. Ukoliko se uteg ukloni,
cjelokupno kretanje satnog mehanizma staje. Mjesec je
gigantski uteg koji visi na organskom ivotu, stavljajui ga na
taj nain u pokret. to god radili, dobro ili loe, pametno ili
glupo, svako kretanje zupanika i kazaljki naeg organizma
zavisi od tog utega, koji stalno na nas vri pritisak.
Proces rasta i zagrijavanja Mjeseca ima veze sa ivotom i
smru na Zemlji. U trenutku svoje smrti sve ivo oslobaa
odreenu koliinu energije, koja ga oduhovljava, i ta
energija, ili dua svih ivih bia biljaka, ivotinja i ljudi
kao ogromnim elektromagnetom biva privuena ka Mjesecu i
daje mu toplinu i ivot od kojih zavisi njegov rast, a prema
tome i rast Zraka stvaranja. Nita se ne gubi u ekonomiji
svemira, i svaka energija, im zavri posao na jednom nivou,
prelazi na drugi.
Due koje odlaze na mjesec, vjerojatno, posjedujui
izvjesnu koliinu svijesti i pamenja, a tamo dospijevaju pod
vlast devedeset est zakona, u uvjete ivota minerala, drugim
rijeima, u takve uvjete, u kojima im nema drugog spasa, osim

13

postepene ope evolucije tokom beskrajno dugih planetarnih

ciklusa. Mjesec se nalazi na samom kraju svemira; to je
vanjska tama kranskog uenja, gdje e biti pla i krgut
zuba (Mat 8, 12)
Utjecaj Mjeseca na sve to ivi na naoj planeti oituje se
svuda, to god se ovdje deavalo. Mjesec je glavna, tonije
reeno, najblia i neposredna pokretaka sila svega to se
dogaa u organskom ivotu na Zemlji. Svako kretanje,
djelovanje i ispoljavanje ljudi, ivotinja i biljaka zavise od
Mjeseca i upravljani su njime. Osjetljiv omota organskog
ivota, koji pokriva zemaljsku kuglu, nalazi se u potpunoj
zavisnosti od utjecaja gigantskog elektromagneta koji iz nje
isisava ivotnu snagu. ovjek, kao i svako ivo bie, u obinim
uvjetima ivota nije u stanju osloboditi se vlasti Mjeseca. Svim
ovjekovim pokretima, pa prema tome, i njegovim djelovanjem
upravlja Mjesec. Ako on ubija drugog ovjeka, to ini Mjesec;
ako radi drugih ubija sebe, rtvujui svoj ivot, to takoer radi
Mjesec. Sva kobna djela, zloini, primjeri samoportvovnosti i
herojskih podviga, pa ak i postupci svakodnevnog ivota sve
se nalazi pod kontrolom Mjeseca.
Osloboenje koje nastupa sa rastom psihikih snaga i
sposobnosti to je osloboenje od Mjeseca. Mehaniki dio
naeg ivota zavisi od Mjeseca i podloan je njegovom
utjecaju. Ako u sebi razvijemo svijest i volju i podinimo im na
mehaniki ivot i sve njegove manifestacije, izbavit emo se od
vlasti Mjeseca.
Druga ideja koju treba shvatiti je materijalnost svemira,
koja se razmatra u vodu Zraka stvaranja. Sve se u tom
svemiru moe izvagati i izmjeriti. Apsolutno je takoer
materijalno, takoer posjeduje teinu i takoer moe biti
izmjereno kao Mjesec ili kao ovjek. Ako je Apsolutno Bog, to
znai da se Bog moe izvagati i izmjeriti, rastaviti na sastavne
dijelove, izraunati i izraziti u vidu neke formule.

Ali pojam materijalnosti isto tako je relativan kao i sve

ostalo. Ako se sjetimo da se pojam ovjek i sve to se na
njega odnosi, tj. dobro, zlo, istina, la, i tome slino, dijeli na
razliite kategorije, kao to su, na primjer ovjek broj jedan,
ovjek broj dva, itd., lako emo shvatiti da pojam svijet i
sve to se na njega odnosi, takoer moemo podijeliti na
razliite kategorije. Zrak stvaranja uspostavlja u svijetu sedam
nivoa, sedam svjetova, koji se nalaze jedan u drugome.
Materija1nost Apsolutnog drugaijeg je reda, ako se usporedi
sa materijalnou svih svjetova, a ova materijalnost, pak
takoer je drugaijeg reda, nego to je to materijalnost svih
zvijezda. Materijalnost svih zvijezda je drugaijeg reda, nego
to je materijalnost Sunca, a materijalnost Sunca je
drugaijeg
reda
nego
materijalnost
svijeta
planeta.
Materijalnost svijeta planeta razlikuje se od materijalnosti
Zemlje, a ova posljednja je takoer drugaijeg reda u
usporedbi s materijalnou Mjeseca. Ovu misao je u poetku
teko usvojiti. Ljudi se navikli misliti da je materija svuda
jednaka. I cjelokupna fizika, astrofizika, kemija, metode poput
spektralne analize, utemeljene su na toj pretpostavci. Da,
tono je da je materija svuda jedna te ista, ali njena
materijalnost je razliita. Razliiti stupnjevi materijalnosti
direktno zavise od svojstava i kvaliteta energije, koja se
ispoljava u danoj toki.
Materija, ili supstanca, obavezno pretpostavlja postojanje
sile ili energije. To ne znai da je dualistika koncepcija svemira
neizbjena. Pojmovi materije i sile su relativni, kao i sve ostalo.
U Apsolutnom, gdje je sve u jedinstvu, materija i sila su
takoer jedinstveni. Ipak, u tom odnosu materija i sila uzimaju
se ne kao stvarni zakoni samog svijeta, ve kao svojstva ili
karakterne odlike svijeta pojava koji mi promatramo. Da bismo
pristupili razmatranju svemira, dovoljno je imati elementarnu
ideju materije i energije, nalik na onu koju nam daje
neposredno promatranje pomou organa naih ula. Trajno
doivljavamo kao materijalno (ili kao materiju), a promjene u
stanju tog trajnog, ili materije, nazivamo manifestacijom sile

14

(ili energije). Sve sline promjene mogu se promatrati kao

posljedice vibracija ili valnog kretanja, koje imaju svoj poetak
u sreditu, tj. u Apsolutnom i dalje; razilaze se u svim
smjerovima, presijecajui se jedna s drugom, sudarajui se i
apsorbirajui jedna drugu. To traje sve dok se kretanja potpuno
ne prekinu na kraju Zraka kretanja.
S tog pogleda svijet se sastoji iz vibracija i materije ili iz
materije u stanju vibracija, ili vibrirajue materije. Tempo
vibracija obrnuto je proporcionalan gustoi materije.
U Apsolutnom su vibracije najbre a materija ima manju
gustou.
U sljedeem su svijetu vibracije sporije a materija gua;
zatim materija postaje sve gua, a vibracije razmjerno sporije.
Moe se smatrati da se materija sastoji iz atoma. Atom se
u tom smislu uzima za rezultat konanog dijeljenja materije.
U svakom sloju materije atomi predstavljaju nekakve male
estice te materije, nedjeljive samo na odreenom stupnju. U
stvarnosti, samo su atomi Apsolutnog nedjeljivi; atomi
sljedeeg sloja, tj. svijeta 3, sastoje se iz tri atoma Apsolutnog;
ili, reeno drugim rijeima, oni su tri puta vei i tri puta tei, a
njihova kretanja razmjerno sporija. Atom svijeta 6 sastoji se iz
6 atoma Apsolutnog objedinjenih, moe se rei, u jedan atom.
Njegova e kretanja u toj proporciji biti sporija. Atom svijeta
koji slijedi za ovim sastoji se iz dvanaest prvobitnih estica, a
atomi drugih svjetova iz dvadeset etiri, etrdeset osam,
devedeset est estica. Atom svijeta devedeset est ogroman
je u poredbi sa atomom svijeta 1; njegovo kretanje je, u skladu
s tim sporije, a materija, koja se sastoji iz takvih atoma,
utoliko je gua. Sedam svjetova Zraka stvaranja predstavljaju
sedam nivoa materijalnosti. Materijalnost Mjeseca odstupa od
materijalnost svijeta planeta, a materijalnost svijeta planeta
od materijalnosti Sunca, i tako dalje. (vidi crte 11).

Crte 11.
Relativne gustoe.
Na taj nain, umjesto predstave o jedinstvenoj materiji,
imamo njenih sedam vrsta, ali obian pojam materijalnosti
teko da moe obuhvatiti materijalnost svjetova 48 i 96;
materija svijeta 24 vrlo je razrijeena, da bi se mogla smatrati
materijom iz kuta gledanja fizike i kemije; takva materija je u
praksi hipotetika. Tankovita materija svijeta 12 uope nema
obiljeja materijalnosti za obine metode istraivanja. Svi
stupnjevi materije koji pripadaju razliitim nivoima svemira,

15

nisu odvojeni jedan od drugoga u smislu slojeva, ve su

izmijeani ili, tonije, meusobno se proimaju. Dobit emo
predstavu o takvom uzajamnom proimanju materije razliite
gustoe ako uzmemo nama poznate primjere proimanja jedne
vrste materije s materijom druge vrste. Komad drveta moe
biti natopljen vodom, a voda, opet, moe biti zasiena plinom.
Slian odnos izmeu razliitih vrsta materija moemo uoiti u
cijelom svemiru; fine vrste materije proimaju grube. Materija,
koja posjeduje nama shvatljiva obiljeja materijalnosti ima
nekoliko stanja koja odgovaraju njenoj gustoi, tj. moe biti
vrsta, tekua ili plinovita. Zatim, gradacije materije su
zrakasta energija, tj. elektricitet, svjetlost, i sl., psihofizika
zraenja, ivotinjski magnetizam, itd. Na bilo kojem planu,
tj. na svakom nivou materijalnosti, mogu se nai sline
korelacije i podvrste razliitih stanja date materije; ipak, kao
to je ve bilo reeno, materija vieg plana za nie planove
nimalo nije materijalna. Cjelokupna materija svijeta koja nas
okruuje, hrana koju koristimo, voda koju pijemo, zrak koji
udiemo, kamen od kojeg su izgraene nae kue, naa vlastita
tijela sve je to proeto svim onim vrstama materije koja
postoji u svemiru. Ne mora se istraivati ili izuavati Sunce
kako bi se otkrila materija sunevog svijeta: ta materija se
nalazi u nama samima kao rezultat dijeljenja naih atoma.
Isto tako, mi u sebi sadravamo materiju svih drugih
svjetova. ovjek je minijaturni svemir, mikrokozmos u
punom smislu te rijei: u njemu su prisutne sve vrste materije
koje od kojih se sastoji svemir; u njemu djeluju isti zakoni i sile
koji upravljaju ivotom svemira; prema tome, izuavajui
ovjeka, moemo izuiti cijeli svijet, a istraujui svijet,
moemo izuavati ovjeka.
Pa ipak, povui potpunu paralelu izmeu ovjeka i svijeta
mogue je samo ako se uzme ovjek u punom smislu te rijei,
tj. ovjek u kojem su razvijene sve uroene snage. ovjeka
nerazvijenog, tj. onoga koji jo nije zavrio svoju evoluciju, ne
treba smatrati slikom ili planom svemira: on je lik
nedovrenog svijeta.

Iz fragmenata drevnih uenja sakupljeno je mnogo teorija

koje su u posljednje vrijeme vrlo rairene meu ljudima. Neke
od tih teorija prilino iroko opisuju najrazliitije nivoe i
planove, kao i razna tijela ovjeka, koja se sastoje iz materija
viih planova. U tim uenjima i teorijama puno toga to se
odnosi na tanana (istanana) tijela blizu je istine; istovremeno,
u njih treba unijeti bitne ispravke. Nuno je uvesti pojam
relativnosti.
Ve je isticano da izuavanje sebe treba raditi paralelno sa
izuavanjem osnovnih zakona svemira. Ti zakoni su svuda jedni
te isti, na svim razinama. Ali, ispoljavajui se u raznim
svjetovima, tj. u raznim uvjetima, jedni te isti zakoni proizvode
razliite pojave. Istraivanje odnosa zakona prema planovima
na kojima se ispoljavaju, vodi nas ka izuavanju relativnosti.
Pojam relativnosti zauzima u tom uenju krajnje teak
poloaj i mi emo mu se kasnije jo vraati. Prije svega treba
shvatiti relativnost svake stvari i manifestacije u zavisnosti od
mjesta, koje zauzimaju u kozmikom redu.
Mi ivimo na Zemlji i u potpunosti zavisimo od onih zakona
koji vae za Zemlju. U razmjerima svemira Zemlja je - vrlo loe
mjesto, nalik na daleka mjesta u Sibiru: ona je daleko od
svega, tu je hladno, ivot je vrlo teak. Sve to dolazi samo
od sebe ili se stjee lako na drugom mjestu, ovdje se dostie
tekim trudom; za sve se treba boriti.
Osnovni zakon to je Zakon Trojke. Treba nauiti da se u
svemu to radimo nalaze manifestacije toga zakona, kao i u
svemu to izuavamo. Njegova primjena u bilo kojem podruju
istoga trenutka otkriva puno toga novoga, to ranije nismo
vidjeli. Uzmite, na primjer, kemiju. Obina znanost ne poznaje
Zakon Trojke i izuava materiju ne uzimajui u obzir njena
kozmika svojstva. Ali osim obine kemije, postoji i drugaija
specijalna kemija ili, ako hoete, alkemija, koja takoer izuava
materiju, ali uzima u obzir i njena kozmika svojstva. Kao to
je prethodno reeno, kozmika svojstva svake supstance
odreuju se, prvo, njenim poloajem, drugo silom koja u
datom momentu djeluje kroz nju. Na jednom te istom mjestu
priroda supstance moe se podvrgnuti znatnim promjenama u

16

zavisnosti od sile koja se kroz nju ispoljava. Svaka supstanca

moe biti provodnik bilo koje od tri sile, i u skladu s tim moe
biti aktivna, pasivna, neutralna. I moe biti sasvim drugaija
ni prva, ni druga, ni trea ako se kroz nju u datom momentu
nikakva sila ne manifestira, ili ako se uzme nezavisno prema
manifestiranju sila.
Na taj nain, svaka supstanca kao da se ukazuje u etiri
razliita izraza ili stanja. Ovdje treba istaknuti, govorei o
materiji, mi ne govorimo o kemijskim elementima. Specijalna
kemija o kojoj ja govorim, tretira kao element svaku supstancu
koja ima posebnu funkciju, makar i najsloeniju. Jedino tako se
mogu izuavati kozmika svojstva materije, jer sva sloena
sjedinjenja imaju svoj kozmiki cilj i smisao. Polazei od tog
stava atom odreene supstance predstavlja najmanju koliinu
supstance, koja zadrava sve njene kemijske, fizike i
kozmike osobine. Prema tome, dimenzije atoma razliitih
supstanci nisu jednake; u nekim sluajevima atom moe biti
estica, koja se moe vidjeti ak i golim okom.
etiri izraza ili stanja svake supstance nose odreene
nazive.
Kada je supstanca provodnik prve, aktivne sile, naziva se
ugljikom, i kao ugljik u kemiji oznaava se slovom C.
Ukoliko je provodnik druge, pasivne sile, zove se kisik i
poput kisika u kemiji, oznaava se slovom O.
Ako je pak supstanca provodnik tree, neutralne sile, zove
se duik i isto kao i duik u kemiji, oznaava se slovom N.
Kada se supstanca uzima nezavisno u odnosu na silu koja se
kroz nju manifestira, naziva se vodik. Poput vodika u kemiji,
oznaava se slovom H.
Aktivna, pasivna i neutralna sila oznaavaju se brojevima 1,
2 i 3, a supstance slovima C, O, N i H. ili ponekad brojevima
1, 2, 3 i 4.
Meutim, vano je imati na umu i biti svjestan toga da se
ovi posljednji brojevi ne podudaraju uvijek sa brojevima koji
oznaavaju sile.
Kako aktivna sila, tako i supstanca kroz koju ona djeluje, tj.
ugljik, oznaava se brojem 1. Pasivna sila oznaava se brojem

2, ali supstanca, kroz koju ona djeluje, tj. kisik, oznaava se

brojem 3, jer od tri supstance ona je najgua. Neutralna sila
oznaava se brojem 3, ali supstanca kroz koju ta sila djeluje,
tj. duik, oznaava se brojem 2, zato to se njena gustoa
nalazi izmeu gustoe ugljika (1) i kisika (3).
U drevnoj alkemiji supstance C, O, N i H zvale su se
primjereno vatra, voda, zrak i zemlja.

17

TREE PREDAVANJE
Zakon sedmice
Izuavanje ovjeka odvija se istovremeno sa izuavanjem
svemira. Poslije Zakona Trojke slijedi drugi fundamentalni
zakon svemira Zakon sedmice, ili Zakon oktava. Nestalnost
vibracija. Nunost dodatnih impulsa. to se dogaa ukoliko
nema dodatnih impulsa. Oktave. Gama od sedam tonova.
Zakon intervala. Da bi se moglo djelovati, treba nauiti kako
se kontroliraju dodatni impulsi. Unutarnje oktave. Organski
ivot ima mjesto intervala. Utjecaj planeta. Bona oktava
sol do. Znaenje nota la, sol, fa. Smisao nota do i si.
Znaenje nota mi i re. Uloga organskog ivota u promjeni
zemaljske povrine.
U istinskom saznanju izuavanje ovjeka se odvija
istovremeno sa izuavanjem svijeta, a izuavanje svijeta
istovremeno sa izuavanjem ovjeka. Zakoni su svuda jedni te
isti vae kako za svijet, tako i za ovjeka. Ovladavi
principima nekakvog zakona, treba traiti njegovo ispoljavanje
u svijetu i, istovremeno, u ovjeku. Zato je u jednom sluaju
bolje poeti od svijeta, a tek potom prijei na ovjeka, dok je u
drugom bolje poeti od ovjeka, a zatim prijei na svijet.
Takvo paralelno izuavanje svijeta i ovjeka prua onome
koji izuava predstavu o sveopem fundamentalnom jedinstvu,
pomae da se uvidi analogija u pojavama razliitog reda.
Broj fundamentalnih zakona koji upravljaju svim procesima i
u svijetu i u ovjeku, vrlo je mali. Razliite numerike
kombinacije nekoliko elementarnih sila ostvaruju svu vidljivu
raznovrsnost pojava.
Da bi se shvatila mehanika svemira, potrebno je razloiti
sloene pojave na te elementarne sile.

Prvi fundamentalni zakon svemira je Zakon tri sile, ili tri

principa, ili, kako ga esto nazivaju, Zakon trojke. Prema tom
zakonu svako djelovanje, svaka pojava u svim svjetovima bez
izuzetka, predstavlja rezultat istovremenog rada tri sile
pozitivne, negativne i neutralne.
To smo ve razmatrali. U budue emo se morati vraati na
taj zakon na svakoj novoj liniji izuavanja.
Sljedei fundamentalni zakon svemira je Zakon sedmice, ili
Zakon oktava.
Da bismo se snali u tom zakonu, potrebno je razmotriti
svemir kao sumu vibracija. Te se vibracije odvijaju u svim
stupnjevima, vrstama i gustoama materije koja ini svemir, od
finih do najgrubljih; polazei od razliitih izvora, one se ire u
raznim smjerovima, presijecajui jedna drugu, sudarajui se,
jaajui, slabei, usporavajui jedna drugu, i tako dalje.
U vezi s tim naglaavamo da se prema gleditu
prihvaenom na Zapadu, djelovanje vibracija odvija se
neprekidno. To znai da se vibracije obino smatraju
neprestanim irenjem u rastuoj ili opadajuoj
liniji, dok
djeluje sila prvobitnog impulsa koji je vibraciju izazvao i koja
prevladava otpor sredine u kojoj se ta vibracija dogaa. Kada
se sila impulsa iscrpi i protudjelovanje sredine nadjaa,
vibracije zamiru prirodnim putem i prekidaju se. Ali prije tog
momenta, tj. prije nego to pone prirodno zamiranje, vibracije
idu jednolino i postepeno, i mogu trajati beskonano dugo
ukoliko nema protudjelovanja. Jedna od osnovnih postavki
suvremene fizike je neprekidnost vibracija, iako ta postavka
nije tono formirana, jer je nitko nije osporavao. U nekim
najnovijim teorijama ta se postavka poinje dvojiti. Pa ipak
fizika je i dalje maksimalno daleko od pravilnih pogleda na
prirodu vibracija ili na ono to odgovara koncepciji vibracija u
suvremenom svijetu.
U ovom pitanju gledite drevnog znanja proturjei gleditu
suvremene znanosti, zato to u osnovi shvaanja vibracija
stavlja princip njihove nestalnosti. Princip nestalnosti vibracija
podrazumijeva tono i neizostavno obiljeje svih vibracija u
prirodi, rastuih ili opadajuih; one se ne razvijaju monotono,

18

ve naprotiv slijede s periodinim ubrzanjima i

usporavanjima. Taj se princip moe jo i tonije formulirati ako
se kae da u vibracijama sila prvobitnog impulsa ne djeluje
jednolino, ve biva s vremena na vrijeme jaa ili, naprotiv,
slabija. Sila impulsa djeluje ne mijenjajui svoju prirodu i
vibracije se razvijaju normalno samo neko vrijeme, koje
odreuju priroda samog impulsa, sredina, uvjeti, itd. Ali u
izvjesnom trenutku u tom procesu dolazi do neke promjene,
moglo bi se rei da se vibracije odvijaju da se povinuju
impulsu, na kratko vrijeme se usporavaju i do odreenog
stupnja mijenjaju svoju prirodu ili pravac; na primjer, rastue
vibracije u nekom trenutku zaponu sporije rasti, a opadajue
sporije da zamiru. Poslije tog privremenog usporavanja kako
rastue, tako i opadajue vibracije vraaju se na prethodni
kolosijek i neko vrijeme jednolino rastu ili zamiru do
odreenog momenta kada u njihovom razvoju opet dolazi do
kanjenja. Ovdje se ini vanim to to periodi monotonog
djelovanja impulsa nisu jednaki, kao to nisu simetrini ni
periodi usporavanja vibracija; jedan je krai, a drugi dui.
Da bi se utvrdili ti momenti usporavanja ili, tonije,
kanjenja u rastu i zamiranju vibracija, linije njihovog razvoja
dijele se na periode koji odgovaraju udvajanju ili dvostrukom
smanjenju broja vibracija u datom vremenskom odstupanju.
Zamislimo liniju narastajuih vibracija. Uzet emo ih u
momentu kada one vibriraju brzinom od tisuu oscilacija u
sekundi. Posle izvjesnog vremena njihov se broj udvostruuje,
tj. dolazi do dvije tisue:

Otkriveno je u utvreno da u tom periodu izmeu danog

broja i dvostruko veeg broja postoje dva mjesta gdje se odvija
usporavanje u razvoju rasta vibracija. Jedno od njih se nalazi
blie poetku, a drugo je na samom kraju.

