Sveučilište u Zagrebu

Fakultet političkih znanosti

Preddiplomski studij novinarstva
Kolegij: Suvremene civilizacije

Ilma Tutmić

Indijska mitologija

Zagreb, 2019.

1
Sadržaj
MITOLOGIJA .................................................................................................................................................... 3
RELIGIJA I POVIJEST INDIJSKE MITOLOGIJE ..................................................................................................... 3
RANA BOŽANSTVA........................................................................................................................................... 5
VEDSKA BOŽANSTVA ....................................................................................................................................... 5
RAZVOJ U DOBA BRANHAIZMA ....................................................................................................................... 5
HINDUISTIČKA MITOLOGIJA ............................................................................................................................ 7
BUDISTIČKA MITOLOGIJA ................................................................................................................................ 8
DŽAINISTIČKA MITOLOGIJA ........................................................................................................................... 10
ZAKLJUČAK .................................................................................................................................................... 11
LITERATURA ................................................................................................................................................... 11

2
MITOLOGIJA

Definirajući mitologiju reći ćemo da je to znanost koja proučava priče fantastičnog sadržaja o
junacima, bogovima, polubogovima, herojima itd., kako bi objasnili povijest i običaje.
Mitologija je karakteristika svake kulture, te ona pomaže kulturama da prenesu osjećaj
pripadnosti, religiju, ponašanje i moralnu i praktičnu vrijednost. Mitologijom se još i naziva i
skup mitova neke religije, etničke skupine ili geografskih cjelina. Datirajući još iz antike, likovi
u mitološkim pričama su najčešće religijski, tako da su mitologija i religija raznih naroda usko
povezani.

Religija je obuhvatna, višeslojna i prilično zamršena pojava ljudskog duha. Ona je pokušaj
uspostavljanja odnosa između ograničenog zemaljskog bića i pretpostavljenih natprirodnih
moći (Staguhn, 2003:7)

Religija nastaje na temelju mitološke priče, ona uzima mitološku priču i od nje radi dogmu,
točnije religijsku sliku koju se ne preispituje. Tako radi od mitološke priče doslovnu činjenicu
ili povijesni događaj. Te iz tih religija nastanu ljudske civilizacije koje su vođene njihovom
vjerskom zajednicom.

RELIGIJA I POVIJEST INDIJSKE MITOLOGIJE

Jedna od najdugovječnijih civilizacija u povijesti svijeta je upravo indijska, njena mitologija

obuhvaća svo to razdoblje te nam je zato ključna za razumijevanje. Pored toga, indijsko
školovanje se nije zanimala za povijest, pa su mitologija i vjera jedini izvori podataka.

Sama indijska mitologija se razlikuje od ostalih, a pogotovo Zapadnih, uz to ona je i danas živa
i sastavni je dio kulture svih društvenih slojeva. Indijci vječno teže čuvanju i dotjerivanju svojih
vjerovanja kako bi u njima odrazili nova društvena stanja, prilagodili ih novim običajima i
vjerovanjima novih vladara, ili da ih ukope u novi filozofski sustav. Vojno nadmoćni osvajači
su tisućljećima provaljivali u potkontinent, ali su se božanstva i mitovi množili. Tu su se
oblikovali korijeni hinduizma. Ojačan je status svećenika i naglašena je važnost na njihove
privilegije u izvođenju žrtvenih obreda i posredništva između ljudi i boga. Budizam je

3
prvenstveno reformistički pokret koji je odbacio neke brahmanske doktrine i prakse. On je
nastao u petom stoljeću prije nove ere, prevladavao je u eliti obrazovanih i moćnika u sjevernoj
Indiji u vrijeme kralja Ašoke. Odumire u sedmom stoljeću naše ere. Budizmu je paralelan
pokret džainizam, oboje su izvorno etički sustavi po kojima osoba svojim naporom može doći
do sjedinjena s univerzalnim Apsolutom, što je izvan bogova. No, s vremenom se i u njima
pojavila mitologija koja je preuzela hinduska i predarijska božanstva. Hinduizam već u devetom
stoljeću pokazuje tendenciju ka monoteizmu isticanjem Šive i Višnua kao viših bogova i
bogoslovljem zasnovano na ljubavi prema osobnom bogu, a ne na svećenikovom žrtvenom
ritualu, a svećenstvo je do tad već osnovalo nadmoć. Svećenstvo je utjecalo i da među
obrazovanima izmjeni sustav vjerovanja, a promjene su nekad bile reakcije na prirodnu
evoluciju mitologije izazvanu povijesnim dešavanjima npr. : dinastičkim promjenama,
ekonomskim uvjetima i društvenim ustrojstvom indijskog naroda.

