JU MEDICINSKA ŠKOLA ZENICA

Fatima Karajbić

INDIRA GANDHI

Zenica, Mart 2018. godine

Indira Prisiyadarshini Gandhi (Allahabad, 19. novembra 1917. - New Delhi, 31.
oktobra 1984.), indijska političarka. Premijerka Indije (1966.-1977.; 1980.-1984.) i
jedna od vodećih ličnosti Pokreta nesvrstanih, čija je kontroverzna politička karijera
završila atentatom koji su izveli Sikijski zavjernici.

Od rane mladosti aktivna je u omladinskim, studentskim i ženskim ogranizacijama.

Godine 1938. pridružila se Nacionalnoj Kongresnoj stranci i postala aktivna u
pokretu za indijsku nezavisnost. Godine 1942. udala se za Feroza Gandhija, pariškog
odvjetnika koji je također bio aktivni član stranke. Uskoro nakon toga oboje su
Britanci uhitili zbog optužbe za protudržavnu djelatnost te su proveli 13 mjeseci u
zatvoru. Kada je Indija stekla nezavisnost 1947. godine i Nehru zauzeo premijersko
mjesto, Indira je postala njegova službena domaćica. Godine 1955. izabrana je u
izvršno tijelo Kongresne stranke (Radni komitet), postajući tako samostalna
nacionalna politička figura. Godine 1959. postala je predsjednik stranke na period od
godinu dana. Godine 1962. za vrijeme kinesko-indijskog pograničnog rata
koordinirala je aktivnosti civilne obrane. Nakon smrti njegog oca u svibnju 1964.
godine Gandhi je postala ministar informacija i javnogovornica u vladi Lal Bahadur
Shastrija. Boraveći na toj dužnosti povećala je vrijeme emitiranja radijskog i tv
programa, liberalizirala cenzuru te je odobrila projekt planiranja obitelji preko
televizijskih obrazovnih emisija. Kada je u januaru 1966. godine Shastri iznenada
preminuo Indira ga je naslijedila na premijerskom mjestu. Naredne godine izabrana je
na rok od pet godina za premijerku u parlamentu u kojem je Kongresna stranka imala
većinu. Na izborima 1971. godine bila je čelna osoba stranke dobivajući na
nacionalnim izborima uvjerljivu većinu glasova.

Kao ubjeđeni socijalista, Indira je ukinula tradicionalne privilegije, prije svega one
koje su uživale maharadže, a koje je ona smatrala anahronom pojavom. Godine 1975.
optužena je za manji izborni prekršaj za vrijeme izborne kampanje održane 1971.
godine. Ostajući neokaljana u toj aferi optužila je dio svoje stranke da je pokušava
ukloniti s funkcije te je umjesto podnošenja ostavke u državi proglasila izvanredno
stanje 26. lipnja 1975. godine sve dok indijski Vrhovni sud nije odbacio optužbe koju
su upućene protiv nje. Tada je, po njenim riječima, stavljena "tačka na demokratiju",
protivnici su zatvarani, a štampa ućutkana. Što je više boravila na vlasti, Indira je
mnoge aspekte javnog života u Indiji sve više stavljala pod svoj strogi nadzor. 1971.
godine, vojska Pakistana započela je napad na Istočni Pakistan, što je dovelo do toga
da približno 10 miliona ljudi pobjegne u Indiju. Indira Gandhi je pozvala
predsjednika Pakistana u Šimlu na sjednicu koja je trajala nedjelju dana. Vođe su se u
međuvremenu dogovorile da nesporazum riješe mirnim putem. Indirin uspjeh u ovim
pregovorima na kraju je doveo do stvaranja nove nezavisne države – Bangladeš.

Kada je pokrenula "zelenu revoluciju" (1967-1978) Indira je uspjela da siromašnu

Indiju preobrati u zemlju koja može sama da pokrije potrebe u hrani. U pokušaju da
riješi problem manjka hrane, odlučila je da poveća broj usjeva i izvozi više hrane i
tako obezbjedi hranu i poslove svojim sunarodnicima. Ekonomisti priznaju da je
spasila poljoprivredu, ali ukazuju i da je nacionalizovala banke, povećala kontrolu
nad uvozom, podigla carinske barijere te da je, po tom tumačenju, zatvorenom
ekonomskom politikom kočila razvoj. Mnogi su u tim njenim potezima vidjeli utjecaj
njenog mlađeg sina Sanjaya, politički neiskusne osobe kome se sve više obraćala za
pomoć. Nadajući se kako će tako demonstrirati javnu podršku njenom režimu,
organizirala je u ožujku 1977. godine opće izbore. Međutim ne samo da nakon
proglašavanja izbornih rezultata više nije bila premijerka već nije izabrana ni za
zastupnicu u indijski parlament, a Kongresna stranka je doživjela strašan poraz. No,
na izborima u siječnju 1980. godine uspjela je napraviti spektakularni povratak te
oformiti većinsku vladu. Pod vođstvom Indire Gandhi, Indija je nesumnjivo bila
neprikosnoveni regionalni lider. Između ostalog, u tom periodu Indija je realizovala
atomski program, a prva nuklerna proba izvedena je 1974. godine. Indira Gandhi
naglašavala je tada da će Indija razvijati nuklearni program isključivo u miroljubive
svrhe. Godine 2001. u Indiji je, na osnovu novinske ankete, proglašena za najvećeg
indijskog premijera. Bila je, takođe, jedna od vodečih ličnosti Pokreta nesvrstanih u
čemu je naslijedila specifičnu poziciju koju je imao njen otac.

Dvojica Sika, pripadnici garde predsjednice vlade, ubili su Indiru Gandhi 31. oktobra
1984. godine. Bila je to odmazda za upad u Zlatni hram u Amricaru, svetom gradu
naroda Sika u Pendžabu, gdje se bio utvrdio vođa tamošnjih secesionista.Njena
naredba da vojska uđe u Zlatni hram (Harmandir Sahib) i savlada pobunjenike bila je
sprovedena brutalno i izazvala je ogromno nezadovoljstvo zajednice Sika.Nakon tog
nemilog događaja njezin sin i nasljednik Rajiv je vršio dužnost premijera sve do
1989. godine.