To bi otprilike bilo ovako:

Zakoni, koji upravljaju usporavanjem ili odstupanjem

vibracija od njihovog poetnog pravca bili su poznati drevnom
znanju i sastojali su se u posebnoj formuli ili dijagramu,
sauvanom do naih dana. U toj formuli period udvostruene
vibracije bio je podijeljen na osam nejednakih stupnjeva u
skladu sa brzinom narastanja vibracija. Osma toka ponavlja
prvu, ali sa udvostruenim brojem vibracija. Taj period
udvostruavanja vibracija, ili linija razvoja vibracija izmeu
danog broja i dvostruko veeg broja, naziva se oktavom,
drukije reeno sastoji se iz osam stupnjeva.
Princip podjele perioda, kada se vibracije dupliciraju na
sedam nejednakih dijelova, zasnovan je na opaanju da u
danoj oktavi vibracije rastu neravnomjerno; pojedine toke
oktave pokazuju ubrzanje ili usporavanje u raznim momentima
razvoja oktave.
U ovoj formuli skrivene ideje oktave prenijete su sa uitelja
na uenika, sa jedne kole na drugu. U dalekoj prolosti jedna
od takvih kola smatrala je moguom primjenu te formule na
glazbu. Dobivena je muzika gama od sedam tonova, poznata
od najdavnijih vremena, zatim zaboravljena, a onda ponovno
otkrivena ili naena.
Gama od sedam tonova predstavlja formulu kozmikog
zakona koji su izgradile drevne kole i primijenile ih na glazbu.
U isto vrijeme, ako budemo izuavali manifestiranje Zakona
oktava u vibracijama drugih mjesta, otkrit emo da taj zakon
ostaje svuda isti i da se svjetlost, toplina, kemijske, magnetne i
druge vibracije podinjavaju istim zakonima, kao i zvune. Na
primjer, u fizici je poznata skala boja, u kemiji periodni sustav
elemenata, to je bez sumnje povezano sa zakonom oktava,
iako ta veza znanosti nije sasvim jasna.
Razmatranje glazbene game od sedam tonova prua dobru
osnovu za razumijevanje kozmikog zakona oktava.

19

Hajde da opet uzmemo rastuu oktavu, tj. oktavu u kojoj

uestalost vibracija raste. Pretpostavimo da oktava poinje sa
tisuu oscilacija u sekundi. Tisuu oscilacija oznait emo
notom do. U onoj toki, gdje ona dosee dvije tisue oscilacija
u sekundi bit e drugo do. tj. do nove oktave.

Period izmeu dva do, tj. oktava. Dijeli se na sedam

nejednakih dijelova, zato to uestalost oscilacija raste
neravnomjerno.

Meusobni odnos visina nota, ili uestalosti oscilacija bit e

sljedei:
Ako se uzme da je do jedinica, re e tada iznositi 9/8, mi
5/4, fa 4/3, sol 3/2, la 5/3, si 15/8, do 2.

Razlika u ubrzanju, ili povisivanju u notama, ili razlika u

tonovima, izgledat e ovako:
Izmeu do i re 9/8 : 1 = 9/8
Izmeu re i mi 5/4 : 9/8 = 10/9
Izmeu mi i fa 4/3 : 5/4 = 16/15 (usporavanje)
Izmeu fa i sol 3/2 : 4/3 = 9/8
Izmeu sol i la 5/3 : 3/2 = 10/9
Izmeu la i si 15/8 : 5/3 = 9/8
Izmeu si i do 2 : 15/8 = 16/15 (usporavanje)

Razlike izmeu nota ili razlike u njihovoj visini zovu se intervali.

Primjeujemo da postoje tri vrste intervala u oktavi: 9/8,
10/9, 16/15, kojima odgovaraju cijeli brojevi 405, 400, 384.
Najmanji interval 16/15 dogaa se izmeu mi i fa i izmeu si i
do. Upravo na tim mjestima dolazi do usporavanja oktave.
to se tie muzike game od sedam tonova teoretski se
smatra da izmeu svake dvije note postoje dva polutona, osim
intervala mi fa i si do, gdje postoji samo jedan poluton.
Smatra se da tamo jedan poluton nedostaje:
DO do povisilica ---- . re snizilica
RE re povisilica ---- . mi snizilica
MI -------------------- fa snizilica
FA fa povisilica ---- . sol snizilica
SOL .. sol povisilica --- .. la snizilica
LA la povisilica ---- . si snizilica
SI --------------------- . do snizilica
Dakle, dobiva se dvadeset nota od kojih je osam osnovnih:
do, re, mi, fa, sol, la, si do; dvanaest meunota, tj. po dvije
izmeu svake od sljedeih dviju nota:
DO ---------- RE
DO ---------- RE
RE ---------- MI
FA ---------- SOL
SOL ---------- LA
LA ---------- SI
i po jedna izmeu svake od sljedeih dviju nota:
MI ---------- FA
SI ---------- DO

Ali u praksi, tj. u glazbi, umjesto dvanaest meupolutonova uzima se samo pet, tj. po jedan poluton izmeu:
DO ---------- RE
RE ---------- MI
FA ---------- SOL
SOL ---------- LA
LA ---------- SI

20

Izmeu mi i fa, kao i izmeu si i do poluton se uope ne

rauna. Na taj nain graenje muzike game od sedam tonova
daje shemu kozmikog zakona intervala, ili nedostajuih
polutonova.
Ako se o oktavama govori samo u kozmikom ili
mehanikom smislu, intervalima se nazivaju samo one koje
se nalaze izmeu mi i fa i si i do.
Ako doemo do potpunog razumijevanja Zakona oktava, on
e nam u svakom smislu dati novo objanjenje ivota u cjelini,
progresa i razvoja pojava koje promatramo na svim planovima
svemira. Taj zakon objanjava zato u prirodi ne postoji ravna
linija, kao i zato ne moemo ni da mislimo ni da radimo, zato
se kod nas misli, zato nam se sve dogaa i obino se
apsolutno ne dogaa onako kako mi elimo ili oekujemo. Sve
je to odraz i direktna posljedica intervala, ili usporavanje u
razvoju vibracija.
to se tono dogaa u momentu usporavanja vibracije?
Dogaa se odstupanje od prvobitnog pravca. Oktava poinje u
pravcu pokazanom strelicom:

drugi interval dodatno odstupanje i daljnja promjena

pravca.

Sljedea oktava daje oiglednije odstupanje, a ona koja

slijedi za njom jo uoljivije, tako da linija oktava moe na
kraju da napravi potpuni zaokret i da se pone razvijati u
pravcu koji je suprotan prvobitnom.

Ali izmeu mi i fa dolazi do odstupanja; linija, koja je poela

od do, mijenja pravac:

I preko fa, sol, la i si ide na dolje pod uglom, ka poetnom

pravcu koji ukazuje na prve tri note. Izmeu si i do susree se

Razvijajui se dalje, linija oktava, ili linija razvoja vibracija

moe se vratiti svom prvobitnom pravcu, drugim rijeima, da
zavri krug.

21

Zakon pokazuje zato u naem radu nikada nema ravnih

linija i zato, kad jednom zaponemo neki posao, stalno radimo
neto sasvim drugo, esto upravo suprotno prvobitnom, kako
ni sami to ne primjeujemo, i nastavljamo misliti da radimo
upravo ono to smo zapoeli.
Sve to moe se objasniti samo pomou Zakona oktava, uz
razumijevanje uloge i vanosti intervala koji slue kao uzrok
redovnih promjena u razvoju sile i onoga to ide krivom
linijom, skree, postaje vlastita suprotnost, i tako dalje.
Takav slijed, tj. promjena u prvobitnom pravcu, moe se
uoiti doslovno u svemu. Poslije odreenog perioda energinog
rada ili snane emocije, ili tonog razumijevanja, uvijek i svuda
nastupa reakcija, rad postaje dosadan i ne raduje: osjeanjima
se prikljuuje moment zamora i ravnodunosti; umjesto
pravilnog miljenja poinje traenje kompromisa, tekoe se
preuuju i izbjegavaju. Ali se linija nastavlja razvijati makar i
u drugaijem pravcu nego to je bio na poetku. Rad se
izvrava mehaniki, osjeaj sve vie i vie slabi, opada na nivo
najobinijih dnevnih dogaaja; misao vue ka dogmi i slovu. To
traje neko vrijeme, zatim opet nastupa reakcija, opet dolazi do
zaustavljanja i novog odstupanja. Razvoj sile moe ii dalje, ali
rad, zapoet sa arom i ushienjem, postaje obaveza i

nepotrebna formalnost; mnogo toga sa strane prodire u

osjeanje: nabrajanje, dosada, razdraljivost, neprijateljstvo;
misao jurca u krug, ponavljajui ono to je poznato, a izlaz,
koji kao da je bio naen, sve vie i vie se gubi.
Isto se dogaa i u podruju ovjekove aktivnosti. U
knjievnosti, znanosti, umjetnosti, filozofiji, religiji, u osobnom,
a prije svega u drutvenom i politikom ivotu, moemo pratiti
kako linija razvoja sila naputa poetni pravac i poslije
izvjesnog vremena ide u suprotnom pravcu, ali i dalje zadrava
prethodni naziv.
Izuavanje povijesti sa tog stajalita
razotkriva
injenice
koje
mehaniko
ovjeanstvo
ne
primjeuje. Moda se najzanimljiviji primjeri te vrste mogu nai
u povijesti religije, posebno u povijesti kranstva, pod uvjetom
da se izuava nepristrano. Razmislite o tome koliko je mnogo
skretanja moralo da se dogodi pa da Evanelje, koje je
propovijedalo ljubav, doe do inkvizicije; ili da se od isposnika
prvih vjekova, koji su osvajali ezoterino kranstvo, doe do
tumaa, koji su prebrojavali koliko anela moe plesati na vrhu
igle.
Zakon oktava objanjava mnoge neshvatljive pojave u
naem ivotu.
Prvo, princip odstupanja sila.
Drugo, injenicu da nita u ovom svijetu ne stoji na jednom
istom mjestu ili da ne ostaje ono to je bilo; sve se kree, sve
se nekud pomjera, mijenja se i neizbjeno se ili razvija, ili
opada, slabi i iskvaruje se; drugim rijeima sve se kree ili po
uzlaznoj ili po silaznoj liniji oktava.
Tree, u prirodnom razvoju uzlaznih i silaznih oktava
neizostavno dolazi do oscilacija, uspona i padova.
Do sada smo uglavnom govorili o nestalnosti vibracija i o
odstupanju sila. Sada bismo trebali shvatiti druga dva principa:
neizbjenost uspinjanja ili opadanja svake linije razvoja sila i
neizbjenost povremenih oscilacija, tj. uspona i padova u
svakoj liniji, kako uzlaznoj tako i silaznoj.
Nita se ne moe razvijati a da pri tome ostane na istom
nivou. Uspon ili opadanje to je neizbjeni kozmiki uvjet
svakog djelovanja. Mi niti razumijemo niti vidimo ono to se

22

dogaa oko nas ili unutar nas, bilo zbog toga to ne doputamo
mogunost opadanja, kada nema uspona, ili zato to opadanje
smatramo usponom. To su dva od osnovnih uzroka naeg
samozavaravanja.
Mi ne vidimo prvi uzrok, zato to stalno mislimo da stvari
mogu dugo vremena ostati na istom nivou, i ne vidimo drugi,
zato to usponi, tamo gdje ih mi vidimo, u stvari nisu mogui,
kao to je nemogue pojaati svijest mehanikim sredstvima.
Kada nauimo razlikovati uzlazne i silazne oktave u ivotu,
bit e nam potrebno nauiti razlikovati uspone i opadanja u
samim oktavama. Bilo koji krug naeg ivota uzeli, vidjet emo
da nita ne moe nikada ostati jednako i stalno; svuda i u
svemu dolazi do kretanja klatna, svuda i u svemu valovi
nadolaze i povlae se. I naa aktivnost u ovom ili onom pravcu,
koja iznenada narasta, a potom isto tako iznenada slabi, i naa
raspoloenja, koja se as popravljaju a as pogoravaju bez
ikakvog vidljivog razloga, i naa osjeanja, elje, zamisli,
odluke sve to s vremena na vrijeme prolazi kroz periode
uspona ili padova, postaje jae ili slabi. Vjerojatno se u ovjeku
nalazi stotinu klatana koja se kreu as ovdje, as ondje. Ti
usponi i padovi, te valovite oscilacije raspoloenja, misli,
osjeanja, aktivnosti, odlunosti sve su to periodi razvoja sila
izmeu intervala u oktavama, pa i sami intervali.
Od Zakona oktava u njegove tri vodee manifestacije zavise
mnogi fenomeni kako psihike prirode, tako i neposredno
povezani s naim ivotom. Od tog zakona zavise nesavrenost i
nepotpunost naeg znanja u svim podrujima bez izuzetaka,
uglavnom zato to poinjemo kretanje u jednom pravcu,a a
zatim se kreemo u drugom, pri tome to ne primjeujui.
Kao to smo ve govorili, Zakon oktava u svim svojim
oitovanjima, bio je poznat drevnom znanju. ak i naa podjela
vremena, tj. dana u nedjelji na radne dane i nedjelju, povezano
je s onim unutranjim uvjetima i osobinama, svojstvenim naoj
djelatnosti, koji se podinjava opem zakonu. Biblijski mit o
stvaranju svijeta za est dana i o sedmom danu, kada se Bog
odmarao od svojih poslova, takoer je izraz Zakona oktava ili,
iako i nepotpuno, ukazivanje na njega.

Opaanja, zasnovana na razumijevanju Zakona oktava,

pokazuju da se vibracije mogu razvijati na razliite naine. U
prekidima oktava one naprosto poinju i svode se na nulu,
zagluene ili apsorbirane drugim, jaim vibracijama, koje se
ukrtaju sa njima ili idu u suprotnom pravcu. U oktavama koje
su odstupile od poetnog pravca mijenja se priroda vibracija, i
one daju rezultate suprotne onima koji su se mogli oekivati na
poetku.
I jedino u oktavama kozmikog reda, kako silaznim tako i
uzlaznim, vibracije se razvijaju pravilno i dosljedno u istom
onom pravcu u kome su i poele.
Daljnja opaanja pokazuju da pravilan i zakonomjeran
razvoj oktava moe se, iako i rijetko, zapaziti u svim ivotnim
dogaajima, u djelovanju prirode, pa ak i u ljudskoj
djelatnosti. Pravilan razvoj oktava je utemeljen na sluajnosti.
Ponekad se dogaa da oktave koje idu paralelno odreenoj
oktavi, koje se s njom sijeku ili susreu, na neki nain
ispunjavaju njene intervale i time omoguuju slobodan i
nesmetan razvoj vibracija odreene oktave. Na osnovu
promatranja takvih oktava koje se pravilno razvijaju, utvreno
je da ako u potrebnom trenutku, tj. u trenutku kada odreena
oktava prolazi kroz interval, ona dobije dodatan impuls koji joj
odgovara po snazi i kvaliteti, onda e se ta oktava razvijati bez
smetnji prema poetnom pravcu, nita nee gubiti niti e
mijenjati svoju prirodu.
U takvim sluajevima postoji bitna razlika izmeu uzlaznih i
silaznih oktava.
U uzlaznoj oktavi prvi interval nastaje izmeu mi i fa.
Ako se u toj toki u oktavi ulije odgovarajua dodatna
energija, oktava e se nezadrivo razvijati do si; ali izmeu si i
do za pravilan razvoj e joj biti potreban snaniji dodatni
impuls, mi i fa, zato to su vibracije oktave u toj toki u sutini
znatno vee i za savladavanje prepreka potrebna je vea
snaga.
U silaznoj oktavi, na drugi nain, najvee nastaje na
samom poetku, odmah poslije prvog do, i materijal za njegovo
ostvarivanje vrlo se esto nalazi ili u samom do, ili u

23

vibracijama sa strane, koje je stvorilo to do. Zato se silazna

oktava razvija puno lake nego uzlazna. Poto prijee si, ona
bez smetnji postie fa, gdje joj je potreban dodatni poticaj,
iako u znatnoj mjeri manje snaan nego prvi poticaj izmeu do
i si.
U velikoj kozmikoj oktavi, koja nas dotie u vidu Zraka
stvaranja, moe se vidjeti prvi savren primjer Zraka oktava.
Zrak stvaranja poinje od Apsolutnog. Apsolutno je sve. Sve,
koje posjeduje puno jedinstvo, punu volju, punu svijest, stvara
u sebi svjetove zapoinjui, na taj nain, silaznu svjetsku
oktavu. Apsolutno stvara u sebi to je si. Interval izmeu do i
si u tom sluaju je ispunjen voljom Apsolutnog. Proces
stvaranja dalje se razvija snagom poetnog impulsa i dodatnog
poticaja. Si prelazi u la, koje za nas predstavlja na zvjezdani
svijet, Mlijeni put. La se ulijeva u sol nae Sunce. Sunani
sistem Sol prelazi u fa svijet planeta. I tu, izmeu svijeta
planeta i Zemlje sree se interval. To znai da zraenja
planeta, koja nose ka Zemlji najrazliitije utjecaje, nisu u
stanju da je dosegnu, pravilnije reeno, Zemlja ih ne prima.
Zemlja ih odbija. Da bi se ispunio interval, na tom mjestu
Zraka stvaranja, napravljen je poseban ureaj za prijem i
prijenos utjecaja koji dolaze od planeta. Taj ureaj je
organski ivot na Zemlji. Organski ivot prenosi na Zemlju sve
utjecaje, namijenjene za nju, i ini moguim daljnji razvoj i rast
Zemlje, mi kozmike oktave, a zatim i Mjeseca ili re iste
oktave, poslije ega slijedi drugo do Nita. Izmeu Sve i Nita
prolazi Zrak stvaranja.
Znate molitvu Sveti Boe, Sveti Krepki, Sveti Besmrtni?
ta molitva proizlazi iz drevnog znanja. Sveti Boe oznaava
Apsolutno ili Sve. Sveti Krepki takoer Apsolutno ili Nita.
Sveti Besmrtni oznaava ono to je meu njima, tj. est nota
Zraka stvaranja s organskim ivotom. Sva tri zajedno ine
jedno. To je jedinstvena, nedjeljiva Trojina.
Sada se moramo detaljnije zadrati na ideji nepotrebnih
poticaja, koja linijama sila daje mogunost da dosegnu
odreeni cilj. Kao to sam ve govorio, poticaji se mogu
dogaati sluajno. Sluaj je razumije se vrlo nepouzdana

stvar. Ali one linije razvoja sila, koje se poravnavaju

zahvaljujui sluaju i koje ovjek ponekad moe vidjeti, treba
pretpostaviti ili oekivati, i one kod njega najvie izazivaju liniju
pravih linija. Drugim rijeima on misli da su prave linije
pravilo, a izlomljene i iskidane izuzetak. To, opet, kod njega
izaziva varljivu predstavu o mogunosti djelanja, o tome da se
moe postii zadani cilj. U realnosti, ovjek ne moe djelati.
Ako njegova djelatnost sluajno dade rezultat, koji samo izvana
ili po nazivu podsjea na prvobitni cilj, ovjek uvjerava sebe i
druge da je postigao ono to je i htio i to i svatko drugi moe
uraditi; i ostali mu vjeruju. U stvari, to je iluzija. ovjek
moe dobiti na ruletu. Ali to je sluajnost. Postizanje cilja, koji
je ovjek postavio u ivotu ili u bilo kojem podruju ljudske
djelatnosti takoer je vrsta sluaja. Razlika je jedino u tome
to igrajui rulet, ovjek zasigurno zna da li je dobio ili izgubio
u svakom posebnom sluaju, tj. u svakom ulogu. Ali u svojim
poslovima u ivotu, posebno u onima u kojima sudjeluje mnogo
ljudi, izmeu poetka rada i njegovog zavretka mogu proi
godine i ovjek sam sebe moe lako prevariti i prihvatiti
dobiveni rezultat kao eljeni, tj. da povjeruje kako je pobijedio,
iako je, u stvari, izgubio.
Najvea uvreda je rei ovjeku maini da on ne moe
djelati, da nije u stanju bilo to postii, da se nikada nee moi
pribliiti bilo kakvom cilju, da, posveujui svu svoju snagu
jednom problemu, neizbjeno stvara drugi. U stvari, nema
nikakve sumnje, drugaije i ne moe biti.
ovjek maina je u vlasti sluaja. Njegovi poslovi,
istom sluajnou, mogu ui u nekakav kolosijek, stvoren
kozmikim i mehanikim silama i, zahvaljujui sluaju, mogu se
neko vrijeme kretati tim kolosijekom, izazivajui kod njega
varljivu predstavu da su postignuti nekakvi ciljevi. Takvo
sluajno podudaranje rezultata sa ranije postavljenim ciljevima
ili postizanje ciljeva u sitnicama koje nemaju nikakve
posljedice, stvaraju u mehanikom ovjeku uvjerenje da je on
u stanju da postigne sve, kako kau, da pokori prirodu, da
uredi svoj ivot, i tome slino.

