7 živo vrelo

liturgijsko-pastoralni list

2014
Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • GOD. XXXI. • CIJENA: 13 KN

Zaboravljeni kršćanski simboli

od 6. srpnja do 9. kolovoza 2014.
 7 živo vrelo
ISSN 1331-2170 – UDK 282

2014 
God. XXXI. (2014.)
Liturgijsko-pastoralni list
za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik:

Ante Crnčević urednikova riječ 1
Uredničko vijeće:
mons. Ivan Šaško,
Nadahnjući se nad prošlošću
Ante Crnčević, Petar Bašić, i preobražavajući kulturu
Ivan Ćurić, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:

mons. Ivan Šaško naša tema: Zaboravljeni kršćanski simboli 2
Uredništvo:
Ante Crnčević, Ivan Andrić,
Zaboravljeni jezik kršćanskih simbola.
Lana Vuičić O drevnim kršćanskim kriptosimbolima,
Grafička priprema: Ante Crnčević
Tomislav Košćak
Posijane i čuvane riječi Molitve Gospodnje.
Izdavač i nakladnik:
Hrvatski institut za liturgijski pastoral O palindromu 'Sator arepo', Ivan Šaško
pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji
Ksaverska cesta 12a
10000 ZAGREB

Telefon: 01 5635 050

otajstvo i zbilja 18
Faks: 01 5635 051 Biblijska razmišljanja:
e-mail: hilp@hilp.hr I. Šaško, A. Crnčević, A. Vučković, I. Raguž
www.hilp.hr

Tisak: Četrnaesta nedjelja kroz godinu

Grafika Markulin, Lukavec
Motiv mozaika iz Eufrazijeve bazilike u Poreču.
Petnaesta nedjelja kroz godinu
Šesnaesta nedjelja kroz godinu
Sedamnaesta nedjelja kroz godinu
Osamnaesta nedjelja kroz godinu

u duhu i istini 38
Molitve za obiteljskim stolom

trenutak: pisma čitatelja 40

Prostorna rasporedba slavlja euharistije
 ŽIVO VRELO 7–2014 UREDNIKOVA RIJEČ

Nadahnjući se nad prošlošću

Z
i preobražavajući kulturu

Z
nakovi i simboli kojima kršćani, uz navještaj Božje riječi, izriču
i svjedoče objavljene istine vjere i unutar kojih nastoje na dublji
način promišljati događaje spasenja, mijenjali su se i oblikovali
kroz povijest, unutar kulturalnih gibanja i međukulturalnih razmjena.
Ne čudi da je svako kulturalno razdoblje stvaralo svoje simbole, kat-
kada napuštajući one prethodne, a katkada nadograđujući ih i inter-
pretirajući u novome svjetlu i novome misaonom kontekstu. Neki od
simbola i znakova nosili su stanovito obilježje »tajnosti« i kršćanske
izvornosti, čuvajući uzvišenost istine, povjeravane samo onima koji su
već uvedeni u zajedništvo Crkve. Drugi su, pak, bili preuzimani iz mje-
snih kultura ili iz zajedničke misaone baštine, dobivajući u kršćanskoj
zajednici novu značenjsku preobrazbu. U tome životno uvjetovanom
razvoju govora simbola neki od njih postali su nam manje razumljivi,
premda ih i dalje susrećemo u kršćanskoj ikonografiji. Potreba za nji-
hovim ‘dekodiranjem’ i rasvjetljenjem – otkrivajući značenja iz sveto-
pisamske baštine, stare kršćanske književnosti i liturgijske euhologije
– ne smjera prvotno za njihovom ikonografskom rehabilitacijom u su-
vremenu kršćansku umjetnost, nego za pronalaskom mogućih nadah-
nuća za dublje poniranje u otajstva vjere i za moguće oblikovanje no-
vih ikonografskih izričaja, vlastitih kulturi ovoga povijesnoga trenutka.
S takvim zanimanjem i s tim nakanama upustili smo se u traganje
za značenjem nekih kršćanskih kriptosimbola, kao i u traženje dubljih
značenjskih korijena onih simbola koji su i danas među kršćanima op-
ćepoznati i općeprihvaćeni, ali s površnim i blijedim poznavanjem nji-
hova značenja. Iznenađujuće je koliko su neki simboli prisutni u kr-
šćanskoj svijesti, a koliko je izblijedjelo njihovo značenje. Smijemo se
pitati je li današnja kultura i današnja životnost vjere kadra stvarati i
oblikovati simbole koji će na nov i životan način izricati dubinu kršćan-
skoga otajstva. Možda ovdje odškrinuti prozor u bogatstvo kršćanskih
simbola potakne na vjerničko udubljenje u otajstvo Krista i na nastoja-
nje za kršćanskom preobrazbom kulture u kojoj živimo.
Urednik

1
L NAŠA TEMA Zaboravljeni kršćanski simboli

Zaboravljeni jezik kršćanskih simbola

RR
O drevnim kršćanskim kriptosimbolima
Ante Crnčević

azmatranje početaka kršćanske kulture i ikonografije, obli-

kovano slaganjem pronađenih fragmenata, često nedostat-
nih za cjelovitu sliku, vodi nas do zaključaka koji se lako po-
kazuju nesigurnima i površnima. Kršćanska se ikonografija i umjet-
nost ne mogu sa sigurnošću i cjelovito dekodirati iz pronađenih ar-
heoloških artefakata. Potrebno je krenuti od novosti misli koja je u
svojoj vlastitosti prepoznata kao kršćanska. Upravo to što je prepo-
znavano kao novo tvori temelj na kojemu je oblikovano kršćanstvo u
svojoj slojevitosti: od temeljnih pitanja Božje objave do shvaćanja ži-
vota i oblikovanja kulture. Povijest kršćanske umjetnosti, stoga, ne
može biti promatrana izvan razvoja i oblikovanja kršćanske misli.
Početci kršćanske ikonografije, shvaćene u užem smislu riječi,
stavljaju pred nas, kako tvrdi Gabriele Pelizzari, dva reda pitanja: po-
najprije pitanje vremena i kronologije ranokršćanske umjetnosti, a
potom razumijevanje razlogâ zbog kojih su ranokršćanske zajedni-
ce napustile aikonički stav i prihvatile uporabu slika i njihov govor.
Premda tim dvama pitanjima nije lako pronaći ujednačene i općepri-
hvaćene odgovore, korisno je barem uvidjeti njihovu važnost, u svrhu
uočavanja slojevitosti oblikovanja kršćanske ikonografije.

Slika i riječ
Klement Aleksandrijski oko 190. godine u djelu Pedagog nabraja
simbole koji su tada bili usvojeni kao kršćanski: golubica, riba, la-
đa na moru, lira, sidro, ribar. Lako je primijetiti da su ti osnovni »kr-
šćanski« simboli bili prethodno naširoko prisutni u predkršćanskim
kulturama, a kršćanska ih je zajednica prihvatila dajući im nova zna-
čenja. Kršćanska nadgradnja tih simbola, stoga, ne može biti u cije-
losti rasvijetljena bez razumijevanja onih prvotnih značenja koja su
služila kao potka na koju su implementirani novi sadržaji i slike.
Pod patrijarhalne bazilike u Ravenni, 4. st.

2
 Ti procesi kulturalnih razmjena i prožima-
nja pokazuju otvorenost kršćanstva raznim na-
činima prenošenja evanđeoske poruke. Sto-
ga se među kršćanima u različitim kultura-
ma u istome razdoblju može zamijetiti i stav
opiranja likovnom prikazivanju i spremnost
njegova prihvaćanja. Premda se u kršćan-
skim spisima susreće stanovito opiranje
uvođenju ikonografskih elemenata u liturgi-
ju, odnosno u okvir slavlja Kristova otajstva,
puk koji dolazio iz poganstva nije gajio takav
stav te se, unatoč aikoničkom nauku crkvenih
otaca, ikonografija susreće već u najranije doba.
Ernest Renan uvjerljivo potvrđuje da je rano kr-
šćanstvo gajilo otvoreno nepovjerenje spram uvođe-
nja likovne umjetnosti u liturgijski život Crkve, na sličan
način kako će to kasnije pokazivati islam u svojim zajednica-
ma. Stoga se može zaključiti: da je kršćanstvo ostalo zatvoreno u judejsku Kristov monogram »Chrismon«
kulturu i njezino podneblje, u kršćanskoj bi se umjetnosti bila razvila samo u luneti portala katedrale sv.
Petra u Jaci, Španjolska, 11. st.
arhitektura. No, budući da se kršćanstvo otvorilo susretu s drugim kultura-
Natpis na obodu:
ma i sa svime što one nose, upravo se u njemu razvila tradicija otvorenosti HAC IN SCVLPTVRA. LECTOR
prema raznim umjetničkim izražajima više negoli i u jednoj drugoj religiji. SIC NOSCERE CVRA: P. PATER.
Može se, također, reći da su u oblikovanju rane kršćanske umjetnosti A GENITVS. DVPLEX EST SPS
bili najzaslužniji oni koji su dolazili »iz poganstva«, iz nežidovstva, ali s ALMVS: HI TRES IVRE QVUIDEM
DOMINVS SVNT VNVS ET IDEM.
otvorenošću istini koja je naviještana po starozavjetnim prorocima i koja je
rasla kroz starozavjetnu povijest spasenja. Pokazujući se u svojoj transkul-
turalnosti i opirući se navezanosti na jednu kulturu, kršćanstvo je postalo
neodvojivo od umjetnosti. I danas valja uvidjeti i priznati koliko je kršćan-
stvo obilježilo i usmjerilo razvoj umjetnosti – likovne, arhitektonske, glaz-
bene. Ponegdje se, osobito u moderno doba, prvi dodiri kršćanstva s ne-
kom kulturom ostvaruju upravo preko umjetnosti.
Stanovita »ikonofobija« prvih kršćanskih zajednica ubrzo je prerasla u
bogato razvijeni sustav umjetnički kodificiranoga navještaja kršćanske po-
ruke. Čini se da razlog tomu treba tražiti u naslonjenosti kršćanske poru-
ke i kršćanske liturgije na starozavjetnu povijest spasenja koja je trebala bi-
ti dekodirana u svjetlu Kristova otajstva. Starozavjetni su događaji spase-
nja bili shvaćani i interpretirani kao typos i figura istine ostvarene u Isu-
su Kristu i u njegovu djelu spasenja. U tome je smislu ‘slika’ bila dragocjen
oblik ispravnoga povezivanja starozavjetne i novozavjetne povijesti. Slika
je nudila i ključ interpretiranja događaja spasenja, promatranih pod svje-
tlom kristološke hermeneutike. Bilo je to doba kada je riječ bila manje zapi-
sivana, a više prenošena, povjeravana predaji, a time i izvrgavana opasno-
sti interpretiranjâ koja su mogla skrenuti u druga i šira značenja. Slika, kao
jezik umjetnosti, čuvala je okvire hermeneutike riječi i pružala ključ ili kôd
za ispravno razumijevanje riječi. Umjetnost je čuvala riječ, brinula se za ja-
snoću njezinih značenja i za ljepotu prihvaćanja riječi. Figura i riječ, koja je
nosivi element u liturgijskome slavlju, bile su neodvojive; međusobno su se

3
 NAŠA TEMA
Riba, jedan od najdrevnijih
kršćanskih i kristoloških
znakova, poziva na ispovijed
temeljne kršćanske kerigme:
»Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj.«
Grafit »Ixthys« i Kristov
monogram iz antičkoga
Efeza (Turska).
4
Zaboravljeni kršćanski simboli
nadopunjavale i jedna dru-
gu interpretirale. Tako su i
jedna i druga ostajale unu-
tar istoga liturgijskoga ko-
da, služeći zbiljnosti otaj-
stva koje se slavi. Možda u
tome treba tražiti i moguće
putove ‘ozdravljenja’ suvre-
mene kršćanske umjetnosti
koja je, katkada, samo unesena u liturgijski prostor (kada je riječ o likovnim
umjetnostima) ili u liturgijski čin (kada je riječ o glazbi), a nije srasla s riječ-
ju koja se naviješta, s riječju koja izriče molitvu i s činom kojim Crkva slavi i
aktualizira Kristovo otajstvo spasenja. Pokušava se graditi umjetnost oslo-
bođenu od riječi i od liturgijskoga čina, tražeći u tome »oslobođenju« njezi-
nu autentičnost i originalnost, pa se tek površnim naslanjanjem na kršćan-
sku tradiciju, prepoznatu samo po izboru motiva, ostaje izvan zbilje koja se
na otajstven način događa u liturgijskim činima. Umjetnost sve manje no-
si hermeneutiku kršćanske poruke pa stoga i ne omogućuje udubljivanje u
ljepotu kršćanskoga otajstva. Stoga se prigovor da suvremenu umjetnost,
unesenu u liturgijski prostor, »prosječni kršćani« ne razumiju, pokazuje
istinitim, jer ona, na žalost, nije ni stvarana za njih niti je izrasla iz poklada
vjere u kojoj se oni prepoznaju i unutar koje »komuniciraju« otajstva spa-
senja. U liturgijske se prostore unosi umjetnost koja je nerijetko mišljena
za one koji ne promišljaju i ne slave otajstva vjere i koji nekim drugim ko-
dom prosuđuju njezinu »vrijednost«. Ranokršćanska umjetnost ne poka-
zuje sustavnu razvijenost, niti vrhunce umjetničkih dostignuća onoga do-
ba. Njezina je vrijednost upravo u povezanosti s Riječju, s kršćanskim nau-
kom, s činima kojima kršćanska zajednica doživljava zbiljnost Riječi. Zani-
mljivo je da crkveni pisac Rufin iz Akvileje u drugoj polovici četvrtoga sto-
ljeća, govoreći o kršćanskoj ikonografiji rabi glagole scribere i legere, pisa-
ti i čitati. Motivi kršćanske ikonografije »napisani« su da bi mogli biti »či-
tani«, da bi mogli prenijeti Riječ i da bi po njima Riječ mogla biti doživljena
na način koji ide onkraj izgovorene i slušane riječi. Ta ‘primitivna’ kršćan-
ska umjetnost istovremeno je ‘oblikovala riječ’ i ‘ispisivala formu’. Ikono-
grafski su prikazi bili čitani, slušani, gledani, razmatrani. Osnovne postav-
ke kršćanske umjetnosti, čvrsto oslonjene na riječ, čuvaju trag kroz čitavu
povijest istočne ikonogafije u kojoj je zadržan govor o ikonopiscima i o pi-
sanju ikona. Ne čudi da su početci kršćanske umjetnosti grafijske naravi.
Takvi grafijski koraci na početcima kršćanske umjetnosti uvjetovani su
dijelom i baštinjenjem starozavjetne predaje koja se opirala likovnomu pri-
kazivanju Boga, a potom i svakom drugom likovnom prikazivanju (usp. Pnz
5, 8; Izl 20, 4). U protokršćanskim zajednicama umjetnost, ona u punome
smislu riječi, bila je poimana kao svojevrsna »krađa«, zadiranje u djelo Bo-
ga Stvoritelja, pokušaj uzurpiranja njegova djela stvaranja. Takav rigoro-
zan stav pokazuje puno više od puke zabrane: u njemu se otkriva jasnoća
svijesti o čovjekovu mjestu u redu stvorenja, o Bogu u čijoj je ruci sav svi-
jet, te o kultu u kojemu čovjek biva unesen u stvarateljsku i spasenjsku Bož-
ju snagu. Kršćanska se ikonogafija, sto-
ga, na početku razvija na tragu znakova,
a ne na tradiciji umjetničkih djela ili sli-
ka (idolâ). Ostaje, međutim, pitanje mo-
gu li se ti prvi oblici s pravom zvati ikono-
grafijom i umjetnošću, jer će se primjeri
ikonografije u užemu smislu riječi javlja-
ti tek od trećega stoljeća. Ta pitanja izo-
stavljamo u ovome promišljanju, a daje-
mo prostor pokušaju širega čitanja rano-
kršćanskih simbola.
Grafijski stilizirana simbolika očuva-
na je u kršćanstvu i u doba visoko razvi-
jene likovnosti. Tako na kršćanskim mo-
zaicima 5. i 6. stoljeća, osobito u Rimu
i Ravenni, na odjeći apostola i drugih likova nalazimo kriptirane simbo- Umrijeti u znaku ribe
le izražene slovima grčkoga alfabeta, čije se značenje čita iz njihove nume- znači stupiti u darovanu
ričke vrijednosti. To znakovlje, poznato kao gammadia (od grčkoga slo- vječnost s Kristom.
va gamma), razvit će poseban sustav značenja. Tako se grafem »I« (iota), Ribe na nadgrobnoj
s numeričkom vrijednošću 10, pojavljuje uz Krista (često kao znak na nje- ploči s natpisom
»Ihthys zonton« –
govu paliju ili plaštu); grafem »Γ« (gamma), s numeričkom vrijednošću 3,
– »Riba/Krist živućih«.
izriče otajstva spasenja, ponajprije istinu o Presvetome Trojstvu; dok »H« Rim, početak 3. st.,
(eta), s vrijednošću 8, nosi značenje uskrsnuća. Kriptoporuke gammadia- Museo nazionale, Rim.
znakova iziskivale su da se motritelj udubi u njihovo čitanje kako bi mišlju
proniknuo onkraj likovnosti koju promatra.
Oslonjeni na riječ kršćanske poruke i oblikovani kao jednostavni ‘grafi-
ti’, bez pretenzija za oblikovanjem 'lijepih umjetnosti«, ranokršćanski sim-
boli ne prikazuju nego pripovijedaju, objavljuju, naviještaju novost Rado-
sne vijesti. Korisno je, stoga, pomnije se udubiti u znane nam ranokršćan-
ske simbole i otkriti dubinu značenjâ koja zadiru onkraj znakovnih i grafij-
skih prikaza.

