ena puna mrnje

Denise Thorncombe

1. poglavlje
Priroda, ba kao i ljudi, nije uvijek na isti nain lijepa.
Trenuci uvjetuju izgled, koji zatim, u beskrajnim varijacijama,
zadovoljava promatraa. Zato ima onih koji prirodu vole izjutra, drugi je
vie vole poslije podne, a neki, opet, uveer, jer u svojoj nutrini nailaze na
odgovarajue tonove boja u prirodi.
Beverly nije imala odreeno vrijeme za svoju rijeku. Voljela ju je u
svakom trenutku, stalno je u njoj otkrivala novu ljepotu. Schoolkyll je tekla
izmeu umovitih i strmih obala. Dio kroz koji je prolazila bio je najljepi i
najotmjeniji dio Philadelphije. Tamo dolje su se kroz vrhove stabala
nazirale starinske vile, ponos njihovih vlasnika i cijeloga grada.
Iako joj se uvelike urilo... objed kod tetke Mildred bio je dogovoren
za jedan sat... Beverly zaustavi automobil na osamljenom mjestu, na malom
proirenju gdje se rijeka na okuci pjenila u vodenom kovitlacu. Stabla su
svojim kronjama stvarala nad rijekom magina zelena skrovita, izmeu
kojih se sunce probijalo u obliku zlatnoutih mrlja. U taj sat nije bilo
posjetitelja. Na sredini rijeke ljuljukale su se lae na laganim valovima
dok su kormilari, s vremena na vrijeme, nastojali odrati smjer. Bio je to
trenutak oputanja, ali pun iekivanja.
Beverly zapali cigaretu i nasloni se na klupu, preputajui se
uivanju.
A to joj je i bilo potrebno nakon vrlo burnog jutra. No, je li jutro bilo
samo burno? Ono je znailo mnogo vie, ali na neki nain i mnogo manje;
sve je bilo pripremljeno, sve unaprijed poznato, sve predvieno. Sveanost
podjele diploma u koledu Bryn Mawr ponavljala se ve desetljeima. Cijeli
nastavniki zbor, upraviteljiin govor, diplomanti u togama, a na dnu
dvorane, nalik na rascvjetani vrt, arenilo ljetnih oprava i eira majki,
rodbine, prijatelja.
Nije bilo dvojbe da je, sa svim tim, za svakog slavljenika sveanost
bila vrlo znaajna i da ju je proivljavao do u najmanju sitnicu. Za bogatu
djevojku taj komad teko steenog papira nije znaio nita osobito, za nju

e to uvijek ostati samo papir. Siromana e djevojka u tom papiru vidjeti

bolju budunost i mnogo e oekivati od nje.
Za Beverly Rosenkratz diploma je znaila okrunjenje njezinih
ambicija pa i vie od toga, neku vrstu izazova, koji je htjela baciti
filadelfijskom drutvu u lice. Imala je sve to je potrebno da djevojka bude
sretna, sve osim dobrog podrijetla. Bilo joj je petnaest godina kad je
spoznala da silno bogatstvo njezinog oca nije klju koji otvara sva vrata.
Tada je shvatila zato se raskona kua Rosenkratzovih ne nalazi u Main
Lineu, nego u Wynne Woodu, na adresi koja je odmah upuivala na
dobrostojee ljude... Wynne Wood je bio predio novih bogataa u
zapadnom dijelu Philadelphije. Shvatila je i zato se nikad nije mogla
prisnije sprijateljiti s mnogim svojim poznatim kolskim kolegicama.
Razumjela je zato su odnosi njezine obitelji s obiteljima njezinih kolegica
ostajali uvijek na granici hladne ljubaznosti. U otmjenim kuama, u koje je
bila pozivana, nikad nije bila nita vie od obinoga gosta.
Tako, iako je bila okruena ljubaznou, Beverly se osjeala
osamljenom, uvijek s neugodnim dojmom da je samo podnose. Znala je da
se druge djevojke sastaju na primanjima i zabavama iz kojih je ona
iskljuena. Njoj, Beverly Rosenkratz, upuivali su pozive na sveanosti s
mnogo uzvanika, meu kojima je mogla ostati nezamijeena; pozivali su je
sa srdanou koja je pomalo graniila s uvredom, jer bi je uvijek pozivali u
posljednji trenutak.
Rosenkratz je bilo ime koje fladelfijska aristokracija nije cijenila.
Ono je podsjealo na bijedu, na teak rad, koji nije uvijek bio i poten, na
bogatstvo steeno na brzinu i na prenaglaene ambicije.
Vjetri je namrekao rijeku. Beverly pogleda, na sat; skoro e jedan.
Namjeravala je otii kui i preodjenuti se, ali se predomislila.
Obiteljski objed nije zahtijevao posebnu eleganciju. Osim toga, teta Mildred
je voli vidjeti u odjei, istina vrlo jednostavnoj, ali koja upuuje na to da
onaj tko je nosi pripada polaznici koleda Bryn Mawn. Tetka Mildred je bila
jedina u obitelji koja se opirala virusu oholosti. Ali ne zbog neke posebne
snage duha. Jednostavno nikad nije mogla shvatiti da se moe biti nesretan
zato to ih velike i poznate filadelfijske obitelji ne prihvaaju u svoj krug.
Bila je preponosna na svoje podrijetlo i na to to je ki onoga silnoga
Davida Rosenratza koji je potkraj osamnaestog stoljea doselio u Ameriku,
siromaan kao mi, a polo mu je za rukom stvoriti najznaajniju i

