Teologija:

silazak u vraje
krugove smrti
O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga

Zoran Grozdanov (ur.)

Biblioteka Ars haeretica
Izdava Ex libris, Rijeka, 2014.
Za izdavaa eljko Meimorec

Urednik Zoran Grozdanov

Dizajn Damir Brali
prijelom Lana Grahek
Tipografija Nikola urek,Brioni; Peter Biak,Fedra
Tisak Grafomark

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Sveuiline knjinice Rijeka

pod brojem 130414030.

ISBN 978-953-6932-54-2
 7 Predgovor

13 Raspeti Bog u kontekstu

Jrgen Moltmann

16 Osobni kontekst
16 Izgubljena mladost
16 Izdana generacija
17 Generacija poinitelja
19 Razorene nade
23 Konteksti uinka knjige Raspeti Bog
23 Osobni konteksti
25 Latinoamerika tragedija
27 Rasistika tragedija u SAD-u
30 Narod Boji u Koreji

31 Teologija iz konkretnoga
Zoran Grozdanov

33 Uvod
37 Gdje je Bog? Osnovni poticaj Moltmannove teologije
39 Ateizam kao kontekst govora o Bogu
51 Metafizika iz patnje?
57 Izopenika narav objave i uvjeti mogunosti njezina
ozbiljenja

61 Razvoj demokratske politike kulture: religije kao

imbenik politikog osloboenja? (Kontekstualna
biljeka na tragu Raspetog Boga J. Moltmanna)
Alen Kristi

73 Nunost nove politike kulture

75 Uznici nedemokratske politike kulture
76 Utvrde nedemokratske politike kulture
79 Mehanizmi nedemokratske politike socijalizacije
80 Politiki subjektivitet
 81 Sloboda
81 Pluralizam
83 Kultura pamenja
84 Socijalna solidarnost
86 Partnerstvo ene i mukarca
87 Suradnja oko opeg dobra
90 Metafiziki mentalitet kao fundamentalni uzrok
instrumentalizacije religijskog za politiko ropstvo
ovjeka na temelju nasilne konfiguracije religijskog
95 Postmetafizika konfiguracija religijskog kao
preduvjet preobrazbe religija u imbenike politikog
osloboenja ovjeka
98 Kontekstualno izvrenje fundamentalnog programa
Raspetog Boga J. Moltmanna (umjesto zakljuka)

109 Vraji krug apatije teolokog diskursa,

Entoni eperi

112 Teologija kao biografija

116 Teologija iz vrajih krugova smrti
120 Isusov silazak nad pakao
131 Umjesto zakljuka

137 Krabulja kranskog vulgarizma. Etnoreligijanska

utvara u suvremenom sekularistikom drutvu
Branko Sekuli

139 Pomodarski poklad religijanstva

141 Politika religija: povijest bolesti i
etnoreligijanska dijagnoza
144 Let iznad etnoreligijanskog gnijezda
156 Autopsija etnoreligijanskog politikog bogosluja

163 Biljeka o autorima

167 Kazalo imena
 Predgovor

Predmet istraivanja i tekstova u ovoj knjizi mogunost je 7

ozbiljenja i konkretiziranja u naoj regiji nekih temeljnih
Moltmannovih uvida iz njegova djela Raspeti Bog: Kristov
kri kao temelj i kritika kranske teologije, izvorno napisanog
1972. godine. Objavljujemo ovaj svezak u elji da, s malim
zakanjenjem, obiljeimo etrdesetu godinjicu objavljiva-
nja toga kapitalnog djela. U tu svrhu, pozvali smo nekolici-
nu mlaih teologa da sudjeluju u neemu to bismo mogli
nazvati, moda i preuzetno, stvaranjem (regionalne) kon-
tekstualne teologije.
Zbog ega polazimo ba od Moltmannove misli? Poznato
je da je upravo ova njegova knjiga, uz raniju Teologiju nade,
izvrila gotovo pa nemjerljiv utjecaj na teoloke pokrete
diljem svijeta, i to, to je nama posebice zanimljivo, ne samo
na striktno teoloke, ve i na pokrete koji su odreene teo-
loke uvide shvatili do te mjere konkretno i ozbiljno da su ih
primijenili u svojem drutveno-politikom, ali i u crkvenom
okruenju. Moemo tu spomenuti tek najpoznatiji primjer,
onaj latinoamerike teologije osloboenja, ili pak crnaku
teologiju u SAD-u. Svim tim pokretima bilo je zajedniko
jedno drutvena, politika, religijska potlaenost, mar-
ginaliziranost i elja za promjenom drutvene, ali i religij-
ske situacije, i to upravo teolokim uvidima. Posebice ovdje
istiem teolokim uvidima jer, za razliku od naega, bivega
jugoslavenskoga, a sadanjega tranzicijskog konteksta, u
kojemu se teologija gotovo nikada nije razumjela kao mogui
alat promjene u smjeru humanizacije svih sfera drutveno-
politikoga podruja, ti su pokreti preuzeli sredinje uvide
Moltmannove teologije: s jedne strane, iz Teologije nade,
uvide da se eshatologija, budunost Boga nalazi u sreditu
kranske teologije te iz Raspetog Boga, da se ta budunost
ozbiljuje na kriu sa svim svojim religijskim, drutvenim i
politikim posljedicama.
 Teologija: silazak u vraje krugove smrti?

8 Kada bismo upitali Moltmanna je li, piui spomenute

dvije knjige, bio svjestan njihovih moguih uinaka, goto-
vo sigurno bismo dobili negativan odgovor. Moltmann je
naprosto elio napisati knjige koje tematiziraju teologiju iz
dvaju arita: arita uskrsnua i arita kria, to su ujedno i
konstitutivni elementi kranske vjere, ali ne zanemarujui
pritom i krizne momente vlastite biografije. Dakle, kairos tih
knjiga, ezedesete i sedamdesete godine prologa stoljea,
vrijeme buenja nada u promjenu dutvenih, politikih i
religijskih struktura, kao i njihova gaenja krajem ezdesetih
i poetkom sedamdesetih godina, korespondiraju upravo s
temama tih knjiga s teologijom nade, kao buenjem nade
u onima koji promjenu ele, te s teologijom kria, kao svra-
anjem pozornosti na injenicu da mogua promjena i nada
bezuvjetno proizlaze iz noi kria, uz solidaran silazak
u vraje krugove smrti, kako i glasi naslov naega neveli-
kog zbornika. Nada i ono novo neraskidivo su vezani uz
slabljenje, odnosno uz riskantnu transformaciju vlastita
identiteta, uz, kako to Moltmann zove, ruenje svih idola
religije, nacije i drutva. Drugim rijeima, mogunost pro-
mjene dolazi samo putem kria kao konkretnog povijesnog
dogaaja s konkretnim drutveno-politikim i religijskim
uzrocima, kria koji upravo one marginalizirane u drutvu,
religiji i politikom prostoru postavlja kao sredinje aktere
i mjesto dogaanja nade, promjene i ispunjenja Bojih obe-
anja pravednosti.
Mogli bismo se ovom prigodom pozvati i na rijei Jona
Sobrina, najpoznatijeg teologa osloboenja, koji je i sam
pod velikim Moltmannovim utjecajem napisao svoja naj-
vanija djela i koji nas posve u Moltmannovu duhu poziva
na shvaanje i prakticiranje teologije, i to ne samo kranske,
kao odraza odvanosti da ivimo ovdje i sada, kao da smo
ve uskrsnuli: Kransko je postojanje, naime, ivot koji se