Krist i kršćani u znaku ribe

Svatko komu je kršćanstvo poznato barem na kulturalnoj razini pokazat će
znanje o ribi kao jednom od najstarijih kršćanskih simbola. Nije potrebno
posebno tumačiti da se taj simbolizam izvodi iz grčkoga anagrama IXTHYS,
koji daje početna slova riječima temeljne kršćanske ispovijedi vjere: Ieso-
us Xristos Theou Yios Soter, Isus Krist Božji Sin Spasitelj. Znak ribe pozi-
vao je, dakle, na ispovijed i obnovu temeljne kršćanske kerigme. No, uvr-
štenje ribe u red kršćanskih simbola otkriva dosta zamršeniji put. Sačuvani
su, naime, stihovi – pripisani proročici Sibili iz Eritreje – koji na grčkome
jeziku tvore akrostih: Iesous Xristos Theou Yios Soter. Broj stihova je dva-
deset i sedam, što je trostruki umnožak broja tri (3 x 3 x 3), a u čemu se či-
ta ideja božanskoga svjetla.
Sačuvana je i predaja da je jednostavni znak ribe (nacrtane u formi dva-
ju lukova koji se na jednoj strani ukrižuju i tako tvore formu ribe) među
kršćanima u doba progonstva služio kao znak prepoznavanja. Kada bi ne-

5
 NAŠA TEMA
Riba u kristološko-
-euharistijskome značenju.
Motiv oslikanoga zida iz
Katakomba sv. Kalista, Rim, 3. st.
6
Zaboravljeni kršćanski simboli
ki kršćanin susreo nekoga
nepoznatoga te želeći sa-
znati je li ovaj kršćanin ili
ne, ucrtao bi u pijesku luk,
a nepoznati bi, ako je kr-
šćanin, dodao drugi luk
te tako »u formi ribe« is-
povjedio svoju pripadnost
kršćanskoj zajednici i kr-
šćansku blizinu s osobom
koju je susreo.
Te osnovne naznake i tumačenja ipak traže šira tumačenja i dublje ra-
zloge prihvaćenosti ribe u redu kršćanskih simbola. Vratimo li se Kristo-
voj poruci, prisjetit ćemo se riječi poziva upućena Šimunu i Andriji na oba-
li Genezaretskoga jezera: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!«
(Mt 4, 19). Povezanost spasenja sa slikom ribarenja otvorila je prostor u ko-
jemu je kristološki anagram postao simbolom i samih krštenika, onih koji
su ulovljeni u »mrežu spasenja«, pa se simbol ribe redovito susreće u kon-
tekstu govora o otajstvu krštenja. U Crkvi, dakle, postoje mnoge ribe, ali sa-
mo je jedna Riba, Krist Gospodin. Tertulijan tako ispovijeda: »Nos piscicu-
li secundum Ikthyn nostrum Iesum Christum in aqua nascimur…« – »Mi,
ribice, prema svojoj ‘Ribi’ Isusu Kristu, rađamo se u vodi. Drukčije nismo
spašeni, osim ako ostanemo u vodi.« (De baptismo, I, 3) Autor se u toj sli-
ci naslanja na svetopisamski opis stvaranja, prema kojemu su prvotne vode
već unaprijed nosile sliku »novoga stvaranja«, ostvarena u otajstvu kršte-
nja: Duh koji je u početcima lebdio nad vodama, isti je Duh koji će biti nad
krsnim vodama. Kao što je nakon stvaranja najprije u vodi proklijao život,
tako će i po Kristu obnovljeni život ‘izniknuti’ iz vode krštenja. I kao što ri-
ba izvan vode ne može opstati na životu, tako ni čovjek nema trajnoga živo-
ta izvan vode krštenja, izvan spasenja u Kristu.
Kristološki simbolizam ribe pokazuje istinu o Kristu kao »trajno ži-
vom«. Dubine vode u starozavjetnoj su kulturi nosile značenje tame, smrt-
nosti i nestajanja, a Krist, nazvan Ribom, pokazuje snagu života u nadmoći
nad ljudskom naravi u koju je sišao. Dok je dubina vode nalik smrtnoj ljud-
skoj naravi, Krist-Riba pobjeđuje i ozdravlja smrtnost i ljudsku narav u ko-
ju je sišao. Kršćanska je mašta u simbolizmu ribe našla poveznicu i s opi-
som potopa iz Knjige Postanka (usp. Post 5 – 9): kako kaznom potopa nisu
bile zahvaćene ribe, one su postale znakom krštenikâ koji su po Božjoj mi-
losti i Kristovu djelu otkupljenja izbavljeni od propasti i Božje kazne. Tako
i sv. Augustin potvrđuje da riba »otajstveno označuje Krista (piscis, in quo
nomine mystice intellegitur Christus), zbog toga što je on uzmogao opsta-
ti živ – naime, bez grijeha – u ponoru naše smrtnosti kao u dubini vodâ«
(De civitate Dei, XVIII, 23, 1). Razvijajući taj simbolizam oci govore da je u
kršćaninu, po njegovu krsnom dostojanstvu, prevladana narav ribe: uhva-
ćena na udicu i stavljena izvan svoga životnoga prostora riba susreće smrt,
dok kršćanin, »uhvaćen« Božjom riječju na »ješku vjere«, ulazi u novi život
u Kristu, koji je živa voda spasenja (usp. Jeronim, In Ps. XLI).
 živo vrelo 7 2014

Postoje i šire poveznice između Krista i ribe. U svjedočanstvu iz Lukina

evanđelja o Kristovu očitovanju učenicima nakon uskrsnuća, kada od njih
prima i blaguje komad pečene ribe (usp. Lk 24, 36-42), crkveni su oci vi-
djeli povezanost pečene ribe s Kristovom mukom i smrću. Tako sv. Augu-
stin piše: piscis assus, Christus passus, videći u pečenoj ribi trpećeg Kri-
sta (Tract. in Ioh., CXXIII, 2), a sv. Grgur Veliki preuzima i razvija tu sliku
(usp. Hom in Ev., II, XXIV, 5).
Među mnogim otačkim slikama izvedenima iz simbolizma ribe, spome-
nimo i onu o hrabrosti i postojanosti vjere: kao što se i najmanja riba ne bo-
ji suprotstaviti snazi valovlja i plivati kroz valove, tako se i kršćanin čistom
vjerom može suprotstaviti svim valovima života, čuvajući vjeru čvrstom i
nepovrijeđenom. Razlažući tu misao, koju pripisuje »nekomu svecu«, Au-
gustin potvrđuje da je iskrena vjera nalik ‘dobroj ribi’ (piscis bonus pia est
fides, Augustin, Serm., CV, 4, 6). Ona je odlikovana postojanošću, sposob-
nošću da se iz dubina mora uzdigne do površine, do svjetla.
U ikonografiji susrećemo i motiv ribe s košarom kruha čime se, na te-
melju perikope o Isusovu umnoženju kruha i nahranjenju mnoštva, ribi
daje euharistijsko značenje, u poveznici s Isusovom posljednjom večerom,
a što se lako iščitava iz činjenice da je u Evanđeljima događaj umnoženja
kruha opisan istim glagolima kao i geste na posljednjoj večeri: »uze, zahva-
li, razlomi, dade«. Kristološko-euharistijski ključ čitanja znaka ribe saču-
van je i u srednjovjekovnoj ikonografiji, pri čemu posebice treba istaknu-
ti prikaze posljednje večere s motivom Jude koji, uzimajući sa stola ribu,
napušta zajednicu okupljenu oko Isusova stola. Juda, za kojega evanđelist
Ivan kaže da je bio »kradljivac« (kleptes, usp. Iv 12, 6), upravo uzimajući
sa stola ribu pokazuje se izdajicom, kradljivcem. On nije kradljivac tek po
tome što je potkradao zajedničku blagajnu, nego po tome što je svojim po-
stupkom kanio ukrasti najdragocjenije blago, Krista, u kojemu je Bog čo-
vječanstvu darovao spasenje.
»Uzimajući ribu« Juda je raskinuo svoje zajedništvo sa zajednicom
apostola, pozvanih biti »ribarima ljudi« (usp. Mt 4, 18-22; Mk 1, 7; Lk 5,
1-11). Apostolska služba Petrova nasljednika u Crkvi stoga se i danas veže
uz sliku »ribara«, a prsten, znak te službe, naziva se anulus piscatoris, ko-
jim je papa pečatio privatna pisma i važne dokumente. Prsten nosi ime pa-
pe i reljef s motivom apostola Petra koji, sjedeći u lađi, vadi mrežu iz mora, Riba i sidro na prstenu.
često s prikazom ribe. Za vrijeme pape Bonifacija IX. (1389.-1404.)
i Eugena IV. (1431.-1447.) rabio se naziv anulus fluctuan-
tis naviculae (prsten s plovećom lađom). Sve te teme
nalaze nadahnuće u Isusovoj prispodobi o kraljev-
stvu nebeskom: ono je »kao kad mreža bačena u
more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni,
izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u po-
sude, a loše izbace.« (Mt 13, 47-48). Slika »do-
brih« i »loših« riba vuče nadahnuće iz staro-
zavjetne predaje u kojoj su ribe s perajama i
ljuskom smatrane »čistim životinjama« koje je
bilo dopušteno jesti, dok su one druge smatrane

7
 NAŠA TEMA
Lađa s jarbolom u obliku križa:
slika Crkve u kojoj je Kristov
križ stožer i oslonac života.
8
Zaboravljeni kršćanski simboli
»nečistima« jer se vjerovalo da im je prirodno stanište morsko dno, blato,
koje simbolizira grijeh i smrtnost. Dok se »dobre« ribe, vjerovalo se, mogu
uzdići do površine mora i slobodno plivati, one druge osuđene su biti u ta-
mi morske dubine.
Zanimljiv je i natpis nad jednim grobom u Priscilinim katakombama
u Rimu (3. st.): nakon riječî »ALEXANDER IN« prikazana je riba, pa bi se ide-
ogram mogao iščitati kao »ALEXANDER IN CHRISTO« – »[ovdje] u Kristu/Ri-
bi [počiva] Aleksandar«. Ideogramska interpolacija znaka u riječi pokazu-
je u kojoj je mjeri simbol ribe bio razumijevan u kristološkome značenju,
a odatle se može nazrijeti i sva širina značenja izvedenih iz znaka ribe. Još
je izravniji primjer Pektorijeva epitafa iz 2. stoljeća, pronađena u Autunu
1839. g., na kojemu se čita poema sa završnim pozivom na molitvu: »Cum
pace Piscis memento Pectorii« – »U miru Ribe sjeti se Pektorija.«
Ovim kratkim uvidom u raznolika ranokršćanska značenjâ ribe – od
onoga kerigmatskoga, preko krsnoga i euharistijskoga, do ukopnoga, s vje-
rom u vječni život u Kristu – lako je zamijetiti da današnja, relativno česta,
uporaba znaka ribe u kršćanskoj ikonografiji, osobito na liturgijskome po-
suđu i ruhu, nerijetko pokazuje površnost i nedomišljenost. Susrećemo ga
kao »znak bez značenja« jer je izostala svijest da se njime ispovijeda vjera u
Isusovo božanstvo i u snagu njegova otkupiteljskoga djela.
Na lađi spasenja…
Božje kraljevstvo i vječnost i danas se u metaforičkome i poetskome govo-
ru prikazuju slikom »druge obale« ili »luke spasenja«. Tako je i čitav život
nalik plovidbi koja susreće opasnost vjetra i valovlja, a Crkva koja vjerni-
ke okuplja i »nosi« k »luci spa-
senja« često se prikazuje u sli-
ci lađe. Simbolički govor o Cr-
kvi kao lađi razvijen je već u naj-
ranije kršćansko doba. U jedno-
me drevnom tekstu poznatom
kao Pseudo-Klementova posla-
nica Jakovu iz 4. st., a koja se
nekoć pripisivala papi Klemen-
tu I. (88.-97.), čitamo: »Čitavo
tijelo Crkve nalik je velikoj lađi,
koja po snažnoj oluji nosi ljude
najrazličitijega podrijetla.« Sli-
jedi, potom, alegorijski prikaz
službâ u Crkvi/lađi: nebeski je
otac vlasnik lađe, Krist je kormi-
lar, biskup je promatrač (prore-
us), prezbiteri su mornari (nau-
tai), đakoni su veslači, a katehi-
sti njihovi pomagači (naustolo-
goi). Georg Strecker pokazuje da
je ta alegorija izrasla iz jedne du-
 živo vrelo 7 2014

blje predaje, prisutne u samoj liturgiji Crkve te navodi homiletski tekst ko-
ji u spisu Constitutiones apostolorum prethodi liturgiji ređenja biskupa:
»Kada okupljaš Crkvu Božju, budi pozoran, kao kormilar velikoga broda…
Neka lađa bude uvijek upravljena prema istoku…«
Ne može se sa sigurnošću tvrditi je li alegorija lađe u primjeni na Crkvu
izrasla iz židovske ili iz helenske tradicije. U grčkoj književnosti mitološke
i alegorijske slike lađe i plovidbe utjecale su na oblikovanje spjeva Odiseja,
a samo upravljanje gradom i državom često je bilo prisličeno upravljanju
lađom. Još je u poganstvu, u grčkoj, rimskoj i egipatskoj religioznosti, la-
đa našla mjesto među simbolima životnoga putovanja i zagrobnoga života,
odnosno nade u život onkraj smrti. Starozavjetna tradicija nije izrasla unu-
tar naroda koji bi bio vješt u pomorstvu, ali metafore plovidbe i oluje, oso-
bito u značenju eshatoloških kušnja, starozavjetnicima nisu bile nepozna-
te. I sama pripovijest o potopnim vodama i arki kao sredstvu izbavljenja od
smrti i mjestu spasenja, naslanja se na općekulturalni simbolizam lađe te će
dati i poseban pečat kršćanskom razmišljanju o Crkvi, njezinoj naravi i po-
slanju koje joj je povjereno.
U otačkoj književnosti Crkva se prispodobljuje lađi na kojoj se uzdiže
jarbol u formi križa. Čini se da je, kako zaključuje Jean Daniélou, upra-
vo križna forma jarbola nadahnula i oblikovala simbolizam lađe u razu- Lađa na olujnome moru,
s Kristom koji pobjeđuje
mijevanju Crkve. Štoviše, lađa je u kršćanskoj misli i ikonografiji najpri-
kušnje mora.
je razumijevana u simbolizmu križa, a tek potom su se razvila interpretira-
Motiv iz Evanđelistara
nja u alegoriji Crkve. Tako sv. Justin, navodeći »slike križa«, nabraja četi-
opatice Hitde, Hessische
ri slike i forme: stup na koji je u pustinji bila podignuta mjedena zmija, ko- Landesbibliothek,
plje s ukriženom prečkom (antenna crucis) na kojoj se nosi zastava, plug Darmstadt, oko 1020. g.
(oblikovan u osnovnoj formi križa), te jarbol na lađi.
Lađa s jarbolom/križem pojavljuje se kao sredstvo i
mjesto spasenja. Asterije Sofista u 4. st. pripovijeda:
»Za vrijeme Isusove muke svijet je bio gonjen po-
put lađe na moru, kormilar je prikovan na križ (jar-
bol), hramska se zavjesa razdvojila poput jedra…«
Sv. Justin u Razgovoru s Trifunom, uspoređuje No-
inu arku s Kristovim djelom spasenja: na arki je spa-
šeno osmero ljudi, a kršćani slave »osmi dan« kao
dan Kristove pobjede nad smrću; i kao što je Noa bio
spašen na »drvu arke«, tako je Krist čitavi rod spa-
sio na drvu križa. Drugdje se jarbol i antenna cruci-
si pojavljuju kao mjesto odmora i počinka (anapau-
sis) na lađi. Križ je za kršćane mjesto odmora, dar
»božanskoga počinka«, koji je slika eshatološkoga
zajedništva s Bogom.
Nije lako sa sigurnošću odrediti kada je kristo-
loška interpretacija lađe dobila proširenje u simbo-
lizmu Crkve, ali takve naznake čitamo već kod Ter-
tulijana (prva pol. 3. st.). U spisu De baptismo, osla-
njajući se na prizor apostola u lađi na olujnome mo-
ru, piše: »Ona lađica predstavljala je sliku Crkve

9
 NAŠA TEMA
Paun, simbol uskrsnuća
i vječnoga života.
Dio kamene pregrade iz crkve
San Salvatore, 8. st.; Museo di
Santa Giulia, Brescia, Italija.
10
Zaboravljeni kršćanski simboli
(navicula illa figuram ecclesiae praeferebat). Nju u moru, to jest u svijetu,
uznemiruju valovi, odnosno progonstva i kušnje. Gospodin, strpljiv, kao da
spava dok ga u zadnji tren ne probude molitve svetih, ukroćuje svijet i svo-
jima vraća mir.« (XII, 7). To eshatološko tumačenje oluje na moru i slike
lađe Tertulijan suprotstavlja tumačenju prema kojemu su neki u oluji na
moru promatrali krštenje apostola. No, nesumnjivo je da je kršćanski sim-
bolizam lađe, oslonjen na starozavjetnu predaju, oblikovao misao o Crkvi
kao zajednici koja, ravnana »jarbolom/križem«, sigurno plovi prema »lu-
ci spasenja«, pobjeđujući otajstvom križa sve kušnje i nevolje. More, pod-
ložno vjetru i uzburkano valovljem, slika je »ovoga vijeka« (Augustin, De
civitate Dei, XX, 15), pa bi se viđenje iz Knjige Otkrivenja – »I vidjeh novo
nebo i novu zemlju jer prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema«
(Otk 21, 1) – imalo razumijevati kao stupanje s nestalnoga mora ovoga vije-
ka na sigurno i čvrsto »tlo«, na život vječnosti kojoj je strana svaka plovid-
ba i oluja – onamo gdje je potpuni mir u Bogu.
…s nadom u uskrsnuće i život koji ne umire
Za kraj ostavljamo nekoliko redaka za govor o kršćanskome simbolizmu
jedne ptice, koju manje poznajemo u značenju vrlinâ, a više u govoru o ma-
nama oholosti i ispraznosti. Govorimo o paunu i njegovu značenju u kr-
šćanskoj ikonografiji. U antici, još prije kršćanstva, ta je ptica bila proma-
trana u znaku besmrtnosti. Orfička i pitagorejska misao na perju njezina
raširena repa vidjela je »kozmičke oči« ili zvijezde, pa ju je alegorija lako
dovela u svezu s besmrtnošću.
Kršćanska predaja gajila je slično razumijevanje, koje ovdje ukratko
predstavljamo slijedeći prikaze koje su ponudili Luca Frigerio (Bestiario
medievale, Milano 2014.) i Claudia Corti (La risurrezione nell’arte cristi-
ana, Cinisello Balsamo, 2014.). Na temelju pučkoga vjerovanja da je me-
so pauna neraspadljivo i nepropadljivo, a o čemu svjedoči i sv. Augustin
(»Tko je drugi osim Boga Stvoritelja svega podario puti mrtvoga pau-
na da ne istrune?«, De civitate Dei, XXI, 4, 1), kršćanska je ale-
gorija unijela pauna u red simbola uskrsnuća i vječnoga ži-
vota. Zato ga često nalazimo u katakombama, ali i
na reljefima pluteja ili na podnim mozaicima
u bazilikama te u ikonografskome pro-
gramu baptisterijâ. Čest je i motiv
dvaju paunova uz »kantha-
ros«, veliku svečanu
posudu u obli-
 živo vrelo 7 2014

ku kaleža s dvije ručke, što se može promatrati kako u kontekstu napajanja

krsnom vodom tako i u kontekstu euharistijske gozbe. I krsno i euharistij-
sko napajanje uvode, dakle, u uskrsnuće, u darovani život vječnosti.
Srednjovjekovna će ikonografija pokazivati manje zanimanja za sim-
bol pauna, ali će se misao o njemu sačuvati i na nov način čuvati. Tako će-
mo motiv pauna nalaziti u prikazima navještenja, čak i na način da je pe-
ro iz njegova repa utkano u krila anđela (Beato Angelico, Van Eyck); u do-
ba renesanse susrećemo ga u prikazima Kristova rođenja (Domenico Vene-
ziano) te posljednje večere (Ghirlandaio), kao navještaj i predznak Kristo-
va uskrsnuća. Pseudo-Hugo iz samostana sv. Viktora kod Pariza (†1141.) u
djelu De bestiis iznosi i druga značenja: paunov pjev, poznat po snazi i gru-
bosti, nepoželjnoj za ljudsko uho, opomena je svim navjestiteljima Božje ri-
ječi da budu neustrašivi u svome propovijedanju, osobito spram grješnika.
Kršćanskomu simbolizmu pauna, u značenju uskrsnuća i vječnoga živo-
ta, pridružuju se i neki drugi teriomorfni oblici, kao što su feniks, orao, la-
stavica, jelen, crveni jastog i lav. Spominjemo ih tek kao zaboravljene kr-
šćanske simbole, s mišlju da kršćanska poruka u svako vrijeme pronala-
zi prikladan način navještaja istine spasenja. Spomen tih drevnih kršćan-
skih simbola, isprepletenih s alegorizmom i pučkim vjerovanjima, ne smje-
ra za njihovim ‘obnavljanjem’ ili unošenjem u suvremenu crkvenu umjet-
nost, nego služi buđenju misli zaokupljene oko novih načina i putova kr-
šćanskoga navještaja. Umjetnost je uvijek utirala put tome traganju i na-
stojanju. Danas se ona, čini se, želi osjećati »izbavljenom« od te brige, teže- Dva pauna
ći za nekom imaginarnom »čistoćom«, oslobođenom od svake fabulativne uz »kantharos«,
i tradicijske potke te odbijajući svaku zadaću služenja bilo čemu što ide da- hraneći se za
lje od umjetnosti same. Ostaje nam pitati se može li takva umjetnost nositi život vječnosti.
predznak kršćanske, ukoliko odbija svako služenje i mistagošku zadaću ot- Bazilika sv. Marka,
krivanja i objavljivanja Kristova otajstva. Venecija.

