Mediji - Posrednik Između Zakonodavnih Tijela I Zainteresirane Javnosti

Sveučilište u Zagrebu
Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu
Petra Marinčić
MEDIJI – POSREDNIK IZMEĐU ZAKONODAVNIH

TIJELA I ZAINTERESIRANE JAVNOSTI
Zagreb, 2011.
0
„Ovaj rad izrađen je na Odjelu za komunikologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu
pod vodstvom doc.dr.sc. Danijela Labaša i predan je na natječaj za dodjelu Rektorove nagrade
u akademskoj godini 2010/2011.“
1
SADRŽAJ
1. Uvod …………………………………………………………………………. 1
2. Znanstveni i obrazovni sustav Republike Hrvatske ……………………..... 3
2.1. Položaj znanosti, znanja i tehnologije u Hrvatskoj ..................................... 3
2.1.1. Hrvatska izdvajanja za visoko obrazovanje........................................ 5
2.1.2. Europska i svjetska izdvajanja za znanost i istraživanja................... 5
2.2. Hrvatska kao znanstveno i tehnologijski orijentirana država.................... 6
2.3. Bolonjski proces.............................................................................................. 7
3. Odredbe Zakona o visokom obrazovanju, znanosti i sveučilištu................. 8
3.1. Kritična točka 1 – Slovne ocjene .........................………………….. 8
3.2. Kritična točka 2 – Iznos upisnine .........……………………………. 9
3.3. Kritična točka 3 – Sveučilišno vijeće ................................................ 11
4. Obrazovanje u europskim zemljama............................................………… 13
4.1. Primjeri dobre prakse ……………………………………………. 13
4.2. Primjeri loše prakse .................…………………………………… 14
5. Masovni mediji u inovacijskom društvu………………………………….. 15
5.1. Uloga medija u svijetu novih vrijednosti ................………….…….......... 15
5.2. Popularizacija znanosti ...................................................................…….... 17
5.2.1. Uloga znanstvenika u popularizaciji znanosti ...................... 19
5.3. Interes europske javnosti za znanost ……………………………………. 21
5.3.1. Istraživanje Eurobarometra 2007. godine ........................................ 21
5.3.2. Istraživanja u medijima – Privlačenje pozornosti na
znanstvene teme ............................................................................................. 22
6. Metodologija istraživanja................................................................................ 24
7. Rezultati istraživanja ...................................................................................... 28
8. Zaključak ......................................................................................................... 44
9. Popis literature ................................................................................................ 47
10. Sažetak ........................................................................................................... 49
11. Summary ....................................................................................................... 50
2
1. Uvod
Hrvatsko je društvo proklamirano društvo znanja i u skladu s tom krilaticom, koja se

rabi kao jedno od obilježja svakoga postmodernog društva, nastoji poboljšati i reformirati svoj
obrazovni sustav na svim razinama. Tako je 2001. godine potpisala Bolonjsku deklaraciju
kojom je pokrenuta reforma visokoškolskog sustava, no ona je zaživjela tek 2005. godine.
Novim potrebama i novonastalim prilikama u visokom obrazovanju, nastoji se prilagoditi i
hrvatski zakonodavni sustav. Zato je 2003. godine donesen Zakon o znanstvenoj djelatnosti i
visokom obrazovanju, a prijedlog nacrta novog zakona Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa Republike Hrvatske iznijelo je u listopadu 2010. godine, čime je potaknulo javnu
raspravu u kojoj sudjeluju kako akademska zajednica, tako i šira javnost te zainteresirani
pojedinci i društvene skupine. No, što je s hrvatskim medijima koji služe kao posrednik
između, u ovom slučaju, zakonodavnih tijela i zainteresirane javnosti? Smatraju li oni
donošenje Zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu dovoljno značajnom temom
da bi o njoj izvještavali gotovo svakodnevno?
Svakodnevica hrvatskoga i drugih društava pokazuje da mediji ponekad miješaju

informaciju i zabavu, te tako stvaraju novu hibridnu novinarsku vrstu: infotainment. A trebali
bi, zapravo, birati, selektirati važne vijesti od zabavnih i prednost davati onima koje mogu
imati utjecaja na život neke društvene skupine, društva neke zemlje i cjelokupnog
čovječanstva. Upravo je donošenje zakona važno za cijelu državu jer Republika Hrvatska u
pristupnim pregovorima s Europskom unijom donosi novi zakon iako su poglavlja o znanosti
već zatvorena. Potaknuti svim gore navedenim činjenicama, temu ovog rada i istraživanja
odlučili smo posvetiti upravo medijima u službi informiranja javnosti o novom zakonu. Svrha
nam je bila istražiti na koji su način mediji pridonijeli informiranju javnosti, jesu li pridonijeli
razumijevanju ili su obmanjivali javnost u procesu donošenja novog zakona. S tim smo ciljem
proveli istraživanje i analizirali medijske sadržaje u pet vrlo utjecajnih hrvatskih dnevnih
novina: Jutarnji list, Novi list, Slobodna Dalmacija, Večernji list i Vjesnik. Analizom sadržaja
obuhvatili smo dva razdoblja: od 12. listopada 2010. do 10. prosinca 2010. godine te od 11.
prosinca 2010. do 31. siječnja 2011. godine. Datum početka prvoga analiziranoga razdoblja –
12. listopada – ujedno se uzima kao početak javne rasprave koju je pokrenulo Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i športa, a za završetak istraživanja uzeli smo 31. siječanj 2011. kako
3
bismo ustanovili interes medija za drugu javnu raspravu otvorenu 24. siječnja 2011. godine. S
obzirom da je MZOŠ u četiri mjeseca koje smo uključili u istraživanje, dva puta pokrenulo
javnu raspravu u akademskoj i znanstvenoj, ali i široj društvenoj zajednici, smatramo da će
rezultati istraživanja pokazati je li javnost bila dovoljno informirana o pozitivnim odredbama
prijedloga nacrta zakona te može li kritički pristupiti njegovim mogućim negativnim
odredbama.
Glavna hipoteza koju smo postavili prije istraživanja je:

Mediji ne posvećuju dovoljno pozornosti ključnim promjenama u visokom obrazovanju
poput donošenja Zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu.
Ostale hipoteze su:
1. Članci su površno obrađeni.
2. Svi članci su grafički dobro opremljeni.
3. U člancima dominiraju senzacionalistički naslovi.
4. Glavne teme (kritične točke) o kojima mediji izvještavaju su: ukidanje školarina –
uvođenje upisnina, uvođenje slovnih ocjena te Sveučilišnog vijeća.
5. Glavni izvor informacija je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike
Hrvatske koje je pokrenulo javnu raspravu o prijedlogu nacrta zakona.
4
2. Znanstveni i obrazovni sustav Republike Hrvatske
Znanstveno istraživački i visoko obrazovni sustav Republike Hrvatske obuhvaća 26

javnih instituta, 13 privatnih i znanstvenih ustanova, 6 tehnoloških i razvojnoistraživačkih
centara, 11 istraživačkih centara u industriji i jedan vojni istraživački centar; 7 sveučilišta, 16
javnih veleučilišta i visokih škola te 16 privatnih veleučilišta i visokih škola s pravom
javnosti. Za razvitak i kvalitetu cjelokupnoga sustava, uz Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa Republike Hrvatske, skrbe Nacionalno vijeće za znanost i Nacionalno vijeće za visoko
obrazovanje, najviša stručna i savjetodavna tijela koje imenuje Hrvatski sabor. Sabor imenuje
i Odbor za etiku u znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. U sustavu djeluje nekoliko
nezavisnih specijaliziranih ustanova: Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i
tehnologijski razvoj RH, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Poslovno-inovacijski
centar Hrvatske BICRO d.o.o. i Hrvatski institut za tehnologiju d.o.o. Uz navedene ustanove
djeluje 5 državnih zavoda nadležnih za područja statistike, intelektualnoga vlasništva,
hidrometeorologije, mjeriteljstva i normizacije te Hrvatska akreditacijska agencija.
Znanstvene ustanove od posebne važnosti za Hrvatsku su Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti (HAZU) i Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”. Uz HAZU djeluju i dvije
područne akademije: Akademija medicinskih znanosti Hrvatske i Akademija tehničkih
znanosti Hrvatske.1
Nacionalno vijeće za informacijsko društvo bavi se razvojem informacijskog društva,

a razvoj napredne informacijske i komunikacijske infrastrukture za akademsku 2 i istraživačku
zajednicu povjerena je Hrvatskoj i akademskoj istraživačkoj mreži CARNet-a i Sveučilišnom
računskom centru SRCE. U Hrvatskoj na jedan prijavljeni patent dolazi oko 100 objavljenih
radova, pri čemu je primjetno kako je prijavi patenata znatno skloniji privatni sektor, dok je
državni uspješniji u objavi znanstvenih i stručnih radova. No, prema broju međunarodno
referiranih radova, Hrvatska se nalazi nisko na ljestvici razvijenih i srednje razvijenih

zemalja, što upozorava na nužnost unaprjeđivanja kvalitete istraživačkoga sektora.3
1
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. 2006. Znanstvena i tehnologijska politika
Republike Hrvatske 2006. – 2010. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Zagreb. 34-
37.
2
Prema tipologiji četiriju kultura autora Elzinga i Jamisona, akademska kultura u znanstvenoj zajednici visoko
vrednuje javni prestiž znanosti, zaokupljena je proznanstvenom politikom i očuvanjem tradicionalnih
akademskih vrednota, autonomije, integriteta, objektivnosti i kontrole nad financiranjem i organizacijom. Dalje
slijede ekonomska, birokratska i civilna kultura. Prpić, K. 2007. Kako hrvatska javnost i politička elita
percipiraju znanost? Politička misao Vol. LXIV. br. 1. 67-92.:70.
3
Republike Hrvatske 2006. – 2010. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Zagreb. 11.
5
Treba istaknuti i činjenicu da Hrvatska ima 3.232 magistara, 5.780 doktora znanosti te
1.982 ostala istraživača, od čega industrija zapošljava 2.703 magistra i 976 doktora znanosti.4
2.1. Položaj znanosti, znanja i tehnologije u Hrvatskoj
Znanstvena zajednica te intelektualna i politička elita koja upravlja znanošću i javnim

poslovima, suočava se s potrebom za znanjem u gospodarskom razvoju. Ipak, sve se više
primjećuje marginalan položaj znanosti, znanja i tehnologije u Hrvatskoj. „Dok su moderna
društva, a takvim Hrvatska svakako želi biti, zašla u gospodarstvo znanja koje se temelji na
proizvodnji, distribuciji i korištenju znanja, hrvatske „tvornice znanja“ – sveučilišni i
istraživački instituti – ne samo da imaju marginalnu ulogu u gospodarskom razvoju i rastu,
nego se ne zna točno koja bi njihova uloga u gospodarstvu trebala biti.5
Proizvodnjom znanja u Hrvatskoj, osim u nekoliko privatnih industrijskih instituta,

bavi se oko 6.000 znanstvenika i istraživača, mjereno ekvivalentom pune zaposlenosti u
sklopu sveučilišta i javnih instituta. Znanstvenici, koji rade na projektima i programima
financiranima od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, rade po
istim pravilima i modelima organizacije znanstvenog rada postavljenih još 80-ih godina 20.
stoljeća, Oni „podrazumijevaju uskodiscipliniran znanstveni projekt kao osnovnu
organizacijsku jedinicu znanstvenog rada.“6 S jedne strane, Hrvatska želi postati društvo
znanja i želi uključiti domaće znanstvenoistraživačke potencijale u gospodarski i društveni
razvoj, za što je potrebno stvoriti dovoljan broj istraživača i uvesti nove oblike organizacije i
vrednovanja znanstvenog rada. „S druge strane, Hrvatska „investira“ skromna sredstva (vidi
2.1.1., 2.1.2.) u znanstvene projekte, koja često godišnje ne dostižu razinu boljeg
menadžerskog honorara, i tako ostavlja znanstvenu zajednicu u većoj ili manjoj iluziji
akademskih sloboda i samostalnosti, tražeći zauzvrat vrhunske znanstvene rezultate, i to
prema međunarodnim kriterijima.“7
4
Isto: 10.
5
Švarc, J. 2009. Hrvatska u društvu znanja: prijepori i perspektive inovacijske politike. Školska knjiga i Institut
društvenih znanosti „Ivo Pilar“. Zagreb. 11.
6
Isto: 11.
7
Švarc, J. 2009. Hrvatska u društvu znanja: prijepori i perspektive inovacijske politike. Školska knjiga i Institut
društvenih znanosti „Ivo Pilar“. Zagreb. 11-12.
6
2.1.1. Hrvatska izdvajanja za visoko obrazovanje
Prema istraživanju Eurostata (Statističkog ureda EU), Hrvatska je s 0,8 posto državnog
proračuna koji se izdvajaju za visoko obrazovanje na pretposljednjem mjestu u Europi. Lošije
stoji Grčka, iako je 51 posto Grka zainteresirano za temu znanosti u medijima. Slovenija
izdvaja 1,66 posto, a Švedska 3 posto iz državnog proračuna. Bivši ministar znanosti Gvozden
Flego tvrdi da Republika Hrvatska za svakog studenta troši 3.200 eura, Slovenija 6.000, a
skandinavske zemlje više od 20.000 eura.8
2.1.2. Europska i svjetska izdvajanja za znanost i istraživanje
Prema Vodiču kroz informacije o Europskoj uniji, EnterEurope, Europska zajednica

27 izdvojila je 2005. godine više od 200 milijardi eura za znanost i istraživanje (1,84 posto
bruto domaćeg proizvoda (BDP), koliko i godinu ranije. Hrvatska je u 2004. godini za
istraživanje i razvoj izdvojila 1,22 posto BDP-a, čime se istaknula u usporedbi s Poljskom,
Maltom, Litvom, Latvijom, Italijom i Španjolskom. U istoj godini, SAD je za istraživanje i
znanost izdvojio 2,68 posto BDP-a, Japan 3,18 posto Najviši postotak (3,86 posto BDP-a)
izdvajanja u odnosu na BDP, zabilježen je u Švedskoj 2005., Finskoj 3,48 posto, potom
Njemačkoj 2,51 posto, Danskoj 2,44 posto, Austriji 2,36 posto i Francuskoj 2,13 posto.
Najniži postotak izdvajanja u odnosu na BDP zabilježen je u Rumunjskoj 0,39 posto, Cipru
0,40 posto, Bugarskoj 0,50 posto te Slovačkoj 0,51 posto. Poslovni sektor financirao je 55
posto ukupnih izdvajanja za istraživanje i razvoj u EU-27 tijekom 2004. godine, u usporedbi
sa 64 posto u SAD-u i 75 posto u Japanu, pa čak i 66 posto u Kini. Poslovni sektor 2004.
godine najviše je izdvajao za istraživanje i razvoj u Luksemburgu (80 posto), u Finskoj 69
posto, Njemačkoj 67 posto i Švedskoj sa 65 posto. Poslovni je sektor u Hrvatskoj za
istraživanje i razvoj izdvojio 43 posto ukupnih izdvajanja.9
2.2. Hrvatska kao znanstveno i tehnologijski orijentirana država
Ulazak u punopravno članstvo u zajednici zemalja Europske unije nacionalni je interes

