You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: NOVI IZRAZ, časopis za književnu i umjetničku kritiku

NEW EXPRESSION, magazine for literary and art criticism

Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): Vildana Pečenković
Title: Dva mala soneta – svjedočanstva o poeziji trojice velikih pjesnika
Two Small Sonnets – Testimonies about the Poetry of Three Great Poets
Issue: 49-50/2010
Citation Vildana Pečenković. "Dva mala soneta – svjedočanstva o poeziji trojice velikih pjesnika".
style: NOVI IZRAZ, časopis za književnu i umjetničku kritiku 49-50:124-132.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=73340
CEEOL copyright 2023

S t o g o d i { n j i c a r o | e n j a S k e n d e r a Ku l e n o v i } a ( 1 9 1 0 - 1 9 7 8 )

Vildana Pe~enkovi}

DVA MALA SONETA –

SVJEDO^ANSTVA O POEZIJI
TROJICE VELIKIH PJESNIKA

Pjesnik prvi – Skender Kulenovi}

Skender Kulenovi} (ro|. 1910. god. u Bosanskom Petrovcu, umro 1978. god.
u Beogradu) je od samih po~etaka svoga pisanja, objavljivanja prvih soneta, svo-
jom ratnom lirikom, esejima, pripovijetkama, cijelim svojim stvarala~kim opu-
som oduvijek privla~io pa`nju, kako ~itala~ke publike, tako i knji`evnih kriti~ara
i teoreti~ara. Jedan je od rijetkih pisaca, koji se izja{njavao pjesnikom, a kojeg su
progla{avali prozaistom, esejistom, dramati~arom. Ma kakva bila njegova izra`aj-
na forma u datom trenutku, on je postizao savr{enstvo u svakom pogledu: jezi-
kom, formom, izrazom.
Jo{ kao sedamnaestogodi{njak javio se prvim kratkim sonetnim vijencem
Ocvale primule, za koje je inspiraciju na{ao, kako sam ka`e, u vitalisti~kim stihovi-
ma Vladimira Nazora a koji su ve} tada pobudili interes u knji`evnim krugovima
njegovih savremenika. A onda je opet nestao na vi{e od jedne decenije. Drugi zna-
~ajan doga|aj, koji je Kulenovi}u izmamio buru stihova ovaj put je izazvan kole-
ktivnim stradanjem u jeku rata. Tada nastaju njegove poeme ([eva, Stojanka majka
Kne`opoljka...), u kojima progovaraju majka, ptica, ratnik. Nakon rata, Kulenovi} se
okre}e pripovjednom stilu: objavljuje niz eseja, kriti~kih radova, pi{e pripovijetke.
Oslu{kivao je {ta se de{ava u umjetni~kom svijetu te nastojao reagirati. Godinama
mijenjaju}i mjesto `ivljenja, od rodnog Petrovca, preko Sarajeva, Mostara i Beogra-

izraz
novi

juli-decembar 2010, strana 124

CEEOL copyright 2023

CEEOL copyright 2023

Vildana Pe~enkovi} Dva mala soneta – svjedo~anstva o poeziji trojice...

