DAVOR DIJANOVI

DOGME I MITOVI JUGOSLAVENSKIH

ANTIFAISTA
(Objavljeno u: mjeseniku Politiki zatvorenik, god.
XIX./2010., br. 217, 21.-23., br. 218, 21.-27., br. 219, 24.-29 .,
br. 220/221, 19.-23., br. 222, 24.-27.)

Tijekom Drugoga svjetskog rata i poslije njega, jugoslavenski komunisti i

partizani izgradili su politiko-ideoloku dogmatiku i mitologiju koja se - s
obzirom na to da komunisti u Hrvatskoj, osim formalno, zapravo nikada nisu ni
sili s vlasti - uvelike namee i dananjim generacijama, bilo putem partizanskih
filmova to se prikazuju na HTV-u ili putem pria jugofila i titoista na visokim
politikim funkcijama. U tome do savrenstva izgraenom sustavu lai moe se
prepoznati nekoliko osnovnih teza: komunisti i partizani pobunili su se protiv
mrskog okupatora i njegovih domaih pomagaa te narodima Jugoslavije
donijeli slobodu; jugoslavenski antifaizam ist je kako u svojoj ideji tako i u
svojoj provedbi; Josip Broz Tito neprijeporni je velikan povijesti zasluan za
obranu od nacionalsocijalizma / faizma; ako je uope komunizam poinio
zloine, ti su zloini devijacija od izvorne komunistike ideje koja je plemenita i
prepuna brige i ljubavi za cijeli ljudski rod.
Nabrojane teze u hrvatskom drutvu zapravo predstavljaju dogme. A
znademo da se dogme ne preispituju. Onoga tko postavlja sumnjiva pitanja
glede tih dogmi, automatski e kriptokomunistiko-kvaziliberalna misaona
policija proglasiti heretikom. Danas heretik, dodue, ne e zavriti na Golome
otoku ili u kakvoj jami, ali e biti poaen nekom od etiketa iz vrlo bogatoga
jugokomunistikog ideolokog vokabulara: faist, klerofaist, ognjitarac,
rigidni desniar, nacifaist itd. itd. Meutim, poznato je da se etiketama - koliko
god one i dan-danas bile djelotvorne - uvijek slue oni kojima nedostaje
argumenata. Ako se, pak, pomnije razmotre spomenute dogme jugoslavenskih
komunista, vrlo brzo se moe uvidjeti da nijedna od njih ne moe izdrati
ozbiljniju kritiku.
Kao dan antifaistikog ustanka u Hrvatskoj se slubeno - ako ne
raunamo obiljeavanje etnikog ustanka, koji se slavi u Srbu 27. srpnja pod
pokroviteljstvom hrvatske vlade - obiljeava 22. lipnja. Nikako sluajno, istog je
dana Trei Reich pokrenuo vojnu operaciju Barbarossa, tj. napad na SSSR.
Jugoslavija je, meutim, napadnuta vie od dva mjeseca ranije - 6. travnja 1941.,
a borbe su se vodile do 17. travnja. Dakle, ve u travnju 1941. na prostoru
razbijene Jugoslavije nalazile su se i njemake i talijanske vojne postrojbe.
Postavlja se stoga logino pitanje: zato komunisti i partizani nisu otili u umu i
podigli ustanak ve u travnju 1941.?
Odgovor je jednostavan: ekale su se smjernice (direktive) Kominterne
odnosno SSSR-a.1 Razlog takvog ponaanja bio je Pakt o nenapadanju, koji su
23. kolovoza 1939. u Moskvi potpisali sovjetski ministar vanjskih poslova
Vjaeslav Molotov i njemaki ministar vanjskih poslova Joachim von
Ribbentrop.

Komunistike partije ulanjene u Kominternu imale su status sekcija sa mnogim ogranienjima i obvezama od bezuslovnog prihvatanja programa Kominterne do bezuslovnog izvravanja raznih direktiva i odluka njenog
Izvrnog komiteta (Pero MORAA, Duan BILANDI, Stanislav STOJANOVI, Istorija Saveza komunista
Jugoslavije - kratak pregled, Rad, Beograd, 1976., 78.).

Iako je u razdoblju nakon sukoba Staljin - Tito (1948.) bilo mogue, a

jedno vrijeme i poeljno napadati Moskvu i SSSR, 2 jugoslavenski komunisti
nisu rado raspravljali o periodu simbioze nacionalsocijalizma i komunizma. Na
Petome kongresu KPJ, odranom 21. - 28. srpnja 1948., malo nakon napada
Informbiroa na Jugoslaviju, tj. dok se jo vjerovalo da su bratske partije u
zabuni, Tito u svome Politikom izvjetaju nije ni spomenuo sovjetsko-njemaki
pakt odnosno zaokret u politici SSSR-a, Kominterne i svih komunistikih partija
u svijetu, nego je izlaganje zavrio isticanjem nepokolebljive vjernosti nauci
Marksa Engelsa Staljina.3
No ni kasnije se o tome nije pisalo bez ustezanja, jer bi u protivnome
trebalo temeljito revidirati legendu o komunistikome antifaizmu. Slubeni
Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije je zato morao tek nevoljko
priznati: Pakt o nenapadanju izmeu Nemake i SSSR doveo je do znaajnih
pomeranja u politici Kominterne. Ona je u osnovi napustila antifaistiku
platformu koju je formulisao njen VII kongres i prestala je da poziva u borbu
protiv faizma i faistikih agresora. To je izazvalo pravu pometnju u
komunistikim partijama zapadne Evrope i meu antifaistima uopte.4
Naknadni pokuaji da se ublai i prilagodi tumaenje toga naglog zaokreta
u komunistikoj politici nemaju uporita u injenicama. Dokumentacija iz tog
razdoblja pokazuje kako je komunistika propaganda i nakon njemakosovjetskog sporazuma nastavila veliati Staljina, SSSR i Kominternu. Budui da
je njemako-sovjetski Pakt o nenapadanju 1940. bio na snazi, nije udno da u
komunistikim tiskovinama iz tog vremena moemo itati tekstove u kojima se
dodue kritizira i Nijemce, ali se krivcima za rat uz njih smatraju i Britanci
(Englezi) i Francuzi. tovie, Engleze i Francuze se smatra u neku ruku i veim
krivcima od Nijemaca: Ratu su krivi jednako engleski i francuski kao i
njemaki imperijalisti. No nakon obrauna s Poljskom Njemaka je zatraila
mir. Engleski i francuski imperijalisti ne pristaju na tu ponudu, jer ele rat za
svoje imperijalistike ciljeve sprovesti do kraja. Time su oni postali glavni
hukai na daljnje vodjenje i proirenje rata. Glavno arite rata preselilo se iz
Berlina u London. 5 Istodobno se SSSR-u pripisuje predvoenje svega to je
napredno, a u jednu od kljunih zasluga ubraja mu se to da je sprijeio irenje
rata.6
2

Objavljivane su ak i zbirke dokumenata o suradnji Hitlera i Staljina. Usp. Alfred SEIDL (ur.), Dokumenti o
suradnji Hitler - Staljin, Izdanje Drutva novinara NR Hrvatske, Zagreb, 1951.
3

Josip BROZ TITO, Politiki izvjetaj, u: V. kongres Komunistike partije Jugoslavije. Izvjetaji i referati,
Kultura, Beograd, 1948., 9. - 166. (166.).
4
Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije (red. Rodoljub OLAKOVI i dr.), Institut za izuavanje
radnikog pokreta, Beograd, 1963., 261.
5
Politiki izvjetaj radnog naroda Hrvatske, prva polovica 1940. g., 1. Prema: Mladen IVEZI, Titova
umjetnost mrnje, vlastita naklada, Zagreb, 2001., 65. - 66.
6
Sovjetski Savez spreio bratoubilaki rat na Balkanu, Proleter, 15. / 1940., br. 9 -10 - 11., 1. - 2., u: Proleter organ Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije 1929. - 1942. (pretisak), Institut za izuavanje
radnikog pokreta, Beograd, 1968., 723.

Sudionici Pete zemaljske konferencije KPJ, odrane u Zagrebu od 19. do

23. listopada 1940. otro osuuju drugi imperijalistiki rat i kliu Staljinu,
pozdravljajui u njemu velikog naeg uitelja, (...) slavnu i nepobjedivu partiju
boljevika koja je pod Tvojim i Lenjinovim rukovodstvom na jednoj estini
zemaljske kugle u paramparad razbila lance kapitalizma, ostvarila diktaturu
proletarijata i otvorila put oslobodjenju radnike klase, svih ugnjetenih i
izrabljenih cijeloga svijeta. 7 U brzojavima Staljinu i generalnom sekretaru
Kominterne Georgiju Dimitrovu, sudionici konferencije zaklinju se na vjernost
SSSR-u, tvrdjavi svih trudbenika svijeta, neprolaznoj tvorevini Lenjina i
Staljina.8
S obzirom na to da su se komunistike partije, pa tako i KPJ, i formalno
nazivale sekcijama Komunistike internacionale logino je da je o ustroju
Partije odluivala Kominterna. Ona je tako, primjerice, na VII. Kongresu 1935.
rezolucijom najavila predstojee osnivanje KP Hrvatske i KP Slovenije u
okviru KPJ. 9 No, apsolutna odanost Kominterni bila je uvjet bilo kakvog
napredovanja u partijskoj hijerarhiji. Tako je bilo i u Titovu sluaju: on je na
elo KPJ postavljen 1937., nakon to je Kominterna s vodstvom KPJ analizirala
stanje u Partiji i donijela odluku o formiranju novoga Politikog biroa CK KPJ.10
Ni Tito nije tajio da je na elo Partije u kolovozu 1937. doao uz suglasnost
rukovodstva Kominterne.11 Iz toga se moe jasno zakljuiti da je bio spreman
bespogovorno potivati Kominternine naloge. To je i u pismenom obliku
potvrdio vie puta. U pismu Dimitrovu on 1938. navodi: Aktiv nae Partije je
potpuno odan Komunistikoj internacionali i, zahvaljujui tome, nijedna akcija
raznih trockista (...) u Jugoslaviji nije uhvatila korijena.12 Stigavi u Moskvu
24. kolovoza 1938. potvrdio je isto stajalite: Mi imamo dobre i ne tako
malobrojne kadrove... Ti su kadrovi apsolutno odani Kominterni.13 U etvrtom
od izvjetaja koje je slao Dimitrovu, Tito se jo jednom obvezao na apsolutnu
odanost Kominterni: Naa Partija u zemlji ima puno povjerenje prema
Komunistikoj internacionali. Ona e rado prihvatiti svaku odluku koju donese
Komunistika internacionala.14
Poetkom 1940. Tito se svojim pristaama obratio preko Proletera.
Nazivajui Lenjina i Staljina genijalnim i herojskim likovima te napadajui
pobjenjelu reakcionarnu buroasku rulju, svoje obraanje zavrio je
konstatacijom da za proleterskog revolucionara nema vee asti nego biti
istinski lenjinist, istinski staljinist, biti do posljednjeg vjeran pripadnik Lenjina i
7

Proleter 1929. - 1942., 758. - 759.

Isto.
9
Ivan JELI, Osnivaki kongres Komunistike partije Hrvatske 1937., Institut za historiju radnikog pokreta
Hrvatske, Zagreb, 1987., 102.
10
I. JELI, Osnivaki kongres Komunistike partije Hrvatske 1937., 28. - 29.
8

11

Isto, 29.
Pero SIMI, Tito Fenomen stoljea, Veernji edicija, Zagreb, 2009., 109.
13
Isto.
14
Isto, 110.
12

Staljina. I nema vee sree za komunista nego boriti se pod rukovodstvom

velikog Staljina.15
Slovenski komunist Ivan Maek Matija ni nakon Titove smrti uope ne
dvoji da je Tito celog ivota (...) bio internacionalist, ali je uvijek - i nakon
sukoba sa Staljinom - do neke mere priznavao autoritet prve zemlje
komunizma.16 Da je I. Maek u pravu, potvruje pisanje komunistikog tiska
nakon sukoba Tito - Staljin. U nepotpisanome uvodniku (koji je u pravilu
izraavao stav vrha KPJ) Borba 4. listopada 1948. pie kako u sukobu s
jugoslavenskim komunistima Staljin nije u pravu, ali ga istodobno naziva
najveim ivim autoritetom u demokratskom svijetu, koji nigdje nije vie
voljen i potovan, osim u SSSR-u, nego u Jugoslaviji. On je bio, jest i bit e
smatran u naoj Partiji kao jedan od najveih korifeja, marksizma. Na njegovim
su se djelima uili i danas se ue, a i ubudue e se uiti lanovi nae Partije i
radni ljudi nae zemlje.17
Vladimir Velebit opisuje svoj prvi susret s Titom 1940. godine ovako:
Govorio je u superlativima o Sovjetskom Savezu. I Tito i Kopini su me na isti
nain uveravali da je to jedinstvena oaza raja na zemlji. Proizvodnja toliko
napreduje, da je na pomolu opte blagostanje. (...) Ukratko, tvrdili su da su
neverovatna srea i darovi s neba, na neobjanjiv nain, pripali sovjetskom
narodu.18 Jedan od prvaka komunistikog pokreta u BiH, bosanski Srbin Rato
Dugonji na pitanje Kako ste zamiljali socijalizam? odgovara kratko i jasno:
Otprilike: Sovjetski Savez.19
Pred odanou SSSR-u uzmicale su i povremene, zapravo vrlo rijetke
intimne dvojbe koje su neki lanovi KPJ moda imali. Tako, primjerice, jedan
od vodeih intelektualaca u redovima jugoslavenskih komunista i u kasnijem
razdoblju lan Agitpropa, hrvatski knjievnik August Cesarec javno pozdravlja
sporazum Ribbentrop-Molotov, a u intimnome dnevniku istog dana biljei:
...Branim odluku o paktu nenapadanja s Nj.[emakom], no ipak, elio bih da je
to sve samo ogromna demonstracija Rusije protiv Chamberlaina za bolji savez s
drugom engleskom garniturom. 20 Ve dva dana kasnije on u dnevniku
nasluuje da postoji tajni, moda samo preutan i najvjerojatnije preutan sporazum o diobi Poljske.... 21 Ali kod njega to ne izaziva nikakve moralne
dvojbe, jer radi se o tome, da imamo povjerenja u strateki talenat St.[aljina]. A
[...] poslije rekoh: ne radi se bitno o Poljskoj nego o interesu S.[ovjetske]

15
16
17

Proleter, sijeanj - veljaa 1940. Prema: P. SIMI, Tito Fenomen stoljea, 163.
Milomir MARI, Deca komunizma, 2. izd., Mladost, Beograd, 1987., 102.

P. SIMI, Tito fenomen stoljea, 256.

M. MARI, Deca komunizma, 176.
19
Isto, 156.
20
Ratna jesen 1939. u dnevniku Augusta Cesarca, Forum, god. IV., knj. VIII., br. 6, Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, Zagreb, lipanj 1965., 178. Usp. Zorica STIPETI, Argumenti za revoluciju August
Cesarec, Centar drutvenih djelatnosti SSOH, Zagreb, 1982., 387.
21
Ratna jesen 1939. u dnevniku Augusta Cesarca, 179.
18

U.[nije] kao faktora svjetske revolucije....22 Cesarec je svjestan da je situacija

zbunjujua (godinama si mrzio jedno, iznenada ispada drukije),23 ali je za nj,
kao za svakoga pravoga komunista, vaan samo SSSR i svjetska komunistika
revolucija. Zato on u svoj dnevnik zapisuje svoj ivotni credo koji se apsolutno
podudara sa stajalitem Kominterne: ...ne sudjelujem u imper.[ijalistikom]
ratu nego radim na proirenju rev.[olucije] svjet.[ske].24
Slijedom toga ni podjela Poljske izmeu Treeg Reicha i SSSR-a za
Cesarca nije imperijalistiki in. Naprotiv, on 2. rujna 1939., dan nakon
njemakog napada na Poljsku, slutei da postoji njemako-sovjetski sporazum o
diobi te zemlje, u dnevniku istie kako treba eljeti poraz Poljske, jer e to u
daljnjem slijedu dogaaja pripomoi prodiranju rev.[olucije] u Evropu.25 I kad
je petnaestak dana kasnije dolo do sovjetskog napada na Poljsku, a onda i do
diobe te zemlje, Cesarec slavodobitno zakljuuje kako je SSSR s time (...)
proistio teren za ranije ili kasnije rev.[olucionarno] prodiranje,26 jer: politika
S[ovjetske] U[nije] je zbilja genijalna. Tako rei bez kapi krvi su postali i
centralno-evropska vlast, dobili vie od polovice terena, i jo im se Nijemci
moraju ugibati, da im prepuste osvojen teren....27 Poljaci to ne smiju shvatiti
kao okupaciju, nego kao osloboenje, jer ...ako S[ovjetska] U[nija] i uzme
nenarodni svoj teritorij, teritorij drugih naroda, koji se jo ne nalaze u njenoj
vezi, ona to ne ini kao osvaja, nego kao oslobodilac....28
Ova Cesareva razmiljanja i njegova spremnost da u matuku
Sovjetsku Rusiju ode i etveronoke,29 mogu se shvatiti kao potpuno iskrena,
jer su zabiljeena u privatnome dnevniku. No, ona su bila u biti zajednika za
sve jugoslavenske komuniste: u svojim javnim i propagandnim istupanjima i u
svome djelovanju, oni su ostali bezuvjetno odani SSSR-u. Titov govor iz 1942.,
prigodom obljetnice Crvene armije, prepun je neukusnih hvalospjeva Staljinu,
SSSR-u i Crvenoj armiji.30 Jedan od vodeih komunista Koa Popovi ide i
korak dalje, pa opravdava staljinistike zloine: ak i kad sam saznavao za
strahote staljinizma nisam ih otrije osuivao.31
Partizanski obavjetajac Josip Kotnik u biografskoj knjizi Svi umiru
jednako opisuje kako se je razvoj omladine jo u predratnim vremenima na
periferiji Zagreba odvijao u duhu Kominterninih direktiva, te dodaje: U to
vrijeme Staljin je za nas bio kult kojem smo se klanjali i sve svoje napore
22
23

Ratna jesen 1939. u dnevniku Augusta Cesarca, 180.; Z. STIPETI, Argumenti za revoluciju, 388.
Ratna jesen 1939. u dnevniku Augusta Cesarca, 181.

24

Isto, 185.
Isto, 187.
26
Isto, 197.
27
Isto, 200.
28
Isto, 200.; Z. STIPETI, Argumenti za revoluciju, 390.
29
Ratna jesen 1939. u dnevniku Augusta Cesarca, 201.
30
Josip BROZ TITO, Borba za osloboenje Jugoslavije 1941. - 1944. Drugo, dopunjeno izdanje, Dravni
izdavaki zavod Jugoslavije, Beograd, 1945., 33. - 42.
25

31

Aleksandar NENADOVI, Razgovori s Koom, Zagreb, Globus, 1989., 15.

usmjeravali u pravcu njegovih direktiva i poruka koje je Kominterna prenosila i

usaivala u napredne omladinske organizacije. Osnovni zadatak tih organizacija
bio je prvenstveno propagiranje tekovina velike oktobarske revolucije.32
Milovan ilas divei se SSSR-u pie: Ljubav naa prema Sovjetskom
Savezu neugasiva je, jer ona je kroz krv i oganj postala na ivot, dua,
budunost, hljeb na nasuni.33 ilas se, meutim, ne divi samo SSSR-u, ve i
sovjetskom komunistikom diktatoru Staljinu, mislima koje su zapravo misli
svih komunista njegova doba: Glava Staljinova nije samo prijatna, zbog svoje
udno njene tvrdoe, zbog itave svoje narodne izraajnosti, zbog umnih, ivih,
nasmijeenih, strogih i brinih tamnoutih oiju, ona je i lijepa svojom
harmoninou, svojom jednostavnou, svojom uvijek ivom mirnoom i
izraajnou.34
Servilnost prema Staljinu i SSSR-u ogledala se je i u partizanskim
borbenim pjesmama prepunima hvalospjeva Staljinu i SSSR-u. Kotnik tako
navodi pjesmu omiljenu u njegovoj eti: Uz Tita i Staljina / dva junaka sina /
nas nee ni pakao smest / mi kroimo smjelo / i diemo elo / visoko mi
stiemo pest!.35 Prema svjedoenju nekadanjega djelatnika OZNA-e, Vojne
Kamalia, na Rabu se pjevala pjesma u kojoj je stajalo: Hajd u borbu partizani,
/ Slobode e stii dani! / Partija nam hrabra mati, / Tito, otac, brat. / Rusija nam
mila baka, / Staljin dida drag.36 Partizani pak u Lici pjevali su: Oj, Staljine, ti
narodni boe, / Bez tebe se ivjeti ne moe. / Hajde brao, da mjerimo Drinu, /
Da gradimo upriju Staljinu. / Drug e Staljin i crvena zvijezda / Unititi
faistika gnijezda.37
Tko su partizanima bili uzori svjedoi nam i hrvatski knjievnik i
predsjednik Izvrnoga odbora ZAVNOH-a, Vladimir Nazor: Drugovi i
drugarice () Vi znate, moramo se ugledati u komuniste u Rusiji. I oni su
ispoetka puno diskutirali, a sada oni rade, oni lupaju, a mi se moramo kaniti
naih 'hrvatskih govorancija' i jedanput za uvijek neto raskomadati, rastepsti da
osiguramo neto novo () Vi, junaki komunisti, borite se i radite sada po
komunistikim metodama () elim samo neka mi Bog dade toliko ivota, da
mogu vidjeti unitenje neprijatelja.38
Da takvo servilno puzanje pred SSSR-om nije bilo samo prolazne naravi,
bjelodano pokazuje drugi hrvatski knjievnik i veliki Titov prijatelj Miroslav
Krlea. I nakon sukoba sa SSSR-om on nauava da nam je Moskva u naim
32
33

Josip KOTNIK, Svi umiru jednako, Globus, Zagreb, 1990., 5.

Milovan ILAS, lanci 1941.-1946., Zagreb, Kultura, 1947., 34.

34

Isto, 170.
J. KOTNIK, Svi umiru jednako, 100. Autor te poznate partizanske koranice je hrvatski knjievnik V. Nazor.
Usp. Ivo BANAC, Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunistikom pokretu,
Globus, Zagreb, 1990., 23.
36
Tomislav VUKOVI, okantno kazivanje nekadanjega djelatnika OZNE (4). Pali su pod zrnom strojnica
pjevajui vjerske pjesme, Podlistak, Glas Koncila, 49./2010., br. 13 (1866), Zagreb, 28. oujka 2010., 25.
35

37
38

I. BANAC, Sa Staljinom protiv Tita , 22.-23. Usp. V. DEDIJER, Dnevnik, 3. izd., Beograd, 1:333.
Narodna borba, br. 1., mart 1943., 12. - 14. Prema: Mladen IVEZI, Titova umjetnost mrnje, 228.

historijskim kretanjima bila stalnim svjetionikom. Govoriti danas () da smo

balon koji se otkinuo te luta noen zapadnim vjetrovima, znai nepoznavanje
osnovnih elemenata nae prolosti, nae sadanjosti i nae budunosti.39 Krlea
dalje dodaje: Osnovna zamisao politike i socijalne revolucije koju je u ratu i u
prvim godinama naega suverenog i slobodnog ivota provela KPJ sa svojim
sekretarom drugom Titom, lenjinska je, i od te osnovne zamisli nije od nas
odstupio nitko, jer su sva naa moralno-politika uvjerenja od poetka bila i vie
od trideset godina ostala: lenjinska.40
Opsjednutost jugoslavenskih komunista i partizana SSSR-om i Staljinom
imala je i svoje tragikomine strane. August Cesarec je 1940. u svojoj knjizi
Putovanje po Sovjetskom Savezu. Na Uralu i Volgi pripovijedao bajke, po
kojima redovi pred trgovinama u SSSR-u nisu posljedica oskudice robe, nego do
njih dolazi zbog porasta kupovne moi graana. Sovjetski graani uivaju u
blagostanju, cvjeta kultura, a s crkava su uklonjena crkvena obiljeja, krievi i
zvona, pa su one pretvorene u kina, antireligiozne muzeje, trgovine, stanove ili
domove osloboenih ena. Siroad na sovjetskim ulicama su djeca koju su
kulaci napustili da napakoste sovjetskoj vlasti. Radnici imaju vlast i grade
najljepi ivot na svijetu; kolhoznici na Uralu puni su ivotne radosti i svi se
bez izuzetka mogu smatrati imunima. I dalje: Na Kavkazu sam, kao i svuda
drugdje, vidio ve seljake, do juer jo analfabete, kako sami nadziru rad
elektrana, rukuju traktorima i drugim strojevima, imaju kunu knjinicu i stalno
poveavaju opseg svog znanja. U tome novoroenom svjetlu uz red, napredak
i blagostanje zavladalo [je] zadovoljstvo, radost i sposobnost radovanja.41
Simo Dubaji takoer svjedoi o bajkama koje su se pripovijedale o
ivotu u SSSR-u, te navodi da je prepriavanje raja zemaljskog iz sovjetske
Rusije bilo toliko privlano da nije bilo mesta sumnji u zlatne lice i
genijalnost kojom su obdareni svi graani estine zemljine kugle. Pevali smo
'Od Karpata do Kitaja', uvereni da tamo vlada poredak ljubavi i mira, da nema
prosjaka, niti sirotinje uopte, kao kod nas. Svi su zaposleni, rade i pevaju. Svi
su za mir i itaju 'Ne ubij'. Tolstoja i Dostojevskog zna svako dete....42
injenica pak da su se u SSSR-u u isto vrijeme dogaale najgore povrede
elementarnih ljudskih prava, Milovana ilasa nije sprjeavala da zapie:
Sovjetski ovek je srdaan, radostan, prostoduan i nesebian. Niko kao on ne
zna odgovoriti na ljubav ljubavlju.43 I sam je Josip Broz Tito konfabulirao o
ivotu u SSSR-u. U svibanjskome broju Proletera iz 1939. on istie da je
boljevika partija pod mudrim Lenjinovim vodstvom i pod mudrim vodstvom
39

Miroslav KRLEA, O kampanji Informacionog biroa, Gdje smo i kako smo: suvremene politike teme,
Osloboenje, Sarajevo, 1988., 64.