Republike Hrvatske. „Lisabonska strategija je temeljni dokument EU na koji se oslanjaju
nacionalne strategije zemalja članice, a strategija ima dva glavna cilja: veći i stabilniji
8
Novi list. 2. studenoga 2010. 23.
9
http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=171&clanakID=1520, 14. travnja 2011.
7
gospodarski rast i otvaranje većeg broja visokokvalitetnih radnih mjesta.“ 10 Tzv. Akcijski plan
sadrži deset najvažnijih ciljeva, među kojima su pod zajedničkim nazivom „Znanje za rast“
navedeni: povećanje i poboljšanje ulaganja u znanost, istraživanje i razvoj, poticanje
inovacija, širenje uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija, održiva uporaba
resursa i društvo temeljeno na znanju koje mora težiti ostvarenju zdravoga gospodarstva.“11
Hrvatska želi stvoriti nacionalni program istraživanja i razvoja kako bi razvila

visokokvalitetan i visokoškolski sektor kao potporu gospodarskom, društvenom i humanom
napretku svojeg okruženja, koje će također doprinositi razvoju društva temeljenom na znanju.
Izvrnost znanstvenoistraživačkog sektora treba se iskazati u inovativnosti, originalnosti,
djelotvornosti, povećanju broja i kvaliteti patenata, objavljivanju vrhunskih znanstvenih
članaka, racionalnošću, prilagodljivošću i sposobnošću prijenosa znanja u gospodarstvo, kao i
suradnjom s visokoškolskim ustanovama, istraživačkim institucijama i gospodarstvom.12
Kako bi RH povećala izdvajanja za znanost, osobito privatnog sektora, ključno je

uspostaviti odnos ravnoteže između znanosti, gospodarstva i društva. Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa RH je tako 2006. godine predstavilo dokument Znanstvena i
tehnologijska politika Republike Hrvatske 2006.-2010. koji je 5. svibnja usvojila Vlada RH. U
dokumentu su, osim strateški predstavljene vizije razvoja sustava znanosti i tehnologije,
postavljeni i ključni ciljevi znanstvene i tehnologijske politike RH.
Ključni ciljevi su: povećati financijska sredstva za izvrsne znanstvene i razvojne

projekte, preustrojiti javne znanstvene institute i razvojno-istraživačke jedinice, poticati
istraživačka partnerstva i jačati sustava potpore za kvalitetne mlade istraživače, izgraditi
fleksibilniji istraživački i obrazovni sustav, uložiti u znanstvenu infrastrukturu i ustanove za
prijenos znanja, uvesti mjere za poticanje komercijalizacije akademskog istraživanja, i mjere
za promidžbu tehnološkoga razvoja i inovacija, uspostaviti poticajne i poslovnom sektoru
naklonjene zakonske okvire.13 Navedeni ciljevi dijele mnoge zajedničke izazove pri izgradnji
10
Republike Hrvatske 2006. – 2010. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Zagreb. 9.
11
Isto: 9.
12
Isto: 11.
13
Republike Hrvatske 2006. – 2010. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Zagreb. 12-
13.
8
snažne znanstvene i inovacijske kulture u RH, a ciljevi bi se trebali sustavno provoditi kako bi
se postigao krajnji cilj – povećanje produktivnosti i gospodarski rast.14
2.3. Bolonjski proces
Osim postavljanja ključnih ciljeva znanstvene i tehnologijske politike kojim Hrvatska

želi uključiti znanstvenike u okvirne programe Europske unije, Hrvatska se u potpunosti
odlučila prikloniti europskom zapadnom kulturnom i gospodarskom krugu. To je i dokazala
2001. godine potpisivanjem Bolonjske deklaracije na Ministarskoj konferenciji u Pragu. 15
Time se obvezala da će do 2010. godine provesti konkretne mjere s ciljem stvaranja
jedinstvenog europskog visokoškolskog prostora: prihvaćanje sustava lako prepoznatljivih i
usporedivih stupnjeva, prihvaćanje sustava naobrazbe koji se temelji na dva ciklusa:
preddiplomskom i diplomskom, uvođenje bodovnog sustava ECTS, promicanje mobilnosti
studenata, promicanje europske suradnje u brizi za kvalitetu i promicanje tzv. europske
dimenzije u visokom obrazovanju.16 Hrvatska aktivno provodi implementaciju aktivnosti
vezanih uz Bolonski proces, a sustav osiguranja kvalitete, uveden 2009. godine, pružio je
sveučilištima visoku razinu autonomije.“17
Republika Hrvatska usvaja standarde Europske unije te svoje cjelokupno obrazovanje

pokušava približiti njenim standardima, a tek je u procesu rješavanja pristupnih pregovora za
ulazak u preostali dio europskih integracija. Ima teoretski dobar cilj jer želi stvoriti
odgovarajući obrazovni sustav prije samog uključivanja u Europsku uniju, a to je uvjet koji
svaki kandidat članica mora ispuniti. Problem donošenja zakona je činjenica kako su
poglavlja o znanosti između Hrvatske i Europske unije odavno zatvorena, a kritičari zakona
predviđaju da je moguće otvaranje već zatvorenih poglavlja o znanosti. 18 S obzirom da je
Europska unija prihvatila postojeći Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
(vrijedi od 2003.), postavlja se pitanje kako će akademska i znanstvena javnost reagirati na
donošenje novog zakona, s obzirom da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH
iznijelo prijedlog nacrta zakona u javnu raspravu 12. listopada 2010. godine. Također se
14
Isto: 13.
15
Polić Bobić, M. 2005. Prvi procesi u Bolonjskom procesu. Sveučilište u Zagrebu. Zagreb. 11.
16
Isto: 10.
17
http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2268, 16. travnja 2011.
18
Kurelić, Z. 2003. Postoji li 'vaša' i 'naša' znanost? Politička misao Vol. XL. br. 4. 163-168.: 165.
9
postavlja pitanje na koji će način javnost reagirati na nove odredbe koje se nalaze u prijedlogu
nacrta Zakona.
3. Odredbe Zakona o visokom obrazovanju, znanosti i sveučilištu
Iz prijedloga nacrta zakona u nastavku rada ističemo odredbe koje nam se čine
„kritičnim točkama“ na koje bi akademska i znanstvena zajednica mogle imati najviše
prigovora jer prema Zakonu iz 2003. godine koji je na snazi, one kao takve ne postoje. 19 S
druge strane, „promjene u svim sustavima nije moguće provesti na jednako brz i učinkovit
način, što je uzrokom nezadovoljstava i kriza u visokoj izobrazbi. Sustav visoke izobrazbe u
Hrvatskoj pripada onima koji žele provesti učinkovite promjene, usklađene s globalnim
trendovima i vlastitom tradicijom.“20
3.1. Kritična točka 1 – Slovne ocjene
Među odredbama Zakona o visokom obrazovanju izdvojit ćemo dvije koje smatramo
da bi mogle naići na kritike akademske i znanstvene javnosti. Na prvom mjestu, nalazi se ona
o provjeri znanja, ispitima i ocjenama. Tamo, u članku 50. pod stavkom 3, stoji da se uspjeh
studenata izražava ocjenama od A do FX.21 Prema odredbi, A označava izvanredan uspjeh sa
samo nekoliko nevažnih pogrešaka, B uspjeh s nekoliko pogrešaka, C uspjeh s nekoliko
znatnijih pogrešaka, D uspjeh s nekim značajnim nedostacima, E zadovoljava minimalne
kriterije, F označava da je potreban rad za dobivanje prolazne ocjene te FX da je potrebno
više rada za dobivanje prolazne ocjene.
Već su 2008. godine u radu Različiti sustavi ocjenjivanja i usporedne ljestvice,

autorice Jasna Novak-Milić i Mirela Barbaroša-Šikić ocijenile kako će se sadašnje
ocjenjivanje opisno brojčanim ocjenama možda promijeniti s bolonjskim procesom i
njegovim pripadajućim ECTS sustavom. Tako je uvođenje slovnih ocjena potrebno zbog
19
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju donio je Hrvatski sabor na sjednici 17. srpnja 2003.
godine kada je predsjednik Sabora bio Zlatko Tomčić, a predsjednik RH Stjepan Mesić
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306330.html, 16. travnja 2011.
20
Kovač, V., Ledić, J., Rafajac, B. 2002. Upravljanje visokoškolskim institucijama: problemi i pristupi
rješenjima. Društvena istraživanja 11. br. 1. 1013-1030.: 1014.
21
Zakon o obrazovanju, http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3315, 16. travnja 2011.
10
lakšeg snalaženja hrvatskih studenata u inozemstvu i stranih studenata u Republici Hrvatskoj,
odnosno pri promjeni mjesta studiranja. Europsko sveučilišno društvo 22 predložilo je
usporednu ljestvicu za lakši prijenos ocjena iz jedne sveučilišne ustanove u drugu. Ocjene se
daju slovima od A do F s pripadajućim opisom. Ljestvica prolaznih ocjena sastoji se od pet
stupnjeva, a ljestvica neprolaznih od dva. „Njome se ne žele zamijeniti drugi sustavi, nego se
omogućuje da se i u Republici Hrvatskoj visokoškolske ocjene mogu izraziti pomoću dodatne
ljestvice.“23
Iako je ideja Bolonjske deklaracije promicanje mobilnosti studenata te bi uvođenje

slovnih ocjena omogućilo studentima Republike Hrvatske u inozemstvu ili stranim studentima
u RH lakše snalaženje u novoj sredini, ova nam se točka kritičnom jer studenti neprestano
upućuju kritike bolonjskom procesu. Tako je prema posljednjoj provedenoj anketi krajem
2010. godine, 2.461 studenata zagrebačkih fakulteta i akademija te 3.800 studenata
Sveučilišta u Rijeci, najniže ocjene dalo upravo mobilnosti studenata i zapošljavanju
studenata.24 Studije je četvorkom ocijenilo 29 posto studenata zagrebačkog Sveučilišta, a 40
posto trojkom. Oko 1,3 posto studenata bolonjskom procesu dalo je ocjenu nedovoljan. Novo
usvajanje europskih standarda, bez obzira na prihvaćanje Zakona o znanstvenoj djelatnosti i
visokom obrazovanju od Europske unije u pristupnim pregovorima, moglo bi naići na kritike
akademske i znanstvene javnosti.
3.2. Kritična točka 2 – Iznos upisnine
Druga odredba koju smatramo kritičnom jest ona o iznosu upisnine. Riječ je o članku
60. pod stavkom 2, stoji da „visoka učilišta samostalno utvrđuju iznos upisnine svih studenata
sukladno ovom Zakonu.“25 Prijedlog nacrta Zakona o visokom obrazovanju ograničava iznos
školarina čime bi se mogli pobuniti fakulteti zbog odredbe da iznos ne može biti veći od 60
posto iznosa prosječne mjesečne neto plaće utvrđene u RH u prethodnoj kalendarskoj godini
22
Udruga je nastala 2001. godine spajanjem Društva europskih sveučilišta i Konfederacije rektorskih
konferencija Europske Unije, a danas njezinih 46 zemalja-članica predstavljaju sveučilišnu zajednicu u Europi.
Novak-Milić, J., Barbaroša-Šikić, M. 2008. Različiti sustavi ocjenjivanja i usporedne ljestvice. Lahor 6. 198-
209.: 204.
23
Isto: 205.
24
Autor članka: Mirela Lilek, http://www.poduzetnistvo.org/news/studenti-bolonji-dali-mrsavu-cetvorku, 29.
travnja 2011.
25
Zakon o obrazovanju, http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3315, 16. travnja 2011.
11
sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku,26 za upisano puno nastavno opterećenje od
60 ECTS bodova.
Ova nam se točka čini kritičnom jer je riječ o prvom ograničenju iznosa za školarine
koje država daje autonomnim sveučilištima.“27 U posljednje dvije godine školarine su izazvale
pozornost javnosti i samih medija. Tako su studenti organizirali više prosvjeda i povremenih
blokada kojima su isticali pravo na dostupnost obrazovanja svima i zalagali se za besplatno
studiranje. Nova odredba u kojem upisnine ne smiju biti više od 3.200 kuna (odnosno iznos ne
može biti veći od 60 posto prosječne plaće od iznosa prosječne mjesečne neto plaće utvrđene
u RH u prethodnoj kalendarskoj godini sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku),
zasigurno će naići na kritike samih studenata, ali i fakulteta koji će morati ograničiti iznos
školarina.
Hrvatska sveučilišta su u 2008. godini ostvarila 3,3 milijarde kuna ukupnih prihoda,
od čega 2,3 milijarde kuna dolazi iz proračuna, a ostatak iz vlastitih prihoda. Vlastite prihode
fakulteti ostvaruju od školarina te od znanstveno-obrazovne, nakladne i stručne djelatnosti, u
što spadaju i različiti razvojni projekti za državu. Prihodima se također smatraju i pokloni te
“ostali prihodi” poput iznajmljivanja prostora. Najveće vlastite prihode ostvaruje Sveučilište u
Zagrebu. U 2007. godini je zagrebačko sveučilište na svim studijskim razinama ostvarilo čak
287,1 milijun kuna prihoda od školarina, što je povećanje u odnosu na podatke iz 2004.
godine kada je na račun školarina od studenata naplaćeno oko 190 milijuna kuna. Ekonomski
fakultet u Zagrebu je prema neslužbenim podacima u 2007. godini ostvario 140 milijuna
kuna. Iz državnog proračuna dobio je 60 milijuna kuna, od vlastite djelatnosti zaradio je oko
80 milijuna kuna, od čega 60 milijuna kuna čine prihodi od školarina. Još su veći prihodi s
čak 33 specijalistička poslijediplomska studija koji stoje od 6.000 do 9.500 eura, a pohađa ih
oko 600 studenata. Prema podacima, najbogatiji hrvatski fakulteti su Građevinski fakultet sa
58,8 posto udjela vlastitih sredstava u ukupnim prihodima, Fakultet prometnih znanosti sa
55,6 posto te Pravni sa 51,7 posto.28
3.3. Kritična točka 3 – Sveučilišno vijeće
26
Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama RH za siječnja 2011. iznosila je
5.342 kune. http://www.dzs.hr/Hrv/system/first_results.htm, 17. travnja 2011.
27
Vjesnik. 13. listopada 2010. 4.
28
Autor članka: Ksenija Puškarić, http://www.poslovni.hr/vijesti/sveuciliste-u-zagrebu-u-tri-godine-povecalo-
prihode-od-skolarina-za-100-milijuna-kuna-115567.aspx, 17. travnja 2011.
12
Sljedeće kritična točka je ona odredba iz Zakona o sveučilištu. Tamo u dijelu Opće
odredbe prema Području primjene, a pod člankom 2 te njegovom stavkom 2, stoji da se
Zakon primjenjuje na javna sveučilišta kojima je osnivač Republika Hrvatska, a to su:
Sveučilište u Dubrovniku, Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu, Zadru i Zagrebu.29
Dalje, u trećem dijelu Zakona koji se odnosi na Upravljanje Sveučilištem, a pod

odredbom u vezi Tijela Sveučilišta, članak 10. pod stavkom 1, stoji da su tijela Sveučilišta:
rektor, dekanski kolegij, senat i svučilišno vijeće. U članku 15. koji se odnosi na sveučilišno
vijeće stoji odredba pod stavkom 4 koja glasi: „Sveučilišno vijeće ima devet članova od kojih
pet imenuje senat iz redova zaposlenika, a četiri Vlada Republike Hrvatske. Ista osoba može
biti član samo jednog sveučilišnog vijeća. Rektor, prorektori, čelnici sastavnica te članovi
senata ne mogu biti članovi sveučilišnog vijeća.“30
Ovu točku smatramo kritičnom jer se analizom važnijih publikacija, izvješća i

