ENOINO DOBA (1869. 1881.

) PROTOREALIZAM u hrvatskoj
knjievnosti

- Matica hrvatska na samom poetku, 1876. izdala je knjigu Antologija

pjesnitva hrvatskoga i srbskoga narodnoga i umjetnoga sa uvodom o
poetici, 1876., priredio je August enoa prva hrvatska moderna
antologija
- VIJENAC - do Matiine izdavake djelatnosti, sva knjievna produkcija
u asopisu Vijenac, pokrenut 1869., (1873. prestao biti Matiin list) najvaniji knjievni asopis sve do 1903.
urednici: uro Stjepan Deeli (1869.)
Ivan Perkovac (1870.-1.)
Ivan Deman (1872.)
Franjo Markovi (1872.-74.)
August enoa (1874.-1881.)

AUGUST ENOA (1838. 1881.)

- prvi pravi hrvatski romanopisac
- inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezinoga standarda
- vie uinio za elastinost i izraajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od
legije rjenikopisaca i puristikih savjetodavaca
Romanopisac, pripovjeda, pjesnik, feljtonist, putopisac i dramatiar
August enoa obiljeio je cijelo jedno razdoblje hrvatske knjievnosti, na
razmeu romantizma i realizma, koje se naziva "enoino doba". Autor je
prvog novijeg hrvatskog romana Zlatarovo zlato.

Zlatarovo zlato povijesni roman, prvi pravi roman hrvatske

knjievnosti
Tema romana je vjeni sukob plemia iz Medvedgrada i graana Zagreba,
neposredno nakon seljake bune Matije Gupca, kojom se enoa bavi u
drugom svom najpoznatijem povijesnom romanu Seljaka buna. Autor se
vrsto oslanja na arhivske izvore i povijesnu grau, pa je tako djelo
opremio i opirnim komentarima.
Tipina za enoine kasnije povijesne romane je umetnuta romantinosentimentalna ljubavna pria: u ovom sluaju ljubav graanke Dore
Krupieve i plemia Pavla Gregorijanca. Roman sadri cijeli niz epizoda

koje ocrtavaju najiri spektar drutvenih slojeva: plemie, graanstvo,

sveenstvo, seljake. Grga okolin prototip je lika intriganta, prisutnog u
svim kasnijim enoinim povijesnim romanima, ija je funkcija da generira
zaplete i fabulu ini napetom i zanimljivom.

Prosjak Luka
Premda je enoa ovo djelo odredio kao pripovijest, ono se danas smatra
kraim romanom. Pria je to o odbaenom seoskom siromahu Luki koji
pokuava postati potenim, cijenjenim ovjekom, ali se pri tome koristi
nepotenim sredstvima te zavrava tragino. Priu ine tri fabularne niti:
sudbina prosjaka Luke, izbori i spletke uz njih vezane, te ljubav Andre i
Mare.
Radi se o "prvoj drutevnoj kronici inspiriranoj golom stvarnou" nae
knjievnosti (Nemec), odnosno o studiji hrvatskog sela - kako drutvenoj
tako i politikoj. Prema miljenju Antuna Barca i drugih kritiara, ovo je
najbolje i najuspjelije enoino djelo.

Povjestice - zbirka pjesama

Lirsko-epske povjestice priskrbile su Augustu enoi veliku popularnost
meu publikom. Pisane su u stihu koji se najee oslanja na tradiciju
ilirizma. Poput gotovo svih drugih enoinih djela, proete su izrazitim
rodoljubljem i ovjekoljubljem.
Temelje se na povijesnim dogaajima (Propast Venecije, Smrt Petra
Svaia, ljivari, Anka Neretvanka, Vinko Hreljanovi), pri emu
obuhvaaju teme od samog dolaska Hrvata na ove prostore do 18.
stoljea, ili na narodnoj predaji (Kameni svatovi, Kugina kua, Postolar i
vrag, Gvozdeni div, Prokleta klijet, Mile Gojslavica). esto su i humoristiki
intonirane.

Zagrebulje
August enoa mnogo je pisao za novine i asopise: izvjetavao je iz Praga
jo kao student, godinama radio u redakcijama, suraivao s Pozorom,
Leptirom, asopisom Nae gore list, ureivao Glasonou, Slawische Bltter,
sedam godina (1874-1881) bio urednik Vienca, u to doba najutjecajnijeg
hrvatskog knjievnog asopisa, a kritike, lanke i feljtone (podlistke)
nastavio je pisati i kada je prestao raditi kao profesionalni novinar. U
razdoblju od etrnaest godina, ali uz veliku, desetogodinju pauzu, enoa
je objavljivao svoj ciklus feljtona s naslovom Zagrebulje, najpopularniji i
najvredniji dio njegovog feljtonistikog opusa. Prve dvije serije Zagrebulja

