Leopold Beaudenom Zadnji od svih.

Odgoj u Poniznosti, Rim 1989, Nazaret (Paris 1897)

Prezentacija knjige: Knjiga zapoinje sa pitanjem: za koga je napisana ova knjiga? Ima puno odgovora: napisana je za ohole, obijesne, umiljene, nadute; oni koji su potrebni mira i radosti - jer u dubokom miru uiva samo onaj koji ivi i kree se u istini, pravednosti i dobru. Sve to se nalazi u poniznosti. "U oholosti lei mnoga propast i nemir" (Tob 4,13). Ne radi se naime o povrnoj i oneienoj poniznosti: uenik Evanelja, hodajui po stopama utjelovljenog Sina Bojeg, poznaje dostojanstveniju poniznost, koja svijetli u istini, jaa se u najioj ljubavi, iskljuuje dvolinost, zazire od licemjerja, zabranjuje svako uveliavanje. itamo naime u Sof 2,3: "Traite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvravate odredbe njegove! Traite pravdu, traite poniznost: vi ete moda biti zatieni u dan gnjeva Jahvina". Osjeati se ponienim privlai dobrostivi Boji pogled, i osigurava silovito djelovanje milosti Boje, koja pretie i traje, pomae i uzdie, ozdravlja i tjei. Judita ovako moli: "Tvoja snaga nije u mnotvu, niti mo tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomonik si malenih, potporanj slabih, utoite naputenih, spasitelj oajnih" (Jdt 9,11). Gospodin ne ulazi u razgovor sa oholima jer nisu iskreni i ne stoje u istini: "Uzvien je Gospodin, gleda na ponizna, ali na oholicu svra pogled izdaleka" (Ps 137,6). Povijest naroda, ne manje ona osobna, ui nas bez predrasuda ili isprika da Bog raspruje oholice u mislima njihovih srdaca (usp. Lk 1,15). Apostoli Jakov i Petar ne sumnjaju kada piu: "Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost" (Jak 4,6); "Ponizite se dakle pod snanom rukom Bojom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas" (1Pt 5,6-7). Isus, Rije Oeva, koja se rtvuje za svakoga, trai ovaj uvjet due da ostvari u nama velianstveni plan Spasenja: "Zaista, kaem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, neete ui u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najvei u kraljevstvu nebeskom" (Mt 18,3-4). Koliko puta smo se uvjerili u onaj strogi izriaj: "Tko se uzvisi bit e ponien, i tko se ponizi bit e uzvien" (Lk 14,11)! Blaena Mariam Baouardy (+ 1878), izvjetava: "Jedan bogata je ljubljen i aen od svih. Siromah je ponien, nema nita: ali ako je ponizan, tko je onaj koga Gospodin asti? Poniznoga! Poniznost je sretna da bude poniena, da nita ne posjeduje. Ne vee se nizata, ne uzbuuje se ni iz jednog razloga. Poniznost je zadovoljna, sretna je, poniznost je zadovoljiti se svime. Poniznost nosi stalno Gospodina u svome srcu. Poniznost ima radost u ovom ivotu i u drugom. Poniznost se ne obazire na druge: radosna u svemu. Gospodin govori: vidi li zemaljskog crva? Koliko se vie snizi vie je zatien! Ako izae van biva pogaen. Kada doe zima crv ima zemlju koja ga grije, a kada doe sunce zemlja ga hladi. Poniznost je kraljevstvo

srca Bojeg. Potrebno je raditi za poniznost, treba sijati. Tada e Bog dati poniznost. Nije dosta samo rei, daj mi Gospodine! Ne, treba sijati i raditi! U paklu ima svake vrste kreposti, ali nema poniznosti. U nebu ima svake vrste pogreaka, ali nema oholosti. To znai da Bog prata sve poniznima, ali ne rauna ni sa kojom krepou bez poniznosti". Treba raditi za poniznost: ona je Boji dar i osvajanje svakoga dana. Prava milost Boja ili nalazi spremno i otvoreno srce u odricanju samoga sebe, ili ostaje neplodna. Koliko su teke ali i sveane rijei Spasitelja: "Hoe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri i neka ide za mnom" (Mt 16,24). Mnogi su neuspjeli sveci, to su oni koji nisu iskopali duboke temelje duhovnoj graevini. Trebalo je nita da se porue kule najboljih obeanja i veleanstvenih pokuaja; neponiznost je odbacila bratsku korekciju, uzdala se u vlastite snage, stavila se u beznae Bojeg milosra. Ponizni nikada ne pada u beznae! Jo jedna molitva blaene: "Ja se uzdam u Gospodina, protiv svake nade. Moj Boe, unato mojoj bijedi i mojim grijesima, uzdam se stalno u tebe. Ako me ti baci i u pakao ni onda neu prestati se uzdati u tebe. Ja sam nitko, i nemam nita, ali Ti moe sve. Uzdam se u Tvoje boansko milosre". O sveta poniznosti, kojiko nadnaravnih dobara ti osigurava onome koji te posjeduje! Za koga je je jo ova knjiga? Za onoga koji eli Milost svetosti i ustrajnosti. Za svakoga koji se boji da se ne bi uzalud trudio. Tko god se eli staviti na Boju stranu. Tko god se ne osjea jo slobodnim od prevare oholosti. Sluga Boji p. Filippo Bardellini (+ 1956) u jednom odluujuem razdoblju svoga ivota pie: "O sveta poniznosti! Da upoznam dobro lanosti svijeta i istinu mojih grijeha. Da budem ja nita, da vrijedim nita, da ljubim moj nita, moju istu bijedu, da budem kao mrtvac u grobu, u tiini od svih; da se nitko ne interesira o meni, da me nitko ne cijeni, da me nitko ne potiva; samo Vi, o poklona dostojni i ljubljeni Gospodaru, moj Gospodine, vama ast i slava. O sveta, draga, preljubljena poniznosti! Sv. Franjo Asiki je zaruio siromatvo. Moj Boe daj da ja zaruim poniznost!". Ova knjiga je napisana: za grenike; za one koji su grijeili, bar jednom u svom ivotu; za onog koji, napastvovan, ne eli vie grijeiti; za onog koji se eli hvaliti sa zadovoljstvom takoer i vlastitim slabostima. "Prije nego bjeh ponien, lutao sam, ali sada tvoju uvam rije. Dobro mi je to sam ponien da bih tvoja nauio pravila" (Ps 118,67.71). Sveti Pavao pie Korinanima: "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavruje. Najradije u se dakle jo vie hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova" (2Kor 12,9-10). Nije naa nitavnost i bijeda koja nas udaljava od milosrdne Ljubavi, ve preuzetnost da moemo sve sami. Kao to Apostolu tako i svakome od nas Gospodin prua svoju svemoguu ruku, ako se ponizimo znamo ju prihvatiti: "Dosta ti moja Milost"! Evo to pie Paskal u svojim "Mislima": "Bog krana, jest Bog koji daje osjetiti dui da je ona njegovo jedino dobro; daje joj osjetiti da je cijeli njen mir u njemu, da e imati radost samo ljubei ga; i da joj On daje da odbija u isto

vrijeme sve prepreke koje ju odvlae i prijee da ljubi Boga sa svim biem. Samoljublje i pouda, koje ju odvlae, postaju joj nepodnosivi. To Bog daje da ona osjeti da je u njoj onaj trag samoljublja koji ju vodi u propast i koji samo on moe ozdraviti". Ova knjiga je napisana za nevine; za one koji nemaju velikih dugova prema Bojoj pravdi; za one koji u jednoj dobrovoljnoj zatvorenosti ispataju za brau oholice. Nije sluajno da je prvo potraivanje knjige upravo dolo iz samostana klauzure. Koju i koliko poniznosti trebaju si predvidjeti due koje ele sprijeiti bieve Boje srdbe, uzrokovana uobraenou oholih? Bog ih prihvaa, ako su zadovoljtine ispunjene poniznou i slua ih: "Potoci suza potekoe mi iz oiju jer se Zakon tvoj ne uva" (Ps 118,136). Ova knjiga je napisana i za one koji trebaju govoriti o evaneoskoj poniznosti, koji trebaju pouavati druge. Ali tako je teko govoriti o poniznosti! Moe samo onaj koji se izgubi u poniznost u samom inu u kojem e govoriti drugima. Usta govore iz punine srca (usp. Mt 12,34). Pogled na sproporciju izmeu Boje beskrajnosti i nae apsolutne ovisnosti, neka udalji od nas obeshrabrenje ili strah, neka nas potakne da uronimo jo vie u Ljubav koja je izvor naeg stvaranja, uzdravanja, otkupljenja i zajednitva sa Presvetim Trojstvom. Ova knjiga je i za one koji imaju iskustvo neuspjeha ili poraza; ili imaju srce zarobljeno gorkim sjeanjima. Trenutak je da spustimo glavu i da priznamo koliko je pravedan Gospodin: "Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio. Tvoja ljubav nek' mi bude tjeiteljicom po obeanju koje si dao sluzi svom" (Ps 118,75-76). Marija iz Nazareta, ponizna i najvie uzviena od stvorova, neka prati na trud i neka nas ohrabri! Da bi itanje bilo plodonosno treba:

1. 1.

Doi do motivirane odluke, zbog ega se upustiti u ovaj napor i avanturu da

steknem poniznost?

2. 2. Uzeti za obavezu bar jedno sredstvo koje u redovito i svakog dana upotrebljavati
da upoznam i zadobijem poniznost. to sam izabrao?

3. 3. Analizirati sve moje aktivnosti i molitve, to one imaju za cilj? 4. 4. Na koje vanjske ine u paziti i uvajui ih od oholosti? Koje prakse (vanjske i
nutarnje) u upotrijebiti da se vjebam u poniznosti?

5. 5. Kako zapoeti put? to sam ja uinio u tom pogledu?

Prezentacija knjige:

1. 1. Knjiga zapoinje sa pitanjem: za koga je napisana ova knjiga? Autor daje iscrpan
odgovor na ovo pitanje: napisana je za ohole, obijesne, umiljene, nadute (Bog se oholima protivi i tko moe opstati pred licem Gospodnjim); za one koji su potrebni mira i radosti (jer poniznost nosi stalno Gospodina u svom srcu); za onoga koji eli milost svetosti i ustrajnosti; za svakoga koji se boji da se ne bi uzalud trudio; za grenike; za one koji su grijeili, bar jednom u svom ivotu; za onog koji,

napastvovan i ne eli vie grijeiti; za onog koji se eli hvaliti sa zadovoljstvom takoer i vlastitim slabostima; za nevine, za one koji nemaju velikih dugova prema Bojoj pravdi; za one koji u jednoj dobrovoljnoj zatvorenosti ispataju za brau oholice; za one koji trebaju govoriti o evaneoskoj poniznosti, koji trebaju pouavati druge; za one koji imaju iskustvo neuspjeha ili poraza ili imaju srce zarobljeno gorkim sjeanjima. Dakle jednom rijeju ova knjiga je napisana za sve koji ele se formirati u ovoj divnoj kreposti.

2. 2. Drugo pitanje je, kako pristupiti ovoj knjizi, koja je napisana za formiranje osobe
u poniznosti? Autor i ovdje daje nekoliko poticaja: sa eljom da nasljedujemo kreposti Isusa, Marije i svetaca; sa panjom da ovu krepost shvatimo i prihvatimo u svom svjetlu i potpunoj istini, a zato je potrebno na poseban nain, raspoloivost vjere, elja, pobonost, jednostavnost i temeljna poniznost - jer poniznost spada u onu kategoriju nadnaravnih stvarnosti za koje Isus slavi Oca koji ih objavljuje malenima a ne mudrima i umnima (Mt 11,25), zato odbaciti Boje svjetlo jest osuditi se da razumijemo malo ili loe ovu stvarnost koja je u potpunoj domeni nadnaravnog. Potrebno je zato da molitvom traimo Duha Svetoga, izvora istine, da nas rasvijetli i ispuni vatrom kao to je uinio sa apostolima, da i u nama razvije um, znanje i mudrost, sa jednom snagom, sposobnom da odstrani svu tamu i zapreke, sa jednim svjetlom koje obasjava ljepotu i mo svete poniznosti. Treba stati i pred Svetohranite i traiti od Gospodina da raspoloi na um i nae srce da prime od njega svako svjetlo i svaku ljupkost u uenju ove kreposti koja mu je bila tako draga, takoer uputiti molitvu B.D. Mariji u kojoj je poniznost zasjala ispred svih drugih kreposti. Da bi sa odlunou pristupili formaciji pniznosti potrebno je vidjeti i onu protivnu stranu koja se toliko opire i prijei razvoj poniznosti, a to je oholost, oholost kao skretanje ispravnih tenji - prema sebi, da se precijeni i prema drugima, da trai pretjeranu panju i hvalu. Oholou oznaavamo onu tenju koja potie ovjeka da izae iz granica i reda u traenju i afermaciji vlastite vrijednosti. Bog je stavio u nau ljudsku narav: samopotovanje i elja da nas drugi potuju, jer samopotovanje stvara temelj za osobno dostojanstvo; a elja da nas drugi potuju, stvara temelj za zajedniki ivot. Zbog istonog grijeha ovi osjeaji su podloni skretanjima, tj. imaju za cilj uzdizanje "vlastitog ja". Ove tenje ne moemo razarati jer su dio nae naravi i dar su Boji. One su kao i strasti koje trebaju biti upravljane krepostima prema nekom dobru. Zato ih poniznost, koja se suprotstavlja oholosti, upravlja i regolira, uzdie ih i oslobaa od svake neurednosti, dajui im snagu, ljepotu i korisnu funkciju. Bez vlastitog samopotovanja koje nam daje svijest o naim dobrim idejama, realnosti naih prava, vrijednosti naih mogunosti (potencijala), brzo bi pali u onu slabost due koja nezna ni prihvatiti teke zadatke ni obraniti dobra nepravedno napadnuta. Samoptovanje takaoer daje naem djelovanju onaj smisao autoriteta

sposobnog da izvoji poslunost sa velikom koristi za onoga koji ju treba izvriti. Pod utjecajem samopotovanja, dua se uzdie i divi kranskom savrenstvu, koje je vrhunac osobne veliine (ostvariti slinost s Ocem kao njegovo ljubljeno dijete); zaljubljuje se u slavu Boju, to je i najuzvieniji cilj to si moe zadati jedno ambiciozno srce. Takoer i elja da me drugi potuju je ispravna i korisna; oznaava da nam je stalo do drugih, kao jedna vrsta spremnosti da se podloimo sudovima drugih. Mnoga se velikoduna djela vre s motivom da me drugi potuju,... Ne treba odbaciti tu elju, ali ju treba regolirati i upravljati, jer kada je ta elja zahvaena uzvienim osjeajima, daje kreposti vie privlanosti, svakom je naime drago da ima ono to daje potovanje i instiktivno se pribliava onomu tko mu daje taj uitak. Na ove dvije elje nadovezuje se osjeaj asti, koje sadri generalno potovanje, tj. potovanje koje dolazi od drutva koje daje zakone i dijeli nagrade. Biti vie osjetljivi na osobno dostojanstvo, nego na vanjsko priznavanje (ast), oznaava da manju teinu stavljamo na neke principe koje nam dolaze iz javne asti, a vie nam je stalo nae osobno dostojanstvo. elja da nas drugi potuju gleda na ast kao drutveno dobro, koje trai svoj udio; samopotovanje ju gleda kao dobro na koje ima pravo,... Ne poznaju poniznost one kreposne osobe koji se stavljaju grubo i protiv ovih tenji i osuuju ih bez da ih prethodno analiziraju. Prava poniznost titi ove tenje da ih se ne odstrani ili poniti, jer su energije koje su dobre i korisne, a postaju protivne samo ako ih zahvati oholost. Postajui svjestan reda koji se treba uspostaviti u igri ovih tenji i dozvoljavajui njihovo pravilno ostvarenje, poniznost postaje "istina" i "pravednost" = "ljepota", tj. kreposna raspoloivost koja osigurava svakoj stvari mjesto i ulogu koja joj pripada. Ukoliko istina nalazi se u razumu, a ukoliko pravednost nalazi se u volji,... zato svaki rast u spoznaji pospjeuje snagu odluke,... Dobro je razlikovati nadnaravnu i prirodnu krepost, jer prirodnu poniznost mogu prakticirati i nekrani kao "skromnost". Nadnaravne kreposti potpuno se razlikuju od prirodnih, po svojem ishoditu i dinamici razvoja. One se zovu i ulivene kreposti koje se ulijevaju u duu u trenutku krtenja, a razvijaju se pod utjecajem milosti Duha Svetoga i naom suradnjom. Ulite kreposti daju mo, tj. sposobnost, dok prirodne kao navika daju lakou - prirodnost... Nadnaravne kreposti uzvisuju i preobraavaju nae bie,... Ne ostavljaju pasivne prirodne sage, ve ih uzdiu, podravaju i usavruju,... Sa odgovorima na milosti i s molitvom, zadobiva se izlijevanje sve vee milosti, i s njima se vre kreposna djela sa uveanom intezivnou,... Da primjenimo na poniznost glavne oznake o krepostima, potrebno je rei da kranska poniznost, primljena po krtenju, daje, dolazei do upotrebe razuma, sposobnost da vrimo nadnaravna djela koja su u redu i u vrijednosti apsolutno uzvienija od onih koji su ostvarena isto naravnom poniznou. Ali samo ustrajnou i neprestanim naporom mogue da ove sposobnosti postanu sklonosti u jednom prirodnom i savrenom

djelovanju. Zbog toga se ne moe govoriti o rastu u kranskoj poniznosti, posveenju preko nje, bez jednog pravoga odgoja i bez neprestanog vjebanja... Nadnaravne kreposti upravljaju jo prirodnim krepostima i preko rasvjetljenja i motiva koja im daju... I jedna i druga poniznost kau da ne treba pretjerati u samopotovanju i u elji da me drugi potuju, ali savka daje razliitu vrijednost onom "ne pretjerati"... Iskonski pad je tuno stanje u kojem se nalazimo; da uinimo najmanje dobro potrebne su boanske kreposti: ovo ovo su objavljene istine koje mijenjaju polazno gledite i nameu jednu dublju i iskreniju poniznost...Jo je potrebno podvui, da praksa prirodne poniznosti ima jednu odreenu vrijednost ispred ljudi i zasluuje potovanje i divljenje, ali nema nikakvo pravo, u uem smislu, na nagradu od Boje strane. Samo nadnaravna poniznost uvjetuje nagradu pred Gospodinom. Samo ona zasluuje, sa svim svojim djelima, jedan porast nadnaravnih vrijednosti: posvetne milosti, ljubavi, nadnaravnih kreposti, nebesko blaenstvo. Nakon svega ovoga reenog, moemo nadodati da potreba poniznosti zahtijeva jedno jasno uvjerenje. Jer utjecaj oholosti je tako tetan da ju sveci nazivaju "korijenom" svih zala i prodire u samu narav i da ju obuzdamo potrebno je doi do navike poniznosti, do jedne sklonosti koja e nas stalno pratiti, i tu je jedini pravi Uitelj Isus Krist koji je "blaga i ponizna srca". Kako se dolazi i razvija ova sretna sklonost koja je toliko protivna samoj prirodi? Djela i samo djela: to je prava tajna i nuna potreba. Uvjerenje je prethodnica, koja obasjava put. Ali su mnoga djela, posebno velikoduna djela, koja donose pobjedu, zauzimaju teren i ine da kraljuje poniznost. ini po kojima se vjebamo u poniznosti mogu se podijeliti u "nutarnja" (elje, obeanja, molbe, prihvaanja,... sve ono to nas u razmiljanju i molitvi potie da olakamo vanjsko djelovanje); i "vanjska" (kleati, tui se u prsa, ljubiti zemlju, legnuti na pod,...), koja ne trebaju biti proputeni, jer daju vee postojanje i zamah osjeajima. Dimenzije utjecaja ove kreposti je poznata i cijenjena jako malo. elimo zato ovdje vidjeti kako je poniznost: istina, pravednost i preobraenje. Istina obasjava sav umni rad i pravednost upravlja sav moralni red. Ali koju istinu mi traimo? Istinu nae vrijednosti. to nas ui? Da smo stvorovi, da smo grenici, koji sudjeluju u boanskom ivotu. Ali tko moe to razumjeti? Da razumijemo stvorenje, prije trebam razumjeti Stvoritelja. Da spoznam grijeh, trebam spoznati dostojanstvo i prava Onoga koga sam povrijedio,... Da razumijem sebe trebam razumjeti Boga. Nalazim Ga na poetku moga postojanja i u mojoj sudbini, u mom biti i mom djelovati. Plodonosan kontrast od kojeg proizlaze dva osjeaja koji se nadopunjavaju u izgradnji moga duhovnog ivota: "poniznost", kada gledam na ono to sam; "divljenje", kada gledam Bie od kojeg proizlazim. Ukoliko istina, poniznost vodi lijepome; ukoliko pravednost, vodi dobru. Istina daje temelje pravednosti; ali sa zahtjevnom dunosti, pravednost ini od istine moralnu krepost (podlonost). Sa podlonou, Bog je prisutan u svim

naim inima i upravlja ih sebi, ostvarujui tako pravednost na savren nain. Njemu pripada poticaj nunoga bia, a nama pripada osobna poslunost slobodnog bia (podlonog i ovisnog). Ako zatim boanska ljubav zahvati i uzgori ovu vjernu poniznost, sveobuhvatna podlonost postaje sveobuhvatna ljubav, zato se razumije kako se pravednost podudara zajedno sa krepostima i zato u Pismu sveci su nazvani pravednici ("dostojno je i pravedno slaviti Boga). Poniznost preobraava temeljne sklonosti samopotovanja i elje da be drugi potuju i usmjerava ta djelovanja prema uzvienijem cilju - Boja slava!

3. 3. Autor dodaje jo nekoliko savjeta za to uspjenije itaje ove knjige koja ima za
cilj formirati osobu u poniznosti: odabrati vrijeme u koje razmatrati sa najveom slobodom i ustrajnou; kroz cijeli jedan mjesec (godinu); zapoeti sa jednim produenim posjetom kapeli ili crkvi; u sabranosti, u miru i u povjerenju; zazivati Duha Svetoga, Duha istine i ljubavi; pozvati njenost Srca Isusova; otii ispred oltara Bajke Boje, moleti ju da oplodi sa svojim majinskim blagoslovima, moje nastojanje da joj jo vie sliim; traiti svjetlo, hrabrost i ustrajnost. Ako se osjeti nemo da se doe do ovih uzvienih istina i ovih vrhunaca kreposti, treba se povjeriti nauci Bojoj koja se objavljuje malenima i poniznima, i njegovoj pomoi, sposobnim da izvrimo nadljudske stvari. Ako u nekim trenucima bude to nejasno, slijed meditacija e pojasniti... Ako u nekom trenutku srce izgubi gorljivost, ugat e se sigurno u asu kada bude to Bog elio. Izmeu ostalog, nuni plod se sastoji od ina poniznosti i sklonosti da ih vrimo, vie nego u mudrosnom razmiljanju i u goruim osjeajima. Potrebno je drati se u jednoj neprestanoj atmosferi poniznosti, posebno u odnosima sa blinjima. Trebam utvrditi moje odluke, ispitujui to imam za popraviti ili uvesti, i sredstva koja u koristiti da uspijem. Izabrat u jednu sliku koja e mi se lako vraati u sjeanje i probudit e moju duu na intimni Isusov ivot u meni. Koncentrirat u moja nastojanja u jednoj efikasnoj praksi, kao: kljanjati se duboko Bogu prije molitve, zadati si jedan stav ponizan i bezbrian u svakoj prilici, umjeriti moje geste i moj ton, biti paljiv u sluanju drugih. Uvest u kaznu za svaki prekraj: jedna posebna molitva, jedno uskraivanje, jedno posebno okrivljavanje u ispovjedi. Kao najmanje zabiljeit u broj pogreaka svakog dana, da se osjetim ponien. Poeljno je napisati plod razmatranja ili itanja nad kojima bi jo mogao razmiljati. Bez toga vane stvari se mogu izgubiti, osjeaji se briu i ritam usporava. Odgojiti se na poniznost je jedan zahtjevan posao: bit e korisno vratiti se esto na pouke ove knjige. Da zavrim dostojno meditacije, potrebno je staviti u djelo neke prakse malo izvanredne. Bit e prilika da se uini jedna ispovijed vie pokajnika i kompletnija, upuujui na pojedinosti grijeha, koje vie ili manje direktno, povreuju krepost poniznosti, osuujui takoer i grijehe najvie poniavajue iz prolosti. Na Priest u

se pripraviti sa veom pobonou; zahvalu u izrei sa veim arom i due vremena. Usvaja se Isus toliko da ga se moe nositi svuda, u govoru, sluanju, ponaanju. Slijedi, uvodno uenje

1. 1. Kako se postaviti naspram ovog uenja o poniznosti: Isus, Marija i sveci su nam
objavili na izvrstan nain sa njihovim naukom i njihovim primjerom, prirodu i karakteristike poniznosti, njenu nunost i bogatstvo. Mnogi su teolozi analizirali i opisali sr i stupnjeve poniznosti, potcrtali su veliku vanost, i uzdigli posvetiteljsku vrijednost. Ali da li je dosta samo razmiljati sa panjom te dimenzije teologije i mistike u odnosu na ovu krepost, da ju shvatimo i prihvatimo u svom svjetlu i potpunoj istini? Ne dozvolimo se prevariti: kao svaka nadnaravna stvarnost, kranska poniznost je takva da ju isti razum ne moe prodrijeti potpuno. Ispravna spoznaja njenih dubina, uzroka i ciljeva, njenih utjecaja i vrijednosti, bjei razumu koji nema potrebnu nadnaravnu pripremljenost. Potrebno je na poseban nain, raspoloivost vjere, elja, pobonosti, jednostavnosti i poniznost. Ba zato da se postigne ispravna spoznaja poniznosti, da ju cijenimo i kuamo u svim bogatstvima, da iskoristimo tajanstveni nadljudski zanos, treba napose traiti, sa jednom jednostavnom i goruom vjerom, milost jedne potrebne temeljne poniznosti. Umovi oholi i uzneseni su nesposobni da spoznaju tajne kranske poniznosti, da ju upoznaju u punini i istini; dok se objavljuje jednostavnim i skromnim duama, koje spremno prihvaaju nadnaravna rasvjetljenja i boanske poticaje da nadomijeste vlastitu umnu nedostatnost. Poniznost spada u onu kategoriju stvarnosti nadnaravnih za koje Isus slavi Oca koji ih objavljuje malenima a ne mudrima i umnima (Mt 11,25). Treba biti uvjeren da svjetlo Boje, koje dobivamo sa poniznom molitvom, otvara horizonte koji su bili zatvoreni i koje ini dohvatljivim, vie nego velika intelektualna radoznalost i razumska sposobnost... Kao to u prirodi, postoji bekrajni macrokozmos kao u intimnosti nepreglednosti microkozma, postoje nepristupane tajne, tako jedna vrsta neogranienog kraljuje u dubinama poniznosti, i samo Bog nas moe uvesti unutra. Odbaciti njegovo svjetlo jest osuditi se da razumijemo malo ili loe ovu stvarnost koja je u potpunom dohvatu nadnaravnog. Sa jednim laganim i paljivim moljenjem doi Due Sveti ili sa nekom drugom osobnom molitvom, traimo Duha Svetoga, izvora istine, da nas rasvijetli i ispuni vatrom kao to uini sa apostolima, da razvije u nama um, znanje i mudrost, sa jednom snagom sposobnom da odstrani svu tamu i zapreke, sa jednim svjetlom koji obasjava ljepotu i mo svete poniznosti. Kako poeti uiti ovu krepost bez da gledamo Isusa, uitelja i modela poklona dostojnog poniznosti, bez da ga molimo sa intezivnou elei da nam komunicira jedan veliki dio potovanja i ljubavi koju je on imao za nju kada ju je uzdigao, zajedno sa trpljenjem, na visinu Otkupljenja? Ispred Svetohranita, gdje je poniznost

kao aureola Euharistije, zaklinjimo Gospodina da raspoloi na um i nae srce da prime od njega svako svjetlo i svaku ljupkost u uenju ove kreposti koja mu je bila tako draga. Obratimo se i Mariji, gdje je poniznost zasjala ispred svih drugih kreposti. Gospodin je u njoj zbog posebne poniznosti uinio velike stvari. Zaelimo si da iskusimo njenu ljupku umjetnost u uenju i u ljubavi prema poniznosti.

2. 2. Oholost kao skretanje ispravnih tenji: to je poniznost? Teolozi ju definiraju kao

krepost koja ima zadau da dri u granicama zdravog razuma elju za vlastitom veliinom. Sv. Toma Aquinski (Th. Suma, 2a 2ae, q.161, a.1), kae da ona snai um i prijei ga da se uzdie iznad potrebitog: prema sebi, da se precijeni; prema drugima, da trai pretjeranu panju i hvalu. Oholou oznaavamo onu tenju koja potie ovjeka da izae iz granica i reda u traenju i afermaciji vlastite vrijednosti. Poniznost se protivi i kroti tu neurednu tenju. Osjeaj za nadmoi i elja za prvenstvom, oznaava da bi oholost mogla biti sjeanje na nau iskonsku vrijednost? Smijenjeni kralj zbog vlastite krivice, "palo boanstvo koje se sjea neba", takoer je oholica u vlastitom stanju bijede. Ili moda uzrok izgubljene krune zbog produene napasti:"Postati kao Bog"? Ali najrealnije je gledati oholost u odnosu na skretanje dvaju osjeaja koje je sam Bog stavio u nau ljudsku narav: samopotovanje i elja da nas drugi potuju. Samopotovanje stvara temelj za osobno dostojanstvo; a elja da nas drugi potuju, stvara temelj za zajedniki ivot. Obadva osjeaja su tako duboki da se mogu usporediti sa prirodnim nagonom za samoodranje, jer imaju i analognu funkciju (odrati se na ivotu unato vlastitoj bijedi, biti u drutvu unato malenoj koristi - individualizam je jedna vrsta oholosti!). Zbog istonog grijeha ovi osjeaji su podloni skretanjima. Obadvije pogreke, imaju za cilj uzdizanje "vlastitog ja". Prvom se precjenjuje u vlastitim oima, a drugom, u oima drugih.

3. 3. Poniznost se suprotstavlja skretanjima oholosti: nuno je objaviti nemilosrdni rat

ovim neurednim tenjama (koje nikada ne miruju). Te tenje ne moemo razarati jer su dio nae naravi i dar su Boji; one su kao i strasti koje trebaju biti upravljane krepostima prema nekom dobru. Ove tvije tenje, nagona, upravlja i regolira poniznost: uzdie ih i oslobaa od svake neurednosti, dajui im snagu, ljepotu i korisnu funkciju. Bog je stavio u ljudsku narav osjeaj samopotovanja da podrava osobno dostojanstvo dajui nam svijest o naim dobrim idejama, realnosti naih prava, vrijednosti naih mogunosti (potencijala). Bez vlastitog samopotovanja brzo se pada u onu slabost due koja nezna ni prihvatiti teke zadatke ni obraniti dobra nepravedno napadnuta. Samoptovanje takaoer daje naem djelovanju onaj smisao autoriteta sposobnog da izvoji poslunost sa velikom koristi za onoga koji ju treba izvriti. Pod utjecajem samopotovanja, dua se uzdie i divi kranskom savrenstvu, koje je vrhunac osobne veliine (ostvariti slinost s Ocem kao njegovo ljubljeno dijete); zaljubljuje se u slavu Boju, to je i najuzvieniji cilj to si moe

zadati jedno ambiciozno srce. Takoer i elja da me drugi potuju je ispravna i korisna; oznaava da nam je stalo do drugih, kao jedna vrsta spremnosti da se podloimo sudovima drugih. Mnoga se velikoduna djela vre s motivom da me drugi potuju,... Ne treba odbaciti tu elju, ali ju treba regolirati i upravljati, jer kada je ta elja zahvaena uzvienim osjeajima, daje kreposti vie privlanosti, svakom je naime drago da ima ono to daje potovanje i instiktivno se pribliava onomu tko mu daje taj uitak.To daje onu spontanost koje ini djelovanje lagano onomu koji daje, a vie primamljivo onomu koji prima. Osjeaj asti se nadovezuje na ove dvije elje. ast sadri generalno potovanje: potovanje koje dolazi od drutva koje daje zakone i dijeli nagrade. I kada mu je ast u mislima drugih, moe takoer imati i u vlastitoj savjesti. Vie osjetljivi na osobnu ast, nego na vanjsko priznavanje, oznaava da manju teinu stavljamo na neke principe koje nam dolaze iz javne asti, a vie nam je stalo nae osobno potovanje! Na taj nain se nalazimo u onoj prvoj tenji koja ide za osobnim dostojanstvom. elja da nas drugi potuju gleda na ast kao drutveno dobro, koje trai svoj udio; samopotovanje ju gleda kao dobro na koje ima pravo,... Ne poznaju poniznost one kreposne osobe koji se stavljaju grubo i protiv ovih tenji i osuuju ih bez da ih prethodno analiziraju. Prava poniznost titi ove tenje da ih se ne odstrani ili poniti, jer su energije koje su dobre i korisne, a postaju protivne samo ako ih zahvati oholost. Postajui svjestan reda koji se treba uspostaviti u igri ovih tenji i dozvoljavajui njihovo pravilno ostvarenje, poniznost postaje "istina" i "pravednost" = "ljepota". Kreposna raspoloivost koja osigurava svakoj stvari mjesto i ulogu koja im pripada. Ukoliko istina nalazi se u razumu, a ukoliko pravednost nalazi se u volji,... zato svaki rast u spoznaji pospjeuje snagu odluke,...

4. 4. Nadnaravna i prirodna poniznost: prirodnu krepost mogu prakticirati i nekrani

kao "skromnost". U moralnom pogledu ne treba se negirati postojanje prirodnih i nadnaravnih kreposti. Iako i jedna i druga imaju za cilj dobro, u ovom smislu koristei se tenji samopotovanja i elje da me drugi potuju. Prirodne kreposti obuhvaaju prirodne nagone, dok nadnaravne kreposti te iste nagone usavravaju i upotpunjuju. Ove kreposti nadnaravne se razlikuju potpuno od prirodnih, po svojem ishoditu i dinamici razvoja. One se zovu i ulivene kreposti koje se ulijevaju u duu u trenutku krtenja. Razvoj jedne nadnaravne kreposti, pod utjecajem milosti Duha Svetoga i naom suradnjom, poveava i druge, a sve se gube sa smrtnim grijehom osim vjere i nade. I sve se opravdavaju vraanjem u stanje milosti. Dok prirodne kreposti se razvijaju vjebom dok se ne doe do navike - sklonosti... Ulite kreposti daju mo, tj. sposobnost, dok prirodne kao navika daju lakou - prirodnost... Nadnaravne kreposti uzvisuju i preobraavaju nae bie,... Ne ostavljaju pasivne prirodne sage, ve ih uzdiu, podravaju i usavruju,... Sa odgovorima na milosti i s molitvom, zadobiva se izlijevanje sve vee milosti, i s njima se vre kreposna djela sa uveanom

10

intezivnou,... Da primjenimo poniznosti glavne oznake o krepostima, potrebno je rei da kranska poniznost, primljena po krtenju, daje, dolazei do upotrebe razuma, sposobnost da vrimo nadnaravna djela koja su u redu i u vrijednosti apsolutno superiorna (uzvienija) od onih koji su ostvarena isto naravnom poniznou. Ali samo ustrajnou i neprestanim naporom mogue da ove sposobnosti postanu sklonosti u jednom prirodnom i savrenom djelovanju. Zbog toga se ne moe govoriti o rastu u kranskoj poniznosti, posveenju preko nje, bez jednog pravoga odgoja i bez neprestanog vjebanja... Nadnaravne kreposti upravljaju jo prirodnim krepostima i preko rasvjetljenja i motiva koja im daju... I jedna i druga poniznost kau da ne treba pretjerati u samopotovanju i u elji da me drugi potuju, ali savka daje razliitu vrijednost onom "ne pretjerati"... Iskonski pad je tuno stanje u kojem se nalazimo; da uinimo najmanje dobro potrebne su boanske kreposti: ovo ovo su objavljene istine koje mijenjaju polazno gledite i nameu jednu dublju i iskreniju poniznost... Pravo shvaanje poniznosti proizlazi iz temeljnih dogmi, i njena potpuna praksa zavisi o milosti: nadnaravna stvarnost. Jedan racionalist ne moe ju ni posjedovati, a takoer ni priznati ju.Jo je potrebno podvui, da praksa prirodne poniznosti ima jednu odreenu vrijednost ispred ljudi i zasluuje potovanje i divljenje, ali nema nikakvo pravo, u uem smislu, na nagradu od Boje strane. Samo nadnaravna poniznost uvjetuje nagradu pred Gospodinom. Samo ona zasluuje, sa svim svojim djelima, jedan porast nadnaravnih vrijednosti: posvetne milosti, ljubavi, nadnaravnih kreposti, nebesko blaenstvo.

5. 5. Poniznost zahtijeva jedno jasno uvjerenje: ... Nije lako odrediti, ni teoretski, to
je ponos i to je osobno dostojanstvo. Briga za vlastiti dobar glas, potreba da se zadri vlastito mjesto ili obrane pravedne ideje, dozvoljavaju geste koje bi mogli biti zamjenjeni od oloe upuenih osoba kao znakovi oholosti. Razluivanje je jo tee nego praksa. Nita vie ne vara od oholosti; skriva se i maskira, raste i iri se bezosjetno; i kada se ve proirila jedva se vidi; kada se nazire, spremni smo da ju ispriamo. Oholost ne upuuje na strahote; njena runoa i zloestoa izgleda manja nego drugi poroci. Njena opasnost izgleda manje strana, jer u kranima rijetko dolazi do smrtnoga grijeha, i jer malo njih koji ju nose do krajnjih posljedica. Iako je tako, njen utjecaj je tako tetan da ju sveci nazivaju "korijenom" svih zala. Dakle nuno je, da osjetimo u sebi stravu koja e nas drati daleko, formirati jasno uvjerenje... Ne raunajmo previe o vrijednosti naih analiza, o sigurnosti naih sudova. Kao to se ve reklo, samo Boga, koji je jedini pravi Uitelj poniznosti, treba traiti istinu, svu istinu koja je sposobna da proizvede u nama eljeno uvjerenje.

6. 6.

Poniznost kao nagon i navika: Oholost je teko prepoznati, ali jo tee

obuzdavati. Njeni korijeni prodiru u najdublju prirodu. Njeno djelovanje je skrajnje: hrani se sa malo i svime, i nije nikada zasiena. Raa se kada se misli da je mrtva.

11

Da ju obuzdamo potrebno je doi do navike poniznosti, do jedne sklonosti koja e nas pratiti sve dane naega ivota i ratovat e bez odmora protiv suprotnih sklonosti, koje ne umiru nikada. Kako se dolazi i razvija ova sretna sklonost koja je toliko protivna samoj prirodi? Djela i samo djela: to je prava tajna, nuna potreba. Uvjerenje je prethodnica, koja obasjava put. Ali su mnoga djela, posebno velikoduna djela, koja donose pobjedu, zauzimaju teren i ine da kraljuje poniznost. Bit e dakle borba. Potrebno je prignuti se ispred elja drugih, postati slatki sa onima koji nas preziru, rei svakom ponienju: "Dobro mi stoji"! Narav e se usprotiviti; ali obuzdana sa jednom odlunom poniznou, upotrijebit e svoje snage da pobijedi samu sebe i bit e sretna da se ponizi zajedno s Isusom, govorei poput Apostola: "A ja, Boe sauvaj da bih se iim ponosio osim kriem Gospodina naega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu" (Gal 6,14). ine po kojima se vjebamo u poniznosti mogu se podijeliti u "nutarnja" (elje, obeanja, molbe, prihvaanja,... sve ono to nas u razmiljanju i molitvi potie da olakamo vanjsko djelovanje); i "vanjska", ne trebaju biti proputeni, jer daju vee postojanje i zamah osjeajima. Zato ve te vanjske ine ne koristiti tokom molitve? (kleati, tui se u prsa, ljubiti zemlju, legnuti na pod,...)... Da se postigne poniznost, potrebno je biti uvjeren i odluan, treba razmiljati i moliti.

7. 7.

Poniznost je istina: Nita vie ne hrabri i potie na ovaj put, koliko svijesnost

utjecaja poniznosti na cijeli duhovni svijet. (usp. Raul Salvucci : Pastoralne sugestije jednog egzorcista", st.13-14: Malo humora i sa avlom: "... a ti komadu budale; ... nisam, ali u se potruditi i sa Bojom pomoi nadam se da u postati im prije"). Dimenzije utjecaja ove kreposti je poznata i cijenjena jako malo. elimo zato ovdje vidjeti kako je poniznost: istina, pravednost i preobraenje. Istina obasjava sav umni rad i pravednost upravlja sav moralni red. Ali koju istinu mi traimo? Istinu nae vrijednosti. to nas ui? Da smo stvorovi, da smo grenici, koji sudjeluju u boanskom ivotu. Ali tko moe to razumjeti? Da razumijemo stvorenje, prije trebam razumjeti Stvoritelja. Da spoznam grijeh, trebam spoznati dostojanstvo i prava Onoga koga sam povrijedio,... Da razumijem sebe trebam razumjeti Boga. Nalazim Ga na poetku moga postojanja i u mojoj sudbini, u mom biti i mom djelovati. Plodonosan kontrast od kojeg proizlaze dva osjeaja koji se nadopunjavaju u izgradnji moga duhovnog ivota: "poniznost", kada gledam na ono to sam; "divljenje", kada gledam Bie od kojeg proizlazim. Sa ovim duplim izriajem obuhvaam svu istinu; dajem svakoj stvari njeno mjesto i njenu vrijednost; ulazim u najljepe svjetlo koje postoji na svijetu: ono Beskrajno i Nestvoreno koja obasjava ogranieno i stvoreno.

8. 8. Poniznost je pravda: Ukoliko istina, poniznost vodi lijepome; ukoliko pravednost,

vodi dobru. Stavljajui potivajui odnos Boga i ovjeka, istina daje temelje pravednosti; ali sa zahtjevnom dunosti, pravednost ini od istine moralnu krepost.

12

Tako da se dunost sintetizira u sveobuhvatvu podlonost. Takva podlonost jest prihvaanja svega zakona, ravnodunost u svim tekoama, vjernost u svim poticajima. Sa podlonou, Bog je prisutan u svim naim inima i upravlja ih sebi, ostvarujui tako pravednost na savren nain. Njemu pripada poticaj nunoga bia, a nama pripada osobna poslunost slobodnog bia, ali podlonog i ovisnog. Ako zatim boanska ljubav zahvati i uzgori ovu vjernu poniznost, sveobuhvatna podlonost postaje sveobuhvatna ljubav: priznavajua ljubav prema uzvienom Dobroinitelju, samozadovoljavajua ljubav prema aenom Biu, dobrohotna ljubav prema intimnom Bogu koji eli primiti neto od nas, gorljivu ljubav za njegovu slavu i njegovo kraljevstvo nad ovjeanstvom. Sada se razumije kako se pravednost podudara zajedno sa krepostima i zato u Pismu sveci su nazvani pravednici. Poniznost rastvara put savrenstvu.

9. 9.