najkompletniju industriju rasvjetnih tijela u Sjedinjenim Amerikim

Dravama. Legendarni David Rosenratz, o kojemu, dvadeset godina nakon
njegove smrti, krue prie o poslovnim i ljubavnim uspjesima.
Teta Mildred je bila prvoroena od petoro djece Davida
Rosenkratza, tri djevojke i dva mladia. Poznavala je bijedu i neimatinu i
bila je presretna to joj je umakla i to ju je mogla zamijeniti s problemima
drutvene otmjenosti.
Tatina je u kui Rosenkratzovih nekoga potedjela, a nekoga
dotakla do razliite mjere. Stari David nije bio pogoen strijelom tatine, a
isto tako ni njegova prvoroena ki. Majka im je rano umrla pa se nije
moglo ni pretpostaviti kako bi bogatstvo djelovalo na nju. Tetke Ellen i
Judy, udavi se rano za mlade poslovne ljude, u dubini due su se nadale da
e jednoga dana, moda, doi u srodstvo s Kellyjevima ili Dupontovima,
iako to nikada nisu javno izrekle. Ni Kevin Rosenkratz, Beverlyn otac, nije
bio ohol za razliku od njegovog mlaeg brata Malcolma.
Sjeanje na strica Malcolma izazove osmijeh na djevojinom licu.
Beskrajno je voljela strica, potovala ga i gotovo oboavala. On se igrao
svojim podrijetlom kao maka s miem, odluno i elegantno. Doavi na
svijet u doba kad je otac ve bio postigao uspjeh, Malcolm je bio jedino
dijete koje je dobilo odlinu naobrazbu. Engleske i francuske guvernante i
na kraju toliko ueno, harvardsko sveuilite. S Harvarda je iziao u
dvadeset i etvrtoj godini. Inteligentan, kakav je bio, sklapao je prijateljstva
meu knjievnicima, umjetnicima, politiarima i strancima, stvarajui o
sebi glas kulturne osobe, predodreene za velika djela. Iako nikada nije
uinio ta velika djela, to nije naudilo njegovom glasu.
Beverlyina sklonost prema stricu Malcolmu nije proistjecala samo iz
rodbinskih veza. Bio joj je mnogo blii od vlastitog oca. Kako ju je dobro
shvatio i pomogao joj u runoj prii s Ericom Hunterom! Eric...
Kakvo neugodno sjeanje, jo jedan vor koji je trebalo presjei.
Osvetit e se njemu i svima koji su je vrijeali!
- Pokazat u vam! - promrmlja glasno. - Pokazati!
Beverly pogleda na sat i pomisli: "Zakasnit u deset minuta, ali nije
vano..."

G
U velikom je salonu cijela obitelj oekivala Beverly, zvanu Bev. Otac
Kevin, stric Malcolm, tetke Ellen i Judy sa svojim muevima Robertom i
Tedom i s djecom, trojicom snanih mladia.
inilo se kao da su i svi pokojnici u iekivanju, gledajui zadovoljno
s uljanih portreta; David iznad kamina, baka Elizabeth iznad naslonjaa,
pored mua tetke Mildred, koji je umro prije deset godina.
Posluitelj je donio aperitiv i slane kolaie, zatim se povukao, ali se
ubrzo vratio kako bi upozorio domaicu da je kuhar postao nestrpljiv.
Mildred mu se nasmijeila, ne prestajui gledati kroz prozor.
- Evo je! - najavi naposljetku. - Kako je draesna i elegantna! Moe
biti ponosan na ker, Kevine.
- I jesam.
- Kako e joj to pokazati? - naali se sestra.
- Vidjet e.
Beverly naas promotri okupljenu druinu s praga i osjeti se
potpuno sretnom. Iz svijesti je izbrisala sva neugodna sjeanja i bol i
uivala u veselju koje je pruila drugima.
Otac je zagrli, gurajui joj u ruku nekakvu kutijicu. Bio je suzdran
ovjek, kojega je nesrea uinila zatvorenim i nepristupanim.
- Hvala - promrmljala je Beverly, zagledavi se u njegovo
inteligentno lice s nekim bolnim izraajem. Znala je da je energian i
sposoban poslovni ovjek i zato ga je cijenila. Ali iskljuujui divljenje,
posve prirodno za kerku, nije osjeala nita drugo. Nije imala, nikakvu
potrebu da bolje upozna intimni oev ivot, a osjeala je nedostatak
zanimanja za svoj ivot i s njegove strane. Rijetko su se sastajali, a kad bi se
sreli, izmijenili bi pokoju rije, uvijek u vezi s obitelji, s njezinom prolou,
ali i o dogaajima dana. U svojoj je svijesti Beverly uvala drukiju sliku
oca, njenijeg i srdanijeg, ali takav je bio dok je majka jo bila s njima.
Tada joj je bilo osam ili deset godina. A onda se sve izmijenilo. Jednog su joj
jutra rekli da mame vie nema, da su je morali prevesti u jednu kliniku na

lijeenje. Razboljela se. Tetke su bile brine i ljubazne, ali joj nisu mogle
pruiti majinsku toplinu. Malo pomalo je doznala istinu. Njezina se majka
nalazila u klinici za ivane bolesnike. Nije bila poremeenog uma, ali je
zbog krhkosti i osjetljivosti duboko proivljavala nesreu kojoj je bila
oevidac; naime, naila je ba u trenutku kad se jedan ovjek u New Yorku
bacio pod vlak. Preivjela je vrlo teku krizu, ali se oporavila. Poslije
odreenog vremena dozvolila je Beverly da je povremeno posjeuje, ali ti
posjeti nisu bili ugodni. Majka, uvijek lijepo odjevena i poeljana,
ostavljala je na nju vrlo tuan dojam nestvarne, samo napola ive osobe.
Nije oekivala pitanja i nikad nije odgovarala. Gledala je posjetitelje velikim
i prekrasnim, ali praznim oima.
Zvonki glas tetke Mildred prene je iz razmiljanja.
- Spava li, Bev? Zar te ne zanima to ti je otac darovao?
S osmijehom koji je molio za oprotenje djevojka otvori kutiju. Nije
oekivala tako izuzetan dar i njezino je iznenaenje bilo tako veliko da je
potisnuto veselje.
- O, ovo je previe - promrmlja zbunjeno. - Tata... pa to je cijelo
bogatstvo!
Kevin uzdigne ramena i pomakne se kako bi i drugima omoguio da
predaju darove.
- Ne moe vrijediti manje od pedeset tisua dolara - primijeti stric
Robert, Ellenin mu. Rekao je to s ljubomorom i nesretnim glasom osobe
koja ne samo da to sebi ne moe priutiti, nego ak ne moe ni sanjati o
briljantu velikom poput ljenjaka u obliku srca.
- Jedinica je jedinica - kratko ga prekine tetka Mildred, - Sjedite za
stol! Nae e darove nai ispod ubrusa, Bev. Moram te upozoriti da su
neznatni prema daru koji si upravo primila.
- Hvala svima - ree Beverly.
Prijeu u blagovaonicu. Stric Malcolm je naas zadri da joj kae
kako je njegov dar eka kod kue.
- Bilo mi je malo nespretno nositi ga sa sobom - rekao je i znaajno
je pogledao.
Djevojci zasvjetlucaju oi.
- Je li to Jick?
- Upravo on, sa svoja etiri kopita i repom. Dobio sam ga vrlo jeftino,
uvjeravam te.

