Kako razumjeti dijelove mise?

U ovom tekstu proi emo liturgijom korak po korak kako bismo vidjeli na koji nain svaki dio djeluje od
kuda dolazi i koja mu je svrha. Jer ukoliko ne razumijemo i dijelove i cjelinu, misa moe postati rutina bez duha,
bez iskrenoga sudjelovanja; a ta vrsta rutine dovodi rutinu na lo glas.




Neki ljudi, romantici u dui, vole misliti da je ranokransko bogotovlje bilo potpuno spontano i
improvizirano. Vole zamiljati prve vjernike tako preplavljene oduevljenjem da se slavljenje i
zahvaljivanje samo prelijevalo u duboku molitvu kad bi se Crkva okupljala na lomljenje kruha.
Naposljetku, kome je potreban misal da bi vikao volim te?
Nekad sam u to vjerovao. Ipak, prouavanje Svetoga pisma i Predaje pokazalo mi je da postoji dobar
razlog za red u bogotovlju. Postupno me poela (jo dok sam bio protestant) privlaiti liturgija i
pokuavao sam sastaviti liturgiju iz rijei Svetoga pisma. Nisam ni znao da je to ve bilo uinjeno.
Ve kod svetog Pavla primjeujemo brigu Crkve da se ouvaju tonost obreda i liturgijska pravila
ponaanja. Vjerujem da za to postoji dobar razlog. Molim za strpljivost svojih romantinih prijatelja
kada kaem da red i rutina nisu nuno loe stvari. Zapravo, oni su neophodni za dobar, poboan i
miran ivot. Bez rasporeda i rutine ne bismo mogli puno toga obaviti u naem radnom danu. to bi
nai ljudski odnosi bili bez odreenih fraza? Jo nisam upoznao roditelje kojima je dosadilo sluati
kako im njihova djeca ponavljaju onu prastaru rije hvala. Jo nisam susreo branoga druga koji se
umorio od sluanja rijei volim te.
Vjernost naim rutinama nain je iskazivanja ljubavi. Mi ne radimo, niti zahvaljujemo, niti pokazujemo
ljubav jedino onda kada smo stvarno raspoloeni za to. Prave ljubavi su ljubavi koje ivimo postojano,
a ta postojanost iskazuje se u rutini.
Liturgija stvara navike
Rutine nisu samo dobra teorija. One djeluju u praksi. Red ini ivot mirnijim, uinkovitijim i uspjenijim.
U stvari, to vie rutina razvijemo, to smo uspjeniji. Rutine nas oslobaaju potrebe da opet i ponovno
razmiljamo o malim detaljima; rutine omoguavaju dobrim navikama da preuzmu vodstvo
oslobaajui um i srce da napreduje i raste.
Obredi kranske liturgije odreene su rijei koje su se tijekom vremena dokazale: hvala koju govore
Boja djeca, volim te koje govori Kristova zarunica, Crkva. Liturgija je navika koja nas ini jako
uspjenima ne samo u duhovnom ivotu ve i u ivotu openito, s obzirom na to da ivot mora biti
ivljen u svijetu koji je stvoren i otkupljen od Boga.
Liturgija ukljuuje cijelu osobu: tijelo, duu i duh. Sjeam se kada sam prvi put prisustvovao katolikom
liturgijskom dogaaju veernje slube u bizantinskom sjemenitu. Moje kalvinistiko podrijetlo i
izobrazba nisu me pripremili za to iskustvo tamjan i ikone, prostracija i klanjanje, pjevanje i
zvonjenje. Svi su mi osjeti bili ukljueni. Poslije me sjemenitarac upitao:
to misli? Sve to sam mogao rei bilo je: Sada znam zato mi je Bog darovao tijelo: da u liturgiji
slavim Gospodina s njegovim narodom. Nije da katolici samo sluaju evanelje.
U liturgiji mi sluamo, gledamo, miriemo i kuamo.

Dijelovi cjeline
Moda najjasnije ujemo poziv mise u rijeima koje odzvanjaju veinom svjetskih liturgija tijekom cijele
povijesti Crkve: Gore srca! Kamo idu naa srca? U nebo, jer je misa nebo na zemlji. Ipak, prije nego to
jasno vidimo (a tajna glasi: prije nego razumijemo Knjigu Otkrivenja), moramo razumjeti dijelove mise.
