Epika u doba baroka (Falievac)

U razdoblju od kraja XVI. pa sve do kraja XVII. stoljea, a koje se u hrvatskoj knjievnoj
historiografiji oznauje kao doba baroka, narativna su djela u stihu neobino brojna,
anrovski su raznolika, a priom koju oblikuju esto vrlo opsena: U XVII. je stoljeu
hrvatska epika proirila krug svojih tematskih interesa, javlja se na irem prostoru, a u
knjievno najproduktivnijoj regiji - u dubrovako-dalmatinskoj - nastaju epska djela koja e
uskoro postati modelom i uzorom naraciji u stihu u drugim dijelovima hrvatskih zemalja. !
Tematska analiza, analiza fabula i sadraja hrvatske epike koja nastaje u doba baroka
pokazuje da se ta djela mogu podijeliti u nekoliko epskih podvrsta.
Na samom poetku XVII. stoljea nastaje narativni spjev zadarskog epika Jurja Barakovia
(1548 - 1628) Vila Slovinka. Bez jedinstvene i konzistentne prie, s brojnim i nemotiviranim
temama, u Vili Slovinki prepleu se elementi novovjekovnih epskih djela (slavljenje zaviajne
prolosti, ideologemi slovinstva) s elementima tradicionalnih, iz srednjovjekovlja naslijeenih
epskih oblika (komarsko prepletanje sna, vizija i jave, alegorije), te se ovo djelo u knjievnoj
povijesti tumailo i kao djelo medievalne provenijencije, ali i kao djelo koje nagovjeuje
razdoblje manirizma, odnosno baroka.
Meutim, najvei broj narativnih tekstova u stihu koji nastaju u XVII. stoljeu zaokupljen je
temama koje obraduju neki vaan i za uu zajednicu relevantan povijesni dogaaj. U tu
grupu povijesnih epova pripada prvenstveno Osman Ivana Gundulia (1589 - 1638). Po
svojoj strukturi Osman je prvi hrvatski povijesni ep koji ne opjevava neku udaljenu
prolost, nego suvremenost; tema koju ep obraduje hoimska je bitka koja se vodila izmeu
Poljaka i Turaka 1621. i tragina pogibija sultana Osmana od ruku vlastitih vojnika u
Carigradu 1622. godine. Suvremenu povijesnu gradu Gunduli je oblikovao u razgrananu
epsku fabulu bogate i razvedene kompozicije. No, nije samo povijesni svijet predmet interesa
Gundulieva pripovjedaa: u ep su upletene i brojne fikcionalne, mahom romantino-viteke
epizode koje su skladna protutea teini povijesnih zbivanja - velikom sukobu kranskog i
muslimanskog svijeta i zatim borbi za vlast izmeu legitimnog vladara i pobunjene vojske.
Stilom bogatim metaforama, figurama dikcije i konetoznim postupcima, Gunduli je
povijesna zbivanja opisao s pozicija kranina, Slavena, dubrovakog rodoljuba, plemia i
politikog legitimista. Strukturirajui takav epski svijet, Gunduli je stvorio djelo naglaeno
kransko-slavenske ideologije, a prepleui povijesnu gradu s vitekim epizodama, u
kojima junake i lijepe djevojke svojim dvobojima, hrabrim pothvatima i strastvenim
ljubavima zovu itatelja u svijet mate, stvorio je i izrazito romantian spjev, koji je ve u
prvoj polovici XIX. stoljea zauzeo mjesto klasinog djela hrvatske knjievnosti. Za razliku
od talijanskih epika, koji su posezali za gradom iz daleke prolosti, za razliku od Tassova
Osloboenog Jeruzalema, koji je - osim u suvremenoj temi - u mnogoemu bio knjievnim
uzorom Gundulievu spjevu, Osman obraduje aktualnu temu. Pa iako je i kransko etiko
shvaanje povijesti prisutno u epu, u fabuliranoj obradi povijesne teme zrcale se suvremene
doktrine o povijesti kao politikoj injenici: politika se, naime, u Gundulievu djelu, a pod
utjecajem makijavelistikih tumaenja vlasti i drave, shvaa kao autonomna, od kranske
eshatologije relativno nezavisna ljudska djelatnost. Tim je karakteristikama Osman prvo
epsko djelo u hrvatskoj knjievnosti u kojem se jasno razabire sekularno razumijevanje
povijesne stvarnosti.