- Ne vjerujem - njeno se smijeila Bev. Tako si zlatan, uvijek mi

daruje ba ono to najvie elim. - Pocrvenjela je jer joj se pogled sreo s
oevim. - Ali prstenje predivan - pouri se dodati.
Kevin je prvi napustio slavlje. Imao je ugovoren sastanak u vezi s
ubacivanjem nove vrste svjetiljaka na trite.
- Vidjet emo se kod kue, Bev. Oprosti mi.
Tek to je otac otiao, Beverly se obrati Malcolmu:
- Hoe li me otpratiti, strie?
- Zar i ti odlazi? - zapita Mildred. - Prava si ki svoga oca. Nikad
nema mira.
- Dan mi je bio previe uzbudljiv, tetkice. Osim toga, veeras imam
oprotajnu veeru u Bryn Mawru i moram se malo odmoriti.
- I ovako si dovoljno lijepa, uvjeravam te. No moda e tamo biti
netko osobito vaan? - upita tetka Judy, peckajui.
- Kad bi postojao netko takav, Bev bi to rekla. Ona nikad nita ne
krije.
- Rekla sam tek da neto kaem.
Za stolom naas zavlada tiina, ali vrlo kratko, tako da je prola
gotovo neosjetno. Mladi je nisu ni zamijetili. Jedva su ekali da sestrina
ode pa da i oni podbruse pete. Bili su dobro odgojeni i potivali su
obiteljske tradicije. Na kraju su se svi izljubili i izgrlili i uskoro se zaula
buka automobila na odlasku.
- ini se da me ti mora otpratiti - nasmije se Malcolm neakinji kad
su izili. - Ja sam pjeak.
- Kako to?
- Volim pjeaiti, a i blizu sam. Uostalom, pjeaenje pogoduje
vitkosti.
- Ti se ne mora brinuti za izgled - pobuni se Bev. - Mnogi ti mladii
zavide na njemu, uvjeravam te.
- Pa jo i nisam star. U rujnu e mi biti tek trideset osam godina.
- Deset si godina mlai od tate. Izmeu vas dvojice su tetke Ellen i
Judy. ini se da djed nije gubio vrijeme. Da baka nije umrla rano, imala bih
tucet tetki i strieva.
- Moda ih i ima - nasmije se Malcolm. Bev ne uzvrati na tu alu.
Njegova neakinja, tako lijepa, zdrava i stvorena za ljubav, mrzila je seks.

Nije smatrao da je normalno to tako teko podnosi jedno

razoaranje.
- Vrijedi li Eric toliko odricanje? - upita iznenada.
- to?
Malcolm zastane da pripali cigaretu. elio je raistiti to pitanje, ali
je nije htio raalostiti.
- Htio sam rei... O, Bev, nemojmo o tome! Danas za tebe poinje
novi ivot, ali nee biti nov ako iza sebe ne ostavi, svu prolost. Sluaj me,
draga, molim te! Zna da te mnogo volim i da te dobro poznam.
Inteligentna si, ali i malo preosjetljiva, kao...
- Kao moja majka - prekine ga ona.
- Tono. Preosjetljiva, tvrdoglava. Posve se preputate osjeajima,
ne razlikujui to bi u njima trebalo prihvatiti, a to odbaciti. Patila si zato
to su te u Bryn Mawru gledali svisoka. Zato, pitam se? Nikada nisi imala
razloga ikome zavidjeti ni na emu. Ali ti...
- Strie Malcolme, molim te...
- Dobro, idemo dalje. Zatim Eric Hunter. Nije ti bilo ni dvadeset
godina kad si se zaljubila. Eric je lijep, uglaen, pametan i ima poloaj u
drutvu. ini mi se da je zadovoljavao tvoju oholost. Recimo da ti je bila
primamljiva pomisao na to da postane gospoa Hunter, s malo novca, ali
za nadoknadu, s mnogo plemenitih predaka.
- E, sad u se razbjesniti - zaprijeti mu Bev.
- Ne, nee se razbjesniti. Odvie si pametna za to. Inteligentnoj se
osobi smije rei istina. Njegova majka nije dozvolila va brak. Predrasude.
Vrlo dobro. Ali on je, pokorivi joj se, pokazao da je ono to jest - sitna
bezlina osoba. Pravi mukarac ne bi dozvolio da mu pobjegne Beverly. I
zar je pravo oplakivati ga?
- Ne oplakujem ga - povie ona sa suzama u oima. - Zato me eli
poniavati?
- To ne elim.
- eli, jer inae ne shvaam zato govori ono to nije tono. Patim,
ali ne zbog ljubavi, nego zbog ponosa. Ona strana ena! Jo mi je i sada
pred oima. Eric me pozvao na aj da bi me upoznao sa svojom majkom.
Bio je uvjeren da u joj se svidjeti, a ja sam uinila sve da se njegova
oekivanja ostvare. Ona je bila preljubazna, ali nekad se ljubaznou moe
nekoga i ubiti. Primila me u najljepem salonu kue. Posvuda su bili

portreti, skupocjeno pokustvo, predivne vaze... Sve je bilo originalno i sve

je stoljeima pripadalo obitelji. I tako, priajui o slikama, pokustvu i
srebrnim, kao da je govorila:
"Ti nisi stvorena za sve ovo, moja djevojko. Tvoj je djed bio
doseljenik i svi oni milijuni koje je kasnije zaradio ne mogu pomoi da to
zaboravim".
- A kako se tvoj Eric drao za vrijeme te parade?
- Vjerujem da je patio i da se stidio... ali ne svoje majke, nego mene.
ini mi se da me tek onda dobro vidio. Nakon tog nesretnog popodneva
vie nije bilo kao prije, a onda je odluio otputovati. Ostao je u Europi est
mjeseci, a nakon povratka nije se potrudio ni telefonirati mi. Svreno!
Postoje stvari koje se ne zaboravljaju, strie Malcolm.
Stigli su do stare kue Rosenkratzovih, sada Kevinovog vlasnitva.
Malcolm se naslonio na grm rua. Bio je vitak, lijep i savreno odjeven.
Mora zapoeti novi ivot, Bev - ree tiho i uvjerljivo; - Dvadeset i tri
su ti godine, lijepa si i...
- Nemoj mi rei da trebam nai mua - pobuni se djevojka.
- Mua se ne nalazi, nego zavoli.
- Idem se odmoriti - ree djevojka. - Vidjet emo se sutra, strie
Malcolm.
- Kako eli.