Poniznost preobraava: Sklonosti koja poniznost ima kao zadatak da regulira i

upravlja, ne mogu li se predstaviti kao najvia uzdignua u njihovom vlastitom cilju? Ona su snaga; i kao svaka snaga ima u sebi pokretaku mo. ovjek zaustavlja s branama rijeke i tako posjeduje mogunost elektrine energije, svjetlo i energiju. Na isti nain tko eli potpuno iskoristiti preobraavajuu mo poniznosti zaposjeda ivi osjeaj osobnog potovanja i gorue elje potovanja drugih, i tako usmjerava svoja djelovanja prema uzvienijem cilju... Sve istine vjere, svi dobri osjeaji, sve nebeske milosti dat e svoj doprinos ovom djelu koje nalazi svoju krunu u poniznosti. Ljepa vie nego ikad, ova krepost osvaja Boje srce; prodirua vie nego druge, stavlja duu u jedan nebeski mir, u jednu neizrecivu radost.

10. 10. Savjeti za uspjeno razmatranje: Da doemo dobro do kraja u odgoju u

poniznosti, vano je izvui maksimum iz ovih razmatranja i predoenih sugestija. Da se zadobije to bolji rezultat evo nekoliko savjeta:

Odabrati vrijeme u koje razmatrati sa najveom slobodom i ustrajnou. Uzeti

cijeli jedan mjesec: trideset dana nisu previe da sve znanje poniznosti prodre um, da bi srce bilo ispunjeno osjeajima tako ivim i jakim da ostvari i najtee zahtjeve ove kreposti. Neki, da li osjeali privlanost ili ne, zadobit e iste koristi produujui i preko mjeseca razmatranja...

Dobro je dati nekoliko vanjskih dimenzija za ovaj zahvat nutarnje obnove.

Zapoeti sa jednim produenim posjetom kapeli ili crkvi; u sabranosti, u miru i u povjerenju, sa zatvorenim oima ili usmjerenim Svetohranitu gdje stoji Uitelj poniznosti, nastojati zauzeti taj duevni stav; zazivati Duha Svetoga, Duha istine i ljubavi; pozvati njenost Srca Isusova. Zatim otii pokloniti se nekoliko trenutaka ispred oltara Bajke Boje, molei ju da oplodi sa svojim majinskim blagoslovima, naa nastojanja da bi sliili jo vie Njoj. Moliti takoer i svete... Sve nebeske sile traiti svjetlo, hrabrost i ustrajnost.

13

Da idemo naprijed sigurnim korakom, potrebno je ii sa smirenou i metodom,

ne zaustaviti se ili obeshrabriti se ispred tekoe puta, upotrijebiti sve sugestije da stavimo razmatranje, u svjetlu milosti koje se ne treba umoriti da neprestano traimo. Ako se osjeti nemo da se doe do ovih uzvienih istina i ovih vrhunaca kreposti, treba se povjeriti nauci Bojoj koja se objavljuje malenima i poniznima, i njegovoj pomoi, sposobnim da izvrimo nadljudske stvari. Ako u nekim trenucima bude to nejasno, slijed meditacija e pojasniti... Ako u nekom trenutku srce izgubi gorljivost, ugat e se sigurno u asu kada bude to Bog elio. Izmeu ostalog, nuni plod se sastoji od ina poniznosti i sklonosti da ih vrimo, vie nego u mudrosnom razmiljanju i u goruim osjeajima.

Potrebno je drati se u jednoj neprestanoj atmosferi poniznosti, posebno u

odnosima sa blinjima. Ovaj ugoaj treba ivo ouvati tokom dana, sa estim nastojanjima, koje nam nude razmatranja.

Poeljno je umnoiti vanjske ine ponienja: ljubiti zemlju, drati sputenu glavu,

lei na pod, govoriti sa snienim tonom, hodati na jedan umjeren nain, uvati duh siromatva.

Preporua se takoer da traimo prilike da se ponizimo u sluenju, vrei

poslunost, pokazujui slaganje, i sve to sa puno jednostavnosti; ili izbjegavajui da se suprostavljamo, raspravljamo, oduzimamo rije. Napokon se prihvaaju tekoe i protivtine kao stvari potpuno zasluene. U drugom dijelu ovoga uvoda, autor objanjava kako pristupiti itanju ove knjige, koja nema za cilj samo umno shvaanje, ve i konkretne odluke i praksu, jer radi se naime o formaciji jedne kreposti - tj. treba dovesti osobu do sklonosti bia na poniznost u svim situacijama. Prije svega potrebno je osoba motivirana za ovaj put i da se odlui: to dolazi prije svega od elje da nasljedujemo stil ivota (kreposti) Isusa, Marije i svetaca, koji su ujedno i primjere te poniznosti. Uz ovo je potrebno da osoba ima raspoloivost vjere, elju, pobonost, jednostavnost i temeljnu poniznost (nedostatnost). I poto je ova kranska poniznost (ne skromnost) spada u nadnaravne stvarnosti, potrebna je nadasve otvorenost i molitva Duhu Svetom; klanjanje Presvetom Sakramentu gdje promatramo prisutnost "ive Poniznosti"; molitva i utjecaj B.D. Mariji, Poniznoj Slubenici, koja nam pomaa svojim majinskim zagovorom i posrednitvom. Osim ovoga potrebno je shvatiti i ono suprotno i opreno ovoe temeljne kreposti na putu svetosti, a to je "oholost". to je oholost? Oholost je neuredna i prekomjerna tenja dvaju prirodnih nagona: samopotovanja i elje da me drugi potuju. Zbog "istonog" grijeha, ovi nagoni su skloni da uzdiu svoj "ja". Ta dva nagona su dar Boji, dakle dobra, ali ih treba uvati od oholosti; jer bez samopotovanja ne bi smo imali svijest o naim dobrim idejama,

14

realnostima naih prava, vrijednostima naih mogunosti, i brzo bi pali u onu slabost due koja ne zna ni prihvatiti teke zadatke, ni obraniti dobro nepravedno napadnuto. Samopotovanje takoer daje i smisao neem autoritetu, i napokon uzdie duu da se zaljubi u slavu Boju, gdje vidi i svoj cilj. Isto tako i elja da me drugi potuju je dobra, jer pokazuje da nam je stalo do drugih, takoer i spremnost da se podlaemo njihovim sudovima,... Uz ove dvije tenje vee se takoer i osjeaj "asti". ast je neto to dolazi izvana, sa svojim regolama koje puno puta ele staviti u kompromis i osobno dostojanstvo. elja da me drugi potuju gleda na ast, kao na drutveno dobro; dok samopotovanje gleda na ast, kao na pravo koje nam pripada. Dakle sve se radi o tome kako osigurati ove dvije tenje da ostanu u jednom skladu, u redu istine (moj odnos s Bogom) i pravednosti (moja dunost u tom odnosu), a to upravo regolira poniznost. Oholost upravo napada i zavodi ove dvije sklonosti, ona je uvijek prisutna i sveci ju nazivaju "korijenom svih zala". Ona se moe pobijediti samo poniznou, zato je potrebno biti u to uvjeren, da bi preko prakse, nutarnjih (elja, odluka, molitve,...) i vanjskih (djela i nain) ina mogli ju izgraivati i utvrivati. Zbog toga se govori da je poniznost: istina, pravednost i preobraenje. Istina (lijepo - uma): pogled u moje bie s obzirom na izvor (praz zemaljski koji je pozvan od Stvoritelja da izae iz zemlje i ue u slavu svoga Gospodara: poniznost i divljenje!). Pravednost (dobro - volja): "uistinu je dostojno i pravedno slaviti Gospodina", tj. podloiti se Bogu u sinovskoj poslunosti sudjelujui u istoj naravi po Kristu, s Kristom, i u Krustu u Duhu Svetom. Preobraenje: poniznost dvije temeljne sklonosti (samopotovanje i elja da me drugi potuju) preobraava u uzvieniji cilj - slava Boja! Jo na kraju zadnje emisije, dali smo nekoliko smjernica i poticaja kako iskoristiti vrijeme od emisije do emisije da se vjebamo u sticanju ove vane kreposti. Odluiti se i zapoeti sa jednom ispovijedi; poeti vriti klanjanje u crkvi ; njegujui pobonost prema Presvetom Sakramentu, B.D. Mariji, molitva i predanje Duhu Svetom; uvati jednu atmosferu poniznosti, posebno u odnosu na blinje u nainu govora, njegujui duhovno siromatvo,... Daljne emisije bit e da se jo vie shvati vanost prakse ove kreposti; svaka emisija e imati nekoliko podtema, tako za ovu uzimamo I Dio, 4 meditacije: Boanski poziv na poniznost; Pretjerano potovanje samoga sebe; Prevelika elja da me drugi potuju i Poniznost, temelj krepostima. Za slijedeu emisiju emo imati nastavak ovoga prvoga dijela gnjige (ima ih 5 ukupno), sa tri meditacije: Duhovni odgoj oneien oholou (po plodovima ete prepoznati stablo): simptomi oholosti (ravnodunost nebriga, mlakost, osjeaj krivice, srdba, nestalnost, pobuna, ojaenost); simptomi poniznosti (gorljivost, revnost, radost); Poniznost uvarica kreposti (kreposti bez poniznosti su kao praina na vjetru; Bog treba biti poetak i cilj kreposnog djelovanja, to

15

je tzv. "aktivna poniznost", koja trai istinu i dobro po molitvi i savjetu); Kazna oholosti (svaki zakon ima za cilj da dri red; zakon naeg poloaja "stvora" jest poniznost, a ako nema tog zakona dolaze opasnosti, neuspjesi, unitavanje duhovnog ivota. Takoer i svaki in bez nadnaravne nakane "slava Boja" je bez vrijednosti pred Bogom; zato kazana za oholost mogu biti: este sue, neuspjesi, alosti, pogreke koje se ponavljaju).

I DIO: Potreba biti ponizan Prva meditacija: Boanski poziv na poniznost Treba postati kao dijete, to nas ui Isus (Mk 9,33-37; Mt 18,1-5; Lk 9,46-48): to to znai? Koja je fizionomija djeteta? Evo nekoliko karakteristika: a) nikakva potraivanja izvana; b) nikakvi zahtjevi iznutra; c) jednostavnost u mislima i ponaanju koji u djetetu dolaze od same naravi (sretnog neznanja), a koje u meni trebaju doi po kreposti. Kako se odluiti na put da postanemo poput "djeteta"; evo nekoliko poticaja:

1. 1. Oholost je jedna uroena i tetna sklonost: primjer su apostoli koji se bore tko e
biti prvi, jer iako su pozvani na put svetosti, nisi izbacili nagon oholosti. Ova sklonost koja je uzrokovala i pad anela je oneistila i ljudsku narav poslije prvoga grijeha: stoji na dnu srca, koje je "prevrtljivo". Nalazi se ne samo u ljudima koji su na niskom nivou, ve i onima koji su poput apostola, pozvani da nastave Kristova djela. Postoji li dakle netko tko ne osjea tu nesretnu sklonost i potrebu da se neprestano bori protiv nje? Oholost je gorka u svojim posljedicama. Uzrokuje meu apostolima gorinu, koja im ispunja misli i ini ih indiferentnim na prisutnost Uitelja. Ona odvaja od Isusa bez razgovora, poinje izbjegavati njegov pogled; ali za koju korist? Oholost naime u nama proizvodi: razilaenje, uznemiravanje, prestanak pobonosti!

2. 2. Poniznost je jedna preobraavajua krepost: treba se dobro zamisliti na Isusovo

upozorenje "Ako se ne obratite,..." (Mt 18,3). To znai da mogu ostati na onome to sam po prirodnoj sklonosti, moda po navici. Trebam se dakle obratiti od oholosti na poniznost. To je apsolutno nuan uvjet da se ue u nebesko Kraljevstvo. Treba dakle "postati djeca", preoblikovati na stil, i zato je potrebno i vremena i strpljivosti, ali i truda. Trebam postati "malen", gdje nema nikakvih stavova uznositosti, omoloavanja, ambicija, traenja prednosti, nikakvih zabrinutosti ili uzbuenja radi samoljublja. Kao dijete trebam postati ist i bezazlen, jednostavan, povjerljiv, prijazan i dobar; inae nema ulaska u Kraljevstvo Boje. Ovo Kraljevstvo poinje ovdje na zemlji sa milou, a ispunja se u nebu sa slavom; i obuhvaa samo dobra koje edna dua beskonano eli. Ovo Kraljevstvo je mir u savjesti koji elim, savrenstvo kojem teim, vjena srea kojoj se nadam cijelim svojim biem. Priskrbiti si ova dobra jest velianstvena misija poniznosti.

16

3. 3.

Poniznost je izvor nebeske naklonosti: a) izvor veliine "tko god postane kao

ovo dijete, taj je najvei" (Mt 18,4). Ako je to "pravednost" Boja, onda si treba osigurati to mjesto u nebu; jer to ondje zasluuju, ovdje ve jesu u Bojim oima. Koliko nae oi u tome grijee? b) izvor utjehe "Isus zagrli jedno dijete" (Mk 9,36), sretne li "malenosti" prema kojoj se Isus prigiba sa ljubavlju i njenou. Kad to dijete ne bi bilo tako maleno, Spasitelj ga ne bi mogao zagrliti. Ja se esto tuim na nutarnje suhoe i jedva poznajem duhovne utjehe, jer Isus mi ne stavlja ruke oko vrata i ne privlai me svome srcu. Zato, zato jer nije dobar ili zato jer sam ja previe velik - po mojim zahtjevima? Zato dakle odbacivati biti malen i biti ljubljen, jer sva zadovoljstva samoljublja ne vrijede kao jedna Isusova njenost? c) izvor uspjeha "tko prima jedno od ovih malenih, mene prima" (Mk 9,37). Tko se ne bi dakle pourio da primi Isusa, njegov stav, ruke, srce? Ako se uinim malen, ta privilegija bit u "ja"! Bog, znai, poistovjeuje poniznost sa sebedarjem. Onaj koji ne bljeti iri sigurnost i otvorenost; odaje osjeaj da ne bi ikoga povrijedio; koji govori i slua i stavlja se na stranu da drugi dou do izraaja - to je stav Isusove poniznosti! Druga meditacija: Pretjerano potovanje samoga sebe Oholost je prekoraeno samopotovanje i ova sklonost dolazi od sebeljublja (egoizma), koje nas ini tvrdima i zahtjevnim. Razvija se s jedne strane u jedan osjeaj autoriteta (jake osobe) ili pak u duh autonimije i nepodlonosti (slabe osobe). Potrebno je otkriti sva korijenja koje je ovaj duh oholosti ostavio u meni, zato jer je prepreden i nepoznaje ga se dovoljno. Koliko olako i povrno ispitijem i vrednujem svoje nakane i djela; takoer i one koje mi dolaze iz vana kao pohvale, svjedoenja, tako da me esto vode u iluziju uzvienosti pripisujui si dobro ono to spada na misiju koju mi Bog povjerava (zato je dobro uvijek se sjetiti da smo samo "sluge beskorisne", jer to nje nain da stavimo u granice osobno samopotovanje).

1. 1. Postoji jedno prekomjerno potovanje sebe: ova sklonost je zajednika i javlja

se svuda, ali u raznim stupnjevima. Bez obzira na svjesnost ili nesvjesnost osobe, ona postoji. Um neprestano radi da otkrije u nama neto to zasluuje potovanje; to je istraivanje istinktivno i napreduje bez potekoa, jer je prirodno. Usmjerava se i paljivo promatra one vrijednosti koje smatra da posjeduje; razmilja o njima, zadovoljava se njima i hrani se njima. Tako dolazi do prirodnog uvjerenja da ih se posjeduju. S druge strane gotovo nikada se ne zaustavlja da otkrije vlastite nedostatke, nesavrenosti, niskosti; mogue je da se baci samo letimian pogled, ali ubrzo sve se eli oprati. tako vee ne slijedimo istinu u sebi, ve samo jedno istraivanje!

2. 2. Pristranost ove sklonosti: ako se posjeduju neke obine praktine sposobnosti,

izgledaju nam najvanije. Ako su intelektualne sposobnosti, onda one praktine

17

preziremo; a ako imamo vie snalaljivosti od srca onda se naslaujemo, alei one koji su zbog velike dobrote postali rtve lukavijih. A ako imamo vie osjeaja nego inteligencije, onda kaemo da je kultura bezvrijedna (poniavajua). Koliko um daje vanost stvarima u kojima uspijevamo; ako smo govorno uspjeni makar bez temelja, kritiziramo one koji su previe analitini; ako smo vie analitini manje govorno sposobni, govorimo protiv retorike. Ako imamo uspjeha, to je zato jer smo se puno trudili; a ako ima neuspjeha to je zato jer su nas drugi nepravedno ocijenili. Tako se razmilja u svim stvarima. Koliko se treba poniziti ta pristranost koja je u isto vrijeme i smijena i omraena.

3. 3. Suprotnosti ove sklonosti: sigurno smo esto ustvrdili naeu "manjevrijednost"

i zbog toga smo trpjeli. Tada oholost poinje da ini jednu vrst potiskivanja, neumornog istraivanja koje dovodi do ostvarenja jedne vrsti nadmoi koja je ne malo esto spojena sa prezirom prema onome to jo ostaje nedostino. Naizgled kontradikcija, ali ostaje isti problem: naime potivam vie to imam i ja "zadovoljna oholost", a cijenim sa obeshrabrujuom zlobom ono to mi fali "oholost koja trpi". Ta suprotnost oholosti moe biti prema istoj stvari: napr. ako se naem pred nekim koji je vie intelektualno nadaren kaem da je "krepost bolja"; a ako se naem pred nekim koji je kreposniji od mene kaem da je "nauk vei". Zato je potrebno da paljivo ispitam moje osjeaje i djelovanje, da trenutno otkrijem uznositost ili potitenost moje oholosti koja je uvijek lukava da me prevari. Oholost je Zlo: koliko ljudi ide putem da se dokae, ruei svaku vrijednost (vladati, imati, izgledati)!

4. 4. Opasnosti ove sklonosti: previe olako kaemo Bogu "od tebe mi Boe dolazi i
spoznaja i uspjesi". Ova formula moe naoigled rtvovati oholost (zadovoljstvo i uznositost). Jer dok odbacujemo oholost duha, riskiramo da si damo preveliko samopotovanje (uzdajui se u samoga sebe), koje moe odbaciti i korekciju, zatvarajui se u vlastite ideje, koje moe dovesti do "tvrdoglavosti". Takav se uzbuuje na protivljenja, ne proputa izrei uvredljive rijei i uva povreeno srce. Tako na kraju se gubi i ljubav! Oholica se izdaje po stavu, boji glasa, izraajem i gestom. Tako ispada smijean, preputa se laskanju i ide za tim koliko e pohvala dobiti, gdje se slui i duhovitou tako da ismijava i svoje pogreke. Ako ne osjeam u sebi ove simptome, nije razlog da se osjeam sigurnim, jer ako je malo onih koji su teko bolesni, nitko nije zato potpuno ist. Istina je zato to se jo ne poznajem dovoljno (usp. Montfort; I. Vianey). Da nikako ne budem ohol potrebno je da budem potpuno ponizan! Ali tko je potpuno ponizan, mogu li to rei za sebe? Trea meditacija: Prevelika elja da me drugi potuju

18

Da li sam i ja rtva ove sklonosti koja tako lako osvaja? Evo nekoliko simptoma koji ju otkrivaju: zabrinutost i uzbuenost uzrokovani od straha da budem ukoren; zavisno o sluajevima, gdje se raaju glupa naslaivanja ili prekomjerna alost; zavisno i o temperamentu kada se javljaju obeshrabrenja, uzbuenja, zavisti, ocrnjivanja, itd. Ta sklonost vodi do niskosti i daje lane sugestije. Treba ustrajati u borbi, jer i oni koji tee svetosti, mue se da je se oslobode.

1. 1. Priroda i snaga ove sklonosti: elja da budemo potovani i aeni od drugih

ne treba se poistovijetiti sa osjeajem samopotovanja. Mnogi naime ele da budu potovani za vrijednosti koje ne posjeduju; do k s druge strane, puni samoljublja srde kada se govori dobro o drugima i kada ih se priznaje. Paskal je rekao, da: "slatkoa slave je tako velika da se vee za sve ak i za smrt; mi gubimo naime i ivot samo da se pria o nama". Ta sklonost koju mi nosimo od djetinjstva je uvijek prisutna, i kao to je rekao Platon, ona je "zadnje odijelo koje skidamo".

2. 2. Nered koji ova sklonost uzrokuje: jedno priznanje s razlogom i umjereno

potovanje od drugih nije porok. Moe biti jedna pomo i dobro koristan poticaj. Apsolutno je dozvoljeno pohvaliti s ciljem da ohrabrimo. Na kraju svaka dobra stvar zavreuje potovanje. Nered stoji u tome da vie drimo do potovanja nego do dobra, ili eljeti vie pohvale nego to zasluujemo, ili ako ju traimo s pohlepom - ovjek koji je upravljan eljom za pohvalama ne trai dobro, ve posljedicu dobra (umjesto da radim, traim zaradu, nagradu - ali samo Bog je moja nagrada)! Umjesto da se trai nunost za sebe, trai se nagrada koju dobiva. Tko ima ovaj porok, ostaje velikoduan i na slubi, samo da pokae svoje vrijednosti i da proizvede potovanje i divljenje. Ako ne dobije, gubi svaki polet i dolazi do potitenosti, kao kriza. Potitenost - depresija, eli ga dovesti do obeshrabrenja; dok razdraljivost trai da ukloni zapreke, ne sluajui savjete u biranju sredstava. U ovjeku koji je isprazan i ohol, uspjeh proizvodi ne manji nered; postaje se nerazborit, ivi u iluziji; nije ni zloban , ni nepravedan, ali je tvrd i gazi prava drugih jer ih ne vidi. Nije ni alaan, ali mijenja miljenje i stav i govor, zavisno o osobama. Po koji put je arogantan ili laskav, tako da se slui i formulama poniznim; ne vidi naime da je njegov cilj zauzeti jedno vee mjesto u primanju asti od drugih, i to sve sa mirnom savjeu.

3. 3. Ludosti na koje navodi ova sklonost (stramputice): moda to u praksi, u

situacijama izgleda da ide daleko od onih prekomjernosti, ali ako se ispita dublje, to se nalazi? Prazne i beskrajne snove, gdje mi fantazija pomae da ivim velieanstveno uspjena djela. Ulazim u svijet uzvienih vrijednosti, gdje ujem ve priznavanja, vidim na licima entuzijazam, uivam u iznenaenju sviju i samoga sebe. To su sni, da znam, ali drae moju poudu. To je radost i u pomanjkanju stvarnih radosti, uivam u njima; ali postaje dramatino kada se

19

protivtine ivota obore da raspre i ovo malo iluzije. Nije li i ovo jedan znak (promatrajui u sebe), koji mi daje poticaj da se zaista odgojim u poniznosti. Trebam zato ispitati ciljeve i motive koji su me vodili u mojim ivotnim situacijama i sve one koji me potiu na djelovanje. Ako ispitam pravi uzrok mojih radosti i alosti, ne otkrivam li da su jako esto povezani na priznavanja i nepriznavanja drugih? Zato, ne dajem li moje simpatije onima koji mi laskaju? I ako mislim da me neka osoba malo potiva, ne postajem li olako odbijan i nepravedan prema njoj? Da li mogu nakon ovog ispitivanja zakljuiti da mi fali prave poniznosti i moralnih vrednota? etvrta meditacija: Poniznost, temelj krepostima Prvo to treba jest shvatiti neusporedivu vrijednost ove kreposti. To treba vidjeti iz prethodne analize. Nesavrenost moje poniznosti nije li moda uzrokovana, neodlunou mojih stavova naspram ove kreposti, ali i zbog pomanjkanja uvjerenja u rezultat?

1. 1. Poniznost ima Boga za temelj duhovnog ivota: sv. Ivan Vianey je rekao:
"oholost je lanac na kojem se niu svi poroci; poniznost je lanac na kojem se niu sve kreposti". Zajedniko uenje da je poniznost na temelju kranske savrenosti (sv. Augustin; sv. Bernard). Poniznost se poistovjeuje sa praksom svih kreposti, snagom i spremnou da se ostvari dobro i utvrdi moralna veliina. To je temelj za duhovnu graevinu, jer pokazuje i prihvaa da je Bog poetak i cilj kreposnih djela. Prekomjerno samopotovanje dovodi da se mi stavimo kao izvor i gubimo svijest da je Bog potreban, na taj nain izkljuujemo Boga preko negiranja njegovih milosti koje su potrebne za svako dobro djelo ("bez mene ne moete uiniti nita"). Slijepoa oholosti nas prijei da vidimo koliko je ne posavjetovati se sa Bogom i ne traiti njegovu pomo. Jedno tako skretanje ini nemogue kransko savrenstvo. Poniznost se suprotstavlja tome i kae: "Bog sa svojom milosti je poetak svih dobrih dijela i svake savrenosti". Brani da raunamo previe na vlastite snage i pripisujemo si dobra uinjena. Bog nije samo poetak nego i cilj kreposnih djela. Oholica uprljan sa eljom da ga se potuje, nema cilja doli samoga sebe, vlastite interese, i rauna na to , tko e mu dati vie pohvale i slave. Ako se bori da uspije, to je zbog ljubavi za uspjehom, a ako trpi zbog neuspjeha, to je zbog poniavanja svoga "ja". Ali takva djela nisu ni savrena ni ti nemaju nadnaravnu vrijednost, jer je Bog zaboravljen i stavljen na stranu. Takavim stavom, oholica, jo vie vrijea Boga nego da se odrekne i vlastitog aenja: ispraznost stvaranja! Uloga poniznosti je da sve to stavi u red i pravednost, osim to prijei da se Bog vrijea, vraa mu Njegovo mjesto, postaje cilj svih naih djela kao to je i poetak, i ta djela usmjeravamo na veu slavu

20

Boju. Ako razmiljamo o ciljevima naih kreposnih ina; utvrujemo da su uzrokovani ili od elje da se svidimo Bogu i da ga proslavimo, ili od elje da se samiuzvisimo i da privuemo potovanje drugih. Oholica se naslauje i u kreposnim djelima, jer trai vlastitu veliinu. Borba je dakle izmeu Boga i moje oholosti; dakle moja savrenost e biti utemeljena ili na Bogu koji je snaka ili na meni koji sam nita. Pitajmo se to u ivotu traim, Boju ili svoju slavu? Da li e Bog biti moj Bog ili u ja biti svoj idol?

2. 2.

Poniznost stavlja povjerenje u Boga: oholost je protivnik Bogu, gdje "ja

raunam na sebe i djelujem za sebe". Zato je to tako, ako Isus kae "Bez mene ne moete nita uiniti" (Iv 15,5). Oholost zaboravlja i prezire tu istinu, zato poniznost prizivlje u pamet tu istinu i podvlai posljedice. Prihvaam da zavisim od Boga u svakoj stvari, i da je Njegova milost apsolutno nuna; a ako je milost nuna, Boanska mudrost, trai uvjet da ju primi, a to je poniznost. "Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost" (Jak 4,6). Poniznost se pouzdaje u sebe, ve instiktivno trai Boga (usp. "ako ovjek stavi prvi ruku, pokvari sve" Montfort), i "sve mogu u onomu koji me krijepi" (Fil 4,13). Koliko se vie osjeam slab, zao, toliko vie stavljam povjerenje u Boga: "za mene je dobro da sam ponien, da bih nauio tvoja pravila" (Ps - ).

3. 3. Poniznost daje istou nakane: uspostavljajui red, poniznost govori: "traim

slavu Boju", to je mudrost, dobro, istoa nakane. Djelovati za Boga znai ii ka beskrajnom Biu, Bogu koji je vrhovno dobro, koje ljubim, gdje god bio inim ga ciljem svih svojih djela i nakana. Bez da postanem idol samome sebi, poniznost mi daje tu "istou nakane"! Jer to me oslobaa od zaslijepljenosti sobom i usmjerava me Bogu i uzimam ga za cilj svoga ivota. istoa nakane jest nunost "svjetlo koje obasjava svako djelo" - "Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve e tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve e tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika e istom tama biti"? (Mt 6,22-23). Koliko je dua sretna koja se preputa volji Bojoj: eli sve to On eli, ljubi sve to on ljubi. Podnosi sa istom vedrinom i vanjske kunje i nutarnje odricanje. Tko ne ide tim putem (poniznosti), na njemu se ostvaruje prorotvo : "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit e se" (Mt 15,13). istoa nakane i povjerenje u Boga su keri poniznosti; istoa nakane upravlja, povjerenje oivljava, i zajedno daju rast u savrenstvu. Bog koji je na zemlji traeno dobro, na nebu e biti posjedovano dobro. Peta meditacija: Duhovna formacija oneiena oholou Gledajui unazad, svoju duhovnu formaciju, preispitat u motive koji su me potakli dobru, potrait u i vanjske utjecaje koji su me podravali. Stavit u s jedne

21

strane ono to je bilo isto, bezinteresa, uinjeno radi Boga; a s druge strane ono to je vie ili manje svjesno bilo izvreno od elje za potovanjem ili mojom samodopadnou. Molit u za svjetlo Boje milosti da mi pomogne da dobro vidimo i razluimo. Ako je u mojem duhovnom odgoju bilo oholosti, molim te Boe, daj da ju spoznam, osjetim i odbacim.

1. 1.

Stvarnost

jedne

duhovne

formacije

oneiene

oholou :

postoje

mnogobrojne osobe, a moda sam i ja meu njima, koji su dozvolili da raste u njihovom duhovnom ivotu pod utjecajem vie ili manje aktivnom jedna podsvjesna oholost. Kako! Oholost bi mi pomogla da primim navike jednog pobonog i kreposnog ivota, i ja da to nisam primijetio? Da, postoji jedna oholost koja se skriva i ne osjeti se, oholost kojoj sam bio rtva bez krivice. Pojedina oputanja, pojedina mlakost, pojedine greke, mogu moda ovisiti od toga to su moje kreposti stajale, u irokoj mjeri, na temelju lane i krhke oholosti? O duo moja budi paljiva i moli. Moda nisam dovoljnu panju obratio na posljedice dviju psiholokih dimenzija: a) ovjek je nuno bie koje imitira; b) ovjek je pod utjecajem drutva i prilagoava se. Trebam rasuditi moju duhovnu formaciju uzimajui u obzir ove dvije dimenzije. S kojim sam osobama bio okruen? Koje su ideje kruile u drutvu u kojem sam ivio: obitelj, odgojna kua, kola, sjemenite, novicijat,...? Sigurno se radi o odabranim osobama, u jednom kreposnom i pobonom ambijentu. Duhovni ivot je bio na visini, govorilo se sa aenjem o herojskim djelima svetaca, i okruivali su sa astima osobe koje su pokazivale kakav znak svetosti. Knjige i razgovori se natjecahu da razviju lijepe utiske. Potivao sam ove stvari i zavidan sam bio prema onima koji su me pouavali. Da li su bili isti, zaista isti osjeaji onda, koji su me vodili dobru? elja da uem u jedan nain ivota okruen opim potovanjem, nije li moda imala u irokoj mjeri poticaje koje su me vodili? Zadovoljstvo u slubi Bojoj ne osjeae moda samodopadnost i nadasve svijest vie ili manje jasna o mjestu koje zadobivah u tome da me drugi potuju? Tko e ui u ovo otajstvo koje samo Bog poznaje? Sama moja poniznost nije li moda pretrpjela, bar malo, u eljama i poticajima od jedne vrste oholosti? Savreno je mogue. Naime u jednom kreposnom ambijentu potiva se i divi se poniznosti vie od svega, prepoznaje se kao glavna krepost poslije ljubavi. Takorei je nemogue ne prihvatiti oblike i izraaje sve do jedne vrsti nutarnjeg osjeaja: vjerovati da smo ponizni postaje jedna potreba. Jedna takva poniznost bez sumnje moe biti istinska, jer nas potie na duhovnu rast. Ali moe takoer biti i smo na izgled vie nego stvarnost, vie izmiljena nego iskrena. Jedna osoba prirodno ohola olako pobrka stvari. I jo jednom, tko moe proniknuti te dubine?

2. 2.

Indikacijski znakovi te stvarnosti: Boanski Uitelj je rekao, "Po plodovima Mijenjajui ambijent, da li se moja gorljivost ohladila? ar za

ete ih dakle prepoznati" (Mt 7,20). Koje je plodove proizvela moja duhovna formacija?

22

savrenstvom, posebno za poniznou, moda je proao? U ovo nezavidno stanje nisam li odmah pao, bez pruanja otpora, bez posebnih trzaja? Novi ambijent pokazuje jo, iako u manjoj mjeri, potovanje i respekt prema istim stvarima; ali postoje druge ideje i razliite tenje. Tako, previe vjeran zakonu moje prirodne krhkosti, prilagodio sam se novom ambijentu na nain koji najvie odgovara vlastitom samoljublju. Drugi tipian znak da je moja formacija oneiena oholou je, stav pred protivtinama, pred neuspjesima, nepravdama i prigovorima vie manje pretrpljenima. Zabrinutosti, uzbuenosti, tunoe: evo zo su znaci nesavrenih kreposti, temeljene vie-manje na oholosti. Duboko obeshrabrenje, srdba, ogorenje, zavist, pobuna: evo znakova jedne duboke i dominantne oholosti. Moja je poniznost bila samo fasada i moji osjeaji samo teoretski! Jedna istinska i duboka poniznost dala bi mi mir i prihvaanje, takoer i vee zadovoljstvo i onu uzvienu radost koju su osjeali apostoli kada su bili progonjeni radi ljubavi Kristove (usp. Dj 5,41). Hvala ti, moj Boe, to me obasjava u dubini moga ivota. Trebam li se ispovjediti? Trpim ono to mi objavljuje tvoje svjetlo. Pitam se da li je sve u meni to trebam zapoeti ponovno. Moda su moje naizgled kreposti utjecaj ambijenta u kojem ivim sada. to bih postao, ako bi se oko mene sve promijenilo: poloaj, uloga, osobe? Pomisliti na ovu moralnu izoliranost, osjeam krajnju potrebu da se sakrijem u Tebi kao mojem jedinom zaklonu. Moj Boe, uini u meni jedan novi duh, zaista ponizan. Kae sv. Jeronim: "Od poniznost mnogi trae sjenu, malo njih stvarnost". elim biti u ovom manjem broju. esta meditacija: Poniznost uvarica kreposti Ako je duhovna zgrada izgraena na podsvjesnoj oholosti, izgraena je na pijesku i neprestana je opasnost da se srui. Ako se temelji na Bogu, mogu biti miran sa prolou, ali trebam strepiti za budunost, jer oholost je sposobna razruiti najvru graevinu. "Obogatiti se krepostima bez poniznosti - rae sv. Jeronim - je kao izloiti prainu na vjetru". Sveti Antun, prestraen u jednoj viziji koje mu pokazivae svijet prepun zamki, uskliknu: "Gospodine, kako se mogu izbjei"? Jedan glas mu odgovori: "Sa poniznou". Ova krepost je u isto vrijeme i temelj i uvarica drugim krepostima, jer ini od Boga poetak i cilj kreposnih djela, dok oholost si nepravedno prisvaja i unitava cijeli duhovni ivot. Da li sam duboko uvjeren u ovu istinu? Osjeam li strah utvrujui, da iako nisam jasno ohol, iapk ne mogu ni tvrditi da sam osoba zaista ponizna? Ponizan neprestano osjea potrebu Boga, njegovog pratanja i pomoi. U gledanju vlastite bijede i krhkosti, vidi se kao ovjek koji hoda sa jednom ranom koja ga kod svakoga pokreta sve vie boli. Da bi teili takvoj poniznosti razmatrat emo o:

1. 1. Poniznost je sol koja uva od kvarenja : Sv. Jeronim pie jednoj osobi koju je
duhovno vodio: "Nemoj imati nita vie dragocijeno i nita vie u srcu doli poniznosti,

23

jer je glavna zatitnica i uvarica svih kreposti". Poniznost titi i uva sve kreposti, ukoliko ih brani od pokvarljivosti oholosti. to je jedna krepost vea, toliko vie se izlae da ju zahvati oholost. Kojegod se dobro naime izlae ispraznom vlastitom samodopadanju i hvalama drugih. Isprazno samodopadanje zapoinje djelo ruenja. Kako je slatko i rado se slua! Kako je zavodljivo i zna se maskirati! Kao otrov umijean u zdravu hranu, ulazi u zadovoljavanje za slavu Boju i spasenje dua. Prodire u osjetilne utjehe i najuzvienija uzdizanja. Bezosjetno raste i ini stravu. Njeno sporo djelovanje uspavljuje budnost, u na taj nain otrov prodire u najdragocijenije kreposti. Djelo pokvarljivosti zapoinje sa ispraznim samodopadanjem, a zavrava sa eljom asti i slave. Valjski um priznavanja odjekuje s tolikim zadovoljstvom i unutra. Sigurno, uvjereni smo da se neemo zavesti; da se protiv volje trpi ono to se ne moe izbjei; da sva slava pripada samo Bogu. Ipak samodopadanje postoji i duboko je. Sa ovim duplim utjecajem zlo napreduje, ne sa jednim sporadinim negativnim inom, ve cijela jedna serija slinih situacija, i bit e jako brzo zajedno u naem ivotu; cijelo djelo savrenstva e se pokvariti. Za jedno vrijeme, duhovna graevina ostaje na nogama zbog snage navike, ili pak zbog potrebe same oholosti. Napasti jae, nepredvidive situacije, besmisao, ubrzo e dokrajiti ruenje. Tko moe sprijeiti tu tragediju? Poniznost. "Krepost kae sv. Augustin - ne postoji ako nije sjedinjena s poniznou". Ova se iri u duhovnom ivotu kao sol baena nad nekom stvari koju se eli zatititi; ona se opire tetnom djelovanju; odstranjuje poglede previe osobne i upire u Boga nakane i zadovoljstvo. Ako se eli doi do tog efekta, poniznost treba biti zaista krepost, tj. treba djelovati sa lakoom, spontanou i sklonou koja joj samo navika daje. Naprotiv, kolika iznenaenja i koji veliki napor! Treba da poticaj poniznosti postane toliko prirodan koliko je to bio onaj oholosti.

2. 2.

Poniznost je svjetlo koje razgoni iluzije : Jedan zajedniki izriaj, duboko

istinit, kae da oholost zasljepljuje, i uitelji duhovnog ivota su tako dobro razumjeli protivnu ulogu poniznosti koju postavljaju kao najsigurniji kriterij za razlikovanje duhova. Jedna odreena krepost je istinita ili lana? Jedna odreena nesvakidanja molitva dolazi od Boga ili ne? Jedna odreena vizija je stvarnost ili iluzija? Sud e zavisiti od preventivne uvjerljivosti nad poniznou osobe koja ju trai. Ovaj kriterij se aplicira i na druge zajednike kreposti. Trebam prizvati u sjeanje zasljepljenosti oholosti koje sam susreo u drugima; trebam se bojati pohvala drugih u odnosu na mene ako mi ne otkrivaju moju neznatnost, s obzirom da sam zaista malen, slab i bijedan. Bog ne sudi kao mi. Oni koji me smatraju napredna osoba u savrenstvu, neznaju koje su bile moje nezahvalnosti i moje krivice, i koja su jo uvijek moja osuujua bijeda. Da budem i ostanem na mome pravom mjestu, moja poniznost treba biti osvjetljavajua, treba prodrijeti um, treba mi pokazivati bez predaha moj

24

nita, moju nemo i moje grijehe, u jednoj rijei, treba biti jedna autentina krepost. Kako je lako promijeniti, izgubiti se i zavriti u mlakosti. Prilagoavaju se dunosti vlastitim idejama, a zatim i ivot po vlastitom okusu. Oglaava se sveto ono to volimo; ide se u opasnosti koje nam dunosti ne nameu; opravdavaju se vlastite krivice i ponovno se ine; ne osjea se potreba molitve; ivi se za same sebe bez grinje savjesti: evo to je stanje mlakosti koje gui okus i volju za savrenstvom. Kad bi poniznost bila aktivna, takavo padanje bi bilo vidljivo i blokiralo bi se na vrijeme, jer ona daje smisao za istinu i nagon za dobro. Kad bih bar sada bio proet dubokim osjeajem nepovjerenja prema meni, svjetlo koje bi me rasvijetlilo bilo bi toliko ivo da bih se naao u odluci da biram ili odluka da se pobijedim ili sigurnost da se opirem milosti. Nita ne falsificira svijest koliko utjecaj jedne poslune oholosti. Nita ju ne ini ispravnom i odlunom koliko osjeaj poniznosti. Pod vodstvom poniznosti dua, nevjerujui sebi, slijedi sigurne metode, trai dobrovoljno savjet, boji se opasnih situacija, neprestano moli, upotrebljava sva sredstva. Iako posjeduje velike kreposti, niti ih i ne gleda; iako ini dobro sa sigurnou, duboko je uvjerena da je slaba. Kreposti su nale tako jednu savrenu uvaricu. Naprotiv, bez poniznosti, koliko i kakvih padova! Korijeni stabla su istrunuli i temelji zdanja su se razili. Oluja pouda ili silovita snaga tekih situacija iskorijenili su stablo i sruili zdanje. I drvo nije posaeno ponovno, i ostaci nisu bili ponovno izgraeni; dok tamo okolo pojedini grenici, koji su bili obavijeni zlom, sa milou Bojom nali su u svojim grijesima poniznost koja spaava. Da nisam ja, o Boe, jedan od onih oholica koji ti poniava, preputajui ih njihovim uzaludnim pokuajima i obeavajui da e pasti u jedno alosno stanje. Daj mi milost da osjetim stalno jedan ivi osjeaj straha i Sedma meditacija: Kazna oholosti Oholost tei da uzme Bogu njegovu slavu, i da mu oduzme i njegovu ulogu. Stavlja se na njegovo mjesto, ako ne nakanom, to bi bilo mostuozno, onda praktino, koje je ve omraeno. Kako i zamisliti da e Bog to tolerirati? Koji bi bilo osjeaji Gospodara u odnosu na slugu koji bi nastojao da ini to mu volja, pripisivajui si sve ovlasti? Kako e se ponaati? Sigurno e ga kazniti; na jedan nain potpuno sukladan krivnji, dozvoljavajui da ispadne kukavica i bijedan u svojim nastojanjima. Svaki zakon ima cilj da odrava jedan red; dakle, zakon nae trenutne situacije je poniznost. Ako je ona nasilna, nered ulazi u nas, u nae odnose s Bogom i u odnose sa blinjim. Odavde pokreke, opasnosti, neuspjesi i moda unitenje duhovnog ivota, i koji put nepokajanje na kraju. Obino kazna stie takvoga sporo, ali na neizbjean nain. Trodupla kazna koju uzrokuje oholost: nepovjerenja prema sebi.