24

U sutini, on zapravo nita ni nalik tome ne moe da uradi,

poto ne samo da nije u stanju da upravlja onim to se odvija
izvan njega, nego ni onim to se nalazi u njemu samom. Ovo
posljednje treba naroito jasno pojmiti i usvojiti; mogunost
upravljanja stvarima poinje kontrolom nad onim to imamo u
sebi, od vlasti nad sobom. ovjek koji nema vlast nad sobom ili
nad onim to se u njemu zbiva, ni sa ime ne moe upravljati.
Na koji se nain moe osvojiti ta vlast?
Tehniku stranu objanjava Zakon oktava. Oktave se mogu
razvijati dosljedno i neprekidno, ako se u potrebnim
momentima, onda kada se vibracije usporavaju, u njima budu
nalazili dodatni poticaji. Ako, pak, dodatni poticaji ne nastupe
na potrebnim momentima, oktave mijenjaju pravac. Gajiti nadu
da e sluajni poticaji naii odnekud sami od sebe, u
potrebnom trenutku, naravno, apsolutno se ne smije. ovjek
ima vlastiti izbor: ili da za svoje poslove pronae takav pravac
koji odgovara mehanikoj liniji dogaaja danog momenta,
drugaije reeno, da ide kuda vjetar pue, da pliva niz
vodu, ak i ako to proturjei njegovim unutarnjim nagonima,
uvjerenjima ili simpatijama, i da se pomiri s time da sve to
radi osueno na propast; ili, pak, da naui prepoznati momente
intervala na svim linijama svoje djelatnosti i stekne naviku
stvaranja dodatnih poticaja, drugim rijeima, da primjeni na
svoje djelovanje metodu koju koriste kozmike sile koje same u
potrebnim momentima proizvode dodatne poticaje.
Mogunost nastanka umjetnih, tj. specijalno stvorenih
dodatnih impulsa pridaje praktian smisao izuavanju Zakon
oktava i ini ga obaveznim i neophodnim ako ovjek eli
napustiti ulogu pasivnog promatraa svijeta onoga to se
dogaa s njim i oko njega.
ovjek maina ne moe djelati. S njim i oko njega sve
se dogaa.
Da bi djelao, potrebno je da zna Zakon oktava, da zna
momente intervala, da umije stvoriti potrebne dodatne
poticaje.
To se moe nauiti samo u koli, drugim rijeima, u pravilno
ureenoj koli, koja slijedi ezoterine tradicije. Bez pomoi

kole, samostalno, ovjek nikada nee shvatiti Zakon oktave,

nee vidjeti mjesta intervala i redoslijed stvaranja impulsa.
Nee to uspjeti uloviti zato to su za taj cilj potrebni odreeni
uvjeti, a ti uvjeti mogu biti stvoreni samo u koli, koja je i
sama ureena po takvim pravilima.
Na koji nain se na principima Zakona oktava stvara kola,
bit e objanjeno kada za to doe vrijeme. To e vam, opet,
objasniti jo jednu stranu sjedinjavanja Zakona oktava i
Zakona trojke. Meutim, za sada se moe rei samo to da se u
kolskoj
obuci
ovjeku
daju
primjeri
kako
silaznih
(stvaralakih), tako i uzlaznih (ili evolutivnih) kozmikih
oktava. Zapadna misao, koja nita ne zna ni o oktavama, ni o
Zakonu trojke, smatra silazne oktave uzlaznim, ne znajui da
je linija evolucije suprotna liniji stvaranja i da ide protiv nje,
kao protiv toka.
Govorei o Zakonu oktava, treba imati na umu da se oktave
u meusobnom odnosu dijele na osnovne i podreene.
Osnovna oktava nalik je na stablo drveta na kome se granaju
bone oktave. Sedam osnovnih nota oktave i dva intervala,
nosioci novih pravaca, zajedno daju devet karika lanca: tri
grupe po tri karike.
Osnovne oktave na neki odreeni nain povezane su sa
sekundarnim ili podreenim. Iz podreenih oktava prvog reda
proizlaze podreene oktave drugog reda, i tako dalje. Graa
oktava moe se usporediti s graom drveta. Na sve strane od
glavnog stabla razilaze se grane koje se, opet, dijele i prelaze u
grane koje postaju sve manje i manje i zavravaju se liem.
Analogni proces se dogaa i prilikom nastajanja ilica i
zubaca. 1
Da bi se bolje usvojio smisao Zakona oktava, neizostavno
treba imati jasnu ideju jednog od svojstava vibracija, i to ideju
takozvanih unutarnjih vibracija. To znai da se unutar
vibracija razvijaju druge vibracije i da se svaka oktava moe
razloiti na mnotvo unutarnjih oktava. Svaka se nota svake
Paragraf o dimenzijama ljudskog tijela u odnosu na Zakon oktava olovkom je
precrtan u rukopisu i zato se on ovdje ne navodi. (op. ur.).
1

25

oktave moe na drugom nivou smatrati oktavom. Svaka nota

tih unutarnjih oktava opet sadri cijelu oktavu, i tako dalje. To
traje prilino dugo, ali ne do beskonanosti, zato to u razvoju
unutarnjih oktava postoji neka odreena granica (vidjeti
dijagram).

Unutarnje vibracije idu istovremeno u sredinama razliite

gustoe. Uzajamno se proimajui one se zaista ogledaju
jedna u drugoj, izazivaju jedna drugu, zaustavljaju, stavljaju u
pokret ili slabe jedna drugu.
Zamislimo vibracije u nekoj supstanci, u sredini odreene
gustoe.
Pretpostavimo da se ta supstanca ili sredina sastoje iz
relativno grubih atoma svijeta 48, od kojih svaki, da tako
kaemo, predstavlja skup, etrdeset osam poetnih atoma.
Vibracije koje se dogaaju u toj sredini dijele se na oktave, a
oktave na note. Zamislimo da smo za neko istraivanje
odabrali jednu oktavu od svih tih vibracija. Moemo uoiti
da se u njenim granicama dogaaju vibracije tananije
supstance. Supstanca svijeta 48 proeta je supstancom
svijeta 24.
To su unutarnje oktave.
Supstanca svijeta 24, opet, zasiena je svijetom 12. ta
supstanca takoer vibrira, i svaka vibracija svijeta 24 sadri
cijelu oktavu vibracija svijeta 12. Supstanca svijeta 12
proeta je supstancom svijeta 6. Supstanca svijeta 6 proeta

je supstancom svijeta 3. Supstanca svijeta 3 proeta je

supstancom svijeta 1.
Odgovarajue vibracije postoje u svakom od svjetova i
redoslijed ostaje uvijek isti, i upravo svaka nota vibracija
grube supstance sadri punu oktavu vibracija finije
supstance.
Ako zaponemo od vibracija svijeta 48, moe se rei da
jedna nota vibracija u tom svijetu sadri u sebi cijelu oktavu,
ili sedam nota vibracija svijeta planeta. Svaka nota vibracija
svijeta Sunca sadri sedam nota vibracija svijeta zvijezda, itd.
Istraivanje unutarnjih oktava i njihovog odnosa prema
vanjskim oktavama, kao i mogueg utjecaja prvih na druge
vrlo je vaan dio izuavanja svijeta i ovjeka.
Zrak stvaranja, poput bilo kojeg drugog procesa,
zavrenog u datom momentu, moe se smatrati oktavom. To
e biti silazna oktava, u kojoj do prelazi u si, si u la, i tako
dalje.
Apsolutno, ili Sve (svijet I) biti e do; svi svjetovi (svijet 3)
si: sve zvijezde (svijet 6) la; nae Sunce (svijet 12) sol;
planete (svijet 24) fa; Zemlja (svijet 48) mi; Mjesec (svijet
96) re.
Zrak stvaranja zapoinje od Apsolutnog; Apsolutno je Sve.
To je do.

26

Zrak stvaranja se zavrava na Mjesecu. Iza njega je nita.

To je takoer Apsolutno do.
Istraujui Zrak stvaranja ili kozmiku oktavu, vidimo da u
razvoju te oktave trebaju postojati intervali; prvi izmeu do i
si, tj. izmeu svijeta 1 i svijeta 3, izmeu Apsolutnog i svih
svjetova, i drugi izmeu fa i mi, tj. izmeu svijeta 24 i svijeta
48, izmeu planeta i Zemlje. Prvi interval pokriva volja
Apsolutnog. Jedan od izraza volje Apsolutnog sastoji se upravo
u ispunjavanju tog intervala pomou svjesnog oitovanja
neutralne sile, koja pokriva interval izmeu aktivne i pasivne
sile.
Situacija sa drugim intervalom je sloenija. Neto nedostaje
izmeu planeta i Zemlje. Utjecaji planeta ne mogu prijei na
Zemlju dosljedno i potpuno. Nuan je dodatni impuls, potrebno
je
stvaranje
nekakvih
novih
uvjeta
za
osiguranje
odgovarajueg prelaska utjecaja. Uvjeti za osiguranje prijelaza
sila stvaraju se putem posebnog mehanikog ureaja izmeu
planeta i Zemlje. Taj mehaniki ureaj, prijenosna stanica
je organski ivot na Zemlji. Organski ivot na Zemlji nainjen je
da bi pokrivao interval izmeu planeta i zemlje.
Moe se rei da organski ivot predstavlja Zemljin organ za
prijem. On stvara neto poput osjetljivog omotaa, koji pokriva
cijelu zemaljsku kuglu i prima one utjecaje iz sfere planeta koji
bi, u suprotnom mogli doi do Zemlje. U tom smislu biljno,
ivotinjsko i carstvo ovjeka podjednako su vani za ovjeka.
Polje pokriveno travom prima utjecaje planeta posebne vrste i
prenosi ih Zemlji. Isto to polje, ispunjeno ljudima, prima i
prenosi Zemlji drugaije utjecaje. Stanovnitvo Europe prima
utjecaje planete jedne vrste i prenosi ih Zemlji. Stanovnitvo
Afrike prima planetarne utjecaje druge vrste, i tako dalje.
Velike dogaaje u ivotu ljudskih masa izazivaju utjecaji
planeta i predstavljaju posljedice primanja tih utjecaja. Ljudsko
drutvo to je materijal visoke osjetljivosti za prijem
planetarnih utjecaja. Svaka sluajna i neznatna napetost u
sferama planeta moe se godinama opaati kao porast
aktivnosti u ovom ili onom podruju ljudske djelatnosti. Ako se
u kozmikom prostoru planeta dogodi neto sluajno i usputno,

to momentalno primaju ljudske mase, ljudi poinju mrziti i

ubijati jedni druge, pravdajui svoje postupke nekakvom
teorijom bratstva, jednakosti, ljubavi i pravde.
Organski ivot je prijemni organ Zemlje i, u isto vrijeme
organ zraenja. Pomou organskog ivota, svaki dio zemljine
povrine neprekidno alje zrake odreene vrste ka Suncu,
planetima i Mjesecu. Suncu je potrebna jedna vrsta zraenja,
planetima druga, Mjesecu trea. Sve to se dogaa na
Zemlji vri takva zraenja. I mnoge stvari dogaaju se samo
zato to neko mjesto Zemljine povrine zahtjeva zraenje
odreene vrste.
Pri tome nema znaaja to se dogaa u finom sloju
organskog ivota sve slui interesima Zemlje, Sunca, planeta
i Mjeseca; nieg suvinog ili samostalnog u njemu nema, poto
je on stvoren s odreenim ciljem i njegov poloaj je naprosto
podreen.
Organski ivot predstavlja dio dopunske, bone oktave, koja
poinje od Sunca. Sunce, sol kozmike oktave, poinje u
odreenom momentu da zvui kao do sol do.
Svakome treba biti jasno da svaka nota svake oktave a u
datom primjeru svaka nota kozmike oktave moe
predstavljati do neke druge oktave koja polazi od nje. Moemo
se izraziti i tonije: kakvu god notu, kakve god oktave da
uzmemo, ona moe biti svaka nota bilo koje oktave koja kroz
nju prolazi.
U tom sluaju sol poinje zvuati kao do. Sputajui se na
nivo planeta, ta nova oktava prelazi u si; sputajui se nie,
ona proizvodi tri note: la, sol, fa; one stvaraju i grade organski
ivot na Zemlji u onoj formi, u kojoj ga mi znamo: mi te oktave
mijea se sa mi kozmike oktave, tj. sa Zemljom, re sa re
kozmike oktave, tj. sa Mjesecom.

27

ETVRTO PREDAVANJE
Tri oktave zraenja i tablica vodika

Bona oktava prije svega pokazuje da organski ivot

predstavljen na dijagramu u vidu tri note, ima dvije prethodne
note: jednu na nivou planeta, drugu na nivou Sunca, i da ona
poinje od Sunca.
Posljednja toka ima principijelan znaaj budui da se
razilazi sa uobiajenim suvremenim pogledima na nastanak
ivota, da tako kaemo, odozgo. Prema tom tumaenu, ivot
dolazi odozgo.
Postavlja se pitanje to su mi i re bone oktave. Jasno je da
je re povezano sa idejom hrane za Mjesec. Nekakav proizvod
razlaganja organskog ivota alje se na Mjesec; to treba biti re.
to se tie mi moe se rei odreenije. Organski ivot
nesumnjivo prodire u Zemlju. Njegova uloga u formiranju
strukture zemaljske povrine ne moe se podvrgnuti sumnji.
Nastanak koraljnih otoka, vapnenakih planina, formiranje
naslaga ugljena, nafte, promjene tla pod utjecajem biljnog
svijeta, pojava biljnog svijeta u jezerima, stvaranje obradivog
zemljita bogatog glistama, promjena klime uslijed isuivanja
movara i sjee uma sve to postoji, kao i mnogo to drugo
ono to znamo i ono to ne znamo.
Uz to, bona oktava s posebnom jasnoom pokazuje kako
se lako i ispravno sve klasificira u sistemu koji razmatramo.
Nestaje sve nenormalno, nepredvieno, sluajno, i poinje se
ocrtavati neobuhvatni i strogo promiljeni plan svijeta.

Proces stvaranja nikada se ne zaustavlja. Utjecaji se prenose

na dolje Zakonom stvaranja putem zraenja. Tri oktave
zraenja: Apsolutno Sunce, Sunce Zemlja, Zemlja
Mjesec. Razmatranje svemira u takvoj formi objanjava u
kakvom su odnosu supstance i sile razliitih planova sa naim
ivotom. Intervali tri oktave. Impulsi, koji pokrivaju
intervale. Pojam maka svemira. Uestalost vibracije u
supstancama suprotan je njihovim gustoama. U skladu sa
Zakonom Trojke, dvanaest trijada proizvode vodici koji se
rasporeuju po gustoi od 6 do 12288. Vodici predstavljaju
kategorije materije. Gradacija svemira od Apsolutnog do
Mjeseca. Modifikacija te skale njeno dovoenje u sklad sa
materijom ljudskog organizma. Promijenjena tablica vodika
za klasifikaciju supstanci u odnosu na ivot i rad drugog
organizma. Kategorije materije u tablici vodika. Svaki vodik
predstavlja odreenu kozmiku grupu. Tablica atomskih
teina. Pojam atoma.
Sve do sada govorili smo o silama koje stvaraju svjetove, o
procesima stvaranja koji potiu od Apsolutnog. Sada emo
govoriti o procesima u ve stvorenom i postojeem svijetu. Ali
pri tome se ne smije gubiti iz vida da se proces stvaranja
nikada ne zaustavlja, iako u razmjerima planeta rast ide toliko
lagano da, ako se rauna s toke gledita naeg vremena,
planetarni uvjeti se za nas mogu smatrati vjenim.
Zato emo uzeti Zrak stvaranja poto je stvoren svemir.
Nastavlja se djelovanje Apsolutnog na svijet ili svjetove koje
je ono stvorilo ili koji se nalaze unutar njega. Na slian nain
nastavlja se djelovanje svakog od tih svjetova na potonje
svjetove. Sve zvijezde Mlijenog Puta djeluju na nae Sunce.
Sunce djeluje na planete, planete djeluju na Zemlju, a Zemlja

28

 na Mjesec. Ti utjecaji se prenose pomou ovjeka, koja

prolaze kroz meuzvjezdani i meuplanetarni prostor.
Da bismo razmotrili ta zraenja, uzet emo Zrak stvaranja u
navedenoj formuli:
Apsolutno Sunce Zemlja Mjesec; ili drugim rijeima,
zamislimo da Zrak stvaranja izgleda kao tri oktave zraenja;
prva oktava izmeu Apsolutnog i Sunca, druga izmeu
Sunca i Zemlje, trea izmeu Zemlje i Mjeseca. Istrait emo
tok zraenja izmeu ove etiri osnovne toke svemira.
U tom svemiru, uzeto u formi od tri oktave zraenja izmeu
etiri toke, trebamo nai nae mjesto i shvatiti nae funkcije.
U prvoj oktavi Apsolutno e sadrati dvije note do i si sa
intervalom izmeu njih.

Poslije toga intervali mi, re:

Zraenja stiu do Sunca. Dvije su note ukljuene u samo

Sunce: do, poslije ega slijedi interval, i si. Zatim idu la, sol, fa
vibracije, usmjerene ka Zemlji.

Zatim e slijediti note la, sol, fa:

Poslije toga interval, zatim mi, re. U Zemlji do i si sa

intervalom izmeu njih; zatim tri note, opet interval, i mi, re i
Mjesec do.

29

Tri oktave zraenja, u vidu kojih emo sada zamiljati svijet,

omoguit e nam da objasnimo meusobnu vezu izmeu
supstanci i sila razliitih planova svemira u odnosu na na
vlastiti ivot (vidjeti crte).