G
U kui je Beverly doekalo puno cvijea i brzojava, ali ne toliko
koliko je eljela. Bila je vrlo poznata, ali to nije umanjilo njezino
razoaranje. Cvijee i brzojave u veini su sluajeva poslali slubenici i
poslovni prijatelji njezinog oca. Ostalo je bilo od manje znaajnih
prijateljica. Dirnula ju je koara bijelih rua od posluge. Pozvala je
nadstojnika i zahvalila mu. Kuharica ju je poljubila i rasplakala se.
- Nemoj, Dolly - rekla je Beverly i dotakla joj rame. - Jo jednom
velika hvala svima. A sada se idem odmoriti.

10

Njezina sobarica Pat bila je u kui mnogo godina. Beverly se nije

mogla sjetiti vremena kad nije bilo Pat. Bila je vrlo inteligentna i drala je
cijelu kuu.
Spavaa soba, sva u bijelom, krevet s baldahinom i prozirnim
zastorom, koji je u laganim naborima padao na sve etiri strane, davao je
Beverly osjeaj sree. Dok se spremala lei, Pat je pritvorila kapke i soba se
nala u ugodnoj sjeni.
- Spavaj mirno, golubice - promrmljala je Pat dok je za sobom
zatvarala vrata.
Nije prola ni minuta kad je zazvonio telefon.
- Beverly Rosenkratz? - zapita ugodan, hrapav enski glas. Da, ja
sam.
- Zovem se Lucy de Montel... moda Vam je poznato to ime?
- Ne ini mi se.
- Ah, zaboravila sam da ste upravo izili s koleda.
Podrugljivi ton izazove Bev.
- Prijeite na stvar - ree nestrpljivo.
- Po srijedi je jedna pogreka; gospoice Rosenkratz - koju je uinio
draguljar Mappin.
- Ne shvaam...
- O, odmah e Vam biti jasno. Danas ste dobili na poklon prsten s
briljantom u obliku srca. Dakle, taj briljant je moj... odnosno, bio je
namijenjen meni. Za Vas je bio predvien drugi, takoer vrlo lijep.
- Ukratko, Mappin je Vama poslao prsten namijenjen meni.
Tek sada ne shvaam. Kakve veze s tim ima Mappin? Prsten mi je
osobno darovao otac...
- Tono, gospoice Rosenkratz, Va otac...
- Pitajte se i uvjerit ete se da imam pravo. Htjela sam da znate. No,
moemo odmah sve srediti. Znate, obeanje je obeanje i ja elim taj
prsten. To vie to me za Kevina veu osjeaji... razumijete li?
- Kako ste rekli da se zovete? - Beverlyn glas bio je kao led.
- Lucy de Montel. Pjevam u dez orkestru Franka Palumboa, a
stanujem u hotelu Bellevue. elite li da ja doem do Vas ili ete Vi doi k
meni?

11

- Ne znam. Moram razmisliti. Nazvat u Vas. - Spusti slualicu i

potrai cigarete te zapali jednu. Nije shvaala? Ali ne, i predobro je
shvaala! Njezin otac i ona ena... Cigareta je imala okus blata.

G
Kevin je znao to ga oekuje u uredu i bio je istodobno neraspoloen i
ojaen. Nije obiavao izbacivati ljude, a ako je to i radio, trebali su postojati
krupni razlozi za to. Razlog zbog kojega je otpustio dizajnera Francoisa
Belmonda bio je vrlo krupan. Njegov novi tip vrtne svjetiljke bio je preskup
njegovom grekom. Poto su ga upozorili na pogreku, bio je nepristojan
prema Kevinu, obraajui mu se kao budali. U dogovoru s Dickom
Murrayjem, direktorom proizvodnje, odluio ga je otpustiti. To je popodne
oekivao da mu Dick Murray predloi ime novog dizajnera.
Stigavi u ured, Kevin pozove Dicka, koji ubrzo ue sa svitkom
crtea pod rukom. Pogledaj svia li ti se ovo. Kevin je pozorno promatrao
crtee.
- iji su? - upita napokon.
- Erica Huntera.
- Hunter? Zvui mi poznato.
- Vjerojatno. Hunterovi iz Philadelphije su poznata stara obitelj.
Dick je bio napet. Je li mogue da Kevin nita ne zna o vezi svoje
keri i Erica? A toliko se govorilo o tome. Istina, od tada je prolo dosta
vremena.
- Dobro - nastavi Dick. - Erik nije stajao prekrienih ruku. Pametan
momak, pun ideja. Svjetiljka koju nam nudi stoji deset dolara, a na veliko se
moe prodavati za dvanaest. Oni mogu postii prodajnu cijenu izmeu
petnaest i dvadest dolara, ve prema trgovini u kojoj se prodaje.
- ini mi se malo previe. Moramo se zadovoljiti niom cijenom, jer
svjetiljke ne bi smjele prijei cijenu od petnaest dolara. Mislim na uiteljice,
Dick, na sveuiline profesore, koji nemaju mnogo novaca, na seljake u
Vermontu i Nebraski... To su nai potroai.

12

- Dobro, Kevine - odgovori prijazno Dick. - Pozvat u mladia da

doe sutra.
Bio je to naporan dan. Kad je iziao iz tvornice, posljednji traci dana
svijetlili su na obzorju, navjeujui lijepu, toplu lipanjsku no. Kevin se
pitao to e on s tom noi. Nikad mu se samoa nije inila tako tekom i
stranom kao u tim trenucima.
- O, Mary - uzdahnuo je mislei na svoju enu, izgubljenu u
oblacima. - Mary, kakva teta!
Pokrene motor i automobil lagano i neujno krene po kolniku.
Naas je pomislio otii do Lucy. Nije se mnogo zanosio tom vezom. Lijepa
djevojka, dvadeset godina mlada od njega, ne bi ga udostojala ni pogleda da
se ne zove Kevin Rosenkratz. Ali bilo je u njoj neeg nevinog, to ga je
zabavljalo. Lucy nije glumila strast. Znala je rei: Iznenauje da si tako
bogat, Kevine. Ti si zlatni spomenik, koji govori i hoda. To me uzbuuje. Ali
ti si tako drag i nikad nisi vulgaran. Bogatai su esto odvratni".
Predomisli se. U tom je trenutku elio samo jedno - popriati s Bev.
Ako pourim, pomisli, moda u je zatei kod kue. Primanje je u devet, a
sad je tek sedam sati. Nije poznavao kerku i poeo je zamjeivati da je
ljubomoran na nju, na njezine osjeaje, na ivot koji provodi i na njezine
planove za budunost.