1. 1. Oholost je kanjena sa nadnaravnom sterilnou : Oholost posjeduje fatalnu

osobnost da uini sterilnim sve ono to dodirne. Najljepe djelo, njome potaknuto,

25

postaje beskorisno za nebo, kao neplodni cvijet; sve dobro to zahvati svojim zadahom, odmah se sui. Tako i najaktivniji ivot, ako je dnominiran ovim porokom, slii na uplju bocu koju nita ne moe ispuniti. Na Gospodin govorae Farizejima koji su postili i molili da bi ih se vidjelo: "Ve su primili svoju nagradu" (Mt 6,2.5). Zbog ega bi Bog morao nagraditi ako to nije uinjeno za Njega? S druge strane, i kad bi elio, ne moe. Svaki in bez nadnaravne nakane, bar u mogunost, ne moe zadobiti Boje sudjelovanje. Fali mu nadnaravni ivot. S obzirom da milost nipoto ne ulazi, ne moe ni ishoditi nebesku slavu. S obzirom da ga Duh Sveti ne oivljava, nebo ga ne zna posvetiti. initi dobra djela zbog oholosti je kao bacati prainu na vjetru. U jednom samostanu voenim sv. Pacomijom, jedan je monah napravio jedan rad da bi ga pokazao i dobio pohvalu, poglavar je rekao: "Ovaj posao je za avla". Sa iznenaenjem oholica eka iza smrti! Nalazi se praznih ruku i uje presudu: "Ne poznajem vas" (Mt 25,12). On se udi i govori meu sebom: "Nismo li mi proricali u tvoje ime"? (Mt 7,22). Tj.: "Nisam li ja inio dobra djela, podnosio tekoe, izvravao do kraja djela pobonosti i revnosti"? Ali Bog e odgovoriti: "Nisam vas nikada poznavao; odstupite od mene, vi bezakonici" (Mt 7,23). Da, oholica je mogao initi djela duhovnog ivota, umnaati kreposna djela koja su mu privukla aenje drugih, uspjeti na apostolskom poslu: nita od toga donosi nagradu i ne vrijedi u Bojim oima, ako je potaknuto sa oholou. Glavni cilj aktivnosti bila je isprazna slava i elja da budem potovan i pohvaljen. Zadobijena ta nagrada ne zasluuje druge: nagrada je dostojna svoje ispraznosti. Oni spadaju u one o kojima je sv. Augustin rekao: "Bili su prazni ljudi, zadobili su ispraznu nagradu".

2. 2.

Oholost je kanjena sa Bojim prokletstvom : Boanski Uitelj, iako pun

njenosti, ukorio je i prokleo na otar i straan nain oholost Farizeja i Pismoznanaca. Po svojoj prirodi ovaj porok je omraen kod Boga, jer traiu da mu oduzme slavu. "Svoje slave drugom ne dam, niti asti svoje kipovima" (Iz 42,8). Kako moe ne prokleti i ne kazniti oholost koja ini od sebe idolom i oduzima tako Stvoritelju slavu i ast koji mu se trebaju dati? Da ju kazni, Bog ne treba da se naorua maem protiv oholice: dosta je da ga prepusti samome sebi. Nita tako pravedno jer je preuzetan, nita vie fatalno, jer je slab. "Gospodin rui kuu oholice" (Izreke 15,25). Da zdanje padne, dosta je da Bog ne daje svoje milosti; bez nje naime ne moe se ni initi ni opstati ikoje dobro. Precizirajui on daje svoje milosti poniznima i odbija oholima (usp. Jak 4,6). Sv. Toma Aqiunski, govorei o poniznosti kao temelju duhovnoga ivota, kae da "ova krepost tjera oholost kojoj se Bog suprotstavlja i ini ovjeka podlonim i otvorenim izljevanju bojih milosti". Ovo izlijevanje su uskraene oholici. Sklon zlu zbog istonoga grijeha, oslijepljen od vlastitih iluzija, pao na dno jer se zaveo, bez pomoi Boje, pada sve vie,... Osjeaj opasnosti ne mu bjei: ima kao neki pokriva na oima i ne osjea potrebu da trai svjetlo i pomo. Izmeu

26

svemoguega Boga i nas, slabi zbog naravi, postoji jedan neizgovoreni odnos: "Vi budite na vaem mjestu, i ja na svom; budite ponizni i molite, i ja u vas podrati". Kazna zbog ovoga prekrenog ugovora je naputenost. Prokletstvo Boje protiv oholosti moe uzeti jedan straniji nain od naputenosti: moe postati protivtina, mrnja. "A tre vrste ljudi mrzi dua moja i veoma mi je oduran ivot njihov: ohol siromah ..." (Sir 25,2); "Mrzak jeJahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne" (Izreke 16,5). Ova mrnja progoni oholicu, bez da ga ita moe izbaviti od ovih pravednih kazni: "Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga,... i dri se visova planinskih te vije gnijezdo na vrhu, odande u te strovaliti, rije je Jahvina" (Jer 49,16). Rijei od kojih drem. Drem pred objavom Boje mrnje, poznat neizmjerno milosrdan. Takoer i u Crkvi pojedine slube su kao mamac za oholost: "Silne zbaci s prijestolja" (Lk 1,52). Jedna oholost koja zasluuje takve kazne je rijetka meu pobonim osobama. Ali jako esto meu njima je manja oholost koja isto tako privlai pravedne kazne: este suhoe, neuspjesi, tunoe, grijesi u koje Bog dozvoljava da se padne. Oholost koja eli prekomjerno potovanje i hvalu, kanjena je s time da se ne doe do traene radosti, sa iluzijama ostavljenim grozniavim brigama. Njene elje prelaze stalno postignute ciljeve; koliko vie zadobije toliko vie postaje prodrljiva. S njene strane Bog je zaboravljen i uti ili se okree drugdje; oduzima svoje milosti da ukae na svoj ukor. Zadovoljava se da mijea gorinu sa naim ljudskim radostima i ini nas nezadovoljnima u naim beskorisnim traenjim! Jednoga dana, bez sumnje, glad dovodi izgubljenog sina u oevu kuu.

3. 3.

Oholost je kanjena sa moralnim padom : to uzrokuje prokletstvo Boje

protiv oholice, kojeg on naputa i protivi mu se? Sv. Pavao, govorei o izgubljenim filozofima zbog njihove oholosti: "Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao neistoi te sami obeauju svoja tijela" (Rim 1,24).Evo ih pali, spustili se na nivo ivotinja koji slijede svoje nagone. Oholica postaje ivotinja koja ne prepoznaje ono to pripada Duhu Bojem (usp. 1Kor 2,14). Oholost sadri u korijenu svaku moralnu degradaciju. "Poetak oholosti naime je grijeh" (Sir 10,13). Rije objave opisuje koliko izlazi iz ovoga oneienog izvora: "Srce oholica je kao smradni zadah koji izlazi iz bolesnog trbuha" (Sir 11,32 - Vulgata). Uronjen u zlo oholica tamo nalazi svoj grob. Da izae, potrebno je priznati se grenikom, zazvati milost, poniziti se; ali onaj nesretnik je nesposoban. Sve ove kazne mogu doi. Zato trebam se bojati progresa zavodljive oholosti i shvatiti kako moe razruiti sve. Svako dobro djelo potaknuta od sebeljublja je pokvarena u poetku. Jedan in zapoet sveto, moe se nepredvidivo preobratiti zbog ispraznosti koja ga zauzima. Jedno djelo savreno izvreno, moe ostaviti u meni sjeme raspadnjivosti sa ispraznim zadovoljstvom. Daj mi, o Boe, da mogu izbjei kaznu oholosti i da mogu uivati nagradu poniznosti. Nasuprot nadnaravnoj sterilnosti, moja najmanja djela bit e obogaena zaslugama. Naspram

27

tvojeg prokletstva i protivljenja bit u pokriven blagoslovima i njenou. Naspram degradacije, bit e uzdizanje, jer ti "uzdie jadnika iz praine", i "uzdie ponizne" (Ps 112,7; Lk 1,52). Naspram karanja bit e predodreenje "da im od smrti ivot spasi" (Ps 33,19). I ne moe biti drugaije. Ponizan moli i ti, Gospodine, ti "kad se osvrne na pronju ubogih i ne prezre molitve njihove" (Ps 101,18). On moe sve sa tvojom snagom; ti si onaj koji ivi u njemu. On ako treba ii u sjenu smrti; ako se treba pokazati, dri se pod tvojim pogledom. Zaboravlja dobro koje vri, jedino eli tvoju slavu, nema drugih ambicija nego da sakim danom bude vie tvojim sinom. Pomozi mi da budem ponizan na ovaj nain. II DIO: Motivi da budemo ponizni Uvod

1. 1. Razlog da budemo ponizni nalazi se u ljudskom stanju: oholost pritie i prijeti

sav ivot; obmanjuje i ini siromanim sve kreposti; mijenja principe duhovnog ivota i umanjuje djelima svaku nadnaravnu nagradu; privlai kaznu i priprema propast. Potrebno joj je dakle suprostaviti poniznost. Zatim svaki nered uzrokije jedno zlo, budui da je Bog postavio dobro u redu i uravnoteenosti. Dakle biti ponizan znailo bi jednostavno biti u istini Bojeg zakona; ovjek je naime bie stvoreno, pao u nemilost, preobraen milou. Poniznost dakle nema nita osobno, treba biti ista za svakoga ovjeka od najsavrenijeg do najbjednijeg. Poniznost je naspram Boga; izgleda da je laka i jednostavna jer je in zdravog razuma; meutim ona je jaka jer raa svece, i zato ne oblikuje jedan velik broj? To nije samo zbog ljudske slabosti, ve jo vie zbog nedostatka uvjerenja. Naime one ope istine koje se odnose na ljudsku situaciju su toliko vidljive da im se ne pridaje posebna panja, i zato ne mogu ozbiljnije prodrmati na stav. Na dosadanji put nas je potakao da razmiljamo i da ustrajemo; a danje naspram novih istina o kojima emo razmiljati trebamo uzeti jedan poseban stav, tj. da ne mislimo da je manje istinito ono to nije osjeajno, a takoer da nastavljamo sumnjati nad onim to ne ini iznenaenja. U slijedeim razmiljanjima elimo doi do uvjerenja o nunosti poniznosti.

2. 2.

Razlog da budemo ponizni stoji i u naim grijesima i naoj neznatnosti

naspram Svetaca i naspram Boga: jedan ozbiljan ispit savjesti stavit e nam pred oi sav na ivot, nae misli, djela, propuste i svadruga djela. Razmiljati nad vlastitom krivnjom stoji u temelju poniznosti; one poniznosti kojom sputamo glavu ne samo pred Bogom, ve takoer i pred ljudima; one poniznosti koja lomi preveliki osjeaj samopotovanja i blokira traenje onog potovanja drugih koji se zna da ne zasluujemo. Da potivamo jedan predmet trebamo poznavati vrline, ali vrijednosti se ne mogu staviti nego u odnosu na druge, tako i za nas, mjerimo se u odnosu nn neto drugo. Ali na to, na koga? Na neto to je nisko, to je

28

bijedno ili ono to je vee, na ono to je lijepo. Tako, naspram svetih i naspram Boga, ja se nalazim naspram prave mjere koja oznaava potovanje, a usporedbom u uoiti moju neznatnost.

3. 3. Motivi da se ponizimo pred Bogom pomau nam da se ponizimo pred ljudima:

jer neki motivi poniznosti vrijede za sve i ne osjeamo nau neznatnost nego samo pred Bogom, zato je moda i teko u praksi u meusobnim odnosima vjebati poniznost. Ali poniznost se ne vjeba u dva smjera, Bog i ljudi, ve ima samo jedanu sr: sklonost prema pravednoj podlonosti. I koliko vie ova sklonost zaposjeda nae bie toliko se vie uimo biti ponizni, kao znanje prema istini.

4. 4.

Analiza neeg tunog stanja treba nastaviti imajui prisutno boansko

milosre: nae bie je kompleksno i riskiramo da ga analiziranjem ne razorimo, zato vie od analize je "iskustvo". Moe izgledati da nae bie ne moe preivjeti, ali nastavlja ivjeti; takoer izgleda da ne moe podnijeti uzroke unitenja, ali naprotiv podnosi. To se dogaa i u nadnaravnom planu. Analiza zakona koji upravljaju ovim redom izgledaju u opasnosti, ali stvarnost dogaaja umanjuje alarm. Postoji uvijek djelo koje u svijetu se zove Providnost. Tako nema krana koji nema mo da izbjegne svaki smrtni grijeh, i da se podigne ako sagrijei; nema osobe koja sa molitvom ne moe zadobiti sve to joj fali, i nijednoj nedostaje, bar za trenutak, sposobnost da moli. Ono to nije mogue danas,bit e mogue sutra, ako upotrebljavamo malene milosti koje nas spremaju za onaj zadnji uinak. Pojedine pomoi koje nam krivnjom nisu dani, bit e nam nepobitno dati. Pitamo se to vrijedi to usko pravo na te pomoi, ako nam i tako dou zasigurno po milosti? Na danu suda svatko e biti prisiljen da uvidi i ispovijedi da je Bog bio dobar, mnogo dobar s njim. Nee biti iznimki ovom zakonu, jer smo pod reimom Milosra i kao posljedica pod onim poniznosti. Prva meditacija: Moj nita Kad bi moje bie proizlazilo od postojee stvari van Boga, ili kad bi sa sobom nosio jednu nezamjetni djeli njegove naravi, imao bih vrijednost; i ova vrijednost iako minimalna, bila bi uvijek dostojna potovanja. Ali nije tako jer, iako je istina da dolazim od Boga, ja ne proizlazim iz njegova krila, ve od jedne vanjske tvari i od jednostavnog ina njegove svemogue volje. Vie nego bie, jesam jedna stvar nestalna, privremena, usporeen sa jednim muzikim tonom koji izlazi po rukama jednog umjetnika. Bog niti je vei to je Stvoritelj, niti je manji to ja postojim. Ovo je sigurna istina, potvrena razumom i prihvaena od najzahtjevnije filozofije. Unato svemu ja postojim, jesam kao bie, i to moje bie obuhvaa prostor i oblik; djeluje i mijenja prirodu; slobodno je, eli li ili ne; njegov mu um daje svjesnost cijelog svijeta, njegov genij moe stvarati prekrasne stvari. Moe li se rei da sve to nije nita? Neto je, ali naspram Boga, ovo neto je isprazno, nestalno, Pismo to naziva

29

"nita", jedno bie koje ne vrijedi: "ivot moj je kao nita pred tobom: tek daak je svaki ovjek" (Ps 39,6). Tako postaje jasna rije sv. Pavla: "Ta tko tebi daje prednost? to ima da nisi primio?" (1Kor 4,7). Dakle slijedi razmiljanje o ovome "da je poniznost vie nego jedno uvjerenje, jest jedna krepost koja djeluje. Idemo dakle prema praktinoj poniznosti preko uvjerenja moga nita:

1. 1. Nita biti: Na Gospodin je rekao sv. Katarini Sienskoj: "Zna, keri moja, tko
sam ja? Bit e sretna ako sazna! Ja sam Onaj koji je, a ti si ona koja nije". Bog je dakle Bie u punini (Izl 3,14). Ja sam naprotiv nita u cijeloj svojoj praznini, to je moje ime. Prije stvaranja nisam postojao ni u najudaljenijem elementu. Tisue i tisue godina prije, bio sam samo jednostavna mogunost koju bi jedan nita mogao zaustaviti da doe u postojanje. Jednog dana sam se pojavio na zemlji. Mnogi su me prethodili i mnogi e, bez sumnje, doi poslije mene. U ovome prostoru ja ispunjam kratke i brzoplete sate, nakon ega e me prekriti tiina kao to duboke vode prekrivaju baeni kamen. Bie koje posjedujem je krhkost i uosobljena neznatnost, jedna para koja se die da bi brzo nestala. Kae sv. Jakov: "Daak ste to se naas pojavi i zatim nestane"! (Jak 4,14). Moje bie je oivljeni prah "Sjeti se ovjee da si prah i da e se u prah vratiti". Dakle na svjetlu ove istine, moje se bie dri samo jer je podrano sa svake strane od snage stvaranja. "O nita nepoznato! O nita nepoznato!, ponavljala je blaena Anela Folinjska. Krik duboke istine, zbroj smijenih veliina ljudskih, ali takoer i polazna toka za najjae osjeaje, najuzvienije, najvie dostojne Boga. Ako sam ja nita, o Gospodine ti si Bie; ako sam ja nita ti si Sve. Ova dupla vizija oblikuje sa svojim suprotnostima ritam nedeskih pjesmi. Dakle kontekst svetaca je slian mome, ali njihov poniznos je u isto vrijeme i moja sramota i moja lekcija. Slava neprestano osvjetljava u njihovim oima istinu njihovog nita, dok moje mnogobrojne bijede dolazi da ih zastrije pred mojim oima.

2. 2. Nita djelovati: "ne mogu nita". Moja djelovanja proizlaze iz naravi moga
bia. Dakle ja postojim, i ne vidim stvaralaku snagu koja me podupire, zato i djelujem ne prihvaajui tu istu snagu koja mi pomae. Izgleda da sva moja aktivnost pripada meni. Miem li ruku ili glavu, trgujem li, traim li rjeenje, mislim, biram ili ljubim; dakle sve to je pozitivno u tim inima dolazi od Boga a ne od mene. Ne moe biti drugaije, jer bi bilo u suprotnosti samoj naravi; naime Svemogui Bog mi ne moe dati snagu da inim van Njega samo jedan jedini in: to bi znailo uiniti me stvoriteljem. Posljedica koja proilazi proima me u dubinu mojih slobodnih odluka. Dakle to initi da postanem ponizan, i to znai pripadati iskljuivo meni, Bog djeluje tisuu puta vie od mene; moje sudjelovanje stoji samo u prihvaanju njegovih nadahnua koji me potiu. Ova nadahnua mi ne oduzimaju slobodu, zbog toga mogu uiniti i zlo; unato tome Bog me ne naputa

30

i ne prestaje me nuditi svoju milosrdnu ljubav. Zlo je skretanje kojemu sam ja odgovoran: spreavam Boje djelovanje, silim ga da ide van puta i branim mu da doe do cilja koji bi volio postii (s menom). Koliko je zato isprazna i smijena, Gospodine, naslada za moje vrline, takoer i za najoitije. Koliko je opasno dati povjerenje vlastitoj volji, makar i najodlunija. Koliko je nepravedno pripisati si dobro koje se ini po meni! Kako vjerovati u sebe? Kako si dati prednost nad drugima? Jednostavni veo stvorenja prekriva sve ovo nita; iako je proziran, dovoljan je da se prevarim. Nisam dovoljno paljiv i ne gledam to to skriva; nastavljam pripisivati apsolutne vrijednosti ovim ogranienim inima, i nad njima stavljam svoje zahtjeve. Molitva: Gospodine, ti koji gleda i pronie misli i srca, to misli o ovome slijepcu? Smiluj mu se, otvori njegove oi, i daj da se pojavi tvoja neizmjerna veliina pred njegovom bijednom malenkou, koja je neuredna od ohole prolosti. Ovaj pogled e mi dati vedrinu u uspjesima kao i u neuspjesima. Uzdii e me na onu uzvienu mudrost koja stavlja stvari u pravo svjetlo i u vlastitu veliinu. Neka su blagoslovljene velike sjene nita koje ine da izae vani svjetlost Bia koje je sve. Spoznaja moga nita treba me velianstveno spremiti za kontemplaciju (motrenje Boga). Da, vidjet u Neizmjernog kako me obuhvaa sa svih strana i u njemu u se isgubiti, naputajui oholost; past u na koljena i iskusit u ove rijei: "Bog moj i Sve moje"! Druga meditacija: Nunost Milosti Ako sam nita u redu prirode, to u biti u redu Milosti? Milost ne mogu nikako zasluiti. Ako mi je dana, ne spada u dio moje naravi, ostaje u Boanskom dijelu, koji mi se moe oduzeti u svako vrijeme. S druge pak strane, ako je prirodni ivot u svojim najmanjim inima potreban Bojeg utjecaja za svaki pokret, to rei o ovisnosti koja me trai da ivim u nadnaravnom ivotu, u kojem svi ini sudjeluju boanski? Milost nije, kao to mnogi vjeruju, nadopuna snage; ve je prvi uzrok cijelog nadnaravnog djelovanja, ona ista djela na koje smo navikli ili na koje smo ponukani ine neizmjerno lagana. Razmiljajui o mojem nita i mojoj situaciji sa ovoga gledita, ne mogu a da ne zakljuim da bar ovdje moja ovisnost podupire moju veliinu: jer nadnaravni ivot po svojoj naravi je ovisan ivot, je sudjeluje u Bojem ivotu, koji ga jedini moe drati ivim. Ovo je zaista moje stanje koje e me pratiti i u vjenosti. Takoer i tamo Bog e biti poetak svih mojih ina! Bit e Bog sam koji e uiniti da mu se klanjaju, ljube ga, slave njegovi izabranici u jednom neizrecivom zajednitvu, koje prethodi sjedinjenje. Zato emo sa srcem punom nade razmiljati o:

1. 1. Nunost trenutne Milosti uope: u nadnaravnom ivotu ljudska nesposobnost

je apsolutna. Trenutna Milost mu je nuna kako za najtee, tako i za najjednostavnije djelo: "Nitko ne moe rei: Gospodin Isus osim u Duhu Svetom" (1Kor12,3). Netko moe biti pun zasluga, kreposti, gorljivosti. Zasluge koje su

31

posvetnoj Milosti doprinijele prekrasan napredak; kreposti koje su savreno podloile narav; gorljivost koja stavlja u djela svaku zalihu ljubavi, dakle osoba sposobna za svako herojsko djelo. Ipak bez jedne prethodne i trenutne Milosti nije u mogunosti da izgovori sa zaslugom ime Isusovo. Kae sv. Augustin: "Najbolje suoblieno oko ne moe vidjeti nita bez pomoi svjetla. ovjek najsvetiji ne moe uiniti dobro bez boanske pomii venog svjetla Milosti".

2. 2. Nunost Milosti koja prethodi "poticajna": najbolje natimani muziki (harfa)

instrumenat ne moe pustiti jedan jedini ton bez ruku muziara. Prije je nepokretan, a zatim poinje titrati. Tako je i sa duom, ne titra dok ju ne potakne Milost. Na poetku svih svojih nadnaravnih ina stoji jedna "poticajna"Milost. Ova Milost pokree misli, elje, budi aktivnost i uzrokuje htjeti. U tome htjeti, koje odluuje in, nalazi se takoer poticajna Milost, koja ga udesno usavrava, bez da umanjuje ulogu ljudske slobode. Ja elim, ali je Bog koji, vie od mene, eli zajedno s menom. Kao to instrumenat ostaje nepokretan bez muziara, tako i savrena dua jednoga sveca ostaje nepokretna bez Milosti. Koliko vie djelovanje, toliki intezivniji ton ili in. Osoba koja surauje, ne dodaje nita, kao to i instrumenat ne dodaje nita od sebe. Ali gdje je moj udio? Suraujem, nudim se, inim moj primljeni poticaj. Dakle ja sam nita od kojega Bog izvodi neto.

3. 3. Nunost Milosti koja se nastavlja "popratna": Ima jedna dimenzija po kojoj

moja nemo izgleda vea od muzikog instrumenta, a to je da ovaj potaknut nastavlja svoju vibraciju; dok dua, potaknuta Milou, izlazi iz svoga nadnaravnog ina ako s ovom ne nastavlja svoje djelovanje Milosti, zato govorimo o "popratnoj" Milosti. Naprimjer, ako sam zapoeo jedno djelo Boje ljubavi, moje usne zavravaju formulu. Ako se Milost zaustavi, moja formula se moe nastaviti, ali ostaje prazna. Dakle ne mogu si pripisati nita, niti in volje ili jednostavnu elju, inae bi bilo protivno vjeri! Niti mo da zasluim tu elju ili da ju zadobijem, u svoj pravednosti, sa prirodnim naporom uma i volje, jer takav stav bi bio protivan vjeri! Niti jedan najmanji udio, sv. Pavao kae: "Ali milou Bojom jesam to jesam i njegova milost prema meni ne bijee zaludna; tovie, trudio sam se vie nego svi oni - ali ne ja, nego milost Boja sa mnom" (1Kor 15,10). Ja sudjelujem u Bojem djelu, koje iskljuuje svaku oholost, jer primam od Boga ono to slobodno inim: "Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati" (Fil 2,13). Ako je istina da sam jedno stvoreno bie, onda je takoer istina da nosim u sebi svoj nita u mom biti i djelovati. Kako onda ne biti iznenaen ako se osjetim oholo? Kako ne prepoznati la i nepravednost ovoga poroka? I kako ne vidjeti da na temelju svakoga ina i svake kreposti treba biti poniznost? Njezina nunost, nije toliko moralna nunost - sinonim velikog djela, ve apsolutna nunost. I s obzirom da poniznost sudjeluje u nunosti Milosti, takoer i njena

32

nunost je apsolutna. Bog ima pravo da od mene trai poniznost, jer ima dunost da dru u apsolutnom redu sve stvari; nema dakle pravo da mi dozvoli ni najmanji atom oholosti. Ispred njega bit u jako malen i ostat u u svemu podloan i ovisan; bit e moje zadovoljstvo da mu se poklonim u najdubljem klanjanju, ne samo na mjestima molitve, ve takoer i u tajnosti sobe; to je najbolji stav koji moemo zauzeti. Ako ne mogu to initi javno, zadrat u bar jedan ivi osjeaj podlonosti koji e me znati zaustaviti. Trea meditacija: Nunost posebnih milosti Ovo razmiljanje bit e tvrdo za um, ali je odluujue za poniznost. Vidjet emo kako bez specijalnih milosti ne bih mogao izdrati pojedine napasti, a takoer se ne bih mogao ni pridii poslije pojedinih padova. Naime, jednostavna ustrajnost u pobonosti potpuno ovisi o njihovoj pomoi. Ovo vrijedi kako za najbjednijeg grenika, tako i za najsvetiju osobu. Sv. Filip Neri, svakoga jutra molilo je: "O moj Boe, ne vjeruj mi. Zaustavi me i uvaj, jer bez tebe nema grijeha kojeg ja ne bih mogao uiniti prije veeri". Dakle, jedan takav strah, takoer i u njemu je bio utemeljen; jedan grijeh oholosti, koji bi mu sprijeio posebne milosti, moda bi ga doveo do pada. Mogu li i ja onda osjeati taj zdravi strah; ivotnije osjeati potrebu Boga? Na to emo pokuati odgovoriti kroz slijedea razmiljanja.

1. 1. Ustrajnost u dobru zahtijeva specijalne milosti: ovjek je siguran da prima sve

milosti koje je potreban, ali nije siguran da na sve odgovara. Potrebna je jedna posebna pomo, koju nitko ne zasluuje, a ta pomo stoji u intezivnosti i pravovremenosti iste Milosti; to je uvjetovano tunim stanjem nakon istonog grijeha. Tridentinski Koncil kae (Sess VI, Can.12): "ovjek u stanju milosti ne moe ustrajati u svom stanju, bez posebne pomoi od Boga". to to znai? a) Radi se o ovjeku u stanju Milosti, znai ima nadnaravni ivot, koji ima pravo na ope milosti. Ne izgleda li dakle da on ima sve to mu je potrebno da postigne cilj? Ne, jer postoji ljudska krhkost! b) Radi se o ovjeku, moda svecu. Da, jer i on ne moe imati pravo na ove milosti! c) Ne radi se o savrenstvu, usponu u duhovnom ivotu u sjedinjenju s Bogom, ve jednostavno ustrajati u stanju Milosti. To znai da ne mogu ostati ono to jesam i zadrati ono to imam, bez posebnih milosti! d) Radi se o pravoj nemogunosti, to ne znai da je teko ili jako teko, ve zaista "nemogue". Da se ustraje za dugo vrijeme i pred velikim iskuenjima potrebne su posebne milosti; zato kratkoa ivota je esto jedan poseban dar; pozitivna odluka u trenutku smrti je uvijek jedna posebna milost. Moj Boe , znai da mogu biti nevjeran u zreloj dobi, u starosti, u zadnjem asu, mogu teko sagrijeiti i biti iznenaen sa smru, bez jedne posebne milosti. Ako sa smrtnim grijehom, izgubim ivot due, nema nita to bi me stavilo u

33

mogunost da ga zadobijem. Ne mogu nita uiniti da zasluim na apsolutan nain da mi Bog da ivot. Bez jedne posebne milosti, neu se nikada moi staviti u uvjet i moliti dovoljno da gu zasluim. Daj da ivo osjetim, o Boe, to znai biti tako u tvojoj vlasti; daj mi elju da ostanem ispred Tebe u stavu apsolutne ovisnosti, izbjegavajui opasan i zao stav oholosti.

2. 2. Poniznost pridobiva specijalne milosti za ustrajnost i spasenje: moje mi stanje

izgleda izgubljeno, grijeh mi je to zavrijedio. Ne mogu raunati na sebe i ne mogu zahtijevati nita od pravednosti Boje. Nalazim li se dakle pred jednim nerazrjeivim problemom? Ne, jer milosre rjeava sve; sagiba se pred mojom nedostojnou i gledaju sa njenou, kao majka. Sputa nad mojom alou najneoekivanija obeanja: pratanje, pomo, milost, ljubav, sve je stavljeno meni na raspolaganje. Sve to ona poduzima je u redu milosra, takoer i samu vrijednost pravednosti. Svaka ima svoje zakone; za reim pravednosti uvjet je pravo; pod reimom milosra uvjet je poniznost. Ako ja budem ponizan, ako se inim potpuno nemoan, ako sam paljiv da ne sudim druge, ako molim, ja inim moj dio i Bog, ostvarujui obeanje, vri svoj dio; unato mojoj bijedi on me ljubi, titi me, daje mi svoju Milost. Ono to ne mogu dobiti od Njegove pravednosti, primam od njegovog milosra. Milosre i poniznost su sukladni jedno drugome. Razlikuje se bijeda od poniznosti, prva proiznalzi iz moga stanja, dok druga iz moje volje. Milosre ljubi samo bijedu koja se ponizi i spaava ju. Sada se tek shvaa zato sveci spajaju poniznost sa ustrajnou. Ako sam ponizan ostajem u redu, koji obuhvaa opu podlonost. Mogu li s jedne strane mrmljati nad tekim stvarima i uvjetima, izbjegavajui, a s druge strane moliti Boga da mi udijeli posebne milosti ustrajnosti?! Ako sam ponizan, osjeam potrebu boanske pomoi i molim. Uloga molitve ovdje se nadasve istie. to vie razumijem ove istine, vie u biti povuen da molim. Sa kakvim srcem u ponoviti one rijei koje molim u liturgiji: "Boe u pomo mi priteci. Gospodine pohiti da mi pomogne" (Ps 69,2) ili "Ne uvedi nas u napast"! Pribliit u se u stavu molitve onima koji me mogu zagovarati svecima, anelima, B.D. Mariji. Koji naglasak u staviti u molitvi: "Po Kristu naem Gospodinu". Milost koju molim u ovom trenutku, milost nad milostima, je ona da postanem ponizan. Molit u je bez odmora, i da je zadobijem upotrijebit u ponizan nain kao "Kananejka". elim biti ponizan, jer elim biti spaen:

34

etvrta meditacija: Opasnosti moga stanja Analiza moga stanja, u odnosu na dobro i na zlo, uinit e da vidim krajnju krhkost osobnih mogunosti koje podupiru moju duhovnu savrenost, i veliku mo uzroka odbojnosti koje djeluju i treba ih ukrotiti. Otvarajui oi na slabosti i opasnosti moje jadne situacije, ova e meditacija pokazati na uvjerljiv nain potrebu specijalnih milosti. Radi se o tome ne da traimo jednu racionalnu potvrdu ili vjersku istinu, ve traimo jo vie svjetla u svemu tome. Imat emo ove dvije toke za razmatranje: Ako te ja ljubim, o Boe, zar je tako tuno biti tvoj dunik moga spasenja? Tako strano osjeati moju potpunu nemo ako imam povjerenja u tebe. Zato pred tvojim neizmjernim milosrem bacam svaku svoju slabost i zazivam: "Smiluj mi se, o Oe moj!"

1. 1. Opasnosti slobode i zle sklonosti: djelo moje savrenosti i moga samoga spasenja
nalaze se u opasnosti zbog naravi moje slobode, krhko sredstvo s kojim izgraujem jednu vjenost sretnu ili nesretnu. Osjeam kao moja sloboda oklijeva i mijenja se esto. Uzbuena je radni raznih osjeaja koji se doivljavaju; ovisi tako duboko o motivima koje ju pogaaju. Podloiti se dobrim osjeajima, zadrati korisne motive: to je moja glavna regola. Ako sloboda bira na nerazborit nain, ako kasni zbog slabosti pod protivnim utjecajima, povuena prema zlu. Poslije cijelog jednog vjernog ivota, sloboda nuno ostaje sklonost podlona manjkavosti. Sa kojom radou, o Boe, predajem ti moju slobodu, podlaem je tvome upravljanju i povjeravam je tvome milosru! Uzmi je, upravljaj, podravaj i po potrebi daj joj tvoja neizmjerna pratanja. Govoriti tako, o Boe, nije li ve poeti biti ponizan? Izmeu alosnih utjecaja koje vuku slobodu na zlo, prvo mjesto imaju zle sklonosti. Povezani su sa mojim biem: jedan jednostavni nedostatak ju proizvodi. Skrivaju se pod vidovima tisuu dobara; i treba ih se bojati kada izgledaju da spavaju, jer njihovo buenje esto me nalazi sigurnim u sebe i kao posljedica me razoruavaju. Da li elim ili ne one ive u dubini moga ja. Ako nisu pobjeene, zapovijedaju kao gospodari; ako su pobjeene, djeluju uvijek na jedan skriveni i tajanstveni nain. Iskustvo govori da su sklonosti ljudske vie usmjerene na zlo nego na dobro. Samo "mudrijai" mogu zakljuiti, na kraju, se ipak uvijek eli dobro. Da, eli se; ali na jedan dvolian nain, mjeajui esto istinsko objektivno dobro sa osobnim interesima; dozvoljavamo se prevariti izgledom, kada se predstavlja dobro jedino u zadovoljstvu, i trai ga se odmah. Ova nastrana sklonost djeluje na slobodu preko iluzija i privlanosti. Koji strah, kada se gleda u dubinu nas samih! Da nas prome jo jaa svjetlost, evo jede misli. Kakav bi bio moj ivot? I do kud bi doli moji prohtjevi?, kad se ne bih vie bojao pakla; kad Boga ne bih ljubio; kad ne bih drao do dostojanastva, niti izbjagavao neprilike! Moj bi ivot bio plod mojih sklonosti, ako ih ne bi krotio. Naime, te sklonosti postoje i formiraju, moj ja. I ako na ove uroene sklonosti se nadoveu navike, koje li tiranije! Sloboda se nalazi tada pritisnuta i podlona; strah od zla ne

35

proizvodi vie instiktivno odbijanje; zle sklonosti se poveavaju i kao potok nabujali povlai ju za sobom, i svijest prolih slabosti oduzima joj svaku hrabrost. Kolike e se velike i moda tiranske navike formirati sa uzastopnim porazima!Tko moe istrgnuti od smrti tu rtvu? Samo Boje milosre! Tko e dovesti Boje milosre da djeluje? Poniznost! Bilo je dua koje, iako su bile ispunjene grijesima, bacivi se u poniznost kao u jedno sklonite, gdje ih milosre nije odbacilo.

2. 2.

Opasnosti svijeta, avla i uvjeta: svijet, onaj koji je protivan Gospodinu (koji

sablanjava - Mt 18,7) obuhvaa me kao atmosfera i prodire u mene svojim otrovima, kao jedna epidemija koja se iri. Nita vie ne uvjetuje ovjeka, kao ponaanje drugih. Ako instiktivno prihvaa ono to svi ine, moe se initi; i naspram jednog slinog neracionalnog - nekritikog uvjerenja, razlozi padaju. Sveti znaju koja je mo avla i njegovo djelovanje. "Va neprijatelj, je avao, koji kao riui lav obilazi traei koga da prodre" (1Pt 5,8). Sv. Pavao potie da se "obuemo u oklop Boji, da moemo odoljeti napadima avla" (Ef 6,11). Njegov utjecaj nije li jai u onima koji to olako shvaaju (nebriga)? Dakle, nije mi mogue napustiti svijet, niti biti daleko od avla. Duh svijeta me meka i lukavost avla trai pogodan trenutak. Suraujui sa mojim sklonostima, ne ujedinjuju li njihove snage da sobom povuku moju nepredvidivu slobodu? to e biti sa mnom, ako mi oholost odstrani Boju panju i ostavi me samoga u rukama tih neprijatelja? Postoje uvjeti u kojima bih sigurno pao, iako na slobodan nain. Bog ih poznaje sve, takoer i najstranije; mjeri stupanj otpornosti kojom se mogu suprostaviti i zna da, u nekim uvjetima, onaj stupanj u samom sebi dovoljan postao bi nedovoljan zbog moje krhkosti. Da li e uiniti da ti sluajevi dou ili e ih sprijeiti? I jedanput zapoeta borba, da li e mi doi u pomo ili e dozvoliti moj pad? Tajna njegove slobodne volje. Bilo da udalji od mene opasnost, bilo da me uini jakom moju otpornost, On mi nudi jednu milost koju nisam niim zasluio. Mija ovisnost je dakle, potpuna! Moj Boe, ti poznaje zajedno sve dogaaje; ti zna za one dane umora i obeshrabrenja u kojim se dua preputa; ti zna one slabosti koje e doi, oduzimajui polet volji. Prije nego poalje jednu posebnu pomo, ti gleda raspoloivost due u opasnosti. Ako ju vidi poniznu i podlonu, prua ruku i spasava je. Ako ju vidi otvrdnutu u oholosti, okree se na drugu sranu i ona je izgubljena. Moj Boe, moj Oe, ne bojim se tebe, ve se bojim sebe; ipak se neu bojati ni sebe ako se sakrijem u krilo tvoga milosra. Da, elim ui i ne izlaziti vie. Uit u sa ljubavlju dobrohotne zakone; nauit u da budem blag i velikoduan sa svima, kao to si ti sa mnom, i neu zahtijevati ikakvo potovanje, i prepustiti tebi hvalu dobra, koja mi ionako ne pripada. Sve kazne moga jadnog ivota, sva zapostavljanja i omloavanja prema meni, sva razoarenja i najdublja ponienja, prihvaam ih zajedno kao dio tvoje pravednosti i tvoga milosra, kao providonosni inbenici da se pokrene sadanjost i budua veliina. Moj Boe i Oe, ti

36

mi daje da ivo osjetim svoju nemo da se priklonim tvome zagrljaju. U tvojim rukama, i neprestano, iznad ponora: koja sigurnost! Ovisim o tebi i tijesno se veem uz tvoje srce klanjanja dostojno. Peta meditacija: Moji grijesi S ovim ulazim na svoj teren, jer grijeh je samo moje pravo vlasnitvo: to je jedina stvar u kojoj nema Boga. Radi se da istraim sa hrabrou ovu opustoenu zemlju, koja je moj ivot pun grijeha, da znam suditi koliko vrijedim. Da li u tariti da ublaim stvar, tako da kaem da nisam jedini grenik? Ne! Stavljaui se pred Boga, rei u sa Psalmistom: "Protiv tebe samoga sam sagrijeio" (Ps 50,6), bez da opravdavam moju krivnju sa krivnjom drugih. Izmeu ostalog, koje je moje mjesto meu grenicima? (usp. molitva jednog postolara) Ostat e mi nepoznato sve do zadnjega dana Ne brojem, ili naizgled teinom grijeha utvruje se stupanj krivice. Trait u malo naprijed da shvatimo koji stav zahtijeva poniznost prema drugima; za trenutak, trebam jedino pronai moje jadne grijehe, da shvatim kako malo vrijedim i da se osjetim jako malenim pred Bogom i u mojoj savjesti. Razmiljat emo o dvima stvarima. Ti, o Boe, pomozi mi da se zaista upoznam i da se sudim kako me ti sudi, bez iluzija, koje bi eljele ublaiti teinu mojih pogreaka, a koje ne slue niemu.

1. 1. Stvarnosti mojih grijeha: tuna stvarnost mojih grijeha! Evo trenutka da ponovim
pred Bogom jednu vrst ivotne ispovjedi, da uinim jedno muno preispitivanje mojih ina moje slobodne odluke. Bit e dobro podijeliti prolost u ivotne faze, i zaustaviti se na poseban nain na istaknutim elementima pojednine dobi; uiniti jedan zbroj bar za najtee grijehe. Moe se pridati panja nad najponiavajuim grijesima, samo da mata ne trpi. Teko stanje moje krivice nije samo u mojim grijesima, ve i u motivima njihovim. Zbog ega sam toliko grijeio? Pravi motivi krivice, oni koji se ne ispovijedaju, su uvijek niski: jedni su kukavni drugi odvratni. U biti, je za zadovoljavanje samoga sebe koji grijeim. Da li sam i u samim dobrim djelima imao uvijek ispravne nakane? Nisu li koji put bile nadahnute sa eljom i potrebom da se pokaem boljim od onoga to u biti jesam? Ne bih mogao poznati tuno stanje mojih grijeha, kad ne bih vidio jedan dugi niz grijeha, unato primljenim milostima. Povijest moje nezahvalnosti je najtunija s obzirom da se ispreplie sa Boanskim milosrem: kranski odgoj, ivotna pozicija, duhovna formacija, Sv. Mise i Priesti, dar pobonosti, gorljive molitve, milosti ustrajnosti, nadahnua Duha Svetoga, itd. to bih bez ovih pomoi? Koliko sam odreenja primio... poslije mnogih padova! Kad ne bih olako raunao na ovaj laki oprost, moda bih grijeio manje. O Boe, smeten sam dobrotom tvoje Providnosti tako milosrdne, strpljive i ustrajne prema meni, unato mojoj neprestanoj nezahvalnosti. Koliko razumijem psalmista koji kae: "Dobar i milosrdan je Gospodin, spor na srdbu i velik u ljubavi... Ne uzima nas po naim

37

grijesima, ne naplauje nam po naim krivnjama" (Ps 102,8.10). Koji bi trebao biti danas moj stav? Sigurno, onaj pokajanja, ali nadasve poniznosti, koji ponavlja s potpunom smetenou: "Moj grije mi stoji stalno pred oima" (Ps 50,5). Krivice su izbrisane, i moda njihove posljedice; ali stvarnost da su bile poinjene nee se nikada izbrisati.

