SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA KULTUROLOGIJU

SKRIPTA
Hrvatski katoliki pokret

NAZIV KOLEGIJA: Povijest hrvatske kulture 1

MENTOR: Doc. dr. sc. Vladimir Rismondo,
Domagoj Tomas, asistent

Osijek, sijeanj 2015.

Bokovi, Hijacint (Bra, 15. 4. 1900. Hvar, 26. 12. 1947.), hrvatski dominikanac i
mislilac, roen kao Ante Bokovi. Jedan od svjetski poznatih teologa. Vaio kao ugledni
filozof, pisac i tomist. Osnovnu kolu pohaao u Selcima, u Bolu i Starom Gradu na Hvaru
pohaao gimnaziju. Zaredio se 1918. u Dubrovniku gdje je uao u novicijat i uzeo redovniko
ime Hijacint. Studirao filozofiju u Dubrovniku od 1919. do 1920. na Dominikanskoj visokoj
bogoslovnoj koli. Zaredio se za sveenika 1924. 1926. je poloio lektorat, diplomski ispit za
profesora filozofije i teologije na dominikanskim uilitima. U Dubrovniku je bio profesor
filozofskih predmeta na Dominikanskoj bogoslovnoj koli od 1933. u Dubrovniku. U Senju je
radio od 1934. do 1939. na Visokoj bogoslovnoj koli. Poslije rata, 1946. dosegao je u Rimu
naslov magister in sacra theologia, koji je najvii akademski stupanj kod dominikanaca. Teko
se razbolio i umro 1947. u Starom Gradu na Hvaru.
RAD: Sljedbenik je sv. Tome Akvinskoga. Pisac je koji je vaan za kulturnu povijest. Svojim
je pisanjem osudio nacizam, to je bio dio vala rasprave o osudi nacizma koje su napisali
hrvatski bogoslovi, katoliki laici, sveuilini profesori te redovnici iz velikih redova kao to
su dominikanci, franjevci i isusovci. Pri tom valja istaknuti da je bio prvi u Europi koji je
otvoreno analizirao nacistiko zlo.
DJELA: Problem spoznaje, Zagreb, 1931.; De obiectivitate cognitionis, Olomouc, 1931.;
Albert Veliki, Zagreb, 1932.; Nove struje u modernoj filozofiji, Zagreb, 1934.; Relatio artis ad
moralitatem, Gniezno, 1935.; Sveenika rtva, Zagreb, 1938.; Filozofski izvori faizma i
nacionalnog socijalizma, Zagreb, 1939.; Sv. Toma Akvinski i Duns Skot, Zagreb, 1940.;
Sjedinjenje s Bogom, Zagreb 1943.
LITERATURA: Hana Lencovi, Hijacint Bokovi, Filozofski izvori faizma i nacionalnog
socijalizma, Zagreb, 2000.; Hrvoje Hitrec, Zbornik radova Treeg programa Hrvatskog
radija: Kranska misao dvadesetog stoljea, 2009.;
Juraj Repinac

Brajnovi, Luka (Kotor, 13.1.1919. Pamplona, panjolska, 8.2.2001.), profesor svjetske

knjievnosti i novinarske deontologije, zatim pisac pjesama, pripovjetki i romana. Osnovnu

kolu je zavrio u rodnom gradu, a gimnaziju na Badiji, u Dubrovniku i Kotoru. Upisuje

pravo na Sveuilitu u Zagrebu, koje zavrava u iseljenitvu. U emigraciju je otiao u svibnju
1945., boravei najprije u Austriji, zatim u Italiji i, naposljetku, do danas u panjolskoj. Tamo
je na Sveuilitu u Pamploni studirao i diplomirao na Filozofskom fakultetu i na Fakultetu
znanosti informacija. Od 1960. profesor je na Navarskom sveuilitu. Uz to je i redoviti
komentator meunarodne politike u dnevniku Diario de Navarra. Samo tu je dosad objavio
preko est tisua lanaka. Brajnovi se bavio i pisanjem pjesama, pripovijesti i romana. Jo
kao student postao je glavnim i odgovornim urednikom asopisa Lu (1940.-1943.), a od
1941. od 1944. bio je urednik jednog od najrairenijih hrvatskih katolikih tjednika Hrvatske
strae. U emigraciji je suraivao u brojnim hrvatskim listovima i asopisima kao to su
Danica, Hrvatska drava, Glas sv. Antuna, Hrvatska revija, i dr. U Madridu je pokrenuo i
ureivao do 1955. poznatu reviju Osoba i Duh, te Knjinicu Osvit, koja je, meu ostalima,
objavila knjigu pjesama L. Kordia, knjigu eseja V. Krikovia i Sveto Pismo Novoga i
Staroga Zavjet' u prijevodu I. Ev. aria, a u reviziji samog Brajnovia.
DJELA: Tripo Kokolji, Zagreb, 1945.; Smirene elje, Madrid, 1951.; Prie iz djetinjstva,
Madrid, 1953.; Na pragu radosti, Rim, 1958.; Tecnologia de la Informacion, Pamplona,
1967., 1974., 1978.
LITERATURA:

http://www.crowc.org/hkid---baza/157-brajnovi-luka

http://www.hic.hr/dom/327/dom10.htm
Damir Jankovi, Matej Vidranski

Eckert, Rudolf (Travnik, 27.2.1889. - Rijeka 12.3.1915.), novinar i publicist. Maturirao je

1907. u Sarajevskoj gimnaziji, pravo s doktoratom zavrio 1912. u Zagrebu. 1909. pokree s
Deelimem i Keloviem omladinski list katolike orjentacije Krijes, a iste godine izabran je
za predsjednika omladinskog drutva Domagoj. Postaje urenikom socijalnog dijela glasila
Lu. Boravio je u Njemakoj, Belgiji, Sloveniji upoznajui drutvene promjene kranskih
socijalista. 1912. zapoeo je s Roguljom i Paveliem ureivati Rijeke novine. Meu prvima
1913. upozoravao je na opasnost srbijanskog ekspansionizma. 1913. postaje lanom

Hrvatskog katolikog seniorata. Uvojaen je potkraj 1914. u Karlovcu, potom na osobni

zahtjev zbog loeg zdravlja prebaen je u Rijeku, gdje umire od leukemije. Eckert je pripadao
vrhu hrvatskog sveuilinog katolikog pokreta koji je u otporu liberalizmu, materijalizmu i
evolucionizmu te austrijskoj i ugarskoj politici nastojao u katolianstvu i novoj socijalnoj
politici pronai hrvatske vrijednosnice i sauvati osobitosti hrvatskog drutva i ovjeka.
Suraivao

je

u:

Lui,

Danici,

Hrvatskoj

prosvjeti...

LITERATURA: Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski Zavod Miroslav Krlea, Zagreb,

1998.
Domagoj Martini, Nikolina osi

Firinger, Kamilo (Daruvar, 20.2.1893. Osijek, 21.3.1984.), arhivist i portski djelatnik. U

Daruvaru provodi djetinjstvo i prve godine osnovnokolskog obrazovanja. Zavrava Klasinu
Veliku gimnaziju u Osijeku, a nakon nje topniku kolu za priuvne asnike te 1912. upisuje
Pravni fakultet u Zagrebu. Nakon 2. svj. rata krae vrijeme radio u osjekom Gradskom
muzeju (danas Muzej Slavonije), godine 1947. povodom osnivanja ispostave zagrebakog
Dravnog arhiva u Osijeku, Firinger postaje upravitelj, a njegovom je zaslugom osnovan
Historijski arhiv. Djelatno je sudjelovao u kulturnom i drutvenom ivotu grada, posebno u
radu arhelokog drutva Mursa, prikupljao je i spaavao arhivsku grau Osijeka, Baranje i
Slavonije, a organizirajui arhivsku slubu na tom podruju, postavlja temelj dananjem
arhivu i njegovoj organizaciji. Kao sportski djelatnik bio je pionir slavonskog planinarstva,
osnovao je 1925. planinarsko drutvo Jankovac i bio njegov dugogodinji predsjednik.
DJELA: vie od 400 rasprava i lanaka poglavito o prolosti Osijeka i osjekog kraja u
periodicima: Lu, Hrvatska obrana, Danica, Glas Slavonije, Hrvatski list i drugi.
LITERATURA: Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb,
1998.
Antonia Jurkovi, Diana Kotrla

Grgec, Petar (Kalinovac (Batinska), 15.2.1890. Zagreb, 22.8.1962.), knjievnik, utjecajan i

angairan katolik iz redova Hrvatskog katolikog pokreta. Diplomirao je na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Rano se ukljuio u Mahniev katoliki pokret te je bio lan Seniorata.
Ureivao je vie asopisa i listova: Hrvatska Prosvjeta, Lu , Narodna Politika , Selo i grad i
dr. Nakon rata politiki je djelovao u Hrvatskoj pukoj stranci, a radio je kao profesor
Nadbiskupske gimnazije u Zagrebu. Mlade organiziranog katolicizma prva je uinila korak
udaljivanja od starih politikih stranaka potpuno se distancirajui od politike, a slijedili su je
naprednjaci i mladohrvati. O naprednjacima Grgec je sudio da su unaprijed bili osueni na
propast jer su nastupili s otvorenim protukatolicizmom unato injenici da je hrvatski narod u
velikoj veini katoliki. Grgec nije predviao bolji uspjeh ni mladohrvatima, koji su takoer
za svoj program uzeli kulturni boj protiv hrvatskog katolikog naslijea. Grgec je navijestio
prisutnost Seniorata i budui katoliki program kojemu je katolicizam okosnica kako za
privatni ivot tako i za meudravno ureenje.
DJELA: Topovi su grmjeli, Krvava sluba, U paklenom trokutu, Na izvorima pjesnitva,
Razvoj hrvatskog narodnog pjesnitva, Kod namjesnika Kristova.
LITERATURA: Jure Krito, Hrvatski katoliki pokret 1903. 1945., Zagreb, 2004.
Ena Valentina erek i Karin Matea Pavi