da, Kulenovi}eva knji`evno-umjetni~ka shvatanja vezivala su se za isti izvor, za

njegovo kulturno i eti~ko bi}e, nostalgi~an duh tradicije i vremena odrastanja.
I sve odrednice njegovog pjesni~kog ja, koje su tokom vremena podnosile ra-
zne formulacije, sukobljavale su se iznutra i bila je potrebna posebna kriti~ka sna-
ga da usmjeri svu tu energiju u tokove pjesni~kih misli, u sonetna korita i zauz-
da ih ~vrstom rukom, ~vrstim izrazom koji ne trpi odstupanja i pomjeranja.
Skender Kulenovi} napisao je 52 soneta. Prvih pet, spojenih u mali sonetni vi-
jenac Ocvale primule, objavio je u gimnazijskom almanahu Hrvatska vila. Po dva-
deset soneta, objavio je 40 godina kasnije u zbirkama Soneti (1968.) i Soneti II
(1972.). Poslije njegove smrti objavljeno je jo{ 7 soneta: pet u kratkom tematskom
ciklusu o Baruhu Spinozi (Baruh Benediktus de Spinoza brusa~ I-V) te jo{ dva sone-
ta koja nisu uvr{tena u zbirke (Branko sine i Povratak iz raja). Svi oni, uvezani je-
dinstvenom pjesni~kom formom, razlikuju se i mogu se podijeliti na sonete mla-
dosti koje odlikuje ~ista forma i zrele sonete u kojima su vidljiva odstupanja od
klasi~ne forme i autorovo priklanjanje slobodnijem stihu. Ovom prilikom, za-
dr`at }emo se na dva posljednja soneta koja nisu uvr{tena u zbirke, Branko sine i
Povratak iz raja.
“Svaka rije~ (svaki znak) nekog teksta vodi izvan svojih granica. Svako
razumijevanje jest stavljanje konkretnog teksta u odnos sa drugim tekstovi-
ma. (...) Etape tog dijalo{kog kretanja razumijevanja jesu: ishodi{te – tekst
koji je pred nama; korak natrag – pro{li konteksti; korak naprijed – antici-
pacija (i po~etak) budu}eg konteksta.”1
Ovaj citat mogao bi biti metodolo{ka osnova u prou~avanju navedenih sone-
ta, jer upravo njihovo razumijevanje je stavljanje pjesni~kog teksta u odnos sa
drugim tekstom, odnosno stavljanje Kulenovi}evih soneta u odnos sa kontek-
stom pjesni{tva Branka Radi~evi}a i Alekse [anti}a. Takve pjesme u kojima se ci-
tiraju tu|e rije~i, odnosno stihovi a da se ~italac ne upu}uje na izvore, te{ke su za
razumijevanje. Neki pjesnici, poput Eliota, takvim su pjesmama dodavali neop-
hodna obja{njenja, ali mnogi, poput Kulenovi}a, to nisu u~inili. Za recepciju ta-
kve poezije, potrebno je veliko znanje, pjesnikov komentar ili stru~no tuma~enje.
Ruski pjesnik Osip Mandelj{tam u tom kontekstu je i istakao da su njegovi ~ita-
telji ljudi koji posjeduju njegovu kulturu, jer kako nas svaka zagonetka i novina
mogu potaknuti na razmi{ljanje, na rje{avanje problema, tako nam i djelo gdje
nedostaje intertekstualno znanje mo`e predstavljati zagonetku. Ipak, s obzirom
da se radi o pjesmama koje su obilje`ile jednu knji`evnu epohu, mo`emo us-
tvrditi da je rije~ i o stihovima koji su prepoznatljivi i bez navo|enja.2 Sve ovo,

1 M.M. Bahtin, “Estetika slovesnogo tvor~estva”, Moskva, 1979, u: Zvonko Makovi}, Magdalena
Medari}, Dubravka Orai}, Pavao Pavli~i} (ur.): Intertekstualnost &Intermedijalnost, Zavod za znanost o
knji`evnosti Filozofskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb, 1988, str. 361.-373.
2 Ovdje se posebno misli na [anti}evu pjesmu Emina, koja je u{la u narod i pjeva se kao sevda-
linka

izraz
novi

juli-decembar 2010, strana 125

CEEOL copyright 2023

CEEOL copyright 2023

S t o g o d i { n j i c a r o | e n j a S k e n d e r a Ku l e n o v i } a ( 1 9 1 0 - 1 9 7 8 )

dakako, nije presudno za percepciju i do`ivljavanje poezije, ali u konkretnom

slu~aju i u svim slu~ajevima subjektivnih pjesni~kih reagiranja, bez poznavanja
konteksta, ne mo`e se ispravno shvatiti ni tekst.
I pitanje je za{to je Kulenovi} napisao sonete ba{ u spomen na Radi~evi}a i
[anti}a. Prije bismo o~ekivali da oni budu upu}eni Nazoru ili Mato{u, jer upravo
su oni bili poticaj za njegove prve sonete. Ono {to je zajedni~ko njihovoj poetici
jeste subjektiviranje do`ivljaja i nijansiranje atmosfere pejza`nosti u okvirima
simbolisti~kog i intimisti~kog.
“Poslije mi se u pisanje naselila Nazorova rije~, ne{to zarazno iz nje, i
to se nastavilo i u godinama kada me je u probijanju ka stihu op~inio Ma-
to{ev krug. Vjernije }e biti ako ka`em: ja sam u sebi i svijetu oko sebe, onom
jedinom koji je bio moj, Nazora prepoznavao.”3
Ocvale primule umnogome podsje}aju na Mato{eve sonete Ma}uhica i Sro-
dnost, u kojima se {titi pravo tih skromnih bi}a da privuku promatra~a svojom lje-
potom i vi{ezna~no{}u. U ovoj pejza`isti~koj lirici, obojica pjesnika bilje`e osje}aj
intimnoga pro`imanja s prirodom, biljkama i zvukovima.