40

ISTI, Informbirovska hajka traje, Gdje smo i kako smo: suvremene politike teme, 66.
August CESAREC, Putovanje po Sovjetskom Savezu, Zora, Zagreb, 1964., passim.
42
Simo . DUBAJI, ivot, greh i kajanje, Ispovedna autobiografska hronika - Knjiga I, Od Kistanja do
Koevskog roga, Nidda Verlag GMbH (Bad Vilbel) i Vesti d.o.o., Beograd, 2006., 62.
41

43

Milomir MARI, Deca komunizma, 29.

druga Staljina svladala sve potekoe pri stvaranju svoga grandioznoga djela te
dodaje da su boljevici pod Staljinovim vodstvom stvorili 'najnapredniju
dravu na svijetu'. U toj zemlji nema ugnjetenih i izrabljivanih, nema
besposlice i bijede, tamo su stvoreni jo nevieni u historiji ovjeanstva
uvjeti za kulturni razvoj i blagostanje, boljevika stranka dala je narodima
Sovjetskog Saveza najdemokratskiji ustav na svijetu staljinski ustav.44
Svoj prilog tragikominom idealiziranju ivota u SSSR-u jo je ranije dao
i hrvatski knjievnik te bard komunistike ljevice Miroslav Krlea. Opisujui
svoj put u SSSR 1925. godine on je tako zapisao: U Moskvi vidio sam
prosjake gdje dre u ruci buterbrod namazan prst debelo kavijarom, u valjama
dimi im se cigareta, te punim ustima melju onaj ruski pravoslavni ciganjski
napjev: gradane, budite dobri! Oduvijek sam bio protivnikom bengalske
rasvjete, ali kad neko putuje danas Rusijom i osjea fairano meso, gdje ga
gogoljevski gui u grlu, on ne moe da se usuglasi s europskom tampom kako
Rusija umire od gladi. Izmeu Jaroslava i Jakange vidio sam po stanicama na
golemim srebrenim zdjelama tolike mase peenih rjabika, (letarka, Haselhun,
Tetrao bonsai) da je to formalno izgledalo, kao da ih je netko izlopatao na hrpu...
centar Moskve izgleda kao magazin kruha, krimskog voa, hladetine, ikre, sira,
alve, narana, okolade i riba. Badnjeve masti, masla i kavijara, po metar duge
tuste ribetine, crveno rasparano riblje meso, riblja slanina, vonj juhe, ulja, suene
svinjetine, koe, peceraja, biskvita, rakije, to je centar Moskve. Dakle,
samovari se pue, miriu topli masni, gogoljevski pirogi, branene vree i
badnjevi masla, tuste ribetine i fairano meso, pak juhe sa zelenjem, zeljem,
lukom, govedinom, jajima i prosjaci koji boga radi moljakaju i slijepi i kljasti u
kousima iz crvene vune i krzna plaze od jutra do noi po svim cestama.45
Valja napomenuti kako je Krlea ove konfabulacije zapisao u vremenu kad je
boljeviki teror u SSSR-u bio ve dobro poznat u zapadnim zemljama i kad su
gradovi u toj komunistikoj satrapiji bili prepuni to gladnih to pobijenih i
objeenih ljudi. No, revolucionarni zanos fanatinog lenjinista kod Krlee je
nadvladao i etinost i istinu, a svakako i zdravi razum.
Takvi zastraujui razmjeri idealiziranja ivota u SSSR-u rezultirali su ne
samo bezuvjetnom ideolokom odanou, nego i uvjerenjem da je SSSR
nepobjediv. Ivan ibl tako navodi: Naivno smo vjerovali da e Staljin za ciglih
nekoliko mjeseci slistiti Hitlera, a to e, kao u Internacionali, biti na 'posljednji
ljuti boj'. 46 Milovan ilas i Aleksandar Rankovi su 22. lipnja 1941. bili
uvjereni: Za dva meseca Crvena armija e biti u Jugoslaviji.47 ilas je ukorio
Kou Popovia to je ovaj negdje nepromiljeno rekao da e rat trajati ak do
konca 1941. godine, a Veselin Maslea je partijski kanjen zbog irenja
44

Pero SIMI, Tito Fenomen stoljea, 145.

Citirano prema: Ivan BEKAVAC, Krlea - instrumentalizacija knjievnosti u korist ideologije,
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/10846-ivan-bekvac-velika-krleina-la.html, pristup
ostvaren 7. oujka 2012.
46
Ivan IBL, Sjeanja I. Iz prijeratnog i ilegalnog Zagreba, Globus, Zagreb, 1986., 40.
47
M. MARI, Deca komunizma, 187.
45

defetizma, jer je u to doba u Narodnoj borbi napisao da e Njemaka

kapitulirati za est mjeseci.48 Neki su internirani komunisti u Kerestincu ostavili
svjedoenja kako su hitci koji su se uli u srpnju 1941. u okolici Zagreba
zapravo znak da se borbe vode nadomak glavnoga grada Hrvatske, jer mu je
Crvena armija na domaku. I tijekom rata se uloga i snaga SSSR-a
preuveliavala. Dubaji opisuje kako je to izgledalo: ak i onda, i mnogo
kasnije, kad smo znali da sve to nam se baca iz aviona, bacaju Ameri i Englezi,
mi smo kao roboti utucavali kroz pamenje izbuenu matricu i vikali: 'To alju
Rusi!'.49
S obzirom na tu zaslijepljenost, mogue je shvatiti komunistiku
poslunost Moskvi. Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije priznaje da je
nakon njemako-sovjetskog sporazuma Partija unekoliko izmenila parole i u
svojoj akciji postavljala teite na tu novu opasnost. Mesto ranije osnovne parole
- borba protiv faistike opasnosti, Partija istie borbu protiv imperijalistikog
rata, protiv uvlaenja Jugoslavije u rat, za oslanjanje na SSSR.50 Titov biograf i
lan KPJ Vladimir Dedijer bio je ipak otvoreniji: Rat je bio na pragu. Dolo je
do zakljuenja sovjetsko-njemakog pakta. lanovi KPJ primili su taj pakt kao
disciplinovani komunisti, smatrajui da je on potreban radi zatite bezbednosti
Sovjetskog Saveza, u to vreme jedine socijalistike drave na svetu.51
Dosljedno tomu, u vrijeme napada na Jugoslaviju, dok su Trei Reich i
SSSR jo uvijek potivali pakt Ribbentrop-Molotov, jugoslavenski komunisti kao ekspozitura Kominterne - nisu smjeli ii protiv volje svojih nadreenih. Bez
te bezuvjetne odanosti Kominterni, istie jedan od najpoznatijih povjesniara
KPJ, nemogue je shvatiti ponaanje komunista u Hrvatskoj i Jugoslaviji: Za
razumijevanje poloaja KPJ-KPH 1941. godine svakako je vaan odnos prema
Kominterni i obratno. Polazim od konstatacije da rukovodstvo KPJ i Tito
nijedan potez nisu poduzimali bez dodira i savjetovanja s vodstvom Kominterne.
Bilo je to pitanje odreene obveze i discipline. 52 Njihov je odnos prema
Osovini, dakle, odreen politikom SSSR-a odnosno Kominterne prema savezu
Njemake i Italije. Ako je Hitler upao u Jugoslaviju, a s Rusima ima pakt o
nenapadanju - pita se nakon napada na Jugoslaviju mladi antifaist Dubaji kakva je sad uloga nas komunista? Da jo branimo taj sporazum ili svoju
napadnutu zemlju?.53
Jugoslavenskim je komunistima, dakle, bio vaniji SSSR, tj. njegova
obrana od injenice da je napadnuta Jugoslavija. Jedan od prvaka tzv. Sisakoga
partizanskog odreda, njegov komesar Marijan Cvetkovi, navodi kako je Josip
Kra, lan CK KPH, sredinom svibnja 1941. odrao sastanak s lanovima
48

Isto, 29.
S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 149.
50
Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, 265.
51
Vladimir DEDIJER, Josip Broz Tito. Prilozi za biografiju, Kultura, Beograd, 1955., 259.
52
Ivan JELI, Hrvatska 1941. Rasprava u povodu 50 obljetnice poetka antifaistike borbe, asopis za
suvremenu povijest, Institut za suvremenu povijest, 23. / 1991., br. 1 - 3, Zagreb, 1991., 63.
49

53

S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 78.

sisakoga okrunog komiteta Partije. Tada im je najavio da e uslijediti sukob

Njemake i SSSR-a te na tom sastanku dogovoreno je 'da se podigne ustanak u
trenutku kada doe do sukoba Njemake sa Sovjetskim Savezom'.54 Cvetkovi
ovako opisuje 22. lipanj 1941.: Tog jutra ve negdje oko pet sati ili moda
neto kasnije doao je k meni jedan omladinac koji je radio u nonoj smjeni u
rafineriji 'Shell'. Saopio mi je da je nona smjena sluala [radio?] i da ve od
etiri sata Nijemci govore kako su napali Sovjetski Savez. Ja sam tada odmah
otiao do sekretara naeg komiteta Vlade Jania koji je bio u isto vrijeme lan
CK KPJ i lan CK KPH. (...) Brzo smo zakljuili to treba da se radi: trebalo je
odmah obavijestiti sve organizacije da nitko vie ne smije pasti neprijatelju u
ruke, da se komunisti naoruaju i da se ne spava kod kue... Svi kompromitirani,
tj. oni koje e policija traiti i oni koji su ve prije bili uhapeni, da se povuku u
umu, naoruaju i uspostave veze sa odredom to e se istog dana formirati na
odreenom mjestu za koji e znati partijske veze....55
Povjesniarka Gordana Vlaji istie da je 22. lipanj [1941. u Sisku] u
izravnoj vezi s globalnom taktikom Komunistike internacionale i Sovjetskog
Saveza. I ti komunisti svojim 'izlaskom van' potvrujui kako su ekajui napad
na SSSR krenuli u NOB, a time i dokazujui kako Hrvati nisu ekali da ih netko
oslobodi. Ali 22. lipnja je direktno sinhroniziran s napadom na SSSR i to je
davno bilo dogovoreno. U dokumentima Kominterne se vidi da treba priekati s
ustankom i u sluaju napada na SSSR dignuti ustanke i raditi diverzije kako bi
usporili napredovanje faistikih i nacistikih snaga na Sovjetski Savez i
pridonijeti osloboenju SSSR-a koji je za Kominternu jedina domovina
proletarijata.56
Kominternin pouzdanik Josip Kopini u naputku komunistima od 29.
lipnja istaknuo je kako je svaki partijac duan braniti SSSR.57
M. ilas, jedan od kljunih ljudi u partizanskome pokretu, o vremenu
podizanja ustanka jasno kae: Da, mi smo pozvali narod na ustanak tek kad je
Hitler napao Sovjetski Savez. 58 Ni I. ibl nema dvojbi oko toga, za koga su se
partizani i komunisti borili: Borili smo se za Sovjetski Savez, prvu zemlju
socijalizma, i za pobjedu meunarodnog proletarijata. To je bio na credo. Ti su
nas ciljevi pokretali. 59 Ni Tito nije imao problema priznati da su partizani i
komunisti pozvali narod na ustanak u samom poetku, im su faistike horde

54

Antun NIKOLI, Hrvati prvi ustanici u Jugoslaviji. Povijesna istina o Sisakom narodnooslobodilakom
partizanskom odredu, Podlistak, (1), Vjesnik, Zagreb, 21. i 22. lipnja 1991., 13.

55

A. NIKOLI, Hrvati prvi ustanici u Jugoslaviji, (2), Vjesnik, Zagreb, 24. lipnja 1991., 18.
Ivanica KNAPI, Gordana Vlaji: U emu se pogrijeili komunisti, Vjesnik, Zagreb, 21. i 22. lipnja
1991., 16.
56

57

Ivan JELI, Tragedija u Kerestincu : Zagrebako ljeto 1941., Globus, Zagreb, 1986., 63.
Milovan ILAS, lanci 1941. 1946., 81.
59
Ivan IBL, Sjeanja I, 40.
58

napale Sovjetski Savez.60 Dakle, narod nije pozvan na ustanak kad je napadnuta
Jugoslavija, nego kad je napadnut SSSR.
Ve iz navedenih injenica - tj. iz priznanja samih visokih komunistikih i
partizanskih dunosnika, kao i samog Tita - jasno proizlazi da je komunistikopartizanska borba bila primarno motivirana ideolokim razlozima, odnosno
obranom SSSR-a kao prave domovine revolucije. Njima je bio vaniji SSSR
od obrane same Jugoslavije ili, drugim rijeima, obrana Jugoslavije bila je vana
samo u onoj mjeri u kojoj je to odgovaralo stratekim ciljevima Kominterne.
Kad to imamo na umu, tada se namee i pitanje koje je samo na prvi pogled
hipotetsko: da kojim sluajem Trei Reich nije napao SSSR i da se Pakt o
nenapadanju nastavio potovati (premda neka novija historiografska istraivanja
pokazuju da je Hitler zapravo preduhitrio Staljina koji je imao plan napasti Trei
Reich61), bi li se i kad bi se jugoslavenski komunisti pobunili i odmetnuli se u
partizane? Jer, i njihov odnos prema Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj (NDH) bio je
- unato injenici da su bili protivnici raspada Jugoslavije62 i protivnici Osovine
- prvenstveno odreen stajalitima SSSR-a odnosno Kominterne.
Utoliko su i protivnici jugoslavenskih komunista i partizana bili
uvjetovani time tko su protivnici SSSR-a, jer se - kako je rekao ilas - od
Oktobarske revolucije do dananjeg dana svijet - kako drave i narodi, tako i
pojedinci - poeo () odluno dijeliti na prijatelje i neprijatelje Sovjetskog
Saveza. I ta podjela, u stvari, oznaava podjelu na napredne i nazadne snage
savremenog drutva. () Bez Sovjetskog Saveza nije moguno u svijetu
napraviti nijedno ozbiljno djelo, nijedan stvaran in.63 Ni pobjeda u ratu nije
bila mogua bez SSSR-a. Zagrebaki Vjesnik je 22. lipnja 1945. pisao kako je
njemaki napad na SSSR odnosno ulazak Crvene armije u rat bilo osnovni
uslov, koji je omoguio nau borbu za osloboenje, zakljuujui kako bez
SSSR-a i Crvene armije mi ne bi mogli osloboditi nau zemlju i pobijediti
neprijatelja. 64 To vrijedi i za cijelu Europu, pie isti list nekoliko mjeseci
kasnije: Svi porobljeni narodi Evrope vjerovali su, da svoje osloboenje ispod

60

Josip BROZ TITO, Intervjui, August Cesarec, Zagreb, 1980., 309.

Cilj Staljina nije bilo unitenje samo Njemake, nego i itava Zapada. U jednome lanku Staljin je taj cilj
sasvim jasno precizirao: Zapad je sa svojim imperijalistikim ljudoderima postao centar tmine i ropstva. Na
je zadatak da taj centar unitimo na radost i veselje trudbenika svih zemalja (Isaac DEUTSCHER, Staljin.
Politika biografija, Zagreb, Globus, 1977., 189.).
62
Ovdje se misli na razdoblje nakon 1933. odnosno 1934. Do Hitlerova dolaska na vlast (1933.) i njemakopoljskog ugovora o nenapadanju te ulaska SSSR-a u Drutvo naroda (1934.) KPJ je monarhistiku Jugoslaviju
iz taktikih razloga prozivala kao umjetnu, versaillesku tvorevinu bez budunosti. No, nakon dolaska Hitlera na
vlast i sklapanja spomenutog ugovora, SSSR se je osjetio ugroenim te se priklonio antirevizionistikim
krugovima i postao zagovornikom europskoga status quoa. KPJ e nakon toga - kao prava i posluna ekspozitura
Kominterne - i sama zagovarati opstanak Jugoslavije - versailleske tvorevine (Vidi: T. JONJI, Planovi
federalizacije Jugoslavije. Promaeni argument partizanske kvazihistoriografije, Republika Hrvatska, 46. /
1997., br. 196., Zagreb, rujan 1997., 43.).
61

63

M. ILAS, lanci 1941. - 1946., 80.

22. lipnja 1941. poeli smo stvarati krvlju zapeaeno bratstvo sa Sovjetskim Savezom - jamstvo nae
slobode i nezavisnosti, Vjesnik, 5. / 1945., br. 54, Zagreb, 22. lipnja 1945., 1.

64

faistikog jarma mogu postii samo uz pomo herojske armije sovjetskih

naroda.65
Nakon to je Trei Reich napao SSSR, situacija se iskristalizirala.
Sovjetski savez prisiljen s jedne strane pridobiti zapadne saveznike na svoju
stranu, a s druge strane anulirati injenicu postojanja dotadanjeg komunistikonacionalsocijalistikog partnerstva olienog u Paktu o nenapadanju,66 odluuje
promijeniti taktiku. Umjesto kategorikog zahtijevanja provedbe komunistike
revolucije, SSSR od tada naglaava nunost antifaistike borbe, dakle borbe
protiv svoga dojueranjeg partnera Treeg Reicha. Dosljedno taktikom
zaokretu, Moskva 22. 6. putem radiograma upozorava svoju ekspozituru KPJ da
je rije o antifaistikoj borbi, a ne o pokretanju socijalistike revolucije.67
Partizani na poziv Moskve bjee u umu i diu pobunu (ustanak).
No, kako istie dr. Ivo Banac, dok se Staljin u obrani od osovinskog
napada iz taktikih razloga poziva na rusku tradiciju i ruske nacionalne
simbole, 68 jugoslavenski komunisti na elu s Titom se otvoreno slue
ikonografijom meunarodnog komunizma. 69 Ustanak je bio usmjeren
primarno protiv NDH. Suprotno mitovima koji se od devedesetih propovijedaju
u Hrvatskoj, Hrvati nisu na poetku rata u znatnome broju participirali u
partizanskome pokretu. Neto vei priljev Hrvata u partizane uslijedio je tek u
drugoj polovici 1942., a osobito nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. U
vrijeme poetka pobune protiv NDH u partizanskom je pokretu prevladavao
srpski element, dok je udio Hrvata bio od ne osobito velikog znaenja.
Na savjetovanju pretstavnika tabova i komandanata narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije u Stolicama 27. rujna 1941. u
vezi s razvitkom partizanskoga pokreta u Hrvatskoj Tito je dao sljedeu ocjenu:
Slabost partizanskog pokreta u Hrvatskoj je u tome to on uglavnom obuhvata
srpsko stanovnitvo na Kordunu, u Lici itd., a meutim vrlo mali broj Hrvata seljaka. Najsvjesniji dio radnitva odazvao se pozivu Komunistike partije i
stupio u partizanske redove. Ali ni ti odredi nemaju dovoljno podpore od
hrvatskog stanovnitva ....70

65

ivjela prva godinjica bratskog saveza naroda SSSR-a i Jugoslavije, Vjesnik, 6. / 1946., br. 301, Zagreb,
11. travnja 1946., 1.
66
Francuski povjesniar Franois Furet o Paktu o nenapadanju pie: Rije je o saveznitvu, a ne samo o
dogovoru o nenapadanju, kao to se htjelo isprva prikazati, u vrijeme najee poljske krize. Javnu je objavu
saveznitva pratio i tajni dogovor, postojanje kojega e Sovjeti dugo poricati budui da tekst otvoreno utanauje
veliinu teritorija to ga partneri namjeravaju podijeliti, a sve uoi prodora njemakih trupa na granicu Poljske
(Franois FURET, Prolost jedne iluzije, Politika kultura, Zagreb, 1997., 315.).
67

I. JELI, Hrvatska 1941. Rasprava u povodu 50 obljetnice poetka antifaistike borbe, 64.
Staljin, naime, nije motivirao narod na obranu internacionalistikim, ve nacionalistikim parolama: zazivajui
religiju i vojnu slavu iz caristikog vremena, narod se poticao na obranu borbom za svetu Rusiju (Richard
PIPES, Komunizam. Povijest intelektualnog i politikog pokreta, Alfa, Zagreb, 2006., 104.).
69
Ivo BANAC, Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunistikom pokretu, 22.
70
J.B. TITO, Borba za osloboenje Jugoslavije 1941. - 1944. 22. Usp. ISTI, Sabrana djela, sv. 7., Beograd,
1982., 137.
68

S. Dubaji komentirajui stanje u Treoj dalmatinskoj brigadi pie:

Preterao je Nitonja kad je napisao da je meu nama partizanima bilo est
stotina Hrvata. Toliko ih nije bilo sve do pada Italije. Bilo ih je ukupno
stotinjak.71 Dubaji dalje navodi da je sastav njegovih triju bataljona bio sto
posto srpski, a samo Drugog pedeset posto hrvatski. 72 Partizanski general
Milan Kupreanin navodi kako su 98 % pripadnika njegove partizanske
postrojbe u Lici sainjavali Srbi. 73 Josip Kotnik svjedoi da su pobunjenici
uglavnom imali potporu u selima naseljenima srpskim stanovnitvom. 74 U
sijenju 1942. Tito je Adilu Zulfikarpaiu izjavio: Mi ne moemo voditi
protusrpsku politiku, u naoj vojsci nalazi se 95% Srba.75 Izaslanik Vrhovnog
taba i CK KPJ, Ivo Lola Ribar, 17. oujka 1942. javlja Titi o situaciji u
Hrvatskoj i Vojvodini, napominjui kako i u Dalmaciji glavninu partizanskog
pokreta sainjavaju jo uvijek Srbi!. 76 Pavle Gregori, lan CK KPH,
pokuavajui pridobiti za suradnju zastupnika HSS-a, Tomu Vojkovia, u
svibnju 1942. govori o vanosti da u oslobodilakoj borbi sudjeluju i Hrvati,
pogotovu zato to se u partizanima nalazi golema veina Srba, a znatno manje
Hrvata. 77 Dajui ocjenu dotadanjega politikog rada komunista u sjevernoj
Hrvatskoj, komunist Ivan Marinkovi je u prosincu 1942., meu ostalim,
zakljuio: Nai drugovi nisu uspjeli da uvjere hrvatskoga seljaka da je jedini
pravi put pristupanje partizanima, i u tom pravcu treba jo mnogo da se radi.78
Jasno je, dakle, da su u vrijeme poetka pobune protiv NDH glavninu
partizanskih postrojbi sainjavali Srbi. 79 A znatan dio Srba - kako zakljuuje
povjesniar Hrvoje Matkovi - nije se mirio s uspostavom hrvatske drave i
nije ju prihvaao bez obzira na ustatvo.80 Da je Matkovi u pravu, potvruje
ilas, koji nema dvojbe da Srbi ne bi primili nikakvu tuu, pa ni hrvatsku
dravu - tamo gde to po svojoj snazi ne bi morali.81 tovie, Srbi ne samo da su
bili protivnici samostalne hrvatske drave, nego su bili i protivnici hrvatske
autonomije unutar Jugoslavije. Primjer koji to u praksi neprijeporno dokazuje
bio je odnos Srba prema Banovini Hrvatskoj. Preteit dio srpskih i srbijanskih
71

S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 156.

