Josip Broz Tito

Eman Bekrić III13

Josip Broz (Kumrovec, 7. svibnja 1892. –
Ljubljana, 4. svibnja 1980.), poznat pod
nadimkom Tito, bio je jugoslavenski
komunistički revolucionar, političar i
državnik, prvi glavni tajnik Pokreta
nesvrstanih, predsjednik predsjedništva
Saveza komunista Jugoslavije i
autokratski,doživotni predsjednik
Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije u kontinuitetu od 14. siječnja
1953. do svoje smrti 4. svibnja 1980.
 Iako je bio čelnik totalitarne države i
unatoč činjenici da je njegova vladavina
zbog političke  represije, odgovornosti
za smrt političkih protivnika
i doživotnog mandata s pravom
kritizirana od protivnika komunističkog
režima, za svog života i kasnije
neposredno do raspada Jugoslavije bio
je popularan političar,a od većine
suvremenika smatran je benevolentnim
diktatorom. Takva ocjena i danas Titov spomenik u Podgorici
pobuđuje kontroverzne reakcije, od
negativnih do pozitivnih.
 Mjesto rodjenja
Rođen je u hrvatskoj seljačkoj obitelji, u Kumrovcu Nakon regrutacije, postao je mlađi
vodnik u tadašnjoj austro-ugarskoj vojsci. Nakon što je teško ranjen i zarobljen od
vojske Ruskoga Carstva za vrijeme Prvoga svjestskog rata, Broz je poslan u radnički
logor na Uralu. Nakon toga je, prema nekim izvorima, sudjelovao u Listopadskoj
revoluciji, te se kasnije priključio Crvenoj armiji u Omsku. Po povratku u zemlju,
došao je u novoosnovanu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj postaje
članKomunističkoj partiji Jugoslavije (KPJ). Bio je član KPJ od 1920. godine, a
od 1937. godine vrši dužnost njenog organizacijskog, a zatim i glavnog tajnika.
Tijekom Drugog svjetskog rata, nakon okupacije Jugoslavije od strane sila osovine,
bio je vođa Partizana, jugoslavenskog gerilskog pokreta otpora i to kao vrhovni
zapovjednik Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, koja se smatra najefikasnijim
pokretom otpora u okupiranim dijelovima Europe u činu maršala. Nakon Drugog
svjetskog rata Tito je bio glavni arhitekt i državnik SFR Jugoslavije prvo kao premijer,
od 1945. do 1953., a nakon toga, od 1953. pa sve do svoje smrti 1980. godine i njen
doživotni predsjednik.
Nakon napada Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju osniva u
Zagrebu 10. travnja 1941. godine Vojni komitet za pružanje
otpora osovinskim silama. Na njegov je poticaj Politbiro  KPJ  4
. srpnja 1941. godine u Beogradu donio odluku o dizanju
oružanoga ustanka (hrvatski su komunisti nešto prije, 22. lipnja,
osnovali Sisački partizanski odred, što je nadnevak službenoga
praznika antifašističke borbe u Republici Hrvatskoj). U 
Drugom svjetskom ratu Tito je nesporni vođa komunističkoga
partizanskoga pokreta otpora i glavni organizator strategije i
taktike partizanskoga tipa ratovanja, kao i političkih odluka koje
će oblikovati buduću Jugoslaviju na razvalinama uništenih
osovinskih saveznika i spriječiti obnovu monarhističke 
karađorđevićevske Jugoslavije. Detalji tijeka Drugoga svjetskoga
rata na području Jugoslavije (s naglaskom na NDH), dani su na Josip Broz Tito tijekom NOR-a,
vanjskoj poveznici koja je sažetak rada hrvatskoga povjesnika (svibanj 1944.)

Dušana Bilandžića