U ovom poglavlju proi emo liturgijom korak po korak kako bismo vidjeli na koji nain svaki dio
djeluje od kuda dolazi i koja mu je svrha. Iako na ovom prostoru moemo obraditi nekoliko glavnih
detalja, to bi nam trebalo pruiti dostatnu pomo za razmatranje nad misom i otkrivanje njezine
unutarnje logike. Jer ukoliko ne razumijemo i dijelove i cjelinu, misa moe postati rutina bez duha, bez
iskrenoga sudjelovanja; a ta vrsta rutine dovodi rutinu na lo glas.
Prvo moramo shvatiti da je misa podijeljena na dva dijela: liturgiju rijei i euharistijsku liturgiju. Ovi
dijelovi dalje se dijele u odreene obrede. U Rimokatolikoj Crkvi liturgija rijei ukljuuje ulazak, uvodni
obred, pokajniki in i biblijska itanja. Euharistijska liturgija moe se podijeliti na etiri dijela: priprava
darova, euharistijska molitva, obred priesti i zavrni obred. Iako je mnogo dijelova, misa je jedan
prinos, a to je rtva Isusa Krista, koja obnavlja na savez s Bogom Ocem.

U znaku kria
Znak kria je kod ranih krana vjerojatno bio najopenitiji izraz vjere. esto se pojavljuje u
dokumentima toga vremena. U veini mjesta obiaj je bio jednostavno uiniti znak kria na elu. Neki
pisci (kao to su sv. Jeronim i Augustin) opisuju krane kako ine znak kria prvo na elu, pa na
usnama i zatim na srcu, kao to danas katolici na Zapadu ine neposredno prije itanja Evanelja.
Veliki sveci takoer svjedoe o golemoj moi znaka. Sveti Ciprijan Kartaki napisao je u treem
stoljeu: u znaku kria je sva vrlina i mo U znaku kria je spasenje za sve koji su opeaeni na
svojim elima (upuuje, usput reeno, na Otkrivenje 7,3 i 14,1). Sto godina poslije sveti Atanazije je
izjavio: Znakom kria zaustavljena je sva magija i uniteno sve vraanje. Sotona je nemoan u
prisutnosti kria Isusa Krista.
Znak kria najdublja je gesta koju inimo. To je otajstvo evanelja u jednom trenutku. To je kranska
vjera saeta u jednoj kretnji. Kada se prekriimo, mi obnavljamo savez koji je zapoet naim
krtenjem. Izgovorenim rijeima navijetamo trojstvenu vjeru u koju smo krteni (U ime Oca i Sina i
Duha Svetoga). Rukom navijetamo svoje otkupljenje kriem Isusa Krista. Najvei grijeh ljudske
povijesti
razapinjanje Sina Bojega postao je najvei in milosrdne ljubavi i boanske moi. Kri je sredstvo
pomou kojeg smo spaeni, pomou kojeg postajemo sudionici boanske naravi (vidi 2 Pt 1,4).
Sveto Trojstvo, utjelovljenje, otkupljenje cijelo se Vjerovanje iznenada pojavljuje u tom kratkom
trenutku. Na Istoku, ta je kretnja jo bogatija, jer krani ine znak kria drei prva tri prsta zajedno
(palac, kaiprst, srednji prst), bez druga dva prsta (prstenjaka i malog prsta): tri prsta zajedno
predstavljaju jedinstvo svetoga Trojstva; dva prsta zajedno predstavljaju jedinstvo Kristove dvije
naravi, ljudske i boanske.
To nije samo bogotovni in. To je takoer podsjetnik na ono to jesmo. Otac, Sin i Duh Sveti
odraavaju obiteljski odnos, unutarnji ivot i vjeno zajednitvo Boga. Naa vjera jedina je religija iji je
Bog obitelj. Sam Bog je vjena obitelj; ali, budui da smo krteni, On je takoer i naa obitelj.
Krtenje je sakrament, to dolazi od latinske rijei za prisegu (sacramentum); i tom prisegom vezani
smo za Boju obitelj. inei znak kria, zapoinjemo misu podsjeanjem da smo djeca Boja.
