Rusija i njezine zagonetke prvi šokovi

Ciliga planira odlazak u SSSR, ali smatra da je prerano dok god se dublje ne inegrira u komunističke
partije zapada. Tako je otišao u Beč kao predstavnik jugoslavenskog CK i balkanske komiterne.
1.10.1926 odlazi u Moskvu. U Moskvi prvi put doživljava šok kad shvati da ne postoji taksi i vozi se
kočijom. Kočijaš misli da dolazi iz Ameriki i govori mu kako se u Americi lijepo živi, može se sve
kupiti, a nije ni skupo. Ciliga je zaprepašten jer ne vidi zadovoljstvo kod ljudi u novoj Rusiji. Rusiju
vidi kao siromašnu i zapuštenu i sam navodi kako je očekivao puno, a dobio ništa. U Moskvi se
susreće i sa represivnim sustavom komunizma te tako vidi kako se opozicija razbija zatvaranjem u
zatvore i priznaje pogrešno oprečno mišljenje partiji.

Je li baš sve izgubljeno

U Rusiji ga upozoravaju kako bavljenjem komunističkim pitanjima nije isto kao u Jugoslaviji gdje svi
mogu reći ono što žele. Vrlo brzo uviđa kako radnička prava i odnos prema radnicima nije takav kako
se čini u zapadnim tiskovinama koje pišu o Rusiji. Tada zapravo počinje sumnjati u sssr i općenito tu
ideju.

Što misle radnici i seljaci

Ciligu je zanimalo mišljenje seljaka zato se odlučio jednu zimu provesti u nekom selu na Krimu. Na
putu do sela razgovarao je s nekim radnikom koji je kritizirao situaciju u tvornici gdje su svi radnici u
istom postrojenju drukčije plaćeni ovisno o pripdanosti KP. Ciligi je to odbojno i nedopustivo. U
krimskom selu se nastanio kod nekog seljaka koji je bi predstavnik seoskog sovjeta. Na prvu mu se
činilo da tu vidi pravo utjelovljenje komunizma, no kasnije shvaća da to nije tako jer vidi želju za
bogaćenjem i stvaranjem sve većeg kapitala.

Jesen u Moskvi je bila obilježena glađu, čekanjima u redovima za kruh, ali nitko se nije bunio, a
novine o tome nisu izvještavali. Tad jednom prigodom susreće se sa radnicom koja pokazuje prijezir
prema komunističkim birokraama i pita ga zašto je uopće došao u Rusiju i da se on kao i ostali stranci
ponašaju kao plemići koji uzimaju kruh radnicima. Kasnije ponovo sreće tu radnicu kada je dobila
otkaz jer se usprotivila smanjenju plaća tj. iskaz nezadovoljstva se ekvivalirao kao štrajk. U vrijeme
razgovora s tom radnicom Ciliga je već u dogovoru s Trockistima

Svijet izletio iz tračnica

Nakon što je sssr zahvatila kriza, počelo se obračunavati sa seljacima. Tvrdilo se kako kulaci stvaraju
veći kapital, skladište žito kod sebe da bi mu mogli diktirati i podizati cijenu, a s druge strane
objašnjenje partije je da narod mnogo jede. Krenula je represija, kažnjavanje konfiskacije hapšenje. To
je trenutak kad Ciliga smatra da će do riješenja koje pruža opozicija, no kako navodi, spreman je bio
zaboraviti sve negativno što je vidio u prethodnih 18 mjeseci kako bi se ostvarila nada koju je imao,
ali uskoro su mu sve nade bile ugušene.

Zbogom nade i iluzije

U mnogim su ćelijama obični partijci nastojali provesti u praksu novu direktivu o samokritici i
radničkoj demokraciji. Takvi su se nadali da će tako od birokratskih zloporaba osloboditi vlastite
organizacije i tvornice. U međuvremenu je borba protiv desnice išla svojim tokom.
Uvjereni u utemeljenost trockističke opozicije i uznemireno zbog oklijevanja koje je pokazivala
većina, tj. Staljinova grupa, u provođenju nove politike, nekoliko je jugoslavenskih drugova, među