2. 2. Moje snizivanje vrijednosti, dostojanstva i ideala: svi ti moji grijesi na to su sveli

vrijednost moje osobe, njeno dostojanstvo, njen ideal? Nisu li zavrili jako na dnu? Moja vrijednost, moja duhovna snaga, to je postala? Koje potovanje, na to mogu jo raunati sa samim sobom? Imam li kakvo pravo da umam povjerenje u sebe? Moj ivot odgovara: ne! Onaj tko izmjenjuje grijehe, pokajanja, i ponovno grijehe, moe li rei da se zna upravljati, da je gospdar samoga sebe? Pasti za nitavne stvari, esto bez ikakvog otpora, zbog jednostavnog provoenja vremena, navika se skolonost se povratila, znai li to da gospodar samoga sebe? Iako sam uinio obeanje, vjerovao sam da sam se promijenio; ali evo da sam ponovno pao! Koju postojanost posjeduje moja volja? Koliko sam si puta rekao: ali to su gluposti! I razum, koji je pravo vidio, nije znao dignuti glas da se objasni. Koji put niski nagon je toliko upravljao umom da ga je doveo da se bezobzirno opravdava. Moram priznati, moj uitelj je bio zao, i nemam motiv da pudem ponosan, ni pravo da imam povjerenje u sebe. S obzirom na moje osobno dostojanstvo, koje pravo imam na potovanje? ast ide usporedo sa dostojanstvom. Dostojanstvo, zahtijeva da svatko uvijek ostane u vlastitom nivou, bez izuzetaka, i da je vjeran zadanoj rijei, bez da ju pogazi. Koliko puta, i do koje mjere, sam ponizio moje kransko dostojanstvo i moda moje samo ljudsko dostojanstvo? Nisam li uveo u dimenzije due, u raspoloivost moga tijela, klicu degradacije? Kapric, pouda, egoizam, oholost, nisu li esto potisnuli, one poticaje , uzviene ljubavi dodra? Kako mogu vjerovati da sam dostojan potovanja? Nije li dostojan moda onaj koji ne stoji iza zadane rijei? Koliko sam puta zadao rije mojoj savjesti, mojem ispovjedniku, Bogu! Jedan jedini sluaj bio bi dovoljan da obeasti ovjeka svijeta; i moje pogreke su tolike da ih je nemogue izbrojiti. to rei zatim ako ne odrati zadanu rije je postala navika, suputnik na putu mojeg ivota? U istinu, izgubio sam potpuno osobno dostojanstvo. Koju ast onda mogu zahtijevati? Koliko na moj ideal, gdje se nalazim? Ideal je bio ona povijest moga ivota ispisana Bojom dobrotom; bilo je postepeni niz darova koje sam trebao primiti da sam bio vjeran; bila je moja osoba u neprestanom rastu, ona moja sudbina koja dan po dan se oblai u ljepotu. Naspram ovog ideala, gdje sam zavrio? Milosti koje sam obezvrijedio, odbijeni napori, poputanja sa svake strane; na svako opratanje, put prihaven od Milosra, ali na uskim temeljima, i na kraju izoblien od neprestanih padova. Vidim Boga koji ini dez odmora da ga obnovi i vidim sebe, naalost, radim sa upornim odbacivanje da ga pokvarim. Ostvareni ideal bio bi ljepota, plemenitost

38

moga bia. to sam uinio, i to sam postao? Runoa, niskost, jedna prava proturijenost. Postepeno djelovanje Boje se u meni smanjilo, Njegova slika izblijedila, Njegova radost ugaena. Ne mogu se povui nego u smetenost, osudu, pokajanje. Jedini moj zaklon je u najiskrenijoj poniznosti. Boe dobrote, ti ne bi znao ibati onoga koji se ponizi, sa elom do zemlje. Boe milosra, ti se raznjei nad grenikom koji ispovijeda svoje slabosti kao prosijak koji pokazuje svoje jadne dronjke, jer prepoznaje u njemu obrise, iako iznakaene, obrise Isusa, tvoga ljubljenog Sina. Dopustit e da se njegova Krv u meni pokvari? Nee li imati samilosti prema njegovoj slavi? Koliko ia i vea e biti, ako od bijednog bia koje sam, ti uini da izae jedno novo stvorenje, pravedno, jako, velikoduno... ali nadasve zaista ponizno. Odstrani za budunost svaki grijeh, moj Boe, i ne dopusti mi drugo osim jakog osjeaja moje nitavnosti, da me prati na mome osobnom rastu i u mome radosnom ostvarenju moje gorljivosti; da potie neprestano na zahvalnost, elju za zadovoljtinom i ljubavlju, boanski plod tvoga milosra i radosnog moga pokajanja. esta meditacija: Naspram svataca i Boga Kreposti svetaca i neizmjerna Boja savrenstva, daju mi ivi osjeaj moje neznatnosti, a takoer da uzdrmam svoju oputenost, jer poniznost, doka smanjuje isprazna nastojanja, potie hrabrost.Stavit emo s jedne strane uzvienost Svetaca, njihovih kreposti, osjeaja, djela; a s druge moje kreposti, moje osjeaje i moja djela. S obzirom da zahtijevam da vrijedim neto i elim imati pravo na jedno posebno potovanje, ne trebam se sa bijednima usporeivati, ve sa naj kreposnijim, sa Svetima. Gledajui njihovu savrenost, mogu nastati dva osjeaja: oholost, koja osuuje pothvat koji ih je tako uzvisio, ili onaj hrabrog primjera da nasljedujemo. Molit u Gospodina da mi da poniznost da, sva skvrena ispred pobjedonosne veliine Svetih, da se uspravi i poe po njihovom primjeru, govorei pouzdano s Apostolom: "Sve mogu u onome koji me snai" (Fil 4,13). Zatim u evocirati zasljepljujuu svjetlost Boju, da ugasim u toj svjetlosti isprazna svjetla samopotovanja. Naspram Bojih savrenstva, optube i moje runoe dovest e me u bezizlazni osjeaj, koji e mi dati ne samo da se osjetim nitavnim pred Bogom, ve e me staviti u stav da se ne uzdiem ni u odnosu na druge ljude.

1. 1. Naspram Svetih: gledat emo najprije jednog sv. Apostola,... On ne pripada vie
sebi; Duh Boji ga posjeduje i vodi; njegova rogljivost se iri na svijet i saginje se nad najsiromanijim robom. Napori, progonstva, prijetnje smru ga jo vie razgaraju; poniavajua ibanja ga raduju i vesele. uda ga prate, i mnotva mu padaju ispred na koljena. On umire, i nestaje u poniznosti: datum i mjesto muenitav esto ostaju nepoznati. Moja gorljivost, moja hrabrost, moja zataja, moja

39

boanska osvajanja, moji osobni darovi? Gledam ih sa jadom, i ostajem sav smeten od moje oholosti. Ipak prihvaam hvale, naslaujem se onim malim to inim... Mjerim li se sa jednim sv. Apostolom: kojeg li sigurnijeg sredstva da se duboko osjetim ponienim! Zatim mjerim se sa jednim muenikom-com. Nije ljubila drugo doli Isusa i to sa istom udnjom. Njena dua je jedno sjajno i radosno nebo. Ni jedna sjena negativne misli. Ljubav je ila rastui i nije ostavljala nijedan prostor mati i osjeajima. Nikada nee pristati da pripada jednom ovjeku. Sputa sa smijekom glavu pred muiteljem: umrijeti znai pripadati Isusu. Naspram tolike istoe, tolikog mira, i toliko blage ljubavi, to je moj ivot? Matanja neista, nedolini snovi, uznemiravanja, borbe: sve jedna prolost koja mi bjei, ali koje se Bog sjea. Ne mogu zasigurno biti ponosan krepostima koje uvam, moda obnovljena, ali uvijek tako nesavrena. Naspram jednog pustinjak (anakoreta). Zaborav i tiina oko njega: Boji pogled je samo svjetlo njegovih putova; skoro uvijek u molitvi; san i hrana su toliko odmjereni dosta je toliko samo da se ne umre; strana odricanja mue svakodnevno njegovo tijelo. Gledam sebe koji si uzima svu komotnost ivota. Kako smijeno ako drugi misle da se trapim! Koje sramote, ako ja sam vjerujem! Kako je lako prepoznati se malen i uiniti se poniznim. Naspram jednog nauitelja Crkve. Negova je nauka tako iroka koja ostavlja ushienje jo i danas; njegov utjecaj prolazi kroz stoljea i daje svjedoanstvo njegove visoke vrijednosti. A ja? Ponosan li sam na moju nauku, moda ne duboku i bez zasluga, kratka nauka, koja se nalazi ve u tisuu knjiga? Uivam li jednu ludu radost, gledajui moj uspjeh koja se iri na sto koraka daleko? Naspram kontemplativnih svetaca. Koje li mistine gorljivosti, koji li letovi prema Bogu! U ovim dubokim iskustvima, koliko ljubavi, kojeg li sjedinjenja! istoa i trasparentnost intelektualnih dimenzija, poar afektivnih dimenzija, vrhovna odvojenost, prekrasno djelovanje nebeskih darova: due odgojene i suobliene po srcu Bojem! Na svjetlu ovih bljetavih mistika, koliko se vidim prljav i grub! Da, to su moje molitve i to mi one donose? Koje je moje zajednitvo s Bogom? Moja ljubav moda postaje vie ista, uzvienija, intimnija, gorljivija, rairenija? Mogu zamisliti takoer i usporediti se sa skrivenim svecima, koji su radili, molili i trpili. inili su dobro tako skriveno da se nije ulo nikakvih odjeka. Samo Bog poznaje milosti koje ih je darovao po njihovom zagovoru. Koliko herojstva u ivotu pojedinih osoba jednostavnih u zahvatima i protivtinama ivota! Gledajui ih mirne i neuzbuene ljudi su vjerovali da su sretni, i bili su, ali na drugi nain. Govorei ozbiljno, vrijedim li kao oni? Naspram Boga: jedna kap vode naspram oceana, jedna svjetiljka naspram sunca: takva je svetost ovjeka naspram savrenosti Boga. Boanski atributi su duboka otajstva, u kojima se misao gubi smeten i izvan sebe. Dozvoli, moj Boe, da stavim moju malenkost

40

usporedo sa tvojom neizmjernom veliinom, kao to skluptori upotrebljavaju jeda lik ovjeka za veliki monument da bolje istaknu drastinu razliku. Ti si svemogui; ja sam neizmjerna slabost. Ti si beskonanost; ja obuhvaam u prostoru jednu neznatnu toku. Ti si mudrost, mir, harmonija, mjera; ja sam grean, nepredvidiv, tjeskoba, uzbuenje, nered. Ti si svetost bez sjene, uzviena, savrena, nuno neprijateljica svih zala; ja sam pokvaren, mutna elja, grijeh. Ti se nepromjenjiv; kakav jesti, takav ostaje zauvijek; ono to misli eli, misli i vjeno eli. J sam nepostoja, nestabilan; moja razmiljanja i moji okusi ovise od oblaka koji prolazi. Ti si ljepota bez sjene, bez mrlje, bez zalaza. Sve ono to na zemlji zavodi, zaljubljuje, uznosi, nije nita doli daleki odraz tvoje neizmjerne ljepote. to ste vi plavo i zvjezdano nebo, zrake zapanjujueg svjetla, cvijee u prolje i ljetni mjeseci, lahori i mirisi prirode, dubine uma i voda, cvrkut ptica i ljudski glasovi? Jedan jednostavni maleni odraz ljepote Boje.Takoer i ljudski genij nije nita doli ordaz vjene inteligencije, i njegovo srce, izvor svih njenosti i ar svih herojstava, nije nita u uspredbi sa neizmjernom ljubavlju. to sam ja, sa mojim stranim jadima, naspram savrenstava Bojih? Usporediti se s njim je apsolutno smijeno! Ipak, kada ga uvrijedim, stavljam se ispred Boga, inei vlastitu volju nego njegovu: koja pogrda i koja ludost! Na kraju ove meditacije, mogu li jo rei da ne poznam stranu prazninu oholosti? Nako to sam promatrao Svete i Boga, i u isto vrijeme i sebe samoga, ne ostaje mi drugo nego da se otvorim na inzistirajue pozive poniznosti. Pozvan sam na jedno duboko odbacivanje sebe, ali u isto vrijeme sam potaknut na jedan primjeran nain da imitiran Svete i samoga Boga, jer Isus je rekao: "Budite dakle savreni kao to je savren va nebeski Otac" (Mt 5,48). to treba svemogunosti bojoj da uini od mene jednog sveca? Puno poniznosti sa moje strane. III DIO: Ponizni Isus Uvod: Kako nastaviti razmatranje o Isusovoj poniznosti: sa potovanjem, jer Isus je Bog; sa poslunou, jer Isus je Uitelj; sa povjerenjem, jer Isus je dobar. On me sam poziva da bude taj koji e me oblikovati: o slatki poeci, o nezamisliva poniznosti, o nado zaista uzviena. On ima svoje lekcije, svoje primjere i svoje tajne. Sa primjerom ide ispred mene da mi pokae to znai biti ponizan. Sa rijeima objanjava svoj primjer, a sa tajnom otkriva poniznost svoga srca: "Nauite se od mene, koji sam blaga i ponizna srca" (Mt 11,29). Srce je jedno ognjite: njegova toplina se preobraava u svjetlo - nastojat u (autor) razmiljati na osjeajan nain. Ali vie od srca, milost je svjetlo koju u arko privui u sebe. O Due Sveti, Due Stvoritelju, stvori u meni ideje i elje nove, jednu novu zemlju i jedno nebo novo. Daj da upoznam Isusa, daj mi ono to je Isusovo (usp. "On e uzeti moje i objavit e vama" - Iv 16,14), elim biti ponizan kao i On i po Njemu.

41

Razmiljanje o poniznom Isusu uinit e da rastemo u spoznaji poniznosti, stavljajui u jasnije svjetlo istine ve razmatrane i irei jo vie neizmjerne horizonte. Potaknut e vjebu onih kreposti sa snagom najautoritativnijeg primjera. Poniznost Isusa nije prividnost, ve stvarnost. Da bi ova razmatranja mogla djelovati u svom svjem utjecaju, trebamo se osloboditi od nekih nejasnih ideja koje bi prezentirale osjeaje i djela Isusova kao previe savrena u odnosu na uvjete u kojima se nalazimo, previe udaljeni da bi nam sluili kao primjeri. Sigurno, stanje uzdignua u kojem se nalazi dua Isusova zbog svoje osobne sjedinjenosti sa Rijei, je tako razliito od mojega da mi je nemogue precizirati puninu i zakone, fale mi i rijei da to uinim. Ali ako daleki horizonti bjee pogledu, ostaju oni blii prihvatljivi razlozi i upravo te razloge e mo istraiti. Dva su glavna pitanja koja se nameu da shvatimo trpeeg i ponienog Isusa.

1) 1)

Da li je stvarono trpio On koji je ovdje na zemlji bio uronjen u viziju

blaenstava? Da li je iskreno mogao imati nisko miljenje o sebi, On koji je znao da je tako velik? Izvor ponienja i boli tako evidentni, da li su postojali i u njegovoj intimi? Nije li on inio sve to jedino sa ciljem da nam pokae jedan veliki nauk primjera?

2) 2) Ako su ova ponienja i boli bili stvarni, da ih podnese, Krist je imao u svojoj
raspoloivosti svu boansku snagu: on je neogranien, svemogu, jak. Dok sam ja nita drugo doli maleno stvorenje, ispunjeno slabostima. Dakle njegova poniznost je bila sukladna njegovoj veliini, kao i sve ostalo; da li se moj pogled u svoj slabosti moe uzdii tako da moe razmatrati irinu i visinu, kako bi moj ivot imao sposobnosti da ju dostigne? Ali ne, Isusova poniznost nije jedna prividnost, jedan model bez ivota, i nije takoer jedan primjer izvan moga domaaja, inae Bog istine bi me doveo u zabludu. Pravedni Bog bi me moda potaknuo na ponienja koja ni On ne bi trpio; Bog mudrosti bi mi moda nametnuo jedan teret koji sam boanski razum bi znao nositi? Spasitelj je osjetio sramotu ponienja sa onom prirodnom odurnou potaknut od osjeaja osobnog dostojanstva, i prihvatio ih je kao pravednu stvar. Bila su naime nuna ta dva uvjeta: "osjetiti" i "prihvatiti". Osjetiti zaista u svom srcu kao ovjek i prihvatiti slobodno sa svojom voljom poslunog sina, da bi njegova poniznost bila jedna krepost i njegovi ini zadobili zaslugu. Dua Isusova je bila slina naoj, kao to je i njegovo tijelo bilo slino naem, jedno i drugo sainjeni od elemenata koje tvore i samo nae bie. Njegovo tijelo je imalo nau krv, nae ivce, nae organe; a njegova dua je bila kao i naa, imala je um, volju i osjeaje. Ako je naa ljudska krv kolala njegovim venama, u njegovu srcu su kucali nai ljudski osjeaji. Dakle Isus je ivo osjeao ponienja i prihvatio ih je iz ljubavi. Postoje dvije velike razlike izmeu

42

Isusovog naina osjeaja i naega, i one jo vie ine jakim njegov primjer: Isus je tisuu puta vie nadaren od nas i zato je osjeao ivlje; Isus je i kreposniji od nas, i prihvaao je sve to sinovskije. Zna se da vea trpljenja karakteriziraju jedan prirodni ivot vie uzdignut. Jer onaj koji je vie uzdignut, vidi dalje; osjeajniji i primjeuje i najmanja odstupanja i zato su postojaniji, dok su moji vidici podloni zaboravu. Tako, koliko je Isus vie trpio, toliko je imao vie pravo da predstavi, kao prave primjere, svoja djelovanja i svoje osjeaje. Bez sumnje ovi primjeri e ostaviti uvijek na odstojanju nae sporo i teko nasljedovanje i nee ih prestii samo zbog veliine djela, ve takoer zbog savrenog predanja: Isus je iao ususret ponienjima i trpljenju, jer ih je ljubio (usp. "Koliko sam arko elio blagovati ovu Pashu s vama" - Lk 22,15). Ali gdje je onda zasluga, ako ga trpljenje nije toliko kotalo, ako je sve prihvatio za ljubav? Naprotiv, jedna arka ljubav ini lake djela kreposti, i u isto vrijeme im daje vei intenzitet i savrenstvo, i kao posljedica, vee zasluge! Ako su djela Kristova bila oznaena njegovom neizmjernom ljubavi, bila su toliko oslobaajua koliko bolna; jer u njemu nije boanstvo koje je osjealo, ve ljudska narav, jedna narav osjeajnija nego naa a takoer i vie otvorena trpljenju.Zato ne trebam rei: "Ja nisam Bog, ne mogu initi ono to je uinio On" Imam samo pred sobom Sina ovjejeg i taj je postavljen da ga nasljedujem. Isus je dao primjer iste poniznosti prezira. Dva razmiljanja pokazat e Spasitelja koji, u toku svoga skrivenoga i javnog ivota, je ivio poniznost skrovitosti i poniznost djelovanja. Zatim emo nastojati istraiti Srce Isusovo i otkriti duboku tajnu poniznosti samozataje (odreknua), poniznost koja proizlazi od osjeaja svoga nita i poduprta sa vizijom blaenstva. Ova vrsta poniznosti pristaje svakom stvorenju. Trebala bi biti na raspolaganju Adama u zemaljskom raju, a bit e i na neki nain u naem blaenstvu: osjeaji svoga nita nspram Beskrajnoga. Ali da li je Krist mogao ii dalje u praksi poniznosti prezira, jer poniznost prezira je praktino ona prezrena runoa i niskost, a to nije moglo biti u skladu stvorenja koje je proizalo iz ruku Bojih? Zato je sve djelo ljudsko, djelo grijeha, uzrokovanim zlom. Naime, zlo, iako maleno, je jedna runoa nas sputa nie i od nule. Vidjeti u sebi runou zla i suditi se na osnovu te vizije, evo to ini na poseban nain poniznost palog ovjeka. Stvar teko shvatljiva, nema se dubokog i savrenog osjeaja vlastite zloe; ne osjea se nagon niskosti; ali zato naspram realnih ponienja ne nalazi se drugo doli ljudski osjeaj proizaao iz oholosti. Zbog toga Isus je elio biti nae svjetlo i na model sve do zadnjih granica ponienja. Bez sumnje, poniznost prezira, nije mogla biti uzrokom u Njemu (trpio je posljedice), koji je bio bez grijeha - osjeaj nedostojnosti nije mogao proizai iz osobnih grijeha. Ali zato, On se sam zamijenio za grene ljude i uzeo na sebe sve njihove grijehe i sva njihova bezakonja (usp. Iz 53,4-5), po rijeima Apostola: "Njega koji nije okusio grijeha, Bog za nas grijehom uini da mi budemo

43

pravednost Boja u njemu" (2Kor 5,21). Ukoliko natovaren ljudskim krivnjama, Krist se vidio sav jadan, prezren i dostojan svakoga prezira; tako da nije izmakao bilo kojem ponienju, bilo kojoj zloi, na to nas podsjeaju razmiljanja posveena o njegovoj poniznosti prezira (koje emo imati prilike uti). Ako bi koje ganuto srce htjelo s njim suosjeati u njegovom ruglu, i i rukom bi htjeli odstraniti od njega bestidne pljuske i bolnu trnovu krunu, On bi mu rekao: "Ne ini to, ova ponienja, ja zasluujem" Moda zato, poniznost trai da se stavim ispod svih? Vidimo Isusa da pere noge apostolima i nauava da se stavimo ispod drugih. Kako shvatiti jednu takvu lekciju? Poniziti se do te toke, ulazi li u samu poniznost ili je samo jedan savjet? Ako li savjet, ukljuuje li da ustrajemo da budemo zadnji od svih? Potrebno je, zato, podsjetiti na nekoliko neporonih istina:

1. 1. Na dan posljednje Veere, na se Gospodin stavlja do nogu svim apostolima i

utvruje da to njegovo ponienje treba biti za ns jedan zakon. Dosta kasnije sv. Pavao e rei kranima: "Svatko od vas, sa svom poniznou, smatrajte druge viima od sebe" (Fil 2,3). I sv. Toma Aquinski pie: "Zbog poniznosti mi se trebamo podloiti svim naim slinima, radi Boga" (Suma Th., 2a2ae,q.61,a.3,od1). Sveti su slijedili taj zakon ponaanja, a i Crkva nije nikada kanonizirala jednu manju poniznost; ta poniznost (izvanredana nastojanja oko nje) nije samo ispravna, ve i proslavljena.

2. 2.

Poniznost je primijetiti naa ogranienja i nae krivice. Naime kada je ta

spoznaja iva, osvaja cijeloga ovjeka i tako zastire vlastite oi o pogrekama i krivicama drugih, i ini iskustvo traenja zadnjega mjesta koje jedino zasluujem tolikom bijedom.

3. 3. Poniznost je najiskrenija uvarica ljubavi; jer ljubav se, kako izgleda, ne iri
nego samo u prostoru pripremljenom poniznosti. Zakon poniznosti ide tako daleko, koliko i zakon ljubavi. Iz ovih istina proizlazi, da spustiti se naspram drugih, jest nuan dio poniznosti, na nain da mi ne tredamo obezvrijediti ikoga, tj. birati se nad drugima na apsolutan nain. Osim toga, sniziti se postaje samo savjet i nema granica osim onih koji dolaze od razboritosti. Savjet da se stavimo ispod svih jest samo da se uzme kao krajnja praksa, iako je i jedan zakon suda, tj. jedna sklonost da vjerujemo da je moje mjesto ba to? Da, upravo tako, jer Krist ne bi znao traiti jedno ponaanje u suprotnosti sa intimnim osjeajima. Kako se jaedna takva ustrajnost formira i moe biti iskrena, rei e jedna od slijedeih meditacija. Sve do sada mogu misliti da jedno ispravno potovanje samoga sebe treba se spustiti u cijelome ivotu: nad prolim djelimo koje nisam znao dobro suditi, i nad svim buduim djelima koji mi skrivaju jednu nepronicivu tajnu. Na kraju, savrena poniznost, trai li moda da se shvatim

44

"brojano", zadnjim od svih? Ne, to je nezamislivo, jer tako moe biti samo jedan zadnji. Dakle sklonost prakse ostaje i to je ono to ostvaruje poniznost! Prva meditacija: Poniznost skrovitosti Uvod: Za 3o godina od 33 koje je ivio na zemlji, Isus provodi skroviti i ponizni ivot. Da li je bilo togod bolje od propovijedanja i spaavanja dua? Ili jo bolje, da spasi due, da li je imao snanija sredstva da se pokae i da djeluje? Da, poniznost je koja pripravlja uspjeh. Ona svlai ovjeka od bespotrebnih zabrinutosti o sebi koja bi zaprijeila boansko djelovanje; daje jedno njeno srce. S druge strane prava poniznost tei skrovitosti; to je njeno najdrae mjesto; ovdje se nalazi u vlastitoj ugodnosti i ovdje ostaje sve dok glas Boji ga ne trai da izae. I zatim ova sveta skovitost nije li kao svetite u kojem se Bog objavljuje i daje se jo intimnije? Kako ga ne eljeti, kada se ima srce puno ljubavi? Sutra u proi sa njenou sveto pismo koje govori o onom vrmenu utisnutom u poniznost skrovitosti; razmatrat u poniznost Isusa, i zato, o Marijo, o Josipe, i vi sretni aneli, jedini svjedoci boanskih ponienja, posudite mi vae oi i vaa srca:

1. 1. U Utjelovljenju i roenju: "I Rije je tijelom postala" (Iv 1,14). Tko e moi
ikada razumjeti otajstvo izraeno sa ovim rijeima? Rije, slika Boga nevidljivoga (usp. Kol 1,15), pun slave njegove i otisak njegova bia (Heb 1,3), Rije po kojoj su sve stvari bile stvorene (usp Iv 1,3), postao je tijelo, oivljeni prah, bijedno ljudsko tijelo. Koja degradacija! To je jedna vrst ponitenja. Kae sv. Apostol: "Oplijeni sam sebe, uzevi lik sluge, oblijem ovjeku nalik" (Fil 2,7). Ovaj prvi in pripada samom Bogu; a oni koji e slijediti pripadaju ovjeku-Bogu. "U ono vrijeme izae proglas Augusta Cezara kojim je naredio da se popie stanovnitvo" (Lk 2,1). Evo Isus podloan jednom gospodaru jo prije roenja; on trpi zahtjeve toga gospodara. Cesar e imati jednog podlonika vie i Spasitelj nee imati ni kue ni kolijevke: to je elio On, On je to izabrao. "Ne biae mjesta za njih u svratitu". Sve je to prirodno: budui da su siromasi, bili su odbijene. Marija "ga poloi u jasle". Jasle u kojima se hrani stoka postaje njegova kolijevka; jedan zaveljaj slame prihvaa i okruuje ono tjelece tako njeno Slatko dijete zaspalo u jaslama, izgleda da odmara u poniznosti. "Bijahu u onim krajevima neki pastiri". uvari stada, siromani ljudi: evo tko asti njegov prvi susret; izabire ih, jer je ponizan. "Ovo je za vas znak: naiete jedno dijete povijeno, koje je poloeno u jaslama". Znak koji objavljuje Boga Spasitelja je malenkost: jedno slabo bie, bez rijei i bez pogleda, u jednim jaslama, kao slabano janje u svome leglu od slame. Pastiri mu se klanjaju i vraaju se. I Isus ostaje nepoznat. Da li je po odredbi Bojoj da pastiri ne govore? Ili je samo jer je On odredio tako? Moda su govorili,

45

ali ih nitko nije sluao; bili su iz najnie klase ljudi. Isus ne naputa talu nego samo da ode u jednu siromanu kuu u blizini. Aneli su ga proglasili Mesijom, ali nisu mogli maknuti veo poniznosti koji ga je pokrivao.

2. 2.

U hramu i u progonstvu: "Kada doe vrijeme njihova ienja" (Lk 2,22).

Prolo je 40 dana; Marija i Josip idu u Jeruzalem, nosei Isusa; sami su, nitko se ne brine za njih. U hramu, meutim, proroci ih prihvaaju; imun, potovan od naroda, kae za Isusa da je "svjetlo koje obasjava narod"; i Ana, udovica koja se posvetila molitvi, "govorae o djetetu onima koji su iekivali otkupljenje Jeruzalema". To je trenutno svjetlo, i veo poniznosti se odmah zastire. Kad e Mudraci doi da ga trae u Jeruzalemu, nitko nije ni uo togod o tomu. Karavana sinova Istoka uzbunila je za jedan dan mirnou grada. Mudraci iskazuju da Mesija treba biti roen u Betlehemu. Gradi je neto malo udaljen odande; ali nitko ne tri da im se pridrui, da ih prati. Koje li strane indiferentnosti! "Uzmi sa sobom dijete i njegovo majku i bjei u Egipat" (Mt 2,13). U sred noi, glas jednog anela budi Josipa i nareuje mu da trai utoite u Egiptu, da spasi Isusa od Herodovog bijesa. Evo sve ono to Bog eli uiniti za svoga Sina. Mislei na mogunost svemogunosti, divio se u Isusu volji dobro oznaenoj da se o njemu ne inini nikakva panja. Takoer i povratak u Galileju je isto tako podloan, skriven i ponizan.

3. 3. U Nazaretu: Nazaret u doba Isusa, nije bio nego jedno neznatno mjestace.
Sa svojim dvjema ili trima ulicama po kojima nikada nije proao ikoji stranac, u jednoj tiini prekidanoj samo, od vremena do vremena, sa nekom bunim poslom. U tom nepoznatom mjestu, gdje dani i sati prolaze polako, Isus, ponieni Bog, ostaje nepoznat onima koji mu se obraaju zbog nekih poslova ili ako su ga sluali. Samo Marija i Josip su tamo da ga aste, ali ga ne objavljuju. initi ono to ini jedan djeak u jednoj siromanoj obitelji, eto Isusovog ivota. Koje dirljive dimenzije se otvaraju onome tko, u razmatranju, zamilja ambijent sa svim svakodnevnim posebnostima! Vidjeti ono to se dogaa, uti ono to se govori, i shvatiti kako svi ti ini bez buke stvaraju na zemlji pravu poniznost. O Isuse, tvoja volja za ponienjima je tako vidljiva i u jednoj neprekidnosti koja pogaa i um i srce. Ti koji si put, istina i ivot, smiluj se mojoj oholosti koja me vodi van puta i mui me. O Isuse, navikni me da te nadasve ljubim, tako da zaborav na stvorenja mi ne bude gorak. Naui me da se sakrijem da privuem tvoje poglede. Obrani me od uzbudljivih elja da djelujem i da uspijem. Ti nastavlja za 30 godina ovu lekciju, ui uvati duh, ne samu u nekim prigodama ili s vremena na vrijeme, ve sve dane ivota. to si dakle nalazio toliko slatko u tami zaborava, da nisi elio izai? Nalazio si beskrajno, nepreglednu ljepotu neba, sjaj klanjanja dostojnog Boanstva.

46

Druga meditacija: Poniznost djelovanja Uvod: Posli to smo razmatrali o poniznosti skrovitosti u obiteljskom ivotu Isusa; razmatrat emo o poniznosti koju je On prakticirao tokom javnoga ivota. U svome djelovanju, poniznost nije skrivenost, ve zatita; nastoji sa svim svojim silama skrivenosti, ali, ako volja Boja se opire ovom nadahnuu i trai da se uini neto javno, sabire se u srcu bez da ita izgubi od vlastitog djelovanja. Dakle, uvijek aktivna, upuuje svoj koristan utjecaj na praksu drugih kreposti, i komunicira im onu karakteristiku jednostavnosti i bez osobnog interesa koja im oblikuje snagu. Biti ponizni u sjeni skrovitosti je relativno lako; ali ostati ponizni u toku oktivnosti trai jednu vrstu krepost i razboriti oprez. Samozadovoljstvo pohvale za jednostavnu dobro koje se uinilo, je jaka napast i skriveni otrov. Dati si vanost i promijeniti stav po mjeri kojom se postie ugled, nije li opa regola? I s druge strane, nije li moda nuno pokazati se, djelovati, govoriti, uspjeti? Ne isplatili se predstaviti se sa vlastitim sposobnostima? Primjer boanskog Uitelja e me rasvijetliti i sprijeit e mi da se prevarim, dajui mi do znanja:

1. 1.

Da je Isusova poniznost bila jednostavna: Kristova poniznost ima sav sjaj

istine, sva ispunjena jednostavnou. Pribliiti se Njemu ne predstavlja nita udno. Njegovo oblaenje je siromano, njegovo ponaanje skromno (edno), glava lagano naklonjena. Bilo da gleda, govori, ili bilo to da ini, jest u jednoj savrenoj prirodnosti; Isus ne odmara. to iz toga proizlazi? Ljudi iz naroda u radnoj odjei, djeca s njihovim majkama, takoer odbaeni publikani i osobe sa loom reputacijom. Evo koga on bira, koga privlai sebi, koga ozdravlja; za njih ima bogatstva dobrote. Kako to da se zatim u ovome istom srcu nalaze odbojnosti puno ljutnje? On mrzi oholost i bez milosti je prema farizejima punim ispraznosti. Ne dri do njihove pravednosti, ni do njihove milostinje, ni do njihovg potivanja zakona, ni do njihovih produenih molitava, jer krepost nadahnuta oholou mu je stravina. Njegov je ivot jedno svakodnevno svlaenje. Siromasi ga prihvaaju u svoje kue; neke ene proviaju za njegove potrebe. Ne posjeduje jedan kamen na koji nasloniti glavu (usp. Mt 8,20). Za propovijedanje ne trai ni hram niti katedru; jedan travnati breuljak, jedan kutak na raskriju, mjesto u jednoj barci su mu dosta. Jezik je tako jednostavan, u njegovoj uzvienosti, da svi mogu razumjeti. Da razumljivo je, odraava samu istinu, tako izgleda da se rijei gube. ini vlastitim izraze, navike i ideje samoga naroda. Njegovi govori su tako daleki od namjetenosti. Kako je jednostavna njegova krepost! Isus obino ne daje vidjeti nita izvanredno. Provodi jedan opi ivot, jede i pije kao bilo tko, ima svoje trenutke umora. Kada se eli posvetiti duim razmatranjima, povlai se u

47

brda. Bez sumnje njegova savrena krepost se izraava svakoga trena; ali je proeta sa toliko prirodnosti da ne proizvodi uenja, slino jednoj graevini koja harmonijom skriva obrise.

2. 2. Da je Isusova poniznost bila velikoduna: Samo to je odzvonio as odreen

od Oca njegova, Krist izlazi iz skrivenosti, predstavlja se, govori i okruuje se uenicima. Povlai mase i uzdrmava javne monike. Ozdravlja bolesne, smiruje oluje, umnaa kruh, istjeruje avle i uskrisava mrtve. Te velike stvari ini sa svom prirodnosti; ne trai asti, ne bjei od pogrda; pokazuje indiferentnost na jedno i na drugo. Treba cijeniti ovu skromnu poniznost koja oslobaa duu od svakoga straha i od svake uzbuenosti. Boanski Uitelj objavljuje tajnu: "Ozac koji je u meni, ini svoja djela" (Iv 14,10). Isus si pridaje ulogu jednostavnog sredstva; jedan instrumenat koji se ne opiri niti se uznosi. Ponoznost, koliko je istinska, ini velikoduno srce. Ispred jedne uzvienije volje ne dozvoljava ni odbijanje niti suzdranost; nadahnjuje elju dobra da trai samo Boga kao cilj, i jedno povjerenje, s kojim sve iekuje od njega. Poniznost koja ne bi imala ove karakteristike bila bi lana i nepotpuna. Isus se predstavlja i govori sa autoritetom. Predstavlja se za ono to jest i govori ono to ima kao misiju da kae. Nema nijednu od onih bojaljivosti koje osjeaju osobnu zabrinutost, niti one formule poniznosti koje esto sadre jednu dozu oholosti. Negov primjer daje vane pouke: kada ispunjam jednu misiju, trebam se zaboraviti, i uiniti da me zaborave; trebam imati poniznost Ivana Krstitelja koji kae: "On treba da raste a ja da se umanjujem" (Iv 3,30). Samo da se Bog objavi i da se due spase! Ono ii ponavljajui neprestano da smo nesposobni i nedostojni, nije li da privuemo panju? Ovdje sam pozvan na red ja sam! Mogu li pripisati Bogu ono to sam od njega dobio! "Ne nama, Gospodine, ne nam, ve svome imenu slavu daj" (Ps 113,9). I da uvjerenje moje beskorisnosti raste sa uspjehom mojih pothvata. Na kraju ivota, sv. Franjo Asiki ostavlja da mnotvo klei ispred njega i da ljubi svete rane. Jeda brat mu je otkrio svoje uenje. "Oh! Nikako se ne varam odgovori Svetac -; ne dolaze ovdje da vide mene; ovi gesti aenja koje primam, dajem ih Bogu, komu jedinom pristaju". elim imati iste osjeaje i ne gledati nego Boga u svakom dobru koje mogu izvriti. Neka mi On dade da ne pokvarim dobro sa traenjem samoga sebe u ispraznoj slavi.

Trea meditacija: Poniznost samoodricanja Uvod: Dvije prethodne meditacije pokazale su Isusovu poniznost u svojim vanjskim dimenzijama: pokazala i se privlana i hrabra; u slijedeim meditacijama trait u je

48

u samom njegovom srcu, i otkrit u je duboku sve do tajne. Na koji nain Isus, beskrajni kao Bog i savren kao ovjek, je mogao imati jedno nisko osjeaje o sebi? Ako, na granici, vanjskih ina ponienja su mogli nai u Isusu jedno objanjenje koje ga opravdava, kako prihvatiti u njemu jednu svjest i uvjerenje osobne neznatnosti? Trait u da shvatim ovu udesnu istinu. Pod teretom jedne pritiskujue objave, neu li biti prisiljen da i ja postanem ponizan ovoga puta? Moda da je Krist mogao imati vie motiva da bude ponizan od onih koje bih mogao imati ja? Ili e biti da sam toliko slijep da ih ne vidim, toliko nelogian da ne povuem nune zakljuke? Daj da ih shvatim, o Isuse, u ovom razmatranju u kojoj u promatrati: Molim te ne samo da me uvjeri, ve da me i gane, da uzdrhti moja dua istim tvojim poletom prema poniznosti. elim imati i ja, po tvojoj milosti, jednu poniznost srca, koja tei ponienju i sve do zadovoljstva u njemu.

1. 1.

Otajstvo poniznosti Isusovog samoodricanja (unitenja): "Ja sam blaga i

ponzna srca", rekao je na Gospodin. Iz njegovog srca, dakle, izlazila je elja da bude ponizan; bilo je njegovo srce koje je kualo gorke slasti. Ovo srce je svetite udesnih dubina, koje bih elio moi istraiti. Djela se vide, ali osjeaji srca ostaju skriveni i one su to oblikuju krepost. O Isuse, budi ti da mi otvori svoje srce, da bih otkrio tajnu tvoje poniznosti. Ti si elio biti ljubljen, i da dirne srca ljudi, da ih zadobije, smislio si najvee rtve. Sada, ti nisi naa nita veega od rtve tvoje asti. Dati ivot je jake. Dakle, ljubav je za nau ljubav koja te uinila poniznim. Ti si vidio, o Boe mudrosti i Spasitelju vjerni, da je oholost najvee zlo ovjeanstva i njegova najopasnija sklonost. Da nas privue na put poniznosti, ti si rekao: "Bacit u se ja sam po ovom putu, i ii u toliko ispred da e se sramiti ako me ne budu slijedili". Dakle, dunost primjera koji te ini poniznim. Polako razmatram o ovim uzvienim motivima, i razmiljam sa osjeajnom njenou. Kako se ne uvjeriti? Kako ne postati ponizan, o Isuse, da ti pomognem da me spasi, da ti dokaem svoju ljubav, da ti budem potpuno blizu? Ali naalost, koliko te vie otkrivam mudrim, dobrim, savrenim i svetim, vie se udim da te vidim tako ponienog. Kad bi se radilo samo o vanjskim inima, objasnio bih si: tvoji koraci su voeni ljubavlju i mudrou; ali ti kae: "Ja sam ponizna srca". Poniznost srca, nije li svijest vlastite malenkosti? A ipak ti si tako velik!

2. 2. Poniznost plod Isusove svijesti njegovog nita: Isus je "najljepi od ljudskih

sinova": njegovo tijelo je isto i sveto; njegov duh ne trpi iluzije; njegovo srce je gospodar svih pokreta; fantazija je lijepa kao poezija; pogled privlai, rije uvjerava, njegova dobrota zavodi. Nikakva mrlja, nikakva nesavrenost ju ini manje privlanom. Kreposti i darovi sjaje u njemu sa najviim sjajem. U visinama gleda anele koju mu se klanjaju, u nizini stvorenje koje ga slua, i u budunosti sva pokoljenja koji ljube tragove njegovih stopa, svi poleti onihkoji ga slijede sa

49

najdubljim posveenjem. to rei o beskrajnimatributima koje teologija relativno prepoznaje: preobraenje svoje due koju ispunja ideja o Milosti, njegova nauka koja se protee na sva stvorenja? to rei nadasve o njegovom nadasve beskrajnom dostojanstvu: tijelo i dua sjedninjeni u jedinstvu jedne same osobe, one Rijei, privueni u svoje visine i koji primaju iste ine klanjanja? Kojeg li sjaja! Meu tolikim bogatstvom i tolikom slavom, Isus je ponizan. Bit e tako zbog efekta udesne iluzije? Zaista ne. Potpuno svjestan svih svojih veliina, prepoznaje sa jasnim dokazivanjem malenkost svoje ljudske naravi. to dakle vidi on? Boansko dostojanstvo koje on uiva nije drugo nego jedna prekrasna haljina, jedan isti dar stavljen na jedno jasno nita. Njegova dua, kojom je obuen, juer nije postojala; svakog bi trenutka pala u nita, trenutak po trenutak, kad ne bi bila uzdrana od svemogunosti, toliko ostaje nepostojano ono to je stvoreno takoer i u Bogo-ovjeku, toliko nulto nosi u svojoj nutrini. Predoavam si tu klanjanja dostojnu duu koja kae puno prije sv. Katarine Sijenske: "Ja sam ona to nije". Proizlazi toliko iz visoka, rijei su koje stvaraju vrtoglavicu i donose pred oi neuhvatljivu sliku nule.

3. 3. Poniznost u Isusu hranjena vizijom blaenstva: Znamo da smo jedan nita, a

ipak nismo ponizni. Kako to? Jer ivimo u promjenjivosti ove misli koja proima, sama koja raa uvjerenje i pogaa volju. Oholost u poetku je samo jedan zaborav, koji postaje zatim iluzija; nije nikada istina. Kad bi se jedan svetac vratio s neba na zemlju uvajui uivanje blaene vizije, samo sa jednim udom bi mogao trpjeti i zadobiti zasluge; ali ne bi mogao biti ohol, jer vizija Boga i u isto vrijeme vlastitog nita nee ga napustiti nikada. Dakle na Spasitelj je uivao ovdje dolje blaenu viziju, i zahvaae svoju duboku poniznost od ovoga svjetla. Kojeg li prizora ovog neprestanog licem u lice izmeu Rijei i ljudske naravi koju je on uzeo. Dua upuuje svoj zauujui pogled i gubi se u dubini ovaoga oceana, koji ne moe ni ona istraiti. Sa svake strane, njen pogled se gubi i ima osjeaj onoga iznad koje se protee u neskonano. Nikada, bez obzira koliko vjeno je to trajanje, ova dua ujedinjena s Rijei moe potpuno razumjeti samu Rije. Hosane!, prolaze mnotvom na zemlji oko njega kao jedan oblak svjetla, on nee dignuti glavu: beskrajan Bog je uvijek beskrajan; dok ovjek, ispred njega, je jedna vrsti nule u svemu i za stalno. Nije li ovo nain da se vidi koji se nalazi u velikim duama svetaca? Nije li to moda isto ono to se nalazi u nekim neznatnim i jednostavnim duama? to mi slue, dakle, moja svjetla, iako nadilaze njihova? Ja poznajem moj nita; ali oni ga vide, osjeaju ga i dodiruju. Trebam uiniti intimnom ovu viziju do te mjere da budem sav proet. Uinit u je aktualnom i ivom, stavljajui se u prisutnost Boga, nadasve sa molitvom. Kojeg li

50

slatkog naina da se spremim na blaenu viziju vjenosti!Da li se nalazi na nebu ili na zemlji, tko vidi Boga on je ponizan. etvrta meditacija: Poniznost prezira Uvod: Slijedea meditacija bit e kao jedna slika Isusovih ponienja tijekom njegove Muke. Bit u paljiv da ih promatram i sluam, iako u uvjerenje da, unato naporima, neu zanati uoiti neko rubove jedne tolike dubine. Muka, naime, sadri tolika pretjerana ponienja da ljudski um ne moe proniknuti dubinu; jedva nazire ono to izgleda izvana, i to uznemiruje; ali treba preposznati da iznad vidljivih ponienja, postoji jedno neshvatljivo i klanjanja dostojno otajstvo. Kad bih imao osjeajnosti kao u sv. Franje Asikog, sv. Terezije Avilske, sv. Ivana od Kria, otkrio bih jednog ponienog Krista kojeg uope nisam poznavao. Kao oni, stavio bih pod noge svu oholost na zemlji, iupao bih iz srca zadnji osjeaj neskorisnog potovanja. Ovo razmatranje nee me posebno traiti da se vratim na samoga sebe; njen cilj je nadasve da stavim pod oi, i u duh, jednu ivu sliku ponienog Isusa. Moe me ova slika proeti sa iskrenou razmiljanja, i utisnuti se sa snagom ljubavi! Ako uspijem oblikovati si jednu duu svu trudnu Isusa, napravio bih za razvoj moje osobne poniznosti mnogo vie nego da sam sa strepnjom analizirao svu svoju bijedu: zadobio bih za poniznost samu ljubav koju osjeam za Isusa. Tri toke predstavlja ovo razmatranje:

1. 1.