dokumenata svjetskih i europskih institucija o visokoj izobrazbi, općenito mogu uočiti tri
skupine problema koje su zajedničke većini sustava visoke izobrazbe u svijetu: financije,
kvaliteta i upravljanje.31 Odnos između države i visoke izobrazbe može se promatrati u
nekoliko dimenzija. Jedno od gledišta odnosi se na način na koji država upravlja procesom
odlučivanja s obzirom na ključne elemente visokoškolske politike: raspodjelu financijskih
sredstava, upisnu politiku, određivanje sadržaja i programa studija, izdavanje diploma,
ekspanziju sustava i visoke izobrazbe, zapošljavanje visokoškolskih nastavnika i suradnika.32
Neave i van Vught (1994.) izdvojili su dva ekstremna modela državne regulacije:
model racionalnog planiranja i kontrole koji u praksi pretpostavlja centralizaciju procesa
odlučivanja, stroga pravila i snažnu kontrolu implementacije izabrane politike. Drugi je model
regulacije u kojemu se regulativne aktivnosti ograničavaju na promatranje izvedbe
decentraliziranih jedinica odlučivanja i na vrednovanju izvedbe. Autori zaključuju da u
sustavima u kojima središta političke moći ulogu visoke izobrazbe predstavljaju kao ključnu
za poticanje nacionalnog razvoja, najčešće prevladavaju strategija racionalnog planiranja i
kontrole te autoritativan odnos prema institucijama visoke izobrazbe. U kriznim situacijama u
29
Zakon o sveučilištu, http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3315, 16. travnja 2011.
30
Isto, 16. travnja 2011.
31
rješenjima. Društvena istraživanja 11. br. 1. 1013-1030: 1017.
32
Isto: 1017.
13
visokoj izobrazbi, primjereniji je model samoregulacije jer dopušta institucijama
prilagođavanje svojim potrebama i okolnostima te im omogućuje kreativno ponašanje. 33 Bez
obzira na zajednički trend smanjenja izravne kontrole države te uvođenja mehanizma
samoregulacije visokoškolskih institucija, način adaptacije upravljačkih struktura novim
uvjetima i zahtjevima, neće se na isti način odvijati u svakoj zemlji. S obzirom na to da svaka
zemlja ima različite polazne osnove i da se trendovi razvijaju u ponešto različitim smjerovima
u različitim zemljama, naglašava se važnost poznavanja tih polaznih osnova. Osobito je važno
poznavanje uloge države, tržišta i akademske zajednice, ali i aktualnih procesa u širem
okružju, važnih za visoku izobrazbu, poput, primjerice, već spomenutih europskih
integracija.34
Ove izdvojene tri kritičke točke uvrstili smo u hipotezu: Glavne teme (kritične točke) o
kojima mediji izvještavaju su: ukidanje školarina – uvođenje uspisnisna, uvođenje slovnih
ocjena te Sveučilišnog vijeća. Tom hipotezom željeli smo istražiti koliko su mediji
izvještavali o ovim odredbama te iznosili vlastite interpretacije kao i interpretacije akademske
i zanstvene javnosti na odredbe novog zakona. Tijekom analize sadržaja pet dnevnih novina,
uočili smo da su novinari izdvajali austrijski obrazovni sustav kao primjer dobre prakse, 35
odnosno kako su riješili pitanje školarina. S druge strane, pisali su i o engleskom i talijanskom
sustavu obrazovanja kao primjerima loše prakse te informirali čitatelje o studentskim
prosvjedima i blokadama u britanskim i talijanskim gradovima.36
4. Obrazovanje u europskim zemljama
4.1. Primjeri dobre prakse
Primjeri iz brojnih zemalja Europske unije pokazuju kako je uključivanje načela

jednakih mogućnosti i/ili socijalne dimenzije u zakone o visokom obrazovanju standardna
praksa. Tako austrijski Zakon o sveučilištima spominje kao jedno od svojih temeljnih načela
ravnopravnost spolova, jednake mogućnosti te posebnu pozornost pridaje potrebama osoba s
33
rješenjima. Društvena istraživanja 11. br. 1. 1013-1030: 1017.
34
Isto: 1021.
35
Npr. Jutarnji list. 14. listopada 2010. 11.
36
Npr. Večernji list. 15. siječnja 2011. 4 -5.
14
invaliditetom. Francuski Zakon o obrazovanju naglašava ulogu sustava visokog obrazovanja u
smanjivanju „društvenih i kulturnih nejednakosti“. Španjolska se posebno ističe kao primjer
dobre prakse u svome Zakonu o obrazovanju, u kojem je izdvojeno cijelo potpoglavlje
posvećeno „Pravednosti u obrazovanju“. U mađarskom se Zakonu o visokom obrazovanju
spominje kao jedno od temeljnih načela sustava, „proširivanje prilika za pristup visokom
obrazovanju“, te jednake mogućnosti unutar sustava visokog obrazovanja.37
Austrija je 2001. godine usvojila sustav prema kojem su svi studenti plaćali školarinu,
no od tog se sustava odustalo 2009. godine. Nakon provedene reforme u ljeto 2009. godine,
odlučeno je da redovni studenti na preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju
te redovni strani studenti iz zemalja, u kojima su na temelju međunarodnog ugovora, studenti
pravno izjednačeni s domaćim studentima u pogledu profesionalnog pristupa tržištu rada, ne
plaćaju školarinu ako studiraju unutar roka. Studiranjem unutar roka smatra se studij u
trajanju studijskog programa plus dva semestra. Kod upisa semestra za sve postoji obavezno
plaćanje doprinosa za studentski savez u iznosu od 16,86 EUR po semestru. Nakon isteka
redovnog roka plaća se 363,36 EUR školarine + 16,86 EUR doprinosa za studentski savez, što
zajedno iznosi 380,22 EUR po semestru. U slučaju kašnjenja s plaćanjem ovaj se iznos
uvećava za 10% te iznosi 416,56 EUR. Visinu školarina na javnim sveučilištima odrenuje
federalno ministarstvo i školarine su jedinstvene za sva sveučilišta i sve znanstvene
discipline.38
4.2. Primjeri loše prakse
Mediji su mjesecima izvještavali o prosvjedima talijanskih i britanskih studenata koji

su se žestoko pobunili protiv reforme sveučilišta i novog zakona o obrazovanju.
Talijanski studenti su blokirali Rim kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo protiv

reforme sveučilišta i novog zakona o obrazovanju, kojim će se, kažu, prekršiti njihovo pravo
na obrazovanje. „Reformom se predviđa ukidanje 87 tisuća profesorskih mjesta te gotovo 45
37
http://www.iro.hr/hr/o-nama/odnosi-s-javnoscu/priopcenja-za-javnost/view-press-4338/, 12. travnja 2011.
38
Institut za razvoj obrazovanja. 2010. Modeli financiranja visokog obrazovanja: primjeri prakse u devet
zemalja Europske unije. Institut za razvoj obrazovanja. Zagreb. 16.
15
tisuća radnih mjesta u školskoj upravi.“ 39 Prema medijskim napisima, talijanski studenti
prosvjedovali su i blokirali ulice talijanskog glavnog grada Rima, Torina, Milana, Pise i
Venecije. Koliko su studenti bili uporni u svojoj borbi protiv reforme sveučilišta, pokazuje i
intervencija policija u sprječavanju daljnjih nereda. Javna rasprava o prijedlogu nacrta zakona
o reformi sveučilišta talijanske ministrice obrazovanja Mariastelle Gelmini traje godinu dana.
Protiv zakona se oglasila oporba i većina akademske zajednice - brojni istraživači, doktorandi,
studenti i profesori. Ministrica Gelmini istaknula je da su reforme potrebne kako bi se
pridonijelo razvoju talijanskih studenata.40 Također tvrdi da će reforme, čija je svrha uštedjeti
nekoliko milijardi eura do kraja 2012. godine, stvoriti sustav koji će se više temeljiti na
zaslugama. S druge strane, protivnici reformi ukazuju na nedostatak novca na sveučilištu te da
im već sada nedostaje 1, 35 milijardi eura.41
Britanski studenti izrazili su nezadovoljstvo novim planom za visoko obrazovanje,

koji uključuju povećanje školarina i rezanje proračuna sveučilištima. Prosvjedima su zauzeli i
kontrolirali mnoge zgrade britanskih sveučilišta. Veliki prosvjedi odvijali su se u Brightonu,
Birminghamu, Bristolu, Manchesteru, Newcastlu, Oxfordu i Londonu. Tijekom prosvjeda,
policija je svojim intervencijama uhitila mnoge studente. Ipak, oni nisu odustajali, nastavili su
s prosvjedima, zaustavljali promet i uzrokovali prometni kaos kako bi izrazili nezadovoljstvo
povećanjem školarina.42
„Masovni su mediji danas neizostavni u masovnom komuniciranju koje pak određuje

suvremenu civilizaciju.“43 Upravo smo zbog globalizacije i umreženosti svijeta, jer sve što se
događa postaje vijest, bili informirani o svim pozitivnim i negativnim promjenama u
europskim obrazovnim sustavima. Novinari su nas putem izvještaja upoznavali s činjenicama
i otvorenim pitanjima uz nove zakone u europskim zemljama.
5. Masovni mediji u inovacijskom društvu
39
http://www.hrt.hr/index.php?
id=48&tx_ttnews[tt_news]=96120&tx_ttnews[backPid]=614&cHash=f5618ef3b3, 12. travnja 2011.
40
By Massimilliano Di Giorgio, http://www.reuters.com/article/2010/12/22/us-italy-protests-
idUSTRE6BL2SN20101222, 12. travnja 2011.
41
HINA, http://www.ipress.hr/svijet/talijanski-studenti-blokirali-pruge-u-svim-vecim-gradovima-11241.html,
16. travnja 2011.
42
http://perpetuum-lab.com.hr/bette/akademski-svijet/nastavljaju-se-studentski-prosvjedi-u-britaniji.html, 16.
travnja 2011.
43
Malović, S. 2007. Vjerodostojnost novina. Sveučilišna knjižara. Zagreb. 10.
16
„Načelo informacionalizma, koje je zaživjelo kroz informacijsku tehnologiju, osnova je
paradigme informacijske tehnologije poslije 1980-ih. Ta je paradigma određena informacijom
kao tehnološkom sirovinom, prisustvom informacijske tehnologije u individualnom i
kolektivnom postojanju, u sve prisutnijem umrežavanju, fleksibilnosti i povezivanju visoke
tehnologije brze komunikacije. Paradigma je to kojoj je svojstvena otvorenost,
sveobuhvatnost, složenost i umrežavanje.44 Opća medijalizacija je najznačajnije obilježje
informacijsko-tehnološkog svijeta, u kojem je najvažnija brzina prijenosa informacija.
5.1. Uloga medija u svijetu novih vrijednosti
Inovacijsko društvo ima uporište u znanju i institucijama koje ga proizvode. Prema

tome bi se zaključilo da sveučilišta imaju ključnu ulogu u kreiranju normi i vrijednosti
društvenog života, a da su znanstvenici uzori prema kojima se ravna prosječna javnost. Na
žalost, u stvarnosti je sasvim drugačije. Znanstvena je elita izolirana glede svoga utjecaja na
javnost. Politička i poduzetnička elita imaju i moć i utjecaj, dok elita javnih osoba, posebice
estradne zvijezde i vrhunski sportaši, imaju osobit utjecaj na javnost. Takav je raspored
utjecaja udomaćen i uvijek se iznova medijski nameće kao jedini ispravan. „Snaga je medija
upravo u tome što beznačajno pretvaraju u značajno, nepoznato u poznato.“45
Prema Mariju Plenkoviću, društvo djeluje na razvoj medija, no novi mediji uvelike
formiraju društvene odnose. Mediji svojom ulogom prenositelja informacija predstavljaju
ključne poveznice društva i imaju aktivirajuću snagu, posebno kada je potrebno postići
socijalni konsenzus ili socijalni konflikt. „Mediji također sudjeluju u izgradnji, ali i rušenju
obrazaca društvenog života, poželjnih vrijednosti i orijentacija kako za pojedince, tako i za
socijalne skupine.“46
Svjedoci smo sve češće komercijalizacije koja je odmakla medije od njihove primarne
funkcije, pretvorila ih u kreatore stavova i modela mišljenja. Riječ je o tome ne samo da su
mediji u funkciji promocije naručitelja „događaja”, već su i u funkciji samopromocije.
44
Šundalić, A., Heteši, I. 2006. Mediji i nove vrijednosti društva slobodnog tržišta, Informatologija 39, 4. 271-
275.: 273.
45
Isto: 273.
46
Šundalić, A., Heteši, I. 2006. Mediji i nove vrijednosti društva slobodnog tržišta, Informatologija 39, 4. 271-
275.: 273.
17
Claude-Jean Bertrand smatra da su mediji za zabavu stvar za sebe. Prema njegovom
mišljenju, deonotologija o kojoj govori, za neke tiskovine sa svrhom čiste razbibrige (na
primjer, časopisi s križaljkama) nem smisla. Ipak, takvi su mediji izloženi brojnim
prigovorima javnosti. „Granice između novinarstva i zabave nikad nije bila oštra, i to je sve
manje i manje: popularni tisak uvijek je favorizirao i zabavu, a komercijalni mediji njome sad
prožimaju gotovo svaki svoj proizvod.“47 Sve se medijski opravdava tržištem, pa i sami
mediji. Svijet današnjice, dakle svijet novih vrijednosti i potreba građenih na informaciji,
inovaciji i komunikaciji, može se opisati i kao svijet virtualnosti. Njegova je osnova
uspostavljena veza bez neposrednog ljudskog dodira, virtualno, a posljedica je stvaranje
„virtualne zajednice”, ističe M. Castells.48
Jean Baudrillard promišljao je krajem 70-ih godina 20. stoljeća o temeljnoj inovaciji
koju u zapadni svijet uvode masovni mediji, kao i o nepredvidivim i nepovratnim
tehnologijama u suvremenim zapadnim drušvima. Baudrillard tako uočava „nestanak naše
strasti i volje za realnim, u samom ekscesu realnosti, u svijetu koji teži biti u potpunosti
ostvaren i realiziran, onkraj svih svojih granica.“49 Baudrillard je relevantan i za koncept
cyber kulture preko pojmova simulacije i simulakruma. Dok simulakrum vidi kao
krivotvorinu zbilje, simulacija je način stvaranja zbilje po modelima bez porijekla i bez
stvarnosti: hiperzbilje, u čijem procesu ključnu ulogu imaju mediji. Baudrillard kaže: „Ono
što živimo je upijanje svih oblika virtualnih izraza u oblik reklame. Sve originalne kulturne
forme, svi utvrđeni jezici upijaju se u nju jer ona nema dubine, trenutačna i trenutačno
zaboravljena.“50
Mediji imaju moć u stvaranju zbilje onakvom kakvom oni žele, hoće li ju predstaviti
lažnom ili istinitom, stvarnom ili izmišljenom, ovisi o novinarima, urednicima i vrsti medija
za koji rade. Ipak, postavlje se pitanje kako znanstvene i umjetničke teme mogu pronaći svoje
mjesto i imaju li šanse izboriti se u konkurenciji globalne masovne kulture. „Znanost i
umjetnost se cijene, bez obzira na porijeklo autora. Umjetnost je u prednosti pred
47
Isto: 273.
48
Isto: 273.-274.
49
http://books.google.hr/books?
id=L6ISsCJsjfEC&pg=PA88&lpg=PA88&dq=baudrillard+virtualnost&source=bl&ots=r2d5yDyniK&sig=31pK
w2B4w_5pWlqtIybJlNqDeDo&hl=hr&ei=qXO9TdK6Gs_ssgb4l8T4BQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&res
num=8&ved=0CD4Q6AEwBw#v=onepage&q=baudrillard%20virtualnost&f=false, 30. travnja 2011.
50
http://books.google.hr/books?
id=L6ISsCJsjfEC&pg=PA88&lpg=PA88&dq=baudrillard+virtualnost&source=bl&ots=r2d5yDyniK&sig=31pK
w2B4w_5pWlqtIybJlNqDeDo&hl=hr&ei=qXO9TdK6Gs_ssgb4l8T4BQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&res
num=8&ved=0CD4Q6AEwBw#v=onepage&q=baudrillard%20virtualnost&f=false, 30. travnja 2011.
18
globalizacijom jer potječe iz različitih sredina, raznovrsna je i snažnija od masovne kulture,
iako se teško nosi s proizvodima masovne kulture.“ 51 Tako su znanstvenici i umjetnici ključni
u procesu plasiranja informacija o svojim područjima jer će medijima pružiti kvalitetne
informacije koje mediji kao takve mogu plasirati svojoj publici. Naime, novinari će pod
pritiskom primanja sve više informacija i ograničena vremena, vjerojatno prije objaviti
informaciju već pripremljenu za objavljivanje, ako je nude dobro organizirani izvori.52
5.2. Popularizacija znanosti
„Mediji utječu na percepciju znanosti u javnosti kroz proces novinarskog odabira