Takoer obnavljamo sveanu prisegu svoga krtenja. Stoga je krianje poput prisezanja nad Biblijom
u sudnici. Obeavamo da smo doli na misu da bismo svjedoili. Tako nismo promatrai slavljenja
Boga; aktivni smo sudionici, svjedoci i zaklinjemo se da emo govoriti istinu, samo istinu i nita osim
istine. Tako nam Bog pomogao.

Ispovijedam se Bogu svemoguemu
Ako smo mi na mjestu svjedoka na sudu, kome se sudi? Pokajniki in vrlo jasno kae: nama.
Najraniji liturgijski prirunik koji imamo, Didahe, kae da in ispovijedanja treba prethoditi naem
sudjelovanju u euharistiji. Meutim, kod mise je divno to to nas nitko ne optuuje osim nas samih.
Ispovijedam se Bogu svemoguemu da sagrijeih vrlo mnogo.
Sagrijeili smo. To ne moemo porei. Reknemo li da nismo zgrijeili, pravimo ga lacem i rijei
njegove nema u nama (1 Iv 1,10). tovie, kae Biblija, ak i pravednik sagrijei sedam puta dnevno
(vidi Izr 24,16). Mi nismo iznimke, a iskrenost zahtijeva da priznamo svoju krivnju. ak su i nai mali
grijesi ozbiljna stvar jer je svaki uvrjeda nanesena Bogu, ija je veliina neizmjerna. Dakle, u misi mi
priznajemo svoju krivnju i zatim se predajemo milosru nebeskoga suda. U Kyrie mi molimo za
milosre svaku od tri boanske osobe u Presvetom Trojstvu: Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se. Ne traimo izlike niti se pravdamo. Molimo za oprotenje i sluamo poruku
milosra. Ako postoji rije koja obuhvaa znaenje mise, onda je to milosre.
Izraz Gospodine, smiluj se esto se javlja u Svetom pismu, u oba Zavjeta (vidi, npr. Ps 6,2; 31,9; Mt
15,22; 17,15; 20,30). Stari zavjet ponavlja da je milosre najvee meu Bojim odlikama (vidi Izl 34,6;
Jon 4,2).
Gospodine, smiluj se postoji jo od vremena najranijih kranskih liturgija. U stvari, ak je i na
latinskom Zapadu esto sauvan u starijem grkom obliku: Kyrie, eleison. U nekim liturgijama Istoka
vjernici ponavljaju Kyrie kao odgovor na duu litaniju kojom mole Boju naklonost.
Meu Bizantincima ove pronje najee mole za mir: U miru, pomolimo se Gospodinu Za mir s
visina Za mir u cijelom svijetu

Slava Bogu na visini
Molimo za mir i za nekoliko sekunda navijetamo ispunjenje nae molitve: Slava Bogu na visini i na
zemlji mir ljudima dobre volje. Ova molitva prisutna je barem od drugoga stoljea. Njezino uvodno
klicanje potjee iz pjesme hvale koju su aneli pjevali prigodom Isusova roenja (Lk 2,14), a retci koji
slijede oponaaju aneosko slavljenje Boje moi iz Knjige Otkrivenja (posebice Otk 15,34).
Odmah hvalimo Boga za blagoslove za koje smo upravo molili. To je nae svjedoanstvo Boje moi.
To je njegova slava. Isus kae: I to god zaitete u moje ime, uinit u, da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me to zaitete u moje ime, uinit u (Iv 14,1314). Slava klie radosno, s povjerenjem i nadom
koja je uvijek obiljeavala vjernike. U Slavi, misa podsjea na starozavjetnu todu o kojoj smo ranije
govorili. Naa je rtva usrdna molba za izbavljenje, ali u isto vrijeme je proslava i zahvala za
izbavljenje. To je vjera nekoga tko poznaje Boju providonosnu brigu. To je Slava.

Crkva cjelovitog Evanelja
Kljuni trenutak liturgije rijei je, naravno, navijetanje rijei Boje. Nedjeljom e to redovito ukljuivati
itanje iz Staroga zavjeta, pjevanje ili recitiranje psalma i itanje poslanice iz Novoga zavjeta, to sve
ini pripremu za itanje Evanelja. (Prilikom vazmenoga bdijenja imamo ak deset poveih itanja iz
Biblije). Sveukupno, to je cijelo bogatstvo Svetog pisma. Katolici koji svakodnevno prisustvuju misi
uju gotovo cijelu Bibliju u vremenskom razdoblju od tri godine a tu su i zlatne niti Svetoga pisma
utkane u sve druge misne molitve Nikada nemojte dopustiti da vam netko kae kako Crkva ne
poziva katolike da budu biblijski krani.