Vanjska Isusova ponienja: Evo me ispred Onoga koji bijee "ruglo ljudi, i

naroda prezir" (Ps 21,7). Predstavio mi se kao "kanjen, udaren od Boga i ponien" (Iz 53,4), "crv, ne ovjek" (Ps 21,7). On je bio ponien

a) a) U svome dostojanstvu slobodnog ovjeka: njegovi se neprijatelji ismijavaju nad

njim, veu ga i odvode u zatvor. A ja, tako ljubomoran o svojoj neovisnosti! Teko onomu koji me dirne!

b) b) U dostojanstvu svoga bezgrenog tijela: svuen je odjee, bievan, razapet na

kri u prisutnosti naroda; jedan ovjek asti vie bi volio ovu sramotnu smrt.

c) c)

U svome osobnom dostojanstvu: prima pogrde, pljuvanje i pljuskanje. Kako

reagiraju ljudi na slina maltretiranja?

d) d) U dostojanstvu svoga razuma: gledaju ga kao jednog luaka, daju mu i odjeu,

provod ga izmeu palira radoznalih. A ja, tako zabrinut kada mi osporavaju jednu moju vrijenost, kada jedno moje miljenje se ismijava!

e) e) U svome dostojanstvu proroka: veu mu oi, udaraju ga po leima i obrazi i

govore: "Proreci, Kriste! Tko te je udario"? (Mt 26,68).

51

f) f)

U svome kraljevskom dostojanstvu: oblae ga u jednu staru prnju porpore,

stavljaju mu trsku u ruku i jednu trnovu krunu na glavu. Vojnici pred njim ironino poklecaju, ismijavajui ga i udarajui sa trskom po glavi.

g) g) U svome boanskom dostojanstvu: protivnici su mu uzeli sve to je bilo u njihovoj

vlasti: "On je varalica, hulitelj, jer se uinio Sinom Bojim". To je bilo dosta da ga osude na smtr. Na Kalvariji Farizeji su mu dobacivali ismijavajui ga: "Ako si Sin Boji, sii s kria" (Mt 27,40). Oh!, kada sam krivo osuen, kada me netko grubo osuuje i mu se mogu osvetiti! Ako je moja srdba nemona, koliko kipim u svojoj nutrini!

h) h) U svome nauku: osuuju ga da unitava Zakon, da vara ljude, da je zavodnik i

hulitelj, da je Boji neprijatelj.

i) i)

U svome svrstavanju: osuen je od svih sudova: judejski, rimski, herodovski.

Predan je na najsramotniju osudu, razapet izmeu dva razbojnika, kao najgori kriminalac, i to u trenutku u kojem su judejci i stranci dolazili sa svake strane i iz svakoga naroda. to je jo ostalo u njemu da nije ponieno i snieno?

2. 2.

Nutarnja Isusova ponienja: Treba ui jo dublje. Na ruevinama vanjske

asti, oholost se moe jo zadrati i produiti svoj ivot. Potjeran odasvud, utjee se u osjeaj vlastite osobne vrijednosti, kao u jedan netaknuti gradi. ovjek vrijedi zbog svoje moralne snage. Pod runom satiruom snagom, ostaje nepobjeen. Vrlo esto ova duevna veliina je krhka, jer je uinjena od oholosti. Isus se prezentira mojim oima kao ruglo njegove naizkled slabosti. Izgleda da je pobijeen jo prije Muke. Osjeaji straha i agonije ga proimlju (usp. Mk 14,33), i izgleda kao da ne moe sve to podnijeti: "Dua je moja tuna sve do smrti". Toliko je satrven da njegov znoj postaje krvav. Izgleda tako malo slian samome sebi, da moli Oca da udalji taj kale toliko eljan; toliko utuen da moli pomo od apostola i prima onu od anela. O lijepa i duboka poniznosti, tako humana u izraaju i tako izloena da bude saaljevana!

3. 3. Duhovna Isusova ponienja: postoji jo jedna vrsta oholosti, toliko rijetka ali
ne manje opasna: duhovna oholost. Straan kada si je izloen astima, takva ostaje kada si je i u ponienjima. Iako je netko prezren, oklevetan i progonjen, nalazi stalno oko sebe, kao Isus na Kalvariji, nekoga tko je za njega. Ako je stav zatim dostojanstven, ako rijei izraavaju uzviene osjeaje, ako u njemu sve odraava jednu duu koja nadilazi protivnike, simpatija postaje divljenje. Ako Bog sam, sa nekim posebnim znakovimauva, okruuje aureolu muenika, divljenje postaje entuzijazam. Koje opasnosti za duu koja nije ula u poniznost! Kakvo prijestolje za njegovu oholost! Krist je izabrao poniznost bez povratka. elio ju je u svom duhovnom siromatvu. Nikakvi govori, ve jedna vrste uenja, prekinuto sa pokojom rijei koja izgleda jecanje. Nikakvo nutarnje svjetlo: sve je u njemu

52

tamno kao no koja se sputa na Kalvariju. Njegov Otac je bez milosti, i Isus kae da je ostavljen od Njega. Ve naputen od ljudi, sada je i od Boga! Nita ni na zemlji, ni na nebu, to nije ponienje. Prezir Isusa je isunjen i tamo umire. Onaj Raspeti koji se stavlja svugdje ispred moga pogleda, sa naklonjenom glavom, sa modrim licem, sa tunim izgledom umora, jest slika ponienog ovjeka; slika same poniznosti, jo vie nego bola. Kada se bol gasi, ponienost ostaje pored onog mrtvaca objeenog o kri. Koji primjer i koja pomo (citirati=). Peta meditacija: Nunost poniznosti prezira Uvod: Prethodno smo razmatrali o uvredama koje je Isus trpio, o uzbuenima slabosti koje je osjetio; vidjeli smo ga naputenog od svih i svuen od svih stvari; njegov nezamisliv prezir se pokazalo u svoj evidentnosti. Nikakva sumnja: on je elio biti ovjek ponienja. Zato je volio? Treba traiti ti zato. Sve to ne bi li bio jedan veliki primjer? Panja: vidjeti ponienje, nije jo uti poniznost koja govori: "To je pravedno"! Evo ovo je rije koju je Isus izrekao dolazei na svijet i koju ponavlja u svakome svome ponienju; ita se u njegovim povrijeenim oima, vidljiva kako prolazi na zamiljenom elu, osjea u svojim podrhtavajuim udovima; svaki njegov stav otkriva krivca koji je progonjen pravednou. Sve je u Isusu nuno iskreno, takoer izraaj njegova pogleda, sve do jednostavnog zauzimanja poloaja; ujem dakle kako izlazi iz prezira njegove Muke jedan glas koji jecui ponavlja: "Pravedno je, ja sam to zasluio". Ako je poniznost prezira za Isusa pravednost, to e biti dakle za mene? Trebam zato prepoznati ovu poniznost kao nunu. Bit e polazna toka za jedan sveti zaokret u cijelom mom moralnom ivotu. Razlaganje obuhvaa tri toke:

1. 1. Razlog postojanja poniznosti prezira: dva teksta iz sv. Pisma bacaju svjetlo na
postojanje. Prvi tekst: "Oplijeni sam sebe, uzevi lik sluge" (Fil 2,7). Radi se o Utjelovljenoj Rijei prije njegove Muke: uinio se nulom od trenutka kada je postao ovjekom. Imao je iako ostvaren ovaj svoj plan u zemaljskom raju, u sjaju izvorne prirode, Sve i nita, Bie i stvoreno bie, nali su se u njemu lice u lice. Utjelovljenje je bila takoer i onda jedno ponitenje, i njegova poniznost je bila svjesnost svoje malenkosti. Drugi tekst nadopunjuje ideju ove kreposti, predstavljajui je tako kako je potrebno palome ovjeku: "Ponizi sam sebe, posluan do smrti, smrti na kriu" (Fil 2,8). "Ponizi sam sebe": osjea se kao baen na zemlju, i ini se s njim kao sa stvari koju se prezire. "Do smrti": kao jedan krivac kojega vode na smrt. "Smrti na kriu": to je sramota smrti, smrt sa najteim mukama, ona vrsta smrti koja pokazuje osuenog pred svjetinom, sa neprepoznavajuem izrazu i tijelom ispunjenom krvavim ranama. Ovdje nije vie utjelovljeni Bog, ve Bog otkupitelj; nije vie poniznost samozataje, ve poniznost

53

prezira; nije vie zaborav, ve poruga. Motiv ove kreposti koja uveava nije vie nita, ve zlo.

2. 2. Isus je model poniznosti prezira: Gledam Isusa prekrivenog svim pogrdama;

kao janje Boje koje nosi grijehe svijeta, natovario se svim krivnjama ljudi, uinio se odgovornim, i grijeh je postao kao njegova osobna stvar, njegova uosobljenost (usp. Iv 1,29; Iz 53,4; 2Kor 5,21). Nije samo natovaren i obuen, ve je i proet, progutan, kao od gube koja ga nagriza. Postao je kao objekt uasa za Boga i pokvarenost za svoj narod (usp. Ps 21,7; Iz 53,4). Isus uzvikuje: "Ja sam crv a ne ovjek" (Ps 21,7). Kako mogu shvatiti svo ponienje sadrano u ovoj reenici: Crv sam, koji se gazi nogama i gubi se u zemlji? Poniziti se i spustiti do zemlje; Isus ide jo nie. Koji su njegovi intimni osjeaji? Svaka krepost se objavljuje u ljubavi vlastitog objakta, i sastoji se u praktinoj tenji koja ga vodi ka njemu. Ovdje objekt je prezir. Prvi stupanj je prihvaanje; zatim dolazi elja, traenje, uivanje. Prolazim kroz sjeanje bilo rijei, bilo dogaaje koje objavljuju ove osjeaje u naem Gospodinu. Nita korisnije i ganutljivije; razmatrat u ih u tiini koja vlada u njegovom srcu.

3. 3. Zakon ove poniznosti prezira: Da li ova tipina poniznos Isus ostaje uzor za
moju poniznost? Da budemo krani, ne treba li da moja poniznost tei da se smatra dostojnim prezira? Ili trebam li nadasve vidjeti ovdje jedan divan suviak, jedan neusporediv poticaj, sudbinu da padnem bar na jednu normalnu poniznost? Toliki primjer je bez sumnje poticaj, ali je i druga stvar: jedan zakon, ili bolje, objava jednog zakona i njegovo autentino priznanje. S kojim imenom Isus to ini ovdje? Da li u imenu Bogo-ovjeka? Nipoto ne. Kao takav on zasluuje svu slavu. U imenu Otkupitelja? Da, samo pod ovim imenom (usp. "Krist je prirodno jedan ponieni, jer je antiteza grijeha koji je prirodno oholost"). U koliko Otkupitelj on je na predstavnik i na zalog. Stav koji uzima moj zastupnik je nadasve onaj koji zasluujem ja, koji mi spada punim pravom. Plaena cijena zaloga jest cijena koju sam dunik. Prezir Krista ne stvara jednu obavezu, ve ju pokazuje. Zakon prezira postojala je za grenike, ali ga nisu poznavali; bez Isusa, ne bi ga nikada upoznali. Isus dolazi, uzima njihove krivice, poznaje ponienja koje one zasluuju; trpi ta ponienja, eli ih, ljubi ih. Kada kae: "Ja sam blaga i ponizna srca", jest kao da eli rei: "Biti ponizni jest zakon; ja ga prihvaam za vas, grenici; ali je nadasve va zakon, prihvatite ga." O Isuse, nisam nikada razumio ovu lekciju. Iako me sve na to podsjealo: primljene pouke, vidljivi zakljuci, iste stvari; znao sam dakle, a ipak za mene je kao jedna nova istina. Zahvaljujem ti to si me obasjao i to si dotaknuo moje srce. Neka je blagoslovljeno tvoje milosre koje mi otvara oi, dolazei ususret mojim eljama i mojim potrebama! Jer je poniznost

54

moj zakon, neu se buniti protiv nje i, u situacijama kazne zbog moje oholosti, bit u strpljiv i blag. esta meditacija: Otajstvo poniznosti prezira Uvod: Ova meditacija kompletirat e dvije prethodne i uinit e jo vrim zakljuke sa nepobitnim argomentima. Ovi razlozi stoje posebno na Vjeri, jer razum se boji istine koju ne vidi direktno, i nalazi udno ono to joj nije blisko, i naziva matanja i misticizam sve duboke nauke koje ju nadilaze. Ne treba traiti razum koji prethodi ve jednostavno logini razum da prihvati to. Ako dogme vjere istine i poniznost prezira je posljedica, jedamput kada su ti principi dokazani, zakljuak koji slijedi treba biti stavljen pod istim nazivnikom otajstva, kolikod i ona isto ostaje otajstvo. Prelaz od spoznaje jedne istine na jasno i potpuno prihvaanje je teko, kada se radi o jednoj istini koja je protivna duhu. Potrebno je moliti milost; Bog je koji moe dati nepokolebljivo uvjerenje i takoer je Njegova milost koja e dozvoliti praksu poniznost prezira kao jednu pravu krepost, tj. kao lakoa u vedrom prihvaanju ponienja, kao navika nosei teret sa mirnoom, i tekoer kao ljubav koja ju prihvaa sa radou. Razmiljat emo o:

1. 1.

Poniznost prezira u svetaca: poniznost prezira je jedna vrsti otajstva za

racionalistu i nalazi ju apsurdnom; takva je, naalost, i za neke krane koji ju gledaju kao pobono pretjerivanje, bar u praksi. Da ispravimo ove ideje, dobro je ne izolirati boanskog Uitelja od svojih uenika vie pouenih. U njima je uvijek On koji pouava, jer posjeduju njegov duh; on je blii nama, on je sliniji nama. Podsjetimo se jakih izraza kojima su oznaavali sami sebe: dubina bijede, pobaenik, izmet ljudski, itd. Koji su bili njihovi osjeaji? Smatrali su se nedostojnima da govore, takoer nedostojni i da ive. Ti izraaji su im bili bliski; nalazili su se na usnama svih svetaca, kao jedan nastavak jecaja poslije Kalvarije. Koji spektakli dva tisuljea jedne takve poniznosti, uvijek ista, i sama koja je kanonizirana! Potrebno je shvatiti logiku njihove poniznosti: od rijei se prelazi na djela. Preziru ih, progone: ostaju blagi. Vreaji ih, udaraju: imaju jedan osmijeh radosti. Govore im da su zli, i oni ispovijedaju da su jo uvijek. Naputaju ih, i oni nalaze da je to pravedno. Sude se da su beskorisni; ako ine dobro, govore da je Bog koji to ini unato njima, vie nego po njima. Evo to kau, evo to osjeaju; evo to zaista misle. Neki su se napose razlikovali u ponienjima: udili su prezire kao ambiciozni slavu; i kada ih Bog pita koju nagradu ele za njihov trud, odagovaraju: "Trpjeti i biti prezreni za Tebe". Koje li smetenosti ispred njih. To su djela ljudi slinih meni, esto manje krivi, uvijeg veih zasluga.

55

2. 2. Poniznost prezira se objanjava sa otajstvom grijeha: ovjek bi shvatio poniznost

prezira kada bi bio sposoban da otkrije dubinu dna grijeha. Isus je istraio te dubine po duplom svjetlu ulitoj nauci i blaenom vienju. Svetost neizmjernog Bia, njegova uzvienost, njegova dobrota, njegova izvanredna ljepota, sav sjaj boanskih atributa koji su mu istunjali duu zasljepljujuim svjetlom, pokazuju im do koje toke Bog zasluuje potovanje, ljubav i slavu. Zatim od jedanput scena se mijenja: grijeh dostie sve te ljepote i napada boansku ast kao da ju ponitava. U toj viziji, jedna smuena izgubljenost, jedna gorka naputenost ulaze u Onoga koji nosi grijehe svijeta. Promatrajmo Ga satrvenog pod ovim teretom u svojoj agoniji; posluajmo rijei udesnog obeshrabrenja: "Ako eli, udalji od mene ovaj kale!" (Lk 22,42). Gledajmo onu krvavu znoj koja svedoi jednu vrsti katastrofe. Ipak, treba rei, sveto ovjetvo Spasitelja nije poznavalo sav nered, svu uvredu koju sadri grijeh; samo njegova boanska narav imala je punu viziju. Koju bi krivnju imao kad bih elio mjeriti grijeh vanjskom izgledom ili sa samom spoznajom od razuma! Takoer i za ljudski uma Isusov grijeh je imao svoje tajne. Poinjem shvaati da ustvari o poniznosti neznam skoro nita, i nikada nei znati sve. Otajstvo se nalazi samo u grijehu a ne u poniznosti koja je logina posljedica. Ona je, naime, stanje koje zavreuje grenik; ona je presuda pravde koju on treba izrei protiv samoga sebe. Ali kako uzeti taj teret ako je nesposoban da istari teinu krivnje? Ostaje mu jedan izvor: gledati oima koji vie proimlju od njegovih; ne suditi sa osjeajima ovjeka ve onima koji su od Boga. Sveti su uinili tako; evo zbog ega sveta ludost u njihovim ponienjima je duboka mudrost. "Nauite od mene", ponavlja Spasitelj. Trebam li ju ja, dakle, traiti drugdje? Poniznost je jedna krepost skoro potpuno nadnaravna, visoka kao nebo, duboka kao pakao. Kako izgleda prekratak um, i kao slab naspram sline objave!

3. 3. Istoni grijeh namee ovu tipinu poniznost: postoje sveci koji nisu nikada uinili
ni jedan osobni tei grijeh.; s druge strane nisu bili ni pritisnuti teretom grijeha drugih, koju odgovornost malo objanjava Isusova poniznost. Ali takoer i oni su bili oznaeni istonim grijehom, u sudjelovanje u tome padu opravdava takoer u njima poniznost prezira. Istoni grijeh je potvrena dogma, koja baca svoje svjetlo Vjere na predmet o kojem razmiljamo. Istoni grijeh dominira ovjetvom. Prvenstveno je on uzrok zbog ega se Isus utjelovio, zbog njega je umro, zbog njega se uinio tako poniznim. Sada, ostaje uvijek istina da takoer i napravedniji ovjek je trpio i nosio u sebi ovu mrlju beasti, predmet protivljenja Bogu; i nosi posljedice poniavajue sve do smrti. Neznanje, iluzije, protivljenja, sklonosti zlu, zamuuju krv i pamet; ne nose li u svome krilu klicu svih grijeha? Koje li beasti i opasnosti! Ne postoji samo jedna krivnja uinjena od jednog ovjeka koju ja nisam u stanju poiniti. Ako jedna slina tragedija me nije snala, je bez sumnje jer jo takva prilika, sa svojom zavodljivou,

56

mi se nije predstavila. S druge strane postoje prilian broj primjera koji opravdavaju strah i poniznost. O moj boanski Uitelju, ne mogu odoliti tvojoj poniznosti i onoj svetaca; sramim se da se okruujem mojom poniznou rezerviranosti koje ne drim vie. Potrebno mi je traim potrvrivanja kada si ti koji pouava, ti koji si istina? Da li sam potreban da te sluam? Dosta je da te promatram; tvoja poniznost se predstavlja kao jedna iva lekcija koja me proima, i iznad tvojih vanjskih ponienja, traim da shvatim otajstvo tvojih unutarnjih ponienja. Ali s obzirom da je poniznost praktina krepost, koja sve predvia, nakane i ine, elim je prakticirati velikoduno, bez da mjerim toliko dunost koju mi ona namee. Treba ovdje biti tajna svetaca! Sedma meditacija: Poniziti se ispred svih Uvod: Poniznost prezira, predmet prethodnih razmiljanja, dok trai najdublje sputanje sebe pred Bogom, raspolae da se ponizimo pred ljudima. Sveci koji su je prakticirali nisu se ponitavali samo u odnosu na Boga, ve su se stavljali do nogu svih, gledajui se najbjednijima od smrtnika. Relativno je lako osjeati se jako maleni pred Bogom, ali umanjiti se pred binjima, spustiti se ispod njega, dozvoliti zgaziti se od bilokoga , zahtijeva jednu rijetku i duboku krepost, koju malo njih posjeduju. Jedan takav stav je najsigurniji znak izvorne i vrste poniznosti. Zbog toga, prije nego trpjeti zastraujua ponienja Muke, Isus eli pouiti sa primjerom oblik poniznosti koja nas stavlja pod noge svoju. Na Zadnjoj Veeri, u trenutku istitucije Sv. Euharistije, on je zapoeo prati noge apostolima i otirati ih sa runikom. Bilo je to iznenaenje za njih: on, Uitelj, uinio se sluga, sagnuo se njihovim nogana i oprao ih! Isus je shvatio uenje, kae da e i oni kasnije shvatiti taj gest; traio je da se nasljeduje primjer. Razmiljanje e biti u tri toke:

1. 1.

Isus uu da se ponizimo pred svima: da je Spasitelj elio dati ovaj nauk,

pokazuje jasno pranje nogu; dovoljno je shvatiti smisao ove geste i nakanu Uitelja. U svim vremenima, i oznaeno na Istoku, upotrebljavalo se materijalni oblik da se uree u due najvaniji nauci. Ovaj in, da li je mogue bolje izraziti od pranja nogu, taj niski dio koji dotie zemlju i blati se? Ali ovdje nije bilokakva poniznost: to je poniznost Bogo-ovjeka prema ljudima; poniznost bez mjere: Isus ne trai pomo; odluna poniznost: ini silu na Petru; krajnja poniznost: saginje se do nogu zadnjem ovjeku, Judi. Nikad neu dovoljno znati prepustiti se proimanju od ovih posebnih znaenja... Sa ovim gestom Isus nastoji dati jedan novi oblik odnosa meu kranima, bez da uzvienost naina stavi u sjenu vanost cilja. On poziva na panju apostola: "Znate li to sam vam uinio?" Upuuje na svoj jasni cilj: "Dao sam vam primjer". S mukom nastoji pokazati nunost koja slijedi: Ako sam dakle ja, Gospodin i Uitelj, oprao vae noge, takoer i vi trebate

57

prati noge jedni drugima" (usp.

Iv 13,12-15). Podvlai

vanost zakona,

proglaujui blaenima one koji ga razumiju i ispune. Nije dakle jedan nauk usput ili nesiguran, ve pripremljen, objanjen i dokazan; to je jedan nauk savren i bez diskusije. Da se moda ne radi sluajno o kasnijem govoru da se podupre jedna posebna praksa pranja nogu vjernicima, kao to je bilo u prvim stoljeima? Nestanak ove prakse osudio bi nevjernost Crkve, uvarice svete tradicije. U stvari ova praksa nije bila nego jedan znak; poniznost je smisao; njegov duh nije prestao animirati kransko drutvo, usklaivajui - stalno i neprekidno - sa promjenama situacija.

2. 2. Ova poniznost je u nadnaravnom redu: koja je to poniznost koju Petar jo ne

moe razumjeti, a koju e razumjeti kasnije? Nije jedostavna umna poniznost, ve nadnaravna poniznost, koja e mu biti objavljena od Duha Svetoga. Ponisznost jednostavnog razmiljanja je spustisti se pred Bogom: nit prirodnije od toga; takoer je i skromnost, ta konica naih nastojanja: ljudska mudrost dokazana. Ali spustisti se pred slinima sebi, takoer i zloestim, ispred bilokojeg ljudskoga bia; uzeti ovaj stav najvei, kojim se stavlja pod noge svih, kao Krist, i iskreno: to je ono to moe samo Bog pouiti i nametnuti. U stvari, zbog ega se staviti ispod drugih? I kako uiniti sa uvjerenjem, kada svatko treba u svoje vrijeme uiniti isto tako? Nije li to pretjerana teorija, koju zdrav razum spremno opravdava? Jedna neozbiljna prividnost, koja nestaje pred razmiljanjem i nema nikakvog temelja u praksi? Ne, nije jedna ekstremna ideja, ve opi nauk uitelja duhovnog ivota, poevi sa sv. Pavlom: "Svatko od vas, sa svom poniznou, smatra druge veima od sebe" (Fil 2,3). Ne, nije jedna isprazna prividnost, ve jedna sklonost tipino kranska. Svi su se sveci smatrali zadnjima, i ako jedna stvar zauuje jo vie od njihovih predivnih kreposti, jest ba duboko uvjerenje svoje vlastite niskosti.

3. 3.

Razlog ovoj poniznosti: tajna jednog nauka prividno obeshrabrujueg nalazi

se u naem osobnom stanju. U svakome od nas postoji dobro i zlo. Dobro, u zadnjem razlogu, dolazi od Boga i nemamo razloga da se uznosimo. Zlo naprotiv potpuno dolazi od nas, i zato zasluujemo svu sramotu. To je nae stanje ispred boanske pravednosti. Dakle situacija ovjeka, pred bodrom i zlom, je jedna situacija jako razliita, zavisno o tome da se radi o dobru i o zlu koje je u njemu, ili o dobru i o zlu koje se nalazi u blinjemu. S obzirom na samoga sebe ovjek je sudac; ima savjest;prepoznaje se i osjea odgovornim; u dubini se vidi zaista alosno zlim; moe, i uistinu, treba se prikazati takvim. U odnosu na blinjega, nije vie on sudac, nema zato kompetentnost. Zlo se vrednuje po nakani, koja mu bjei; nezahvalnost se mjeri u odnosu na primljene milosti, i on ih ne prepoznaje; opa vrijednost zavisi od zavrnog suda, i on ga odbacuje. U sudu samoga sebe

58

ovjek ima sigurnosti; u sudu blinjega ima samo nagaanja. O sebi ima pravo da bude sudac; o blinjemu ima zabranu: "Tko ogovara brata, govori protiv zakona" (Jak 4,11). Ako nema pravo da sudi druge, kao se moe onda usuditi da si da prednost nad bilo kime? (= citat:...) O boanski Uitelju, uini da me prome ova nauka koja me iznenauje na poseban nain: suditi druge izgledami isto pravo kao i suditi samoga sebe. Ne ini li se ispravno? Alo tko ini vara se; takoe sam se i ja prevario.... Moje bijedno razmiljanje jedva jedvice moe izrei jednu takvu poniznost; daj joj volju da vjeruje, i daj joj nadasve hrabrost za nune zakljuke. Trebam uzdizati u mojoj brai samo ono to dolazi od Boga, dobro; takoer i u sebi mogu ga smatrati, ali imam nadasve da sudim moja djela, zlo. O uzviena toka pogleda, ti obasjava u isto vrijeme poniznost i ljubav, te dvije kreposti koje proizlaze iz krana; ti ih spaja u samo jedan princip: Bog vien u blinjemu. Poniznost ga otkriva, ljubav ga ljubi. Poniziti se pred svima je nova zapovijed. Ne idi nas vie. Od trenutka kada Bog ulazi u poniznost, sve se mijenja, sve se obnavlja; i ako se zbog njegove direktne zapovijedi i udesnih odnosa, taj Bog utjelovljuje i nastavlja u svakome ovjeku, kako moe iznenaditi to on namee prema bilokomu jedno nadnaravno potovanje? Osma meditacija: Marija nasljedovateljica poniznog Isusa Uvod: Nijedan svetac nije nasljedovao Isusovu poniznost savrenije od Marije, njegove Majke, jer nitko nije prodrio tako duboko u spoznaji i ljubavi naega Gospodina. Blizu njega, vidjela je razloge da bude ponizna kao jedan jasni, neprestani i prodirui vidik. Mi gubimo iz vida, zaboravljamo: ona, nikada! Njen pogled ostaje uvijek otvoren, uvijek svestan motiva poniznosti; promatrala je neprekidno neizmjerne veliine Boga, i u isto vrijeme nije odvajala pogled od svoje neznatnosti; Velia je bio tajna pjesma u svim njenim asovima: "Bog je pogledao na poniznost svoje slubenice... Veleika djela je uinio u meni Svevinji". Da zatiti nau poniznost, Bog stavlja u zatitu krhkost ispod kakve nesavrenosti, ili bar ispod udesnih neznanja. Za Mariju Bog je odstranio svaku zatitu; bila je bezgrena, savrena, blaena meu svim enama. I ona je to znala. Ona je prodrla, bolje od svih teologa zajedno, veliine svoga boanskog majinstva, i znala je sve povlastice; ali dubina primljenih milosti nije uinila drugo nega da stavi jo vidljivije pred njenim oima dubinu vlastitog nita. Nijedno stvorenje, poslije Isusa, nije vie propalo u poniznost. Razmiljat emo o herojstvu i poniznosti Marije, koja se praksa u uzvienim i tekim inima, i koje ini, cijeloga ivota, ono to nijedan ovjek bi mogao podnijeti samo za jedan dan.

1. 1.

Marija je kao Majka imitirala Isusovu poniznost:

ponizni Isus je bio njen Sin,

samo njen Sin, ljubljeni Sin, njen Sin i njen Bog, njeno sve. I ona ga je voljela jako

59

dobro! Najsretnija od svih mama, kljanjala mu se u ljubavi. Sve je utjelo pred tim osjeajem tako dominantnim i uzvienim; sve je bilo utemeljeno jakom plamenu te ljubavi. I ona nije ljubila doli Isusa poniznog, jer nije mogla poznavati ga drugaijeg. U svijetu ne postoji doli utjelovljeni Isus; a utjelovljeni Isus je poniteni Isus. Sve od samoga poetka on se ini poniznim i ponizan ostaje dokle e god buti ovjek i dokle god e biti njen Sin. Marija ga je prouavala sa svojim oima, sa svojim srcem i sa svojim majinskim intuicijama. Jedna majka pogaa sve, posjeduje ovaj genij; njena misao se iri, kao jedno vrijeme njen ivot, u ovo bie koje ostaje za stalno njeno. I iz srca je to proizlaze velike spoznaje; srce zapovijeda i um slua; esto puta ju potie tako da nadmai samu sebe. Nije li srce koveg iz kojega sve proizlazi? Samo stvorenje ne izlaz li moda iz ljubavi Boje? U srcu Marijinu, evaneoski dogaaji, rijei i stavovi njenoga Sina, tolili su se u dodiru sa njenim goruim razmatranjima. "Marija, sa svoje strane, uvala je sve te stvari i o njima razmiljala u svome srcu" (Lk 2,19). Ponizni Isus se neprekidno objavljivao u ekstazi ljubavi Majke. Koje prodirenje poniznosti je imala ona o njegovim boanskim otajstvima, o njegovim ovisnostima stvorenja, o njegovim uroenim slabostima i ljubavi sa kojom je on sve to ljubio. U mjeri u kojoj je Isus rastao, ona je ispitivala i najmanje ine, sakupljala je najmanje rijei. Poslije, ga je gledala na poslu; udila se njegovoj skromnosti, draesti, traenje poniavajuih zaduenja, ljubav za malene, neprestano udo u svojem skrovitou. Moe se rei da je Marija poznavala preko srca svoga Isusa, svoga poniznog Sina. Tako, imitirajui ga postade za nju zakon i potreba. Takorei bez elje, one se uini toliko ponizno da se vie nije nala ni u em. Ljubila je podijeliti sjenu u kojoj se Sin skriva, tiinu u kojoj se on izgleda kubio; radovala se da se stalno spusti sve vie zajedno s njim. Ali je on bio tako naprijed na tom putu, da je ona hodala uvijek i nije ga dostigla nikada, i molila ga je da ju prieka. On je hodao jo, urio se prema Kalvariji i vikao je svojoj Majci: "Mi emo tamo doi zajedno".

2. 2.

Marija je kao suotkupiteljica imitirala Isusovu poniznost: nad kolijevkom

Isusovom proe su dvadeset smrti; daleko glasi proroka su odjekivale ove rijei: zadovoljtina, rtva; razdirua predvianja ispunjala su srce Majke: i to? Da li e netko ispuljuskati ovo draesno lice? Tko e probosto avlima ove malene ruke, ove noge tako njene? Tko e uzdii ovog nevinog na ozloglaeni kri? Ah! Kad bi bilo ogue uzeti njegovo mjesto! No, nee ga uzeti, ali s njim e ga podijeliti, jer ona nije samo njegova Majka, ve je i njegova suradnica u otkupljenju svijeta. Kao Majka je elila, sa cijelim ivotom i duom, sjediniti se u svakoj nakani, svakoj boli, svakom otkucaju srca Sina. Bog je udovoljio ovu udnju; uinio ju je suotkupiteljicom. Evo dakle u posjedovanju pravabda podijeli otkupiteljska ponienja Isusa, samo pravo da eli zajedno s njim. On eli biti ponien, i ona eli da to bude; neizmjerno trpi, ali nastavlja eljeti. Njen sin eli umrijeti, i ona eli da on umre; i tako se ona rtvuje na

60

Kalvariji zajedno s njim. POslije poto je on umro, ona ostaje sama, u svojoj uzvienoj uloszi, da trpi ponienja koja se sputaju na mrtvo tijelo njenog preljubljenog Sina. Tako u njoj se rva nastavlja jo...

3. 3.

Moja dunost da s Marijom imitiram Isusovu poniznost: Kada Krist umirui na

kriu ree Ivanu da e Marija biti njegova Majka, naumi da od nje uini duhovnu Majku svih ljudi. Zato, ona eli da njena nova djeca budu potaknuti eljom da imitiraju, poslije nje i sa njenom pomoi, aenu poniznost boanskog Sina. Ovo je bila jedna od milosti zbog kojih prikaza Bogu svoja neizreciva trpljenja. ne elim ja iscrpsti elju One koja, budui da je Majka moga Spasitelja, postala je takoer i moja Majka? Ako je Marija tako savreno imitirala Isusa poniznog, jest iz razloga njne neusporedive ljubavi. Samo ljubav posjeduje snagu da nasljeduje do kraja ovu toku Kristova ponienja. Ne elim li bar iz ljubavi postati ponizan? Postati ponizan iz ljubavi je lijepa stvar, jer zai dozvoliti ovoj kreposti jeda uzvieniji pokret od onoga koji je vlastiti; pravedna je stvar jer je ljubav kruna kreposti, njihova oblikovateljica, jedina koja ih oivljava; to je mudra stvar, jer nita nije jae od ljubavi, i nita ne privlai koliko to nato ana potie. Da, stavljajui se na put ljubavi to mogu lako postati ponizan. Strah zatvara, moe se zadrati na vrhuncu zla, moe jo doi da dade jedan siguran poticaj dobru; ali samo ljubav otvara iroka prostranstva, nosi sve vie u visinu i tako udaljuje od zla u najboljem nainu. S Marijom u promatrati Isusa poniznog u svojim otajstvima, svjim rijeima, u svome Srcu, u svojoj Priesti.

S Njom u doi do slasti nasljedovajui je: Pj 1,3-4 (citirati): IV - OSOBA ZAISTA PONIZNA UVOD: Prava i lana poniznost. Evo me, uvjeren i odluan: elim biti ponizan. Ali ovo moje odreenje treba biti usmjereno. Lane spoznaje koje me varaju, moje osobne pogreke zajedno sa usvojenim navikama, su neprestani uzroci moga odstupanja. Polazita nikad neupoznata i proizlazita loe izvrena mogu me ostaviti u jednoj nepotpunoj ili lanoj poniznosti. Zbog toga jedna serija razmiljanja e me voditi i obasjavat e me da stavim u djelo uvjerenja ve prihvaena. Poet emo osvrtanjem na karakter i posljedice prave poniznosti, tako da cijenim na ispravan nain njezin sjaj i to e sa jedne strane uzdii nesavrenosti moje poniznosti, a sa druge strane sa svojom ljepotom e osvojiti moje srce. Da uivam u privlanosti prave poniznosti, trebam se zatititi i osigurati protiv nedovoljnosti, iluzija i lanosti pojedinih oblika poniznosti. Govorit emo o onima koje moemo nazvati: razionalna, gruba i straljiva, prividna, iluzorna, bez ivota,...

61

1. 1. Racionalna. U emu se sastoji? Jedna poniznost koja se ne temelji na vjeri, ve

samo na pogledima i sudu razuma. Nemati prekomjerno potovanje prema sebi i ne omloavati ljude koji zasluuju potovanje; ne pokuavati nita to je iznad vlastitih snaga i ne uznositi se iznad vlastitih zasluga; ne pokazivati ni arogantnost niti ispraznost: to trai ova racionalistika poniznost. Poniznost svetaca ju smeta; nauka uitelja duhovnog ivota duboko je protivna njenim idejama, i sklona je rei: "Neto je za uzeti, drugo je za ostaviti"; drugi put kae: "Ali to je apsurdno"! Racionalna poniznost nije uvijek teoretska; esto se zadovaljava da bude praktina. Nije vie razum koji se vara, ve je sama priroda koja se povlai. Prihvaa se sav nauk, ali i ne sanja se da se ivi ono to slijedi, ili se bjei od zahtjeva sa zadovoljavajuim objanjenjima: zauzeti prvo mjesto bilo bi potovanje vlastitoj drutvenoj ulozi; govoriti s naklonom o sebi znailo bi jednostavnost; primati pohvale i uzvisivanja je sveta sloboda. Ova poniznost je lana u svojim zaecima, jer ne uzima u obzir nauk vjere. Nedovoljna je svojem moralnom stavu, jer ne postie cilj, koji je duhovno savrenstvo u nasljedovanju Krista. Koliko je se treba bojati? Jedna takva poniznost zavodi, predstavljajui se u ime razuma: nita od prekomjernosti koje se nameu, niti tei neredi, nijedna od onih runoa koje izdaju zlo. Prirodi se ne suprotstavlja; prirodne sklonosti nismo pozvani da nadiemo; uroeni smisao za pravdu i za dobro se zadovoljava. Smisao zajednie harmonije zadovoljava, u ovom sluaju, sa razumom i prirodom: ne misli li tako cijeli svijet? I evo da je iskljuena praktina sumnja. Bit u rtva zajednike pogreke, takoer u ostati bez prave poniznosti. Koliko je nedovoljna racionalna poniznost? Zaustavlja se na granici nadnaravnog i ograniava se samo sa ljudskom stranom. Ovdje je greka to se zadovoljava sa jednim nesavrenim i djelominim pogledom. Dogme u odnosu na istoni grijeh i na nunost milosti uzdiu na jedan posebni nain perspektivu; nespoznati horizonti ovisnosti objavljuju se tada u oima vjere, i ispred tih otkria izvrsnih vanosti racionalna poniznost se vidljivo pokazuje. Ovdje zemlja-zemlja poeljno je prizvati zdrav razum, nije dosta da sudimo one stvari odozgor. Izmeu pogana, ovaj ljudski osjeaj sa uzvienom ludou je poniavao Kalvariju; izmeu krana proizlazili su oni "neprijatelji Kristova kria", o kojima sv. Pavao govorae, "plaui" (usp. Fil 3,18). Koliko osoba smatrane pobonim su napojene ovim ljudskim duhom, kodei kranskom osjeaju, i odbacujui poniznost Isusovu od svojih nadnaravnih nunosti! Ako moja poniznost nije ona od Uitelja, bit e nedovoljna da nosi duhovnu graevinu, bez vrijednosti pred Bogom, nesposobna da privue njegove milosti. Pouavamo se koliko vjerujemo da smo ponizni samo jer nismo ni arogantni, ni isprazni, ni slavohlepni, ni promjenjivi. Potrebno je vratiti se koli Betlehema, Nazareta, Kalvarije, razumjeti bolje nauk Isusov i uzeti kao ideal, ne skromnost mudraca, ve poniznost svetaca.

62

2. 2. Skuena i plaljiva poniznost: nije prava poniznost ona koja nas ini ustezljivim
da prihvatimo odluku, straljivi da damo jednu zapovijed, ili nemirni da stavimo u in jedan nuni gest odlunosti. Prava poniznost ne suava ideje i ne paralizira djelovanje. Ne izvriti jedan krepostan in ili jedno djelo gorljivosti da se ne bi izloili ispraznosti, je tipino za uskogrudnu duu. Drhtati ispred svih potekoa, nije poniznost, ve malodunost. Volja Boja mora biti jedini zakon moga djelovanja, i moja sigurnost mora se temeljiti na njegovoj milosti. Ne moe se nazvati krepost jedan egoistini strah koji, mislei samo na vlastitu sigurnost, suava srce i koi gorljivost. Samozadovoljstvo je jedan porok, ali rastuiti se nad samim sobom do obeshrabrenja jest jo jedan. Vidjeti na lo nain sve ono to se ini, nije ni pravedno, niti mudro: dobro koje je u meni, prije svega je Boije. Uzbuditi se radi vlastitih pogreaka jest loe se poznavati i poznavati slabo Boga. Prava poniznost oivljava pokajanje, molitvu i napor; lana poniznost proizvodi malodunost due, koja uzmie ispred pokajanja, molitve i borbe. Poniznost koja ima strah, postaje alostan (gorak) u izvravanju autoriteta: nema se hrabrosti da se daju zapovjedi, ili se ini sa jednom takvom srameljivou koja uskrauje onom tko prima zapovijed onu snagu na koju ima pravo; dozvoljava se kritizirati i biti odbijen, bez da se misli da se daje sloboda da se prezire Bog prisutan u poglavaru; i to sa velikom predrasudom za dobro. Kako ispraviti skuenu poniznost? Kao racionalizam, skuenost due ne gleda na poniznost doli preko jedne jednostrane i pogrene vizije; nazire oholost tamo gdje je nema, u onom zaetku ili u onom ponaanju koje vjeruje da je nadahnuto. Ne vidi zajedno koje daje mogunost da odredi vrijednost pojedinosti, dajui im odreene sproporcije. Niti razlikuje uvjete koji ine da jedna druga krepost, napr. ljubav, zabranjuje poniznosti ne da ne postoji, ve da se pokae. Rjeenje se sastoji u tome da se ne uzdamo u vlastiti sud, u itanju onih knjiga koje mogu obasjati, u pouzdanom nasljedovanju savjeta jednog duhovnog voe. U prvom odgoju se esto nalazi uzrok ove skuenosti; jedan novi odgoj, vie sigurniji i razboritiji, mogao bi donijeti ire i pravednije ideje. Uzrok i ispravak plaljive poniznosti. Srameljivost dolazi od karaktera, i odnosi se na sve ono to moe udahnuti strah. Strah moe biti plod ili jedne previe nemirne opreznosti ili jedne preslabe volje. Ove dvije slabosti uvjetuju oklijevanje i nedosljednost: nezna se koju stranu uzeti ili se ne eli na jedan odluujui nain, nema vrstoe. U toku djelovanja zaustavlja nas i najmanje protivljenje. Oduka popravka ovisi o uzroku koji proizvodi zlo. Ako smo pretjerano oprezni, mnogo plaljivi, treba kratko odrezati, odluiti se u prvom pogledu u svakodnevnim stvarima, ne razmiljati previe u vanim sluajevima. Mora se uzeti uvijek jedna vrsta odluka, i ne stavljati u diskusiju ono to se odluilo. Ako se desi da pogreimo, treba jednostavno podsjetiti da niti najvee razmiljanje moe izbjei jadu ljudske ogranienosti. Ako smo po prirodi nedovoljno odluni, lako uznemireni od

63

prepreka i od protivljenja, ne preba zamijeniti vlastitu slabost za poniznost i prepustiti se bescilju, ve si nametnuti dunost da zatitimo vlastito pravo, vlastito dostojanstvo i zadrati vlastite zahtjeve i vlastita izvravanja dok se ne uvidi da idemo pogreno. U biti, kao to skuena poniznost, tako i plaljiva poniznost dolazi od zabrinutosti za sebe i zaborava na Boga. Skuenost i plaljivost su protivne razboritosti; koja ima zadatak da upravlja sve kreposti; obezvreuju poniznost i nanose tetu samome drutvenom poretku.