2. poglavlje
Vrata mu otvori nadstojnik u snjeno bijeloj bluzi.
- Je li gospoica Beverly ve izila, Tome?
- Nije, gospodine. Jo je u svojoj sobi. Hou li je obavijestiti da je
elite vidjeti?
- Ne, idem sam.
Uzbuen poput zaljubljenika uspeo se irokim stubitem, grabei po
dvije stube. Sjetio se sretnog Bevinog lica kad joj je Malcolm rekao za
konja. Sjetio se i rijei: Ba ono to sam najvie eljela". Malcolm ga je
uvijek nadmaivao u tim stvarima.

13

- Bev, smijem li ui?

- Izvoli.
Stajala je u sredini sobe, odjevena za izlazak. Izgledala je vrlo
draesno u jednostavnoj haljini boje zelene jabuke, koja je davala poseban
izraaj njezinoj tamnoj puti.
- Svia mi se tvoja haljina. Lijepo ti pristaje. Tko je saio? - upita.
- Nitko. Naila sam na nju kod Peek i Pecka". Stric Malcolm mi je
pomogao pri izboru - izgovorila je Bev krutim i bezlinim tonom.
Kevin je zapazio izraz njezinog lica. Zamijetio je i da na sebi nema
nikakvog nakita.
- Vjerovao sam da e uzeti prsten - naalio se.
- Ne mogu, nije moj.
- Kako nije tvoj?
- Nemam se pravo mijeati u tvoj osobni ivot - odgovori mu hladno
- a jo manje me zanima sve ostalo, ali neugodno je kad putem telefona
zatrae da vrati prsten.
- Kakav prsten? - povie Kevin, nita ne shvaajui. Moda Lucy,
pomisli, ali odmah zakljui da to nije mogue. Kakve veze ona ima s tim?
Lucy nikad nije govorila o Bevinoj obitelji. Lucy je davao darove, ali prije
dosta vremena.
- Objasni - ree. - Vidim da me optuuje, moram se braniti.
- Nazvala me neka Lucy - nastavila je Bev spustivi glas. - ini se da
je Mappin pogrijeio. Briljant u obliku srca nije bio namijenjen meni. Za
mene je trebao imati drukiji oblik.
- Neuveno! Nadam se da nisi povjerovala ni jednu rije i da toj eni
nisi dala svoj prsten.
- Jo nisam.
- Bev, razmisli. Ja sam ti osobno predao prsten. Zar sam mogao
pogrijeiti?
- Mogao si zaboraviti provjeriti to je u kutiji! Mappinove su kutije
sve iste.
- Ne, sluaj... Napriali su ti lai. - Ljutio se na sebe zbog svog
poniznog glasa.
- Moda to i jesu lai, ali gospoica Lucy de Montel nije la. Ona
postoji, nije li tako?
- To se tebe ne tie! - grubo joj odbrusi otac.

14

Odmah se pokajao. Ne, tako nee ii. Bev je povrijeena. Ki mu

moe zamjeriti pustolovine. Iako je, moda, sumnjala, osjetila se
pogoenom tek kad se uvjerila u to. I na tako ruan i drzak nain.
- Bev, ne govorimo vie o tome. Ima stvari koje ne moe razumjeti.
Jednoga e dana shvatiti, ali danas to nije mogue. Molim te za oprotenje
zbog ovog nemilog ispada. Dao bih ne znam to da se to nije dogodilo.
Mogu ti samo rei da ne shvaam zato se ta osoba tako runo ponijela.
Zaboravi je! Ti si najvrjednije to imama na svijetu. To bi ti trebalo biti
dovoljno.
Gledao ju je s ljubavlju. elio je njezino oprotenje, prijateljstvo i
potovanje. Shvatio je da to nee dobiti. Vidio je da mu eli neto rei.
- Mnogo sam razmiljala - progovori djevojka i dalje istim hladnim
glasom. - Sjedni jer e razgovor potrajati.
Kevin poslua. Bio je iznenaen i istodobno radoznao da dozna o
emu je kerka razmiljala.
Djevojka zapali cigaretu, a onda progovori:
- U naoj kui postoji tajna koja me progoni ve godinama. Moja
majka. Bila sam djevojica kad mi je tetka Mildred objasnila zato mama
mora na kliniku i morala sam joj vjerovati. Ali otad sam porasla. Neka
objanjenja, koja su sa petnaest godina bila prihvatljiva, u dvadesetoj vie
nisu. Bilo mi je dvadeset kad sam poela razmiljati o tome. Nema dvojbe,
da je moja majka bila nervozna osoba. Sjeam se da je esto plakala, a
sjeam se i njezinih nonih izlazaka automobilom. Onda tome, dakako,
nisam pridavala posebno znaenje.
Kevin je sluao, ne dokuujui zakljuke, ali bojei se.
- Zatim? - promrmlja.
- Zar ti se ove pojedinosti ne ine znaajnima? Meni su bile udne,
iako ih nisam mogla protumaiti. Dobro - nastavi Bev hladnim glasom danas sam shvatila. Gospoica Lucy mi je otvorila oi. Moram biti iskrena i
priznati da sam pogledala u tvoj pisai stol i nala svu silu enskih pisama,
slika, rauna iz krznarija i draguljarnica. ivi vrlo intezivnim ivotom, tata,
a kako nije mogue da se osoba izmijeni od danas do sutra, vjerojatno si
tako ivio i prije. Slian si djedu, je li? Pusti me da zavrim. Sada znam,
uvjerena sam, da je mama izgubila razum zbog tebe. Izlazila je nou kako bi
te slijedila, kako bi vidjela kamo ide, plakala je zbog tvoje izdaje. Nema
drugog objanjenja. Ne moe se izgubiti razum samo zato to vidi da se

