Antun Gustav Mato soneti

Poetak...
Prve je stihove Antun Gustav Mato napisao u oujku 1889. godine u
esnaestoj godini, u spomenar sestri svojih prijatelja brae Tkali, tada
desetogodinjoj Dragici Tkali koja je jedna od dvije Matoeve ivotne
ljubavi (druga je Olga Herak kojoj je kasnije posvetio pjesmu Jednoj i
jedinoj). No taj je sonet objavljen tek jedanaest godina nakon autorove
smrti. Drugu svoju pjesmu, nostalginu i sjetnu Domovini iz tuine, Mato
stvara 1894. godine u Beogradu i alje je u pismu bratu Leonu. Nekoliko je
pjesama potom uvrstio u svoja druga knjievna djela, pripovijetke,
putopise, feljtone, pisma. Meu njima se osobito istie Hrastovaki
nokturno (1900.), iz pripovijetke Nekad bilo sad se spominjalo, znaajna
po tome to se radi o prvoj novijoj hrvatskoj pjesmi napisanoj kajkavskim
dijalektom.
No kao pjesnik Mato se publici predstavlja relativno kasno, tek 1906.
godine, kao tridesettrogodinjak i ve afirmirani knjievnik: Utjeha kose,
objavljena te godine u asopisu Savremenik, prva je Matoeva tiskana
samostalna pjesma, takoer i njegov prvi sonet, ujedno jedan od
najpoznatijih, antologijskih soneta.
Njegov pjesniki opus nije velik, napisao je svega oko stotinjak pjesama.
Premda je zadnjih godina pokuavao, za ivota nije uspio objaviti
samostalnu zbirku pjesama, iako je rukopis priredio jo krajem 1910. ili
poetkom 1911. godine, no Drutvo hrvatskih knjievnika odbilo ga je
tiskati. Zbirka pjesama objavljena je tako punih devet godina nakon
autorove smrti, tek 1923. godine, a grau je sakupio i za objavu pripremio
autorov brat Milan Mato.

Matoevi soneti
Vano je naglasiti Matoevu sklonost sonetu, pjesnikom obliku koji je u
doba moderne posjedovao veliku evokativnu vrijednost. Od klasinog
soneta Mato je preuzimao uglavnom samo njegov strofini okvir (dva
katrena, dva terceta) kao neki grafiki kostur. No u tom je okviru doputao
sebi slobodu vrlo razliitih stihova, krei pritom propisanu izometriju
soneta. Osnovni okvir Matoeve estetizacije stiha jest polimetrija, tj.
sloboda mijeanja razliitih stihova u jednoj pjesmi. To stihovno
rezbarenje sonetnoga oblika pretpostavlja vrlo visoku stihotvoraku
kompetenciju koju je Mato uistinu posjedovao. Mato je elio da rime

budu neobine, nesvakodnevne i rijetke te oduevljeno koristi daktilske

rime koje su samim time i vrlo precizne te bogate. Mato je postavio visoke
zahtjeve za pisanje soneta, smatra da sithove treba graditi po strogo
utvrenim pravilima. ogleda se i u strogom potivanju pravila akcenatskosilabike versifikacije. Bez puno oklijevanja moe se rei da u hrvatskoj
knjievnosti, otkad u njoj predvladava akcenatski stih, nije bilo pjesnika
koji bi se po versifikacijskim ambicijama i sposobnostima mogao
usporeivati s Matoem.

Pjesniki uzori
Glavni mu je pjesniki uzor Charles Baudelaire i francuski simbolisti, kojega
slijedi u potivanju forme, i o kojemu je mnogo i s oduevljenjem pisao
(esej Baudelaire). Ba kao i kod Baudelairea, i kod Matoa je prisutan
smisao za muzikalnost stiha, povezivanje u opi sklad glazbe rijei, boje i
mirisa dakle osjeaj za sinesteziju. Drugi znaajni uzor Matou je Edgar
Allan Poe.

Teme
Uz Utjehu kose, meu intimnim i ljubavnim pjesmama istiu se soneti
Djevojici mjesto igrake i Samotna ljubav. Posthumno objavljeni pejzani
sonet Notturno je remek-djelo ritma i atmosfere; drugi antologijski Matoev
pejzani sonet je Jesenje vee. Antologijske su i domoljubne pjesme poput
1909. ili Pri Svetom Kralju, sa svojim esto citiranim stihovima o voljenoj
Kroaciji. Neke su pjesme motivirane politiki, poput Grikog dijaloga i
Basne; a istiu se i brojne Matoeve satirike, aljive i polemike pjesme.

