Ekskurzije su bitne, posebno učenicima. Škole često planiraju izlete za učenike.

Izvrsno su vrijeme za
zabavu uz edukaciju i upoznavanje s domovinom. To je dan kojem se svi učenici raduju.

Moj razred je prošlog tjedna odveden na ekskurziju u Dubrovnik. Išli smo autobusom. Sjeli smo u
njega i odveo nas je na sva mjesta koja smo morali vidjeti. Svi smo bili jako sretni. Pjevali smo na
putu, a autobus je jurio kroz razne gradove i sela.
Prvo smo stali u Ston. Tamo smo posjetili solanu o kojoj smo čuli različite zanimljivosti. Nakon
avantura u Stonu, krenuli smo prema hotelu, u Orebiću. Predivnom gradiću na Pelješcu. Ostatak
dana smo odmarali.
U sljedeća tri dana smo posjetili Dubrovnik, Mljet i Korčulu.
Kada sam prvi put ugledala Dubrovnik, ostala sam bez riječi. S pravom se naziva biserom Jadrana.
Bilo je kao iz bajke, imala sam osjećaj kao da sam u nekom filmu s predivnim kulisama.
Zeleni krajolik Mediterana, plave dubine Jadrana, zidine, gradska vrata i akvarij s najzanimljivijim
primjercima morskog svijeta dio su baštine koja se dolaskom u Dubrovnik otkriva i istražuje.
Sljedeći dan brodom smo išli do Mljeta. Putovanje brodom već samo je doživljaj, a tek odredište…
Kao raj na Zemlji. Otok je prepun zanimljivosti kao što su Veliko jezero, Malo jezero, otočić Sveta
Marija i benediktinski samostan.
Zadnji dan brodom smo išli na Korčulu, prekrasan mediteranski gradić, crkva i trg na vrhu brda, a sve
ceste vode k njoj. Svojim kulama podsjeća na Dubrovnik.
Na kraju, meni posebno drago, Korčula ima zatvoreni olimpijski bazen potupuno jednak onome u
mom Šibeniku.

Bilo je to putovanje za pamćenje. Vratili smo se kući, ali povratak je bio protkan tugom. Bio je to kraj
nezaboravna četiri dana mog osnovnoškolskog života.