Isto, 232.
73
Narodni heroji NOB-a o dravi HDZ-a, Nacional, br. 188, Zagreb, 13. lipnja 1999., 24., 41.
74
Josip KOTNIK, Svi umiru jednako, Globus, 41.
75
Adil ZULFIKARPAI, Put u Fou 25. 1. 1942. godine, u: Bleiburg, uzroci i posljedice, Knjinica Hrvatske
revije, Mnchen - Barcelona, 1988., 50.
76
ZNOR, II / 3, dok. 58, 157. - 168. Usp. NOBD, II., dok. 34, 93. - 95.
72

77

Fikreta JELI BUTI, Hrvatska seljaka stranka, Globus, Zagreb, 1983., 158.
Isto, 172.
79
Odnosno - kako navodi T. Jonji - izmeu etnikih pobunjenika i partizanskih odmetnika tijekom 1941., pa
i u prvim mjesecima 1942. na vojnopolitikoj i organizacijskoj razini nije bilo jasne razlike (T. JONJI,
Komunisti iz Hrvatske i hrvatska drava (XI.). KPH i 1941. ostaje dosljedno na jugoslavenskoj liniji, Politiki
zatvorenik, 10. / 2000., br. 98, Zagreb, svibanj 2000., 20.).
80
Hrvoje MATKOVI, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske. Kratak pregled, Naklada Pavii, Zagreb, 1994.,
166.
78

81

Milovan ILAS, Revolucionarni rat, Knjievne novine, Beograd, 1990., 180.

politiara bio je protivnik Banovine Hrvatske, iako je formiranje Banovine

Hrvatske imalo za cilj prvenstveno konsolidirati i ouvati Jugoslaviju. 82
Protubanovinsku i protusporazumsku politiku zastupao je i nezanemariv broj
srpsko-pravoslavnoga sveenstva. 83 Odnos srpskih politiara i vjerskih
poglavara prema Banovini Hrvatskoj, zorni je dokaz da u pobuni protiv NDH
glavni razlog nije bio ustaki reim, ve protivljenje hrvatskoj dravi.
Valja ovdje istaknuti jo jednu bitnu injenicu, koju jugoslavenska
hagiografija u Hrvatskoj sustavno preuuje: prvi ratni zloini u Drugome
svjetskom ratu - kada govorimo o podruju koje je od 1918. do 1941.
obuhvaala Kraljevina Jugoslavija - poinjeni su nad hrvatskim seljacima civilima. Naime, 7. travnja 1941. u bjelovarskom je kraju dolo do pobune
protiv Kraljevine Jugoslavije i terora koji se od 1918. sustavno provodio nad
nesrpskim stanovnitvom. Pobuna je imala za cilj proglaenje hrvatske drave.
Pobunio se je 108. pjeadijski puk, sastavljen od Hrvata toga kraja, pod
vodstvom narednika Ivana veka, a pridruio im se je i 40. dopunski puk
natporunika Leopolda Supania. Uz pomo graana Bjelovara slomljen je
otpor jugoslavenske vojske i andarmerije, te je 8. travnja oko 18 h tadanji
gradonaelnik Bjelovara, a kasniji ministar narodne prosvjete NDH, Julije
Makanec, s balkona gradske vijenice proglasio uskrsnue Nezavisne Drave
Hrvatske, to je okupljeno mnotvo pozdravilo s velikim odobravanjem. Bilo je
to dva dana prije proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske u Zagrebu. Bjelovar je
- kako je kasnije konstatirao jugoslavenski orijentirani Vlatko Maek - bio prvi
grad na prostoru Kraljevine Jugoslavije u kojem su Hrvati odbili biti njezinim
dijelom, preuzeli vlast i proglasili svoju dravu.84
Meutim, s obzirom na to da Srbi - kako je to sasvim jasno precizirao
ilas - ne bi primili nikakvu tuu, pa ni hrvatsku dravu - tamo gde to po
svojoj snazi ne bi morali, proglaenje hrvatske drave u Bjelovaru - koje je bilo
izraz volje tamonjeg hrvatskog stanovnitva, a ne moda diktat Rima ili Berlina
- nije nailo na odobravanje jugoslavenske vlasti i Srba toga kraja. Uslijedila je
odmazda. etiri pobunjena hrvatska vojnika ubijena su 8. travnja u zasjedi koju
su pripravili srboetnici u selu Hrgovljani pokraj Bjelovara. To je bio samo
poetak: uslijedio je krvavi pir. Srpski 2. konjaniki puk Car Duan Silni
devetog je travnja smaknuo pet nedunih hrvatskih seljaka u selu Peteranca kraj
Virovitice, a nakon toga se uputio prema Bjelovaru s ciljem slamanje pobune.
Na Veliki etvrtak, 10. travnja, 2. konjaniki puk kreui se prema Bjelovaru u

82

T. JONJI, Hrvatska vanjska politika 1939.-1942., Libar, Zagreb, 2000., 91. - 116. Usp. Ivan GABELICA,
Pravno-politiki kontekst nastanka Banovine Hrvatske, u: Hrvatska izmeu slobode i jugoslavenstva, zbornik
radova, ur.: T. JONJI - Zlatko MATIJEVI, Naklada Trpimir, Zagreb, 2009., 244. - 247.
83
Vidi: Kreimir REGAN, Djelovanje Srpske pravoslavne crkve na podruju Banovine Hrvatske, u: Hrvatska
izmeu slobode i jugoslavenstva, 249. - 278.
84
Zdravko DIZDAR, Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941., asopis za suvremenu povijest, Hrvatski
institut za povijest, 39. / 2007., br. 3., Zagreb, 2007., 596.

selu Donji Mosti kraj Bjelovara smaknuo je 11 nedunih hrvatskih seljaka.85

Jedina krivnja tih seljaka bila je ta to su bili Hrvati. Nakon toga uslijedili su
brojni drugi zloini u bjelovarskome kraju. Sela u okolici Bjelovara - Gornje
Zdjelice, Zrinski Topolovac, Rovie, Pavlovac, Kapela i uma Bedenik samo su
dio toponimije smrti koju je sijala srpska vojska i etnici. Posebno okrutan bio je
zloin u selu Kapela gdje su srpski vojnici 9. travnja seljanki Mandi Filipovi,
koja je bila u estomu mjesecu trudnoe, rasporili trbuh te iz njega izvadili
muko dijete, zbog ega su i ona i dijete umrli.86 Do kraja travnja srpska vojska i
etnici u bjelovarskome su kraju umorili 40 osoba, no istraivanja se nastavljaju
stoga bi brojka mogla biti i vea.87
Srpski vojnici i etnici, ponegdje uz sudjelovanje srpskoga civilnog
puanstva, tako su samo u travnju 1941. poubijali preko 300 osoba hrvatske i
muslimanske pripadnosti.88 Pritom je kljuno to, da su ti zloini poinjeni prije
nego to je u NDH pala ijedna srpska rtva! 89 Meutim, ovi se zloini u
hrvatskoj historiografiji sustavno preuuju. Kad se odravaju komemoracije u
sjeanje na ove rtve, demokratski mediji o tome obino ne kau ni rijei. Cilj
preuivanja je potpuno jasan: daljnje nametanje teze da su ustae prvi poeli
vriti zloine i teror nad Srbima, i to bez ikakva povoda.
Tko sumnja u tu dogmu, automatski e dobiti etiketu revizionista. Tako,
primjerice, dr. Ivo Goldstein i Slavko Goldstein piu: Tijekom posljednjih
desetak godina revizionistika je historiografija u Hrvatskoj razvila tezu da su
1941. Srbi digli ustanak protiv hrvatske drave i da su ustake represalije bile
izazvane tim ustankom. No, za takve tvrdnje nema dokaza, jer su dogaaji od
travnja do poetka kolovoza 1941. tekli upravo obrnutim slijedom. Dijelovi
jugoslavenske kraljevske vojske u raspadu izvrili su u Bjelovaru od 9. do 13.
travnja 1941. dvadesetak pojedinanih ubojstava vojnika i graana hrvatske
nacionalnosti, a na povlaenju iz Mostara ubili su 25 mjetana apljine i
okolice, etiri seljaka u selu Cim te spalili vie desetaka kua u selima Cim i
Ilii pokraj Mostara. Meutim, to su zloini izoliranih dijelova poraene vojske,
a slinih u to vrijeme, pa ni 3,5 sljedea mjeseca vie nema, te se ne moe
govoriti o ustanku protiv hrvatske drave. Prvi masovni zloin, sada, pak,
etnikih pristaa nad Hrvatima, dogodio se u Lici 28. srpnja 1941. godine, kada

85

Z. DIZDAR, Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941., passsim. Usp. Damir BOROVAK, Voli li
Hrvatsku?, vlastita naklada, Zagreb, 2007., 163. - 171. Usp. Ivan GABELICA, Blaeni Alojzije Stepinac i
hrvatska drava, vlastita naklada, Zagreb, 2007., 302., 303., 306.
86
I. GABELICA, Blaeni Alojzije Stepinac i hrvatska drava, 303.
87

Isto.
Isto, 311.
89
Prva ubojstva Srba u NDH dogodila su se 28. travnja 1941. u selu Gudovac, nedaleko Bjelovara, gdje je
ubijeno oko 200 Srba (eljko KARAULA, Sluaj Gudovac 28. travnja 1941., u: Radovi Zavoda za hrvatsku
povijest, knjiga 39, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2007.,
205.). Koliko su za ovaj zloin i sline zloine poetkom rata - kad jo nije bio do kraja uspostavljen upravnopolitiki i vojni aparat NDH - odgovorne vlasti NDH i postrojbe hrvatskih oruanih snaga, a koliko skupine tzv.
divljih ustaa - koje formalnopravno nisu pripadale Ustakom pokretu - o tome bi se dalo raspravljati.
88

je u Brotnji pokraj Srba ubijeno 37 Hrvata iz obitelji Ivezi.90 Goldsteini, dakle,

priznaju da su prije zloina nad Srbima izvreni zloini nad Hrvatima, no tezu da
je bilo rije o ustanku protiv hrvatske drave odbacuju uz obrazloenje da se
radilo o zloinima izoliranih dijelova poraene vojske te da slinih zloina u
to vrijeme, pa ni 3,5 sljedea mjeseca vie nema.
To, meutim, nije tono. Kao to je ve spomenuto ranije, u travanjskim
zloinima sudjelovalo je djelomino i srpsko civilno stanovnitvo, travanjski su
zloini nad Hrvatima izvreni u razliitim dijelovima NDH, 91 a izmeu
travanjskih zloina i zloina nad obitelji Ivezi 28. srpnja izvreni su brojni
zloini nad hrvatskim stanovnitvom. U Hrvatskom Blagaju kod Slunja, u noi
izmeu 5. i 6. svibnja, etnici su ubili 5 lanova obitelji Jose Mravunca, meu
kojima je bilo i dvoje malodobne djece. U istonoj je Hercegovini 24. lipnja
izbio tzv. etniki Vidovdanski ustanak, koji je prema srpskim izvorima za
posljedicu imao 123 poginula i 200 ranjenih hrvatskih vojnika. Dan kasnije, 25.
lipnja, etnici su ubili 9 hrvatskih orunika u postaji Lukavac kod Nevesinja,
dok su 28. lipnja u Avatovcu u istonoj Hercegovini poklali 47 Hrvata te zapalili
sve kue u tome mjestu. 92 Prema srpskome publicistu Radovanu Papiu,
partizanskom prvoborcu rodom iz Bilee, taj je ustanak bio usmjeren protiv
NDH i njezinih institucija.93 Krvavi pir nastavlja se 30. lipnja kad etnici pod
vodstvom popa Momile ujia ubijaju vie od stotinu Hrvata u okolici Knina i
Zadra, a istoga dana vre pokolje Hrvata u Blauju te u kotarima Derventa,
Varcar, Vakuf i Zvornik. Istog dana na Sjetini na Jahorini, pod vodstvom Save
Derikonje, zaklali su ezdesetpet civila. U Istonoj Hercegovini buna protiv
NDH nastavlja se 17. srpnja kad etnici vre pokolje u kotaru Ljubinje, u selima
Dje, Orahovica, Fatnica, Bjelan, Sakotii i Plana. Istoga dana etnici vre
pokolje i u kotaru Trebinje, te u selima: Begovii, Gornji Turani, Donji Turani i
Staro Slano. Pod ujievim vodstvom etnici 26. srpnja ponovno kolju Hrvate u
okolici Knina te u Donjem Erveniku (trideset poklanih Hrvata), Golubiima,
Ugarcima i Komitama. Istoga dana, u kotaru Bosansko Grahovo, etnici vre
pokolje u selima: Sarii, piranovii, uline i Kardumi te pod vodstvom
Zlovoe kolju dvadeset jednoga Hrvata.94
U razdoblju izmeu travanjskih zloina i 28. srpnja, a to je razdoblje u
kome - prema Goldsteinima - nije bilo zloina nad Hrvatima, izvren je i
brutalni pokolj 350 hrvatskih katolikih hodoasnika koji su se iz Kosova kod
90

Ivo GOLDSTEIN, Slavko GOLDSTEIN, Srbi i Hrvati u narodnooslobodilakoj borbi u Hrvatskoj, Dijalog
povjesniara - istoriara 7, Beograd 2002., 252. - 253.
91
O mjestima u kojima su izvreni zloini nad hrvatskim stanovnitvom vidjeti u: Ivica KARAMATI,
etniko-komunistiki zloini 1941. nad hrvatskim narodom i sveenstvom (I.), Politiki zatvorenik, 19. /
2009., br. 203., Zagreb, veljaa 2009., 16. - 18. Usp. I. GABELICA, Blaeni Alojzije Stepinac i hrvatska drava,
302. - 312. Usp. T. JONJI, Hrvatska vanjska politika 1939. - 1942., 642. - 644.
92
I. KARAMATI, etniko-komunistiki zloini 1941. nad hrvatskim narodom i sveenstvom (II.), Politiki
zatvorenik, 19. / 2009., br. 204., Zagreb, oujak 2009., 29. Usp. I. GABELICA, Blaeni Alojzije Stepinac i
hrvatska drava, 317. - 318.
93
Radovan PAPI, Hercegovina u revoluciji, Sarajevo, Osloboenje, 1985., 79.
94
I. KARAMATI, etniko-komunistiki zloini 1941. nad hrvatskim narodom i sveenstvom (II.), 29.

Knina - gdje su svetkovali blagdan sv. Ane - vlakom vraali u Drvar. etnici su
presreli vlak, hodoasnike zarobili i svezali, te ih 27. srpnja pobili kod jame
Golubnjae i bacili ih u jamu. S hodoasnicima je ubijen i drvarski upnik
Waldemar Maksimilijan Nestor - prvi ubijeni sveenik u Drugome svjetskom
ratu na podruju bive Jugoslavije. 95 O ovom zloinu svjedoi i pripadnik
partizanskog pokreta Stevo Babi: Bilo je svanulo sunce (27. srpnja 1941.) koje
je obasjavalo cijelu okolinu. eta se ve spremala za pokret prema
andarmeriskoj stanici Trubar. Kada je eta stigla u reon itkovca pojavio se
putniki voz, jer pruga na tom mjestu nije bila prekidana. U vozu nije
primijeena vojska pa su ustanici propustili voz prema Vagnju. Na eljeznikoj
stanici Vaganj, Damjan eljkovi sa grupom starijih ljudi i omladinaca pokupio
je sve putnike iz voza. Meu njima se nalazio ustaa Marko piranovi,
katoliki sveenik Petar Maks i neki trgovci. Ova grupa je izvela iz voza
strojovou Lokmita, iji je sin tada bio lan KPJ i nalazio se kod ustanika.
Grupa Damjana eljkovia je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubnjai i
sve ih, bez iijeg odobrenja postreljala.96 Istoga dana zvjerski je ubijen i drugi
katoliki sveenik, Juraj Gospodneti, upnik u Bosanskom Grahovu, koga su
etnici izmasakrirali, a zatim ispekli na ranju.97
Dne 27. srpnja etnici u okviru ope pobune koja je zahvatila cijelu
jugozapadnu Bosnu i jugoistonu Liku, diu pobunu i u Donjem Lapcu. U
pobuni je masovno sudjelovalo srpsko puanstvo. Organizirali su je etnici i
komunisti, pa su na njezinu elu, uz etnike, stajali i istaknuti partizanski
dunosnici oko Jovani, Gojko Polovina, Stojan Mati i dr. 98 Istodobno se
organizira i pobuna u Srbu. Voe pobune su etnici Milo Torbica, Pajica
Omikus i Stevo Raenovi koji na dan pobune u Srbu osnivaju oruanu
etniku pukovniju (puk odnosno brigadu) s 1000 etnika. Pobunu u Srbu
obavjetajno i logistiki pomogli su talijanski faisti. 99 Na tim podrujima
zahvaenima pobunom, a to su bila podruja u kojima su kompaktnije ivjeli
Srbi, gotovo potpuno je istrijebljeno ili protjerano hrvatsko puanstvo.100
Pobunu u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Donjem Lapcu i Srbu 27. srpnja
1941. organizirali su pripadnici etnika Drae Mihailovia, u ijim su redovima
u to vrijeme bili i vodei srpski komunisti iz tog podruja. Svrha pobune bila je
stvaranje Velike Srbije prema spisu Homogena Srbija, iji je autor etniki
95

Isto. Usp. Crna knjiga o grozovitostima komunistike vladavine u Hrvatskoj, prir. Juraj BATELJA, Zagreb,
1999. LIX. Usp. Tomo VUKI, Stradanje crkvenih osoba iz Bosne i Hercegovine za II. Svjetskog rata i u
porau (1). Prvi ubijeni sveenik baen u jamu Golubnjau, Podlistak, Glas Koncila, 44. / 2005., br. 28 (1620),
Zagreb, 10. srpnja 2005., 26.
96
Stevo BABI, Drvar 1941. - 1945. - Sjeanje uesnika, II. sv., Drvar, 1972., 207. -208.
97
I. KARAMATI, etniko-komunistiki zloini 1941. nad hrvatskim narodom i sveenstvom (II.), 29.-30.
Usp. Crna knjiga o grozovitostima komunistike vladavine u Hrvatskoj, LIX.
98
I. GABELICA, Blaeni Alojzije Stepinac i hrvatska drava, 319.
99

Goran JURII, Milorad Pupovac i Zoran Milanovi u Srbu obiljeili etniki ustanak,
http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/2971-milorad-pupovac-i-zoran-milanovi-u-srbu-obiljeili-etniki-ustanak.html,
pristup ostvaren 4. kolovoza 2008.
100
I. KARAMATI, etniko-komunistiki zloini 1941. nad hrvatskim narodom i sveenstvom (II.), 30.

ideolog dr. Stevan Moljevi, odvjetnik iz Banja Luke. Spis je datiran 30. lipnja
1941. u Nikiu u Crnoj Gori. U tom se programatskom spisu - koji je
korespondirao s ranije objavljenim velikosrpskim radovima Vuka Karadia,
Ilije Garaanina i Nikole Stojanovia - zagovara stvaranje etniki iste Velike
Srbije. Prema Moljeviu, Srbima je u dananje vrijeme prva i osnovna dunost
stvoriti i organizirati homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etniko
podruje na kome Srbi ive (...) Preseljenje i izmena iteljstva, naroito Hrvata
sa srpskog i Srba sa hrvatskog podruja, jedini je put da se izvri razgranienje i
stvore bolji odnosi izmeu njih....101 Moljevi je smatrao da su srpske politike
vlasti napravile ogromnu pogrjeku to 1918. nisu odredile granice Srbije u
okviru Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Tu pogrjeku sada treba ispraviti
objedinjavanjem svih teritorija naseljenih Srbima i dobivanjem izlaza na
Jadransko more. 102 Velika Srbija bi tako, prema Moljeviu, na istoku i
jugoistoku obuhvaala Srbiju i Junu Srbiju (Makedonija i Kosovo), kojima je
trebalo prikljuiti bugarske gradove Vidin i ustendil; na jugu - Crnu Goru,
Hercegovinu i sjevernu Albaniju; na zapadu - Bosnu, sjevernu Dalmaciju, srpske
djelove Like, Korduna i Banije i dio Slavonije. Dalmatinska obala bi od
ibenika do Crne Gore pripala Srbiji.103
Jugoslavenski komunisti su poslije rata proglasili 27. srpnja 1941. danom
ustanka naroda Hrvatske i BiH. Dakle, kao dan ustanka slavio se je dan kad su
etnici (ponegdje uz asistenciju srpskih komunista) izvrili brutalne pokolje
nekoliko tisua hrvatskih i muslimanskih civila, a sve s ciljem stvaranja etniki
iste Velike Srbije, dosljedno projektu S. Moljevia i njegovih velikosrpskih
prethodnika. A sudei po ponaanju hrvatskih vlasti, ovi zloini nad nekoliko
tisua hrvatskih civila ni danas ne zasluuju osudu, s obzirom na to da hrvatska
Vlada sponzorira obnovu spomenika u Srbu - spomenika etnikim ustanicima
koji su ustankom od 27. srpnja poinili brojne i neviene zloine nad hrvatskim
stanovnitvom.
Netona je, dakle, teza da su ustae prvi poeli vriti teror nad srpskim
stanovnitvom. Prije prvoga ustakog zloina nad Srbima izvreni su brojni
zloini nad hrvatskim stanovnitvom, a zloini su se kontinuirano nastavili vriti
i u sljedeim mjesecima. Radilo se, naime, o srpskoj pobuni protiv NDH, a zbog
toga to - kako je rekao ilas - Srbi ne bi primili nikakvu tuu, pa ni hrvatsku
dravu tamo gde to po svojoj snazi ne bi morali.
Ustaki zloini uslijedili su, naalost, kao odmazda na masovne pokolje
koje su vrili etnici. Toga je svjestan i ameriki povjesniar idovskoga
porijekla Philip Cohen: Ustaki masakri nad Srbima poeli su kao odmazda.
Izmeu invazije sila Osovine na Jugoslaviju 6. 4. 1941. i prvih makara ustaa
nad Srbima (27. 4. 1941.) etnici su izvrili 11 neprovociranih masakra nad
101

Proces Vojislavu eelju: Raskrinkavanje projekta Velika Srbija. Uredila i priredila: Sonja BISERKO,
Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2009., 129.
102
103

Isto.
Isto.

hrvatskim stanovnitvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila. Ustake

odmazde poele su pak 27.4. uhienjima i masakrima nad 176 Srba kod
Bjelovara. Ustaki masovni teror znaajno se poveao nakon 22. 06. 1941., kada
su se dogodila tri vana dogaaja: njemaka invazija na Rusiju, partizanski
ustanak (Sisak) i smanjenje snaga njemakih trupa koje su bile prebaene na
Istonu frontu.104 Tomu valja dodati i injenicu da - kao to istie T. Jonji sve i da u (protivno loginoj tenji da sauvaju mir i tako uvrste svoj poloaj)
htjele, hrvatske vlasti u prvo vrijeme nisu mogle poduzimati kakve opsenije
progone, jer jo nije postojala izgraena organizacija vlasti, a kamoli izgraena,
ustrojena i naoruana vojska. 105 To priznaje i visoki partizanski dunosnik
Rade Bulat. 106 Jasno je, dakle, da su ustaki zloini predstavljali reakciju na
srpske zloine. injenica da su ustakim zloinima nad Srbima prethodili zloini
Srba nad Hrvatima, naravno da ne iskljuuje odgovornost vlasti NDH za
zloine: jedan se zloin ne moe opravdavati drugim. No, ona objanjava u
kakvim su okolnostima ustaki zloini poinjeni i, to je jo vanije, ta injenica
rui mit da su se Srbi pobunili radi represije ustakog reima. Srbi su se pobunili
protiv hrvatske drave i poklali nekoliko desetaka hrvatskih civila prije nego je
pala prva srpska rtva.
Iako se na popisu komunistiko-partizanskih protivnika nalazio i etniki
pokret, prema etnicima nikada nije vladalo neprijateljsko raspoloenje kakvo je
vladalo prema ustaama. Poznato je da su postojali brojni pokuaji ugovaranja
suradnje izmeu partizana i etnika. O tome pie i slubena povijest KPJ / SKJ:
Raunajui s onim dijelom naroda koji je jo imao iluzija o monarhiji i bio pod
utjecajem tradicija etnitva, a koji je u osnovi bio patriotski orijentisan, ona
(KPJ, nap. D. D.) je tu borbu vodila sa najveom moguom gipkou i irinom.
Isticala je da nema nikakve prepreke saradnji etnikih i partizanskih odreda u
borbi protiv okupatora, koja je bila prvenstveni zadatak svih patriotskih
snaga.107
Osim to napominje da su partizani dali 500 puaka etnicima Drae
Mihailovia, Josip Broz Tito posve otvoreno priznaje i to da je nudio suradnju
Mihailoviu: Sa Draom Mihajloviem (sic!) nisam mogao da postignem
sporazum o zajednikoj borbi protiv okupatora. ak sam mu nudio i vrhovnu
komandu. No, on nikako nije htio da pristane, znao je da mu ne bismo dozvolili
da radi ta hoe.108 Milovan ilas potvruje Titove rijei navodei da je Tito
104

Philip J. COHEN, Desecrating the Holocaust. Serbia's Exploitation of the Holocaust as Propaganda. Prema:
T. JONJI, Komunisti iz Hrvatske i hrvatska drava (XIII.). Komunisti su iskoristili hrvatsko-srpski sukob,
Politiki zatvorenik, 10./2000., br. 100. / 101., Zagreb, srpanj / kolovoz 2000., 24.
105
T. JONJI, Komunisti iz Hrvatske i hrvatska drava (XIII.). Komunisti su iskoristili hrvatsko-srpski sukob,
23. - 24.
106

Rade BULAT, Vojno-politika situacija na Kordunu u vrijeme donoenja Ostroiinskog pravilnika, u:

Ostroinski pravilnik 14. XII. 1941. Materijali s naunog skupa odranog u Vrginmostu, 15. decembra 1989.,
izd. Historijski arhiv u Karlovcu -Skuptina opine Vrginmost, Karlovac, 1990., 45.
107
Pero MORAA, Duan BILANDI, Stanislav STOJANOVI, Istorija Saveza komunista Jugoslavije kratak pregled, 113.
108
J. BROZ TITO, Intervjui, 308.

dva puta (na njihova dva sastanka u Struganiku i Brajiima) nudio Mihailoviu
funkciju komandanta nad udruenim snagama - svakako za Srbiju i, moda,
Bosnu.109 Prelasci pak etnika u partizane bili su uobiajena pojava. Sm Tito,
primjerice, navodi kako je u partizane poetkom 1942. kod Foe prelo 10.000
etnika.110 Suvino je pritom napominjati da su prelaskom u partizane etnici
samo nastavili izvravati program to ga bolje od svih knjiga, studija i lanaka
opisuje jedna pjesma koja se u vrijeme rata mogla uti iz njihovih usta: Oj,
Hrvati, al' emo vas klati / kad se Pero iz Londona vrati
Komentirajui odnose izmeu partizana i etnika, Simo Dubaji navodi da
osim izuzetaka, veina etnika i partizana je jednako elela biti zajedno.111
Shvatljivo je stoga da je komandant etnikog korpusa Velebit kapetan
Vuksanovi u izvetaju komandantu Dinarske etnike oblasti, vojvodi
Momilu ujiu 11. kolovoza 1943. zapisao: U Medvii, kod crkve Malo
gospojine, sastali smo se sa partizanima Bijanko, Crljenica i ja. Komandant 1.
bataljona, Simo Dubaji je pravi Srbin. Izjavio je pred svima da ne moe biti
veeg Srbina od njega i da se on bori za srpstvo, Kralja i Otadbinu. Da se nikad
nee odrei svog imena i svoje krsne slave, niti e ikada iz svoje kue izbaciti
ikonu i kandilo. Njegov je otac bio Srbin i kao takav stradao kao i cijela njegova
porodica, te on ne moe biti nita drugo nego Srbin. Mogao bi se lako dobiti za
nau nacionalnu borbu. Mislim da je bio sam sa svojim bataljonom, u kome su
sami Srbi, da bi ga pridobio i ovom prilikom.112
Kad je NDH bila u pitanju, tada partizanima nije bila posve mrska ni
suradnja s talijanskim faistima. Tito je tako 13. kolovoza 1941. izvijestio
kominternina agenta Josipa Kopinia da su talijanski mornari u Kotoru povezani
s crnogorskim komunistima te im daju oruje. 113 Neke postrojbe pod
komunistikim utjecajem pokazivale su sklonost suradnji s Talijanima, a neke
od njih isticale su i talijanske zastave.114 Dubaji, primjerice, navodi da je u toku
okraja pod Zeevom na stranu partizana preao uzepe de Vana Bepo,
kapetan, monarhista, sa svojom mitraljeskom etom iz Ervenika. 115 Dubaji
dalje dodaje: Postavljanje za komandanta odreda dobio sam im je Bepo de
Vana priao meni, a esta i Sedma banda dobrovoljake antikomunistike
109

M. ILAS, Revolucionarni rat, 123.

J. B. TITO, Optenarodna odbrana i drutvena samozatita, Svjetlost, Sarajevo, 1980., 250.
111
Simo . DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 216.
112
Isto.
113
Dokumenti centralnih organa KPJ-NOR i revolucija (1941.-1945.), I., prir. Radomir VUJOEVI, Beograd,
1985., 210. - 211. Takoer, gotovo je posve neistraena u historiografiji previana injenica da su se tzv.
panski borci - koji su imali vodeu ulogu u podizanju ustanka u Jugoslaviji - iz Njemake vratili u Jugoslaviju
s propusnicama Gestapoa, koji ih tamo zasigurno ne bi pustio a da zauzvrat neto ne dobije. Na tu je injenicu,
koja ozbiljno dovodi u pitanje antinacistiku orijentaciju vodstva komunistiko-partizanskog pokreta i ije bi
detaljnije istraivanje moglo promijeniti ukupnu sliku Drugoga svjetskog rata na ovim prostorima - barem u
prvim godinama rata - lankom u Hrvatskom listu, koji se temelji na iskljuivo partizanskoj literaturi, upozorio
Vladimir UMANOVI (Pozadina partizanskog ustanka ili o nainu i okolnostima povratka 'panskih
dobrovoljaca', Hrvatski list, br. 357., Zadar, 28. srpnja 2011., 48. - 50.).
110

114
115

T. JONJI, Hrvatska vanjska politika 1939.-1942., 696.

S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 221.

milicije prela na moju stranu.116 U redove partizana nakon kapitulacije Italije

stupilo je ukupno oko 40.000 Talijana. 117 O prelasku Talijana u partizane
svjedoi i Winston Churchill: Partizanske su snage u roku od nekoliko tjedana
razoruale est talijanskih divizija, a dvije su im se divizije pridruile u borbi
protiv Nijemaca. 118 vicarski je konzul nakon kapitulacije Italije zapisao
sljedee: Tito je moda jedini Hrvat, kojemu Talijani nedostaju. Oni su, naime,
nemalo pridonijeli opskrbi njegovih partizana ratnim tvorivom.119 Prema nekim
izvorima, sm je talijanski general i zapovjednik talijanske vojske u NDH Mario
Roatta priznao da su Talijani podijelili partizanima 25.000 puaka.120
Mjestimina suradnja Talijana s partizanima, a posve otvorena s
etnicima,121 protiv NDH, posve je razumljiva. Jer, kako je to saeto formulirao
M. Roatta, bilo je pogreno da se stvara drava koja je u osnovi neprijateljska
prema Italiji.122 Svoje stavove o NDH i partizanima Roatta je u praksi najbolje
pokazao kad nije uinio nita da bi sprijeio prodor partizanskih brigada iz
sjeverozapadnoga dijela Crne Gore u NDH, to je za hrvatsku vladu 1942. bio
jedan od vanijih vojno-stratekih ciljeva.123 Prema pisanju hrvatskoga tiska iz
studenog 1943. Roatta se je pred stanovitim britanskim obavjetajcem pohvalio
da se njegova vojska otvoreno borila protiv hrvatskih eta slubene hrvatske
vlade. 124 Njemaki diplomat Edmund Veesenmayer, komentirajui odnose
NDH i Italije, u jednom je izvjeu zapisao ono to potvruje neprijateljski
odnos Italije prema NDH: Italija oito nije zainteresirana za sreenu i
nezavisnu Hrvatsku. Svim sredstvima sada pokuava da to je mogue prije
stvori stanje koje e NDH trajno onemoguiti ivot.125 Kada je, dakle, NDH
bila u pitanju, tada su i ljuti neprijatelji bez veih problema mogli pronai
zajedniki jezik.
Jedna od svakako poznatijih komunistikih dogmi je i ona da je
jugoslavenski antifaizam ist kako u svojoj ideji tako i u svojoj provedbi
(formulacija Stjepana Mesia). Ideju jugoslavenskog antifaizma najispravnije je
opisao Ivan ibl konstatacijom da su se jugoslavenski antifaisti borili za
Sovjetski Savez, prvu zemlju socijalizma, i za pobjedu meunarodnog
116

Isto, 223.
Nada KISI KOLANOVI, NDH i Italija. Politike veze i diplomatski odnosi, Ljevak, Zagreb, 2001., 389.
118
Winston CHURCHILL, Drugi svjetski rat, Svezak drugi, priredio i preveo: Zlatko CRNKOVI, kolska
knjiga, Zagreb, 2002., 407.
119
T. JONJI, Hrvatska vanjska politika 1939. - 1942., 848.
117

120

Isto.
Talijanski general Giaccomo Zanussi talijansko-etniku suradnju opisao je ovim rijeima: Osim borbe
protiv ustanika, etnici su djelovali u nau korist kao protutea u odnosu na ustae i na Nijemce. Imati za svoje
prijatelje sve neprijatelje naih lanih prijatelja - 10 do 15 tisua ljudi prekaljenih u naporima i lukavstvima
tekoga i surovoga balkanskoga ratovanja - predstavljalo je pion ija se vrijednost nije mogla zanemariti (N.
KISI KOLANOVI, NDH i Italija, Politike veze i diplomatski odnosi, 257.).

