7 živo vrelo

liturgijsko-pastoralni list

2015
Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • GOD. XXXII. • CIJENA: 13 KN

Zemaljska i nebeska domovina

od 12. srpnja do 8. kolovoza 2015.
 7 • 2015 
živo vrelo
ISSN 1331-2170 – UDK 282

God. XXXII. (2015.)

Liturgijsko-pastoralni list
za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik:

Ante Crnčević

Uredničko vijeće:
mons. Ivan Šaško,
urednikova riječ 1
Ante Crnčević, Petar Bašić, Osjećati domovinu
Ivan Ćurić, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:
mons. Ivan Šaško
Uredništvo:
Ante Crnčević, Ivan Andrić,
Vječna Tadić Stepinac
2
naša tema: Zemaljska i nebeska domovina
Kršćanska tvorba domovine,
A. Crnčević

Grafička priprema: Nebeska i zemaljska domovina,

Tomislav Košćak I. Šaško
Izdavač i nakladnik:
Hrvatski institut za liturgijski pastoral
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji
Ksaverska cesta 12a
otajstvo i zbilja 16
10000 ZAGREB Biblijska razmišljanja:
Telefon: 01 5635 050 I. Raguž, I. Šaško, A. Vučković,
Faks: 01 5635 051 S. Slišković, N. Bilić
e-mail: hilp@hilp.hr
www.hilp.hr
Petnaesta nedjelja kroz godinu
Tisak:
Grafika Markulin, Lukavec Šesnaesta nedjelja kroz godinu
Sedamnaesta nedjelja kroz godinu
Osamnaesta nedjelja kroz godinu
Preobraženje Gospodinovo

u duhu i istini 36
Molitva krunice za Domovinu
i hrvatske branitelje

MOTIV NA NASLOVNICI:
Vladimir Blažanović:
trenutak 40
Kristovo uskrsnuće, 2012. Molitva za Domovinu
 ŽIVO VRELO   7–2015. UREDNIKOVA RIJEČ

OO
Osjećati domovinu

sjećati domovinu, živjeti ju, pronalaziti ju u sebi i sebe u

njoj, s ljubavlju ju čuvati kao dar i baštinu… Jesu li to tek
orisi domoljublja ili je osjećanje domovine iskustvo vlastito
svakomu odgovornom odnošenju prema daru života i prema svije-
tu koji nam je povjeren. Domovina, naime, nije okruženje prema
kojemu bismo mogli biti nezainteresirani ili »neutralni«; ona je
prožetost – poveznica pripadnosti, identiteta, baštine, darovanih
mogućnosti i mogućih nadanja. Pronalazimo ju u sebi pri svakome
otkrivanju stvarnostî koje nas određuju, obogaćuju, oplemenjuju
i stavljaju u suodnos s kutkom zemlje koji se usuđujemo nazvati
‘našim’. Domovina nije samo zemljopisni prostor. »Domovina je
blizak i prisan prostor; prostor povjerenja i skrovitosti, sigurnosti
i ljepote. To je svijet naših emocija, odluka, druženja i čežnje; to
su slavlja i uspjesi; naše brige i ljubav prema ljudima… Ma koliko
nekima riječ domovina smetala, ma koliko ju željeli predstaviti kao
relikt nekoga prošlog romantičarskog doba, ona je za nas teološ-
ko mjesto. Za vjernika je domovina uvijek i odnos prema Bogu.«
(kard. J. Bozanić, Homilija na Dan državnosti, Zagreb, 25. lipnja
2007.) Po otajstvu utjelovljenja Bog je postao »susretan« na našim
putovima, suputnik s nama, dionik vremena i zbilje svijeta. Vje-
rovati u Boga koji je prošao zemljom i sav ljudski hod usmjerio
prema Nebeskoj domovini, znači domovinu vremenitoga života
otvoriti Bogu i njegovu spasenjskome naumu. U tomu »domovin-
skome hodu« prema Nebu, domovina ima svoje blagdane, »svete
dane«, dane ispunjene spomenom i zahvalnošću, dane koji, ujed-
no, usmjeruju i bistre pogled na buduće.
Blagdan domovinske zahvalnosti, u spomenu na oslobođenje
domovine, stavlja pred nas dar domovine i dar njezine slobode.
»Slobodu neprestano valja osvajati, nije moguće tek posjedovati
ju.« (sv. Ivan Pavao II.) Mudrost evanđelja i liturgija Crkve doti-
ču sav život kršćana, njihov prostor življenja i njihove odnose, do-
movinu i sav hod zemljom. Slaveći i živeći »blagdane domovine«
izručujemo se mudrosti Božje riječi i preobrazbenoj snazi liturgije
Crkve, kako bi sav hod povijesti bio rasvjetljivan i usmjeravan pre-
ma Nebeskoj domovini.
Urednik

živo vrelo 1
P NAŠA TEMA
Kršćanska tvorba domovine
VV
Domovina: mjesto predokusa spasenja
Liturgija nije mjesto našega
»samopredstavljanja«
– kao Crkve, zajednice,
naroda, domovine – nego
mjesto našega urastanja
u hod spasenjske povijesti
i izručenja djelatnoj snazi
sakramenata koje slavimo.
Unijeti domovinu u slavlje
vjere ne znači tek »naci-
onalno obilježiti slavlje«
– što se katkada događa u
najprozirnijoj banalnosti
znakova i poruka – nego ju
povjeriti mudrosti Onoga
koji sve upravlja k jedno-
me cilju, te se sami izručiti
snazi liturgijskoga predo-
kusa Nebeske domovine,
kako bi ona bila putoka-
zom svekolikoj zauzetosti
u izgradnji ove zemaljske.
Zemaljska i nebeska domovina
Ante Crnčević
jerna svome poslanju, Crkva u svijetu naviješta Kristovu ri-
ječ spasenja te, vođena Duhom Svetim, uprisutnjuje Krista
u zbilju života, u povijest. Slaveći liturgiju kao spomen-čine
Božjih djela spasenja ona prepoznaje i živi povijest kao novi spa-
senjski trenutak, otvoren Bogu i njegovu pradavnome naumu o
sveopćemu zajedništvu svih stvorenja. U Crkvi na Zapadu posebice
je razvijana osjetljivost za povijesnost. Oblici njezinoga života, pa i
oblici slavljenja otajstava vjere, razvijani su zajedno s poviješću, u
trajnoj brizi da se vjerno očuva cjelovitost i bit vjere, nauka i liturgije.
Zatvoriti liturgiju u jedan povijesni oblik i proglašavati ga idealnim
ili jedinim ispravnim, znači ustuknuti pred »spasenjskim hodom
povijesti«, pred sadašnjošću koja je potrebna istinske zahvaćenosti
Božjim spasenjem. Kada kažemo da je kršćanska liturgija u svojoj
biti »povijesna«, ne mislimo tek na njezinu oslonjenost na povije-
sna Božja spasenjska djela, nego također da je ona bitno utkana u
povijest svijeta i u povijest ljudi. Ona se ucjepljuje u zbilju svijeta,
u različitost kultura, u povijesti naroda, u »radosti i tjeskobe« sva-
koga vremena. Sadašnjost nije nikada izolirana za sebe, »statičan
dar vremena«; promatramo ju u trajnoj i dinamičkoj igri s prošlim i
budućim. Slaviti liturgiju znači prepoznati trenutak sadašnjosti kao
dio povijesti – koja po Božjemu promislu hodi prema cilju, koji je on
utkao u svekoliko postojanje – te kao predokus obećane budućnosti.
Vrijeme tako nije tek »dar sadašnjosti«; ono se u liturgiji otkriva i
kao predokusni dar budućega, dar vječnosti.
U razumijevanju odnosa liturgije spram povijesne i vremenske
zbilje u kojoj biva slavljena mogu se oblikovati dva oprječna stava:
jedan je onaj koji povijest bezuvjetno promatra kao »novi hram«, a
svagdanji život, ispunjen ljubavlju po Kristovu nadahnuću, kao čisto
i istinsko bogoslužje. Drugi je stav onaj, manje evanđeoski, koji po-
vijest i svijet promatra kao zaprjeku istinskomu bogoslužju; po nje-
mu bi pravo bogoslužje bilo ono koje je u potpunosti oslobođeno od
svega prolaznoga, od vremena, svijeta, stvorenja… No, kršćanska je
mudrost umjela svijet i povijest razumjeti i živjeti u sretnoj napetosti
između »već da« i »još ne«. Spasenje se živi u svijetu, ali on ostaje
mjestom čežnje za puninom dara spasenja. Liturgija Crkve pomiru-
je tu napetost i trajno usmjeruje iskustvo svijeta prema zbilji koja je
onkraj. Tako nevidljivo oplemenjuje vidljivo, nebesko rasvjetljuje ze-
maljsko, vječno daje ljepotu vremenitomu.
 Benediktinski monah i arhitekt
Hans van der Laan (+1991.), u knji-
zi znakovita naslova Igra liturgij-
skih oblikâ (»Het vormenspel der
liturgie«, Leiden 1985.), pokazuje
da liturgija, kao bogoljudsko djelo,
nosi snagu najdubljega povezivanja
svijeta s otajstvima kršćanske vje-
re. Autor, naime, u životu vjernika
razlikuje tri razine stvarnosti – na-
rav i(li) prirodu (natura), kulturu
i liturgiju – te otkriva da kršćanska
vjera pokreće čovjeka da sve te tri
razine stavi u suodnos i usmjeri ih
prema istome obzoru i smislu. Svaka
od tih razina može biti promatrana
zasebno, u svojoj razložnosti i vla-
stitosti, ali tek »analogijom«, to jest
razumijevajući ih u njihovu odnosu
i upućenosti, može se otkriti smisao
i ljepota postojanja, satkanoga od
prihvaćanja dara života, kulturalne nadgradnje i preobrazbene snage litur- Život iz nade u Nebesku
gijskoga obreda. Vjera, darovana po Božjoj objavi, postaje hermeneutskim domovinu.
ključem toga povezivanja, oblikovanja i stavljanja u životni suodnos. Liturgi- David Ascalon:
ja, slaveći u svijetu dar spasenja, zahvaća stvoreni svijet i čovjekovu kulturu, Nebeski Jeruzalem.
cjelokupnu zbilju u kojoj se čovjek nalazi i koja je dio njegova života. Narav,
kultura i liturgija – kojima odgovaraju tri moći našega duha: zapažati, razma-
trati, moliti – očituju se kao tri dimenzije jednoga bitka. Kao što neki predmet
ima visinu, dužinu i širinu, te biva nespoznat ako izostane samo jedna od tih
»mjera«, tako narav, kultura i liturgija daju cjelovitost našemu postojanju.
U liturgiji sve postojanje, sve stvoreno i sva njegova kulturalna nadgradnja
i oblikovanost, nalaze ispunjenje i dovršenje. Kao što kultura nadvisuje uro-
đene, naravne odnose prema stvorenome svijetu, tako liturgija nadvisuje i
preobražava kulturu, daje joj okus novosti koji ju unosi u svijet božanskoga.
Gdje je u toj perspektivi stvarnost koju nazivamo domovina? Može
li liturgija, a da pri tom ostane uistinu katoličkom, sveopćom, nositi crte
identiteta koji je u nas upisan po našoj pripadnosti određenomu narodu,
podneblju i kulturi? Može li liturgija unijeti svjetla u ono što je u tome iden-
titetu i pripadnosti potrebno očišćenja, ozdravljanja i obnove? Prije nego
pokušamo odgovoriti na ta pitanja, upustimo se u misao o domovini, ze-
maljskoj, koja živi u nama više negoli što mi živimo u njoj.

Dar života i slike domovine

Sveti Ivan Pavao II., razmišljajući o odnosima među stvarnostima koje na-
zivamo domovina, nacija i kultura, polazi od istine da se u mnogim jezi-
cima, posebice romanskim, riječ domovina (patria) povezuje s pojmom i
stvarnošću oca (pater). »Patria/domovina se u određenome smislu poisto-

živo vrelo 2 3
 NAŠA TEMA Zemaljska i nebeska domovina

vjećuje s baštinom, odnosno sa sveukupnošću dobara koje smo primili od

naših otaca.« (Ivan Pavao II., Sjećanje i identitet, 64.) Tako je domovina
ono što nas veže s ocem i majkom, s rođenjem, s baštinom naslijeđenom od
roditelja (terra patria). Domovina znači zajedništvo pripadnosti po rođe-
nju ili podrijetlu, jeziku, kulturi, povijesti i tradiciji. Podrijetlo se čuva u po-
veznici s očinstvom, pa domovina (patria, patrie, fatherland, Vaterland,
otečestvo, otačbina) govori o širim, premda intimnijim, odrednicama nego
li to pokazuje njezina geografska širina.
Ponegdje je domovina, kao mjesto rođenja, podrijetla i pripadnosti, po-
vezana i s riječju majka. Grčki je jezik stvorio pojam metropolis (doslovno
»majkograd«), u značenju rodnoga mjesta i domovine, a na Kreti je – ana-
logno helenskoj riječi patris (otačbina) – uobičajeni pojam za domovinu
bio metris (‘majčevina’), kako razlaže T. Ladan.
Mjesto ili teritorij je, pritom, tek jedan od čimbenika domovine. Domovinu
se živi, »ima« i osjeća i kada je zemlja ugrožena, kada je zaposjednuta, kada je
oteta, kada je zanijekana kao »domovina« i proglašena »stečevinom«. Štovi-
še, u takvim se iskustvima osjećaj za domovinu može razviti na vrlo intenzivan
način, do neslućenih granica čežnje i nastojanja za njezinu uspostavu i obno-
vu. Domovina je, može se reći, ono što se živi i izgrađuje »povrh« prostornoga
određenja pripadnosti, pa i izvan njega, ono što je više od prostora.
No, domovina ne može biti tek skup vrjednota koje se baštine podri-
Domovina je dar,
povjeren stvaralačkoj brizi jetlom ili ideala za koje se netko zalaže i koje ostvaruje. Svatko u sebi nosi
onih kojima je dana. uspomenu i sliku vlastite domovine, sasvim zbiljsku, uokvirenu u prostor,
Vittorio Angini: u sasvim određeni i nezamjenjivi kutak zemlje, ne dijeleći ju od vrjednota
Zemaljski i nebeski grad. koje baštini posredstvom njezine kulture i svekolike baštine. Domovina se
veže uz dom, zemlju, kra-
jolike i rodnu grudu, uz
način života koji je obliko-
van podnebljem… Himna
češkoga naroda pripovije-
da da je njegova domovina
ondje gdje »na proplan-
cima žubori voda« i gdje
su »na obroncima šume
borovi«, a himna hrvatske
domovine sliku domovine
slaže od mozaika ravnica
i planina, njiva i hrašća,
rijeka i sinjega mora, to-
ploga ljeta i bistrih voda,
zvukova žetvenih srpova
i škripanja kola… (A. Mi-
hanović, Horvatzka do-
movina, 1835.) Domovina,
istina, nije samo krajolik,
ali on je mjesto ostvarenja
i življenja svega što, u za-
jedništvu, čuva identitet i pripadnost, određene rođenjem ili podrijetlom
te baštinjenom kulturom. Njemački pisac Paul Keller zapisao je: »Domovi-
na nisu polja i šume. Domovina je mir.« To bi, zamjećuje kardinal Tomaš
Špidlik, bilo odveć usko shvaćanje domovine, a moglo bi se i interpretirati
kao: »Moja je domovina ondje gdje mi je dobro.« Odvojiti se od onoga što
je domovina, od doma, od baštine, od sjećanja koja nas vraćaju na početke,
znači izgubiti dio sebe (usp. T. Špidlik, Hodočasnikova duša, 19.-20.).
Takav pristup razumijevanja domovine u odvojenosti od mjesta rođenja
i(li) podrijetla nije novost našega vremena. Već je u antici bilo shvaćanja
u kojima je domovina vezana uz blagostanje i mir, pa je tako poznata po-
latinjena grčka krilatica: »Ubi bene ibi patria« (Gdje je dobro, ondje je
domovina). Protiveći se takvomu stavu Seneka je zapisao: »Nusquam est
qui ubique est.« (Nigdje nije onaj koji je svugdje.) Na sličan način, kako za-
pisuje T. Ladan, netko se davno narugao onima (kozmopolitima) koji čitav
svijet doživljavaju svojom domovinom: »Uvjeren ljubitelj cijeloga svijeta,
kojemu samo vlastita zemlja smeta.«
Hrvatska riječ domovina, premda drukčije tvorbe od one u romanskim
jezicima (pater), čuva poveznicu s mjestom i rođenjem. Povezuje nas s do-
mom, s rodnim domom (od praslav. i starosl. domъ, kuća), mjestom koje
čuva sve temeljne veze pripadnosti i identiteta. I u nekim drugim jezicima
riječ domovina krije iste poveznice: engleski homeland (ili native land),
francuski pays natal (ili jednostavno mon pays), njemački Heimat. Ona je
nositeljica vrjednota i temelja koji grade ljudsko zajedništvo, pripadnost i
identitet. Domovina je dom u velikom, a dom je domovina u malom.
Domovina, stoga, daje svakomu narodu i svakomu pojedincu ono što
latinski jezik izriče pojmom genius. Za stare Latine, pojašnjava G. Agam-
ben, Genius je bio božanstvo čijoj je zaštiti svaki čovjek u trenutku rođenja
bio povjeravan. Ono što je »genijalno« u nekomu pojedincu ili narodu ima,
dakle, veze s njegovim rađanjem (gignere), doslovno s posteljom na kojoj
se rađa (lectus genialis). Čuvati genius svakoga naroda, znači ne zaboraviti
podrijetlo i rođenje u kojemu se otkrivaju identitet i pripadnost, ali ni mje-
sto koje na živ način čuva spomen rođenja i susreta sa svijetom. (usp. G.
Agamben, Genius, Roma 2004., 5.) Otkriti domovinu, stoga, znači otkriti
sebe, ono što nas barem dijelom određuje i što trajno ostaje u nama – svje-
sno življeno ili (svjesno) zapretano.
Pojam domovine, također s određenim značenjem ‘genijalnosti’, veže
se i uz zavičaj. Neovisno o tome jesmo li svijet spoznavali okruženi krajo-
licima poljâ i šuma ili zidovima gradskih četvrti, u nama ostaju trajno živa
sjećanja na prve susrete sa svijetom, ostaju živjeti mirisi, slike, doživljaji
– duboko urezani u nas, u naša čula, u jezik i u način govora, – i trajno nas
vraćaju tim ishodištima na kojima smo spoznavali svijet i učili se živjeti.
Zavičaj kazuje upravo to, on je mjesto prvih učenja i navikavanja (od za i
praslav. vyknoti, naviknuti se), mjesto gdje se spoznaje i »uči« svijet, gdje
smo postali »vični« životu. Zavičaj zato nije tek krajolik, usko područje
ili okružje doma; on lebdi nad mjestima do kojih dopiru naša najstarija
sjećanja i čuva tanane niti našega odnosa prema vremenu djetinjstva i
mjestima odrastanja.