1
kojima se našao i Ciliga, odlučilo stupiti u vezu s oporbom. U takvim je okolnostima povezivanje s
opozicijom zazivalo zatvor i progonstvo.
Unatoč najoštrijoj represiji, u Moskvi se ipak osjećalo, i to zbog krize koja je zavladala i u zemlji i u
Partiji, stanovito ponovno buđenje djelovanja opozicije. U partijskim krugovima širili su se opozicijski
spisi preko kojih se moglo doći do podataka o napredovanju neprijateljstva između Staljinove i
Rikovljeve grupe.
Duhovna napetost u Moskvi svoj je vhunac dosegla u ljeto 1918.g., poslije srpanjskog plenuma CK
KP. Na tom je sastanku desnica izborila većinu pa nakanila Staljinu oduzeti mjesto partijskog
sekretara. Staljin se odlučio urotiti protiv vodeće desnice te je protiv njih okrenuo radničke mase.
Ciliga zaključuje kako će se društvena uloga radničkih masa smanjiti, bez obzira tko pobijedio u ovom
sukobu.
Na Kavkazu
Ciliga je preko ljeta otišao svom prijatelju Dragiću u Ingučiju, divlji i brdovit kraj na Kavkazu. Na
putu do tamo ulazi u razgovor s kočijašem koji se jada zbog tlačenja koje trpe seljaci. Ingučka su sela
zaostala i bijedna, iako kada se bolje pogleda primjeti se razlika između bogatih i siromašnih. Tu
razliku Ciliga je spomenuo u razgovoru s komunističkim rukovodiocima Ingučije. Oni su mu
predložili da o tome održi tribinu u Sovjetsko-komunističkoj političkoj školi gorštačkih naroda. Bio je
to važan skup, posvećen partijskoj agrarnoj politici na kojoj je Ciliga iznio svoja zapažanja o seoskom
životu u Ingučiji.
Povratak u Moskvu
Ciliga se morao vratiti u Moskvu do kraja kolovoza radi praćenja rada VI. kongresa Kominterne koji
je već započeo sa zasjedanjem.
Delegati su na kongresu bili zabrinuti za ishod unutrašnje borbe ruske partije. Pribojavali su se
pobjede seljačke linije.
Većina stranaca koja se skrasila u Rusiji, sebi je dobro uredila život. Njima je povjeren zanimljiv
posao, dobro su plaćeni, stanuju u pristojnim uvjetima i odlaze na ljetovanja. O njim se brinu,
organiziraju se radnički sastanci na kojima oni uzimaju riječ. S druge strane, ti stranci otkrivaju u
tvornici, u Partiji način života koji proturiječi njihovu shvaćanju socijalizma. I zato se počinju zgražati
i u njima raste negodovanje. Ruski radnik počinje zavidjeti stranom radniku i prema njemu se odnositi
neprijatrljski jer mu ne može oduzeti sve materijalne i moralne povlastice koje on uživa.
Na listopadskom plenumu CK Staljin je iznio konačnu pobjedu jer je uspio sakupiti većinu. Odlučio je
završiti s Trockim te mu je 20.studenog 1928.g. dano do znanja da mora napustiti sovjetski teritorij.
Kominterna u Jugoslaviji
Na dan 6.siječnja 1929.g. u Jugoslaviji se dogodio državni udar, Narodna skupština bila je raspuštena.
Bio je zabranjen rad svih stranaka. Na vlast je bio postavljen general Živković, vođa srpske tajne vojne
organizacije ''Bela ruka''. Godine 1926.g, Moskva je vodstvo jugoslavenske komunističke partije

2
povjerila desnoj frakciji. Metoda kojom predstavnici ruske komunisitčke stranke drže u šaci
Kominternu, svodi se na njihovu potpunu izolaciju.
Poslije 1933., a pogotovo nakon 1938.g., elementi moskovske politike postali su srpski nacionalizam i
šovinizam. Jednodušna oporba makedonskih komunista 1941.g., kao i većine hrvatskih, toj
velikosrpskoj politici, koju su prihvatili i provodili Tito, Nečković, Ranković, Đilas i Kardelj, dokaz je
postojanja unutrašnje jugoslavenske bolesti koja je uništila staru Jugoslaviju i sada prijeti novoj.
Odlazim iz Moskve
-Odlučuje nastaviti borbu protiv jugoslavenske partije unatoč kaznama pa i ilegalno.
-nakon tri godine boravka u Rusiji Ciliga je mogao i stvoriti mišljenje o javnom i privatnom
sovjetskom životu. Privatni život komunista činio se kao besprijekoran. Međutim, uvidio je kako
privatni život komunista i glavnih rukovodioca nije ni izbliza idiličan. Svako drugi je bio rastavljen,
ostavljao je žene jer su „ostarjele“ ili su im „dosadile“. Nove žene nisu bile previše inteligentne i
potjecale su iz nižih slojeva društva, uglavnom iz stare vladajuće klase. Brak je za njih bio samo
sredstvo društvenog uspona, bez osjećaja.
-sovjetski moral i moral visokog kapitalističkog društva – postoji li razlika? U Moskvi se također kao i
u gradovima Zapada mogu vidjeti prostitutke na ulicama, ali i u specijaliziranim kavanama gdje dame
traže avanturu. Postojala je i tržnica homoseksualaca i lezbijki. Neke dame su čak kako bi podebljale
svoj budžet špijunirale svoje muževe i prijatelje te ih odavale.
-Moskva-grad koji je vrvio životom i žudio za životom.
-Ciliga odlazi iz Moskve i odlučuje ići u Lenjingrad.
U Lenjingradu u jesen 1929.
-Lenjingrad je mjesto u Rusiji koje podsjeća na Zapad za razliku od ostatka Rusije.
-izgled ljudi u Lenjingradu: radnici, proleteri koji izlaze nakon posla iz tvornica- odjeveni u tmurna
radna odijela, zapackana uljem, a lica su im pocrnjela od prašine u radionicama. Ali na licu su imali
ponos kakve Ciliga nije vidio ni u jednom europskom gradu. To je bio ponos na radničku revoluciju i
zauzimanje tvornica od strane radnika.
-životni ritam u gradu sporiji je nego u Moskvi
-Puškinova bista- pokušaj da u Rusiji vrate ponos i obnove nacionalnu tradiciju i zbog toga Puškin
postaje obaveza simbol.
- Ciliga odlazi kod Kirova u Smoljnom i traži posao te mu predaje Soltzovo pismo. Dogovorio se o
znanstvenom radu jer je on po struci povjesničar i radio je svoje istraživanje o povijesti zapadne
Europe. Ciligi je povjeren kolegij na Komunističkom sveučilištu u Lenjingradu.
-u Lenjingradu Ciliga je živio od listopada 1929. do uhićenja u svibnju 1930.godine.
-Đaci na sveučilištu: lenjingradska proleterska elita, između 25-30 godina. Pravo „proletersko
plemstvo“. Ali povijesna i sociološka pitanja su ih zanimala samo u površnom smislu, nije bilo
zapitkivanja i ni jedno pitanje nije bilo izvan udžbenika. Njihov duševni život bio je savršeno
mehaniziran. Ne osjetljivi su na društvo u cjelini i ne vide van kalupa u koji su stavljeni.