izale su u Pozoru 1866. i 1867. godine, a potpisao ih je pseudonimom

Petrica Kerempuh. Uslijedila je velika pauza: nove feljtone s istim
naslovom objavljuje u Viencu tek 1877. godine, pa zatim 1879. i 1880.
U ponekad sentimentalnim, ee otrim i moralizatorskim, satirikim, ali
najee duhovitim i zabavnim tekstovima dotie se najirih tema:
drutvenog i kulturnog ivota (osobito kazalinog) voljenog glavnog grada,
ali i cijele Hrvatske, kao i aktualnih politikih tema. Kao feljtonist
nadmaio ga je u hrvatskoj knjievnosti samo Mato. (ime Vueti)
Kritizirao je odnaroivanje, uporabu njemakoga, maarone,
malograanski mentalitet, licemjere, konformizam, karijerizam; napadao je
i ismijavao svoje politike protivnike (kompromisima sklone samostalce
koje kritizira iz perspektive Strossmayerovih narodnjaka), pisao o
svakidanjici i komunalnim problemima grada koji se tada ubrzano razvija.
Izuzetno je polemian i kritian po pitanju tadanjeg kazalinog repertoara,
o emu pie u nekoliko feljtona protivi se tada dominantnoj pukoj i
banalnoj njemakoj komediji, a zagovara suvremene realistike drame i
europske klasike, oko ega je osobito estoko, ne samo u Zagrebuljama,
polemizirao s tadanjim upraviteljem kazalita Dimitrijom Demetrom.
Godine 1867. bio je Pozorov izvjestitelj iz Sabora, pa u Zagrebuljama iz te
burne nagodbene godine pie i o parlamentarnom ivotu. Zadnje
Zagrebulje, one iz 1880. godine, obiljeio je razorni potres. okirani enoa
je kao gradski senator aktivno ukljuen u pomaganje stradalima i procjenu
teta, zbog ega je boravei esto na otvorenom te zime dobio upalu
plua, od koje je umro sljedee 1881. godine.
Autor svoje feljtone nije oznaavao brojevima, ali je zbog lakeg
snalaenja to postalo uobiajeno otkad su Zagrebulje prvi put objavljene u
posebnoj knjizi (naklada i knjiara Kugli, 1931. godine). Feljton Stolna
crkva zagrebaka poslije potresa nije izvorno bio uvrten u ciklus
Zagrebulje, no kako je usko vezan uz tematiku drugih feljtona koji se bave
zagrebakim potresom, te izvorno objavljen na mjestu u Viencu gdje su
inae izlazile Zagrebulje, od Jeievog izdanja enoinih sabranih djela iz
1964. objavljuje se kao dio ovog ciklusa.
Zagrebuljama je enoa zaetnik hrvatske feljtonistike i pretea generacija
autora podlistaka koji e ga oponaati i slijediti (Jorgovani, Mato, Nikola
Poli, Marija Juri Zagorka, Veselko Tenera, Vjekoslav Majer...)

EUGEN KUMII (1850. 1904.)

Eugen Kumii hrvatski je pripovjeda i dramatiar u razdoblju realizma,
koji se smatra i prvim naturalistom u hrvatskoj knjievnosti.
Kumii se svojim manifestom O romanu, objavljenim u "Hrvatskoj vili"
1883., smatra zaetnikom naturalizma u hrvatskoj knjievnosti.

Knjievnost naturalizma i njezine ideje je Kumii upoznao iz prve ruke,

prilikom boravka u Parizu, a osobito su na njega utjecali Zola i Flaubert, ali
i drugi francuski popularni pisci toga doba poput Alexandrea Dumasa oca
ili Eugnea Suea. Meutim, naturalizam je u njegovim djelima zabiljeen
tek u tragovima, to je s jedne strane uvjetovano Kumiievim politikim
opredjeljenjem koje mu namee politiku ideju kao pokretaku snagu djela,
a s druge strane jakom enoinom poetikom pod ijim je utjecajem bio.
Meutim, tendencioznost Kumiievih djela nadvladana je njegovim
pripovjedakim talentom i sposobnou zapaanja, koja posebice do
izraaja dolazi u opisnim dijelovima, time se smjestivi u vrh hrvatske
realistine proze koja svojom tematikom i danas djeluje aktualno.
Zaueni svatovi - roman
Radnja Kumiievog romana Zaueni svatovi smjetena je u istarski
gradi Luica i vrti se oko ljubavne prie Marije i Mata, te nedozvoljene
ljubavi plemkinje Elvire i puanina Marka. Predstavljajui strance kao
nemoralne i spletkama sklone ljude, a domae stanovnitvo kao poten i
marljiv puk, Kumii zapada u pojednostavljeno crno-bijelo oslikavanje
likova koji u klieiziranim zapletima i raspletima umanjuju umjetniku
vrijednost djela.

Olga i Lina - roman

U romanu Olga i Lina, suprotstavljanjem likova Olge kao simbola dobrote i
plemenitosti hrvatskog naroda i Line kao predstavnice europskog
licemjernog drutva, Kumii iznosi kritiku hrvatskog domaeg plemstva
koje se moralno uruava pod sve jaim negativnim utjecajem stranaca.
Roman je objavljen 1881. godine i prvo je Kumiievo djelo s
naturalistikom tendencijom.

SILVIJE STRAHIMIR KRANJEVI (1856. 1908.)

Jedan je od najvanijih hrvatskih pjesnika prijelaza 19. u 20. stoljee i
razdoblja realizma, autor domoljubnih i misaonih stihova, po politikom
opredjeljenju prava i "barjaktar slobode" (Krlea). Kranjevieva lirika
neoptereena je klasinim formama, duinom esto na rubu epike, te
pisana obino duim metrima (jedanaesterci, etrnaesterci i dr.)
Izabrane pjesme
Silvije Strahimir Kranjevi je stihove je poeo pisati u ranoj mladosti, ili
kako sam u svojoj autobiografiji kae, prije petnaeste godine. Svojom
prvom tiskanom pjesmom Zavjet (Hrvatska vila, 1883), odnosno
rodoljubljem koje je ona izraavala, oduevio je pravae Harambaieva i
Kumiieva kruga.