15

netko baca pod vlak. To te moe potresti, ali se ne moe neizljeivo

razboljeti.
- Bev, sad je dosta! - povie Kevin, blijed od bijesa. - Zabranjujem ti!
Napunila si sebi glavu kojekakvim glupostima, koje se nikad nisu dogodile.
- Ne? A kako e mi dokazati - da nemam pravo? Svi su dokazi
protiv tebe. Ti si razruio mozak moje majke i ja te mrzim, mrzim, mrzim!
Ne elim vie ivjeti ovdje, u ovoj kui, uz tebe. elim otii. Zbog tebe
mrzim sve mukarce i ene. To su ivotinje, zaslijepljene seksom.
- Prestani! - zaurla Kevin. - Prestani, nareujem ti! - Njegova se
teka ruka zaletjela na djevojin obraz.
Ona ga je uporno gledala, ne vjerujui, ali nije zaplakala. Napad
histerije je proao. Mirno je prila komodi, uzela veernju torbicu i svileni
al te ga prebacila preko ramena.
- Otputovat u im budem spremna - promrmljala je stisnutih zuba.
- to prije.
Poslije je plakala u automobilu i to ju je smirilo. Pred Bryn Mawrom
je popravila minku i krenula na zabavu.
Veer je prola bolje nego to se nadala. Svi su bili ljubazni. Prvi je
put zamijetila da se ne ispoljavaju razlike u klasama. Promatrala je sve
hladno, bez iluzija, jer je znala da je to samo sentimentalno oputanje i da
e ve sutra sve biti po starom. Bila je sama, ali je to nije alostilo, naprotiv,
davalo joj je poseban osjeaj superiornosti.
Upraviteljica ju je upitala to eli raditi poto je stekla diplomu, a
ona je odgovorila da e se posvetiti slikarstvu.
- U Europi ima izvrsnih uitelja - dodala je. Europa je velika. Kamo
zapravo ide?
- Pa... u Pariz. Svi Amerikanci idu u Pariz.
- Mogu ti dati neke adrese. Nazovi me sutra.
- Hou, hvala.
Poslije se Beverly pitala kako joj nije odmah pao na pamet Pariz i
osjeti da je ba to njezin grad.

16

G
Lucy je upravo pjevala kad je stigao Kevin. Iako je dvorana bila u
mraku, po uurbanosti posluge znala je da je on stigao. Malo kasnije
ugledala ga je za stolom koji je bio rezerviran za njega. Konobar je donio
pjenuac i dvije ae, a zatim se nagnuo da mu pripali cigaretu.
Dvorana je bila prepuna. Lucy je imala uspjeha. Glasom je
podsjeala na Marlene Dietrich, a uz to je bila prekrasna. Kevin je razabirao
lica mnogih poznanika. Osim ljudi njegove dobi, sretao je tu i mnoge
prijatelje svoje keri, koje je viao kod kue.
Razgovor s Bev, ili bolje reeno ono to mu je ona rekla, nije ga
prestajao muiti. Njezine su tvrdnje bile netone i neistinite, ali to ga nije
zabrinjavalo. Svaka bi se ki ponijela isto, ali zacijelo bez onoliko mrnje,
koja je izbijala iz nje prema cijelom svijetu i svim ljudima. Ta sveopa
mrnja mogla je proizii samo iz potpuno nesretne osobe. Ali zato je Bev
tako nesretna?
Morao sam vie brinuti o njoj, mislio je. Trebao sam shvatiti kako
raskoan ivot ne moe nadomjestiti ba sve. Ja sam morao biti s njom, a ne
moje sestre i Malcolm. Trebao sam ja biti njezin junak, jer mladi moraju
vjerovati da je njihov otac dobar. Tako je bilo i sa mnom. Nita mi u
mladosti nije bio problem, jer sam gledao svoga oca i vjerovao mu. Jadna,
jadna Bev!
S gaenjem je pogledao mladu pjevaicu. Lucy je osjetila njegov
pogled i im je zavrila pjesmu, otila je u garderobu. Bila je odluila
nekamo nestati do nastavka programa. alila je zbog onoga to je uinila i
spoitavala je sebi to je dopustila da je Betty nagovori na to.
Mora ga natjerati da se oeni tobom!" - govorila joj je Betty. Pa
ve je oenjen".
Postoji i rastava, je li tako? Moramo neto smisliti".
I Betty je smislila. Znala je da postoje mukarci spremni na sve,
samo da bi izbjegli javnu sablazan. I zato je trebalo uvui Kevina u neki
skandal, dati znak da si iv. Ako on, usprkos tome, ne pristane na enidbu,

17

onda e je se otresti, ali uz naknadu vee svote. Sluajno su kod Mappina

vidjele prsten namijenjen Bev i smjesta su smislile plan.
Bit e skandala, shvaa li? Ili e se oeniti tobom ili e ti otvoriti
raun u banci".
Lucy nije bila ba oduevljena tim prijedlogom. Sada dok je pjevala,
shvatila je da je Kevin loe volje. Doavi u garderobu, skinula je kostim,
preodjenula se i pomonim stubama krenula prema ulici. Bila je na pola
puta kad je ula korake iza sebe.
- Lucy, stani!
Kao oduzeta od straha, priljubila se uza zid.
Kevin ju je gledao nekoliko trenutaka, a zatim je bez rijei pljusnuo
nekoliko puta uzastopce. Nakon toga je rupiem obrisao ruke.
- Kako si mogla i pomisliti da e prestraiti Kevina Rosenkratza? rekao je grubo. - to si htjela? Novac? Nee dobiti ni centa. Glupao! Tako
si glupa da se moram smijati. Rekavi to, okrene se i Lucy nestane iz
njegovih misli.
to da kaem Bev kako bih je sprijeio da ode, upitao se.
Malo poslije ponoi vratio se kui, ali nije vidio Beverlyn automobil.
Priekat u dok se vrati, pomisli. Otvori kuna vrata i zatee Toma kako
drijema u naslonjau.
- Zato si jo na nogama, Tome? Idi spavati.
- ekao sam Bev.
- Ja u je priekati. Laku no.
Tom zahvali i ode, vukui noge za sobom.
U radnoj je sobi gorjelo svjetlo. Kevin otvori ladicu i zagleda se u
papire. Nasmijao se sjetivi se Beverlynog spoitavanja. Davno
zaboravljene pustolovine, tako davne da im nije pridavao nikakvo znaenje
i zato ih nije skrivao.
Jedini pravi ivot Kevin je ivio u tvornici. Otkad nije bilo Mary, u
svoju je kuu dolazio samo prespavati te tu i tamo jesti. Vie je volio jesti u
klubu. Tamo bi uvijek nekoga sreo i s njim izmijenio poneku rije. Ako bi
bio vrlo umoran, otiao bi u saunu i prepustio se strunim rukama masera.
To bi ga potpuno osvjeilo. Kad ne bi bio umoran, odlazio bi na partiju
tenisa ili bi plivao u bazenu. Nerijetko bi izmeu saune i veere obavio vrlo
uspjene poslove. Na svaki nain, "Atlethic Club" ga je spaavao od