izvora, informacija i načina interpretacije u izvještavanju, koji može utjecati na to kako
javnost percipira vijest i kako se onda na temelju toga uokviruje javna debata o određenoj
temi (ili znanstvenom području). Da bi se postigao takav utjecaj, potrebno je dulje vrijeme, ali
i kultura dijaloga i osjećaj da se doista može utjecati na one koji donose odluke, tj. određeni
stupanj znanstvene kulture društva.“53
U radu Evolucija, smrt, život i dugovječnost: znanost, službe za odnose s javnošću i

mediji, Blanka Jergović i Mladen Juračić analiziraju odnos znanosti, medija i javnosti.
Navode kako su sva istraživanja (primjerice Eurobarometar 2005., 2007.) pokazala da javnost
o znanosti saznaje uglavnom preko medija. Iz takve činjenice, autori zaključuju kako najbolji
učinak ima izravna komunikacija između znanstvenika i javnosti, jer informacije o javnim
predavanjima, izložbama nikada nemaju takav doseg kao što to imaju informacije o znanosti u
medijima.54
Svjesni značaja popularizacije i plasiranja informacija o znanosti, brojni su

znanstvenici pisali su o mjerama koje se mogu poduzeti s s ciljem popularizacije znanosti u
medijima, a koja se najjednostavnije može definirati kao „širenje informacija o znanosti i
znanstvenih informacija izvan krugova u kojima su one primarno nastale.“ 55
51
Malović, S. 2007. Mediji i društvo. Sveučilišna knjižara. Zagreb. 69.
52
Jergović, B., Juračić, M. 2002. Evolucija, smrt, život i dugovječnost: znanost, službe za odnose s javnošću i
mediji. Društvena istraživanja 11. br. 1. 875-892.: 876.
53
Isto: 890.
54
55
Vodanović M, Brkić H. E-časopisi i popularizacija znanosti. Drugi kongres hrvatskih znanstvenika iz
domovine i inozemstva, 7.-10. svibnja 2007, Split, Hrvatska.
19
Jergović i Juračić ističu kako je razumijevanje odnosa znanost i medija ključno za
razumijevanje učinkovite znanstvene komunikacije te navode značaj službi za odnose s
javnošću koje mogu medijima plasirati zanimljive informacije o znanosti. U Hrvatskoj takve
službe postoje na zagrebačkom Sveučilištu, na Institutu Ruđer Bošković, u sklopu Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti te Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH. Istodobno,
istraživanja odnosa znanosti i medija u Hrvatskoj usredotočuju se uglavnom na medije, a
manje na proces dolaska znanstvene informacije u medije, u kojemu se i u Hrvatskoj
organizirani izvori javljaju kao potencijalno moćni.56
Nenad Raos pisao je zašto je potrebno popularizirati znanost: približiti znanost

običnom čovjeku kako bi se upoznao s novim znanstvenim otkrićima i oslobodio od straha
prema primjeni tih otkrića, regrutirati buduće znanstvenike pri čemu popularizacija znanosti
treba biti okrenuta prema mladim ljudima. Također se popularizacijom znanosti u medijima
jača spoznaja o njezinoj važnosti, pri čemu političari izdvajaju više novaca za znanstvena
istraživanja te se samim time više ulaže u znanost.57
Popularizacijom znanosti želi se unaprijediti percepcija znanosti kao društveno

iznimno korisne djelatnosti koja omogućava razvoj i napredak zajednice, te predstavlja
sredstvo kompetitivnosti na svjetskom tržištu znanja. Dvije ciljane skupine za popularizaciju
znanosti su neznanstveni djelatnici, potencijalni konzumenti znanstvenih dostignuća i
znanstveni djelatnici neovisno o području kojim se bave.58 U komuniciranju znanstvenika s
ciljanim javnostima ključni su mediji koji mogu promicati i popularizirati određeno područje
ljudima koji su s njim usko povezani. Tako mogu poticati znanstvenike na konkurentnost,
promicati nove ideje i stvarati međuljudske odnose koji bi lakše doveli do realizacije
određenog projekta. Prema Claude-Jeanu Bertrandu, mediji služe javnosti ukoliko ostvaruju
svoje dužnosti koje se dijele na šest kategorija.59
Na prvome mjestu, mediji moraju promatrati okolinu jer nam jedino oni mogu pružiti
potpuno izvješće o onom što se oko nas događa. Njihova je uloga „dobiti informaciju,
56
57
Raos, N. 2002. Kako popularizirati znanost? Arh Hig Rada Toksikol 53. 144-152.:150.
58
Vodanović, M., Brkić, H. 7. – 10. svibnja 2007. E-časopisi i popularizacija znanosti. Drugi kongres hrvatskih
znanstvenika iz domovine i inozemstva.
59
Bertrand, C-J. 2007. Deontologija medija. Sveučilišna knjižara. Zagreb. 17.
20
pročistiti je i protumačiti pa pustiti u optjecaj.“ 60 Mediji moraju osigurati društvenu
komunikaciju jer su upravo oni forum na kojem se odvijaju rasprave, povezati pojedice s
grupom koje dalje ujedinjuju u naciju i tako pridonose međunarodnoj suradnji. Mediji moraju
pružiti sliku svijeta jer većina krajeva, ljudi i tema o kojima oni ne govore, jednostavno ne
postoje, mediji također prenose kulturu i postižu da se kupuje. Mediji, prema Bertrandu,
moraju pisati o tehnološkim dostignućima jer je njihova zadaća aktivno služiti nacionalnim
interesima i ciljevima, obrazovanju masa, društvenoj pravdi, gospodarskom napretku. Prema
Bertrandu, mediji imaju ulogu pisati o znanstvenim temama i na taj način pridonijeti
popularizaciji.61 U popularizaciji znanosti ipak su ključni sami znanstvenici, oni koji znanost i
proizvode.
5.2.1. Uloga znanstvenika u popularizaciji znanstvenika
„Znanost se ne može popularizirati bez jasne želje da se laicima prenese svoje znanje i
shvaćanje znanosti. Ljubav prema popularizaciji znanosti potječe iz istog izvora kao i ljubav
prema znanstvenom radu.“62 Upravo su znanstvenici ključni nositelji popularizacije znanosti,
oni moraju pokazati interes za uspostavljenjem komunikacije između znanstvenika i novinara
te između znanstvenika i čitatelja, potencijalnih korisnika.
Iz potrebe za takvom komunikacijom i općenito popularizacijom znanosti, nastali su

elektronički časopisi kao prilagodba razvoju interneta i suvremenoj tehnologiji. Časopisi tako
postaju lako dostupni čitateljima prema fizičkoj lokaciji, nižoj cijeni i multimedijalnim
sadržajima.63 Osim što se elektronskim časopisima promiče znanstveno područje, mediji
mogu na svoj način pridonijeti toj komunikaciji. Acta stomatologica Croatica jedan je od
nastarijih znastvenih časopisa s područja biomedicine u Hrvatskoj, a danas bilježi 45 godina
postojanja. U ožujku 2006. dobio je svoju elektronsku verziju Acta stomatologica Croatica
Online (www.ascro.net), sadržajno istovjetnu tiskanoj verziji. Korisnici imaju potpuni pristup
svim tekstovima u elektronskoj verziji, a kontakti između autora, urednika i recenzenata se
60
Isto: 17.
61
Isto: 31.
62
Raos, N. 2002. Kako popularizirati znanost? Arh Hig Rada Toksikol 53. 144-152.:150.
63
Vodanović, M., Brkić, H. 7. – 10. svibnja 2007. E-časopisi i popularizacija znanosti. Drugi kongres hrvatskih
znanstvenika iz domovine i inozemstva.
21
odvijaju elektronskim putem preko posebno napravljene računalne aplikacije. Elektronska
verzija vrlo je čitana među stomatolozima iz Hrvatske i svijeta, a prije svega, doprinijela je
popularizaciji znanosti. Osvježena je tiskana verzija časopisa, potaknut interes za časopis
među mladim i informatički pismenim čitateljstvom te među autorima koji bi objavljivali
svoje radove. Čitatelji su se zbog nedovoljnog korištenja interneta okrenuli tradicionalnim,
tiskanim izvorima informacija.64
Uz elektronske verzije časopisa, još jedan od načina popularizacije znanosti je

Festival znanosti. Riječ je o manifestaciji kojom se znanstvenici žele približiti javnost,
informirati ju o aktivnostima i rezultatima u području znanosti, poboljšati javnu percepciju
znanstvenika te motivirati mlade ljudi za istraživanje i stjecanje novih znanja. Ove se godine
manifestacija, deveta po redu, održala od 11. do 16. travnja u organizaciji Sveučilišta u Splitu,
Zagrebu, Rijeci i Osijeku, a u suradnji s Tehničkim muzejom i British Councilom, pod
visokim pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Središnja tema
ovogodišnjeg Festivala znanosti bila je „Svjetlost“, a osnovno geslo Festivala bilo je:
„Izađimo u grad na Festival znanosti“.65 Manifestacija koja se bavi znanstvenim temama
idealna je za medije koji bi mogli popularizirati znanost, a prema pregledanim člancima
dnevnih listova, rezultati pokazuju kako su hrvatski mediji otvoreni prema takvim temama jer
su o njima i pisali.66 Večernji list informirao je svoje čitatelje o početku manifestacije u
zagrebačkom Tehničkom muzeju, dok su Vjesnik i Jutarnji list 67 pisali o Festivalu znanosti u
Sinju od 11. do 17. travnja 2010. godine.
5.3. Interes europske javnosti za znanost
5.3.1. Istraživanje Eurobarometra 2007. godine
64
Popularizacija znanosti najviše je usmjerena prema mladim ljudima, što se podrazumijeva s obzirom na
postojanje znanstveno-popularnih članaka i časopisa iz kojih mlade uče, učvršćuju svoje znanje i razvijaju
interes za učenje. Inače je cilj popularizacije znanosti prenijeti znanje na mlade naraštaje te im pomoći u lakšem
odabiru posla. Raos, N. 2002. Kako popularizirati znanost? Arh Hig Rada Toksikol 53. 144-152.:150.
65
http://festivalznanosti.unist.hr/, 16. travnja 2011.
66
67
Autor članka: Tanja Rudež, http://www.jutarnji.hr/na-festival-znanosti-u-sinju--stizu-dikic--pavuna--
paar---/484753/, 16. travnja 2011.
22
U istraživanju Eurobarometra 2007. godine68 u Europskoj uniji69, prosječno 32 posto
ispitanika je odgovorilo da ih najviše zanimaju sadržaji iz područja znanosti, što je u odnosu
na istraživanje iz 2005. godine manje za čak 46 posto. Medijski sadržaji koji najviše zanimaju
ispitanike tiču se sporta (40 posto), zabave i života poznatih osoba (35 posto), politike (34
posto) i kulture (32 posto). Manji postotak od interesa za znanost, ispitanici pokazuju za
ekonomiju, njih 28 posto. U odnosu na istraživanje iz 2005. godine, građani 27 zemalja
članica Europske unije bili su najviše zainteresirani za znanstvena istraživanja (78 posto) i
politiku (71 posto).
Prema rezultatima istraživanja pojedinih zemalja, u Švedskoj je interes za znanost i

znanstvena istraživanja 56 posto, u Grčkoj 51 posto, Francuskoj 46 posto, Belgiji 45 posto i
Cipru 45 posto. Najmanji interes za znanost pokazuju građani Rumunjske i Poljske sa 16
posto, Portugala sa 17 posto te Češke Republike s 13 posto.70
Već smo spomenuli kako su austrijski i francuski obrazovni sustav izdvojeni kao
primjeri dobre prakse pa smo ovdje usporedili zanimanje austrijskih i francuskih građana za
medijske sadržaje. Prema spomenutom istraživanju Eurobarometra, 22 posto građana Austrije
pokazuju interes za znanost, 37 posto za politiku, a čak njih 53 posto za zabavu i život
poznatih osoba. U usporedbi Austrije i Francuske, čak 46 posto građana zanima se za
znanstvena istraživanja, a samo njih 28 posto za zabavu i život poznatih osoba. Politika kao
medijski sadržaj zanima 37 posto francuskih građana.
Prema podacima, interes za znanstvene teme u medijima postoji, no ključni su mediji
koji ga moraju prepoznati i pridavati znanstvenim temama prostor jednako kao i temama iz
politike, kulture i gospodarstva.
5.3.2. Istraživanja u medijima – Privlačenje pozornosti medija na znanstvene teme
Istraživanje „Privlačenje pozornosti medija na znanstvene teme“ Vlaste Radosavljević

predstavljeno je na Drugom kongresu hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva u
68
http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_282_en.pdf, 16. travnja 2011.
69
U EU27 ubrajaju se: Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska,
Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luxemburg, Malta, Nizozemska, Poljska,
Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo.
http://www.eea.europa.eu/help/eea-help-centre/faqs/what-is-the-eu-27, 16. travnja 2011.
70
http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_282_en.pdf, 16. travnja 2011.
23
Splitu od 7. do 10. svibnja 2007. godine. Kongres je organiziralo Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa.71 Željela je istražiti koliko i na koji način tiskani mediji privlače
pozornost čitatelja na znanstvene teme, odnosno na teme vezane uz znanost.
Vlasta Radosavljević je analizom sadržaja dnevnika Večernji list, Novi list, Jutarnji
list i Vjesnik te tjednika Globus i Nacional željela istražiti koliko i na koji način tiskani mediji
privlače pozornost svojih čitatelja na znastvene teme, odnosno na teme vezane na bilo koji
način uz znanost. Njezine radne hipoteze bile su: „dnevne i tjedne tiskovine u Hrvatskoj
redovito, iscrpno i s raznih aspekata prate znanstvene teme kao i događanja vezana uz
znanost, posebna pažnja posvećuje se promociji znanosti, čitateljima se ukazuje na važnost
poticanja i podržavanja rada znanstvenika kao i na važnost ispravnog vrednovanja rada
znanstvenika i znanstvenih institucija, dok je završna hipoteza glasila: čitateljima se posebno
ukazuje na važnost apliciranja rezultata znanstvenih istraživanja u područjima na koja se oni
odnose.“ 72
Istraživanje je obuhvatilo razdoblje od studenog do prosinca 2006. godine kada je