Odlazak pjesnika
(Pjesnik drugi – Branko Radi~evi})
Sonet Branko sine napisan je, kako je Kulenovi} napomenuo, vijek i po od pje-
snikovog ro|enja, ali je fokusiran na trenutak odlaska pjesnika, na njegovu smrt.
Predtekst sonetu je elegija Branka Radi~evi}a, Kad mlidijah umrijeti, po mnogima,
jedna od najljep{ih elegija u srpskoj knji`evnosti. Radi~evi} (1824-1853), jedan od
najzna~ajnijih srpskih pjesnika romanti~ara za `ivota je objavio dvije zbirke pje-
sama i njima stekao veliku slavu. Njegov knji`evni rad, bio je po~etak jedne no-
ve knji`evne epohe koja je do`ivjela neslu}en zamah. Miljenik i u~enik Vuka Ka-
rad`i}a umro je sa 29 godina od tuberkuloze, u jednoj be~koj bolnici na rukama
Vukove `ene Ane. Radi~evi}eva poezija, predstavljala je ~itavu {kolu za pjesnike
koji su do{li poslije njega i koji su svoje stihove pisali po ugledu na njegove. U
elegiji Kad mlidijah umrijeti, Radi~evi} je predosjetio smrt, koja je zaista nekoliko
godina kasnije ugasila njegovu mladost. Odlazak vlastite `ivotnosti, pjesnik je
metafori~no iskazao slikama umiru}e jeseni:
Lisje `uti ve}e po drve}u, Da je meni umrijeti ko ti,
Lisje `uto dole ve}e pada; s lisjem `utim {to zeleno pada,
Zelenoga vi{e ja nikada da `utoga ne vidim nikada,
Videt ne}u! ve} oluju i slavuja i
(“Kad mlidijah umrijeti”, B.R.) (“Branko sine”, S.K.)

3 S. Kulenovi}, “Moji susreti sa Ma`urani}evim epom”, Eseji, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1971, str. 69.

izraz
novi

juli-decembar 2010, strana 126

CEEOL copyright 2023

CEEOL copyright 2023

Vildana Pe~enkovi} Dva mala soneta – svjedo~anstva o poeziji trojice...