Zapravo, naravna postojbina Biblije je liturgija. Sveti Pavao je rekao: Vjera po poruci (Rim 10,17).
Primjeujete da nije rekao: Vjera dolazi itanjem. U ranim stoljeima Crkve nije bilo tiskarskih
strojeva. Veina ljudi nije si mogla priutiti Evanelja prepisana rukom, a mnogi ionako nisu ni znali
itati. Gdje su onda krani primali evanelje? Na misi i onda su, kao i danas, dobili cijelo evanelje.
itanja koja se itaju na misi predviena su za trogodinji ciklus u knjizi koja se zove Lekcionar. Ova je
knjiga uinkovita protiv sklonosti koju sam kao protestantski propovjednik i ja imao, a to je da sam
uvijek iznova propovijedao samo o svojim omiljenim tekstovima. Mogle su proi godine, a da se u
propovijedima ne dotaknem nekih knjiga Staroga zavjeta. To nikada ne bi smio biti problem za katolike
koji redovito prisustvuju misi.
Nemogue je biti previe pozoran tijekom itanj. Ona su redovna i nuna priprava za priest. Origen,
jedan od velikih poznavatelja Svetoga pisma rane Crkve (tree stoljee), pozivao je krane da
potuju Kristovu prisutnost u Evanelju kao to potuju njegovu prisutnost u hostiji.
Vi koji ste navikli sudjelovati u boanskim otajstvima znate kada primate Tijelo Gospodina kako ga
oprezno titite i astite da ne bi niti mali komadi pao s njega, da se ni estica posveenog dara ne
izgubi. Jer vjerujete, s pravom, da ste odgovorni ako bilo koji dio padne zbog nepanje. Ali ako ste
tako paljivi u uvanju njegova Tijela, s pravom, zato mislite da je manja krivnja ako zanemarite rije
Boju nego ako zanemarite njegovo Tijelo.1
Sedamnaest stoljea kasnije Drugi vatikanski sabor ponavlja ovo drevno uenje za nae vrijeme:
Crkva je uvijek astila boanska Pisma kao i samo Gospodinovo Tijelo jer ona iznad svega u
svetom bogosluju ne prestaje uzimati i vjernicima pruati kruh ivota sa stola kako Boje rijei tako i
Kristova Tijela. (Dei Verbum, 21).
Nitko, kae Origen, ne razumije u srcu ukoliko nije otvorena uma i potpuno revan. Opisuje li to
vas i mene kada sluamo itanja na misi? Trebamo biti posebno paljivi tijekom itanja jer smo od
poetka mise pod zakletvom. Primajui rije koja, priznajemo, dolazi od Boga, mi pristajemo biti
obvezani rijeju. Kao posljedica toga, podloni smo sudu ovisno o tome koliko ivimo u skladu s
misnim itanjima. U Starom savezu, uti Zakon znailo je pristati ivjeti po Zakonu ili primiti
prokletstva koja proizlaze iz neposluha. U Novom savezu, takoer, mi smo obvezani onime to
ujemo, kao to emo i vidjeti u Knjizi Otkrivenja.

Ozbiljno shvatite Vjerovanje
Liturgija rijei nedjeljom nastavlja se na homiliju (ili propovijed) i Vjerovanje. U homiliji sveenik ili
akon daje tumaenje Boje nadahnute rijei. Homilije bi trebale proizlaziti iz itanja Svetoga pisma za
taj dan, razjanjavajui nejasne dijelove i ukazujui na praktine naine primjene u svakodnevnom
ivotu. Homilije nas ne trebaju zabavljati. Kao to nam Isus dolazi u skromnom, beskvasnom kruhu,
tako Duh Sveti ponekad djeluje kroz jednolinoga, dosadnog propovjednika.