11
 NAŠA TEMA Zaboravljeni kršćanski simboli

Posijane i čuvane riječi Molitve Gospodnje

O palindromu ‘Sator arepo’

PP
Ivan Šaško

uno je načina komuniciranja, prenošenja poruka, znakova

prepoznavanja. Puno je igara riječi, puno skrivenih poruka i
puno načina da se pokuša opisati neopisivo i izreći neizreci-
vo. Ponekad to postaju složeni sustavi prikrivanja, prosljeđivanja in-
formacija ili pak – igra, u punini njezina značenja i važnosti; igra u
životnoj ozbiljnosti koja kršćanski relativizira, budi pozornosti; igra
koja ljude čini osjetljivijima, duhovnijima; očituje maštovitost i po-
staje novom komunikacijom.
Jedan od pokazatelja te maštovitosti, slaganja, prikrivanja i otkri-
vanja, brižne uporabe riječi i oblika jest i palindrom (na hrvatski je
ta riječ prevedena riječju obrtaljka). To je igra riječi u kojoj se či-
tanjem jedne riječi ili cijele rečenice obrnutim redoslijedom dobiva
isto značenje kao i pravilnim čitanjem. Ime palindromu dolazi iz grč-
koga jezika, kao složenica – palíndromos, a označuje onoga koji trči,
koji se kreće unatrag (palin: natrag + drómos: put).

Prepoznavanje Gospodina po Molitvi i križu

Među palindromima vjerojatno je najpoznatiji, a za nas kršćane i izni-
mno važan, takozvani Palindrom Sator. Radi se o kvadratu koji sadr-
ži dvadeset i pet polja (slučajno, ali zanimljivo: onoliko koliko ima po-
lja u hrvatskome grbu). Na tim su poljima upisana slova koja tvore ri-
ječi: SATOR AREPO TENET OPERA ROTAS. One se mogu čitati jedna-
ko ne samo s dviju, nego čak s četiriju strana.
Taj glasoviti palindrom stoljećima privlači pozornost stručnjaka
i rađa nova tumačenja. Ponegdje se naziva još i ‘kvadrat Sator’ ili,
izvan kršćanskih okvira, ‘magijski kvadrat’. O njemu ima puno napi-
sa dostupnih na raznim mrežnim stranicama koje i sam koristim da
bih napravio sažetak u onoj mjeri koja daje uvid u temeljna pitanja.
Radi se o mogućoj rečenici na latinskome, a o njezinu značenju
još uvijek se vode rasprave. Najprije se mislilo da je palindrom iz
Srednjega vijeka, međutim 1868., u nekadašnjemu rimskome gradu
Coriniumu (danas Cirencester u Gloucestershire u Engleskoj) prona-
đen je natpis u kući iz 3. stoljeća nakon Krista. Danas se taj ulomak
čuva u tamošnjemu arheološkome muzeju, ali nosi ‘zrcalnu verziju’
palindroma, tako da počinje riječju ‘rotas’. Jednako tako i u mjestu
Dura Europos (Sirija) na Eufratu u rimskoj koloniji, nađena su četiri
primjerka takvoga kvadrata iz 200.-220. godine nakon Krista.

12
 živo vrelo 7 2014

Za sada nije pronađen neki takav pa-

lindrom koji bi sezao u razdoblje prije po-
jave kršćanstva. To je bio razlog širenju
uvjerenja da on predstavlja izražaj prvih
kršćana u doba kada je kršćanstvo bilo za-
branjeno u Rimskome Carstvu, osobito
što se tiče križa. Tako je uočeno da je mo-
guće pronaći križ kojeg tvore dvije ukriže-
ne riječi (treći red ili stupac) u sredini: ‘te-
net’; primjećuje se da je slovo ‘n’ (jedino
takvo u palindromu) u središtu cijele plo-
če. Jednako se tako u sredini svake strane
te gore i dolje (zapravo na krakovima) na-
lazi slovo ‘t’, što je zapravo prikriveni križ.
Dakle, ta bi obrtaljka služila kršćani-
ma za prepoznavanje i za stanovito čašće-
nje križa, što je bilo još uvijek zabranjeno
u to doba. Ovomu treba dodati da se križ
i raspelo, u njihovim izravnostima, nisu (umjetnički) prikazivali u kršćan- Palindrom – ‘obrtaljka’ iz
skim ozračjima gotovo do 5. stoljeća. Jedan od najčešćih oblika njegova pri- mjesta Oppède (Luberon)
u jugoistočnoj Francuskoj.
kazivanja nalazio se u obliku sidra.

Kršćansko tumačenje
Ta je kršćanska hipoteza ojačana kada je evangelički pastor iz Chemnitza,
Felix Grossner, otkrio da se od dvadeset i pet slova mogu dvaput složiti ri-
ječi: Pater noster, početak molitve Gospodnje Oče naš na latinskome. Pre-
ostaju dva para slova ‘A’ i ‘O’, što se tumačilo kao alfa i omega, kao početak
i kraj svega što postoji.
No, tako postavljenu hipotezu otežava otkriće (iz 1925.) obrtaljke u sta-
rim Pompejima, koje je uništila erupcija Vezuva 79. nakon Krista, u kući
Quinta P. Procula i na jednome portiku. Naime, tumačenje koje bi uključi-
valo interpretaciju alfi i omega, poglavito se oslanja na Knjigu Otkrivenja
svetoga Ivana, a njezina redakcija, recepcija i tumačenje u središnjoj Itali-
ji nisu mogli biti prošireni prije polovine 2. stoljeća. Ipak, s prebrzim se za-
ključcima ne dolazi do istinske slike. Te zaprjeke kršćansku hipotezu ne či-
ne nemogućom, jer nemamo niti jedno otkriće prije Krista, tako da se ned-
vojbeno moglo raditi o nekoj ranoj kršćanskoj prisutnosti, bez obzira na
upitnost povezanosti s Otkrivenjem. Dakle, puno je toga još otvoreno.
Zanimljivo da otkriće (1978.) komadića amfore, na kojemu je ispisan
palindrom u zrcalnoj verziji, iz 185. poslije Krista u Manchesteru ostaje naj-
starijim svjedočanstvom prisutnosti kršćana na području Velike Britanije.
Takav se kvadrat može naći u puno europskih gradova (vjerujem da po-
stoji i negdje u Hrvatskoj), naročito u Francuskoj i to na mjestima koja se
povezuju s viteškim templarskim redom, zatim u Italiji (zanimljivo je da
se može naći i u rimskoj bazilici sv. Marije Velike, gdje je još jedan palin-
drom: Roma summus amor), u Španjolskoj i u Mađarskoj (stari grad Bu-
da). Jasno da je posebno zanimljiva poveznica s malteškim vitezovima (na

13
 NAŠA TEMA Zaboravljeni kršćanski simboli

primjer: glasovita ploča iz

staroga priorata Dagobert,
odnosno kamen Stenay) i
cistercitima, a u interpre-
tacijama ne nedostaje ezo-
terijskih elemenata, čime
se ovdje ne kanimo bavi-
ti. Stanovita pravilnost pri-
sutna u rasporedu slova još
se povećava ako se unutar
kvadrata upiše tzv. ‘malteš-
ki križ’, posebno naglaša-
vajući vrijednost pojedinih
slova (‘T’, ‘A’ i ‘O’).

Palindrom ‘Sator’ u crkvi Značenje poredanih riječi

San Pietro ad Oratorium,
Capestrano, Abruzzo, Italija. Protivnici objašnjenja povezanoga s kršćanima najčešće su upozoravali
da se mogućnošću rasporeda slova u početne riječi Molitve Gospodnje ne
objašnjava značenje riječi na kvadratu. Kako, dakle, prevesti ono što piše
na Kvadratu? Glavna je poteškoća značenje riječi ‘Arepo’, koje nema u la-
Niže: tinskome vokabularu. Neki misle da je to ime (Arepon), što bi tada vodilo
Palindrom u shemi do prijevoda: Sijač Arepo drži kotače koji se kreću.
malteškoga križa.
Taj pristup nije prihvaćen kao dostatno uvjerljiv. Drugi su uočili da bi se
Dolje: moglo raditi o mjeri za površinu zemljišta, odnosno oranice. Na latinskome
Palindrom s kabalističkim
brojčanim tumačenjem bi to bio ‘semiugerum’, a na keltskome árepos, što bi značilo ‘plug’. Transli-
s igrom brojeva 13 i 65. teriranjem bi to u latinskome postao ‘arepus’, što bi označavalo ratarska
kola. Time bi se mogao dobiti i stanoviti logični smisao rečeni-
S A T O R ce: Sijač kolima brižno drži kotače. To je na tragu kršćanskoga
tumačenja: Sijač bi bio Bog-Stvoritelj, a kotači nebeske sfere;
A R E P O zapravo Bog koji bdije nad svijetom. Konačno neizravno zna-
čenje bilo bi: Bog je gospodar stvorenoga.
T E N E T
Drugi primjeri kvadrata
O P E R A Ima i onih tumačenja koja u tome vide tematiku vještine ra-
tovanja, povezane s Aresom ili pak u vezi s kabalistikom. Od
R O T A S ove druge skupine spominjem kabalističko tumačenje na tragu
‘Magijskoga Venerinog kvadrata’. Taj je kvadrat složen od cije-
lih brojeva od 1 do 25 i to tako da je središnji broj 13, dok svaki
niz brojeva (vodoravni, okomiti i dviju glavnih dijagonala) da-
je ukupan zbroj 65.
Židovska je kabalistika otkrila da je kvadrat Sator moguće či-
tati u kabalističkome ključu koji se temelji na brojevima: 13, 26
i 65. Naime, 65 je brojčani iznos koji daju slova riječi ‘Adonai’
(Gospodin): alef, dalet, nun, jod = 1+4+50+10 = 65. Nadalje, 26
je zbir brojeva koji daje tetragram, slova Božjega imena (JHVH):
jod, he, vau, he (10+5+6+5 = 26). Osim toga, 13 je zbir brojčanih
vrijednosti imena ‘Ahod’ (Jedan): alef, het, dalet (1+8+4 = 13). U

14
 živo vrelo 7 2014

tim kombinacijama može se vidjeti da stavljena zajedno imaju vri-

jednost 91, a postupkom reduciranja dobiva se: 9+1 = 10 = 1. Jedan m i c u c
(Ahod) daje 13 i sve je svedeno na broj 13 koji se nalazi točno u sre-
dištu. i s u t u
Ima i drugih ‘kabalističkih kvadrata’, među kojima je jedan
c u y u c
od najpoznatijih tzv. ‘Veliki Salomonov ključ’, u kojemu latinič-
na slova palindroma zamjenjuju hebrejska, njih dvadeset i pet, u t u s i
od kojih se sastoji osmi redak Psalma 72.: »I vladat će od mora do
mora i od Rijeke do granica svijeta.« c u c i m
Bez obzira kakav stav imali prema takvim tumačenjima, ra-
zvidno je da je taj kvadrat očito zanimljiv s više vidika, pa i s ovo- 6+1=7
ga matematičkoga, pri čemu matematika nikada nije odvojena od
životnih zadanosti.
Posebnu, pak, zanimljivost pobuđuje kvadrat starih Inka. Taj
je peruanski oblik sastavljen također od dvadeset i pet slova koja
nose pet riječi na jeziku kečua: »micuc isutu cuyuc utusi cucim«.
I ta je shema vjerojatno korištena za neku mudrosnu, a možda i
magijsku svrhu.
6+1=7
Iznenađuje činjenica da je – kao što je to slučaj kod palindro-
ma Sator – teško doslovce prevesti tih pet riječi. Nejasna je riječ
‘utusi’. Doslovni bi prijevod, premda čudan i u pjesničkome du-
hu, mogao ipak glasiti: »Stabljika koju jede utusi i koja se tre-
se jest sreća.« Neobičnost je i u tome što jezik kečua ima gotovo isključivo Gore:
usmenu baštinu i nije bilo pisanih tragova. Tako je kvadrat očito sastavljen Magijski anagramski kvadrat
napamet, prenošen usmenim putem i tako mu je prenošeno razumijevanje. starih Inka na kečuanskom
Bilo kako bilo, tih je dvadeset i pet slova palindroma stoljećima privlači- jeziku.
lo pozornost i maštovitost ljudi. Postoji i desetak pokušaja slaganja anagra- Niže:
ma, ali oni ne daju dublja tumačenja, jer mogu biti s raznim predznacima. Heksagonalna logika
Tako, ako slova stavimo u druge kombinacije, jedan od anagrama može gla- palindroma ‘Sator’.
siti: O, Pater, ores pro aetate nostra – Oče, moli za naše doba; ili: Oro te,
Pater, oro te, Pater, sanas – Molim te, Oče; molim te, Oče, izliječi! ili: Retro,
Satana, toto opere asper – Odlazi, Sotono, okrutan u svim svojim djelima!

Prema dubljim značenjima

Posebno su zanimljivi i vrijedni prilozi koje je napravio Armin Rieble. On se
u širemu kontekstu odnosa decimalnoga sustava i latinskoga jezika (www.
decemsys.de) pozabavio i palindromom ‘Sator’. U svojemu je radu iznio
mnoštvo podataka i matematičkih poveznica.
Primjećujem tek da raspravljajući o palindromu i prikazujući ga grafički
koristi kvadrate, kružnice i šesterokute. Valja primijetiti heksagonalnu lo-
giku koja je sukladna ‘bazi šest’, na kojoj su građeni nosivi elementi latin-
ske kulture. Moglo bi se o tome uistinu puno pisati, naročito ako se spome-
nemo da Oče naš ima temeljno sedam (zapravo 6+1) izrijeka, čime se dovo-
di u vezu judeokršćanska i rimska kultura. Pojedine su kulture građene na
polazištima koja se odražavaju na sve slojeve života. Tako se kaže da je rim-
ska kultura građena na logici broja šest. Među ostalim, to pokazuje i broj
padeža u latinskome jeziku.

15
 NAŠA TEMA
Magijski kvadrat, koji je
izradio kipar Josep Maria
Subirachs Sitjar, na fasadi
bazilike Sagrada Família u
Barceloni uz prikaz Judine
izdaje Isusa. Zbroj brojeva
u svim stupcima, redcima i
dijagonalama, kao i u svakoj
četvrtini iznosi 33,
što označava dovršetak
Isusova zemaljskoga života
i njegova poslanja.
16
Zaboravljeni kršćanski simboli
Judeokršćanstvo se, u tome smislu, odlikuje raznim povezivanjima, a
simbolika brojeva razrađena je u nevjerojatnoj širini. Ipak, lako se može vi-
djeti da broj šest prerasta u šest plus jedan ili u sedam plus jedan. U broju
sedam se, pak, vidi spoj brojeva tri i četiri.
Promotrimo li ustroj Molitve Gospodnje, primijetit ćemo da se ona sa-
stoji od sedam zaziva (temeljno viđenih u ustroju ‘tri plus četiri’), pri čemu
se početni dio može različito razložiti. Jedan od načina jest onaj da se pr-
vi zaziv našemu Ocu koji je na nebesima (vidi se izravna i namjerna pove-
zanost zemlje i neba) spoji sa svetošću njegova imena, tako da tvore jednu,
središnju cjelinu, a da ostalih šest zaziva vidimo uistinu kao molbe koje se
uvijek tiču: Gospodina, molitelja osobno i bližnjih.
Uz te njegove izračune, nas ovdje ponajviše zanima sadržaj onako kako
ga on vidi i naglašava. I on uočava nelogičnost prijevoda predloženih rije-
či, jer – piše – što zapravo radi sijač? Sijač u temeljnome smislu poljodjelca
priprema polje i sije da bi izrasli plodovi koji daju živjeti. On zadire u priro-
du i uređuje njezino djelovanje. Primijeniti na njega daljnji sadržaj zahtje-
va visoku metaforičnost koju treba usmjeriti puno dublje.
Zato se iskristalizirala slika Stvoritelja koja leži ispod ‘sijača’. Naime,
Ovidije u svojim ‘Metamorfozama’ (I, 89), govoreći o četirima razdobljima
svijeta, koristi glagol ‘serere’ za ‘stvarati’: »Aurea prima sata est aetas spon-
te sua, sine lege fidem rectumque colebat« (»Najprije je stvoreno zlatno do-
ba…«). Uspoređen sa sijačem, Bog stvara svijet prema smislenomu i pro-
vidnosnomu planu. Poput sijača očekuje dobar ishod. Bog svijet ne prepu-
šta njemu samom, nego se brine za njega. Sve se u svijetu može događati po
zakonitostima koja su utkane u stvorenja, ali je on pokretač i izvor zakoni-
tosti. Ako on drži ‘kotače’, tada to čini kao nadziratelj cjeline.
Slika pokretanja, gibanja, zahtijeva i određene čvrste točke i orijentaciju.
U tome su smislu i kružnice, ciklusi, sunce i mjesec, dobri simboli čudesno-
ga tijeka. Onaj nevidljivi dio gibanja čovjeku ostaje u prostoru nepoznatoga.
I u navedenoj simbolici jasna je suprotstavljenost i suprotnost polova, što
je bitno u načelima spoznaje. Neka riječ osim
neposredne razumljivosti može imati i skrive-
no, dublje značenje. Taj dublji smisao u riječi
‘sator’ nalazi se u čitanju unatrag: ‘rotas’. To
nisu samo neki kotači, nego može biti i drugo
lice jednine glagola ‘okretati, vrtjeti’ (‘rotare’):
okrećeš. Dakle, sugerira se moguće značenje:
Stvoritelju, ti okrećeš, ti se brineš za svijet. To
je sveobuhvatna skrb, baš kao što to pokazuje
kruženje tih riječi na način da tvore okvir Kva-
drata. Bogu se tako pridaju dva obilježja: on je
stvorio svijet i on se brine za njega.
To jest temelj za Molitvu Gospodnju. No,
treba reći da svaka od tih riječi može biti pro-
dubljena u svome značenju. Sigurno da se na
navedene naznake, posebno one numerološ-
ke naravi, može prigovoriti da je riječ o pre-
 živo vrelo 7 2014

tjerivanju i da je tako moguće doći do nečuvenih zaključaka. Svjesni toga,

trebamo ipak vidjeti i drugu stranu takvih tvrdnja, jer nas novi pristupi či-
ne osjetljivima za razne poveznice koje u prvi mah ne vidimo te time ulazi-
mo u napor otkrivanja mnoštva elemenata koji pomažu duhovnosti suprot-
noj od površnosti. Što se, pak, jezika i dubljih značenja tiče, i sâm sam se
uvjerio da jezični izražaji nutarnji ustroj odražavaju puno više od konven-
cija i jednostavnoga pokušaja lake komunikacije. Komunikacija nikada nije
laka, odnosno laka je tamo gdje se život uspije odraziti u znakovima i sim-
bolima. Tada postaje razumljivim i prihvaćenim.
Nije li upravo to donio Isus na zemlji i ostavio nam u molitvi svojemu i
našemu nebeskom Ocu?