3. 3.

Lana poniznost u svijim izraajima: malo ih izbjegnu poroku da smatraju za

poniznost izglede isto vanjske ove kreposti. Isus je strogo sudio farizeje koji su se smatrali poniznima jer su inili duboka klanjanja na putovima, meutim nastavljali su da se osjeaju veima i da poniavaju druge. Bez da se doe do jednog takvog dvolija, koja se previe lako maskira sa gestama i formulama nutarnji nedostatak i realna poniznost. Govori se da smo dobri za nita; upotrebljavaju se razliita ponaanja prema blinjemu, u Crkvi se zauzima jedan skrueni stav: dakle ponizni smo! Probajmo malo istraiti srce: mislimo li zaista da ne vrijedimo nita? Moda kada inimo naklon dozvoljavamo drugima da nas gledaju sa viega prema dole? Kako to da postajemo tuni i bunimo se iznutra ako nas sude da nita ne vrijedimo, ako su nam proturijeili, ili jednostavno ako smo zapostavljeni? (usp. citat Sv. Franje Salekog). Uzrok ove slabosti stoji u tome to smo usvojili formule i stavove proizvedene u jednom pobonom ambijentu, gdje su iskreni za neke, ali gdje za vie njih nisu doli jedan obian kostim (kaput). Poniznost nije lijepa ni autentina ako nije u njoj sve usklaeno u iskrenosti, izmeu onoga to se govori i to se misli, izmeu vanjske geste i nutarnjeg uvjerenja. Ako moja poniznost ne doe da mi nadahne ona uvjerenja ponienosti koje su sveci pokazivani, nipoto ne trebam izraavati niti uzimati stavove; moja poniznost treba zadrati ljepotu onoga to je istinito, iako nije veliko. Bit e uvijek nesavrenosti koje u moi ispovijedati, manjih vrijednosti kojih u biti svjestan, pogreaka koje u rado priznati. Moja e poniznost biti manje duboka, ali iskrena; nee nadahnuti jedan stav velikog ponienja, ali e me ostaviti u situaciji koja nema zahtjeva. Sveti F. Saleki je rekao da "govoriti o sebi je opasno koliko hodati po jednom uetu". Ali je jo vie opasno govoriti loe o sebi. Tko, u tom sluaju, ima veliku elju da mu se vjeruje? Potrebno je biti sveti da govorimo loe o sebi sa svom jasnoom ... Dolazi se do toga da oholost izvlai koristi od gesta i formula jo poniznijih. Nastojimo se sakriti, i s time drugo se ne eli doli biti traen; govori se loe o sebi da se izvue koja dobra rije; trai se da budemo ispravljeni, da budemo pohvaljeni; ako se ukorimo zbog krivnje, jest jer je ve veoma vidljiva; uveliavaju se vlastite krivnje, da ih utopimo u poniznosti ispovijedi. Rodriguez ju zove "poniznost sa kukom", jer slui da privue pohvale, kao to se upotrebljava kuka da se prihvate i zakae predmeti koji se ne mogu zahvatiti rukom.

64

a) a) Prividna poniznost: poniznost moe biti lana takoer u svojim intimnim izvorima.
Kao to se mogu uzeti iz jednog duhovnog ambijenta formule i geste koje ne izraavaju stvarnu poniznost koju se posjeduje, tako se mogu uzgajati miljenja koji varaju o stvarnom postojanju poniznosti. Jedna pobona osoba itala je ivotopise svetaca i osjetila je njaivlju ljubav prema udu njihove poniznosti, gori od elje da ih nasljeduje. Nita veeg za pohvalu. Ali ubrzo ta osoba vjeruje da ima poniznost svetih, jer im se divi, i osjea se prisiljena da ispovijeda ponienje prema sebi kao to su oni inili. Probajte samo malo prekinuti te jecaje, prividno utisnuti svijeu vlastite bijede, i recite joj: "Da li je dakle istinito da si tako podla, odvratna i tako grena"? Evo je direktno iznenaena i sputena, kao to igla ispusti loptu. Bila je to potpuno povrna poniznost; nije proizlazila iz dubine uvjerenja, kao u pravih svetaca. Ta osoba nije bila istinski uvjerena vlastite niskosti; bar da je tako ponizna da prizna. Neka se vie uvjerava za tisue nedostataka koje ispunjavaju njen ivot, nesavrenosti koji, vidljivi u oima drugih, ostaju moda skriveni. Neka ne dozvoli da se savjest spusti i postane lana sa navikama i osjeajima korisnosti i izmiljeni; neka je iskrena pred Bogom koji ita srca.

b) b) Iluzorna poniznost: ako vrijeme prenosi jedan osjeaj povrne poniznosti, postoje
temperamenti koji si stvaraju iluzije; i postoje oni gdje mata prevlada. Jedna dua umjetnika, poete, muziara, moe prevariti druge i prevariti samu sebe u inu tvrdoe srca i egoizma, dok prolazi cijeli niz osjeaja uzdiui sa entuzijazmom svako najie posveenje. Njegova mata prihvaa situaciju, zaustavlja se i poistojeuje se sve dok ju ivi kao vlastitu. Dio koji, hvala mati, umjetnik igra prirodno, izgleda mu prevoenje i izraaj samoga sebe: njegov postaje dvostruki ivot, ali u stvarnosti poznaje samo jedan. Postoje osobe tako u inu poniznosti: dive se ovoj kreposti, ele ju, ljube ju, slave joj ljepotu. Smatraju je zadobivenu kao krepost, ali koja ih je samo pogodila u mati. ive sanjajui poniznost; i kada zadobije konkretna i osjeajna ponienja izvode ju iz sna, nalaze se zabrinute samim sobom i ogorene u vlastitom samoljublju.. Dvije osobnosti su bile u njima: jedna nagodbena i matanjem, koja je imala iluziju poniznosti; i ona realna koja, u svojoj intimi, nije se odstranila oholosti. Ako je moje matanje ivo, trebam se uvati: sposobno je uvesti u poniznost, kao u sve, svoju iluzornu snagu. U snu ostvaruje puno, ali na praktian nain nema vie krila; umorna, ako ne razoarana, mlohava. Matanje moe moe jo pomoi, ali trai maksimalnu kontrolu.

c) c) Poniznost bez ivota: u utecaju ambijenta i temperamenta nadovezuje se jedan

trei izvor iluzije: nastavljanje jednog odreenog utjecaja isezlih kreposti. Nalaze se osobe ohole koje ine djela poniznosti, ispovijedajui svoju bijedu i pokoju njihovu krivnju, stavljaju se na zadnje mjesto i okrivljuju se ak za javna zla. Kako se objanjava ovaj fenomen? Objanjava se sa ostatkom tragova prolih kreposti. Moe

65

se pridati poniznosti ono zapaanje koje sv. F. Saleki ini u odnosu na ljubav. On pie: "Onaj ostatak ljubavi koji preivljava u ljubavi grene due, nije ljubav, ve jedna sklonost koja je u veini sluajeva djela ostala bez,... to je jednostavni odjek glasa koji se ponavlja. Nije rije jednoga ivog bia, ve ona jedne prazne peine". Da, kada oholica baca protiv samoga sebe izraaje nadasve gorke, njegov govor je laan; to su formule, jedno iskrene, koju je on sauvao; to je jedna potreba, koju je jedno osjeao, i nastavlja radi iste navike; jo je prilino jak da uzrokuje kojiput emocije, ali je realne poniznosti nema; nema vie due i poniznoga ivota.

d) d) Kalo izbjei iluzije u inu poniznosti? Izloeni smo tolikim i tim iluzijama da nam
doe da se upitamo gdje je istina. Ako osjeam indiferentnost za poniznost, nisam ponizan; ako za nju osjeam zadivljenost, nisam zbog toga vie ponizan. inim li ine poniznosti u molitvi; uzdravam li se kada samoljublje bude ranjeno; radosan li sam da govorim loe o sebi i misao na poniznos mi daje radost: da li u biti ponizan? O inima poniznosti uinjeni u molitvi, nita nadorei, osim da su previe lagani da budu jedno sigurno svjedoenje u odnosu na poniznost. Kontrolirati se kada je sebeljublje ranjeno, nije jedan stopostotni dokaz za poniznost; esto je samo opreznost; samo samoljublje moe savjetovati slino ponaanje: elja da nas ne vide kao oholicu moe biti jedini razlog za taj napor. Koliko o uivanju koje se osjea u govorenju loe o sebi i o osjeaju radosti koji ispunja miso poniznou, nije razlog da se posebno osvremo na to: ta kuanja, realnosti u svetih osoba, nije li esto za svagdanje due kao neko zadovoljstvo o sebi ili jo vie kao jedno platonsko divljenje prema kreposti. Priekajmo pogodnu priliku: jedno ponienje bez ikakvog revanizma, jedan odabir za one koji nas poniuju, jedan neuspijeh zbog kojega smo mi okrivljeni, jedno pouzdanje koje nam je oduzeto, jedan jednostavni ukor dobro zasluan. Onda da, ako okus ostaje, ako prihvaa ova ponienja bez neprijateljstva, ako proizvodi u dui duboku radost i daje duhovnom ivotu jednu dodatnu gorljivost, uvjerimo se: jedan takav okus ne dolazi od naravi; Bog jedini ga moe nadahnuti. Bez sumnje dobro je napredovati to vie mogue naprijed u poniznosti, kao i u drugim krepostima, ali ne treba nikada doi sa formulama malo iskrenim, izreene od matanja ili od osjeaja svetaca; koliko izraaja ne proizvode doli iluzije kreposti ili moda oholost. Ako su zatim prazne i isprazne, nisu dostojne ni Boga niti slue da uvrste duu.

e) e) Uloga volje i osjeajnosti. U toku ovoga razmiljanja moemo osjetiti jednu vrsti
obeshrabrenja, utvrujui da ne posjedujemo karakteristike prave poniznosti. Ali ako ju se jasno eli, ako si je odluni da ju prakticiramo, takoer kada i kota: eva da se krepost stavlja u pokret, poniznost volje, jedina trenutno mogua, za mnoge due. Krepost stoji u volji i sklonost je koja sadri sr je jedna sklonost volje ne osjeaja. Okus bi mogao doi poslije jedne due navike ili moe proizai iz jedne velike ljubavi; doi e da potakne ine, uinie privlanijom krepost, ali nee moi nikada biti

66

temeljni elemenat, i krepost moe ivjeti, djelovati i razvijati se bez. Ne treba zamijeniti volju sa osjeajnosti: prva je odluivanje, izbor; druga je okus ili bezokus, radosni poticaj koji privlai ili jadni koji odbija. Osjeajnost ljubi ono to je u skladu sa svojim okusom; volja sa onim to je u skaladu sa dunou. Moe se dakle ljubiti i mrziti u isto vrijeme isti objektiv. Tako osjeajnost moe uivati u zadovoljavoljstu svoga samoljublja koje volja ne prihvaa. Volja dri osjeajnost na svojoj ovisnosti, jer upravlja svim moralnim ivotom. Dakle, kada je jaa, toliko vie dominira nad osjeajima, koji joj u svoje vrijeme daju pomo u svojim okusima i svojom gorljivou. Ipak volja nema nad osjeajima jednu direktnu i apsolutnu vlast. Ne moe narediti ovoj varljivoj dimenziji da ima ove ili one dojmove., ali moe predstaviti i uiniti da vrijede motivi koji ih odreuju. Uspjehu svojih djelovanja nameu se esto prepreke: osjeajni okus ovisi o temperamentu, o pojedinom kontekstu, o novostima, itd. Takoer Bog utjee; koji put se zadovoljava ostavi njihovu igru upravljati ovim protivnim uvjetima, koji put uzima On inicijativu. "Poveat u tvoju osjeajnost", govorio je Spasitelj sv. Margherita Maria Alacoque. Ako zatim napast, u svoje vrijeme, dolazi da donese nemir, neokus, pobunu, tada je kuanje potpuno. Ali krepost ostaje uroena u visinama volje. Hrabro dakle!Bog bdije; od mojih obeshrabrujuih misli, od protivljenja i strahova uzrokovani ovim nizom meditacija, izai u vrst, vie ljubljen od Boga, vie ponizan. PRVA MEDITACIJA: KARAKTERI PRAVE PONIZNOSTI Uvod: Poniznost je jedna krepost, dakle jedna trajua snaga. Na koju toku usmjerava svoje djelovanje? Na jednu opasnu sklonost koju treba dominirati: sklonost da se precijenimo u samopotovanju i da se uzdignemo u miljenju drugih. Poniznost joj suprostavlja prvu sklonost jednostavne krovitosti, zatim raa sklonost samoponienja, koja u nekim duama postaje prava ljubav. Nije li protiv naravi jedna takvo raspoloenje? Ne, jer znatno je pomirljiva i dobronamjerna kao sklonost, ne moe biti protivna naravi nego u vanjskim izraajima. Ali sklonost ovisi od one posebne kreposti koja ju pokree, ini ovise naprotiv o razboritosti. Po razboritosti se tite prava svake posebne kreposti, dostojanstvo osobe je potovano, svaka korisna inicijativa je stavljena u pokret: jednom rijeju ono to treba biti uinjeno. Poniznost ne intervenira nego da dade svom tom poslu jedan karakter na neki nain neosoban, uspostavljajui tako slobodu Bojeg djelovanja na duu, i vjernost due u svojoj savrenoj poslunosti Bogu. Postavit emo sa sigurnou u meditaciji karakteristike prave poniznosti.

1. 1.

Sklonost skrovitosti: "Ljubi biti nepoznat": ova izjava "Nasljeduj Krista" otkriva

prvi karakter prave poniznost. Kae sv. F. Saleki: "Poniznost skriva sve to je krepost i ljudska savrenost; objavljuje ju samo kada to zahtijeva ljubav... To je

67

jednostavni ogrta, ne eli ni glumiti da zna ono to zapoztavljaa, niti imati osjeaj da zapostavlja ono to zna". Dua zaista ponizna ne ljubi pohvale, ali ne bi znala odbaciti one koje vjeruje da zasluuje; radi na tome tako da skrene panju, stvar uostalom lagana: dosta govoriti drugima o njima samim, i odmah smo zaboravljeni. Jedna osoba manje ponizna uzela bi stav nemira i negirala bi oito: lani stav, sumnjiva poniznost. Ponizna skrovitost ne moe initi manje od istine i jednostavnosti. Kada joj uspijeva, uzdie Bogu svi slavu; kada neuspijeva, ne okrivljuje doli samu sebe. Razum potamnjuje od ove jednostranosti, ali ponizna dua si objanjava jako dobro: nije li Bog prvi i ununi izvor svakog dobrog ina? Kako moe savreno Bie imati kakvog udjela u jednom neuspjehu? Izmeu ostalog, on i ne misli nipoto na dobro izvreno, jo manje na primljene pohvale; paljivo odstranjuje od barijera vazu svake kapi ispraznog zadovoljstva, jer zna da bilokoji trag zaostali, bi mogao pokvariti svako dobro koje nam Bog daje. Izabrati slubu manje vidljivu, mjesto manje izloeno, izgleda joj prirodno. Nema nikakvih ambicija od onoga to ju razlikuje, i ako je pozvana da ini velike stvari, ide ogrnuta u skromnost; trai da bude zaboravljena svugdje kao, kada je toplo, trai se hlad i tamo se stoji ugodno. Njen okus je biti sa malenim i siromanim. Kada oholost ne zaslijepi, Isus se pojavljuje u njima: "Svaki put kada uinite ove stvari samo jednom od ove moja male brae - kae Gospodin meni ste uinili" (Mt 25,40).

2. 2. Sklonost na samoprezir: ita se u "Nasljeduj Krista" ove rijei: "Tko se poznaje

dobro, prezire se". To je druga karakteristika due zaista ponizne. Poniznost skrovitosti ima kao objek potovanje koje dolazi od drugih; usmjerava i upravlja uroenom eljom. Poniznost u odnosu na samoprezir, upravlja sklonost samopotovanja, gdje su skretanja otrovna. Ponizan se ui da poznaje da malo vrijedi; za ovaj cilj smatra esto ono to mu uzrokuje ponienja za ono to mu pruaju talenti, vanjske sposobnosti, darove milosti, itd. Poznavati se s puno pogreki, zle sklonosti i osjeajui se uvijek zlozateen u krepostima, crveni u dokazivanju potovanja koje je duan primiti: "Kad bi znali"!, uzdie. Ako mu se dogodi da uini neku od onih nezgrapnosti koje kode samo sebeljublju, trudi se da ju ljubi i paljiv je da ne pokae bez motiva dojmove koji mu smetaju. Ako se radi o jednoj krivici, mrzi je u koliko uvreda Bogu, ali uiva u zadobivenom ponienju od ovog pokazivanja svoje neizljeive slabosti, koja stavlja na vidljivo Gospodnje milosre. Uvijek nepovjerljiv prema sebi, ponizni se rado savjetuje takoer i sa niima, ako mu to razboritost dozvoljava; i vrlo mu je ugodno da pripie dobar ishod primljenim poticajima. U ambijentima gdje se upotrebljava bratska korekcija, ini lagani i slatki ovaj zadatak; potie da mu se kae u svoj slobodi sve to vide u njemu kao iskrivljeno; nalazi ispravne sugestije i iskreno im zahvaljuje. U ispovjedaonici, sjea se poniavajuih grijeha prolosti; otkriva niske motive koje ga crvene i pazi se

68

dobro da promijeni utjecaj svoje ispovijedi sa boljim izrazima koji bi ga mogli naizgled initi poniznim, naprotiv je divlji. Kadi si je iznenaeni, upueni na jednu pogreku ili nerazboritost, samoprezir zahtijeva nadasve da se razmilja, zatim, ako je ispravna korekcija, da se zahvali sa jasnoom, bez dodavanja ikakvih onih izraza koji iskazuju zlovolju ranjenog sebeljublja: "Ah, zaista ima pravo! Ja nemam drugo nego slabosti... Ah, kad bi vi znali svu moju bijedu"! Suprotno, kada si dajejedan savjet koji nije posluan, ako se pokazuje uzbuenje ili se kaze sa zlovoljom: "Poslije svega njegova je stvar!... Sigurno, on zna vie od mene!", onda je sigurno da se ne govori u poniznosti. Od jednog ina ljubavi se ini jedno razmiljanje sebeljublja, i gorljivost se smueno povlai. Jedna duboga poniznost, ne traei nego vie dobro, bi moda savjetovalo da se nastoji sa njenou je se radi o istovjetnom, ili sa vrstim ukorima radei se o niemu, prema kojima smo odgovorni.

3. 3.

Sklonost da potivamo druge: "Nasljeduj" pie jo: "Nemaj nimalo dobro

miljenje o sebi i potivati puno druge, je velika mudrost i visoka savrenost". Potovanje prema blinjemu nije jedan direktni in poniznosti, ali je rezultat najustrajniji i dokaz najsigurniji. Ako imam jednu realnu elju skrovitosti, nita mi ne ini sjenu; ako osjeam za sebe jednu iskrenu odbaenost, automatski raste potovanje prema drugima. Protivno oholost koja, dok uzdie sebe samu, poniava blinjega. "Svatko neka gleda druge veima", kae Apostol; evo regole. Ponizan se ne cijeni nad drugima i nikada ne misli loe o drugima. Njegove vlastite pogreke ga zaokupljaju dovoljno i ne daju mu vremena da vrednuje druge; iako uoava, opravdava ih ili ih gleda kao boljima od sebe. uva tu velikodunu delikatnost u vlastitim mislima vie nego u rijeima, da se odgurne dalje u krepostima. Muno mu je preziranje blinjega i tjera iz dubine takoer i sjenu jednog takvog osjeaja; trudi se da zamjeni, sa dobroudnim sudom, svako razoarenje u odnosu na druge, usmjeravajui panju na dobre kvalitete ili na ljubav kojoj sam objekt od Boje strane. U svim odnosima sa blinjem, poniznost dovodi da budemo pravedni, predmet i velikoduni. Nije si ni zahtjevni ni ispunjeni gorinom; ne razdiremo se zbog jednog neuspjeha ili pogreke; temeljito se radi o blagosti, lako prepoznatljivi, jer uvjerenei da nita ne zasluujemo. Ako se dogodi da budemo predmet kakve nepravde ili kakvog nasilja, poinje se sa ispitivanjem ako sluajno nismo dali za to priliku; zatim, mislei na vlastite grijehe, priznaje da Bog ima pravo sluei se drugima da nas dobro kazni. Tako nije nita uzvienije od jednog srca poniznog; izgleda da je izgubio tunu vlast da se uzbuuje: osjea se tako siromano. DRUGA MEDITACIJA: REZULTATI PRAVE PONIZNOSTI Uvod:

69

Jedna krepost moe biti prepoznata ili sa svojim karakteristikama ili sa svojim plodovima. Karakteri joj objavljuju sr; plodovi joj objavljuju djelovanje. Jedna poniznost koja sadri sav svoj bitak, nuno je istinita; kao to je prava poniznost kada proizvodi sve svoje plodove koji su joj vlastiti. Koje ohrabrenje ako otkrijem u mojim raspoloenjima neku crtu poniznosti, ili u mom ivotu izraaje nekih od svojih plodova! Koji ukor naprotiv ako utvrdim karakteristike ili plodove suprotne! Razmatrat emo najkuanije plodove poniznosti. Prava poniznost je duhovni ivot u svom punom cvijetu, jedan ivot koji se posjeduje, koji djeluje i iri se. Uini, o moj Boe, da razumijem i kuam ove stvari; uini da zahvatim jednu veliku hrabrost i neku radost. Ako gledajui moj mlaki ivot i sterilan obuzme me obeshrabrenje, uini da pronaem poticaje koji e me gurnuti prema veoj poniznosti. Rast u ovoj kreposti donijet e mi ponovno mir, novu gorljivost i novu plodnost.

1. 1.

Mir: "Nai ete odmor vaim duama": to je obeanje Isusovo onima koji se

praksaju lekciju izraenu sa rijeima: "Nauite od mene, koji sam blaga i ponizna srca" (Mt 11,29). "Mir je mirnoa reda", napisao je sv. Augustin. Mir je sauvani red. Dakle, poniznost je red na svim nivoima; ini da smo podloni Bogu, blagi sa blinjima, strpljivi sa naom bijedom. Odakle bi mogla doi uzbuenost? Mir je jedno veliko dobro ovdje dolje, u izgnanstvu, kao to je blaenstvo jedno veliko dobro tamo gore, u domovini: jedno i drugo su kraljevstvo Boje. Mir je najzapovjednija potreba due. Da ide prema bogu, treba biti isti, ali takoer biti u miru. Oholost je jedan nered koji stavlja van mjesta i tako dovodi nemir. Oholost se lako optuuje ljude, situacije i samoga Boga; zarobljava se u svojoj volji i srdi se zbog odbijanja; ambiciozan je i nepristojan, srozan je zbog neuspjeha i ne pomiruje se sa uspjehom. Traei samoga sebe na mjesto Boga, nije nikada zadovoljan. Sretan je on ako koji put jedno gorko razoarenje ga dovede na ponizavajue osjeaje! Pronaao bi svoje mjesto i mir. Poniznost umiruje bol, nadoknauje zlo, vraa nam nas same i otvara nam srce Boje. Kako je slatko odmarati u ovome prihvatljivom Srcu. Jedna poniznost velikoduna, koja prihvaa velika ponienja, nalazi u njima jedan neizmjeran mir i jednu nebesku radost, koja ju izgara kao paljenicu neusporedivog mirisa. Radost koja prodire uzvieni dio due, dok ona nia ostaje nekad u sjeni; takoer dua rtve ima potrebu da ostane ponizna u svojim vlastitim oima. "Sine moj" - kae Nasljeduj uini da ini volju drugih na mjesto svoje. Izaberi uvijek da ima manje, bolje nego vie. Uzmi uvijek zadnje mjesto i budi podloan svima. Trai da Boja volja se savreno vri u tebi. Zbog ovoga puta se ulazi u mjesto odmora". Put koji vodi miru nije li ga moda oznaila poniznost? Neuspjesi, poniavajua razoarenja, uinjeni grijesi, moja stalna bijeda, uzbuuju me, rastresaju me, ine me zadovoljnim sobom i drugima: to dolazi jer ne posjedujem jo lakou i sklonost vlastite kreposti poniznosti.

70

Zavidim

mir

velikih

dua

meu

uvredama,

jer

je

znak

jednog

prekresnog

samosavladavanja; Bog sam daje toliko moralne ljepote!

2. 2.

Gorljivost: "Poniznost ini ovjeka gipkim (popustljivim) pod djelovanjem

boanske milost", kae sv. Toma. Gorljivost je aktivnost duha, to je ivot u kojem kreposti djeluju, pomau se i napreduju. Koji put ova praksa se ini sa lakoom, drugi put trai napor; sada je kao proljee sa ljepotom svoga cvijea, sada je kao jesen sa svojim utim listovima i zrelim plodovima. Utjeha ili napast, proljee ili jesen, uvijek je jedan pokret intenzivnog ivota. Ova aktivnost ovisi od neizmjernih milosti. Milost je limfa koja raste i iri ivot u cijelome biu. Bez milosti sve je nepokretno; sa milosti, evo poleta i rasta. S druge strane milosti ovise o Bogu, koji je slobodan da ih podijeli kome eli. Najbolje sredstvo da ih zadobijemo je da mu omilimo. Naime dua mu je mila zbog svoga izgleda i saaljeva se nad njenim stavom. Izgled ponizne due je zajedno potovanje, podlonost i ljubav; jedan odsjaj dubokog osjeaja svoje bijede, jedan neponovljiv izraaj istine i jednostavnosti: kako ne bi mogao omiliti Bogu? Njegov stav je onaj siromaha koji osjea vlastite potrebe i moli; njegov najprirodniji nagon je da se obrati Bogu na koljenima. Naime, kae Pismo, "molitva poniznih prodire oblake" (Sir 35,17). Svemogui upire svoj pogled na ponizna i svoje ui na glas njegove molitve; otvara srce i obasiplje ga svojim milostima, tako neprekidno koliko je njegov ponizni stav, i tako snane koliko njegove ponizne molitve. Boanski obasjan i potaknut, ponizan napreduje sa brzim i sigurnim korakom prema savrenstvu i svetosti. ("Glavni plod poniznosti je da nas uini toliko omiljene Bogu da njegova milost, ne nalazei prepreka, uvea se u nama i dovede nas u sigurnost da smo sjedinjeni s Bogom sa ljubavlju: to je savrena ljubav" - Dom Marmiom, Cristo ideale del monaco). Oholica naprotiv ne mili se Bogu, koji udaljuje svoje milosre. On ne osjea potrebu da moli; moli malo i loe; i tako vene kao biljka bez sunca. Moda mu ostaju dovoljno milosti da ne umre; ali ne dovoljno da ivi intenzivno, da bude gorljiv. Utvrujem svoju duhovnu suhou, svoje sue u molitvi, svoju slabu gorljivost u izvravanju teih dunosti, svoj slabi interes u Bojim stvarima. Odakle dolaze ova nevoljnost, ako ne zbog nedostatka poniznosti? Nije dosta odbaciti ludu ispraznost, pretjerana nastojanja; nije dosta, da kaemo, ne biti oholi: ova negativna poniznost iskljuuje krivnju, ali ne raa gorljivost. ini se nunije jedno pozitivnije djelovanje, jedan moleivi pogled, jedan ivi osjeaj vlastite niskosti, jedan iskreniji vapaj prema Bogu.

3. 3. Plodnost: "Ako penino zrno pavi na zemlju... umre, donosi mnogo roda" (Iv
12,24). Zrno penice je baeno u zemlju i uzima izgled smrti; samo onda nosi obilje ploda. Ova zemlja koja skriva, ovu naizgled smrt koja svodi na nita: evo ive slike poniznosti, uvjet za duhovnu plodnost. Bog se zadovoljava u biranju svojih suradnika meu malenim i slabim, koji mu ne mogu dati doli jednu smijenu suradnju. Sv.

71

Pavao kae da Bog bira "ono to je u svijetu ludost, slabost... neizgledno i prezreno i ono to nije". I dodaje da ini tako "jer nijedan ovjek se moe hvaliti pred Bogom" (usp. 1Kor 1,27-29). Njegov cilj je da izdigne svoje djelovanje, da ga istakne, i da on zadobije svu slavu uspjeha; jedno sredstvo velike vrijednosti moglo bi povjerovati u vlastiti uspjeh, uzimajui Bogu slavu koja mu pripada. Ako Bog uzdie izvrsne ljude, ini ih jo veima sa poniznou, jer nije obino da trai suradnju oholicu, niti mu prua svoju. Koliko talenata ostaju besplodni za samo ovaj razlog! I naprotiv, koliko prekrasnih djela su izale od truda jednog poniznog sv. Franje Asikog, jednog sv. Vinka Paulskog! Sve napreduje u rukama poniznog. Sve se gubi iz ruku oholice; i on to ne shvaa. Moe biti okretan i potpuno zauzet; ali zato ne uspjeva? itaj Pismo: "Tako niti ko sadi, niti ko zalijeva je togod, ve Bog koji ini da raste" (1Kor 3,7). S druge strane ponizni ne vjeruje sam sebi, razmilja i savjetuje se. Ovaj nain da ini, oblikuje razboritost, doprinosi uspjehu. Oholica se kree suprotno, izaziva protivtine sa svojom tvrdoom i antipatije sa svojom dostatnou. Odavle neuspjesi. Ako Bog dozvoljava da oholica ini dobro, jest zbog potivanja jedne misije koju mu je povjerio, ili zbog molitava koje su stikle s drugih strana, ili jo zbog ljubavi za one koji imaju nadohvat samo tu osobu. Na zadnjem sudu poznat e se jasno stvarna vrijednost svojih djela. Ali taker ovdje dolje, kojiput, je otkrivena nerazboritost oholih suradnika: "Njihova ludost bit e objavljena svima" (2 Tim 3,9). Zato je tako prolazno moje djelovanje posveenja nad onima koji me okruuju? Jer ne znam iskoristiti prilike, da djelujem nad duama? Zato jer nemam snagu koja dolazi od prave poniznosti. Bez poniznosti, genij je jedna zraka koja ne obasjava niti grije, i aktivnost je jednostavni ljudski napor. Privui u sebe Boga stvoritelja sa svojim milostima: evo tajne da izvrimo dobro (Bog ne moe dozvoliti da ponizan ne donese ploda. Zaboravljen u svojim nakanama ili u svojim sposobnostima, stavljen sa strane ili zaustavljen u svojoj gorljivosti, on sabire bogatstva milosti koje e se proiriti po drugim putevima). O moj Boe, daj mi ovaj mir koji nita ne smeta, jer si je mrtvi onome to moe uznemiravati. Udjeli i onu gorljivost koja se die, koja tri, da te dostigne, o Boe, vrhunski predmet mojih aspiracija. Daj mi plodnost: daj mi due, zadobivene jednom ljubavlju i jednom gorljivou koja se razlikuje od svakog samoljublja; onu plodnost koja sije tvoj ivot u due da ih preobrazi u Tebe. TREA MEDITACIJA: PONIZNOST U ODNOSU NA BOGA Uvod: Ve sam vidio prije ono to sam naspram Boga: sve ono to sam razmatrao uinilo je da dodirnem rukom suprotnost izmeu naih svojstvenih situacija. Sada e mo se staviti naspram posebnih dunosti koje iz ovoga proizlaze i koje obuhvaaju cijeli kranski ivot. Cilj je ne da ih istiemo, ve da se nauimo proeti ih sa poniznou. Bit

72

e to svjetlo koje e mi dati da spoznam irinu; pomazanje koje e mi dati da vidim nijanse; bit e divljenje koje e uzdii velikodunost moga srca. elim uroniti u ovo razmatranje i uiniti ju mojim ivotom. elim da osjeaj poniznosti prati cijeli put moje due prema Bogu: koja e prijei na moju poslunost da ju uini dubokom, odlunom i blagom; pratit e moje djelovanje u pobonosti da budu dostojni Onoga koji se asti na koljenima, i drat e me neprestano u vrlo ivom stanju zahvalnosti i ljubavi. Ovu meditaciju sainjavaju tri dimenzije (argomenta):

1. 1.

Duh podlonosti: sv. Toma je napisao: "Poniznost, u koliko specijalna krepost,

sastoji se uglavnom u podlonosti Bogu". Opa podlonost: svakoj volji i svakoj njezinoj elji; vrsta i spremna podlonost: u izvravanju dunosti; radosna podlonost, jer oblikuje moje dobro i moju veliinu. Poniznost odstranjuje ljudsku volju, ukoliko neovisni izvor odreenja, da ju zamjeni sa boanskom voljom: "Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji" - F. Lavallee, u "Beatitudes", p.24: "Ja definiram poniznost: volja da ne budem drugo doli sredstvo u Bojim rukama". Zapovjedi joj se predstavljaju kao mudri i dobri; sve ono to im se protivi, izgleda nesigurno. Nee sigurno ponizan rei: "Ah, kad ta stvar ne bi bila zabranjena"! Ne razlikuje teki od manje tekog grijeha, jer mrzi i najmanji grijeh. Evaneoski savjeti ga nalaze spremnim sa lakoom: divi im se svima i kada nalazi priliku da ih prakticira, ne eka nego naklonost odozgor. Ponizni slua Uitelja u svojoj intimi; prepoznaje njegovu rije po miru koji ostavlja. Kako bi se mogao oprijeti nadahnuima? Ne zaboravlja takoer da stoji na duhovnom voi da provjeri i uskladi privlanosti, ali takoer je u njemu Bog kojeg on slua. Duh Vjere mu govori da Providnost upravlja atome kao zvijezde, i utire trag ljudskim ivotima kao putove naroda; koji iri svoju oinsku skrb od prvog asa postojanja sve do zadnjeg naih vlasi (usp. Mt 10,30; Dj 17,28); da su svi dogaaji predvieni od mudrosti u snage Boje. Posluan ovoj istini, ponizan ne poznaje mrmljanja, ostaje vedar u tekoama, miran naspram protivtina. Strpljivo prihvaanje mu izgleda prirodno. "Bog je dozvolio, Bog je elio: gospodar je On, i On je dobar gospodar": tu je sva njegova divna filozofija. Napasti, i najnezgodnije, i nutarnje muka, i najnerazumljivije, nalaze ga uvijek podlonim. Bez sumnje trpi, jadikuje, boji se, ali nikada ne govori: "Zato? Da li je pravedno"? Sjea se vlastitih grijeha, opiranju, svoje oholosti i misli: "Zasluene su ove kazne i bit e kao zadovoljtina". Tako ponizna ivi izmeu tame i uzdignua, ali s pouzdanjem i uvijek ponizan. Ah, kad bi mogao itati u oima svoga Oca nebeskog!

2. 2. Duh otvorenosti Bogu: Jedna od najosjetljivijih posljedica poniznosti je rairenost

vrata onome to se odnosi na boansko; sa svom snagom vlastite naravi, poniznost donosi da budemo osjeajni i spremni u Bojim stvarima. Posjeduje se toliko ovoga duha otvorenosti, kojiko se posjeduje poniznosti, jer koliko si je vie ponizni, toliko vie se osjea udaljenost koja odvaja nita od beskrajnog. Kada se nad ivotom jedne

73

osobe uzdigne ovo svjetlo, sve ono to se odnosi na Boga zauzima prekrasve veliine i boje. Sve sjaji: priroda, siromana crkva, takoer i samo ime Boje. Pogled jedne biljke, jednog kukca, gnijezda ptice ispunja jednim njenim potovanjem. Svemir postaje kao jedan veliki hram u kojem se treba biti u sabranosti. Poniznost sa svojim glasom ponavlja: "Koliko smo maleni mi i koliko je velik Bog"! Uzvikuje sa radou: "Onaj koji uva moje podrhtavajue korake je isti koji upravlja razvoj neizmjernog svemira". Poniznost donosi svugdje ovaj paljivi duh. Sv. Franjo Saleki, sam u svojoj sobici, osjeao se u prisutnosti boanske Uzvienosti i ponaao se sa istim potovanjem kao kad je bio u javnosti. Kako prakticira kult ponizni? Za njega, crkva je zaista Boja kua, prijestolje u kojem Veni prima klanjanje njemu dostojnom, oltar na kojem su mu prikazane ugodne rtve, sveto mjesto odakle tee svjetlo rijei boje i milosti sakramenata, posveeno mjesto gdje svaki kamen zasluuje jedno ganutljivo potovanje. Dok duh Vjere ini da razumijemo ove stvari, duh poniznosti ini da ih osjetimo. Kad ponizni ue u crkvu osjea se kao prosijak koji je uao u palau kralja; to se vidi po nainu na koji uzima svetu vodu, kako hoda, i trai mjesto. Vie voli biti na koljenima; ako sjedi sadrava svoj skromni stav. Ne dozvoljava si i najmanji slobodni pogled, i najmanju rastreenost misli: nije li moda nedostojan da bude toleriran na tom mjestu? Kako e se zatim ponaati tokom slavljenja, obreda, Mise? Kako u trenutku sv. Priesti? Kao maleno stvorenje uinjeno od nita i od grijeha, koje zauzima u svemiru jednu nezamjetljivu toku, evo ga stavljenog u intimnost sa Onim koji je sve! Divljenje, aenje i ljubav. Tako, svugdje i uvijek, ponizni je sklon da se obraa Bogu u Bogu.

3. 3. Duh prepoznavanja (zahvalnosti) i velikodunosti: Suditi se nedostojnim svega,

gledati se siromanim, osjeati se nemonim; zatim, sa pogledom uprtim prema nebu, razmatrati neizmjernog Boga, dobrog i oinskog, koji je saget nad ovim bijednim stvorenjem da ga podigne, ozdravi, obogati i ljubi, nije li dati osjeaju prepoznavanja najistinitiji izraaj i najjai poticaj? Ovo je djelo poniznosti. Nezahvalnost moda dolazi najvie od rastreenosti i zaborava nego od pomanjkanja srca. Stavljen naspram dobrote, ovjek prirodno tei k njoj, ali jako esto on ide dalje bez da ju vidi. Boja dobroinstva su svakoga dana, obavijaju nas sa svih strana, i prostiru se na sve ljude. Ali se navikavamo da ih koristimo kao da su same od sebe, bez jednoga uma koji ih upravlja. Takoer i posebna dobroinstva ne bude uvijek nau rastreenu paljivost. Nadnaravni odnosi Boga sa nama su na neki nain neprekidni; specijalne milosti nisu nikako rijetkost, ali nai oi neznaju ih prepoznati. Koji put vidljiva milost se namee panji i uzrokuje povik: "Koliko je dobar Gospodin"! Ali vrlo brzo, zauzeti oko njegovih darova, zaboravljamo Nega samoga; sliimo djeci koja si preputaju ispuniti srca s egoizmom nesavjesnosti. Sada nita ne stavlja na svjetlost dobroinstava Boja i ini velikoduno prepoznavanje koliko duh poniznosti,

74

koji ini da kaemo: "Zasluio sam da budem naputen a naprotiv sam predmet jedne paljive brige; zasluio sam mrnju a predmet sam ljubavi".Suprotnost bi se mogla neizmjerno protegnuti, koliko duina nae bijede i ona moanskog milosra. Podsjea nas na onaj psalam koji za svaki redak ponavlja: "Vjena je ljubav njegova" (Ps 135). Tko je zaista ponizan ne boji se gledati u sebi Boje darove: u doticaju rukom s jedne strane vlastitu bijedu i s druge strane boansku dobrotu, osjea se potaknut da pjeva "Velia", ili da usklikne sa Psalmistom: "O ljubavi Gospodnjoj pjevat u dovijeka" (Ps 88,2). Ako je opasno smatranje dobra koje je u nama kada ostaje samo, isto tako je korisno kada se ujedinjuje svojoj protivnoj strani: vizija Boje dobrote, ivoru tih dobara. Vano je dakle ostati u cjelokupnoj istini. Olakost duha, privlanost ispraznim zadovoljstvima, nadasve pohvalama, mogu zavodljivo povui duu van istine: to su neprijatelji koje poniznost ne podnosi. ETVRTA MEDITACIJA: PONIZNOST U ODNOSU NA BLINJEG Uvod: U ovoj meditaciji emo razmiljati o ponaanju ponizne osobe prema blinjemu: prema poglavarima, istima, podreenima. Bez sumnje postoji jedna via poniznost od one koja se prakticira prema blinjemu, jer ta ima svoje granice. Za protivno ne postoji jedna kreposnija, da tako kaemo: naime obino kota, koji put odvratna, esto je napast da ju prekinemo. Ali ba ova poniznost je najvra potpora naim krepostima; samo je ponizan pravedan i razborit, blag i strpljiv; samo on dodiruje srce, nae i ono od brae. Svaka tvrdoa, svaki nedostatak obzira, svaki egoizam, ini da osjedimo da poniznost ne postoji. Bog nam je dao jedan znak po kojem emo prepoznati da li ga volimo: to je ljubav prema onima koji nam udahnjuju jednu instiktivnu indiferentnost ili odvratnost. Ista stvar vrijedi i za poniznost. Kada es ima Vjere, loko je poniziti se pred Bogom; ali biti ponizni prema blinjemu, koji god kamena poreenja se prepoznaje prava poniznost. bio, je skoro herojski. Od ovog

1. 1.