Društvene promjene su izazivale promjene u mitološkom vjerovanju jer su indijski mitovi i

religije, oko kojih su oni nastali, usko povezani s društvenim ustrojstvom. Može se reći da to
vrijedi za svaku mitologiju, ali indijska mitologija je nadživjela primitivnu civilizaciju i izdržala
u visoko razvijenoj i slojevitoj kulturi, bila u stanju opstati da se ne može eliminirati ni od strane
državne vlasti.

Kaste 1 su se razvile u kasnom epskom ili brahmanskom 2 razdoblju kad su se Arijci širili
sjevernom Indijom i vidjeli nužnost da u svoj društveni red uklope i domorodačko stanovništvo,
koje je bila većina. Arijci iako su malobrojni, imali su nadmoć zbog oružja. Uspostavljajući
dominaciju nad sjedilačkim stanovništvom, dovode jezik sanskrt i uspostavljaju kruti društveni
poredak osnovan na podjeli prema boji kože, položaju u društvu, bogatstvu, zanimanju i vjeri,
tj. podjela na kaste. Druge svećeničke inovacije su potaknute nove filozofske misli koje su
shvaćali samo neki-uglavnom svećenici ali su one utjecale na sve. U Indiji je velika masa
mitova poslužila kultovima kao izvorom otkud će izraziti filozofske ideje, a ponekad su i mitovi
štimani da bi odgovarali idejama.

1
Kasta- hijerarhijska društvena skupina endogenog i nasljednog karaktera božanskog i kozmičkog podrijetla
(brahmani, kšatrije, vajšije, šudri, parije
2
Brahmani- svećenici (danas i učitelji), bili su na vrhu društvene ljestvice, zaduženi za tumačenje vjerskih
tekstova i vođenje obreda; visoko obrazovanje im omogućilo bavljenje zakonodavstvom; s vremenom
brahmani preuzimaju vođenje svih važnijih poslova u državi

4
RANA BOŽANSTVA
Dravidski narodi živjeli su skoro po cijeloj Indiji i Sri Lanki, oni su mješavina indijskog
domorodačkog naroda i proto-Dravida koji su dolazili u Indiju u valovima. Donijeli su neolitsku
seosku kulturu koja je zasnovana na poljodjelstvu i lovu, gradovi su rasli isključivo na
agrikulturnom gospodarstvu i vodili su kopnenu i pomorsku trgovinu. S obzirom na to da su
Dravidi narod poljodjelaca, štovali su i božanstva koja su na neki način povezana s plodnošću-
bog koji sjedi prekriženih nogu i ima rogove bika, i kult majke-boginje. Dravidska vjerovanja
su uvriježena i opstala su dugo, kasnije se pojavljuju u prvim hinduističkim kultnim likovima
bogova. Šiva i njegova supruga podsjećaju na dravidske likove, pored njih i ženski lik yakši,
dok se još nisu radili likovi samog Buddhe. Ti likovi su se i zadržali u hinduizmu.

VEDSKA BOŽANSTVA

Arijci su donijeli svoju religiju, te će ona prevladavati oko sedam stoljeća u sjevernoj Indiji.
Međutim, arijska vjerovanja i mitologija nisu statični, pa su se mijenjali, prilagođavali indijskim
prilikama, primali domorodačku kulturu i tradiciju, a na kraju evoluirali u hinduizam. Njima
bogovi nisu povezani s mjestom življenja, nego univerzalnim elementima. Te bogove
upoznajemo iz Veda (zbirki himni). Ukratko predstavljeni bogovi: Varuna- čuvar kozmičkog
zakona i univerzalni vladar, Prithivi i Dyaus- zemlja i nebo, simbolizirani kao krava i bik, Indra-
bog oluje i vitla gromom, Maruti- duhovi oluje i grmljavine, Vayu- bog zraka i vjetra, Tvaštri-
magija, Ribhi- majstori vilenjaci, Agni- bog vatre, Soma- mliječni napitak, dio žrtvenih obreda,
Candra- bog mjeseca i izvor plodnosti, Aditi i Aditij- majka bogova, Vivasvat- moćan bog,
Savitri- predstavlja Sunce, Surya- glavni bog Sunca, Ušas- zora, Ratri- noć. Ašvini- jahači,
Rudra- bog oluje i vjetrova, Višnu- očitovanje Sunčeve energije,