Povijesne teme kao grada za epske oblike obiljeit e velikim dijelom naraciju u stihu u
cijelom XVII, kao i u prvoj polovici XVIII. stoljea. Pod izravnim utjecajem Osmana
oblikovani su i drugi veliki povijesni epovi hrvatske knjievnosti XVII. stoljea: to je
Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotia Dionoria (1623 1680) u kojem se u dvadeset
pjevanja opjevava tragian dubrovaki potres 1667. godine i teak politiki poloaj u kojem
se Grad naao poslije potresa zbog i mletakih i turskih presezanja za vlau nad slobodnom
Republikom. U brojnim epizodama opjevana je i privatna sudbina glavnog epskog lika
Jakimira, sudbina koja se podudara sa ivotom samog pjesnika Jakete Palmotia Dionoria,
po emu ep nosi neke karakteristike romana.
Veliki povijesno-religiozni ep korulanskog pjesnika Petra Kanavelia (1637 - 1719) Sveti
Ivan biskup trogirski ne opjevava, dodue, suvremenu, nego udaljenu povijesnu temu: u epu
se u dvadeset i etiri pjevanja pripovijeda povijesna epizoda o napadu ugarskog kralja
Kolomana na Zadar, kao i legenda iz XII. stoljea o trogirskom biskupu svetom Ivanu, koji
svojim udesnim moima spaava grad Zadar. Kao i u Osmanu, tako i u Svetom Ivanu
povijesno-religiozna pria ispresijecana je raznorodnim i brojnim ljubavno-vitekim
epizodama, u kojima junaci-vitezovi i po nekoliko puta mijenjaju identitet i u kojima se
dogaaju i pripovijedaju svakakve nevjerojatne zgode gdje sudjeluju i ene-ratnice. Tako
Kanaveliev ep nedvojbeno slijedi poetiku Tassova Osloboenog Jeruzalema i Gundulieva
Osmana.
Povijesnu temu - traginu povijest zauzea Sigeta 1566. godine od strane Turaka i junaku
smrt njegovih branitelja na elu s Nikolom ubiem Zrinskim - obraduje i Opsida sigetska
Petra Zrinskog (1621 - 1671), prijevod i prerada maarskog epa Petrova brata Nikole
Zrinskog. I u Opsidi sigetskoj prepleu se povijesni sadraji s onima fikcionalnima, slino kao
i u Gundulievu Osmanu. Istu je temu opjevao i Pavao Pvitter Vitezovi (1625 - 1713) u
djelu epsko-lirske strukture pod naslovom Odiljenje sigetsko (Linz, 1684), a u kojemu se o
padu Sigeta ne pripovijeda u obliku konzistentne fabule, nego kao svojevrsna lirska
reminiscencija, u obliku brojnih dijaloga, pohvalnica i epitafa raznih u zbilji postojeih, ali i
fikcionalnih osoba i alegorija (vila, porueni Siget, orao itd.), sve iz perspektive vremena
nakon sigetske katastrofe. Po vremenu nastanka i intencijama Vitezoviev je spjev zapravo
reakcija na suvremena politika previranja (zrinsko-frankopanska urota, pogubljenje Petra
Zrinskog i F. K. Frankopana u Bekom Novom Mjestu 1671. godine) i ima naglaeni politiki
kontekst. Gunduliev je ep istovremeno nasljedovao i Petar Bogainovi (oko 1625 - 1700) u
epiliju Bea grada opkruenje od cara Mehmeta i Kara Mustafe velikoga vezijera (Linz,
1684), u kojem se opjevava opsada Bea od strane Turaka 1683. godine.

Sva navedena djela povezuje u jednu grupu, u identian epski model ne

samo tematika - ona povijesna - nego isto tako tendencija da se povijesni
svijet prikae u svojoj kompleksnosti, s jasnim pripovjedakim stavovima o
smislu i svrhovitosti povijesti. I u tim se epovima, kao i u Osmanu,
kransko shvaanje povijesnih dogaaja preplee sa sekularnim
razumijevanjem teke povijesne stvarnosti, odnosno povijesni dogaaji
prikazuju se kao relativno samostalna i o boanskim principima neovisna
ljudska dogaanja. Osim toga, navedeni su epovi, ponajprije Osman, u
 hrvatskoj kulturi oblikovali ideologiju baroknog slavizma, specifinu
varijantu drutvene, politike i kulturne svijesti o veliini, a ponekad i o
svojevrsnom duhovnom, najee jezinom zajednitvu upravo slavenskih
kranskih zemalja.
