Za ovaj esej sam izabrala temu Feminizam, sa hipotezom Virginia Woolf i enska knjievnost. Najprije u pisati openito o feminizmu, a zatim o poloaju ene u drutvu, njenim pravima i knjievnosti, to u objasniti pozivajui se na Vrginiju Woolf i njeno djelo Vlastita soba. Razlog izbora ove teme i zato mi se najvie svidjela jeste prije svega to sam ena, i ne bih bila ovdje gdje jesam, da nije bilo hrabrih ena koje su se izborile za jednaka prava i slobodu da same odluujemo o svom ivotu. Feminizam je drutveni pokret koji za ene trai jednaka prava i isti status kakav imaju i mukarci, kao i slobodu da same odluuju o svojoj karijeri i o ureenju svog ivota (po definiciji Enciklopedije Britanaca). Sama rije feminizam se javila krajem 19-og stoljea, a feministika svijet, odnosno svijest o neravnopravnom poloaju ene u drutvu je stara koliko i samo patrijahalno drutvo. Iako se ene nisu mogle oglasiti u historiji, njihov drutveni poloaj se oitava u priama u antici, poput Elektre, Antigone, Medeje, Ifigenije, Helene, Trojanke, koje su reprezentacije tragike sudbine ene u mukom svijetu. Kao i kod nas, tragika junakinja Hasanaginica ilustrira do koje mjere je ena bila liena prava da sama odluuje o svom ivotu. Koliko znam i sama iz pria svojih predaka, da je prije bilo zabranjeno enama da se koluju, da rade izvan kue, jer su smjele samo raditi u kui, to je za tadanje patrijahalno drutvo bio i enin posao. Roditelji su ugovarali brakove, neke ak i nakon samog roenja djeteta, a ukoliko se ena, odnosno djevojka ne bih udala do 17-te godine, to bih bio problem. Jedini novac koji je ena dobivala je bio novac za odjeu i nita drugo, ono to bih ponijela sa sobom nakon udaje bi bio njen miraz, koji bi pripao njenom muu. Na jaanje feministike svijesti u drugoj polovini 19-og stolja su uticale knjige koje su napisali mukarci, kao John Stuart Mill i Fridrich Engels, a poetkom 20-og stoljea u Velikoj Britaniji, SAD-u i Njemakoj, feministiki diskurs je dobio karakter drutvene revolucije. Sufraetknje su bile ene koje su u organizovanim protestima traile pravo glasa i koje su bile spremne ak i nasilnim putem da ostvare svoje ciljeve. Do radikalnih promjena je dolo tokom Prvog svjetskog rata kada su mukarci odlazili u rat, zbog ega su ene ostavi kod kue, preuzimale materijalnu brigu o porodicama i muka radna mjesta u tvornicama i uredima. Odmah nakon rata, 1918-te godine, britanske ene su dobile pravo glasa. U Njemakoj pravo glasa su ene dobile 1919-te, u SAD-u 1920-te godine, a francuskinje tek na kraju Drugog svjetskog rata. To bih bilo opento o feminizmu, a sada u pisati pozivajui se na Virginiju Woolf, koja se u svom djelu Vlastita soba bavila pitanjem odnosa meu spolovima i poloajem ene u drutvu. Na poetku djela, Virginia govori o enama i prozi, i u kakvoj je to vezi sa vlastitom sobom. Ona je dala naziv djelu Vlastita soba iz razloga to ene u tom periodu nisu imale pravo, kao ni prostor u kojem bi mogle da se posvete knjievnom stvaranju. Nejednakost i neravnopravnost ena, Virginia objanjava kroz primijer biblioteke, u koju ene nisu smjele ulaziti ukoliko nisu bile u pratnji profesora ili sa pismenom preporukom. Ona je objasnila razliku izmeu mukog i
enskog koleda kroz primjere ruka i veere. Iako je romansijersko pravilo da se
ne pominje hrana, ona se usprotivila tom pravilu i detaljno objasnila ta se jelo za vrijeme ruka u mukom koledu, i veere u enskom koledu. Na ruku, u mukom koledu je bilo raznovrsne, bogate hrane i vina koje se konstantno sipalo, dok je u enskom koledu bila posluena takorei siromana veera, bez vina, sa bokalom vode. Razlog te drastine razlike izmeu ova dva koleda je prije svega pitanje odnosa meu spolovima. Za razliku od ena, mukarci su imale privilegiju obrazovanja, to predstvalja oitu neravnopravnost. U tom periodu, ukolko neka ena zaradi neto novca, to ne bi bio njen novac, ve novac njenog mua. Mukarci su radili i zaraivali, te tako ostavljali novac za svoje sinove, dok ene nisu imale ta ostaviti. Tako da se u periodu u kojem pie Virginia, jasno vidi razlika izmeu mukog i enskog koleda, izmeu ruka i veere, razlika izmeu mukarca i ene. Mukarci su bili uspjeni, a ene siromane. U drugom poglavlju, Virginia govori o enama i siromatvu, koristei primjere iz mnogih knjiga, od raznih pisaca, koji su na razliite naine pisali o enama. Po Virginiji, da je ena pisala u 16-om stoljeu sve to bi napisala bi bilo izvrnuto, proizalo iz napetosti i nervnog stresa koji bi mogao da je ubije. Mnoge ene su pisale pod mukim pseudenimom, skrivajui se iza mukog imena. Virginia daje primjer nekoliko ena koje su se potpisivale pod mukim pseudenimom, kao Karer Bel, Dord Eliot, or Sand. ene prije svega nisu imale vlastitu sobu u kojoj bi mogle da borave u tiini, kao ni vlastitog novca to ih ini sirimanim. U 19-om stoljeu ena nije bila ohrabrivana, ve su je prezirali i opominjali ukoliko je htjela biti umjetnica, i ona je nuno morala da se neemu suprostavlja. U to vrijeme mukarci su smatrali da ena nije dovoljno intelektualna da radili bilo ta drugo, osim da slui muu. ene koje su pisale, pisale su krijui, a u tom pisanju se osjeala samo bijes i gorina. Muka reenica je uravnoteena i vrsto povezana, dok enska reenica podrazumijeva raskid sa oekivaim slijedom rijei. Intelektualna sloboda zavisi od materijalnih sredstava, a ene ne samo da su siromane zadnjih godina, ve oduvijek. U zadnjem poglavlju, Virginia se obraa svim enama svijeta, sa eljom da se bore za svoja prava, da se bore za uspjeh, zarauju za ivot i imaju vlastitu sobu. Zakljuak svega ovoga jeste da zbog neravnopravosti i nejednakosti, ene nisu mogle da budu obrazovane, da imaju svoju sobu, svoj novac, tada je sve zavisilo od mukarca, a ene su bile te koje su podreene. Da se ene nisu borile kroz historiju da steknu prava na mnoge stvari, danas bi situacija bila drugaija. Meutim, zbog borbe mnogih hrabrih ena, danas ena ima jednaka prava kao i mukarac, ak mislim da se danas vie ena koluje nego mukaraca, jer ene ele da uspiju, da imaju svoj novac, da im niko ne bi mogao da oduzme neto ili zabrani da posjeduju. ene se danas bore da budu jednake, uspjene i samostalne.
Literatura: Suvrmena tumaenja knjievosti, Zdenko Lei i dr.;