30

Iako u tri oktave postoji est intervala, treba obratiti panju

na to da je u stvarnosti samo trima od njih potrebna dopuna
izvana. Prvi interval izmeu do i si pokriven je voljom
Apsolutnog.
Drugi interval do si pokriven je utjecajem mase Sunca na
zraenja koja kroz njega prolaze. Trei interval do si pokriva
djelovanje mase Zemlje zraenjima koja prolaze kroz nju.
Samo intervali izmeu fa i mi zahtijevaju dodatne impulse. Ti
dopunski impulsi mogu dolaziti ili iz drugih oktava, koje prolaze
kroz danu tonu svemira, ili iz paralelnih oktava, koje poinju
na viim planovima. Mi nita ne znamo o prirodi impulsa
izmeu fa i mi u prvoj oktavi Apsolutnog Suncu. Ali impuls u
oktavi Sunce Zemlja jeste organski ivot na Zemlji, tj. tri
note la, sol, fa one oktave, koja polazi od Sunca. Priroda
impulsa izmeu fa i mi u oktavi Zemlja Mjesec nije nam
poznata.
Treba naglasiti da ovdje upotrijebljen termin toka
svemira ima sasvim odreeno znaenje, i to: toka
predstavlja sjedinjavanje vodika, nastalo na konkretnom
mjestu, i nosi naroitu funkciju u nekom odreenom sistemu.
Pojam toka ne moe biti zamijenjen pojmom vodik, zato
to vodik oznaava naprosto materiju koja nije ograniena u
prostoru. Toka je uvijek ograniena u prostoru. Usporedno s
tim, toku svemira moemo oznaiti brojem vodika, koji u
njoj gospodari ili vlada.
Ako sada istraimo prvu od tri oktave zraenja, to jest oktavu
Apsolutno Sunce, s toke gledita Zakona Trojke, vidjet emo
da je nota do provodnik aktivne sile, oznaene brojem 1, dok
je materija, u kojoj djeluje ta sila ugljik (C). Aktivna sila, koja
u Apsolutnom stvara notu do, predstavlja najviu uestalost ili
najveu gustou vibracije.
Izraz gustoa vibracija odgovara uestalosti vibracija i
upotrebljava se u smislu suprotnom od gustoi materije, tj.
to je vea gustoa materije, to je manja gustoa vibracija i,
vice versa, to je vea gustoa vibracije to je manja gustoa
materije. Najveu gustou materije otkriva najfinija razrijeena
materija, dok se u materiji s najveom moguom gustoom

vibracija usporavaju se gotovo zaustavljaju. Na taj nain,

najtananija materija doprinosi najveoj gustoi vibracija.
Aktivna sila u Apsolutnom predstavlja maksimalnu gustou
vibracija, dok materija, u kojoj se te vibracije odvijaju, tj. prvi
ugljik, predstavlja minimalni stupanj gustoe materije.
Nota si u Apsolutnom je provodnik pasivne sile, oznaene
brojem 2. A materija, u kojoj djeluje ta pasivna sila ili kojoj u
kojoj se uje nota si, je kisik (O).
Nota la je provodnik neutralne sile, oznaene brojem 3, a
supstanca, u kojoj zvui nota la, je duik (N).
Prema redoslijedu djelovanja sila one e imati redoslijed: 1,
2, 3, itd. adekvatno oblicima materije: ugljik, kisik i duik.
Meutim, prema gustoi materije one e imati sljedei
raspored: ugljik, duik, kisik, tj. 1, 3, 2, zato to se duik, koji
uva svoj trei broj, poto je provodnik neutralne sile, po
gustoi materije nalazi izmeu ugljika i kisika, a kisik se
pojavljuje kao najgui u trijadi.
Ugljik, kisik i duik zajedno daju materiju etvrtog reda, ili
vodik (H), iju emo gustou oznaiti brojem 6 (zbir 1, 2, 3), tj.
H6.
Prva trijada:
do C .. 1 1 1
si O .. 2 3 2 H6
la N .. 3 2 3
C, O i N zadravaju brojeve 1, 2 i 3. Uglik je uvijek 1, kisik
uvijek 2, duik uvijek 3.
Ipak, poto je aktivniji od kisika, duik ulazi kao aktivan
princip u sljedeu trijadu, jer mu je gustoa 2. drugim rijeima,
duik ima gustou 2, a kisik gustou 3.
Nota la prve trijade provodnik je aktivne sile u sljedeoj
trijadi, u koju ona ulazi sa gustoom 2. ako ugljik ulazi sa
gustoom 2, onda kisik i duik trebaju da odgovaraju po
gustoi, ponavljajui odnos gustoa 1, 2, 3; u drugoj trijadi
treba biti 2, 4, 6, tj. ugljik druge trijade imat e gustou 2,
duik gustou 4, a kisik gustou 6. zajedno oni daju vodik
(H12).

31

Druga trijada:
la C 2 2 2
sol O .. 4 6 4 . H12
fa N . 6 4 6
Prema istom planu i redoslijedu, sljedea trijada graena je
ovako: fa, impuls, mi. Ugljik, koji je bio duik u drugoj trijadi,
stupa u treu sa gustoom 4; njemu odgovarajui duik i kisik
trebaju imati gustou 8 i 12. zajedno e dati vodik 24 (H24).
Trea trijada:
fa C . 4 4 4
-- O .. 8 12 8 . H24
mi N .. 12 8 12
Sljedea trijada mi, re i do prema istom planu i
redoslijedu daju vodik 48 (H48).
etvrta trijada:
mi C . 8 8 8
re O .16 24 16 H48
do N . 24 16 24
Trijada do, si, la dat e vodik 96 (H96):
Peta trijada:
do C .. 16 16 16
si O .. 32 48 32 . H96
la N .. 48 32 48
Trijada la, sol, fa vodik 192 (H192)
esta trijada:
la C .. 32 32 32
sol O .. 64 96 64
fa N .. 96 64 96
Fa, impuls, mi vodik 384 (H384):

Sedma trijada:
fa C 64 64 64
-- O 128 192 128 . H384
mi N 192 128 192
Mi, re, do vodik 768 (H768):
Osma trijada:
mi C 128 128 128
re O . 256 384 256 . H768
do N .. 384 256 384
Do, si, la vodik (1536 (H1536):
Deveta trijada:
do C .. 256 256 256
si O 512 768 512 .. H1536
la N . 768 512 768
La, sol, fa vodik 3072 (H3072):
Deseta trijada:
la C 512 512 512
sol O .. 1024 1536 1024 . H3072
fa N . 1536 1024 1536
Fa, impuls, mi vodik 6144 (H6144):
Jedanaesta trijada:
fa C .. 1024 1024 1024
-- O 2048 3072 2048 .. H6144
mi N .. 3072 2048 3072
Mi, re, do vodik 12288 (H12288):
Dvanaesta trijada:
mi C 2048 2048 2048
re O 4096 6144 4096 H12288
do N 6144 4096 6144
Dobiveno je dvanaest oblika vodika gustoe od 6 do 12288.

32

do

si

la

sol

H6

si

H12

la
sol

fa

12

H24

mi

12

12

C
O

16

24

16

16

16

16

24

16

24

do

32

32

32

la
sol

re
do
si

32

48

32

H96

la

48

32

48

fa

64

64

64

128

192

128

H384

mi

192

128

192

sol

re

64

96

64

96

64

96

fa

128

128

128

mi

256

384

256

384

256

384

256

256

256

512

768

512

H1536

la

768

512

768

512

512

512

1024

1536

1024

1536

1024

1536

fa

1024

1024

2048

3072

2048

H6144

mi

3072

2048

3072

H192

1024

H48

mi
re

si

si

2048

2048

2048

re

4096

6144

4096

do

6144

4096

6144

H6
H12

fa
-

do

sol

vodik 6. Ako podijelimo sa dva sve idue vrste vodika, dobit

emo skalu od vodika 1 do vodika 6144.

do

H768

H24
H48
H96
H192
H384

re
do

H768

si

H1536

la
H3072

sol
fa

H3072

H6144

mi
H12288

re

H12288

do

Dvadeset vrsta vodika predstavlja dvadeset kategorija

materije, koje se nalaze u svemiru od Apsolutnog do Mjeseca i
kada bi moglo tono da se utvrdi koje od tih vrsta materije ine
ljudski organizam i u njemu djeluju, ve to bi bilo dovoljno da
se odredi mjesto koje ovjek zauzima u svijetu.
Meutim, tamo gdje se mi nalazimo, u granicama naih
obinih sila i sposobnosti, vodik 6 je nedjeljiv i zato ga moemo
smatrati vodikom 1, dok e vodik 12 koji slijedi za njim biti

do
si
la
sol
fa
mi
re
do
si
la
sol
fa
mi
re
do
si
la
sol
fa
mi
re
do

H6

H1

H12

H6

H24

H12

H48

H24

H96

H48

H192

H96

H384

H192

H768

H384

H1536

H768

H3072

H1536

H6144

H3072

H12288

H6144

Ali i vodik 6 i dalje ostaje za nas nerazdjeljiv. Zato i njega

moemo smatrati vodikom 1, a sljedei vodikom 6 i opet sve
oblike koji slijede podijeliti sa dva. Na taj nain dobivena skala
od 1 do 3072 moe nam posluiti za izuavanje ovjeka (vidjeti
crte).

33

do
si
la
sol
fa
mi
re
do
si
la
sol
fa
mi
re
do
si
la
sol
fa
mi
re
do

H6

H1

H12

H6

H1

H24

H12

H6

H48

H24

H12

H96

H48

H24

H192

H96

H48

H384

H192

H96

H768

H384

H192

H1536

H768

H384

H3072

H1536

H768

H6144

H3072

H1536

H12288

H6144

H3072

Sve vrste materije od vodika 6 do vodika 3072 mogu se

nai u ovjekovom organizmu i igraju u njemu odreenu ulogu.
Svaki vodik u sebi sadri iru grupu nama poznatih kemijskih
supstanci, povezanih zajedno nekakvom funkcijom naeg
organizma. Drugim rijeima, ne treba gubiti iz vida da termin
vodik ima vrlo iroko znaenje. Svaki jednostavni element je
vodik nekakve gustoe, i svaka kombinacija elemenata koja
ima neku funkciju u prirodi, takoer predstavlja vodik.

Takvo definiranje supstanci omoguava da se one

klasificiraju u odnosu na ivot u funkcije naeg organizma.
Ponimo od vodika 768. Ovaj vodik se odreuje kao hrana;
drugim rijeima, vodik 768 sadri u sebi sve supstance, koje
mogu sluiti ovjeku kao hrana. Supstance koje ne mogu sluiti
kao hrana, poput komada drveta, spadaju u vodik 1536;
komad eljeza u vodik 3072. S druge strane, fina materija sa
oskudnim hranjivim svojstvima bit e blia vodiku 384.
Vodik 384 definira se kao voda.
Vodik 192 to je atmosferski zrak koji udiemo.
Vodik 96 predstavljen je u vidu razrijeenih plinova koje
ovjek ne moe udisati, ali koji u njegovom ivotu igraju vrlo
vanu ulogu. Osim toga, to su materije ivotnog magnetizma,
emanacija ljudskog tijela, N-snopa zraka, hormona, vitamina, i
sl. Drugim rijeima vodikom 96 zavrava se ono to se u naoj
fizici i kemiji smatra materijom. Vodik 96 sadri u sebi i one
vrste materije, koje su kemiji gotovo neprimjetne i smatraju se
samo vrstom tragova ili posljedica. Vrlo esto njihovo
postojanje jedni znanstvenici pretpostavljaju, dok ih se drugi
odriu.
Vodici 48, 24, 12 i 6 fizici i kemiji nepoznate supstance,
jesu materija naeg psihikog i duhovnog ivota razliitih nivoa.
U cjelini, kada se govori o tablici vodika, sve vrijeme treba
imati na umu da svaki vodik u toj tablici sadri u sebi ogroman
broj raznovrsnih supstanci, povezanih u naem organizmu
jednom te istom funkcijom i predstavlja nekakvu kozmiku
grupu.
Vodik 12 odgovara kemijskom vodiku atomske teine 1.
Ugljik, duik i kisik (kemijski) imaju atomske teine 12, 14 i 16.
Uz sve to mogu se na tablici atomskih teina navesti
elementi, koji odgovaraju odreenim vodicima, to jest, oni
elementi ije se atomske teine nalaze jedna kraj druge, u
odnosu pravilne oktave. Recimo, vodik 24 odgovara fluoru
(atomska teina 19), vodik 48 odgovara kloru (atomska teina
35,5); vodik 96 bromu (atomska teina 80), a vodik 192 jodu
(atomska teina 127). Atomske teine tih elemenata nalaze se
jedan prema drugom gotovo u odnosu oktave, drugaije

34

reeno, atomska teina jednog od njih gotovo dvostruko

premauje atomsku teinu drugog, lakeg Neznatna
netonost, tj. nepotpuna oktava u odnosima elemenata,
izazvana je time to obina kemija ne uzima u obzir sva
svojstva supstance, to jest, ne uzima u obzir njena kozmika
svojstva.
Kemija, o kojoj ovdje govorimo, za razliku od obine kemije,
izuava materiju na drugaijoj osnovi, uzimajui u obzir ne
samo njena kemijska i fizika, ve i psihika i kozmika
svojstva.
Ta kemija, tonije, alkemija, tretira materiju prije svega sa
osnove funkcija koje definiraju njeno mjesto u svemiru, odnos
sa drugom vrstom materije, a zatim i sa osnove njenog odnosa
prema ovjeku i funkcijama ovjeka. Pod atomom supstance
podrazumijeva se odreena mala koliina te supstance koja
zadrava sva njena kemijska, kozmika i psihika svojstva, jer
osim kozmikih zraka supstanca posjeduje i psihika svojstva,
t.j. neki stupanj razumnosti. Prema tome, pojam, atom moe
se odnositi ne samo na elemente, ve i na sve sloenije
supstance, koje nose odreene funkcije u svemiru ili
ovjekovom ivotu.
Moe postojati atom vode, atom zraka (tj. atmosferskog
zraka, prikladnog za udisanje ovjeka), atom kruha, atom
mesa, itd. Atom vode u tom sluaju init e jednu desetinu
jedne desetine kubnog milimetra vode, uzetog na odreenoj
temperaturi, izmjerenog specijalnim termometrom. To bi bila
siuna kap vode, pod odreenim uvjetima vidljiva golim okom.
Takav atom je minimalna koliina vode, koja zadrava sva
svojstva vode. Prilikom daljnjeg djelovanja neka njena svojstva
nestaju, tj. to vie nije voda, ve neto to se pribliava
plinovitom stanju, pari, koja se kemijski apsolutno ne razlikuje
od vode u tekuem stanju, ali ima druge funkcije te, prema
tome, posjeduje i drugaija kozmika i psihika svojstva.

PETO PREDAVANJE
Dijagram hrane
Funkcije ovjeka u odnosu na planove svemira. Da bi se
djelovalo, potrebna je odreena vrsta energije i to u
odreenoj koliini. ovjekov organizam predvien je za vrlo
veliku proizvodnju energije kroz preobraaj grubih supstanci u
fine. U obinom ivotu proizvodnja energije nikada nee
dostii mogui stupanj snage. ovjekov organizam odravaju
tri vrste hrane: obina hrana, zrak, utjecaji. Postoje dva
procesa zahvaljujui kojima se hrana transformira: onaj koji
automatski titi i odrava ivot, i svjesni koji moe realizirati
dani nam potencijal.
Tablica vodika ini moguim istraivanje svih supstanci iz
kojih se sastoji ovjekov organizam, sa gledita njihovog
odnosa prema razliitim planovima svemira.
Poto je svaka ovjekova funkcija posljedica djelovanja
odreenih supstanci, a svaka supstanca povezana sa
odreenim planom svemira, moemo utvrditi korelaciju izmeu
ovjekovih funkcija i odgovarajuih planova svemira.
MI moemo da djelujemo, ali u svemu to inimo vezani
smo i ogranieni koliinom energije koju proizvodi na
organizam. Svaka funkcija, svako stanje, postupak, misao,
emocija zahtijevaju odreenu energiju, neku odreenu
supstancu.
Doli smo do zakljuka da trebamo pamtiti sebe. Meutim, u
stanju smo da pamtimo sebe samo ako imamo energiju za
pamenje. Moemo neto izuavati, razumjeti ili osjeati samo
ako raspolaemo energijom za razmatranje, osjeanje i
izuavanje.
to ovjek moe uraditi kada pone shvaati kako nema
dovoljno energije kako bi postigao ciljeve koje je sebi postavio?
Odgovor je sljedei: svaki normalan ovjek ima dovoljno
energije da pone rad na sebi. Potrebno je samo da naui da

35

uva vei dio energije, kojom vlada, umjesto da je

neproduktivno troi.
Energija se troi uglavnom na sasvim nepotrebne,
neugodne emocije, na oekivanje vjerojatnih i nevjerojatnih
neugodnosti, na loe raspoloenje, besmislenu urbu, nervozu,
razdraljivost, matanje, sanjarenje, itd. Energija se troi na
nepravilan rad centara, nepotrebno naprezanje miia, koje
nije odgovarajue poslu koji se obavlja; na stalno brbljanje
koje upija nevjerojatnu koliinu energije; na divljenje stvarima
koje se neprestano dogaaju oko nas, kao i drugim ljudima
koji, u stvari, nisu nimalo zanimljivi; na stalno troenje sile
panje, i tako dalje, i tome slino.
Kad pone da se bori sa svim tim stranama ivota na koje
je navikao, ovjek uspijeva sauvati ogromnu rezervu energije,
uz iju pomo lako moe pristupiti radu na izuavanju samoga
sebe i na samousavravanje.
Meutim, potom se problem komplicira. Kada u izvjesnoj
mjeri svoju mainu dovede u ravnoteu, uvjerivi se da mu ona
daje puno vie energije nego to je oekivao, ovjek ipak dolazi
do uvjerenja da mu ta energija nije dovoljna. On vidi, da za
nastavak rada treba poveati koliinu proizvodnje energije.
Izuavanje funkcioniranja ovjekovog organizma pokazuje
da je to sasvim mogue.
ovjekov
organizam
predstavlja
kemijsku
tvornicu,
predvienu za vrlo veliku proizvodnju, ali u uobiajenim
uvjetima proizvodnja ne postie svoje maksimalne mogunosti
zato to koristi samo mali dio opreme i proizvodi tono onoliko,
koliko je neophodno za goli opstanak tvornice. Oigledno je da
je takva tvornica sasvim nerentabilna. Zapravo, ona nita ne
proizvodi, i svi njeni mehanizmi i vrlo sloena oprema ne slue
niemu, osim to doprinose odravanju egzistencije, pa i to s
naporom.
Rad te tvornice sastoji se u pretvaranju jedne vrste materije
u drugu, i to grubljih supstanci, u kozmikom smislu supstance,
u finije. Tvornica dobiva sirovinu iz vanjskog svijeta odreenu
koliinu grubih vodika i pretvara ih u finije putem itave serije
sloenih alkemijskih procesa. Ali u uobiajenim uvjetima ivota

proizvodnja ovjekove tvornice visokih vodika a mi smo

posebno zainteresirani za tu vrstu mogunosti viih stanja
svijesti i rada viih centara nije dovoljna, i svi se oni troe na
odravanje tvornice na ivotu. Kada bismo uspjeli dovesti
proizvodnju na najvii mogui kapacitet, poeli bismo uvati te
vodike. Tada bi cijelo tijelo, sva tkiva i stanice, bili proeti
visokim vodikom, koji bi malo po malo poeo da se taloi i
kristalizira na poseban nain. Kristalizacija finih vodika
postepeno bi prevela cijeli na organizam na vii nivo, na vii
plan bia.
Meutim u uobiajenim uvjetima se to ne dogaa, zato to
tvornica troi sve to se proizvede.
Nain da odvaja fino od grubog princip Dijamantnih
Spremita (Ploa) (jedno od djela, koje se pripisuje grkom
bogu znanosti i pokrovitelju magije Hermesu Trismegistu tri
puta najveem.
Ova hermetika djela sadrala su platonsko pitagorejske
elemente uenja, znanost o spasenju, kao i odreene poglede
na postanak svijeta), odnosi se na funkcioniranje ovjekove
tvornice. Ako ovjek naui odvajati fino od grubog, to jest ako
izvede proizvodnju finih formi vodika na najvii stupanj,
zahvaljujui tome e stvoriti mogunosti za svoj unutarnji rast,
koji se ne moe ostvariti nikakvim drugim sredstvima.
Sve supstance, neophodne za odravanje ivota organizma,
njegov psihiki rad i najvie funkcije svijesti, taj organizam
proizvodi od hrane koja dolazi izvana. ovjekov organizam
dobiva hranu tri vrste:
1) obinu hranu koju jedemo;
2) zrak, koji udiemo;
3) nae utiske.
Nije teko sloiti se s tim da zrak za organizam predstavlja
hranu posebne vrste. Ali, u prvi mah moe izgledati
neshvatljivo kako utisci mogu biti hrana. Meutim, treba imati
na umu da sa svakim vanjskim utiskom, svejedno da li u formi
zvuka, slike koju vidimo ili mirisa, izvana dobivamo odreeno
energetsko punjenje, odreen broj vibracija. Te energije, koje
dospijevaju u organizam izvana, jesu hrana. Nadalje, kao to

36

smo ve govorili, energija se ne moe prenositi izvan materije.

Ako vanjski utisak unosi u organizam energiju, to znai da
vanjska materija ulazi u njega i hrani ga, u punom smislu rijei.
Za normalnu egzistenciju, organizam treba dobivati hranu
sve tri vrste: fiziku hranu, zrak i utiske.
Organizam ne moe ivjeti od jedne, pa ak niti od dvije
vrste hrane; potrebne su mu sve tri vrste hrane. Ali njihova
meusobna korelacija i znaaj za organizam nisu isti.
Organizam moe relativno dugo ivjeti bez unoenja fizike
hrane. Poznati su sluajevi gladovanja dueg od ezdeset dana,
pri emu organizam nije izgubio svoju ivotnu snagu i obnovio
ju je odmah poslije poetka uzimanja hrane. Razumije se,
takvo gladovanje ne treba smatrati potpunim, poto su u svim
sluajevima umjetnog gladovanja ljudi pili vodu.
Ali, ak i bez hrane i vode ovjek je u stanju da preivi
nekoliko dana.
Bez zraka ovjek moe ivjeti samo nekoliko minuta, najvie
dvije do tri; po pravilu, ako ostane bez zraka etiri minute
ovjek umire.
Bez utisaka ovjek ne moe preivjeti ni jedan trenutak.
Kad bi bilo mogue da se na neki nain prekine dotok utisaka ili
kad bi ovjekov organizam izgubio sposobnost da ih prima, on
bi odmah umro. Utisci koje primamo izvana nalik su na
pogonski remen koji nam omoguava kretanje.
Glavni motor za nas je priroda, svijet koji nas okruuje.
Kroz utiske priroda nam daje energiju i zahvaljujui toj
energiji mi ivimo, kreemo se, postojimo. Ako dotok te
energije zakasni, naa maina se trenutano zaustavlja. Dakle,
od ove tri vrste hrane utisci su nam najvaniji, mada je istina i
to da ovjek ne moe dugo da ivi samo od utisaka. Utisci i
zrak pruaju ovjeku mogunost da ivi neto due. Utisci, zrak
i fizika hrana omoguavaju organizmu da ivi do kraja
prirodnog roka i da proizvede supstance, neophodne ne samo
za odravanje ivota, ve i za unutranji razvoj.
Procesom preobraaja fizikih supstanci, koje ulaze u
organizam, upravlja Zakon oktava.