Hrvatska kransko-socijalna stranka prava osniva se i zapoinje svoje djelovanje u

mjesecu studenome 1906. Osniva ju skupina katolikih aktivista koja se okupljala u listu
Hrvatstvo, koji je bio neizravno povezan s Hrvatskim katolikim pokretom. Stranka je bila
sljednica Hrvatske radnike zajednice, a usvojila je pravaki program iz 1894. i izrijekom se
stavila na branik kranskih naela i socijalnih prava radnitva. Stranku su podravali razni
listvi poput: Mahnieva Hrvatska straa, sarajevska Vrhbosna, zagrebaki Katoliki list.
Program stranke sadravao je tri temelja:
1. politiki - stranka se zauzimala za jedinstvo svih hrvatskih zemalja u okviru
Habsburke Monarhije, na temelju hrvatskoga dravnog prava

2. drutveno-gospodarski - stranka je smjerala na obrtnike, radnike i poljodjelce;

3. bogotovno-prosvjetni - stranka je u program uvrstila obranu naela i uenja
Katolike crkve. Ukratko, stranka se zalagala za dvije temeljne odrednice: hrvatski
nacionalizam i katoliki drutveni nauk.
Stranka u poetku nije doivjela veliki politiki uspjeh, iako se ista stranka prava "utapa" u
nju 1910. Veliki pristaa te ideje bio je Josip Pazman. Krajem 1911. sa Starevievom
strankom prava ujedinjuje se u Stranku prava i s pravaima iz svih hrvatskih pokrajina ini
Svepravaku organizaciju, ali ve 1913. dolazi do ponovnog odvajanja i stranka ponovo
djeluje pod svojim starim imenom, sve do 1918. godine, ovaj put bez tzv. frankovaca.
LITERATURA: Daljnji razvoj Hrvatskoga katolikog pokreta, Fokus, 2009.; Gross, Mirjana,
Izvorno pravatvo, Zagreb, 2000.; Sinjeri, Josip, Biskup Antun Mahni i Hrvatski katoliki
pokret, u Rijeki teoloki asopis, Rijeka, 2007.
Igor Jeloek, Mateja Heimovi

Hrvatska prosvjeta, knjievni asopis katolikog usmjerenja. Nastao je od mjesenika

Prosvjeta i izlazio od 1914. do 1940. u Zagrebu. Glavni pokreta bio je Velimir Deeli.
Svrha asopisa bila je afirmirati kranska estetika naela u knjievnosti, a znatan broj
stranica posveivali su teorijskim razmatranjima o katolikoj knjievnosti u nas i u svijetu.
Osobita panja posveena je poeziji, kraim proznim djelima, kritici i esejima, a objavljeno je
i nekoliko drama i romana u nastavcima, te brojni prijevodi. Sredinom 30-ih godina 20.
stoljea asopis je zapao u financijsku krizu i 1940. prestao izlaziti.
LITERATURA: Hrvatska knjievna enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea,
Zagreb, 2010 2012.
Maja Varga, Ivan imi

Hrvatska puka stranka. Na politikoj pozornici Kraljevine SHS od njezinog osnutka 1.

prosinca 1918. do uvoenja estosijeanjske diktature kralja Aleksandra 1929. Predstavlja
politiku granu Hrvatskog katolikog pokreta. Djeluje u Hrvatskoj i u BiH. Oznaavana
kao ''klerikalna'' ili ''popovska'', a njezini pripadnici nazivani su ''pukai''. HPS je u
organizacijskom pokretu bio zamiljen kao sinteza triju ''kurija'' za seljake, radnike i za
''graanski klub''. Izvorna zamisao bila je osnivanje Jugoslavenskog kluba, a glavni protivnik
na parlamentarnim izborima Radieva H(R)SS od koje su izgubili 1923. i 1924. Tek 1927.
dobivaju jedan zastupniki mandat, koji je pripao Stjepanu Bariu. Nakon atentata Radia,
Bari postaje ministar socijalne politike u vladi vl. Koroeca. Vodstvo HPS-a 21.1.1929.
dobilo je odluku ravnateljstva zagrebake policije o rasputanju stranke.
GLASILA HPS-a: Narodna Politika (Zagreb), Seljake Novine (Zagreb), Jadran (Split),
Hrvatska Obrana (Osijek), Narodna Straa (ibenik), Narodna Svijest (Dubrovnik) i Teake
Novine (Split).
LITERATURA: B. Gligorijevi, Parlament i politike stranke u Jugoslaviji (1919-1929),
Beograd, 1979.; Z. Matijevi, Hrvatska puka stranka i II. parlamentarni izbori u Kraljevni
Srba, Hrvata i Slovenaca (1923. god.), asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 28/1996, br.
12.;

Z. Matijevi, Pokuaj politikog reaktiviranja Hrvatske puke stranke i veljaki

parlamentarni izbori (19231925), asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 28/1996, br. 3.; Z.
Matijevi, Hrvatski katoliki pokret i politika (19121919), Croatica christiana periodica,
Zagreb, 24/2000, br. 46.; to je Hrvatska puka stranka i to ona hoe. Program i ureenje
stranke, Zagreb, 1919.
Matea Kova, Sara Pavlinek

Hrvatska smotra, asopis, mjesenik koji izlazi u Zagrebu od 1933. do 1944. asopis je
pokrenuo Kerubin egvi, a objavljivan je s podnaslovom za knjievnost, umjetnost i
drutveni ivot potom nacionalni i socijalni mjesenik (od 1934.), nacionalni, socijalni i
knjievni mjesenik (od 1937.) i nacionalni, socialni i knjievni mjesenik (od 1943.). Smotra

je zapoela programom u kojemu se navodi da nije zamiljena kao beletristiki list nego kao
smotra iji je cilj naelna i stroga kritika. Osim kritikih, drutvenih i politikih lanaka
objavljivani su i knjievni, uglavnom pjesniki i krai prozni prilozi suvremenih domaih
autora, nejednakih umjetnikih potencijala sklonih nacionalnoj, zaviajnoj, ruralnoj i
religioznoj tematici (. Arnold, M. Budak, J. Katelan, S. Karaman, I. Balentovi i dr.). Neki
su prilozi izraavali suglasje sa faizmom i propagirali antisemitizam. Ideoloki desno
orijentirana kritika Hrvatske smotre bila je izriito usmjerena protiv marksizma i socijalne
literature. Uvodnik prvog broja to ga je sastavio K. egvi kritizirao je M. Krlea u
polemikom napisu pod naslovom Hrvatska smotra (Savremena stvarnost, 1933.). Krlea i
njeogovo stvaralatvo bili su metom kritika i polemika objavljivanih na stranicama Hrvatske
smotre. Ova je Hrvatska smotra, uz jo neka glasila, dobila etiketu kleorofaistika.
LITERATURA: Hrvatska knjievna enciklopedija, svezak 2, Zagreb, 2010; Vladimir
Lonarevi, Knjievnost i Hrvatski katoliki pokret, Zagreb, 2005
Hana Hirman, Ivana Daja

Hrvatska straa, dnevnik. Pokrenut 2.7.1929. godine u Zagrebu kao nezavisan hrvatski
katoliki informativni nestranaki dnevnik. Glavni urednici su bili dr. Janko imrak, dr. uro
Ljubi i dr. Marijo Matuli. Smatra se nasljednikom dnevnika Narodna politika. Izlazio je od
ponedjeljka do subote, a nedjeljni se naruivao kao tjednik. U Dnevniku su objavljivane
kritike, poezija, novele i romani u nastavcima te je jedna stranica bila pridrana knjievnim
pokuajima tzv. seljakih pisaca, a jedna pokuajima mladih. Prestaje izlaziti poetkom 1941.
LITERATURA: Jure Krito, Hrvatski katoliki pokret (1903. 1945.), Zagreb, 2004.;
Vladimir Lonarevi, Knjievnost i Hrvatski katoliki pokret, Zagreb, 2005.; Josip Buturac,
pregledni rad, Katoliki dnevnik Hrvatska straa 1929-1941., Croatica Christiana Periodica,
Vol.13 No.23., lipanj 1989.
Petra Doku, Kristina Jazbec

Hrvatska straa, hrvatski tjednik iz Zagreba. Izale su prvi put 1.1.1933., a prestale su
izlaziti 24.10.1943. U tih deset godina ureivali su ih Luka Brajnovi, Ivo Bogdan, Ivan
Degrel, Danijel Uvanovi, Ivo Lendi i Stjepan Hrastovec. Pokrenuo ga je konzorcij Hrvatske
strae, uz ve postojei dnevnik, nakon to je 1933. prestao izlaziti almanah Selo i grad (u.r.
P. Grgec). Tjednik je imao politiko, drutveno i kulturno-knjievno znaenje; bio je
namjenjen uglavnom seljatvu. Jedna je stranica bila iskljuivo posveena knjievnim
pokuajima tzv. seljakih pisaca, posebice poeziji pa je 1941. tiskan izbor pjesnitva Zaorane
brazde.
LITERATURA: Hrvatska straa, Zagreb, 1943.; Tko je tko u NDH, Zagreb, 1997.
Damir asar, Ines Ernje