živo vrelo 4 5
NAŠA TEMA Zemaljska i nebeska domovina

Domovina je, pak, više od toga. Ona je prostor širih odnosa i jasnije ar-
tikulirane svijesti o pripadnosti i identitetu, prostor koji je u nama i prostor
u kojemu osjećamo da istinski jesmo. »Domovina koju netko ima nije ideja,
nego prirodna činjenica; ona mu je dana.« (D. Sternberg) Domovina je i
zadana, povjerena. Izgubiti ju možemo, premda u njoj živimo. I ne osjećati
ju možemo, premda nas životno obgrljuje.

Kršćanska preobrazba domovine

Evanđelje je dalo novo značenje pojmu domovine. Povijest izabranoga na-
roda kreće od Božjega poziva Abrahamu da napusti dom i zavičaj i naseli
se u zemlju koja nije njegova, gdje se osjeća putnikom i pridošlicom; ka-
snije iskustvo izgnanstva otvara prostor obećanju spasenja i izbavljenja,
predstavljenoga u slici domovine. Domovina, stoga, u Svetome pismu nije
tek konkretna stvarnost života, nego i trajni cilj, stavljen uvijek ispred, kao
punina mira s Bogom i zajedništva sa svim stvorenjem. Domovina je slika
zajedništva s Bogom, života u kojemu je Bog postao domom.
Isusova objava otkriva Boga kao Oca, darivatelja života i mjesta u njego-
vu kraljevstvu, baštine koja je namijenjena svima koji prihvaćaju njegovu
spasenjsku riječ. U tome novome gledanju baština koju imamo u ovoj do-
movini biva, po Kristu, usmjerena prema vječnoj Domovini. Krist veli: ‘Iza-
šao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.’ (Iv
16, 28) Kristov povratak Ocu »unio je novu Domovinu u povijest svih domo-
vina i svih ljudi. Ponekad se kaže ‘nebeska domovina’ i ‘vječna domovina’.
To su izrazi koji upravo ukazuju na ono što je izvršeno u povijesti čovjeka
i narodâ po Kristovu dolasku na svijet i po njegovu odlasku s ovoga svijeta
Ocu. Kristov je odlazak otvorio pojam domovine dimenziji vječnosti, ali nije
oduzeo ništa njegovu vremenitu sadržaju.« (Ivan Pavao II, Sjećanje i iden-
titet, 67.) Nebeska domovina ne niječe stvarnost zemaljske domovine, nego
ju usmjerava prema onoj zbilji u kojoj će mjesto i dom naći svi narodi. Stoga,
vjernost Kristovoj riječi i zauzeti hod prema nebeskoj domovini daje prostor
istinskome čovjekoljublju i domoljublju. »Domoljublje znači ljubav prema
svemu onome što čini dio domovine: njezina povijest, njezina tradicija, nje-
zin jezik, njezina sama prirodna oblikovanost. To je ljubav koja se širi i na
djela sunarodnjaka i na plodove njihova stvaralaštva. Svaka opasnost koja
ugrožava veliko dobro domovine postaje prigoda za provjeru ove ljubavi.«
(Ivan Pavao II, Sjećanje i identitet, 70.)
Domovina nam je darovana, povjerena, kao mjesto na kojemu gradimo
Božje kraljevstvo, oslonjeno na Božje djelo, ali povjereno našim rukama,
našoj odgovornosti i našim savjestima. Ovaj trenutak povijesti na ovome
mjestu u svijetu povjeren je nama. Našoj brizi, odgovornosti i stvaralačkoj
snazi. Onoj snazi koja ima izvor u Bogu.
Domovinu valja, dakle, promatrati ne samo kao darovano mjesto, nego
i kao darovano vrijeme. Ako su kairos i hronos međusobno suprotstavljeni
kao dva međusobno suprotstavljena vremena, a u Kristu stavljena u spa-
senjski suodnos, po kojemu božanski kairos zahvaća u ljudski hronos, onda
i mjesto čovjekova življenja, domovinu, možemo promatrati kao stvarnost
zahvaćenu i preobraženu nebeskom domovinom. Kairos nema na raspola-
ganju neko drugo vrijeme nego samo ovo povijesno, koje nas određuje (usp.
G. Agamben, Vrijeme što ostaje, 69). Tu prožetost spasenjskoga vremena
s trenutkom sadašnjosti smijemo, analogno, primijeniti i na zahvaćenost
prostora življenja zbiljom spasenja. Kršćanstvo ostaje izvanvremensko sve
dok ne postane ovoprostorno. Ono preobražava nas i naše vrijeme, ali i
zbilju svijeta, naše odnose spram ljudi i spram svega stvorenoga. Nebeska
se domovina spoznaje u svojoj jasnoći onoliko koliko ju umijemo unijeti u
zbiljnost zemaljske domovine. Onaj tko je dionik liturgijskoga slavlja, unosi
u liturgiju svijet i sav odnos prema njemu.
Liturgija je mjesto najjasnijega očitovanja Crkve i njezinih odnosa spram
zbilje svijeta. Način slavlja vjere pokazuje istinsko lice Crkve, uprisutnje-
ne u svijetu i usmjerene prema zbilji koja je onkraj svijeta. Slaveći otajstva
spasenja »po Kristu, s Kristom i u Kristu«, Crkva se pokazuje suputnicom
samoga Gospodina: tu se na čudesan način »međusobno prožimaju Božja
pret-hodnost i naša su-hodnost, naše dati-se-promijeniti – kako bi se dogo-
dila ona promjena čovjeka koja je najvažnija pretpostavka svake stvarne po-
zitivne promjene svijeta« (Benedikt XVI., Svjetlo svijeta, 183-184). Liturgi-
ja, stoga, nije mjesto našega »samopredstavljanja« – kao Crkve, zajednice,
naroda, domovine – nego mjesto našega urastanja u hod spasenjske povije-
sti i izručenja djelatnoj snazi sakramenata koje slavimo. Unijeti domovinu
u slavlje vjere ne znači tek »nacionalno obilježiti slavlje« – što se katkada
događa u najprozirnijoj banalnosti znakova i poruka – nego ju povjeriti
mudrosti Onoga koji sve upravlja k jednome cilju, te se sami izručiti sna-
zi liturgijskoga predokusa nebeske domovine, kako bi ona bila putokazom
svekolikoj zauzetosti u izgradnji zemaljske domovine. Moliti za domovinu
znači, također, posvijestiti – u svjetlu Božje prisutnosti u povijesti – vlastitu
odgovornost za kršćansko lice domovine i za znak one nebeske u njoj – u
njezinim uredbama i zakonima, u njezinoj kulturi, u socijalnoj odgovornosti
i svakodnevici koja katkada skreće pogled samo na vremenito i prolazno.
Promatrajući kršćansku liturgiju u cjelini triptiha mysterium – actio – vita,
može se reći da domovina nije izuzeta ni iz jednoga liturgijskoga slavlja.
»Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji.« (Ps 127, 1) Usu-
đujemo se tu istinu starozavjetnoga vjernika/hodočasnika primijeniti i na
domovinu, koja je kršćanima tek hodočasnički dom. Briga za izgradnju do- Život za jasnoću
movine ne smije utrnuti hodočasničku radost koja pjeva: »Obradovah se kad Kristova traga
mi rekoše: ‘Hajdemo u Dom Gospodnji!’ Eto, noge nam već stoje na vratima u zbilji svijeta.
tvojim, Jeruzaleme.« (Ps 122, 1-2). Kršćansko čitanje Psalma prepoznaje u
tim slikama »nebeski Jeruzalem«, »domovinu koja je na nebe-
sima«, odakle Spasitelja iščekujemo. Domovina koja
nam je dana jest mjesto spomena i oživotvorene
nade, koja preobražava ljude i kulture.

živo vrelo 6 7
 NAŠA TEMA Zemaljska i nebeska domovina

D
Nebeska i zemaljska domovina
Poticaji iz euholoških primjera
Ivan Šaško

D
omovina je vrlo slojevita stvarnost. Slobodni smo reći: baš
kao i život. Ako toj stvarnosti pristupamo kao vjernici, vidjet
ćemo da se ona ne dopušta svesti na sužavanja koja nude po-
litički ili gospodarski vidici. Za jedne je domovina vezana uz podrije-
tlo, zavičaj, zemljopisno ograničeno područje. Za druge je povezana
s društvenim i osobnim odnosima. Vjernički pogled, koji u konačnici
sve mjeri sub specie aeternitatis, u svojim će molitvama imati pred
sobom ponajprije nebesku domovinu. Na tome bi se tragu mogla tra-
žiti stanovita suprotstavljenost do isključivosti, kada je u pitanju ze-
Kada se kršćanima po- maljska domovina. Je li domoljublje spojivo s vjerom i kršćanstvom?
Ako jest, koja su ograničenja?
stavi pitanje o domovini,
Zavirimo li u povijest, lako ćemo susresti spojivost i povezanost
tada se ne radi poglavito domoljublja i snage vjere, domoljublja i pripadnosti Crkvi. Uz to, nije
o pitanju zemaljske stvar- teško pokazati da je vjernički stav često oblikovao identitet naroda.
nosti, nego o čovjeku, Vjernici nemaju pred sobom zemaljsku domovinu kao absolutum,
nego se zalažu za vrijednosti koje su prepoznate u Božjemu daru do-
o njegovoj konačnosti
movine. Ona je stvarnost koja govori o slobodi i onda kada je ona
i beskonačnosti, o smrt- zapriječena, ali i o drugim vrijednostima za kojima se čezne kada ih
nosti i besmrtnosti. nema i za njih se zalaže ili ih se brani.
Sve ono što otkriva sebič- Za vjernike se ljubav prema domovini ne može poistovjetiti ni
s kakvim izražajem mržnje prema bližnjima. Razne radikalizacije
nost, želju za vladanjem
i revolucije koje sa sobom donose osnovni sastojak grijeha, a to je
nad drugima, iskorištava- sebičnost, postaju negacijom vrijednosti. Zbog toga se najosnovnija
nje drugoga i vrijeđanje granica vidi u dostojanstvu ljudske osobe, osobito vrjednovanome u
ljudskoga dostojanstva, kršćanstvu. To su zanijekali razni totalitarizmi i prekoračili tu jasnu
granicu koju kršćani nikada ne smiju previdjeti. Ljubav prema do-
već po sebi pokazuje
movini ne može biti oprječna vjeri u Stvoritelja i Spasitelja čovjeka i
nespojivost s kršćanskom svijeta. Prekoračiti tu granicu znači izravno povrijediti, ne očitovati
ljubavlju prema domovi- poštovanje Boga. Sasvim je razumljivo da evanđelje pomaže razvijati
ni. Rečenica sv. Pavla: osjetljivost za ispravno domoljublje.
Oni kojima je Hrvatska domovina, mogu biti ponosni da se tijekom
»Domovina je naša na
povijesti u različitim konkretnim povijesnim okolnostima imaju u koga
nebesima.« važna je za ugledati, a najsvježiji primjer tolikih hrvatskih branitelja u zadnjemu
cjelokupno poimanje ratu za slobodu domovine ostaju konkretan primjer domoljublja koje je
kršćanstva, pri čemu je očitovanje povezivosti s kršćanstvom. Štoviše, u tim se okolnostima vidi
i kršćansko nadahnuće za promicanje domoljubnih vrijednosti. Prem-
pojam domovine viđen
da se mogu čuti sintagme koje posebno ističu domoljublje, a posebno
u svjetlu Stvaranja čovjekoljublje i bogoljublje, u kršćanstvu je jasno da se to troje ne može
i Otkupljenja. odvajati, a sve se svodi na kršćansku ljubav, koja ima izvorište u Kristu.
Molitve u kojima se spominje domovina
Polazeći od toga, vrijedi pokušati naći kršćanski
suodnos između nebeske i zemaljske domovine,
a put koji predlažemo je onaj koji otkrivaju litur-
gijske molitve. Polazeći od liturgijskoga vrhunca i
središta, euharistije, uočavamo da se pojam ‘do-
movina’ u misnim obrascima ne pojavljuje često.
Sadašnji latinski izvornik Rimskoga misala spo-
minje ga tek šesnaest puta. To nam omogućuje
brži uvid u način korištenja i sadržajne okosnice.
Spominjanje zemaljske domovine
U onome dijelu Misala u kojemu se nalaze obras-
ci za ‘Prigodne mise’ nalazi se zborna molitva koja
izravno spominje domovinu (Misa za domovinu
ili državu). Hrvatski prijevod glasi: »Bože, ti svi-
me vladaš svojim čudesnim promislom. Mi ti se
molimo za svoju domovinu; ljudima na položaju
daj mudrosti, a građanima poštenja, da ojača slo-
ga i pravda, mir i napredak.« Latinski ima malo
drukčije naglaske u sadržaju. Zapravo se, gledajući
doslovno, moli da Bog dobrostivošću primi naše
molitve za domovinu, »da se mudrošću voditelja/
upravitelja i poštenjem građana učvršćuju sloga i pravda te da s mirom bude Kršćanin nije »razapet«
trajni boljitak«. (»Deus, qui mirabili consilio universa disponis, suscipe be- između zemlje i neba, nego
nignus quas pro patria nostra tibi fundimus preces, ut sapientia moderato- živi »pomirenost« nebeske
i zemaljske zbilje, ostvarene
rum et honestate civium concordia et iustitia firmentur, atque fiat cum pace po Kristovu daru spasenja.
prosperitas perpetua.«) Mario Schifano:
S tom su zbornom molitvom komplementarne sljedeće: a) iz Mise za no- Sunce koje ujedinjuje
sioce vlasti: »Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci ljudska srca i prava na- nebo i zemlju.
roda. Pogledaj milostivo na one koji po svojoj službi nama upravljaju, da se
tvojom dobrotom svuda po svijetu ustali blagostanje naroda, siguran mir i slo-
boda vjere.« b) iz Mise za državnog poglavara: »Bože, tebi služi svaka ljudska
vlast. Daj službeniku svome, našem predsjedniku (kralju, državnom poglava-
ru) I. uspjeh u vršenju službe; da se tebe boji, narodu služi i u državi promiče
slobodu i sigurnost.« c) u Misi za sastanak državnih predstavnika zaziva se
Boga koji ravna svjetskim gibanjima i moli se pomoć Duha Božje mudrosti »da
odluke usmjere na opće dobro i mir« te ih »usklade s tvojim zakonom«.
U Misi za izbjeglice i prognanike zborna se molitva tiče zemaljske do-
movine kada kaže: »Vrati ih u domovinu, a nama daj darežljivo srce prema
svim potrebnima i došljacima.« Izvornik je s drukčijim naglascima: »ut illis
reditus in patriam, nobis erga egenum et advenam a te benignitas tribuatur«.
Spominjanje nebeske domovine
Domovina, u smislu ‘nebeske domovine’ spominje se u sljedećim obrascima:
a) U zbornoj molitvi svetkovine Bogojavljenja: »Neka nam srca, Gospodi-
ne, obasja sjaj tvoga veličanstva, kako bismo mogli prijeći iz tame ovoga
svijeta i stići u domovinu vječne bistrine/sjajne jasnoće (perveniamus ad
patriam claritatis aeternae).«