Poniznost prema poglavarima: Ako sam zaista ponizan u mojim odnosima s

Bogom, bit u takoer i sa mojom poglavarima, jer u vidjeti i potivati u njima otisak boanskog velianstva. Izbjegavat u sve ono to bi moglo zadovoljavati moju elju da se stavim s njima u jednakost. "Poniznost - kae p. Janvier - potiskuje sklonost koja nas vodi da elimo biti jednaki s onoma koji nad nama imaju jedan legitimni autoritet, onima koji u hijerarhiji u ovome svijetu su vii od nas. Tko god slijedi zakone poniznosti, ne zahtijeva asti koje su samo prema poglavarima u religioznom i civilnom drutvu. Znajui da nije niti kralj niti gospodar, ne eli da se odnosi s njim kao s kraljem ili gospodarom. Prihvaa sekondarni nivo i ulogu koji mu Providnost dodjeljuje, ne trai da izae, niti da zaposjedne dostojanstvo prema kojem nema pravo". Videi u svojim poglavarima posveeni karakter Bojih predstavnika, karakter

75

koji isijava nad cijelom njihovom osobom, zatvorit u oi nad njihovom osobnom bijedom, neu zaustaviti misli nad njihovim pogrekama koje bi uinile njihovu kvalitetu poglavara tekom i, moda nepodnoljivom s jedne toke ljudskog gledita; cijelo moje ponaanje prema njima bit e proeto duhom nie i sinovske podlonosti.

2. 2. Poniznost prema istima: Dua koja ivi u duplom osjeaju Boje veliine i vlastite
niskosti, izbjegava ne samo da se eli izjednaiti sa poglavarima, kako se je reklo, ve takoer staviti se na nivo jednakosti sa bilo kime. Za njega, jednaki su uvijek za koju dimenziju vii, i iskreno asti njihovu relativnu uzvienost. Posjeduje jednu prekrasnu intuiciju za otkriti u jednakima vrijedne prirodne i duhovne darove, ispred kojih se voli u sebi sageti; talenti, kvaliteta, zasluge koje su isto tako naslovi njegovu potovanju i koji mu daju motiv da se skromno sakrije. Voli zadnje mjesto izmeu svojih jednakih i ne fale mu nikada dobri razlozi da ga zadobije. Bojei od suparnitva, uvijek je spremna prepustiti mjesto, biti im usluan, uskladiti se sa njihovim sudom, okusom i voljom. Neka Bog da, da svi, u njihovim meusobnim odnosima, budu animirani s ovim duhom! Koje savreno sjedinjenje i delikatna ljubav bi vladala u ljudskim odnosima, kad bi se ostvarila elja sv. Pavla: "Svatko od vas, sa svom poniznou, naka druge smatra viima od sebe" (Fil 2,3).

3. 3.

Poniznost prema podreenima: Tko shvaa samoga sebe u svjetlu istine ne

prisvaja si ikakvu viu osobnu vrlinu nad blinjemu; pod ovom tokom gledita ne nalazi nikoga niega. "Neete uiniti i najmanji progres dok se ne budete osjeali ispod svih", kae autor "Nasljeduj Krista". Ako ponizni treba u ime Boje vriti kakav autoritet, ne zaboravlja svoj nita, ne gubi ga ijedan trenutak iz vida. Sa poticajem, brigom i njenou, stavlja se u slubu svih. Kada im ini naloene slube od svojih obsveza, vri sa radou zadatke manje uzviene, potpuno se snizuje, u duhu se stavlja na koljena do njihovih nogu, po primjeru boanskog Uitelja koji "nije doao da bude sluen, ve da slui" (Mt 20,28). Njegov nain da zapovijeda nema nita od vladajueg, zahtjevnog, tvrdoga, jer rije Isusova odjekuje neprestano u njegovim uima: "Najvei meu vama neka bude va posluitelj" (Mt 23,11). Stavlja se u kou podreenika da razumije njihove tekoe i njihove kazne, da suosjea i olaka. Trai da primi jednu spontanu poslunost, traei u ime Boje. Nikada ne ini korekcije javno, a tokoer niti u privatnom, koje mogu uvrijediti njihovu osjetljivost. Sa njenom i nepobjedivom strpljivou, trudi se da popravi neposlune. Kad bi zaista bio ponizan, koliku bi mo imao nad duama! Veliina moe nadahnuti strah; talenti, divljenje; ali poniznost i jednostavnost stavljaju srca u vlastitu ugodnost; privueni su, zadobiveni, jer ne mogu uiniti manje nego da vide ivu sliku Onoga koji je bio uosobljena njenost i poniznost .

76

PETA MEDITACIJA: VANJSKE VJEBE PONIZNOSTI Uvod: "Vanjski ini poniznosti - kae sv. Franjo Saleki - nisu poniznost, ali ju mnogo uvjetuju; oni su kao ljuska ove kreposti i uvaju joj plod". Povrni duhovi ne vode dovoljno rauna o utjecaju djelesnog na moralno. Poniznost moe pronai u vanjskoj praksi od nje sugeriranoj jedan utjecaj koji joj pomae razvitak. Izgleda skoro da stvari prodiru u nas preko osjetila i ostavljaju svoj trag. Vrlo esto sam moda s prezirom, ili bar s indiferentnosti, vidio ovaj tip odgoja (formacije). Naprotiv na mome je dohvatu bolja od svake druge, i nije nita manje snana. Kormilo nije nita doli jedan mali dio broda, a ipak mu upravlja smjer. Jedna konstantna praksa poniznosti moe dovesti dosta naprijed ovu krepost. Zbog ega osoba zaistaponizna se brine da zadri uvijek jedno ponaanje ponizno. Izmeu ostalog, jedan vanjski gest bez poniznosti ne bi li bio u protivnosti sa nutarnjom kreposti, ako zaista postoji? Ili napose, kako smatrati aktivnom jednu poniznost koja ne potie svoje djelovanje nad pridruenim i povezanim prirodnostima? Svaki ivotni princip trai harmoniju. Dakle, u ovoj meditaciji emo razmatrati o vanjskoj praksi poniznosti u odnosu na tri potrebe:

1. 1.

Okruiti se poniznou: Moje stanovanje treba biti siromano, nadasve dio

odvojen za mene. Odjea e biti skromna koliko je mogue. U mojim odnosima vie u ii siromanima nego bogatim, malenim nego velikim. Stanovanje siromano, osobno rublje ne traeno, itd..., suavanje je koje djelujenad dojmovima i potiu na poniznost; dok jedno stanovanje lijepo i odjea relativno bogata, uzrokuju suprotno. Ovi utjecaji spontano se raaju i ne moe im se suprostaviti; djelo dobro ili zlo ovise o volji, ali dojam ovisi o stvarima. Dakle mudro je okruiti se svim onim to potie osjeaje na poniznost. Ako je na Gospodin toliko stavio u zatitu protiv opasnosti od bogatstva, nije li moda zato jer je njihovo posjedovanje drai i utjee na oholost? Teko je bogatau izbjei napastima ispraznosti. Zato ne ostaviti da vanjska poniznost donese sve one plodove koje kreposno sadri? Pronai u dakle da esto zaustavim panju nad onim siromatvom koje me okruuje, da zavolim, osjetim se radosno, zamislim da mi ba pristoji i da vie od toga ne zasluujem. Stavit u na usta ovu jednostavnu molitvu: "Uini, o moj Boe, da poniznost ovih stvari pree u moje srce".

2. 2.

Ispuniti se poniznou: Utvrdivi svoju odluku nad stvarima koje me okruuju,

poniznost, sveto napadna, osjea poveanje svoje tenje u pogledu vrijednih utjecaja od kojih ona sama uzima koristi. Vanjtina moje osobe postat e takoer on njena pobjeda; prihvatit e njene zakone, primiti njene utiske i bit e sav proet njenim privlanostima. U svoje vrijeme, e platiti svoju zaslugu nutarnjoj poniznosti, proizvodei novi rast. Ovdje, naime, primjenjuje se princip suodnosa izmeu fizikog i moralnog. Od jedne razborite kontrole - koja umjeruje ivost pokreta, mrtvi jedno

77

previe izraeno ponaanje, odstranjuje od glasa boju autoriteta, koi slobodu pogleda - dua moe zadobiti jedan duboki osjeaj poniznosti. Ova kontrola je u isto vrijeme i jedan pozitivne poniznosti, koja daje svoje zapovjedi. I onda, da uini svoj utjecaj jo odluniji, poniznost spaja takoer vlastitu motivaciji izraenu: "Nemam pravo da si dopustim toliko slobode". Na taj nain, snaga ina poniznosti daolazi da se spoji sa onim dojma (impresija). Jedna osoba jako ponizna dri izvana jedan poseban stav (ponaanje), uinjen od jednostavnosti, potovanja i ljubaznosti. Nikakva izvjetaenost: ponaanje, hod, glas, pogledi, sve je usmjereno na poniznost i izgled se saima u izraaju te harmonine sinteze. Imati jedan izgled blag i ponizan, koje li pomoi za mene, koja izgradnja za one koji mi stoje okolo, koja snaga za moje djelovanje nad drugima! Kad bih se mogao prepustiti proeti tako poniznou! Kad bi, da ne inei ni samo jedan vanjski in, bez da privuem iznutra miris poniznosti!

3. 3. iriti poniznost: Jedno odjelo natopljeno mirisom iri ga oko sebe; kada poniznost
prome srce i vanjtinu jedne osobe, iri se sa svom spontanou u ponaanje, djelovanje i rijei. Ova krepost ide iz srca, gdje stanuje, prema vani koje upravlja. Ovdje prolazi, tu ivi, tu bljesne, jer iri oko sebe jedan sjaj koji zaokuplja. Jedna osoba zaista ponizna pribliava brau, takoer i najmanju, svjedoei njima jedan autentian respekt; nikada ga ne bi znala zapustiti; ako se mijenja oblik i sadraj, to ini zbog mudge razboritosti i ljubavi. Izabrati to je siromanije, prepustiti korak, prepustiti da drugi vodi razgovor, pokazati se zadovoljna sa svim i svakim: evo to ini na jedan najprirodniji nain. Ne govorei o sebi i drei se koliko je vie mogue u skrovitosti, ne blista za nita u drutvu; ali iri onaj siguran zanos, onaj miris tako istinit koji se jedva osjea, ali tako duboko da se ostaje proeti; Bog esto dozvoli da oni koji ga uivaju ne misle ni na ponizan cvijet skriven koji ga daju. Koliko napreduje najomiljenija krepost od ovih neprekidnih snienosti! Ovdje se skriva, i ve je puno; ovdje se praksa, i to je jo jedna korist. Svaki iskaz potovanja, svako zapaanje u tiini, svako izbjegnuto sukobljavanje, umnaaju snagu sklonosti, duhovne zasluge, Bojeg zadovoljstva. O Gospodine, oholost je koja se javlja jako esto u mojim rijeima, u mojoj urbi, u mojim nedostacima obzira, u mojim protivljenjima, u mojoj elji da se pojavim i u mojim tunoama. Moj Isuse, tako blag i ljubazan za poniznost, razvij u meni mo svoje ljubavi i daj da napokon zaista postanem ponizan.

V - DIO: PREOBRAAVAJUA PONIZNOST Uvod: Razmatranja koja slijede dodirnut e ispunjenje i vrhunac poniznosti; otkrit u sada preobraavajuu poniznost. Prekrasno preobraenje uinjeno od ove kreposti jest zamjena u uroenoj sklonosti, ona koja vodi ovjeka da eli i ljubi prekomjerno vlastite veliine, u suprotnu sklonost, koja ga vodi da eli i ljubi vlastito snienje, nepotovanje i

78

prezir samoga sebe. Zamjeniti ispraznu slavu i sebeljublje sa onim to duhovni pisci nazivaju "ljubav vlastitog prezira", je jedno pravo udo; udo ljudskog napora, ali nadasve boanske milosti. to je to prezir, izraaj koji ima neto neobino u smislu ovog shvaanja? Sv. F. Saleki, koji je analizirao ovaj argument sa svojom naviknutom mudrou u Uvodu u poboan ivot, stavlja u usporedbu poniznost i prezir: "Prezir je malenkost, niskost i grubost koje je u nama, bez da to mislimo; krepost poniznosti je naprotiv izvorna spoznaja i dobrovoljno priznanje naeg prezira. Sada, vrhunac poniznosti stoji ne samo u dobrovoljnom priznavanju naeg prezira, ve da ju ljubimo i u njoj uivamo, i ovo ne ne zbog pomanjkanja hrabrosti i velikodunosti, ve da uzdignemo jo vie boansku Uzvienost i da potivamo blinjega puno vie od nas samih". Prezir je sve ono to nas poniava i snizuje u naim vlastitim oima i u onim drugima: nae manje vrijednosti svake vrste, u ekonomskom redu, socijalnom poloaju, prisutnosti, odnosima, inteligencije, znanju, krepostima; nai nedostaci, nadasve oni vidljivi, nae pogreke stavljene na svjetlo, nai poznati neuspjesi; i u jednom intimnijem redu, nae niske napasti, sirova poputanja, grijesi i posebno nai ponovni padovi. Prezir stoji vie u miljenju, nego u realnoj praksi. Sv. Franjo S. upuuje da jedno odjelo svo zakrpano nije prezir za jednog pustinjaka, ali je za jednog siromanog radnika; jedna ozbiljna kritika koju jedan redovnik prima od svoga poglavara ne sadri isto ponienje primljeno od jedne osobe u svijetu; netko je pogoen jednom ranom na licu, osim zla ima takoer prezir; dok onaj koji trpi ranu na ruci, ima zlo ali ne prezir. Po istom Doktoru, postoje kreposni ini koji su cijenjeni, drugi su prezreni; ljudi od svijeta smatraju plaljivim ine strpljenja i jednostavnosti, cijene naprotiv one vrijedne i oprezne; dati milostinju izgleda za njih gest dostojan potovanja, dok oprostiti uvrede bila bi prezrena stvar. Napokon, prezir moe doi bilo od nepodobnosti ili od sluajeva (kao napr. pasti na ulici pred oima drugih), bilo od uinjenih grijeha. Sigurno, treba izbjegavati koliko vie mogue sve ono to vrijea Boga i blinjega, makar i za jednu jednostavnu pogreku ili nesposobnost; imati saaljenje i popraviti; ali je stvar dobra kuati prezir koji proizlazi, jer iz toga maksimalnu korist izvlai krepost poniznosti. Sv. Franjo S., kae o ovim grijesima: Neu zaboraviti traiti i prezir i odbaenost koji mi od njih dolaze, i ako je mogue odvojiti krivicu od prezira, odbacio bih snano grijeh i zadrao bih ponizno prezir". Ako ponizno srce ljubi prezir i u tome uiva, nije zbog prezira u samome sebi, u koliko niska i gruba; taka ljubav i to zadovoljstvo bile bi porok a ne krepost. Ljubi je i uiva u koliko je stvar dobra i pravedna zbog svoje uloge posveenja, budui da je prikladna da razbije oholost i, kako zapaa isti svetac, da donese veu slavu Bogu i vee potovanje blinjemu. Prava poniznost vie voli dobrovoljna ponienja tog prezira nego ona koji dolaze od situacija. Zato? Jer na ovaj nain ulazi u Boji nacrt, plan mudrosti i dobrote radije od onoga izabranog od nas. Isto vrijedi za velikodunost ljubavi, prihvaeno ponienje nadmauje onu slobodno izabranu, prije svega jer prva ima jedan uzvieniji izvor, volju boju, i

79

zatim jer nudi vee garancije sigurnosti, izbor kakav je od nepogreive Mudrosti; i napokon jer, skrivena velom nunosti, nudi manje navezanosti na samoljublje. Jedna uzviena i vedra poniznost nalazi neizmjernu radost videi se tako uvedena u Boji plan a, iako ne moe intuicijom znati daljni razvoj (ponienja), ve unaprijed ih poznaje prekrasno lijepe i oinske.

Poniznost i razboritost: Onako kako je predstavljena u ovim razmatranjima,

poniznost nije li sluajno jedan zbir ludosti, negativnih nameanja na nunosti ivota i drutvenih odnosa? Vie od jednoga se moe pitati. Zbog toga je korisno postaviti odnos koji treba djelovati izmeu poniznosti i razboritosti. Ne radi se o ljudskoj razboritosti koja, u svojoj ogranienosti, blokira poniznost unutar svojih uskih granica; ve nadnaravna razboritost koja uzima zakon vrednovanja iz objavljenih istina i odluuje u odnosu na veu slavu Boju. Ova razboritost otvara poniznosti svu irinu primjera Spasitelja. Razboritost je jedna krepost razluivanja i mjere, koja treba osigurati poniznosti svojstva prave kreposti. Tako, jedna krepost tei savrenstvu, tj. pribliiti se Bogu koji je punina bia, potvrujui vii stupanj bia. Ali poniznost, sa svojim teorijama skrovitosti i ljubavi prema preziru, nije li moda protivna nekoj kreposti, budui da, naprotiv da se dive naoj veliini, neprestano nas sniava? Ne, poniznost nas nikako ne smanjuje, u biti. Skrovitost ne dira bie, ve izgled; ne sniuje nae postojanje ve nau zahtjevnost; poniznost prezira ne udaljuje od velikih stvari, ve ih daje da ih udimo kao nadopuna za vlastitu duboku bijedu; ljubav prema preziru napaja nau duu, i ovo osigurava kreposti njenu ljepotu, odbacujui od nje svu hru, i njenu slobodu, oslobaajui je od svih prekomjernih osobnih interesa. Zadatak razboritosti je zasigurno onaj da uini da prevlada i odri ovaj red, da upravlja cijeli pokret ina poniznosti, i da bira, ovisno o situacijama, ovaj ili onaj oblik kreposti, ravnajui joj polet, da bolje uskladi jednu narav ili da potiva jednu sklonost.

Razboritost upravlja inima poniznosti: Sama bi poniznost mogla potaknuti na

nedostojno oitovanje ili da se blokira zbog bijednih oklijevanja. Razboritost ne dozvoljava da se zapostavi jedno korisno djelovanje, zbog jedinog raznoga da nas stavi na vidjelo; opire se onome to bi eljelo smanjiti moralnu vrijednost ili zaustaviti dobro u svojem irenju. Razboritost posjeduje osjeaj lijepoga i pravednog; odbija ono to je moralno protivno; na taj nain odstranjuje od poniznosti stavove i izraaje koji su smijeni, i uvaju od svakoga iskrivljenja, takoer nutarnjeg. eli jednu poniznost jasnu i vedru; uva ju povjerljivom i hrabrom; ini je bezinteresnom i gipkom, preputenom djelovanju Bojem i udljivom nadasve Njegovom slavom. Vlastiti poticaj poniznosti se ne smanjuje, naprotiv! Stavljena na svoje mjesto i odravana u svojoj funkciji, posjeduje sav polet da trai i izvri ono to Bog od nje eli; to potie na cvjetanje raznih sporadinih inicijativa. Razboritost trai ne da se

80

odree prava, ve da ne pretera u otrini. Ne koi djelovanje, ve ga podlae. Poniznost me potie prema skrovitosti, ponienjima i preziru, ali razboritost me podlae jednoj uzvienijoj volji koja mi daje jedan zadatak ili me trai jednu suradnju, i trai snagu mojih mogunosti i mojih kreposti. Posjedovati poniznost u svojim izraajima, nije umanjiti ju u samoj sebi. Neki ini, rijei, ponienja, joj su zabranjene; ali sklonosti njima, i ljubav koja ih sugerira, nikako se ne smanjuje, ne ini nego se poveava od poticaja nezadovoljne elje i zbog zasluge jednog odricanja koje kota. Ako izraaji poniznosti imaju granicu, ljubav za njih nema nikakvih granica; da, krepost stoji upravo u toj ljubavi. Poniznim duama i malo velikodunim razboritost kae: "Ne bojte se da ispunite one ine koji poniavaju vie, i ne sluajte sumnje potaknute moda od straha; zaustavite se samo ispred straha od jednog grijeha." Drugim duama previe odvanim, poruuje da raunaju sa njihovom afektivnom silom, da se ne potite idui iznad njihovih mogunosti, i ne iskuavaju Boga idui iznad njegove milosti.

Razboritost odreuje vrstu prikladne poniznosti: razboritost se ne zadovoljava da

ohrabri ili da zadri poniznost u trenutku djelovanja; ide mnogo vie naprijed sa svojim savjetima: ini da prihvatimo onu vrstu poniznosti koja svakomu najvie odgovara. Druga treba biti poniznost jedne redovnice, druga one jedne ene koja ivi u svijetu. Da ponaanje i pokreti, da rijei i ini, trebaju zauzeti u razliitom obliku ovisno o razliitom drutveno poloaju koje netko zauzima, svi to razumiju. Ali ono to se manje razumije jest kako jedan stil ponaanja i govora moe biti ouvan takoer izvan svoga posebnog mjesta. Ne bi li bilo prikladnije, rei e se, ostaviti u privatnosti ovo ponaanje koje pristoji onomu koji zapovjeda, da ga prihvatimo u javnosti? Nije li moda savrenije prakticirati vanjsku poniznost kada nita ne nareuje da ju ograniimo? Razboritost ima ire poglede; zna da jedna krepost trai neprekidnost (produenje) i sklad misli, osjeaja i ina, nutarnjih i vanjskih; savjetuje dakle da izbjegava svaki nain da bude i da djeluje koje bi prekinulo dinamiku kreposti. Njezin cilj je da ju uini unutak jo jaom. Osobama koje se trebaju pokazati u javnosti i zapovjedati, nametnut e jednu poniznost duboku i jaku; savjetovat e praksu koja e ju iskreno sniziti pred Bogom i pred samim sobom; ali e zabraniti sve ono to bi moglo na neki nain smanjiti njihov ugled i njihov polet. Ionako, Bog pridodaje esto stanjima milosti milost nekih ponienja koje se ne trebaju traiti. I zato jer dolaze od Njega, razborito je ne uznemiravati se, ve ih prihvatiti kao providonosve pomoi protiv oholosti.

Razboritost upravlja praksom poniznosti da uskladi razliite temperamente

(naravi): ono to razboritost propisuje da zatiti jednu konkretnu situaciju, jednako savjetuje da uravnotei jednu narav. Postoje neki koji stalno sumnjaju u sebe, u svoje sposobnosti, svoje uspjehe. Preveliko povjerenje u sebe samoga je pogreka,

81

ali je takoer i prekomjerno nepovjerenje, i to je na alosniji nain: sumnja ulazi u duu i izobliuje ju; nemo blokira ivot i ponitava ga. Krepost se sastoji ne samo u ispravnom vrednovanju stvari i elje za dobrom, ve takoer u dubokoj raspoloivosti nae naravi. Ovdje stoji temelj koji daje poetak i podrava djelovanje; tu je upravo gdje se formiraju navike. Ne moe se izmjei. Svijest dunosti moe traiti jedno energino ponaanje; ali samo jedna narav dobro pripremljena bit e sposobna da nametne potrebne odluke sa autoritetom i ponijeti teinu bez prigibanja. Razboritost dakle pita due pretjerano nepouzdane u sebe, da manje uzgajaju osjeaj njihove nesposobnosti, i da ne budu previe skloni da se snize pred drugima, ve da se dre neranjivi samoljubljem i oholosti, da gledaju Boga u dobru koje ine i da ne zapovjedaju nego u Boje ime. Jedan ivi dojam njihove nedovoljnosti, njihove nesposobnosti i njihove manje vrijednosti potitila bi jedan karakter od izvora ve previe slabih. Dakle, oni koji upravljaju ovim stidljivim osobama, moraju ih potaknuti na povjerenje u sebe same sa korisnim ohrabrenjima; trebaju ih ostaviti da djeluju sami, da razviju duh poduzetnosti; trebaju, sa raznim sredstvima, uiniti da se osjete sigurnim u njihovom ambijentu u kojem ive, uvjeriti ih, uzdii i napokon dovesti u onu lakou rijei i djelovanja koja je sigurno posljedica povjerenja u Boga, ali takoer i ispravna svijest vlastite snage. Djelovati tako, zanai umnaati primljeni talenat, a ne zaviti ga nepokretnog u rubac krivo shvaene poniznosti.

Razboritost upravlja praksu poniznosti u odnosu na razliite sklonosti: neki sveci

su osjeali nebesku radost u poniavanju i sniavanju sa poniavajuim epitetima. Ali su takoer i lijepe due koje su osjeale vie smetnje nego uivanje na ovaj nain rada; znaju cijelu svoju bijedu, ali su malo poneene da zadravaju sugestiju. esto se radi o istim duama, zatiene od zla i moda od napasti: kako bi se mogli ljutiti protiv onoga to jedva poznaju? Postoje i druge ija je delikatnost dokaz jednog istisnkog trpljenja da vide bilokakvu mrlju. U drugima, jo, osjeaj lijepoga je toliko razvijen da instiktivno odbija svaku runou. Sam kontakt milju sa neim to nije plemenito, proizvodi u njima osjeaj alosti i nemoi; srce se zatvara i polet prema Bogu se obeshrabruje. Da li bi bilo pravedno osuditi ova odbijanja? Da li bi bilo razborito biti nasilan prema njima? Razboritost dovodi da potivamo providonostna raspoloenja koja se nalaze u tim naravima; daje da razumijemo da nije nuno za poniznost prakticirati sve oblike sniavanja; da ako motivi da se ponizimo nisu u skladu sa karakterom, tvrdnja da "sve dolazi od Boga" moe uiniti svejedno napredak njihove poniznosti. Ono to vrijedi je da ova krepost bude praktina i velikoduna; manje intreresira da je zbog ovog ili onoga motiva. Naspram Boga dua se osjea malena malena; ne uznosi se ni na kakav uspjeh svojih dijela ili duhovnom napretku; ne prezire blinjega, ma koliko bijedan; uvijek je blag, popustljiv i dobar. Ako mu se dogodi ponienje, gledaju sa oima naviknutim da motre Kalvariju, i

82

prihvaa kao da grli Isusa i njegov kri. Poniznost, kao druge kreposti, zasluuje jedan opi kult: nema vie prava od svojih sestara na jedan oltar sa strane u svakome hramu. Tko je vie privuen i prikladan za jednu krepost i tko na drugu; svatko ima svoj put: slobodno nastavi. Ii e dalje ako se ne opire jednoj sposobnosti koja ulazi u providonosni plan.

Poniznost preobraava samopotovanje i elju potovanja drugih: dola na svoj

vrhunac, poniznost se ne zadovoljava da sadri i umjerava one sklonosti koje, sa svojim pretjerivanjem, oblikuju oholost, kao potovanje sebe i traenje potovanja i hvale od drugih; poniznost ih preobrauje; naa zadnja razmatranja e to objasniti. Bez poniznosti, ove dvije sklonosti mogle bi dosta daleko ju zatititi (omesti) ili, jo vie, uznositi vlastito ja; uinile bi od nae iskljuive osobnosti poetak i cilj svega: to bi bilo teak nered, jedna nepravda i jedna uvreda Bogu, poetak i kraj svih stvari, kojemu samom pripada sva slava. Poniznost ne podnosi slian nered i uvrede; vie sa sv. Mihovilom: "Tko je kao Bog?". Tko je dakle pravi autor svakoga dobra? Tko zasluuje prvi slavu? Sa poniznou, evo da Bog preuzima svoje prijestolje. Sve kreposti ga prepoznaju kao prvi Poetak od kojeg proizlaze, i svi njihovi ini su upravljeni prema njemu, kao prema njihovom nunom cilju. Da se potivaju ove dvije dunosti, poniznost opravdava svoj naslov temelj i uvarica kreposti. Jedan drugi naslov, jo ljepi, zasluuje: poniznost je krunjenje kreposti, da preobrazi dvije sklonosti koje je pobijedila od poetka. Ona usmjerava prema nebu ove snage ve poslune; preobraava potovanje sebe u divljenje boanstvu koje djeluje u nama, i elju da nas drugi potuju u tenju da nas Bog potvrdi. Tako preobraene, dvije sklonosti nalaze da se mogu razviti u jednu mnogo iru dimenziju; oslanjaju se na sigurnije motive; njihova ljepota se oslobaa od svake hre; i napokon, njihova dinamika ide od Boga na blinjega po nadnaravnom kljuu. Preobraavajua poniznost, slijedei obrambeni karakter, uzvisuje na najvie nivoe, gdje su ivjeli Isus, njegova nebeska Majka i sveci. Slina je poniznost koja kraljuje u nebu. Povedi me na ovaj uzvieni nivo, moj Boe: molim te sa svom duom. PRVA MEDITACIJA: LJUBAV ZA PREZIR Uvod: Mogu li razmiljati korisno o ljubavi za prezir prema samome sebi? Uzdii se na ovaj nivo sa kojeg se uzvikuje: "Kako je dobro biti ponieni i prezreni!"? Zahvaliti na neki nain stvorenjima od kojih mi dolaze ponienja i, ako dobro dozvoli, trati ususret ruglu? Da li sam sposoban, ja koji ne znam prihvatiti niti neizbjeive sjene? Unato tome Krist me zove da gledam ove visine, da inim mogue da upravim tamo moje korake; sramim se da ga ostavim hodati samoga prema ponienjima koje on prihvaa na mome mjestu. Da li u ostati gluh njegovu pozivu? Vedro razmatranje jedne uzviene poniznosti

83

probudit e u meni odbijanja, ali i polete. Lijepe stvari diraju i potiu; neki se ne bacaju odluno na putove poniznosti nego od dana u kojem im ova krepost otkriva svoj ideal. Bez sumnje, ova razmiljanja e ui u jedan razum previe visok da bude pogoen svojim djelovanjem; unato ove misli ne mogu initi manje nego da uzrokuju jednu duboko djelovanje, pobuujui ive enje i velikoduna nastojanja. Svijest istine e se uzdii i nastojat e, sa svom svojom moi, povui sa sobom moj konkretni ivot. U ovom razmatranju , razmiljat emo:

1. 1. Priroda ljubavi za prezir:Iskreni prezir sebe nosi poniznost mnogo naprijed, ali ne
do zadnjih granica. Pretpostavlja sigurno uzviene intuicije Vjere i jedno hrabro zakljuivanje, ali se predaje pred jednim uvjerenjem da kaemo platonskom: da svatko treba biti usamljeni promatra vlastitih ponienja, jedini sluatelj vlastitih poniavajuih ispovijedi. Ljubav prezira ide jo dalje: eli prezir u punom svjetlu, prezir koji se ita na licima drugih. Od ideje se prelazi na djela; iza oblaka koji leti po nebu slijedi nevrijeme koje pljuti nad glavama. Prezir sebe odnosi se na sklonost: potovanje sebe; ljubav prema preziru naime rtvuje takoer i elju potovanja od drugih. Jer ova udna ljubav je vrhunski in poniznosti, prirodno da je najsigurniji dokaz. Ako smo i dobro uronjeni u prezir sebe, ipak se ne moe biti sigurni jedne potpune poniznosti ako se nema dodira sa prezirom drugih. Samo tu cijeli na ivot oholosti se zdrama; da ljubimo jednu takvu rtvu potrebno je da krepost proe, da tako kaemo, kroz nau krv.Ako nutarnja odbojnost mrmlja unato prihvaanju, znai da je poniznost jo nesavrena, nije dovoljno ula u narav da preobrazi porive; ali je dovoljno upravljana voljom da ih pobijedi, ili bar da ih neopravda. Ako naprotiv nita snano se ne uzdigne u naravi da reagira protiv ponienja, znai da je narav podloena: krepost je vrsto postavila svoju vlast i proizvodi mir. Ako zatim ovaj mir je proet njenou, radou, krepost je savrena. Ona ide ususret ponienjima i prihvaa ih kao prijateljica, zadovoljna je da bude poniena i preobraava u ljubav svoje gorine. Neki autori smatraju prihvaanje ponienja kao jedan stupanj poniznosti vie od elje za tim ponienjem. Sigurno in ima prednost da dokae istinitost osjeaja, ali dokaz mu ne daje mjeru, koja se sastoji u vrstini navike, u intenzitetu sklonosti i u uzvienosti nakana koje ga nadahnjuju. Neke svete osobe, koji su zatieni od realnih ponienja, mogu dostii visine poniznosti sa snagom elje. Pred Bogom, koji ita srca, elje su pravi ini, sa prednou da mogu esto biti obnovljeni. elja i in se podudaraju (isto vrijede); njihova vrijednost zavisi o ljubavi koja pokree duu. A unato realnost uzrokuje jednu reakciju snaniju; namee su dui na silovitiji nain i uzdrmava takoer i osjeaje. To je napad protiv koga krepost zove sakupljanje svih snaga i, radi intensnog djelovanje koje trai, borba je ea, i donosi jednu ljepu i odlunuju pobjedu.

84

2. 2. Motivi ovoga osjeaja: Ljubav prema preziru moe doi kao posljedica prodirueg
pogleda u nau bijedu i tuno sjeanje na grijehe. Osjeaj istine budi onaj osjeaj pravednosti: jedan sam bijednik; zasluujem da budem preziran; trebam ljubiti da me preziru. Ovom raspoloenju se spaja ambicija da se obnovim i da popravim: ponienja e biti cijena moga osloboenja. Ali jako esto ljubav prezira se raa od ljubavi Boje. Naime, bez ove je teko zamisliti jednu taku otrinu protiv sebe. Ljubav osjea jedno tako trpljenje to je uvrijedio svoga Boga da se uzdie u ponienju zadovoljtine; toliko se crveni svojom bijedom naspram boanske ljepote, da bi htio pobjei i sakriti se: ponienje tako postaje zaklon. Od ove dubine, izgleda joj da veliina svoga Boga se usklauje sa svojom vlastitom malenkou i da se On preputa ljuditi od njega. Vei dio osoba dolazi do ljubavi prezira preko ljubavi Spasitelja ponienog i prezrenog. elja da ga slijedimo gdjegod iao, da ga ne ostavimo samoga trpjeti od toliko rugla, ve podijeliti uvrede i utjeiti ga, gori u njima do te mjere da se njihova poniznost nadmauje i uzlazi na vrh, sa plemenitou i ustrajnou jednog vrstog prijateljstva kao smrt. "Isus je u ponienjima - govori sebi dua - bacit u se i takoer i ja; s njim, ja ih elim i uivam; pod pogrdama on je ostao u utnji: takoer u i ja zadrati; on je trpio najgore nezahvalnosti: podnijet u i ja bez ljutnje nezahvalnosti od onih koji me naputaju. U trenutku u kojem sam uputio na prijateljstvo apostola i pomo od anela, vidio je sa svojim sveznanjem pristizanje dua koje su ga eljele utjeiti i ponuditi njegovim suhim usnama kale utjehe njihovih ponienja, od njega samoga sugerirane (potaknute). Ne elim li biti jedna od tih, prihvaajui i elei te blagoslovljene prilike koje su me uinile prisutnima na Kalvariji"? I dua nastavlja: "O Isuse, ponienja moga siromanoga ivota su tvoje, ne samo jer ih ti prikazujem i ti si ih ve unaprijed prihvatio, ve takoer jer mi tvoja milost daje snagu da ih prihvatim i elju da ih traim. Kada ljubim ponienja i prezir, ti si taj koji ljubi u meni; ti vri sada, preko moje volje i moga srca, ono to si inio na zemlji sa svojom voljom i svojim srcem. Koja ast i srea za mene da te mogu obogatiti mojim ponienjima i produiti i rasti tvoj ivot na zemlji!".

3. 3.

Nain (metoda) da postignemo ljubav za prezir: eljeti i ljubiti prezir je jedna

nadnaravna stvar koju samo Bog ui i objavljuje malenima i poniznima, i skriva oholima (usp. Mt 11,25). Da ja postanem malen i ponizan pred Bogom i pred osobama koje me okruuju: bit e ovo prvi korak prema vrhuncima poniznosti. Da strah to ne mogu postii ove visine ne zaustavi napore i vjebanje; jedno stupnjevito i ustrajno djelovanje, podrano sa rastuim milostima Bojim, uklanja svaku nemogunost. Zapoet u prihvaati sa otvorenijim srcem neizbjena ponienja; neu traiti krajnja sredstva da ih izbjegnem; stavit u sa strane svako nepovjerenje; prisilit u se da zahvalim Bogu; bit u blag sa onima koji su me ponizili i, kao najmanje, molit u za njih. U mjeri u kojoj u napredovati, otajstvo poniznosti objavit

85

e mi nove tajne i osjetit u jednu svemoguu ruku koja me vodi daleko, iznad onih zapreka, pred kojima samo mislei jedno vrijeme me zastraivale. Ljubav koju osjea sklonost da slijedi Krista na putu ponienja ostaje nepovjerljiva prema samome sebi i rauna nadasve sa milou. Ali ekati i eljeti pasivno ponienja i prezir, bez da im idem ususret, moda je svejedno savreno ako, zbog delikatnog potovanja, jedna ista ljubav ostavlja Bogu brigu da ih podijeli po svojoj volji. Sva velikodunost due izgleda onda koncentrirana u sebi, spremna na prvi znak. To je sinovsko iekivanje o kojem sv. F. Saleki daje tako divnu pohvalu. Ovdje proizlazi jedno pitanje: jedan takav osjeaj nije li protivan svim ostalim mojim osobnim poticajima, zajednikom osjeaju ljudi, i samom razumu? Protivno mojim nagonima? Vidljivo. Zajednikim poticajima? Sigurno. Razumu? Jo jedanput da, ako je razum ostavljen u svojim samim snagama. Potrebno je da istine vjere dou da proire poglede previe skuene; zbog toga polet prema ljubavi prezira, postaje u nadnaravnom jedna uzdignuta krepost, koja ne moe biti nego savjetovana; svejedno, samo poniznost postavlja u one savrene uvjete koje ostavljaju Bogu, prvi poetak ljudskih ina, potpunu slobodu inicijative. DRUGA MEDITACIJA: PREZIR U SLUBI PONIZNOSTI Uvod: Slijedea meditacija e mi pokazati zbog ega trebam ljubiti prezir: Bog dozvoljava kao zatita i zamjena poniznosti, da rastjera dim sebeljublja koji se prirodno uzdie sa naeg oholog dna, i da uravnotei, pred oima drugih, sa vanjskim ponienjima, divljenje uvijek opasno koje okruuje krepost. Prezir je takoer jedan poticaj. Siromanoj ljudskoj naravi sklonoj da se uspava, potrebni su osjetljivi udarci da probude njenu gorljivost, kao to ine mamuze u bokovima konja. Potreba za Bogom se uie i molitva se pojaava. Ova dobra dolaze i od boli, ali prezir ima posebnost koja ostavlja jedan osjeaj malenkosti koji, ako je dubok i vedar, uva srce meko pred Bogom i njeno sa blinjim. I vie, sa odvojenou koje proizvodi, ljubav za prezir daje dui jednu potpunu slobodu; to je zamah krila koji oslobaa od zakona privlanosti prema zemlji; i otvara let prema visinama duha. Bit e ove misli koje e nas zaokupljati u ovoj meditaciji koju emo razmatrati:

1. 1.

Sa prezirom Bog bdije nad poniznou: poniznost mi je toliko nuna da Bog

dozvoljava prezir u svemu i za sve. Unutar i oko mene, ponienja mi nastavljaju nuditi njihovu slubu poniznosti. Moje vrijednosti su popraene pogrekama, i obino ove pogreke imaju kao izvor iste vrijednosti. Izmeu ostalog, moda takoer savrene, mogle bi ne biti prepoznate, ili da mi donesu zlovolju i zavist. Ja elim dobro, ali este nesavrenosti oneiuju tu volju sa zabrinutou ili obeshrabrenjem. Drugi put nerazboritost i nesposobnost ini da pogrijeim. Imao bih jednu veliku elju

86

da se nad sobom razdraim. Ne, boanska mudrost dozvoljava ovo radi moje poniznosti; daleko od mene da se rasrdim! Koji put ono to sam bolje uinio stavlja se u diskusiju, sprijeeno, uniteno; priiti su mi neuspjesi. To je za moje dobro. Unutarnji ivot je ispunjen ponienjima: hladnoa i suhoa u molitvi, potitenost u mukama, obeshrabrujua bezosjeajnost, odvratnost prema svemu. Ovo je sudbina nekih predodreenih dua od Boga. U njihovim tekoama viu: "Zato, o Oe, zato?". I njegov boanski glas odgovara: "Sine moj, treba znati da si nita, i da nita ne moe. Ova iskustvena spoznaja vrijedi vie od mnogih godina utjehe; postavlja korijene u dubine tvoga nita i, umoran od tebe, gledaj vie mene". Ali zato one napasti koje prijete sam ivot moje due? Zato ove niske raunice interesa, koje apsolutno ne elim? Zato one besramne slike koje volja odbacuje, ali u kojuma narav uiva? To se trai da me uini poniznim. "Moja snaga (Boja) se objavljuje potpuno u slabostima" (2Kor 12,9). Naalost oholost je tako jaka i da ju pobijedimo potrebni su udarci zaista poniavajui. Nerado Bog uskrauje svoju ruku i ja padam. Zato, moj Boe? Kako je Isus ozdravio slijepca sa blatom uinjen sa pljuvakom, takoer duboka oholost se ne ozdravlja esto ako ne sa blatom grijeha. Uini, moj Boe, da mogu biti ponizan bez ovog krajnjeg sredstva.

