Sveučilište u Zagrebu

Fakultet političkih znanosti

Preddiplomski studij politologije

Kolegij: Političko vodstvo i demokracija

PROFIL POLITIČKOG VOĐE

INDIRA GANDHI

Mentor: doc.dr.sc. Dario Nikić Čakar

Studentica: Kristina Sudac

Zagreb, siječanj 2022. godine

Sadržaj
Uvod............................................................................................................................................4
Djetinjstvo...................................................................................................................................4
Početak političke karijere............................................................................................................5
Vrijeme mandata između 1966. i 1977. godine..........................................................................5
Razdoblje od 1967. do 1971. godine..........................................................................................6
Razdoblje od 1971. do 1977. godine..........................................................................................6
Presuda o izbornoj manipulaciji..................................................................................................7
Izvanredno stanje (1975. – 1977.)...............................................................................................7
Izbori 1977. godine.....................................................................................................................8
Oporba i povratak Indire Gandhi na vlast...................................................................................8
Izbori 1980. godine i treći mandat..............................................................................................8
Operacija „Plava zvijezda“.........................................................................................................9
Atentat na Indiru Gandhi............................................................................................................9
Politika Indire Gandhi.................................................................................................................9
Zelena revolucija i Četvrti petogodišnji plan............................................................................10
Zaključak..................................................................................................................................10
Literatura...................................................................................................................................11
Uvod
Indira Priyadarsnhini Gandhi, djevojačkog prezimena Nehru, rođena 19. studenog 1917.
godine, je bila indijska političarka i središnja osoba Indijskog nacionalnog kongresa. Kćer je
prvog indijskog premijera Jawaharlala Nehrua uz kojeg je i započela svoju uspješnu političku
karijeru. Pohađala je različite fakultete i dobivala razna priznanja koja su joj pomogla u
kasnijem životu i političkoj aktivnosti. Za vremena svoje političke aktivnosti, bila je treća
indijska premijerka sa osvojenih tri mandata, te je uz to bila jedina žena premijer u Indiji do
danas. Može se smatrati sudbonosnom i kontroverznom ženom koja je za vrijeme svoje
vladavine Indiji donijela i mnogo dobra i zla. Njezini suradnici su je smatrali vizionarkom i
nacionalnom heroinom zbog njezina zalaganja za mir i obranu nezavisnosti i neutralnosti
Indije, te samog moderniziranja države. Bila je osoba koja nije trpjela neposluh niti od strane
svojih političkih kolega niti od stanovnika Indije, te je nametnula razne promjene kojima je
Indiju pokušavala učiniti donekle boljom državom (Britannica.com, 2021).