121

122

Isto, 218.
Isto, 292.
124
Isto, 307.
125
Bogdan KRIZMAN, NDH izmeu Hitlera i Mussolinija, Globus, Zagreb, 1986, Tree izdanje, 305.
123

proletarijata. Rije je o ideji koja je u praksi - prema piscima Crne knjige

komunizma (sve od reda ljeviarima, marksistima i bivim komunistima) rezultirala sa 100 milijuna rtava,126 premda je stvaran broj rtava zasigurno
mnogo vei, jer se u knjizi ne obrauju recimo zloini jugoslavenskih
komunista, koji se mogu pohvaliti sa 900 grobita u Hrvatskoj, te izmeu 500 i
600 grobita u Sloveniji.127
Toliki broj grobita u koje su komunisti poslije ubojstava bacali
razoruane hrvatske vojnike i civile,128 jasno nam svjedoi da je Bleiburg, kao
sinonim za itavu toponimiju smrti nakon Drugoga svjetskog rata, bio jedan
pomno osmiljen, paljivo organiziran i ideoloki potkovan zloin. Tijekom
cijeloga rata stvaralo se ozraje zloina koji e kulminirati u svibnju 1945. Jasan
dokaz toga je taj da su se partizanski borci tijekom cijeloga rata uili patolokoj
mrnji prema neprijatelju.
lan KPJ Milija Stanii o tomu pie: Jedan od glavnih ciljeva i zadataka
u formiranju politike svesti bio je postupak da se kod boraca i stareina razvija
mrnja prema neprijatelju. 129 (...) Ali za razvijanje mrnje nisu bila dovoljna
samo predavanja. Bilo je nuno da se mrnja razvija i svakodnevnim
razgovorima s pojedincem i manjim grupama, govorom stareine pred akciju,
analizom prethodnih akcija i pripremom predstojeih.130
Jedino mjerilo veliine ljubavi za narod jeste danas - pie M. ilas dubina mrnje prema neprijatelju. (...) Mrzjeti okupatore, mrzjeti njihove sluge,
tu nakaznu izraslinu na divnom tijelu naroda, mrzjeti ih iz dna due, svakom
milju svojom, svakom kapi krvi svoje - to znai biti zadojen plemenitim i
velikim osjeanjem osvetnika naroda, to znai ostati vjeran svome narodu,
njegovoj istoriji i njegovoj budunosti. (...) Mrnja bez milosti prema njima, to
je tvoj program i tvoja zakletva, to je plemeniti ar ideala za koji se bori. To
jaa svakog prijatelja naroda, to orua svakog borca najjaim orujem, orujem
pobjede, to elii ubojne redove. Sjetite se da je veliki vo naprednog
oveanstva drug Staljin rekao: neprijatelj se ne moe pobjediti dok se ne naui
- mrzjeti ga....131
Slijedom toga, nije nimalo iznenaujue da se tijekom rata pojavljuje
pjesma sljedeeg sadraja, koju potpisuje Ante Despot: U meni plamti gnjev
126

Stephane COURTOIS, Nicolas WERH, Jean-Louis PANNE, Andrzej POCZKOWSKI, Karel BARTOEK,
Jean-Louis MARGOLIN, Crna knjiga komunizma. Zloini, teror, represija, Politika kultura, Golden marketing,
Zagreb, 1999., 12.
127
Slovenija e traiti ubojice rtava iz masovne grobnice kraj Lakoga,
http://www.index.hr/vijesti/clanak/slovenija-ce-traziti-ubojice-zrtava-iz-masovne-grobnice-kraj-las/424177.aspx,
pristup ostvaren 6. oujka 2010.
128
Uz Hrvate, dakako, rtve komunistikih zloina bili su i pripadnici drugih naroda, kako razoruani vojnici
vojnih postrojbi koje su izgubile rat, tako i civili. Primjerice, prema nekim je podacima po svretku rata u
Jugoslaviji strijeljano 5 777 Nijemaca koji nisu pripadali nikakvim vojnim ili poluvojnim formacijama (Vladimir
GEIGER, Nestanak Folksdojera, Nova stvarnost, Zagreb, 1997., 32.).
129
Milija STANII, KPJ u izgradnji oruanih snaga revolucije, 1941. - 1945., Vojnoizdavaki zavod,
Beograd, 1973., 321.
130
131

Isto, 323.
M. ILAS, lanci 1941.-1946., 30.

strane osvete, jake ko ljubav / spram zaklanog eda. / Smrvit u krvnika, borit
se do Pobjede. / U sretniju budunost moje oko gleda....132 Ili pjesma sljedeeg
sadraja, iji je autor tefo Pulieli: Na juri / Za psima / Sa svetim natpisom
'Gott mit uns' 'Bog je s nama'- / Na pojasima. / Koljimo i njih / I boga mu
krvnika!. 133 Potonja pjesma ilustrativna je jer pokazuje modus operandi
partizansko-komunistikih boraca: animaliziraj protivnika kako bi se opravdalo
njegovo klanje i fiziko unitenje. Masovni zloni opravdavali su se i
etiketiranjem svih onih koji su iz bilo kojih razloga smetali komunistikopartizanskome pokretu, etiketama kao to su: pijun, narodni izdajnik,
suradnik okupatora, ustaki pas i sl.
U jednoj okrunici Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju iz rujna 1944.
tako stoji: () ako je netko neprijatelj samo nae Partije, to nije dovoljan
razlog za likvidaciju. To moe dati suprotne rezultate. Ukoliko pak dolazi do
likvidacije takovih elemenata, treba ih okarakterisati kao suradnike okupatora,
ustaa i njihovih pomagaa.134
Pred kraj rata - oito u namjeri da se u zavrnim operacijama likvidira to
vei broj protivnika - u Zagrebu je objavljena knjiga Mihaila olohova Nauka
mrnje. U njoj se citira Staljinova prvomajska dnevna zapovijed u kojoj stoji:
Ne moe se pobijediti neprijatelja ne nauivi se mrziti ga svim snagama
due.135
Pjesnici mrnje i njihovi nalogodavci zadojeni ateistikim i
protureligijskim stavovima osobito su na meti imali Katoliku crkvu i
sveenstvo. Dosljedno tomu, nije nimalo udno da partizani tijekom rata
pjevaju: Drue Tito gaaju nas topovi, vigaju (navode) ih fratri i popovi.136 U
istom je anticrkvenom i antikranskom duhu pisana i pjesma gdje stoji: Nosim
kapu sa tri roga, jer se borim protiv boga, popova i fratara i asnih sestara.137
Na savjetovanju politikih sekretara OK KPH za Dalmaciju, Vladimir Bakari je
6. veljae 1945. Katoliku crkvu posve otvoreno oznaio neprijateljem i najavio
borbu protiv nje: Popovi su nam neprijatelji. Katolika crkva je pripremala i
odgajala sve to je ustako i nezdravo u narodu. Pristupanje popova pojedinaca u
Front je posljedica snage masa. U borbi s njima moramo biti oprezni i vanjska
hajka protiv njih nije oportuna. Vatikan je mona snaga. Ali to nikako ne znai,
da emo dozvoliti pomirljivost prema njima ili da emo u Fronti trpiti mir, jer to
bi bilo ruenje jedinstva. Budno paziti svaki njihov korak i traiti intervenciju
132

Zlata KNEZOVI, Kulturno stvaralatvo u revoluciji, Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalistike
omladine Zagreba, Zagreb, 1981., 49.

133

Isto, 52. - 53.

Mario JAREB, Etiketa 'ustatva' kao izgovor za progon politikih protivnika u poslijeratnoj Hrvatkoj, u:
1945. - razdjelnica hrvatske povijesti, ur. Nada KISI-KOLANOVI, Mario JAREB, Katarina SPEHNJAK,
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2006., 300. - 301.
135
Mihail OHOLOV, Nauka mrnje, Zagreb, 1945., 5.
136
Ivica LUI, Komunistiki progoni Katolike crkve u Bosni i Hercegovini 1945. -1990., National Security
and the Future, St. George Association, 9. / 2008., br. 3(9), Zagreb, 2008., 42.
134

137

Aleksa BENIGAR, Alojzije Stepinac: hrvatski kardinal, Glas Koncila, Zagreb, 1993., 459.

Fronte. Neka sam narod, neka svaki na ovjek raskrinkava i udara po njihovim
smicalicama, neka ih tjera kad dou da unaaju nemir i rue jedinstvo.138
Uzor komunistikih i partizanskih pjesnika mrnje bio je sovjetski pisac,
propagandist i patoloki mrzitelj Nijemaca, Ilja Erenburg, ije su
propagandistike radove objavljivale i komunistiko-partizanske tiskovine.139 U
jednomu takvome radu objavljenomu u listu KPH Naprijed Erenburg pie:
Mrnja kipi u naim srcima, i nitko neka se ne usudi da rui taj osjeaj (...)
Sauvajmo taj plamen do kraja. Budimo tvrdi. Naduveni, vodnjikavih oiju i
bezduni Nijemac ne smije ivjeti! To je naa zakletva.140 Nema sumnje da su
jugoslavenski komunisti posluali ovu Erenburgovu zapovijed, s obzirom na to
da je samo u logorima poslije rata od posljedica zlostavljanja, zime, gladi, tifusa
i dizenterije umrlo oko 50.000 do 60.000 pripadnika njemake manjine.141
Kako je mrnja dolazila do izraaja u praksi, ilustrira nam ilasov opis
klanja dvojice zarobljenih njemakih vojnika u bitci na Sutjesci: Skinuo sam
puku i - budui da nisam smeo pucati, jer su Nemci bili na steni iznad nas,
visokoj etrdesetak metara, tako da se ulo njihovo dovikivanje - udario iz
zamaha Nemca po glavi. Kundak se odlomi, Nemac pao na lea. Izvadio sam
no i jednim mahom presekao Nemcu grkljan. Zatim sam dodao no Raji
Nedeljkoviu, politikom radniku kojega sam poznavao od pre rata i ije su selo
Gronicu, sublizu Kragujevca Nemci izmasakrirali 1941. godine - dodao sam mu
no da dokraji drugog Nemca. Nedeljkovi je pritiskao Nemca, Nemac se
koprcao, ali se ubrzo smirio.142
Mrnju komunista prema sveenstvu najbolje ilustrira ubojstvo
hercegovakoga franjevca Stjepana Naletilia, koga su komunisti u svomu
razbojnikome piru 1942. ispekli na ranju.143 Mrnja prema neprijatelju jasno je
vidljiva i u partizanskoj zakletvi, u kojoj, meu ostalim, stoji: Zaklinjem se
svome narodu, da iz ruku neu ispustiti oruje sve dok posljednji faistiki
okupator ne napusti moju zemlju, sve dok posljednji ustaki gad ne bude
iskorijenjen. (...) Ako prekrim ovu svetu zakletvu, ako pokaem slabost,
malodunost, kukaviluk, nedisciplinovanost ili zlonamjernost i izdam interese
svog naroda, neka sramno padnem od ruke svojih drugova.144 U partizanskoj
zakletvi stoji, dakle, da partizani ne e ispustiti oruje sve dok posljednji
138

T. JONJI, Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi, u: Alojzije Stepinac. Svjedok
vremena i vizionar za tree tisuljee, Stepinev zbornik, Glas Koncila, Zagreb, 2009., 70.
139
Moda i najbolji Erenburgov uenik u partizanskim redovima bio je hrvatski knjievnik Ivan Goran Kovai.
Njegova pjesma Mrzimo vas kolski je primjer patoloke mrnje prema neprijatelju.
140
I. ERENBURG, Naa zakletva, Naprijed, 1944., 12. Prema: Mladen IVEZI, Titova umjetnost mrnje,
vlastita naklada, Zagreb, 2001., 13.
141

V. GEIGER, Logori za folksdojere u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata 1945. - 1947., asopis za
suvremenu povijest, Hrvatski institut za povijest, 38. / 2006., br. 3., Zagreb, 2006., 1085.
142
M. ILAS, Revolucionarni rat, 292.
143
Tomo VUKI, Stradanje crkvenih osoba iz Bosne i Hercegovine za II. Svjetskog rata i u porau (3). Fra
Stjepana Naletilia su razapinjali na jeli i pekli na ranju, Podlistak, Glas Koncila, 44. / 2005., br. 30. (1622),
Zagreb, 24. srpnja 2005., 26.
144
Zbornik dokumenata o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, V. / 1., NOR u Hrvatskoj, travanj listopad 1941., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1952., 76.

ustaki gad ne bude iskorijenjen. No, komunisti i partizani pojam ustaa

tumaili su poprilino ekstenzivno. 145 Za Simu Dubajia su tako svi Hrvati
ustae: Od prvog susreta s Generalom Skotom, a posebno u stalnom kontaktu s
porunikom Finlijem Lohedom, bio sam opsednut ustaama () Sve naoruane
Hrvate predstavljao sam im kao ustae i nikad nisam upotrebio drugi izraz.
eleo sam da Englezi o njima tako misle, pa sam isticao: 'To je jedina drava
koja ne postoji, a objavila je rat saveznicima'. 'Ustaa' - ponavljali su engleski
generali i oficiri, uei to neprijateljsko ime.146
Kasniji dogaaji i Bleiburka tragedija jasno su pokazali da su engleski
generali i oficiri vrlo dobro nauili to neprijateljsko ime. U jednome
razgovoru s engleskim porunikom Lohedom, Dubaji mu je oito nezadovoljan
prigovorio: Neki zarobljenici, pa i ratni zloinci, ustae, otkazuju poslunost!
Tvrde da imaju va azil?. Na to mu je porunik Lohed - oito dobro nauen na
neprijateljsko ime - odgovorio: Nikada ratni zloinci i sumnjivi tipovi nisu
imali na azil. Meu svim tim zarobljenicima za Englesku nema oveka
dostojnog panje!.147
Nain postupanja komunista i partizana prema neprijateljima i
zarobljenicima M. ilas je u Borbi zapisao jo u veljai 1943. U lanku Njihovi
planovi e propasti on je dao vrlo precizne naputke: Ne prevaspitavajte ih, ne
troite uzalud vrijeme, ne nadmudrujte se s njima! Oni znaju ta ine. Ubijajte ih
kao pse, kako su i zasluili, osvetite nevine rtve, u zgarita pretvorena sela i
gradove! Neka svaki od njih zna da e za zloine biti kanjen. Budite bez milosti
prema rulji kojoj je jedini cilj ubijanje i pljaka tueg, mukog steenog dobra!
Nijesu oni samo sauesnici, oni su zloinci, nema meu njima nijednog koji ne
bi bio poprskan nevinom krvlju, koji se ne bi sladio nad poarima i vriskom
majki i djece, koji nije derao hljeba koji su s mukom izorali nai ratari iz brazda
natopljenih krvlju naih boraca. Napadajte ih to ee munjevitim iznenadnim
naletima, istrebljujte ih bez milosti, neka im se ledi krv u ilama od smjelog,
iznenadnog partizanskog udara!.148
Kasniji postupci komunista i partizana nisu predstavljali nita drugo nego
vjerno izvravanje programa to ga navodi ilas - programa istrebljivanja149
svih onih koji su iz bilo kojih razloga smetali ili mogli potencijalno smetati
145

U tomu, ini se, nisu bili usamljeni. Ruski general Tolbuhin prema nekim je izvorima izrijekom izjavio da su
ustae svi Hrvati roeni u Jugoslaviji (Hrvoje HITREC, Hrvate su Britanci izruivali, a Bugari spaavali,
http://www.hkv.hr/izdvojeno/tribine/zloini/5976-hrvate-su-britanci-izruivali-a-bugari-spaavali.html,
pristup
ostvaren 25. oujka 2010. ).
146
S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje,. 333.
147
Isto, 337.
148

M. ILAS, lanci 1941.-1946., 67.

Jo 1942. ilas je u duhu prethodno spomenutih uputa istomiljenicima lankom u Proleteru poruio:
Moemo se opravdano nadati da e ih (protivnike partizana - ustae, etnike, nedievce itd., nap. D. D.) Srbi,
Hrvati i muslimani izmiriti u zajednikoj grobnici (ISTI, lanci 1941. - 1946., 13.). Dakle, ve 1942. najavljuju
se masovne grobnice kojima e antifaisti partizani kasnije napuniti Jugoslaviju od Vardara pa do Triglava.
Ova ilasova poruka iz 1942. samo je jedan u itavom nizu pokazatelja kako su poslijeratni zloini bili
unaprijed pomno planirani i organizirani.
149

komunistikoj Partiji u preuzimanju vlasti.150 Sline naputke dao je svretkom

rata i visokoistaknuti partijski i dravni dunosnik i naelnik Odjeljenja za
agitaciju i propagandu CK KPJ Marko Belini. U svome govoru na velikoj
sindikalnoj konferenciji u Zagrebu 18. svibnja 1945. on je najavio brutalan
obraun s neistomiljenicima: Ova drava je naa, u njoj imamo pravo mi. Ona
e biti onakova kakovu emo je urediti sami. (Povici: Tako je!) Nemamo se,
drugovi, ega plaiti. Ja bih vam preporuio, da zgrabite sve faistike elemente
sutra ujutro, ili jo sada, ako se neki nalaze ovdje medju vama, za vrat, treba ih
maknuti. (Povici: Tako je!) Borili smo se za narodnu demokraciju i treba da na
narod osjeti da on iskljuivo ima pravo. (Povici: Dolje izdajice!) Faistike
tipove, koji su skriveni po kojekakvim rupama, naa je dunost, radnika
dunost, da ih pronadjemo i unitimo. (Povici: tako je!) Svima treba biti jasno,
da e u naoj dravi postojati pravda i zakonitost, ali za faiste zakona u naoj
dravi nema. (Povici: Tako je!) Jedini zakon koji emo primijeniti na njih jeste kurum. (Povici: Tako je!) Nema pravde za one, koji su stvarali bezakonje, koji
su rezali grudi majki, koji su palili naa sela. Oni nemaju nikakova prava, da se
pozivlju na demokraciju. (Povici: tako je!). / Drugarice i drugovi! Hou da vam
kaem, da je u vaim rukama sve, da proistite odmah danas, vaa poduzea od
faistikih zlotvora. Radnici imaju puno pravo da ih na licu mjesta likvidiraju,
bez obzira na to, da li e netko rei da li imaju dozvolu od komande grada. Mi
smo tu dozvolu stekli tokom teke i krvave borbe. (Povici: Tako je! Dole
faisti!).151
U uputi Treeg odsjeka OZNA-e Prve armije podreenim divizijskim
opunomoenicima OZNA-e, od 6. svibnja 1945., kada su se jedinice
Jugoslavenske armije pripremale za ulazak u Zagreb, itamo: (...) sve
zarobljenike i druga lica koje brigade budu hvatale i upuivale diviziji, uzimati u
postupak i preiavati. Ovo ne znai, da brigade treba sve zarobljenike da
upuuju vama, nego one iste na licu mesta, a ono to ostane, to se prikupi
posle toga, koje brigade usled svojih vojnikih zadataka nee imati vremena da
iste, neka alju vama. (...) Stav prema zarobljenim oficirima i zarobljenicima
vai prema ranijim uputstvima. Oficire istite sve redom, osim ako za nekoga
dobijete od OZN-e ili partije da ga ne treba likvidirati. Uopte u ienju treba
biti energian i nemilosrdan....152

150

Tako je, primjerice, stajalite OZNA-e i drugih ustanova u Slavoniji bilo da bez mnogo skrupula treba
likvidirati sve one za koje znamo da su nam neprijatelji i koji e sutra biti protiv nas (Zdravko DIZDAR,
Prilog istraivanju problema Bleiburga i Krinih putova (U povodu 60. obljetnice), Senjski zbornik, br. 32.,
Gradski muzej Senj i Senjsko muzejsko drutvo, Senj, prosinac 2005., 129.).

151

Vjesnik, 5. / 1945., br. 19., 2. Prema: T. JONJI, Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i
Crkvi, 71. - 72.
152
Citat prema: Vladimir GEIGER, Ljudski gubitci Hrvata u Drugome svjetskom ratu i u porau, koje su
prouzroili etnici - Jugoslovenska vojska u otadbini i partizani - Narodnooslobodilaka vojska i Partizanski
odredi Jugoslavije / Jugoslavenska armija i jugoslavenska komunistika vlast, Politiki zatvorenik, 22. / 2012.,
br. 244. / 245., Zagreb, srpanj / kolovoz 2012., 33.

U drugome pak naputku OZNA-e itamo:Sve ustae i SS-ovce

likvidirati, naroito oficire. Takoer likvidirati i domobranske oficire, osim onih
koji su prema podacima partijske organizacije ili OZNE suraivali sa NO
pokretom.153
Kao ilustraciju - pars pro toto - dovoljno je navesti partizanskokomunistiko postpanje u Dalmaciji. Nakon prvog vala likvidacija stanovnitvo
je zahvatila panika, strah i nepovjerenje prema Partiji. Stoga je Oblasni komitet
KPH za Dalmaciju izdao okrunicu okrunim i divizijskim komitetima u kojoj
stoji da se prekine s praksom likvidacija bez sudskih presuda, a ako je netko
neprijatelj nae Partije i ako dolazi do likvidacije takvih elemenata, treba ih
okarakterisati kao suradnike okupatora, ustae i njihove pomagae.154 Sasvim je
dakle jasno da je sintagma obraun s narodnim neprijateljem i suradnicima
okupatora zapravo bila samo komunistika izmiljotina koja je u stvarnosti
sluila kao krinka za obraun s politikim neistomiljenicima.
Britanska diplomacija pri Svetoj Stolici tako izvjeuje 11. svibnja 1945.
kako su partizani u svakom selu uspostavili strahovitu diktaturu Komunistike
partije. Likvidiraju sve neprijatelje ili one koje takvima smatraju. To
opravdavaju tobonjom suradnjom s okupatorom, ali je pravi cilj upostavljanje
komunistike diktature. Oni jednostvno ele eliminirati sve one predstavnike
naroda koji bi ih jednog dana moli sprijeiti u njihovoj tenji da boljeviziraju
osloboenu Jugoslaviju.155
Takvi su naputci i postupanja, u biti, bili posve u skladu s proglasom CK
KPJ od 22. lipnja 1941., u komu je vrlo jasno stajalo da u borbi nee biti
pardona zloinakim faistikim voama i njihovim vernim slugama, u toj borbi
nee biti pardona faistikoj finansijskoj oligarhiji i njenim satrapima!.156 Pod
pojmom faist, meutim, zapravo se podrazumijevao svaki politiki i ideoloki
protivnik komunista (u tomu su komunisti oito slijedili taktiku tzv. lijeve
inteligencije koja je sve svoje protivnike bez iznimke nazivala faistima), tako
da su se u tu kategoriju mogle svrstati i osobe koje nisu imale nikakve veze sa
stvarnim faizmom. Etiketiranjem neprijatelja kao faista, narodnog
neprijatelja, 157 izdajice pijuna i sl., uglavnom se, zapravo, stvarala
legitimacija za njegovu likvidaciju.
Metode za likvidaciju protivnika pritom se nisu birale. Jedne partizanske
novine 1942. tako daju naputak: Trujte bunare iz kojih piju vodu, palite kue
gde stanuju, diite u zrak njihove magazine. Svaki ubijeni neprijatelj, svaka kap
153

Isto, 33. - 34.