živo vrelo 8 9
 NAŠA TEMA Zemaljska i nebeska domovina

b) U zbornoj molitvi spomendana svetih

Timoteja i Tita: »… da živimo pravedno i
pobožno u ovome svijetu te sretno stignemo
u nebesku domovinu«. Molitva zapravo spo-
minje život u ovome vijeku (in hoc saeculo),
bez oznake ‘sretnoga’ dolaska, nego jedno-
stavno »ad caelestem patriam«.
c) Među zajedničkim misama za pastire,
druga od triju zbornih molitava u trećemu
tipskom izdanju Misala nalazi se molitva ko-
ja moli za papu: »ut fide integra perfectaque
ad patriam caritate procedat (da napreduje
prema domovini cjelovitošću i savršenstvom
vjere i ljubavlju)«.
d) U zavjetnoj misi O presvetome Imenu
Isusovu: »Daj da već ovdje na zemlji osjeti-
mo njegovo prijateljstvo i s njim se sjedini-
mo u vječnoj domovini.« Izvornik je i ovdje
puno sadržajniji jer kaže: »udijeli, milostiv,
Kada Gospodi, na zov trublje, da – dok u ovome životu uživamo u njegovoj milini, u domovini budemo
siđe na zemlju, dovršit će se ispunjeni vječnom radošću« (»concede, propitius, ut, eius in hac vita dul-
vijek i sve biti uvedeno
cedine perfruentes, sempiterno gaudio in patria repleamur«). Premda se
u njegovu vječnost.
misli na nebo, izvornik ne govori o vječnoj domovini, nego o vječnoj ra-
Jacqueline Henriot-Buchi:
Trublje Gospodinova dolaska. dosti u domovini.
e) U prvome obrascu proprija Mise Uzašašća Gospodinova nalazi se popri-
česna molitva koja moli da primljeni darovi (u pričesti) »u našim srcima
zapale čežnju za nebeskom domovinom (caelestis patriae desiderium)«.
f) U popričesnoj molitvi svetkovine Svih svetih kaže se: »Molimo te: po-
sveti nas da te ljubimo iznad svega te nas, zemaljske putnike, od ovog
stola privedi na gozbu u nebeskoj domovini (tuam gratiam imploramus,
qua, sanctificationem in tui amoris plenitudine consummantes ex hac
mensa peregrinantium ad caelestis patriae convivium transeamus)«.
Nažalost, u prijevodu nije vidljiva ‘punina Tvoje ljubavi’, niti ‘stol hodo-
časnika’ (misleći na zemaljski hod).
g) U predslovlju zavjetne mise o Blaženoj Djevici Mariji (‘Marija uzor i Maj-
ka Crkve’) nalazi se rečenica: »Uznesena u nebesku slavu, ona majčinski
(dobrostivo, dobrohotno – benigna) ljubi Crkvu koja putuje svijetom
prema domovini, dok ne svane slavni dan dolaska Gospodinova.«
h) U sprovodnoj misi izvan vazmenoga vremena zborna molitva spominje
‘istinsku domovinu’, što naš prijevod preriče kao ‘prava domovina’ (ad
veram patriam): »Daj da (pokojnik/ca) dođe u istinsku domovinu i uži-
va vječne radosti.«
i) Ulazna pjesma u drugome obrascu, kao i u različitim spomenima pokoj-
nika, pjeva: »Otvori mu, Gospodine, vrata raja da se vrati u domovinu
gdje smrti više nema i gdje je radost vječna.«
 Među Svečanim blagoslovima na nekoliko se mjesta spominje ‘vječna’ od-
nosno ‘nebeska domovina’. Tako za vazmeno vrijeme (treći zaziv) moli: »Po
krštenju ste u njemu vjerom uskrsnuli. Živite svetim životom da ga jednom
sretnete u vječnoj domovini (cui resurrexistis in baptismate iam credendo)«.
U slavljima apostola: »Sveti su vam apostoli predali nauk čvrste vjere;
nek vam pomognu da stečete baštinu vječne domovine (ad aeternae pa-
triae hereditatem pervenire possitis).« Za svetkovinu svetih Petra i Pavla:
da »sretno prispijete u nebesku domovinu koju osvojiše Petar križem, Pavao
mačem (in illam patriam nos certent inducere, ad quam meruerunt illi…
feliciter pervenire)«. Dakle, u izvorniku se izrijekom ne spominje nebeska
domovina, nego ona domovina u koju su zavrijedila ući ova dvojica apostola.
U blagoslovu svetačkih slavlja hrvatski prijevod izravno spominje ‘vječnu
domovinu’, mada je latinski nijansiraniji, tako da je hrvatski prijevod znatna
interpretacija: »Sa svima svetima uživali mir i radost vječne domovine. U njoj se
djeca Crkve združuju s građanima neba na veselje svega naroda Božjega.« (Qua-
tenus cum iis omnibus valeatis illius patriae vos gaudia possidere, in qua filios
suos supernis coniungi civibus in pace perpetua sancta laetatur Ecclesia.)
Vidljivo je da u navedenim molitvama pojam patria, kada stoji sam, češće
označuje nebesku domovinu. No, također je razvidno da molitve imaju pred
sobom život na zemlji te da nebeska domovina nije neka odvojenost od ze-
maljske domovine, nego živi očit suodnos, ali i povlači za sobom i analogiju.

Napetost između zemaljskoga i nebeskoga

Ako bismo, dakle, pitali što je za kršćanstvo domovina, pogled bismo trebali po-
najprije usmjeriti prema vječnosti. No, vječnost ne isključuje zemaljsku zbilju,
pa tako niti zemaljsku domovinu, jer je ona poseban prostor očitovanja Božje
ljubavi prema nama i življenja dara te ljubavi u svijetu. Zemaljska domovina
ima svoju dragocjenu vrijednost, gledanu vjerom i u svjetlu Radosne vijesti.
Poznata nam je rečenica sv. Pavla: »Domovina je naša na nebesima.«
(Fil 3, 20) To je važna rečenica za cjelokupno poimanje kršćanstva, pri čemu
je pojam domovine viđen u svjetlu Stvaranja i Otkupljenja. Moglo bi se reći
da je čovječanstvo prije Kristova utjelovljenja tražilo povratak u raj, u domo-
vinu Božje milosti. Put je Isus Krist, a posredovan je po njegovu Tijelu, Crkvi.
Domovina, u trajnoj napetosti između zemaljskoga i nebeskoga, pokazu-
je potrebu za ‘rasvjetovljenjem svijeta’ (‘Entweltlichung der Welt’), proces
desekularizma, proces kakav je kršćanstvo u sebi. Sekularizam teži prema
otuđivanju čovjeka od neba i prema ljudskoj vezanosti za zemaljsko. Zbog
toga je jasno da će se i totalitarizmi koji apsolutiziraju državu, naciju, domo-
vinu pojaviti tamo gdje postoji vezanost uz zemaljsko. Ateizam ili antiteizam
u većoj su opasnosti stvaranja takvih apsolutizacija negoli religije koje imaju
ugrađeno poimanje čovjeka i svijeta kao od Boga stvorenih stvarnosti. Nije
teško zaključiti da se nestalnost zemaljskoga i upućenost na nadnaravno s
većim poštovanjem odnose prema ovozemaljskomu.
Svatko tko vidi svoj život kao iscrpiv u zemaljskome ili će biti gorljivi
branitelj stvorenoga do mjere divinizacije stvorenja ili će biti neumjereni
‘potrošač’ zemaljskoga, ne bi li u sebičnosti uzeo ono što pruža život na zem-
lji. Tada je vjernost zemlji (Nietzsche) viđena kao životni eliksir.

živo vrelo 10 11
 NAŠA TEMA Zemaljska i nebeska domovina

Marksistička kritika nade u onostranost promicana je kao opijatska utje-

ha pred konačnošću. To je samo jedan od pristupa koji su i u samoj Crkvi
govor o nebu, govor o vječnosti, pomaknuli iz središta navještaja evanđelja i
crkvenoga djelovanja. Iz zatvorenosti u zemaljsko zapadna je interpretacija
usmjerila pozornost na prerađeni koncept reinkarnacije, ponovnoga rađa-
nja za zemlju (ono što je izvornoj kulturi reinkarnacije zapravo najveća po-
teškoća). Privučenost zemaljskim ojačala je do neprihvaćanja nebeske zbi-
lje. Tu se nalazi temeljna napetost, jer se čovjek može odlučiti za poimanje
života u kojemu pravi život vidi u zemaljskome ili pak u vječnome. Stoga i ne
čudi što se stvaraju uvijek novi temelji privida o vječnome životu na zemlji, o
glorificiranju i ideologiji mladosti, o medicinskome razvoju koji nema glav-
nu svrhu očitovanja ljubavi, nego produžavanja života, što je otvorilo nova
pitanja, od pobačaja do eutanazije.
Razumljivo je da se i za kršćane otvaraju životna
pitanja koja imaju vidljive posljedice zbog (ne)pri-
Postoji li čežnja za vječnošću i gdje se hvaćanja nebeske zbilje. Postoji li čežnja za vječno-
ona očituje? Možemo li kao vjernici šću i gdje se ona očituje? Možemo li kao vjernici reći
reći da uistinu nestrpljivo čekamo da uistinu nestrpljivo čekamo susret s Gospodinom
susret s Gospodinom u vječnosti? u vječnosti? Ili naš strah pred smrću nije ništa ma-
nji negoli kod onih koji ne vjeruju u onostranost?
U molitvi ‘Salve Regina’ (Zdravo, Kraljice) spominjemo »prognane sinove
Evine«, »tugujuće i plačuće u ovoj suznoj dolini«. No, jesu li te suze i tuga
plod osjećaja izgubljenosti raja ili nemogućnosti ostvarivanja zemaljskoga
blagostanja? Gledajući naša liturgijska slavlja i razna očitovanja crkvenosti,
nameće se pitanje je li vidljiva čežnja za nebom ili se radi o preslikavanju
‘popravljanja zemlje’ sa sličnim naglascima koje je moguće vidjeti u drugim
društvanim pokretima, revolucijama i reformama. Za nas kršćane zemalj-
ska je zbilja stanovita ‘tuđina’, jer je naša istinska domovina nebo. To se vidi
i u Molitvi Gospodnjoj, u kojoj molimo: »kako na nebu, tako i na zemlji«.
U toj ‘tuđini’ vjernici ne mogu živjeti bez Božje prisutnosti.
Najveća opasnost za kršćanstvo leži možda baš u zatvaranju vjere u ze-
maljske okvire (sekularizam). No, ta opasnost za religiju nije nipošto nova.
Sjetimo se samo onih okolnosti u kojima je izabrani narod bio sklon prihvati-
ti ropsku sigurnost više nego nesigurnost hoda snagom Božje blizine. Kušnja
je to koja ponavlja: domovina je tamo gdje su prijatelji, gdje se dobro osje-
ćam, gdje imam posao… Sve su to parole iskorijenjenih života, koji – nakon
što su izgubili domovinu – traže zamjenu za domovinu, ali ostaju bez nje,
heimatlos. Poznata izreka Ernsta Blocha da je domovina tamo gdje još nitko
nije bio može se shvatiti kao bliska kršćanstvu, premda je naglašen utopijski
vidik. Kršćanstvo, naime, govori o uspjelome i otkupljenome, spašenome ži-
votu, te se time podrazumijeva neodvojivost domovine s izvorištem.

Izgubljena domovina
Povijest spasenja s jedne strane upućuje na početke povijesti, na prve ljude i
njihov neposluh Bogu. Gubitak raja trajno je uporište za vraćanje Bogu, kao
odgovor na čežnju koju je Stvoritelj usadio u čovjeka. Čovjek nije u-topijsko
(bezmjesno), nego topijsko (umješteno) biće. On je stvoreno i smješteno bi-
će, jer osim stvorenosti, čovjek je obilježen pozvanošću. Povijest, od Abraha-
ma nadalje, pokazuje pozvanost i smještanje. Ipak, predodžba o izgubljenoj
domovini posebno polazište ima u babilonskome progonstvu. Teološki se to
događanje povezuje s kršenjem saveza s Bogom. Boravak izvan domovine
nije omogućavao ni istinsko bogoslužje, koje je bilo vezano uz Jeruzalem. Za
povratak je bilo potrebno obraćenje; povratak Bogu, da bi Bog vratio narodu
obećanu domovinu. Zanimljivo je da jahvistička predaja naglašava kako je
Adamov grijeh razlog gubitka raja, a nevjernost naroda savezu razlog gubit-
ka domovine i zemaljskoga progonstva. Prvi je grijeh već po sebi postavljao
pitanje: Kako se možemo vratiti doma? Na njega odgovara Isusu: Ja sam
put u izgubljenu domovinu.
Netko će reći da današnji čovjek više ne postavlja to pitanje te da Crkva
treba odgovoriti na ona koja se danas postavljaju. Možda više i nema osje-
ćaja progonstva. Je li potrebno u tome ‘progonstvu’ pokušati novo udomlja-
vanje? Više, dakle, ne bi bilo posrijedi pitanje Otkupljenja, nego korisnost
kršćanske religije za bolji život na zemlji. U tome bi slučaju kršćanstvo bilo
iskoristivo i imalo kao glavni zadatak humaniziranje svijeta.
Ako pred sebe stavimo Isusovu prispodobu o milosrdnome Samarijan-
cu, vidimo da je početno pitanje što čovjek treba učiniti, da bi baštinio život
vječni. Prispodoba je odgovor na to pitanje. No, je li to danas stvarno i goru-
će pitanje čovjeka? Može ga se malo preusmjeriti na pitanje o smislu života,
ali je time pomaknuto središte. Ako pak nema vječnoga života kao pitanja, Domovina je mjesto
onda se ta prispodoba može svesti na zaključak: pomozi da bi ti se pomoglo. svagdanjega sebedarja,
Ali, time je Pavlova rečenica o našoj domovini na nebesima postala nerazu- u brizi za zajedničko,
mljivom, jer se čežnja za nebom lako pretvara u utilitarizam (kako svoj život u odgovornosti za dar zemlje
i za njezinu slobodu.
na zemlji mogu učiniti komotnijim).
Kuzma Kovačić:
Gledajući povijest Crkve u grubim bi se crtama moglo zaključiti da je na Oltar Domovine,
početku postojala vjera kako će ubrzo nastupiti paruzija, ponovni Kristov Zagreb – Medvedgrad, 1994.
dolazak i Božje kraljevstvo. Kršćani su bili spremni, u stanju pripravnosti Foto: Shutterstock

živo vrelo 12 13
 NAŠA TEMA
Domovina:
povijest i zajedništvo života
upravljeni k jednome cilju.
Zemaljska i nebeska domovina
i provizornosti. No, taj se brzi dolazak ni-
je dogodio, pa se improvizacija pretvarala u
stabilnije organizacijske oblike Crkve, u nadi
ulaska u Božje kraljevstvo nakon smrti. Ta je
usmjerenost čuvala u središtu vjeru da je istin-
ski život izvan zemaljskih odrednica, čuvajući
sintagmu o ‘bivanju u svijetu, ali ne od svijeta’.
Teško je reći koliko je danas više ili manje
u odnosu na prošlost prisutna čežnja za ono-
stranošću, ali je jasno da se koncept očite ili
prikrivene sebičnosti ne može ostvariti. Nai-
me, trpljenje bližnjih uvijek ima posljedice i na
druge. Čežnja čovjeka za puninom, bez obzira
čime i kako ju želio ostvariti, govori o neispu-
njenosti u zemaljskome životu. No, kršćanstvo
je sačuvalo povezanost zemaljske i nebeske
domovine. Tamo gdje postoji identitet jedno-
ga ‘ja’, Bog nije mrtav, kaže Maurice Blanchot.
Domovina i slika čovjeka
Poimanje domovine i govor o njoj uključuju
određenu sliku o čovjeku. Kršćanska slika čo-
vjeka očituje istinu da je čovjek pozvan živjeti
onostranost i vječnost. Iz toga jasno proizlazi da
je naša domovina na nebesima. Kao što poka-
zuju i liturgijske molitve, to ne znači da je život
na zemlji beznačajan. Upravo suprotno. Mi smo
na zemlji gosti, što uključuje i vjeru i vjerničku
zauzetost. Kršćanski odnos prema domovini ne
može zanemariti da se čovjek nalazi u središtu Božjega stvaranja, spajajući
materiju i duh, vrijeme i vječnost. Iskustvo gubitka zemaljske domovine ot-
kriva svu bol i teškoće životne punine. Premda domovina može biti čuvana i
doživljavana u skučenim okvirima (»ja domovinu imam, tek u srcu je nosim«
– S. S. Kranjčević), u svojoj ljepoti ona je prostor predokusa nebeske zbilje.
Kada se kršćanima postavi pitanje o domovini, tada se ne radi poglavito
o pitanju zemaljske stvarnosti, nego o čovjeku, o njegovoj konačnosti i be-
skonačnosti, o smrtnosti i besmrtnosti. Sve ono što otkriva sebičnost, želju
za vladanjem nad drugima, iskorištavanje drugoga i vrijeđanje ljudskoga do-
stojanstva, već po sebi pokazuje nespojivost s kršćanskom ljubavlju prema
domovini. Stoga nije rijetkost da se domovinu, naciju, državu i državne pogla-
vare pokuša sakralizirati do mjere da se izgubi kršćanska (religijska) svetost.
Postoje i obredi koji prate tu svjetovnu sakralizaciju. To smo vidjeli i u fašizmu
i u nacizmu i u komunizmu. Tako gdje se želi promijeniti slika čovjeka, nužno
se mijenjaju ‘rituali’ i ‘molitveni obrasci’ sekularnih religija. I u novije je vri-
jeme tako. Ako netko napada kršćansko domoljublje, možda mu je prvi cilj
određena politička, društvena ili kulturalna stvarnost, ali stvarni mu je cilj
zapravo vrijednost koju naviješta i slavi kršćanstvo; stvarni je cilj čovjek.
 Mogu postojati oblici koji se približavaju naravi obrednosti. Sjetimo se
sprovodnih obreda koji nisu nužno religijski; zatim vojnih svečanosti, poče-
taka športskih natjecanja (osobito olimpijada i svjetskih prvenstava), kon-
cerata, građanskoga sklapanja brakova, raznih slavlja obljetnica i komemo-
racija… Tako je i u odnosu na domovinu. Danas ima puno obreda koje an-
tropologija naziva ritual-like, neka vrsta oponašanja ili zamjene religijskih
obreda. U svakome se od njih očituju određene vrijednosti i, neizbježno,
slika čovjeka i smisla života.
U tome je svjetlu dobro provjeriti svaku ideologiju jer velika se obred-
na matrica pretače u promicanje vrijednosti i u životnim mikro-obredima
svakidašnjice. U kršćanskim liturgijskim činima koji se tiču molitve za ze-
maljsku domovinu uvijek će u pozadini biti temeljna istina naše vjere: da
od Boga dolazimo i da se k njemu vraćamo, da je naša konačna domovina
na nebesima. To nas obvezuje da zemaljsku domovinu oblikujemo tako da
bude vidljiv sjaj neba i besmrtnosti.