Ideje takvih, najee utopijskih programa, postale su ubrzo poticajan zamanjak kolektivne
svijesti nudei razliite vizije o prolosti, sadanjosti i budunosti hrvatskih, a onda i svih
slavenskih, osobito katolikih zemalja, svjedoei da su optimistike projekcije o obnovi
Hrvatske, osloboene od osmanlijske, pa i svake druge vlasti dublje zaivjele u kolektivnoj
svijesti Hrvata ve od poetka XVII. stoljea. Oblikovana u slici o slavnoj prolosti, povezana
ponekad s tek nasluenom i maglovitom idejom o formiranju vlastita politikog, dravnog ili
kulturnog prostora u sretnijoj budunosti hrvatskih ili ilirskih ili slovinskih zemalja, ideologija
baroknog slavizma ivjet e u raznim varijantama u epici XVII. i XVIII. stoljea, projicirana s
razliitim stupnjevima realistike zrelosti.
Povijesnu epiku XVII. i djelomice XVIII. stoljea karakterizira jo jedna inovacija u odnosu
na renesansnu epiku: dok u hrvatskim renesansnim epovima ima vrlo malo podataka o
privatnim sudbinama epskih junaka i junakinja, jer junaci otkrivaju samo svoja epska,
herojska ili junaka obiljeja, odnosno ilustriraju samo neku opu i apstraktnu ideju, u
epovima XVII. stoljea saznajemo mnogo o privatnim svjetovima junaka, o njihovim
emocionalnim i karakternim osobinama, o njihovu duhovnom ustrojstvu. Razloge tomu
treba traiti u proirenosti tasovskog epskog modela u kojem su iznimno vanu ulogu imale
romantino-viteke epizode. No, uvoenje fabula iz privatnih svjetova moe se objasniti i
duhovnom konstelacijom XVII. stoljea, zaokupljenou ovjekom kao pojedincem. A od
knjievnopovijesnih razloga moda bi se kao uzrok sve brojnijim privatnim, ponajprije
ljubavnim priama u povijesnom epu mogla navesti i injenica da romaneskne fabule - koje
su se tada ve obilno proirile u europskoj knjievnosti - u to doba u hrvatskoj prozi ne
postoje, pa su narativni tekstovi u stihu s povijesnom ali i individualnom, intimnom
tematikom ispunjavali onu lakunu koja se u hrvatskoj knjievnosti osjeala zbog nedostatka
proznih narativnih vrsta - romana i pripovijetke. Prepletanje povijesnog i privatnog, ivota
drutva i ivota pojedinca, kao i nova shvaanja povijesti i pojedinca odredit e
povijesnim epovima XVII. stoljea - djelima kao to su Osman, Dubrovnik ponovljen, Sveti
Ivan biskup trogirski i drugi epovi - i posebne generike i strukturne karakteristike: u ep se
uvode razni sekundarni anrovi, kao to su romantino-viteke epizode, putopisni i
dnevniki segmenti, biografski ekskursi, romaneskna grada, razni religiozni anrovi kao
to su molitva ili propovijed, a esti su i refleksivni dijelovi u kojima se raspravlja o
vlasti i politici. Stoga i kompozicije povijesnih epova u XVII. stoljeu postaju kompleksnije,
kompliciranije, s mnogo digresivnih dijelova, s mnogo prolepsa i analepsa, a pripovjeda se
od objektivnoga kranskog pripovjedaa biblijskog epa pretvara esto u ideoloki
pristranog epskog pripovjedaa.
Drugu grupu narativnih djela u stihu u XVII. i XVIII. stoljeu u hrvatskoj knjievnosti
predstavlja romantina pria u stihu. Reprezentativan je primjer toga anra idilini spjev
Mau i Cavalica Vlaha Skvadrovia, koji u osmerakim estinama pripovijeda romantinu
priu o dvoje ribarske djece s otoka Koloepa, o njihovoj ljubavi i brojnim zaprekama koje
stoje na putu njihovoj ljubavnoj srei. Skvadrovi u svojem romantinom epiliju slijedi
poticaje talijanske idiline knjievnosti, koja je opjevavala sretan i civilizacijom nepomuen
ivot u pastirskim i ribarskim sredinama. U grupu romantinih stihovanih pripovijedaka mogu
se ubrojiti i Razlike zgode nesrene ljubavi Ignjata urdevia (1675 - 1737) u kojima se
opjevava tragina i nesretna ljubav dvoje mladih ili pak zapreke koje zaljubljenicima stoje na
putu do sree. Ponekad s reminiscencijama na Ovidijeve Metamorfoze, ponekad inspirirana
baladama i starim priama, romantina pria u stihu prvi je epski anr u hrvatskoj knjievnosti
u kojem se privatna tematika osposobila za oblikovanje samostalnog fikcionalnog narativnog
oblika.