3
-predavanja na fakultetu su bila vrlo teška. Činjenice i povijesni događaji su se krivotvorili (francuska
revolucija, pariška komuna…)
-sistemsko preinačavanje povijesti, političke ekonomije i drugih znanosti u skladu sa ideologijom
komunizma.
-rad na Komunističkoj akademiji: sve je isplanirano sa „više instance“ i trebalo se uklopiti u novu
ideologiju. Nije bilo mjesta za razna pitanja i propitivanje već je trebalo biti onako kao je propisano
„odozgora.“ Kada bi znanstvenici napravili ono što se od njih traži uživali bi sve beneficije koje su
tada mogli imati; popeli su se visoko na društvenoj ljestvici, velika materijalna pomoć…samo je bilo
potrebno da se javno propovijeda ono što je zahtijevala birokratska vlast. Sovjetska znanost od svih
svojih službenika tražila je pokornost i ulizivanje novom imperatoru i visokoj partijskoj aristokraciji.
-Rusija je zapravo kraljevstvo intelektualaca i zato se mnogi zapadnjaci oduševe njome. Jer je
službenoj partiji bila potrebna ta inteligencija kako bi promovirali novu ideologiju pa si im zauzvrat
davali sve moguće beneficije i njihov životu Rusiji je naizgled bio idealan.
-Ciligin cilj je otkriti zašto je u Rusiji na oko sve savršeno na riječima dok zapravo u njoj vladaju
strašne prilike (glad, ropstvo, neimaština…)?
- radnička demokracija u Rusiji ne postoji jer je radnička klasa tako slaba i demoralizirana.
Godina velike krize
-jesen 1929.-širenje kolhoza (zajedničkih imanja) i jačanja pritiska na seljake.
-borba za žito sukob interesa između dvije klase i dva ekonomska sustava. Jer se seljačka ekonomija
guši u okvirima NEP-a (nova ekonomska politika)
-država mora stvoriti poljodjelstvo utemeljeno na državnom kapitalizmu i morala je postaviti na noge
industriju dovoljno jaku da zadovolji potrebe zemlje.
-birokratska ofenziva protiv sela započinje u jesen 1929.godine dok Ciliga boravi u Lenjingadu.
Uvode se birokratske privilegije i vodi se borba protiv radnika. Birokracija se pretvorila u jednu od
manjina koje vladaju svijetom. Birokracija uvodi svoju civilizaciju!
-nasilno stjerivanje seljaka u kolhoze bio je temelj Staljinove agrarne politike.
-kulacima (najbogatiji seljaci) kojih je bilo 5-10% oduzimano je apsolutno sve. Oni koji bi se pobunili
protiv vladine politike bili bi otpremljeni u Sibir sa cijelom svojom obitelji ili u konc.logor ili u
progonstvo.
-borba tri društvena sloja: državni kapitalizam, privatni kapitalizam i socijalizam. Ta tri sustava
predstavljaju i tri klase: birokracija, buržoazija (kulaci) i proletarijat.
RADNICI I PJATILJETKA

