Rade Končar

Rade Končar bio je hrvatski političar te prvi narodni junak Jugoslavije. Rođen je u selu Končarev
Kraj kraj Plitvičkog Ljeskovca 28. listopada 1911. Osnovnu školu je završio 1922. u susjednom selu
Babin Potok. Nakon završetka osnovne škole odlazi u Leskovac gdje uči bravarski zanat. 1925.
Položio je majstorski ispit, a u Leskovcu radi do ljeta 1926. Odlazi u Beograd gdje je nakon nekoliko
mjeseci dobio posao u Direkciji tramvaja i osvjetljenja grada Beograda. 23. siječnja 1931. dobiva
otkaz jer se kao radnički povjerenik previše isticao u borbi za građanska prava. U međuvremenu
završava Višu zanatsku majstorsku školu, a Direkcija tramvaja i osvjetljenja grada Beograda
ponovno ga zapošljava u ožujku iste godine. U srpnju 1932. počinje služiti vojni rok, međutim,
otpušten je u kolovozu. Zapošljava se u beogradskoj Elektrocentrali. 1933. osnovana je podružnica
metalaca URS-a u Elektrocentrali, a Končar je izabran za tajnika podružnice. U srpnju 1933. Končar
je primljen u članstvo KPJ-a. Deset mjeseci kasnije dobio je drugi poziv za odsluženje vojnog roka, a
u isto vrijeme došlo je do provale u beogradskoj partijskoj organizaciji. Končar završava u zatvoru
zbog ilegalnog revolucionarnog djelovanja. Bio je jedini od dvadesetak uhapšenih koji ništa nije
priznao te je osuđen na godinu dana zatvora. Početkom kolovoza 1935. otpušten je iz zatvora.
Odlazi u Zagreb gdje se ponovno uključuje u ilegalnu partijsku aktivnost djelujući u bravarskoj
sekciji zagrebačke podružnice URS i u radničkom sportskom društvu "Metalac”. U siječnju 1936.
Zapošljava se kod bravara Diminića, a u ožujku 1936. u Siemensu.Tamo je mjesec dana kasnije
osnovao prvu partijsku ćeliju te organizirao prvi uspješni štrajk. Nakon velikog štrajka zagrebačkih
bravara u kolovozu 1936. izabran je za člana Mesnog komiteta Partije.Ubrzo nakon što je izabran za
člana dolazi do provale u zagrebačkoj partijskoj organizaciji, Končar je uhićen kao i ostali. Na
svakom ispitivanju odgovara rečenicom :"Nije istina da sam sa spomenutim licima bilo kakve veze
imao, niti ih uopće poznajem!" Ostali optuženi počeli su se držati kao Končar te su svi oslobođeni
krivnje. Končar nakon toga nastavlja život u Zagrebu, a važnu je ulogu imao na IX. kongresu Saveza
metalskih radnika Jugoslavije, prihvaćena je lijeva orijentacija u SMRJ-u. Godine 1938. ponovno je
pozvan na odsluženje vojnog roka, a prije odlaska ponovno je organizirao štrajk. Na odsluženju
vojnog roka bio je do jeseni 1939., a u vrijeme njegova odsutstva odlučeno je da se reorganizira
Hrvatska i KPH te da Rade Končar, Mirko Bukovec i Marjan Krajačić preuzmu vodeće uloge. 1940.
organizirao je Prvu konferenciju CK KPH gdje je izabran za političkog tajnika, bio je jedan od Titovih
najbližih suradnika, a na Petoj zemaljskoj konferenciji ponovno je izabran za člana Politbiroa CK
KPJ. Imao je važne uloge u CK KPJ. Od siječnja do travnja 1941. rukovodi Pokrajinskim komitetom
KPJ za Srbiju. Sudjelovao je u radu svih zagrebačkih sjednica CK KPJ, i odluke tih sjednica
prenosio na rukovodstvo KPH. Sudjelovao je na Majskom savjetovanju te je bio jedna od ključnih
osoba Partije u organiziranju ustanka naroda Hrvatske.U ljeto 1941. obišao je skoro cijelu Hrvatsku
te je bio organizator udarnih grupa koje su izvodile diverzije u Zagrebu. Bio je jedan od učesnika
vojno- političkog savjetovanja u Stolicama 26. i 27. rujna 1941. Od početka studenog 1941. djeluje iz
Splita. Uhićen je 17. studenog zbog nekoliko organiziranih bombaških akcija. Navodi se kako je
Končar „agitator i najsposobniji komunist, sposoban da vodi i organizira svaki revolucionarni
pokret”. Odveden je u Šibenik te osuđen na smrt, pitali su ga želi li pomilovanje, no on odgovara:
"Niti bih ga ja dao vama, niti ga od vas tražim.". Strijeljan je 22. svibnja 1942. s grupom dalmatinskih
komunista. S obzirom da je imao važne uloge u komunističkom pokretu te je bio sposoban i bistar
pobjeći od policije te nastaviti s komunističkim pokretom proglašen je narodnim herojem.