RAZVOJ U DOBA BRANHAIZMA

5
Na kraju vedskog razdoblja mnoge raznolike težnje djeluju, bogovi su stali utjecati na složenu
mitologiju koja im je dala čovjelikost i osobnost. Svakom bogu se dodavalo i ovlaštenje kojih
drugih bogova, i između njima se izgubila razlika. Kao prije među navedenim bogovima što ih
nekoliko ima istu „službu“, nekoliko je bogova oluje, nekoliko bogova Sunca itd.. U razdoblju
brahmanizma, kada se razvio rani hinduizam, zaokupljenost je na potrazi vrhovnog bića, tj.
univerzalnog duha cijelog svijeta.

Vrijeme i stvaranje svemira- prema vjerovanju nastalom u doba brahmanizma, univerzalno

je vrijeme beskrajna smjena stvaranja i razaranja, a svaki potpuni ciklus obuhvaća sto godina
Brahmina života (Ions,1985:29), nakon toga cijeli svemir nestaju u Velikom kataklizmu, zatim
sto godina kaosa nakon kojeg se rađa novi Brahma i ciklus ponovno počinje. Sustav ima mnoge
podjele, najvažniji od njih je Kalpa- dan kada se Brahma probudi (odgovara 4260 milijuna
zemaljskih godina) stvaraju se tri svijeta, a to su nebesa, srednja i donja područja, te kada on
zaspi pretvaraju se u kaos. Primjer još neki podjela je Kritayuga- zlatno doba kada Dharma, bog
pravde i dužnosti, hoda na četiri noge. Ljudi su tad zadovoljni, kreposni i zdravi. Kaliyuga ili
doba degeneracije je ono kroz koje sad prolazimo, Dharma je na jednoj nozi i nemoćan, doba
traje 432 tisuće godina, ljudi su sudre ili robovi, pokvarni su i svadljivi, nesretni su jer sreću i
nisu zaslužili, jedu proždrljivo, žive u gradovima punim lopova, muškarcima vladaju plitke
žene koje rađaju previše djece, ljude muče vladari tiranini, prirodne nepogode, glad i ratovi.
Toj bijedi može doći kralj jedino dolaskom uništavatelja Kalkija. Neki od predznaka kraja su-
sto godina suše, pojava sedam sunaca na nebu koja ispiju svu vodu, oblaci nalik na slonove
okićeni munjama, kiša pada dvanaest godina i potapa cijeli svijet. Mitova o nastanku svijeta
ima nekoliko, od kozmičkog zlatnog jaja, do tvorca Narayana, mitu o pridonošenju žrtve i
mnogih.

Stvaranje ljudskog roda i smrt- po mitu, prvi muškarac i žena bili su Yama i njegova sestra
Yami. Osnivaju ljudski rod, Yama postaje izviđač i ispitao sva skrivena područja i otkrio put
predaka- put što mrtve vodi u nebo.

Panteizam i politeizam- za doba zaokupljenosti sistematizacijom vjerovanja, u brahmanskom

razdoblju je u religiji vladala zbrka. Novi sustavi su se stvarno otvarali, a i stari zadržavali,
mitovi su se morali stalno razrađivati da bi se objasnila i tendencija prema panteizmu, potakla
apstrakcijama svećenstva, i borba za prevlast u vedskom panteonu između bogova. Velike
razlike su između pučkih i svećeničkih predodžbi tih božanstava, zbrku još dodatno pojačava
porast mitova koji se mogu objasniti, a neki su učeni filozofskim putem, dok su mnoga nikla iz
ljudske mašte. Moć svećenika je jačala, da bi se kasnije tvrdilo da su oni ugledniji od bogova
6
kojima sami služe, te su se tako svećenici prvi oslobodili vlasti bogova. Protuslovlje između
svećeničkih kultova i vjerovanja filozofa dovelo je do razvoja raznih hereza, a među njima je i
džainistički pokret koji je usmjeren na osobni spas pomoću trapnje i nenasilja. Slično tako ni
budizam nije priznavao svećenstvo, ni kaste uopće.