Djetinjstvo
Indira Gandhi rođena je u kašmirskoj panditskoj obitelji 19. studenog 1917. godine u
indijskom gradu Allahabadu. Bila je jedino dijete (imala je mlađeg brata koji je umro kao
dijete) te je s obitelji odrasla na Anand Bhavanu, velikom obiteljskom imanju u Allahabadu.
Njezin otac, Jawaharlal Nehru bio je jedna od vodećih osoba u pokretu za neovisnost Indije
od britanske vlasti te kasnije postaje prvim premijerom Dominiona, kasnije Republike Indije.
Zbog očeva stalnog odsustva zbog raznih političkih aktivnosti ili boravka u zatvoru, imala je
usamljeno i teško djetinjstvo. Na imanju je živjela s majkom koja je većinu njezina života bila
prikovana za krevet zbog teških bolesti. Kasnije, njezina majka umire od tuberkuloze. Sa
svojim ocem imala je vrlo ograničen kontakt koji se većinom odvijao putem pisama.
Podučavali su je različiti učitelji na njihovom imanju, a školu je s prekidima pohađala do
mature 1934. godine. Za svog života pohađala je mnoge škole i fakultete; Moderna škola u
Delhiju, Međunarodnu školu u Ženevi, Ecole Nouvelle i Pupils Own School u Pooni i
Bobmayu koja je bila povezana sa sveučilištem u Mumbaiju. S majkom se preselila u sjedište
Belur Matha gdje je njezin skrbnik bio Swami Ranganathananda. Svoje studiranje je nastavila
na Vishwa Bharati u Santiniketanu, koji je 1951. godine preimenovan u Visva-Bharati
University. Za vrijeme njenog školovanja, Rabindranath Tagore ju je nazvao „Priyadarshini“
što doslovno znači „gledajući na sve s ljubaznošću“, te od tada postaje poznata kao Indira
Priyadarshini Nehru. Nažalost, biva primorana napustiti sveučilište kako bi se brinula o svojoj
teško bolesnoj majci koja je bila u Europi. Tamo je odlučeno da će nastaviti svoje školovanje
na prestižnog Sveučilištu u Oxfordu. Nakon smrti njezine majke, pohađala je školu
badmintona prije nego što je 1937. godine upisala Somerville College gdje je započela
studirati povijest. Aktivno je sudjelovala u aktivnostima koje su studentima bile pružene, npr.
bila je članica Oxford Majlis Asian Society. Tijekom njezinog školovanja i boravka u Europi
30tih godina prošlog stoljeća, bila je vrlo lošeg zdravstvenog stanja zbog čega je često
putovala u Švicarsku na liječenje što je vidno utjecalo na njezino školovanje. 1940. godine
tijekom njena liječenja u Švicarskoj, Njemačka je naglo osvojila Europu što joj je
onemogućilo povratak u Indiju. Početkom 1941. godine uspjela je ući u Englesku, od kuda se
vraća kući u Indiju bez da je završila studij na Oxfordu. Kasnije, sveučilište joj je dodijelilo
počasnu diplomu, te je 2010. godine odabrana od strane Oxforda kao jedna od deset slavnih
azijskih diplomata sa Sveučilišta. Tijekom svojeg boravka u Velikoj Britaniji, upoznala je
svog budućeg supruga Ferozea Gandhija koji je u to vrijeme studirao na London School of
Economics. Njihov brak je utemeljen u Allahabadu prema ritualima Adi Dharm. Imali su dva
sina, Rajiva Gandhija (rođen 1944. godine) i Sanjaya Gandhija (rođen 1946.godine)
(Wikipedia.hr, 2022).

Početak političke karijere

1950ih godina, pomagala je svom ocu kao njegova asistentica tijekom njegova mandata kao
prvog premijera Indije. Krajem 50tih godina je postala predsjednicom Kongresa, u toj poziciji
je bila ključna za smjenu vlade Kerale koja je bila pod vodstvom komunista. Nakon smrti
njezina oca 1964. godine, imenovana je članicom Rajya Sabha (gornjeg doma) te je radila u
kabinetu premijera Lala Bahadura Shastrija kao ministrica informiranja i emitiranja. Nakon
smrti spomenutog premijera, zakonodavna stranka Kongresa ju je izabrala za svog vođu.
Zbog činjenice da je bila žena drugi politički čelnici su smatrali da će moći lako manipulirati
njome i napraviti je marionetom. Predsjednik Kongresa Kamaraj je organizirao izbore jer je
smatrao da je on i drugi stranački šefovi mogu kontrolirati, ali da je u drugu ruku dovoljno
jaka da pobijedi Desaija (političkog protivnika) na stranačkim izborima (Britannica.com,
2022).

Vrijeme mandata između 1966. i 1977. godine

Tijekom prvih 11 godina dok je bila premijerka, uzdigla se od osobe za koju su smatrali da će
biti iskorištena kao marioneta do vođe sa čvrstom odlučnošću da podijeli stranku oko njenih
političkih pozicija ili da krene u rat s Pakistanom kako bi oslobodila Bangladeš. Do kraja
1977. godine postala je toliko utjecajna ikona da je predsjednik Kongresne stranke
D.K.Barooah izjavio: „Indija je Indira, a Indira je Indija.“

Formirala je vladu s Morarjijem Desaijem kao njenim zamjenikom i ministrom financija. Na

samom početku njezina mandata bila je ekstremno kritizirana od strane medija i oporbe, te
nazivana „Goongi goodiya“ (glupa lutka ili lutka) od strane šefova kongresnih stranaka koji
su dirigirali njenim izborom.