Zbirkama Bugarkinje (1885) i Izabrane pjesme (1898) Kranjevi se

predstavlja - unosei tako novost u dotadanje rodoljubno pjesnitvo - kao
pjesnik prorok, koji rodoljubni zanos uobliuje u odnosu na svoju osobnost.
Kranjevievo stvaralatvo odreeno je prihvaanjem biblijske tradicije i
Darwinove teorije evolucije.
U poetku izrazito subjektivan lirik, Kranjevi u Izabranim pjesmama
objavljuje i racionalnou intonirane pjesme, te proiruje tematski
repertoar pitanjima vezanim za opeljudsku egzistenciju. Druge dvije
Kranjevieve zbirke Trzaji (1902) i Pjesme (1908) odaju rezigniranog
pjesnika, nerijetko usmjerenog prema protestu i oaju.
Kranjevieva lirika neoptereena je klasinim formama, duinom esto na
rubu epike, te pisana obino duim metrima (jedanaesterci, etrnaesterci i
dr.).
"Kao pjesnika zanimale su ga sve brige i tegobe njegova naroda, a
izraavao ih je uz pomo biblijskih i antikih parabola, simbola iz povijesti
kranstva i idovskog naroda; njihovom je alegorinou odijevao
temeljna ljudska pitanja o svemiru, o ivotu, o neskladu ideala i zbilje, o
svrsi ovjeka i prirode, o vjeri, o Crkvi, o Bogu, o smrti, o ljubavi i suzi, o
grijehu i o srei, o pravdi, o slobodi - o pitanjima koja bi inae bila vie
nego obina; o tragikomediji svijeta, za koji ni on, kao ni njegova velika
pjesnika simpatija Heine, nije uvijek pravo znao, je li bolnica ili
umobolnica. ... Kozmika dimenzija njegova pjesnitva, o kojoj se toliko
govorilo i nagaalo, suvislo i nesuvislo, nije zapravo nita drugo nego bolni
odjek i projekcija hrvatske nesree. Ona proizlazi iz nesklada svijeta - i u
neskladu svijeta zavrava."

AUGUST HARAMBAI (1861. 1911.)

Pjesnik i politiar August Harambai, izuzetno cijenjen od suvremenika,
stekao je status nacionalnog pjesnikog barda. Pjesniko stvaralatvo
ponajvie mu je bilo odreeno njegovim oduevljenjem pravakim
idejama, pa je pisao ponajvie vatrenu rodoljubnu, ali i ljubavnu liriku.
Pripadnik je nove pjesnike generacije kraja 19. stoljea koja raskida s
tradicijom romantiarskih prethodnika. -> Izabrane pjesme

URO ARNOLD (1853. 1941.)

uro Arnold je jedan od najuglednijih hrvatskih filozofa i pedagoga, klasini
metafiziar i tradicionalist, te osniva hrvatske pedagogije. Njegov
pjesniki opus obiljeen je njegovim filozofskim opredjeljenjem - pjesmama
dominiraju refleksivni i domoljubni, ali i ljubavni sadraji.
Arnold je prvu pjesmu, Pri povratku, objavio 1873. godine u Viencu. Od
tada redovito objavljuje u Viencu, ali i u drugim asopisima (Hrvatska lipa,

Obzor, Hrvatski dom, Hrvatska prosvjeta, Selo i grad itd.). Pisao je

uglavnom liriku, ali i poeme Juda, Irud, Jelislava Frankopanska, Damjan
Juda knez dubrovaki itd. Za ivota je objavio zbirke pjesama Izabrane
pjesme (Zagreb, 1889), eznua i matanja (Zagreb, 1908), te Izabrane
pjesme (Zagreb, 1923). Njegova lirika, uglavnom rodoljubne i ljubavne
tematike, nastala je na tragu poetike odjeka romantizma. Osobitu je
popularnost stekao zbog pjesme Domovina.

JOVAN HRANILOVI
U knjievnosti se javio rano, ve 1873. godine, pisao je i prevodio pjesme,
pripovijetke, politike i knjievne rasprave, polemike i studije te ih
objavljivao u periodici od 1873. do smrti u svemu oko pet tisua radova.
Veina je njegovih stihova sroena u stilu enoinske versifikacije s
naglaenom etikom i rodoljubnom motivikom (M. icel). Hranilovi je u
njima oitovao svoju iskrenu ljubav za domovinu, s izraenom socijalnom
notom, potiui sveenstvo na vjerski, kulturni i politiki rad za narod. Jo
dublji trag ostavio je kao kritiar, zauzevi se za idealistiki realizam.
Kao i veina istaknutih realista bio je politiki istaknuti prava. Njegova
knjievna filozofija saimala je naela tadanjih starih o jedinstvu istine,
dobrote i ljepote. Bio je jedan od najdosljednijih i najupornijih revnitelja
tradicijske odgojno-prosvjetne uloge knjievnosti na kranskim naelima.
Godine 1898. postaje urednikom Obzora, a od 1899. do 1900. godine bio je
urednikom i Vienca. Surauje i objavljuje knjievne kritike u asopisima
Prosvjeti, Hrvatskoj vili, Glasu Matice hrvatske, Kolu, Hrvatskoj prosvjeti,
Balkanu, Pozoritu, Letopisu Matice srpske, Hrvatskom braniku, Prijatelju
naroda, Agramer Tagblattu, Hrvatskoj domovini, Bogu i Hrvatima, Novom
listu, Hrvatstvu, Subotikoj Danici, Katolikom listu i drugima.