Predstavit emo organizam u vidu trokatne tvornice. Njen

gornji kat je ovjekova glava, srednji su grudi, a donji
eludac, lea i donji dio tijela.

Crte 12.
ovjek u vidu trokatne kue
Fizika hrana to je H768, ili la, sol, fa tree kozmike
oktave zraenja. Taj vodik dospijeva u donji kat organizma u
vidu kisika do H768.

37

Re 384, koje postaje kisik u sljedeoj trijadi, sree se u

organizmu sa ugljikom 96 i zajedno s njim kreira novi duik
192, koji predstavlja notu mi 192 (vidjeti crte 15).

Crte 13.
Dospijee hrane (H768) u organizam.
Kisik 768 sree se sa ugljikom 192, koji ve postoji u
organizmu.
Iz sjedinjavanja O768 i C192 dobiva se N384. N384 to je
sljedea nota, re (vidjeti crte 14).
Crte 15.
Nastavak probave hrane (H768) u organizmu.
Ugljikohidrati, koji postoje u organizmu,
obiljeeni znakom

Crte 14.
Poetak probave hrane (H768) u organizmu.

Kao to je poznato iz Zakona oktava, mi u uzlaznoj oktavi

ne moe samo da prijee u fa; nuan je dodatni impuls.
Ako taj dodatni impuls ne bude primijenjen supstanca mi
192 nee moi prijei u punu notu fa.
Na danom mjestu organizma, gdje bi oktava hrane
organizma oigledno trebalo da se zaustavi na mi 192, u
organizam dospijeva druga hrana zrak, u formi do 192, tj.

38

mi, re, do druge kozmike oktave zraenja. Nota do posjeduje

sve potrebne polutonove, tj. svu energiju, nunu za prelazak u
sljedeu notu. Ona daje dio te energije noti mi, koja ima istu
gustou, kao i nota do. Energija do daje mi 192 dovoljno
snage, za sjedinjenje sa ugljikom 48, ve prisutnim u
organizmu, i prelazak u duik 96; duik 96 postaje nota fa
(vidjeti crte 16).

Crte 17.
Nastavak oktave hrane: prelazak namirnica u sol 48.
Nota sol 48, sjedinjuje se sa ugljikom 12, koji se nalazi u
organizmu, prelazi u duik 24 la 24 (vidjeti crte 18).

Crte 16.
Ulazak zraka u organizam (H192) i impuls koji
proizvodi zrak u intervalu mi fa oktave hrane.
Fa 96 sjedinjuje se sa ugljikom 24, koji takoer postoji u
organizmu u prijelazu u duik 48, notu col (vidjeti crte 17):

Crte 18.
Nastavak oktave hrane: prelazak namirnica u la 24.

39

La 24 sjedinjuje se sa ugljikom 6 koji se nalazi u organizmu

i prelazi u duik 12 ili si 12. Si 12 je via supstanca koja se lui
u organizmu iz fizike hrane uz pomo dodatnog impulsa,
stvorenog zrakom koji udiemo (vidjeti crte 19).

Crte 19.
Nastavak oktave hrane: prelazak namirnica u si 12.
Do 192 (zrak), poto dospije na srednji kat tvornice u vidu
kisika i preda dio svoje energije mi 192, sjedinjuje se na
izvjesnom mjestu sa ugljikom 48, prisutnim u organizmu, i
prelazi u re 96 (vidjeti crte 20).

Crte 20.
Poetak usvajanja zraka u organizmu.

Re 96 prelazi u mi 48 pomou ugljika 24, i na tome se

zaustavlja razvoj druge oktave. Za prelazak mi u fa potreban je
dodatni impuls; ali u toj toki priroda nije pripremila bilo kakav
dodatni impuls, i zato druga oktava, tj. Oktava zraka, ne moe
dalje da se razvija i u obinim uvjetima ivota ona ne
napreduje (vidjeti crte 21).

Crte 21.
Nastanak oktave zraka u organizmu
Trea oktava poinje od do 48.
Utisci dospijevaju u organizam u obliku kisika 48, tj. la, sol,
fa druge kozmike oktave Sunce Zemlja (vidjeti crte 22).

Crte 22.
Dospijevanje utisaka u organizam.

40

Do 48 ima dovoljno energije da prijee u sljedeu notu, ali

na onom mjestu organizma gdje ulazi do 48, nema ugljika 12,
koji je za to neizostavan. Istovremeno, do 48 ne dotie mi 48, i
zato ova nota ne moe sama niti da prijee u sljedeu, niti da
mi 48 prenese dio vlastite energije.

ESTO PREDAVANJE
Dva impulsa
Ograniavanje obinog redoslijeda proizvodnje energije u
ovjekovom organizmu. Mogunost dodatne proizvodnje
energije u ovjekovom organizmu. Mogunost dodatne
energije. Prvi svjesni impuls. Privlaenje finih supstanci.
Drugi svjesni impuls. Trokatna tvornica u centru. Alkemija
kao alegorija. Preobraaj emocija. Rad viih i niih centara.
Namjera vodika u naem organizmu. Upravo nii centri nisu
razvijeni. Vii centri su nedostini. Proizvodnja i primjena
energije kako bi se nii centri povezali sa viima. Svi psihiki
procesi su materijalni.
U obinim uvjetima, tj. u uvjetima normalne egzistencije,
tvornica prestaje da proizvodi fine supstance na datom mjestu,
i trea oktava zvui samo kao do. Najvia materija, koju
proizvodi tvornica jest si 12; za sve svoje vie funkcije
tvornica je u stanju da koristi samo tu najviu supstancu
(vidjeti crte 23).

Crte 23.
Granice uobiajenog rada organizma.

41

Ipak, postoji nain poveavanja obima proizvodnje, tj.

omoguavanja oktavi zraka i oktavi utisaka da se dalje
razvijaju. U tom cilju nuno je da se na onom mjestu, gdje
postoji zastoj u razvoju tree oktave, stvori umjetni impuls
posebne vrste. To znai da umjetni impuls moe biti pridodat
noti do 48.
Ali to se podrazumijeva pod umjetnim impulsom? On je
povezan s momentom opaanja utisaka. Nota do 48 oznaava
trenutak kada utisak ulazi u nau svijest. Umjetni impuls u toj
toki znai odreenu vrstu napora koji se vri u trenutku
dobivanja utiska.
Ve je objanjeno da u obinom ivotu ne pamtimo sebe:
ne doputamo pamenju da radi, tj. ne osjeamo, nismo
svjesni sebe u trenutku opaanja utisaka, u trenutku emocije,
misli ili postupaka. Ako je ovjek toga svjestan i potrudi se da
se sjeti sebe, onda e svaki utisak, koji prima u trenutku
pamenja samog sebe, biti, da tako kaemo, udvostruen. U
svom obinom psihikom stanju ja jednostavno gledam
napolje, ali ako pamtim sebe, ne samo to gledam napolje, ja
osjeam da gledam, kao da kaem sebi: ja gledam. Umjesto
samo jednog, imamo dva utiska: jedan izvana, drugi iz
mene samog, koji gleda napolje.
Drugi utisak, koji proizvodi injenica mog samopamenja,
upravo i jest dodatni impuls. tovie, esto se dogaa da
dodatni osjeaj, povezan sa samopamenjem, donosi sa
sobom element emocije, tj. rad maine na mjesto o kome
govorimo privlai odreenu koliinu ugljika 12. Napor da se
sjetimo sebe, praenje sebe u trenutku opaanja utisaka,
promatranje utisaka od strane ovjeka u trenutku kada ih
prima, takorei registracija prijema utisaka uz istovremeno
odreivanje karakteristika utisaka sve to zajedno
udvostruuje snagu utisaka i prebacuje do 48 u re 24.
istovremeno, napor, povezan sa prelaskom jedne note u drugu,
i sam preobraaj 48 u 24 omoguava do 48 tree oktave da
stupi u kontakt sa mi 48 druge oktave i prenese toj noti
koliinu energije neophodnu za prelazak mi u fa. Na taj nain,

impuls sa do 48 stie do mi 48 i prua drugoj oktavi mogunost

za razvoj.
Mi prelazi u fa; fa 24 u sol 12; sol 12 u la 6. La 6 je
najvia vrsta supstance koju organizam proizvodi od zraka, tj.
od hrane drugaije vrste. Meutim, to je mogue samo pomou
svjesnog napora u trenutku kada primamo utisak (vidjeti crte
24).

Crte 24.
Razvoj oktave zraka poslije prvog svjesnog impulsa.
Treba razjasniti to to znai. Svi mi udiemo isti zrak. Osim
elemenata, poznatih naoj znanosti, zrak sadri veliki broj
supstanci nepoznatih znanstvenom znanju, koje znanost ne
moe definirati i koje su nedostupne za promatranja. Tona
analiza pokazuje da iako razni ljudi udiu jedan te isti zrak,
izdiu apsolutno razliit. Pretpostavimo da se zrak koji udiemo
sastoji iz dvanaest razliitih elemenata, nepoznatih naoj
znanosti. Nekakvu koliinu tih elemenata, svaki ovjek
apsorbira u sebe dok die. Pretpostavim da pet od tih
elemenata uvijek biva apsorbirano. Prema tome, zrak koji
izdie svaki ovjek sastoji se iz petnaest elemenata, a pet
elemenata odlazi za ishranu organizma. Ali neki ljudi izdahnu
ne petnaest, ve samo deset elemenata, tj. apsorbiraju pet

42

elemenata vie. Tih pet elemenata su vii vodici. Vie vrste

vodika prisutne su u najmanjoj estici zraka koji udiemo.
Udiui zrak, mi unosimo u sebe vie vodike, ali ako organizam
ne zna kako da iz njih izvue estice zraka i zadri ih, oni se
vraaju u zrak vanjske sredine. Ako je, pak, organizam u
stanju da ih uzme iz zraka i zadri, one e ostati u njemu.
Dakle, mi svi udiemo jedan te isti zrak, ali iz njega crpimo
razliite supstance. Jedni uzimaju vie, drugi manje.
Da bi se uzelo vie, u organizmu treba imati odreenu
koliinu odgovarajuih finih supstanci. Tada supstance, koje se
nalaze u organizmu djeluju poput magneta na fine materije
koje se nalaze u zraku koji udiemo. Opet stiemo do drevnog
alkemijskog zakona: Da bi se pravilo zlato, potrebno je prije
svega imati odreenu koliinu pravog zlata. Ako nema ni malo
zlata, ono se nikakvih sredstvima ne moe napraviti!
Alkemija od poetka do kraja nije nita drugo do
alegorijski opis ljudske tvornice i njenog rada na transformaciji
obinih metala (grubih supstanci) u dragocjene (fine
supstance).
Pratili smo razvoj dviju oktava. Trea oktava, oktava
utisaka, poinje zahvaljujui svjesnom naporu. Do 48 prelazi u
re 24, re 24 u mi 12. Tu se zaustavlja razvoj oktave (vidjeti
crte 25).

Crte 25.
Razvoj oktave utiska poslije prvog svjesnog impulsa.

Ako sada razmotrimo rezultat razvoja triju oktava, vidjet

emo da je prva oktava dostigla si 12, druga la 6, a trea
mi 12. Na taj nain, prva i trea oktava se zaustavljaju na
notama, koje ne mogu prijei u sljedee note (vidjeti crte 26).

Crte 26.
Potpuna slika intenzivnog rada organizma i intenzivne
proizvodnje supstanci i namirnica poslije prvog svjesnog
impulsa.
Da bi se dvije oktave razvijale dalje potreban je drugi
svjesni impuls u odreenoj toki maine, potreban je novi
svjesni napor koji bi dvjema oktavama omoguio da nastane
razvoj. Priroda tog napora zahtijeva posebno izuavanje. S
toke gledita cjelokupnog rada maine, ispravno je rei da je
taj napor povezan s emocionalnim ivotom, da on predstavlja
posebnu vrstu djelovanja na ovjekove emocije. Ali to je
zapravo taj napor i kako se on moe izvesti, moe biti

43

objanjeno samo u vezi sa openitim opisom rada ljudske

tvornice ili ljudske maine.
Praksa neizraavanja negativnih emocija, borba s
poistovjeivanjem i unutarnjim evidentiranjem jest priprema
za drugi napor.
Ako se sada pogleda u cjelini na rad ljudske tvornice, bit e
nam jasno na koji se nain moe poveati njena produktivnost
u onim trenutcima kada se zaustavlja proizvodnja finih
supstanci. Mi znamo da u obinim uvjetima rada, sa jednim
impulsom, tvornica proizvede vrlo malu koliinu finih supstanci;
u stvari, samo si 12. Sada, svjesna impulsa, tvornica e
proizvesti toliko finih supstanci, da e s vremenom potpuno
promijeniti karakter samo tvornice.
Trokatna tvornica to je svemir u malome, ureena prema
istim onim zakonima i prema istom planu, kao i cijeli svemir.
Radi razjanjavanja analogije izmeu ovjeka, ovjekovog
organizma i svemira, uzet emo svijet, kao i prije, u vidu tri
oktave: od Apsolutnog do Sunca, od Sunca do Zemlje i od
Zemlje do Mjeseca. Svakoj od ove tri oktave nedostaje Pluton
izmeu fa i mi, i u svakoj oktavi mjesto odsutnog Plutona
zauzima u toj toki stvoren umjetni impuls. Ako pogledamo
analogiju izmeu trokatne tvornice i triju oktava svemira,
moemo vidjeti da tri dodatna impulsa u trima oktavama
svemira odgovaraju trima vrstama hrane koje dospijevaju u
ovjekov organizam. Impuls u donjoj oktavi odgovara fizikoj
hrani; taj impuls je do 768 kozmike trokatne tvornice.
Impuls u sljedeoj oktavi odgovara zraku. To je do 192
trokatne kozmike tvornice. Impuls u gornjoj oktavi odgovara
impulsima; to je do 48 kozmike tvornice. U unutranjem radu
trokatne tvornice sve tri vrste hrane trpe iste preobraaje kao i
u ljudskoj tvornici, mijenjaju se prema istom planu i istim
zakonima. Dalje izuavanje analogije izmeu ovjeka i svemira
mogue je tek poslije detaljnog izuavanja ovjekove maine i
tek nakon to odgovarajue mjesto svakog vodika u naem
organizmu bude tono utvreno. To znai da je za dalje
izuavanje nuno nai tonu namjenu svakog vodika, odrediti
svaki vodik kemijski, psihiki, fizioloki i anatomski; drugim

rijeima, razjasniti njegovu funkciju i mjesto u organizmu

ovjeka; isto tako, ako je mogue, utvrditi koji su posebni
osjeaji povezani sa svakom vrstom vodika.
Razmatranje funkcioniranja ovjekovog organizma kao
kemijske tvornice pokazuje tri faze evolucije ljudske maine.
Prva faza se odnosi na rad ovjekovog organizma u onom
obliku u kome ga je priroda stvorila, da tako kaemo, za ivot i
funkcije ovjeka broj jedan, dva i tri. Prva oktava, oktava
hrane, normalno se razvija do mi 192. U toj toki ona
automatski dobiva impuls iz poetne faze druge oktave i njen
razvoj se nastavlja do si 12. Druga oktava, tj. oktava zraka,
poinje od do 192 i razvija se do mi 48, gdje se zaustavlja.
Trea oktava, tj. oktava utisaka, poinje od do 48 i prekida se
na istom mjestu. Na taj nain, sedam nota prve, tri note druge
i jedna nota tree oktave, predstavljaju dovrenu sliku rada
ovjekove tvornice u njenoj prvoj, prirodnoj fazi. Priroda je
pripremila samo jedan impuls, i to na ulasku druge oktave,
koja pomae da mi prve oktave prijee u fa. Ali priroda nije
predvidjela i nije osigurala drugi impuls koji bi pomogao razvoj
tree oktave i time dopustio da mi druge oktave prijee u fa.
Ukoliko eli poveati proizvodnju finih vodika u organizmu,
ovjek mora taj impuls da stvori vlastitim naporima.
Druga faza se odnosi na onaj rad organizma kada ovjek
stvara svjesni, voljni impuls u do 48. U poetku se taj voljni
impuls prenosi na drugu oktavu, koja se razvija sve do sol 12 ili
ak do la 6 i dalje, ukoliko je rad organizma dovoljno
intenzivan. Taj isti impuls omoguuje razvoj tree oktave, to
jest oktave utisaka, koja u tom sluaju, dostie mi 12. Na taj
nain u drugoj fazi rada ovjekovog organizma mi vidimo
potpun razvoj druge oktave i tri note tree oktave. Prva oktava
zaustavila se na noti si 12, trea na noti mi 12. Ni jedna od tih
oktava se ne moe razvijati dalje bez novog impulsa. Priroda
tog impulsa ne moe biti onako jednostavno opisana, kao
priroda prvog voljnog impulsa u do 48. Da bi se shvatila priroda
tog impulsa, potrebno je razumjeti znaenje si 12 i mi 12.
Snaga, koju stvara taj impuls, sastoji se od rada na
emocijama,
njihovog
preobraaja
i
preobraanja.
To

44

preobraanje emocija zatim pomae transmutacije si 12 u

ovjekovom organizmu. Bilo kakav ozbiljan rast nemogu je
bez takvog preobraaja. Ideja transmutacije bila je poznata
mnogima drevnim naunicima, kao i nekim relativno novim, na
primjer, alkemiarima srednjeg vijeka. Ali alkemiari su govorili
o preobraanju u alegorijskoj formi, opisujui transformaciju
obinih metala u dragocjene. Meutim, u stvarnosti, oni su
podrazumijevali transformaciju grubih vodika u ovjekovom
organizmu u fine, uglavnom preobraaj si 12. Ukoliko je takva
transformacija ostvarena, moglo se zakljuiti da je ovjek
postigao ono o emu se teio; ali, isto tako, moglo se rei da,
za sada, preobraaj nije postignut i svi dobiveni rezultati mogu
biti izgubljeni, poto nisu ni na koji nain fiksirani u ovjeku;
tovie, takvi rezultati bili bi tekovina samo u podruju misli i
emocija. Pravi, objektivni rezultati mogu biti dobiveni tek kada
pone preobraaj si 12.
Alkemiari, koji su govorili o toj transmutaciji, polazili su
upravo od nje. Oni nita nisu znali, ili barem nita nisu govorili
o prirodi prvog voljnog impulsa. Ipak, sve zavisi upravo od
njega. Drugi voljni impuls i preobraaj postaju fiziki mogui
tek poslije dugotrajnih vjebi na prvom voljnom impulsu, koji
se sastoji u tome da se sjeti sebe i prati utiske koje prima.
Na putu monaha i na putu fakira rad na drugom impulsu
poinje prije nego na prvom; ali poto mi 12 nastaje samo
uslijed prvog impulsa, onda rad, zbog nepostojanja drugog
materijala, silom prilika mora da se usredotoi na si 12, te
esto daje nepravilne rezultate. Pravilan razvoj na etvrtom
putu treba zapoeti od prvog voljnog impulsa i tek zatim da
prijee na drugi impuls u mi 12 i si 12.
Trea faza rada ovjekovog organizma poinje kada ovjek
izvede drugi svjesni voljni impuls u mi 12 i si 12, kada u njemu
pone preobraaj ili prelazak tih vrsta vodika u vie. Druga faza
i poetak tree odnose se na ivot i funkcije ovjeka broj etiri.
Za prelazak ovjeka broj etiri na nivo ovjeka broj pet nuan
je znaajan period preobraanja i kristalizacije.
Kada je shvaen osnovni smisao tablice vodika, ona istoga
trenutka otkriva nove znaajke u radu ljudske maine, prije

svega jasno uspostavlja uzroke razlika izmeu centara i

odgovarajuih funkcija.
Centri ljudske maine rade sa razliitim vodicima. To je
glavno to ih razlikuje. Centar koji radi s grubljim, teim,
guim vodikom radi sporije. Centar koji radi s lakim,
pokretljivijim vodikom, radi bre.
Misaoni, ili intelektualni centar je najsporiji od tri centra
koje smo do sada razmatrali. On radi s vodikom 48 (u skladu s
treom skalom tablice vodika).
Motorni centar radi s vodikom 24, koji je puno bri i
mobilniji od vodika 48. Intelektualni centar ne uspijeva pratiti
rad motornog centra. Mi nismo u stanju pratiti ne samo svoje
pokrete, ve ni pokrete drugih ljudi, ako ih umjetno ne
usporimo. Jo manje smo u stanju pratiti rad unutarnjih,
instinktivnih funkcija naeg organizma, rad instinktivnog uma
koji, moe se rei, ini dio motornog centra.
Emocionalni centar radi s vodikom 12. U stvarnosti,
meutim, on radi s finim vodikom izuzetno rijetko i u veini
sluajeva njegov rad se po intenzitetu i brzini malo ime
razlikuje od rada motornog ili instinktivnog centra.
Da bi se udubio u rad ljudske maine i shvatio njene
mogunosti ovjek treba znati da, osim spomenuta tri centra,
imamo jo dva centra koji su u punoj mjeri razvijeni i pravilno
funkcioniraju; meutim, izmeu njih i naeg obinog ivota nije
uspostavljena veza.
Postojanje viih centara u ovjeku jest velika zagonetka; to
je ono skriveno blago za kojim od najdavnijih vremena tragaju
ljudi koji priznaju da u ivotu postoji tajanstveno i natprirodno.
Svi mistini i okultni sistemi smatraju da u ovjeku postoje
vie sile i sposobnosti, iako vrlo esto tvrde da te sile i
sposobnosti postoje kao mogunost i govore o neophodnosti
razvoja sila. Pravo uenje se razlikuje od drugih po tome to
ono tvrdi da vii centri postoje u ovjeku i da su potpuno
razvijeni.
Nii centri su nerazvijeni.
I upravo taj nedostatak u razvoju, oskudno funkcioniranje
niih centara ne doputa nam da iskoristimo rad viih centara.