Nakon homilije molimo Nicejsko-carigradsko vjerovanje, koje je zapravo vjera saeta u nekoliko
reenica. Rijei Vjerovanja su tone, jasne i jezgrovite poput dijamanta. U usporedbi s molitvom
poput Slave, Nicejsko-carigradsko vjerovanje ini se hladnim, ali izgled moe varati. Kao to je
pokojna velika Dorothy Sayers rekla, u dogmi je drama. Jer ovdje navijetamo nauk za koji su krani
Rimskoga Carstva bili utamnieni i usmreni. U etvrtom stoljeu u Carstvu je zamalo buknuo
graanski rat zbog uenja o Isusovu boanstvu i njegove istobitnosti s Ocem. Pojavile su se nove
hereze koje su se proirile Crkvom poput raka.
Kardinal Joseph Ratzinger jezgrovito je izrazio vezu izmeu evanelja i Vjerovanja: Dogma je po
definiciji nita drugo do tumaenje Svetoga pisma koje tijekom stoljea proizlazi iz vjere.2
Vjerovanje je vjera naih otaca koja je jo uvijek iva. Isto tako, u dokumentu O
tumaenju dogmi iz 1989. godine, Meunarodna teoloka komisija kae: U crkvenoj dogmi vano je
tono tumaenje Svetoga pisma Novije vrijeme ne moe vratiti natrag ono to je formulirano uz
pomo Duha Svetoga kao klju za itanje Svetoga pisma.3 Kada nedjeljom izgovaramo Vjerovanje
javno prihvaamo ovu svetopisamsku vjeru kao objektivnu istinu. Ulazimo u dramu dogme, za koju su
nai pretci bili voljni umrijeti.
Tako se pridruujemo tim pretcima kada izgovaramo molitvu vjernika, nae molbe. Vjerovanje nam
daje mo da uemo u zagovorno posredovanje svetaca. U tom trenutku, liturgija rijei zavrava i
ulazimo u euharistijska otajstva.




Dajte mu prinos koji ne moe odbiti
Euharistijska liturgija poinje prinosom darova, a prinos govori o naoj obvezi. Mi donosimo kruh, vino
i novac za pomo djelovanju Crkve. U ranoj Crkvi vjernici su doista pekli kruh i preali groe za
slavlje te ih iznosili kod prinosa darova. (U nekim Istonim crkvama vjernici jo uvijek prave kruh i
vino.) Smisao je u tome to prinosimo sebe i sve to imamo. Ne zato to smo tako posebni, ve zato
to znamo da Gospodin moe uzeti ono to je vremenito i uiniti ga vjenim, uzeti ono to je ljudsko i
uiniti ga boanskim. Drugi vatikanski sabor snano je progovorio o laikom prinosu darova: Sva
njihova djela, naime, molitve i apostolski pothvati, brani i obiteljski ivot, svagdanji rad, odmor duha i
tijela postaju duhovnim rtvama, Bogu milima po Isusu Kristu (usp. 1 Pt 2,5); one se u
euharistijskom slavlju zajedno s prinosom Gospodnjega tijela pobono prikazuju Ocu. Tako i laici kao
klanjatelji posvuda sveto postupaju, posveuju Bogu sm svijet (Lumen Gentium, 34).
Sve to imamo ide na oltar, da bi postalo sveto u Kristu. Sveenik ini ovu povezanost oitom kada
ulijeva vodu i vino u kale: Otajstvo ove vode i vina uinilo nas dionicima boanstva Isusa Krista koji
se udostojao uzeti dijela u naem ovjetvu.Ovo je mijeanje bogat simbol koji upuuje na jedinstvo
Kristove boanske i ljudske naravi, krvi i vode koji su na kriu potekli iz njegova boka, te jedinstvo
naih darova sa Spasiteljevim savrenim darom samoga sebe. To je prinos koji Otac ne moe odbiti.

Uzdizanje srca
Nakon to sveenik podigne darove, on nas poziva: Gore srca! Ovo je snana slika koju ete nai u
kranskim liturgijama po cijelom svijetu od najranijih vremena. Mi podiemo svoja srca prema nebu.
Po rijeima Otkrivenja (vidi Otk 1,10; 4,12), mi smo u duhu poneseni u nebo. Od sada, kaemo,
gledat emo na stvarnost vjerom, a ne oima.
Pa to onda vidimo u tom nebu? Prepoznajemo da su svuda oko nas aneli i sveci. Pjevamo pjesmu
koju, prema mnogim prikazima, aneli i sveci pjevaju pred nebeskim prijestoljem (vidi Otk 4,8; 6,23).