Tomislav ONLI, Politiki okvir i organizacija partijskih tijela u obraunu s dalmatinskim klerom 1944. 1945. (2), Glas Koncila, br. 4. (2006), LIII., 26. sijenja 2014., 21.
155
Isto.
156
Nikola MILOVANOVI, Draa Mihailovi, http://www.znaci.net/00001/11_1.htm, pristup ostvaren 15.
oujka 2010.
157
Pod pojmom narodnog neprijatelja tako su se recimo smatrali ak i oni koji su se svojim pasivnim stavom
negativno odnosili prema N.O.P. i na taj nain pomagali neprijatelju (Josip JUREVI, Bleiburg:
jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatima, Dokumentacijsko informacijsko sredite - DIS, Udruga ratnih
veterana, Hrvatski domobran, Hrvatsko drutvo politikih zatvorenika, Zagreb, 2005., 298.).
154

krvi neprijatelja pribliava dan osloboenja. Nemajte milosti prema tlaiteljima.

Ubijajte gde god stignete.158 Slino je intoniran i proglas Vrhovnog taba NOV
i POJ, od 8. rujna 1944.: Udarajte nemilosrdno po neprijateljskim kolonama i
unitavajte njihovu ivu silu. im vie faistikih kostiju ostane u naoj zemlji
vie ete se oduiti onim bezbrojnim rtvama koje su pale od zloinake ruke
faistikih osvajaa.159
U motiviranju na injenje zloina vanu je ulogu imalo uveliavanje broja
ustakih zloina. To se posebno odnosi na logor Jasenovac. Uveliavanjem
ustakih zloina htjelo se s jedne strane mobilizirati to vei broj ljudi u
partizanski pokret, a s druge strane poticati mrnju koja e stvoriti ozraje
zloina koji je kulminirao u svibnju 1945. No, jasenovaki mit nije imao
propagandnu i mobilizatorsku funkciju samo u vrijeme rata, nego se je i poslije
rata maliciozno rabio na tetu Hrvata. Objektivno istraivanje Drugoga
svjetskog rata nije bilo mogue,160 odnosno ono je bilo vie ili manje u slubi
povijesti komunistike partije. 161 Ideologizirana povijest tako je o Jasenovcu
pisala: Jugoslavenski grobovi mogu se danas nai i u Mathauzenu, Dahau,
Buhenvaldu, Osvjencimu i drugim hitlerovskim muilitima i fabrikama smrti.
Ali vrhunac faistikih zverstava u Jugoslaviji sigurno je predstavljao logor u
Jasenovcu i Staroj Gradiki. Kao verne sluge svojih nemakih i italijanskih
gospodara, ustaki elati usmrtili su u tom logoru u toku rata oko 800.000
Jugoslovena, meu kojima veliki broj ena, dece i staraca.162
Izmiljeni broj od 800.000 ljudi ubijenih u Jasenovcu, meutim, nije bio
najmanji. Neki velikosrpski ideolozi, kao npr. Radimir Bulatovi, doli su i do
brojke vee od milijuna. Bulatovi je tako 1990. (ne sluajno ba tada!) zapisao:
Da je u Jasenovcu stradalo preko 1,110.929 ljudi, ena i djece, teko e ko
moi oboriti. 163 Nevolja je Bulatovieva u tome to u istom djelu zapravo
priznaje da lae, tvrdei da o Jasenovcu naune knjige nema, jer se do sada o
158

Liki partizan, partizanske novine, 1942. Prema: J. JUREVI, Dokumenti. Povodom druge obljetnice
Rezolucije Vijea Europe o Potrebi za meunarodnom osudom zloina totalitarnih komunistikih reima,
http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/2046-josip-jurevi-dokumenti.html, pristup ostvaren 15. oujka 2010.
159
Martina GRAHEK RAVANI, Na Krinom putu kroz Slavoniju, Scrinia Slavonica, Hrvatski institut za
povijest - Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 8. / 2008., br. 8, Slavonski Brod, 315.
160
Sluaj koji to u praksi zorno ilustrira je onaj profesora Pravnoga fakulteta u Zagrebu, Ferde ulinovia. On
je, naime, dobio zadatak napisati povijest partizanskog pokreta za visokokolske nastave. Svoju je Historiju
narodno-oslobodilakog pokreta u Jugoslaviji 11. kolovoza 1946. poslao u Agitprop CK KPH s molbom:
Molim za dobrotu, da se pregleda rukopis, da se dometne ili ispravi ili izbaci sve ono, to smatrate, da nije
ispravno (Stjepan MATKOVI, Ocjene uprave za agitaciju i propagandu KP Hrvatske o povjesniarima na
Sveuilitu u Zagrebu do poetka 1950-ih, u: Kultura sjeanja: 1945., Povijesni lomovi i svladavanje prolosti,
Disput, Zagreb, 2009., 220.; Z. KNEZOVI, Obiljeja boljevizacije hrvatske kulture (1945. -1947.), asopis
za suvremenu povijest, Institut za suvremenu povijest, 24. / 1992., br. 1, Zagreb, 1992, 130.).
161
N. KISI KOLANOVI, Hrvatska historiografija o Drugom svjetskom ratu: metodologija i prijepori, u:
Hrvatska politika u XX. Stoljeu, ur. Ljubomir ANTI, Matica hrvatska, Zagreb, 2006., 243.
162

Jovan MARJANOVI, Narodnooslobodilaki rat-Narodna revolucija u Jugoslaviji 1941. - 1945., Kultura,

Beograd, 1961., 67.
163
Radomir BULATOVI, Koncentracioni logor Jasenovac s posebnim osvrtom na Donju Gradinu, Svjetlost,
Sarajevo, 1990., 413.

Jasenovcu pisalo uglavnom samo prema sjeanju logoraa. 164 Bulatovievo

priznanje da o Jasenovcu ne postoji znanstvena knjiga, zapravo znai priznanje
da se do 1990. - kad je Bulatovieva knjiga izdana - temi Jasenovac pristupalo
iskljuivo na neznanstven nain, primarno odreen politiko-ideolokim
ciljevima Partije i jugoslavenskoga reima. A koji su bili ciljevi Partije i
jugoslavenskoga reima? To je prvenstveno bilo ouvanje Jugoslavije i obraun
s njezinim protivnicima. Protivnike Jugoslavije Andrija Hebrang razvrstao je u
dvije kategorije: Imamo dvije vrste neprijatelja: prvi govore da je nekada u
staroj Jugoslaviji bilo bolje nego to je sada. To su ostaci velikosrpskih
hegemonista, koji smatraju da Hrvatska imade suvie slobode i da su Hrvati u
ovoj zemlji stekli i izvojevali suvie velika prava. Drugi govore da bi Hrvatima
bilo bolje da su sami. To su separatistiki nastrojeni elementi, ostaci ustatva,
koji tee za odcjepljenjem Hrvatske od Jugoslavije. Protiv takvih elemenata,
nazivali se Hrvatima ili Srbima, moramo biti vrlo budni i voditi nemilosrdnu
borbu gdje god se pojave.165 Dosljedno Hebrangovim rijeima, svaki pokuaj
odcjepljenja Hrvatske od Jugoslavije mogli su provoditi samo ostaci
ustatva166, odnosno oni koji su prema jugoslavenskim povjesniarima pobili
800. 000 odnosno vie od milijun ljudi.167
Utoliko je jasenovaki mit sluio i kao instrument za onemoguavanje
hrvatskoga osamostaljenja (koje bi nuno podrazumijevalo rehabilitaciju snaga
koje su ubile 800.000 ljudi) i politiku kontrolu Hrvatske.168 Koji je bio cilj
preuveliavanja broja rtava, primijetio je jo sedamdesetih godina dvadesetog
stoljea povjesniar dr. Franjo Tuman, i upitao se emu bi trebalo sluiti
uveliavanje broja rtava Jasenovca osim da se Jasenovac uini najveim
logorom u faistikoj Europi, a Hrvati najveim zloincima u povijesti. 169
Anticipirajui pak dogaaje koji e uslijediti krajem osamdesetih odnosno
poetkom devedesetih godina, kad je zapoela masovna propaganda o
jasenovakom mitu, Tuman se je upitao i to nema li sustavno uveliavanje
jasenovakog mita svrhu stvaranja crne legende o povijesnoj krivnji itavog
164

Isto, 17.
Govor uoi proslave Dana Republike i u povodu Prvog zasjedanja ustavotvornog sabora NR Hrvatske,
Vjesnik, 29. studenoga 1946., Prema: N. KISI KOLANOVI, Andrija Hebrang: Iluzije i otrenjenja, Hrvatski
institut za povijest, Zagreb, 1996., 149.

165

166

Na istom je stanovitu stajao i Jefto ai, koji je napadajui Tumanove radove koji su delegitimirali
jasenovaki mit ustvrdio kako je ... u pitanju (...) pokuaj unitenja one snage i svih snaga koje ine 'kohezivno
tkivo Jugoslavije'. Tuman je na takvu konstataciju reagirao pitanjem: Kako to, i po kojoj to povijesnoj ili
dijalektikoj logici, 'koheziono tkivo Jugoslavije' mogu initi samo 'ona snaga' ili 'one snage' (sic!) koje stoje iza
do monstruoznosti uveliavanja jasenovakog mita?? (Franjo TUMAN, Bespua povijesne zbiljnosti.
Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Hrvatska sveuilina naklada, peto izdanje, Zagreb, 1994., 29.
167
M. Mari je doao i do brojke od 1.400.000 ljudi ubijenih u Jasenovcu. Brojane pokazatelje jasenovakog
mita vidi u: J. JUREVI, Nastanak jasenovakog mita. Problemi prouavanja rtava Drugog svjetskog rata na
podruju Hrvatske, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1998., 181.
168
Povjesniar Lj. Anti istie: Hrvatima se u svrhu politike kontrole nametao osjeaj krivnje za ustake
zloine. Od toga pa do suda o 'genocidnosti hrvatskoga naroda' bio je samo jedan korak (Lj. ANTI, Hrvatska
politika u 20. stoljeu, Hrvatska revija, 1. / 2001., br. 1., Zagreb, 2001., 34.)
169
Franjo TUMAN, Petrinjska 18. Zatvorski dnevnik iz 1972., Naklada Pavii, Zagreb, 2003., 20.

hrvatskog naroda, koju tek valja ispatati?!. 170 Koliko je za hrvatsko

osamostaljenje bilo vano delegitimiranje velikosrpskoga jasenovakog mita,
pokazuje i S. Dubaji kad, govorei o Tumanu, pie: Kada se radi o
Jasenovcu, on je 600.000 smanjio na deseti deo, odnosno 60.000 pa je zbog toga
postao i predsednik nove NDH. 171 Dakle, i sm Dubaji vidi vanost
jasenovakoga mita u kontekstu osamostaljenja Hrvatske, i utoliko neizravno
priznaje kako se je on koristio kao instrument za onemoguavanje hrvatskog
osamostaljenja. A da je srpska politika itekako sklona laima, potvrdio je,
konano, i otac srpske nacije, velikosrbin Dobrica osi, u vrijeme Drugoga
svjetskog rata pripadnik partizanskog pokreta: Laemo da bismo obmanuli
sebe, da uteimo drugog; laemo iz samilosti, laemo da nas ne bude strah, da
ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuu bedu. Laemo iz ljubavi i ovenosti,
laemo zbog potenja. Laemo radi slobode. La je vid naeg patriotizma i
potvrda nae uroene inteligencije. Laemo stvaralaki, matovito, inventivno.
Za ovu la pod okupacijom, i obian idiot ima vie mate od mnogih
romansijera. La je nuda: bioloka, psiholoka, nacionalna, politika. Beograd
u ovim danima (misli se na vrijeme Drugoga svjetskog rata, nap. D. D.) - to je
apokalipsa lai.172
Vano je za spomenuti da je i sm Tito dao nemali osobni doprinos u
kreiranju crnih legendi o Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. I inae sklon laima i
preuveliavanju injenica,173 u jednom je lanku objavljenomu krajem oujka
1944. u SAD-u, Velikoj Britaniji i Sovjetskom Savezu, tvrdio da je neprijatelj uz
pomo zlikovakih ustaa samo u tri mjeseca 1941. u Hrvatskoj, BiH i
Vojvodini unitio vie od pola milijuna Srba.174
Osamostaljenjem Hrvatske oboren je jasenovaki mit to ga je propagirala
velikosrpska (kvazi)historiografija i danas u Hrvatskoj postoji kakvo-takvo
suglasje glede broja rtava Jasenovca. Opeprihvaeno je miljenje da se broj
rtava kree izmeu 40.000 i 90.000 stradalnika, iako i dalje postoje oni koji
poveavaju ili smanjuju te brojke.175
Slavko Goldstein tako doputa da bi brojka mogla biti do najvie
100.000, 176 dok Zoran Kotnik, sin partizanskog obavjetajca Josipa Kotnika,
smatra da je broj rtava znatno manji: General Ivan Gonjak, osobni prijatelj
moga oca, bio je na elu prve komisije za istraivanje Jasenovca. Po njegovim
rijeima, bilo je oko 7.000 rtava ustakog reima u logoru, no kasnije je drug
170

ISTI, Bespua povijesne zbiljnosti., 27.

S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 349.
172
Dobrica OSI, Deobe I, Prosveta, Beograd, 1966., 102. - 103.
173
itav niz primjera vidi u: Pero SIMI, Tito Fenomen stoljea, 202. - 204.
171

174

Isto, 203.
Petar BAI, Mario KEVO, O problemu postojanja jasenovakog logora nakon 1945., u: Radovi Zavoda
za hrvatsku povijest, knjiga 30, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb,
1997., 300.
176
U Jasenovcu obiljeena 60. obljetnica proboja logoraa, http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-jasenovcuobiljezena-60-obljetnica-proboja-logorasa/261928.aspx, pristup ostvaren 30. oujka 2010.
175

Edvard Kardelj dodao jo dvije nule, to odgovaraju dananjem Dodikovu broju

od 700.000.177
Povjesniar Mladen Ivezi broj rtava smatra manjim od 5 000. 178 U
britanskom filmu A Painful Reminder, koji je snimljen i montiran 1945., a
potom dopunjen 1985., navodi se 20 000 rtava Jasenovca.179
Zagrebaki novinar, publicist i istraiva srpskog porijekla Igor Vuki
(ijih je nekoliko lanova obitelji zavrilo u Jasenovcu) smatra da je slubeni
broj rtava Jasenovca puno (...) manji od slubenog popisa (slubeni popis
navodi 83 145 rtava). Tih '80-tih godina u bivoj Jugoslaviji bilo je
nedopustivo proturijeiti slubenim brojkama. Bez problema bi vas strpali na tri
godine u mentalnu ustanovu, ako biste pokuali dokazati da je broj ubijenih
znatno manji. Upravo to se dogodilo beogradskom novinaru Markoviu koji je
zbog toga zavrio u mentalnoj instituciji. Jednostavno, proglasili bi vas ludim.
Ne znam, moda i ja sad riskiram (smijeh). Ali, nadam se da ipak ivimo u
nekom 'mekem' vremenu - kazao je Vuki u razgovoru za portal dnevno.hr.180
U razgovoru pak za Veernji list Vuki je rekao: Prema izjavama preivjelih,
ono to se dogaalo u Jasenovcu u velikom je neskladu s popisom rtava. Prve
godine postojanja logora bilo je oko tisuu do 1300 zatoenika. A u popisu
JUSP-a Jasenovac stoji da je 1941. ubijeno 10.700 ljudi. Ve takve razlike
moraju biti poticaj za daljnje istraivanje. (...) Godinu 1943. povjesniari
nazivaju 'mirnom', bez masovnih ubojstava, a na slubenom popisu JUSP-a
Jasenovac je imao 3893 rtve. Kakva je to 'mirna godina'? Prema iskazima ljudi
koji su tamo bili, te su godine strijeljana petorica zatoenika, i to po nalogu
Zagreba (...). 181 U navedenim razgovorima Vuki je zapravo ukratko izloio
rezultate svojih dugogodinjih istraivanja problematike Jasenovca. Te je
rezultate javnosti predoio u podlistku pod naslovom Zanemarene injenice o
jasenovakom logoru koji je tijekom 2013. u 22 nastavka iziao u Glasu
Koncila (isti je podlistak Jutarnji list bez razlona i suvisla objanjenja odbio
objaviti nakon to tekst nije pozitivno ocijenjen od strane Slavka Goldsteina,
osobnoga savjetnika predsjednika Vlade RH Zorana Milanovia).
U inozemnim, meutim, publikacijama i medijima i dalje se navode
brojke vrlo bliske onima koje su bile slubena dogma u vrijeme Jugoslavije.
Britanski autor i doivotni predsjednik engleskog PEN kluba Jasper Ridley tako
navodi kao objektivnu brojku onu od 330.000,182 izraelski novinar Brian Blondy
177

Zoran KOTNIK, Serija 'Nepokoreni grad' ista je partizanska la o ulasku partizana u Zagrebu!, Hrvatski
list, br.292., Zadar, 29. travnja 2010, 38.
178
Mladen IVEZI, Jasenovac. Brojke, Vlastita naklada, Zagreb, 2003.
179
T. JONJI, Britanski obavjetajno-propagandni film iz 1945. o logorima u Europi: 20.000 jasenovakih
rtava, Politiki zatvorenik, br. 257., god. XIII., Zagreb, oujak / travanj 2014., 14. - 15.
180
S. VUKOVI, Jasenovac je mit. To znam jer su koji preci kao Srbi zavrili u tom logoru,
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/124759-jasenovac-je-mit-to-znam-jer-su-moji-preci-kao-srbi-zavrsili-utom-logoru.html, pristup ostvaren 12. rujna 2014.
181
Petar GRUBII, Broj rtava u logoru Jasenovac manji od slubenog popisa,
http://www.vecernji.hr/hrvatska/broj-zrtava-u-logoru-jasenovac-manji-od-sluzbenog-popisa-922258, pristup
ostvaren 12. rujna 2014.
182
Jasper RIDLEY, Slobodni zidari, Prometej, Zagreb, 2001., 273.

govori o 700.000 rtava ustakog reima,183 dok bivi kanadski veleposlanik u

Jugoslaviji James Bissett navodi brojku od 300 - 700 tisua. 184 To nam pak
govori da velikosrpska rtvoslovna mitologija jo uvijek nije delegitimirana u
zapadnim zemljama i da e Hrvatska jo dugo godina ispatati radi lai
velikosrpskih ideologa s kojima se je u vrijeme Jugoslavije solidarizirala i
veina komunista hrvatskog podrijetla. Valjalo bi istraiti i razloge zato Tito
nikada nije posjetio Jasenovac, i je li s tim u vezi tvrdnja Ljubice tefan185 i jo
nekih autora, 186 da je Jasenovac poslije rata bio i logor jugoslavenskoga
totalitarnog sustava.
S obzirom na to da se masovna grobita iz vremena Drugoga svjetskog
rata - koja su komunisti i partizani punili to razoruanim hrvatskim vojnicima,
to civilima - otkrivaju iz godine u godinu, oni ozbiljniji povjesniari (premda
bili i projugoslavenske orijentacije), kao i neki sami sudionici partizanskog
pokreta, posljednjih su godina poeli priznavati da je zloina doista bilo.
Meutim, za te zloine i danas neki pronalaze svojevrsna opravdanja.187
Tako, primjerice, dr. Ivo Goldstein navodi da osveta koja je kulminirala
u svibnju 1945. nije bila bezrazlona. Ona je bila motivirana zloinom koji se
poeo dogaati u travnju 1941..188 No pitanje je - dodaje Goldstein - je li ta
osveta odnosno kazna koju su dobili pojedinci i itave skupine bila
primjerena.189
Takvim se shvaanjem, meutim, ne otvara prostor za relativizaciju samo
komunistiko-partizanskih, ve i ustakih zloina. Naime, ako se komunistikopartizanski zloini krajem rata mogu pravdati zloinom koji se poeo dogaati
u travnju 1941., zar se onda - ako emo biti dosljedni - po istoj logici ustaki
zloini prema Srbima ne mogu pravdati zloinima to su ih Srbi poinili nad
hrvatskim stanovnitvom, napose nakon proglaenja NDH? Jer, prve zloine na
183

Brian BLONDY, Croatian NGO plans monument to Nazi collaborator Ante Pavelic, The Jerusalem Post,
http://www.jpost.com/Home/ Article.aspx?id=156753, pristup ostvaren 30. oujka 2010.
184
James BISSETT, Croatia should apologize for World War II genocide before joining the EU, The Christian
Science Monitor, 2. travnja 2010. http://www.csmonitor.com/Commentary/Opinion/2010/0402/Croatia-shouldapologize-for-World-War-II-genocide-before-joinin, pristup ostvaren 3. travnja 2010.
185
Ljubica TEFAN, Poslijeratni Titov logor Jasenovac 1945. 1947 / 48, u: Hrvatski rtvoslov, Zbornik
radova, knjiga 1., Zagreb, 1998., 209. - 214..
186
Istu tezu zastupa, primjerice, i dr. Vladimir Horvat (Vladimir HORVAT, Jasenovac je bio ustaki,
partizanski i logor za informbiroovce, Politiki zatvorenik, 15. / 2006., br. 169., Zagreb, travanj 2006., 42. 43.). Dr. Jurevi smatra da je Jasenovac bio aktivan do najmanje 1947. godine (Andrija TUNJI, Hako
tuiteljstvo ne zanima istina, Vijenac, 17. / 2009., br. 407., Zagreb, 8. listopada 2009.,
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac407.nsf/ AllWebDocs/Hasko_tuziteljstvo_ne_zanima_istina, pristup
ostvaren 3. travnja 2009.).
187

Svakako najoitiji primjer opravdavanja zloina tvrdnja je Stjepana Mesia da je osveta nad ustaama bila
neminovna jer su poinili prestrane zloine. Dakako, kad bi netko rijetke i sporadine zloine koje je HV
nakon Oluje poinila nad Srbima nazvao neminovnom posljedicom prestranih srpskih zloina u recimo
Vukovaru ili kabrnji, nema sumnje da bi takav od Mesia i njegovih istomiljenika bio prozvan faistom i
otpadom ljudskog roda.
188
Ivo GOLDSTEIN, Povijesne okolnosti Bleiburga i Krinoga puta, u: Bleiburg i Krini put 1945.: zbornik
radova sa znanstvenoga skupa, Zagreb, 12. travnja 2006., ur.: Juraj HRENJAK, Kreimir PIKULI, Petar
STRI, Savez antifaistikih boraca i antifaista Republike Hrvatske - Multigraf marketing, Zagreb, 2007., 32.
189
Isto.

prostoru NDH - kako je u raspravi ve naznaeno - poinili su upravo Srbi! A

tomu svakako treba nadodati i injenicu da ustakim zloinima nad Srbima nisu
prethodili samo zloini Srba nad Hrvatima nakon proglaenja NDH, nego i vie
od dva desetljea terora to ga je u okviru Kraljevstva SHS / Kraljevine
Jugoslavije nad Hrvatima provodio velikosrpski reim.190 Za ilustraciju dovoljno
je navesti da je prema Miroslavu Krlei samo do sredine 1928. u Jugoslaviji
izvreno 24 politikih smrtnih osuda, 600 politikih ubojstava, 30.000 politikih
uhienja, dok je 3000 ljudi emigriralo iz politikih razloga.191
U tom kontekstu dr. Jere Jareb navodi: Iako se s moralnog i realnog
politikog gledita ne da braniti politiku Ustakog pokreta prema srpskoj
narodnoj manjini u NDH, ona je, s druge strane, psiholoki razumljiva. Ustaki
pokret bio je odgovor na srpske zulume i bespravnu vladavinu u Hrvatskoj.
Smisao stvaranja Ustakog pokreta i akcije dra Ante Pavelia bio je, da na silu
treba odgovoriti silom. 'Na ljutu ranu ljuta trava bila je Pavelieva deviza'.192
Slino razmilja i francuski povjesniar Dominique Venner. Hrvati su istie on u svojoj poznatoj knjizi Povijest terorizma - znali to ih eka sa
srpskim autokratom, srpskom vojskom, policijom i sudstvom. Voe su bili ili
mrtvi ili uhieni, a zatvori i logori spremni da ih prihvate - preostalo im je u
tiini razmiljati o Pravu, Pravdi i o velikim naelima dragim demokracijama.
Ako se nisu eljeli podloiti, preostalo im je jo samo nasilje.193
Kako bi pokuali umanjiti odgovornost komunista i partizana za masovne
zloine, neki navode i to da su likvidacije u to vrijeme bile izvravane ne samo u
Jugoslaviji, nego i u drugim zemljama Europe. Kao primjer se obino spominje
Francuska. Meutim, ukupan broj osoba koje su u Francuskoj smaknute prije i
nakon osloboenja iznosio je oko 10.500, ukljuujui i one koji su ubijeni u
divljim istkama. 194 Usporedi li se broj ubijenih u Francuskoj s viestruko
veim brojem ubijenih u Jugoslaviji, 195 i uzme li se u obzir injenica da
Francuska broji nekoliko puta vie stanovnika od Jugoslavije, lako se dolazi do
zakljuka da ni ovaj argument ne dri vodu.
Meu onima koji priznaju komunistiko-partizanske zloine, a proizlaze
iz komunistikog-partizanskog miljea, mali je broj onih koji e priznati da je
zapovijed za masovna ubojstva dola iz samoga vrha, tj. od Josipa Broza Tita.
190

Op. Rudolf HORVAT, Hrvatska na muilitu, Kulturno-historijsko drutvo Hrvatski rodoljub, Zagreb,
1942.; pretisak: kolska knjiga, Zagreb, 1992. Bosiljka JANJATOVI, Politiki teror u Hrvatskoj 1918. - 1935.,
Hrvatski institut za povijest - Dom i svijet, Zagreb, 2002.
191
Miroslav KRLEA, Glavnjaa kao sistem. Deset krvavih godina i drugi politiki eseji. Sabrana djela
Miroslava Krlee, sv. 14 - 15, Zora, Zagreb, 1957., 612. - 614..
192

Jere JAREB, Pola stoljea hrvatske politike. Povodom Maekove autobiografije, 2. izd., Institut za
suvremenu povijest, Zagreb, 1995., 90.
193
Dominique VENNER, Povijest terorizma, Alfa, Zagreb, 2005., 87.
194
Vladimir GEIGER, Odgovornost Josipa Broza Tita za Bleiburg, u: Hrvatska izmeu slobode i
jugoslavenstva, 352.
195
Dr. Zdravko Dizdar govori o 62.000 poimenino utvrenih poslijeratnih hrvatskih rtava, uglavnom
Bleiburga i Krinih putova hrvatskih vojnika i civila s podruja nekadanje NDH, od Dubrovnika do Varadina i
od Zemuna do Senja (Zdravko DIZDAR, Prilog istraivanju problema Bleiburga i Krinih putova (U povodu
60. obljetnice), 188.). Istraivanja, meutim, nisu ni blizu kraja, stoga je broj nesumnjivo mnogo vei.