JOSIP EUGEN TOMI (1843. 1906.)

Josip Eugen Tomi je jedan je od istaknutijih hrvatskih realista, koji stvara
pod snanim utjecajem Augusta enoe. U svoje vrijeme bio je izuzetno
popularan kod publike.
Prvo mu je objavljeno djelo zbirka ljubavnih pjesama Leljinke (1865). Prvu
svoju historijsku pripovijest, Krvni pir, objavio je jo prije pojave enoe
(1863). Vei uspjeh kod publike, zbog aktualne teme (okupacija Bosne)
postie ljubavno-avanturistikim romanom Zmaj od Bosne (1879).
Stvarajui u tzv. enoinom dobu, Tomi se dri enoinske tehnike
pripovijedanja, primjerice historijske vjerodostojnosti, ali ostaje u sjeni
enoe. I kasniji su mu historijski romani (Kapetanova ki, 1884; Emin-agina
ljuba, 1888; Udovica, 1891; Za kralja - za dom, 1894-95) pod utjecajem
enoe. Nakon enoine smrti dovrio je njegovu Kletvu. Potkraj ivota

napisao je roman Melita (1899), koji je predstavljao znaajnu novost na

ondanjem hrvatskom knjievnom "tritu" i prvi je drutveni realistiki
roman u hrvatskoj knjievnosti, kritika vieg graanskog sloja. Za ivota
bio je jako popularan zbog svojih historijskih romana, da bi ga se potom
uglavnom smatralo za epigona, ali Tomia se danas dri vrijednim upravo
zbog inovativnosti Melite.
Pisao je komedije, puke dramske igre i historijske drame, najee bez
veeg knjievnog znaaja, osim kao proirenje ondanjeg kazalinog
repertoara. Njegove prve dvije lagane i nepretenciozne komedije, tzv.
"dobro sainjeni komadi", su Brane ponude (1873) i Zateeni enik
(1878). Napisao je u to doba popularni puki igrokaz Barun Franjo Trenk
(1880), te neto doraeniju komediju karaktera Gospodin tutor (1884).
Najvanije Tomievo dramsko djelo je politiko-satirika komedija Novi red
(1882), uperena protiv Bachova apsolutizma, ali posredno i suvremenih
politikih zbivanja (maarizacija; godinu dana kasnije na vlast dolazi
Khuen-Hdervary), zbog ega je praizvedena tek u vrijeme pada
austrougarske monarhije 1918. godine. Puka drama Pastorak (1891) prva
je drama u hrvatskoj knjievnosti u kojoj se selo ne obrauje idilino, nego
kritiki, dok je njegovo posljednje dramsko djelo povijesna tragedija
Veronika Desinika (1903). Preveo je izuzetno veliki broj dramskih
tekstova, opernih i operetnih libreta. Preradio je i preveo na tokavtinu
Matijaa Grabancijaa Dijak Titua Brezovakog (1882).

Melita - roman
Potkraj ivota, 1899. godine, Josip Eugen Tomi je napisao roman Melita,
koji je predstavljao znaajnu novost na ondanjem hrvatskom knjievnom
"tritu" i prvi je drutveni realistiki roman u hrvatskoj knjievnosti, kritika
vieg plemikog i graanskog sloja. Roman prati sudbinu ene iz visokog
drutva koja zavrava propau i psihikim rastrojstvom.
Propadanje plemstva i uspon graanske klase temeljne su odrednice ovog
romana, u ijem je sreditu radnje nesretna sudbina istoimene glavne
junakinje. Melitino preuzimanje odgovornosti za odranje obiteljske
egzistencije, dijelom uvjetovano i propalom ljubavnom vezom, dovodi je do
braka s bogatim Rudniem u kojemu fiziki i psihiki propada te doivljava
konani slom. Melitina obitelj (sastavljena od majke Ane okrenute vjeri, oca
Orfeja neumjenog za gospodarenje imanjem te neodgovornog i
avanturama sklonog brata Artura) tipian je predstavnik tadanjeg
propadajueg plemikog sloja nesposobnog za prilagodbu novim
drutvenim okolnostima, kojemu je u romanu suprotstavljen lik Branimira
Rudnia, pripadnika graanske klase ija radinost i poslovna sposobnost
rezultiraju velikim uspjehom i materijalnim bogatstvom.

Sloenosti romana pridonosi obilje epizoda iroke drutvene problematike,

pa se Melita predstavlja i kao zaokrueni kritiki prikaz hrvatskoga drutva
s kraja 19. stoljea.
Za ivota Tomi je bio jako popularan zbog svojih historijskih romana, da bi
ga se potom uglavnom smatralo za epigona, ali ga se danas dri vrijednim
upravo zbog inovativnosti Melite.

Novi red drama

Josip Eugen Tomi je osim proze po kojoj je danas najpoznatiji pisao i
komedije, puke dramske igre i historijske drame, najee bez veeg
knjievnog znaaja, osim kao proirenje ondanjeg kazalinog repertoara.
Najvanije Tomievo dramsko djelo je politiko-satirika komedija Novi
red (1882.), uperena protiv Bachova apsolutizma, ali posredno i
suvremenih politikih zbivanja (maarizacija; godinu dana kasnije na vlast
dolazi Khuen-Hdervary), zbog ega je praizvedena tek u vrijeme pada
austrougarske monarhije 1918. godine.