Tehničku su revoluciju prolazile i ekonomska i društvena područja; a selo je prolazilo kroz krizu još
dublju od Oktobarske revolucije. Stvarala se jedna nova seoska ekonomija. U oktobarskoj revoluciji su
seljaci likvidirali 30 000 imanja krupnih posjednika, a sada je trebalo likvidirati od 10 do 20 milijuna
seljačkih imanja. Od jeseni 1929. se sve počelo pogoršavati; u sukobu su se našli stari i novi ruralni
ekonomski sustav. Industrijski razvoj Rusije nije postavljao s druge strane nikakve društvene
probleme, ali je donijela Rusiji pravu tehničku i gospodarsku revoluciju. Golem i brst rast industrije,

4
razvoj starih tvornica su reproducirale društvene odnose koji su postojali u industriji već i prije
pjatiljetke. Upravo zato Ciliga promatrajući život radnika u Lenjingradu nije mogao dodati vaš ništa
novo u svojim zapažanjima jer je sve bilo isto što je vidio u tri godine svog boravka u Rusiji. U Rusiji
se pojačala dodatno podjela na radnike i upravu te su se upravne funkcije koncentrirale u rukama
administracije, radnici su bili svedeni na puke izvršitelje, rasle su plaće u korist birokrata. Jedan
radnik se Ciligi također požalio kako žive sada samo lošije nego u doba kapitalizma, jer tada nisu trpili
ovakvu glas i nisu im plaće bile niske. Također mu se obratio jedan i komunistički radnik zaposlen u
tekstilnoj industriji, rekao mu je kako ovakvo ropstvo nije vidio nigdje kao u svojoj tvornici, ali je
morao šutiti jer nije vidio izlaza. Također je rekao kako su radničke mase pasivne a vlast nije njihova
vlast. Također su u Rusiji bile ukinute mjere za zaštitu radnika. Kada je Ciliga u razgovoru s jednim
radnikom predložio štrajk, taj mu je isti odgovorio kako je problem stav radnika jer mu ne možeš
nikad vjerovat; danas ti je brat a sutra te izda. Ciliga opisuje kako je bilo puno događaja i nereda u
kojima su se radnici protivili staljinovoj politici, no sve bez uspjeha.

VLADAJUĆA KLASA I NJEZIN PRAVI LIK

Ciliga opisuje kako je zajedno sa prijateljima živio u Domu partije u kojem se stanovala lenjingradska
komunistička elita. Tamo je ta elita došla prije Oktobarske revolucije i bilo je dopušteno toj eliti
naseljavanje u tu zgradu. Jasno je odma bilo da ta elita predstavlja novu povlaštenu klasu, a većina je
tih obitelji bila radničkog ili zanatlijskog podrijetla, ali su imali jako hladan odnos prema radnicima.n
Imali su samo obzira prema vladajućim položajima, a smatrali su da oni koji se ne znaju uzdići na te
položaje , da su niža bića. Što se tiče djece, ona su bila zgranuta dvoličnošću svojih roditelja, njima je
od revolucionarne frazeologije dolazila muka te nisu mogli podnijet riječ proletarijat. Preko volje su
odlazili u pionire, čak u neke organizacije većina nije bila ni učlanjena jer im se činilo dosadno. Ciliga
postavlja pitanje odakle su biroktai crpili sredstva za život jer su im plaće bile skomne. Navodi kako
su se snalazili na druge načine, odnosno počeli namirivati u naravi na državni račun, plaćali su
smiješno nisku stanarinu, namještaj , automobil, ljetovanja i školovanje djece gotovo i da nisu plaćali
baš ništa. Birokrati su u svemu išli sebi u korist, neke nelegalne radnje su napravili da izgledaju
legalno kako bi opet njima išlo u korist. Ono što posebno iznenađuje Ciligu je ponašanje birokracije
prije Oktobarske revolucije i sada poslije.

Ciliga spominje kako su tijekom zime 1930. ostali gotovo bez ogrijeva pa su bili nekoliko dana bez
tople vode. Žena koja je tamo živjela je okrivila Kirova koji je stanovao tamo također jer otkad je on
postao glavni čak ni tople vode nema.

SLIKE IZ ŽIVOTA MOSKOVSKE OPOZICIJE

Ciliga opisuje kako su on i još petorica njegovih kolega bili jedna od grupa koje su samo jedan slučaj
iz podzemnog života sovjetske Rusije. Dogovorili su sastanak sa ostalim grupama, pa tako navodi
kako je moskovska grupa bila zainteresirana za poduzimanje širokih akcija po tvornicama, za
dijeljenje letaka i povezivanje s radnicima, za organiziranje štrajkova itd. Svi su se složili kako treba
prijeći s riječi na djela pa početi dijeliti letke i organizirati štrajkove no nevolja bi počela kada bi stigli
do pitanje nove stranke i definiranja njihova stava. Jedni su smatrali kako još vlada diktatura
proletarijata, ali uz birokratska skretanja, a drugi pak kako više ne postoji prva diktatura proletarijata
no da su ostale njene ruševine. Ciliga i GLibovski nakon svih dogovora, su otišli potražiti
predstavnika centra u Moskvi. Ciliga je kasnije potražio predstavnika CK jugoslavenske partije pri
Kominterni izrazio povratak u partiju i u Jugoslaviju na što je dobio odgovor da CK ne želi da se vrati
jer je trockist. Ciliga priča kako se jako puno pričalo o samoubojstvu Majakovskog. Komunistički
krugovi tome nisu pridavali veliku pozornost, jer su lako povjerovali u prvu službenu verziju da je