SRPANJ
6 N ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
7 P Svagdan: Hoš 2,16.17b-18.21-22; Ps 145,2-9; Mt 9,18-26
8 U Svagdan: Hoš 8,4-7.11-13; Ps 115,3-10; Mt 9,32-38
9 S Svagdan; ili: Bl. Marija od propetog Isusa Petković
Hoš 10,1-3.7-8.12; Ps 105,2-7; Mt 10,1-7
10 Č Svagdan: Hoš 11,1-4.8c-9; Ps 80,2ac.3bc.15-16; Mt 10,7-15
11 P SV. BENEDIKT, zaštitnik Europe, blagdan
vl: Izr 2,1-9; Ps 34,2-11; Mt 19,27-29
12 S Svagdan: Iz 6,1-8; Ps 93,1-2.5; Mt 10,24-33
13 N PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
14 P Svagdan; ili: Sv. Kamilo de Lellis
Iz 1,11-17; Ps 50,8-9.16b-17.21.23; Mt 10,34 – 11,1
15 U Sv. Bonaventura, biskup i crkveni naučitelj, spomendan
od dana: Iz 7,1-9; Ps 48,2-8; Mt 11,20-24
16 S Svagdan; ili: Bl. Djevica Marija od brda Karmela
Iz 10,5-7.13-16; Ps 94,5-10.14-15; Mt 11,25-27
17 Č Svagdan: Iz 26,7-9.12.16-19; Ps 102,13-21; Mt 11,28-30
18 P Svagdan: Iz 38,1-6.21-22.7-8; Iz 38,10-12.16; Mt 12,1-8
19 S Svagdan: Mih 2,1-5; Ps 10,1-4.7-8.14; Mt 12,14-21
20 N ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
21 P Svagdan; ili: Sv. Lovro Brindiški, prezbiter i crkveni naučitelj
Mih 6,1-4.6-8; Ps 50,5-6.8-9.16b-17.21.23; Mt 12,38-42
22 U Sv. Marija Magdalena, spomendan
vl.: Pj 3,1-4a (ili: 2Kor 5,14-17); Ps 63,2-6.8-9; Iv 20,1-2.11-18 7 Č Svagdan; ili: Sv. Siksto II.; Sv. Kajetan
23 S SV. BRIGITA, redovnica, zaštitnica Europe, blagdan
vl.: Gal 2,19-20; Ps 34,2-11; Iv 15,1-8
24 Č Svagdan; ili: Sv. Sarbelije Makhluf, prezbiter
od dana: Jr 2,1-3.7-8.12-13; Ps 36,6-7ab.8-11; Mt 13,10-17
25 P SV. JAKOV APOSTOL, blagdan
vl.: 2Kor 4,7-15; Ps 126,1-6; Mt 20,20-28
Liturgijski kalendar
26 S Sv. Joakim i Ana, roditelji Bl. Dj. Marije, spomendan
od dana: Jr 7,1-11; Ps 84,3-4b.5c-6a.8a.11; Mt 13,24-30
27 N SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
28 P Svagdan: Jr 13,1-11; Otpj. pj.: Pnz 32,18-21; Mt 13,31-35
29 U Sv. Marta, spomendan
vl: 1Iv 4,7-16; Ps 34,2-11; Iv 11,19-27 (ili: Lk 10,38-42)
30 S Svagdan; ili: Sv. Petar Krizolog, biskup i crkveni naučitelj
Jr 15,10.16-21; Ps 59,2-5a.10-11.17-18; Mt 13,44-46
31 Č Sv. Ignacije Lojolski, prezbiter, spomendan
od dana: Jr 18,1-6; Ps 146,1b-6b; Mt 13,47-53
KOLOVOZ
1 P Sv. Alfonz Marija de'Liguori, biskup i crkv. nauč., spomendan
od dana: Jr 26,1-9; Ps 69,5.8-10.14: Mt 13,54-58
2 S Svagdan; ili: Sv. Euzebije Verčelski; Bl. Dj. Marija od Anđela
od dana: Jr 26,11-16.24; Ps 69,15-16.30-34; Mt 14,1-12
3 N OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
4 P Sv. Ivan Marija Vianney, prezbiter, spomendan
od dana: Jr 28,1-17; Ps 119, 29.43.79-80.102; Mt 14,22-36
5 U Svagdan; ili: Posvećenje bazilike svete Marije Velike
Jr 30,1-2.12-15.18-22; Ps 102,16-23; Mt 15,1-2.10-14
6 S PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO
vl.: Dn 7,9-10.13-14 (ili 2Pt 1,16-19); Ps 97,1-6.9; Mt 17,1-9
Jr 31,31-34; Ps 51,12-15.18-19; Mt 16,13-23
8 P Sv. Dominik, prezbiter, spomendan
od dana: Nah 2,1.3; 3,1-3.6-7;
Otpj. pj.: Pnz 32,35c-36.39.41; Mt 16,24-28
9 S SV. TEREZA BENEDIKTA OD KRIŽA, dj. i mučenica, blagdan
vl.: Hoš 2,16b.17b.21-22; Ps 45,11-12.14-17; Mt 25,1-13

17
 OTAJSTVO
OTAJSTVOI IZBILJA
ZBILJA 6. srpnja 2014.

Četrnaesta nedjelja kroz godinu

Ulazna pjesma Zborna molitva Darovna molitva
Spominjemo se, Bože, Bože, ti si poniženjem svoga Sina Gospodine, ovaj prinos
tvoje dobrote usred podigao pali svijet. Udijeli svome tvome imenu nek nas
hrama tvojega. Kao narodu svetu radost. Oslobodio si ga očisti i iz dana u dan
ime tvoje, Bože, tako ropstva grijeha: privedi ga uživanju potiče na izgradnju
i slava tvoja do nakraj vječnog veselja. Po Gospodinu. novoga svijeta.
zemlje doseže. Po Kristu.
Ps 48, 10-11

Prvo čitanje Zah 9, 9-10 Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim

Tvoj kralj se evo tebi vraća ponizan. i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
Čitanje Knjige proroka Zaharije i pognute on uspravlja.
Ovo govori Gospodin:
»Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska!
Drugo čitanje Rim 8, 9.11-13
Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska!
Ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet
Tvoj kralj se evo tebi vraća: ćete.
pravičan je i pobjedonosan,
krotak jaše na magarcu, Čitanje Poslanice
na magaretu, mladetu magaričinu. svetoga Pavla apostola Rimljanima
On će istrijebit kola iz Efrajima Braćo! Vi niste u tijelu, nego u Duhu,
i konje iz Jeruzalema, ako Duh Božji prebiva u vama.
on će istrijebit luk ubojni, A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.
on će navijestit mir narodima. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih
Vlast će mu se proširit od mora do mora prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista
i od Rijeke do rubova zemlje.« od mrtvih oživjet će i smrtna tijela vaša
Riječ Gospodnja. po Duhu svome koji prebiva u vama.
Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu
da po tijelu živimo!
Otpjevni psalam Ps 145, 1-2.8-11.13cd-14 Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je,
Pripjev: Blagoslivljat ću ime tvoje ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela,
dovijeka, Bože, kralju moj. živjet ćete.
Slavit ću te, o Bože, kralju moj, Riječ Gospodnja.
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Ulazna: 75.1 Spominjemo se, Bože
Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom. Otpj. ps.: 124 Blagoslivljat ću dovijeka
Gospodin je dobar svima, (strofe: 1-4)
milosrdan svim djelima svojim. Prinosna: 325 Evo, Bože
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja ili: 232 Gospode, primi
i tvoji sveti nek te blagoslivlju! Pričesna: 136.2 Dođite k meni
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, Završna: 175 O Srce, Sina Božjega
neka o sili tvojoj govore. ili: 755 Srce Božansko

18
 živo vrelo 7
2014

Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene

jer sam krotka i ponizna srca.
Vladimir Blažanović: Krist i Šimun Cirenac, 2013.

Pričesna pjesma Popričesna molitva

Dođite k meni svi,
izmoreni i opterećeni
i ja ću vas odmoriti,
govori Gospodin!
Mt 11, 28
Gospodine, nahranio si
nas božanskim darovima.
Molimo te, obdari nas
spasenjem i ne daj da te
ikad prestanemo hvaliti.
Po Kristu.

Pjesma prije Evanđelja usp. Mt 11, 25
Blagoslovljen da si, Oče, Gospodaru neba
i zemlje, što si otajstva Kraljevstva objavio
malenima.
Evanđelje Mt 11, 25-30
Krotka sam i ponizna srca.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme reče Isus:
»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje,
što si ovo sakrio od mudrih i umnih,
a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi
svidjelo. Sve je meni predao Otac moj
i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko
pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće
objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni
i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
Uzmite jaram moj na sebe, učite se
od mene jer sam krotka i ponizna srca
i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu,
jaram je moj sladak i breme moje lako.«
Riječ Gospodnja.
Molitva vjernika
Braćo i sestre, Bog svoju mudrost i otajstvo spasenja
otkriva malenima i poniznima. Uputimo mu iskrene
molitve da duh evanđeoske malenosti ispuni naša
srca.
1. Vodi, Gospodine, svoju Crkvu kroz svijet:
daj da uvijek nasljeduje mudrost Kristova križa
te tako gradi tvoje Kraljevstvo među ljudima,
molimo te.
2. U svojoj istini podrži pastire Crkve
i sve navjestitelje tvoje riječi: ne dopusti
da se daju zavesti izazovima svijeta,
već da se uvijek podlažu tvome jarmu,
koji daruje ljepotu življenja, molimo te.
3. Budi bliz svima koji trpe, osobito one koji su
suočeni s posljedicama poplava u našoj
domovini: okrijepi ih radošću življenja,
a kršćane nadahni da prema njima budu
ljubavlju djelotvorni, molimo te.
4. Prati naše korake svojom dobrotom i milosrđem;
ozdravi nas od svega što je grješno i pogubno
te s novom snagom slijedimo put evanđelja,
molimo te.
5. Ispuni svojim Duhom sve kojima povjeravaš
brigu i odgovornost za druge;
nek istina evanđelja i mudrost tvoje ljubavi
povežu sve ljude u jednu obitelj, molimo te.
Svemogući Bože, primi i po svojoj dobroti usliši
molitve ove svoje zajednice. Nek tvoja mudrost
uvijek nadahnjuje naše riječi i djela, naša htijenja
i molitve, kako bismo s potpunom radošću živjeli
ono što je veliko u tvojim očima.
Po Kristu Gospodinu našemu.

19
 OTAJSTVO
OTAJSTVOI IZBILJA
ZBILJA Četrnaesta nedjelja kroz godinu
O umoru koji se liječi jarmom
S
ada kada su škole, zbog ljetnih mjese-
ci, pomalo opustjele i kada se knjige od-
maraju od listanja, a elektronički zapi-
si nisu u središtu pozornosti, Isus nas poziva
u školu koja nije opterećena nastavnim jedi-
nicama, udžbenicima, nego upozorava na svo-
ju osobu koja je vjernicima sav razlog ne samo
učenja, već i življenja: »Učite se od mene, jer
sam krotka i ponizna srca.«
To je dvoje Isus pridržao za sebe, kada je
u pitanju učenje kršćanskoga života. Mnogo
se vrlina može naučiti i od drugih učitelja, ali
krotkost i poniznost srca Krist smatra toliko
važnima da ih trebamo učiti baš od njega. Još
više od toga: te su vrline pretpostavka da bi se
moglo učiti. Toj rečenici prethodi ohrabrujući
govor o opterećenju i odmoru: »Dođite k meni
svi vi, umorni i opterećeni i ja ću vas odmori-
ti.« Isusov je poziv sličan onomu iz Knjige Si-
rahove: »Dođite k meni svi koji me žudite i na-
sitite se plodovima mojim. Jer je spomen na
mene slađi od meda i baština moja od medno-
ga saća.« (Sir 24, 19-20)
20
Vrijeme sadašnjega trenutka (a to je trajna
odlika vremenitosti) ispunjeno je čekanjem,
osjećajima nesigurnosti, ponekim lažnim obeća-
njem iz nemoći, iz želje da bude bolje te navika-
vanjem na čekanje. U Evanđelju, pak, slušamo
izazovne Isusove riječi za umorne od čekanja.
Umor je čudna bolest, barem u svojim uzro-
cima, i veoma proširena: umor od prijeđenoga
puta, umor od razočaranja, umor od nepravde,
od osoba i laži, umor od nepovjerenja, umor
od vlastitih opravdavanja i optuživanja dru-
gih; onaj umor koji ostavlja dojam ugašenosti
i nesposobnosti hoda i koji sve snažnije ritmič-
ki ponavlja: dosta mi je, ne mogu više, čini se da
to nema smisla; umor koji ne proizlazi iz proš-
losti, već iz budućnosti, iz straha pred onim što
treba učiniti; umor pred vlastitim snovima.
Križ – Isusov jastuk
Isusov poziv i obećanje da će nas on odmori-
ti povezan je s velikom temom dana Gospod-
njega, jer ‘šabat’ nije samo odmor, nego ispu-
njenje, Božje vrijeme (bez vremena). Tako Go-
spodin govori: »Ja ću biti vaše ispunjenje. Ako
prihvaćaš moju objavu i moju ljubav, ulaziš u
moj počinak koji je punina blaženstva.«
Evanđelje privlači svojim ‘proturječjem’.
Kada Novi zavjet govori o Isusu koji umire na
križu, koristi glagol klinein, koji znači odmori-
ti se. Križ mu je poput jastuka na kojemu Isus
uvodi čovječanstvo u blaženstvo proslave. A da
u svemu tome apsurd bude veći, nakon utjehe
i poziva na odmor, Isus dodaje: »Uzmite jaram
moj na sebe.« Zanimljiv način odmora i odte-
rećenja, prigovorit će netko. Umjesto da olakša
teret, da nam pokaže nježnost, Isus nudi jaram.
To Isus ne otkriva mudrima i umnima, već
malenima, kako kaže evanđeoski tekst. Dobro je
produbiti hrvatski prijevod, koji ne uspijeva za-
hvatiti lijepu sliku izvornika. Naime, na grčko-
me su ‘maleni’ nepioi (od grčkoga ne-epos), ‘oni
koji još ne znaju govoriti’, djeca koja su nespo-
sobna programirati budućnost i dokučiti rabin-
ske doskočice; jednostavni, poučljivi, ponizni.
 živo vrelo 7 2014

Iz svijeta u kojemu živimo, teško se probi-
ja glas poniznosti. Ovo je doba koje govori na-
siljem i prepotentnošću i onda zaziva pravdu.
To je kolijevka u kojoj se čuje plač jarma. Isus
ne dokida teškoće, ali pokazuje jaram koji je
ujedno i odmor. Njegov se jaram zove služenje.
Ono isto koje vidimo u žrtvi roditelja za dje-
cu, ono isto koje svjedoče bračni parovi kada
se međusobno poštuju do granica neobjašnji-
ve dobrote. I na Crkvu se puno puta gleda kao
na instituciju koja propisima opterećuje. Iako
ima i takvih primjera, ona poglavito želi služiti.
Onkraj smrti
Još kao dijete imao sam priliku biti dio života u
kojemu je jaram imao važnu ulogu u seoskome
poslu; ‘osjećati’ prvo značenje jarma koji je u
suvremenome svijetu ostao živjeti tek kao me-
tafora. Izgleda da je naglašena riječ ‘jaram’, ali
nije tako. Naglašen je pridjev moj – za razli-
ku od drugoga jarma, od jarma staroga Zako-
na. Isus želi reći da treba učiti ljubav, krotkost i
poniznost, što je najveći odmor, čak i onda ka-
da je teret na ramenima.
U tome svjetlu ne čudi što je i brak na latin-
skome izražen riječju coniugium, u kojoj se na-
laze iugum (jaram) i slika dvoje ljudi ‘ujarmlje-
nih’ u ljubav koja nadilazi tjelesnost, o čemu pi-
še sv. Pavao. ‘Tijelo’ je za njega ono što pripa-
da vidljivomu, povijesnomu, vremenitosti. Zato
govori o umiranju tijelu, kao o umiranju smrti.
Živeći otajstvo Krista živimo onkraj smrti.
Jaram određuje smjer kretanja, daje sigur-
nost ili: opterećujući, ograničavajući osloba-
đa. Mogli bismo reći sa svetim Pavlom da smo
u jarmu, štoviše ‘u okovima’ od krštenja. Ja-
ram koji kršćani nose jest Duh Sveti – zahtje-
van do opterećenosti, a lagan do sposobnosti
življenja slobode iznad granica ljudskih mo-
gućnosti. Tako bi se mogla parafrazirati Isu-
sova rečenica i reći: Uzmite Duh moj na sebe,
usvojite ga, nosite, jer on istinski oslobađa.
I Židovi, kojima se Isus obraća, u Zakonu
(u Tori) trebaju vidjeti ne propise, već nauk,
voditeljicu kroz život, kako to govori predivna
židovska molitva Ahavah rabah. Čini se da su
to zanemarili. Služenje u ljubavi, a ne naveza-
nost na izvanjsko obdržavanje propisa.
Isus zna da je najteže nositi teret u čiju vri-
jednost ne vjerujemo. Je li naše kršćanstvo ja-
ram ili slatki teret? Taj jaram može postati i
krinka, moda, izgovor, ali vjerujem da tada i sa-
mi osjećate žuljeve na vlastitim ramenima ko-
ji na duši ostavljaju trag umora. I ove nedjelje
Isus želi biti odmor umornima. Duha Svetoga,
stoga, i zazivamo: »umornima odmore, u vru-
ćini lahore, razgovore žalosnih« – da ne bismo
izgubili radost što smo kršćani u kušnji koja go-
vori da je ljepše biti ravnodušan ili nevjernik.
Ivan Šaško