KSAVER ANDOR GJALSKI (1854. 1935.)

Ksaver andor Gjalski jedan je od najznaajnijih pisaca hrvatskog realizma.
Gjalski se u knjievnosti javlja pripovijetkama Illustrisimus Battorych i
Marion objavljenima u "Vijencu" 1884. godine, kojima se predstavlja kao
autentini pripovjeda novih tema u knjievnosti. Oslikavajui svijet
zagorskih plemenitaa u vremenu njihova zalaska, Gjalski u maniri
poetikog realizma stvara posebnu atmosferu ladanjskog ivota u kojoj
vano mjesto zauzimaju opisi prirode i interijera zagorskih kurija s nizom
uvjerljivih likova (U novom dvoru, 1885; Pod starim krovovima, 1886; Na
roenoj grudi, 1890; Iz varmedjinskih dana, 1891; Diljem doma, 1899).
Pozivanje modernista na knjievni rad Gjalskoga vezan je uz tekstove,
meu kojima su najistaknutiji romani Janko Borislavi (1887) i Radmilovi
(1894), u kojima se bavi unutarnjim svjetovima svojih junaka koji trae
svoje mjesto u drutvu dok im je ivot ugroen stalnim prijetnjama
prirodnih zakona i neumoljivog usuda.
Gjalski je takoer napisao i tri povijesna romana: Osvit (1892), Za
materinsku rije (1906) i Dolazak Hrvata (1924).
U knjievnosti Gjalski ostaje zabiljeen kao raznovrstan pisac koji se
uspjeno nosio sa svim knjievnim i drutvenim mijenama na prijelazu 19.
u 20. stoljee, te je ostavi knjievno aktivan itavoga ivota iza sebe
ostavio tridesetak svezaka proze. Iako predstavnik realizma u knjievnosti,
kojemu je glavni uzor Turgenjev, ali i drugi velikani realizma kao to su
Balzac, Daudet, Zola i Flaubert, Gjalski je u knjievnom radu meu prvima

nagovijestio moderne tendencije, pa se dijelom svog stvaralatva uklopio i

u to knjievno-stilsko razdoblje. Njegov cjelokupni opus vaan je i kao
drutvena, politika te kulturna kronika jednog burnog doba hrvatske
povijesti.
Pod starim krovovima zbirka pripovijetki
Jedno od najznaajnijih djela Ksavera andora Gjalskog Pod starim
krovovima (izvorno objavljena pod naslovom Pod starimi krovovi) zbirka je
dvanaest pripovijedaka s podnaslovom i istoimenim uvodom - Zapisci i
ulomci iz plemenitakog svijeta.
Iako zasebne cjeline, prie, pisane u prvom licu, tematski su povezane
idealiziranim prikazima staroga hrvatskog plemstva i njihovih ivota u
zagorskim kurijama. I sam pripadnik toga plemstva, Gjalski emotivno
pristupa svijetu koji opisuje, pritom stvorivi glorificiranu sliku prolosti u
kojoj dominiraju intelektualno i moralno neupitni likovi plemenitaa.
Objektivni i distancirani Gjalski javlja se tek u posljednjih nekoliko reenica
svake prie kao kroniar njihovog traginog svretka.
Radnja je u pripovjetkama reducirana, a Gjalski je okrenut lirskom
ocrtavanju pejzaa, detaljnim opisima interijera i eksterijera te stvaranju
jedinstvene ladanjske atmosfere, pri emu inspiraciju crpi iz vlastitog
plemikog okruenja u rodnim Gredicama. Likovi su svoje uporite takoer
nali u stvarnim ljudima, pa je illustrissimus Battorych iz prve istoimene
pripovjetke stvoren prema uzoru na oca Gjalskoga i njegove su vrijednosti
poput potenja, uzvisitosti i dubokih ideala predloak za kreiranje ostalih
likova.
Okvir zbirci stvaran je dogaaj sa saborske sjednice u Zagrebu kada se
izrugivanju novog narataja upuenom predstavnicima starih
plemenitakih obitelji suprotstavlja pripovjeda koji priama u zbirci eli
iznijeti ispravnu sliku plemenitakog svijeta. Zaokruenost zbirke kao
sintezu problematike nestanka feudalizma i propasti plemia uz duboko
razumijevanje i suut prema opisanom, Gjalski postie u posljednjoj
pripovjetki Perillustris ac generosus Cintek kroz tragikomini lik Cinteka
koji, nakon to gubi dio po dio imanja zbog utjerivaa poreza, kako bi
ouvao egzistenciju i sam mora postati jedan od njih.
Nov pristup tematici i drukiji stilski postupci u ocrtavanju propadajueg
plemstva Gjalskoga svrstavaju u sam vrh hrvatske knjievnosti realizma, a
zbirka se u cjelini smatra njegovim najuspjelijim ostvarenjem.

Janko Borislavi - roman

Na temelju openhauerovske slike svijeta u kojoj se ovjek ne moe
suprotstaviti prirodnim zakonima te je time osuen na patnju i bol, Ksaver
andor Gjalski stvara lik Janka B1859orislavia, intelektualca koji traga za

samim sobom i svojim mjestom u drutvu, da bi na kraju ostao razoaran

nemogunou pronalaenja duhovnog mira.
Gjalski ovim djelom iz 1887. godine otvara nove teme u hrvatskoj
knjievnosti, koje e se kasnije nai u sreditu zanimanja pisaca moderne.

