1

Antun Branko Šimić, Preobraženja

 O piscu:
-1898.-1925.
-najznačajniji hrvatski ekspresionist, rođen u Drinovcima u Hercegovini, ali je živio u Zagrebu
posljednjih 10 godina života, preminuo je od tuberkuloze
-prekinuo je školovanje i do kraja života bavio se književnošću
-za života je objavio samo jednu zbirku pjesama „Preobraženja“ (1920.)
-osnovni motivi njegove poezije su: smrt, slutnja, strah, bolest, siromaštvo
-u hrvatsku književnost uveo je slobodni stih
-pjesme su mu pisane slobodnim stihom, često su simetrične, izostavlja interpunkcije ili ih koristi vrlo
malo, česta je upotreba boja

 O djelu:

„Pjesnici“:
-misaona lirska pjesma
-tema je odnos pjesnika prema svijetu i njihov položaj među ljudima
-stih je slobodan, nema rime ni interpunkcija
-ključni motivi su čuđenje i treptanje: „Pjesnici su vječno treptanje u svijetu“
-čuđenje se odnosi na njihovu neshvaćenost, ali isto tako čuđenjem pjesnici dopiru do biti stvari
-hodanje zemljom simbolizira njihov život
-motiv stvari predstavlja ono materijalno, pjesnicima nebitno, pored čega su nijemi
-oni osluškuju tišinu i šutnju, trajno su uznemireni i neshvaćeni što je predstavljeno izrazom vječnog
treptanja u svijetu
-svojim očima i ušima doživljavaju svijet na poseban način

„Opomena“:
-lirska misaona pjesma sastavljena od 4 tercine
-obraća se svima kako bi nam objasnio da trebamo iskoristiti život, postići nešto da kasnije ne žalimo
-doživljava čovjeka na način da mu daje mogućnost izbora
-glavni motiv su zvijezde koje predstavljaju nešto uzvišeno i teško dostižno, ali na kraju pjesme
čovjeku savjetuje da se umjesto u prah pretvori u zvijezde i postane uzvišen

„Moja preobraženja“:
-naslov najavljuje temu, a odnosi se na pjesnikovu želju za preobrazbom odnosno težnju za višim
duhovnim ciljevima
-pjesma ima ekspresionističku temu: slikanje unutarnjeg stanja, prikaz pjesnikove duhovne stvarnosti
-pjesma je pisana slobodnim stihom, simetrična je i bez interpunkcija
-utemeljena je na kontrastima: noć-jutro, život-smrt
-motiv života i smrti povezan je preko poezije: „Ja pjevam sebe“
-smrt je doživljena ko smirenje, a pjesništvo kao besmrtnost
-u invokaciji je istaknut motiv umora (pjesnik je umoran od stalnih preobrazbi i duhovnih mijenja-
pesimizam i optimizam)
-obraća se Bogu da ga preobrazi u zvijezdu kako bi olakšao kretanje drugim očajnicima
-kroz taj stih istaknut je ekspresionistički doživljaj umjetnika koji kao „Lučonoša“ donosi spas
čovječanstvu (Ulderico Donadini)
-ekspresionistički motiv je i korištenje boj koje su stalno prisutne u Šimićevoj poeziji
-istaknuta je i povezanost s prirodom
 2

„Smrt i ja“:
-pjesma nesimetričnog, slobodnog stiha s nekoliko interpunkcija
-misaona lirska pjesma koja ne mistificira smrt
-pjesnik želi prihvatiti vlastitu smrt isticanjem prirodnog jedinstva života i smrti
-pjesma i započinje spoznajom da smrt živi u čovjeku od početka
-glavni motiv je smrt i na nju se asocijativno nadovezuje život kao kontrast
-izostavljanje interpunkcije na kraju simbolizira kraljevstvo smrti i njezinu vječnost

„Povratak“:
-simetrična pjesma slobodnog stiha
-tema pjesme je preobrazba ljubavi simbolično povezana s 3 doba dana:
1) romantična mladenačka ljubav (izraz tiha mjesečina)
2) strast zrele dobi (stih mrtvo svijetlo podne i krik srca)
3) starost koja sugerira blizinu smrti (crna sjenka i mrka mirna voda)
-u odnos su stavljeni motivi života i smrti, ali u odnosu na ljubav
-pjesmu možemo tumačiti na doslovnoj i alegorijskoj razini
-na doslovnoj razini pjesnik se obraća voljenoj ženi i ističe svoj fizički povratak
-na alegoričnoj razini pjesma sugerira kako život nije početak nego nastavak prethodnog života
-motive iz prirode simbolikom plave boje pretvorio je u duhovni krajolik plave duše

„Hercegovina“:
-pjesma inspirirana zavičajnim motivima, ali je riječ o unutarnjim proživljavanjima (doživljaj smrti)
-pejzaž je humaniziran i odražava pjesnikovu psihu
-konkretni motivi iz zavičaja vezani su uz osjećaje i sjećanja na djetinjstvo i zavičaj
-tema je ekspresionistička, pjesma je simetrična i slobodnog stiha, bitna je simbolika boja (vizualni
motivi): plava boja simbol je pjesnikove unutarnje stvarnosti, crna boja simbol je straha i smrti, a
bijela optimizma i nade
-auditivni motivi izneseni su u gradaciji i vezani su uz ekspresionistički motiv krika (viče-vrišti)
-motiv crnog vlaka slutnja je smrti, na kraju naslućujemo nadu u motivu svijetlih, bijelih prozora