18

osamljenosti. Tada bi uspijevao ne misliti na Mary i Beverly, uope na sve

to ga je rastuivalo.
Nije ga privlaila kua, pretjerano uredna i ista, kao da je izlobeni
salon. Pobuivala je osjeaj naputenosti.
Popeo se na prvi kat hrastovim stubitem, prekrivenim krasnim
perzijskim sagom, i uao u sobu. Preodjenuvi se u svileni kuni ogrta,
krene u kerkinu sobu. Bila je zakljuana. Siao je i natoio viski s mnogo
leda pa iziao u vrt. Pogledom je preao preko teniskog igralita i bazena.
Sve je bilo u savrenom redu, ali bez ivota.
Iz misli ga prene kripa automobilskih kotaa. Bev se vratila!
Pogleda na sat. Dva po ponoi. Brzo ue i dostigne je u podnoju stuba.
- Nismo li namjeravali razgovarati? - upita je njeno.
Djevojka zastane, a zatim krene za njim u radnu sobu.
- eli li to popiti? - upita je Kevin. - Imam izvrstan konjak, prava
rijetkost.
- Hvala, ne. to si mi elio rei?
- Neto u vezi s tvojom odlukom. Prirodno, neu ti praviti neprilike.
Punoljetna si. Nesporazum do kojeg je dolo ne moe ponititi nae
odnose. Tvoj sam otac i mnogo mi je stalo do tebe, mnogo vie nego to
moe zamisliti.
Glas mu je zadrhtao dok je to izgovarao. Bev kao da to nije ni
osjetila. Prekrienih je ruku nepomino ekala.
- I onda? - proaptala je.
- Kamo namjerava otii?
- U Pariz.
Namrtio se.
Nisam mislio da namjerava odseliti - ree s trakom podrugljivosti.
- Znai da e izbivati dulje vrijeme?
- Zauvijek - odgovori ona nezainteresirano. - Kad se odlui
promijeniti ivot, onda se to misli zauvijek. Povremeno u se vraati, ali u
ivjeti u Europi. To nisu romantine iluzije - doda na brzinu. - Vrlo dobro
znam da se problemi ne rjeavaju bijegom, ali se mogu sagledati drukije.
To je vano. Osim toga, imam se potrebu iskuati.
- Ne razumijem.
- Ne znam tko sam. Diplomom sam postigla jedan cilj, ali to nije
dovoljno. Pedesetak djevojaka postiglo je isto. Meu njima je bilo i

19

osrednjih. Bar mi se tako inilo u koledu. Nije mi bilo teko uiti, ali ni to
nije vano. No, drim da nije dobro uspjeti bez muke.
Naglo zauti, jer je na oevom licu ugledala sretan izraz. Prvi mu je
put priala neto o sebi i iznosila svoje miljenje, ali nije htjela da pomisli
kako je spremna sve zaboraviti.
- Nastavi - ohrabri je otac.
No povoljan je trenutak ve proao.
- Otii u u Pariz - ree Bev ustavi.
Kevin uzdahne.
- Sutra u srediti novanu stranu sa svojim odvjetnikom. Pariz je
skup grad - ree on. Odgovor bijae brz i odluan. Bev je od bijesa
problijedila.
- Ne elim tvoj novac! - rekla je napadakim tonom: - Dovoljno mi je
ono to imam.
- Ali to ima? Nita to ja znam.
- Prodat u nakit. Moj je, je li?
- Dakako, ali nakit se ne prodaje. To se ne radi. U naoj se obitelji to
ne ini.
- Onda u se snai drukije.
Proe kraj njega promrmljavi pozdrav. Kevin sjedne u naslonja,
jo topao od njezinog tijela, i sakrije glavu meu dlanove. Nije mogao
vjerovati da je sve to stvarnost. Bev ga naputa... moda zauvijek.

G
Malcolm nije uradio nita da bi je odvratio od njezine zamisli kad
mu je rekla to namjerava. Znao je da bi bilo uzaludno. Naprotiv, dao joj je
vie praktinih savjeta i mnogo pisama i posjetnica. U vezi s njezinom
namjerom da studira slikarstvo, sugerirao joj je da ide u kolu Charlesa
Denisa.

20

Malo je udan i neugodan ovjek, ali nesumnjivo odlian uitelj.

Dakako, uenicima ne moe dati nadarenost, ili je imaju ili nemaju, ali ako
su nadareni, to se i iskaze. Vrlo je skup, ali se isplati.
Onda ga sebi ne mogu priutiti.
- Mislio sam da e ti otac mjeseno slati pristojnu svotu, prema
njegovim mogunostima.
- Ponudio mi je, ali sam odbila.
- Zato?
Dola je u napast da mu sve ispria, ali je neugodan doivljaj s
pjevaicom prisili na utnju. Pogleda uokolo. Malcolmov se salon kupao u
zlatnoj svjetlosti popodneva. Bilo je tiho i toplo.
- Ne elim razgovarati o tome - ree. - Jednoga dana, moda.
- Kako eli. Ali jedno je sigurno, u Parizu se ne moe ivjeti bez
novca ili s malo novca. Pogotovo ne ti. - Uznemireno se upitao to se
dogodilo. Svi su u obitelji bili iznenaeni njezinom odlukom, koja je bila
razumna za nju, ali neshvatljiva za sve druge.
- Razgovarat u s Kevinom - doda. - Ili u rei tetki Mildred ako to
tebi ne doputa ponos.
- Rekla sam ti da ne elim. Uini li to, dovest e me u veliku
nepriliku. Ne elim pokvariti i odnos s tobom, ti si jedina osoba koja...
- Dobro, dobro - naglo ju je prekinuo. - Ali od mene e primiti
novac, je li?
- Da, od tebe hou. Dodue, ne znam kako i kada u ti ga vratiti...
- Dat u nalog banci da ti svaki mjesec alje novac. Ne mnogo, ali
bude li ivjela skromno, bit e ti dovoljno.
- Obeajem da u biti skromna.
- Znai, sve je sreeno. to se tie odjee, moe biti mirna. Ima sve
to ti je potrebno, a u Parizu se moe biti elegantan za malo novca. Zavidim
ti, draga moja. Mlada, lijepa, slobodna i... Pariz.
- Hoe li me posjetiti?
- Vjerujem da ti to mogu obeati.