HINDUISTIČKA MITOLOGIJA

Hinduizam je najdublje ukorijenjen u mitovima i svijetu bogova, on je mnogoobličan kao i

indijski narod. U hinduizmu jedno do drugoga stoje uzvišeno i odbojno, primitivno i ono krajnje
profinjeno… (Staguhn, 2003:14). Hinduizam je kao prašina- lako se u njemu izgubiti. On nema
utemeljenja, ali poznaje cijelo brdo proroka, u legendarnim osoba poput Rama, Krišna ili Manu,
a isto tako i u povijesnim osobama susrećemo ljude koji su objavljivali istinu o hinduizmu. U
osnovi je hinduizam, iako ima mnoštvo bogova, monoteizam. Bogovi su samo dijelovi jednog
boga. Glavni tekstovi hinduizma su Vede 3(smatraju se najvažnijima), Upanišade, Mahabharata
i Ramayana. Ti spisi sadrže hvalospjeve, mantre, filozofije, obrede, pjesme i priče na kojima
hinduisti temelje svoja vjerovanja. Ostali tekstovi koje hinduizam koristi uključuju Brahmane,
Sutre i Aranyake. Kao rečeno hinduizam priznaje mnoštvo bogova, čak 330 milijuna bogova,
ali i među njima ima jedan vrhovan bog, bog koji je iznad svih bogova i božića. Njega nazivaju
brahma. Za Brahmu se vjeruje da je prisutan i da postoji u svakom dijelu i dijeliću stvarnosti i
cijelog svemira. Brahma je i neosoban i nespoznatljiv, te se često vjeruje da postoji u tri različita
oblika: Brahma—Stvoritelj; Višnu—Održavatelj; i Šiva—Uništavač. Ova „lica“ Brahme
također su poznata preko mnogih drugih utjelovljenja svakoga od njih. Monoteizam se može
podijeliti u 4 vrste: Monistički—Samo jedno postoji; Sankarina škola, Panteistički—Samo
jedno božanstvo postoji tako da je bog identičan svijetu; Brahmanizam. Panenteistički—Svijet
je dio Boga; Ramanujina škola, Teistički—Samo jedan Bog, odvojen od Stvorenog; Bhakti

3
Vede su su više od teoloških knjiga. One sadrže bogatu i šarenu „teo-mitologiju“, odnosno religijsku mitologiju
koja namjerno isprepliće mitove, teologiju i povijest kako bi ostvarila religijske korijene u obliku priča. Ova
„teo-mitologija“ je tako duboko ukorijenjena u povijesti i kulturi Indije da se odbacivanje Veda vidi kao
odbacivanje Indije. Stoga, hinduizam odbacuje neki vjerski sustav ukoliko on ne prihvaća indijsku kulturu u
određenoj mjeri. Ukoliko sustav prihvaća indijsku kulturu i njenu teo-mitološku povijest, onda se može prigrliti
kao hinduistički, pa čak i ako je njegova teologija teistička, nihilistička ili ateistička.

7
hinduizam. Ono što veže ta četiri vjerovanja je priznavanje sustava vjerovanja Vede, ako
priznaje, hinduizam je, a ukoliko ne priznaje nije. Hinduizam vidi čovječanstvo kao božansko.
Budući da je Brahma sve, hinduizam tvrdi da su svi božanski. Hinduisti svu stvarnost u koju se
ne uključuje Brahma smatraju iluzijom. Duhovni cilj hinduista je postati jedno s Brahmanom,
i tako prestati postojati u iluzornom obliku „pojedinačnoga 'ja'“. Ta sloboda se naziva
„moksha”. Dok se ona ne postigne, hinduist vjeruje da će se iznova i iznova reinkarnirati kako
bi mogao raditi na samoostvarenju istine (a istina je ta da postoji samo Brahman i ništa drugo).
Kako se osoba reinkarnira određuje karma. Ono što je osoba učinila u prošlosti utječe i u skladu
je s budućnošću, što uključuje prošle i buduće živote.