SRPANJ 26 N SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

liturgijski kalendar

12 N PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 27 P Svagdan: Izl 32,15-24.30-34; Ps 106,19-23; Mt 13,31-35

13 P Svagdan; ili: Bl. Djevica Marija Bistrička
Izl 1,8-14.22; Ps 124,1-8; Mt 10,34 – 11,1
14 U Svagdan; ili: Sv. Kamilo de Lellis, prezbiter
Izl 2,1-15a; Ps 69,3.14.30-31.33-34; Mt 11,20-24
15 S Sv. Bonaventura, biskup i crkveni naučitelj, spomendan
od dana: Izl 3,1-6.9-12; Ps 103,1-4.6-7; Mt 11,25-27
16 Č Svagdan; ili: Bl. Djevica Marija od brda Karmela
Izl 3,13-20; Ps 105,1.5.8-9.24-27; Mt 11,28-30
17 P Svagdan: Izl 11,10 – 12,14; Ps 116,12-13.15.16b-18;
Mt 12,1-8
18 S Svagdan: Izl 12,37-42; Ps 136,1.23-24.10-12.13-15;
Mt 12,14-21
19 N ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
20 P Svagdan; ili: Sv. Apolinar, biskup i mučenik; Sv. Ilija Prorok
Izl 14,5-18; Otpj pj.: Izl 15,1-6; Mt 12,38-42
21 U Svagdan; ili: sv. Lovro Brindiški, prezbiter i crkveni naučitelj
Izl 14,21 – 15,1; Otpj. pj.: Izl 15,8-10.12.17; Mt 12,46-50
22 S Sv. Marija Magdalena, spomendan
vl.: Pj 3,1-4a ili 2Kor 5,14-17; Ps 63,2-6.8-9; Iv 20,1-2.11-18
23 Č SV. BRIGITA, redovnica, zaštitnica Europe, blagdan
vl.: Gal 2,19-20; Ps 34,2-11; Iv 15,1-8
24 P Svagdan; ili: Sv. Sarbelije Makhlūf, prezbiter
Izl 20, 1-17; Ps 19,8-11; Mt 13,18-23
25 S SV. JAKOV APOSTOL, blagdan
vl.: 2Kor 4,7-15; Ps 126,1-6; Mt 20,20-28
28 U Svagdan: Izl 33,7-11; 34,5b-9.28; Ps 103,6-13; Mt 13,36-43
29 S Sv. Marta, spomendan
vl.: 1Iv 4,7-16; Ps 34,2-11; Iv 11,19-27 ili Lk 10,38-42
30 Č Svagdan; ili: Sv. Petar Krizolog, biskup i crkveni naučitelj
Izl 40,16-21.34-38; Ps 84,3-6.8a.11; Mt 13,47-53
31 P Sv. Ignacije Lojolski, prezbiter, spomendan
od dana: Lev 23, 1.4-11.15-16.27.34b-37;
Ps 81,3-6ab.10-11ab; Mt 13,54-58
KOLOVOZ
1 S Sv. Alfonz Marija de' Liguori, bisk. i crkv. nauč., spomendan
od dana: Lev 25,1.8-17; Ps 67,2-3.5.7-8; Mt 14,1-12
2 N OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
3 P Svagdan; ili: Bl. Augustin Kažotić, biskup
Br 11,4b-15; Ps 81,12-17; Mt 14,13-21
4 U Sv. Ivan Marija Vianney, prezbiter, spomendan
od dana: Br 12,1-13; Ps 51,3-7.12-13; Mt 14,22-36
5 S Svagdan; ili: Posvećenje Bazilike Svete Marije Velike
Br 13,1-2a.25 – 14,1.26-30.34-35;
Ps 106,6-7b.13-14.21-23; Mt 15,21-28
6 Č PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO
7 P Svagdan; ili: Sv. Siksto II., papa, i drugovi, mučenici;
Sv. Kajetan, prezbiter: Pnz 4,32-40; Ps 77,12-16.21;
Mt 16,24-28
8 S Sv. Dominik, prezbiter, spomendan
od dana: Pnz 6,4-13; Ps 18,2-4.47.51ab; Mt 17,14-20

živo vrelo 14 15
OTAJSTVO I ZBILJA 12. srpnja 2015.

Petnaesta nedjelja kroz godinu

Ulazna pjesma
Ja ću se u pravednosti
pojaviti pred tobom,
nasitit ću se kad se
očituje slava tvoja.
Ps 17, 15
Zborna molitva
Bože, ti zalutalima pokazuješ
svjetlo istine da se na pravi put
vrate. Daj svim kršćanima
da odbace što je kršćanstva
nedostojno, a traže što mu
priliči. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove
Crkve moliteljice da po
pričesti napredujemo
u svetosti života. Po Kristu.

Prvo čitanje Am 7, 12-15 Drugo čitanje Ef 1, 3-14

Idi, proroče, k narodu mojemu!
Čitanje Knjige proroka Amosa
U one dane: Amasja, svećenik betelski,
reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju
Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj!
Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo
je kraljevsko svetište, kraljevski hram.«
Amos odgovori Amasji:
»Nisam ja prorok ni proročki sin,
nego stočar i gajitelj divljih smokava.
Ali Gospodin me uze od stada
i Gospodin mi reče:
’Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 85, 9ab-14
Pripjev: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe
svoje i daj nam svoje spasenje.
Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu,
vjernima svojim.
Zaista, blizu je njegovo spasenje
onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.
Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.
U njemu nas izabra prije postanka svijeta.
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naše-
ga Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim
blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu.
Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka
svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za se-
be, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje vo-
lje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas
zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom
krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestu-
pa po bogatstvu njegove milosti. Nju preobil-
no u nas uli zajedno sa svom mudrošću i ra-
zumijevanjem obznanivši nam otajstvo svoje
volje po dobrohotnom naumu svojem što ga
prije u njemu zasnova da se provede punina
vremenâ: uglaviti u Kristu sve – na nebesima
i na zemlji.
U njemu, u kome i nama – predodređenima po
naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svo-
je volje – u dio pade da budemo na hvalu sla-
PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE
Ulazna: 220 Gdje god su dvojica
Otpj. ps.: 110 Pokaži nam, Gospodine
Prinosna: 231 Jedan kruh
Pričesna: 135.1 Tko jede moje tijelo
Završna: 184 ili 283 Ti divni Kralj si nebesnik
 Isus dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva…
Ilustrirana Biblija (Codex Vindobonensis 2554, 40v),
početak 13. st.

Popričesna molitva
Gospodine, primili smo
tvoje darove. Daj da
svakim slavljenjem ovog
otajstva napredujemo u
svetosti života. Po Kristu.

ve njegove – mi koji smo se već prije nadali

u Kristu. U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ
istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu
ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obe-
ćanim, svetim, koji je zalog naše baštine:
otkupljenja, posvojenja – na hvalu slave
njegove.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja usp. Ef 1, 17-18
Otac Gospodina našega Isusa Krista
prosvijetlio nam oči srca te upoznamo
koje li nade u pozivu našemu.
Evanđelje Mk 6, 7-13
Poče ih slati.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme:
Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati
dva po dva dajući im vlast nad nečistim
dusima. I zapovjedi im da na put ne nose
ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe,
ni novaca o pojasu, nego da nose samo
sandale i da ne oblače dviju haljina.
I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću,
u njoj ostanite dok ne odete odande.
Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju,
iziđite odande i otresite prah ispod svojih
nogu njima za svjedočanstvo.«
Otišavši, propovijedali su obraćenje,
izgonili mnoge zloduhe i mnoge su
nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
Riječ Gospodnja.
MOLITVA VJERNIKA
Zahvalni Bogu Ocu za dar života i dar evanđeoskoga
poslanja u svijetu, iskrenom molitvom zazovimo
milost vjernosti i ustrajnosti na putu vjere:
1. Svojoj Crkvi, Gospodine, podari milost da vjerno
živi put evanđelja te bude postojana u naviještanju
tvoga spasenja svemu svijetu, molimo te.
2. Papu našega Franju i sve pastire Crkve
prodahni Duhom mudrosti da vjerno predvode
tvoj narod na putu spasenja te se hrabro zalažu
za istinu evanđelja svugdje gdje je ona zanijekana
i osporavana, molimo te.
3. Sve kršćane, Gospodine, prosvijetli svojim Duhom
da umiju prepoznati znakove tvoje dobrote
u svojim životima te djelima ljubavi svjedoče
tvoju blizinu svakomu čovjeku, molimo te.
4. Sve nas ovdje okupljene obnovi svježinom
svoje milosti da se ne bojimo živjeti
svoje kršćansko poslanje u svijetu, molimo te.
5. Preminulu našu braću i sestre
obraduj vječnim zajedništvom s tobom
u nebeskoj domovini, molimo te.
Bože, izvore svakoga dobra, usliši naše prošnje
i okrijepi nam duh da hodočasteći kroz ovaj svijet
budemo vjerni nositelji tvoga poslanja
i svjedoci Radosne vijesti spasenja svim ljudima.
Po Kristu Gospodinu našemu.

živo vrelo 16 17
OTAJSTVO I ZBILJA Petnaesta nedjelja kroz godinu
Jednostavnost i oporost Kristovih vjernika
N
isam ja prorok ni proročki sin, ne-
go stočar i gajitelj divljih smoka-
va. Ali Gospodin me uze od stada
i Gospodin mi reče: ’Idi, prorokuj mojemu
narodu Izraelu!’ (Am 7, 14-15) Ovaj tekst
možda će u nama izazvati smiješak na licu
jer se vjerojatno i sam Bog nasmiješio kad
je pozvao jednoga stočara i gajitelja divljih
smokava da bude njegov prorok. Taj Božji
humor zapravo izriče kakvog on proroka
želi, a to je jednostavni prorok. Bog voli jed-
nostavnost, što je razvidno i u današnjem
evanđelju gdje Isus Krist svojim učenicima
daje naputke za jednostavnost. Stoga nas
nedjeljna čitanja pozivaju da se nakratko
zaustavimo na kršćanskom poimanju jed-
nostavnosti.
Jednostavnost protiv sebeogledavanja
Jednostavnost je danas teško susresti jer
ono što se najviše protivi jednostavnosti jest
sebeogledavanje. Ljudi se previše ogledava-
ju, previše se bave sobom, svojim izgledom,
pojavom, »imidžom«, neprestance motre
sami sebe, kontroliraju svaku svoju riječ i
misao, uvijek se ispituju što su učinili u stra-
hu da nisu napravili nešto više ili manje. U
tome smislu takve nejednostavne osobe su
neprirodne, umjetne, neslobodne, naporne,
jer što god čine ili govore, sve je opterećeno
njihovim ‘egom’, njihovim sebeogledava-
njem. Posve je očito da Bog ne može izabrati
takve osobe da budu njegovi proroci, njego-
vi učenici. Jer, kako da oni prenesu njegovu
poruku, njegovu riječ kad sebe ogledavaju;
kad im je više stalo do njih samih, nego do
Boga; kad uvijek moraju prvo predstavi-
ti sebe, pa tek onda Boga; kad prvo mora-
ju sve domisliti i iskontrolirati pa tek onda
djelovati. Jednostavnost je protivna sebe-
ogledavanju. Jednostavnost je prekid sa se-
beogledavanjem, ona je neka vrsta svetoga
sebezaborava koji vodi do gledanja drugoga,
do bavljenja Drugim, Bogom.
Jednostavne osobe zrače prisutnošću
Drugoga, Boga, u njima se susreće Bog sine
glossa, bez opterećujućih posredovanja čo-
vjekova ‘ega’. Upravo zato njihovo je glavno
svojstvo spontanost. One djeluju spontano
jer se ne zamaraju sobom i ne zamaraju
druge sobom, ne ogledaju sebe, nego gle-
daju Boga i drugoga. Duhovni pisac Féne-
lon ovako opisuje jednostavnost: »Jedno-
stavnost je pravičnost duše koja odbacuje
beskorisna preispitivanja vlastitoga ja i nje-
govih djelatnosti. Jednostavnost je sasvim
spontana jer se ne zaustavlja nad svojom
vlastitom pojavom.« Da, Krist želi jedno-
stavne propovjednike, jednostavne kršća-
ne koji će napustiti sebeogledavanje te se
u svetom sebezaboravu spontano otvoriti
njemu i njega spontano donositi drugima.
Poslani nositi Kristov pogled… (Käthe Volbers)
 Oporost zbog Krista
No, današnje evanđelje govori nam također
o tome da jednostavne osobe moraju pone-
kad »otresti prašinu ispod svojih nogu«.
Otresanje prašine simboličan je čin kojim
propovjednik, kršćanin, duhovna osoba,
odlučno i beskompromisno prekida s oso-
bama koje ne primaju Krista, koje odbacuju
riječi mira, istine, dobrote. Navještaj Božje
riječi, naime, računa s odbacivanjem Krista
te zato zahtijeva od propovjednika, od sva-
koga kršćanina, da drugima jasno naznači
ozbiljnost njihova neposlušnoga odbaci-
vanja Božje riječi, Isusa Krista. Bez toga
jasnoga i hrabroga čina, vjernik bi ugrozio
svoje vlastito poslanje. Time bi potvrdio da
se boji navještaja, da mu je više stalo do
neistinitih odnosa s drugima nego do istin-
skoga odnosa s Bogom, ali i s drugima. K
tomu, otresanje prašine predstavlja borbu
vjernika protiv »duhovnih parazita«, od-
nosno protiv onih koji ‘parazitski’ koriste
propovjednike, kršćane za svoje vlastite in-
terese. Takvi duhovni paraziti sprječavaju
vjernike da se posvete Kristu. Štoviše, sva-
ko druženje s njima istinske vjernike sve
više udaljuje od Krista, od njihova vlastita
poslanja, od djelovanja u istini i dobru.
Krist, stoga, zahtijeva od nas da preki-
nemo s takvim duhovnim parazitima, da
se odmaknemo od njih te da im jasno po-
kažemo kako je uvjet našega boravljenja
s njima Isus Krist, slušanje Isusa Krista:
»Ako vas ne poslušaju…« Te Kristove riječi
zvuče preoporo, jer se protive današnjemu
mentalitetu političke korektnosti, odnosno
sveopće tolerancije. No, one su upravo u toj
svojoj oporosti i političkoj nekorektnosti
istinite. One nam snažno posvješćuju kako
kršćanska briga za drugoga podrazumijeva
ne samo u-dvajanje s drugim zbog Krista,
nego također i raz-dvajanje od drugoga
zbog Krista, ne samo dolaženje drugima,
nego i odlaženje od drugih. Ne zaboravimo
kako je i sam Krist odlazio od onih koji su
ga odbacili (usp. Lk 4, 30). Zato, ako već ni-
si, zbog Isusa Krista otiđi od takvih drugih,
otresi prašinu, njima za svjedočanstvo.
Ivica Raguž

Zrnje…
Otpor pred Božjom riječju Am 7, 12-15
odjeci riječi

Isus šalje učenike u svijet. Dvojicu

Odlomak Am 7, 12-15 nosi važno svjedočanstvo o Božjemu pozi- po dvojicu. Ne tek radi toga da bi je-
vu proroka, i to prije svega proroka pisca. Njegovo poslanje nije dan drugoga podupirali, nego i da
ukorijenjeno u njegovim uspješnim životnim planovima, nego u bi jedan drugomu bili znak vjerno-
događaju o kojem već govori u 3, 8: »Lav riče: tko da se ne pre-
sti, čuvajući poruku evanđelja od
stravi? Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje?« Prorok je po
Božjem pozivu postao »glasnik«, u njegovim je riječima prisutna zamke individualizma. Individua-
Božja riječ. Amos od svoga proročkog poziva nije napravio zani- lizam može iskriviti istinu evanđe-
manje od kojeg bi živio; bio je tek stočar i gajitelj divljih smokava. lja, ali i zatvoriti učenika u šutnju,
On je nepredviđeno od Boga odabran te ostaje vjeran svome po- u osjećaj straha. Evanđelje je Riječ,
slanju. Amasja, znajući za propovijedanje proroka Božjega, pod- svjedočanstvo, put, susret. Sva ta li-
metanjima na vlastitu korist odbacio je Božju riječ i želio da riječ ca evanđelja traže drugoga, kao mje-
Božjega glasnika ne dopre do naroda. Upravo njegova svećenič-
sto ovjerovljenja životnosti evanđe-
ka služba pokazuje svu težinu njegove krivice i pobune protiv
Boga. Amos je vidio katastrofalnu propast Amasjine obitelji. lja. Vjernik sam onoliko koliko svje-
dočim. Onoliko koliko sam drugima
Mario Cifrak
znak Kristove blizine.

živo vrelo 18 19
OTAJSTVO I ZBILJA 19. srpnja 2015.

Šesnaesta nedjelja kroz godinu

Ulazna pjesma Zborna molitva Darovna molitva
Evo, Bog mi pomaže, Molimo te, Gospodine, Bože, ti si u jedinoj žrtvi svoga
Gospodin krijepi život moj. budi nam milostiv i darežljiv. Sina ispunio razne žrtve starog
Od srca rado ću ti Produbi nam nadu, vjeru Saveza. Primi ovaj naš dar,
žrtvovati, slavit ću i ljubav, da ustrajemo blagoslovi ga kao i prinos
ime tvoje, Gospodine, u budnosti i vršenju tvoga Abelov: što svaki od nas
jer je dobrostivo. zakona. Po Gospodinu. prikazuje tebi na čast nek bude
Ps 54, 6.8 na spasenje svima. Po Kristu.

Prvo čitanje Jr 23, 1-6 Otpjevni psalam Ps 23, 1-6

Skupit ću ostatak svojih ovaca i podići im pastire. Pripjev: Gospodin je pastir moj:
Čitanje Knjige proroka Jeremije ni u čem ja ne oskudijevam!
Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju Gospodin je pastir moj:
ovce paše moje – govori Gospodin. Stoga ni u čem ja ne oskudijevam;
ovako govori Gospodin, Bog Izraelov, protiv na poljanama zelenim
pastira koji pasu narod moj: »Vi ste raspršili on mi daje odmora.
ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli Na vrutke me tihane vodi
za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas i krijepi dušu moju.
zbog zlodjela vaših – govori Gospodin. Stazama pravim on me upravlja
I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih radi imena svojega.
zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na Pa da mi je i dolinom smrti proći,
ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
I podići ću im pastire da ih pasu te se niče- Tvoj štap i palica tvoja
ga više neće bojati ni plašiti, niti će se utjeha su meni.
gubiti« – govori Gospodin. Trpezu preda mnom prostireš
»Evo dolaze dani – govori Gospodin – na oči dušmanima mojim.
podići ću Davidu izdanak pravedni. Uljem mi glavu mažeš,
On će vladati kao kralj i biti mudar čaša se moja prelijeva.
i činit će pravo i pravicu u zemlji. Dobrota i milost pratit će mene
U njegove će dane Judeja biti spašena sve dane života moga.
i Izrael će živjeti spokojno. U Gospodnjem ću domu prebivati
I evo imena kojim će ga nazivati: kroz dane mnoge.
’Gospodin, Pravda naša.’«
Riječ Gospodnja. Drugo čitanje Ef 2, 13-18
On je mir naš, on koji od dvoga čini jedno.
PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Efežanima
Ulazna: 80 Evo, Bog mi pomaže Braćo: Sada pak, u Kristu Isusu,
Otpj. ps.: 93-94 Gospodin je pastir moj vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu –
– po Krvi Kristovoj.
Prinosna: 237 Mir svoj, o Bože
Doista, on je mir naš, on koji od dvoga
Pričesna: 188 Na Isusov se spomen sam učini jedno: pregradu razdvojnicu,
Završna: 859 Spasitelju dobri, Isukrste neprijateljstvo razori u svome tijelu.
 Vidje silan svijet i sažali se
jer bijahu kao ovce bez pastira.
Motiv s vratnica Bazilike navještenja u Nazaretu.

