Treća školska zadaća

Usporedni školski esej: Antun Gustav Matoš, „19. svibnja 1907.“ i „Stara
pjesma“

Hrvatska moderna počinje godinom 1892. kada A.G.Matoš, najznačajniji pisac tog
razdoblja, objavljuje novelu „Moć savjesti“. Najava kraja same moderne, dolazi 1914. godine
smrću Matoša te objavljivanjem zbirke pjesama „Hrvatska mlada lirika“. Hrvatska moderna
sastoji se od dvije faze. Tijekom prve, hrvatska moderna imala je obilježja pokreta u kojem
mladi ustaju protiv tradicije. U drugoj fazi dolazi do nastanka najznačajnijih modernističkih
djela te Matoš započinje s pisanjem svoje poezije. Matoša smatramo središnjom ličnosti
hrvatske moderne. On pridonosi povezivanju hrvatske i europske književnosti, te ostavlja
velik trag nad gričanima, skupini mladih umjetnika okupljenih oko časopisa Grič. Prvi u
hrvatsku književnost uvodi pejzaž kao samostalnu temu. U njegovim djelima izražen je
simbolizam i impresionizam, kojima se služi pod utjecajem francuskih modernista. Svojim
uzorom u poeziji smatra Charlesa Baudelairea, a u novelistici Edgara Allana Poea.
„Stara pjesma“ pisana je u formi soneta, prevladavaju dvanaesterci te rima je
ukrštena. Samim odabirom rime i stihova, ritam pjesme postaje ubrzan te donosi neku vrstu
uzvišenosti. Kroz stihove, možemo primijetiti kakve osjećaje pjesnik ima prema svome
rodnom kraju pri povratku iz progonstva. Primjećuje da ljudi postaju slijepi, da ne vide što se
oko njih događa i kakav je njihov položaj u društvu. „O, ta uska varoš, o ti uski ljudi, O, taj puk
što dnevno veći slijepac biva, O, te šuplje glave , o te šuplje grudi“ Kroz stihove druge strofe
vidljivo je kritiziranje tog istog naroda, naziva ih kukavicama pošto ne žele učiniti ništa kako bi
se riješili problema i loše situacije u kojoj se nalaze. „ Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
usred kukavica čemu krepost diva?“
Pisac najavljuje još goru situaciju, zna da će Hrvatsku stići zla sudba i da se njezina propast
sprema. „Ni umrijeti za te Hrvat snage nema, Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.“
Pjesma „19. svibnja 1907.“ također je pisana u obliku soneta, prevladavaju
dvanaesterci, a rima je ukrštena i obgrljena. Pjesnik svoju ljubav prema domovini povezuje s
ljubavi prema jednoj ženi, te je uspoređuje s Petrarkinom Laurom. „Ko Petrarca Loru jutros
sam te snio“. Opisuje kakav je njegov život bio u vrijeme progonstva te kakve su ga sve
nevolje i problemi snašli. „Prognanik u pučkoj rulji sam se krio, Suza mi je krišom na rukave
pala,“. Situaciju u Hrvatskoj uspoređuje s 48. godinom, govori kako mora čekati ispred crkve
kao prosjak, te pokazuje svoj strah zbog mogućnosti da ga „panduri“ bilo gdje uhvate. „Ti u
crkvu, ja – ko prosjak kunjah vani, Jer me svaki pandur mogao uhvatiti....Ko četrdeset osme
grozni su nam dani!“ Kao i u „Staroj pjesmi“ govori kako je sve teže biti slobodan Hrvat, ljudi
ne mogu ništa učiniti kako bi se obranili od neprijatelja, a situacija postaje sve gora i gora.
Matoš kroz ove dvije pjesme prikazuje stanje u svojoj domovini, pokazuje nam sliku Hrvata
kao nemoćnog naroda koji ne može učiniti ništa da bi situacija bila bolja. Prikazuje svoju
ljubav prema domovini i želi da nešto za nju krene na bolje. Usporedbama i brojnim
epitetima želi naglasiti određene pojedinosti te mu je cilj privući pažnju na njih. Vidljiv je
njegov način pisanja koji je podijeljen u dvije faze. U priloženim pjesmama, koje su nastale
nakon što se on vratio u Hrvatsku, prepuno ironije i kritički progovara o prilikama u domovini
sasvim stavljajući domoljublje na stranu.
 Kao i većinu književnih djela, i ove pjesme se lako povezuju s današnjicom. Mnogo je
ljudi koji se vraćaju u svoju domovinu i zateknu situaciju koja nije nimalo slična onoj koji su
ostavili iza sebe. Svatko od nas duboko je povezan sa svojom domovinom i mjestom gdje su
proveli većinu svoga života, no nažalost situacija postaje sve lošija. Loše je bilo krajem 19.,
početkom 20. stoljeća kada su ove pjesme i nastale, a sve gori položaj ljudi se nastavlja i
stotinama godina kasnije. Neki Matoševi izrečeni stihovi i danas se mogu primijeniti na nas
kao narod, ali i općenito ljude svijeta. Pisao je stihove koji se mogu nazvati vječnima i u bilo
kojoj situaciji ljudi će se povezivati s njima na bilo kojoj razini.

Kristina Sudac 3.c