5
riječ o samoubojstvu iz privatnih razloga. Upravo je to samoubojstvo navelo Ciligu da posumnja u
istinitost službenog objašnjenja samoubojstva Jesenjina. Ciliga opisuje susret sa jednom damom koja
je u rodu sa Mijukovim. Iznenadilo ga je to što nakon svega što je prošla i dalje osjeća prema carizmu
veću ogorčenost nego prema boljševizmu

I što sad ?
- Godine 1931. i 1932. petogodišnji plan je dosegao svoj vrhunac
- Crveni su profesori bezbrojnim člancima dokazivali kako bi ovu industrijsku granu trebalo razvijati
više nogu onu
- analizirale su se brojke
- jasno je da jadna i bijedna Rusija ne može izvesti gospodarsku revoluciju
- u ljeto 1932. se dogodila velika glad
- Partija je od opozicije preuzela industrijski plan
- Partija ne može zaobići opoziciju ni sada kada treba napraviti plan uzmak
- Desničari sa Solnvebim, Jakovinom, Melnajsom smatrali su da taj uzmak treba biti polagan i
oprezan, da mjere prisile poduzete protiv seljaka treba ublažiti a ne ukinuti, jer bi inače zaprijetila
opasnost od raspada kolhoza
- radi toga ostvarenja treba bi spriječiti sitnoburžujske elemente u pripremi
- Trocisti su podržavali Novu ekononmsku politiku (NEP)
- njihov stručnjak za agrarna pitanja Sasorov je priznao neizbježnost raspuštanja svih kolhoza
- trocistički centar je htio stvaranje bloka s desnicom
- nije bilo govora o uklanjanju staljinove frakcije jer bi takva opracija mogla srušiti proletersku vlast i
olakšati buržoasku restauraciju
- trocistička opozicija nije imala nikakav široku politički program kojim bi se suprotstavila službenom
Staljinovom programu
- kritizirali su staljinovu radničku politiku, kritizirali su je zbog žrtava a ne zbog društvenih načela
koju je zahtijevala
- premještanje zatvorenika poslije štrajka glađu 1931. znatni je oslabilo trocističku manjinu
- uskoro se otkrilo da su različita mišljenja unutar ljevice vrlo duboka, te se moralo pristupiti raspravi
- prvo pitanje o kojem se raspravljalo bila je sovjetska država. Da li je ona radnička i socijalistička, a
ako nije koju ona klasu predstavlja
- rasprava je potrajala 6 mj.
- svi su nadali da će Trocki poput Cezara prijeći Rubikon i zanijekati radničku narav staljinističke
države
- da bi olakšali Trockom oni su smatrali da se trebaju odmah izjasniti ne čekajući njegov dolazak
- nisu se mogli složiti

6
- Prvi - na kraju su zaključili da bi valjalo podiči „političku revoluciju“ udruženu s „temeljitom
reformom gospodarstva“
- sadašnji im je režim bio besklasan – birokracija nije klasa nego društvena kategorija
- drugi dio tzv „Poricatelji“ su zamišljali revoluciju koja nije samo politička nego i društvena te bi
otvorila put socijalizmu
- Većina zatvorenika je smatrala da je vladina politika samo jedna pustolovina, da ona krši zakone
revolucije, da odaje nesposobnost rukovodstva i zato bi se svakog trenutka mogla desiti katastrofa
- 1930. i 1931. da bi ostvarile plan vlasti su vršile administrativni pritisak („takmičenje u tvornicama“,
udarnici, prava radnika , „pravo“ žena i adolescenata da rade noću i u rudnicima)
- no 1931. je proglašena reforma nadnica u stvaranju većih razlika u naknadi između krajnjih
kategorija
- viši slojevi su uživali, stvorene su mreže trgovina i restorana rezerviranih za visoku administraciju
- stvoreni su državni magazini u kojima se moglo kupiti sve
- „U Rusiji nema klasa nego kategorije“ – negdje 5-6 kategorija
- Proletarijat shvaća da se ne ide prema pobjedi nego da ih se iskorištava
- Novi stil gradnje gradova, otvarane su otmjene trgovine, restorani, kabarei
- to je podsjećalo na NEP , ali bez privatnog vlasništva
- Rakvoski (istaknuti član kod Trockog) – napisao je „Zakoni socijalističke akumulacije u
'centrističkom' razdoblju diktature proletarijata“
- Iznio je dolaze o parazitskoj i izrabljivačkoj naravi birokracije
- birokracija je nova vladajuća klasa i upravlja sredstvima za proizvodnju
- Staljin je započeo s programom industrijalizacije, ali je proglasio „totalnu kolektivizaciju“ i
„likvidaciju kulaka kao klase“
- Trocki „Problemi razvoja Sovjetskog Saveza“
- cilj tog dokumenta je da se opozicija očituje o vlastitom programu – nitko nije bio zadovoljan
- uništio je sve ljevičarske nade jer su ljudi čekali da kaže da Sovjetska država nije radnička, a on ju u
prvog poglavlju naziva „državom proletera“
- ta država nije ušla u socijalističku fazu, nego u samo prvu fazu evolucije prema socijalizmu
- Ciliga zaključuje da su Trocki i njegovi pobornici tijesno povezani s birokracijom te da bi mogli
povesti borbu do kraja
- Trocki kaže da nije protiv sistema nego popravljanje
- Neljudske metode birokratskog izrabljivanja kojima je petogodišnji plan uspio Trocki je proglasio
„socijalističkom metodom koje su se dokazale na djelu“
Pa i sam Lenjin
- Lenjinova uloga u revolucija bila je predmet rasprava
- Lenjin i Trocki su bili uvijek suglasni oko biti, a nesuglasice u bili samo detalji