Popričesna molitva
Budi, Gospodine, uza
svoj narod. Nahranio
si nas nebeskim
otajstvima: daj da
iz stare grešnosti
prijeđemo u novi život.
Po Kristu.

Zakon zapovijedi s propisima

obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir,
od dvojice sazda jednoga novog čovjeka
te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom
po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo.
I dođe te navijesti mir vama daleko
i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi
u jednome Duhu imamo pristup Ocu.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Iv 10, 27
Ovce moje slušaju glas moj,
govori Gospodin,
ja ih poznajem i one idu za mnom.
Evanđelje Mk 6, 30-34
Bijahu kao ovce bez pastira.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme:
Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o
svemu što su činili i naučavali. I reče im:
»Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto,
i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta
dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni
jesti. Otploviše dakle lađom na samotno
mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi
ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih
gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se
jer bijahu kao ovce bez pastira
pa ih stane poučavati u mnogočemu.
Riječ Gospodnja.
MOLITVA VJERNIKA
Braćo i sestre, u radosnome zajedništvu vjere,
s pouzdanjem uputimo svoje molitve
nebeskomu Ocu za Crkvu i za sav svijet:
1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika,
da oslonjena na Krista Gospodina
bude trajno utočište svima koji te traže,
molimo te.
2. Za papu našega Franju,
(nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve:
prodahni ih Duhom mudrosti
i trajno ih obnavljaj u vjernosti života
da budu ustrajni učitelji i predvodnici
povjerenog im naroda, molimo te.
3. Za ljude koji tragaju za istinom i smislom života:
izvedi ih na put spasenja,
a kršćane ispuni evanđeoskom odgovornošću
za spasenje svakoga čovjeka, molimo te.
4. Za nas tvojim Duhom ovdje sabrane:
odmori nas svojim Duhom i nauči nas
da se zemaljskim dobrima znamo pravo služiti,
a za nebeskim trajno težiti, molimo te.
5. Braću i sestre koji dovršiše ovozemaljski hod,
nagradi vječnim počinkom u tvome kraljevstvu,
molimo te.
Svemogući Bože, usliši nam smjerne prošnje
i okrijepi nas milošću svoga Duha da uzmognemo
svim ljudima svjedočiti radost tvoje ljubavi.
Po Kristu Gospodinu našemu.

živo vrelo 20 21
OTAJSTVO I ZBILJA Šesnaesta nedjelja kroz godinu
Sažaljenje nad umorom stada bez pastira
U
pravo onako kako je na povratku sa sa-
žaljenjem dočekao apostole, Isus isto
takvo sažaljenje osjeća prema onima
koji su bez pastira. Nije rijetkost danas čuti pri-
mjedbu: Što mi vrijedi nečije sažaljenje«, po-
trebno je nešto drugo… Svakako da će suosjeća-
nje puno puta izgledati nedostatnim, ali uvijek
je pitanje kakvo je suosjećanje. Suosjećanjem
trpim tuđi umor, nesreću i potrebu drugoga;
su-osjećaj je najdublja suživljenost, sim-patija.
I ponovno je dobro vidjeti kako se nešto ka-
že, jer se u govoru nalaze tragovi sadržajne sr-
ži. Grčki glagol koji za sažaljenje koristi Evan-
đelje glasi splanhnizomai, a u svome korijenu
sadrži riječ splanhnon koja označuje nutarnje
organe čovjeka, osobito pluća i srce. Netko ko-
ga sažalijevamo, netko s kime trpimo, toliko
nam je blizak da njegove neprilike guše i naš
dah, da ubrzavaju rad srca, da prožimaju naše
biće do najsuptilnijih pora.
Isusov stav otkriva poglavito njegovu ljud-
skost, nježnost, osjetljivost. Istim se pojmom u
Evanđeljima opisuje Isusov osjećaj pred maj-
kom umrloga sina jedinca iz Naina (Lk 7, 13); s
istim sažaljenjem Samarijanac pristupa bijed-
niku (usp. Lk 10, 33) i istim osjećajem otac do-
čekuje povratak izgubljenoga sina (usp. Lk 15).
Poznato nam je da netko drhti od tuge, straha;
susrećemo i istinsku radost koja bi željela iskoči-
ti iz tijela, pretvarajući se u pjesmu, ushit, ples…
Odmor u danu i u domu Gospodinovu
I dok s jedne strane svojim učenicima Krist
obećava težak put i od njih očekuje potpunost
predanosti te dok ih u svome izabranju ne
štedi od napora i poteškoća, on sam predvodi
njihov korak. Isus nije netko tko ne bi mogao
razumjeti i suosjećati. Razumije kada imamo
potrebu za odmorom; računa s našim umo-
rom, slabošću, granicama, padovima.
On zna da je i odmor dio poslanja, nipošto
odmak od njega. No, i kršćanski odmor ima
svoju najljepšu sliku u nedjelji, Danu Gospod-
njemu. Odmor nije samo prestanak rada, nego
V. Blažanović
je susret s Bogom. I dok danas čujemo da ljudi
planiraju odmore, da određuju dane odmora;
dok drugi ne mogu učiniti isto, zbog raznih
razloga, kršćanski je odmor prije svega otpo-
činuti u Gospodinu; ponovno se vratiti Bogu i
živjeti s njim.
Isus prima svoje učenike poput nekoga
tko se vraća u majčinu kuću. Nakon poslanja,
učenici su se vratili kući, tamo gdje se mogu
odmoriti, tamo gdje se osjećaju dočekanima.
Taj prostor blizine koju označujemo svojim
domom, sa sobom uvijek nosi toplinu i prihva-
ćenost. Čini mi se da između zapisanih reda-
ka i u tonu rečenice koju izgovara Isus postoji
majčinska osjećajnost, a majka ne dočekuje ni
radnika, ni službenika, ni učenika, ni liječni-
ka, već uvijek sina ili kćer, bez obzira gdje bili i
odakle se vraćali.
Povući se zajedno s Isusom u osamu zacije-
lo nije niti samo niti ponajprije radi odmora u
tjelesnome smislu. Potrebno je učvrstiti odnos
s Njim, kako bi se produbio smisao i osigurala
učinkovitost poslanja. Biti s njim najsigurniji
je način da se ne razočaraju očekivanja ljudi.
Svaki pastir, a rekao bih i vjernik, treba
pronaći duhovnost povlačenja u molitvu, raz-
matranje, tišinu i u stvaranje prostora za vla-
stitu zamjenjivost. Susret s Isusom susret je
koji daje ponovni poticaj kada se zaustavimo,
pronalazi put kada se gubimo...
 »I ja hoću biti ovca tvoja«
Oštre proročke riječi koje danas pogađaju
ponajprije savjesti nas pastira nisu u ovome
slavlju upućene isključivo službenicima u Cr-
kvi. I ne zaustavljaju se na opomeni, nego su
navještaj dolaska istinskoga Pastira. Zbog toga
Crkva danas povezuje starozavjetnu i novoza-
vjetnu Božju riječ, koja ne ublažava opomenu
pastirima, nego bistri pogled duše.
Ne znam koliko Crkvu osjećate svojom, ko-
liko razočaranja nosite u sebi; ne znam koliko
vas razočaravamo mi u službi koja nam je po-
vjerena; ne znam osjećate li Crkvu onim pro-
storom u koji se uvijek možete vratiti kao u svoj
dom, u mjesto koje osjećate svojim i za koje
možete uvijek reći: naša Crkva i moja Crkva;
ne znam jeste li razgovarali s pastirima kojima
su vjernici razočaranje… Ne znam, ali današnja
radosna vijest ohrabruje, osobno, pojedinačno.
Od vremena do vremena se čuju prigovori
onih koji imaju poteškoću pjevati našu crkve-
nu pjesmu u kojoj se nalazi stih: »I ja hoću biti
ovca tvoja.« Osobno nemam nikakvih poteš-
koća osjećati se dijelom Kristova stada (o kad
bih barem uvijek bio dostojan toga stada); u
toj slici koja ne da nije zastarjela, nego je iteka-
ko svježa; koja nipošto ne ponižava, nego uzvi-
suje čovjeka, u buci koja navodno prosvjećeno
govori da nismo ovce.
Slika pastira koji strepi, koji bdije, koji se
umara, koji plače i raduje se… Kada ste u oči-
ma pojedinih predsjednika, vođa, menadžera,
suvremenih inačica onih koji navodno zamje-
njuju ulogu pastira, vidjeli suze, iskrene osje-
ćaje, spremnost da se probdije noć, da se svim
srcem preda poslu i ljudima? Zbog toga nisam
siguran da sam dostojan Kristova stada.
I još nešto. Nama pastirima najveća su utjeha
vjernici koje susrećemo u zajedništvu Crkve; sva-
ki onaj koji Crkvu osjeća svojom, svaki onaj koji
suosjeća s njom i koji ju nosi u svome srcu koje
drhti s njezinim strahovima i diše punim plući-
ma njezine radosti. Tada nas ne će brinuti napadi
onih koji Crkvu nisu nikada osjećali niti ju osje-
ćaju prostorom susreta s Bogom Isusa Krista, s
onim koji je za nas patio da bismo bili su-patnici.
Radosna vijest ove nedjelje utočište je koje
traži poslanje i poslanje koje je svjesno da se
ne odvaja od onoga koji šalje. To je naša Crkva
u kojoj živim i bez koje ne mogu živjeti, uz sve
vlastite nedostatke i grijehe nas, toliko puta
nedosljednih i malovjernih. Osjetimo danas
svu veličinu, težinu, oporost i radost pridjeva
moj i naš, pridjeva koji su teški kao moj gri-
jeh, u kojemu se zrcale grijesi pastira i stada,
pridjeva koji su dar baš kao i Oče naš u kojemu
izrasta Crkva, »pobjeđujući svijet«.
Ivan Šaško

Zrnje…
Bog se brine za stado i za pastire Jr 23, 1-6 »Hajdete i vi u osamu…« To je Isuso-
odjeci riječi

Prorok predbacuje pastirima da su krivi za propast naroda. Riječi va pouka apostolima za njihovo slu
osude jasno govore o Božjoj kazni: »Vi ste raspršili ovce moje, ra- -ženje. Osama je »mjesto« molitve-
stjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas noga susreta s Gospodinom. Pothva-
zbog zlodjela vaših.« Slično i u 21, 14: »Al’ ja ću vam platiti prema ti i planovi koji nisu izrasli iz moli-
plodu djela vaših – riječ je Jahvina. – Oganj ću podmetnuti šumi tve pred Gospodinom, iz povjerava-
njegovoj i proždrijet će sve oko nje!« Bog, o čijemu je stadu riječ, nja njegovoj riječi, u opasnosti su da
izazvan je i kreće u kažnjavanje. Ovdje je zgodna igra riječi vezana budu oblikovani prema ljudskim pro-
uz glagol paqad, pohoditi, tražiti. Pastiri nisu tražili ovce; sada Bog sudbama i očekivanjima. Gospodin u
traži kod njih njihova zlodjela. Pastir je onaj koji ima odgovornost, molitvi daje jasnoću gledanja i mu-
a tko neodgovorno radi prema onima koji su mu povjereni, njega drost prosuđivanja. Katkada zatva-
sam Gospodin poziva na odgovornost. Bog ne ostavlja svoga stada, ra vrata kroz koja bismo htjeli proći i
nego ga sabire i vodi kući. Može živjeti u miru i bez straha, jer on zove nas drugamo, kamo i ne slutimo.
osigurava plodnost i postavlja pastire koji će se za nj brinuti.
Osama nije zatvorenost u sebe, nego
Mario Cifrak potpuna otvorenost Gospodinu.

živo vrelo 22 23
OTAJSTVO I ZBILJA 26. srpnja 2015.

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu

Ulazna pjesma Zborna molitva
Bog je u svom svetom Bože, zaštito i uzdanje naše, bez
prebivalištu, Bog što u tebe ništa nije valjano, ništa sveto.
svom domu ujedinjuje Umnoži nad nama svoje milosrđe,
svoj narod: on daje moć da se po tvom promislu i vodstvu
i silu narodu svome. tako služimo zemaljskim dobrima
Ps 68, 6-7.36 te srcem prionemo za nebeska.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti
darove dobivene od tvoje
darežljivosti, da nam po
tvojoj milosti posvete
svagdašnji život i dovedu
nas u vječnu radost.
Po Kristu.

Prvo čitanje 2Kr 4, 42-44 Pravedan si, Gospodine,

Jest će i preostat će.
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U one dane: Neki čovjek došao iz Baal
Šališe i donio čovjeku Božjem Elizeju kruh
od prvina, dvadeset ječmenih hljebova
i kaše u torbi. A on zapovjedi: »Daj ljudima
neka jedu!« Ali njegov momak odgovori:
»Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?«
On odgovori: »Podaj ljudima i neka jedu,
jer ovako veli Gospodin: ’Jest će i preostat
će.’« I postavi on pred njih. I jedoše i još
preosta, prema riječi Gospodinovoj.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 145, 10-11.15-18
Pripjev: Otvaraš ruku svoju, Gospodine,
i sitiš nas.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.
Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
do mile volje sitiš sve živo.
na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.
Drugo čitanje Ef 4, 1-6
Jedno tijelo, jedan Gospodin,
jedna vjera, jedan krst.
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodi-
nu: sa svom poniznošću i blagošću,
sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim
ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljuba-
vi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha sve-
zom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što
ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!
Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!
Jedan Bog i Otac sviju,
nad svima i po svima i u svima!
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Lk 7, 16
Prorok velik usta među nama!
Pohodi Bog narod svoj!

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE Evanđelje Iv 6,1-15

Razdijeli onima koji su posjedali
Ulazna: 81 Bog je u svom svetom hramu koliko su god htjeli.
Otpj. ps.: 124.II Otvaraš ruku svoju i sitiš nas
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(strofe: 3., 5. i 6.)
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu
Prinosna: 226.2 i 3 Od sva se četiri vjetra
Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo
Pričesna: 136.3 Jedno smo tijelo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja
ili: 247 Uzmite, jedite
Završna: 259 Krist nas je sobom hranio

što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe
na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenici-
ma. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet
dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da ku-
pimo kruha da ovi blaguju?« To reče kuša-
jući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori
mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bi-
lo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže
mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat
Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet
ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to
za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjeda-
ju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisu-
ća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa
razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od
ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasi-
tiše, reče svojim učenicima: »Skupite preo-
stale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili
su dakle i napunili dvanaest košara uloma-
ka što od pet ječmenih kruhova pretekoše
onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus
učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima
doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane
doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se po-
novno u goru, posve sam.
Riječ Gospodnja.
Isus zapovijedi da razdijele kruh.
Svi se nasitiše, i preosta kruha…
M. I. Rupnik, Kapela svetohraništa,
Katedrala u Madridu, 2011.
Pričesna pjesma Popričesna molitva
Blagoslivljaj, Gospodine, primili smo
dušo moja, pričest, spomendar muke
Gospodina, tvoga Sina. Molimo te
i ne zaboravi da nam bude na spasenje
dobročinstava što nam je u svojoj
njegovih! neiskazanoj ljubavi
Ps 103, 2 on darovao. Koji živi.
MOLITVA VJERNIKA
Braćo i sestre, poniznom se molitvom utecimo
nebeskomu Ocu za Crkvu i za sav svijet,
da radost zajedništva, rasvijetljena evanđeljem,
zacijeli rane svih podjela i svih nepravdâ.
Molimo zajedno:
Okrijepi nas, Gospodine, kruhom života.
1. Obnovi, Gospodine, lice Crkve
da radosno naviješta tvoju riječ
te vjernošću života i djelima ljubavi
svim ljudima očituje tvoju dobrotu, molimo te.
2. Prodahni svoje vjernike da se svakodnevno
hrane tvojom riječju te budu ustrajni graditelji
tvoga kraljevstva među ljudima, molimo te.
3. One koji raspolažu dobrima ovoga svijeta
potakni da evanđeoskom pravednošću
budu radosni djelitelji tvojih dobara
svim potrebitima, molimo te.
4. Nama dionicima ovoga stola ljubavi
otvori oči srca da umijemo zamijetiti braću
koja su pogođena siromaštvom i oskudicom
te im svojom blizinom i darivanjem
budemo svjedoci tvoje ljubavi, molimo te.
5. Svojim blagoslovom nagradi one
čiju smo dobrotu osjetili
u trenutcima nevolje i potrebe, molimo te.
Svemogući Bože, trajno nas hraniš kruhom života
i već ovdje daješ nam predokus vječnosti.
Udijeli nam mudrosti da, okrijepljeni tom snagom,
budemo zauzeti graditelji tvoga Kraljevstva
među ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.
živo vrelo 24 25
OTAJSTVO I ZBILJA