O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga

 Predgovor

odvija zajedno s onima koji su raspeti, a cilj mu je upravo 9

u tome da te raspete skine s kria, budui da nam valja ve
sada ivjeti kao da smo uskrsnuli, te hodati stojei pri tom
u poniznosti pred sablanjivou te i takve povijesti za-
jedno s Bogom, onim Bogom koji je Bog sirotinje i rtava.
Jer, u konanici, za teologiju je, kao i za svako ozbiljenje
religijske egzistencije, samo jedno pitanje bitno: predstavlja
li ona riskantan pothvat skidanja drugih s krieva, pa ak
i spreavanja da se razapinjanje uope moe dogoditi, ili
je, zapravo, ona bezbono pravljenje krieva i prikivanje
drugih na njih kako bi se utiala vlastita nelagoda bijega od
vlastitog kria, koji je, kako ga Moltmann s pravom posve
demistificirano shvaa, ujedno dvoje: svakodnevnica i sama
ljudska egzistencija. Ta egzistencija moda je upravo zbog
svoje lomnosti i krhkosti i jedino vrijedna, pa ak, kako
krani vjeruju, i toga da u utjelovljenju bude neopozivi
odabir samoga Boga. Ne jedino, ali izuzetno snano, to se
pitanje namee svakom teolokom pothvatu i pretenziji na
religijsko egzistiranje u naoj regiji!
Posebno za ovaj svezak, Jrgen Moltmann je napisao
tekst kojim, na pregledan nain, opisuje sam kontekst na-
stanka knjige Raspeti Bog, kao i kontekste drutava i teologija
na koje je ta knjiga u bitnome utjecala. Za njegov osobni
kontekst od presudne je vanosti bilo njegovo ratno isku-
stvo sudjelovanja u protuzranoj obrani Hamburga prilikom
Operacije Gomora 1943. godine te iskustvo pogibije njegova
najboljeg prijatelja u toj borbi. Po prvi puta je tada, napo-
minje Moltmann u svome tekstu, ali i u svojim sjeanjima
iroki prostor (Weiter Raum, 2006), postavio pitanje koje je
obiljeilo cjelokupnu njegovu teologiju: Gdje je Bog usred
patnje i umiranja? Odgovor na to pitanje, koje se protee cje-
lokupnim Moltmannovim djelom, ne samo Raspetim Bogom,
pronaao je upravo u kriu sa svim njegovim povijesnim, pa
 Teologija: silazak u vraje krugove smrti?

10 onda i drutvenim, politikim i religijskim uzrocima, kao i

u svim teolokim posljedicama koje kri povlai za sobom.
Mogunost ozbiljenja i propitivanje uvjeta mogunosti
promatranja toga Moltmannova djela kao izgradnje teologije
iz konkretnoga povijesnoga dogaaja predmet je istraiva-
nja drugoga teksta u ovoj knjizi, pod naslovom Teologija
iz konkretnoga autora Zorana Grozdanova. Konkretnost
Isusova kria i konkretnost objave Boga uvjet su mogunosti
Moltmannova oblikovanja teologije koja nee polaziti od
Boga kao objektivne datosti, ve od Boga iju narav moemo
spoznati iskljuivo u Isusovim konfliktima s drutvom i
religijom njegova vremena, kao i iz bogonaputenosti kria
u Isusovu smrtnome vapaju Boe moj, zato si me ostavio?.
Konkretnost kria i njegovih posljedica za drutveno-po-
litiki i religijski kontekst naeg postjugoslavenskog prosto-
ra, predmet su istraivanja Alena Kristia i Branka Sekulia.
Skreui pozornost na dodirne toke Moltmannove teo-
logije i slabog kranstva filozofa G. Vattima, Alen Kristi
e ustvrditi kako fundamentalnu okosnicu Moltmannovoga
teolokog projekta s onu stranu metafizikog mentaliteta
predstavlja solidarni silazak u konkretne vraje krugove
smrti vlastitog vremena i prostora. Dapae, upravo je to
bezuvjetan kriterij autentinosti ne samo teologije, nego i
kranske, pa i religiozne egzistencije uope: borba za huma-
nizaciju ljudskog drutva u svim njegovim aspektima putem
solidarnog zajednitva s ljudima ije je ljudsko dostojanstvo
ugroeno. Napravivi na razini lokalnog analizu mehaniza-
ma nazonih u regionalnim religijskim zajednicama koje
prijee solidarni silazak u konkretne vraje krugove smr-
ti, Kristi e zakljuiti da se za religije u BiH, ali i openito
u naoj regiji, kontekstualno izvrenje fundamentalnog
programa Raspetog Boga J. Moltmanna, pod im ponajprije
misli na kenotiko-solidarno silaenje religija u sadanje

