Žena koju su i voljeli i mrzili – Indira Gandhi

19. novembra 1917. godine u Britanskoj Indiji rodila se Indira

Priyadarshini. Njen otac i djed su pripadali Indijskom nacionalnom
kongresu (INC). Njezin otac Nehru, kao član indijskog nacionalnog
kongresa bio je pod utjecajem vođe stranke Mahatme Gandhija i posvetio
se borbi Indije za neovisnost od britanske vlasti.Bila je jedinica, a od
malena je bila uključena u političku sliku, demostracije i svijet oko
nje. Priča kaže da kada je imala samo 8 godina u njen grad je dolazio
Mahatma Gandhi a ona je osnovala dječiji krug tačnije sindikat tkanja.
U dobi od 12 godina krenula je u svoju borbu za neovisnost kroz
skupinu Vanar Sena koja je u okupila više od 60.000 mladih revolucionara.
Oni su različitim načinima kroz zastave, plakate i demonstracije pokušavali
prenijeti poruke za koje su se zalagali. Bila je izuzetno bistra i
inteligentna djevojka, sa 17 godina upisuje sveučilište u Indiji koje
nažalost prekida 2 godine poslje zbog smrti majke. Nakon kojih odlazi
u Europu na jedan od studij Oxforda usmjerenja antropologija, svijet
historija i upravljanje. U tom periodu ona sreće svog dugogodišnjeg
prijatelja Feroz Gandhi što poslje prerasta u ljubav.
1938. se pridružuje Nacionalnoj Kongresnoj Stranci te postaje aktivna
u pokretu za indijsku nezavisnost.
Po izbijanju Drugog svjetskog rata, Indira se odlučila vratiti kući. Put
joj je prolazio kroz Južnu Afriku. U Cape Townu je isporučila vatreno
govor indijskim imigrantima.
1942. Ona stupa u brak sa Franzom koji se zajedno sa njom borio za
neovisnost.  Uskoro nakon toga oboje su Britanci uhitili zbog optužbe
za protudržavnu djelatnost te su proveli 13 mjeseci u zatvoru. U
međuvremenu dobijaju i dva sina.
Godine 1947. njezin otac Nehru postao je prvi premijer neovisne Indije, a
tom prilikom Indira je s ocem odlučila otputovati u New Delhi kako bi mu
pomogla u poslovima. Dočekivala je diplomate i svjetske vođe te putovala
s ocem po Indiji i inozemstvuTokom ranih 1950-ih Indira je služila kao
nezvanični personalni pomoćnik njenog oca, tada premijera. 1955.
postala je član radne komisije Kongresne partije.
Njen muž je imao srčani udar, dok su Indira i Nehru bili u zvaničnoj
državnoj poseti u Butanu. Indira se vratila kući da se brine o njemu
međutim Feroz je umro u 1960.
Godine 1964. preminuo je i njezin otac, a na mjesto premijera stigao je Lal
Bahadur Shastri. Indira je tada postala ministrica informiranja i javnog
emitiranja.
Shastrijevo vodstvo bilo je kratkotrajno. Nakon samo dvije godine,
iznenada je preminuo, a čelnici Kongresne stranke postavili su Gandhi za
premijerku. Bila je izabrana na rok od pet godina, a time je prvi put u
historiji Indija imala na čelu države ženu premijerku.
U samo nekoliko godina Indira je stekla veliku popularnost naroda, a
posebno ju je proslavila Zelena revolucija.
Naime, Indija je njezinom politikom postala zemlja neovisna od
uvoza žitarica. Riješila je nestašicu hrane. Potaknula je rast uvođenjem
sjemena visokog prinosa i navodnjavanjem, što je na kraju rezultiralo i
viškom žitarica. Uz to, uvela je Indiju u nuklearno doba podzemnom
detonacijom 1974. godine i osnivanjem prve nuklearne elektrane
Zaslužna je za nacionalizaciju banaka i općenito brzom razvoju industrije u
Indiji.
Godine 1971. podržala je Bangladeš (istočni dio Pakistana) za odvajanje
zapadnog Pakistana, pružajući utočište na desetke milijuna civila koji su
pobjegli u Indiju od pljačkaške pakistanske vojske. Govorila je protiv
stravičnog nasilja 31. marta, ali bez obzira na to borba je bila nastavljena i
milijuni izbjeglica počeli su se nastannivati u Indiju.
Ipak, odlučna pobjeda Indije nad Pakistanom u decembru te iste godine
dovela je do osnivanja neovisnog Bangladeša za što je Gandhi nagrađena
najvišom državnom počašću Bangladeša 40 godina kasnije.
Na izborima 1971. godine bila je čelna osoba stranke dobivajući na
nacionalnim izborima uvjerljivu većinu glasova. Gandhi je bila optužena
za neki prekršaj tokom izborne kampanje, a 1975. godine Visoki sud u
Allahabadi osudio ju je za korupciju i zabranio joj sudjelovanje na izborima
čak sljedećih šest godina.
Umjesto podnošenja ostavke u državi je proglasila izvanredno stanje 
sve dok indijski Vrhovni sud nije odbacio optužbe koju su upućene
protiv nje. Što je više boravila na vlasti Indira je mnoge aspekte
javnog života u Indiji sve više stavljala pod svoj strogi nadzor. Mnogi
su u tim njenim potezima vidjeli utjecaj njenog mlađeg sina Sanjaya,
politički neiskusne osobe kome se sve više obraćala za pomoć.
Nadajući se kako će tako dobiti javnu podršku njenom režimu,
organizovala je u 1977. godine opće izbore. Međutim ne samo da
nakon proglašavanja izbornih rezultata više nije bila premijerka već je
nije izabrana ni za zastupnicu u indijski parlament, a Kongresna
stranka je doživjela strašan poraz. Na izborima održanima u 1980.
godine uspjela se vratiti s novom strankom Kongres-I te je osvojila četvrti
mandat kao premijerka Indije.
Te iste godine u avionskoj nesreći u New Delhiju smrtno je stradao njezin
mlađi sin Sanjay koji je ujedno bio i njezin glavni politički savjetnik i mogući
nasljednik. Nakon toga, Gandhi je počela pripremati svog drugog sina
Rajiva kao svog mogućeg nasljednika.
1984. godine Gandhi zaustavlja pobunu Sikha međutim to joj ne prolazi
slavno pa je iste godine 31. novembra ubijena ispred svoje kuće od strane
Sikha koji je i sam bio pripadnik garde za njenu sigurnost. Vlada je Indijom
12 godina ali nakon njene smrti njen drugi sin Rajiv je vršio dužnost
premijera sve do 1989. godine. On je ubijen u jeku predizborne trke
u Madrasu 1991.

Hena Begić