Bog koji probuđuje

i taži gladi

U
prethodnom poglavlju Ivan je opisao
ozdravljenje uzetoga na izvoru Beth-
zatha i na to izvješće naslonio Isusov
govor Židovima koji su ga htjeli ubiti zbog kr-
šenja subote i zbog toga što se izjednačavao s
Bogom. Sada, sa šestim poglavljem, na novom
smo mjestu; novi je okvir događaja i govora i
nova je tema. Iz Jeruzalema smo odjednom
premješteni ponad Genezaretskoga jezera, iz
napetoga odnosa sa Židovima u društvo s Isu-
som, njegovim učenicima i mnoštvom koje ga
slijedi te iz rasprave o kršenju subote i prigo-
vora Židova Isusu da huli poistovjećujući se s
Bogom, na brdo, oko Isusa koji sjedi.
Mnoštvo koje slijedi Isusa stvara pozitivno
ozračje prihvaćanja Isusa premda su ozdrav-
ljenja bolesnih glavni razlog zbog kojega idu

za njim. Motiv im još nije čist, ali blagonaklo-
ni su prema Isusu. Ivan opaža da je bila blizu
židovska Pasha. Brdo, sjedeći položaj i blizina
Pashe upućuju na to da Ivan svojim čitatelji-
ma želi otvoriti oči za Isusa kao novoga Mojsi-
ja. U Isusu se događa Božje spasenjsko djelo-
vanje koje je bilo na djelu pri izlasku Židova iz
egipatskoga ropstva.
Glad i hrana
Izvještaj o čudesnome hranjenju mnoštva
Ivan započinje jednim detaljem: »Isus podiže
oči.« Gesta jednostavna i svečana. Isus opaža
mnoštvo koje mu dolazi. I započinje razgovor
s Filipom. Pita ga gdje da kupe kruha za toliko
mnoštvo. Ivan bilježi da Isus kuša Filipa. Ne
pita ga stoga što bi od njega očekivao odgovor.
Pita ga jer u njemu želi probuditi pozornost na
ono što će se dogoditi. Isus je učitelj. Učitelj
zna da prije nego počne govoriti ili činiti ne-
što važno, mora probuditi pozornost učenika.
Učiteljsko se umijeće ne sastoji nadasve u to-
me da učenicima prenese ono što oni ne znaju.
Njegovo je umijeće u tome da učenicima otvori
um i srce, da im probudi pozornost. Pozornost
V. Blažanović, 2001.
otvara mogućnost učenja. Filip svojim odgovo-
rom uistinu postaje pozoran na ono što jest i
ono što imaju. Ono što imaju – dvjesto dena-
ra – nije dostatno za mnoštvo ljudi koji dolaze.
Učimo novo tek kada postanemo svjesni onoga
što jest. Filip nema dobar odgovor na Isusovo
pitanje, ali upravo to će ga učiniti pozornim na
ono što će Isus učiniti i reći. Svoje znanje i svo-
je iskustvo proširujemo samo ako smo svjesni
što ne možemo i što ne znamo. Granice širi sa-
mo onaj tko vidi svoje granice. Znanje je nalik
gladi i kruhu. Najprije moram biti svjestan da
ne znam kako bih bio otvoren znanju. Filip je
uz pomoć Isusova pitanja postao svjestan gra-
nicâ svoga znanja i svoje moći. Time je postao i
pozoran na ono što će Isus činiti.
Petrov brat Andrija javlja se s informaci-
jom koja samo potvrđuje Filipovo shvaćanje
situacije. Sva hrana na brdu jest pet ječmenih
kruhova i dvije ribice nekoga dječaka. Pozor-
nost koju je Isus probudio kod Filipa prešla je
i na druge učenike. Andrija je također postao
pozoran. Pozornost raste u grupi. Probuđe-
na pozornost jednoga probuđuje pozornost
drugomu. Ništa nas toliko ne uvlači u proces
učenja kao iskustvo probuđene pozornosti na
nekom tko nam je blizu u procesu učenja. Do-
čim se Andriji probudila pozornost, pokazao
je svoju društvenu nadarenost i doznao tko
je uopće ponio neku hranu. Isus je učenicima
probudio pozornost. Nakon toga će mu biti pri
ruci. Najprije tako što će pozvati ljude da po-
sjedaju. Isus je sa svojim učenicima već sjedio.
Sada i sve koji su pristigli poziva da učine isto.
Mnoštvo je, sudeći po broju muškaraca,
moralo biti veliko. Isus uzme kruhove, izrekne
zahvalnicu i razdijeli. Uzme – zahvali – razdi-
jeli. To su iste geste koje će se ponoviti na po-
sljednjoj večeri. Ivanovi čitatelji, zajednica vjer-
nika, u njima prepoznaje Isusovu euharistijsku
nazočnost. Isus isto čini i s ribicama. Ivan kaže
da im je dijelio koliko je god tko želio. Nisu jeli
simbolički. Jeli su do sitosti. Ivan pokazuje ka-
ko Isus poznaje ljudsku glad i skrb za nju pri-
je nego li oni sami zatraže jesti. On ne uklanja
osjećaj gladi. Naprotiv, smatra ga dobrodošlim
i traži kako utažiti glad. Ljudi nisu bića koja tre-
baju ukloniti, nijekati ili zanemariti svoju glad.
Glad treba utažiti. Na dobar način. U dobrome
društvu. Sa zahvalnošću. Utažena glad daje
osjećaj životnosti. Dobrota života i radost po-
stojanja događaju se u trenutku kada čovjek ta-
ži svoju glad i žeđ, kada zadovolji svoje potrebe.
Potrebe su dobrodošle i na njih postoji dobar
Zrnje…
Dječak i pet ječmenih kruhova stoje naspram
izgladnjeloga mnoštva. Čudesnost Božjega
djela ne pokazuje se u umnažanju kruha, nego
u njegovu dijeljenju. Isus razlama kruh i zapo-
vijeda da ga razdijele mnoštvu. Tu, u dijelje-
nju, kruh se umnaža. Danas, svijetu koji je su-
očen s glađu, nedostaje tek spremnosti za dije-
ljenje. U dijeljenju bi se spoznalo da kruha ima
napretek, a da nedostaje tek ljubavi koja dijeli.
Gdje su ljudi otvoreni Božjoj riječi, rađa se lju-
bav, dosjetljiva i kadra, dajući se, činiti ‘čuda’
koja obnavljaju svijet.
odgovor. Isus će ljudsku glad uzeti kao sliku još
dublje gladi za Bogom. Onako kako im je tažio
tjelesnu glad, tako će im tažiti i glad za Božjom
riječju i blizinom. Kršćanstvo je brzo uvidjelo
da ovaj događaj na brdu kod Genezaretskog je-
zera upućuje i na to da Bog ima dobar odgovor
i na najdublje ljudske gladi: na glad za životom,
primjerice. Teško je zamisliti da bi Bog stvorio
čovjeka gladna života vječnoga i uskratio mu
mogućnost da utaži tu glad.
Sitost i napast
Nakon što su se nasitili, Isus od svojih učenika
traži da skupe ostatke kako ništa ne bi propa-
lo. Tek sada se, kada učenici skupe dvanaest
košarica ulomaka, pokazuje kakav se čudesni
događaj zbio. Svi su siti, a preostalo je više
hrane nego što je bilo na početku. Ivan nagla-
šava preobilje kojim Isus obdaruje one koji
idu za njim. Količina preostalih ulomaka otva-
ra oči mnoštvu koje se okupilo. Prepoznaju u
Isusu Proroka koji treba doći, novog Mojsija.
Prepoznaju Isusovu jedincatost i posebnost,
ali su svejedno još uvijek u nesporazumu.
Mnoštvo kani zakraljiti Isusa. Na utaženu
glad reagiraju vođeni krivim motivima i nes-
porazumima oko toga tko je Isus. U Jeruzale-
mu su Židovi tražili kako da ga ubiju, a sada
ga u Galileji žele za kralja. Isus se zato povlači.
Odlazi opet u goru. Sam. Onako kako je Mojsi-
je sam uzišao na goru i susreo se s Bogom tako
čini i Isus. Mnoštvo je Isusovu skrb za njihovu
glad spontano shvatilo kao mogućnost rješenja
njihovih političkih pitanja. Isus to odbija. S tim
odbija i svaku napast da manipulira ljudskom
gladi. Nju, istina, treba utažiti, ali ljudska se
glad i ljudske potrebe ne smiju koristiti za po-
litičku moć i manipulaciju ljudima. Isus je na
sasvim suprotnoj strani od Rimljana koji su
političku moć održavali kruhom i igrama.
Kada se vjernici nedjeljom saberu oko uči-
telja Isusa koji ih hrani riječju, kruhom i vi-
nom, osim što se svojim kućama vraćaju uta-
žene gladi, prepoznaju i opasnosti političkih
manipulacija i uče kako ih se kloniti. Odla-
skom u samoću i molitvu.
Ante Vučković
živo vrelo 26 27
OTAJSTVO I ZBILJA 2. kolovoza 2015.

Osamnaesta nedjelja kroz godinu

Ulazna pjesma Zborna molitva Darovna molitva
O Bože, spasi me, Gospodine, vođo i stvoritelju Posveti, molimo,
Gospodine, u pomoć naš, mi se tobom ponosimo. Gospodine, ovaj prinos
mi pohitaj! Ti si pomoć Nek nad nama bude tvoja i primi našu unutarnju
moja i spasitelj: dobrota. Obnovi u nama što žrtvu: učini da ti
Gospodine, ne kasni! je tebi drago i sačuvaj što si postanemo vječnim
Ps 70, 2.6 obnovio. Po Gospodinu. darom. Po Kristu.

Prvo čitanje Izl 16, 2-4.12-15 Otpjevni psalam Ps 78,3.4bc.23-25.54

Učinit ću da vam daždi kruh s neba.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Sva zajednica izraelska u pustinji
stade mrmljati protiv Mojsija i Arona. I rekoše
im sinovi Izraelovi: »O, da smo pomrli od ruke
Gospodnje u zemlji egipatskoj kad smo sjedili
kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!«
– rekoše im. »Izveli ste nas u ovu pustinju da
sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« Tada reče
Gospodin Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi
kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki
dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati
i vidjeti hoće li živjeti po mom zakonu ili neće.«
»Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Reci
im: ‘Još večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete
se nasititi kruha. Tada ćete spoznati da sam
ja Gospodin, Bog vaš!« I doista! Navečer se
pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obil-
na rosa sve orosila oko tabora. Kad se prevla-
ka rose digla, površinom pustinje ležao tanak
sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slána
uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli,
pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Jer nisu
znali što je. Onda im Mojsije reče: »To je kruh
koji vam Gospodin daje za hranu.«
Riječ Gospodnja.
PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE
Ulazna: 78.3 O Bože, spasi me
Otpj. ps.: Nahrani ih Gospodin (ŽV 7-2009)
Prinosna: 229 Od Božje snage
Pričesna: 242 O sveta gozbo
Završna: 167.1 i 5 O Stvoritelju ljudi
Pripjev: Nahrani ih Gospodin
kruhom nebeskim.
Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Gospodnju i silu njegovu.
Odozgo naredi oblacima
i otvori brane nebeske,
ko kišu prosu na njih mânu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.
Čovjek blagovaše kruh jakih;
on im dade hrane do sitosti.
U svetu zemlju svoju on ih dovede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.
Drugo čitanje Ef 4, 17.20-24
Obucite novog čovjeka, po Bogu stvorena.
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo:
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu:
ne živite više kao što pogani žive –
u ispraznosti pameti njihove.
Tâ vi ne naučiste tako Krista,
ako ste ga doista čuli
i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu:
da vam je odložiti prijašnje ponašanje,
starog čovjeka,
koga varave požude vode u propast,
a obnavljati se duhom svoje pameti
i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena
u pravednosti i svetosti istine.
Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mt 4, 4b
Ne živi čovjek samo o kruhu,
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
Evanđelje Iv 6, 24-35
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje
nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađi-
ce i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga
nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Uči-
telju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori:
»Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali
ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga
što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radi-
te, ali ne za hranu propadljivu, nego za hra-
nu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati
Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.«
Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo
radili djela Božja?« Odgovori im Isus:
»Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je
on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti zna-
menje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo?
Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše
mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani
ih kruhom nebeskim.«
Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam:
nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac
moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;
jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje
život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine,
daj nam uvijek toga kruha.«
Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi
k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.«
Riječ Gospodnja.
Radite, ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni.
V. Blažanović
Pričesna pjesma Popričesna molitva
Ja sam kruh života, Gospodine, ti nas
govori Gospodin: oživljuješ nebeskim
Tko dolazi k meni, darom: prati nas
neće ogladnjeti; stalnom ljubavlju
tko vjeruje u mene, i učini dostojnima
neće ožednjeti vječnog otkupljenja.
nikada. (Iv 6, 35) Po Kristu.
MOLITVA VJERNIKA
Rasvijetljeni Božjom riječju
i otvoreni snazi njegova spasenjskoga poziva,
uputimo nebeskome Ocu svoje molitve:
1. Za Crkvu u svijetu:
daj da se neprestano hrani tvojom riječju
te uvijek ostane vjerna svome poslanju
i brizi za spasenje svijeta, molimo te.
2. Za pastire Crkve:
da u mudrosti koja od tebe dolazi
vode tvoj narod putem spasenja
te proročkom hrabrošću budu čuvari tvoje istine
u svim protivljenjima svijeta, molimo te.
3. Za sve krštenike: da hodeći putem obraćenja
zdušno vrše djela svetosti i tako rade
za hranu koja ostaje za život vječni,
molimo te.
4. Za sve koji gladuju za istinom:
prosvijetli ih svojim Duhom
da spoznaju da jedino ti možeš
utažiti glad njihova srca, molimo te.
5. Za ovu zajednicu tvojih vjernika:
daj da se uvijek hranimo kruhom
koji nam daješ te tako i sami budemo kruh
koji se lomi za život svijeta, molimo te.
6. Za pokojnu braću i sestre:
nagradi ih za dobra koja su za života činili
i uvedi ih u zajedništvo svoje ljubavi,
molimo te.
Bože, utočište nemoćnih, usliši nam smjerne
prošnje i daj da, okrijepljeni tvojim Duhom,
živimo tvoj dar spasenja u svim iskušenjima života.
Po Kristu Gospodinu našemu.
živo vrelo 28 29
OTAJSTVO I ZBILJA XVIII. nedjelja kroz godinu
Hrana srca
S
veto pismo svjedočanstvo je Božje lju-
bavi i blizine čovjeku. Bog se pokazuje
u svakome trenutku kao Onaj koji čuje
ljudske vapaje, suosjeća s čovjekom i odgova-
ra na njegove molbe. Knjiga Izlaska opisuje
Božji odgovor na patnje egipatskih sužnjeva i
potvrđuje da On nikad ne napušta čovjeka, ni
u najtežim prilikama. Napisana je kako bi po-
taknula ljude da vjeruju u njega te otkriju ka-
ko, unatoč protivnim vjetrovima i suprotnim
strujama, slijediti Božji zakon i pouke. Slika
tog povjerenja je »kruh s neba« kojim je Bog
hranio svoj narod u pustinji. O njemu progo-
varaju današnja čitanja.
Unatoč svečanom tonu dijela koji je izabran
za pripjevni psalam, on tek u svojoj cjelovitosti
otkriva pravu povijest Izraela. Ona se odvija iz-
među Boga koji je vjeran i naroda »srcem ne-
stalna i duhom nevjerna«. Nestalnost i nevjer-
nost ogledaju se u zaboravu. Izrael je svjestan
važnosti pamćenja. Vjera nije intelektualno na-
sljedstvo, nego zajedničko iskustvo Božjih daro-
va i praštanja. Ona je podijeljeno i svjedočeno
iskustvo spašenosti i milosti koja prašta nevjere
i nestalnost. Onaj tko može kazati: »Bog me je
spasio« i »Bog mi je oprostio«, svoje iskustvo
dijeli i svjedoči. Oni koji su to svjedočanstvo ču-
li, prenose ga »i budućem koljenu«. Veliko isku-
stvo koje je u temeljima vjere Izabranog naroda
jest oslobođenje iz Egipta. Zato Pslamist pjeva:
»Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu
oci, nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo
budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu
i djela čudesna što ih učini.«
V. Blažanović
No, s istim se žarom prenosilo i iskustvo
prigovaranja Bogu, odnosno vjera u njegovo
milosrđe. Unatoč nebrojenim dobrim djeli-
ma, Bog je često nailazio na nezahvalnost. Na
svaki vapaj naroda On je odgovarao, a narod
mu je uzvraćao pjesmom i zahvalnošću. Me-
đutim, vrlo brzo bi zaboravio Božji zahvat. Već
kod prvih poteškoća smatralo ga se nedovolj-
no aktivnim i odsutnim te počelo »mrmljati«,
kako nam svjedoči današnje prvo čitanje. Izla-
zak je popraćen entuzijazmom i pjesmom: »U
čast Jahvi zapjevat ću, jer se slavom prosla-
vio!« (Izl 15,1). No, iz istih usta uskoro izlazi
»mrmljanje«. Isto srce različito kuca. Sjeća
se da su, unatoč ropskome položaju, u Egiptu
imali barem dovoljno hrane. Nakon dugoga
boravka u plodnoj dolini Nila našli su se u pu-
stinjskom siromaštvu i nesigurnosti. Mojsije
i Aron govore o slobodi, a oni osjećaju samo
glad. Sigurni su da je to put uništenja. Počinju
sumnjati u Mojsijeve, a preko njega i u Božje
dobre namjere: »Izveli ste nas u ovu pustinju
da sve ovo mnoštvo gladom pomorite.« Zato
je mrmljanje protivno vjeri. Izlazi iz nedostat-
ka povjerenja. Vanjski su se uvjeti promijenili,
a narod ne vidi da se Bog ne mijenja. Gleda
samo vanjštinu.
Ja sam kruh života
U spomenutome kontekstu postaje jasnim
Isusov odgovor mnoštvu koje ga traži, kako
otkriva današnji evanđeoski odlomak. Isus je
nešto prije zamijetio njihovu glad te ih nahra-
nio čudesno umnoživši kruhove. Za siromahe
 koji su ga slijedili bila je to izvanredna gesta.
Vjerovali su kako su našli kralja koji može
ispuniti njihovu potrebu za hranom. Kralj
kruha! Evanđelist svjedoči da je od ulomaka
ostalo punih dvanaest košara. To je broj pu-
nine. Mnoštvo nije razumjelo puninu Isusove
geste. Ostalo im je nejasno kako je zemaljska
hrana samo znak onoga što je važnije, a to je
da Otac djeluje po Isusu. On je došao donijeti
hranu koja vodi u život vječni. Zato progovara
o mani kako bi shvatili da je ona dar Božji te
razumjeli da spasenje dolazi od Boga. »Nije
vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj
daje vam kruh s neba.« Bog je onaj koji daje
život i brine se za njega.
Simboliku mane prepoznao je već Stari
zavjet: »Ponižavao te i glađu morio, a onda te
hranio manom – za koju nisi znao ni ti ni tvoji
oci – da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o
kruhu nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz
usta Jahvinih.« (Pnz 8, 3). Zato Isus govori o
sebi kao »kruhu života«. On je »Riječ tijelom
postala i nastanila se među nama«. »Kruh je
Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svi-
jetu.« Mnoštvo traži tjelesnu hranu, a on im
govori o hrani duha, srca i duše. On ne pri-
govara. Naprotiv, naučio je učenike moliti za
kruh svagdanji, ali želi ih uputiti na nešto više.
Želja mu je probuditi svijest o Bogu kao izvoru
svakoga dobra. Dar je vremenit, a Darivatelj
vječan. Kruh je samo znak. On nasićuje tijelo,
a ljubljeno biće siti srce.
Koga tražite?
»Koga tražite?« – prvo je pitanje koje je Isus
postavio Ivanovim učenicima, a onda ih pozvao
da ga slijede. Što tražite? Za čime trčite? U što
usmjeravate svoju energiju? Pitanja su koja
nam postavljaju čitanja ove nedjelje. U ovom
ljetnome zatišju i mi se možemo zaustaviti i za-
pitati o svojim izborima i prioritetima. Najčešće
je to ono što može zadovoljiti naše vitalne potre-
be: glad, žeđ, stan, zdravlje… Ova potraga uzima
nam većinu vremena i tako riskiramo zatvoriti
se, te zaboraviti ono više. I molitve nam se naj-
češće ograničavaju na materijalno i zemaljsko.
Čak i zahvale koje nalazimo u svetištima vezane
su uz posao, zdravlje tijela i napredak u vreme-
nitom, a Isus želi u nama probuditi glad i žeđ za
vječnim. Zato govori o »kruhu istinskom«.
Životna perspektiva nadilazi zemaljska ob-
zorja. Prioritet ne mogu biti dobra koja posje-
dujemo ili bismo htjeli posjedovati, nego sami
život. Isus nas poziva da se približimo svome
Izvoru. Rijeka ne postoji bez izvora. Naš život
je ništa bez Izvora koji posjeduje puninu živo-
ta i dijeli je s nama. Isus je poslan kao »kruh
života« da nas dovede Ocu. On daje odgovor
na čovjekovu čežnju za vječnim životom. Put
do toga života jest vjerovati u njega, a vjera je
u tome da ga tražimo, upoznamo, ljubimo i ži-
vimo pod njegovim pogledom i njime vođeni.
Zato onaj koji dolazi k njemu »neće ogladnje-
ti, tko vjeruje u njega, neće ožednjeti nikada«.
Slavko Slišković