O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga

 Predgovor

situacije raspetog Boga, odnosno sadanje vraje krugove 11

smrti, sastoji u kenotiko-solidarnom zaokretu od utopija
nacionalistiko-religijskih geta prema heterotopijama po-
stratno-tranzicijskih trauma.
Entoni eperi progovara o kontitutivnoj gluhoi i apa-
tiji suvremenog teolokog diskursa na primjeru lanka
Apostolskog vjerovanja o Isusovu silasku nad pakao, tonije
na primjeru jednoga teolokoga prijepora o pravovjernosti
njegova tumaenja u teologiji Hansa Ursa von Balthasara.
U njemu se, kroz kritiko povezivanje sa tekstovima
Moltmanna i Metza, nastoji progovoriti o ogranienjima i
potekoama koje proizlaze iz teolokog idealizma i nuno-
sti kontekstualnog promiljanja teologije iz vrajeg kruga
apatije teolokog diskursa. U njemu poprjeno dolazi do rije-
i uvid o promaenosti ideolokog koncepta pravovjerja kao
logike zasnivanja kranskih izvjesnosti, kao i mogunosti
da se na injeninost masovnih ubojstava i genocida odgovo-
ra hladnom nezainteresiranou akademske teologije, koja
je jo jedino zaigrana formalnim kriterijem pravovjernosti
kao vlastitim standardom.
Posljednji tekst u ovome svesku, Krabulja kranskog
vulgarizma: Etnoreligijanska utvara u suvremenom sekula-
ristikom drutvu Branka Sekulia bavi se problemom spre-
ge religijskoga, politikoga i etnikoga, to je autor povezao
u rijei etnoreligijanstvo. U svome pretumaenju osnovnih
Moltmannovih uvida o potencijalu za politiko osloboenje
pojedinca, ali i za osloboenje religijske zajednice, crkve, od
politike, autor upozorava da se, u naemu kontekstu, Crkva
vie ne pokazuje kao izvorni smisao jednoga vjeroispovijed-
nog konteksta, ve kao primitivna krinka ispunjena intere-
sima politikantskog naboja te stoga njezin glavni nagon vie
ne biva eshatoloka dimenzija nade Boga ivoga, ve nepre-
stano prekopavanje po ukopnom mjestu Raspetoga. Njegovo
 Teologija: silazak u vraje krugove smrti?

12 oivotvorenje za nju znai kraj mitolokih manipulacija na

kojima podie svoje temelje u kontekstu etnikog profilira-
nja. Naime, napisat e autor, ovakvoj Crkvi kri slui jedino
ako je simbol grobnih oznaka, a nipoto simbol uskrsnua i
neophodnosti radikalnih duhovnih izazova. Iz tog razloga,
Crkva se u ovoj svojoj inaici ukazuje kao utvara kakvoj se
jedino moe pristupiti putem svojevrsnih patolokih teolo-
kih instrumenata. Jer, da bi oivotvorila svoje postojanje u
kontekstu Kristove poruke borbe za ivot, treba prije svega
izai iz njegove rake i priznati da je on ipak iv.
Osnovni cilj ovoga sveska nalazi se u pokuaju da se teo-
logija istinski shvati kao ono podruje ljudskih istraivanja,
interesa i vjerovanja koje uistinu moe oblikovati i utjecati
na stvarnost u kojoj ivimo, kako stvarnost pojedinca, tako i
religijske zajednice i drutva. Naime, za teologe nije stvar u
tome da drukije tumae svijet, povijest i ovjekov bitak, ve
da se oni sami promijene u oekivanju boanske promjene
(J. Moltmann).

Zoran Grozdanov, na Veliki petak, 2014.

O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga

 Raspeti Bog
u kontekstu

Jrgen
Moltmann
 Jrgen Moltmann

Po izlasku knjige 1972. pokrenuta je intenzivna, meuna- 15

rodna i vrlo kontroverzna teoloka rasprava o radikalnoj
teologiji kria. Zbirku prvih reakcija objavio je Michael
Welker u knjizi Diskussion ber Jrgen Moltmanns Buch Der
gekreuzigte Gott (Mnchen 1979). Slijedile su brojne diser-
tacije, lanci i knjige o razliitim teolokim pitanjima koja
su se bila otvorila. Danas, nakon etrdeset godina, ne elim
se vratiti na teoloke sadraje, nego bih radije iznio herme-
neutike kontekste za razumijevanje knjige, onoliko koliko
se mognem misaono unijeti u svoju situaciju iz koje je ona
nastala te u situaciju onih koji su je primili i koje je pogodila.
Poet u s osobnim kontekstom nastanka i onda doi do
konteksta uinka knjige. Kontekstu nekoga teksta pripadaju
uvijek i njegov kairos i njegova zajednica (community). To
su dva temeljna elementa svake realistike hermeneutike.
Dakle, iz kojih je osobnih iskustava ivota i smrti nastao
Raspeti Bog?
Od poetaka teolokoga studija bavim se teologijom
kria... To ide unatrag u vrijeme mojih prvih propitivanja
kranske vjere i teologije dok sam jo bio ratni zarobljenik
iza bodljikave ice... Potom iz vremena kad su preivjeli
studenti iz zarobljenikih logora i lazareta, potreseni i slo-
mljeni, poeli pohaati predavanja. Teologija kakva ne bi bila
izreena pred licem Raspetoga, od Boga ostavljenoga, ne bi
nas dotakla napisao sam u predgovoru knjige.
U raspravama sam rado priznavao da je knjiga napisana
sranom krvlju. Osobna iskustva smrti i ostavljenosti uvela
su me u boansku tajnu naputenoga, patnikoga i umiru-
ega Isusa. Optereenja i traume generacije 1945. u ratnoj
Njemakoj Auschwitza bile su daljnji konteksti za teologiju
kria. Ona nadilazi granice nauka o spasenju i dosee apoka-
liptika obzorja svijeta.

Raspeti Bog u kontekstu

 Teologija: silazak u vraje krugove smrti?

16 Dok sam razmiljao i pisao knjigu, na mom stolu stajala

je reprodukcija slike Marca Chagalla Raspee u utom. Na
njoj je naslikan raspeti Kristu apokaliptikoj situaciji svijeta:
ljudi nestaju u morskim valovima, ljudi bez zaviaja su u
bijegu, a u pozadini svijetli uti plamen goruih valova. Uz
Uskrsloga aneo je s trubljom i otvorenom knjigom ivota.
Ova slika simbolizira kri u obzorjima svijeta i mogla bi biti
simboliki izriaj za razmatranja koja slijede napisao sam
u zakljuku uvoda.

Osobni kontekst

Izgubljena mladost

Vie od pet godina mladosti, od esnaeste do dvadeset i druge

godine ivota (19431948), izvanjski gledano, proveo sam u
apsolutnom besmislu. Upravo sazrevi za znanost i poeziju,
pozvan sam 1943. u njemaku vojsku (u engleskim zaro-
bljenikim logorima bio sam poznat kao zatvorenik-beba
/baby-prisoner/). Preivljavao sam po vojarnama, rovovima,
pod tuom bombi meu umiruim i mrtvim ljudima, u zaro-
bljenikim logorima i na prisilnome radu. Ta iskustva smrti
duboko su me obiljeila. Kad sam u travnju 1948. puten iz
vanjskoga zarobljenitva, zarobljenitvo moje due dralo
me jo dugo u svome posjedu. Do dan-danas osjeam oiljke.
Kada uronim u slojeve sjeanja, sve mi je tako prisutno kao
da se dogaa danas.