2. 2. Dunost da odgovorimo na boansku brigu: djelovanje boanske mudrosti trai

suradnju. Moja prva dunost bit e ona da ju prepoznam, uei o predmetima ponienja koje je boanska Providnost stavila u mene i oko mene. Brojna su. Trebam se takoer prisiliti da ih ivo osjetim. Ako njima ne budem dirnut, ova milost e biti izgubljena, i ovo sredstvo nee donijeti ploda. Bog e biti prisiljen da dublje pritie ovu tvrdu lekciju. Trebam biti oprezan na lukavstva sebeljublja, koje je tako spretno da udalji pogled od pogreaka i da izbjegne svako vanjsko ponienje. Ne trebam se ispriavati samo kada Bog to eli, i ostaviti nad mojom kreposti bodlje koje e ju zatititi. Trait u da ljubim prezire u svim ovim stvarima; to znai ljubiti samu poniznost i srno ju hraniti. Ljubiti poniznost bez ljubiti prezir, znai prevariti se. Prezir je imati vidljive pogreke, ne uspjeti, vedjeti se nesposobnim, biti kuan svin niskim stvarima. Ljubiti prezir, je biti zadovoljan svim ovim, iskljuujui grijeh; uvati korisno sjeanje. O boanska mudrosti, uoavam napokon tvoju volju da me uini poniznim sa svim sredstvima. Sa novim naglaskom rei u sa Psalmistom: "Dobro je za mene da sam ponien" (Ps 118,71). Na to te sve nisam prisilio sa svojom ljubavlju? I sada na kojoj toki sam? Ljubim li bar malo one prezire koje ti ljubi i uzgaja je koriste mojoj poniznosti, braje je i ine da raste? Koji prekrasni spektakl se objevljuje mojim oima kada u, na kraju, motriti mudrost Oevu koji bdije nad mojom krhkom poniznosti! Onda e nao objanjenja pitanja koja su me muila, naspram protivtina kojima su rtve takoer i sveti; onda e moje stalne pogreke, moja neshvatljiva poputanja i ak i moji grijesi, jednom rijeju sva ona prokleta

87

bijeda koja me dri u uzbuni, izvui e mi poklik divljenja: mudrost se objavljuje u svakome dijelu i opravdava se sama. Od sada, mo Boe, uinit u dobro lice svim ponienjima, vedro u prihvatiti prezire, ponavljajui u sebi: "Kako je dobar Bog u svojoj mudrosti!". TREA MEDITACIJA: PREOBRAENJE SAMOPOTOVANJA Uvod: Ako se elim potovati do kraja, trebam traiti u sebi ono to dolazi od Boga, napose u nadnaravnom redu. U otkrivanju prekrasnih stvari, zaista velikih stvarnosti, shvatit u uzvieno dostojanstvo krana; bit e najvii let tenje koja se zove samopotovanje. Ova naklonost, koju je poniznost pobijedila na poetku, preko neprestane borbe, skreanje oholosti, bit e preobraena. Ve poninost nadahnjuje duu da se fiksira, bez skrupula i bez pretjerivanja, sve ono to je u njoj boansko, vrijednosti koje proizlaze iz Boga, djela od Njega podrana, nadnaravna ljepota koja ogledava onu boansku; ili bolje, poniznost ini da vie ne vidimmo sebe same, toliko se osjea da smo proeti boanskim. U slijedeim razmiljanjima autor donosi slobodni duh velikih ideja spreman na jedno istinsko divljenje; jedan velikoduni duh, koji se ne povlai ispred bijednih prigovora; i nadasve jedan veliki duh Vjere. U ovoj meditaciji razmiljat e se o:

1. 1. Boji darovi u meni: sve ono to sam ja ukoliko ovjek jest dar Boji: remekdjelo
zemaljskog stvaranja, vrhunski upravitelj materijom; mikrokozmos unutar kojeg se svemir ogleda preko sjetila i preobraava se u ideje sa naporom uma; nebeska vrsta u kojoj se Bog daje spoznati kao autor svih stvari i predstavlja se kao bezkonaan; bie obogaeno jednom slobodnom voljom koja ga ini gospodarom svojih ina i svoje sudbine. Zbog ega jeda takva veliina mi izgleda tako skladna? Kad bi mislio da je jedno svjetlo uma uzvienije od beskrajnih zvjezdanih svaoda, da jedan in volje je snaga snanija od svih pokreta oceana, da prekrasni instikti svih ivotinja zajedno ne dostiu vrijednost samo jedne misli! Ipak sjaj ovih prirodnih darova izbjeljuje ispred darova milosti; posjeduju jednu takvu plemenitost da boanska svemogunost ne bi mogla uiniti stvorenje kojemu bi bili zajedno prirodni. Milost je jedno preobraenje naega bia: to je sudjelovanje u boanskoj naravi, sa svojom potrebom beskrajnoga i svojim sposobnostima gledanja lice u lice. Postoji u intimi moje malenkosti, jedan ivot koji samo Bog njeguje u meni: svaki nadnaravni in nuan je Njega da nastane i da traje. Kad bi se moje oi nenadano otvorile, vidio bih Boga u mojoj slubi, radei neprestano na mom poboanstvenju. Ovo je sigurno, ali mi ostaje sakriveno. Da bar to vjerujem sa snagom oduevljenja! Bit e kao jedno naziranje i jedno zapoinjanje da ga dobro upoznam. Jedna njenija veza me sjedinjuje s Isusom. On je moj prijatelj, daje mi svoje srce i svoja dobra. On je moj brat, jer je uzeo moju narav; to je jedno neta od mene, i to je moja velika slava; ili sam radije ja jedno neta od

88

Njega, i to ini moju najveu sreu. Pripadam mu, kao maleni ispumpaj krvi koji izlazi iz srca, za jedno ivotno sjedinjenje, koje je ovdje na zemlji udesno, a u nebu e bili svijetlo; sjedinjen sam s Njim kao loze na trs (usp Iv 15,5). Jedan sam ud njegova mistinog tijela; mogu ga umanjiti ili initi da raste; jedna sam potreba za njegovu radost, a mogu biti i jedno razoarenje za negova iekivanja. Dozvoljeno mi je da ga ostavim potpuno ivjeti u meni, ili da mu zadam tuno rasipanje moga ivota u neurednim traenjima radosti i aplauza svijeta. Ne nalazi li, duo moja, da ove veliine su dovoljne da zadovolje potrebu samopotovanja i da daju temelj tvojoj uzvienosti? Koja je nastarija uzvienost doli one koja dolazi od Vjenoga? Koja uzvienostost je najvidljivija od one koja dolazi od Svevinjega? Preko Isusa, izaao sam iz krvi jednog Boga i moj se ivot hrani jednom boanskom hranom. Da li u priekat raj da idem ponosan ovim slavama? Nebesa e ih obasjati, sigurno, ali me milost obogauje ve od sada.

2. 2.

Poniznost rasvjetljuje darove Boje: oholica bi mogao moda vidjeti Boga u

prirodi, ali sigurno ne vidi ga u samome sebi. Ono to ini, prisvaja sebi; ono to je, takoer u svojoj dubini, vjeruje da je njegovo osobno. I to vie zbog nesvjesnosti nego iz umiljenosti; vie nego da iskljuuje Boga, on ga ne poznaje. U mjeri da poniznost iri nad ovu zaslijepljenost svoje jasno svjetlo, vidljivost djelovanja bojeg proizlazi, iri se i zavrava da zauzme svaki ljudski prostor. Veliina ovjeka ovdje na zemlji je u traenju Boga. Ako ga trai u prirodi, pronalazi ga svugdje, takoer i u malenom zrnu pijeska; ako ga trai u sebi samome, nalazi ga u cijelom svome biu, i napokon u najbroj misli. Proizlazi da ponizan ne cijeni se vie od bilo koga, i ako se potiva, to ini na koljenima. Jedom, iza kola pobjednika, mudrost jednog velikog naroda postavila je glasnika zaduenog da ponavlja upozorenja: "Sjeti se da si ovjek". U naem sluaju, ovaj glas je poniznost koja kae: "Sjeti se da ispod svih ovih veliina ti nisi nego ovjek, jedno nita. Zadri svoje mjesto, brani svoju ast, poduzmi poticaje, budi uporan i bori se kada je sluaj; ali u svemu tome ispravnom postupku, sjeti se ono to jesi. Ne gubi nikada iz vida izvor svojih darova, ne prestani nikada imati prisutan zadnji cilj svojih ina". Kad bi samopotovanje bilo jednostavno potovanje darova Bojih u nama, ne bi nas dovelo do osobnog uzdizanja; gledali bi na darove koji su u nama da smo ih primili od boanske naklonosti (slobode). Ovdje poniznost ima potrebu da mi dri oi otvorene, da mi da vidjeti ove darove uvijek ograniene i krhke, umjeravajui tako prirodnu sklonost da ih uveliava. U isto vrijeme se protivi ispraznom zadovoljstvu koje bih imao napasti da primam, brani, kao jednu nepravdu, svaku prednost koja donosi i najmanje ponienje za druge. Bez sumnje samopotovanje ostaje jedna krepost napose delikatna i, bez milosti, sainjavala bi jedno nerazborito nastojanje. Izmeu ostalog zatvoriti oi je zastraujua srameljivost, ne razboritost: opasnosti trebaju biti otjerane, i duboko

89

uvjerenje osobnog dostojanstva nee znati nai druge motive toliko snane. Ova nutarnja svijest je jedna vrsti darovitosti koja, sa svojom uprajljajuom vrsto stabilnom snagom, tjera zlo sa jednim instiktivnim i nepobjedivim prezirom. Kad se prodre u due svetih, nalazi se osjeaj samopotovanja jasno porastao. Znaju da su djeca Boja, sudionici njegove naravi, budui nasljednici njegove slave; taliko su ponosni na Isusovo prijateljstvo, slinost koju on utiskuje u njihovu duu, neprestanog djelovanja koje vri u najintimnijem dijelu njihova bia. Ova svjesnost ih potie prema jednoj svrenosti koja ih poveava; i njihove ambicije, sa jednim nadljudskim poletom, zapoinju plan da uveaju Boga samoga, radei za njegovu slavu. Nemaju niti nesigurnosti, niti strahove naspram tvrde poduzetnosti i naspram vidljivih opasnosti. Sa kojom strahotom izbjegavaju vrhunsko zlo, grijeh! Neu nai ni na jednom drugome mjestu jednu slinu uzvienost smisla osobnog dostojanstva, uzvienost puna veliini i snage i, u isto vrijeme, toliko njene i mirne, jer se razvija u istoj i toploj istini, izvrsne dobrote i ljepote. ETVRTA MEDITACIJA: ELJA POTOVANJA I DA SE SVIDIMO BOGU Uvod: Razmiljat u sutra o preobraenju sklonosti da traim potovanje i ugodnost drugih, u jednoj dui koja je duboko postala ponizna. Ovo preobraenje postie tri rezultata, o kojim emo govoriti u ovoj meditaciji. elja da budemo potovani i elja ugodnosti su tako blize da izgledaju kao dva izraaja jedne iste skolosti. Ali se ipak razlikuju: elja da budemo potovani cilja na priznanje i tei ka jednom povoljnom sudu; odnosi se vie na duh. elja ugodnosti (dopadnosti) izraava sklonost u odnosu na srce: eli se jedno afektivno potovanje. elja da se dopadamo i ona da ugaamo su jo vie razliite: prva, u svojoj naravi je nadasve egoistina, gleda na dobro koje donosi potovanje; druga, trai nadasve dobro drugoga. Ono to ih pribliava je to to druga proizlazi iz prve elje, kao posljedica uzroka: tko se eli dopasti openito ini da ugodi. Ova trodupla elja da budemo potovani od Boga, da mu se svidimo i da mu ugodimo, izgara u dui svetih. Oivljavana je i hranjena od neprestanog pogleda u odnosu na nadnaravni trenscendentalni svijet: sveti raspoznaju Boga svugdje; osjeaju da im Isus pripada na poseban nain i, u Isusu, sve ono to se vee uz njega, aneli i ljudi.

1. 1.

elja Bojeg potovanja: kad bih imao s Bogom prisne odnose, elio bih ivo

njegovo potovanje. Svatko trai potovanje osoba koje ih okruuju, nadasve velikih; pridobiti je znai pribliiti se njima i sudjelovati u njihovoj veliini. Ali Bogje je jedno nevidljivo Bie, koje izgleda daleko. Njegovo potovanje mi ne moe biti vidljivo uinjeno sa jednim glasom koje mi dolazi na moje ui, ili od jednog pogleda koje se usmjerava na mene. U nedostatku jedne rijei ili jednoga osjeajnog pogleda, nisu li moda sveta umiljanja (pretpostavka) koje nastaje od svoje izravne afermacije?

90

Moda da ne znam, na siguran nain, da on dri veliko potovanje svakoga dobra, onoga u jednome trenutnom inu kao i onoga u stalnoj vrijednosti? U vrenju jednog kreposnog ina, u usavravanju mojih kreposti, siguran sam da zavreujem njegovo potovanje; i njegovo potovanje se poveava u odnosu na rast mojih ina i napretku mojih kreposti. Samo vjera razumije ove stvari, samo ljubav moe uiniti njegov ivot. Grijeh je to je moja vjera slaba i ljubav krhka. Moj Boe, autore svakoga svjetla i nadahnue svake dobre elje, daj mi svjetlo, daj mni hrabrost; stavi mi na dohvat istine koje su na dohvatu svetaca; uei moje srce onim plamenom koji je vodio svete da ti omile u svakoj stvari.

2. 2.

elja da se svidimo Bogu: jest elja da privuemo njegovu panju na poseban

nain, da ivimo pod blagonaklonim njegovim pogledom, da budemo vie ljubljeni od njega; elja da mu se svidimo, takoer i u ljudskom odnosu, ispunja se u elji da budemo ljubljeni. Jo je i jedna elja da privuemo jednu vrsti divljenja. Jedna velika ljubav ima potrebu divljenja. Kako uiniti da mi se Bog divi? Sa svakim velikodunim naporom, sa svakim posebnim inom, sa svakim uzvienim osjeajem: ne divi se onome to je zajedniko. Nije nita plemenitije u ljudskim aktivnostima od pobonosti i od rtve: nameu se za divljenje. Privui u Boje divljenje posveujui se njegovoj stvari i, po potrebi, rtvujui se za nju; rtvujui moje ukuse kada bi bili prepreka; prihvaajui vedro kazne i pobjeujui zastraivanja koja dolaze sa hrabrim povjerenjem. elja da se svidimo Bogu, je elja da ga oaramo; vie smo tamo da privuemo njegovu panju i da zasluimo njegovo potovanje; znai poeti mu osvajati srce! Koji poticaj elja da bude za njega predmet koje privlai njegov pogled i ini da lupa njegovo srce! U ovoj raajuoj ustrajnosti, koje cvjetanje due! Njene sposobnosti, uzimaju poleta i uveavaju se. Kojeg li poetka savrenstva! Da se svidimo i osvojimo, potrebna je ljepota, potrebne su ljupke kreposti i savrene sposobnosti; koliko brige o sebi u osobama koje ele izgledati privlano! Moj Boe, ako elim da omilim tvojim oima i pridobijem tvoje srce, ne mogu se zadovoljiti jednim osrednjim nutarnjim ivotom, trebam uzgajati najdelikatniju istou due, i intezirati duh molitve sa karitativnim ivotom. Svidjeti se Isusu, Bogu-ovjeku, mom Bratu i Prijatelju, zasluiti mi njegovu ljubav, zadobiti s njegovih usana jednu njenu pohvalu ili iekivati ga u nebu, koje otvoreno polje mojoj elji da mu se svidim! Nikakva granica ga suava. Kristova panja neka se fiksira na mene dan i no; njegova dua je osjeajna u svim delikatnostima i briljivosti; ita jasno u mome srcu ono to osjeam i ne znam izraziti. Dok ovdje na zemlji potovanje se ne daje nego rijetko i za jedno malo vrijeme, Isus e ponijeti u nebo i uinit e vjeno ono potovanje koje u imati ovdje pobueno u njegovu srcu.

3. 3.

elja da ugodimo Bogu: jedna elja pomalo zainteresirana da privue poglede

Boje i da mu se svidi, uzdie se neovisno od elje neinteresirano da mu ugodimo.

91

Priutiti mu neke radosti, malo slave, staviti mu se na raspolaganje, rtvovati se dok ga ove aktivnosti aste, poljepati se krepostima da ga njihov izgled uini zadovoljnim: zar ponizan ne bi elio sve ovo? U snazi da elimo oarati Boga, ostaje se iznenaeni njegovom arobnou; u sili da odstranimo onoga to bi ga udaljilo, dolazi se da ljubimo vie njegovu uzvienu ljupkost: elja da omilimo raa elju da ugodimo.Ulazi se u jedan novi ivot; vrijednosti stavljene u igru da uspijeme omiliti cvjetaju ovdje u jednom ljepem obliku, njenijem i savrenijem. Dua ne ini drugo nego ponavlja: "Samo da je Bog zadovoljan"! ivi od radosti koju mu uspijeva proizvesti, ne toliko jer mu je daje, ve jer ju osjea prisutnu u njemu. Tjei se svojim vlastitim patnjama mislei da je on sretan. Odvojenost od sebe same dolazi na nain tako slatki da dua tako rei niti osjeti, i na nain tako potpun da Bog kraljuje u svakom djelu. Tako krepost dobiva jedan temelj vri i nadopunu uzvieniju. Tvrdoglavost i nestalnost ne nalaze vie mjesto, i oholost sama izgleda nestala, gubei se u Bogu. O Boe, toliko eljeni i toliko ljubljeni, jer postoje due koje izgleda da ne ive drugi ivot nego tvoj, nemaju drugu elju nego tvoje dobro, druge radosti nego tvoje, udostoj se da spusti sve do moje niskosti koji uzdah za ove privlanosti. Ako ne mogu stalno letjeti tako u visinu, uini bar da postignem u razmiljanju; zadrat u za ivot ozdravljajua sjeanja i dojmove. Danas, o Isuse, trait u da te zadovoljim u svakoj stvari; trait u tvoj pogled, ali jedan pogled koji mi moe rei: "Ti mi se svia!". to sve ne pokuati da uspijem? PETA MEDITACIJA: ELJA DA SE SVIDIMO BLINJEM Uvod: Pokazati se opratajui, ljubazni i dobri prema drugima, traiti da im omilimo, pokazati svima jednu toplinu ljubavi koja otvara srce: evo ideala koji bijedna narav ljudska ne moe ostvariti sa samim svojim snagama. Previe korisnih raunica i previe nestalnosti koje upravljaju osjeajima; s druge strane, previe izoblienja zatamnjuju ideal. Potrebno je da jedna ljepota dolazei od drugdje ju obasja. ovjek nee dati ovjeku ovu idealnu ljubav, ako ne obukavi ju boanskim idealom, vidjevi Boga u blinjemu, i gledajui tog blinjega u krilu Spasitelja, po savjetu da je dua novoga zakona. Da li sam uvijek razumio ovaj savjet? Prodire li moje osjeaje, i odraava li se u mojim djelima? Jadan ja, moda je ve puno ako ue u moja uvjerenja. Moj boanski Uitelju, otvori moje oi, one oi vjere koja te jedina moe otkriti; uini da sutra, pronalazei te u blinjemu za kojeg moda ne bi potroio vie od indiferentnosti i gorine, poinjem da ga ljubim onom ljubavlju koju nosim za tebe. U ova meditaciji razmiljat emo o:

1. 1.

Bog vien u blinjemu: upravljati prema Bogu elju da mu omilimo i da mu

ugodimo, znai prekrasno ju uzdii i dati joj cilj koji nee razoarati iekivanja. Ali

92

ovdje dole, Bog mi ne daje da vidim njegovo lice, neu primiti od njega jedan pogled, jedan osmijeh, jedan iskreni izraaj zadovoljstva koje sam mu zadao. Moji odnosi sa nadnaravnim su utemeljeni ne na osjeajima, ve na volji. Postoje neki koji u molitvi osjeaju njenost ljubavi podijeljene; drugi ne osjeaju. I jedni i drugi imaju stalno glad Boga, bilo da ga jo nisu kuali, bilo da ga kuavi, su postali nezasitni. Evo ih onda obraajui se prema blinjemu, koji je Bog uinio na svoju sliku i kojemu je podijelio svoju narav: vidjeti blinjega i ljubiti ga je kao vidjeti malo Boga i ljubiti neto od njega. Evocirajui biblijski susret mladoga Tobija i svoga roaka Raguela, sv. Franjo Saleki pie: "Ne zamjeujete da Raguel, bez da poznaje mlaoga Tobija, ga grrli, miluje, ljubi i plae od ljubavi nad njim? Odakle dolazi ova ljubav, ako ne od onoga to je on nosio za staroga Tobija oca, kojemu ovaj djeak je sliio mnogo?... Kada mi vidimo tog blinjega stvorenog na sliku i priliku Boju, ne bi li trebali rei jedan drugome: "Pogledaj ovo stvorenje, ne sliili li sav Stvoritelju"? Ne trebamo li mi uzeti lice, milovati ga i plakati od ljubavi nad njim? Ali da li je radi ljubavi prema njemu? Zasigurno ne, jer ne znamo da li ovo stvorenje je dostojna ljubavi ili mrnje za sebe samu. A zbog ega onda, Teotimo? Za ljubav Boju koji ga je uinio na svoju sliku i priliku i, kao posljedica, ostaje sposoban sudjelovati u njegovoj dobroti, u milosti i slavi; zbog ljubavi Boje, kaem, odakle proizlazi i kojoj pripada, preko koje, u kojoj i radi koje on postoji, i kojoj slii na jedan poseban nain. Zbog toga, ne samo boanska ljubav zapovijeda puno puta ljubav blinjega, ve ju proizvodi i iri ju on sam u ljudsko srce kao svoju sliku i priliku, jer kao ovjek je slika Boja, tako sveta ljubav ovjeka prema ovjeku je prava slika boanske ljubavi ovjeka prema Bogu" (Iz Rasprave o Bojoj ljubavi, knjiga X, cap. 11). Na ovaj nain, ponizni zahvaa od svoje ljubavi Bogu jednu veliku ljubav za blinjega; on vidi u vrijednostima i u zaslugama toga blinjega djelo Boje, odsjaj njegovih savrenstava, dar koje mu Bog stavlja blizu da ga pomogne i privue. Sa svih strana, Bog izlazi i daje se ljubiti od onih koje on ljubi; u mojoj intimi on se daje osjetiti kao novi poetak mojih njenosti, uvijek ivih, ali sveto uzvienih.

2. 2. Isus u blinjemu: poslije to nam je dao svoju slinost, Bog uzima nau i postaje
jedan od nas. Zar samo da nas otkupi? Dosta bi bilo da dade svoju krv. Zbog ega onih trideset godina skrovitog postojanja u svemu slinim naem? Zbog ega onih tri godine javnoga ivota tokom kojih se objavljuje svijetu? Zato, ako ne da na dade jedan model kako se trebamo odnositi jedni prema drugima, jedan model tako savren i tako lijep koji na prvi pogled zapanjuje, tako blag i ponizan da izgleda postaje lako nasljedovati ga, tako jak i njean koji osvaja srce? Tako kada daje onu zapovijed, koju naziva svojom: "Ljubite jedni druge, kao to sam vas ljubio ja" (Iv 15,12), pogledavamo se okolo da traimo okolo osobe na koje izliti nau ljubav, primljenu od ljubavi Kristove. I kada dodaje: "Svako put kada budete uinili ove

93

stvari samo jednom od ove moje najmanje brae, uinili ste meni" (Mt 25,40), shvaamo ovdje poetak onog transcendentalnog odnosa koji je Isusov ivot u nama, njegova prisutnost i njegovo djelovanje u udovima svoga mistinog Tijela. O oboavani Uitelju, ti me trai da izlijevam na mog blinjega osjeaje koje se raaju u meni od tvoga boanskog ara, i da provedem u in one osjeaje koje pribliavaju ljude, hrabre je i ine ih boljim. Ti ne brie ljudsku osobu, ve joj potrvuje sjaj svoga imena, poljepava ju i titi. Blistavost tvoje slike smanjuje sjene mojih slabosti; tvoje djelovanje u njoj, ju uzdie; i ovo da potakne za svoju stvar jedno neumorno posveenje, jednu suosjeajnost koje ne prezire nita, i jednu duboku ljubav koje se uzdie sve do tebe. Kako ne eljeti svidjeti se onima koje Krist asti? Kako ne traiti da im ugodimo onima koje on toliko ljubi? Sveti su se bacili da ostvare jednu takvu elju, koje podrazumijeva sve afektivne delikatnosti, svu brigu za ljupkost, velikodunost u opratanju, irokogrudnost u meusobnom pomaganju, usluge uinjene sa osmijehom, sve do one njenosti u rijei i onog pristupanog izgleda koje objavljuje jedno srce u kojem Bog kraljuje i djeluje.

3. 3. Kako ravnati eljom da se svidimo drugima: elja da se svidimo Bogu i da mu

omilimo, kada se usmerava na blinjega, komunicira dui jednu punu sklonost one delikatnosti, uzvienosti i stalnosti koje je plod odnosa sa neizmjernom ljupkou. Ali ova elja da se svidimo gubi svoju autentinost ako isklizne u neke krajnosti: pretjerivanje, previe osobna zaokupljenost koja cilja vie na interes nego na dobro u samome sebi, i oneienost sluiteljstvom koje moe dovesti do laskanja i dvolinosti due. Nuno je postaviti ispravak sa jednom velikom istoom nakane, esto obnavljana: "Moj Boe, elim biti dobar samo da budem dobar i da se svidim tebi". U jednoj poniznoj i istoj dui, iskrivljenje se brzo pokazuje; ako u elji da se svidimo postoji zaokupljenost, nemir, znai da nakana gubi svoju istou. Stvar postaje jo jasnija ako zabrinutost raa tunou i ljutinu. Ispit savjesti, molitva i ljubav za savrenou pokazat e i eliminirati opasnost. Ova obrambena regola bit e potpuna sa jednom regolom razborite slobode. Da izbjegnemo jednu zapreku, moda idemo prema jednoj drugoj? Da izbjegnemo opasnosti koje mogu biti povezane sa eljom da se svidimo, moda bi trebali potisnuti svaki izraaj afektivnosti i pokazati da nam smeta svaka pohvala? Bilo bi beskorisno jedno odstranjenje prirode, osiromaiti postojanost, prekinuti najsvetije veze. Nema tu ni idealnosti niti istine. elja da se svidimo treba biti u skladu potrebe situacije svakoga; treba biti zdravo, jasno, podlono Bojem utjecaju i vreno pod njegovim pogledom; treba isijavati ono posebno osvajanje koje sadri slava kranske kreposti; naime treba postii da ljubi i slavi Oca koji je na nebesima (usp. Mt 5,16). Kako bi bilo preobraeno ovjeanstvo, kad bi svi imali jednu slinu nadnaravnu elju! Koji mir, koje utjehe u neizbjenim tragedijama! Naalost egoizam iako openito sprijeava jo uvijek izgradnju ovoga

94

idealnog grada ljubavi. Unato herojskim primerima svetih, tamo je gdje blista kranski ideal, da potakne velikodunost i pobonost, pomognuti i animirani ljubavlju Bojom. Da li u se odluiti da ih nasljedujem?

Odnosi izmeu poniznosti i ljubavi

1. 1.

Imaju zajedniki cilj, Slava Boja: Na kraju meditacija posveenoj poniznosti,

razumijem li vanost ove kreposti za posveenje; ne bi se mogla, na neki nain, nazvati kraljica kreposti, dua duhovnog savrenstva? Bez nje je nemogue postati sveti; s njom cvjetaju nepobitno sve druge kreposti, izmeu kojih ljubv. Ova je u samoj sebi iznad svake druge kreposti; njeno prvenstvo je ope poznato, ali nalazi u poniznosti najbolju slubenicu, svoju zatitu i svoje spasenje; jer jedna ljubav ako ne bi bila ponizna, ne moe postojati i zadrati se na ivotu. Zbog toga nije mogue nikada nai odvojene ove dvije kreposti u dui ("Bez sumnje da je kraljica kreposti ljubav, ali ljubav ne moe postojati u jednoj osobi bez poniznosti... Ljubav je iznad poniznosti, kao to je savrenstvo jednog redovnikog statusa iznad pripravnosti tog statusa; ali poniznost, mie zadnje prepreke koje prijee sjedinjenju s Bogom..."). Obadvije imaju iste korijene, trae zajedno slavu Boju, daju joj istu prednost ispred svih drugih stvari, govore istim jezikom, onim oboavajuem. Ljubav voli dobro Boje, i to dobro ovdje na zemlji zove se slava Boja. Sve za slavu Boju, ono to ivi u mome srcu, i ono to moje djelovanje moe postii, i ono to sanjaju moje elje. Samo slava Boja treba vladati svemirom, tamo gdje ju i najmanji atom glasa moe izrei. Ali ljubav ima jednog opasnog suparnika u oholosti, u uzvisivanju vlastitog ja. Ako se uzdignem u potovanju samoga sebe, ako se stavim na jedno poasno mjesto sa potovanjima od drugih, ne mislim vie na Boga i proputam mu dati slavu. Dua se zadovoljava u samoj sebi, trai da se uzdigne iznad drugih i troi svoje snage u brigama za uspjehom i zaviu. Ljubav se tada spaava sa poniznou, koja tjera oholost govorei: "Ti si nita i zlo, ostavi se svojih nastojanja; ovjek nema pravo da se zatvara u traenju samoga sebe; treba teiti jednoj veliini, i jednoj dobroti i jednoj savrenosti koja nasljeduje boansku savrenost; njena dostina toka je Boja slava, ne njegova vlastita slava. Na mjesto jadnoga ja koji prijei sluenju, poniznost daje da kraljuje Bog; one se ne prezire nego da se oslobodi; ne poniava se nego da poskoi prema visinama. Nerazdvojive druice u borbi, poniznost i ljubav ne bi znale pobijediti jedna bez druge. Bez poniznosti ljubav bi nestala u iluziji; bez ljubavi, poniznost bi nestala u (niskosti) podlosti. Smrt jedne bi naruila ivot druge. Ujedinjene zajedno ove dvije kreposti daju Bogu veu slavu po tolikoj rtvi oholosi ljudske osobnosti. rtvuju potovanje od drugih i ono to obino povlai za sobom: mogunost, uspjeh, aenje samoga sebe. Poniznost pribavlja materijal za rtvu, ljubav joj postavlja vatru; poniznost je sud koji izrie osudu, ljubav je ma koji ju

95

izvrava. Ako katkada Uitelj zaustavi odozgo ma i oslobodi rtvu, kao u sluaju Abrahama, i ako nam ostavi kao cilj dobra aureole potovanja i divljenja, trebamo drati te darove kao posudba. Tako, preko ljubavi, poniznost nastoji u svojim djelima do krajnjih granica svoje savrenosti: ponitenje; isto tako, preko poniznosti, ljubav nalazi nain da prikae Bogu jednu rtvu dostojnu, koliko mogue, svoje neogranienosti.

2. 2.

Imaju zajedniki izvor, pogled Boji: Ljubav kao motiv ima neizmjernu Boju

ljupkost; Bog je neizmjerno privlaan da ga ona gleda i u njega se zaljubljuje; prema njemu se baca, i uzdie se u letu u onoj mjeri u kojoj otkriva svoju ljepotu.... Takoer i poniznost u ovim istim boanskim savrenostima nalazi glavni motiv svoje sklonosti. Ispred Boje veliine, dua se osjea beskrajno malena; ispred vrhovnog autoriteta Svevinjeg, podlae se u jednoj apsolutnoj ovisnosti. Prepoznaje u Bojem djelovanju tajanstveni i realni poetak svakoga dobra, nema nita gdje bi mogla postaviti svoje zahtjeve, nita to pripada stvorenju, jer nita i zlo nemaju nita pozitivno. Ne mogu dakle gledati te, moj Boe, u tvojim aenim atributima, bez da osjetim u sebi ljubav i poniznost... Ljubav kae: "Kako je lijepo Boe"! Poniznost vie: "Kako sam neznatan ispred njega"! Ljubav nastavlja: "On nas ljubi". Poniznost se udi: "Zar je mogue"? Tada ljubav objanjava: "Vidi, on je toliko dobar koliko lijep; on poznaje nau nitavnost i zadovoljan je s ono malo to mu moemo dati". Poniznost die elo i usklikuje: "Ali onda trebamo ga vie ljubiti! Niskosti u kojima se vidim, grijesi koji ispunjaju moj ivot, bijede koje prate moje bie, postaju razlozi da ga ljubimo. Kako? Ljubi me do te mjere? Ljubiti ono to je lijepo i isto, je prirodna sklonost dobra; ali ona neizmjerna dobrota da li je ta koja unato nesavrenostima i nezahvalnostima ljubi? Ljubav joj odgovara: "O poniznosti, zani postoje dubine dobrote koje ne bi mogla spoznati bez tebe; ti iri moje poglede, i ono to ja otkrivam pomou tebe uie u meni elju da ljubim jo gorljivije". Poniznost nastavlja: "O ljubavi, ti me eli preobraziti u sebe; ja ostajem poniznost, iako postajem ljubav. Ispod bogatog plata kojim me zakriljuje, dopusti da zadrim svoje dronjke; sluit e mi da ustrajem u svjesnosti moje uroene bijede, i prenijet e svom mojem ponaanju neto to je vie njeno i vie blago (slatko)". I evo da ljubav eli usvojiti stavove poniznosti, sakriti se na neki nain ispod njenih dronjaka, da se svidi samo Bogu, da ostavi svako zadovoljstvo u samoj sebi, da se sakrije divljenju ljudi, i sauva tako netaknuto bogatstvo svojih zasluga. Govori naime poniznost ljubavi: "U nebu ti e me odbaciti kao to putnik skida plat kojim se pokrivao tokom putovanja". "Ne, ne - odgovara ljubav - ja u te preobraziti u blaeno aenje i obuiu ti zlatni plat koji e ti gore pokrivati tvoj nita". ISPIT PRAKTICIRANJA PONIZNOSTI

96

1. 1. Koje potovanje i kakvu elju imam u odnosu na poniznost? 2. 2. Razumijem li do koje mjere poniznost je potrebna za sve ostale kreposti? 3. 3. Da li je ona stalna nakana mojih molitava, predmet estih razmiljanja, itanja i
osvjeivanja?

4. 4. Izmeu sredstava da zadobijem poniznost, ima li bar jedno koje upotrebljavam sa

ustrajnou?

5. 5. Kada sam pred Svetohranitem ili kada se Prieujem, traim li da privuem u

sebe poniznost Isusa-Euharistije?

6. 6. 7. 7.

Gledam li na ponienja koja mi dolaze od blinjega ili od mene samoga, kao

izvrsna prilika da se uspnem u nauci poniznosti? Da li sam uvjeren da moja najbolja djela esto usahnu zbog tatine i

slavohlepnosti?

8. 8. Kako se ponaam nasuprot neuspjesima koji zadaju udarac mome samoljublju? 9. 9. Moj mir se uznemirava ili gubi, ako se otkriva da malo vrijedim? 10. 10. Tako, nisam li previe zaokupljen da sakrijem svoje slabosti i svoje grijehe? 11. 11. Da li moje simpatije idu jednako i skromnim duama ili samo slavnim osobama i
sigurnima u sebe?

12. 12. Da li dragovoljno razgovaram sa ljudima koji su u niim ivotnim uvjetima od

mene?

13. 13. Ne ljubim li ono to se razlikuje, jer se odvaja od one ustaljenosti, koje ja
prezirem?

14. 14. Moj nain govora i ponaanja nema li neto od onoga to e rei drugi, koje
nalazim smijenim u drugima?

15. 15. Da li sam vjeran duhu Evanelja koje trai jednostavnost u nainu ivota, u
oblaenju, u hrani i stanovanju?

16. 16. Svia li mi se initi u tajnosti, po Gospodinovom savjetu, dobra djela? 17. 17. Da li me smetaju pohvale, a nadasve lana uzvisivanja? 18. 18. Da li moda imam onu manu, tako zajedniku, da se zaustavljam sa
zadovoljstvom i due u prianju o mojim revnim djelima?

19. 19. Ostajem li ponizan u utjehama, u duhovnom rastu, u uspjesima mojih djela? 20. 20. Da li sam sposoban zadovoljavati se dobrom svjedoanstvu savjesti ili traim i
priznavanje drugih?

21. 21. Da li sam se borio protiv tunoe i maloduja, zadovoljavajui se nekim od

pozitivnih strana moje osobnosti?

22. 22. Nepovjerenje u sebe, nije li prelaz u veliko povjerenje u Boga?

97

23. 23. Sluim li se poniznou kao izgovorom za svoju lijenost, gubei vrijeme plaui
nad vlastitom bijedom, koju bi se inae trebalo pobijediti radom i rtvom?

24. 24. Da li se moja poniznost prekriva moda turobnim raspoloenjem, samodosadom i

besmislom mojih zadataka?

25. 25. Nije li moda zbog lane poniznosti to se bojim ii naprijed kada je potrebno,
zatvarajui se u samoi zbog povreda koje mi nanosi svijet?

26. 26. Moja srameljivost, nije li jednostavno preoblaenja moga samoljublja? 27. 27. Kada korisnost i ljubav trae da govorim o onome to se odnosi na mene, ne
traim li kakvu uglaenost u mojoj skromnosti?

28. 28. Moja je poniznost prilino nadnaravna da me ini strpljivim i blagim pored moje
bijede, kada se otkrivaju moje pogreke i slabosti i kada postaju predmet kritike, pria i ogovaranja?

29. 29. Moje me sebeljublje uznemirava ili se olako uzbuni zbog nepreiznavanja,
sapostavljanja ili zadirkivanja?

30. 30. alost zbog mojih grijeha nije li moda u veini sluajeva uzrokovana zbog srama
ili povreenog ugleda?

31. 31. Nije li zbog pomanjkanja poniznosti ako se neznam odmah ustati poslije pada,
ako me ne uzimam za pouku ve grijehe uinjene, dok ih ja naprotiv umanjujem opravdavajui ih uvjetovanim prilikama?

32. 32. Ako se bojim preuzetnosti, nije li moda zbog toga to se protivi od moje navike
da zapovijedam ili da imam slubeno pravo?

33. 33. Miljenje koje imam o sebi nije li moda protivno od onoga to govorae sv.
Pavao: Krist Isus doe na svijet da spasi grenike. Od njih sam prvi ja (1Tim 1,15); i sa sv. Vinkom Paolskim: Ja sam gori od avola?

34. 34. Osjeam li duboku potrebu da molim prije rada, i da se zahvalim poslije svakoga
djela?

35. 35. Imam li drugih ambicija, osim da upotijebim najbolji dio sebe u sadanje moje
dunosti?

36. 36. Potivam li izvravanje vlastite zadae, odvojeno od moje osobne vrijednosti? 37. 37. Radei u ovisnosti, uzimajui sebi poslove manje zahvalne, ostavljajui drugima
zasluge uspjeha, lako mi je ili teko?

38. 38. Ostajem li miran, ako me poglavar (drugi) zapostavlja ili ako mi upuuje kakav
prigovor?

39. 39. Nasuprot prigovoru ne uzvraam li istom mjerom ili opravdanjem, dok bih
naprotiv trebao iskreno obeati da u ubudue initi bolje?

40. 40. Nisam li previe ljubomoran na moju neovisnost?

98

41. 41. Traim li da imam dobro miljenje o blinjemu, da govorim dobro o njemu, da ne
mislim na njegove slabosti, da ga ne sudim, da izbjegavam proturjeja i unu raspravu?

42. 42. Uspijevam li da ne prekidam druge i da utim dok traje razgovor? 43. 43. Mislim li da ostavim drugima ono to je bolje i vie eljno, da imam za njih brigu
praenu osjeajem moje podlonosti?

44. 44. Nema li u meni neto od onoga duha samodostatnosti koji bi elio vladati nad
drugima?

45. 45. Podnaam li sa blagou, po primjeru boanskog Uitelja, da me se ne slua, da

mi se protuslovi, da se iskrivljuju moje nakane, da se odbijaju moja pitanja, da se obezvrijede moji savjeti, da se odnose bezobzirno, takoer i s prezirom prema meni?

46. 46. Kada vjerujem da sam rtva zlonamjernosti ili nepravde, ne odbijam li moda sa
srdbom ono ime se ranjava?

47. 47. Dok je na Gospodin utio pred mrnjom i klevetom, traim li ja osvetu sa
pogrdnim i runim rijeima, uvam li prema protivnicima neprestanu gorini ili pak gubim hrabrost zbog tunoe?

48. 48. Ma koliko mogu biti teke moja konjavanja, mogu li priznati da kao grenik
zasluujem i gori tretman?

49. 49. Molim li za one koji me poniuju i preziru? 50. 50. Da li sam odluan da uvijek svaku moju stvar predam u ruke nebeskog Oca, da
mogu ivjeti i umrijeti u njegovom blaenom miru?

Zavrni savjeti:

1. 1. Trebam utvrditi moje odluke, ispitujui to imam za popraviti ili uvesti, i sredstva
koja u koristiti da uspijem.

2. 2. Izabrat u jednu sliku koja e mi se lako vraati u sjeanje i probudit e moju

duu; npr.: nezmjernost Boja naspram mojeg nita, intimni Isusov ivot u meni, sjeanje na neke poniavajue grijehe,...

3. 3.

Koncentrirat u moja nastojanja u jednoj efikasnoj praksi, kao: kljanjati se

duboko Bogu prije molitve, zadati si jedan stav ponizan i bezbrian u svakoj prilici, umjeriti moje geste i moj ton, biti paljiv u sluanju drugih,...

4. 4.

Uvest u kaznu za svaki prekraj: jedna posebna molitva, jedno uskraivanje,

jedno posebno okrivljavanje u ispovjedi. Kao najmanje zabiljeit u broj pogreaka svakog dana, da se osjetim ponien.

5. 5.

Poeljno je napisati plod razmatranja ili itanja nad kojima bi jo mogao

razmiljati,... Bez toga vane stvari se mogu izgubiti, osjeaji se briu i ritam

99

usporava. Odgojiti se na poniznost je jedan zahtjevan posao: bit e korisno vratiti se esto na pouke ove knjige.

6. 6.

Da zavrim dostojno meditacije, potrebno je staviti u djelo neke prakse malo

izvanredne. Bit e prilika da se uini jedna ispovijed vie pokajnika i kompletnija, upuujui na pojedinosti grijeha, koje vie ili manje direktno, povreuju krepost poniznosti, osuujui takoer i grijehe najvie poniavajue iz prolosti.

7. 7.

Na Priest u se pripraviti sa veom pobonou; zahvalu u izrei sa veim

arom i due vremena. Usvaja se Isus toliko da ga se moe nositi svuda, u govoru, sluanju, ponaanju,...

8. 8.

Klanjanje Presvetom Sakramentu vrit u sa veim aenjem: kleei, bilizu

oltara,... otvarajui mu srce, s iskrenou,... Rei u mu koliko mu se divim u njegovim ponienjima i poniznostima, njegovoj strpljivosti i dobroti; potvrdit u mu svoju ljubav, zaklinjui ga da mi umnoi tu ljubav koja je jo mlaka; gorljivo u ga moliti da mi da milost da shvatim sve vie poniznost i da postanem jedna dua zaista ponizna.

9. 9. Otii u zatim da se poklonim ipred lika Majke Boje, da ju zamolim da blagoslovi

moje nakane i da se zauzme kod svoga boanskog Sina, da bi na to sigurniji i bri nain, uao i hodao putem svete poniznosti, gdje je Ona hodala sa toliko savrenstva.

Napomene za kostruktivno, aktivno i plodonosno sudjelovanje u emisiji pripremiti se slijedeu emisiju:

1. 1. 2. 3.

Doi do motivirane odluke, zbog ega se upistiti u ovaj napor i avanturu da steknem poniznost? 2. Uzeti za obavezu jedno sredstvo koje u redovito i svakog dana upotrebljavati da upoznam i zadobijem poniznost. to sam izabrao? 3. Analizirati sve moje aktivnosti i molitve, to one imaju za cilj?

4. 4. Na koje vanjske ine u paziti i uvati od oholosti? Koje prakse u upotrijebiti da

se vjebam u poniznosti?

5. 5. Kako zapoeti put? to sam ja uinio u tom pogledu?

Sadraj:

I DIO: Potreba biti ponizan Uvod Prva meditacija: Boanski poziv na poniznost Druga meditacija: Pretjerano potovanje samoga sebe Trea meditacija: Prevelika elja da me drugi potuju etvrta meditacija: Poniznost, temelj krepostima Peta meditacija: Duhovni odgoj oneien oholou esta meditacija: Poniznost, uvarica kreposti Sedma meditacija: Kazna oholosti

100

II DIO: Motivi da budemo ponizni Uvod Prva meditacija: Moj nita Druga meditacija: Nunost Milosti Trea meditacija: Nunost posebnih milosti etvrta meditacija: Opasnosti moga stanja Peta meditacija: Moji grijesi esta meditacija: Naspram svataca i Boga III DIO: Ponizni Isus Uvod Prva meditacija: Poniznost skrovitosti Druga meditacija: Poniznost djelovanja Trea meditacija: Poniznost samoodricanja etvrta meditacija: Poniznost prezira Peta meditacija: Nunost poniznosti prezira esta meditacija: Otajstvo poniznosti prezira Sedma meditacija: Poniziti se ispred svih Osma meditacija: Marija nasljedovateljica poniznog Isusa IV DIO: Osoba zaista ponizna Uvod Prva meditacija: Karakteristike prave poniznosti Druga meditacija: Uinci prave poniznosti Trea meditacija: Poniznost u odnosu na Boga etvrta meditacija: Poniznost u odnosu na blinjega Peta meditacija: Vanjska praksa poniznosti V DIO: Preobraavajua poniznost Uvod Prva meditacija: Ljubav prema preziru Druga meditacija: Prezir u slubi poniznosti Trea meditacija: Preobraenje samopotovanja etvrta meditacija: elja potovanja i svidjeti se Bogu Peta meditacija: elja da se svidimo blinjemu

101