Razdoblje od 1967. do 1971. godine

Njezin prvi test su bili izbori 1967. za Lok Sabhu i državnu skupštinu. Stranka Kongresa je
osvojila umanjenu većinu zbog velikog nezadovoljstva rastućim cijenama robe,
nezaposlenosti, ekonomske stagnacije i krize s hranom. Izabrana je u Lok Sabhu iz izborne
jedinice Raebareli. Također, imala je trnovit početak nakon što je pristala na devalvaciju
rupija što je dovelo do poteškoća za indijske tvrtke i potrošače. Zbog različitih političkih
sporova, propao je uvoz pšenice iz Sjedinjenih Američkih Država. Bio je to prvi put kako je
stranka izgubila vlast ili većinu u mnogobrojnim dijelovima države. Nakon izbora 1967.
godine, njezina politika se počela okretati prema socijalizmu.

1969. godine dolazi do konflikta sa visokim čelnicima kongresne stranke zbog nekolicine
problema. Jedan od glavnih je bila njezina odluka da podrži V.V. Girija, nezavisnog
kandidata, a ne kandidata Kongresne stranke, Neelama Sanjive Reddyja za prazno
predsjedničko mjesto. Kulminiralo je nakon što ju je predsjednik stranke S. Nijalingappa
izbacio iz stranke zbog nediscipline. Zauzvrat tome, osnovala je vlastitu stranku, frakciju
Kongresne stranke, te je uspjela zadržati veliku većinu kongresnih zastupnika na svojoj strani.
Frakcija Kongres je izgubila većinu u parlamentu, ali uspijevaju ostati na vlasti zbog potpore
regionalnih stranaka poput DMK. Prije 1971. godine, politika Kongresa je uključivala
prijedloge za ukidanje Privy Pursea svim bivšim vladarima kneževskim država i
nacionalizaciju četrnaest najvećih banaka u Indiji (Wikipedia.hr, 2022).

Razdoblje od 1971. do 1977. godine

Njezina glavna ideja 1971. godine bila je „Garibi Hatao“ („Iskorijeniti siromaštvo“). Naziv
ideje je nastao kao odgovor na oporbeni manifest „Indira Hatao“ („Ukloni Indiru“). Njezina
ideja joj je došla kao naručena jer je pomogla kako bi dobila nacionalnu potporu temeljenu na
ruralnoj i urbanoj sirotinji. To joj je omogućilo da zaobiđe dominante ruralne kaste i urbanu
komercijalnu klasu. Po tome bi oni siromašni bez prava glasa napokon dobili političku
vrijednost i „težinu“. Sve programe koji su kreirani u sklopu Garibi Hatao je financirala i
razvijala središnja vlada u New Delhiju, također, program je bio nadziran i popunjen od strane
stranke Indijskog nacionalnog kongresa. Njeno najveće postignuće nakon pobjede na
izborima 1971. godine je bilo u prosincu iste godine nakon odlučujuće pobjede Indije nad
Pakistanom u Indo-pakistanskom ratu koji se odvijao u posljednja dva tjedna oslobodilačke
borbe za Bangladeš koja je na kraju dovela do formiranja neovisnog Bangladeša.

Usprkos pobjedi nad Pakistanom, vlada se tijekom mandata suočavala s brojnim problemima.
Većina ih je nastala zbog visoke inflacije koja je bila uzrokovana ratnim troškovima, sušom i
naftnom krizom 1973. godine (Jagranjosh.com, 2020).