Izdana generacija

Krajem srpnja 1943. engleski Royal Airforce bombardirao

je moj rodni grad Hamburg. Razaranje prvoga njemakog

O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga

 Jrgen Moltmann

velikog grada nazvano je operacija Gomora. U vatrenoj oluji 17

umrlo je 40.000 ljudi, uglavnom ena i djece jer su mukarci
bili na frontu. Nekim udom sam preivio ovaj pakao. Poslije
bombardiranja bili smo uvjereni da je kraj rata, a Njemaka
protuzrana obrana praktiki vie nije postojala. Premda
je rat, to ga je otpoela Njemaka, bio izgubljen, Hitler i
nacisti htjeli su sa sobom povui u propast i njemaki narod.
U besmislenim bitkama od 1943. do 1945. pobijeno je na
milijune ljudi i poinjena su ogromna razaranja. Smrt je maj-
stor iz Njemake, napisao je Paul Celan. Voditi bezizlazan
rat nije znailo drugo do razularenost elje za unitenjem
ivota: masovna ubojstva i orgiju smrti. U zarobljenikom
logoru imao sam tri godine vremena da ta iskustva smrti du-
evno preradim te ponovno pronaem u sebi ono temeljno
Da ivotu. Nisam se mogao, poput mnogih ljudi u poratnoj
Njemakoj, samozaboravno baciti na ponovnu izgradnju
zemlje. No za noi obuzimale su me proivljene strahote
i muile me, sve dok nisam u Bibliji naao raspetoga Krista
koji je sa mnom nosio moje strahove i muke. Ta me je vjera
spasila.

Generacija poinitelja

Pripadam generaciji 1945. u Njemakoj. Kada su nam po za-

vretku rata u zarobljenikom logoru u kotskoj pokazali sli-
ke koncentracijskih logora u Bergen-Belsenu, Buchenwaldu
i Auschwitzu, postalo mi je jasno da, igrom sudbine i protiv
svoje volje, pripadam generaciji poinitelja. Moram nositi
sramotu masovnoga ubijanja idova. Nisam osobno bio tamo,
ali smo kolektivno pogoeni tisuama izgladnjelih ruskih
zatvorenika u njemakim logorima, strijeljanjima mladia u
partizanskome ratu, spaljenom zemljom te mnogim ratnim
zloinima. Proao sam 1961. ostacima logora Maidanek kod

Raspeti Bog u kontekstu

 Teologija: silazak u vraje krugove smrti?

18 Lublina. Vidio sam djeje cipele, odsjeenu kosu od stida i

srama najradije bih bio propao u zemlju. Hodajui stazama
logora, imao sam viziju: vidio sam u magli ubijenu djecu
kako idu prema meni. Otada vjerujem u uskrsnue mrtvih.
Znam to znai pripadati narodu poinitelja. Za mene
osobno umrla je tada sveta domovina Nijemaca i svaki
osjeaj za patriotizam. Bio sam pripravan nositi sa sobom
sramotu svoga naroda, priznati njegovu krivnju kako ju
je 1945. priznala u tutgartskome priznavanju krivnje
Evangelika crkva u Njemakoj i suraivati u pokori toga
naroda priznavanjem istine i obraenjem srca te ponov-
nim-postajanjem-dobrim, koliko god je to mogue. Ali, kao
kranin, osjeao sam se udomljen u svjetskom kranstvu.
Njemaka je bila tek mjesto koje mi je providnost odredila,
ne moj vlastiti izbor. Tada mi iz glave nije izlazila reenica
iz starokranskoga Pisma Diognetu: Svaki vam je zaviaj
inozemstvo i svako inozemstvo zaviaj.
Sljedee generacije sramotu nee morati vie osjeati,
nego i prihvatiti odgovornost u zajednitvu s ratnim gene-
racijama. Ne postoji milost kasnijega roenja, kakvu si je
kancelar Helmut Kohl htio prisvojiti.
to sam ja to doivio? Je li to bio zloin nametnutoga ne-
pravednog rata? Jesu li to bili strani ratni zloini? Pokuao
sam to artikulirati prvo moralistikim, a potom i teolokim
pojmovima: Je li to bila mo grijeha? Je li to bilo radikalno
zlo? Je li to bio zloin bezbonih? Je li bilo Boje prokletstvo
u bezdanu smrti? Pakao prokletih? Zacijelo, to je bilo sve to.
Ipak, nisam pronaao pojam koji bi obuhvatio sve ono uasno
i neizrecivo. Elie Wiesel jedanput je rekao: Auschwitz se ne
moe razumjeti Bogom, ali ga se ne razumijeva ni bez Boga.
Trpei Krist bio mi je utjeha, bio je na mojoj strani jer
je umro s otvorenim, neodgovorenim pitanjem: Boe moj,
zato si me ostavio?. U trenutku smrti na kriu, prema

O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga

 Jrgen Moltmann

evaneljima, nastupila je tama nad svom zemljom i hram- 19

ska se zavjesa razderala na dva dijela (Lk 23,44.45). To je
apokaliptiki izraz za Boju tamu kazao je Martin Buber
govorei o apokaliptikim trenucima. Ta mi je spoznaja po-
mogla da svoja iskustva prepoznam u situaciji umiruega
Krista, da ivim s neshvaenim i izdrim neodgovorena
pitanja. Kristova ostavljenost od Boga postala je za mene
kljunim iskustvom za razumijevanje podnoenja strahota
kakve sam proivio. To je za mene apokaliptika dimenzija
Kristove patnje. Stoga mi se opetovani spor oko tumaenja
Kristove smrti kao otkupa za nae grijehe uinio nekako
malograanskim i neupuenim. Nikakav tradicionalni po-
jam grijeha, niti onih sedam smrtnih grijeha, nije dorastao
strahoti. Pavao Krista naziva ak od Boga prokletim: Postao
je prokletstvo za nas (Gal 3,13). To moe samo razumjeti onaj
koji je sam, bilo kao rtva bilo kao poinitelj, iskusio Boje
prokletstvo. Nije bez razloga knjiga Raspeti Bog nazvana
prvom njemakom teolokom knjigom nakon Auschwitza:
Isus je bio ubijen u Auschwitzu. Umro je u plinskoj komori.
Isus je muen u Argentini. Isus je umro na drvu za vjeanje
u Americi. Isus je strijeljan u Srebrenici. Gdje se god ljude
ubija, gui plinom, mui ili strijelja, Raspeti je meu njima.
On im pripada, oni su njegova braa i sestre. Oni su njegov
narod. Oni imaju udjela u njegovoj patnji.