Hrvatski katoliki seniorat je ekskluzivna organizacija nastala unutar Hrvatskog katolikog

pokreta. Oformljen je 1913. sa sjeditem u Zagrebu, kao upravljako tijelo. Sastavljen je od
uenika, studenata, mladih sveenika, lanova omladinskih, prosvjetnih i gospodarskih
organizacija, te bivih lanova hrvatskih katolikih akademskih drutava: Hrvatska, Domagoj,
Preporod i dr. te bogoslovskih zborova: Duns Skot, Akvinac, Milovan. Zadatak Seniorata bio
je ouvati jedinstvo i trajnost pokreta i bdjeti nad cijelim pokretom i pokretati nove inicijative.
Seniori su stoga, kao ve uhodani lanovi katolikog pokreta, bili vrhovna mjerodavnost
organiziranog djelovanja i predstavnici vrhovne nadlenosti HKP-a, zaetnici novih pothvata
na razliitim poljima, vodili su brigu o njegovoj mislenoj katolikoj ispravnosti i njegovom
daljnjem razvoju.
Ve po osnivanju, Seniorat je brojao oko 150 lanova, od kojih e jedan dio lanova kasnije
imati znatnu ulogu u razvoju i oblikovanju HKP-a. Hrvatski katoliki seniorat odmah je po
utemeljenju postao lanom Hrvatskoga katolikoga narodnog saveza (HKNS), sa sjeditem u
Zagrebu, koji je bio sredinji organ svih organizacija HKP u Banovini Hrvatskoj. Svoj ugled i
prinos u Senioratu stjecali su njegovi prvi lanovi, Rudolf Eckert, Petar Rogulja, vl. Milan
Paveli, Milko Kelovi i Ivan Grohovac, koji su po izlasku Rijekih novina bili vrlo
angairani te izravno suraivali s izdavaima. Po uzoru drugih slinih pokreta u svijetu, a

osobito u duhu kranske demokracije seniori proiruju krug svoje djelatnosti i na ne-aka
podruja: na selo, radnitvo, zadrugarstvo, na vlastiti tisak i knjiniarstvo, a nakon Prvog
svjetskog rata osnivaju i politiku stranku.
LITERATURA: Bonifacije Perovi, Hrvatski katoliki pokret, Rim, 1976.; Mati Zdravko,
Hrvatski katoliki seniorat i njegove karakteristike, Zagreb, 2008.
Mia Vladovi, Suzana Jurkovi

Hrvatski orlovski savez, osnovan 1923. u Zagrebu, ime se orlovski pokret u Hrvatskoj
osamostaljuje te postaje prvi masovni katoliki pokret u Hrvatskoj. Orlovski pokret razvija se
u slavenskim zemljama te oznaava pokret za mlade katolike orijentacije, kao reakcija na
gimnastiki sokolski pokret koji je bio liberalnog usmjerenja. Orlovski pokret u Hrvatsku
dolazi iz ehoslovake preko Slovenije. Za predsjednika HOZ-a izabran je Ivo Protulipac, a
za tajnika bl. Ivan Merz, koji je bio idejni voa ove organizacije te je pripremio svojevrsni
prirunik orlovske organizacije, Zlatnu knjigu hrvatske katolike omladine, koja je
napravljena po uzoru na slovensku. U toj knjizi opisano je znaenje i rad ove organizacije te
je napisano kako se od lana HOS-a zahtijeva da bude uzoran katolik, razvija sva dobra
svojstva i sposobnost u narodu, a zatire sve slabe strane. 1 Odgojni sustav orlovstva imao je
etiri pravca djelovanja: odgoj vjerne katolike omladine, uzgoj uma i srca, uzgoj volje i
tjelesni odgoj, no u knjizi stoji kako je tjelesni odgoj, odnosno tjelovjeba, samo sredstvo
koje mora da se podredi vjerskomu, udorednomu, prosvjetnom i socijalnom uzgoju Orlova.
Ideja vodilja organizacije od poetka bila je rtva-Euharistija-Apostolat. 1929.
estosijeanjskom diktaturom kralja Aleksandra I. Karaorevia donesena je odluka o
ukidanju svih nacionalnih udruenja i stranaka te time prestaje rad Hrvatskog orlovskog
saveza.
LITERATURA:

Hrvatska

enciklopedija,

mreno

izdanje,

(www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30905);
1 Zdravko Mati, Ivan Merz, suutemeljitelj i idejni voa hrvatskoga orlovstva, znanstveni rad, Croatica
Christiana Periodica, Vol 33. No. 63, Zagreb, Lipanj 2009.

(http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_orlovski_savez);

Zdravko

Mati,

Ivan

Merz,

suutemeljitelj i idejni voa hrvatskoga orlovstva, znanstveni rad, Croatica Christiana

Periodica, Zagreb, 2009.
Irena Juri, Ivana Raji

Hrvatsko katoliko akademsko drutvo Domagoj osnovano je u Zagrebu 10.11.1906. Prvi

mu je predsjednik bio Ferdo Paveli dok su ostalo lanstvo zagrebakog katolikog
akademskog drutva inili imun Bai, S. Markulin, Mato Radovani i Radoslav Jagi. Za
geslo svoga drutva mladi domagojci izabiru ove tri rijei: Bog, narod i socijalna pravda.
Pokazalo se da je Hrvatsko katoliko akademsko drutvo Domagoj jedan od vanih imbenika
uspostave i irenja Hrvatskog katolikog pokreta. Kroz dvije godine, uspostavila se
sredinjica za Dalmaciju u zadarskome sjemenitu, prvi odjeli drutva pojavljuju se u Bosni i
Istri, a i meu studentima u Pragu i Grazu domagojci su bili prisutni. Presti Hrvatskog
katolikog akademskog drutva Domagoj u voenju Hrvatskog katolikog pokreta ogledao se
i u preuzimanju uprave Lui tijekom kolske godine 1907. i 1908. Zagrebaka centrala ojaala
je dolaskom novih ljudi iz provincije na sveuiline studije. Meu pridolicama najznaajniji
su bili Rudolf Eckert (izabran za predsjednika drutva 1909.), Petar Rogulja, Matija Beli i
Marko Rebac, koji su na drutvenoj skuptini 3.11.1907. bili primljeni u drutvo. Eckert je
upisao pravo, a u Hrvatskom katolikom akademskom drutvu Domagoj je preuzeo slubu
knjiniara. No, pojavile su se i potekoe u mladome drutvu. Drutvo je bilo napadano kao
klerikalno od gotovo cjelokupna nekatolikog novinstva, makar je u njemu bila veina
laikoga lanstva. Zbog toga su neki lanovi poeli naputati drutvo nakon sastanka 1907.,
meu kojima je bio i prvi predsjednik F. Paveli, zatim ime Bai i Radoslav Jagi, a iz
drutva je brisan Mato Radovanovi. Iz ovoga drutva je izrasla veina istaknutih katolika u
kasnijem razdoblju Hrvatskog katolikog pokreta.
LITERATURA : Jure Krito, Hrvatski katoliki pokret (1903. 1945.), Zagreb, 2004.;
Boidar

Nagy,

Bog,

narod

http://ivanmerz.hr/staro/hrvatski_katolicki_pokret/09/index.htm

socijalna

pravda;

Tea Batnoi, Ivona Namjesnik

Hrvatsko katoliko akademsko drutvo Hrvatska (HKAD) osnovano je u Beu 12.5.1903.,
a 20.5.1903. potvreno. Ideja o osnivanju ovog drutva rodila se potkraj 1902. u razgovoru
biskupa Mihania i sveenika Ivana Butkovia. Butkovi pronalazi ostale lanove (Milan
Markovi, Matija Devi, Kamila Dokal i Josip Franikovi) te oni osnivaju drutvo.
HKAD- u Hrvatska nije bila svrha politika ve openito narodne stvari kao to je pokuaj
organiziranja aka i inteligencije u domovini. Ciljevi ovoga drutva bili su: organiziranje
hrvatske katolike mladei, osvajanje hrvatskoga javnog mijenja i nepokolebljiva vjera.
Smatraju kako vjera nije privatna stvar pojedinca te da ona moe pomoi hrvatskim acima
nadjaati nejasne ideale i nedostatak samostalnog miljenja. HKAD Hrvatska 1905. izdaje
almanah Nepredavana predavanja, pred kraj iste godine drutvo poinje izdavati list Lu. List
je trebao biti sredstvo u organiziranju hrvatske katolike mladei i ostvarivariti ostale ciljeve
drutva Hrvatska. Temeljne odrednice HKAD Hrvatske bile su: vjerska, narodna i
demokratska. lanovi drutva organiziraju Zbor hrvatske katolike mladei u Trsatu, od 21.
do 23.8.1906., te se taj skup smatra poetkom Hrvatskoga katolikog pokreta.
LITERATURA: Jure Krito, Hrvatski katoliki pokret (1903.- 1945.), Zagreb, 2004.
Iva Cinri, Valentina Mii

Hrvatsko knjievno drutvo sv. Jeronima, katoliko knjievno drutvo, utemeljeno u

Zagrebu 1868. Pravila mu je odobrio i potvrdio kardinal J. Haulik. Izdavalo je popularna djela
iz knjievnosti, kulture i povijesti te nabona djela (molitvenici, kalendar Danica). U
komunistikom porau preimenovano je u Drutvo sv. irila i Metoda (1946.96.). Glavni su
mu suradnici bili V. Deeli ml. i P. Grgec, a glavni ravnatelji u 20. stoljeu J. Andri, Luka
Perini i R. Grgec. Od 1968. izdaje i knjievnu reviju Maruli.
LITERATURA: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb,
1999.-2009.
Mia Martinko, Anja Kurbalija

