Usporedni esej

Tin Ujević bio je hrvatski pisac koji je živio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a svoja djela je
stvarao uglavnom u 20. stoljeću po uzoru na proslavljenog pisca Charlesa Baudelaiera. Pjesma „Visoki
jablani“ objavljena je 1932. godine u zbirci „Auto na korzu“, a u njoj se govori o ljudima uzdignutim u
društvu u usporedbi s općenitim kolektivom kojega pjesnik naziva „mi“. S druge strane je Antun
Gustav Matoš, hrvatski književnik koji je živio u istom razdoblju, doduše, umro je nešto kasnije.
Njegova pjesma „Jesenje veče“ nastala je u hrvatskoj moderni te govori također o pojedincima koji su
se izdigli iz društva odnosno ništavila. I u jednoj i drugoj pjesmi jablani su prikazani kao pojedinci koji
su iznad ostalih ljudi u društvu. Kao ljude koje njihov način života i razmišljanja razlikuje od drugih i
prikazuje ih kao nedostižne drugima, ali između ta dva opisa ima poneka razlika.

Obje pjesme su misaone te na neki način u prenesenom značenju opisuju društvo, a ne

zapravo prirodu odnosno jablane. Pjesnici jablane poosobljavaju opisujući ih ljudskim obilježjima
poput: čelo, kosa, grudi, šapat, samac itd. Pjesma „Visoki jablani“ je sastavljena od 8 katrena u kojima
nema pravilnosti u vrsti stihova. S druge strane pjesma „Jesenje veče“ je sastavljena od 2 katrena i 2
tercine, a to je zapravo Petrarkin sonet. Stihovi su uglavnom jedanaesterci. U obje pjesme ritam se
održava rimom; u „Visoki jablani“ parna (grudi, budi, šire, etire), a u „Jesenje veče“ ukrštena (snivaju,
stranama, plivaju, granama). U pjesmama prevladava mnoštvo epiteta i opisa, a u „Jesenje veče“ se
pojavljuje i sinestezija. Obje pjesme završavaju preokretom. „Visoki jablani“ prelazi iz visina i jablana
prema običnim ljudima u nizinama dok „Jesenje veče“ obrnuto, iz teških i monotonih nizina prema
neobičnim jablanima. Pjesničke slike su uglavnom vizualne u obje pjesme, na primjer: „Oni imaju
visoka čela, vijorne kose, široke grudi…“ iz „Visoki jablani“ te „Iza mokrih njiva magle skrivaju kućice i
toranj…“ iz „Jesenje veče“. Kada se pogledaju pjesme iz drugog kuta ipak postoji neka razlika među
jablanima. Prikazani su kao pojedinci i samci u društvu, ali u Ujevićevoj pjesmi su možda prikazani u
malo boljem svjetlu nego u Matoševoj, oni ne zaboravljaju ostale i imaju ih u mislima. Općenito je
ugođaj u Ujevićevoj pjesmi malo ljepši nego u Matoševoj gdje ih prikazuje na neki tmuran način kao
da se oni muče da bi ostvarili nešto više. Što se tiče poetike ovih dvaju pisaca vidimo neka
podudaranja. Ujević je čak u jednom dijelu svog stvaralaštva pisao po uzoru na Matoša i bio njegov
obožavatelj. Zbog toga, ali i Baudelaierova utjecaja na Ujevića, dolazi do izražaja ta simboličnost
jablana i dolina u obje pjesme, čak su i tematike pjesama na sličan princip. Matoš se u svojim
pjesmama više drži tradicionalnog, soneta, dok kod Ujevića to nisam primijetio.

Možemo zaključiti kako pjesme, iako su tematski dosta slične, imaju dosta razlika što se tiče
kompozicije, ali i značenja. Jablani su u obje pjesme prikazani kao neki pojedinci koji su drugačiji od
drugih. Ujević to razmišljanje razrađuje na tome što ih prikazuje kao ljude iznad drugih, ali one koji
svejedno nisu zaboravili na prošlost i ljude niže od njih koje u nekoliko stihova dosta na neki način
prizemljuje. S druge strane Matoš jablane spominje tek na kraju pjesme, ali na isti način, kao ljude
drugačije od ostalih samo što se oni bore za nešto drugo i čeznu za nečim posebnim, nečim svojim
dok ljudi u Ujevićevoj pjesmi to već imaju.