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:

Zrnje

Iščekivani Kralj mira Zah 9, 9-10

»Učite se od mene…« Isus time poučava
slušatelje da se na daju zavesti naukom
onih koji govore da je Bog bliz samo pra-
vednima i dobrima, umnima i mudrima;
on je, naprotiv, blizak, svima koji se osje-
ćaju malenima i umornima. Isusov je ja-
ram ‘sladak’ jer je njegov, jer ga je on prvi
nosio i time otklonio njegovu pogubnost,
pokazavši da nijedna nevolja, prihvaće-
na s povjerenjem u Boga, ne će biti na
propast onih koji ga prihvaćaju.
Tekst koji je pred nama uzet je iz Knjige proroka Zaharije. Poglavlja 9 – 14
otkrivaju nam da je riječ o jednome drugom proroku i vremenu, najvjeroja-
tnije koncu 4. i prvoj polovici 3. st. pr. Kr. To je vrijeme Aleksandra Velikog,
koji je 333. pr. Kr. pobijedio Perzijance i uspostavio novo svjetsko carstvo.
Tako su i teme ovoga dijela Knjige odnos Židova i pogana, prijetnja i obeća-
nje, a ne više izgradnja Hrama (usp. poglavlja 1-8). Aleksandar Veliki i njego-
vi nasljednici okružili su se božanskim sjajem, htjeli su biti pojava, epifani-
ja božanske moći i veličine. Prorok upravo u to vrijeme najavljuje Kralja mi-
ra koji ne odgovara takvoj slici kralja i s kojim se, upravo zbog toga, povezuje
čežnja za životom i pravim mirom. Kralj mira opisan je kao siromah i potre-
bit svake pomoći, kao onaj koji se oslanja na Boga u svakom pogledu. Ne do-
lazi na konju i bojnim kolima, nego jaši na magarcu, ponizan i mirotvoran.
Mario Cifrak

21
 OTAJSTVO
OTAJSTVOI IZBILJA
ZBILJA 13. srpnja 2014.

Petnaesta nedjelja kroz godinu

Ulazna pjesma
Ja ću se u pravednosti
pojaviti pred tobom,
nasitit ću se kad se
očituje slava tvoja.
Ps 17, 15
Zborna molitva Darovna molitva
Bože, ti zalutalima pokazuješ Gospodine, pogledaj
svjetlo istine da se na pravi darove Crkve moliteljice
put vrate. Daj svim kršćanima da po pričesti napredujemo
da odbace što je kršćanstva u svetosti života.
nedostojno, a traže što mu Po Kristu.
priliči. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Iz 55, 10-11 Drugo čitanje Rim 8,18-23

Dažd zemlju oplodi i ozeleni. Stvorenje sa svom žudnjom iščekuje
objavljenje sinova Božjih.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: Čitanje Poslanice
»Kao što dažd i snijeg s neba silaze svetoga Pavla apostola Rimljanima
i ne vraćaju se onamo dok se zemlja Braćo!
ne natopi, oplodi i zazeleni da bi Smatram, uistinu:
dala sjeme sijaču i kruha za jelo, sve patnje sadašnjega vremena
tako i riječ koja iz mojih usta izlazi nisu ništa prema budućoj slavi
ne vraća se k meni bez ploda, koja se ima očitovati u nama.
nego čini ono što sam htio Doista, stvorenje sa svom žudnjom
i obistinjuje ono zbog čega je poslah.« iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih:
Riječ Gospodnja. stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti
– ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga
podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se
Otpjevni psalam Ps 65,10-14 osloboditi robovanja pokvarljivosti
Pripjev: Sjeme pade na dobru zemlju da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.
i urodi. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše
Ti, Gospodine, pohodi zemlju i ti je natopi, i muči se u porođajnim bolima sve do sada.
obogati nju veoma. Ali ne samo ono!
Božja se rijeka vodom napuni, I mi koji imamo prvine Duha,
ti pripravi ljudima žito. i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo,
Ovako pripremi zemlju: otkupljenje svoga tijela.
brazde joj natopi, Riječ Gospodnja.
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.
Ti okruni godinu dobrotom svojom, Ulazna: 220 Gdje god su dvojica
plodnost niče za stopama tvojim. Otpj. ps.: Sjeme pade na dobru zemlju
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, (ŽV 7-2008)
brežuljci se pašu radošću. Prinosna: 229 Od Božje snage
Livade se kite stadima, Pričesna: 135.1 Tko jede moje tijelo
doline se pokrivaju žitom: ili: 242 O sveta gozbo
svagdje klicanje, pjesma. Završna: 616 Ljiljane bijeli

22

24. Michael Goller
Pjesma prije Evanđelja Mt 4,4b
Sjeme je riječ Božja, a sijač Krist;
tko ga god nađe, ostat će zauvijek.
Evanđelje Mt 13,1-9 (kraća verzija)
Iziđe sijač sijati.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Onoga dana Isus iziđe iz kuće
i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan
svijet te je morao ući u lađu: sjede,
a sve ono mnoštvo stajaše na obali.
I zborio im je mnogo u prispodobama:
»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao,
nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice
i pozobaše ga. Nešto opet pade na
kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje,
i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše
korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje,
trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon
pade na dobru zemlju i davaše plod:
jedno stostruk, drugo šezdesetostruk,
treće tridesetostruk. Tko ima uši,
neka čuje!«
Riječ Gospodnja.
živo vrelo 7 2014
Nešto zrnja padne uz put, nešto na kamenito tlo, nešto pak
u trnje. Napokon, nešto pade na dobru zemlju i donese plod.
Eileen F. Agar: Sijač, 1937.
Pričesna pjesma Popričesna molitva
Tko jede moje tijelo Gospodine, primili
i pije moju krv, smo tvoje darove.
u meni ostaje, Daj da svakim
i ja u njemu, – slavljenjem ovog
– govori Gospodin. otajstva napredujemo
Iv 6, 57 u svetosti života.
Po Kristu.
Molitva vjernika
Braćo i sestre, Bog nam je uputio svoju riječ
koja preobražava naše živote i čini u nama
svoja djela. Molimo ga da svojim Duhom
potpomogne naša nastojanja u življenju
njegova dara:
1. Okrijepi, Gospodine, svoju Crkvu
snagom Duha da ustrajno naviješta tvoju riječ
i svojim je životom svjedoči, molimo te.
2. Obdari sve navjestitelje tvoje riječi istinskom
vjernošću da svoje služenje i svoj život
s ljubavlju ugrađuju u rast tvoga kraljevstva,
molimo te.
3. Probudi u našim obiteljima duh zajedničke
molitve da životna iskušenja ne uguše dar
vjere i snagu povjerenja u tvoju ljubav i blizinu,
molimo te.
4. Za nas ovdje okupljene:
sjeme tvoje riječ koje si nam danas povjerio
nek po našem nastojanju oživi i uzraste
u plod dobrih djela, molimo te.
5. Za braću i sestre koji u vjeri preminuše:
sve što su sijali na njivi života
nagradi plodom vječnosti, molimo te.
Primi i usliši, Gospodine, naše prošnje.
Vjeru, koju si u nama začeo po otajstvu krštenja
i koju hraniš svojom riječju, obilno zalij
svojom milošću te zavrijedimo biti
dionici tvoje vječne slave.
Po Kristu Gospodinu našemu.
23
 OTAJSTVO
OTAJSTVOI IZBILJA
ZBILJA Petnaesta nedjelja kroz godinu

Neočekivan rod i bogata žetva

O
vu prispodobu nalazimo ne samo u
Evanđelju po Mateju, nego i kod Lu-
ke, ali i u najstarijemu – Evanđelju po
Marku, gdje je to prva prispodoba. Očito da je
ta prispodoba bila ne samo važna i prepozna-
ta, nego temeljna, što Isus i kaže učenicima:
»Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda
razumjeti prispodobe uopće?« (Mk 4, 13) Isus
time daje ključ čitanja drugih prispodoba, ali i
cjelokupne Radosne vijesti.
Ta prispodoba ima i svoj okvir, a to je tema
slušanja: Tko ima uši da čuje, neka čuje. Sna-
žan je taj poziv koji se nadovezuje na temelj-
nu židovsku molitvu, koja započinje riječima
o slušanju i sadrži ključnu zapovijed: »Slu-
šaj, Izraele… Čuj, Izraele! Gospodin je Bog
naš, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina,
Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom
svojom i svom snagom svojom!« (Pnz 6, 3-4)
I za Isusa je polazište slušanje, ali Isus ne ne ulazi bučno, s događajima koji nametljivo
samo da naviješta riječ, nego jest Riječ. Tako, privlače pozornost.
slušati Riječ znači susret s Isusom; dopuštanje Kao što se zrnje pomiješa sa zemljom, ta-
da nas zahvati svojom prisutnošću. Ta je Ri- ko je Božje kraljevstvo pomiješano s ljudskom
ječ upućena svakomu čovjeku i jedino što Isus poviješću. Isusov je život, njegov vazam, obja-
traži jest raspoloživost. vio tu novu zakonitost vidljivu u slici zrna. Ni-
Zanimljive su napomene koje govore da je se nametao ni tražio očitosti; on je nudio,
se Isus nalazi blizu mora. Kardinal Martini taj dopustio naslutiti novost. Tko je tražio veli-
detalj tumači na sljedeći način: dok je planina činu, sigurnost, ostao je zbunjen pred Naza-
mjesto Božje prisutnosti (Isus na brdu izabi- retskim drvodjeljom. Njegova je riječ – poput
re svoje učenike), more označava Crveno mo- skrivenoga zrna u srcu čovjeka – dala da nikne
re, mjesto uzburkanosti, opasnosti, zbrke, ne- drvo križa koji je postao nova osovina svijeta,
postojanosti. Isus dolazi k čovjeku upravo ta- izokrećući logiku zemaljskoga.
mo gdje se nalaze nesigurnost i ljudska krh- Budući da se u Isusovo doba u Palestini si-
kost, bolest i bijeda; tamo gdje su ljudi koji ni jalo tako da je najprije bačeno sjeme, a zatim
ne znaju što uistinu žele, razočarani i očajni. oralo, sjeme je lako palo na tlo koje nije pogo-
dovalo rastu. Tako prva tri tla koja Isus spomi-
Sijačeva sigurnost nje nisu plodonosna: put, kamenje, trnje. Ali,
Gledajući pobliže prispodobu, vidimo da Isus postoji i dobro tlo, a ono donosi iznenađujuće,
govori o četirima različitim tlima, zemljištima neočekivano, puno roda. Upravo tako – u sje-
koja očituju četiri različita ishoda sjetve. No, tvi ima neuspjeha i pogrješaka, ali sijač je si-
stvarni je nositelj prispodobe, njezin ‘glavni guran da će jedan dio bačenoga zrnja uroditi.
lik’, sijač i sjeme. Božje je kraljevstvo poput Dobro je primijetiti suprotnost između ve-
sjemena koje ima ponizni početak, jednosta- like količine sjemena koje neće uroditi i ma-
van i – nevidljiv. Niti u naše živote Kraljevstvo le količine koja donosi rod i – konačno – obil-

24
 živo vrelo 7 2014

ne žetve. To je važna pouka prispodobe – svih
prispodoba: živjeti pouzdanje da Božja riječ, da
njegova prisutnost ne ostaje bez ploda. U isto-
me događaju postoji onaj tko prihvaća i onaj
tko odbija; postoji onaj tko dopušta rasti klici
novoga života i onaj tko o njoj ne želi ni slušati.
Svi koji smo milošću pozvani biti kršćani
ne smijemo nikada sumnjati u učinkovitost i
snagu Božje riječi i njegove prisutnosti. Jedi-
no o čemu se trebamo pitati jest: koliko je ono
što govorimo, živimo, Božje; koliko je dar, a
koliko naša sebičnost.
Zrnje iz glinene posude
Još je nešto, zacijelo, zbunilo Isusove slušate-
lje, a moglo bi ostati neprimijećeno nama da-
nas: iznenađujuće obilna žetva, dobivena s če-
tvrtoga tla. Omjeri koje Isus spominje nevje-
rojatni su za bilo koju palestinsku proizvod-
nju onoga doba. Vreća sjemena mogla je dati
najviše jedanaest ili dvanaest vreća žita, a Isus
govori o trideset, šezdeset ili sto.
Jasno je da se nalazimo pred namjernim
pretjerivanjem. A tamo gdje Isus pretjeruje
nalazi se srž prispodobe, ono na što je Isus po-
sebno želio skrenuti pozornost. Sjetimo se ka-
ko je govorio o brvnu u oku, o devi i ušicama
igle. Time, zapravo, uvijek govori o Božjemu
djelovanju. Božja snaga i njegovi postupci ni-
su predvidivi izvan načina kojeg nam je obja-
vio kao ljubav. Baš zato nadilazi očekivano.
Pored tri neplodna tla postoji nevjerojat-
na, rekli bismo – nemoguća žetva. Baš to što
izgleda nemoguće, Božje je djelo i traži naše
pouzdanje bez predvidivosti i očitosti. Sjeti-
mo se kako je rekao Djevici Mariji da Bogu ni-
šta nije nemoguće. U životu smo često u kuš-
nji proračunatosti, sebičnoga odvagivanja, ču-
vanja u strahu te kao konačni rezultat osjeća-
mo nezadovoljstvo i razočaranost.
Ono što se nama čini kao rastrošnost, za
Isusa je darovanost, objava milosrdnoga Bož-
jeg lica. Ono što nama može izgledati kao ne-
briga ili nesposobnost planiranja, Isusu služi
da bi objavio obilje Božje ljubavi. Ono što na-
ma djeluje kao gubitničko, za Božje je kraljev-
stvo srž proslave i pobjede.
Kristov učenik, u tome smislu, ne štedi i ni-
je proračunat, nego sije Božju riječ posvuda: i
kad je zgodno i kad je nezgodno. Prividna sla-
bost najprikladnije je mjesto očitovanja Bož-
je prisutnosti i snage. Nju apostol Pavao nazi-
va blagom i o njoj piše: »To pak blago imamo
u glinenim posudama da izvanredna ona sna-
ga bude očito Božja, a ne od nas.« (2Kor 4, 7)
I baš tamo gdje se čovjek nije nadao, dolazi
najveći plod i to na način kojeg nije znao pred-
vidjeti. To vrijedi za svakoga vjernika, za obite-
lji, za Crkvu i društvo. Pozvani smo provjeriti u
našemu dosadašnjem životu gdje se to dogodi-
lo (a sigurno se dogodilo) i čuvati pouzdanje u
Božju riječ koja nas prati svakoga dana – izno-
va u obilju zrnja koje pada na tlo naših putova,
kamenoga srca, trnja i plodne njive nevjerojat-
ne snage za nevjerojatnu žetvu.
Ivan Šaško

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:

Kao što dažd s neba silazi… Iz 55, 10-11

»Kao što kiša… tako i moja riječ«, središte je ove kratke poruke Drugoga Izaije, koji ostaje anoniman,
a kojemu se pripisuju poglavlja 40 – 55 cijele Knjige proroka Izaije. Taj se dio naziva i Knjigom utjehe.
Drugi Izaija vjerojatno je živio u Jeruzalemu i možda nikada nije bio u egzilu ili se, eventualno, vratio
s najhrabrijima u domovinu. Zajedno s povratnicima našao se u situaciji gotovo jednako teškoj kao
i egzil. Naime, oni koji su ostali u domovini oteli su imovinu deportiranih i počinili im nepravdu.
Izgnani se sada žele vratiti na svoje. Još dok je izraelski narod u Babilonu u egzilu, riječi Božje,
koje upravo čitamo, obećavaju ponovnu izgradnju razorenog Jeruzalema, povratak otjeranih i pono-
vnu vezu koju će uspostaviti Jeruzalem s Bogom. Božja riječ je personificirana, poput nekog glasnika
naviješta obrat prema sretnijoj budućnosti. Ona je dostojna povjerenja i nije tek puko obećanje.
Mario Cifrak

25
 OTAJSTVO
OTAJSTVOI IZBILJA
ZBILJA 20. srpnja 2014.

Šesnaesta nedjelja kroz godinu

Ulazna pjesma
Evo, Bog mi pomaže,
Gospodin krijepi život moj.
Od srca rado ću ti žrtvovati,
slavit ću ime tvoje, Gospodine,
jer je dobrostivo.
Ps 54, 6.8
Zborna molitva
Molimo te, Gospodine,
budi nam milostiv i darežljiv.
Produbi nam nadu, vjeru
i ljubav, da ustrajemo
u budnosti i vršenju
tvoga zakona. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Bože, ti si u jedinoj žrtvi svoga
Sina ispunio razne žrtve starog
Saveza. Primi ovaj naš dar,
blagoslovi ga kao i prinos
Abelov: što svaki od nas
prikazuje tebi na čast nek bude
na spasenje svima. Po Kristu.

Prvo čitanje Mudr 12, 13.16-19 Drugo čitanje Rim 8, 26-27

Daješ pokajanje za grijehe. Čitanje Poslanice
Čitanje Knjige Mudrosti svetoga Pavla apostola Rimljanima
Osim tebe, Bože, nema Boga koji se brine Braćo! Duh potpomaže našu nemoć. Doista
za sve da bi mu morao dokazati kako ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm
ne sudiš krivo. Jer moć je tvoja načelo Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.
pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha
i sve poštedjeti. Jakost svoju pokazuješ – da se on po Božju zauzima za svete.
samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu Riječ Gospodnja.
tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je
Pjesma prije Evanđelja usp. Mt 11, 25
spoznaše. Ti, silni gospodaru, sudiš blago
i upravljaš nama s velikom pažnjom jer kad Blagoslovljen da si, Oče,
god hoćeš, moć ti je pri ruci. A takvim si Gospodaru neba i zemlje, što si otajstva
djelima narod svoj poučio da pravednik ima Kraljevstva objavio malenima.
biti čovječan; podario si sinovima svojim Evanđelje Mt 13, 24-43
dobru nadu jer daješ pokajanje za grijehe.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Riječ Gospodnja.
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu
prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao
Otpjevni psalam Ps 86, 5-6.9-10.15-16a kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi.
Pripjev: Ti si, Gospodine, dobar Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov
i rado praštaš. neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.
Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš, Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu
Slušaj, Gospodine, molitvu moju reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme
i pazi na glas vapaja mog. posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’
Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat se tebi, Gospodine,
i slavit će ime tvoje. Ulazna: 80 Evo, Bog mi pomaže
Jer ti si velik i činiš čudesa: Otpj. ps.: Ti si, Gospode, dobar
ti si jedini Bog. (ŽV 7-2008 ili ŽV 7-2011)
No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag, Prinosna: 235 Kraljevstvo je nebesko
spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost. ili: XV Oče, primi žrtvu ovu
Pogledaj na me i smiluj se meni; Pričesna: 241 Oče naš dobri, slavimo ti Ime
daj svome sluzi snage svoje! Završna: 259 Krist nas je sobom hranio

26
 živo vrelo 7 2014

Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme

na svojoj njivi, a kada usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.
Giordano Merlo: Sijač, 1950.