Na Zapadu je zovemo Sanctus ili Svet; na Istoku je to Trisagion ili Triput Svet.
Tada dolazi vrhunac euharistijske rtve, velika euharistijska molitva (ili anafora). Ovo je trenutak kada
postaje jasno da Novi savez nije knjiga. On je in, a taj in je euharistija. Postoje mnoge euharistijske
molitve koje se koriste u Crkvi, ali sve sadre iste elemente:
Epikleza. Sveenik polae ruke nad darove i zaziva Duha Svetoga. To je moan susret s
nebom, koji se jo vie cijeni na Istoku.
Rijei ustanove euharistije su trenutak kada Duh i Rije pretvaraju kruh i vino u tijelo i krv,
duu i boanstvo Isusa Krista. Sveenik kazuje dramu Posljednje veere, kada je Isus
osigurao ponavljanje njegove rtve saveza za sva vremena. Ono to je 12. poglavlje Knjige
Izlaska za pashalnu liturgiju, to su Evanelja za euharistijsku molitvu ali uz veliku razliku.
Rijei nove Pashe izvravaju ono to oznaavaju. Kada sveenik izgovara rijei
ustanovljenja Ovo je moje .. Ovo je kale moje krvi, krvi novoga i vjenoga saveza ne
izgovara on samo rijei, ve govori u osobi Krista, koji je glavni celebrant mise. Sakramentom
svetoga reda ovjek je promijenjen u samoj svojoj biti; kao sveenik on postaje drugi Krist.
Isus je zaredio apostole i njihove nasljednike da slave svetu misu kada je rekao: Ovo inite
meni na spomen (1 Kor 11,25). Obratite pozornost na to kako im je Isus zapovjedio inite
ovo, a ne zapiite ovo ili proitajte ovo.
Spomen. Upotrebljavamo rijei spomen i sjeanje kako bismo opisali sljedei dio
euharistijske molitve, ali te rijei teko da odgovaraju pojmovima izvornoga jezika. U Starom
zavjetu, na primjer, esto itamo da se Bog sjea svog saveza. Meutim, to ne znai da bi
mogao ikad zaboraviti svoj savez, ve u odreena vremena, za dobrobit svojeg naroda, on ga
je obnovio, ponovno predoio i ponovio ga. To je ono to on ini po svom sveeniku, u
spomen-inu svete mise. On ini svoj Novi savez ponovno novim.
Prinos darova. Spomen mise nije neto imaginarno. On ima tijelo; to je Isus u svom
proslavljenom ovjetvu i On je na prinos. Gospodine, slavimo spomen spasonosne muke
Sina tvoga zahvalno ti prinosimo ovu rtvu ivu i svetu (Trea euharistijska molitva).
Pronje. Nakon toga sa samim Isusom molimo Oca za ive i mrtve, za cijelu Crkvu i cijeli
svijet.
Doksologija. Kraj euharistijske molitve dramatian je trenutak. Zovemo ga doksologija, to
na grkom znai rije slave. Sveenik podie kale i hostiju kojima se u ovom trenutku
obraa kao Isusu. Ovo je Isus, i Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu, tebi Bogu Ocu
svemoguemu, svaka ast i slava u sve vijeke vjekova. Ovdje bi trebao odjekivati na
Amen!; koji se tradicionalno zove Veliki Amen. U etvrtom stoljeu sv. Jeronim je zapisao
da bi se u Rimu svi poganski hramovi tresli kada bi bio proglaen Veliki Amen.
Obiteljske stvari
Nakon euharistijske molitve molimo Oe na, molitvu koju nas je Isus nauio. Pronalazimo je u
drevnim liturgijama, a za nas bi trebala imati bogatije znaenje u kontekstu mise i posebno u
kontekstu mise kao neba na zemlji. Mi smo obnovili svoje krtenje kao Boja djeca i Boga moemo
zvati Oe na. Sada, kada smo podigli svoja srca, s njime smo u nebu. Posveivali smo njegovo
ime slavei misu.
Ujedinjujui nau rtvu s Isusovom vjenom rtvom, vidjeli smo ispunjenje Boje volje kako na nebu,
tako i na zemlji. Pred nama je Isus, na kruh svagdanji i ovaj kruh e nam otpustiti nae grijehe
jer sveta priest brie sve lake grijehe. Mi smo, dakle, upoznali milosre, pa emo i mi biti milosrdni,
opratajui dunicima naim. Po svetoj priesti upoznat emo novu snagu nad napastima i zlom.