FRAN MAURANI (1859. 1928.)

Ve kao asnik objavljivao je u Viencu pjesme u prozi, sakupljene 1887. u
knjizi Lie. Nekoliko kraih humoreski objavio je pod naslovom Novo lie
(Vienac, 1888.). Godine 1916. objavljena je zbirka Lie i druga djela.
Nakon gotovo etiri desetljea knjievne utnje, potkraj ivota objavljuje
zbirku kratkih proznih tekstova Od zore do mraka (1928.).
Njegovo remek-djelo, prva zbirka crtica Lie u vedrijem je tonu, s dahom
lakoe i duhovitosti, uvijek uz efektnu poantu, uz naglaeni domoljubni
osjeaj i motive. esto se bavi "obinim" ljudima, a neke od crtica imaju
naglaeni autobiografski karakter, za temu imaju pievo djetinjstvo,
odrastanje, rodni kraj. Zbirka Od zore do mraka je odraz ivotnog iskustva,
refleksivnija, puna maksima.
Erudit i dobar poznavatelj knjievnosti, Fran Maurani se nastavlja na
Turgenjeva i njegove pjesme u prozi i Baudelairea, te predstavlja sponu
starije hrvatske knjievnosti s modernizmom.
Zbirka crtica Lie prevedena je 1893. godine na njemaki jezik.

Lie
Remek-djelo Frana Maurania je zbirka crtica (kratkih pripovijetki) Lie.
Crtice pod zajednikim naslovom Lie Fran Maurani je poeo objavljivati
u Viencu 1885. godine. Dvije godine kasnije, 1887. godine etrdeset crtica,
uglavnom objavljenih u Viencu ali i uz nekoliko novih, objavljeno je u
zasebnoj knjizi, koja je doekana uz oduevljenje, te ju je kritika proglasila
jednom od najljepih knjiga hrvatske knjievnosti. Godine 1888. pod
naslovom Novo lie u Viencu je objavio jo nekoliko humoreski, a 1916.
godine objavljena mu je i zbirka Lie i druga djela.
Prva zbirka Lie u poneto je vedrijem tonu (premda ima i iznimki), s
dahom lakoe i duhovitosti, uvijek uz efektnu poantu, uz naglaeni
domoljubni osjeaj i motive. esto se bavi "obinim" ljudima, a neke od
crtica imaju naglaeni autobiografski karakter, bave se pievim
djetinjstvom, odrastanjem, rodnim krajem. Kasnije napisane crtice i krae
pripovijetke su refleksivnije i pesimistinije.
Zbirku otvara citat iz Turgenjevljevih Pjesama u prozi, kojim poziva itatelje
na pojedinano itanje crtica ("danas ovu, sutra onu") i odakle ujedno crpi

naslov za zbirku. Crtice koje slijede rezultat su Mauranievog ivotnog

puta - od reminiscencija na djetinjstvo (to sam mislio umirui, Kod kue...)
preko dana u vojnikoj slubi (Bugarin, Djetece...) do njegovih mnogih
putovanja i razliitih susreta (Plaa, Vrebac), a ispriane su kroz
pojedinani dogaaj sa saetim refleksijama o njemu, te je mnogima
naslov upotpunjen paljivo izabranim citatom. Posebno mjesto u crticama
zauzimaju duhoviti prikazi prevrtljivih ena i preljubnica (enske suze,
Dijana), s izuzetkom crtice Usidjelica u kojoj pokazuje razumijevanje za
neudane ene i trai od itatelja da im se ne ruga. Kroz veinu crtica
provlae se domoljubni motivi, a zanimljiva je crtica "Budi svoj" o Hrvatu
oenjenom Njemicom koji se pri kraju ivota vraa govoru na hrvatskom
jeziku, pri emu ga njegova najblia okolina ne razumije i ne moe mu
ispuniti posljednje elje. U domoljubnom tonu zaokruuje i zbirku epilogom
The Rest is Silence, "Rijeka", "Dalmacija", "Bosna" s molbom hrvatskoj
majci da svojoj djeci ugradi molitvu za te razjedinjene krajeve.

ANTE KOVAI (1854. 1889.)