Razorene nade

Jo dok sam pisao Teologiju nade, iznutra me je titala teolo-

gija kria. Ali nisam se usuivao odgovarati na odve teka
pitanja. U Raspravi o Teologiji nade, to ju je 1967. izdao
Wolf-Dieter Marsch, odgovorio sam na neobino intenziv-
ne i raznolike odjeke na temu Boga budunosti i raspetoga
Krista (222229). Ali odluka za ovu knjigu i njezin opor

Raspeti Bog u kontekstu

 Teologija: silazak u vraje krugove smrti?

20 naslov Raspeti Bog dola je tek sudbinske 1968. godine. Pod

godinom 1968 ne mislim na revolucionarnu generaciju
1968, nego na nasilno razaranje nada koje su dovele i do
lomova i do pokreta kojima je pripadala i moja Teologija nade.
Godine 1967. izaao je engleski prijevod Teologije nade
te sam zimski semestar 1967.1968. proveo na Sveuilitu
Duke u Durhamu, u Sjevernoj Karolini. Knjigu je u SAD-u
ivo pozdravio Pokret za graanska prava, a Teoloki fakultet
je za moj oprotaj upriliio nacionalnu konferenciju o spo-
menutoj knjizi. Doli su svi koji su po funkciji i imenu neto
znaili u teologiji. Drugoga dana konferencije usred raspra-
ve o razlici izmeu engleskoga pojma history i njemakoga
pojma Geschichte, u dvoranu je utrao Harvey Cox i viknuo:
Martin Luther King je ubijen!. Bilo je to 6. travnja 1968.
Gledali smo na televiziji kako se u nasilju i plamenu praznio
opravdani bijes crnuga, kako se tada zvalo Afroamerikance.
Konferencija je prekinuta, a sudionici su odjurili kuama.
Na izlazima iz grada Durhama postavljena je nona bloka-
da. Ubijen je prorok Pokreta za graanska prava, a s njime i
njegov san o voljenoj zajednici (beloved community), san u
kojemu ljudi vie ne bi bili procjenjivani po boji svoje koe,
nego po svome karakteru. Ubojstvo voe nije zaustavilo
Pokret za graanska prava. Naveer smo sa studentima po-
nosno pjevali: We shall overcome.... Ali, bilo nam je jasno
da nee biti nade u osloboenje od rasizma i nasilja bez kria
i nasljedovanja Raspetoga.
Kad sam se vratio u Tbingen i drao svoje prvo preda-
vanje, u Berlinu je poinjen atentat na studentskoga vou
Rudija Dutschkea. Od posljedica pucnja u glavu kasnije je
preminuo. Ve ranije je policajac u Berlinu ustrijelio studen-
ta Ohnesorga. Bio je to kraj miroljubivih, nenasilnih protesta.
Zavladalo je nasilje smrti.
Usred staljinistinoga istonog bloka u ehoslovakoj
je, pod Aleksandrom Dubekom, nastao novi socijalizam

O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga

 Jrgen Moltmann

s ljudskim licem. S njime je u hladnim ratom podijelje- 21

nu Europu uao jedan nov duh: propagandni rat na Istoku
i Zapadu odmijenjen je dijalogom. Katoliko Drutvo sv.
Pavla organiziralo je vrlo zapaene kransko-marksistike
razgovore u Herrenchiemseeu 1966, u Innsbrucku 1967.
te 1968. u ekom gradu Marinsk Lzn (Marienbad).
Vodea snaga bio je eki filozof Milan Machovec, duh
pokreta nadahnuo je Ernst Bloch, a Karl Rahner i Roger
Garaudy zalagali su se za uzajamnu otvorenost krana
i marksista. U Marienbadu sam bio s mojim prijateljem
Johannom Baptistom Metzom. Propagirali smo novu poli-
tiku teologiju. eki su filozofi prihvaali novu tendenciju
kranskih teologa da se ne bave toliko otuenjem, koliko
osloboenjem. U svibnju 1968. odrana je zapaena konfe-
rencija. I na Istoku i na Zapadu bili smo uvjereni u promjenu
te u meusobno pribliavanje, kao i u zajedniki europski
proces pomirenja.
A onda je u kolovozu 1968. doao kraj snovima: tenko-
vi Varavskoga pakta uli su u ehoslovaku, pogazili su
ljudsko lice socijalizma. Nai marksistiki partneri u dija-
logu uhieni su, Machovecu su oduzeti uvjeti za egzisten-
ciju, Gardavski je umro nakon neprekidnoga sasluavanja,
Prucha i drugi pobjegli su na Zapad. Gase se svjetla u Pragu
za sljedeih 20 godina, rekao sam tada. Trebala je proi
dvadeset i jedna godina dok staljinistiki teror nije nestao
iz Rusije i Istone Europe. U jesen 1968. i sm sam bio ne-
poeljan. U tadanjem DDR-u moje se knjige nisu smjele
itati niti se moje ime citirati. Kao teoretiar konvergencije,
agent CIA-e i anarhist bio sam na crnoj listi. Teologija nade
konfiscirana je na granicama DDR-a. U takvoj se situaciji o
teologiji nade moglo govoriti jo samo kao o teologiji kria.
A promjena je tih godina bilo i u Katolikoj crkvi: godine
1968. Vatikan je objavio encikliku Humanae vitae, takozva-
nu encikliku o pilulama. Konzervativnim krugovima u

Raspeti Bog u kontekstu

 Teologija: silazak u vraje krugove smrti?