Iako je uope smijeno i neozbiljno tvrditi da bi se tolika masovna ubojstva

mogla poiniti bez znanja Tita - vrhovnog zapovjednika Narodnooslobodilake
vojske Jugoslavije i Partizanskih odreda Jugoslavije - broj onih koji tvrde da
Tito nije dao naredbu za ubojstva (i da zapravo nije znao za ubojstva), i dalje je
poprilino velik. Takvo je postupanje, meutim, donekle i razumljivo: voa
personificira pokret; obranom Tita brani se i partizanski pokret. Prilikom obrane
Tita esto se navodi njegova brzojavka (depea) od 14. svibnja 1945. da se
poduzmu najenerginije mjere da se po svaku cijenu sprijei ubijanje ratnih
zarobljenika i uhapenika od strane jedinica, pojedinih organa i pojedinaca.
Ukoliko postoje meu zarobljenicima i uhapenicima takva lica koja treba da
odgovaraju za djela ratnih zloinstava, predavati ih na revers vojnim sudovima
radi daljnjeg postupka.196
Tu je depeu Tito navodno uputio tabovima Prve, Druge, Tree i etvrte
Jugoslavenske armije. Meutim, najvjerojatnije je rije o naknadnoj
krivotvorini.197 Britanski povjesniar ruskoga podrijetla Nikolaj Tolstoj smatra
da je rije o obinoj krivotvorini te dodaje: Bio je to, naprotiv, komad papira
ispisan pisaim strojem, bez ikakvih indikacija odakle potjee - ne samo to nije
nosio Titov potpis nego se ak ni formalno nije radilo o pravom nareenju.198
Uostalom, ak i da je depea autentina, Titove zapovijedi koja su smjerale u
slinom pravcu su i ovako bile samo za javnu i vanjsku uporabu.199
Meutim, kada se razmotri to su o zloinima pisali i govorili Titovi
suradnici i visokorangirani jugokomunistiki dunosnici, i kad se uz to
proanaliziraju neke Titove izjave i postupci, postaje vidljivo da Tito ne samo da
je znao za zloine, nego ih, vrlo vjerojatno, i zapovjedio.
Tako je, primjerice, po sugestiji Aleksandra Rankovia, a prema iskazima
Koe Popovia i Gabrijela Divjanovia (naelnik vojnosudskog odjela II. armije
JA), Tito naredio da se za odmazdu pobiju svi hrvatski mladii u gradu i kotaru
Zagreb, roeni od 1924. do 1927. koji se ne nalaze u zarobljenikim logorima ili
nisu pristupili partizanskim jedinicama. Naredba br. 7 izdana je od Komande
grada Zagreba. Tom prilikom je u Maksimirskoj ulici 63 unovaeno oko 7.800
mladia koji su provedeni u logore Maksimir i Preko, poslije ega su doivjeli
sudbinu ostatka tamonjih logoraa. Iz samo jedne od tih kolona koja je
provoena na maru smrti od Zagreba preko Podravine, Slavonije i Srijema, u
logor Kovin u Vojvodini, od 2.200 mladia preivjelo je njih samo 58. 200
196

Josip BROZ TITO, Sabrana djela. Tom dvadeset osmi, 1. Ma j -6.jul 1945., Komunist, Beograd, 1988., 43.
Tito je poslije rata naknadno revidirao svoje brojne radove. Tako je, primjerice, revidirao proglas CK KPJ od
22. lipnja 1941. u kome je stajalo njegovo pitanje: Moe li itko poten na svijetu vie vjerovati glupim
izgovorima faistikih probisvijeta. Nakon rata iz tog je proglasa izostavljena rije vie (Pero SIMI, Tito
Fenomen Stoljea, 295.). Izostavljanjem rijei vie zapravo je skriven dokaz da je Tito do tada vjerovao u
sporazum Ribbentrop - Molotov.
198
Nikolaj TOLSTOY, Povijest pred sudom, Start (Zagreb), 6. sijenja 1990., 51. Prema: Martina GRAHEK
RAVANI, Izruenja zarobljenika s bleiburkog polja i okolice u svibnju 1945., asopis za suvremenu
povijest, Hrvatski institut za povijest, 39. / 2007., br. 3., Zagreb, 2007., 539. - 540.
199
Vladimir GEIGER, Odgovornost Josipa Broza Tita za Bleiburg, 342.
200
Komunistiki zloini nisu antifaizam, Hrvatski informativni centar, prosinac 2008., 24.
197

Hrvatski su mladii morali umrijeti da bi ivila Jugoslavija i da bi se Srbi

izdovoljili...
General Kosta Na, koga je Tito u telefonskome razgovoru trinaestoga
maja - napominjui mu da se neprijatelj ne smije izvui - prozvao lino
odgovornim, 201 o likvidacijama pie: Trebalo je uriti. Zloinci ni po koju
cenu ne sme da pobegnu nekanjeni! Koliko sam puta, tih dana, ponavljao tu
reenicu? Svejedno, morali smo je ponavljati 202 . Na dalje dodaje: Pre
zavretka rata i u vreme konanih razraunavanja sa snagama faizma, saveznici
ni jednog trenutka nisu dovodili u pitanje nae pravo na kanjavanje ratnog
zloina naih kvislinga. One za koje smo znali da su jo u Austriji, u maju smo i
dobili.203 U izjavi za jedan beogradski tjednik, Na je 13. sijenja 1985. izjavio
da je 150.000 protivnika vlasti palo u njegove ruke i da su ih prirodno, na kraju
likvidirali. Na dalje kae da je o ovom uspehu odmah javio Titu i da je to
bio zadnji ratni izvetaj u Drugom svetskom ratu.204
Sama injenica da je Tito imao telefonsku vezu s Naom dokazuje da je
Tito imao i kontrolu nad snagama koje su sudjelovale u zloinima. Pravnik
Dominik Vuleti o tomu pie: Govorei o odgovornosti samog Josipa Broza
treba spomenuti da je on u vrijeme bleiburkih dogaaja te mareva smrti koji su
uslijedili bio predsjednik Vlade (DFJ), ministar obrane u toj Vladi, generalni
sekretar partije (KPJ) te vrhovni zapovjednik svih jugoslavenskih oruanih
snaga (prvo NOVJ a poslije Jugoslavenske armije), dakle de facto i de iure imao
je kontrolu nad svim snagama te je bio najodgovornija osoba u zemlji.
Jugoslavenske snage koje su sudjelovale u bleiburkim dogaajima postupale su
po Titovim nareenjima i bile su pod njegovom kontrolom. One su bile dio
ukupne jugoslavenske sile koja je sudjelovala u zavrnim ratnim operacijama,
vojnoj akciji kojom je rukovodio Josip Broz. O postojanju te kontrole svjedoi i
stalna komunikacija izmeu Josipa Broza i zapovjednika III. jugoslavenske
armije Koste Naa.205
Slino navodi i akademik Vladimir uro Degan: Za masovne zloine
koji su u Jugoslaviji uslijedili 1945. godine prvenstvenu odgovornost snosi onaj
tko ih je organizirao i poinio. To je bila tek ustanovljena Jugoslavenska armija
s njezinim vrhovnim komandantom Josipom Brozom Titom. () Naime,
tehnologija razoruavanja zarobljenika u svibnju te godine, njihovo vezivanje
icom i ubijanja nad jamama i tenkovskim rovovima, kao i 'krini put' onih koji
odmah nisu bili smaknuti, bili su previe dobro organizirani da bi se mogli
pripisati osveti pojedinaca.206
201

Kosta NA, Pobeda, Spektar, Zagreb, 1980., 200.

Isto, 191.
203
Isto, 212.
204
Branimir LUKI, Bleiburka tragedija u povijesnim dokumentima. Bio je to britanski i partizanski genocid
nad 330.000 Hrvata, Hrvatski list, Zadar, 13. svibnja 2010., 26. - 27.
205
Dominik VULETI, Kaznenopravni i povijesni aspekti bleiburkog zloina, Pravnik, 41. / 2007., br. 85,
Udruga Pravnik, prosinac 2007., 137.
206
Prema: Tomislav VUKOVI, Blajburke rtve govore i danas (o hrvatskoj prolosti i sadanjosti). Hrvatski
mueniki diptih, Prilika, Mjeseni magazin Glasa Koncila, br. 5 (29), Zagreb, svibanj 2010., 12.
202

Josip Kotnik, partizanski obavjetajac koji je sudjelovao u pregovorima

oko predaje zarobljenika,207 navodi kako je major Baki zvani Baa referirao
komandantu Kosti Nau da se u kolonama nalazi oko 160.000 zarobljenika i
traio da se rijei pitanje njihove sudbine.208 Kotnik dalje svjedoi da je Na
traio da napie telegram vrhovnom komandantu (Josipu Brozu Titu, nap.
D.D.) s upitom to raditi s njima. Telegram je bio sastavljen, a potpisao ga je
osobno komandant Kosta Na. Prema prianju kurira Gede, povjerljivog i
uvijek nasmijanog djeaka od 14 godina, nareeno je bilo KOS-u da se svi ti
zarobljenici likvidiraju, za to su bile prikladne protutenkovske grabe
starojugoslavenske vojske uzdu rijeke Drave.209 S obzirom na to da je upit o
postupanju sa 160.000 zarobljenika zatraen od Tita osobno, nareenje da se
svi ti zarobljenici likvidiraju mogao je dati iskljuivo on kao vrhovni
zapovjednik.
Titov bliski suradnik Milovan ilas smatra da za masovna ubojstva u
svibnju pismena naredba nije postojala. Pritom ne spominje je li postojala
usmena naredba (koja u vojsci ima jednako obvezujuu snagu kao i pismena!).
No, dalje nadodaje da prema strukturi i hijerarhiji - tako neto nije mogao
izvriti niko bez odobrenja vrha. 210 ilas, dakle, jasno ukazuje na Titovu
krivnju. O masovnim ubojstvima ilas dalje kae: Nikada to nismo spominjali
ni u CK, ni meu sobom. Jednom sam ja u nevezanom razgovoru (...) spomenuo
da smo tada preterali, jer da je tu bilo i onih koji su beali jedino iz ideolokih
razloga. Tito je odvratio, odmah, kao na neto o emu je odavno stvorio
konani, ako ne i uteni zakljuak: Svri jednom zauvek!.211
ilas vrlo jasno zakljuuje da se Tita ne moe braniti svaljivanjem krivnje
na njegove suradnike; ni za djela prije rata, ni za djela poslije rata: Iluzija je,
ako ne i neto gore, da je mogue 'obeliti' Tita ocrnjujui njegove najblie
suradnike iz predratnog, ratnog i posleratnog (antisovjetskog) perioda: svi su
oni, svi smo mi, iz istog legla, dakako s linim svojstvima, sloni i jedinstveni u
obavljanju revolucionarnog zadatka... A u tvrdnji hrvatskih i albanskih
nacionalista da je Rankovi u Hrvatskoj, odnosno na Kosovu, sprovodio
poseban, svoj reim, ne radi se samo o izvrtanju injenica, nego i o politikom,
propagandnom iskoriavanju injenice da je Rankovi Srbijanac. Nikakvog
'Rankovievog reima' nije bilo, bar ne dok sam ja bio u vlasti - sve je to bio
Titov reim, reima Tita i grupe koja se ve pre rata uvrstila oko njega. Napose
je to netano kad se radi o Hrvatskoj: unutranje prilike u Hrvatskoj Tito je
kontrolisao neposredno, preko ministra unutranjih poslova Hrvatske Steve
Krajaia. Krajai je samo formalno, administrativno, bio pod Rankoviem,

207

Josip KOTNIK, Svi umiru jednako, 166.

Isto, 167.
209
Isto, 167. - 168.
210
Milovan ILAS, Revolucionarni rat, 433.
211
Isto.
208

odnosno saveznim ministarstvom, a faktiki neposredno pod Titom, kome je

inio i svakojake luksuzne, 'reprezentativne' usluge: vile, slike, skulpture....212
Publicist Slavko Goldstein u predgovoru ilasove knjige Vlast i
Pobuna pie da je najvanije odluke uvijek donosio Josip Broz Tito, obino uz
prethodne dogovore s trojicom najbliih suradnika (Kardelj, Rankovi,
ilas). 213 Likvidacije protivnika nakon rata nesumnjivo spadaju u kategoriju
najvanijih odluka. O odnosu Tita prema likvidacijama S. Goldstein kae:
Tito je znao za likvidacije ili je naknadno za njih saznavao; katkad je i
negodovao zbog pretjeranosti, ali nita ozbiljno nije poduzeo da ih preduhitri ili
naknadno kazni poinitelje.214
Slovenska povjesniarka Jerca Voduek Stari, kojoj bi teko bilo
pripisati neobjektivnost, s obzirom na to da su joj i otac i majka bili partizanski
prvoborci, smatra da je za zloine u Hudoj Jami krivac Tito.215 Simo Dubaji ne
dvoji da je odluku o ubojstvima donio Tito. Na pitanje N. Tolstoja, je li naredba
za likvidaciju dola od Tita osobno, Dubaji odgovara: Naravno. Niko nije
mogao doneti takvu odluku, osim njega.216
Janez Stanovnik, predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilake
vojske Slovenije, takoer Tita dri odgovornim za pokolje: Pokolji do kojih je
dolo nakon Drugog svjetskog rata dogaali su se po zapovjedi Josipa Broza
Tita.217 Zdenko Zavadlav, zamjenik naelnika OZNA-e za podruje Maribora,
koji je bio zaduen za organizaciju likvidacije zarobljenika, o masovnim
likvidacijama kae: Naredba je stigla s vrha, a zna se gdje je bio vrh i tko je bio
na njegovu elu. Reeno nam je: 'Neprijatelja ubijati bez suenja, jer revolucija
jo traje'! Rekli su nam da je rat bio prva faza revolucije, a ono poslije rata da je
druga faza.218 Albert Svetina, prvi partijski sekretar OZNA-e za Sloveniju od
1944. do svibnja 1945., navodi kako je na Koevskom Rogu ubijeno najmanje
40 000 ljudi te istie kako su svi u OZNA-i znali za masovne likvidacije.219
Ivan Fumi, predsjednik Saveza antifaistikih boraca, na jednu je
primjedbu novinara Andrije Tunjia (Lani ste mi rekli da je Tito kriv za
Bleiburg, a onda ste sve to za tri dana opovrgnuli) u razgovoru 2000.
odgovorio: I tada sam rekao, a i danas tvrdim da je Tito kao vrhovni
212

Milovan ILAS, Vlast i pobuna, Memoari, EPH Liber, Zagreb, 2009, 62.
Isto, 12.
214
Miljenko JERGOVI, Intervju sa Slavkom Goldsteinom. 'Tito je bio voa zavjere utnje o Bleiburgu',
http://www.jutarnji.hr/slavko-goldstein---tito-je-bio-voda-zavjere-sutnje-o-bleiburgu/275716/, pristup ostvaren
30. oujka 2010.
215
Za zloine u Hudoj Jami krivac je Tito, http://www.jutarnji.hr/-za-zlocine-u-hudoj-jami-krivac-je-tito/197753/, pristup ostvaren 12. oujka 2009.
216
S. DUBAJI, ivot, greh i kajanje, 383.
217
Grobnica strave: Najmanje nam je potrebno novih povijesnih i ideolokih sukoba,
http://www.index.hr/vijesti/clanak/zrtve-komunistickog-rezima-pokolj-u-slovenskom-rudniku-naredio-jetito/424361.aspx, pristup ostvaren 7. oujka 2009.
218
Mladen GENC, to je o masovnim likvidacijama nakon 2. svjetskog rata otkrio oficir Ozne Zdenko
Zavadlav. Ubijani su po nareenju s vrha bez suenja, Varadinske vijesti, br. 3367, 14. srpnja 2009., 18.
219
Marijana CVRTILA, U Deeli grob do groba, http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/19990912/novosti.htm,
pristup ostvaren 8. oujka 2009.
213

zapovjednik vojske NOBa odgovoran za sve to je ta vojska uinila, pa i za

Bleiburg. Ali, u smislu poloaja na kojem je bio! Zloin Bleiburga ne moe se
niim opravdati. To je bio zloin na zarobljenim pripadnicima oruanih snaga
Hrvatske i civilima. Zarobljen ovjek mora biti legalno suen, a ne
likvidiran.220
Na Titovu krivnju ukazuje i izjava koju je dao pred sveuilitem u
Ljubljani nakon masovnih likvidacija, gdje je pred tisuama ljudi izjavio: to
se tie ovih izdajnika koji su se nali unutar nae zemlje, u svakom narodu
posebice - to je stvar prolosti. Ruka pravde, ruka osvetnica naeg naroda,
dostignula ih je ve golemu veinu, a samo jedan mali dio uspio je pobjei.221
ilas o ovomu Titovu govoru pie: Titu se u tom govoru 'omaklo' i priznanje
da se pobijene zarobljenike kontrarevolucionarne skupine - 'kvislinge je' - kako
se on izrazio - 'stigla ruka pravde'. Tada su ta masovna streljanja manje skrivana
- bila su 'prirodnija' i 'loginija'. A svakako je s njima u vezi i Staljinova
pohvala, koju je izrekao korei Poljake: Tito je junaina (molodjec): on nema
problema s neprijateljima - sve ih je pomlatio (perebil). - To mi je prepriao
diplomata iz poljske delegacije, u vonji od Bleda za Ljubljanju, u leto 1946.
godine.222 Uostalom, zakljuuje ilas, u partiji, odnosno u partijskom vrhu,
nije bilo nikakvih bitnih razlika, pogotovu ne u pitanjima uvrivanja vlasti,
jaanja partije i proirivanja njene dominacije. Nije bilo razlika ni u progonima
kontrarevolucionara i istrebljivanju kolaboranata.223
O Titovoj krivnji svjedoi i depea naelnika OZNA-e Ministarstva
narodne obrane DF Jugoslavije Aleksandra Rankovia koju je 15. svibnja uputio
za Hrvatsku s porukom: Va rad u Zagrebu je nezadovoljavajui. Za 10 dana u
osloboenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenauje nas ova
neodlunost za ienje ZGB-a od zlikovaca. Radite suprotno od naih
nareenja jer smo rekli da radite brzo i energino i da sve svrite u prvim
danima. Zaboravljate da u Zagrebu sada ima skoro milion stanovnika i da se tu
slegao sav ustaki aparat koji je bjeao iz unutranjosti pred naom vojskom.224
A. Rankovi kao naelnik OZNA-e bio je izravno odgovoran Titu, tako da ovu
depeu zasigurno nije uputio bez prethodnog savjetovanja s Titom.
Prema istraivanju beogradskoga autora Pere Simia, Tito je naelniku
Treeg, kontraobavjetajnog odjeljenja OZNA-e, potpukovniku Jefti aiu, dao
vrlo preciznu usmenu naredbu, koju je ovaj bio duan prenijeti komandantima
jugoslavenskih armija. Ona je glasila: Pobiti!.225
220

Andrija TUNJI, Andrija Fumi: Nitko normalan u Hrvatskoj ne smije kriminalizirati Domovinski rat,
Vjesnik, Zagreb, 21. listopada 2000., 3.
221
Borba, 28. svibnja 1945. Prema: P. SIMI, Tito Fenomen Stoljea, 222.
222
M. ILAS, Vlast i Pobuna, 140.
223
Isto, 60.
224
Anelko MIJATOVI, Bleiburka tragedija i Krini put hrvatskoga naroda: masovna poratna pogubljenja na
brojnim stratitima i rtve hrvatskih mareva smrti (26). Nova vlast uhiuje, zatvara i likvidira, Vjesnik, Zagreb,
13. srpnja 2005., 63.
225

P. SIMI, Tito Fenomen Stoljea, 221.-222.

Izjave samih visokih komunistikih dunosnika, dakle, nesumnjivo

ukazuju da je Tito bio naredbodavac zloina. Uostalom, Tito je u likvidaciji
protivnika imao bogato iskustvo jo iz svojih moskovskih dana, kad je kao agent
Kominterne u SSSR-u dao likvidirati osam stotina jugoslavenskih komunista i
socijalista.226 Smrt tisua ljudi za Tita je, kao i za njegova naredbodavca i uzora
u vrijeme rata, Staljina, bila samo statistika.
Meu povjesniarima u Hrvatskoj, meutim, postoje i oni koji ne dvoje
da je Tito zloinac, ali ga svejedno potuju i protive se ukidanju njegova Trga.
Tako, primjerice, dr. Tvrtko Jakovina istie: Tito je sasvim sigurno odgovoran
za brojne zloine, ali ne mislim da nema pravo na trg. 227 Umjesto osude,
zloinac, dakle, zasluuje Trg! No, svi ovi dokazi, i oni koje ovdje zbog
ograniena prostora nije mogue navesti, nisu dovoljni ni Stjepanu Mesiu koji
Tita proglaava hrvatskim herojem. Isti je taj hrvatski heroj u govoru
postrojbama JNA prilikom proslave dana Armije 22. prosinca 1971. u Rudom,
tj. nekoliko tjedana nakon guenja Hrvatskog proljea, rekao da e prije Sava
potei uzvodno nego e Hrvati imati samostalnu dravu.228
to je Tito mislio o nacionalnoj pripadnosti pokazuje nam njegov odgovor
na pitanje osjea li se Hrvatom: Ja sam roen tamo u Zagorju, ali pripadnost
nekom narodu u socijalizmu vie mnogo ne znai, a u budunosti e to biti jo
manje vano u naem sistemu samoupravljanja, a takoer zahvaljujui i pokretu
nesvrstanosti.... 229 Visokoistaknuti jugoslavenski politiar Raif Dizdarevi na
pitanje je li se Tito ikada osjeao Hrvatom odgovara: Ne[,] nikad nije u tom
kontekstu pokazivao nimalo hrvatstva. Uvijek je bio Jugoslaven i graanin
svijeta.230 Prema tome, njegova izjava biskupu Salisu-Sewisu iz poetka lipnja
1945., kad je - da nekako odobrovolji kaptolsko izaslanstvo koje je dolo
prosvjedovati zbog uhienja nadbiskupa Stepinca - da je Hrvat i katolik,
najobiniji je trik 231 : kao komunist, Tito nije mogao biti katolik, a kao
Jugoslaven, nije htio biti Hrvat!
Teza, pak, da je Tito Hrvatskoj vratio Istru, takoer je - povijesno
gledano - u najmanju ruku dvojbena. Poslijeratnu kartu svijeta nije krojio Tito,
ve dogovor velikih svjetskih sila, ba kao i nakon Prvoga svjetskog rata, kada
su zapadni demokrati poastili Italiju krupnim teritorijalnim proirenjima na
raun hrvatskog teritorija. Kako navodi britanska povjesniarka Phyllis Auty,
226

Knjige koje se bave tim dijelom Titova ivota su: Silvin EILETZ, Titove tajanstvene godine u Moskvi 1935. 1940. (2008) i Pero SIMI, Tito Fenomen stoljea (2009).
227
Saa IMPRAGA, Razgovori. Tvrtko Jakovina, profesor suvremene povijesti na Odsjeku za povijest
zagrebakog Filozofskog fakulteta, Novosti, Samostalni srpski tjednik, br. 462., 24. listopada 2008., 8.
228

Komunistiki zloini nisu antifaizam, 37.