45

Kao to smo ve spomenuli, postoje dva via centra; vii

emocionalni, koji radi s vodikom 12, i vii misaoni, koji radi s
vodikom 6.
Ako razmotrimo ljudsku mainu s pozicije vodika, s kojima
rade centri, vidjet emo zato se vii centri ne mogu povezati
sa niim.
Za intelektualni centar je potreban vodik 48, za motorni
vodik 24.
Kada bi emocionalni centar radio s vodikom 12, njegov rad
bio bi povezan s radom najvieg emocionalnog centra. U onim
sluajevima kada emocionalni centar dostigne intenzitet i
brzinu doivljaja koje daje vodik 12, pojavljuje se privremena
veza s viim emocionalnim centrom, i ovjek doivljava do tada
apsolutno nepoznate emocije i utiske, za ije opisivanje
nemamo ni rijei, ni izraza. Ali u obinim uvjetima razlika
izmeu brzine naih obinih emocija i brzine vieg
emocionalnog centra toliko je velika da ne moe biti nikakvog
sjedinjavanja i mi u sebi ne ujemo glasove koji nam se
obraaju i pozivaju nas iz vieg emocionalnog centra.
Vii misaoni centar, koji radi s kisikom 6 jo vie je od nas
udaljen i jo manje je dostupan. Veza s njim mogua je samo
preko vieg emocionalnog centra. Samo u opisu mistikih
doivljaja, ekstatikih stanja, i tome slino, nalazimo primjere
takve veze. Ta stanja se dogaaju na bazi religioznih emocija
ili, u kratkim trenucima, zahvaljujui koritenju narkotika, ili u
odreenim patolokim stanjima, kao to su epileptiki napadi i
traumatska oteenja mozga, kada nije lako razaznati gdje je
uzrok a gdje posljedica, tj. da li je to patoloko stanje
posljedica ove veze ili njen uzrok.
Kada bismo mogli namjerno, svojom voljom da sjedinimo
centre obine svijesti s viim misaonim centrom, to ne bi
donijelo nikakvu korist naem pravom stanju. U veini
sluajeva, kada se pojavi sluajna veza s viim misaonim
centrom, ovjek gubi svijest. Njegov mozak odbija primiti
bujicu misli, emocija, likova ideja, koje iznenada nadiru u
njega. I umjesto jasne misli ili intenzivne emocije, posljedica
takve veze, naprotiv, postaje savrena praznina, stanje

nesvjesnosti. Pamenje zadrava samo prvi trenutak, kada je

bujica pohrlila u um, i posljednji, kada se bujica brzo
smanjivala i ovjeku se vraala svijest. Ali ak su i takvi trenuci
prepuni neobinih nijansi i boja, tako da nikakvi osjeaji
obinog ivota ne mogu sa tim da se usporede. I to je sve to
ostaje kao pravilo od takozvanih mistinih ili ekstatinih
doivljaja, koji predstavljaju privremeni spoj s viim centrom.
Samo u izuzetnim sluajevima dogaa se da bolje pripremljen
um uspijeva neto uhvatiti i zadrati u sjeanju od svega onoga
to je ovjek osjetio i spoznao u trenutku ekstaze. Ali ak i u
tim sluajevima intelektualni, motorni i emocionalni centar
pamte i prenose sve na svoj nain, prevodei u svakom smislu
nove i nedoivljene osjeaje na jezik obinih, svakodnevnih
osjeanja. U trodimenzionalnim formama svijeta oni prenose
stvari koje stoje izvan granica tih dimenzija; u tom sluaju,
neosporno je, potpuno se deformira svaki trag onoga to ostaje
u pamenju od tih neobinih doivljaja. Nai obini centri, kada
prenesu utiske viih centara, mogu se usporediti sa slijepim
ovjekom koji opisuje boje, ili gluhim koji raspravlja o glazbi.
Za uspostavljanje stalne i ispravne veze izmeu niih i viih
centara; neophodno je regulirati i ubrzati rad niih centara.
tovie, kao to je ve spomenuto, nii centri rade
nepravilno zato to svaki as umjesto funkcija koje im
pripadaju, ovaj ili onaj od njih uzima na sebe funkcije drugih
centara. To primjetno smanjuje ukupan rad maine i ini vrlo
tekim ubrzavanje rada centara. Dakle, da bi se regulirao i
ubrzao rad niih centara, prva briga treba biti osloboenje
svakog centra od treeg, njemu nesvojstvenog rada, i njegov
povratak na vlastiti rad, koji on moe da izvrava bolje od bilo
kojeg drugog centra.
Puno se energije troi na rad za kojim ne postoji nikakva
potreba i koji je u svakom pogledu tetan, na primjer, za
odravanje neugodnih emocija, za izraavanje tekih osjeanja
i osjeaja, za uznemirenost, brigu, neumorni rad, za itav niz
automatskih postupaka od kojih nema koristi. Primjera za ovo
moete nai koliko god elite. Prvo, to je stalna bujica misli
koja vam jurca kroz glavu, a koju ne moemo ni da zaustavimo

46

ni da podinimo i koja apsorbira nevjerojatnu koliinu nae

energije. Drugo, sasvim nepotrebno stalno naprezanje miia
naeg organizma. Miii su napeti ak i onda kada nita ne
radimo. im ponemo raditi ak i sasvim mali i bespotrebni
posao, istog asa se cjelokupan sistem miia, nuan za teak i
uporan rad, stavlja u pogon.
Kada podiemo iglu s poda time troimo isto onoliko
energije koliko bi bilo dovoljno podii s poda ovjeka nae
grae. Mi piemo kratko pismo i troimo onoliko miine
energije koliko bi bilo dovoljno da se napie povei tom. Ali
glavno je to troimo miinu energiju stalno, u svakom
trenutku, ak i onda kada nita ne radimo. Kada eemo, miii
naih ramena i ruku nepotrebno su napeti; kada sjedimo, bez
ikakve potrebe napreu se miii nogu, vrata, lea, trbuha. Mi
ak i spavamo sa napetim miiima ruku, lica i cijelog tijela, i
nismo svjesni da na takvu spremnost za rad koji nikada
neemo obaviti, troimo puno vie energije, nego na sav pravi
koristan rad koji obavljamo u ivotu.
Dalje, moe se ukazati na naviku da se stalno razgovara sa
svima i o svemu ili, ako u blizini nema nikoga, ak i sa samim
sobom, na naviku da se daje na volju fantazijama i snovima;
na stalnu smjenu raspoloenja, osjeanja i emocija; na veliki
broj apsolutno nepotrebnih stvari, za koje ovjek smatra da je
duan da ih osjea, misli, ini ili govori.
Da bi se regulirao i doveo u ravnoteu rad triju centara, ije
funkcije ine na ivot, treba se nauiti tedjeti energija koju
organizam proizvodi, da se ta energija ne rasipa na beskorisni
rad i da se sauva za onu snagu, koja e postupno povezati
nae nie centre sa viima.
Sve to je ve bilo reeno o radu na sebi, o stvaranju
unutarnjeg jedinstva i o prelasku sa nivoa ovjeka broj jedan,
broj dva i broj tri na nivo ovjeka broj etiri i dalje, slijedi jedan
te isti cilj. Neophodno je shvatiti, a to tablica vodika pomae da
se to usvoji, predstavu o potpunoj materijalnosti svih psihikih,
intelektualnih, emocionalnih, voljnih i ostalih procesa,
ukljuujui i najuzvienija poetska nadahnua. Religiozne
ekstaze i mistina otkrivenja.

Materijalnost procesa oznaava njihovu zavisnost od

kvaliteta materijala ili supstance, koje ti procesi troe. Jedan
proces zahtijeva upotrebu, nalik na sagorijevanje, vodika 48;
drugi, pak, moe se odvijati samo s vodikom 48 on zahtijeva
tananiju, sagorljiviju supstancu vodik 24. za trei proces
vodik 24 je suvie slab i potreban je vodik 12.
Dakle, vidimo da na organizam troi razliite vrste goriva,
potrebne raznim centrima. Centri se mogu usporediti s
mainama koje rade na gorivu razliitog kvaliteta. Jedna
maina se moe pustiti u rad pomou mazuta ili nerafinirane
nafte. Drugoj je potreban kerozin; trea ne moe raditi na
kerozinu potreban joj je benzin. Fine supstance naeg
organizma mogu se okarakterizirati kao supstance s razliitom
temperaturom sagorijevanja, a sam organizam moe se
usporediti sa laboratorijem, u kojem se proizvodi gorivo
razliite hane, potrebno za razliite centre i koje se proizvodi od
razliitih sirovina. Na nesreu, neto u tom laboratoriju nije u
redu. Sile koje upravljaju distribucijom goriva esto grijee, i
zato centri dobivaju gorivo koje je slabo ili koje suvie lako
plane. Osim toga, veliki broj proizvedenih materija troi se
nekorisno; jednostavno iscuri, nestane. Uz to, u laboratoriju se
vrlo esto dogaaju eksplozije, koje u jednom trenu unite sve
gorivo pripremljeno za sutra, a moda i za neki dui period. Te
eksplozije su u stanju da nanesu tvornici nepopravljivu tetu.
Treba naglasiti da tokom dana organizam normalno
proizvodi sve supstance, nune za sutradan. esto se dogaa
da se sve te supstance troe u sluaju nekakve nepotrebne i,
po
pravilu,
neugodne
emocije.
Loe
raspoloenje,
uznemirenost,
oekivanje
neugodnosti,
sumnja,
strah,
osjeanje ljutnje, bijesa svaka od ovih emocija, kada
dostigne odreeni intenzitet, u stanju je da, recimo, za pola
sata ili ak za pola minute apsorbira sve supstance
pripremljene za sutradan.
Jedna jedina iskra gnjeva ili neke druge strasne emocije
moe da raznese sve supstance pripremljene u laboratoriju i da
ovjeka ostavi opustoenim na dugo, a moda ak i zauvijek.

47

Svi psihiki procesi su materijalni. Nema ni jednog procesa

koji ne zahtijeva utroak odreene, njemu adekvatne
supstance. Ako ta supstanca postoji proces se dovrava.
Kada se supstanca iscrpi, proces se zaustavlja.

PRILOG
Postoje neke stvari o kojima bih elio govoriti, jer ako njih
ne shvatite, neete moi shvatiti ni mnogo toga drugog.
Najprije trebamo rei neto o kolama, o principima i
metodama njihove organizacije i rada, izmeu ostalog i o
kolskim pravilima, a zatim bih se elio zadrati na povijesti
naeg rada. Uskoro ete moi proitati poetak knjige koju
sada piem. Njen naslov e biti Fragmenti nepoznatog uenja.
(U potrazi za udesnim). U njoj govorim o tome kako sam se
upoznao sa ovim sistemom i kako se odvijao na rad.
Vie puta sam vam ponovio da nitko ne moe raditi sam,
bez kole. Sada vam ve mora biti jasno da grupa ljudi koja
donese odluku da radi samostalno, nikuda nee stii jer ti ljudi
ne znaju kuda ii i to raditi. Zato se nama postavljaju dva
pitanja: prvo pitanje to je to kola i, drugo, za nas
najvanije pitanje da li je naa organizacija ta kola.
Postoji mnogo razliitih kola. Ve sam spominjao etiri
puta: put fakira, put monaha, put jogina i etvrti put. Prema
ovoj klasifikaciji kole se takoer dijele na etiri grupe: kole
fakira, religiozne kole ili manastiri, i kole etvrtog puta.
Dalje: to je to kola? U cjelini, kola je mjesto gdje ovjek
moe neto nauiti. Ima kola u kojima se ue jezici, glazba,
medicina. Ali one kole o kojima ja sada govorim, nisu
namijenjene samo za izuavanje nekih predmeta. Te kole,
osim predavanja znanja, pomau da se promijeni ivot; u
suprotnom, one bi bile samo obine kole. Znanje je nuno, ali
treba ga davati onaj koji ga je primio, preavi isti put. Zato

48

ovjek, koji bi mogao da vodi kolski rad, mora i sam doi iz

kole: on treba biti povezan s kolom ili, u najmanju ruku,
morao je u prolosti dobiti od nje odreena uputstva. S onim
koji je sam sebe proglasio rukovoditeljem grupe ili tko je
izabran na to mjesto, nikuda neemo stii.
Osim toga, kole se razlikuju po svom nivou. Postoje kole u
kojima ovjek br. 1, 2 i 3 ui biti ovjek broj 4 i da stjee
znanja nuna kako bi se takva promjena dogodila. U kolama
sljedeeg nivoa ovjek br. 4 ui biti ovjek br. 5. nema potrebe
govoriti o daljnjim nivoima: oni su suvie daleko od nas.
Sada se javlja jedno zanimljivo pitanje: moemo li mi sebe
nazvati kolom? U odreenom smislu da. Mi stjeemo
odreena znanja i istovremeno uimo promijeniti svoje bie. Ali
u vezi s tim elim rei da smo, poevi rad u Peterburgu 1916.
godine, shvatili da kola u punom smislu rijei, treba se
sastojati iz dva stupnja, drugim rijeima, u njoj moraju
postojati dva nivoa: na prvom nivou ovjek br. 1, 2 i 3 ui biti
ovjek broj 4.
Na drugom ovjek br. 4 ui biti ovjek broj 5. Ako u koli
postoje oba nivoa, kola ima velike mogunosti zato to takva
dvostruka organizacija moe dati raznovrsnije iskustvo, ubrzati
rad, uiniti ga efikasnijim. Prema tome, ako u odreenom
smislu moemo sebe nazvati kolom, pravilnije bi ipak bilo da
taj termin koristimo u vezi s veim organizacijama.
to kolu ini kolom? Prije svega, razumijevanje principa
kolskog rada i posebne vrste discipline povezane s
potovanjem odreenih pravila. Kada ljudi dolaze na
predavanja, treba im rei da su se duni pridravati kolskih
pravila. Jednino e pod tim uvjetom biti primljeni u kolu i
dobiti odreena znanja. Potovanjem tih pravila ili uvjeta oni
daju svoju prvu uplatu.
Prvo pravilo, koje sam uo, sastojalo se u tome da sam bio
duan da ne piem ni o emu to saznam. Kasnije u vam rei
to sam na to odgovorio i na koji nain je taj problem bio
rijeen. Prema tom pravilu, ne moete nita pisati bez dozvole
ovjeka koji vodi rad, od koga saznajete ono o emu
namjeravate pisati. Ako, pak, dobijete dozvolu da piete,

neizostavno morate navesti od koga ste saznali odreene ideje

i koji je njihov izvor.
Kada objavim Fragmente vi ete takoer moi pisati. Ali za
sada, dok knjiga nije objavljena, nemate pravo to initi. Poslije
objavljivanja knjige ovaj e uvjet biti ukinut, ali nikako prije
toga.
Postoji jo jedno pravilo: ne trebate priati. To znai da
ideje koje dobijete u koli ne smiju biti predmet obinog
brbljanja, ukoliko to nema nekakav cilj. Ako, pak, s ljudima koji
ne pripadaju koli, razgovarate s odreenim ciljem, svakako ste
duni biti oprezni i ne priati previe. Trebate imati na umu da
za sve, to ljudi uju, treba i da plate. To je princip rada i vi
nemate pravo povjeravati ljudima ideje za koje oni ne plaaju;
tovie, nitko i ne oekuje od njih da plate. Bolje je da u
svakom konkretnom sluaju traite dozvolu da neto kaete.
Sada vam elim neto rei i o jednom pravilu, koje je bilo
uvedeno u grupama, nalik na nau. Moram vam objasniti kako
je ono nastalo, ali najprije u vam ukratko izloiti povijest
naeg rada. S ovim uenjem sam se upoznao 1915. godine u
Rusiji. Tada je u Moskvi postojala grupa kojom je rukovodio G.
I. Gurijev, ovjek grko-kavkaskog podrijetla koji je u Rusiju
doao iz Centralne Azije. Radei u tim grupama, ja sam jako
puno nauio, ali sam ih 1918. godine napustio zato to su, po
mom miljenju poele da odstupaju od veine najvanijih
principa, koji su prvobitno inili osnovu njihovog rada. Ubrzo
poslije mog odlaska veina lanova grupe takoer se rastala sa
Gurijevim. S njim su ostala samo etiri ovjeka.
Ponovo sam sreo Gurijeva 1920. godine u Konstantinopolju
i opet sam pokuao raditi s njim, ali sam vrlo brzo shvatio da je
to nemogue. Poetkom 1922. godine, kada sam ve ivio u
Londonu, Gurijev je doao kod mene i ispriao mi o svojim
planovima da zapone rad u Engleskoj ili Francuskoj. Nisam
previe vjerovao u mogunost ostvarenja njegovih planova, ali
sam ipak rijeio da napravim posljednji eksperiment i obeao
sam mu pomo u organizaciji rada. U to vrijeme sam ve vodio
grupe u Londonu. Poslije izvjesnog vremena G. je zapoeo rad
u Francuskoj. Prikupljao sam za njega novac, i nekoliko mojih

49

uenika otilo je u Fontenblo, u dvorac koji je on stekao

njihovim novcem. Osobno sam nekoliko puta odlazio tamo sve
dok krajem 1923. godine nisam uvidio da u Fontenblou nita ne
ide onako kako bi trebalo. Tada sam odluio da se definitivno
rastanem s G.
Ako me pitate to se tamo dogaalo, rei u vam samo
jedno, to je ve samo po sebi bilo dovoljno da sve uniti. U to
vrijeme G. se ve bio odrekao veine principa kojima nas je
uio u Rusiji, posebno principa izbora ljudi i njihove pripreme
za rad. Poeo je primati ljude koji nisu imali nikakvu pripremu,
davao im je vlast, doputao da priaju o radu, i tome slino.
Bilo mi je jasno da se svakog asa sve moe sruiti i zato sam
se rastao s G., kako bih spasio rad u Londonu.
U sijenju 1924. godine rekao sam svojim uenicima u
Londonu da sam prekinuo sve veze s G. i njegovim grupama i
da namjeravam da nastavim rad nezavisno od njega, onako
kako sam radio 1921. godine. Predloio sam im da odaberu: da
ostanu sa mnom, da slijede G., ili da sasvim napuste rad.
Istovremeno, za sve koji su ostali sa mnom uveo sam novo
pravilo, koje se sastojalo u tome da nitko nije smio govoriti o
G. ili raspravljati o uzrocima propasti rada u Fontenblou. Uveo
sam to pravilo zato to sam htio sprijeiti fantaziranja. Poto
nitko nita konkretno nije znao o onome to se dogaalo u
Fonteblou, svi razgovori na tu temu bili su ista izmiljotina ili
prenoenje zlonamjernih spletki, koje su poticale od novih
sljedbenika G., koje po mom miljenju nije trebalo ukljuivati u
rad. Rekao sam da ukoliko netko eli saznati neto u svezi s
tim, moe se obratiti neposredno meni.
Ovo pravilo vrijedi i sada, nitko ga jo nije ukinuo, ali ljudi
jo nisu shvatili njegov smisao. Nalazili su za sebe svakakva
opravdanja, a esto su ak izjavljivali da se to pravilo odnosi na
sve ostale, ali da s njima nema nikakve veze. Trebate znati da
su sva pravila usmjerena na pamenje sebe. Svako pravilo,
prvo, ima konkretan cilj, drugo pomae pamenju sebe.
Nema pravila koje ne doprinose pamenju sebe (samosjeanje
o.p.), iako, sama po sebi, ona mogu biti uvedena s drugim

ciljem. Bez pravila nema rada. Ako ovjek ne shvaa koliko su

pravila vana, on proputa mogunosti koje prua kola.
Pitanje: Zato ste rekli da ne treba govoriti o sistemu, i da
se pri tome ne spomene gdje je to znanje steeno?
Odgovor: Govoriti o sistemu a ne navesti izvor informacije
bilo bi isto to i kraa. Kao kada pozajmljujete ideje iz neke
knjige, a ne navodite njen naslov. S mojim se knjigama to
esto dogaa: ljudi stalno iz njih kradu ideje.
P. Koliko je dugo kola postojala u Moskvi?
O. to se tie Moskve, kola je u njoj postojala nekoliko
godina.
P. Da li je ta kola bila velika?
O. Ne moe se rei da kola postoji na nekom odreenom
mjestu. Ona se ranije nalazila u Centralnoj Aziji. U vezi s tim
koliko je dugo kola postojala prije toga, ima osnova za
pretpostavku da je u danoj formi i u danom jeziku kola bila
osnovana poetkom devetnaestog stoljea
P. Tei li ovo uenje na vezu s ezoterijskim znanjem?
O. Neosporno, inae ono ne bi imalo smisla. U osnovi svake
kole nalazi se druga kola, u suprotnom, imali bismo posla s
umjetnom konstrukcijom.
P. Prema tome, to je neraskidiva linija?
O. Da, iako je ne moemo u potpunosti pratiti. Moe se
samo uoiti odreena veza ideja u terminologije. Ta je kola
dola sa Istoka, ali ona koristi europsku terminologiju. U
podruju terminologije, ona je oigledno povezana preko
ruskog masonstva devetnaestog stoljea s nekim ranijim
autorima na primjer, s doktorom Fludom.
P. Obeali ste nam objasniti u kojem smislu se naa grupa
moe nazvati kolom.
O. Mislim da sam ve odgovorio na to pitanje. Stabilne su
samo kole s dva nivoa. Svaka druga danas moe biti kola,
a sutra ne, kao to se i dogodilo u Moskvi. Osim toga, govorio
sam da organizacija, koja za nekoga predstavlja kolu, za
nekog drugog to i ne mora biti. Mnogo zavisi od odnosa svakog
pojedinog ovjeka prema koli i od njegovog osobnog rada.
P. Ako kole predstavljaju iva bia, zato onda umru?