Zaokupljenost povijeu i shvaanje povijesti kao politike oblikovali su jo jedan epski anr
XVII. i XVIII. stoljea: to je prigodna, narativno strukturirana epska pjesma s temom iz
povijesno-politike suvremenosti. Takve pjesme opjevavaju neki manji povijesni ili
drutveni dogaaj, a oblikovane su kao recentni komentar dogaaja, s pripovjedaem koji se
eksponira kao politiki komentator ili oevidac opjevanih zbivanja. Takve krae prigodnice
piu Nikolica Buni, Baro Bettera, Petar Kanaveli (koji tako slavi pobjedu Jana Sobieskog
pod Beom 1683. godine) i mnogi drugi epici. Svojevrsna je prigodnica i epilij Vladislava
Menetia Trublja slovinska, u kojem se slavi knjievno djelo - ep Opsida sigetska Petra
Zrinskog.
etvrtu grupu narativnih tekstova u stihu XVII. i XVIII. stoljea u hrvatskoj knjievnosti
predstavljaju razni religiozni epovi bilo s biblijskom bilo sa svetakom hagiografskom
tematikom. Za razliku od velikih epova s aktualnom povijesnom tematikom, djela ove
skupine veim su dijelom tradicionalna i po sadraju i po formalnim epskim osobinama, te se
oslanjaju vie na srednjovjekovne narativne strukture ili pak na biblijsko-religiozni ep
humanizma i renesanse. U djela takvih obiljeja moe se uvrstiti epilij ivot Magdalene od
knezov Zirova I. T. Mrnavia (1580 - 1637), koji obraduje i legendarnu i povijesnu tematiku,
zatim narativno djelo zbornikoga sadraja Kita cvitja razlikova brakog pjesnika Ivana
Ivanievia (1608 - 1665), djelo u kojem se religiozna lirika izmjenjuje sa svjetovnim
temama, prijevodi psalama s dijalokim plaevima, mizogina invektiva s ekstatinom
mistinom religioznou, to sve djelu daje obiljeja religiozno-didaktikog djela. Slino je
oblikovano i djelo zbornikoga tipa kajkavskoga pisca Matije Magdalenia (oko 1625 - ?)
Zvonac, koje se sastoji od tri sadrajem i kompozicijom nepovezana dijela. Za razliku od
takvih djela, iju generiku matricu treba traiti u raznim ranijim medievalnim oblicima,
novovjeka epska poetika neprijeporno se zrcali u dvama prijevodima najpoznatijih
humanistikih biblijsko--religioznih epova: to je hrvatski prijevod-prerada latinistikog epa J.
Sannazzara De partu Virginis iz pera Paskoja Primovia (oko 1565 - 1619) s naslovom Pjesan
od upuenja rijei vjene i od poroda Djevikoga, a zatim prijevod-prerada humanistikog epa
Christias Girolama Vide iz pera dubrovakog dramatiara i epika Junija Palmotia (1607 -
1657) pod naslovom Kristijada (Rim, 1670). Opsean ep, dubrovaka je Kristijada vjerno
prenijela u hrvatski jezik artificijelnu i razvedenu kompoziciju, dobro profilirane karaktere i
nijansiranu teoloku problematiku humanistikog epskog izvornika.
Na razmeu stoljea nastaje i ep koji u hrvatskoj naraciji u stihu zauzima posebno mjesto.
Rije je o velikom enciklopedijskom epu pjesnika Jeronima Kavanjina (oko 1640 -
1714) iz Splita s naslovom Povijest vanelska bogatoga a nesrena Epulana i ubogoga a
estita Lazara, u kojem se usporedo s biblijskom temom opjevavaju i religiozne, legendarne i
mitoloke teme, a isto tako brojni povijesni, drutveni i kulturni dogaaji i pojave iz
pjesnikove, tj. pripovjedaeve suvremenosti. Povijest vandelska, djelo u kojem postoji
nekoliko klasa razliitih rodovskih obiljeja, na razini stila nosi barokna obiljeja.
 U XVII. stoljeu, u doba baroka, nastaju u hrvatskoj epskoj knjievnosti
strukturno raznolika djela, neka po svjetonazoru, kompoziciji i stilu
izrazito tradicionalna, a neka opet izgraena na modernijim
svjetonazorskim i idejnim koncepcijama. Ova posljednja grupa epskih
djela na elu s Osmanom, opjevavajui povijesne teme, oblikovala je u
hrvatskoj knjievnoj kulturi sliku modernoga politikog ovjeka i opjevala
povijesne dogaaje s pozicija racionalizma, prirodnog prava i autonomije
moralnog razuma, a politiku predstavila kao autonomnu, od boanske volje
nezavisnu ljudsku djelatnost.
U poetolokom pogledu takva su djela izgradila kompleksne narativne
strukture, s razvedenim fabularnim svjetovima, s brojnim i psiholoki
mnogoslojnim epskim likovima, kao i s kompleksnim kompozicijama !