7
- Grupa „Demokratski centralizam“ se suprotstavljala birokratskom centralizmu Lenjinovog CK.
- Ta grupa kaže: U trenutku kad su bili likvidirani NEP i buržoaska klasa, shvatili smo da smo se varali
i da se u Rusiji stvarno gradi socijalizam
- Lenjinova teza poslije Oktobarske revolucije počivala je na tome da proletarijat i socijalizam
ugrožavaju još samo malograđanština i privatni kapitalizam
- a udarao je na opoziciju koja je govorila da birokratizam i državni kapitalizam predstavljaju opasnost
- Radnička je grupa napala politički režim i jednostranački sustav što ga je prije NEP-a uveo Lenjin
- Ta je grupa tražila da same mase organiziraju proizvodnju , a u politici su tražili da radnička mase
ovladaju i državnom vlašću i partijom
- radnička grupa je proširila svoju borbu za radničku demokraciju za povratak radničkih prava
- socijalizam je mogao biti samo slobodna radnička kreacija
- 1923. oba grupa se obratila i ruskom i svjetskom proletarijatu Manifestom u kojem je osudila sve
jaču sklonost boljševizma oslanjanju ne na radničku klasu nego na „kult ličnosti“
- jedan decist je Ciligi dao savjet da se ne ljuti jer je Lenjin potkraj života izgubio povjerenje u
radničke mase
- potiskivanje sitne buržoazije i privatnog kapitalizma doveo je do konstatacije kako su ostali samo
birokracija i proletarijat
- drugi decist kaže da bi se proletarijat mogao boriti protiv birokracije
- međutim prvo treba steći slobodu organiziranja, slobodu tiska, rasprave
- Ciliga je Lenjina podvrgnuo kritici
- Ural, Rusija je stvarala povijest svijeta
- u trenutku kada je pala stara vlast i Lenjin uzeo vlast, počeo je tragičan razlaz između njega i masa
- radničke su mase instinktivno ostvarile svoje potpuno oslobođenje i dosegle svoje ciljeve
- zbog toga su i izvele revoluciju
- klasna borba je pobila Lenjinovu novu tezu o suradnji klasa pod njegovom vlašću, pa su radnički
kolektivi, jedan za drugim u svoje ruke uzimali tvornice
- tad je bila ostvarena eksproprijacija kapitalista
- Kasnije 1918. Lenjin kaže da im je ponudio sustav državnog kapitalizma s povećanim sudjelovanjem
bivših kapitalista
- Lenjin je bio pobornik ravnoteže između starog i novog sustava, nije htio ništa uništavati
- Zapravo sama bit socijalizma je sudbina industrije otete iz ruku buržoazije
- To je izazvalo razlaz Lenjina i proletarijata
- Sam se Lenjin 1921. pretvorio u glasnogovornika sovjetske birokracije, te je oteo tvornice radnicima
i tako im oduzeo glavnu stečevinu koja im je mogla poslužiti da naprave korak prema socijalizmu
(prema oslobođenju)