Presuda o izbornoj manipulaciji

12. lipnja 1975. godine, Visoki sud u Allahabadu je proglasio izbore iz 1971. godine
nevažećima na temelju izborne zloupotrebe. U izbornoj peticiji koju je podnio njen protivnik
na izborima 1971. godine, Raj Narain, navedeno je nekoliko značajnih slučajeva korištenja
vladinih sredstava za kampanju. Tražila je da je na sudu brani jedan od njezinih kolega,
Ashokea Kumara Sena, te je svjedočila u svoju obranu tijekom suđenja. Nakon 4 godine
suđenja, sud ju je proglasio krivom za nepoštenost, prevelike izborne troškove te korištenje
vladinog stroja i dužnosnika u stranačke svrhe. Unatoč tome, sutkinja je odbacila optužbe za
podmićivanje koje su joj bile stavljene na teret. Sud joj je naložio oduzimanje zastupničkog
mjesta i zabranu kandidiranja za bilo koju dužnost u trajanju od šest godina. Uz činjenicu da
premijerka mora biti članicom ili Lok Sabha ili Rajya Sabha, jednog od dva doma indijskog
parlamenta, ona je zapravo smijenjena s položaja indijske premijerke. Međutim, ona je odbila
pozive na ostavku te najavila da namjerava podnijeti žalbu Vrhovnom sudu u ustrajavanju da
osuda ne narušava njen položaj. Nakon proširenja vijesti o presudi, stotine pristaša Indire
Gandhi je demonstriralo ispred njezine kuće iskazujući joj svoju odanost (Wikipedia.hr,
2022).

Izvanredno stanje (1975. – 1977.)

Pokušala je uvesti red u državu naredivši uhićenje većine oporbe koja je sudjelovala u
nemirima. U trenutku nemira, njezin kabinet i vlada su preporučili predsjedniku Fakhrudinu
Ali Ahmedu da proglasi izvanredno stanje zbog nereda nakon odluke Visokog suda u
Allahabadu. U nastavku s tim, predsjednik je 25. lipnja 1975. godine proglasio izvanredno
stanje uzrokovano nemirima.
U samo nekoliko mjeseci, predsjednikova vladavina je nametnuta državama Gujarat i Tamil
Nadu kojima je tada vladala oporbena stranka čime su cijelu zemlju doveli pod izravnu
središnju vlast ili vladu predvođenu vladajućom Kongresnom strankom. U tom razdoblju je
policija dobila ovlasti da uvede policijski sat i zadržavanje građana na neodređeno vrijeme.
Svi mediji su bili podvrgnuti cenzuri.

Nadolazeći izbori za skupštinu su bili odgođeni na neodređeno vrijeme, zbog čega su sve
vlade pod kontrolom oporbe smijenjene na temelju ustavne odredbe koja dopušta smjenu
državne vlade po preporuci guvernera države.

Izbori 1977. godine

1977. godine, nakon što je dva puta produženo izvanredno stanje, raspisala je izbore kako bi
dala priliku svom biračkom tijelu da potvrdi svoju vladavinu. Suprotstavio joj se Janata savez
oporbenih stranaka. Savez su činili Bharatiya Jana Sangh, Kongres (O), Socijalističke stranke
i Bharatiya Kranti Dal Charan Singha, koji je predstavljao sjeverne seljake i poljoprivrednike.
Savez je tvrdio da su ti izbori bili posljednja prilika za Indiju da bira između demokracije i
diktature. Gandhi je loše prošla na izborima, izgubili su svoja mjesta, a Kongres je smanjen na
153 mjesta. Savez Janata, na čijem čelu je bio Morarji Desaij, je došao na vlast
(Jagranjosh.com, 2020).