Hubert, Strauch (pseudonim: Viktor Grmovi) (Mostar, 4.12.1890. Mostar, ? 1957.),

knjievnik, pravnik. Svoje ake dane proveo je u Rogatici, Brkom, Tuzli, Sarajevu, Bihau i
Zagrebu. Bori se u I. svj. ratu. Nakon toga, 1920. ureuje sarajevski katoliki dnevnik
Jugoslavija. Po prestanku izlaenja dnevnika stupa u sudaku slubu. Kao sudac slubovao je
u Sarajevu, Derventi, Gradacu... Sva njegova djela tiskana su u Zagrebu u izdanju Hrvatskog
knjievnog drutva sv. Jeronima.
DJELA: Mnotvo pjesama objavljeno u Lui i Krijesu, pa onda u Prosvjeti, Hrvatskoj
Obitelji, u asopisu Za vjeru i dom, u godinjaku Almanahu Gospe Lurdske i dr. Pripovijesti:
Na prolazu, Pod aavim krovom, Lugar Mijo, ardak.
LITERATURA:

http://prezimeveselcic.jimdo.com/zanimljivosti-o-prezimenu/pismen-

%C4%8Dovjek-hubert-strauch/
Sebastijan uki

Jakovljevi, Ilija (Mostar, 21.10.1898. Zagreb, 28.10.1948. ), hrvatski knjievnik i publicist.

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Spada u prvu generaciju katolikih pisaca, ali
se 30.-ih godina udaljio od tog pokreta. Kao pristaa HSS-a bio je i predsjednik Drutva
hrvatskih knjievnika kratko vrijeme, zatim urednik zagrebakog Hrvatskog Dnevnika i
Savremenika te tajnik Kola hrvatskih knjievnika (1921.-1922.). Prije toga ureivao je Lu i
Narodnu Politiku (1919.-1921.) i Hrvatsku obranu (1921.-1923.) i suraivao je u Hrvatskoj
prosvjeti u kojoj mu je izlazio prvi roman Na raskrsnici (1925.). Bio je takoer i u odboru
Kola, a esto je u Hrvatskoj prosvjeti pisao pod pseduonimu DYO JOTA.
DJELA: Uz roman Na raskrsnici, objavio je Studije i feljtone, 1919.; zbirke pjesama Otrov
uspomena, 1940.; i Liriku nevremena, 1945. Humanu, socijalnu zaokupljenost je prikazivao u
knjiici zaviajnih pripovijesti Zaviaj, 1923.; te u spomenutom romanu Na raskrsnici i U
mraku 1945. U djelu Konclogor na Savi pisao je o starogradikom logoru.

LITERATURA: Hrvatska opa enciklopedija, sv. 7 (Mal-Nj), Leksikografski zavod Miroslav

Krlea, Zagreb, 2003.; Lonarevi, V., Knjievnost i hrvatski katoliki pokret: (1900-1945):
teorijeske i programske odrednice, knjievna politka i organizacijska struktura, Zagreb, 2005.
Anamarija Ljubek, Martina Krpota

Jutro, pokrenut je na inicijativu krkog biskupa Antuna Mahnia 10.2.1908. u Zagrebu.

Pokreta Jutra bilo je Pijevo drutvo. Svrha lista bila je promidba katolikih vjerskih naela.
U poetku izlazi kao tjednik, svakoga ponedjeljka na est stranica velika formata, a poslije
kao dnevnik. Glavni je urednik bio Oto Szlavik, prebjeg iz Hrvatstva. U uvodniku to
hoemo? urednitvo je predstavilo glavne smjernice i odgovorilo na pitanje o potrebi jo
jednoga katolikog lista. Istaknuli su kako bi dnevnik Jutro trebao biti list za svakog Hrvata
katolika bez obzira na stranaku opredjeljenost i materijalno stanje. Kako bi bio nezavisan,
list se uzdravao samo od svojih pretplatnika. Urednitvo je reklo kako list nee biti stranaki,
ali to nije znailo da nee biti i politiki. List je trebao braniti zajednike interese svih Hrvata,
to je bio cilj i svih stranaka. Obvezao se sa strogom pravednou pratiti rad svih stranaka
pazei da se ne ogrjee o pravdu. Uvidjevi kako su katoliki protivnici sve jai dok se na
katolikoj strani ne ini gotovo nita, list je elio pristupiti tom problemu s kulturne strane.
Unato pomirljivu tonu urednitva, Jutro je, ne manje od Hrvatstva, kojemu je htjelo biti
zamjena, postalo kamen spoticanja. Katoliki krugovi smatrali su kako nije trebalo ii na
daljni razdor u katolikim redovima i njihovo slabljenje. Jutro je vrlo brzo ulo u neslaganja s
Hrvatskom Starevieve stranke prava, Pokretom, Rijekim Novim Listom, Narodnim
novinama te s Obzorom. Hrvatska straa s odobrenjem je pozdravila Jutro i preporuila list.
No, pojavom novoga katolikog dnevnika u Zagrebu unesene su podjele u katolikim
redovima. Uz Jutro je pristala veina domagojaca, tj. drali su ga svojim glasilom dok je Zbor
duhovne mladei zagrebake ostao uz Hrvatstvo. Tako se stvorio dojam podijeljenosti izmeu
svjetovnjaka i klerika. No, domagojci nisu bili posve zadovoljni urednikom Jutra Otom
Szlavikom, te su se ve tijekom 1908. ponovno pribliili Hrvatstvu. Dnevnik Jutro izlazio je
dvije godine, a potom se zauvijek ugasio.

LITERATURA: Jure Krito, Hrvatski katoliki pokret (1903. - 1945.), Zagreb, 2004.
Tena Basari, Dino Si

Katoliki list, hrvatski crkveno-bogoslovni tjednik, izlazio od 1849. do 1945. u Zagrebu.

Utemeljila ga je i izdavala Zagrebaka nadbiskupija, prvo kao Katoliki list zagrebaki, od
1851. Zagrebaki katoliki list, a od 1877. kao Katoliki list. List je pratio vjerske, kulturne i
politike dogaaje, a redovito je donosio i opirne vjerske, kulturne i povijesne priloge iz svih
hrvatskih krajeva. Izlazio je od 4.1.1877. sve do 3.5.1945. Tekstovi u Katolikom listu bili su
na hrvatskom jeziku, ali i na stranim jezicima: francuskom, latinskom, njemakom i
talijanskom jeziku. Poznati list Bogoslovska smotra u poetku je izlazio kao prilog Katolikog
lista, od 1910. do 1911., a poslije se osamostalio. Izaao je za mandata Josipa Pazmana kao
urednika. Takoer je u Katolikom listu kao prilog izlazila Katolika akcija, vjesnik
hrvatskoga Katolikog narodnog Saveza nadbiskupije zagrebake. Smatra se da je kardinal
Juraj Haulik utemeljio Katoliki list (1849.), glede cilja suzbijanja ponovnog afirmiranja
irilometodske ideje u 19. stoljeu. Katoliki list su ureivali: Josip Rieger, Andrija
Jagati, Aleksandar mit
LITERATURA:

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php?

option=com_content&view=article&id=1414%3Ajuraj-haulik-osniva-katolikoglista&catid=22%3Afeljtoni&Itemid=46,

http://www.facebook.com/l.php?u=http%3A%2F

%2Fhr.wikipedia.org%2Fwiki%2FKatoli%25C4%258Dki_list&h=wAQGjgH2o,
http://www.facebook.com/l.php?u=http%3A%2F%2Fhr.wikipedia.org%2Fwiki
%2FHrvatski_katoli%25C4%258Dki_pokret&h=dAQGGyaMG
Danijel Milkovi, Duan Velimirovi

Katoliki tjednik. Prvi broj tjednika Nedjelja izlazi 1.1.1922. Tiskan je u Hrvatskoj tiskari d.d.
u Sarajevu, a glavni je odgovorni urednik bio mons. Karlo Cankar. Tjednik je u poetku imao
veliki broj pretplatnika to je za tadanje vrijeme nepismenosti bila velika naklada. 1925.
ondanja vlast zabranjuje tiskanje Tjednika. Cankar potom tiska tjednik naziva Kri koji
takoer biva zabranjen. Pod imenom Katoliki tjednik asopis djeluje 1945. te taj naziv nee
mijenjati do ukidanja 1.1.1945. Vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Pulji, ponovno
pokree Katoliki tjednik 24.11.2002. Za kraj spomenimo kako Nedjelju, Kri i Katoliki
tjednik moramo gledati kao jedne katolike novine. Zbog svoje odlunosti u opstajanju,
Katoliki tjednik je od iznimne vanosti za Hrvatski katoliki pokret.
LITERATURA:

http://www.vrhbosanska-nadbiskupija.org/,

http://www.katolicki-

tjednik.com/povijest.asp
Tomislav Juri, Matija Stojakovi

Kolo hrvatskih knjievnika, knjievno drutvo utemeljeno u Zagrebu 15.5.1913, zbog

nezadovoljstva dijela knjievnika duhovnim i idejnim stanjem u Drutvu hrvatskih
knjievnika i Matici hrvatskoj. Pravila definiraju da je svrha Drutva promicati knjievnost i
umjetnost u hrvatskom i kranskom pravcu, knjievnike i umjetnike tog pravca udruiti, da
meusobno tite svoj ugled.... Drutvo je djelovalo do poetka II. svjetskog rata. Prvi
predsjednik vrlo kratko bio je uro Arnold, hrvatski pjesnik filozof i pedadagog, zatim
Velimir Deeli stariji, hrvatski knjievnik, leksikograf i bibliotekar, a od 1936. Petar Grgec,
hrvatski knjievnik i katoliki javni radnik. Drutvo je izdavalo asopis Hrvatska prosvjeta. U
poetku je imalo pedesetak lanova, a tijekom 30-ih godina 20. stoljea oko 150, okupljajui
gotovo sve hrvatske pisce katolikog usmjerenja. Pomagalo je tiskanje knjiga svojih lanova,
organiziralo javna predavanja i matineje (predavanja) u Pukom sveuilitu, izvedbe dramskih
djela u sklopu puke pozornice i dr.
LITERATURA: Hrvatska knjievna enciklopedija, sv. 2., Leksikografski zavod Miroslav
Krlea, Zagreb; http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=856
Valentina Mrkonji, urica Lei