8
- pred birokracijom je ostala samo jedna zadaća nakon što je likvidirala političku moć proletarijata i
radničkih masa
- Sovjet – politička organizacija masa i sindikat, njihovoj ekonomskoj organizaciji birokracija je
suprotstavila Partiju
- Partija se na krilima jednostranačja pretvorila u pomoćni organ birokratskog cezarizma
- Lenjin iz doba kad je otišao od proletarijata i pridružio se birokraciji – Diktaturu proletarijata ne
treba ostvarivati pomoću organizacije koja ga obuhvaća u cjelini zato što proletarijat isuviše
podijeljen, ponižen i što ga se može lako kupiti. Diktaturu proletarijata moguće je ostvariti samo
pomoću avangarde koja je u sebi skupila čitavu revolucionarnu energiju klase tj. pomoću Partije
- Izrabljivači su se uvijek nazivali avangardom izrabljivanih
-Lenjin je svoju novu politiku opravdavao slabošću proletarijata
- I da čuva revoluciju za proletarijat predajući ju u ruke birokracije
- spontani otpor proletarijata birokratskim presizanjima jasno pokazuje da proletarijat nije tako slab
- proleterska moć Lenjinu izgleda sad kao prijetnja
- kad su se i radnici pobunili Lenjin ih je nazvao anarhistima i kontrarevolucionarima
- Ciliga kaže da je on u zemlji ustoličio totalitarni i birokratski režim koji je proglašavao
kontrarevolucionare one koji su i u političkim i društvenom životu smislili nešta progresivno
- Lenjin i Trocki baš u danom trenutku postaju konzervativci, gluhi za nove zahtjeve života
- Proletersku revoluciju moguće je izvesti samo do potpunog oslobođenja radničkih masa
- ako se revolucija ne provede do kraja uvijek dođe neka nova povlaštena manjina i uspostavi svoju
tiraniju nad radnicima
- Ciliga kaže da se mora rastati s tako voljenim mitom o Lenjinu
Prvi teroristički proces protiv komunista

- prvi suđenje komunistima zbog „terorizma“ održano je u zimu 1932.

- 1933. u Verhni-Uralsk stižu prve skupine osuđenika (urota protiv Staljina), riječ je o
ličnostima desne opozicije: Rjutin, Uglanov, Tolmačev, Eismonte i dr. – isključeni iz Partije
jer su pokušali stvoriti kontrarevolucionarnu organizaciju buržoazije i kulaka kako bi u
Sovjetski Savez ponovno uveli kapitalizam i napose kulake
- druge točke optužnice su govorile o uroti u cilju podizanja dvorske revolucije i izvršenja
atentata na Staljina – glavni je bio Rjutin koji je tražio:
1. uzmak na gospodarskom planu
2. uvođenje unutarpartijske demokracije
3. odlazak Staljina
- taj program napada vođe desne opozicije: Rikova, Tomskog, Buharina
- optužba dokument smatra ideološkim temeljem terorističke urote
- Ciliga uočava da: teroristička želja nastaje u najvišem rukovodstvu, a ne na rubu vlasti ili u
opoziciji kako bi se očekivalo i da optuženi pripadaju desnim komunističkim grupama
- u zatvoru nije vjerovao u istinitost tih priča, ali kada je izišao uvjerio se da je Staljinova vlast
manje sigurna
- priče o gladi, kanibalizamu, strašnim pomorima ljudi pokazale su se istinite (npr. kirgiski
seljaci i kanibalizam, epidemije tifusa)

9
 - mase traže promjenu odozgo, ako je nema, neka Staljina zbace
- 1933. Staljin prihvaća program svojih protivnika, 1934. stabilizacija, smanjenje gladi
- 1.12.1934. – Nikolaj ubija Kirova – 30 000 lenjingradskih komunista i radnika vanpartijaca
otpremljeni su zajedno s obiteljima na sam kraj Sibira
- poslije slučaja Kirova u zatvor Verhna-Uralsk poslani su sve glavne vođe Zinovljeve frakcije,
u Verhna-Uralsk preselila se polovica Kremlja iz razdoblja 1917.-1927.
- suđenje u ljeto 1935. u inozemstvu je ostalo skoro nepoznato – Zinovljev i Kamenjev optuženi
da su pripremali atentat na Staljina
- Moskovski su procesi diskreditirali komunističku partiju i pojačali apetit boljševika
nepartijaca, te su okolnosti prirodno stavile vojsku u prvi politički plan
- Vojska je bila dovoljno povezana s revolucijom da komunističkoj birokraciji zajamči sigurnost
od reakcionarne restauracije, te stoji dovoljno iznad sukobljenih stranaka da umiri birokrate i
nekomuniste, ona je utjelovljenje novog besklasnog, nacionalnog jedinstva
Posljednji mjeseci u Verhni-Uralsku