Kao {to je uo~ljivo, prvi katren Kulenovi}evog soneta ima jednak poetski
izraz po~etnim stihovima Radi~evi}eve elegije, me|utim, dok se Radi~evi} opra-
{ta od `ivota, Kulenovi} upu}uje kako Radi~evi}eva smrt, iako prerana, ipak ni-
je kona~na, jer ovaj pjesnik i danas `ivi kroz svoje pjesni{tvo. Poezija na taj na-
~in, postaje svjedo~anstvo ne vremena, ve} bi}a, njegovog tvorca. Iako se Kule-
novi} koristio jednakim sintagmama kao i Radi~evi}, sve je to u njegovom sone-
tu pretopljeno u nove cjeline tako da se ne mo`e govoriti o mehani~kom presa-
|ivanju izvornog djela u novi proizvod.
Posljednji stih prvog katrena okosnicu ima u Radi~evi}evim stihovima:
Slu{o groma, slu{ao oluju,
^udio se tvojemu slavuju,
Ovaj stih svojom metafori~no{}u sugerira emotivnu razinu na kojoj valja de-
{ifrovati du{evno stanje subjekta pjesme, konotirano vi{ezna~no{}u rije~i grom,
oluja, slavuj. One su u isto vrijeme: opasnost i sigurnost, strah i ushi}enje.
U drugom katrenu Kulenovi} s osje}ajem tuge i `aljenja govori o tome {ta
sve pjesnik ostavlja i propu{ta u `ivotu, stvarima koje ne}e do`ivjeti, jednako
kao i Radi~evi}, kojem najte`e pada rastanak sa njegovim pjesmama, a njegova
poezija je bila i njegova najve}a ljubav. Ona je najuzvi{enije i najvrjednije {to je
stvorio u `ivotu, ono {to ostaje poslije njega, on je osje}a poput vlastitog djeteta
(deco mila) i ono {to ga najvi{e boli je to da nije dovr{io svoj posao, nije dovr{io
svoje pjesme (U traljama otac vas ostavlja). Iskrenost kojom Radi~evi} iznosi svoju
bol ~ini da pjesma djeluje potresno i sugestivno. Po intenzitetu osje}anja, ovaj je
katren jednak zavr{nim stihovima elegije:
O pesme moje, jadna siro~adi {arnu dugu u svoj su|en dan,
Deco mila mojih leta mladi’! danak bijeli {to mi se pomalja,
Htedoh dugu da sa neba svu~em, sijed da pjesme uzvijezdim iz tralja,
Dugom {arnom sve da vas obu~em, raj od svijeta ponesem u san.
Da nakitim sjajnijem zvezdama, (“Branko sine”)
Da obasjam sun~anim lu~ama...
(...) Sve nestade {to vam dati spravlja –
U traljama otac vas ostavlja.
(“Kad mlidijah umrijeti”)
U tercetima pjesnik se opra{ta sa `ivotom. Ovdje dolazi do sti{avanja pjesni-
kovih rije~i i emocija. Kraj koji je neminovan je sve bli`i, a pjesnik je sve umorni-
ji od borbe sa bole{}u. Njegova ljubav prema `ivotu bila je neizmjerna, jednako
kao i bol koju osje}a jer sve {to je volio mora napustiti. Na ovaj na~in, sonet je
u{ao u knji`evnu komunikaciju sa elegijom, na na~in da je jedan tekst projiciran
u drugi, jedno vrijeme i kultura u drugu, jedna knji`evna vrsta u drugu. A da bi
ta transformacija bila uspje{na neophodna je stalna interakcija. U tom ispreplita-
nju vodi se konstantan dijalog ne samo poezije i identiteta, nego i autora.

izraz
novi

juli-decembar 2010, strana 127

CEEOL copyright 2023

CEEOL copyright 2023

S t o g o d i { n j i c a r o | e n j a S k e n d e r a Ku l e n o v i } a ( 1 9 1 0 - 1 9 7 8 )

Lisje `uti ve} po drve}u, Ruka lomna, telo izmo`deno,

ve} smrt pali svoju `utu svije}u, A kleca mi slaba~ko koleno!
zdravo da ste, premili mi svi! Do|e doba da idem u groba.
Do|e doba kad klecavom nogom
idem i ja i govorim zbogom, (...) Zbogom svete, nekada{nji raju, –
uzmi mene sad pod ruku ti. Ja sad moram drugom i}i kraju!
(“Branko sine”) (“Kad mlidijah umrijeti”)
I u jednoj i u drugoj pjesmi, vidljive su promjene emocija, od strasti koju pje-
snik osje}a kada govori o ljepotama `ivota ili o svojim pjesmama, do potpunog
smiraja i prihva}anja onog {to dolazi. Stendahl je jednom istakao da je upravo ta
promjena emocija i strasti, ne{to najljep{e {to poezija mo`e pru`iti ljudima, jer
ona “istovremeno uzbu|uje i u~i”.
“U tome i jest tajna posebne djelotvornosti pjesme: ma kako se od nje
distancirali, ~itaju}i je mi padamo pod njen utjecaj, ulazimo u njezin svijet
neopozivo, u duhu pogo|eni svime {to se u tom svijetu doga|a. Svejedno
kojim se zamjenicama pjesnik pri tom slu`i, on uvijek govori istodobno (1)
o sebi, (2) o nama, (3) o ljudima.”4
Iako je osnovni motiv Kulenovi}evog soneta, jednako kao i Radi~evi}eve ele-
gije opra{tanje i rastanak sa `ivotom, ipak ni u jednoj nema gor~ine i pesimizma
i obje podsje}aju na sve ljepote mladosti i `ivota. I ma koliko ih puta ~itali, one
uvijek u nama izazivaju jednaka osje}anja, a upravo u tome jeste poetski u~inak
djela, kojeg je Eco definirao kao “sposobnost teksta da regenerira uvijek nova ~itanja,
a da se nikad potpuno ne iscrpi”.5
“Jer tek nam ponavljanje neke formule, konvencije, kli{eja itd. omogu-
}uje razumijevanje, snala`enje u tekstu, koje mo`e izostati u susretu s po-
tpunom novo{}u. Barem djelomi~no poznavanje elemenata nekog djela
upravo je ono na ~emu se temelji na{a sposobnost da ga ~itamo i cijenimo”6