Kri, izlazio je u tridesetim i etrdesetim godinama 20. stoljea. To je bio slubeni list
katolike organizacije Veliko kriarsko bratstvo (uz Kriarsku strau). Veliko kriarsko
bratstvo (Kriari) osnovano je 1930. kao nastavak ukinute orlovske organizacije (Hrvatski
orlovski savez), s ciljem okupljana hrvatske katolike mladei. Iako je Ivan Merz umro prije
formalnog osnivanja Kriarske organizacije, ona se smatra njegovim ivotnim djelom. Prvi
broj lista Kri izaao je u sijenju 1930., gdje je programatski lanak, namjenjen
novoosnovanoj Kriarskoj organizaciji, napisao dr. Ivo Protulipac. Rasputanjem Kriarske
organizacije 1945. prestaje i naklada lista. Obnavljanjem Kriarske organizacije 1992., list je
ponovo pokrenut te je redovno izlazio etiri puta godinje do 2003. kada ponovno prestaje s
tiskanjem. Jedanaest godina nakon, na Nacionalnom susretu Kriara u Poegi , 13.9.2014.
predstavljen je obnovljeni asopis Kriarske organizacije. Glavni urednik asopisa vl.
Stjepan kvorc i odgovorni urednik Darijo Burjan na predstavljanju novoobnovljenog
asopisa naveli su kako je elja kriara da se u asopis Kri ukljui to vie kriara i da se
prihvati kao asopis mladih, koji se u njemu mogu prepoznati i osjetiti ukljueni u njega.
LITERATURA:

Krizari.hr;

http://www.krizari.hr/index.php/novosti/72-obnovljen-casopis-

kriz; Burjan, D., info@krizari.hr; Znidari Lav, Kriarska organizacija - ivotno djelo Ivana
Merza, Renewed Life, Vol.52 No.3-4 ,1997.
Boris Debak, Draen Dominkovi

Kriarska organizacija, osnovana 6.1.1930. Sredite organizacije je u Zagrebu, Kaptol 27a,

a nastala je pod inicijativom bl. Ivana Merza i njegovih suradnika Ivana Protulipca i Marice
Stankovi. Kriarska organizacija u Hrvatskoj, pod geslom "rtva, euharistija i apostolat",
djelovala je do 1945. kada je na nagovor tadanjeg zagrebakoga nadbiskupa Alojzija
Stepinca ukinuta kako bi se njezino lanstvo zatitilo od komunistikih vlasti. Ponovno je
obnovljena 1992. Kriarska organizacija danas ima oko 600 lanova koji su rasporeeni u 30ak drutava diljem Hrvatske. To je ujedno i jedan od najstarijih hrvatskih katolikih pokreta.
LITERATURA: http://www.krizari.hr/

Bruno Koi, Matej Lazi vogor

Kranska obitelj, asopis koji su izdavali i ureivali hercegovaki franjevci u Mostaru od

1900. do 1920. i od 1938. do 1944. Fra Didak Bunti u ovom asopisu spomenut je u 61
bibliografskoj jedinici i k tome osobno prikazan na 14 fotografija i ilustracija. Kranska
obitelj bila je kao glasnik Hrvatskih seljakih kola u opismenjivanju u Hercegovini.
LITERATURA: Tadi, Stipe, Fra Didak Bunti - ovjek i djelo; akota, Marinko (ur.). Zagreb : Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar , 2009. 275-298 (ISBN: 978-953-6666-63-8).
Matej Saka, Ivana orluka

Lendi, Ivo (Janjina 4.6.1908. Iguaza 1.4.1982.). Puku kolu pohaao je u Janjini, a u
dubrovakom sjemenitu Klasinu gimnaziju. 1928. upisuje na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu filozofiju i eksperimentalnu psihologiju. Uz studij bavi se knjievnou i
novinarstvom. Najprije djeluje kao urednik asopisa Lu, zatim kao urednik ili redovni
suradnik novina Hrvatska politika i Hrvatska straa. Bio je hrvatski emigrantski novinar,
kranski intelektualac, knjievnik i prevoditelj. Pisao je pjesme, lanke, eseje i polemike.
Suraivao je u raznim emigrantskim publikacijama, drao je predavanja u Hrvatskoargentinskom klubu, a od 1961. lanom je Hrvatsko latinoamerikog kulturnog instituta u
Buenos Airesu.
DJELA: Lirika, Zagreb, 1930.; Angelusi, Zagreb, 1936.; Psihoanaliza, Zagreb, 1938.; Las
relaciones entre Yugoslava y Santa Sede, 1964.; (studija, zajedno s Ivom Bogdanom), Boji
kotai: otvoreno pismo msgru. Augustinu Juretiu, Split, 2001.; Katolicizam i kultura: Eseji,
lanci i polemike, Zagreb, 2008. (prir. Boidar Petra).

LITERATURA:http://www.janjina.hr/osobe.php?broj=1,
http://www.matica.hr/vijenac/407/Paradigma%20polemi%C4%8Dkog%20katolicizma/
Matea Bai, Mihaela Galovi

Lu, asopis iji se prvi broj pojavljuje u listopadu 1905. u Beu, pod utjecajem akademskog
drutva Hrvatska u Beu, s podnaslovom List hrvatskog katolikog atva. Ime ovog
asopisa simbolizira svjetlo koje e "nepokvarenoj jote mladei" pomoi rasvijetliti put do
istine. asopis nastaje pod geslom Bog, narod, socijalna pravda te postaje sredinje glasilo
hrvatskog katolikog pokreta, sa zadaom organiziranja, literarne vjebe i buenja katolike
inteligencije. Prvu uredniku funkciju preuzima Ljubomir Marakovi koji je stvorio model
ureivanja Lui odranog do posljednjeg 381. broja kojim se Lu ugasila u srpnju 1942. s
izmijenjenih 46 urednikih funkcija. Marakovia je za Lu prepoznao, pratio i izabrao biskup
Antun Mahni idejni um HKP-a, a prema ideji prvoga glavnog urednika i mentora Ivana
Butkovia. Lu izmeu ostalih sadraja donosi krau prozu, putopise te pjesme i kritike, a
mlada knjievna grupa okupljena oko Lui u hrvatsku knjievnost unosi religioznu tematiku
temeljenu na starim uzorima. Glavni ciljevi Lui bili su organizirati hrvatsku katoliku
mlade, vjebati mlade katolike u publicistici i osvojiti hrvatsko javno mnijenje. asopis Lu
svojevrsna je trijada asopisa, prvog urednika Marakovia i HKP-a kao vanjske organizacije
ija je teorija proeta kroz asopis. Lu kasnije postaje temeljnom idejom za pokret imena
Lu pod vodstvom Mahnia i Butkovia, a s lanstvom mladih katolika knjievnika. asopis
je u ondanje vrijeme promatran kao knjievni asopis jer je veinski anr priloga bio
knjievni, no danas, osim to ostaje knjievni asopis za knjievne znanosti, treba govoriti o
njemu kao o organizacijskom asopisu HKP-a, odnosno asopisu opeg kulturnog tipa.
LITERATURA: Hrvatska knjievna enciklopedija, svezak 2, Zagreb, 2010. 2012.; Ilija
Miki, Katolicizam, modernizam i knjievnost: zbornik radova znanstvenog simpozija
odranog u povodu 50. obljetnice smrti dr. Ljubomira Marakovia (1887. 1959.), Zagreb,
2011.; Ilija Miki, etvrti Neretvanski knjievni, znanstveni o kulturni susret Ivo Lendi
knjievnik, novinar i prognanik, Zagreb, 2009.; Bibliografija hrvatskih knjievnih asopisa

20. stoljea, svezak 2, Zagreb, 2011.; Jure Krito, Hrvatski katoliki pokret (1903. - 1945.),
Zagreb, 2004.
Emili Dobutovi, Vlatka Ipa