Zrnje…
Božja briga za narod Izl 16, 24.12-15 Pet kruhova i dvije ribe, razdijelje-
odjeci riječi

Na putu izlaska iz Egipta Izraelci ponovno mrmljaju, sada žaleći za ni i darovani, otkrivaju što je »hra-
obilnom hranom u Egiptu, ne misleći na ropstvo kojem su bili podvr- na koja ostaje za život vječni«. Pet
gnuti. Bog se tada objavljuje kao onaj koji se brine za svoj narod. Božji kruhova ocrtavaju pet knjiga Za-
se zahvat očituje u pojavi prepelica koje prekrivaju izraelski tabor. U kona (Tore), a dvije ribe druga dva
rujnu se jata prepelica vraćaju iz Europe i, izmorena, spuštaju na oba- niza svetih knjiga: Proroke i dru-
lu sjevernoga Sinaja. Usto, Bog narodu daje i drugu vrstu hrane koja ga Pisma. Sada Isus kaže da je on
će biti nazvana mana. Prema biblijskom opisu, riječ je o »nečem po- »kruh života«. Time kaže da je u
put pahuljica«, a Mojsije to opisuje kao »kruh koji vam je Gospodin njemu sva Božja riječ, sva obja-
pribavio za hranu«. Mana se ponekad poistovjećuje s izlučevinom va. Poučava da je vjera prvi na-
jedne vrste tamariske, koja raste u području središnjega Sinaja. Valja čin hranjenja Božjom riječju. Bož-
međutim naglasiti da, bez obzira na vjerodostojnost takvih tumače- ja se riječ »blaguje« vjerom, povje-
nja, ona nisu niti važna za biblijsku poruku. Sveti se pisac ne optere- renjem u Gospodina, te tako posta-
ćuje pitanjem je li riječ o prirodnoj pojavi ili nije. Za njega je važno da je okrjepom životu, kruh za život
je Bog pokazao svoju brigu za narod. (Darko Tepert ) koji umire.
30 31
OTAJSTVO I ZBILJA 6. kolovoza 2015.

Preobraženje Gospodinovo
Ulazna pjesma Zborna molitva Darovna molitva
U sjajnom se oblaku ukaza Bože, ti si u Kristovu preobraženju Posveti, Gospodine,
Duh Sveti, i začu se Očev potvrdio otajstva naše vjere molimo, ove darove
glas: Ovo je Sin moj, svjedočanstvom Zakona i proroka Preobraženjem svoga
Ljubljeni! U njemu mi sva i unaprijed pokazao naše božansko Sina. Obasjaj nas
milina! Slušajte ga! posinjenje. Daj da slušamo glas tvoga njegovim svjetlom,
Usp. Mt 17, 5 ljubljenoga Sina te zavrijedimo biti i očisti od grijeha.
njegovi subaštinici. Po Gospodinu. Po Kristu.

Prvo čitanje Dn 7, 9-10.13-14 ili: 2Pt 1, 16-19: Taj Glas s neba čusmo.
Odijelo mu bijelo poput snijega. Čitanje Druge poslanice
Čitanje Knjige proroka Daniela svetoga Petra apostola
Predragi! Nismo vam navijestili snagu i Dola-
Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena
zak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći
i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput
izmudrene priče, nego kao očevici njegova
snijega; vlasi na glavi kao čista vuna.
veličanstva. Od Oca je doista primio čast i sla-
Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni
vu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj
i točkovi kao žarki oganj.
glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi
Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega.
sva milina!« Taj glas, koji s neba dopiraše,
Tisuću tisuća služahu njemu,
čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori.
mirijade stajahu pred njim.
Tako nam je potvrđena proročka riječ, te dobro
Sud sjede, knjige se otvoriše.
činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku
Gledah u noćnim viđenjima što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osva-
i gle s oblacima nebeskim dolazi ne i Danica se ne pomoli u srcima vašim.
kao Sin Čovječji.
Riječ Gospodnja.
On se približi Pradavnome
i dovedu ga k njemu. Otpjevni psalam Ps 97, 1-2.5-6.9
Njemu bi predana vlast,
Pripjev: Gospodin kraljuje, Svevišnji –
čast i kraljevstvo,
– nad svom zemljom.
da mu služe svi narodi, plemena i jezici.
Vlast njegova vlast je vječna, Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nikada neće proći, nek se vesele otoci mnogi!
kraljevstvo njegovo vječno, Oblak i tama ovijaju njega,
nikada propasti neće. pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.
Brda se tope pred Gospodinom kao vosak,
Riječ Gospodnja.
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE svi narodi gledaju mu slavu.
Ulazna: 75.4 U sjajnom se oblaku Ti si, Gospodine, Svevišnji –
– nad svom zemljom,
Otpj. ps.: Gospodin kraljuje (ŽV 7-2009)
visoko, visoko nad bozima svima.
Prinosna: 211 Isus Krist je slika Božja
Pričesna: 201 O svjetlo duša, Isuse Pjesma prije Evanđelja Mt 37, 5c
ili: 136.1 Gospodine, ja vjerujem Ovo je Sin moj Ljubljeni!
Završna: 184 ili 283 Ti divni Kralj si nebesnik U njemu mi sva milina! Slušajte ga!
ili: I Svi kliknimo Kristu
 Isus preobražen sjajem neba pred licem učenika.
Piero Gauli, Vitraj u crkvi sv. Marije anđeoske,
Caccamo (Palermo), 2009.

Pričesna pjesma Popričesna molitva

Kad se Krist Gospodine, daj da nas
očituje, bit ćemo ova pričest promijeni
njemu slični, jer na sliku Isusa Krista,
vidjet ćemo ga čiju si slavu očitovao
kao što jest. čudesnim preobraženjem.
1Iv 3, 2 Koji živi.

Evanđelje Mk 9, 2-10
Ovo je Sin moj, Ljubljeni!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra,
Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku,
u osamu, same, i preobrazi se pred njima.
I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma
– nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao
tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem
te razgovarahu s Isusom.
A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju,
dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice:
tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista
nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.
I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se
začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte
ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga
uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu
ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovje-
čji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ,
ali se među sobom pitahu što znači to njego-
vo »od mrtvih ustati.«
Riječ Gospodnja.
MOLITVA VJERNIKA
Braćo i sestre, Krist Gospodin
okupio nas je danas oko svoga stola da bismo
u zajedništvu s njim iskusili zbilju preobraženoga
života. U tome zajedništvu utecimo se
nebeskomu Ocu molitvom:
Obasjaj nas svojim svjetlom, Gospodine!
1. Za Crkvu Božju:
da, živeći i svjedočeći evanđelje,
bude trajni znak tvoje prisutnosti svima
koji čeznu za spasenjem i preobrazbom života,
molimo te.
2. Za pastire i učitelje tvoga naroda:
ohrabri ih da u molitvi i otvorenosti tvojoj Riječi
spoznaju tvoju volju i prepoznaju put na koji ih
zoveš u služenju tvome narodu, molimo te.
3. Za sve nad koje se nadvila tama zla i grijeha:
daj im iskusiti životnu snagu tvoje milosti
i vrati ih na put spasenja, molimo te.
4. Za nas ovdje sabrane:
daj da naši životi uvijek odražavaju preobraženost
po kojoj si nas u krštenju na novi život rodio,
molimo te.
5. Za pokojnu našu braću i sestre:
iskaži im svoje milosrđe i daruj im
radost vječnosti pred tvojim licem,
molimo te.
Svemogući vječni Bože,
ti nam u spomen-slavlju tvojih spasenjskih djela
daješ iskusiti radost vječnoga života.
Pomozi nam da, živeći dar vjere, preobražavamo
lice ovoga svijeta i tako gradimo tvoje Kraljevstvo.
Po Kristu Gospodinu našemu.

živo vrelo 32 33
 OTAJSTVO I ZBILJA Preobraženje Gospodinovo

Kristovo pravo lice Ako nam duša s pravom čezne za Božjom

objavom, neobičnom nebeskom pojavom od
koje će sva protrnuti, ako čovječje biće teži za

U
Godini posvećenoga života stiže nam
svetkovina Preobraženja Gospodinova.
Sjećamo se kako je Učitelj Isus poveo
odabranu trojicu u visine. Petar, Jakov i Ivan
bijahu jedini kojima je dopustio izbliza svjedo-
čiti kako djevojčicu, kćerku nadstojnika Jaira
podiže u život. Trojica su to na koje će Učitelj
posebice računati i kad u tjeskobi, nasmrt ža-
losne duše, bude čeznuo za njihovom blizinom,
bdijenjem, molitvom...
Čudesna objava
Na dan Preobraženja Petar će svojim odgo-
vorom na čudesan prizor očitovati da učenici
znaju tko je pred njima. Tu je Mojsije, Božji po-
moćnik, izbavitelj iz Kuće ropstva, koji je prvi
bio poslušan do smrti. Tu je Ilija, gorljiv i revan
prorok koji je popravio porušeni žrtvenik Gos-
podnji i pred svim narodom objavio Božji auto-
ritet te je, pošteđen smrti, uznesen. Učenici na
svetome tlu nasamo s Kristom izbliza vide kako
je istinita najava da nije došao dokinuti, nego
ispuniti Zakon i Proroke. Evo, veliki Ilija koji
zastupa proroke, i Mojsije – posrednik Zakona,
razgovaraju s Isusom. Dokazuju da je Bog – Bog
živih. Očima učenika dano je barem na čas vi-
djeti ono što oko dotada nije vidjelo. Doživljaj je
tako snažan da nisu ostali tek smeteni, nego im
je sveti strah prožeo udove, a trepet ih obuzeo.
uzdizanjem u visine koje samo Bog može dati,
onda je Preobraženje Gospodnje prava zgoda.
Ako nam srce žudi za dubinom koja će ga is-
puniti pravim osjećajem vrijednosti i zdravim
ljudskim samopouzdanjem, današnje je euha-
ristijsko slavlje pravi čas. Danas se, u svojoj
darežljivosti, Božje lice pokazuje ljudima. Sâm
je Bog na djelu. Kako evanđeoski jezik upozo-
rava, Otac je taj koji je svoga Sina preobrazio
pred očima odabranih. Dao mu je da se pokaže
u svjetlu koje nije od ovoga svijeta. Otac daje da
se Ilija i Mojsije mogu vidjeti uz Isusa.
Nesuzdržana, refleksna Petrova velikoduš-
nost sve kazuje. Sjenice treba napraviti – da u
veselju slave djelo Boga Otkupitelja te se pri-
sjete što je Bog učinio za svoj narod. Ovdje će
se duša smiriti. Čovjek, evo, pronađe mjesto
da se skrasi i spokojno raduje! Čas Preobraže-
nja na gori, prema Petrovim riječima, preokret
je u cijeloj ljudskoj povijesti. Kajin koji je pod
teretom krivnje postao nestalan i bjegunac, lu-
talac koji nezaustavljivo vrluda, može se sada
smiriti. Dobro je čovjeku biti ovdje uz Isusov
božanski sjaj – svjedoči Apostol.
Božji Sin, Božja djeca
Blagdan Gospodinova preobraženja izvrsno
pokazuje što je sveta misa. Učenici su pozvani
izbliza motriti Kristovo pravo lice koliko god je

Zrnje…
Pradavni u svjetlu Dn 7, 9-10.13-14
odjeci riječi

Svjetlost koja obasjava Isusa

Daniel u noćnom viđenju vidi četiri nemani koje izlaze iz mora, a i njegove ‘sugovornike’ znak je
predstavljaju susljedna kraljevstva na području Bliskoga istoka. Če-
božanskoga. Isus se očituje
tvrta neman ima deset rogova, među kojima raste »mali rog« koji go-
u slavi Očevoj, a put k toj slavi
vori »velike hule« (7, 7-8). Mali rog označava Antioha IV. Epifana, koji
i božanskome životu jest posluh
je u Knjigama o Makabejcima opisan kao veliki progonitelj Židova. U
njegovoj riječi. Bez Božje riječi
vrijeme tih previranja vjerojatno i nastaje ovaj dio Knjige Danielove.
Daniel dalje opisuje kako »Pradavni«, to jest sâm Bog, sjeda na su- sve ostaje tajna, ispunjena
dačko prijestolje da bi sudio ‘nemanima’, a pristupa mu »sin čovječji« strahom i nerazumijevanjem.
(7, 13). Ovaj izraz u aramejskome znači jednostavno »čovjek«, no u Petar to proživljava: »nije znao
ovom je tekstu već poprimio uže značenje, što će ga kasnija židovska što da kaže…«. Riječ nas uvodi
predaja još više naglasiti. On dolazi na oblacima nebeskim, koji ovdje u razumijevanje Boga, te nas,
označavaju Božju slavu. Od Boga on prima »vlast, čast i kraljevstvo«, posluhom, unosi u zbilju njegova
koje se širi na čitav svijet i traje dovijeka. To je mesijansko kraljevstvo života, u njegovu svjetlost.
koje ovdje ostaje vezano uz židovski narod (usp. Dn 2, 44). »Ovo Sin moj: Slušajte ga!«
D. Tepert