Ante Kovai jedan je od najznaajnijih hrvatskih pisaca 19. stoljea, iji se
roman U registraturi smatra vrhuncem hrvatske realistine knjievnosti.
Kovai se u hrvatskoj knjievnosti s podjednakim uspjehom javlja kao
pjesnik, pripovjeda i feljtonist. Prvo zapaeno djelo krai je roman
Baruniina ljubav objavljen u "Viencu" 1877. godine, koji je zbog otrog
napada na aristokraciju te opisa situacija neprimjerenih za tadanju
knjievnost izazvao estoke kritike. Slinu recepciju doivio je i Kovaiev
drugi roman Fikal (1882), gdje s pravake pozicije kritizira politike
neistomiljenike, posebice ilirce. Vrhunac Kovaievog proznog rada
njegov je trei roman U registaturi, uz Seljaku bunuA. enoe, proglaen
najznaajnijim romanom 19. stoljea, u kojemu je saeo sve dotadanje
osobne knjievne, drutvene i politike tenje. Djelo je izlazilo u "Viencu"
1888., a zbog izazvanih kontroverzi kao zasebna knjiga objavljen je tek
1911. Kovaiev romaneskni opus obuhvaa i nedovreni roman Meu
abari na ijoj su meti kritike aristokracija i malograanstvo, pritok
negativnih stranih utjecaja i odnaroivanje. Ista problematika nai e svoje
mjesto i u pripovijetkama irokog tematskog raspona s autobiografskim
elementima, nerijetko trivijalne radnje i zapleta s likovima fatalnih ena i
traginim usudima svojih glavnih junaka (Miljenka, Ljubljanska katastrofa,
Ladanjska sekta, Zagorski udak, Bjei-hajka).
Feljtonistiki i kasniji pjesniki opus veinom je satiriko-ironijskog
karaktera, s naglaenom antipatijom prema narodnjakoj stranci i njezinim
pristaama, primjerice izraeno u djelu Smrt babe engikinje (1880),
travestiji na poznati Mauraniev ep. Kovai na politikoj osnovi
polemizira i s Augustom enoom, a u nizu feljtona Iz Bombaja obruio se
na itavi spektar osoba iz javnog, drutvenog i politikog ivota.

Kada Kovai stupa na knjievnu scenu, doivljen je kao nekonvencionalan

pisac s novom poetikom koja je rezultirala ekstremno pozitivnim i
negativnim kritikama. Kovaiu se zamjerala izrazita pravaka nota kojom
je kritizirao veliki dio hrvatske drutvene scene, suprotstavljajui se pritom
i neupitnim knjievnim autoritetima poput enoe. Za literarnu vrijednost
Kovaieva opusa upitna je bila i njegova nekontrolirana bujna mata, ali
upravo je time Kovai postizao originalnost djela - proimanjem vlastitog
unutarnjeg svijeta s prikazima stvarnosti.
U registraturi - roman
Trei roman Ante Kovaia U registaturi vrhunac je njegovog proznog rada i
uz Seljaku bunu Augusta enoe smatra se najznaajnijim romanom
hrvatske knjievnosti 19. stoljea, u kojemu je Kovai saeo sve
dotadanje osobne knjievne, drutvene i politike tenje. Djelo je izlazilo u
"Vijencu" 1888., a zbog izazvanih kontroverzi kao zasebna knjiga objavljen
je tek 1911. godine.
Roman iznosi ivotnu priu Ivice Kimanovia, koji nakon idilinog
djetinjstva na selu odlazi u grad na kolovanje, gdje upoznaje fatalnu
Lauru i niz likova vanih za njegov daljnji put koji kulminira ludilom i
samoubojstvom. Galerija karaktera (Laura, Mecena, Zgubidan, kumordinar
or, Imbrica piek) tipini su predstavnici hrvatske sredine, a sam
Kimanovi predstavlja modernu inteligenciju izgubljenu u novim
drutvenim tokovima i njihovim upitnim vrijednostima.

Zbrika pripovijetki
Ante Kovai autor je pripovijetki irokog tematskog raspona s
autobiografskim elementima, nerijetko trivijalne radnje i zapleta s likovima
fatalnih ena i traginim usudima svojih glavnih junaka (Miljenka,
Ljubljanska katastrofa, Ladanjska sekta, Zagorski udak, Bjei-hajka). Kao i
u romanima, na meti autorove kritike su aristokracija i malograanstvo,
pritok negativnih stranih utjecaja i odnaroivanje.
Pripovijetka Ljubljanska katastrofa prati putovanje dvojice mladia,
Mika i Andrije, u Ljubljanu gdje po dolasku zapadaju u novane potekoe.
Dodatnu dimenziju prii pruaju sluajni susreti koji rezultiraju neobinim
ljubavnim trokutom, a pojedini dijalozi izrazito su politiki intonirani. Pria
o Zagorskom udaku, ispriana kroz lik seoskog sveenika, prikazuje
ivotni put Jure Sporine koji u mladosti, ponesen strau prema dvjema
enama, naputa sveeniki poziv i odlazi u svijet da bi se godinama
kasnije vratio u rodno mjesto gdje ivi tiho i povueno. Jedno od najboljih
Kovaievih ostvarenja, pripovijetka Ladanjska sekta socijalno-politike
problematike, pria je o pokuaju glavnog lika za osnivanjem
"socijalistiko-darvinistike sekte" u svome selu, ime nailazi na
neodobravanje seoskog upnika i okoline.

 JOSIP KOZARAC (1858. 1906.)