Pričesna pjesma Popričesna molitva

Evo, na vratima stojim Budi, Gospodine,
i kucam, govori Gospodin: uza svoj narod.
posluša li tko glas moj Nahranio si nas
i otvori mi vrata, unići ću nebeskim otajstvima:
k njemu i večerati s njim, daj da iz stare grešnosti
i on sa mnom. prijeđemo u novi život.
Otk 3, 20 Po Kristu.

On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Molitva vjernika

Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da ode-
mo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da
ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s
njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do že-
tve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Poku-
pite najprije kukolj i svežite ga u snopove da
se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I dru-
gu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je ne-
besko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i
posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najma-
nje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće
je od svega povrća. Razvije se u stablo te do-
laze ptice nebeske i gnijezde mu se po grana-
ma.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo
je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamije-
si ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«
Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodoba-
ma. I ništa im nije zborio bez prispodoba –
da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit
ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što
je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpu-
sti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici
govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju
na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjeme-
na jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sje-
me sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zlo-
ga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva
je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se
kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na
svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje
anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve
zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognje-
nu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pra-
vednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca
svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«
Riječ Gospodnja.
Braćo i sestre, Bogu Stvoritelju,
koji nam je u svojoj ljubavi podario život
i obdario nas snagom za dobra djela,
uputimo svoje molitve zajedno proseći:
Obnovi nas, Gospodine, milošću svojom.
1. Crkvu svoju okrijepi snagom Duha
da uvijek bude poslušna tvojoj volji
i postojana pred svim iskušenjima svijeta,
molimo te.
2. Zalij svojom milošću dobra djela
što ih tvoji vjerni čine u svijetu
i pomozi im da dobrom nadvladaju zlo,
molimo te.
3. Rasvijetli milošću svoga Duha
sve one koji siju laž, mržnju i zlo
i povedi ih putem spasenja, molimo te.
4. I u nama je, Gospodine, skriveno
još toliko zla: oslobodi nas od grijeha
i daj nam rasti u tvojoj milosti
da budemo kvasac novoga svijeta,
molimo te.
5. Našoj braći i sestrama koji umriješe ovome
životu oprosti svaki grijeh i uvedi ih
u svoj nebeski dom, molimo te.
Gospodine, po svome daru spasenja
u nas si pohranio sjeme božanskoga života.
Osnaži nas svojom milošću da budemo vjerni
njegovatelji dara vječnosti što je u nama.
Po Kristu Gospodinu našemu.
27
 Šesnaesta nedjelja
OTAJSTVO
OTAJSTVOI IZBILJA
ZBILJA kroz godinu
Sjeme dobra i korijen zla
P
ustite neka oboje rastu do žetve! Taj od-
govor gospodara zabrinutim slugama
koji, vidjevši da je uz pšenicu na njego-
voj njivi izrastao i kukolj, pokazuje mudrost ko-
jom se valja odnositi prema zlu. Kukolj je ko-
rov, ono što je na njivi nepoželjno. Ispočetka je
neprimjetan. Dok je malen, veoma je nalik žitu,
ali kad izraste pokazuje različitost, plodove ko-
ji nisu poželjni za jelo. Nije ga moguće odvoji-
ti ni poslije jer njegovo korijenje biva ispreple-
teno s korijenom pšenice te bi se njegovim ču-
panjem iščupala i pšenica. Tako je potrebno da
oboje zajedno rastu, »do žetve«. Tada će se zbi-
ti odvajanje kukolja od pšenice, zla od dobra.
Mudrost Kraljevstva i zamke zla
Evanđelist Matej tim slikama proširuje Isuso-
vu prispodobu o sijaču. Želi naslovnicima svo-
ga Evanđelja odgovoriti na pitanje o tajni zla.
Ono i dalje opstoji, unatoč Kristovoj usposta-
vi Božjega kraljevstva. Matejevi se suvremeni-
ci pitaju kako je moguće da zlo i dalje pokazuje
svoju moć i je li moguće odijeliti zlo od dobra.
Za odgovor Matej im nudi prispodobu o kuko-
lju koji je izrastao u žitu. Zato na mjestu gdje
evanđelist Marko donosi prispodobu o sjeme-
nu koje samo raste i razvija se, a da čovjek i ne
zna kako, Matej donosi prispodobu o kukolju
u pšenici. Kukolj je naličje svakoga Božjeg na-
uma, svakoga dobra. Dobro je uvijek praćeno
iskušenjem zla. Zlo je ispočetka skriveno, ne-
primjetno, prerušeno, često i privlačno, a svo-
ju moć pokazuje tek kada izraste, kada ga je
teško »iščupati« i »iskorijeniti«.
Slika kukolja dobro je poznata iskustvu
Matejevih suvremenika, životno unesenima u
sjetvu i u sve opasnosti koje prijete dozrijeva-
nju klasova. Čini se da bi, na temelju toga isku-
stva, bilo ispravnije govoriti o ljulju nego o ku-
kolju, jer je upravo ljulj korov kojega je plod ve-
oma nalik zrnu raži. U botanici je poznat i kao
opojna i toksična biljka (Lolium temulentum),
a kruh pripravljen od brašna u koje je umije-
šan ljulj izaziva simptome opijenosti: glavobo-
lju, nesiguran hod, pospanost… Ove spoznaje
28
još više produbljuju smisao prispodobe. Ono
što je namijenjeno osnovnoj hrani, kruhu, bi-
va zatrovano. Umjesto da pruži snagu za ži-
vot, takav kruh vodi u opijenost, u »nedoživ-
ljavanje života«. Biti opijen životom umjesto
da ga se istinski živi, znači zatvoriti oči za Kra-
ljevstvo koje je Krist uspostavio. Doista, lako je
dati »opiti se životom«, uzeti »sve što nam ži-
vot pruža«, ali tek tada se prestaje živjeti; tada
ne živimo život nego život troši nas, konzumira
nas. Umjesto da primimo život, on je uzeo nas.
Tajna zla otkriva se u rečenici: »Dok su nje-
govi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, po-
sije posred žita kukolj i ode.« Kukolj, ljulj, po-
sijan je posred žita. Grčki izvornik, međutim,
ne rabi uobičajeni glagol speiro, nego slože-
ni epispeiro, (u Vulgati preveden supersemi-
nare), koji znači da je došao neprijatelj koji je
svoje sjeme posijao naknadno i povrh sjeme-
na koje je posijao čovjek. Zlo ne nalazimo na
početku sjetve. Nema ga u Božjemu naumu o
Kraljevstvu. Rađa se naknadno, kao plod ne-
posluha i nepovjerenja u Boga. Sijač zla osta-
je nevidljiv. Ne zatičemo ga na djelu. Evanđe-
lje kaže da on »posije posred žita kukolj i ode«.
Odlazi neprimjetan. I njegovo je djelo u počet-
ku neprimjetno. Uzgajamo ga zajedno s do-
brim žitom. Hranimo ga i zalijevamo i ne zna-
jući da zlo u nama i po nama raste. Ne primje-
ćujemo da smo zaraženi zlom.
Zlo nikada ne susrećemo sâmo. U protiv-
nom, bilo bi lako prepoznati ga. Ono je umije-
šano, skriveno između dobra, dolazi naknad-
Sijač dobroga sjemena i Zli koji dolazi naknadno i sije kukolj.
Albin Egger-Lienz: Sijač i Zli, 1923.
živo vrelo 7 2014

no, kada ga ne očekujemo, kada pomislimo
da smo ga svladali. Skriva se i odjedanput bu-
kne pokazujući svu svoju moć. Pojavljuje se »u
kruhu«. Slika kukolja u žitu i njegove otrov-
nosti u kruhu, pokazuje da se zlo lako skriva
i da najviše napada upravo ondje gdje bismo
ga najmanje htjeli: u najsvetijim kutcima živo-
ta. Tako se zlo, poput neprimjetnoga kukolja
ili ljulja, uvlači u obitelji, u bračno povjerenje,
u propitivanje o smislu zalaganja i predanja za
druge, u iskustva vjere, u molitvu, u povjere-
nje u Boga, u misao postoji li Bog i u pitanja
ima li smisla truditi se oko dobra. Kada iskusi-
mo snagu zla u tim životnim situacijama i pita-
njima, ono je već duboko pustilo korijenje i ni-
je ga lako iščupati. Htjeli bismo ga iščupati, ali
to bi nanijelo velike i bolne rane.
Strpljivost sa zlom
Gospodar, premda svjestan opasnosti korova,
ne dopušta da on bude iščupan. Ne želi da za-
jedno s njime bude iščupana i jedna vlat žita.
Time se pokazuje sva Božja ljubav prema čo-
vjeku. On je poslao svoga Sina da se svijet spa-
si po njemu, a ne da bude osuđen. Ne dopušta
da čovjek bude unaprijed »iščupan« iz njegova
Kraljevstva, nego mu do kraja ostavlja moguć-
nost da se odupre i othrve zlu. I ovdje je važno
zaustaviti se na izvornome značenju riječî. Dok
sluge govore da su spremni pokupiti ili sabra-
ti (syllego) kukolj u snopove, gospodar poka-
zuje da se zlo ne može nadvladati sve dok se ne
»iskorijeni«, dok se »u korijenu« ne odvoji od
dobra posred kojega je zasijano. Zato ne dopu-
šta da zlo bude odmah iščupano, kako zajed-
no s njime ne bi bila iščupana (ekrizoo) i pše-
nica. Ne želi da »dobro sjeme« ostane bez ko-
rijena. Tako se gospodareva strpljivost sa zlom
očituje kao trajna briga za dobro, za čovjeka i
njegovo mjesto u Božjemu kraljevstvu. Čovjek
je time, ujedno, pozvan da bude trajno pozo-
ran na zlo, na njegovu moć, na njegovu ukori-
jenjenost i snagu zaraze. Ne smije se pomiriti s
istinom da je zlo prisutno. Mora mu se othrva-
ti, ne dopustiti da ga zlo iz korijena zarazi i da
otme prostor korijenu dobra.
Upravo se to događa u životima mnogih
ljudi. Htjeli bi živjeti u zajedništvu s Bogom, u
njegovoj blizini, htjeli bi donositi dobre plodo-
ve, ali su dopustili da ih zlo u korijenu zahvati i
da im oduzme snagu za dobra djela.
Samo potpunim posluhom i predanjem Bo-
gu, koji nas je u svome Sinu oslobodio iskon-
skoga grijeha, to jest iskona i korijena grije-
ha, možemo nadvladati zlo pored nas i u nama.
Nadvladat ćemo ga puštajući korijenje dobra,
pa i onda kada ne vidimo ploda; i onda kada
ne ćemo osjetiti slast dobroga ploda. Iskušenje
da vidimo samo plod i da ga želimo bezuvjetno
uživati možda je već znak zaraženosti zlom. Po-
trebno je rasti, sve do »žetve«, sve dok smo na
Njivi Gospodnjoj, pazeći da nam korijen ne bu-
de ugušen i izložen umiranju. Plodovi Kraljev-
stva ionako se beru »kada Gospodin dođe«, a
uživaju se nakon »žetve«. Onkraj iskustva sje-
tve i iščekivanja plodova.
Ante Crnčević

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:

O Božjoj mudrosti Mudr 12, 13.16-19
Aleksandrija je u rimsko vrijeme bila jedan od tri najveća grada. Utemeljio ju je Aleksandar Veliki
331. pr. Kr. Bila je središte različitih naroda: Grka, Makedonaca, Egipćana, Siraca, ali i važne židovske
zajednice koja je živjela u dijelu grada istočno od palače. Usred takvog grada, s njegovim brojnim po-
nudama grčko-rimske filozofije i različitih religija, nastaje najmlađa knjiga Staroga zavjeta, Knjiga
Mudrosti (30. pr. Kr. – 14. posl. Kr.). Njezin nastanak poklapa se vremenom vladanja Cezara Augusta.
Vjerojatno ju je napisao neki Židov. U takvoj sredini, koju je obilježavao helenistički duh, autor pro-
miče mudrost po kojoj Bog Izraelov djeluje u svijetu. Njegovo mjerilo djelovanja nije samo nagrada
i kazna, kako si to mnogi predočuju, nego njegova dobrota o kojoj govori mudri kralj Salomon,
a kojega tekst na slikovit način predstavlja kao govornika onoga što je spoznao (usp. Mudr 12, 19).
Mario Cifrak

29
 OTAJSTVO
OTAJSTVOI IZBILJA
ZBILJA 27. srpnja 2014.

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu

Ulazna pjesma
Bog je u svom svetom
prebivalištu, Bog što u
svom domu ujedinjuje
svoj narod: on daje moć
i silu narodu svome.
Ps 68, 6-7.36
Zborna molitva
Bože, zaštito i uzdanje naše, bez
tebe ništa nije valjano, ništa sveto.
Umnoži nad nama svoje milosrđe
da se po tvom promislu i vodstvu
tako služimo zemaljskim dobrima
te srcem prionemo za nebeska.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove
dobivene od tvoje darežljivosti,
da nam po tvojoj milosti
posvete svagdašnji život
i dovedu nas u vječnu radost.
Po Kristu.

Prvo čitanje 1Kr 3, 5.7-12 Otpjevni psalam Ps 119, 57.72.76-77.127-130

Tražio si pronicavost.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Gospodin se javi Salomonu
noću u snu. Bog reče: »Traži što da ti
dadem.« Salomon odgovori: »Gospodine,
Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga
na mjesto moga oca Davida, a ja sam još
sasvim mlad te još ne znam vladati. Tvoj je
sluga usred naroda koji si izabrao; naroda
brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati.
Podaj svome sluzi pronicavo srce da može
suditi tvom narodu, razlikovati dobro
od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim
narodom koji je tako velik!« Bijaše milo
Gospodinu što je Salomon to zamolio.
Zato mu Gospodin reče: »Jer si to tražio,
a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva,
ni smrti svojih neprijatelja, nego pronica-
vost u prosuđivanju pravice, evo učinit ću
po riječima tvojim: dajem ti srce mudro
i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe
niti će ga imati itko poslije tebe.«
Riječ Gospodnja.
Ulazna: 81 Bog je u svom svetom hramu
Otpj. ps.: O kako ljubim zakon tvoj
(ŽV 7-2011)
Prinosna: 232 Gospode, primi
ili: VI Izvore vode žive
Pričesna: 186 Sva ljubavi mi, Isuse
Završna: 167.5 O Stvoritelju ljudi
Pripjev: O, kako ljubim zakon tvoj, Gospodine!
Dio je moj, Gospodine – rekoh –
da tvoje čuvam riječi.
Draži mi je zakon usta tvojih
no tisuće zlatnika i srebrnika.
Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim,
jer zakon tvoj moja je naslada.
Stoga ljubim zapovijedi tvoje
više no zlato, zlato čisto.
Zato hodim po odredbama tvojim,
mrski su mi svi lažni putovi.
Divna su tvoja svjedočanstva,
stoga ih čuva duša moja.
Objava riječi tvojih prosvjetljuje,
bezazlene urazumljuje.
Drugo čitanje Rim 8, 28-30
Predodredi nas da budemo suobličeni
slici Sina njegova.
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo!
Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje
s onima koji ga ljube, s onima koji su
odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje,
te i predodredi da budu suobličeni slici Sina
njegova te da on bude prvorođenac među
mnogom braćom. Koje pak predodredi,
te i pozva; koje pozva, te i opravda;
koje opravda, te i proslavi.
Riječ Gospodnja.