50

O. Na to mislite kada kaete da je kola ivo bie?

Izraavate se neodreeno i ne ba sasvim jasno. Ali ako vas
shvatimo doslovno, onda je sasvim oigledno zato kole umru.
Sve ivo prije ili kasnije umire. Ako ljudi umiru, onda i kole
moraju umirati. Ve sam govorio o tome da su koli neophodni
odreeni uvjeti. Poremeaj tih uvjeta dovodi do unitenja kole.
Kada bi u Kantonu ili Vansjenu postojale kole, one bi sada
mogle biti unitene i prekinule bi svoje postojanje.
P. Ideje ostaju?
O. Ideje ne mogu letjeti. Ideji je potrebna ljudska glava.
kole se ne sastoje iz ideje. Vi sve vrijeme zaboravljate, da nas
kola ui da usavravate svoje bie.
P. U prolosti nikakve ideje nisu bile zapisivane?
O. Moda i nisu, ali ideje mogu biti zabiljeene u razliitim
formama, tako da ih nitko ne moe razumjeti bez objanjenja
upuenih ljudi ili bez promjene bia. Uzmite Evanelja: ona su
ifrirana. Da bi se deifrirala treba imati klju. Inae se
pretvaraju u obino pripovijedanje, sumnjivo s povijesnog
stajalita, a esto na ljude vre negativan utjecaj.
P. Moe li sistem dati klju za razumijevanje Evanelja.
O. Neke kljueve. Teko se moe oekivati da ete dobiti
sve kljueve odjednom. Mnogi od njih dolaze tek s promjenom
bia: znanja su ponekad nedovoljna. Opet zaboravljate na bie.
Promjena bia oznaava vezu s viim centrima. Vii centri
mogu shvatiti mnoge stvari koje su obinim centrima
nedostupne.
P. Da li se kole razvijaju same po sebi?
O. to pod tim podrazumijevate? Ako se vae pitanje odnosi
na podrijetlo kola, teko da je mogue nazvati ih
samorazvojnim zato to jedna kola neizostavno treba izrasti iz
druge.
P. Moe li neka kola dostii vii nivo, nego to je onaj iz
koga je nastala?
O. Da, ako radi u skladu s metodama i principima realnog
kolskog rada. Tada se kola moe razvijati. Ali ne zaboravite
da nivo kole zavisi od nivoa bia ljudi koji se u njoj nalaze.

P. Rekli ste da je o tome kako se moemo spasiti mogue

saznati samo od onih koji su se i sami spasili?
O. Apsolutno tono, govorio sam o tome kada sam naveo
alegoriju s tamnicom. To upravo i znai kako jedna kola treba
imati svoj poetak u drugoj.
P. Mogu li se svi koji se nalaze u koli preobraziti iz ovjeka
br. 4 u ovjeka br. 5, ili takva mogunost postoji samo za
malobrojne?
O. U principu, nikakvih ogranienja nema. Ali morate znati
da izmeu ovjeka br. 4 i ovjeka br. 5 postoji ogromna
razlika. ovjek broj 4 to je ovjek koji je stekao stalno
teite, ali u svemu ostalome on se po niemu ne razlikuje od
ostalih ljudi. ovjek broj 5 je neto sasvim drugo. On posjeduje
jedinstvo, ima stalno ja njemu je svojstveno tree stanje
svijesti, to jest, samosvijest. To znai da je on probuen, da
moe uvijek kada mu je potrebno da se sjeti sebe, da u njemu
funkcionira vii emocionalni centar, to e mu pruiti mnoge
nove mogunosti.
P. Prema tome, treba teiti tome da se postane ovjek br.
5?
O. Najprije treba misliti o tome kako da postanete ovjek
br. 4, inae sve to nee biti nita drugo nego fantaziranje.
P. ovjek br. 4 ima manje ja?
O. Moda ima ak i vie, ali umije ih bolje kontrolirati.
P. Prvenstveni cilj, koji savjetujete da ga sebi postavimo,
sastoji se u potpunom prestanku emocionalnog ivota?
O. Ne, naprotiv, emocionalni ivot je vrlo vaan. Sistem
govori o otklanjanju negativnih emocija. Negativne emocije su
stanja izmeu normalnosti i ludila. ovjek, ije se teite nalazi
u negativnim emocijama, ne moe se nazvati zdravim. On nije
u stanju da se razvija. On najprije mora postati normalan.
P. postavio sam pitanje o prestanku emocionalnog ivota
zato to ste govorili da su sve nae emocije potencijalno
negativne.
O. Potencijalno da, ali to ne znai da sve one postaju
negativne. Emocionalni je centar najvaniji za na razvoj.
Postoje mnoge stvari koje se mogu shvatiti samo uz pomo

51

emocionalnog centra. Intelektualni je centar vrlo ogranien, on

nas nikuda nee odvesti. Budunost pripada emocionalnom
centru. Ipak, treba znati da se u stvarnosti negativne emocije
ne nalaze u emotivnom centru. Za njih je odgovoran neki
umjetni centar, i upravo e nam to i dati ansu da ih se
oslobodimo. Kada taj centar ne bi bio umjetan, ve pravi,
apsolutno ne bi bilo anse da se oslobodimo negativnih
emocija, zato to bismo tada od njih imali nekakvu korist. Taj
je umjetni centar nastao uslijed dugotrajnog nepravilnog rada
maine. On ne donosi nikakvu korist. Zato se negativnih
emocija moemo osloboditi, poto one ne slue nikakvom
korisnom cilju.
P. To znai da nitko ne koristi pravilno svoj emocionalni
centar?
O. Zato tako mislite?
P. Rekli ste da nemamo pozitivnih emocija?
O. Pozitivne emocije su neto sasvim drugo one pripadaju
viem emocionalnom centru. ovjek br. 5 posjeduje pozitivne
emocije. Premda sve nae emocije, kao to sam rekao, mogu
postati negativne, to ipak ne znai da e svaka emocija
neizostavno postati upravo takva. Istovremeno, na nae
emocije se ne treba oslanjati sve dok ivimo u snu i ne
moemo kontrolirati sebe. Ali ako se postepeno ponemo buditi
i stjecati kontrolu, emocije e postati stabilnije.
P. Da li kola strada, ako jedan od uenika ne potiva neko
pravilo?
O. To zavisi od toga koliko je to pravilo vano. Krenje
pravila moe dovesti do unitenja kole. Ili je ovjek, koji
rukovodi kolom, moe zatvoriti ukoliko se neka pravila ne
potivaju.
P. Rekli ste da je kola koja sadri dva nivoa efikasnija.
Kako je jedan njen dio povezan s drugim?
O. To se moe razumjeti samo u praksi. kola, u kojoj
postoje oba sistema, posjeduju daleko vee mogunosti.
P. Postoji li ovaj sistem u drugim europskim zemljama?
O. Nita o tome nisam uo.

P. Da li ivot u komuni ima nekakve veze s organizacijom

kola?
O. Zavisi o kakvoj je komuni rije. Na primjer, prije izvjesnog
vremena su u Rusiji postojale takozvane Tolstojevske kolonije.
Veini se tih kolonija dogodilo jedno te isto. Ljudi bi odluili
ivjeti zajedno, kupili zemlju, itd. Poslije tri dana poeli bi da se
svaaju i sve to na kraju nije vodilo niemu.
P. Mislim da grupu ljudi koji ive u istoj kui.
O. To zavisi, prije svega, od toga tko je organizator takve
komune. Ako je ljudi sami organiziraju, ona nema smisla. Ali
ako je organizira kola u skladu s odreenim pravilima, u
nekim sluajevima to moe biti korisno.
P. Da li ovjek koji organizira kolu ima vlast?
O. On na sebe preuzima odgovornost i zato mora imati
vlast.
P. Odakle potie vlast?
O. Iz njegovog znanja, njegovog razumijevanja i njegovog
ivota.
P. Da li je bolje uope ne zapoinjati rad po sistemu, nego
zapoeti ga pa napustiti?
O. Ako ste poeli nitko vas ne moe ometati, osim vas
samih.
P. Kako se to slae s vaim rijeima o tome da nema
nikakvih garancija?
O. Sve zavisi od vaeg vlastitog rada. Kako ja mogu
garantirati da ete vi raditi?
P. Ali uvjeti za rad e ostati isti? Mislim, ako ovjek radi
sam.
O. Da, ako ne doe do povijesnih dogaaja koji ne zavise od
nas. ivimo u nemirnom vremenu. to se tie garancija. Sve
to dobivamo zavisi od naih vlastitih napora. Najprije trebam
raditi na vlastitom riziku. Poslije odreenog vremena ovjek
odjedanput primjeuje: Sada sam kod sebe uoio to i to.
Ranije toga nije bilo. Uoio sam jo i ovo. Ni toga ranije nije
bilo. Na taj nain se postupno stie sigurnost.

52

P. Mislim da nema nikakvih garancija ni u vezi s tim koliko

ljudi objektivno mogu da vrednuju osobno iskustvo? Poznato je
kako ovjek iluzije moe smatrati realnou.
O. Da, to se vrlo esto dogaa. Ali ako budete imali na umu
sve to vam je reeno, nauit e te praviti razliku.
23. rujan 1937. godine

BILJEKA O PISCU
Petar Demjanovi Uspenski (rus.
), roen 1878. u Moskvi, umro je prije gotovo
sedamdeset godina, 1947, a njegove se knjige i dalje kupuju i
itaju. est njegovih knjiga: udan ivot Ivana Osokina,
Tertium Organum, Novi model univerzuma, Psihologija mogue
evolucije ovjeanstva, U potrazi za udesnim i etvrti put
svake se godine tiskaju na ruskom i engleskom jeziku u
tiraama koji prelaze nekoliko desetaka tisua primjeraka.
Prevedene su na francuski, njemaki, panjolski i druge
jezike, izmeu ostaloga i na srpski jezik, pa su neke od njih i
na tim jezicima doivjele vie od jednog izdanja. Istovremeno,
njegovo uenje, koje uenici Uspenskog nazivaju Radom ili
Sistemom, kao i sam uitelj, zapravo ostaju nepoznati. Prema
rijeima samog Uspenskog, Sistem se ne moe izuavati iz
knjiga; kad bi to bilo mogue, ne bi bile potrebne kole. to se
samog Uspenskog tie, on je bio uvjeren da je proivio svoj
ivot prije u ogranienom smislu ljudskog razumijevanja. U
svojoj je kratkoj autobiografiji napisao: Godine 1905, tijekom
mjeseci trajkova i nereda koji su se zavrili oruanom
pobunom u Moskvi, napisao sam roman, graen na ideji
vjenog povratka. est godina kasnije, u knjizi Novi model
svemira, on je spojio tri dimenzije prostora sa tri dimenzije
vremena: Trodimenzijalnost je funkcija naih ulnih organa.
Vrijeme je ono to ograniava organe naih ula.
estodimenzionalni prostor je realnost, svijet kakav jest. Mi
smo jednodimenzionalni u odnosu na Vrijeme: Prije Sada

53

Poslije, mi vrijeme nazivamo naom etvrtom dimenzijom,

nesvjesni, zapravo, da mora postojati linija pete dimenzije,
perpendikularna (koja je upravljena odozgo prema dolje, op. p)
linija vremena, Linija vjenosti Vjenost se moe predstaviti u
vidu beskonanog broja zavrenih vremena.
Roman, koji je Uspenski napisao 1905. godine kada mu je
bilo 27 godina, objavljen je na ruskom deset godina kasnije
pod naslovom Kinemadrama. Bez obzira na to to je preveden
na engleski dvadesetih godina, ostao je u rukopisu sve do
posljednje godine ivota Uspenskog, kada ga je izdao pod
nazivom Neobian ivot Ivana Osokina. Vrijeme objavljivanja
ini nam se vano poto se u romanu tvrdi da je znanje o
prethodnom ivotu velika tajna koja se razotkriva ovjeku
samo jednom. Za ovjeka koji zna tajnu, vjeni povratak nije
vjeniji: preostaje mu da proivi jo nekoliko ivota, moda
samo jedan ili dva da bi izbjegao zamku koja se zove ivot.
arobnjak, potpuno izmiljen junak u romanu, kae Ivanu
Osokinu: ovjeku moe biti dano samo ono to ovjek moe
iskoristiti, i on moe iskoristiti samo ono radi ega je neto
rtvovao. Zato, ako ovjek eli stei znanje ili nove
sposobnosti, mora rtvovati neto drugo, ono to mu je u tom
momentu vanije. tovie, on je u stanju da dobije tono
onoliko, koliko je dao. Ne moete imati rezultate bez uzroka.
Svojim odricanjem od neega vi stvarate uzroke Sada je
pitanje to rtvovati i kako rtvovati. Vi kaete da nemate
nita. To nije sasvim tono. Imate svoj ivot. I moete ga
rtvovati. To je vrlo malo poto ste u svakom sluaju htjeli da
ga odbacite. Umjesto toga, dajte ga meni i ja u vidjeti to se s
vama moe uiniti Ja neu traiti cijeli va ivot. Dovoljno mi
je dvadeset ili, ak, petnaest godina Kad one prou, moete
iskoristiti svoja znanja za samog sebe.
Uspenski je pravio razliku izmeu obinog znanja i vanog
znanja ak i kada je bio gimnazijalac, a s osamnaest godina
stjecanje vanog znanja postalo je glavni cilj njegovog ivota.
Zato je poeo pisati i puno je putovao po Rusiji, Istoku,
Europi. Godine 1907. on je otkrio teozofsku literaturu. Ona
je snano utjecala na mene, iako sam odmah uvidjelo njenu

slabu stranu ona nije imala produetak, ali mi je otvorila

vrata u novi i prostraniji svijet. Otkrio sam ideju ezoterije i
dobio novi poticaj za izuavanje viih dimenzija. Godine
1909. Uspenski se preselio iz Moskve u Peterburg, gdje je
nastavio izuavanje okultne literature i odrao predavanja o
kartama Tarot, Jogi i nadovjeku. Zbornik lanaka na ove teme
i knjiga Simbolizam Tarota, objavljeni su 1913. godine, ali
glavni njegov rad iz tog perioda je bila jedna druga knjiga
Tertium Organum, koja je ugledala svijet 1912. godine.
Knjiga Tertium Organum je odmah ocijenjena kao djelo
magnum opus. Klod Bregdon (Claude Fayette Bragdon) je u
uvodu za englesko izdanje napisao: Nazvavi knjigu Tertium
Organum, Uspenski nam je u jednom potezu predstavio onu
nevjerojatnu smjelost koja je karakteristina za njegovu
misao U sutini, taj naslov kae: Evo knjige koja e iznova
preurediti postojee znanje. Aristotelov Organon formulirao je
zakone po kojima dolazi do miljenja subjekta; Bekonov
Novum Organum zakone po kojima se moe razvijati
razumijevanje objekta; meutim, Tree Pravilo Misli postojalo
je i prije prva dva, a nepoznavanje njegovih zakona ne
opravdava krenje tih zakona. Od tada, Tertium Organum e
usmjeravati ovjekovu misao i rukovoditi njome.
U to vrijeme cilj Uspenskog postao je jasniji nai
ezoterijsku kolu, koju bi mogao slijediti, nai put koji bi se
mogao prijei korak po korak ne onu kolu koju je arobnjak
predloio Ivanu Osokinu, u kojoj ovjek treba rtvovati jo prije
nego moe poeti, prije nego to moe saznati da li ta kola
zaista posjeduje ono vano znanje koje on trai. Ponovno se
uputio na Istok, i u Indiju i na Cejlonu otkrio kole koje su ga
vrlo zainteresirale, ali koje ipak nisu bile ono to je traio.
Odluio je nastaviti svoja traganja na muslimanskom Istoku,
uglavnom u ruskoj Centralnoj Aziji i u Iranu, ali to mu nije
polo za rukom, jer ga je zaustavio Prvi svjetski rat, koji je
zapoeo u kolovozu 1914. godine. Njegov povratak u Rusiju u
ratnim uvjetima, pretvorio se u dugo putovanje preko Londona,
Norveke i Finske. Stigao je u Peterburg u studenom 1914.
godine, gdje je poetkom 1915. odrao predavanja, zasnovana

54

na materijalu putovanja po Indiji i Cejlonu. Na predavanjima

Problemi smrti i U potrazi za udesnim, prisustvovalo je vie od
tisuu ljudi. Kasnije su se mnogo sluatelji njegovih predavanja
sreli s njim ili mu pisali. (Po svoj prilici, on je mogao osnovati
kolu da je uspio nai kompromis sa svojim potenjem i
moralnom istoom, koji su ga odlikovali tokom cijelog
njegovog ivota). Poslije uskrsa krenuo je u Moskvu, gdje je
opet drao predavanja; dva ovjeka meu njegovim
sluateljima obavijestila su ga da postoji lokalna grupa koja se
bavi okultnim istraivanjima. Preko njih je Uspenski upoznao
Gurijeva. U prvom odjeljku knjige U potrazi za udesnim,
Uspenski je prenio neke od svojih razgovora s Gurijevim, koje
su vodili tokom prve nedjelje poznanstva. Iz tih se razgovora
vidi da su ti susreti nalikovali na razgovore uitelja i uenika.
Vidi se i to da je Gurijev prihvatio Uspenskog kao mislioca i
pisca nimalo osrednjeg znaaja. Prije nego to e stupiti u
grupu Gurijeva, Uspenski je objavio da, poto je pisac, on
mora imati slobodu u izboru onoga o emu e pisati, a o emu
nee. On nije mogao obeati da e drati u tajnosti sve to je
mogao nauiti od Gurijeva; tovie, on je vie godina radio na
problemu prostora i vremena, viih dimenzija, na ideji ezoterije
i tome slino, i zato e mu kasnije biti vrlo teko odvojiti ono
to e rei Gurijev, od onoga to sam ve posjeduje i to
uslijed toga moe kreirati njegov mozak. Dogovorili su se da
Uspenski nee nita napisati, a da pri tome u potpunosti ne
razumije ono to e pisati, i 1921. godine u Konstantinopolju,
upravo pred odlazak Uspenskog u Englesku, Gurijev mu je
dao punu slobodu da pie o svemu to se ticalo uenja i
sistema.
Uspenski je najvjerojatnije poeo pisati o tim temama ubrzo
po svom dolasku u London, zato to je prva varijanta knjige
Fragmenti nepoznatog uenja datirana 1925, London.
Meutim, Uspenski se ve upoznao s G. R. S. Midom (George
Robert Stowe Mead), i kada je saznao da je naslov od jedne
Midovih knjiga Fragmenti zaboravljene vjere, shvatio je da e
morati promijeniti naslov. (Bez obzira na to, kada su odlomci iz
te knjige itali u Londonu, uvijek se govorilo da su iz

fragmenata). On je i dalje radio na tekstu, kada je u rujnu

1939. godine poeo Drugi svjetski rat; ak i u tom sluaju mora
izgledati kao obina rtva to to se on tokom ivota nije bavio
objavljivanjem svog plodnog rada. Zapravo, poslije tri godine
rada s Gurijevim, Uspenski je objavio samo one knjige koje je
napisao ranije: Neobian ivot Ivana Osokina, Novi model
Svemira, i ba nita od onoga to se odnosilo na Sistem. Sve tri
knjige o Sistemu i Radu objavila je ena Uspenskog tek poslije
njegove smrti Psihologija mogue evolucije ovjeanstva, U
potrazi za udesnim: Fragmenti nepoznatog uenja i etvrti
put.
Poslije nedjelje kada se susreo s Gurijevim u Moskvi
Uspenski se trebao vratiti svom poslu u Peterburgu i ve je bila
jesen kada je Gurijev stigao u Peterburg. Uspenski je
predstavio Gurijeva svojim grupama, i u Peterburgu je poelo
predstavljanje Sistema i praktino izuavanje metoda razvoja
koje je trajalo gotovo cijele tri godine tokom rada i revolucije.
Uspenski je neobino jasno opaao suvremenu situaciju poto
je uzimao u obzir ne samo ono znaenje koje su dogaaji imali
u prolosti, ve i ono koje e imati u budunosti. Povijest,
govorio je on, nije samo povijest prolosti, ve je, isto tako, i
povijest budunosti. U veljai 1917. godine on je govorio
Gurijevu o opravdanosti odlaska iz Rusije i o tome da treba
saekati kraj rata u nekoj neutralnoj zemlji, ali kao odgovor
nije dobio nita odreeno, od ega bi mogao krenuti u svojim
postupcima. To je dakle, zapravo, bio posljednji dolazak
Gurijeva u Peterburg poto su se revolucija i odlazak s
prijestolja Nikolaja Drugog dogodili mjesec dana kasnije.
Oujak 1917. godine je kraj ruske povijesti, zabiljeio je
Uspenski. Pred revoluciju Gurijev je otputovao iz Moskve na
Kavkaz, ali je zamolio Uspenskog da nastavi rad u grupama u
Peterburgu do Uskrsa, kada e se, kako je obeao, on vratiti.
Nedjelju dana poslije Uskrsa stigao je telegram da e Gurijev
doi u svibnju. Taj, za Uspenskog najtei period zavrio je
lipanjskim telegramom iz Aleksandropola (danas Gjumri, op.
p): Ako se elite odmoriti, doite kod mene.