M. Ivan Rupnik, 2006.
to ljudskom biću moguće! Mi pred svetim ol-
tarom okupljeni, svu snagu pameti i svu ljubav
srca uključujemo da bismo prepoznali božan-
ski lik ponizno skriven pod prilikama kruha i
vina, da bismo čuli Očevu riječ koja pruža sigu-
ran orijentir – znamo koga nam valja slušati.
Danas, na blagdan Gospodinova preobra-
ženja postaje jasnim da nasljedovati Krista ne
znači samo strpljivo nositi križ, nego i radosno
osjetiti najveći dar, otkriti blaženi temelj na ko-
jem počiva sve dostojanstvo koje imamo. Zajed-
no s Isusom – po Kristu i s Kristom – slušamo
svetu Riječ. Zaorila se bila odmah kod krštenja,
a sada i na svetoj gori: »Ti si Sin moj. Ti si lju-
bljeni moj.« Nebeski Otac proglašava: »Ovo je
Sin moj!« Taj proglas nije razorio ni napasnik u
pustinji kada dvaput svoju strijelu ispaljuje go-
voreći: »Ako si Sin Božji…« – da bi uzdrmao, da
bi stavio u pitanje i posijao sumnju. Ne će ga do-
kinuti ni zlobni promatrači Raspetoga kada iza-
zivački, podlo ponavljaju: »Ako si Sin Božji…«
Dok u preobraženju motrimo što nam je
Bog pripravio, na kakvo je uzvišenje čovjek
pozvan i što je svrha svekoliko žrtve, osjećamo
iznova što znači da samo djeca Božja. Istina,
križ je univerzalan znak naše vjere jer nam je
patnja suputnica i muka nas više probada, ali
Spasitelj naš nije ostao na križu. Onim sjajem s
gore preobraženja pred svima je slavan zasjao.
Da, svagdanji križ podsjetnik nam je na Otku-
pitelja, ali u hostiji na oltaru Krist je uskrsli,
Jaganjac-pobjednik koji je pokopao smrt, od-
nio grijeh svijeta. Na gori preobraženja Petar,
Ivan i Jakov unaprijed vide kamo križ vodi,
premda još to ne razumiju.
Božanska reforma
Preobraženje je Očeva potvrda Sina, novo oči-
tovanje Božje ljubavi. Za Kristove učenike to je i
škola, važna priprava. Kad se Mojsije dao zave-
sti vlastitim gnjevom te, nesretan, razbio ploče
Saveza pred narodom koji se klanjao zlatnome
teletu, kad je na njegovu riječ kruta kazna iz-
vršena, iznova je pozvan na Božju goru. Ondje
Gospodin objavljuje svoju ljubav i privrženost
narodu, milostiv, milosrdan i bogat dobrotom,
u tolikoj mjeri da će Mojsije odmah ničice pasti
i s kajanjem vapiti. Lice će mu trajno sjati od
toga susreta s Bogom, svjetlost će izbijati.
Prorok Ilija, kad je osjetio svu tegobu i
umor od svoga životnoga jurišanja, kad se pred
Bogom pozivao na svoju gorljivost, na istoj će
toj svetoj gori osjetiti Božju blagost skrivenu
u nježnome dahu laganoga povjetarca. Naučit
će da prorok mora najprije dobro poslušati što
Gospodin od njega traži te razaznati što je tek
plod njegove ljudske vatrenosti.
Učenici s Kristom na gori uživo su vidjeli
tajnu koja im je povjerena. Nije to udarna vijest
za radio i televiziju, nije slika za naslovne, niti je
poruka koju treba silom nametnuti. To je tajna
vjere! Isus ostaje nasamo s učenicima, baš kao
kad ih je poveo na goru. Čuju ondje još jednom
ključnu najavu o vremenu kada više ne će tre-
bati čuvati tajnu. Sin čovječji koji je Sin Božji
uskrsnut će. Oni su već sada vidjeli nešto od to-
ga slavnoga lica Kristova. Ali premda bijahu uza
nj kad je djevojčica sa smrtne postelje ustala,
premda su vlastitim očima vidjeli nestvorenu
bjelinu, premda su važan korak naprijed učinili,
tajna još ostaje. U darovima koje prinosimo na
oltar oči će naše i dalje vidjeti kruh i vino, ali u
srcu čuvamo tajnu o konačnom, blaženom smi-
renju u sjaju Božjem. S radošću je primamo.
Niko Bilić
živo vrelo 34 35
U DUHU I I ISTINI
OTAJSTVO ZBILJA Prilozi za liturgijski pastoral

Molitva krunice Blažene Djevice Marije

za Domovinu i hrvatske branitelje

Blagdani Domovine dani su sjećanja i zahvalnosti za darove u kojima pre-

poznajemo tragove Božje blizine i dobrote. Domovina je dar. Čuvati ju kao
darovanost i graditi ju na način da se na njezinu licu ne izgubi otajstvo da-
rovanosti, znači zauzeto vjernički hoditi prema nebeskoj domovini. U riječi
molitve stane sva zahvalnost i sve prošnje, sve strepnje i nesigurnosti koje se
ocrtavaju na licu domovine. Stoga smo za blagdan Domovinske zahvalnosti
i za Dan hrvatskih branitelja priredili nekoliko tekstova za molitvu Krunice
Blažene Djevice. Molimo za jasnoću Božjega svjetla u našoj domovini i za
hrvatske branitelje, zahvaljujući za svaku njihovu žrtvu, i prošlu i sadašnju.
Odabrali smo osam desetica, po dvije iz svakoga niza otajstava, kako bismo
zahvatili cjelokupno otajstvo spasenja. Uz svaku deseticu predviđen je sve-
topisamski odlomak s kraćim razmišljanjem i molitvom.

Prva desetica: Isusovo rođenje

I. U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.
(…) Svi su išli na popis, svatko u svoj grad. Tako i Josip (…) uziđe u Jude-
ju, u grad Davidov, koji se zove Betlehem, da se podvrgne popisu zajedno
sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje,
navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i
položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.«
II. »Svi su išli na popis, svatko u svoj grad«, daleko od mjesta svoga življenja,
spoznajući tako da im je domovina negdje drugdje, da ju nemaju, da je
porobljena, da je netko drugi tko vrši popis, pokazujući snagu svoga vla-
danja i odlučujući o životima ljudi.
Naše vrijeme krije iste sudbine i svjedoči iste životne pripovijesti. Ulazeći
u slobodu i gradeći domovinu, susreli smo svu tamu zla, svu odbačenost i
prijezir, ali našli smo radost i snagu u susretu s Gospodinom, koji se rađa
daleko od središta ljudske moći i društvenih zbivanja.
Molitva:
Bože, život je tvoj dar, neizmjeran i neizreciv. Najveća se ljubav očituje po
njemu – po njegovu prihvaćanju, otvorenosti životu, zaštiti života od začeća i
spremnosti da se drugima taj život daruje…
Molimo te, Gospodine, za našu Domovinu. Daj da u njoj zasja svjetlo koje si
ti, rođenjem tvoga Sina, darovao zemlji. Neka ono rasvijetli svaku tamu koja
zasjenjuje pogled u istinu; i neka ogrije srca da bismo iznova imali snage za
zajedništvo, za zahvalnost i za radosni život u domovini koju si nam darovao.

Druga desetica: Prikazanje u hramu

I. »Donesoše dijete Isusa u Jeruzalem, u Hram, da ga prikažu Gospodinu. I
prinesoše žrtvu, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva
golubića.«
 živo vrelo3 2015

II. Nad Isusom se ispunja Zakon. On, novi Hram i novi Prinos, biva prika-
zan Ocu nebeskom, a Marija i Josip prinesoše »žrtvu siromaha«, skroman
žrtveni dar. Bijahu od onih bogobojaznih i poniznih ljudi koji iščekivahu
ispunjenje Božjega obećanja o daru spasenja i o uspostavi njegova kra-
ljevstva. Siromaštvo i neznatnost nisu im zapriječili pogled onkraj svag-
danjih životnih briga, i nisu bili zaprjekom da u radosnoj nadi iščekuju
Božje obećanje. Evanđelje je utočište siromaha, okrjepa poniznih, radost
malenih i odbačenih. Branitelji su prikazali svoje živote vođeni ljubavlju.
Molitva:
Molimo te, Gospodine, za sve koji danas u našoj domovini trpe u prijeziru, u
siromaštvu i oskudici, koji trpe pogaženost svoga dostojanstva, to jest tvoje
slike u njima. Neka im trpljenje ne oduzme radost življenja. A svima nama ob-
novi snagu vjere, koja je ljubavlju djelotvorna, da u radosnoj brizi očitujemo
tvoju blizinu i ljubav svima koji su u potrebi, osamljenosti ili napuštenosti.
Prožimaj nas mudrošću evanđelja da u svim potrebitima prepoznamo tvoje
milosno lice i da se iz dana u dan prikazujemo tebi za spas braće i sestara.

Treća desetica: Isus prima križ

I. »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ
i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi
život svoj poradi mene, naći će ga.«
II. Isusova mudrost križa utrla je put prema Kalvariji i dala smisao svim na-
šim trpljenjima, koja se usuđujemo nazvati križevima života. Znademo da
u ovome svijetu povjerenje ne biva uvijek uzvraćeno povjerenjem niti do-
brota dobrotom; da ljubav ne nalazi odgovor u ljubavi. Dobrota se uvijek
susretne sa zlom, ljubav s mržnjom i nepravdom, a istina uvijek nailazi na
prijetnju tame i laži.
Molitva:
Molimo te, Gospodine, za naše branitelje, koji su u nesebičnosti i iskrenosti
svoga dara nosili križ i donijeli nam ljepotu slobode, a na njihovu su tijelu
ostali biljezi križa, rane koja su i danas potrebne vidanja i brige.
Ne dopusti, Gospodine, da u srcima naših branitelja ponestane iskrene rado-
sti i zanosa ljubavi prema domovini, a sve nas ispuni onom brigom koja im je
potrebna, da bi rane mogle zacijeliti u zajedništvu svega naroda i u zajednič-
koj odgovornosti za budućnost domovine.

Četvrta desetica: Isus umire na križu

I. »I dovedoše Isusa na mjesto Golgotu, da ga razapnu. A zajedno s njime
razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. O šestoj
uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. Isus zavapi jakim gla-
som i izdahnu.«
II. Ispustivši duh, Isus je izustio riječ: »Dovršeno je!« No, taj dovršetak, za
nas je početak. On je umro, da bismo mi imali novost života, života koji ne
umire. Iz Kristova dara prepoznajemo cijenu svakoga života, i još jasnije
spoznajemo ljepotu nesebičnosti onih koji su svoje živote prinijeli kao žr-
tvu za život drugih. Toliko žrtve i umiranja stoji iza dara života koji živimo.

živo vrelo 36 37
U DUHU I I ISTINI
OTAJSTVO ZBILJA Prilozi za liturgijski pastoral

Molitva:
Primi Gospodine žrtvu naših poginulih branitelja. Ne dopusti da ikada pomi-
slimo da su oni samo »pali«, kao žrtva zla, ili da su »izgubili« život. Nisu ga
izgubili. Oni su ga darovali nama, našoj slobodi.
Njihov dar ti nagradi svojom vječnošću, a nas ispuni trajnom zahvalnošću
njima i istinskom brigom za slobodnu domovinu i pravedan život u njoj, kako
njihova žrtva ovdje na zemlji ne bi bila bez ploda.

Peta desetica: Isusovo uskrsnuće

I. »Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma, prvoga dana u tjednu,
veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. Razgovarahu među sobom:
‘Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?’ Pogledaju, a ono kamen
otkotrljan. I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom
gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: ‘Ne plašite se! Isusa tražite,
Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje!«
II. Pobožne žene dolaze na grob u rano jutro, o izlasku sunca. Nalaze otvore-
ni grob, a svjetlo koje je rasvijetlilo tamu groba, ogrijalo je i strah njihova
srca. Nada je oživljena, strah uklonjen, a radost zbog Istine uskrsnuća
podijeljena je s drugima, sa zajednicom Isusovih učenika.
Crkva, zajednica vjernika, živi od te radosti. Neka, Gospodine, tvoja Crkva
bude uvijek mjesto utjehe za sve potištene i prezrene, mjesto radosti za
sve odbačene, dom istinske skrbi i ljubavi za sve potrebite.
Molitva:
Po ovome zajedništvu vjere i molitve vrati pouzdanje i dostojanstvo našim
braniteljima da osjete blizinu i zahvalnost svega naroda za njihov dar, skriven
u noći koja je prethodila jutru naše slobode.

Šesta desetica: Obećanje i dar Duha Svetoga

I. »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što
svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.« »I ja ću
moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek:
Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga
poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.«
II. U izručenosti Božjemu Duhu, koji nas ispunja otvorenošću za istinu i ja-
snoćom gledanja svijeta i neba, molimo večeras za dar mira koji ispunja
ljudska srca. Po mudrosti odgovornih čelnika i po hrabrosti naših brani-
telja mir je pronašao put do onih koji su nam stali nasuprot, ustajući pro-
tiv ljudskoga dostojanstva i protiv naše slobode. Mir je pobijedio nasilje i
mržnju, koja je bezdušno sijala smrt.
Ali ljepota mira, koji se uvijek drži pod ruku s istinom, kao da još nije
doprla do svih. Još susrećemo one koji, iskrivljujući istinu, govore o žrtvi
ne dajući joj ime, i o nasilju, skrivajući odakle ono dolazi. Zastiranje istine
mijenja sliku povijesti, gurajući u zaborav vrijednost žrtve i obescjenjuju-
ći hrabrost onih koji nisu žalili sebe.
 živo vrelo3 2015

Molitva:
Neka tvoj Duh, Gospodine, svojim svjetlom pohodi sve koji su zatvoreni pred
istinom, i čije je srce otvrdnulo da osjeti dobrotu i nesebičnost ljudi koji su
izložili sebe pred prijetnjom zla. Daruj mudrosti svima kojima smo povjerili
odgovornost u upravljanju domovinom i u brizi za opće dobro.

Sedma desetica: Preobraženje

I. »Isus povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana, na goru visoku, u osamu, i
preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše
bijele kao svjetlost. (…) Učenike zasjeni svijetao oblak, a glas iz oblaka
govoraše: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi
k njima Isus, dotakne ih i reče: ‘Ustanite, ne bojte se!’«
II. Pred Isusom, obasjanim nebeskom slavom, sve zadobiva drukčije lice.
Život zadobiva smisao onkraj smrti; ljubav pronalazi smisao u žrtvi; vla-
danje se očituje u mudrosti služenja; a veličina pokazuje u sposobnosti za
malenost i poniznost.
Molitva:
Pred božanskim svjetlom koje nas vodi kroz tu školu malenosti i poniznosti, mo-
limo za sve one kojima je potrebna Kristova riječ ohrabrenja: »Ne bojte se!« S
tim pouzdanjem u Gospodina molimo za roditelje naših poginulih branitelja, da
u srcu osjete snagu mira; za djecu koja su ostala uskraćena za radost očinskoga
i majčinskoga zagrljaja; za udovice branitelja, koje u samoći nose teret brige za
obitelj; molimo za obitelji čija bol peče sve dok ne doznaju istinu o onima koji su
proglašeni nestalima. Obasjaj nas, Gospodine, svojim svjetlom i otopi u našim
srcima svaku tjeskobu i bol. I daj da te pronađemo u licima bližnjih koji trpe.

Osma desetica: Dar euharistije

I. »Dok su blagovali za stolom, Isus uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi
kruh, dade ga svojim učenicima i reče: ‘Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!’
Uze i čašu, zahvali i dade im govoreći: ‘Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv
Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.’«
II. Odlazeći s ovoga svijeta Isus nam je ostavio presvetu Euharistiju, sakra-
ment ljubavi, dar u kojemu nam uvijek iznova daruje sama sebe, objavljuju-
ći beskrajnu Božju ljubav prema svakom čovjeku. To je očitovanje »najveće
zapovijedi«, ljubavi koja nas zove da položimo život »za svoje prijatelje«.
Po Kristovoj žrtvi ljubavi svaki je čovjek postao »prijateljem Božjim«. Ne-
sebičnosti ljudske žrtve otvara prostor ljubavi prema svakomu čovjeku,
tvoreći jednu Božju obitelj.
Molitva:
Molimo večeras da Kristova ljubav ispuni sve naše misli, prodahne sve naše
odnose, nadahne sve naše riječi i uputi nas na djela koja rađaju ljepotom za-
jedništva. A Marija, Majka divne ljubavi, neka nam svojim zagovorom bude
blizu u svim našim traganjima i nastojanjima, da bismo svi, u ljubavi Kristo-
voj, bili jedno srce i jedna duša.
Priredili: I. Šaško i A. Crnčević

živo vrelo 38 39
 OTAJSTVOTRENUTAK
I ZBILJA

Molitva za Domovinu
Gospodine, utjelovljenjem svoga Sina Isusa Krista
sišao si u zbilju ranjenoga svijeta, kročio zemljom
i bio dionikom naših odnosa i našega zajedništva,
da sve usmjeriš povratku u tvoj očinski dom.
U Isusu Kristu sva je zemlja postala tvojom domovinom,
a sve naše domovine mjestom izgradnje tvoga Kraljevstva.
Rasvijetli nam pogled vjere da u svemu hodu povijesti
otkrivamo tvoj naum spasenja i put koji vodi k tebi.
Daj nam mudrosti da iz uronjenosti u tvoju vječnost
umijemo kročiti svijetom i graditi domovinu –
zajednički dom ljudi koji, po tvome daru,
s nama baštine i dijele ovaj kutak zemlje pod tvojim nebom.
Molimo te za ljude koji su dionici našega puta i naše povijesti,
za ljude koji s nama gledaju isto nebo,
slušaju iste kapi kiše i osjećaju iste zrake sunca,
za sve koji s nama nose iste tjeskobe i ista nadanja:
obnovi nas u zajedništvu koje čuva dom i gradi domovinu;
prodahni nas odgovornošću za uzvišenost tvoga dara
koji odsijeva u ljepoti zemlje, u zvučnosti jezika,
u plemenitosti kulture i u baštini naših pređa;
ispuni nas hrabrošću da umijemo čuvati dar slobode,
a u svima probudi istinsku zahvalnost prema onima
koji su u slobodu domovine nesebično utkali svoje živote.
Vrati radost na lica svih obespravljenih, potištenih i ojađenih,
svojom dobrotom pohodi sve koji podnose siromaštvo i oskudicu,
daruj mir svima koji su ranjeni razočaranjem i beznađem.
One kojima je povjerena vlast i odgovornost upravljanja dobrima
ispuni pravednošću koja je put k pravome miru;
daruj im osjetljivosti za sve potrebite, kako bi svatko mogao
u domovini pronaći dostojanstvo i radost života.
Vodi nas, Gospodine, svojim, Duhom
da u mudrosti iščekivanja Domovine, koju si nam na nebesima pripravio,
čuvamo i izgrađujemo ovu zemaljsku domovinu
kako bi nam život na zemlji bio predokus neba,
nošen nadom u vječnost, koja daje smisao vremenu i svijetu. Amen.

40 živo vrelo
 INFORMACIJE I NARUDŽBE:
HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORAL
Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb • tel.: +385 (0)1 5635 050 • faks: +385 (0)1 5635 051
e-mail: pretplata@hilp.hr • www.hilp.hr
* Popust se odnosi na sva HILP-ova izdanja osim časopisa Živo vrelo te nije namijenjen kupcima za daljnju prodaju.

na sva izdanja HILP-a*

od 13. srpnja do 31. kolovoza!
NARUDŽBE
e-mail: narudzbe@hilp.hr
tel: +385 (0)1 5635 050
faks: +385 (0)1 5635 051

živo vrelo
List izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3,70 EUR; 4,50 CHF; 6,20 USD; 6,20 CAD; 7,50 AUD
Godišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 48 EUR; 58 CHF; 80 USD; 80 CAD; 97 AUD • BiH, SRB, MNE: 36 EUR
Za pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%.
Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – IBAN: HR8823400091110174994
model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj
Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – 703000-012769
SWIFT: PBZGHR2X – IBAN: HR8823400091110174994
Foto: Shutterstock