BLY MANOR

Učiteljica je, svojim izborom, bila samotna mlada žena. Sa zebnjom je stigla u London na
razgovor za posao, kod Lorda Henrya Wingravea, koji je tražio guvernantu za nećaka i
nećakinju. Cjelodnevni posao, uz smještaj u njegovom domu Essexu. Divan izolirani posjed na
selu. Bly na prvi pogled nije joj unosio nemir ili izazivao zle slutnje. Bio je točno kakvim ga je
Lord Wingrave opisao. Divan posjed. I poželio joj je srdačnu dobrodošlicu. Noć je guvernantu
zatekla nespokojnu. Bilo je kako je Flora rekla. Sobe su noću bile prostranije. Kao da je sama
kuća duboko udahnula kada je Sunce zašlo i raširila dok je držala dah za jutro. To prividno
širenje nije obuhvatilo samo zidove. Primijetila je da su terasa i čitavo imanje, travnjak i vrt
iza njega, i ono što je vidjela od parka, ispunjeni nepreglednom prazninom. Prazninom koja
je dozivala da je se istraži. Guvernantino je srce venulo zbog dječakove boli. No kao i vrijeme
u Blyu, dječakovo raspoloženje brzo se mijenjalo. Dječja raspoloženja stizala su naglo i bez
upozorenja, poput sunca i kiše. Kao da su vrijeme i priroda imali tajne zakone...samo za njih.

Vrtlarica se nije ni predstavila novoj guvernanti. Jedva ju je i primijetila. Kao da je oduvijek

bila ondje. Ostali su predpostavili da su se već upoznale, a kad bi bila iskrena, tako se i
guvernanta osjećala kad ju je prvi put vidjela.