Uskrsnuli pjesnik ili poezija – kapija izme|u svjetova

(Pjesnik tre}i – Aleksa [anti})
Kako pjesni{tvo i proisti~e iz te`nje za ispovijedanjem, za komunikacijom, ta-
ko bismo i Kulenovi}ev sonet Povratak iz raja mogli shvatiti kao nastojanje pjesni-
ka da udahne novi `ivot preminulom pjesniku i njegovom stvarala{tvu.
Poeti~ki model sonetu je pjesma Emina Alekse [anti}a (1868-1924). Posve}en
Slobodanu Ne{ovi}u, sonet je evokacija stvarala{tva mostarskog pjesnika, njego-

4 Vlatko Pavleti}, Kako razumjeti poeziju, [kolska knjiga, Zagreb, 1995. str. 116.
5 Umberto Eco, „Napomene uz Ime ru`e”, u: Ime ru`e, prevod: Morana ^ale, Biblioteka Jutarnjeg
lista, Zagreb, 2004. str. 482.
6 Miroslav Beker, Uvod u komparativnu knji`evnost, [kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 49.

izraz
novi

juli-decembar 2010, strana 128

CEEOL copyright 2023

CEEOL copyright 2023

Vildana Pe~enkovi} Dva mala soneta – svjedo~anstva o poeziji trojice...

ve ljubavne ali i socijalne lirike. [anti}eva poezija pokazuje ukorijenjenost ~ovje-

ka u `ivot i `ivota u ~ovjeku i malo je pjesnika u ~ijoj poeziji taj savez tako mo-
}no dvosmjerno struji. Iz tog saveza proisti~e vjera poezije kao sinteze vjere ~o-
vjeka i svijeta. Nigdje se `ivotne suprotnosti ne prepli}u, sukobljavaju i mire kao
u poeziji, a to je posebno vidljivo u poeziji Alekse [anti}a.
[anti} je bio veoma raznovrstan stvaralac. Niko od njegovih savremenika ni-
je stvorio toliko soneta kao {to je on i to o svim temama i motivima koji su ga za-
okupili. U ve}ini njegovih pjesama, slike pejza`a pro`ete su du{evnim impresija-
ma, koje su opet uronjene u oblik pjesme i njen ritam. Du~i} je jednom prilikom
istakao da se u svojim pjesmama [anti} uvijek vra}a “podmla|en i ozaren”. Nje-
`nost i dobrota bili su samo izvor iz kojeg su potekle slike i melodije [anti}evog
stvarala{tva, a on je bio pjesnik koji je u pjesmi na{ao dom svoje du{e, svoje uto-
~i{te i kona~i{te. Za razliku od Du~i}a koji se sve vi{e evropeizirao, [anti} je do
kraja ostao vjeran nacionalnim i socijalnim idealima. Poezija Alekse [anti}a kre-
}e se u cjelini izme|u dva tradicionalna opredjeljenja, izme|u li~nih i kolektivnih
osje}anja, ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napa}enog naroda. Kao ljubavni
pjesnik razvio se pod uticajem sevdalinki, muslimanskih narodnih pjesama. U
njegovim pjesmama do~aran je orijentalni ambijent ba{ta, {edrvana, behara, {a-
renih leptira; djevojka koja se u njima pojavljuje sva je oki}ena, bujne, izazovne,
ali ipak skrivene ljepote. Istinsko [anti}evo poetsko postojanje je naju`e vezano
za sudbinu naroda, pa je i smisao njegovog pjevanja uslovljen smislom postoja-
nja. Njegov govor poezije je pjesnikova artikulacija `ivotnog iskustva i saznanja
kako li~nog i kolektivnog tako i samog jezika. Intenzitet tog govora baziran je na
“redoslijedu” poetskih slika i detalja koji grade te slike kao njihova objektivna i
misaona stvarnost.
I po rimi, ovaj je sonet druga~iji od svih ostalih koje je Kulenovi} napisao:
aabb ccdd eef fgg. Kulenovi} je posrednik [anti}u, ba{ kao {to je i [anti} posre-
dnik njemu.
Sino} kad se vratih iz d`ennetskih nara Sino} kad se vra}ah iz topla hamama
pro|oh pokraj svoje bronze sred Mostara. pro|oh pokraj ba{~e staroga imama.
U raju se {e}e beskrajem jasmina Kad tamo u ba{~i, u hladu jasmina
s ibrikom u ruci hiljadu Emina. s ibrikom u ruci staja{e Emina.
(“Povratak iz raja”, S.K.) (“Emina”, A.[.)
Ve} od prvog stiha, ~itatelj se ne mo`e oteti potrebi da od prve rije~i u pjesmi
konstruira njezin smisao i ponire u dubine iz kojih izviru njezine slike. Uskrsnu-
li pjesnik u Kulenovi}evom sonetu, vra}aju}i se iz d`ennetskih nara, ne prolazi
pokraj ba{~e staroga imama, ve} pored svoje “bronze sred Mostara”7 i vi{e nije op~i-
njen mirisom jasmina niti Emininom ljepotom. Iako oba pjesnika pjevaju o ljuba-
vi, kod [anti}a je to ovozemaljska ljubav prema djevojci, kod Kulenovi}a je pre-