Motivi
U ljubavnoj poeziji est je motiv smrti, osjeaj prolaznosti, sumnje i boli to
je posljedica sukoba izmeu sna i stvarnosti. Uvijek prisutni motivi idealne
ljubavi i ljepote te cvijet dominantan motiv (ljubav) pa uz to i nestajanje,
bol, pesimistiki doivljaj svijeta, pejza te jedan od najvanijih motiva
domovina. U svim drugim Matoevim domoljubnim pjesmama: ideja nacije
utjelovljuje se u vrhunske estetske strukture koje snagom semantike i
zvukovne orkestracije nadilaze svaku ideologiju. Posebno su dojmljive
Matoeve slike ene-domovine. Objeena" Hrvatska u 1909. istodobno je
seljanka (ima ladanjski skut") i graanka s prisnim licem pjesnikove
mame" i oima neke krasne dame".

Najpoznatiji soneti ...

Pa analiza tri pjesme ...

Utjeha kose
Utjeha kose je prvi Matoev sonet objavljen u asopisu Savremenik , 1906.
Godine, dakle, kad se Mato prvi put predstavio kao pjesnik.
Kad bismo htjeli tematski odredit ovu pjesmu, onda bismo mogli rei da je
to doivljaj mrtve drage. Ispjevana u klasinom obliku soneta, ta je
pjesma, takoer snaan doivljaj naglaenog bola, bola kao zgusnutog
osjeaja. Moda je u tom smislu najsnanija prva strofa. Kratke, odrezane
rijei, itava reenica, itava misao u jednoj rijei, snanoj, odmjerenoj,
toliko jednostavnoj da upravo u toj jednostavnosti pojedinih rijei
doivljavamo itave svijetove, tragediju jednog ovjeka. U strofi gotovo da
ni nema neke radnje. Vrijeme kao da je stalo, a ostale su samo gole
injenice. I druge dvije strofe, ukljuujui i prvi stih posljednje (u dvorani
kobnoj, mislima u sivim) kojima Mato zatvara krug sve je bez pokreta,
gotovo ritmiki monotono nabrajanje u kome dominiraju rijei kob, smrt,
mrtvo, oajanje. Poanta itave pjesme sadrana je u stihovima: Samo kosa
tvoja jo je bila iva/ Pa mi ree: - Miruj! U smrti se sniva. Odjednom dolazi
do naglog preokreta. Kao da u asu nestaje vizije smrti, mrtvila, tiine,
oaja i izvrsnom pjesnikom slikom oivljavanjem kose pjesnik je dao
poantu itavoj pjesmi u zavrnoj misli: U smrti se sniva. Dakle, cijela
pjesma poiva upravo na toj iznenadnoj zavrnici u kojoj smrt prestaje biti
neto kobno, svreno zauvijek i pretvara se u nastavak ivota. Tako se
Utjeha kose pretvara u snaan dojam jedinstvene cjeline najosjetljivijih i
najdubljih ovjekovih doivljaja: u povezano jedinstvo osjeaja boli i utjehe.

STARA PJESMA
O, ta uska varo, o ti uski ljudi,
O, taj puk to dnevno vei slijepac biva,
O, te uplje glave, o, te uplje grudi,
Pa ta svakidanja glupa perspektiva!
emu iskren razum koji zdravo sudi,
emu polet due i srce koje sniva,
emu ar, slobodu i pravdu kada udi,
Usred kukavica emu krepost diva?