Nenad PISKA, Kaiev odgovor Mesiu, Hrvatsko slovo, 15. / 2009., br. 741, Zagreb, 3. srpnja 2009., 5.
230
Raif DIZDAREVI, Miloevi je trebao biti premijer SFRJ, Obzor. Tjedni politiki magazin, br. 113,
prilog Veernjeg lista, br. 15118, Zagreb, 10. prosinca 2005., 46. - 47.
231
Motive toj izjavi mogli bismo, meu ostalima, traiti u injenici da je meunarodni poloaj i legitimitet
komunistike Jugoslavije u to doba jo bio prilino krhak, zbog ega je sukob s KC Tito nastojao odgoditi za
povoljnije vrijeme, a s uma ne treba smetnuti niti injenicu da je Tito raunao na pomo KC glede prikljuenja
Istre Jugoslaviji.
229

jo 27. veljae 1941. britanska je vlada ovlastila ministra vanjskih poslova

Anthony Edena da nagovesti princu Pavlu da Jugoslavija, ako pree na stranu
saveznika, moe da oekuje ispravljanje granica u pogledu Istre.232 Ve sama
ta injenica nedvojbeno pokazuje da o poslijeratnoj sudbini Istre nije odluivao
Tito, ve dogovor svjetskih sila. Prema miljenju akademika Petra Stria, Tito
je od Amerikanaca dobio Istru, nakon to su Amerikanci saznali da je Tito u
sukobu sa Staljinom.233 Bio Stri u pogledu Amerikanaca i Staljina u pravu ili
ne, ve sama njegova formulacija da je Tito dobio Istru, poprilino je rjeita.
Ukljuivanje Istre u okvir Jugoslavije bilo je, dakle, rezultat dogovora zapadnih
saveznika i oblik kanjavanja Italije to je 1939. opet, jednako kao 1914., stupila
u rat na strani Njemake.
A s uma ne treba smetnuti niti injenicu da su nakon kapitulacije Italije u
rujnu 1943. ona podruja koja je Italija anektirala u svibnju 1941., ali i Istra,
formalnopravno reinkorporirani u sastav NDH. Paveli je 10. rujna 1943.
potpisao dravnopravnu izjavu kojom se Rimski ugovori iz svibnja 1941. ugovori potpisani u vrijeme kad se je u NDH nalazilo 10 talijanskih divizija,234 a
NDH jo nije imala izgraenu vlastitu vojsku, i koji su se od vlasti NDH i ovako
tretirali kao provizorno rjeenje235 - proglaavaju nitetnima (s djelovanjem ex
tunc).236 Vlasti NDH nastojale su tada odbaciti i Rapallski ugovor iz 1920. kao i
Rimski ugovor iz 1924., te tako Hrvatskoj vratiti Istru, Rijeku i Zadar, dakle
krajeve koje je Italiji predala Kraljevina SHS.237 Iako su Nijemci onemoguili
faktino prikljuenje tih krajeva NDH, diplomatski napori hrvatskih vlasti
urodili su odreenim plodovima, pa su tako uz njemako doputenje u Istri
otvorene kole na hrvatskom jeziku, a osnovana je i istarska domobranska
pukovnija.238 Vlasti NDH takoer su pokrenule i niz akcija da se u domovinu

232

Phyllis AUTY, Neki aspekti britansko-jugoslovenskih odnosa 1941. godine, u: Ustanak u Jugoslaviji 1941.
godine i Evropa: zbornik radova prikazanih na Meunarodnom naunom skupu Srpske akademije nauka i
umetnosti, odranom od 24. do 26. novembra 1971. god. u Beogradu, povodom proslave tridesetogodinjice
ustanka u Jugoslaviji 1941. god., ur. Vaso UBRILOVI, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje
istorijskih nauka, Beograd, 1973., 92.
233
Boris OREI, Akademik Petar Stri, strunjak za povijest Istre i Kvarnera. Bozanievi preci nosili su
petokraku, http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/bozanicevi-preci-nosili-su-petokraku?onepage=1, pristup ostvaren
20. rujna 2009.
234
Vjekoslav VRANI, Branili smo Dravu, knjiga 1., HB Press Washington DC, 2006., 273.
235
To jasnije od iega pokazuje pisanje tiska u vrijeme NDH. Tisak u NDH - koji je bio pod cenzurom vlasti i
utoliko zastupao njezina stajalita - u svakoj je prilici naglaavao hrvatstvo anektiranih krajeva, i to ne samo onih
anektiranih 1941., ve i onih koje je monarhistika Jugoslavija 1920. odnosno 1924. predala Italiji za raun
stabilizacije prve jugoslavenske drave. Op. o tretiranju anektiranih krajeva u tisku NDH vidi: Tomislav
JONJI, Jadranske teme u Hrvatskom narodu od travnja 1941. do rujna 1943., Spomenica dr. Jere Jareba asopis za suvremenu povijest, Hrvatski institut za povijest, 40. / 2008., br. 3, Zagreb, 2008., 911. - 932.
236
Nije pritom nevano - kao to primjeuje dr. Milan Blaekovi - da je Mussolini sa svojom Talijanskom
Socijalnom Republikom odbio priznati raskid Rimskih ugovora, emu se je Paveli zbog promjenjenih odnosa
snaga tada mogao uspjeno suprostaviti, kao i to da se Mussolini tom prilikom nije pozivao ni na kakve prije
rata preuzete Pavelieve obveze (T. JONJI, Razgovor s dr. Milanom Blaekoviem. S optimizmom gledam u
hrvatsku budunost!, Politiki zatvorenik, 7. / 1997., br. 60, Zagreb, oujak 1997., 7. - 10.).
237
Dragutin PAVLIEVI, Povijest Hrvatske, etvrto, dopunjeno izdanje, Naklada Pavii, Zagreb, 2007., 430.
238
Ivan GRAH, Istarska crkva u ratnom vihoru (1943. - 1945.), Pazin, 1998., 59. - 62.

vrate Hrvati koji su od 1941. bili internirani i zatvoreni u talijanskim logorima i

zatvorima.239
Iako nisu mogle uspostaviti svoju vlast u Boki kotorskoj - najprije zbog
talijanskih teritorijalnih ambicija, a nakon kapitulacije Italije zbog razliitih
njemakih vojnih i politikih prioriteta - vlasti NDH u Dubrovniku i Zagrebu su
tijekom 1944. poduzimale mjere skrbi za hrvatsko stanovnitvo na tom
podruju, s oitom nadom da e to podruje u konanici biti stavljeno pod
hrvatsku vlast. Skrb vlasti NDH za Hrvate u Boki kotorskoj oitovala se u
naporima da se za njih osigura hrana, kao i da ih se zatiti od nasilja mjesne
crnogorske uprave, odnosno etnikih elemenata.240
Suvremena historiografska istraivanja, liena jugokomunistike
ideologije, jasno pokazuju kako su posve neutemeljene propagandne fraze
jugoslavenske publicistike i ideologizirane historiografije o prodaji Dalmacije.
Razgranienje NDH s imperijalistiki usmjerenom faistikom Italijom bilo je
posljedica omjera vojnih i politikih snaga, a ne prodaja ili izdaja.241
Uzgred spomenimo da je nemalu ulogu u prikljuenju Istre Jugoslaviji to se danas nikako sluajno preuuje - odigralo katoliko sveenstvo u Istri,
predvoeno sveenikom Boom Milanoviem. On je 31. srpnja 1945. inicirao
sastanak u Pazinu na kojem je dvadesetak sveenika donijelo rezoluciju u kojoj
se izjavljuje da Istra iz etnolokih, geografskih i ekonomskih razloga mora biti
definitivno prikljuena DF Jugoslaviji. Milanovi je bio ispitivan pred
Saveznikom komisijom za razgranienje izmeu Italije i Jugoslavije u Parizu, a
toj komisiji uruio je i dokument pod nazivom Spomenica hrvatskog sveenstva
u Istri Saveznikoj komisiji za razgranienje Julijske krajine.
Poreko-pulski biskup Radossi na tu je spomenicu reagirao na nain da je
u opirnoj okrunici pobijao tvrdnje te spomenice. upnik u Baderni i jedan od
potpisnika spomenice Miroslav Bulei u pismu biskupu dokazima je pobijao
njegove tvrdnje u toj okrunici. Podatke koje su prikupili i saveznikoj strani
dostavili istarski sveenici predvoeni Milanoviem, bili su jedan od glavnih
razloga to su zapadni saveznici odluili Istru prikljuiti Jugoslaviji, a ne Italiji.
Prigodom boravka u Parizu na radu Mirovne konferencije, Milanovi je od
francuskoga katolikog novinara Waltera Eberharda dobio sljedee pitanje:
Zato vi sveenici elite radije dospjeti pod komunistiku Jugoslaviju, nego
pod katoliku Italiju?. Na to mu je Milanovi odgovorio da se dravne granice
odreuju za stoljea dok se reimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti ivot
239

Nikica BARI, Napori vlasti Nezavisne Drave Hrvatske za povratak Hrvata iz talijanskih logora i zatvora u
domovinu nakon kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu 1943. godine, u: Hrvatska izmeu slobode i
jugoslavenstva, 293.-318.
240
Nikica BARI, Nezavisna Drava Hrvatska i Boka kotorska nakon kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu
1943. godine, asopis za suvremenu povijest, br. 3., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2008., 895. - 910.
241
Usp. Nikica Bari, Ustae na Jadranu. Uprava Nezavisne Drave Hrvatske u jadranskoj Hrvatskoj nakon
kapitulacije Kraljevine Italije, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2012.

naeg naroda.242 Komunistike vlasti - iji se relikti danas eufemistiki nazivaju

antifaistima - katolikim su se sveenicima u Istri za doprinos u prikljuenju
Istre Jugoslaviji zahvalile tako to su na brutalan nain likvidirale Miroslava
Buleia - jednoga od potpisnika spomenice koja je odigrala kljunu ulogu u
prikljuenju Istre Jugoslaviji. Rije je o prilino ilustrativnome primjeru kako su
od strane jugoslavenskih antifaista prolazili neboljeviki borci protiv faizma.
Tito je, meutim, kao glavni arbitar u svim vanijim unutarpolitikim
pitanjima svakako zasluan za to to je Hrvatska poslije rata prilikom povlaenja
granica ostala bez svojih teritorija. Crna Gora je tako prilikom razgranienja
dobila Boku kotorsku (jedan od najljepih zaljeva u svijetu!) koja je povijesno,
etniki, konfesionalno i kulturoloki 243 pripadala Hrvatskoj. 244 BiH je dobila
Neum i pristup Jadranu, iako je u njemu ivjelo blizu 100 % Hrvata - katolika.245
Istodobno je, meutim, izgubila drugi izlaz na more koji je austrougarska BiH
imala, onaj u Sutorini. Time je uspostavljena hrvatsko-crnogorska granica u
Boki kotorskoj, koja je u perspektivi ugrozila hrvatski suverenitet na Prevlaci.
Na istoku je Hrvatska takoer teritorijalno okljatrena, jer je zahvaljujui radu
tzv. ilasove komisije ostala bez istonoga Srijema. 246 Tomu valjda dodati i
injenicu da je iz sastava tadanje NR Hrvatske istrgnuto 27 sela i pripojeno
Sloveniji.247 Iako su dijelovi BiH po Sporazumu Cvetkovi - Maek pripadali
Hrvatskoj, te iako je cijela BiH bila u sastavu NDH, ona je nakon rata ustrojena
kao posebna republika. S druge pak strane, iako je nakon rata u Vojvodini bilo
vie Hrvata i Maara nego Srba, zahtjevi da se Vojvodina ustroji kao zasebna
republika bili su onemogueni.248 Time je BiH trajno odsjeena od Hrvatske,
dok je daljnji slijed dogaaja doveo do toga da je Vojvodina postala sastavnim
dijelom Srbije. Bilo je takoer i pokuaja da se od Hrvatske izuzmu Dubrovnik i
Ploe, no oni su na sreu propali.249
Jedna od najomiljenijih dogmi koju jugofili i titoisti hrvatskoga podrijetla
navode u prilog Jugoslavije i Josipa Broza Tita, ona je da je Tito Ustavom iz
1974. Hrvatskoj omoguio osamostaljenje, slobodu i neovisnost. Dakako, rije
je o jo jednoj neistini. U protivnom bi nam oni koji propovijedaju tu dogmu
242

Op. u: Frano GLAVINA, Pogled u slovenska presezanja na hrvatski teritorij u povijesti (2). Sveenici u
obrani hrvatske Istre, Glas Koncila, 48. / 2009., br. 3 (1804), Zagreb, 18. sijenja 2009., 25.
243
Vatro MURVAR, Boka kotorska u hrvatskoj kulturi, u: Ante SELAK (ur.), Sudbine i djela. Knjievnost,
umjetnost i jezikoslovlje, kolske novine - Pergamena, Zagreb, 1996., 345. 357.
244
Vidi: Josip PEARI, U Boki kotorskoj svaki kamen govori hrvatski, vlastita naklada, Zagreb, 2004. Usp. i:
Ankica PEARI i Josip PEARI, Kako je Boka Kotorska postala dio Crne Gore: Sluaj Oslava Smodlake,
asopis za suvremenu povijesti, Hrvatski institut za povijest, 30. / 1998., br. 2., Zagreb, 1998., 377. - 385. Vidi
i: uro VIDMAROVI, Hrvati Boke kotorske kroz povijest - sjeanja i zaboravi, Hrvatska krovna zajednica
Dux Croatorum, Tivat, 2011.
245
D. PAVLIEVI, Povijest Hrvatske, 473.
246
Isto, 474.
247
Armando ERNJUL, Ne smije se ponoviti izdaja iz 1955., Vijenac, 17. / 2009., br. 393., Zagreb, 26. oujka
2009.,
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac393.nsf/AllWebDocs/Ne_smije_se_ponoviti_izdaja_iz_1955.,
pristup
ostvaren 27. oujka 2010.
248
D. PAVLIEVI, Povijest Hrvatske, 474.
249
Isto, 474., 476.

trebali dati odgovor na pitanje kako se je od SSSR-a osamostalila, primjerice,

Litva koja nije imala prava kakva je po Ustavu iz 1974. imala Hrvatska.
Uostalom, sam je predsjednik Arbitrane komisije Robert Badinter u
razgovoru za jedne dnevne novine 2003. pobio takve konfabulatore: U prvome
redu oslanjali smo se na temeljne principe meunarodnog prava, to smo jedino
i mogli u situaciji u kojoj je bilo oito da je drava Jugoslavija, koja je dotad
postojala, bila u stanju raspada. S druge strane, vrlo vaan element je bio i
hrvatski Ustav... Taj je dokument bio napravljen na nain da je zadovoljavao
temeljne principe potivanja vladavine prava i zatite ljudskih prava. to se tie
jugoslavenskog ustava iz 1974., njega nismo toliko uzimali u obzir, jer se radilo
o ustavu zemlje koja se u tom trenutku nalazila u stanju disolucije.250 Tomu
valja dodati i injenicu da - na alost njegovih apologeta koji mu kade zbog
Ustava iz 1974. Tito zapravo nikada nije ni potpisao taj dokument.251
Od tvrdnje da je Ustav iz 1974. Hrvatskoj omoguio osamostaljenje
smijenija je jedino tvrdnja da je ZAVNOH izvorite hrvatske dravnosti.
Pritom se ne daje objanjenje kako je mogue ZAVNOH smatrati izvoritem
hrvatske dravnosti, kad je isti taj ZAVNOH na treem zasjedanju u Topuskom
(8. - 9. svibnja 1944.) donio odluku o pristupanju Hrvatske komunistikoj
Jugoslaviji - protuhrvatskoj tvorevini (a da je rije o protuhrvatskoj tvorevini ne
svjedoi samo Bleiburg, nego i kasniji teror u doba Jugoslavije, egzekucije onih
koji su se borili za samostalnu Hrvatsku, guenje svake ideje koja je mirisala na
hrvatstvo, te krvavo finale u Vukovaru kojim su marirali pripadnici
Jugoslavenske narodne armije (JNA)). Kako je mogue neto to je bez ikakve
dvojbe protuhrvatsko smatrati temeljom hrvatske dravnosti? Tvrdnja da je
ZAVNOH - ijom je odlukom Hrvatska ula u protuhrvatsku Jugoslaviju izvorite hrvatske dravnosti, dokaziva je jednako kao to je dokazivo postojanje
vodene vatre ili drvene pei.
Od Titovih apologeta jo se moe uti i tvrdnja da je on institucionalno
onemoguio srpsku dominaciju u SFRJ. 252 Rije je, naravno, o jo jednoj
250

Prema: arko DOMLJAN, Raanje hrvatske drave, Vijenac, 18. / 2010., br. 414, Zagreb, 14. sijenja
2010., http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac414.nsf, pristup ostvaren 15. sijenja 2010.
251
Vidi intervju s Brankom Mamulom, nekadanjim naelnikom Generaltaba JNA:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/97916/Default.aspx,
pristup ostvaren 7. travnja 2010). Isto tvrdi i srbijanska povjesniarka i politiarka Latinka Perovi, vidi:
ANDRIJA TUNJI, Latinka Perovi, srpska povjesniarka i politiarka. Srbija ne zna eli li prolost ili
budunost, Vijenac, 19. / 2011., br. 462., 17. studenoga 2011., 4. - 6.
252
Davor BUTKOVI, Komunistiki diktator i uspjeni dravnik, http://www.jutarnji.hr/komunistickidiktator-i-uspjesni-drzavnik-/751767/, pristup ostvaren 5. svibnja 2010. Isti novinar - poznatiji kao autor
najpoznatijeg intervjua u povijesti hrvatskog novinarstva - tvrdi da je SFRJ, svoj represiji usprkos, bila
neusporedivo slobodnija od eke, Poljske ili Rusije. Pripisivati nekomu u zasluge to to je bio na elu
represivnog sustava, ali je, eto, ta represija bila manja od represije nekoga drugog sustava, poprilino je
tragikomian argument. Po istoj bi, naime, logici mogli pohvaliti i osobu koja je, primjerice, izmasakrirala
petero ljudi. Jer, netko drugi izmasakrirao je njih petnaest! No i tvrdnja da je SFRJ bila slobodnija od ostalih
komunistikih zemalja u Europi stoji na vrlo klimavim nogama. Jugoslavija je, naime, prema izvjeu uglednoga
Amnesty Internationala sredinom osamdesetih godina imala razmjerno broju stanovnika najvei broj politikih
zatvorenika u itavoj komunistikoj Europi. Nije poznato kako jugofili i titoisti objanjavaju taj podatak.

netonoj tvrdnji. Dr. Zdravko Tomac, osoba koja je zbog svoga poloaja u
vrijeme Jugoslavije svakako meritorna govoriti o toj problematici, svjedoi
upravo suprotno: Ustavnopravno Hrvatska je odlukama ZAVNOH-a
konstituirana kao drava ne samo hrvatskog naroda nego i drava srpskog
naroda. U praksi je ta formulacija o ravnopravnosti hrvatskog i srpskog naroda,
kao dva konstitutivna naroda Republike Hrvatske, ostvarivana na tetu
hrvatskog veinskog naroda, ne samo zbog dominacije Srba u federalnim
organima, vojsci, policiji, diplomaciji i Partiji u Jugoslaviji, nego i zbog njihove
dominacije u Hrvatskoj.253 (...) Srbi u Hrvatskoj bili su za dva i pol puta vie
zastupljeni u Savezu komunista od Hrvata (24,7 posto Srba od ukupnog broja
Srba bilo je u SK, prema 9,8 posto Hrvata), a Jugoslaveni jo i vie (28,3 posto
od ukupnog broja Jugoslavena bili su lanovi SKH254).
Identian zakljuak daje i srbijanska povjesniarka i politiarka Latinka
Perovi, koja na pitanje novinara Andrije Tunjia Jeste li bili svjesni da su Srbi
u Hrvatskoj bili privilegirani daje ovaj odgovor: Bilo smo svjesni. Bili su
privilegirani u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zbog uea u ratu. Zbog toga su
Srbi inili najvei dio policijskih i vojnih struktura, na koje je i Tito stavljao
arite. Vojska je bila vaan instrument funkcioniranja Jugoslavije, to je Zapad
podravao. Izmeu mira, stabilnosti i nekih liberalnih ideja prednost je dana
miru i stabilnosti.255
Kako su se ravnopravnost te bratstvo i jedinstvo provodili u praksi,
svjedoi nam 1952. bivi partizanski potpukovnik i komesar Titove pratee
brigade, Adil Zulfikarpai: Danas se komunizam u Hrvatskoj pojavljuje,
uglavnom, kao srpska stvar - i taj se komunizam odrava pomou vojske,
milicije i UDB-e, u kojima su odluni faktori u veini Srbi. Komandant Armije
u Zagrebu je Srbin general-lajtanant Milan Kupreanin, naelnik taba generallajtanant Mile Kalibarda. Komandant KOS-a general Drakuli Veljko (KOS kontraobavjetajna sluba), komandant KNOJ-a general Brajovi Petar i
komandant milicije general Kovaevi Stevo. 78 posto milicionera u 'Narodnoj
Republici Hrvatskoj', a 82 posto u 'Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini' su
Srbi. 75 posto 'sekretara' opinskih komiteta KP u Slavoniji su Srbi (iskljuivo
seljaci), 90 posto sekretara kotarskih komiteta u Bosni i Hercegovini su Srbi.
Predsjednik vlade u BH Djuro Pucar, generalni sekretar vlade Mastalovi Novak
(pravoslavni pop iz Gacka), ef UDB-e i ministar unutranjih poslova,
komandant Armije Apostolski Mihajlo, komandant milicije Kosori Obren,
komandant KNOJ-a Zeki Milo, predsjednik 'skuptine' Vlado egrt, javni
tuioc Boro Popovi, predsjednik Vrhovnog Suda 'Narodne Republike BH'
Boo Cikota, politiki 'sekretar' CK KP BH je Djuro Pucar, organizacijski
sekretar Mijatovi Cvijetin, rektor sarajevskog univerziteta Savo Butozan i tako
253

Zdravko TOMAC, Predsjednik - protiv krivotvorina i zaborava, Slovo M d.o.o., Zagreb, 2004., 46.
Isto, 47.
255
Andrija TUNJI Srbija ne zna eli li prolost ili budunost, 4. - 6.
254

redom svi Srbi. Od lanova CK KP BH 61 su Srbi, 13 muslimani i katolici od

kojih se je samo jedan, Rudi Kolak, opredijelio kao Hrvat. U sve etiri oblasti na
koje je podijeljena Bosna i Hercegovina kao efovi UDB-e i sekretari partija
sjede iskljuivo Srbi; sekretar partije za Hercegovinu je Papi Radovan, a ef
UDB-e je Kovaevi Brana, Sekretar partije za Krajinu je Stojni Velja, a ef
UDB-e je Baji Slobodan, za centralnu Bosnu Grk Duan i Djurakovi Djuras,
za istonu Bosnu Novakovi Gjuro i Predja Savo. Sekretari gradskih komiteta
komunistike partije u Sarajevu Rato Dugonji, u Banjoj Luci Voja Ili, u Tuzli
Gavri Mitar, u Mostaru Gagovi Sveto, kao i u Travniku, Jajcu, Foi, Rogatici,
Bijeljini, Brkom, Zenici, Prijedoru, Bihau, i t. d. su iskljuivo Srbi, veinom
seljaki sinovi. Takodjer u Karlovcu, Gospiu, Glini, Osijeku, Slavonskom
Brodu, Mitrovici, Rumi, Zemunu, pa ak i Dubrovniku i Rijeci sekretari
kotarskih i gradskih komiteta su Srbi. Od 14 divizija u 'Narodnoj Republici
Hrvatskoj' i 'Narodnoj Republici BH' 13 imaju komandante, a 12 komesare
Srbe.256 Kao to je iz navedenoga razvidno, Srbi ne samo da su dominirali u
SFRJ, nego su dominirali i u SRH: bitne, naime, razlike izmeu monarhistike i
komunistike Jugoslavije u tom pogledu doista nije bilo.
U krivotvorenju povijesnih injenica neki zastupnici jugoslavenskih
dogmi idu toliko daleko, da tvrde da se protivnicima hrvatske samostalnosti za
vrijeme Jugoslavije mogu nazivati samo oni jugoslavenski komunisti koji su
zastupali velikosrpske i unitaristike tendencije. 257 Time se hoe dokazati
nedokaziva tvrdnja da su protivnici hrvatske samostalnosti bili samo Srbi, dok
su s druge strane postojali tzv. hrvatski komunisti koji su bili za samostalnu
Hrvatsku. Kao svojevrsna paradigma hrvatskih komunista, koji su toboe bili za
samostalnu Hrvatsku, obino se navodi Andrija Hebrang.258 No, i ovdje je rije o
jo jednome mitu nastanku kojega je doprinijela injenica da je Hebrang bio
likvidiran od jugokomunistikog reima.259 Istina je ta da su i Andrija Hebrang i
256

[Adil ZULFIKARPAI] Aziz ENGI, Za volju istine, Hrvatski glas (Winnipeg, Kanada), g. 24., br. 45.
od 3. XI. 1952. Prema: Jere JAREB, Pola stoljea hrvatske politike. Povodom Maekove autobiografije, 2. izd.,
Institut za suvremenu povijest, Zagreb, 1995., 128. - 129.
257
Ante MILETI, O temeljima hrvatske neovisnosti, Vijenac, 18. / 2010., br. 423, Zagreb, 20. svibnja 2010.,
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac423.nsf/AllWebDocs/O_temeljima_hrvatske_neovisnosti, pristup ostvaren
21. svibnja 2010.
258
Neki autori u tu skupinu ubrajaju i V. Nazora, koji je - tvrde oni - bio izraziti hrvatski nacionalist. No, isti ti
autori spremni su bez ustezanja tvrditi da je komunistiko-partizanski pokret imao izrazito rodoljubnu crtu,
tovie, da je u njemu bilo i hrvatskih velikonacionalista, stoga tu i sline tvrdnje - ako ih se ve ne proglasi
fantazmagorijama - treba uzeti s krajnje velikim oprezom (Petar STRI, Hrvatsko nacionalno pitanje u KPH /
SKH i u hrvatskih 'komunista', u: Hrvatska politika u XX. stoljeu, 251. - 268.).
259
Iako je rije o osobama koje se iz vie razloga teko mogu usporeivati, spomenimo uzgred da je donekle
usporediv mit - upravo iz injenice to ga je likvidirao reim prve jugoslavenske drave - napravljen i od
Stjepana Radia. Neprijeporna je, naime, injenica da je Radi bio borac za hrvatske interese, no jednako tako
neprijepornom ostaje i injenica da je rjeenje hrvatskog pitanja uvijek vidio u okviru Jugoslavije, iji opstanak
nije dovodio u pitanje ak ni nakon atentata u beogradskoj Skuptini. No, injenica da Radi nikada nije
Jugoslaviju dovodio u pitanje nije sprjeavala srpskoga novinara Velimira Ristovia da ga u jednome lanku
nazove najveim udovitem i dvadesetog veka i grke mitologije, postavljajui pritom pitanje je li dopustivo
da takva nakaza ponizuje idealnu i herojsku istoriju Srbije, nesumnjivo, jednu od najvelianstvenijih povesnica
svih vremena i svih naroda (Hrvatskim muenicima, II. izd., prir. Predrag RAOS, Azur journal, Zagreb, 1991.,
115.- 116.). Ako imamo na umu injenicu da je miroljubivi, popustljivi te projugoslavenski orijentirani Radi od

svi ostali komunisti hrvatskoga porijekla bili za Jugoslaviju: njima je Jugoslavija

uvijek bila ispred Hrvatske; i onda kada su traili vea prava za Hrvatsku, inili
su to radi konsolidiranja i ouvanja Jugoslavije. A. Hebrang nije bio likvidiran
radi toga to je elio samostalnu Hrvatsku (one koji su bili za odcjepljenje
Hrvatske iz Jugoslavije nazivao je ostacima ustatva protiv kojih se valja
nemilosrdno obraunati!), ve zbog drugih razloga.
O tim se razlozima sve do danas vode prijepori. U jednome pismu
Kardelju, Hebrang je razloge promjene Titova odnosa prema njemu traio u
Titovoj tatini: pretpostavio je da je Tita pogodilo to to su neke depee iz
Moskve bile naslovljene Za Tita i Hebranga. Pored toga, Hebrang je kritizirao
Tita da sastanke Politbiroa ne zakazuje redovito, te da od svretka rata nije
sazvao nijednu sjednicu CK.260 Prema ilasu, Hebrang je elio veu autonomiju
Hrvatske unutar Jugoslavije: Hebrang je nastojao na posebnom, autonomnijem
poloaju Hrvatske - dakako i kao formi svoje line afirmacije i line vlasti. Ali
to bi povuklo sline zahteve i u drugim jugoslavenskim republikama, pa samim
tim i slabljenje federacije kakvu su iskovale revolucionarne snage, a samim tim i
slabljenje Titove centralne, dominirajue uloge. Tito je ve bio zadobio tu ulogu
- nad celom Jugoslavijom, i preputanje sline uloge Hebrangu nad Hrvatskom
neminovno bi potkopalo i njegovu ideju 'bratstva i jedinstva' i njegov presti.261
Ako je za vjerovati ilasu, koji je i sam imao ulogu u odreivanju granica,
Hebrang se je zalagao - svakako neuspjeno - i za teritorijalno veu SRH unutar
Jugoslavije: Hebrang je istutnjavao svoju nasrtljivost i nepomirljivost: Zna se
granica Hrvatske - do Zemuna! Savom do ua u Dunav!.... 262 Hebrang je,
dakle, vjerojatno bio zagovornik vee autonomije Hrvatske unutar Jugoslavije,
no netona je i politikim motivima iskonstruirana tvrdnja da je bio pobornik
hrvatske samostalnosti: i on i svi ostali komunisti hrvatskoga podrijetla bili su, a
veina i ostali, pobornici Jugoslavije.
Meu komunistikim dogmaticima moda su, meutim, i najei oni
koji tvrde da je komunizam - iako se u praksi pokazao kao monstruozan sustav
koji je svagdje gdje se pojavio rezultirao iskljuivo nasiljem i zatiranjem
slobode - ipak u teoriji plemenita i dobra ideja. Takva se ekskulpacija
komunizma temelji na postavci da su lenjinizam / staljinizam / maoizam /
polpotizam / titoizam itd., zapravo predstavljali odstupanje od izvorne
komunistike ideje, tj. da oni oni predstavljaju jedan eksces, devijaciju. Pritom
se ne daje objanjenje kako se moe raditi o devijaciji, ako imamo na umu
injenicu da je komunizam ba svagdje donio iskljuivo teror i neslobodu, da je
komunistiki teror bio sustavan i da se je svagdje javio na samome poetku.
Suprotstavljajui se takvim pokuajima obrane komunizma francuski
filozof Alain de Benoist s pravom tvrdi da se ne moe dokazati da bi drugaija
velikosrpske klike bio likvidiran i nazvan najveim udovitem dvadesetog stoljea, tada nas kasnije
velikosrpsko-komunistike crne legende i (dis)kvalifikacije ustakog pokreta i NDH ne bi trebale previe uditi.
260
Pero SIMI, Tito Fenomen Stoljea, 265.
261
Milovan ILAS, Vlast i pobuna, 146.
262
Isto, 145.