55

Odmor je potrajao samo dvije nedjelje. Posljednjih est

nedjelja ljeta 1917. provedeno je u Jesentukama (rus.
grad u Rusiji u Stavropoljskom kraju, vanjsko
mjesto s ljekovitim vodama), gdje je Gurijev izveo plan
cjelokupnog rada grupe, u kojoj je trebalo biti samo dvanaest
ljudi, kao to je to opisano u sedamnaestom poglavlju knjige U
potrazi za udesnim. Sve se iznenada promijenilo kada je
Gurijev objasnio da se grupa rasputa i da se prekida svaki
rad; Uspenski priznaje da se njegova vjera u Gurijeva poela
kolebati upravo od tog trenutka. Poslije nekoliko mjeseci, u
veljai 1918. godine, svim lanovima moskovske i peterburke
grupe Gurijev je poslao cirkularno pismo s potpisom
Uspenskog, kojim ih poziva da dou zajedno sa sebi bliskim
ljudima u Jesentuke zbog rada s Gurijevim. Dolo je oko
etrdeset ljudi. Uspenski je ve vidio da je u prirodi i pravcu
rada Gurijeva dolo do promjene i da, ako ostane s njim, nee
ii u onom pravcu koji je postojao na poetku. Prije susreta s
Gurijevim, Uspenski je znao prilino o principima i pravilima
ezoterijskih kola, i bilo mu je jasno da kada uenik nije
usuglaen sa svojim guruom preostaje mu samo jedan izlaz
da ode. Uspenski je iznajmio zasebnu kuu u Jesentukama i
nastavio je raditi na svojim knjigama. Uspenski nikada nije bio
ovjek koji govori bez neke potrebe, te ostalima nije objasnio
svoj postupak. Meutim, dvadeset godina kasnije, poslije
upornog zapitkivanja na jednom od susreta u njegovim
grupama u Londonu, on je objasnio razlog svog rastanka s
Gurijevim: Kada sam sreo Gurijeva poeo sam raditi s njim
na osnovu odreenih principa koje sam mogao da shvatim i
prihvatim. On je rekao: Prvo, ne treba niemu da vjerujete, a
drugo ne trebate raditi nita od onoga to ne razumijete.
Zato sam ga prihvatio. Poslije dvije ili tri godine uvidio sam
da je poao protiv tih principa. On je zahtijevao da ljudi
prihvaaju ono emu ne vjeruju i da ine ono to ne razumiju.
Zato se to dogodilo ne mogu ponuditi ni jednu teoriju.
Gurijev je otputovao iz Jesentuka s nekolicinom ljudi u
kolovozu 1918. godine. Potom e Uspenski u knjizi U potrazi za
udesnim napisati:

Rijeio sam otputovati u Jesentuke, ali nisam elio krenuti

prije Gurijeva. U tom sam smislu imao udan osjeaj. elio
sam saekati do kraja, da uinim sve to je od mene zavisilo,
kako bih kasnije mogao sebi rei kako nisam dopustio ni jednoj
mogunosti da mi promakne. Bilo mi je vrlo teko odrei se
ideje o radu s Gurijevim. Moram priznati da sam se osjeao
vrlo glupo. Nisam otputovao u inozemstvo onda, kada je bilo
mogue, kako bih mogao raditi s Gurijevim, a ispalo je da sam
se rastao s njim i ostao s boljevicima.
Posljednjih deset stranica knjige U potrazi za udesnim daje
vrlo kratak pregled o tome kako je Uspenski zapoeo nezavisan
rad prema onim smjernicama koje su imale peterburke grupe.
U konstantinopolju 1920. godine mnoge su ljude privukla
njegova predavanja, ali kada je poslije nekoliko mjeseci Iz
Tiflisa stigao Gurijev, Uspenski se i dalje nadao zajednikom
radu s njim i prepustio mu svoje grupe. Nastale su iste tekoe
kakvih je bilo i u Jesentukama, i u kolovozu 1921. godine
Uspenski je otiao u London, gdje je opet poeo samostalan
posao. Gurijev je stigao u London 1922. godine, poslije treeg
i etvrtog neuspjenog pokuaja da u Berlinu i Drezdenu osnuje
Institut za harmonian razvoj ovjeka. Uspenski ga je
predstavio u svojim grupama i pomogao mu da prikupi novac
za otvaranje svog instituta u Francuskoj. Tako je skupljena
znaajna suma novca i Gurijev je mogao kupiti povijesni
dvorac Prijere na Avonu, blizu Fontenbloa. Tu je 1922. godine
otvorio svoj institut.
Uspenski je smatrao da je rad u Prijereu vrlo zanimljiv ali
nije prihvatio poziv Gurijeva da ode i ivi tamo poto nije
razumio pravce rada i osjeao je elemente nestabilnosti u
organizaciji Instituta. Ipak, on je bio u Prijeru onog dana kada
je Gurijev s nekolicinom uenika odlazio u Ameriku; to je
Uspenskog vrlo podsjetilo na odlazak iz Jesentuka 1918.
godine. Vrativi se u London, Uspenski je objasnio da e se od
sada njegov rad odvijati apsolutno samostalno.
Zabiljeke, sainjene na susretima Uspenskog od 1921. do
1947. godine, ine osnovni dio rukopisa koji su poklonjeni
biblioteci sveuilita Yale (eng. Yale University). etvrti put ine

56

doslovno prenijeti odlomci tih rukopisa, ali potrebno je jo

nekoliko tomova da bi se one obuhvatile u potpunosti, ak i bez
obzira na to to je izvjestan broj stranica izgubljen otkad je ova
knjiga objavljena 1957. godine.
Uspenski nikome nije doputao postavljanje pitanje o
Gurijevu, osim ako ona nisu bila neophodna za razumijevanje
prirode kole i etvrtog puta njegovih principa, pravila,
metoda i podrijetla. Sljedei se razgovor odigrao na susretu 4.
studenoga 1937. godine.
Uspenski: Gurijev mi je dao mnogo novih ideja, za koje
nisam znao, i dao mi je sistem, koji ranije nisam poznavao.
Znao sam o kolama zato to sam putovao i traio ih 10
godina. On je imao neobian i potpuno novi sistem. Neki
njegovi fragmenti mogu se ponegdje nai, ali oni nisu povezani
i spojeni, kao u Sistemu. A neke stvari, posebno one koje se
odnose na psiholoku stranu, bile su potpuno otkrivenje. I u
raznim drugim pravcima takoer. Za mene je to bio znaajan
dokaz da taj sistem nije neto to ovjek moe da sretne svaki
dan. Ve sam se stigao upoznati s prilino puno kola te mogu
o tome suditi.
Pitanje: Nikada niste pitali Gurijeva o podrijetlu sistema?
Uspenski: Svi smo ga pitali po 10 puta dnevno i svaki put
smo dobivali razliite odgovore.
Pitanje: Da li ste pitali Gurijeva zato je davao razliite
odgovore?
Uspenski: Da.
Pitanje: to vam je odgovorio?
Uspenski: Odgovorio je da nikada nije davao razliite
odgovore.
Pitanje: Da li ste nekada zaalili to se uope sreli
Gurijeva?
Uspenski: Nikada. Zato bih? Vrlo mnogo sam od njega
dobio. Uvijek sebi odajem priznanje to sam ga poslije prvog
susreta pitao kada ga mogu vidjeti ponovno. Da ga nisam
pitao, ne bih sada ovdje sjedio.
Pitanje: Ali vi ste napisali dvije izvanredne knjige.

Uspenski: To su bile samo knjige. Ja sam elio vie. elio

sam neto za sebe.
Pitanje: Odakle potiu kole od kojih je potekla kola
Gurijeva?
Uspenski: Jasno je da je to odnekud iz centralne Azije. Ali
to je tamo bilo, ja ne znam. Gurijev je dao nekoliko opisa, i
jedan od njih je bio vrlo zanimljiv i mogu. Trebate razumjeti
situaciju: poslije Revolucije nestala je mogunost da se
otputuje u tu zemlju. Kada bi ivot bio normalan, ja bih otiao
tamo i pokuao pronai tu kolu, ali zbog onoga to se tamo
dogodilo, nije bilo nikakve anse da se tamo ode. A moda je
sada sve to nestalo. Jedna od kola, koju je on opisao, bila je
pored Kagara (eng. Kashgar) u kineskom Turkestanu. Ali u
meuvremenu je tamo bio rat i moda sada od kole nije ostalo
nita, ako je uope i bilo kole.
Uspenski je jednom rekao da je ustanovio da ima u rukama
poetke kole, ali da, reklo bi se, on sam nije traio takvu
odgovornost. On je ljudima koji su eljeli doi na njegove
susrete govorio da nema garancija da e pronai ono to trae i
da e dobiti oekivane rezultate. On je sve upozoravao da je
etvrti put poploan s velikim opasnostima i rizikom zato to
ovaj sistem ostavlja ovjeku mnogo slobode. Svijest i volja ne
mogu biti stvoreni u sistemu ogranienja.
U retrospektivi, dug period od 1924. do 1934. godine, kada
Uspenski nije doputao radu da se razvija, bio je povezan,
moe biti, s njegovim shvaanjem principa kolskog rada, od
kojih se jedan sastoji u tome da se obui znatan broj ljudi koji
bi mogli preuzeti na sebe dio odgovornosti za novajlije, iji se
broj neprestano poveavao. Kada je 1934. poelo irenje,
Uspenski je napisao niz uvodnih predavanja, koja su se mogla
itati u novim grupama. Zahvaljujui klasinoj disciplini pitanja
i odgovora, pridolice su mogle da otkriju relativnost svog
razumijevanja i to kako se ono moe proiriti ako se slijede
predloena uputstva.
Novajlije su unaprijed upozoravane na uvjete koje e morati
prihvatiti: o onome to uju ne trebaju priati svojim roacima
ili prijateljima, uenje se nee naplaivati, najmanje pet

57

predavanja je potrebno da ovjek zakljui eli li nastaviti ili ne.

Soba, u kojoj su se okupljale grupe, mogla je primiti oko
pedeset ljudi, i to je stvaralo osjeanje zajednikog truda, koje
je bilo neobino za ljude koji se meusobno nisu poznavali.
Postojalo e i dodatno osjeanje bliskosti sa Uspenskim. Po svoj
prilici, najznaajnije na svakom susretu bila je neoekivana
novina onoga to bi ovjek uo, bez obzira na to koliko dugo je
tamo dolazio.
Pitanja su mogla da obuhvate cjelokupno podruje ljudskih
znanja i interesiranja, a onaj koji pita mogao je da bude
izuzetno dobro informiran o predmetu svog pitanja, meutim,
odgovor Uspenskog uvijek je sadravao neto novo.
Proirivanje rada nije bilo povezano s novim zahtjevima;
ono je osiguralo nastanak velikog broja mogunosti i doprinijelo
je poboljanju organizacije. Godine 1935, na 20 milja od
Londona kupljeni su kua i farma: tu su se nastanili neki od
starih uenika Uspenskog, a krajem nedjelje, tokom vikenda,
stvorili bi se i uvjeti za praktian rad grupe od sto ljudi. U
londonu je 1938. godine naena jedna vea kua; u kui se
nalazila radionica u kojoj se moglo smjestiti 300 ljudi. Kupovina
ove kue je omoguila osnivanje Povijesno psiholokog
drutva, to je radu dalo vanjsku formu, a vratima bakrenu
ploicu. Statut, ciljevi i organizacija drutva, koje je sroio
Uspenski, predstavljaju vrlo zanimljiv dokument. U jednoj
verziji Fragmenta 1926. godine, on je napisao:
Sistem eka svoje radnike. U njemu nema takve misli i
tvrdnje koji ne bi zahtijevali ili doputali daljnji razvoj i
usavravanje. Ali na putu obuavanja ljudi za ovaj posao
postoje velike tekoe, poto je uobiajeno intelektualno
izuavanje sistema sasvim nedovoljno, i vrlo malo ljudi od onih
koji su sposobni da rade po danoj metodi, pristaje da radi po
tim metodama uenja. Kroz dvanaest godina, razvijajui i
pismeno izlaui Ciljeve Povijesno psiholokog drutva,
Uspenski je ukazao na put koji treba slijediti u sistemu:
1) Izuavanje problema evolucije ovjeka, a posebno ideje
psiholoke transformacije.

2) Izuavanje psiholokih kola u razliitim povijesnim

periodima i u razliitim zemljama; izuavanje njihovog
utjecaja na moralni i intelektualni razvoj ovjeanstva.
3) Praktino
istraivanje
metoda
samoizuavanja
i
samorazvijanja u skladu s prilikama i metodama
psiholokih kola.
4) Istraivaki rad i izuavanje povijesti religija, filozofije,
znanosti i umjetnosti u cilju utvrivanja njihovog
zajednikog podrijetla, kada ono moe biti otkriveno, i
razliitih psiholokih nivoa u svakom od njih.
Nova zgrada u Londonu omoguila je da se pristupi novim
oblicima rada, od kojih e biti posebno istaknut samo jedan,
poto se Uspenski vie od dvadeset godina nadao da e uspjeti
osnovati vlastito izdavatvo. Jedan od uenika, po zanimanju
grafiartiskar, postavio je presu u podrumu te zgrade. Tu je
uraen prijelom, tisak i korienje est predavanja iz
psihologije, kao prvog izdanja Povijesno psiholokog drutva.
Iako je ukorieno 50 kompleta predavanja, poslije odreenog
broja godina, grafiar-tiskar je napisao bibliotekaru sveuilita
Yale da je Uspenski pustio u opticaj samo pet kopija i uzeo
nazad tri, a da su gotovo svi ostali primjeri propali tijekom
drugog svjetskog rata.
Kao jedan od znakova porasta aktivnosti od travnja 1938.
do poetka rata, u rujnu 1939. godine, moe posluiti broj
svezaka zabiljeenih susreta; 13 svezaka tokom tih esnaest
mjeseci, a za preostalih dvadeset pet godina, od 1922. do
1947. samo 21 svezak. Ogranienja, koja je donio rat, uinila
su nemoguim nastavak rada u engleskoj; postojala je, kako
graanska, tako i vojna obveza, normiranje svih vrsta hrane i
energije, zamraivanje (kako bi se izbjegle lake none mete za
neprijateljsko zrakoplovstvo). Ljetnikovac u Lajnu (eng. Lynn)
postao je utoiste za odreeni broj ljudi, dok je Uspenski
ekao, procjenjujui pretpostavljenu duinu i stupanj
rasplamsavanja rata.
Poslije poraza Europe od strane
Njemake, on je shvatio da e rat biti dug i rijeio je krenuti u
SAD, gdje je imao puno prijatelja. Uspenski je o takvom koraku
razmiljao jo 1992. godine.

58

Uspenski je odravao susrete u New Yorku od 1941. do

1946. godine (na njih je dolazilo vrlo mnogo ljudi). Imao je na
raspolaganju imanje Franklin Farms veliku kuu i zemlju u
New Jerseyu. Tu je madam Uspenski organizirala praktian rad,
nalik na onaj koji je vodila u malom mjestu Lajn u Engleskoj, a
Uspenski je mogao nastaviti pisati i drati predavanja.
Iako je nekoliko lanova londonske grupe dolo u Ameriku
tokom rata, bilo je onih koji su stizali poslije rata. Uspenski nije
mislio da je prekinuo svoje obaveze prema svojim
sljedbenicima u engleskoj. Osjeao je da oni sada trebaju biti
osloboeni od sistema, kako bi vlastitim putem krenuli u
traganja za istinom. Mada je bio vrlo bolestan, on se vratio u
Englesku poetkom 1947. godine. Vrijeme je bilo uasno
hladno, i sve je i dalje bilo normirano i davano u vrlo
ogranienim koliinama, a zgradu u Londonu rekviriralo je
Ministarstvo pomorstva. Bez obzira na to, s velikim tekoama,
onima, koji su tako silno ekali njegov povratak, polo je za
rukom da mu omogue da odri est predavanja u velikoj
dvorani u koju je moglo stati vie od 300 ljudi. Malobrojni, ako
je uope itko od lanova onih predratnih grupa shvaalo rad u
onom obliku, koji su oni znali, ne moe se nastaviti bez samog
Uspenskog, bili su loe pripremljeni kako bi svojima rekli da su
slobodni slijediti svoj cilj i idu bilo kojim izabranim ili
samostalnim putem. Ipak, morala se prihvatiti odluka
Uspenskog onoliko hrabro, koliko god je to bilo mogue.
Znaaj ivota Uspenskog, njegovog poduavanja sistemu,
znaaj organizacije rada jest tajna, koju obian um ne moe
pojmiti. Jasno je da se, kako je on govorio, sistem ne moe
nauiti prema knjigama i da je neophodna kola; a kola zavisi
od uitelja, iji je nivo bia, znanja i razumijevanja razliit od
bia, znanja i razumijevanja uenika. Uspenski je govorio da se
njegov sistem razlikuje od svih drugih sistema time to je uio
nivou bia i sve se na tome gradilo. Ideju nivoa bia izrazio je
sufijski pjesnik alaludin Rumi u trinaesto stoljeu: Umrijeh
kao kamen i postadoh biljka. Umrijeh kao biljka i postadoh
ivotinja. Umrijeh kao ivotinja i postadoh ovjek. ega da se
plaim? Zar me je umanjilo umiranje? Jo jednom u umrijeti

kao ovjek da bih uzletio sa svetim anelima. Ali ak i kao

aneo morat u umrijeti. Sve, osim Boga, umire. Prinjevi duu
anela, postat u ono to jo nikada ne pojmi ljudski um.
Uspenskog su esto pitali, ne bi li bilo korisno za
ovjeanstvo da se ideje kole daju za opu upotrebu, to bi
moglo bi moglo pomoi i samoj koli; jednom prilikom (na
susretu 4. listopada 1937. godine), on je odgovorio ovako:
To e se samo dogoditi. Mi o tome ne trebamo brinuti.
Ideje e se proiriti, moda za naeg ivota, a moda kasnije.
Veina tih ideja ui e u znanost i filozofski jezik, ali ui e u
nepravilnom obliku. Nee biti pravilnog razgranienja izmeu
raditi i dogaati se, i puno misli iz obinog miljenja bit e
pomijeano s tim idejama; tako da to nee biti one ideje koje
mi sada znamo, nepromijenjene e ostati samo rijei. Ako to ne
razumijete, izgubit ete se na tom putu.
Ideja velikog povratka kao koncepcija potie od
Uspenskog, koji je uvijek naglaavao da ta ideja nije bila dio
sistema, mada mu nije proturjena. Poslije pregleda onog to
je Uspenski napisao moe se zakljuiti da je za njega
povratak bio injenica. Kao u udnovatom ivotu Ivana
Osokina i u Rumijevoj pjesmi, da bi se izbjegao povratak,
potrebna je rtva. Moda je on rtvovao rad svog ivota to je
bio unutarnji smisao.

59

SADRAJ
Predavanja iz kozmologije

PRVO PREDAVANJE
ovjek i svemir

DRUGO PREDAVANJE
Zrak stvaranja

22

TREE PREDAVANJE
Zakon sedmice

36

ETVRTO PREDAVANJE
Tri oktave zraenja i tablica vodika

57

PETO PREDAVANJE
Dijagram hrane

71

ESTO PREDAVANJE
Dva impulsa

83

PRILOG

97

BILJEKA O PISCU

107

60