Oporba i povratak Indire Gandhi na vlast

Pobijedila je na izborima u pokrajini Chikmagalur te tako zauzela mjesto u Lok Sabhi u
studenom 1978. godine. Ministar vanjskih poslova, Charan SIngh je naredio njeno uhićenje sa
optužbama koje je bilo teško dokazati na sudu. Njeno uhićenje bi značilo da je automatski
izbačena iz parlamenta, kao odgovor na to, njeni pristaše su oteli avion Indian Airlinesa i
zahtijevali njeno puštanje. Oporbenu Janata koaliciju je ujedinila mržnja prema Indiri Gandhi.
Koalicija se sastojala od desničarskih hinduističkih nacionalista, socijalista i bivših članova
Kongresne stranke. To dovodi do sukoba te početak raspadanja vlade 1979. godine. Nakon
ostavke ministra, optužbe su povučene. Prije izbora 1980. godine, Indira se obratima
šahijskom imamu, te je sklopila s njim program od deset točaka kako bi osigurala podršku
muslimana.

Izbori 1980. godine i treći mandat

Indira Gandhi i Kongresna stranka su se na vlast vratile u siječnju 1980. godine. U tom
periodu, pogiba njen sin Sanjay u zrakoplovnoj nesreći dok je izvodio akrobatske vježbe u
New Delhiju. Te iste godine, u počast svom sinu je lansirala autohtono proizvedeni automobil
te je nacionalizirala njegovu tvrtku. U tom teškom periodu, vjerovala je samo članovima svoje
obitelji te je nagovorila svog sina Rajiva da se upusti u politiku.

Operacija „Plava zvijezda“

Nakon izbora 1977. u indijskoj državi Punjab na vlast je došla koalicija predvođena većinom
Sikha Akali Dal. U srpnju 1982. vodio je kampanju za provedbu Rezolucije iz Anandpura,
koja je zahtijevala veću autonomiju za državu s većinom Sikha. U međuvremenu, mala
skupina Sikha, uključujući neke od Bhindranwaleovih sljedbenika, okrenula se militantnosti
nakon što su bili na meti državnih dužnosnika i policije zbog podrške Rezoluciji iz
Anandpura.1982. godine su Bhindranwale i 200 njegovih sljedbenika se uselilo u kuću za
goste u blizini Zlatnog hrama. Do 1983. je taj kompleks postao utvrda za mnoge militante koji
su tamo donijeli velike količine oružja. 23. travnja 1983. zamjenik glavnog inspektora
pandžabske policije A. S. Atwal ubijen je iz vatrenog oružja dok je izlazio iz hrama.
Sljedećeg dana, Harchand Singh Longowal (tada predsjednik Shiromani Akali Dal) potvrdio
je umiješanost Bhindranwalea u ubojstvo. Ona je naredila indijskoj vojsci da uđe u Zlatni
hram kako bi ih uklonili. Vojska je koristila teško topništvo, uključujući tenkove, u akciji
kodnog naziva Operacija Plava zvijezda. Operacija je teško oštetila ili uništila dijelove
kompleksa hrama, uključujući svetište Akal Takht i knjižnicu Sikha. Optužena je da je
iskoristila napad u političke svrhe (Wikipedia.hr, 2022).

Atentat na Indiru Gandhi

Njezina odluka o gušenju secesionističkog pokreta indijskih Sikha, dovela je do atentata u
kojem je ubijena 1984. godine. Ubijena je od strane svojih tjelohranitelja Sikha koji su se
borili za nezavisnu državu Halistan, a ona je poslala vojsku u njihov sveti Zlatni hram.
Ubijena je od strane svojih tjelohranitelja dok je prolazila kroz vrata pripremajući se za
intervju s glumcem Peterom Ustinovom, koji je snimao dokumentarni film. Pogođena je sa
navodno 16 metaka te umire na licu mjesta. Nakon atentata u glavnom gradu su buknuli
neredi koji su doveli do ubojstva tisuća Sikha. Zbog pokolja takvih razmjera je Indija i dan
danas podijeljena na dvije strane (Geopolitika News.hr, 2018).