primjena (komunizma, nap. D. D.) bila bolja upravo stoga jer se ta primjena ne
moe demonstrirati.263 No, i u djelima samih utemeljitelja komunizma - Marxa
i Engelsa - mogue je pronai legitimaciju kasnijih nasilnikih postupaka
komunistikih diktatora. U Manifestu komunistike partije tako pie da
komunizam ukida vjeite istine, ukida religiju, ukida moral umjesto da im da
nov oblik, on dakle protivrjei cjelokupnom dosadanjem istorijskom razvoju.
264
Ovo ukidanje - zacrtano kao cilj komunizma - mogue je postii jedino i
iskljuivo nasiljem. Upravo stoga komunisti izjavljuju otvoreno da se njihovi
ciljevi mogu postii samo nasilnim ruenjem itavog dosadanjeg drutvenog
poretka. 265 Dakle, i u samome Manifestu KPJ, temeljnom dokumentu
komunistike partije, poziva se na nasilje - na nasilno ruenje dosadanjega
drutvenog poretka.
Marx je, izmeu ostaloga, rekao i sljedee: S narodima je kao i s
pojedincima - o tome nas ui cela istorija. Da bi im se oduzela mogunost
napada, moraju im se oduzeti sredstva obrane. Nije dovoljno uhvatiti za guu
(vrat), ve valja i ubiti.266 Svoje miljenje o Hrvatima Marx je zapisao u Neue
Rheinische Zeitung 5. studenog 1848.: 'grmljavina topova oznaava pravac' u
kom treba da dade petama vetra, ne doputa sumnju da Maari i Beani / Gone
tu gadiju pravo u Dunav, / I drski taj soj proputaju kroz ibe, / Prosjake,
gladnice, sveg ivota site, / opor potukaa, lola, vagabunda, / ljam hrvatski,
podle seljake slugane / Koje njina zemlja izbljuva i gura / U sigurnu propast, na
put avantura.267 Friedrich Engels pak prognozira sljedee: Sljedei svjetski rat
ne e uiniti samo da reakcionarne klase i dinastije nestanu s lica zemlje, nego
e uiniti da svi reakcionarni narodi nestanu s lica zemlje. I to je napredak.268
Postupci komunistikih diktatora nisu stoga predstavljali nikakvu
devijaciju od komunistike ideje ve njezinu jasnu provedbu koja
podrazumijeva nasilje. 269 Lenjin - definirajui diktaturu proletarijata - pie:
Diktatura proletarijata je uporna borba, krvava i nekrvava, nasilna i mirna,
vojna i administrativna, protiv snaga i tradicija starog drutva.270 Borba protiv
snaga i tradicija starog drutva isto je to i proturjeenje cjelokupnom
dosadanjem istorijskom razvoju, a da je rije o nasilnoj borbi (nasilno ruenje
dosadanjeg drutvenog poretka) stoji i u samome Manifestu komunistike
263

Alain DE BENOIST, Komunizam i nacizam. 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeu (1917. - 1989.), s
predgovorom Ernsta Noltea, Hasanbegovi, Zagreb, 2005., 150.
264
Karl MARX - Friedrich ENGELS, Manifest komunistike partije i drugi programski spisi, Svjetlost, Sarajevo,
1973., 39.
265
Isto, 54.
266
K. MARX, Proleterska revolucija / Pouke parike komune, BIGZ, Beograd, 1973., 37.
267

Karl MARX, Friedrich ENGELS, Dela, tom. 8., 391.; Mladen IVEZI, Profiterna, I. Dio, Marx i Engels,
vlastita naklada, Zagreb, 2003., 166. - 167.
268
F. ENGELS, The Magyar Struggle, Neue Rheinische Zeitung,
br. 194., 13. sijenja 1849.,
http://www.marxists.org/archive/marx/works/1849/01/13.htm, pristup ostvaren 30. oujka 2010.
269
O tomu bi li Marx - hipotetski govorei - podrao boljeviku revoluciju u Rusiji u obliku u kakvom je
provedena, dade se raspravljati. No neprijepornom ostaje injenica da je Marx u svojim radovima podupirao
nasilje.
270
Vladimir ILJI LENJIN, Protiv oportunizma i ljeviarstva, Svjetlost, Sarajevo, 1975., 21.

partije. Lenjin je zapravo samo preuzeo i doradio sadraj iz Manifesta

komunistike partije i stoga je boljeviki revolucionar i politiar Grigorij
Zinovjev potpuno u pravu kad kae, da je Lenjin bio najznaajniji Marxov
uenik. Izvan marksizma nema lenjinizma. - Lenjinizam je teorija i praksa
marksizma u dobi imperijalizma, imperijalistikih ratova i svjetske revolucije,
koja je zapoela po diktaturi proletarijata u Rusiji. Nema Lenjina bez Marxa;
potpuni marksizam to je danas Marx zajedno s Lenjinom.271 Isto je, dakako, i
sa staljinizmom koji nije zastranjivanje nego upravo logina posljedica
marksizma.272
Zanimljivo je za spomenuti da je najvei uzor Titu bio Lenjin, ak i nakon
raskida sa SSSR-om: Lenjin mi je bio najvei primjer i ja ga visoko cijenim i
danas. Za mene je Lenjin bio veliki ovjek koji je znao stvaralaki da primijeni
marksizam u revolucionarnoj praksi.273 () Za mene je Lenjin bio veliki ovjek,
najvei. On je, oktobarskom revolucijom, pokrenuo novu epohu ovjeanstva... I
u ranijim fazama historije i u buroaskim revolucijama bilo je, razumije se,
velikih ljudi, velikih dravnika. No nikada se ta aktivnost velikih ljudi nije tako
iroko odrazila kao to je bio sluaj sa Lenjinom i oktobarskom revolucijom.274
Zadnji argument to ga jugoslavensko-komunistika hagiografija esto
navodi u prilog komunistike Jugoslavije, tvrdnja je da je u Jugoslaviji
egzistirao socijalizam s ljudskim licem. Taj su argument, meutim, zduno
potencirali ne samo jugoslavenski teoretiari i praktiari, ve i zagovornici
Jugoslavije u zapadnim zemljama. Dr. Tomislav Suni - bivi emigrant i bivi
profesor u Sjedinjenim Amerikim Dravama - tako navodi da je raspad
vienacionalne
Jugoslavije
zadao
ozbiljan
udarac
teoretiarima
multikulturalizma, jer je Jugoslavija desetljeima bila akademski model
suivota razliitih naroda, model u kojem su brojni zapadni intelektualci i
politiari vidjeli moguu maticu europske sretne budunosti. 275 Politolog i
diplomat Branko Salaj navodi slino: Komunistika je Jugoslavija sluila
tijekom etrdesetak godina, od loma sa Staljinom 1948. g. do uruavanja
komunistikog bloka krajem osamdesetih godina, kao tampon izmeu dvaju
suprotstavljenih vojnih i ideolokih tabora u Europi. Njena ideologija je nije
sprijeila da postupno postane ovisna o Zapadu i bude u zapadnim medijima
uvelike predstavljana kao uzor multietnikog suivota u regiji, na koju se inae
gledalo kao kolski primjer etnikih, vjerskih i kulturnih podjela.276
271

Grigorij ZINOVIEV, Le lninisme, Bibliothque communiste, Paris, 1926. Prema: Hrvoje LASI, Ruska
filozofija u interpretaciji Dominika Baraa, Obnovljeni ivot, Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove, br. 1
(61), Zagreb, 2006., 46. - 47.
272
Ivo BANAC, Antifaizam nije samostojea ideja, http://www.jutarnji.hr/ivo-banac--antifasizam-nijesamostojeca-ideja/242703/, pristup ostvaren 18. oujka 2010.
273
Blao MANDI, Tito izbliza, Vuk Karadi - Jugoslovenska revija, Beograd, 1981., 321.
274
Isto, 321. - 322.
275
Tomislav SUNI, Fragmenti metapolitike ili (prilozi hrvatskoj politikoj kulturi?), K. Kreimir, Zagreb,
1998., 145.
276
Branko SALAJ, Uloga zapadnih sila u uruavanju Jugoslavije i priznanju Hrvatske (1987. - 1992.). Apetiti i
predrasude, Hrvatska revija, 10. / 2010., br. 3, Zagreb, 20. kolovoza 2010.,

O kakvom je socijalizmu, meutim, u stvarnosti bilo rije, najbolji su

svjedok stotine masovnih grobita diljem Hrvatske i drugih zemalja koje su
inile bivu Jugoslaviju, kao i postupci jugoslavenskoga totalitarnog reima
poslije rata. Primjer koji moda i najbolje opisuje jugoslavenski socijalizam s
ljudskim licem injenica je da su komunisti i partizani tijekom i nakon rata u
Hrvatskoj pobili vie od est stotina katolikih sveenika, redovnika, asnih
sestara i bogoslova. 277 Usporedbe radi, u Rumunjskoj - zemlji koja broji
nekoliko puta vie stanovnika od Hrvatske, i iji se komunizam smatrao jednim
od najokrutnijih u Europi - ubijeno je ukupno oko 125 pravoslavnih, katolikih i
protestantskih krana. 278 Ni u kasnijem razdoblju stanje u komunistikoj
Jugoslaviji - gdje je navodno postojao socijalizam s ljudskim licem - nije se
popravilo. Naprotiv, prema izvjeu uglednoga Amnesty Internationala
Jugoslavija je sredinom osamdesetih godina imala razmjerno broju stanovnika
najvei broj politikih zatvorenika u itavoj komunistikoj Europi.279
Magdalena Najbar Agii u knjizi Kultura, znanost, ideologija. Prilozi
istraivanju politike komunistikih vlasti u Hrvatskoj od 1945. do 1960. na polju
kulture i znanosti analizirala je politiku komunistikih vlasti u Hrvatskoj na
polju kulture i znanosti u razdoblju od 1945. do 1960. godine. Autorica je
analizirala navedenu problematiku u komparativnoj perspektivi, dopunjujui
spoznaje poredbenim prikazom razvoja u nekim drugim zemljama pod
komunistikim reimom, prvenstveno u Poljskoj, ehoslovakoj, DR
Njemakoj i Maarskoj. Rezultati istraivanja pokazuju kako su razlike izmeu
jugoslavenske komunistike vlasti i drugih komunistikih vlasti srednje i
jugoistone europe daleko manje od oekivanih, koje propovijedaju hagiografi
komunistike Jugoslavije.280
ak i nakon smrti jugoslavenskog diktatora, godinje je u Jugoslaviji bilo
vie od 500 sluajeva sudskog progona politikih neistomiljenika.281 U vrijeme
odravanja prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj, dakle nakon pada Berlinskog
zida i sloma Ceaucescuova reima, u hrvatskim su zatvorima jo uvijek amili
brojni politiki zatoenici osueni u komunistikoj Jugoslaviji.282
No, ovakvi su podatci u biti posve oekivani, s obzirom na to da
Jugoslavija nije bila pravna drava. Naime, u Jugoslaviji sudci nisu bili vezani
http://www.matica.hr/HRRevija/ revija2010_3.nsf/AllWebDocs/Apetiti_i_predrasude pristup ostvaren 10. rujna
2010.
277

Crna knjiga o grozovitostima komunistike vladavine u Hrvatskoj, prir. Juraj BATELJA, Zagreb, 1999. Usp.
Anto BAKOVI, Stradanja crkve u Hrvata u Drugom svjetskom ratu: sveenici - rtve rata i poraa: radni
materijal, vlastita naklada, Zagreb, 1994.
278
Damir BOROVAK, Vjera u sjeni politike, 3. knjiga, vlastita naklada, Zagreb, svibanj 2008., 112.
279
T. SUNI, Fragmenti metapolitike ili (prilozi hrvatskoj politikoj kulturi?), 109.
280
Magdalena NAJBAR AGII, Kultura, znanost, ideologija. Prilozi istraivanju politike komunistikih vlasti
u Hrvatskoj od 1945. do 1960. na polju kulture i znanosti, Matica hrvatska, Zagreb, 2013.
281
Rajko DANILOVI, Upotreba neprijatelja. Politika suenja u Jugoslaviji 1945 .-1991., Javno preduzee
Zavod za udbenike, Beograd, 2010., 85.
282
Tomislav JONJI, Organised Resistance to the Yugoslav Communist Regime in Croatia in 1945. - 1953.,
Review of Croatian History, Croatian Institute of History, Zagreb, 3. / 2007, br. 1, 110.

samo Ustavom i zakonom, to je naelo kaznenoga procesnog prava u svim

demokratskim, pravnim dravama svijeta, nego su sukladno naelu tzv.
demokratskog centralizma bili duni provoditi i naelne zakljuke donijete u
tijelima KPJ / SKJ.283 A i sami zakoni shvaali su se kao puko sredstvo Partije
u obraunu s neistomiljenicima, pa ih je konferencija javnih tuitelja Narodne
Republike Hrvatske u oujku 1949. definirala kao oruje za izgradnju
socijalizma i unitenje eksploatatora i svih drugih neprijatelja.284
Nije stoga istinita tvrdnja odreenih jugoslavenskih apologeta kako je
samo u prvim godinama nakon rata u Jugoslaviji egzistirao totalitarni reim, a
da je kasnija tobonja politika demokratizacija taj reim eliminirala (nije
poznato ubraja li se u tu demokratizaciju i postojanje Gologa otoka, koji je kako pripovijedaju upueni 285 - bio gori i od Aushwitza i Jasenovca!). Kako
navodi jedan od nesumnjivo najboljih poznavatelja jugoslavenskog sistema, M.
ilas, jugoslavenski reim nije bio ni u emu demokratski sistem, 286 te je
svuda - kako istie Savka Dabevi Kuar - morala opstojati kontrolna i
usmjeriteljska uloga Partije. Tako je izgraena mrea koja je bila kadra nadzirati
drutvo u cjelini, u pauinu u koje se morala uhvatiti svaka slobodnija
misao!.287
U plodove jugokomunistikoga osloboenja - od kojega e se Hrvatska
jo desetljeima oporavljati - valja ubrojiti i viedesetljetni nasilni prekid
politikih, kulturnih i gospodarskih veza s Europom i - kako su ga nazivali
tadanji komunistiki apartici, a danas veliki europejci - trulim Zapadom. Iako
je Jugoslavija svoj opstanak velikim dijelom zahvaljivala upravo financijskim
injekcijama zapadnih zemalja (koje su svoje interese trajno pretpostavljale
pravima malih naroda na slobodu i demokraciju), vie je nego rjeit podatak da
se je na vrhuncu Titove moi 80 - 90 % diplomatske aktivnosti Jugoslavije
odnosilo na afroazijske zemlje.288 Predsjednik slovenske vlade Stane Kavi s
ogorenjem svjedoi da je svaki arapski eik, crnaki voa ili azijski despot u

283

Lujo MARGETI, Ivan BEUC, Dalibor EPULO (ur.), Hrvatska pravna povijest u europskom kontekstu,
Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2006., 222.
284
Nada KISI-KOLANOVI, Politiki procesi u Hrvatskoj neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, u:
1945. - razdjelnica hrvatske povijesti, 81.
285
Novka Vuksanovi je tako bila zatvorena u nekoliko logora, a meu njima i u Aushwitzu, ali kae da je sve
to bio raj u odnosu na Goli otok (Barbara MATEJI, Zanemareno ensko sjeanje, Vjesnik, Zagreb, 3.
studenoga 2008., 41.). Dr. Nikola Nikoli, mladobosanac koji je jo u doba Austro-Ugarske iskuao elije i
rusko zarobljenitvo, a u dobra Drugoga svjetskog rata nakon internacije u Krapini i zatvora u Zagrebu zavrio u
logoru Jasenovac, u razgovoru sa srpskim knjievnikom, akademikom Dragoslavom Mihailoviem kazao je
sljedee: U tome mislim da je Jasenovac, kako bi' rek'o, bio mnogo laki negoli Goli. Jer na Golome si im'o i
fiziki (pritisak) i fiziko iznuravanje, fiziki teror, i, plus, glad. Glad i, plus, kako bi' rek'o, ono prevaspitavanje,
nasilno, razumije; pranje mozga (nav. prema: Dinko JONJI, Goli na Golom otoku. Od imotske gimnazije do
Golog otoka, naklada Trpimir, Imotski, 2010., 231.). uro Bili je pak zabiljeio svjedoenje svoga skojevskog
kolege Ivice Goleba: Goli mu je drugi logor - proao je on i kalvariju Jasenovca. Ve i ovo malo to je doivio
u ici, dostatno mu je da kae kako je gore nego u Jasenovcu (nav. prema ISTI, Goli na Golom otoku, 231.).
286
M. ILAS, Vlast i Pobuna, 269.
287
Savka DABEVI KUAR, '71: Hrvatski snovi i stvarnost, II., Interpublic, Zagreb, 1997., 864.
288
P. SIMI, Tito Fenomen Stoljea, 289.

Beogradu imao bolji prijem nego uljueni Europljanin. 289 Dakako, takva
protueuropska orijentacija jugokomunistikih drutveno-politikih radnika nije
ih kasnije sprjeavala da postanu prvoborci hrvatskoga puta u Europsku uniju te
najbolji demokrati. Jer, konano: dobri su i Beograd i Moskva i Bruxelles; bitno
je da se odluke ne donose u Zagrebu...
O utjecaju pak jugokomunistikog sustava na eroziju etike i moralnih
vrijednosti u drutvu i na politikoj sceni, to danas rezultira time da politikom
scenom drmaju beskrupulozni karijeristi kojima nije sveto nita osim vlastita
trbuha, trebala bi se napisati jedna opirna interdisciplinarna studija. U svojoj
izvrsnoj knjizi Nedovrena Hrvatska prof. dr. Branimir Luki ukratko je tu
problematiku saeo ovim rijeima: Marksistika ideologija je potpuno
relativizirala moralne vrijednosti. Za marksizam moral je nadgradnja i on ovisi o
ekonomskoj bazi. Za komuniste je moralno sve ono to pomae partiji doi na
vlast i vlast zadrati. Danas, kada u Hrvatskoj ne postoji komunizam kao
zakonski obvezatna ideologija, komunistiki menalitet potpunog relativiziranja
moralnih vrijednosti oituje se i u hrvatskoj politici, pa se politiki oportunizam
stavlja ispred vjernosti savjesti. Politiari odgojeni u ozraju marksistike
ideologije ni danas vrlo estu nemaju etiku odgovornosti koja je zasnovana na
vlastitom uvjerenju. Ako su bili uvjereni marksisti a ne samo komunistiki
karijeristi, to je bio rijedak sluaj u komunizmu u Jugoslaviji, osobito u zadnjih
nekoliko desetljea, pa su se razoarali u svojoj ideologiji, oni su danas veinom
cinini karijeristi koji ne vjeruju u naela demokracije. Jer onome tko izgubi
ideale koje je usvojio u prvoj polovici svoga ivota, vrlo je teko stei nove
ideale u drugoj polovici ivota. Za to su potrebni prodoran um i moralna zrelost,
kreposti koje, prema svjedoanstvu nae nedavne prolosti, nisu resile veinu
komunista. Ako je pak netko i u komunizmu bio samo karijerist bez moralnih
naela, on je i danas to ostao u politici. Takav politiar deformiranog mentaliteta
i uspavane savjesti danas rado surauje sa svjetskim monicima iz financijske
internacionale. Bez ikakvih naela, osim onoga da je u naelu glavno biti na
elu, takvi se danas deklariraju globalistima, jer je to novano korisno. Nekada
lani komunisti, a danas lani globalisti, oni su onda i danas ostali isti,
oportunisti i karijeristi. Lien kulture dijaloga, tolerancije i pluralizma, bez vjere
u demokratske ideale, ovaj je nakot politiara danas poast hrvatskoga drutva.
Neki od njih, koji se nalaze na najviim politikim poloajima u dravi,
pokuavaju provoditi novu titoizaciju, obnavljaju kult Tita, a kriminaliziraju
Domovinski rat i njegove branitelje, ne bi li postali voe nove Jugoslavije,
nazvane Zapadni Balkan.290
injenica da se komunistiki zloini i danas preuuju (ili, pak, umataju u
ruho antifaizma291), izvritelji amnestiraju (ekajui da biologija odradi svoj
289

Tvrtko JAKOVINA, Hrvatski izlaz u svijet. Hrvatska / Jugoslavija u svjetskoj politici 1945. - 1991., u:
Hrvatska politika u XX. Stoljeu, 370.
290
Branimir LUKI, Nedovrena Hrvatska, Fram - Ziral d.o.o., Mostar, 2008., 70. -71.
291
Pojam antifaizam u Hrvatskoj je, dakako, sinonim za prikrivanje zloina (Kardinal Bozani:
Antifaizam: sinonim za prikrivanje zloina, http://www.jutarnji.hr/kardinal-bozanic--antifasizam---sinonim-

posao), a kritika jugoslavensko-komunistike verzije povijesti Drugoga

svjetskog rata na ovim prostorima izjednauje sa simpatijama prema faizmu,292
uvelike je povezana s injenicom da pobjeda komunista nije bila mogua bez
pomoi zapadnih saveznika - prije svega Velike Britanije. 293 Razotkrivanjem
komunistikih zloina i njihovom stvarnom javnom osudom postavilo bi se
pitanje to su o tim zloinima znali zapadni saveznici (koji se, podsjetimo se,
nisu ustruavali kolaborirati s komunistikim zloincem Staljinom, te mu nakon
1945. dopustiti da instalira komunistiki teror u srcu Europe).
Povrh toga, javna je tajna da kljune pozicije u politici, gospodarstvu,
kulturi i medijima danas u Hrvatskoj obnaaju osobe koje u bitnome sudjelovale
u (geo)politikom, povijesnom, gospodarskom i kulturnom legitimiranju
jugoslavenske (pa)tvorevine i jugoslavenskog reima. Stoga nije realno
oekivati da bi skoro moglo doi do temeljitijeg obrauna s komunistikim, a jo
manje s jugoslavenskim naslijeem, barem ne dok se okolnosti ne promjene i u
samim zapadnim zemljama, kojima je Jugoslavija iz geopolitikih, stratekih i
gospodarskih razloga itekako odgovarala, a kojima dananji servilni
kriptokomunistiki kadrovi - kao graditelji jugosfere - mnogo bolje odgovaraju
od ljudi s integritetom. A sve do tada vrijedit e poznata izreka dravnika koji
je oblikovao svijet u kojem ivimo,294 Winstona Churchilla, koja je u sluaju
ovih prostora primjenjiva i na mirnodopsko razdoblje: U ratu je istina toliko
dragocjena da je uvijek treba pratiti tjelesna garda lai295

za-prikrivanje-zlocina/232916/, pristup ostvaren 24. kolovoza 2007.) odnosno paravan koji omoguava
zagrobni ivot komunistikoga mentalnoga sklopa (Branko HEBRANG, Hrvatski list, br. 239, Zadar, 23.
travnja 2009., 19). Antifaistima se tako nazivaju iskljuivo okorjeli staljinisti, boljevici i egzemplarni
komunistiki zloinci, dok se preuuju istinski borci protiv faizma kao to su bili, primjerice, otac Petar Perica,
Edit Stein ili Maksimilijan Kolbe. Primjer koji moda i ponajbolje ilustrira jugoslavenski antifaizam injenica
je da su partizani prilikom ulaska (osloboenja) u Dubrovnik likvidirali - pored svih ostalih - i osam osoba
koje su u dokumentima talijanskih faista slovile kao opasni i dokazani antifaisti (Hrvoje KAI, Partizani
pogubili hrvatske antifaiste, Glas Koncila, 46. / 2007., br. 15. (1712), Zagreb, 15. travnja 2007., 25.).
292
Stanje, dodue, nije bitno bolje ni u drugim zemljama koje su osjetile strahote komunizma. Francuski
politolog Jean-Franois Revel s pravom pie: Iako je udovite kao politiki fenomen mrtvo, kao kulturni
fenomen ono je i dalje i te kako ivo. Zid je sruen u Berlinu, ali ne u ljudskim glavama. Opisati stvarni
komunizam ostaje verbalni delikt (A. DE BENOIST, Komunizam i nacizam, 25 ogleda o totalitarizmu u XX.
stoljeu (1917. - 1989.), 76.).
293
Op. D. DIJANOVI, Velika Britanija i balkanske integracije: juer, danas, sutra, I. dio Politiki zatvorenik
br. 214, str. 8. - 11., sijeanj 2010. - III. dio Politiki zatvorenik, br. 216, str. 8. - 12., oujak 2010.
294
Tvrtko JAKOVINA, pogovor knjizi Geoffrey BEST, Churchill i rat, Ljevak, Zagreb, 2006., 383.
295
Winston CHURCHILL, Drugi svjetski rat, Svezak drugi, 379.