BUDISTIČKA MITOLOGIJA

Mitologija koju je stvorio budizam je crpla s tradicije zemlje gdje se ta doktrina naprije
proučavala, nastojala je dokazati božansko podrijetlo Buddhe i razdraditi shemu ranijih
inkarnacija. Budizam je od svoje strane u ranom hinduizmu potaknuo razjašnjenje doktrine i
elemenata mitologije.

Buddhin raniji život- iz zbirke pripovijedaka se vidi da on prijelazom duše iz jedne inkarnacije
u drugu dobivao sve veću snagu i ugled. Prvo je mladi brahman Meghu, zatim u jednom drugom
životu Bodhisattva je bio Cadanta, bijeli slon sa šest kljova, u još jednoj je bio u ulozi svećenika,
bio je sin bogatog kralja Maharathe, te slično tome bio je asket. U svakom životu se žrtvovao
kako bi zagovarao strpljivost.

Buddhino rođenje- Mahamaya, žena Suddhodane, kralja Kapilavustua, sanjala je jedne noći
kako joj bijeli slon ulazi u utrobu. Zatrudnjela je, te joj je utroba postala prozirna kao kristalni
kofer. Osjetila je jednom potrebu da se povuče u šumu na meditiranje i tu je pod jednim stablom
rodila dječaka, iz slabine. Dječak se rodio s punom svijesti, nalik na rano sunce, skakutao je,
gdje god je dodirnuo tlo tu je narastao lotos. U koju god stranu svijeta pogleda, pa i među strane,
vidi božanstva i smrtnike koji mu priznaju uzvišenost. Astrolozi su prorekli da će biti ili neki
veliki car ili će se odreći života i postati Buddha. Na velikoj svečanosti zbog njegovog rođena

8
prisustvovalo je osamdeset tisuća rođaka i sto osam brahama, imao je stotinu kuma. Majka mu
umrla dva dana nakon rođenja.

Djetinjstvo- odgajali su ga brižno za njegov budući poziv velikog kralja. Otac mu je strogo
vodio brigu da mu sin bude odvojen od vanjskog svijeta, jer je htio spriječiti da se on odrekne
života unatoč prorocima. Sagradio mu je tri palače i odijelo ga od vanjskog svijeta i briga.

Brak- izabrali su mu nevjestu kad je postao punoljetan, ali su tražili od njega da pokaže ratničko
umijeće prije nego dobije njenu ruku. Dan prije svečanog turnira slon je ubijen, Siddhartha
(Buddha) ga je digao nožnim palcem i odbacio tri kilometra dalje. Turnir je počeo, sastojao se
od ogleda u fizičkoj i umnoj vještini, pobijedio je u konjskoj utrci, kolskoj utrci, sviranju,
recitaciji, matematici i govorništvu. U streličastvu i hrvanju on i protivnik bili su jednaki.
Pobjedio je te su on i njegova žena vodili idiličan život.

Četiri znaka- deve su odlučile da je kucnuo čas kada njegov otac mora započeti svoje životno
djelo. Siddhartha je izašao iz palače da osjeti grad, kada je vidio jednog starca prepao se jer mu
nikad nitko nije spomenuo starost, a još se više zbunio kad su mu rekli da svatko mora ostariti.
Još se tri puta provozao izvan palače, i svaki put je netko od bogova naišao pored puta da ga
nauči pravoj naravi života. Tako je vidio nemoćna bolesnika, mrtvaca i redovnika, sabrana i
spokojna. Naučio je da sve što se rađa mora umrijeti, bolest pogodi svakog, umrijet će i on
jednog dana, odricanjem se postižu duševni mir i slava. Nedugo nakon toga dobiva sina, to mu
je još neki znak bio, jer mora imati sina prije nego se odrekne svog života. Kada je to saopćio
ocu, on ga zatvorio u palaču i obasipa ga svim i svačim. Ali on je i dalje odlučan, odlučio je
pobjeći dok je u palači bila gozba, te su poslije nje svi zaspali.

U potrazi za prosvjetiteljstvom- u čvrstoj odluci su mu pomogle deve. Nastavio je put u

potrazi za istinom, bio je nalik na običnog redovnika. Nakon nekoliko odslušanih predavanja
zaključio je da znanje ne može donijeti prosvjetljenje. Sedam godina je proveo uzalud tražeći,
ali neće doći kući dok ga ne pronađe.