autorica pregledala dnevni tisak te nastojala izdvojiti članke koji obuhvaćaju znanstvene teme
i tiču se na bilo koji način znanosti. Istraživanje je bilo usredotočeno na riječ znanost, a
jedinica analize bila je misao (odlomak) u kojoj se neposredno ili posredno ta riječ pojavljuje.
„Tijekom čitanja članaka iskristaliziralo se nekoliko podakategorija: znanstveni projekti,
članci s temama iz područja znanosti, isticanje rada i postignuća pojedinih znanstvenika ili
znanstvenih ustanova, standard studenata, nastavnika i znanstvenika, smještajni kapaciteti,
fakultetske zgrade, kampusi.“73
Rezultati istraživanja pokazali su da radne hipoteze nisu potvrđene. „Dnevnici Novi

list i Vjesnik redovito i s raznih aspekata prate znanstvene teme i zbivanja vezana uz znanost.
U ostalim pregledanim dnevnicima i tjednicima takve se teme javljaju tek povremeno, kada
vijest predstavlja neku vrstu senzacije ili kada znanstvenik postane dobitnikom neke nagrade.
Rijetki su intervjui sa znanstvenicima koji predstavljaju svoj rad ili otkriće. Zaključci autorice
su da novinari dnevnih i tjednih listova moraju redovito i iscrpno pratiti znanstvene teme na
koje bi se obratila pažnja. „Važnost znanosti u medijima mora čitateljima biti nametnuta, pa
71
72
http://members.znanost.org/~duje/2.kongres/analiza%20.pdf, 16. travnja 2011.
73
http://members.znanost.org/~duje/2.kongres/analiza%20.pdf, 16. travnja 2011.
24
ako treba i agresivno.74 Znanstvene teme moraju biti jednako zastupljene kao i teme iz
politike, kulture i gospodarstva.
Završetkom ovog poglavlja prelazimo na najvažniji dio našeg znanstvenog rada. S

obzirom da je donošenje zakona ključna promjena u visokom obrazovanju, željeli smo
istražiti jesu li ju mediji prepoznali kao dovoljno značajnu temu da bi o njoj izvještavali
gotovo svakodnevno.
6. Metodologija istraživanja
Čitatelji odabiru dnevne novine u skladu sa svojim potrebama, a toga su sve više
svjesniji nakladnici, vlasnici medija, ali i sami novinari. Što više nakladnici pokušavaju
podignuti čitanost novina prodavajući najpoznatije knjige, dijeleći vrećice bombona ili
besplatne primjerke novina, to više umanjuju značenje svoje osnovne funkcije koja je
informativna, ali i odgojno-obrazovna. Dužnosti novinara proizlaze iz čovjekova prava na
točnu, potpunu, razumljivu, korisnu i pravodobnu informaciju. „Mediji su, naime, istodobno i
industrija, i javna usluga i politička institucija. Tradicija im priznaje povlastice koje ih
stavljaju u rang javnih usluga. Tim se zakonskim ili običajnim pravom mediji služe u ime
građana.“75 Upravo zato što služe građanima, mediji imaju određeni utjecaj na njih. Ovisno o
74
Isto, 16. travnja 2011.
75
Bertrand, C-J. 2007. Deontologija medija. Sveučilišna knjižara. Zagreb. 28.
25
sadržajima, imaju dobre i loše učinke. „Novinari mogu imati dobar učinak na društvo ukoliko
rade svoj novinarski posao u kojem ukazuju na ono što se događa, a dalje je na ostalim
društvenim instrumentima, uključujući i državne organe, ministarstva i tužilaštva, da
reagiraju.“76 Mediji će imati loš učinak na društvo ukoliko budu iskrivljavali stvarnost,
nametali vrijednosti ili manipulirali korisnicima. „O temama koje su im važne, ljudi stvaraju
svoje mišljenje, a mišljenje većine medijima se često nameće.“77
Mediji ponekad miješaju informaciju i zabavu, a trebali bi odvajati, odabirati važne

vijesti od zabavnih i prednost davati onima koje mogu imati utjecaja na život neke društvene
skupine, društva neke zemlje i cjelokupnog čovječanstva. Zato smo predmet ovog istraživanja
posvetili zadaći medija u informiranju javnosti o novim zakonima o kojima smo prethodno
pisali. Svrha je istražiti jesu li mediji svojim izvještavanjem pridonijeli razumijevanju
prijedloga Zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu ili su svojim izvještavanjem
obmanjivali javnost. Svrhu istraživanja nastojali smo ostvariti analizom medijskih sadržaja
pet dnevnih novina: Jutarnjeg lista, Novog lista, Slobodne Dalmacije, Večernjeg lista i
Vjesnika. Istraživanjem smo željeli pokazati da se premalo piše o donošenju zakona kao
mogućoj i ključnoj promjeni u sustavu visokog obrazovanja.
Osnovni je cilj istražiti kvalitetu članaka o donošenju, promoviranju pozitivnih i

kritičkom pristupanju negativnim odredbama zakona. Specifični je cilj istražiti u kojim se
rubrikama nalaze članci o visokom obrazovanju poput donošenja zakona, kakva je grafička
oprema tih članaka, kakav je odnos autora prema temi o kojoj piše i tko su glavni izvori
informacije.
Glavna hipoteza koju smo postavili prije istraživanja je:

Mediji ne posvećuju dovoljno pozornosti ključnim promjenama u visokom obrazovanju
poput donošenja Zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu.
Ostale hipoteze su:
1. Članci su površno obrađeni.
2. Svi članci su grafički dobro opremljeni.
3. U člancima dominiraju senzacionalistički naslovi.
76
Malović, S. 2007. Mediji i društvo. Sveučilišna knjižara. 10.
77
Bertrand, C.-J., 2007. Deontologija medija. Sveučilišna knjižara. Zagreb. 31.
26
4. Glavne teme (kritične točke) o kojima mediji izvještavaju su: ukidanje školarina –
uvođenje upisnina, uvođenje slovnih ocjena te sveučilišnog vijeća.
5. Glavni izvor informacija je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike
Hrvatske koje je pokrenulo javnu raspravu o prijedlogu nacrta zakona.
U sljedećem odlomku definirat ćemo sve ključne pojmove korištene u definiranju

hipoteza.
Prema Zakonu o medijima, „mediji su novine i drugi tisak, radijski i televizijski
programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici
dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom
zapisa, glasa, zvuka ili slike.“78 Visoko obrazovanje je jedna od djelatnosti od posebnog
interesa za Republiku Hrvatsku i sastavni je dio međunarodnog, posebno europskoga,
znanstvenoga, umjetničkoga i obrazovnog prostora. Druga je znanstvena djelatnost. 79 Prema
Zakonu o medijima, informacija je podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno
izvješće, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u mediju. U novinarstvu se informacija
shvaća kao društveno dobro, a ne kao robu, što znači da novinar dijeli odgovornost za
informaciju koju prenosi i da je stoga odgovoran ne samo onima koji kontroliraju medije,
nego, u konačnici, najširoj javnosti, uključujući i različite društvene interese. Društvena
odgovornost novinara zahtijeva da on u svim okolnostima postupa u skladu s osobnom
savješću, što propisuje deklaracija UNESCO-a Međunarodna načela profesionalne etike u
novinarstvu, a prihvaćena u Parizu 1983. godine.80
Grafička oprema obuhvaća fotografije, ilustracije (crteže), foto-reportažu, karikaturu,

strip, tablice poput grafikona i tabela. 81 Senzacionalizam je „napuhavanje događaja“,
postupak koji izlazi iz okvira poštenog novinarskog ponašanja, a može se javiti u nekoliko
osnovnih oblika: naslov sadržajem precjenjuje tekst – „napuhavanje“, naslov sadržajem
podcjenjuje tekst (minimiziranje), naslov grafičkom formom precjenjuje tekst („sukob slike i
78
Zakon o medijima, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/311969.html, 28. travnja 2011.
79
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306330.html, 28.
travnja 2011.
80
Malović, S. 2005. Uloga novinara u društveno odgovornom poslovanju, Politička misao Vol. LXII, br.1, 91-
96.: 93.
81
Bobić, D. 1987. Što s događajem: O umijeću novinaskog obavještavanja. Informator. Zagreb. 71.
27
riječi“), naslov grafičkom opremom podcjenjuje tekst („sukob slike i riječi“). 82 Izvori
informacija su „institucije i osobe kojima se novinari obraćaju kako bi dobili vijest.“83
Istraživanjem smo obuhvatili razdoblje od 12. listopada 2010. kada je Ministarstvo

znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske pokrenulo javnu raspravu o prijedlogu
nacrta zakona pa do 10. prosinca 2011. kada je Ministarstvo imenovalo prosudbena
povjerenstva za analizu pristiglih komentara i primjedbi na donošenje zakona. Od 11.
prosinca 2010. do 31. siječnja 2011. trajalo je drugo razdoblje u kojem je otvorena nova javna
rasprava, 24. siječnja 2011. godine. Ovim razdobljima obuhvatili smo ključna razdoblja u
kojima je javnost mogla biti informirana o pozitivnim i negativnim odredbama zakona.
Uzorak je činilo ukupno 525 novinskih izdanja Jutarnjeg lista, Novog lista, Slobodne
Dalmacije, Večernjeg lista i Vjesnika. Osnovna jedinica analize sadržaja bio je novinski
članak84, a u oba analizirana razdoblja pronađena su 104 članka o donošenju zakona.
U istraživanju smo koristili metodu analize sadržaja.85 Kategorije u matrici istraživanja

podijelili smo u pet dijelova. U prvom dijelu smo istraživali obilježja članka, poput dana
medijske objave, vrste članka i rubrike u kojoj se nalazi, položaju objave, autoru članka. U
drugom dijelu smo analizirali grafičku opremu u članku te odnos teksta i grafičke opreme te
njihovu međusobnu povezanost. U trećem smo dijelu istraživali karakteristike naslova, što je
obuhvaćalo kategorije: povezanost naslova s tekstom članka, vrsta naslova članka te najava
teksta na naslovnoj stranici. U četvrtom dijelu analizirali smo teme članaka o kojima su
novinari pisali, funkciju članka i dubinu obrade teme. Petim dijelom obuhvatili smo glavne
izvore informacija, analizirali smo broj navedenih izvora i upotrebu neimenovanih izvora te
tko su glavni izvori informacija.
82
Isto: 71.
83
Malović, S. 2005. Osnove novinarstva. Golden marketing-Tehnička knjiga. Zagreb. 147.
84
Članak ili tzv. tematski članak je čest oblik novinskog izražavanja, a najčešće ga srećemo u novinama,
revijama i časopisima. Članci također izlažu elemente vijesti, ali se autor time ne zadovoljava i želi čitatelja
upoznati s mnogo više informacija, objasniti mu pozadinu zbivanja, upozoriti na trendove, analizirati pojavu,
predočiti stajališta stručnjaka i donijeti relevantan zaključak.
85
Analiza sadržaja u najširem smislu je postupak proučavanja i raščlanjivanja nekog pisanog ili slikovnog
materijala kojim se nastoje uočiti neke osobine, odnosne poruke toga sadržaja.
Lamza Posavec, V. 2004. Metode društvenih istraživanja. Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. 160.
28
7. Rezultati istraživanja
Metodom analize sadržaja dnevnih novina86 pronašli smo 104 članka u ukupno 525
novinskih izdanja. Od ukupnog broja članaka (104) u prvom razdoblju, od 12. listopada 2010.
do 10. prosinca 2010., objavljeno je 60 posto članaka. U drugom analiziranom razdoblju, od
11. prosinca 2010. do 31. siječnja 2011., objavljeno je 40 posto članaka, po najvećem broju
članaka izdvajaju se Večernji list i Vjesnik. Slobodna Dalmacija i Vjesnik objavili su najviše
članaka u oba analizirana razdoblja, od 12. listopada 2010. do 31. siječnja 2011. godine. Iako
je Jutarnji list prema istraživanju MediaPulsa iz 2006. godine, zauzeo prvo mjesto najčitanijih
86
Korištene dnevne novine: Jutarnji list, Novi list, Slobodna Dalmacija, Večernji list, Vjesnik.
29
novina, prvo mjesto po čitanosti među populacijom od 30 do 39 godina te među fakultetski
obrazovanima87, list je posvetio najmanje članaka o ovoj temi.
Grafikon 1: Prosječan broj članaka u dnevnim novinama
Prosječan broj članaka u dnevnim novinama
35% 32%
29%
30% 27% 27%
26%
24% JL
25%
NL
20%
SD
15% 12% VL
9%
10% VJ
5%
5%
0%
I. Razdoblje II. Razdoblje Ukupno
Najviše je članaka objavljeno četvrtkom, a slijede srijeda, utorak i petak. Iako je

utorkom objavljeno 14 posto članaka, taj podatak ne ohrabruje s obzirom da novine imaju
najnižu prodaju ponedjeljkom i utorkom. Nedjeljom je objavljeno 10 posto članaka, što ne
čudi s obzirom na to da novine tim danom teže zabaviti čitatelje, te novinari pišu o obiteljskim
temama i o zanimljivostima u Hrvatskoj i svijetu. Najmanji broj članaka objavljen je
ponedjeljkom (8 posto), što bi se moglo objasniti činjenicom da su se sjednice rektorskih
zborova, fakultetskih vijeća, znanstvenih instituta održavale u danima od ponedjeljka do
petka, čak 25 posto utorkom, srijedom i petkom, 16 posto četvrtkom te 8 posto ponedjeljkom.
Također, prvi medijski napis o donošenju zakona objavljen je u srijedu 13. listopada 2010.,
završetak javne rasprave bio je u ponedjeljak 1. studenoga 2011. godine, a druga javna
rasprava otvorena je u srijedu 24. siječnja 2011. godine. Tema o visokom obrazovanju je
marginalizirana, o čemu svjedoči činjenica da u danima kada dnevne novine imaju najvišu
nakladu, petak i subota, objavljeno je jako malo članaka. Petkom je najviše članaka objavila
Slobodna Dalmacija, a subotom Vjesnik. Jutarnji list objavio je najmanje članaka tih dana.
Grafikon 2: Prosječan dan medijske objave u dnevnim novinama