Marakovi, Ljubomir (Topusko, 17.6.1887. Zagreb, 22.2.1959.) hrvatski knjievnik,

profesor, knjievni, kazalini i filmski kritiar, urednik, prevoditelj, katoliki aktivist, jedan od
osnivaa Hrvatskog katolikog pokreta po uzoru na sline pokrete u Europi, a jedno je
vrijeme bio i predsjednik Hrvatskog katolikog seniorata. Hrvatski je patriot europske kulture
i duha s tim da nikada nije bio napadan u isticanju svoje nacionalne pripadnosti, ali je
konstantno nastojao promicati interese svoga naroda. Bio je urednik knjievnog asopisa Lu i
lista Hrvatska prosvjeta. elja mu je bila postati pravi katoliki svjetovnjak i profesor, a
njegova glavna preokupacija bio je Bog, esto se molio, ispovijedao i prieivao. Za njegov
ivotni put najzasluniji je bio biskup Antun Mahni. Isusovaku gimnaziju zavrio je u
Travniku (jedna od boljih kola u to vrijeme), kolovao se u Beu gdje djecu vojvode
Leopolda ui hrvatski jezik. 1909. ondje je doktorirao iz filozofije disertacijom Jurja
Barakovia Vila Slovinka na njemakom jeziku. Drugi doktorat ostvaruje u Bosni. Kao
srednjokolski profesor radio je u Banja Luci, Sarajevu i Zagrebu. U Zagreb dolazi 1919. i
zapoljava se na gornjogradskoj 1. klasinoj dravnoj gimnaziji. Ovdje radi sve do 1944. kao
profesor kojega su mnogi uenici voljeli i potovali. Krajem 1944. prelazi na Visoku
pedagoku kolu gdje radi do 31.5.1945. kada ga komunisti smjenjuju i zabranjuju mu rad na
dravnim uilitima. Optuili su ga za suradnju sa ustakim reimom, premda za to nisu imali
dokaza. Sud za zatitu nacionalne asti kojemu je na elu bio Miroslav Krlea osudio ga je na
knjievnu utnju. Komunisti ga osuuju na kaznu zatvora od 13 mjeseci koju je sluio u
Staroj Gradici. Po izlasku iz zatvora nije imao pravo javno nastupati i ostao je bez posla, no
ipak uz pomo Josipa Badalia dobiva posao na Interdijecezanskoj vjerskoj srednjoj koli na
alati gdje predaje do 1958. Dr. Marakovi bio je jedan od najplodnijih hrvatskih knjievnika,
a njjegova bibliografija broji vie od 1100 jedinica.
DJELA: Zrno: knjievni kalendar, Sarajevo, 1919.; Hrvatska knjievnost 1860.-1935., Zagreb,
1936.; Das katholische Schrifttum der Kroaten, Freiburg im Breisgau, 1934.;

Katoliki

idealizam i realizam, Zagreb, 2009.; Petar Preradovi, Zagreb, 1969.; Puka pozornica : bit i
uspjesi nestrune pozornice, Zagreb, 1929.; Novi pripovjedai : kritike studije i minijature,
Zagreb, 1929.; Moderni hrvatski pripovjedai (urednik), Zagreb, 1934.; Hrvatska knjievna
kritika (urednik), Zagreb, 1935.
LITERATURA: Ljubomir Marakovi, Katoliki idealizam i realizam, Zagreb, 2009.; Jure
Krito, Hrvatski katoliki pokret (1903. 1945.), Zagreb, 2004.; Hrvatski katoliki pokret :
zbornik radova s Meunarodnoga znanstvenog skupa odranog u Zagrebu i Krku od 29. do
31. oujka 2001., Zagreb, 2002.; http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljubomir_Marakovi%C4%87;
http://www.jutarnji.hr/godisnjica-koju-nitko-nije-obiljezio/178966/
Anita Moker, Roberta Subjak

Merz, Ivan (Banja Luka, 16.12.1896. Zagreb, 10.5.1928.). Odgajan je u liberalnoj sredini.
Gimnaziju s maturom zavrava 1914. u Banja Luci. Po elji roditelja kroz tri mjeseca pohaa
Vojnu akademiju, a potom poinje studij u Beu. Prvi svjetski rat prekida mu studij.
Mobiliziran je i poslan na bojite. Nakon rata, 1919., nastavlja studij knjievnosti u Beu i
potom studira u Parizu na Sorboni i Katolikom institutu od 1920. do 1922., gdje ve provodi
svetaki ivot. Iz Pariza pie majci: Katolika vjera je moje ivotno zvanje. Po zavretku
studija dolazi u Zagreb 1922. i postaje profesor francuskoga jezika i knjievnosti na
Nadbiskupskoj klasinoj gimnaziji. Razmiljanjem, studijem, a osobito u krvi i plamenu rata,
dolazi do spoznaje o istinitosti kranske vjere. Potpuno se dariva Kristu nainivi kao laik
zavjet vjene istoe. Sve svoje slobodno vrijeme posveuje odgoju hrvatske mladei u
katolikoj organizaciji Hrvatski Orlovski Savez kojoj je dao geslo: rtva Euharistija Apostolat. Kao katoliki intelektualac rijeju i perom oduevljava mlade i odrasle za Krista i
Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskoga pokreta i zauzeto promie liturgijsku obnovu u
Hrvatskoj. Glavna njegova karakteristika kao katolikog intelektualca jest ljubav i odanost
prema Crkvi i Kristovu namjesniku Papi. ivi svetakim ivotom proetim tovanjem
Euharistije. Premda mlad i kao laik smatran je stupom Crkve u Hrvatskoj. Svojim
apostolskim radom i svojom opsenom spisateljskom djelatnou u katolikom tisku ostavio
je dragocjenu duhovnu batinu koja je postala izvor nadahnua buduim naratajima. Bio je

ovjek ive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Priesti, adoracije, predanog
trpljenja, iroke naobrazbe, blizak ljudima i svakom je ovjeku iskazivao kransku ljubav. Na
samrti je prikazao Bogu svoj ivot kao rtvu za hrvatsku mlade. Papa Ivan Pavao II.
proglasio ga je blaenim u Banjoj Luci 22.6.2003.
LITERATURA: Dragutin Kniewald, Sluga Boji dr. Ivan Merz, Zagreb, 1988.; Duan anko,
Svjetlo na gori dr. Ivan Merz, Zagreb, 1990.; http://www.udrugaivanmerz.hr/ivan-merzbiografija.php
Izabela Filipovi, Lea Dubravevi

Mortigjija, Tijas (Dubrovnik, 7.4.1913. Rakov Potok, 23.10.1947.), novinar, publicist.

Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Dubrovniku. Nakon srednje kole, odlazi na
Filozofski fakultet Zagrebakog sveuilita gdje studira povijest i zemljopis. Za vrijeme
srednjokolskih dana poinje objavljivat pjesme, osvrte, lanke i rasprave u tadanjem
hrvatskom tisku Hrvatskom narodu, Hrvatskoj reviji, Spremnsti, Glasu Matice Hrvatske,
Hrvatskoj strai, Lui, Hrvatskoj smotri, Novom dobu. Od travnja 1941., Mortigjija je bio
odgovorni urednik glavnog dravnog dnevnika Hrvatskog naroda. U veljai 1942. prelazi
raditi na tjedniku Spremnost, gdje dobiva titulu ravnatelja i glavnog urednika. Mortigjija je
bio i lan Ustakog pokreta od 1941. te priuvni zastavnik Ustake vojnice, a kasnije satnik.
DJELA: Dinko Tomai u pravom svijetlu, Zagreb, 1937.; Tijas Mortigjija: Moj ivotopis
(priredio Trpimir Macan), Zagreb, 1996.
LITERATURA: Vladimir Lonarevi, Tias Mortigjija - ovjek naela, Zagreb, 2014.
Martina Bera, Ana Pukari

Narodna politika, hrvatski dnevnik iz Zagreba. Glavni urednik je bio Ivo Bogdan. Utemeljen
je 17.11.1918. Ritam izlaenja je bio: dnevnik, polutjedno, tjedno i vie puta tjedno. Prestale
su izlaziti 28.6.1929. Sljedbenik ovog lista bio je Hrvatska straa.
LITERATURA: Jure Krito, Hrvatski katoliki pokret (1903. 1945.), Zagreb, 2004.
Aleksandra Petrovi, Kristina Trupeljak

Nedjelja (Zagreb). Na sam dan proglaenja diktature 6.1.1929., Orlovstvo je u Zagrebu izdalo
prvi broj tjednika Nedjelja. U uvodniku je urednitvo objasnilo da je Nedjelja nepolitiko
glasilo te novina svih onih koji skromno hoe da sjedine sve religiozne, nacionalne, kulturne,
humanitarne i socijalne snage hrvatskih katolika. Ovim tjednikom urednitvo je htjelo
istaknuti da je najtemeljnija tradicija hrvatskog naroda upravo katolitvo.
LITERATURA: Jure Krito, Hrvatski katoliki pokret (1903.-1945.), Zagreb, 2004.
Maja kori, Tena Pati

Niedzielski, Felix (Banja Luka, 26.6.1912. Banja Luka, 20.2.1947.), trei predsjednik
Velikog kriarskog bratstva. U Banjoj Luci je zavrio puku kolu i gimnaziju, a studij
prava na Zagrebakom sveuilitu, gdje je i doktorirao. Bavio se osobito socijalnom naukom
Crkve, slino kao i bl. Merz, iji je sljedbenik bio, te kritikom marksizma, a iz tog je
podruja napisao tri knjige. U Katolikom tjedniku u razdoblju 1940.-1942. objavljivao je
brojne lanke. Stupio je u Kriarsku organizaciju, gdje je veoma aktivno sudjelovao meu
katolikom mladei. Poput svog prethodnika dr. Ive Protulipca (bili su istog zanimanja) bio
je vrstan govornik. Bio je komunikativan sa svim slojevima drutva. Naime, on je kao
novinar u Hrvatskom glasu doselio u Zagreb nakon to je koncem 1940. izabran za
predsjednika VKB-a. 1944. je preuzeo dunost upravnog zapovjednika ustake mladei te je

podnio ostavku na mjesto dunosti u vodstvu Kriarske organizacije, no ostao je lan.