22 Katolikoj crkvi i Vatikanu bio je to znak da mogu zaustaviti

napredak Drugoga vatikanskoga sabora.
Jo 1962. godine nitko nije mogao ni pomisliti da e se
Rimokatolika crkva jo od Francuske revolucije u defanzi-
vi pod vodstvom pape Ivana XXIII. u aggiornamentu otvoriti
modernome svijetu te postati doista ekumenskom. U samo
tri godine (19621965) to se udo dogodilo. Druge su Crkve
zavidjele Katolikoj crkvi na hrabrim koracima Drugoga
vatikanskoga sabora. Odlazili smo tada u Rim i vraali se iz
njega bivajui jedno srce i jedna dua. A onda je, mnoge izne-
nadivi, objavljena ta enciklika o zabrani umjetne oplodnje.
Katoliki moralni teolozi koji su drugaije razmiljali, gu-
bili su missio canonica, a evangeliki teolozi koji su se zalagali
za odgovorno roditeljstvo bivali odbacivani. Ekumenskoj za-
jednici je ponovno pod noge postavljen kamen za spoticanje.
Otada je vidljivo zahladilo ekumensko prijateljstvo meu
vodstvom razliitih Crkava, premda je ono u bazi postajalo
sve samorazumljivijim. Ekumensko vijee crkava u enevi
slavilo je jo 1968, na Konferenciji svjetskih crkava u Uppsali,
vrhunac te nade motom: Vidi, sve inim novo, a odmah
potom otpoela je ekumenska zima, prije svega u Njemakoj.
Krivnju za to snosi moj raniji kolega iz Tbingena, Joseph
Ratzinger.
Te 1968. godine poruile su nade diljem svijeta: u
Latinskoj Americi vojne su diktature pod vodstvom CIA-e
guile narodnu elju za slobodom te pobile tisue ljudi. U
Kini su zloini Maove kulturne revolucije postali javnima.
U Njemakoj je vlada, pod Willyjem Brandtom, pribjegla,
naalost, kriznim zakonima i zabranom stjecanja zanimanja
za komuniste (kojih, inae, i nije bilo puno).
Iz svega toga pokazalo mi se sljedee: kranska nada nije
nikakav optimizam pozitivnoga miljenja ni religija uspjeha.
Ona je tek onda kranska ako svoj boanski temelj ima u

O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga

 Jrgen Moltmann

uskrsnuu progonjenoga i osporavanoga Krista. Ona je nada 23

koja se ponovno raa iz razoaranja, snaga koja omoguuje
izdrati protiv sila smrti sve do pobjede ivota.

Konteksti uinka knjige Raspeti Bog

Osobni konteksti

Otpoet u s intelektualnim i duhovnim kontekstima, pa

u onda doi do razliitih kulturalnih i politikih konteksta.
U svome predgovoru za SCM Classics Edition u Engleskoj
Richard Bauckham je napisao da je knjiga nesumnjivo po-
stala jednim od teolokih klasika druge polovice 20. stoljea.
Ono to odreuje neku knjigu kao klasik jest sljedee: teme
koje je otvorila kada je bila napisana nove su i poslije tride-
set, pedeset godina i tiu se suvremenosti. Knjiga Raspeti
Bog jo uvijek okira, iznenauje, razjanjava i provocira
dijalektikom otrinom izraaja. To je strastvena knjiga.
Ne znam je li Richard Bauckham u pravu, ali znam da je
ova knjiga dio moje osobne borbe s Bogom. Napisana je u
patnji, pod tamnom stranom Bojom, pred njegovim skri-
venim licem koje se u ljudskoj povijesti nepravde i nasilja
pokazuje u bezbonosti poinitelja i u Bojoj ostavljenosti
rtava. Moda je ova povezanost iskustva i refleksije razlog
to je knjiga od 1972. naovamo u mnogim zemljama doivjela
niz novih izdanja, jedno za drugim. Dijalektika otrina
izriaja vjerojatno je potaknula mnoge teoloke rasprave,
a iskustvena podloga obogatila me mnogim pismima iz sa-
mostana, zatvora i bolnica to su ih bili napisali izmueni
ljudi u borbi s Bogom. Jedna mi je gospoa napisala kako ju
je knjiga zahvatila u njezinim nutarnjim iskustvima tamne
noi due. Jedan ovjek, teolog, izvijestio me da ga je knjiga

Raspeti Bog u kontekstu

 Teologija: silazak u vraje krugove smrti?

24 sprijeila od samoubojstva. Neko sam se vrijeme dopisivao sa

enom koja je knjigu itala u amerikom zatvoru, u kojem je
ve 12 godina bila ekala na smaknue. Nikad nisam mislio da
jedna teoloka knjiga moe zahvatiti toliko osobnih sudbina,
tim vie to zaista nije laka za itanje i nije napisana s pasto-
ralnom nakanom.
Osobitu blizinu duhovnosti kria osjetio sam u pape Ivana
Pavla II. Na Boi 2003. pala je vidljiva sjena apokaliptike
tame na Sv. Petra u Rimu. Ivan Pavao II. iznenada je i sasvim
neoekivano vidio kako dolazi no Boje ostavljenosti nad na
svijet, i sam bio zateen i obuhvaen ovom stranom vizijom.
Rekao je hodoasnicima: Uz ma i glad postoji jo vea trage-
dija utnja Boga koji se vie ne objavljuje, koji se prividno,
odbaen ljudskim djelovanjem, zatvorio u svoje nebo. Tada se
osjeamo sami i naputeni, bez mira, bez spasenja i bez nade.
Narod preputen samome sebi osjea se izgubljen i zahva-
en strahom. Ove Papine rijei odjeknule su diljem svijeta.
U Njemakoj je Der Spiegel, primjerice, bio okiran i pisao je
opirno o Papinoj viziji. Papa se spomenuo proroka Jeremije
te pozvao narod na pokoru: U svome grenom ponaanju tre-
bate vidjeti razlog za Boju utnju. Pitao sam se tada: Kako da
se kajemo onda kada se Bog okrene od nas i protiv nas i kada
nije s nama?
Papa Ivan Pavao II. pred narod je izlazio nosei tap na ko-
jem je bio privren kri, a to je bivao stariji i umorniji, vre
se oslanjao na taj tap: A cruce regnat Deus. Ave crux, spes unica.
Iza toga stoji skrivena duhovnost molitve u Getsemanskom
vrtu: Isusova molitva Ocu Neka me mimoie ovaj kale...
Otac ga nije usliio te je Isus krenuo na put prema kriu ostav-
ljen od svoga Boga i Oca. Za to je optuio usnule uenike: Zar
ne moete sa mnom probdjeti ni jedan sat? Probdjeti s Isusom
u asu Boje ostavljenosti smisao je molitve u Getsemaniju. U
Lublinu, gdje je Karol Woytila bio profesor, sjea se, jednoga je

O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga

 Jrgen Moltmann

dana u tihoj kapelici urulinskoga samostana molio Krini 25

put te zastao osjetivi da getsemanska molitva mora ii da-
lje i nikada ne smije stati: S Kristom bdjeti u konfliktima
svijeta, u Bojoj utnji, sve dok ne otpone Boji dan.