87
Autor članka: Tomislav Krasnec, http://www.jutarnji.hr/jutarnji-list-najcitaniji--slijedi-vecernji-pa-24-
sata/150007/, 25. travnja 2011.
30
Prosječan dan medijske objave
30%
26%
25% 23% Ponedjeljak
Utorak
20% 18%
Srijeda
15% Četvrtak
10% Petak
10% 8%
Subota
5% Nedjelja
0%
I. razdoblje II. razdoblje Ukupno
Novinari su u informiranju javnosti o odredbama zakona te reakcijama akademske i

znanstvene javnosti pisali gotovo svim novinarskim vrstama. Vijest mora imati informativnu
kvalitetu te sadrži kvalitetne elemente, poput novosti, istinitosti, aktualnosti, važnosti i
zanimljivosti.88 Izvještaj je „autentično svjedočenje autentičnog svjedoka“89, što
podrazumijeva da izvještaj mora čitatelju dati podatke o sadržaju događaja kao da je on sam
prisustvovao tom događaju. Što se tiče razlike između vijesti i izvještaja, pod vijesti smo
podrazumijevali vijesti između 10 i 15 redaka teksta, a sve više od toga izvještajima. Kao
najkorištenije vrste izdvajaju se izvještaji s 52 posto, što ne čudi s obzirom na to da su
izvještaji najučestaliji oblici novinarskog izražavanja.90 Komentari su korišteni u 12 posto
članaka, a inače je komentar „mišljenje ili stajalište novinara o nekom događaju, pojavi ili
osobi. Komentator o događaju ne obavještava, on ga prosuđuje.“ 91 Inoslav Bešker, iskusni
novinar s višegodišnjim iskustvom, pisao je komentare za Jutarnji list. U svom komentaru
pozitivno je pristupio novim pravilima ocjenjivanja na fakultetima (uvođenje slovnih ocjena)
te je napomenuo kako je znanje važnije od ocjena (Nisu bitne brojke i slova, već kakav se tip
znanja traži – Jutarnji list).92 Komentare su također pisali Mirela Lilek – Vjesnik, Marijana
Cvrtila – Slobodna Dalmacija, Hrvoje Krešić, Boris Pavelić – Novi list. Najviše komentara
objavila je Slobodna Dalmacija, a najmanje Večernji list.
88
Bobić, D. 1987. Što s događajem: O umijeću novinskog obavještavanja. Informator. Zagreb. 8.
89
Isto: 38.
90
91
92
Jutarnji list. 14. listopada 2010. 24.
31
„Reportaža mora biti autentična, a tema joj je stvarni događaj. Slobodno je
strukturirana, najviše ovisi o sposobnosti autora, a njezina je osnovna funkcija izazvati
estetski doživljaj kod čitatelja.“93 Novinari su u 6 posto reportaža informirali javnost o
prednostima i nedostacima zakona te njegovim mogućim posljedicama za hrvatska
sveučilišta, dekane, profesore, studente. Najviše reportaža objavili su Slobodna Dalmacija i
Vjesnik, a najmanje Novi list i Jutarnji list.
Grafikon 3: Vrsta članka u dnevnim novinama
Vrsta članka u dnevnim novinama
70%
58% Analiza
60%
52% 52% Intervju
50%
Izvještaj
40% Kolumne i komentari
30% Pisma čitatelja
23%
Reportaža
20% 14%
11% 6% 7% Uvodnik
10% 7%
Vijest
0% Ostalo
1. razdoblje 2. razdoblje Ukupno
Koliko god su malo pisali o donošenju zakona, novinski članci su ipak objavljeni u
istaknutim rubrikama u svim dnevnim novinama. Tako je najveći broj članaka (63 posto) bio
zastupljen u rubrikama Aktualno/Vijesti/Novosti/Događaji dana/Hrvatska, koje obuhvaćaju
važne i aktualne vijesti o događajima iz Hrvatske i svijeta. Posebne rubrike posvećene
gradovima imaju Slobodna Dalmacija (Zagreb, Split), Večernji list (Zagreb) i Novi list
(Zagreb, Rijeka). U takvim je rubrikama objavljeno 13 posto članaka. U tjednim prilozima –
Obzor u Večernjem listu, Pogled u Novom listu, Magazin u Jutarnjem listu, 7 DANA u
Vjesniku, objavljeno je 5 posto članaka. Taj podatak je iznenadio s obzirom na to da su
novinari mogli kvalitetnije i opsežnije informirati javnost u tjednim prilozima te na taj način
posvetiti više medijskog prostora donošenju zakona. U mjesečnom prilogu Universitas - list
studenata i profesora Sveučilišta u Splitu koji distribuira Slobodna Dalmacija, objavljeno je 4
posto članaka.
93
32
Grafikon 4: Rubrike u dnevnim novinama
Člani u objavljenim rubrikama u dnevnim

novinama
80%
Aktualno/Hrvatska/Doga
70% đaji dana/Vijesti/Novosti
56% 74% 63%
60% Gradske stranice
50%
40% Komentari
30% 16% 15%
14% Tjedni prilozi
20% 13%
5% 5%
10% 4%
0% Mjesečni prilozi
I. razdoblje II. razdoblje Ukupno
„Novinari pišu za ljude! Banalno, ali istinito. Novinaru je neizmjerno važno kako su
ljudi doživjeli njegov tekst, radijsku ili televizijsku emisiju. Upravo je zato važno koji će
položaj zauzeti članak na određenoj stranici jer svaki novinar postiže cilj kada vijest dođe do
čitatelja – publike.“94 Od ukupno 11 mogućih položaja na stranici koje smo obuhvatili u ovom
istraživanju, najviše članaka objavljeno je u gornjem dijelu (22 posto) te u donjem dijelu
stranice (21 posto). Da su novinari posvetili dobre položaje donošenju zakona, potvrđuju
podaci da je 11 posto članaka zauzelo cijelu stranicu, a u 6 posto slučajeva, nalazili su se na
dvjema stranicama dnevnih novina. Uspoređujući prosječan dan medijske objave s
najkorištenijim vrstama članka i najviše zastupljenim položajima na stranici, došli smo do
sljedećih rezultata: srijedom i četvrtkom objavljeno je ukupno 65 posto izvještaja te 22 posto
komentara. Izvještaji su se u gornjem dijelu stranice našli u 41 posto članaka, a u donjem
dijelu u 17 posto članaka. Komentari su bili više zastupljeni u gornjem dijelu stranice u 30
posto članaka.
Grafikon 5: Položaj objave članka
94
33
Položaj objave članka u dnevnim novinama
30%
26% 26% Cijela stranica
25% Desni dio stranice
22%
21% Lijevi dio stranice
20% Gornji dio stranice
17% 16% Donji dio stranice
15% 13% Središnji dio stranice
11% Gornji lijevi dio stranice
10% Gornji desni dio stranice
8% 6%
6% 6% 6% Donji lijevi dio stranice
5% Donji desni dio stranice
Dvije stranice
0%
Analiza sadržaja dnevnih novina pokazala je da članke o visokom obrazovanju

uglavnom pišu isti autori ili se izmjenjuju dva-tri autora. U prvom razdoblju su autori članaka
bili novinari dnevnih novina (92 posto). Postotak korištenja agencijskih vijesti s 3 posto u
prvom razdoblju, porastao je na 12 posto u drugom razdoblju. Najviše agencijskih vijesti
koristili su Vjesnik i Novi list, dok ih u Jutarnjem listu, Večernjem listu i Slobodnoj
Dalmaciji nije bilo. U oba razdoblja autori članaka bili su novinari dnevnih novina (87 posto),
u 12 posto članaka koristili su agencijske vijesti, a u 6 posto članaka radilo se o redakcijskom
tekstu.
Grafikon 6: Autor članka
34
Autor članka
100%
92% 87%
90%
81%
80%
70%
60% Autorski članak
50% Agencijska vijest
40% Redakcijski članak
30%
20%
3% 12% 7% 6%
10%
0%
U ukupnom broju članaka (104), 76 posto članaka bilo je grafički opremljeno, a 23

posto članaka nije imalo nikakvu grafičku opremu. Iako su novinari u 11 posto članaka pisali
o financijskim izdvajanjima Hrvatske za visoko obrazovanje te uspoređivali prihode fakulteta
od školarina, u tim člancima nisu koristili tablice ili grafikone, nego uokvirene tekstove unutar
članka. Barem jednom fotografijom bilo je opremljeno 57 posto članaka, dvjema 11 posto, a
trima 7 posto članaka.
Grafikon 7: Grafička oprema u člancima
Grafička oprema u člancima
90% 82%
77%
80%
69%
70%
Fotografija
60%
Grafike
50%
Tablice
40% 31% Ilustracija
30% 23%
18% Nema grafičke opreme
20%
10% 0% 0% 0%
0%
U prvom je razdoblju u 64 posto članaka tekst bio veći od slike. U 13 posto su slika i
tekst bili djelomično jednake veličine, a slika je bila veća od teksta u 10 posto slučajeva.
Velik je postotak članaka koji nisu imali grafičku opremu (13 posto). U odnosu na prvo
35
razdoblje, povećao se broj članaka koji nemaju nikakvu grafičku opremu, s 13 posto u prvom
razdoblju na 31 posto u drugom razdoblju. To se može potkrijepiti činjenicom da je Vjesnik,
uz Večernji list, objavio najviše članaka (26 posto) u tom razdoblju, od čega 55 posto članaka
Vjesnika nije imalo nikakvu grafičku opremu. U 77 posto članaka fotografija se odnosila na
sam sadržaj u tekstu.
Grafikon 8: Odnos teksta i grafičke opreme
Odnos teksta i grafičke opreme
70%
64% 60%
60%
52%
50%
Tekst veći od slike
40% Djelomično jednaki
31%
30% Slika veća od teksta
20% Samo tekst
20%
11%
10% 9%
0%
U prvom razdoblju je 73 posto naslova članaka bilo izravno povezano sa sadržajem, a

u drugom razdoblju je porastao na 84 posto. U 77 posto članaka u oba razdoblja, naslovi su
bili izravno povezani sa sadržajem (primjeri: Novi zakoni ruše autonomiju sveučilišta –
Jutarnji list,95 Ravnatelji 21 instituta protiv štrajka na Sveučilištu – Vjesnik).96 U drugom se
razdoblju smanjio broj članaka bez naslova (5 posto). Riječ je o izdvojenim komentarima u
sklopu pojedinih rubrika. U 1 posto članaka naslov je bio djelomično povezan sa sadržajem
(primjer: Sveučilište krojeno po totalitarnoj mjeri – Novi list).97 Izvor informacije upotrijebio
je izraz „totalitaran“, pri čemu je izrazio svoje nezadovoljstvo odredbama zakona koje
funkcioniraju u totalitarnoj državi, a izraz ni u jednom dijelu članka nije povezao sa
Sveučilištem, kao što je istaknuto u naslovu članka.
Grafikon 9: Karakteristike naslova

95
Jutarnji list. 3. studenoga 2010. 11.
96
Vjesnik. 20. siječnja 2011. 6.
97
Novi list. 29. listopada 2010. 16.
36
Karakteristike naslova
90% 84%
77%
80% 73%
Izravno povezan sa
70% sadržajem
60% Djelomično pvoezan
50% sa sadržajem
40% Nemoguće je odrediti
30%
19% 17% Nema naslova
20% 14%
5%
10% 1%
0%
Suočeni s papirom ispunjenim slovima, slikama, brojkama i crtama, čitatelji gledaju,

zapažaju, uočavaju važnije, a zanemaruju manje važne naslove i počinju čitati. Ljudi na
različite načine čitaju novine, neki ih čitaju od prve do posljednje stranice, dok drugi odmah
počnu tražiti određenu rubriku kako bi saznali ono što ih zanima. 98 Upravo se s ovakvim
poteškoćama i vremenskim rokovima suočavaju urednici dnevnih novina kojima tema o
donošenju Zakona od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
nije bila posebno atraktivna. U oba analizirana razdoblja najava teksta na naslovnici dnevnih
novina bila je izuzetno rijetka (10 posto). U prvom razdoblju, kada je Ministarstvo iznijelo
prijedlog nacrta zakona koji je izazvao medijsku pozornost, objavljeno je 13 posto članaka na
naslovnoj stranici, po čemu se izdvajaju Vjesnik i Slobodna Dalmacija (38 posto). Od
ukupnog broja objavljenih članaka na naslovnoj stranici, njih 40 posto smjestilo se u gornjem
desnom dijelu stranice, a prevladali su informativni naslovi u 56 posto slučajeva. Što se tiče
najave članaka na naslovnoj stranici i naslova članka unutar rubrike, u 67 posto slučajeva
naslovi su bili jednaki – Školarine se ukidaju, ocjene od A do FX – Novi list,99 Na fakultete se
uvode ocjene od A do FX – Vjesnik,100 u 11 posto slučajeva djelomično jednaki – naslovna:
Ubuduće 7 ocjena: A umjesto petice, FX gora od jedinice / naslov članka u rubrici: Sedam
ocjena – A će biti kao petica, a FX gora od jedinice – Večernji list101 te u 22 posto slučajeva
98
99
100
Vjesnik. 13. listopada 2010. 4.
101
Večernji list. 13. listopada 2010. 9.
37
potpuno različiti, naslovna: Dogodine maksimalna upisnina na fakultetima 3200 kuna / naslov
članka u rubrici: Umjesto brojki, ocjene će biti od A do FX – Slobodna Dalmacija.102
Grafikon 10: Članak na naslovnoj stranici
Članak na naslovnoj stranici
100% 95%
87% 90%
90%
80%
70%
60%
Da
50%
Ne
40%
30%
20% 13% 10%
10% 5%
0%
Novinari su pokušali svim vrstama naslova privući čitatelje jer znaju da je izbor
naslova često odlučujući faktor čitanja ili izbjegavanja čitanja novinarskog članka. Ponekad se
pročita i loš tekst ako mu je naslov dobar ili se dobar tekst ne pročita ako mu je naslov loš. 103
Tako je čitatelje u 31 posto članaka mogao privući senzacionalistički naslov: Atentat u tri
čina na hrvatsku znanost – Jutarnji list.104 Kada čitatelj pročita naslov članka, može uvidjeti
da je riječ o senzacionalizmu koji izaziva prirodno negativan prizvuk. 105 Francuski attentat ≈
latinski attentare znači pokušati, napasti,106 dok je čin nešto učinjeno, neki rezultat radnje. 107
Općenito, cijeli naslov napuhuje događaj jer atentat je napadački čin koji ugrožava i sam život
napadnutog.
Kritički naslovi bili su zastupljeni u 30 posto članaka - Ministarstvo znanosti ponaša
se bahato – Novi list.108 Čitajući dalje članak, izvor informacija kritički promatra zakone kao
102
Slobodna Dalmacija. 13. listopada 2010. 6-7.
103
104
Jutarnji list. 25. listopada 2010. 18-19.
105
106
Anić, V. 2004. Hrvatski enciklopedijski rječnik A-Bez. Novi liber. Zagreb. 184.
107
Anić, V. 2004. Hrvatski enciklopedijski rječnik Bež-Dog. Novi liber. Zagreb. 227-228.
108
38
cjelinu. Navodi kako je Ministarstvo predugo čekalo s izradom zakona, dalo je prekratak rok
za javnu raspravu te nije izabralo pravi trenutak za puštanje zakona u javnost. Izvor
informacija iz tih razloga ponašanje Ministarstva ocjenjuje bahatim. Iako su informativni
naslovi odraz neutralnosti novinara o temi o kojoj piše, u prvom razdoblju je takvih naslova
bilo 21 posto, što je manje u odnosu na drugo razdoblje kada je informativnih naslova bilo 33
posto (Dio profesora poziva u štrajk, ostali tragaju za kompromisom – Večernji list).109 U 8
posto članaka nemoguće je bili odrediti karakteristike naslova članka, a obično se radilo o
komentarima i kolumnama novinara.
Grafikon 11: Vrsta naslova
Vrsta naslova
40%
34% Informativni
35%
31% 31% 31%
30% 30%
33% 24% Senzacionalistički
25%
21% 26%
20% Kritički
15%
8% Nemoguće je
10%
5% odrediti
5%
Nema naslova
0%
Analizom sadržaja obuhvatili smo razdoblje od pokretanja javne rasprave o nacrtima