30

Isus poučavaše mnoštvo u prispodobama.
Cristoforo De Amicis, 1961.; Pro civitate Museum, Asiz.
Pričesna pjesma Popričesna molitva
Blagoslivljaj, dušo Gospodine, primili smo
moja, Gospodina pričest, spomendar muke
i ne zaboravi tvoga Sina. Molimo te da
dobročinstava nam bude na spasenje što
njegovih! nam je u svojoj neiskazanoj
Ps 103, 2 ljubavi on darovao. Koji živi.
Pjesma prije Evanđelja usp. Mt 11, 25
Blagoslovljen da si, Oče,
Gospodaru neba i zemlje, što si otajstva
Kraljevstva objavio malenima.
Evanđelje Mt 13, 44-52
Proda sve što ima i kupi onu njivu.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu:
»Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago
skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakri-
je, sav radostan ode, proda sve što ima
i kupi tu njivu.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad
trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe
jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve
što ima i kupi ga.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad
mreža bačena u more zahvati svakovrsne
ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu,
sjednu i skupe dobre u posude, a loše izba-
ce. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će
anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih
u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut
zubi. Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore
mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki
pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko
sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje
riznice iznosi novo i staro.«
Kad Isus završi sve ove prispodobe,
ode odande.
Riječ Gospodnja.
živo vrelo 7 2014
Molitva vjernika
Braćo i sestre, Bog Otac u nama je pohranio
blago svoga Kraljevstva kao sjeme koje raste
i donosi plod. Zahvalni na njegovu daru,
molimo ga za snagu kojom ćemo čuvati
i njegovati dar spasenja:
1. Svojoj Crkvi, Gospodine, dao si zadaću
da bude znak tvoga Kraljevstva na zemlji:
prati je svojom milošću da njezin život
bude vjerna slika tvoje dobrote
prema svakom čovjeku, molimo te.
2. Mnogi ljudi, Gospodine, tragaju za smislom
života: pohiti im u susret i pomozi da u tebi
nađu radost života, molimo te.
3. Sve koji su zarobljeni blagom ovoga svijeta
obogati svojom milošću da u življenju tvoje
riječi prepoznaju put do istinske radosti i mira,
molimo te.
4. Gospodine, u ovome svetom susretu s tobom
hraniš nas svojom riječju i Kristovim tijelom:
ne dopusti da zakopamo tvoje blago
i pomozi da ga s ljubavlju dijelimo
svima koje ćemo susresti, molimo te.
5. Puninom svoga spasenja u Kraljevstvu
nebeskom obdari našu braću i sestre
koji preminuše, molimo te.
Primi, svemogući Bože, naše smjerne molitve
i pomozi nam živjeti ono za što te molimo.
Naše življenje evanđelja zalij svojom milošću
da tvoje Kraljevstvo raste među ljudima.
Po Kristu Gospodinu našemu.
31
 OTAJSTVO
OTAJSTVOI IZBILJA
ZBILJA Sedamnaesta nedjelja kroz godinu
Blago i pismoznanci
P
rispodobama o blagu, di-
jamantu i ribarskoj mre-
ži završava Isusov govor
u prispodobama. U srcu pris-
podoba o sijaču, kukolju, zrnu
gorušičinu i kvascu, stajalo je
pitanje ispravnoga razumijeva-
nja tajne kraljevstva nebesko-
ga. Završne prispodobe usmje-
ruju pozornost na ispravno
ponašanje kada čovjek otkri-
je kraljevstvo nebesko. Kraljev-
stvo se nebesko prepoznaje u
ponašanju čovjeka koji iznena-
da pronađe blago, trgovcu koji
traži i pronađe dragocjeni dija-
mant ili ribaru koji nakon do-
broga ulova razdvaja dobre ri-
be od loših.
U svim prispodobama kra-
ljevstvo pronalaze oni koji ga
traže. Prije nego li nađu bla-
go, već su pokrenuti. Traže ga
jer su pokrenuti. U podnožju kraljevstva sto-
ji žudnja za kraljevstvom, koju Isus želi pro-
buditi prispodobama. Opisom ponašanja onih
koji su pronašli blago, želi pozvati na traženje
one koji ga još nisu pronašli. Kao što je mogu-
će prolaziti pored blaga i ne znati za njega ili
promatrati biser, a ne poznavati njegovu vri-
jednost i ne biti pokrenut njime, tako je mo-
guće biti u blizini kraljevstva i biti nedirnut
njime. Kraljevstvo, međutim, pokreće cijelo-
ga čovjeka. Kada ga čovjek otkrije, sve što ima
malo je u usporedbi s njim i on je spreman da-
ti sve samo da ga stekne.
Slike kraljevstva i tražitelja
Usporedbe su slike. One svraćaju pozornost na
ono što se događa u čovjeku kada otkrije kra-
ljevstvo Božje. Slika o pronalaženju skriveno-
ga blaga veoma je česta. U antici je skrivanje
blaga u zemlju bio najčešći način skrivanja bla-
ga u prevrtljivim vremenima izmjena vojski i
32
političkih sustava. Svako bla-
go zakopano u zemlju može bi-
ti i pronađeno. Zakopano je s ja-
snom sviješću i namjerom da ga
se sačuva, a pronalazi ga se slu-
čajno. Blago se skriva u zemlju
iz straha od gubitka, a prona-
lazi ga se slučajno, igrom sre-
će. Skriveno blago kao da nema
svoga vlasnika. Zapravo, vla-
snik blaga je vlasnik zemlje, pri
čemu vlasnik zemlje ne mora ni
znati za blago niti ono mora pri-
padati njemu. Tko kupi zemlju
kupuje i sve što je na njoj i pod
njom. Sreća se sastoji u tome da
kupac zna da ne kupuje skrive-
no blago, a svejedno ga dobiva.
Kupnja i postupak su, doduše,
legalni, ali kupac kupuje zemlju
u čiju cijenu zemlje nije uraču-
nato ono najvrjednije. Štoviše,
on ne osjeća ni dužnost govoriti
o tome s vlasnikom zemlje. Naprotiv. Sva nje-
gova sreća i jest u tome da on zna za blago ko-
je će steći kupnjom, a da vlasnik zemlje ne zna
što mu prepušta prodajući zemlju. Između vla-
snika zemlje i trgovca postoji slijepa točka. Tko
je otkrio blago, zna više od onoga komu blago
pravno pripada, a ne zna za njega. Budući da
zna više, slobodniji je. To mu olakšava da sa
svim što ima postupa neopterećeno. Lako da-
je sve što ima za pronađeno blago. Nije u stra-
hu za svoje, jer je pronašao vrjednije od svoga.
Zna što blago znači i to je njegova prednost u
odnosu na vlasnika.
Ovdje se kraljevstvo nebesko pokazuje kao
svijest o onom što je važno. Možda vlasnik ni ne
prepoznaje blago. To je česta životna priča. Lju-
di posjeduju blago koje uopće ne cijene. Imaju
uza se dragocjene i vrijedne ljude, a ne prepo-
znaju u čemu je njihovo blago. Tek kada ih ot-
krije netko drugi, njima se otvore oči. Potreban
im je tuđi pogled, da otkriju što sami imaju.
 živo vrelo 72014

Slika s biserom malo je drukčija. U njoj tr- Dobri pismoznanci

govac ciljano traži. U prvoj je naišao na skri-
veno blago, a u drugoj ciljano traži dragocje-
ni biser. Sve ostalo se ponavlja. Pronađe ga i
spreman je dati sve kako bi ga dobio. Ovdje
je još jače naglašeno kako ljudi mogu ciljano
tražiti ono što vrijedi. Za to je potrebno dobro
oko. Ne prepoznaje svatko dragocjeni biser.
Nema svatko dobro oko za ono što vrijedi. Ne-
ma svatko dobro oko za kraljevstvo Božje. Ima
mnogo onih koji, i kada naiđu na dragocjeni bi-
ser, ne prepoznaju njegovu vrijednost. I možda
još više onih koji nisu spremni dati sve za nj.
Svakako, kraljevstvo nebesko naliči dragocje-
nom biseru za kojega je trgovac spreman dati
sve što ima. Tako na jednoj strani stoji drago-
cjenost kraljevstva, a na drugoj prepoznavanje
i spremnost dati sve kako bi ga se dobilo.
Treća slika govorio o potrebi izbora i čišće-
nja. Kraljevstvo nebesko naliči dobrom ulovu i
potrebi da se razvrsta vrijedno od nevrijedno-
ga. Kraljevstvo nebesko, za razliku od prve dvi-
je slike, traži trud razlučivanja. Dobar ulov nije
ni dovoljan niti s njim završava priča. Potreb-
no je odvojiti dobru ribu od loše. Slika govori
o tome da će pred ulazom u kraljevstvo nebe-
sko anđeli razdvajati one koji mu pripadaju od
onih koji ne pripadaju kraljevstvu. Nepravedni
će završiti u ognju, plaču i škrgutu zubi.
Pitanjem o razumijevanju prispodoba Isus za-
vršava svoj govor. Završna se riječ tiče pismo-
znanaca, koji su upućeni u kraljevstvo nebe-
sko. Oni znaju iz riznice iznositi novo i staro.
Novo i staro se odnose na jezik koji je u stanju
pojasniti kraljevstvo nebesko. Pismoznanac je
rizničar. Ima pristup blagu i zna kada ga tre-
ba iznositi.
Završna rečenica baca svjetlo na blago o
kojem je bilo riječi. Blago je pohranjeno u Pi-
smo. Nije skriveno niti ga nalaze samo sretni-
ci. Blago poznaju, čuvaju i iznose rizničari, pi-
smoznanci. Ovdje Isus izriče rijetku i duboku
pohvalu pismoznancima. Pismo je dano zbog
ulaska u kraljevstvo nebesko. Nije slučajno tu.
Pismu trebaju pismoznanci. Oni su domaći-
ni kraljevstva nebeskoga i zaduženi su iznosi-
ti staro i novo kako bi tražitelje uputili gdje da
traže, kako da promatraju i kako da razlučuju.
Kada se vjernici skupe na nedjeljni susret s
Bogom koji poziva u nebesko kraljevstvo, onda
pismoznanci izlaze i izlažu iz riznice staro i no-
vo. Dobri se pismoznanci prepoznaju kao i do-
bri domaćini. Za njihovim se stolom pozvani
osjećaju 'kod kuće', obdareni su trudom i rado-
šću domaćina i odlaze sa žudnjom da sami ot-
kriju blago za koje se isplati dati sve što imaju.
Ante Vučković

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:

Zrnje

Bog vodi ljudsku povijest 1Kr 3, 5.7-12

Odjeci Riječi
Evanđeoske slike kraljevstva Božjega
pripovijedaju o spremnosti, žurnosti
i poduzetnosti onih koji za njim
tragaju. Ono se ne iščekuje. Ono se
pronalazi iznenada, predstavlja se kao
neočekivani i nezasluženi dar, ali tada
je potrebno ostaviti sve, odgoditi sve i
poduzeti sve da bi se blago kraljevstva
steklo i posjedovalo. Blago se posjeduje.
Inače nije blago. Potrebno je založiti sve
da bi ga se posjedovalo.
Salomon nije bio prvi po redu nasljedstva nakon Davida, pa sveti pisac
nastoji obrazložiti njegovo preuzimanje vlasti. Ključnu ulogu u tome ima
nekoliko momenata. Tu je, ponajprije, pobuna starijeg Davidova sina, Ado-
nije (1Kr 1, 1-10.41-53) i njegovo uklanjanje (2,13-25), potom spletka proroka
Natana i Salomonove majke (1, 11-27) te Davidova odluka da Salomona
imenuje nasljednikom (1, 28-40). Dok se 1Kr 1 bavi ljudskim preprjekama
i ljudskim nastojanjima, sada na pozornicu stupaju Božji razlozi. Prvi je
onaj istaknut u Davidovoj oporuci (2, 1-12): Salomon je sredstvo ostvarenja
Božjeg obećanja. Drugi korak božanske legitimacije Salomona sastoji se
u daru mudrosti. Na Božji poticaj da traži nešto za sebe (1Kr 3, 5), Salomon
ističe svoju mladost i malenost nasuprot iskusnom kralju Davidu koji je tek
umro, ističe i svoju odgovornost jer je morao vladati narodom kojega je Bog
izabrao. Odatle proizlazi i njegova molitva za pronicavo srce.
Darko Tepert

33
 OTAJSTVO
OTAJSTVOI IZBILJA
ZBILJA 3. kolovoza 2014.

Osamnaesta nedjelja kroz godinu

Ulazna pjesma Zborna molitva Darovna molitva
O Bože, spasi me, Gospodine, vođo i stvoritelju naš, Posveti, molimo, Gospodine,
Gospodine, u pomoć mi se tobom ponosimo. Nek nad ovaj prinos i primi našu
mi pohitaj! Ti si pomoć nama bude tvoja dobrota. Obnovi unutarnju žrtvu: učini da ti
moja i spasitelj: u nama što je tebi drago i sačuvaj postanemo vječnim darom.
Gospodine, ne kasni! što si obnovio. Po Gospodinu. Po Kristu.
Ps 70, 2.6

Prvo čitanje Iz 55, 1-3 Otpjevni psalam Ps 145, 8-9.15-18

Dođite i jedite! Pripjev: Otvaraš ruku svoju, Gospodine,
Čitanje Knjige proroka Izaije i sitiš nas.
Ovo govori Gospodin: Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu;
Gospodin je dobar svima,
ako i nemate novaca, dođite!
milosrdan svim djelima svojim.
Bez novaca i bez naplate kupite
i uživajte vino i mlijeko! Oči sviju u tebe su uprte,
Zašto da trošite novac na ono što kruh nije ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
i nadnicu svoju na ono što ne siti? Ti otvaraš ruku svoju,
Mene poslušajte, i dobro ćete jesti do mile volje sitiš sve živo.
i sočna ćete uživati jela. Pravedan si, Gospodine,
Priklonite uho i k meni dođite, na svim putovima svojim
poslušajte i duša će vam živjeti. i svet u svim svojim djelima.
Sklopit ću s vama savez vječan, Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
savez milostî Davidu obećanih. svima koji ga zazivaju iskreno.
Riječ Gospodnja.
Drugo čitanje Rim 8, 35.37-39
Nijedan stvor neće nas moći rastaviti
od ljubavi Božje u Kristu.
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Tko će nas rastaviti od ljubavi
Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo?
Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo
Ulazna: 78.3 O Bože, spasi me po onome koji nas uzljubi.
Otpj. ps.: 124.II Otvaraš ruku svoju i sitiš nas Uvjeren sam doista: ni smrt ni život,
Prinosna: 229 Od Božje snage ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost,
ili: 231 Jedan kruh ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor
Pričesna: 247 Uzmite, jedite neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje
ili: 199-200 O Kruše živi, milosni u Kristu Isusu Gospodinu našem.
Završna: 859 Spasitelju dobri, Isukrste Riječ Gospodnja.

34
 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo,
izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima,
a učenici mnoštvu.

Pričesna pjesma Popričesna molitva

Ja sam kruh života,
govori Gospodin:
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.
Iv 6, 35
Gospodine, ti nas
oživljuješ nebeskim
darom: prati nas
stalnom ljubavlju
i učini dostojnima
vječnog otkupljenja.
Po Kristu.

Pjesma prije Evanđelja Mt 4, 4b Molitva vjernika

Ne živi čovjek samo o kruhu,
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
Evanđelje Mt 14, 13-21
Jeli su svi i nasitili se.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme:
Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja,
povuče se odande lađom na samotno
mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli
pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe,
vidje silan svijet, sažali mu se nad njim
te izliječi njegove bolesnike.
Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu:
»Pust je ovo kraj i već je kasno.
Otpusti dakle svijet: neka odu po selima
kupiti hrane.« A Isus im reče:
»Ne treba da idu, dajte im vi jesti.«
Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim
pet kruhova i dvije ribe.« A on će im:
»Donesite mi ih ovamo.«
I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe,
pogleda na nebo, izreče blagoslov
pa razlomi i dade kruhove učenicima,
a učenici mnoštvu.
I jeli su svi i nasitili se.
Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest
punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća
muškaraca, osim žena i djece.
Riječ Gospodnja.
Braćo i sestre, nebeskome Ocu koji nas hrani
svojom milošću i poziva da darovani kruh života
dijelimo sa svima koji za njim gladuju,
uputimo svoje molitve zajedno proseći:
Nahrani nas, Gospodine, kruhom života.
1. Prati, Gospodine, Duhom mudrosti svoju
Crkvu: ne dopusti da se utopi u brigama
za ovozemaljske potrebe ljudi i okrijepi ju
da svijetu ustrajno dijeli kruh života vječnoga,
molimo te.
2. Nadahni svoje vjernike da otkriju blago
koje si u njih pohranio i potakni ih
da se svakodnevno hrane tvojom riječju,
molimo te.
3. Sve one koji raspolažu dobrima ovoga svijeta
prodahni evanđeoskom pravednošću
da budu radosni djelitelji tvojih dobara
svim potrebitima, molimo te.
4. Po našoj kršćanskoj ljubavi utaži, Gospodine,
tjelesnu glad siromašnih i potrebnih,
a po našem življenju evanđelja pokaži put
svima koji gladuju za spasenjem, molimo te.
5. Svojim blagoslovom nagradi sve one
čiju smo dobrotu osjetili u trenutcima nevolje
i potrebe, molimo te.
Svemogući Bože, u ovoj otajstvenoj gozbi
hraniš nas kruhom života i daješ nam predokus
vječnosti. Pomozi nam da, okrijepljeni tom
snagom, budemo svjedoci i graditelji novoga
svijeta. Po Kristu Gospodinu našemu.

35
 OTAJSTVO
OTAJSTVOI IZBILJA
ZBILJA Osamnaesta nedjelja kroz godinu
Utroba, glad i Kristove ruke
E
vanđelist Matej izvješćuje kako se Isus
povukao na samotno mjesto nakon
što je čuo za smrt Ivana Krstitelja.
Zasigurno ga je Ivanova smrt duboko potre-
sla. Njegova smrt pokazala je svu prevrtlji-
vost i pokvarenost ljudskoga srca. Dovoljno
je samo malo vina i pijanosti, tj. malo vlasti-
toga egoizma, da se sve preokrene, da se do-
bru i korisnu osobu odjednom proglasi zlom
i štetnom. To se dogodilo Ivanu Krstitelju, a
i Kristu je sada postalo jasno da i njega čeka
slična, ako ne i gora sudbina. Zato se i povu-
kao na samotno mjesto, daleko od ljudi, od
njihovih prevrtljivosti, egoizama, svagdanje-
ga koristoljublja. Padaju mi na pamet pozna-
te Senekine riječi: »Povlačim se u osamu kako
ne bih mrzio ljude.«
Utroba
Imajući to na umu tim više iznenađuje Kristov
stav spram naroda koji ga je došao potraži-
ti u njegovoj osami. Naime, Krist se »sažalio
36
nad njim« te je »izliječio njegove bolesnike«.
Nekako bi, možda, normalna Kristova reak-
cija spram naroda bila da ih zamoli neka ga
ostave na miru, da ih možda i prekori kako su
prevrtljivi i pokvareni, da ih potakne na obra-
ćenje. A Krist čini nešto neočekivano, on se
»sažali« i »liječi«. Zanimljivo je da se u grč-
kom izvorniku za izraz »sažali se« koristi ri-
ječ esplaghnísthe. Radi se o glagolu splaghní-
zomai koji u korijenu ima imenicu splágh-
non, što bismo mogli prevesti s utrobom, nu-
trinom. Dakle, kad se Krist sažalio, on nije za-
tvorio svoju utrobu, nutrinu, spram nas lju-
di, kakvi god da jesmo, i dobri i zli, i predani
i prevrtljivi, i sebedarni i sebičnjaci, i radosni
i patnici. On nas kao takve doslovno stavlja u
svoju utrobu, u svoju najveću intimu, nosi nas
poput majke koja nosi svoje čedo u utrobi. I
njegova nas noseća utroba liječi.
A mi? Uh, teško je nositi »u utrobi« neko-
ga tko te povrijedio, tko te i dalje vrijeđa, tko
te, štoviše, želi uništiti. Ma teško je nositi i pat-
nju, nemoć, siromaštvo drugo-
ga, draži su nam nekako moćni-
ci, bogati, radosni. Teško je i či-
ni se nemogućim, onkraj naših
ograničenih sila. No, mi to i ne
moramo. Dovoljno je znati da
Krist mene grješnika, mene sla-
boga i krhkoga, ali i mojega ne-
prijatelja, njega grješnika, slaba i
krhka, sve nas, nas patnike i jad-
nike, nosi u svojoj utrobi i liječi. I
ne samo to. Dovoljno je dopusti-
ti Kristu da me stavi u svoju is-
cjeliteljsku utrobu i da zajedno
s njim nosim i druge. Zato moli-
mo danas Gospodina da u njego-
voj utrobi i mi zadobijemo otvo-
renu, sućutnu, samilosnu i iscje-
liteljsku utrobu za druge.
Pet kruhova i dvije ribe bijahu dostatni
kad Isus izreče blagoslov i kad apostoli
stadoše posluživati.
 živo vrelo 7 2014

