Istrapedia natuknica

Rakovac, Dušan, antifašist, političar (Rakovci [Rahovci] kod Baderne, 12.X.1926. – Marinići kod
Kastva, 13.II.2014.).
Rođen je u hrvatskoj obitelji Pave i Kate, kojoj je u to vrijeme fašističke Italije prezime
promijenjeno u Racozzi, a u matične knjige upisan je kao Simone. Šestogodišnju osnovnu školu, na
talijanskom jeziku, pohađao je, do 1939., u Baderni.
Još maloljetan, u Drugom svjetskom ratu uključuje se, kao i mnogi članovi šire obitelji, u
narodnooslobodilački pokret (NOP). U šumi Kapovac u svibnju 1943. sudjeluje na tajnom sastanku
na kome je osnovana prva organizacija Ujedinjenog saveza socijalističke omladine Jugoslavije
(USAOJ) za područje Baderne, na kojem su bili i Joakim Rakovac i Mira Ban sa Sušaka. Dva
mjeseca kasnije, 29.VII.1943., u skupini je 69 antifašističkih dragovoljaca koji s proplanka Rušnjak
kod Rakovci odlaze preko Učke u partizane, u Liku. Primljen je u Savez komunističke omladine
Jugoslavije (SKOJ), a u listopadu 1943. vraća se na Poreštinu, na politički rad. Član je Kotarskog
komiteta (KK) SKOJ-a Tinjan, koji obuhvaća i područje Baderne, Kringe, Lovreča, Vižinade i
Karojbe, od rujna 1944. njegov organizacijski sekretar, a potom i sekretar do početka 1945. U to je
vrijeme i član KK Komunističke partije Hrvatske/Jugoslavije (KPH, od 1952. Savez komunista
Hrvatske/Jugoslavije, SKH), u koju je primljen 5.V.1944. Početkom 1945. sekretar je KK SKOJ-a
Poreča, u ožujku je na partijskom tečaju u Gorskom kotaru nakon kojega je postavljen za člana
Okružnog komiteta (OK) SKOJ-a Pazin.
Nakon Drugog svjetskog rata profesionalni je političar i obavlja niz partijskih i državnih dužnosti.
Do 1947. sekretar je KK SKOJ-a Poreč. U Zagrebu završava srednju partijsku školu KPH, od
veljače 1948. sekretar je KK KPH Poreč, a 1949. premješten je u Rijeku, u Oblasni komitet KPH u
kojem je tajnik komisije za selo. Potom nastavlja školovanje i ujesen 1949. odlazi u Beograd, u
Višu političku školu "Đuro Đaković", gdje je diplomirao 4.VII.1952.
Vraća se u Poreč, gdje je 9.VIII.1952. imenovan predsjednikom Narodnog odbora (NO) kotara
Poreč, te 1.IX.1955. NO općine Poreč, a do 1960. obavlja niz političkih dužnosti u Istri - član je
vijeća NO kotara Pula i predsjednik njegovog savjeta za narodno zdravlje, zastupnik u Republičkom
vijeću Sabora, član KK SKH Pula, član upravnog odbora Turističkog saveza Hrvatske i dr.
U međuvremenu se 20.X.1952. u Poreču vjenčao sa Slavicom (Marijom) Štifanić, s kojom je imao
kćerku Tatjanu (Tanju) i sina Gorana.
Od 1960. do 1963. studira na Visokoj upravnoj školi u Zagrebu, potom s obitelji živi u Puli, gdje je
od 1962. potpredsjednik kotarskog NO-a, a do 31.VII.1965. sekretar OK SKH. Tada odlazi u
Rijeku, za sekretara KK SKH.
Od 5.V.1969. zastupnik je u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske (SRH) te se s obitelji preselio
u Zagreb. Bio je predsjednik Odbora za turizam Republičkog vijeća SRH, a u stranci član
Centralnog komiteta te sudionik više kongresa SKH.
Bio je aktivni sudionik izgradnje tunela Učka, od veljače 1971. predsjednik Koordinacijskog
(akcijskog) odbora Zagreb za upis zajma za tunel. U ožujku iste godine pokrenuo je u Zagrebu
Počasni odbor za izgradnju tunela Učka, čije je bio tajnik, a predsjednik tada istaknuti dužnosnik
SKH Miko Tripalo, koji je kao jedan od vođa Hrvatskog proljeća morao odstupiti nakon sjednice
Predsjedništva SKJ u Karađorđevu u prosincu 1971.
Nakon saborskog mandata zastupnik je u Saveznoj skupštini u Beogradu, od lipnja 1974. do
listopada 1982., kada iz predstavničke prelazi u izvršnu vlast te je podsekretar u Saveznom komitetu
za rad, zdravstvo i socijalnu zaštitu, ali je već 1.I.1983., na vlastiti zahtjev, otišao u mirovinu. Od
1984. živio je s obitelji u Rijeci i u Njivicama na Krku, bio je aktivan u boračkoj organizaciji i
bavio se sportskim ribolovom.
Rakovac je bio aktivan i u rukovodećim tijelima Narodne tehnike Hrvatske tijekom 1970-ih i 1980-
ih, a 1980.-82. predsjednik njezine konferencije.
Dobitnik je više društvenih priznanja i odlikovanja, među ostalim, jugoslavenskih ordena bratstva i
jedinstva II. reda i rada sa zlatnim vijencem.

LIT.: podaci iz prepiske s kćerkom Tatjanom Rakovac, veljača-ožujak 2022.

Goran Prodan