7 Spomenik u Mostaru podignut u ~ast pjesnika.

izraz
novi

juli-decembar 2010, strana 129

CEEOL copyright 2023

CEEOL copyright 2023

S t o g o d i { n j i c a r o | e n j a S k e n d e r a Ku l e n o v i } a ( 1 9 1 0 - 1 9 7 8 )

ma onozemaljskom `ivotu. Kulenovi} nije jedini koji je uskrsnuo ovog velikog

pjesnika. Poslije njega, to je u~inio i Pero Zubac u svojoj pjesmi Aleksa se vra}a iz
raja (1980.):
Od zvijezda satkan, iz beskraja,
Aleksa se vra}a iz raja.
Drugi katren Kulenovi}evog soneta, tako|er se oslanja na [anti}evu Eminu:
i svaka mi selam prima ispod grana Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
kao da je do{la kod svoga sultana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
ali ja se vratih gdje se niko ne}e Pa jo{ kad se {e}e i ple}ima kre}e...
u sokake stare i avlijsko cvije}e, – Ni hod`in mi zapis vi{e pomo} ne}e!...
(“Povratak iz raja”) (“Emina”)
Ne mo`e se zanemariti ni Kulenovi}ev napor da se suo~i sa samim ~inom
stvarala~kog problema, u fokusu kojeg stoje oblici i rime, kao nosioci unutra{njeg
pjesnikovog nemira. Iz stiha u stih mo`e se pratiti nadiranje individualnog sen-
zibiliteta, koji je, u stvari, slo`en postupak u fikciji pjesnikovog unutra{njeg razlo-
ga. Poezija je ta koja spaja svjetove, a njeni stihovi povezuju one {to su ostali i one
{to su ih napustili. Zadatak poezije je, izme|u ostalog, i da opi{e svijet ~ije je
prostranstvo iza ovog vidljivog. Poezija bri{e granicu izmedju svjetova i uta~e u
korito koje je su{tina pjesni{tva ali i ~ovjeka.
O tome pjeva i [anti} u pjesmi “Pretprazni~ko ve~e”:
Mi zdru`ujemo du{e ljudi svije’!
Mrtve sa `ivim ve`u na{e niti:
I s nama vazda uza te }e biti
I oni koje davno trava krije!
Kulenovi} je imao namjeru da nagovijesti onaj nevidljivi i nedodirljivi svijet
~ije je prostranstvo iza ovog na{eg svijeta stvari i snova, jer [anti}eve pjesme
“otvaraju” kapiju izme|u svjetova: izme|u rije~i i }utanja, nepostojanja i posto-
janja, izme|u jave i sna, slutnje i akcije. Poezija bri{e granicu izme|u tih svjeto-
va i stanja, i sve to “uta~e” u rijeku poezije koja je su{tina ~ovjekove su{tine.
Dok katreni u sonetu imaju okosnicu u [anti}evoj ljubavnoj lirici, tercinama
je upori{te njegova socijalna lirika. Prva tercina aludira na pjesme socijalne tema-
tike mostarskog pjesnika: “O klasje moje”, “Vodenica” i “Ve~e na {kolju”, dok dru-
ga tercina upori{te ima u pjesmi “Pretprazni~ko ve~e”.
vodenici staroj {to i mrtva melje,
iz krvavog klasja p{enice sve bjelje,
raspetom bogu gdje te`aci kle~e,
ocu na jo{ jedno pretprazni~ko ve~e,
pod mostarsko plavo od nebesa kube,
svojoj crnoj bronzi gdje se dvoje ljube.

izraz
novi

juli-decembar 2010, strana 130

CEEOL copyright 2023

CEEOL copyright 2023

Vildana Pe~enkovi} Dva mala soneta – svjedo~anstva o poeziji trojice...