Meu narodima mi Hrvati sada

Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osueni pasti i propasti bez asti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
Mato u ovoj pjesni iznosi svoj doivljaj stanja u domovini. U pjesmi
prevladavaju prijezir i razoaranost. Osjeaj razoaranosti naglaen je
anaforikim ponavljanjem usklika o u prvoj strofi. Uskogrudnost (O, ta
uska varo, o ti uski ljudi ), malodunost, nezainteresiranost i
bezosjeajnost puka, njegova prazoglavost (O, te uplje glave, o, te uplje
grudi) i glupost slika su Matoeve Hrvatske. I upravo ovdje dolazi do
sukoba ideala prikazanih motivima razuma, srca, ara, slobode, pravde,
metaforikim poletom due sa stvarnim stanjem. Kukavice su u kontrastu
s krepou diva I Mato se pita emu to. Ovo retoriko pitanje pojaava
anaforino ponavljanje zamjenice emu. Sumorni doivljaj nastavljaju se i
u 3. strofi. Mato doivljava Hrvate kao narod bez vlasti i asti osuen na
propast to naglaava opkoraenjem i rimom unutar stiha (pasti-propastibez asti).
Zadnja je strofa zavrno suoavanje sa stvarnou: stranci preuzimaju
vlast, propast iz prethodne strofe neizbjena je jer se nema tko boriti za
domovinu (Ni umrijeti za te Hrvat snage nema).
Pjesnik je domoljub iako kritiki gleda na stanje u domovini. Njegova se
ljubav, toplina i privrenost domovini mogu proitati u zadnjoj strofi u
vokativima: domovino moja, majko. Domoljublje je glavna tema
pjesnika hrvatskog narodnog preporoda. Za razliku od borbenih poletnih
domoljubnih pjesama iliraca, Matoeve su pjesme elegine, rezignirane.
Uvodei grube, opore rijei, Mato domoljubnu pjesmu oslobaa od
patetike. Hrvati su maloduni, uskih i glupih pogleda na stvarnost
(svakidanja glupa perspektiva), ponieni i potlaeni, nesposobni i
nezainteresirani za borbu i zato osueni na propast pod vlau stranaca. I
to je ono zbog ega je Mato tuan, sjetan i razoaran.

Notturno
Sonet Notturno posljednja je Matoeva pjesma napisana u bolnici.
Prvobitno ju je naslovio Nokturno i poslao Livadiu za Savremenik, a onda

ga, nekoliko dana kasnije, u jednoj od posljednjih dopisnica, moli da naslov

Nokturno promijeni u Notturno. Samo dva-tri dana prije smrti obavio je
Mato i njezinu korekturu u bolnikoj postelji, ali nije doekao travanjski
broj Savremenika, u kome je bila otisnuta.
Dakle, Mato je ve u samom naslovu naznaio temu ove pjesme: noturno
nona pjesma. Idemo li dalje, analizirajui stih po stih, lako emo uoiti,
kako se kroz itavu pjesmu provlai pojam noi. Pokuajmo izdvojiti te
srodne rijei onako kako se javljaju u strofama ovog soneta: u prvoj strofi
imamo mlana no... kasan uk il netopir.. u drugoj strofi: teke oi
sklapaju san... u treoj strofi: s mrkog tornja bat broji pospan sat... u
etvrtoj strofi: kroz samou, muk, sve je tii huk. Od navedenog niza rijei,
dakle: no, kasan, teke oi, mrk, pospan, muk, tii stvoren je stanoviti
red, one nisu samo tako, sluajno nabacane. Rije je, naime, o gradacijskoj
liniji kroz itavu pjesmu. Mato se rado slui i kontrastom. U prvoj strofi
imamo kontrast: mlana no i miris jak i strasan; u drugoj strofi: sitni
cvrak sjetno cvri, a odmah zatim: jasan kao srebren vir; u treoj strofi: s
mrkog tornja bat, a iza toga: blaga svjetlost sipi sa visina. Jednom rijeju,
kontrastiranjem svijetlog i tamnog, nijansiranjem boja crno-bijelo, Mato
zapravo pogaa jedan ugoaj stvarnog ispreplitanja tih boja u noi. Poanta
soneta kod Matoa, obino se skriva u zadnjem stihu pa tako i ovdje: kad
je ve sve gotovo, sve smireno i zatvoreno u tiinu noi, nadolazi posljednji
stih koji razbija atmosferu eljeznicu guta ve daljina. Odjednom kao
neki krik u tiini, dolazi do poremeenja ugoaja. Ta eljeznica s
asocijativnim snagom podsjea na huk i tresak lokomotive, udaranje
tokova o tranice jedan otar kontrast no istovremeno i njegova
negacija, jer iza toga nadolazi jo snanije naglaeni mir, mrtvilo, sve je
gotovo i konano zavreno ostaje u zraku samo tjeskoba i beskonana
tiina i kraj. U ovoj pjesmi najbolje dolazi do izraaja Baudelaireova misao
da se mirisi, boje i zvukovi podudaraju.