Brinuo se oko izbjeglica iz istone Bosne. Kad je u Banja Luci dolo do tekih zloina
suprotstavio se, ali je morao pobjei iz grada pred prijetnjom da e i sam biti ubijen. Bio je
ve na sigurnom u Austriji, ali ga englezi vraaju u Banja Luku u ruke komunista. Meutim
komunisti ga izvode pred sud. Strijeljan u Banjoj Luci 1947.
LITERATURA:

Felix

Niedzielsky:

zloinac

ili

muenik?

(1912.-1947.),

(http://www.krizari.hr/index.php/uzori-i-zastitnici-menu/felix-niedzielsky-menu/54-felixniedzielsky-mucenik); Niedzielsky, Felix, Socijalni nauk, drutvo i drava: eseji, lanci,

studije; Zagreb, 2012.; Niedzielsky, Felix, Novi drutveni poredak, Zagreb, 1936.; Znidari,
Lav, Kriarska organizacija: ivotno djelo Ivana Merza, Izlaganje na znanstvenom skupu, str.
251.-256.
Mihaela Guski, Silvio Joli

Novine su bile katoliki politiki dnevni list koji je izlazio u Rijeci. Poele su izlaziti u
prosincu 1912. Urednici su bili pripadnici Hrvatskog katolikog seniorata. List je pokazivao
politiko stajalite Hrvatskog katolikog pokreta koje je podravalo ideju narodnog jedinstva
Hrvata, Slovenaca i Srba. Nakon atentata na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda,
velianje Srba u tisku bilo je nepoeljno i opasno, pa je Rijekim novinama zabranjeno daljnje
izlaenje 1914. S daljnjim radom nikad nisu nastavili.
LITERATURA: Hrvatska revija 3, 2003., Zlatko Matijevi: Nastanak Hrvatskoga katolikog
seniorata i njegovo djelovanje do zavretka Prvoga svjetskog rata (1912.1918.).
Ivona Amidi, Tina Vlai

Obitelj je list pokrenut u Rijeci poetkom 20. stoljea. Pokrenuli su ga kapucini 1911. te su ga
ve sljedee godine spojili sa drugim asopisom koji se zvao Krijes. Novi asopis nazvali su
Hrvatska obitelj te je izlazio sljedee dvije godine do 1914. asopis je izdavao nakladni
zavod Kua dobre tampe i tiskarski umjetniki zavod Miriam za ije je otvaranje u bivim
prostorijama samostana zasluan rijeki kapucin Bernardin krivani, znaajan zbog njegova
djelovanja u razvijanju Hrvatskog katolikog pokreta, svestranom buenju katolikog tiska i
vjerskoj obnovi grada Rijeke. krivani je shvatio da se bez tiskare i nakladnitva katolici ne
mogu suprotstaviti najezdi liberalnih ideja, na koju je potrebno dati organizirani odgovor.
Izmeu ostaloga Kua dobre tampe i tiskara Miriam izdavala je i prvi i do danas jedini
hrvatski katoliki dnevnik, Rijeke novine (koji je izlazio do poetka rata 1914.), mjesenik
Naa Gospa Lurdska (23 000 primjeraka), dvojezini katoliki tjednik Il Quarnero na
hrvatskom i talijanskom jeziku (3000 primjeraka) te molitvenike. Kua dobre tampe po broju
izdanja i tiraama (i po 100 000 primjeraka) bila je daleko najjai izdava u Rijeci.
LITERATURA: Krito, Jure, Hrvatski katoliki pokret (1903.-1945.), Zagreb, 2004.;
http://partage.muo.hr/?object=details&id=5201,
Andrea Kovaevi, Pavao Petrovi

Orani, Ivan (upanja 2.7.1904. Argentina, 7.12.1968.), hrvatski politiar, novinar. U 19.
godini postao je prvi tajnik Hrvatskog orlovskog saveza, iji je predsjednik bio dr. Ivan
Protulipac. Radio je kao srednjokolski profesor u Vukovaru i Zagrebu. Od 1933. pie u
asopisu Hrvatska smotra. Od 1939. je bio politikim urednikom u tjedniku iz
Zagreba Hrvatski narod. Bio je uhien zbog svojih politikih stavova i poslan
u zatvor u Lepoglavu, a zatim u koncentracijski logor u Kruici, u Bosni. Kad je izbio II.
svjetski rat, pripadao je onoj struji hrvatskih intelektualaca nacionalistike orijentacije koji su
vie simpatizirali ideje i kulturne dosege iz Francuske, nego one iz Njemake i Italije.
U NDH je

obnaao

vie

dunosti.

Bio

je

ef

promidbe,

zapovjednik Ustake

mladei i dravni savezniar. Krajem II. svjetskog rata s obitelji je pobjegao u Austriju pa
u Italiju (organizirao je prebacivanje izbjeglica), a 1948. u Argentinu. Ondje je 1951. zajedno
s bratom Antom i jo nekima osnovao Hrvatsku republikansku stranku i pokrenuo politiku

reviju Republika Hrvatska. Posmrtno je objavljena knjiga Vizija slobode s njegovim

tekstovima.
LITERATURA:

http://www.scribd.com/doc/141664787/Ivan-Or%C5%A1ani%C4%87-Vo

%C4%91a-i-pokret
Nikolina osi, Matea Milinkovi

Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu jest sveeniki zavod u koji se primaju
sveenici podrijetlom i jezikom Hrvati, nakon to su zavrili bogoslovni fakultet i stekli neko
pastoralno iskustvo. 1790. papa Pijo VI. uspostavio je sjemenite pri crkvi sv. Jeronima koje
e uz potekoe i prekide djelovati do 1901. Na prijedlog hrvatskih biskupa papa Leon XIII.
reformirao je 1.8.1901. svetojeronimske ustanove te od toga dana pravno postoje i djeluju:
Svetojeronimski sveeniki Zavod za hrvatski narod (danas Papinski hrvatski Zavod sv.
Jeronima) i Hrvatska crkva sv. Jeronima. U Zavodu se, imajui u vidu njegovo posebno
rimsko i papinsko obiljeje, promie to ivlji i dublji osjeaj za Crkvu i povezanost s
Apostolskom Stolicom U Zavodu sv. Jeronima boravilo je od 1901. do danas 380 sveenika
studenata

iz

svih

hrvatskih

biskupija.

LITERATURA: Bogdan, Jure, Povijest Papinskog hrvatskog zavoda u Rimu, 2013.;

http://hr.radiovaticana.va/news/2013/05/12/povijest_papinskoga_hrvatskog_zavoda_u_rimu__pripremio_msgr._jure/cro-691440
Marija Boi, Valentina Stanti

Protulipac, Ivo (Karlovac, 4.6.1899. - Trst 31.1.1946. ), hrvatski lijenik, odvjetnik i vaan
katoliki aktivist kojeg je u Trstu 31.1.1946. ubio Gino Beni iz Suaka, pripadnik UDBA-e.

Kao odvjetnik branio je Marka Hranilovia u suenju nekolicini lanova Hrvatske pravake
omladine (HPO), koju je Kraljevina Jugoslavija proglasila teroristikom organizacijom, a sam
Hranilovi je bio optuen za ubojstvo novinara Tonija Schlegela, zbog ega je 25.12.1931. na
smrt objeen zajedno s Matijom Soldinom. Bio je predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza u
trenutku, kada ga je kralj Aleksandar I. za vrijeme diktature zabranio kao organizaciju to je
Protulipca i Ivana Merza ponukalo na reformiranje saveza pod ime Kriari. Zbog tog svog
djelovanja Protulipac je u vie navrata uhiivan, a biskupi Akamovi i Bonefai su
privoeni na ispitivanja od istranih organa. Protulipac je napustio Zagreb 6.5.1945. u nadi
spasa pred progonom od strane partizanskih snaga iz Hrvatske. Premda je stigao do Rima
odluio se vratiti u Trst i pomagati izbjeglim Hrvatima na granici. Uz veleasnog Stanislava
Golika srano je pomagao hrvatskim izbjeglicama, pomagao organizirati svete mise i
vjeronauk i tim se bavio sve do kobnog 31.1.1946. kada ga je likvidirao pripadnik UDBA-e
Gino Beni s metkom u glavu. Za tijelo Ive Protulipca pobrinuo se veleasni Stanislav Golik
koji mu je pronaao primjeren grob u kojem je poivao sve do prenoenja tijela u Hrvatsku u
Zagreb na Mirogoj nakon stjecanja neovisnosti devedesetih godina. Tijelo je ekshumirano
24.6.1993. sa transkog groblja svete Ane te nakon to je prevezeno u Zagreb 25.6. je
odrana prigodna misa zadunica i oprotaj od pokojnika, istoga dana je pokopano na
Mirogoju u grobnicu gdje je za vrijeme svoga ivota dr. Protulipac esto dolazio, dok je u njoj
poivao njegov prijatelj Ivan Merz. (Tijelo Ivana Merza preneseno je 1977. u Baziliku Srca
Isusova u Zagrebu).
LITERATURA: http://ivanmerz.hr/staro/glasilo/1994/1994-Protulipac_u_domovini.htm
Marko Leskovar, Marko Kaselj

Rogulja, Petar (Sarajevo, 17.10.1888. Sarajevo, 19.2.1920.), jedan od vanih sudionika

Hrvatskog katolikog pokreta (HPK). 1907. upisuje Pravni fakultet, a 1913. postaje
urednikom Rijekih novina. Poetkom I. svjetskog rata maarska je vlada obustavila Rijeke
novine. No uz pomo biskupa Mahnia i zagrebakog nadbiskupa Bauera, u Zagrebu su
hrvatski

katoliki

seniori

pokrenuli

dnevnik

Novine.