Glad i Kristove ruke Tako nas ovaj evanđeoski ulomak dovodi

Ovdje bih se, također, osvrnuo i na jednu re-
čenicu koja se često previđa u homilijama. To
je rečenica u kojoj učenici mole Isusa da ot-
pusti narod kako bi mogao otići dalje potra-
žiti hranu: »Pust je ovo kraj i već je kasno.
Otpusti dakle svijet: neka odu po selima ku-
piti hrane.« Toma Akvinski tumači taj pri-
jedlog učenika kao neprepoznavanje stvar-
ne potrebe naroda. Naime, učenici poziva-
ju Isusa da otpusti narod zbog gladi, da ih
na neki način rastjera. Ali to uopće nije bi-
la potreba naroda, jer je narod došao slušati
Isusa u »pustome kraju«, tj. makar bio i gla-
dan. Njegova potreba za Kristom bila je jača
od gladi. Zato Krist izaziva svoje učenike ka-
zujući im: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.«
To zbunjuje učenike koji su, dakako, bili za-
brinuti za stvarnu tjelesnu glad naroda. Krist
koristi njihovu zbunjenost i čini čudo umna-
žanja kruhova. Tim se čudom predstavlja kao
onaj koji okuplja oko sebe, kao onaj koji ni-
koga ne tjera od sebe, naposljetku, kao onaj
koji jedini može utažiti čovjekovu duhovnu,
ali i tjelesnu glad.
Zrnje
do prvoga čitanja, do ulomka iz knjige proro-
ka Izaije: »Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu;
ako i nemate novaca, dođite! Bez novaca i bez
naplate kupite i uživajte vino i mlijeko! Zašto
da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu
svoju na ono što ne siti?« Evanđelje nas pozi-
va da poput naroda budemo i ostanemo trajno
duhovno gladni, gladni Isusa: i onda kad smo
gladni i jadni u ostalim potrebama, »kad ne-
mamo novaca«, ali i onda kad smo siti u osta-
lim svojim potrebama. Stoga, nemojmo dopu-
stiti da ostale potrebe uguše tu istinsku potre-
bu, glad za Isusom. Dođimo k Isusu, jer on je
onaj koji besplatno utažuje i našu duhovnu i
našu tjelesnu glad.
Isus je poput zemlje. Kao što plodna i ne-
sebična zemlja omogućuje da od malo sjemen-
ki nastaje veliko mnoštvo, obilje sjemenki, ta-
ko i Isusove plodne i nesebične ruke omogu-
ćuju da od malo kruhova i ribica, da od ono-
ga što je »malo« u našemu životu, nastane ve-
liko mnoštvo, obilje. To »malo« svojega života
donesimo Isusu i stavimo ga u njegove ruke.
A ostalo prepustimo njemu.
Ivica Raguž

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:

Dođite na vodu Iz 55, 1-3

Pred mnoštvom koje je gladno uče-
nici imaju rješenje: otpustiti narod.
Kad ih Isus poziva da se oni pobrinu
za jelo, odgovaraju kako ono što ima-
ju nije dostatno. Isus ozdravlja njiho-
vu nespremnost i njihovo nepouzda-
nje u Boga. Uključuje ih u svoje djelo
umnažanja kruha. Pokazuje da ka-
da svatko s pouzdanjem u Boga dade
ono što ima, ono čime raspolaže, ta-
da ‘kruha’ ne nedostaje. Onomu što
nedostaje pridružuje se Božja provid-
nost. Ona se ne očituje da bi zamije-
nila naše nastojanje i brigu, nego za-
htijeva da najprije uložimo sebe, pri-
znajući svoju nedostatnost.
Izaija poziva sve koji su žedni da dođu na vodu (Iz 55, 1a). U
područjima Bliskog istoka voda je osobito bogatstvo i izvor života.
Stoga je poziv da se dođe na vodu, poziv da se pristupi životu. Božji
je to poziv svima kojima je život ugrožen da u njemu nađu spasenje
koje će biti milosni dar, za koji neće trebati nikakva naknada (55,
1b). Uz vodu, tu je i slika vina i mlijeka kao proizvoda dviju kultura:
ratarske i stočarske. Svima je namijenjen život (55, 3), a on se ne
nalazi u prolaznim stvarima ovoga svijeta. Do toga se života dolazi
slušanjem Božje riječi i poslušnošću Bogu (55, 2-3). Ono što Bog
obećava besplatno dati Savez je vječan kojega će sklopiti sa svojim
narodom, »Savez mislosti Davidu obećanih« (55, 3). Pozivanje na
obećanja dana Davidu jedini je takav slučaj u cijelom Deuteroizaiji,
budući da taj prorok ne smjera obnovi monarhije. Ipak, time su već
naznačena mesijanska očekivanja, čemu pridonose i slike hrane i pića
u prethodnim recima.
Darko Tepert

37
 U DUHU II ISTINI
OTAJSTVO ZBILJA Prilozi za liturgijski pastoral

Molitve za obiteljskim stolom

Obiteljski je stol mjesto blagovanja, radosnoga zajedništva, poniznoga zahvaljivanja Gospodinu i moli-
tvenoga izručenja njegovu blagoslovu. Donosimo nekoliko svetopisamskih tekstova i nekoliko molitava
koji se mogu unijeti u molitvu kod obiteljskoga stola. Molitva započinje znakom križa. Nakon toga može
se pročitati jedan od ponuđenih svetopisamskih tekstova. Potom se može zajedno moliti »Molitva Gos-
podnja« s drugim molitvama koje obitelj redovito moli, a zaključi se jednom od niže ponuđenih molitava.

•• Slušanje Božje riječi
Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve
im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra
prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao.
Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u
Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i
prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu
hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naro-
da. Gospodin je pak danomice zajednici pri-
druživao spašenike. (Dj 2, 44-47)
Dadeš li kruha gladnomu, nasitiš li potlačeno-
ga, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja
kao podne postati, Gospodin će te voditi bez pre-
stanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će kri-
jepiti kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao stu-
denac kojem voda nikad ne presuši. (Iz 58, 10-11)
Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim
darom da u svemu svagda imate svega dovoljno
za se i izobilno za svako dobro djelo – kao što je
pisano: »Rasipno dijeli, daje sirotinji, praved-
nost njegova ostaje dovijeka.« (2Kor 9, 8-9)
Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U
svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Bož-
ja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava
ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadrži-
te, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mi-
ra neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće
– duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekor-
nim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina
našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas po-
ziva: on će to i učiniti. (1Sol 5, 16-24)
Nemojte zabrinuto govoriti: »Što ćemo jesti?«
ili: »Što ćemo piti?« ili: »U što ćemo se obući?«
Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da
vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije
Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam
se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za su-
tra. Sutra će se samo brinuti za se. (Mt 6, 31-34)
Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima
vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti?
Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svag-
danje pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u
miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je
potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera:
ako nema djela, mrtva je u sebi. (Jak 2, 14-17)
Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče
graditelji. Ako Gospodin grada ne čuva, uza-
lud stražar bdi. Uzalud vam je ustat prije zore
i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke:
miljenicima svojim u snu on daje. (Ps 126, 1-2)
Blago svakome koji se boji Gospodina, koji
njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš
uživati, blago tebi, dobro će ti biti. (Ps 128, 1-2)
Silna su djela Gospodnja, nek’ razmišljaju o nji-
ma svi koji ih ljube. Sjajno je i veličanstveno djelo
njegovo, i pravda njegova ostaje dovijeka. Čude-
sima svojim spomen postavi, milostiv je Gospo-
din i milosrdan. Hranu dade štovateljima svo-
jim, dovijeka se sjeća svoga Saveza. (Ps 111, 2-5)
Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne
umrem: udalji od mene licemjernu i lažnu ri-
ječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani
me kruhom mojim dostatnim; inače bih, pre-
sitivši se, zatajio tebe i rekao: »Tko je Gospo-
din?« Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnuo
ime Boga svojega. (Izr 30, 7-9)
Naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan.
Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve
sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati,
i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome
koji me jača! (Fil 4, 11b-13)
Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan
budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i ku-
cam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata,
unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.
(Otk 3, 19-20)

38

•• Blagoslovne molitve
Oče nebeski, ti si nas obdario darom života
i u svome promislu okupio nas u ovu obitelj
da jedni drugima budemo znak tvoje blizine
i ljubavi. Blagoslovi jelo koje ćemo blagovati
i učvrsti među nama vez ljubavi koju si nam
milostivo pokazao u svome sinu Isusu Kristu.
Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Gospodine, ti nas svakodnevno hraniš darovi-
ma svoje dobrote i krijepiš naš život. Rasvijetli
nas svojim svjetlom da prepoznajemo svaki dar
koji od tebe dolazi te poslušnošću tvojoj riječi
budemo graditelji tvoga kraljevstva među lju-
dima. Po Kristu Gospodinu našemu.
Gospodine, i danas ti ponizno iskazujemo za-
hvalnost za jelo kojim nas krijepiš. Blagoslovi
naše dane svojim mirom, vodi sva naša nasto-
janja i daj da se zemaljskim dobrima umijemo
ispravno služiti, a za nebeskima uvijek težiti.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Primi, Gospodine, našu zahvalnost za dar ži-
vota, za naše obiteljsko zajedništvo, za jelo koje
ćemo blagovati i za ljude koje stavljaš na naš ži-
votni put. Okrijepi nas snagom svoje riječi i is-
puni nam srce djelatnom i radosnom ljubavlju
prema svima koji su potrebiti naše blizine i po-
moći. Po Kristu Gospodinu našemu.
Bože, nebeski Oče, ti si nam u svojoj beskraj-
noj ljubavi darovao svoga Sina Isusa Krista.
Blagoslovi naše zajedništvo, jelo koje ćemo
blagovati i služenje onih koji pripraviše ovaj
stol. Prodahni nas svojom dobrotom da dobra
kojima raspolažemo radosno dijelimo sa oni-
ma koje susrećemo u njihovim potrebama. Po
Kristu Gospodinu našemu.
Gospodine Isuse Kriste, ti si na svojoj opro-
štajnoj večeri, dijeleći apostolima kruh, dao
Crkvi svoje tijelo za jelo. Blagoslovi ovaj obi-
teljski stol i pomozi nam da se, slušajući tvoju
riječ, hranimo i kruhom vječnoga života koji si
nam svojim uskrsnućem pripravio.
Blagoslovi, molimo te, Gospodine, ovo jelo i
okrijepi naše živote. Povjeravamo ti sva naša
nastojanja i tvome milosrđu izručujemo svoje
slabosti kojima smo ranili ljubav prema tebi i
živo vrelo 7 2014
bližnjima. Ti nam budi »kruh svagdašnji« da,
vjerni poticajima tvoga Duha, uvijek rastemo
u onom dostojanstvu u koje si nas na kršte-
nju zaodjenuo. Po Kristu Gospodinu našemu.
Gospodine, ti si se svojim učenicima nakon
uskrsnuća očitovao u lomljenju kruha. Budi i
s nama u ovome obiteljskom zajedništvu, bla-
goslovi jelo koje ćemo blagovati i ispuni nas
radošću vjere da budemo glasnici tvoga spase-
nja pred svim ljudima koje susrećemo.
Gospodine, u jelu koje smo pripravili prepo-
znajemo znakove tvoje dobrote. Okrijepi nas
jelom, ispuni svojim mirom, a srca nam oslo-
bodi svake pohlepe za zemaljskim dobrima.
Usadi nam u srce glad za tobom te se nikada
ne prestanemo hraniti tvojom riječju i mudro-
šću tvoga Duha. Po Kristu Gospodinu našemu.
Bože, izvore svakoga dobra, iskazujemo ti
hvalu za jelo koje smo darom tvoje provid-
nosti donijeli na naš obiteljski stol. Ovim bla-
govanjem učvrsti nas u zajedništvu, a svojom
milošću očisti od svega što u našim životima
ranjava ljepotu imena u kojem si nas otkupio.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Budi blagoslovljen Gospodine, za ovo jelo, kao
i za svaki dar tvoje dobrote u kojem nismo pre-
poznali tvoju blizinu i ljubav prema nama. Ne
dopusti da se uzoholimo zbog onoga što posje-
dujemo; ne daj da nas zemaljska dobra odvoje
od tebe i od trajne čežnje za vječnom gozbom
koju si nam pripravio po svome Sinu Isusu Kri-
stu. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Dobri Bože, od tvoje dobrote blagujemo ovo
jelo. Blagoslovi nas u našemu zajedništvu, is-
puni nam srca radosnom ljubavlju prema svim
gladnima i siromašnima koje susrećemo i daj
da Kristova sebedarna ljubav, posvjedočena na
križu, trajno nadahnjuje sva naša životna na-
stojanja. Po Kristu Gospodinu našemu.
Bože, ti nam se po svome čudesnom promi-
slu otkrivaš u darovima svoje dobrote. Dok
blagujemo ovo jelo, daj nam blagovati i tvoj
blagoslov kojim rasvjetljuješ naša srca, odga-
jaš nas u mudrosti radosnoga služenja bližnji-
ma i u nama budiš želju za nebeskim dobrima.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Priredio: fra Ante Crnčević
39
 TRENUTAK
OTAJSTVO I ZBILJA Pisma čitatelja
Prostorna rasporedba slavlja euharistije
Molim vas za pojašnjenje o prikladnom odabiru mjesta za pojedine
P
dijelove slavlja euharistije kada se ona slavi u crkvi u kojoj nema
prikladnoga sjedišta predsjedatelja slavlja.
rostor u kojemu kršćanska zajednica sla-
vi otajstva vjere, u ispravnome shvaćanju ne
definira se i ne oblikuje tek kao mjesto vrše-
nja obrednih čina. Prostor ulazi u obredno do-
gađanje, postaje nosivim elementom slavlja,
kao što se to može reći i za sve druge elemen-
te koje liturgija Crkve zahvaća i u jedno pove-
zuje. Liturgijski čin, kao stvarni događaj spa-
senja, traži da bude uvremenjen i uprostoren.
Dok se češće govori o vremenu slavlja, o vre-
menskoj rasporedbi i prikladnosti trajanja po-
jedinih dijelova u slavlju, pitanja prostorno-
sti olako ostaju zanemarena. Prostorna žarišta
obrednoga događanja (oltar, ambon, sjedište
predsjedatelja, prostor namijenjen zajedni-
ci vjernika) i obredni odnosi između tih žari-
šta (procesije i obredna kretanja od jednoga do
drugoga mjesta) očituju dinamiku koja nas vo-
di kroz događanje otajstva koje slavimo u ra-
znolikosti obrednih i molitvenih forma. Ni-
je, stoga, nevažno gdje će se unutar prostora i
po kakvoj prostornoj rasporedbi vršiti pojedi-
ni dijelovi slavlja.
Slavlje euharistije obredno je ustrojeno od
dvaju »središnjih dijelova«, liturgije Riječi i
euharistijske službe, koji su u jednu »slavlje-
ničku cjelinu« uokvireni uvodnim i završnim
obredima. Vlastitost i dostojanstvo svakoga
od tih dijelova traži i posebnost mjesta unutar
kojega se obred događa. Tako se liturgija Rije-
či (od prvoga čitanja do molitve vjernika) do-
gađa na ambonu, a uzvišenost i nenadomje-
stivost navještaja Božje riječi ne dopušta da
ambon bude korišten za bilo što drugo, osim
za navještaj Riječi i obredne elemente koji
oblikuju njezinu liturgičnost (homilija i sve-
opća molitva, kao molitveni odjek Riječi). Eu-
haristijska služba (od priprave oltara i dono-
šenja darova na oltar do obreda pričesti) vrši
se na oltaru. Uvodni obredi (od znaka križa do
zborne molitve uključivo) i završni obredi (po-
40
Ivan P., župni vikar
pričesna molitva, blagoslov i otpust) događa-
ju se na sjedištu predsjedatelja, kako bi se po-
kazala drukčija strukturiranost tih dijelova od
onih »središnjih«. No, kako postupati kada
u crkvi nema ili nije moguće dostojno uredi-
ti sjedište predsjedatelja kao obredno mjesto
s kojega bi predsjedatelj mogao na prikladan
način ravnati okupljenom zajednicom?
Pitanje pretpostavlja traženje kompromi-
snoga rješenja, o kojemu se može raspravljati i
zacijelo će biti različitih pokušaja iznalaska pri-
kladnoga odgovora. No, u prostornome osmiš-
ljavanju i raspoređivanju slavlja u takvim uvje-
tima nije dostatno pozivati se na »praktičnost«
i »jednostavnost« jer bezuvjetna »praktičnost«
redovito ne vodi brigu o jasnoći razumijevanja
i istinitosti doživljavanja obredne slojevitosti i
raznolikosti pojedinih dijelova slavlja.
U naznačenoj prostornoj uvjetovanosti raz-
boritim se i mudrim čini rješenje koje uspijeva
čuvati nutarnju logiku obredne dinamike slav-
lja. Stoga bi bilo prikladno da se uvodni obredi
i liturgija Riječi događaju na ambonu, a euhari-
stijska služba i završni obredi na oltaru. Na taj
su način uvodni obredi čvršće vezani uz liturgi-
ju Riječi, a završni uz euharistijsku službu. Time
se četiri dijela slavlja nutarnjom logikom pove-
zuju u dvije cjeline koje se događaju u susljed-
nosti i na dva obredna mjesta. Manje mudrom i
teže opravdivom čini se praksa po kojoj se uvod-
ni obredi, euharistijska služba i završni obredi
događaju na oltaru, a liturgija riječi na ambonu.
Završni se obredi po svojoj naravi (popričesna
molitva i otpust), mogu na stanovit način razu-
mjeti kao »popričesni obredi« te oni oltaru ne
oduzimaju njegovo kristološko značenje žrtveni-
ka i gozbenoga stola. No, smještanjem uvodnih
obreda na oltar događa se »prostorna inverzija«
obredne dinamike unutar koje nije moguće pra-
titi obredni slijed koji vodi prema euharistiji kao
vrhuncu slavlja.
 INFORMACIJE I NARUDŽBE:
HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORAL
Ksaverska cesta 12a, 10000 Zagreb • tel.: +385 (0)1 5635 050 • faks: +385 (0)1 5635 051
e-mail: pretplata@hilp.hr • www.hilp.hr

Mape za 5500
5500

liturgijska slavlja
Namijenjene svećenicima
i drugim liturgijskim služiteljima. 5500

A4 – bijela, plava i crvena • A5 – crvena

Mape su izrađene od visokokvalitetnoga skinplasta

i podstavljene spužvom sa satenskom razdjelnom trakom
u boji mape. Boje su usklađene s bojama liturgijskih
3500
slavlja. Za veće količine odobravamo popust!

NARUDŽBE
e-mail: narudzbe@hilp.hr
tel: +385 (0)1 5635 050
faks: +385 (0)1 5635 051

Preporučujemo i naša ostala izdanja:

više na www.hilp.hr

živo vrelo
List izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3,70 EUR; 4,50 CHF; 6,20 USD; 6,20 CAD; 7,50 AUD
Godišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 48 EUR; 58 CHF; 80 USD; 80 CAD; 97 AUD • BiH, SRB, MNE: 36 EUR
Za pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%.
Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – 2340009-1110174994
model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj
Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – 703000-012769
SWIFT: PBZGHR2X – IBAN: HR88 2340 0091 1101 7499 4