- 1933. dva događaja: Staljinove odluke da obznani uzmak i Hitlerov dolazak na vlast
- desni trockisti shvaćaju da ne mogu računati na reformu odozgo
- krajem 1933. ustanovljeno jedinstvo trockista: sloboda mišljenja i propagande unutar
opozicije i borba protiv staljinističke birokracije
- Trockisti su napuštali birokratsku nadutost u korist demokratskijeg stava
- Njemačka kriza, koja je počela u rujnu 1930. izborima za Reichstag, zainteresirala je
zatvorenike – proučavali su programe fašista
- dolazak Hitlera na vlast među trockistima izaziva paniku
- posljednje mjesece u zatvoru (Ciliga) je iskoristio za upoznavanje s nekomunističkim grupama
- Ciliga komentira pročitane članke, spominje gušenje gruzijskog ustanka 1924.
- u Verhni-Uralsku bilo je samo pet esera (socijalista revolucionara), ali ih je u izgnanstvu
upoznao koš nekoliko
- u Verhni-Uralsku bilo je i mnogo anarhista
- radne mase Rusije (radnici i seljaci) bili su skloniji pasivnom otporu nego otvorenoj borbi
- društveni i nacionalni sastav različitih političkih grupa je: najbrojniji trockisti (mladi židovski
intelektualci i tehničari, Gruzijanci i Armenci seljačkog podrijetla, bivši vojnici i čekisti u
kojoj su Rusi bili približno zastupljeni)
- Ruski radnički element znatno zastupljen u grupi Demokratski centralizam (decisti)
- desna opozicija koja je stizala u zatvor počevši 1933. mogla se okvalificirati kao ruska
- dva ekstremna krila komunističke opozicije su u nacionalnom smislu bila ruska: krajnje desno
krilo bilo je mnogo jače od krajnje lijevog
- komunistički sektor u zatvoru bio je sastavljen od 43% Židova, 27% Kavkazaca, udio Rusa i
dr. nacionalnosti bio 30%
- većina socijaldemokrata (menjševiki) potjecali su iz Bunda (bivša predratna židovska radnička
stranka)
- desni bundisti su mutirali u socijaldemokrate, a lijevi bundisti u trockiste, većinu esera i
anarhista tvore Rusi (zaključuje Ante)
Još jedan štrajk glađu

- Dedića, Dragića i Ciligu su trebali osloboditi 22.5.1933.

- poslali su deklaraciju Centralnom komitetu da slobodno odu iz Rusije
- GPU, rekli im da idu u Moskvu, ali su ih razdvojili, dovode ga u politički zatvor u Čeljabinsku
– Ciliga štrajka glađu jer su ga prevarili – odvode ga u kazemate za proste zločince u
čeljabinskoj policiji, u hladnu i vlažnu ćeliju – odmah započinje štrajk glađu – desetog dana
mu u ćeliju upada grupa čekista i obavještavaju ga da mu je odbijen zahtjev te mu se rok

10
 produžuje na još dvije godine te da će ga prisilno hraniti – on im prijeti samoubojstvom –
nakon četiri dana dobiva obavijest da su dvije godine zatvora promijenjene u tri godine
izgnanstva u Irkustsk
GPU me želi rusificirati

- opisuje zatvor u Irkustsku – golem, zastupljene sve klase (seljaci, službenici, razbojnici,
radnici, inženjeri, kradljivci, vojnici…), ćelije rezervirane za na smrt osuđene, bilo je i žena i
djece…
- u zatvoru jedva da je i bilo hrane
- zatvor „vrvi“ aktivnošću (kursevi, konferencije, propaganda, kazalište)
- zatvorenici se nisu bojali govoriti
- Ciliga prebačen u izgnanstvo u Jenisejsk, u Krasnojarsku se teško razbolio (anemija, reuma,
išijas…)
- ponovno štrajka zbog lošeg postupka prema nekom bolesnom izgnaniku
- GPU na sjever šalje oboljele štrajkaše, među kojima je i on, šalje ih na saonicama
- odbio put, zarezao si je zapešće britvicom te su ga smjestili u Krasnojarsku bolnicu, rekli su da
će mu pružiti mogućnost da radi (ekonomist u Prombanci, tj. Industrijskoj banci) – tu se
upoznao s tehnikom industrijalizacije
- u Jenisejsku je radio za šumski kombinat – zapanjile su ga ekonomske metode proizvodnje i
razvoja
- kada su ga poslali za Jenisejsk (a obećali su mu da neće) obraća se talijanskom veleposlanstvu
i traži putovnicu
- GPU mu, unatoč tome, produžuje izgnanstvo u Jenisejsku na još tri godine

Zbogom Rusijo!

- glavnom državnom tužitelju Sovjetskog Saveza, Višinskom piše žestoki prosvjed zbog osude
- pismo se pravno temeljilo na odluci Savjeta narodnih komesara i Izvršnog odbora Centralnog
komiteta Sovjetskog Saveza od 5.11.1934. koja je deifnirala funkcije GPU-a, članak odluke
određivao je da GPU na strane državljane može primijeniti samo jednu sankciju – izgon izvan
granica Sovjetskog Saveza – tako je mogao dokazati da GPU u njegovom slučaju krši zakone
vlastite zemlje
- za 9 godina vidio je tri posve različite Rusije: Rusiju NEP-a. Rusiju pjatiljetke, Rusiju
državnog kapitalizma
- posljednje preporuke poznanika bile su: recite istinu i ispričajte sve što znate o tome kako
ljudi ovdje žive, ne lažite kao pisci koji dolaze ovamo
- 3.12.1935. pušten na slobodu

11