prijedloga zakona od strane Ministarstva (od 12. listopada 2011.) do imenovanja prosudbenih
povjerenstva koja su trebala analizirati pristigle primjedbe na adresu Ministarstva koje ih je
imenovalo (do 10. prosinca 2011. godine). Glavne teme u prvom razdoblju bile su novosti u
prijedlogu zakona, poput ukidanja školarina – uvođenja upisnina (47 posto) te uvođenju
Sveučilišnog vijeća (25 posto). Iako je cilj bio informirati čitatelje o novostima zakona te im
objasniti kakve bi posljedice mogao prouzročiti zakon, novinari su nerijetko pisali izrazito
negativno. U prvom su razdoblju novinari spominjući školarine i upisnine u 20 posto članaka,
često isticali da odredbe zakona uzrokuju kršenje autonomije, pridonose komercijalizaciji,
109
Večernji list. 21. siječnja 2011. 12.
39
etatizaciji i privatizaciji visokog obrazovanja. Kada je riječ o uvođenju Sveučilišnog vijeća,
novinari svih dnevnih novina interpretirali su odredbu kao kršenje pravne osobnosti fakulteta
te najavljivali mogući utjecaj politike. O uvođenju slovnih ocjena novinari su pisali u 4 posto
članaka. Uz postupak donošenja zakona, mediji su pisali o kratkom roku za javnu raspravu,
tajnom djelovanju radne skupine za izradu zakona te uopće njegovu kasnu izradu. U 14 posto
članaka novinari su iznosili izrazito negativne reakcije akademske i znanstvene javnosti (Novi
zakoni samo bi naštetili sveučilištu – Slobodna Dalmacija,110 riječ je o izvještaju sa sjednice
splitskog Sveučilišta na kojoj su članovi Senata odbacili sve nacrte prijedloga zakona, a
jedino je suzdržan ostao predstavnik Medicinskog fakulteta u Splitu). Pozitivne strane zakona
u samo 5 posto članaka isticalo je jako malo novinara kao i njihovi glavni izvori informacija.
U manjem broju članaka novinari su pisali o novom zakonu koji bi mogao prouzročiti
otvaranje već zatvorenih poglavlja s Europskom unijom te općenito o njegovoj usklađenosti s
Bolonjskom deklaracijom i europskim standardima (Odustaje li Hrvatska od Bologne? – Novi
list,111 primjer članka u kojem predstavnici riječkog Studentskog zbora kritički pristupaju
novom zakonu te navode kako odredbe Bolonjske deklaracije i zakona nisu usklađene,
odnosno da je Bolonjski proces izostavljen iz prijedloga nacrta zakona.).
U drugom analiziranom razdoblju (od 11. prosinca 2011. do 31. siječnja 2011,
otvorena je nova javna rasprava 24. siječnja 2011. godine. Ministarstvo je „zbog sve
učestalijih pokušaja obmanjivanja javnosti plasiranjem neistinitih informacija o novostima
koje donosi paket zakona“ na mrežnim stranicama toga datuma objavilo da su konačni
tekstovi prijedloga zakona još uvijek u fazi izrade te objasnilo kakve će promjene njihovim
donošenjem doista nastupiti u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.112
U istom razdoblju, novinari Večernjeg lista najviše su izvještavali o štrajku kao
glavnoj aktivnosti akademske javnosti. Čitatelji Vjesnika, Slobodne Dalmacije, Novog lista
mogli su primijetiti u 2 posto članaka da se stanje ipak promijenilo jer su različiti ogranci
akademske i znanstvene javnosti pozivali na dijalog, raspravu i partnerstvo. Slobodna
Dalmacija i Novi list izdvojili su se kao novine koje su podjednako pratile događanja u
siječnju, s jedne strane najava štrajka, a s druge strane nastojanja Ministarstva, akademske i
znanstvene javnosti na dijalog, raspravu i partnerstvo. Novinari su najviše pisali o otporu
akademske zajednice te općenito o reakcijama na zakon. Manji broj članaka (9 posto) govorio
je o nositeljima u procesu donošenja zakona, koji su sami informirali javnost o radu
prosudbenih povjerenstava. Najviše medijskog prostora u oba razdoblja novinari su posvetili
110
Slobodna Dalmacija. 29. listopada 2010. 23.
111
112
http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=11079&sec=3349, 16. travnja 2011.
40
vlastitim interpretacijama odredbi zakona te su prenosili kritike izvora informacije u čak 54
posto članaka.
Grafikon 12: Tema članka u dnevnim novinama
Interpretacija odredbi
Tema članka u dnevnim novinama Zakona
Postupak donošenja
70% Zakona
60%
60% 54% Nositelji u procesu
donošenja Zakona
50%
Odnos novih zakona i
40% pregovora s Europskom
unijom
30% Reakcije na zakon
19%
20% 14% 14% 14% Otpor akademske
10%
9% 9% 5% 9%8% javnosti
4%
Partnerstvo
0%
Ostalo
Pod dubinskom analizom sadržaja podrazumijevali smo opću i novinarsku pismenost

novinara i obradu sa svih aspekata što uključuje kritičko ispitivanje suprotstavljenih strana
kako bi osigurao nepristranost u izvještavanju.113 Pod površnom analizom podrazumijevali
smo članak u kojem se navode već istaknute činjenice te novinar ne koristi sve suprotstavljene
strane kao moguće izvore. U 72 posto dubina obrade teme bila je površna, a u 28 posto
članaka dubinska. Vjesnik (48 posto) i Slobodna Dalmacija (24 posto) izdvojile su se
dubinskom obradom teme.
Grafikon 13: Dubina obrade teme
113
41
Dubina obrade teme
90%
83%
80%
72%
70%
63%
60%
50% Dubinska
37%
40% Površna
28%
30%
17%
20%
10%
0%
U prvom je razdoblju u 31 posto članaka bila zastupljena funkcija informiranja jer su

novinari pisali o odredbama zakona i o problemima s kojima bi se akademska i znanstvena
javnost mogla suočiti nakon donošenja istih. Ipak, u većem postotku (53 posto) bila je
zastupljena funkcija kritiziranja. „Istina je temelj svake profesije, a neistinito izvještavanja je
svjesno prešućivanje informacija, iskrivljavanje istine, izmišljanje činjenica i događaja.“ 114
Bez obzira na ovo načelo, novinari su navodili izvore informacija koji su od listopada odbijali
donošenje Zakona te kritizirali njegove odredbe. U drugom je razdoblju funkcija informiranja
bila zastupljena u 18 posto članaka, a funkcija kritiziranja u 47 posto članaka. Porasla je
funkcija promoviranja kada su novinari izvještavali o radu prosudbenih skupina koje
analiziraju pristigle primjedbe i komentare nakon završetka javne rasprave i kada je
uspostavljen partnerski odnos između Ministarstva, Sveučilišta u Zagrebu te akademske i
znanstvene javnosti. U oba razdoblja, funkcija kritiziranja bila je najviše zastupljena, čak 50
posto (Profesori prava otvorenim pismom protiv triju zakonskih nacrta – Slobodna
Dalmacija, a u članku je bila riječ o otvorenom pismu 92 nastavnika Ministarstvu u kojem su
tražili odustajanje od nacrta zakona zbog njihova sadržaja i postupka donošenja).
Grafikon 14: Funkcija članka
114
Malović, S., Ricchiardi S., Vilović, G. 2007. Etika novinarstva. Sveučilišna knjižara. Zagreb. 60.
42
Funkcija članaka u dnevnim
novinama
60%
53% 50%
50% 47%
35%
40% Informiranja
31% 26%
30% 24% Kritiziranja
16% 18%
20% Promoviranja
10%
0%
1. 2. Ukupno
razdoblje razdoblje
„Novinar je obvezan svaku informaciju prethodno provjeriti iz najmanje dva neovisna

izvora. Iznošenjem neprovjerenih informacija dovodi u pitanje ne samo integritet osobe i
istinitost događa o kojem piše, nego i svoj novinarski kredibilitet.“ 115 Na ovo načelo novinari
nisu mislili u 16 posto slučajeva kada su koristili neimenovane izvore ili kada su navodili
samo jedan izvor u 53 posto članaka. „Korištenje neimenovanih izvora može ugroziti
kredibilitet novinara i samu vjerodostojnost novina, a čitatelji imaju pravo znati tko je izvor
informacija o kojima čitaju.“116 S obzirom da je 72 posto članaka bilo površno obrađeno,
možda je uzrok tome korištenje samo jednog izvora u velikom broju članaka. U prvom
razdoblju se samo jedan izvor navodio u čak 45 posto članaka, a u drugom je razdoblju
porastao na 64 posto. Također, navođenje tri i više izvora smanjilo se s 29 posto u prvom
razdoblju na 19 posto u drugom analiziranom razdoblju. Novinari Slobodne Dalmacije u 19
posto navodili su samo jedan izvor, ali su tri i više izvora navodili u 23 posto članaka. Iako je
Jutarnji list objavio najmanje članaka u oba razdoblja, novinari su navodili samo jedan izvor u
6 posto, a tri i više u 15 posto članaka.
Grafikon 15: Izvori informacija
115
116
Isto: 244.
43
Izvori informacija
70%
64%
60% Izvor nije naveden
53%
50% 45%
Navodi se samo jedan
40% izvor
29% 25%
30% Navode se dva izvora
19% 19%
14%
20%
Navodi se tri i više izvora
10%
3%
0%
Glavni izvori informacija bili su dekani i prodekani u 20 posto, predstavnici

Ministarstva u 17 posto te profesori s fakulteta hrvatskih sveučilišta u 14 posto članaka. Iako
bi podatak da su baš te osobe dale najviše izjava trebao biti ohrabrujući, on ipak nije nakon
što smo usporedili Večernji list i Vjesnik, dnevne novine koje su u drugom analiziranom
razdoblju objavile čak 26 posto članaka.
Novinari su u Večernjem listu navodili samo jedan izvor informacija u visokih 73
posto članaka, od čega su u 18 posto oni sami bili izvori. U 67 posto članaka bila je
zastupljena funkcija kritiziranja, a glavni izvori bili su profesori Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu (36 posto). Novinari su dali priliku drugoj, suprotstavljenoj strani
(predstavnicima Ministarstva i ostalima koji su podržavali prijedlog zakona) da kaže svoje
mišljenje u 27 posto članaka. Naime, profesori Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu su
sredinom siječnja 2011. u medijima izražavali svoje nezadovoljstvo odredbama zakona te
najavljivali štrajk, s time da su od listopada 2010. godine oštro istupili pred medije odbacivši
donošenje zakona. Novinari Večernjeg lista su u 19 posto navodili samo jedan izvor, a tri i
više u 15 posto članaka. Vjesnik je u 26 posto članaka navodio samo jedan izvor (32 posto), a
tri i više izvora u 27 posto. U istom je razdoblju u 35 posto članaka zastupio funkcije
informiranja i promoviranja, a u čak 54 posto članaka navodio se ministar znanosti,
obrazovanja i športa Republike Hrvatske Radovan Fuchs kao glavni izvor informacija.
Funkcija kritiziranja pronašla se u 30 posto članaka.
„Novinar treba saslušati sve strane u sukobu o kojem izvještava te ih uravnoteženo
prikazati. Za novinara izvjestitelja sve su strane podjednako važne, a događaj će predstaviti
44
što je moguće objektivnije i poštenije.“117 Ipak su novinari Večernjeg lista posvetili najavi
štrajka veliki medijski prostor (u 82 posto članaka) pa su tako čitatelji mogli utvrditi da nije
došlo do partnerstva između Sveučilišta i Ministarstva te akademske i znanstvene javnosti.
Vjesnik je u istom razdoblju izvještavao o zauzimanju akademske i znanstvene javnosti za
dijalog, partnerstvo i raspravu, a koja je pozivala profesore da ne štrajkaju. Prema spolu,
muškarci su u 82 posto bili glavni izvor informacija, a žene u samo 18 posto članaka.
Grafikon 16: Tko su izvori informacija?
Tko su izvori informacija? Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i športa
25% Rektorat Sveučilišta u
22% Zagrebu
21% 21%
20% Rektori ostalih hrvatskih
20% sveučilišta
17% Dekani i prodekani ostalih
15% 15% hrvatskih sveučilišta
15% 14% Profesori fakulteta
13%
hrvatskih sveučilišta
10% 10% Znanstvene organizacije i
10% instituti
7% Članovi radne skupine
5% Studentski zborovi i
organizacije
Novinari
0%
1. razdoblje 2. razdoblje Ukupno Ostalo
8. Zaključak
117
45
Glavna hipoteza koju smo postavili prije istraživanja bila je: Mediji ne posvećuju
dovoljno pozornosti ključnim promjenama u visokom obrazovanju poput donošenja Zakona o
znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu. Tu tezu smo i potvrdili analizom medijskih
sadržaja pet utjecajnih dnevnih novina, Jutarnjeg lista, Novog lista, Slobodne Dalmacije,
Večernjeg lista i Vjesnika. Analiza sadržaja obuhvatila je dva analizirana razdoblja, od 12.
listopada 2010. do 10. prosinca 2010. te od 11. prosinca 2010. do 31. siječnja 2011. godine. U
ukupno 525 novinskih izdanja analizirana su 104 članka. Najviše je članaka objavljeno u
Slobodnoj Dalmaciji (29 posto), a najmanje u Jutaranjem listu (9 posto). Očekivali smo da će
mediji posvetiti veći prostor donošenju zakona, jer je nakon potpisivanja Bolonjske
deklaracije 2001. godine, ovo druga ključna promjena u visokom obrazovanju.
Najviše je članaka o donošenju zakona objavljeno četvrtkom i srijedom. Donošenje

zakona bila je marginalizirana tema jer je petkom i subotom, danima kada novine imaju
najnižu prodaju, objavljeno jako malo članaka. Novinari su o donošenju zakona informirali
putem izvještaja u 52 posto članaka i komentara u 12 posto članaka. Najviše je članaka
objavljeno u istaknutim rubrikama dnevnih novina – Aktualno/Događaji/Vijesti
dana/Hrvatska (63 posto). Također, u tjednim prilozima novina, kada su mediji mogli
opsežnije i kvalitetnije informirati javnost o zakonu, objavljeno je 5 posto članaka.
Da su članci površno obrađeni, govori činjenica da novinari nisu koristili novinarsku

vrstu – analizu, a u manjem broju članaka (6 posto) koristili su reportažu kako bi informirali
javnost o prednostima i nedostacima zakona te njegovim mogućim posljedicama za hrvatska
sveučilišta, dekane, profesore, studente. O donošenju zakona 22 posto članaka objavljeno je u
gornjem i 21 posto u donjem dijelu stranice. Da je ova tema izazvala pozornost medija,
dokazuje i činjenica da je 11 posto članaka zauzelo cijelu stranicu, a u 6 posto slučajeva,
članci su se nalazili na dvjema stranicama dnevnih novina. U prvom razdoblju su autori
članaka bili novinari dnevnih novina (92 posto), dok su novinari koristili agencijske vijesti u 6
posto članaka.
Treća hipoteza Svi su članci dobro grafički opremljeni je potvrđena. U ukupnom broju
članaka (104), 76 posto članaka bilo je grafički opremljeno. Barem jednom fotografijom bilo
je opremljeno 57 posto članaka, dvjema 11 posto, a trima 7 posto članaka. Novinari nisu ni u
46
jednom članku koristili tablice ili grafikone, iako 23 posto članaka nije imalo nikakvu
grafičku opremu. U 77 posto članaka fotografija se odnosila na sam sadržaj u tekstu.
Sljedeću smo hipotezu U člancima dominiraju senzacionalistički naslovi također

potvrdili. U 31 posto članaka naslov je bio senzacionalistički ili u 30 posto članaka kritički. U
77 posto članaka, naslov je bio izravno povezan sa sadržajem. Članci o donošenju zakona
rijetko su se pojavili na naslovnim stranicama (10 posto).
Glavne teme u prvom razdoblju bile su novosti u zakonima, poput ukidanja