Politika Indire Gandhi

Indira Gandhi je za svoje vladavine presjedala s tri petogodišnja plana od kojih su dva
postignuli svoj cilj. Kroz svoju vladavinu optužena je da je formulirala populističku politiku
kako bi udovoljila svojim političkim potrebama. Na prvu je bila protiv velikih poslovnih
pothvata kako bi očuvala svoj status quo te manipulirala potporom ljevice u vremenima kada
je politika bila vrlo nesigurna. Od njenih samih početaka, optuživana je za neiskrenost i
makijavelizam. Ona kao političar se nije previše bavila ideologijom, a njena povezanost sa
socijalizmom je bila više nego površna. Bez obzira na njene postupke i ideologiju, bila je i
ostat će ljevičarska ikona. Njezina zelena revolucija i četvrti petogodišnji plan je naslijedio
slabu i problematičnu ekonomiju. Svi problemi povezani s ratom s Pakistanom i kriza hrane
gurnuli su Indiju u najgoru recesiju koju je do tada doživjela.

Zelena revolucija i Četvrti petogodišnji plan

Kako bi pomogla gospodarstvu Indije pristala je na devalvaciju valute u zamjenu za obnovu
pomoći od strane drugih zemalja. Američki stvoritelji politike su se žalili na ograničenja koja
su bila nametnuta gospodarstvu, a u drugu ruku, odnosi između Indije i SAD-a su bili loši
zbog kritike Indire Gandhi na američku kampanju bombardiranja u Vijetnamu. Kada su zalihe
hrane pale nakon loše žetve 1972. godine, vlada je stavila do znanja da koristi devize za
komercijalnu kupnju američke pšenice umjesto da traži nastavak pomoći u hrani. Preobrazila
je zemlju iz nacije koja se uvelike oslanja na uvozne žitarice i sklona gladi, u državu koja se
uglavnom može prehraniti i koja je postala uspješna u postizanju svog cilja sigurnosti hrane
(Britannica.com, 2021).

Zaključak
Indira Gandhi je svojom vladavinom Indiji donijela i mnogo dobra i zla. Voljela je svoju
zemlju i ostavila ju je u boljem položaju u odnosu na druge zemlje. Htjela je poboljšati
standard života za siromašne te industrijalizirati zemlju. Nažalost, ulijevala je neku dozu
straha među građane koji su osjećali strahopoštovanje prema njoj kao političarki i kao osobi.
Zahvaljujući svome ocu, uz kojeg je započela svoju političku karijeru, dospjela je do pozicije
premijerke koja je za nju bila velika prekretnica u životu. Ljudi su o njoj bili podijeljena
mišljenja, neki su je smatrali nacionalnom heroinom, dok su neki bili strogo protiv nje.
Popularnost među narodnom postupno je počela gubiti zbog svoje sve više autoritativne
politike. Koliko god da je ona bila jedna od kontroverznijih političara prošlog stoljeća, za
svoju državu je donijela mnogo.
Literatura
Adam Augustyn (2021) Green Revolution, Britannica

https://www.britannica.com/event/green-revolution (Pristupljeno 20. siječnja 2022.)

Kallie Szczepanski (2019) Indira Gandhi Biografija, Eferrit

https://hr.eferrit.com/indira-gandhi-biografija/ (Pristupljeno 20. siječnja 2022.)

https://en.wikipedia.org/wiki/Indira_Gandhi (Pristupljeno 20. siječnja 2022.)

Afra Javaid (2020) Indira Gandhi Biography, Jagranjosh

https://www.jagranjosh.com/general-knowledge/indira-gandhi-biography-1593168504-1
(Pristupljeno 20. siječnja 2022.)

Mario Stefanov (2018) Oružja atentatora: Ubojstvo Indire Gandhi, Geopolitika news

https://www.geopolitika.news/vojna-povijest/oruzja-atentatora-ubojstvo-indire-gandhi-kada-
zapucaju-vlastiti-cuvari-video/ (Pristupljeno 20. siječnja 2022.)