Latinoamerika tragedija

Iste godine kao i Raspeti Bog, 1972., u panjolskoj je izala

slavna Teologia de la Liberacion Gustava Gutierreza. Nakon
niza pokuaja s tzv. teologijom razvoja, pa s teologijom re-
volucije, nova latinoamerika teologija krenula je putem
promiljanja osloboenja te za svoj kontekst i kairos pronala
uvjerljivi izriaj. Rije je o teolokoj preradbi preferencijalne
opcije za siromane za koju se bila odluila Latinoamerika
biskupska konferencija u Medellinu 1968. godine govorei
o Crkvi siromanih, o teologiji kao kritikoj refleksiji na
vlastitu praksu te o budunosti Bojega kraljevstva na koje
pokazuje praksa osloboenja. Uza sve drugo bilo je tada ri-
jei i o oslobaanju latinoamerike teologije od Europe kao
njezina sredita. eljelo se piti iz vlastitih izvora. Ali bio je
to tek poetak dugoga puta: 50% klera u Peruu potjecalo je iz
panjolske, fusnote u Teologiji osloboenja beziznimno su se
referirale na europske autore, drutvene analize u potpuno-
sti bile marksistike valja rei s pravom, premda je teologija
osloboenja upravo zato bivala osporavanom. Osporavali su
je i na Istoku i na Zapadu, a njezine je teologe proganjala i CIA
i njezini pomonici u latinoamerikim vojnim diktaturama,
ali i Vatikan.
Gutierrez se u uvodu svoje knjige pozvao na Teologiju
nade, a ja sam bio oduevljen njegovom Teologijom oslobo-
enja te sam se nastojao pridruiti teolokom zamahu u
latinoamerikim zemljama. A onda je 1975. u Tbingen dola
skupina studenata teologije iz Argentine i Brazila te nam

Raspeti Bog u kontekstu

 Teologija: silazak u vraje krugove smrti?

26 tumaila da se ele osloboditi od njemake teologije: oni ne

bi vie itali Bartha, Bultmanna ili Moltmanna jer je Karl
Marx kazao da je itava povijest klasna borba. Na ironino
pitanje gdje je Marx roen, prezrivo su izbjegli odgovor. To
me vrlo uznemirilo pa sam svome prijatelju Joseu Miguez-
Boninu u Buenos-Airesu napisao otvoreno pismo i poalio
se na ovaj seminarski marksizam te upozorio na realno
egzistirajui staljinistiki marksizam. Zbog toga sam doi-
vio mnoga odbijanja u Latinskoj Americi. No, oni su se tada
eljeli prvo osloboditi duhovnoga kolonijalizma, a to ja tada
nisam razumio.
Godine 1977. Svjetsko vijee crkava me poslalo na ve-
liko putovanje po Latinskoj Americi. Prihvatio sam ga, i to
ne samo zbog predavanja na protestantskoj visokoj koli
ISEDET u Buenos-Airesu, nego i da bih potraio Elisabeth
Ksemann, ki mojega kolege Ernsta Ksemanna, nestalu
u gradu. Elisabeth je, naime, kao socijalna radnica pomagala
izbjeglicama te su je strane slube kidnapirale, u mueni-
koj vojarni teko zlostavljale pa potom ustrijelile. Tijelo je,
zaudo, bilo isporueno. No, njemaki veleposlanik bio je
tako ustraen da nije mogao brinuti o sluaju Elisabeth
Ksemann ni prije ni poslije njezine smrti. Za njemaku
vladu, u situaciji koja je nalikovala graanskom ratu, bili su
vaniji ekonomski odnosi nego ljudski ivoti. U ljeto 1977.
sahranio sam Elizabeth u Tbingenu. Ova pria vrlo dobro
opisuje latinoameriki kontekst teologije osloboenja i moje
teologije kria.
Godine 1991. Goethe Institut me poslao na drugo puto-
vanje u Latinsku Ameriku. Tako sam, izmeu ostaloga, bio
i u Nikaragvi. U Managui, u velikoj evangelikoj bogoslo-
viji za protestantske Crkve na obali Atlantika, drao sam
predavanja, nastupio kao propovjednik na jednom trgu u
Metagalpi te odluio usredotoiti se na najsiromaniji narod

O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga

 Jrgen Moltmann

u Srednjoj Americi. Umorio sam se od izvikane ekumenske 27

konferencijske teologije. Iza toga dolazio sam svake dvije
godine u Managuu, s kranima slavio sandinistiku pobjedu
nad Somozinom diktaturom i s njima osnovao prvo evange-
liko sveuilite u zemlji. Jako sam zavolio narod pjesnika i
pjevaa te njihovu zemlju vulkana i laguna.
Godine 1990. dobio sam pismo amerikoga teologa
Roberta McAfee Browna. Upravo se vratio iz San Salvadora
i izvijestio me o stranom dogaaju: 16. studenoga 1989.
vladini su ljudi nou na Isusovakom Sveuilitu UCA ubi-
li estoricu isusovaca, domaicu i njezinu ki, i to na vrlo
brutalan nain. eljeli su prije svega utiati kritiki glas
Ignacia Ellacurie, kojemu su, mrtvome, izvadili mozak. Ta
no bila je nezaboravna. Jon Sobrino, koji je u Frankfurtu na
St. Georgienu pisao disertaciju o mojoj kristologiji, sluajno
tada nije bio u zemlji. Kada su ubojice unijeli nekoliko ti-
jela u zgradu, odnijeli su mrtvoga Ramona Morena u moju
sobu. Udarili su pritom o policu za knjige i jedna od njih
pala je na pod te se natopila muenikovom krvlju. Kad su
je ujutro digli s poda, utvrdilo se da je to bila tvoja knjiga El
Dios Crucificado napisao mi je Sobrino. Dvije godine potom
hodoastio sam na grobove muenika i pronaao tamo moju,
krvlju natopljenu knjigu, sauvanu pod staklom kao simbol
za ono to se stvarno dogodilo u toj noi zloina. Tekst knjige
pronaao je svoj latinoameriki kontekst i kairos.

Rasistika tragedija u SAD-u

Kad sam 1967. doao u june drave SAD-a, Pokret za graan-

ska prava, za izjednaavanje prava crnaca te za osloboenje
od bjelakoga rasizma, bio je u punom jeku. Bjelaka i cr-
naka naselja bila su jo uvijek odvojena. Rasna integracija
trajala bi, kako se posprdno govorilo, tek koliko je trebalo da

Raspeti Bog u kontekstu

 Teologija: silazak u vraje krugove smrti?