Prosvjetljenje- stalno se pitati hoće li ga uopće pronaći ili je sedam godina potratio. Uložio sve
snage u još jedan pokušaj. Kod grada Uruvele sjeo je u položaj lotosa ispod stabla pipala koje
je izraslo onda kad se rodio, i riješio da ne ustane dok ne postigne prosvjetljenje. Bogovi su se
obradovali, duhovi zla ga pokušavali omesti, ali se on odupro. Nakon četiri puta po sedam dana
posta i duboke meditacije postigao je prosvjetljenje i postao Buddha.

9
Propovijedanje- imao je pred sobom izbor hoće li propovjedati istinu cijelom svijetu ili samo
svom spasenju. Odlučio je ostati i poučavati. Četiri plemenite istine jesu: prvo, da su rođenje,
starost, bolest i smrt patnja, a to je svaka zavisnost o zemaljskim stvarima; drugo, da je lanac
reinkarnacija izravna posljedica ljubavi za životom i želje; treće, da je uništenje želje bitno za
postizanje ravnodušnosti; i četvrto, da se želja može uništiti samo preko Osmerodijelog puta 4.
(Ions, 1985:133)

DŽAINISTIČKA MITOLOGIJA

Mahavira je bio veliki učitelj džainizma, bio je Buddhin suvremenik, te pripadnik kaste kšatrija.
Džainisti vrijeme zamišljaju kao kolo koje se vječno okreće. Njegov je uzlazni put, Utsarpini,
pod utjecajem dobre zmije, a silazni put, Avasarpini, pod utjecajem zle zmije. Utsarpini se
sastoji od šest uzastopnih doba, a Avasarpini ne vodi uništenju nego početku novog Utsarpinija.
Tirthankare se ne mogu zauzet za vjernike, jer boga nema- oni ljudima vrijede samo kao
predmet meditacije. Džainistički svemir je simboliziran bezglavim čovjekom koji je podijeljen
na tri dijela: prsa, struk i noge. U desnoj nozi je sedam paklova u kojiima manja božanstva muče
duše, u lijevoj nozi je deset vrsta manjih božanstava i dvije grupe demona, srednje je područje
nas svijet, koji se sastoji od osam prstenastih kontinenata, djeljenih sa osam prstenastih oceana,
a u sredini je planina Meru. Dok u gornjem području imamo donji dio Kalpu- on se djeli na
šesnaest nebesa; a iznad njega je Kalpathia- podijeljena na 14 dijelova. Sva ta nebesa su puna
bogova različitih vrsta, a kralj im je Indra. Neki bogovi slušaju propovijedi mudraca, ali nisu
svi pobožnjaci.

4
Taj put se sastoji u pravoj vjeri, pravoj odluci, pravoj riječi, pravom činu, pravom životu, pravoj težnji, pravom
mišljenju i pravoj meditaciji.

10
ZAKLJUČAK

Mitologija stare Indije je neophodan element, štoviše jedan je od najvažnijih elemenata u

njenoj bogatoj i specifičnoj duhovnoj kulturi, za njeno nasljeđe nismo izgubili interesiranje
sve do danas. Jer nije moguće shvatiti spomenike stare književnosti i umjetnosti Indije, a da
ne poznajemo njenu mitologiju. Kao što nije moguće shvatiti grčke skulpture ili poeziju bez
antičke mitologije, ali to se ne odnosi samo na spomenike. To je povijest koja ulazi u kulturu,
i teško je zamisliti obrazovanog čovjeka koji nema barem osnovne predstave iz tih oblasti.
Isto tako, indijska mitologija nije se samo odrazila na sanskrtsku književnost, već je to
narodni duh vjekovima, do današnjih dana, i izvan Indije. U usporedbi sa spomenutom
antičkom mitologijom, Indijska je malo manje bogatija likovima i sadržajima, i danas je malo
manje poznata oblast ali je to ne čini manje bitnijom. Indijska mitologija predstavlja
nepregledno more sižea i likova, koji su stvoreni u ogromnim ciklusima i spomenicima i
obuhvaćaju vjekove i milenije kulturne tradicije.

LITERATURA

• V. Ions, Indijska mitologija, Otokar Keršovani, Opatija, 1985.

• G. Staguhn, Kratka povijest svijetskih religija, Tisak Denona, Zagreb, 2004.

• V. G. Erman, E.N. Temkin, Mitovi stare indije, Rad, Beograd, 1981.

11
12