Misa savreno ispunjava molitvu Gospodnju, od rijei do rijei.
Nemogue je previe naglasiti vezu izmeu kruha naeg svagdanjeg i euharistijske hostije pred
nama. U svom klasinom eseju o Oenau, poznavatelj Svetoga pisma Raymond Brown pokazao je
da je u to vjerovala golema veina prvih krana: Postoji, dakle, dobar razlog za povezivanje
starozavjetne mane i novozavjetnoga euharistijskog kruha s molitvama Stoga je molei Oca za
kruh zajednica upotrebljavala rijei izravno povezane s euharistijom. Tako naa rimska liturgija
vjerojatno nije predaleko od izvornog smisla molitve kada koristi [Oe na] kao uvod u svetu priest.4
Tako poinje obred priesti i ne bismo trebali zanemariti izvornu snagu rijei priest. U Isusovo
vrijeme ta se rije (na grkom koinonia) najee koristila da opie obiteljsku povezanost. Prieujui
se, obnavljamo povezanost s vjenom obitelji, koja je Bog, i s Bojom obitelji na zemlji, Crkvom.
Izraavamo nae zajednitvo s Crkvom u znaku mira. U toj staroj gesti ispunjavamo Isusovu zapovijed
da se pomirimo s bratom prije nego to pristupimo oltaru (vidi Mt 5,24).
Naa sljedea molitva, Jaganje Boji, podsjea na pashalnu rtvu te milosre i mirnove Pashe.
Sveenik zatim lomi hostiju i podie je Jaganjac stoji, kao zaklan (Otk 5,6) i izgovara rijei Ivana
Krstitelja: Ovo je Jaganjac Boji (vidi Iv 1,36). A mi moemo odgovoriti samo rijeima rimskoga
satnika: Gospodine, nisam dostojan da ue pod krov moj, nego samo reci rije (Mt 8,8).
Nakon toga primamo ga u svetoj priesti. Primamo njega, kojeg smo slavili u Slavi i navijetali u
Vjerovanju! Primamo njega, pred kime smo se zakleli sveanom zakletvom! Primamo njega, koji je
Novi savez iekivan kroz cijelu ljudsku povijest! Kada Krist doe na kraju vremena, On ne e imati ni
jednu kap vie slave nego to je ima u ovom trenutku, kada ga primamo u cijelosti! U euharistiji
primamo ono to emo biti za cijelu vjenost, kada budemo uzneseni na nebo da se pridruimo
nebeskom mnotvu u Jaganjevoj svadbenoj gozbi. Kod svete priesti mi smo ve tamo. To nije
metafora. To je hladna, tona, metafizika istina koju je nauavao Isus Krist.

Vi ste od Boga poslani
Nakon toliko vanih stvari, misa kao da zavrava prenaglo blagoslovom i rijeima Misa je zavrena.
Idite u miru. ini se neobinim da rije misa proizlazi iz tih uurbanih zadnjih rijei: Ite, missa
est (doslovno Idite, poslani ste). Ali stari su krani razumjeli da je misa bila poslanje. Ta zadnja
reenica nije zapravo otpust, ve povjeravanje poslanja. Ujedinili smo se s Kristovom rtvom. Sada
odlazimo s mise kako bismo ivjeli otajstvo, rtvu koju smo upravo proslavili, kroz ljepotu svakidanjice
kod kue i u svijetu.
Scott Hahn
Gornji tekst je izvadak iz knjige Scotta Hahna Gozba Jaganjeva. Doputenje izdavaa za prenoenje teksta iz knjige
je ekskluzivno i vrijedi iskljuivo za portal www.bitno.net.

1 Origen, Iz Homilije o Knjizi Izlaska, 13,3.
2 Joseph Ratzinger, Crisis in Catechetics, Canadian Catholic Review (June 1983), str. 8.
3 International Theological Commission, On the Interpretation of Dogmas (Origins, May 17, 1990),
str. 10.
4 Raymond Brown, SS, New Testament Essays (New York: Doubleday, 1968), str. 307.
IZVOR: http://www.bitno.net/vjera/kako-razumjeti-dijelove-mise/