28 se u nekoj ulici crnci usele, a bijelci isele, ili obrnuto. Jedini

crnac kojega sam sretao na fakultetu bio je Janitor, ovjek
koji je odnosio smee. Moj prijatelj Fred Herzog, profesor
na Sveuilitu Duke, ciljano me vodio u konfliktne zone.
Jednoga dana doli smo do seoske crkve. Ku Klux Klan je
pred njom zapalio drveni kri da bi prestraio i ponizio crnce.
To mi se uinilo kao vrhunac perverznosti: Je li Klan elio
razapeti Krista u potlaenim crncima? Zajednica je spalje-
ni kri unijela u malu crkvu i postavila iza oltara. Uinili
su znak njihova poniavanja simbolom otpora: Raspeti e
uskrsnuti i oni s njime. Ova slika spaljenoga drvenog kria u
maloj crkvi u Sjevernoj Karolini duboko se utisnula u moje
pamenje.
Ve 2000 godina kri je za kransku vjeru simbol oprote-
nja grijeha. Zbog toga se sve vie udaljavao od rtava neprav-
de i nasilja kojima je sam Raspeti pripadao. Upotrebljavan
je kao boanska sveta rtva (sacrifice), a ne vie kao ljudska
rtva (victim). Meutim, Krist nije razapet na oltaru izme-
u dva svijenjaka, kako je Johann Baptist Metz ironino
primijetio, nego meu dvojicom zloinaca, koji su bili takvi
u oima tada u Jeruzalemu vladajue rimske moi. Bilo je
krajnje vrijeme da se u nasilnome 20. stoljeu teologija kria
oslobodi svoga religijskoga i sakramentalnoga otuenja te da
je se spusti na ovu krvlju polivenu zemlju. To je bila nakana
knjige Raspeti Bog.
Luther je o realistinoj teologiji kria rekao: Theologia
crucis dicit quod res est.
Upravo je to moj prijatelj, crnaki teolog Jim Cone (Union
Theological Seminary, New York) uinio za sjevernoameri-
ki kontekst knjigom The Cross and the Lynching Tree (New
York 2011). Nakon amerikoga graanskoga rata, kad bijelci
vie nisu mogli zadrati svoju prevlast u junim dravama
iskljuivo putem ropstva, koristili su drva za vjeanje. Ku
Klux Klan usmrtio je vie od tisuu crnaca na najbestijalniji

O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga

 Jrgen Moltmann

mogui nain: muenjem, vjeanjem, rastrgavanjem, ka- 29

tranjenjem, razvlaenjem na oprugama, i to javno, esto s
najavom, da bi se teroriziralo crnako stanovnitvo. Drvo za
vjeanje bio je nain na koji je bjelaka zajednica nasilno pod-
sjeala crnce na njihovu inferiornost i nemo (str. 7). Vlade
u Washingtonu su odobravale su ovaj bjelaki terorizam ili
su ga revno previale. Posljednji sluajevi javnoga vjeanja
dogodili su se 1936. i 1938. Drvo za vjeanje metafora je
raspea crnaca od strane amerikih bijelaca. On je prozor koji
osvjetljuje religijsko znaenje kria u naoj zemlji (str. 166).
Ovo realistino vienje raspetoga Krista dovodi nas do
solidarnosti s rtvama na drvu za vjeanje, a rtve nam daju
dublje razumjeti raspetoga Boga: Kri i drvo za vjeanje
meusobno se tumae (str. 161). Moe li kri otkupiti drvo
za vjeanje? Moe li drvo za vjeanje osloboditi kri?, pita
Jim Cone i odgovora: drvo za vjeanje moe raspetoga Krista
osloboditi od lane pobonosti, ali drvo za vjeanje potre-
buje i raspetoga Krista jer on objavljuje Boju prisutnost u
rtvama i donosi im nadu u slobodu i ivot.
Gdje si bio kad je moj Gospodin bio razapet? Jesi li bio
tamo kada su ga pribili na kri?, pita jedna crnaka duhov-
na pjesma. Budui da su crni robovi znali za smisao boli i
srama Isusove smrti na kriu, oni su uz njega. Ako Isus nije
bio usamljen u svojoj patnji, oni nisu bili usamljeni u svom
ropstvu, kae Jim Cone.

Nitko ne poznaje moje muke

Nitko ne poznaje moju tugu.
Nitko ne poznaje moje muke.
Nitko, osim Isusa.

To je teologija solidarnosti Raspetoga s muenima i solidar-

nosti muenih s raspetim Bogom (vidi: J. Cone, The Spirituals
and the Blues, New York 1972).

Raspeti Bog u kontekstu

 Teologija: silazak u vraje krugove smrti?

30 Narod Boji u Koreji

U Junoj sam Koreji od 1975. zatekao vojnu diktaturu gene-

rala Parka, a radnici i studenti koji su protestirali bacani su u
zatvore i zlostavljani. Majke su protestirale pred katedralom
u Seoulu uvijene u crne marame. U toj situaciji nastala je
korejska minjung-teologija.
Rijetko se dogaa da jedno egzegetsko otkrie dovede
do neke nove teologije. Prof. Ahn-Byun-Mu je u svojoj no-
vozavjetnoj disertaciji istraio Isusov odnos prema narodu,
ochlosu, ne laosu, kako se naziva Boji narod, i ne ethne, kako
se imenovalo poganske narode te je u Markovu evanelju
ukazao na duboke interakcije izmeu Isusa i siromanoga,
potlaenoga i prezrenoga ochlosa. Izabrao je u korejskom
prijevodu termin minjung. Time nije oznaena korejska na-
cija ni industrijski proletarijat, nego cijeli patniki donji sloj
drutva. Iz njega se u Koreji raaju tradicije otpora, koje se
ispranjuju u revoltima uvijek kada bol, na korejskome han,
postaje nepodnoljivom. U oima ostavljenog, rastjeranog
i bolesnog mijunga Isus nije daleki zlatom okrunjeni Krist,
nego brat u potrebi jer podnosi sudbinu naroda na vlastitom
tijelu, pie Ahn-Byun-Mu. Oboje minjung i Isus iz Nazareta
prisutni su u poslanju patnikoga sluge Bojega iz Izaije
53: onoga koji nosi grijehe svijeta. Solidarnost i zauzimanje
isprepliu se u minjung-teologiji. Teologija kria minjung-te-
ologa vrlo je bliska Raspetome Bogu. Oni lokaliziraju njegovu
prisutnost u potlaenome minjung u u Koreji te prepoznaju
duh uskrsnua na pozitivnoj strani hana, koji siromaan na-
rod ovlauje za osloboenje i uskrsnue (vidi: J. Moltmann
/ur./, Neukirchen, 1984).

S njemakoga preveo Franjo Nini

O etrdesetoj godinjici Raspetog Boga