Josip Kozarac jedan je od najautentinijih knjievnika hrvatskog realizma, a
svojim je pripovjedakim umijeem zauzeo mjesto u samom vrhu hrvatske
novelistike.
Kozarac se u knjievnosti javlja pjesmama, ali poezija, od koje ne odustaje
itavog stvaralakog vijeka, smatra se najslabijim dijelom njegova opusa.
Slino je i s Kozarevim trima dramama: Turci u Karlovcu (1878), Tuna
Bunjavilo (1879) i Tartufov unuk (1879), od kojih se posljednja izdvaja kao
jedina komedija karaktera u hrvatskoj dramskoj knjievnosti 19. stoljea.
Za razliku od poezije i drame, Kozarac pravu umjetniku zrelost pokazuje
na podruju proznih djela. Iza sebe je ostavio dva kratka romana: Mrtvi
kapitali (1889) i Meu svjetlom i tminom (1891) te jedan nedovreni ivi
kapitali. Dok u Mrtvim kapitalima nudi konkretan program gospodarske
obnove, Meu svjetlom i tminom temeljen je na kritici inovnikog aparata
i struktur vlasti, pa je zbog otrih tonova podlegao cenzuri i objavljen s
izmijenjenim svretkom. Vrhunac prozne djelatnosti Kozarac ostvaruje u
kratkoj prozi. Niz pripovijetki u kojima oslikava Slavoniju i njezinu
drutvenu sredinu ili tematizira emocionalne odnose kreirajui niz
uvjerljivih likova smjeta ga u vrh hrvatske novelistike. Zbog dijela novela
(Mira Kodolieva, Oprava) temeljenih na psiholokoj motivaciji na Kozarca
su se, uz K. . Gjalskog, pozivali hrvatski modernisti.
Provodei svoj ivotni vijek daleko od knjievnih i kulturnih sredita,
Kozarac je imao priliku upoznati drugaiju stranu hrvatskog drutva koje je
u Slavoniji obiljeeno gospodarskim, kulturnim i moralnim propadanjem.
Uvoenjem tih tema u hrvatsku knjievnost ne samo da je upozoravao na
postojee probleme, ve je nudio konkretne programe za izlazak drutva iz
krize, pritom se uvelike koristei steenim znanjem svog formalnog
obrazovanja. Time se Kozarac javlja kao specifina osobnost u hrvatskoj
knjievnosti i do danas aktualnim knjievnikom kod kritiarske i itateljske
publike.
Slavonska uma
Slavonska uma antologijska je Kozareva novela napisana po uzoru na
Turgenjevljevu umu i stepu, a prvi je put objavljena u "Viencu" 1888.
godine u rubrici Pouka. Romantiarskom prikazu slavonske ume i njezinih
mijena tijekom godinjih doba suprotstavljen je racionalni pristup
umarskog strunjaka koji upozorava na njezinu nepravilnu eksploataciju.

Tena
Radnja Tene smjetena je u pogranino slavonsko selo na obali Save i prati
razvoj lijepe seoske djevojke Tene koju elja za lagodnim ivotom dovodi

do niza ljubavnih odnosa iz kojih izlazi emocionalno propala i fiziki

unakaena. Kroz Teninu priu Kozarac takoer oslikava gospodarski
uniteno i moralno zavedeno slavonsko drutvo.

JANKO LESKOVAR (1861. 1949.)

Veina Leskovarovih likova nastala je na temelju Turgenjevljevih literarnih i
Schopenhauerovih filozofskih odrednica. Inzistiranjem na psiholokim
aspektima razvoja i stanja lika, dosljednim promicanjem "misli", a ne
"akcije" kao uporinih toaka fabularne izgradnje te, vie u novelama nego
u romanima, rabljenjem postupaka koji su slabili realistiku narativnu
fakturu, Leskovar je svojim proznim opusom postigao barem dvoje: 1.
otkrio je novo stanje duha i modernu duevnost koji e dominirati prozom
u prvoj pol. XX. st., i 2. konano je naznaio prijelaz hrvatske realistike
novele i romana u prozne obrasce modernistikoga razdoblja.
Misao na vjenost
Objavljena je 1891. godine u asopisu Vijenac. Za razliku od realizma i
realistinih likova u ovom djelu, Janko Leskovar unosi lik, kako govori i sam
naslov, koji misli na vjenost.
Lik uro Marti, crkveni orgulja i seoski uitelj, nije junak ve antijunak
djela. On je optereen svojim mislima, on vidi svemir. Pripovijetka se
sastoji od etiri dijela. U prvom dijelu Leskovar nas upoznaje s likom ure
Martia i njegovim ivotom, odnosno njegovim mukama. Saznajemo da
vie voli no od dana. U tom dijelu ivota koji je posveen snovima vidi
pokojnike. Danju ne funkcionira i slab je sa ivcima.
U drugom pak dijelu, uro Marti na sveanom ruku upoznaje uiteljicu iz
susjednog sela, s kojom uspostavlja vrlo dobar kontakt. Nakon toga, ak je
nekoliko dana u dobrom raspoloenju. Trei dio vraa nas na poetak i tada
saznajemo njegovu mranu prolost i uzrok njegovim muka, a to je
samoubojstvo zbog neuzvraene ljubavi. U etvrtom, posljednjem dijelu,
lik ure Martia je poludio. Pripovijetka zavrava reenicom: uro je
Marti poludio. To je vrlo poznata reenica koja pokazuje odraz njegove
due i koliko moe prolost progutati ovjeka.
Djelo nas potie na razmiljanje, na ivotnu aktivnost i usmjerenost prema
optimizmu. Opominje nas da ivjeti prolost, a odbacivati sadanjost nije
dobar put.
U selu Drukovcu radio je uitelj uro Marti. Selo ga je dralo za
bolesnoga ovjeka zbog upalih oiju, bljedoe i suhih tankih usana, no jo
nije kaljucao. On je bio jedini uitelj u poludnevnom uenju s puno djece.
On je djeci bio dobar, nije bio strog. No, osim za svijetlih dana, kod njega bi
se esto pojavila neka ema koja ga tada nije putala. U to se vrijeme
uitelj Marti nije mogao kontrolirati. Uhvatili bi ga ivci i nerijetko bi se

dogodilo da kojemu djetetu kae da je magarac ili bukva, da ga api za

uho ili udari