[anti}eva vodenica stara, sada je mrtva, jednako kao i sam pjesnik, a oblici nje-
govih opredme}enja nisu vi{e vidljivi i fiksativni, nego su ~ulno doku~ivi.
Personificiranjem stvari iz okoline, pojmova i znakova iz poezije, Kulenovi}
je o`ivotvorio poetske slike, a da bi se razumio smisao unesen u sonete, treba po-
znavati materiju iz koje je autor crpio gra|u. Na taj na~in, Kulenovi} potvr|uje
konstataciju da u~ene pjesnike (poeta doctus) mogu s potpunim razumijevanjem
~itati jedino u~eni ~itatelji :
“Mo`da bi dio stihova i u najte`im pjesmama svatko mogao odjelito
shvatiti, ali cjelovito zna~enje nikako, jer su potrebni mnogobrojni kontek-
sti za razrje{enje nejasno}a od leksi~kih i citatnih do onih vezanih za `ivo-
topise i druge podatke o imenima koja su utkana u pjesmovo tkivo”8
Ako neke pjesme i istrgnemo iz ciklusa i objavimo ih kao samostalne, i umje-
tni~ki nesumnjivo dojmljive cjeline, zastat }emo u nedoumici kako da ih inter-
pretiramo, jer ne}emo imati klju~, ne}emo znati prema kome su apelativno ori-
jentirane a kome su upu}ene. Zbog va`nosti odabranog konteksta u fazi recepci-
je djela, nezamjenjivo je hermeneuti~ko ~itanje: od teksta prema kontekstu i
obratno. U umjetni~koj knji`evnosti metodom intertekstualnosti se afirmiraju ili
osporavaju tekstovi koji se ugra|uju u novo djelo, a u isti mah oni sa svoje stra-
ne afirmiraju djelo koje je u nastanku.
“Istinitost u knji`evnom umjetni~kom tekstu nastalom na na~elu cita-
tnosti i intertekstualnosti je irelevantna i na~elo preoblikovanja citata u ta-
kvom intertekstualnom zdanju nu`no je radi efikasnog i estetski efektnog
saobra`avanja novoj strukturi koja, stoga, djeluje kao ~vrsto tkanje”.9
Vrijeme savremeno i vrijeme i tematika pro{losti, na ovaj se na~in svjesno
udru`uju i projiciraju kao aktuelizacija, ~esto sa nagovje{tajem novih vidika. Je-
dnako se tako postupak pjesnika mo`e shvatiti i kao formalni izraz `elje da se po-
puni praznina izme|u pro{losti i sada{njosti i `elje da se pro{lost ponovo napi{e
u novom kontekstu.
Ove sonete, kao i prve koje je Kulenovi} napisao, a za razliku od kasnijih
objavljenih u zbirkama Soneti i Soneti II, naseljava ljudskost i ona podrazumijeva
sveprisustvo ~ovjeka u manifestaciji `ivota i svijeta. Poezija postaje pjesnikov pu-
tovo|a kroz `ivotne labirinte, jer ona vidi unaprijed i vodi u nedosegnuto. Ova-
kva poezija je pjesnikova artikulacija `ivota, njegovog iskustva i saznanja kako li-
~nog, tako i dru{tvenog, ali i pjesni~kog i jezi~kog. Ovdje dolazi do izra`aja pje-
snikov napor da se suo~i sa samim ~inom stvarala{tva, ispituju}i oblik i jezik kao
nosioce svog nemira. U osnovi toga, uvijek je do`ivljaj koji uslovljava oblik, koji

8 V. Pavleti}, nav.djelo, str. 181.

9 Durakovi}, Esad, „Intertekstualnost i kontekstualizacija sakralnog teksta”, Novi Izraz, ~asopis za
knji`evnu i umjetni~ku kritiku, issue: 33-34 / 2006, str. 167-175, on www.ceeol.com.