Od politikih aktivnosti treba istaknuti da je 1915. sudjelovao na sastanku kod rijekih

kapucina na kojem je sastavljena Rijeka spomenica. No, najzapaenija njegova aktivnost bilo
je objavljivanje u Lui lanka Pred zoru, gdje je artikulirao podjele koje su ve postojale u
katolikom pokretu. Rogulja je takoer bio aktivan u Narodnom vijeu Slovenaca, Hrvata i
Srba. 1919. postaje prvim predsjednikom Hrvatske puke stranke. Drugi seljaki sabor bio je
planiran u veljai 1920., no upravo na putu za Sarajevo, Roguljino zdravstveno stanje se
pogoralo te odsjeda u dvoru vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Evangelista aria gdje i umire
19.2.1920.
LITERATURA: J. Krito, Dr. Petar Rogulja hrvatski katoliki senior i uenik dr. Janeza E.
Kreka, PILAR asopis za drutvene i humanistike studije, Vol. IV No. 7-8(1-2), 2009.; J.
Krito, Petar Rogulja i razvoj Hrvatskog katolikog pokreta: uz 80. obljetnicu smrti, Croatica
Christiana Periodica, Vol. 25 No. 47, 2001.
Monika uljak, Nikolina Gojevi

Stankovi,

Marica

(Zagreb, 31.12.1900.

Zagreb,

8.10.1957.),

slubenica Boja,

kandidatkinja za sveticu, prosvjetna djelatnica, utemeljiteljica svjetovnog instituta Suradnice

Krista Kralja. Maturirala je na Uiteljskoj koli 1920. Bila je predsjednica Velikoga
kriarskog sestrinstva od osnutka 1930. do rasputanja 1945. Ureivala je glasilo Za vjeru i
dom. Za svoje djelovanje meu mladima unutar Katolike akcije dobila je 1942. visoko
crkveno odlije "Pro Ecclesia et Pontifice", kao prva ena u Hrvatskoj. Osnovala je prvi
svjetovni institut u Hrvatskoj pod nazivom Suradnice Krista Kralja. U Radnikoj komori u
Zagrebu, 2.6.1945. javno je ustala u obranu nadbiskupa Stepinca. 1953. njen institut je dobio
puno crkveno priznanje.
DJELA: Tajna jedne svijenice, Kri je klju za sve, Nitko nije iskljuen, ene u evanelju.
LITERATURA:

verbum.hr/knjige/autor-stankovic-marica/page-1/,

www.bitno.net/kultura/zatvorski-dnevnik-marice-stankovic/,
www.prudencija.hr/index.php/duhovnost/119-slubenica-boja-marica-stankovic,
hr.wikipedia.org/wiki/Marica_Stankovi%C4%87

Kristina Koa, Dunja etojevi

Ujevi, Mate (Krivodol kraj Imotskog, 13.7.1901. - Zagreb, 7.1.1967.), enciklopedist,
povjesniar knjievnosti, kritiar, bibliograf i publicist. Svoj radni vijek je zapoeo u
Narodnoj grafici u Zagrebu, radio je i kao nastavnik Nadbiskupske klasine gimnazije (od
1926.), te je bio upravitelj Hrvatskoga izdavakoga bibliografskog zavoda. Srednju kolu,
franjevaku gimnaziju pohaao je u Sinju, a klasinu gimnaziju u Splitu. U franjevakoj
gimnaziji na njega najvie utjeu franjevci Petar Grabi, Vjenceslav Naki i Stanko Petrov. U
Splitu je maturirao 1922. Nakon srednjokolskog obrazovanja upisao je studij jugoslavistike,
francuskog jezika, povijesti i umjetnost u Ljubljani te u Zagrebu, gdje je doktorirao 1935.
Svoje prve knjievne radove objavljuje u akom listu Studium, u okviru organizacije
katolike omladine Pavlinovi. Radio je i u Nakladnome zavodu Hrvatske, Vladinoj Komisiji
za razgranienje i Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci. Od 1950. do 1965. bio je pomonik
direktora u Leksikografskome zavodu FNRJ (Federalna Narodna Republika Jugoslavija). Bio
je istaknuti pripadnik Hrvatskoga katolikog pokreta, a 20.-ih godina i Hrvatske puke
stranke. Publicist irokoga interesa, ukljuujui zapostavljenu nacionalnu tematiku
(Gradianski Hrvati, 1933.). Monografski je obradio povijest hrvatske knjievnosti i
Hranilovievu djelatnost, sastavio je i Hrvatsku narodnu pjesmaricu i vie srednjokolskih
itanki. 1928. tiskano mu je autobiografsko pripovjedno djelo Mladost Tome Ivia, a 1955.
kompendij Misli i pogledi A. G. Matoa. Osim objavljivanja kritika (osvrti na Starevia,
Strossmayera, Dostojevskoga, Manzonija ili Papinija) i osvrta na knjievna i kulturna
zbivanja u razliitim asopisima, bio je urednik asopisa Lu i Mladosti, te urednik kulturne
rubrike u Hrvatskoj strai.
1996. godine Leksikografski zavod Miroslav Krlea utemeljuje Nagradu Mate Ujevi, za
dostignua na podruju leksikografije i enciklopedistike.
1945. godine bio je osuen na godinu dana utnje zbog aktivnoga rada i suradnje s novima i
asopisima te raznim dravnim institucijama.
DJELA: Mladost Tome Ivia, Zagreb, 1928.; Hrvatska knjievnost, Zagreb, 1933.; Jovan
Hranilovi, Zagreb, 1933.; Gradianski Hrvati, Zagreb, 1933.
LITERATURA: Hrvatska knjievna enciklopedija 4: S , Leksikografski zavod Miroslav
Krlea, Zagreb, 2012.; Mate Ujevi, Kranski idealizam i drutveni angaman, Zagreb, 2011.
Ivana Domac, Manuela Polak

Znidari, Lav (Split, 14.8.1918. Zagreb, 23.12.2001.), pravnik. Nakon zavrene klasine
gimnazije studirao je pravo te diplomirao i doktorirao u Zagrebu 1942. Od 1942. studirao je
nacionalnu povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Obavljao je dunost pravnog
referenta Hrvatske radnike komore (1942.-1945.) , a je postavljen za zamjenika glavnog
tajnika. Od 1945. do 1949. bio je postavljen za tajnika Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Od
1968. 1979. obavljajo je samostalnu djelatnost u Zagrebu. Vie puta uhiivan zbog svojih
uvjerenja. Djelovao je u Kriarskoj organizaciji jo od prije rata. Velikom kriarskom bratstvu
pristupio je 1935. i djelovao u njemu sve do 1993. Bio je tajnik tog bratstva. Tjekom rata
ostao je politiki rezerviran to mu je vjerovatno pomoglo da nakon dolaska komunista ostane
iv. Umro je u Zagrebu tjedan dana nakon hodoaa u Rimu 23.12.2001.
DJELA: urednik mnogih asopisa: Kolo, Vijenac, Kriarska straa ...; Alojzije Stepinac: o
stotoj godinjici roenja , Zagreb, 1998.
LITERATURA: Jure Krito, Hrvatski katoliki pokret 1903. 1945., Zagreb, 2004.
Martina Berkovi, Martina Reba

anko, Duan (Trilj, 10.11.1904. Caracas, Venezuela 23.1.1980.), kritiar i pjesnik. Nakon
puke kole i Franjevake gimnazije u Sinju, maturirao je na Franjevakoj gimnaziji u
irokom Brijegu. Diplomirao je opu i nacionalnu povijest 1928. na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Predavao je na Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1941. do 1943. bio je
intendant Hrvatskog dravnog kazalita (danas Hrvatsko Narodno Kazalite) u Zagrebu. U
predratnim vremenima, aktivan je kao hrvatski nacionalist, te sa velikim odobravanjem
doekuje nastanak Nezavisne Drave Hrvatske. Obnaao je diplomatske dunosti u
Francuskoj godinu dana i bio na elu raznih kulturnih organizacija u NDH. Emigrirao je 1945.
u Italiju, zatim u Argentinu tri godine poslije, gdje je radio kao knjiniar i predava na
isusovakom ''Colegio Maximo''. Nakon toga stie u Venezuelu 1954., gdje je do smrti radio
kao profesor Bibliografske investigacije i tehnike komunikacije na Agronomskom fakultetu
Centralnog sveuilita Venezuele u Caracasu. Bio je i lanom uprave Nacionalnog instituta za
historiju i antropologiju, te Interamerikog drutva knjiniara i dokumentalista u Costa Rici.

Dobio je i jedno od najveih dravnih odlija za znanstveni rad i prinos Venezueli. Bio je
predsjednik Drutva Hrvata u Venezueli. Tridesetih je godina poeo suraivati u desecima
novina i asopisa, najvie u Hrvatskoj smotri kojoj je jedno vrijeme bio i suurednik. U
emigraciji surauje u petnaestak hrvatskih emigrantskih publikacija, najvie u Hrvatskoj
reviji.
DJELA:

Hrvatska marijanska lirika (antologija), 1935.; Bibliografia de bibliografias

venezolanas en ciencias agropecuarias, 1978.; posmrtno objavljenje knjige Svjedoci i

Izabrani eseji.
LITERATURA: Hrvatska knjievna enciklopedija, sv. 4., Leksikografski zavod Miroslava
Krlee; http://www.crowc.org/hkid---baza/771-anko-duan
Josipa Jorgi, Josipa Kataleni