školarina – uvođenja upisnina (47 posto) te Sveučilišnog vijeća (25 posto). Iako je cilj bio
informirati čitatelje o novostima zakona te im objasniti kakve bi posljedice mogao prouzročiti
zakon, novinari su nerijetko pisali izrazito negativno. Spominjući školarine i upisnine u 20
posto članaka često su isticali da odredbe zakona uzrokuju kršenje autonomije, pridonose
komercijalizaciji, etatizaciji i privatizaciji visokog obrazovanja. Kada je riječ o uvođenju
Sveučilišnog vijeća, novinari svih dnevnih novina interpretirali su odredbu kao kršenje pravne
osobnosti fakulteta te najavljivali mogući utjecaj politike. Naša je hipoteza djelomično
potvrđena jer uvođenje slovnih ocjena nije izazvalo očekivane kritike akademske i znanstvene
javnosti. Novinari su o toj odredbi pisali u 4 posto članaka. Najviše medijskog prostora u oba
analizirana razdoblja novinari su posvetili vlastitim interpretacijama odredbi zakona te su
prenosili kritike izvora informacije u čak 54 posto članaka. U 78 posto članaka dubina obrade
teme bila je površna.
Što se tiče funkcije članaka u oba razdoblja, najzastupljenije je bila funkcija

kritiziranja u 50 posto. U prvom je razdoblju u 31 posto članaka bila zastupljena funkcija
infomiranja jer su novinari pisali o odredbama Zakona i o problemima s kojima bi se
akademska i znanstvena javnost mogla suočiti nakon donošenja istog. Ipak, u većem postotku
(53 posto) bila je zastupljena funkcija kritiziranja. U drugom su razdoblju bile zastupljene bile
funkcija kritiziranja u 47 posto članaka i funkcija informiranja u 26 posto članaka. Funkcija
promoviranja je porasla u drugom razdoblju na 35 posto. Novinari su u drugom razdoblju
izvještavali o radu prosudbenih skupina koje analiziraju pristigle primjedbe i komentare
nakon završetka javne rasprave i o uspostavljanju partnerskog odnosa između Ministarstva,
Sveučilišta u Zagrebu te akademske i znanstvene javnosti.
47
Glavni izvori informacija bili su dekani i prodekani u 20 posto, predstavnici
Ministarstva u 17 posto te profesori s fakulteta hrvatskih sveučilišta u 14 posto članaka. Tako
je i naša sljedeća teza o izvorima informacija – Glavni izvor informacija je Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske koje je pokrenulo javnu raspravu o
prijedlogu nacrta zakona – potvrđena. Kada je prijedlog ncarta zakona krenuo u javnu
raspravu, u prvom je razdoblju Ministarstvo bio izvor informacija u 15 posto članaka, dekani i
prodekani u 22 posto članaka. U drugom su razdoblju Ministarstvo i profesori hrvaskih
sveučilišta bili glavni izvori informacija u 21 posto članaka. S obzirom da je 72 posto članaka
bilo površno obrađeno, možda je uzrok tome korištenje samo jednog izvora u velikom broju
članaka (53 posto). U prvom razdoblju se samo jedan izvor navodio u čak 45 posto članaka, a
u drugom je razdoblju porastao na 64 posto. Novinari su navodili tri i više izvora u 25 posto
članaka u oba razdoblja, no s druge strane, u 16 posto članaka koristili su neimenovane
izvore.
Osnovni i specifični ciljevi postavljeni prije samog istraživanja su ostvareni. Mediji su

odigrali ključnu ulogu u informiranju javnosti i njezinom formiranju stava prema donošenju
zakona. Iako su mediji u 31 posto članaka javnost privlačili senzacionalističkim naslovima, u
50 posto članaka progovarali su o ključnim problemima i nedostacima zakona na koje je
ukazivala znanstvena i akademska javnost. Mediji su tako bili posrednik između
zakonodavnih tijela i zainteresiranih pojedinaca, što dokazuju izvori informacija koje su
uključivali u svoje izvještaje - Ministarstvo u 17 posto članaka, dekani i prodekani u 20 posto
te profesori hrvatskih sveučilišta u 14 posto članaka.
U prvom razdoblju, od 12. listopada 2010. do 10. prosinca 2011. objavljeno je 60

posto članaka, što pokazuje da su mediji bili zainteresirani za donošenje zakona. Možda je
razlog pada broja članaka u drugom analiziranom razdoblju (40 posto), nedovoljna
komunikacija između znanstvenika i novinara. Upravo su znanstvenici ključni da
populariziraju znanost u medijima i da javnost bude informirana o svim društveno
relevantnim temama, a jedna od njih je svakako, donošenje Zakona o znanosti, visokom
obrazovanju i sveučilištu.
48
9. POPIS LITERATURE
1. Anić, V. 2004. Hrvatski enciklopedijski rječnik A-Bez. Novi liber. Zagreb.

2. Anić, V. 2004. Hrvatski enciklopedijski rječnik Bež-Dog. Novi liber. Zagreb.
3. Bobić, D. 1987. Što s događajem: O umijeću novinskog obavještavanja. Informator.
Zagreb.
4. Bertrand, C-J. 2007. Deontologija medija. Sveučilišna knjižara. Zagreb.
5. Institut za razvoj obrazovanja. 2010. Modeli financiranja visokog obrazovanja:
primjeri prakse u devet zemalja Europske unije. Institut za razvoj obrazovanja.
Zagreb.
6. Jergović, B., Juračić, M. 2002. Evolucija, smrt, život i dugovječnost: znanost, službe
za odnose s javnošću i mediji. Društvena istraživanja 11. br. 1. 875-892.
7. Kovač, V., Ledić, J., Rafajac, B. 2002. Upravljanje visokoškolskim institucijama:
problemi i pristupi rješenjima. Društvena istraživanja 11. br. 1. 1013-1030.
8. Kurelić, Z. 2003. Postoji li 'vaša' i 'naša' znanost? Politička misao Vol. XL. br. 4. 163-
168.
9. Lamza Posavec, V. 2004. Metode drušvenih istraživanja. Hrvatski studiji Sveučilišta u
Zagrebu. Zagreb.
10. Novak-Milić, J., Barbaroša-Šikić, M. 2008. Različiti sustavi ocjenjivanja i usporedne
ljestvice. Lahor 6. 198-209.
11. Malović, S., Ricchiardi, S., Vilović, G. 2007. Etika novinarstva. Sveučilišna knjižara.
Zagreb.
12. Malović, S. 2007. Mediji i društvo. Sveučilišna knjižara. Zagreb.
13. Malović, S. 2005. Osnove novinarstva. Golden marketing-Tehnička knjiga. Zagreb.
14. Malović, S. 2005. Uloga novinara u društveno odgovornom poslovanju, Politička
misao Vol. LXII, br. 1, 91-96.
15. Malović, S. 2007. Vjerodostojnost novina. Sveučilišna knjižara. Zagreb.
16. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. 2006. Znanstvena i
tehnologijska politika Republike Hrvatske 2006. – 2010. Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Zagreb.
17. Polić Bobić, M. 2005. Prvi procesi u Bolonjskom procesu. Sveučilište u Zagrebu.
Zagreb.
49
18. Prpić, K. 2007. Kako hrvatska javnost i politička elita percipiraju znanost?. Politička
misao Vol. LXIV. br. 1. 67-92.
19. Raos, N. 2002. Kako popularizirati znanost?. Arh Hig Rada Toksikol 53. 144-152.
20. Švarc, J. 2009. Hrvatska u društvu znanja: prijepori i perspketive inovacijske politike.
Školska knjiga i Institut društvenih znanosti„Ivo Pilar“. Zagreb.
21. Šundalić, A., Heteši, I. 2006. Mediji i nove vrijednosti društva slobodnog tržišta,
Informatologija 39, 4. 271-275.
22. Vodanović M, Brkić H. E-časopisi i popularizacija znanosti. Drugi kongres hrvatskih
znanstvenika iz domovine i inozemstva, 7.-10. svibnja 2007, Split, Hrvatska.
23. Zakon o medijima, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/311969.html, 28.
travnja 2011.
24. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306330.html, 16. travnja 2011.
25. Zakon o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu,
26. http://books.google.hr/books?
id=L6ISsCJsjfEC&pg=PA88&lpg=PA88&dq=baudrillard+virtualnost&source=bl&ot
s=r2d5yDyniK&sig=31pKw2B4w_5pWlqtIybJlNqDeDo&hl=hr&ei=qXO9TdK6Gs_s
sgb4l8T4BQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=8&ved=0CD4Q6AEwBw#
v=onepage&q=baudrillard%20virtualnost&f=false, 30. travnja 2011.
27. http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?
page=clanci.aspx&pageID=171&clanakID=1520, 14. travnja 2011.
28. http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_282_en.pdf, 16. travnja 2011.
29. http://festivalznanosti.unist.hr/, 16. travnja 2011.
30. http://members.znanost.org/~duje/2.kongres/analiza%20.pdf, 16. travnja 2011.
31. http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2268, 16. travnja 2011.
50
Danijel Labaš i Petra Marinčić
Mediji – posrednik između zakonodavnih tijela i zainteresirane javnosti
Sažetak
Svakodnevica hrvatskoga i drugih društava pokazuje da mediji ponekad miješaju

informaciju i zabavu, a trebali bi davati prednost onima temama koje mogu imati utjecaja na
život neke društvene skupine, zemlje i cjelokupnog čovječanstva. Od takvog značenja je
upravo donošenje Zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH iznijelo je prijedlog nacrta zakona u

listopadu 2010., čime je potaknulo javnu raspravu između akademske javnosti i šire javnosti,
zainteresiranih pojedinaca i društvenih skupina. Analizom sadržaja željeli smo istražiti jesu li
mediji pisali dovoljno o donošenju zakona kao ključnoj promjeni u visokom obrazovaju.
Rezultati istraživanja pokazali su da su dnevni listovi pisali premalo o ovoj temi, no kada su
pisali, bili su posrednik između zakonodavnih tijela i zainteresirane javnosti.
Ključne riječi: mediji, Zakon o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu, MZOŠ, javna
rasprava, dnevni listovi
51
Danijel Labaš & Petra Marinčić
The media – the mediator between the legislation and the interested public
Summary
Everday life of the Croatian society and other societies as well shows that media
sometimes mix information with entertainment instead of putting forward subjects that can
influence the life of a certain social group, a country or even humankind. That is the
significance of passing the Science, Higher Education and University Law.
Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia introduced the
bill in October 2010, which generated public discussion between the Academia and a wider
public, between interested individuals and social groups. By using textual analysis we wanted
to explore whether media have written enough about passing the law as it is a crucial change
in higher education. The results of the research show that the daily newspapers have not
written enough about this subject, and when they have, they were only the mediator between
the legislation and the interested public.
Key words: media, Science, Higher Education and University Law, Ministry of Science,
Education and Sports, public discussion, daily newspapers
52

Mediji - Posrednik Između Zakonodavnih Tijela I Zainteresirane Javnosti

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mediji - Posrednik Između Zakonodavnih Tijela I Zainteresirane Javnosti

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveučilište u Zagrebu

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

MEDIJI – POSREDNIK IZMEĐU ZAKONODAVNIH

Hrvatsko je društvo proklamirano društvo znanja i u skladu s tom krilaticom, koja se

Svakodnevica hrvatskoga i drugih društava pokazuje da mediji ponekad miješaju

Glavna hipoteza koju smo postavili prije istraživanja je:

Znanstveno istraživački i visoko obrazovni sustav Republike Hrvatske obuhvaća 26

Nacionalno vijeće za informacijsko društvo bavi se razvojem informacijskog društva,

referiranih radova, Hrvatska se nalazi nisko na ljestvici razvijenih i srednje razvijenih

2.1. Položaj znanosti, znanja i tehnologije u Hrvatskoj

Znanstvena zajednica te intelektualna i politička elita koja upravlja znanošću i javnim

Proizvodnjom znanja u Hrvatskoj, osim u nekoliko privatnih industrijskih instituta,

2.1.2. Europska i svjetska izdvajanja za znanost i istraživanje

Prema Vodiču kroz informacije o Europskoj uniji, EnterEurope, Europska zajednica

2.2. Hrvatska kao znanstveno i tehnologijski orijentirana država

Ulazak u punopravno članstvo u zajednici zemalja Europske unije nacionalni je interes

Hrvatska želi stvoriti nacionalni program istraživanja i razvoja kako bi razvila

Kako bi RH povećala izdvajanja za znanost, osobito privatnog sektora, ključno je

Ključni ciljevi su: povećati financijska sredstva za izvrsne znanstvene i razvojne

2.3. Bolonjski proces

Osim postavljanja ključnih ciljeva znanstvene i tehnologijske politike kojim Hrvatska

Republika Hrvatska usvaja standarde Europske unije te svoje cjelokupno obrazovanje

3. Odredbe Zakona o visokom obrazovanju, znanosti i sveučilištu

3.1. Kritična točka 1 – Slovne ocjene

Već su 2008. godine u radu Različiti sustavi ocjenjivanja i usporedne ljestvice,

Iako je ideja Bolonjske deklaracije promicanje mobilnosti studenata te bi uvođenje

3.2. Kritična točka 2 – Iznos upisnine

3.3. Kritična točka 3 – Sveučilišno vijeće

Dalje, u trećem dijelu Zakona koji se odnosi na Upravljanje Sveučilištem, a pod

Ovu točku smatramo kritičnom jer se analizom važnijih publikacija, izvješća i

4. Obrazovanje u europskim zemljama

4.1. Primjeri dobre prakse

Primjeri iz brojnih zemalja Europske unije pokazuju kako je uključivanje načela

4.2. Primjeri loše prakse

Mediji su mjesecima izvještavali o prosvjedima talijanskih i britanskih studenata koji

Talijanski studenti su blokirali Rim kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo protiv

Britanski studenti izrazili su nezadovoljstvo novim planom za visoko obrazovanje,

„Masovni su mediji danas neizostavni u masovnom komuniciranju koje pak određuje

5. Masovni mediji u inovacijskom društvu

5.1. Uloga medija u svijetu novih vrijednosti

Inovacijsko društvo ima uporište u znanju i institucijama koje ga proizvode. Prema

5.2. Popularizacija znanosti

„Mediji utječu na percepciju znanosti u javnosti kroz proces novinarskog odabira

U radu Evolucija, smrt, život i dugovječnost: znanost, službe za odnose s javnošću i

Svjesni značaja popularizacije i plasiranja informacija o znanosti, brojni su

Nenad Raos pisao je zašto je potrebno popularizirati znanost: približiti znanost

Popularizacijom znanosti želi se unaprijediti percepcija znanosti kao društveno

5.2.1. Uloga znanstvenika u popularizaciji znanstvenika

Iz potrebe za takvom komunikacijom i općenito popularizacijom znanosti, nastali su

Uz elektronske verzije časopisa, još jedan od načina popularizacije znanosti je

5.3. Interes europske javnosti za znanost

5.3.1. Istraživanje Eurobarometra 2007. godine

Prema rezultatima istraživanja pojedinih zemalja, u Švedskoj je interes za znanost i

5.3.2. Istraživanja u medijima – Privlačenje pozornosti medija na znanstvene teme

Istraživanje „Privlačenje pozornosti medija na znanstvene teme“ Vlaste Radosavljević

Istraživanje je obuhvatilo razdoblje od studenog do prosinca 2006. godine kada je

Rezultati istraživanja pokazali su da radne hipoteze nisu potvrđene. „Dnevnici Novi

Završetkom ovog poglavlja prelazimo na najvažniji dio našeg znanstvenog rada. S

Mediji ponekad miješaju informaciju i zabavu, a trebali bi odvajati, odabirati važne

Osnovni je cilj istražiti kvalitetu članaka o donošenju, promoviranju pozitivnih i

Glavna hipoteza koju smo postavili prije istraživanja je:

U sljedećem odlomku definirat ćemo sve ključne pojmove korištene u definiranju

Grafička oprema obuhvaća fotografije, ilustracije (crteže), foto-reportažu, karikaturu,