izraz
novi

juli-decembar 2010, strana 131

CEEOL copyright 2023

CEEOL copyright 2023

S t o g o d i { n j i c a r o | e n j a S k e n d e r a Ku l e n o v i } a ( 1 9 1 0 - 1 9 7 8 )

je krajnje osmi{ljen asocijativnim vezama i koji se mo`e projektirati kao individu-

alni senzibilitet.
Zato Kulenovi} svakodnevno i obi~no pretvara u uzvi{eno, vr{e}i strogu se-
lekciju motiva i lirskih slika. U tom smislu vispreniji ~italac }e “otkrivati” ono {to
je pjesnik pre}utao, da bi shvatio veli~inu onoga {ta je i kako rekao, da li je to u
strogom sonetnom pravilu, ~vrstini forme ili u “uslo`njavanju” tercinske slikovi-
tosti i neposrednosti jer Kulenovi}ev iskaz u cijelosti je zasnovan na jakoj do`iv-
ljajnoj osnovi i dubinskoj opservaciji `ivotnih manifestacija.
Prema definiciji moderne nauke o recepciji knji`evnoumjetni~kog djela, pos-
toji komunikacijski trokut pisac-djelo-~italac. U djelo pisac unosi jedan dio, ali i
~italac unosi svoje o~ekivanje u djelo. Ovdje bismo mogli re}i da je rije~ o ume-
tanju jo{ jednog ugla u kojem je smje{ten jo{ jedan pjesnik, onaj ~iji je tekst po-
slu`io kao predtekst. Na taj na~in, stvoren je komunikacijski kvadrat u kojem je-
dna dijagonala spaja dva pjesnika, a druga ~itaoca i djelo. U njihovom sjeci{tu je
jedinstven do`ivljaj umjetni~ke stvarnosti. ^itatelj tako postaje glavni sudionik u
semioti~kom procesu koji na jednom kraju po~inje enkodiranjem, a na drugom
kraju zavr{ava dekodiranjem poetski sugestivnih i vi{ezna~nih poruka, a taj se-
mioti~ki proces se odvija u ~itateljevoj svijesti.
Umjetni~ka djelatnost, ima estetski efekat, koji se prilago|ava ~itaocu i zavisi
od njegovog senzibiliteta (koji se opet mijenja zavisno od `ivotnog doba, intele-
ktualne razine, uslova recepcije umjetni~kog dela, trenutnog raspolo`enja...) ^ak
i vi{e ~itanja jednog te istog djela sa izvjesnom vremenskom distancom mo`e do-
nijeti, ne razli~ito mi{ljenje, ve} ~itanje iz razli~itih uglova, na na~in da svaki put,
u istom tekstu bude otkriveno i osvijetljeno ne{to sasvim drugo. Upravo to je – iz
razloga {to taj krajnji estetski efekat umjetni~kog djela nikad nije siguran i ne mo-
`e biti predvidiv – i najizazovniji element umjetni~kog stvaranja.
Zajedni~ko ovim sonetima koji nisu uvr{teni u zbirke i ciklusu o Spinozi10 jes-
te {to su svi imali predlo`ak na osnovu kojeg su nastali. Kulenovi} je slu`e}i se in-
tertekstualnom metodom stvorio novi od starog izraza, uvrstio tu|e rije~i u svo-
je stihove, tu|e stihove u svoje sonete. Motivi Radi~evi}a i [anti}a, jednako kao i
temelji Spinozine filozofije, utkani su tako u sonete i mogu se prona}i u poet-
skom izrazu Skendera Kulenovi}a. Na taj na~in dva mala soneta, ostaju da svje-
do~e o poetskom korpusu trojice velikih pjesnika.

10 Baruh d’Espinoza (ro|en 1632. god. u Amsterdamu, umro 1677. god. u Hagu), holandski je
filozof kojeg je jevrejska zajednica ekskomunicirala radi njegovih tvrdnji da je Bog mehanizam priro-
de i univerzuma, i da je Biblija metafori~ko i alegorijsko djelo kojem je zadatak da u~i o prirodi Boga.
Po njegovom u~enju, Bog i priroda su indenti~ni (Deus sive natura) a svijet beskona~an.

izraz
novi

juli-decembar 2010, strana 132

CEEOL copyright 2023