Svakidašnja jadikovka

Pjesmu „Svakidašnja jadikovka“ napisao je jedan od najboljih hrvatskih

pjesnika Tin Ujević. Za života je Ujević objavio sljedeće zbirke pjesama. „Lelek
sebra“, „Kolajna“, „Auto na korzu“, „Ojađeno zvono“, „Skalpel kaosa“ i druge. Pisao je
u razdoblju hrvatske avangarde.
U lirskoj misaonoj pjesmi „Svakidašnja jadikovka“ Tin Ujević život opisuje kao
osamljeničko lutanje. Tema pjesme je prolaznost života, a glavni motivi koji to
potvrđuju su samoća, očaj, slabost i usamljenost. Pjesma počinje stihovima „Kako je
teško biti slab,/ kako je teško biti sam,/ i biti star, a biti mlad!“ Pojam „biti star, a biti
mlad“ često se pojavljuje u pjesmi, te pokazuje kako Ujević teško podnosi prolaznost
života i potraćenost života u mladim godinama. Uz prikaz patnje Isusa Krista: „ Sin
tvoj putuje… po trnju i kamenju“, „plamen na rukama“, “kalež otrova“, pjesnik u
pjesničkim slikama iznosi samoću i nemoć. Samoća je izražena u najviše stihova: “I
nema sestre, ni brata,/ i nema oca ni majke,/ i nema drage ni druga.“, “i sam samcat
putuje“. Pojedini stihovi prikazuju i razočarenje: “O Bože, Bože, sjeti se svih obećanja
blistavih što si ih meni zadao“. Pjesnik osjeća da ga je Bog napustio i to prikazuje
usporedbom, kao kad je Isus na križu zazivao Oca: “Bože, Bože, zašto si me
ostavio?“. Pjesma je obilata stilskim sredstvima (epitetima, metaforama,
asonancama, aliteracijom, retoričkim pitanjem, usporedbama, inverzijama,
personifikacijom). Prema kompoziciji, pjesma se sastoji od 21 strofe, a svaka ima po
3 stiha s osmercima. Stih je slobodan, čime postiže ritmičnost pjesme.Ritam je
ujednačen, te je u skladu s temom pjesme jer se njom prikazuje pjesnikova
dugotrajna muka i patnja. Usamljenost u pjesmi dočarava asonancom ponavljanjem
glasa „u“. U pjesmi je uočljiva metafora „biti gažen u blatu“, što znači biti ponižavan i
omalovažavan. Gaženje je teže trpjeti „bez sjaja zvijezde na nebu“, a zvijezde
simboliziraju ideal kojem težimo, a Ujević bez njega ne vidi sreću u životu. Lirski glas,
koji je izražen u prvoj osobi jednine, obraća se svima onima koji se osjećaju
zaglavljeno u svojoj koži.
Svakidašnja jadikovka pjesma je o ljubavi i samoći.Pjesnik je očajan zbog
samoće koja ga okružuje, a nigdje ne nalazi izlaza. On je sam i bez ljubavi, a upravo
je ljubav ta koja životu daje poticaj i smisao. U očaju, izlaz vidi u smrti koju priziva i
nada se da će ga ona riješiti muka koje proživljava.