21

G
Dan prije odlaska Beverly je posjetila majku. Klinika se nalazila
nedaleko od Philadelphije i bila je smjetena u krasnoj umi. Mary je sjedila
u vrtu, u sjeni predivnog grma rua. Bila je odjevena u bijelu haljinu, a na
glavi je imala slamnati eir ukraen makovima. Mary ga je bila kupila malo
prije one nesree. Ba tako odjevenu, s tim eirom na glavi, Bev je se i
sjeala.
Moja mama je najljepa od svih mama", govorila joj je. Oboavala je
majku, jer je bila drukija od svih Rosenkratzovih - svijetla, tanka, gotovo
prozirna. Tako sam sretna, draga" - govorila joj je majka.
Otad je prolo sedamnaest godina.
- Mama! - tepala joj je sada njeno, drei je za ruku. - Mama,
odlazim i dugo te neu vidjeti. Ali ako me sada prepozna, ako mi da bilo
kakav znak, odustat u od odlaska. Mama, pogledaj me!
Ali bolesnica je nije gledala. S nestrpljenjem je otklanjala djevojku
koja se naginjala k njoj.
Sa suzama u oima Bev je napustila kliniku. Vie nije imala nikoga.

G
Tetke nisu bile nita manje dareljive od Malcolma. Bev je to
utvrdila kad je pogledala omotnice, diskretno gurnute u njezinu torbicu.
Bila je gotovo bogata. Nije ni pomislila da joj to neizravno dolazi od oca.
Bila je sretna, jer je sada mogla sebi priutiti jo jedan dan raskoi, prije
nego to zapone skroman ivot, koji e za nju, naviklu troiti bez
ogranienja, biti vrlo trpak.

22

3. poglavlje
Pariz joj se odmah jako svidio. Bilo je neeg uzbudljivog u tom
finom zraku i Bev je odmah shvatila zato su ga Amerikanci proglasili
svojom drugom domovinom. Philadelphija joj se inila vrlo daleka, mali
provincijski grad u kojem se svatko mui svojim kompleksima. Ovdje su
ljudi mnogo slobodniji i veseliji.
Nakon tjedan dana poela je razmiljati o tome da se sredi. Novac
koji je imala poeo je nestajati pa se odluila preseliti iz Ritza u neki stan,
ako ga nae. Ali najprije odlui posjetiti Charlesa Denisa, koji je obitavao u
vrlo poznatom predjelu Pere Lachaise. Uiteljeva kua bijae zeleni otok
tiine. Stjecao se dojam da se putuje u prolost i svakog si trenutka
oekivao da e se pojaviti muketir i dama u krinolini. Tu se nita nije
izmijenilo, ak ni eljezni zvekir, koji se ve istroio od upotrebe.
Bev podigne zvekir i pusti ga da padne. Gotovo u isti tren s jednog
se prozora nagne neki ovjek u koulji. Njegovo runo lice nagrivao je
golemi nos.
- Tko je?
- Jedna Amerikanka - odgovori Bev uplaeno.
- to elite?
- Uiti, ako mogu.
- inilo se da je odabrala pravi odgovor.
- Dolazim - spremno ree uitelj.
Bev je ekala desetak minuta dok nije zaula zvuk lanca i dok se nije
nala pred Charlesom Denisom. Zamiljala ga je snanim, no on je bio nizak
i zao, bar se inio takvim. Slijedila ga je istroenim stubitem i ula u
golemu, svijetlu sobu u kojoj je radilo desetak uenika. Jedan potpuno nagi
model leao je na divanu. Nitko se nije osvrtao na doljakinju, koja je
slijedila uitelja u njegov privatni ured.
- Sjednite - zapovijedi on pokazujui na naslonja pun raznih
predmeta. - Baci sve na pod - nastavi prelazei na ti". - Dakle... - dva

23

svjetlea oka netremice su je gledala, kao da su htjela prodrijeti do same

due i zbunjena Bev obori oi.
- Gore glavu, gledaj me bez straha - nasmijao se Denis. - Samo volim
gledati ljudima u oi. Lukava si ti, djevojko. Ne razumijem...
- Eto - nastavi Denis - da si rekla da si dola slikati, ne bih ti otvorio.
Ali uiti... izvrsno! Tko doe k meni, taj i naui. Samo, vrlo sam skup.
Oboavam novac. Volim ga gledati i doticati. Poduavam cijelu skupinu
magaria bez trunke nadarenosti, samo zato to volim novac - ovjek se
zadovoljno smijao i zlobno gledao Bev. - Sve sam ti rekao. Ako ti odgovara,
moemo poeti odmah. Bit e jeftinije ako bude dolazila svaki dan. Dakle?
Bev je bila istodobno i oduevljena i zaplaena. U glavi je pokuala
izraunati koliko e je to stajati, ali je vrlo brzo odustala. Znala je da eli
raditi s njim, ni s kim drugim. Kao i svi bogati ljudi, jednostavno je odluila
zamoliti Malcolma da joj povea prihode.
- Dolazit u svaki dan - promrmlja naposljetku.
- Dobro, kad eli poeti?
- im naem stan. Nadam se za koji dan.
- Doi u petak. A kako ti je ime?
- Beverly Rosenkratz. Iz Philadelphije sam.
On kimne.
- Imao sam uenika iz Philadelphije, Sposobni ljudi. - Naglo ustane. Vidimo se u petak. Sada zbogom.
Beverly se iznenada nala na ulici. Bila je tuna. Nije ni znala da joj
je, zapravo, ve dosta slobode. Osjeala je potrebu za prijateljstvom,
poeljela je uti svoj jezik i imati svoju kuu. Stoga je odluila to prije nai
stan. Htjela je da bude na Montmartru. Mnogo je ula o tom dijelu Pariza i u
svojoj je mati tu etvrt zamiljala kao neto posebno. Meutim, uvjerila se
da je prljava, s bezlinim, tronim kuama i ta ju je atmosfera lane
veselosti oneraspoloila. Pokuala je nai taksi, ali bez uspjeha pa se
odluila odvesti podzemnom eljeznicom.
Ne mislei, zatraila je kartu za Montparnasse i zaas se nala u
etvrti potpuno razliitoj, ne ba otmjenoj, ali vrlo ugodnoj. Ogledavajui
se, zapazi kupolu Sorbonne. Posvuda je bilo mnogo mladih ljudi, koji su
stajali pred knjinicama, knjiarama ili trgovinama ploa. Bilo je svih
moguih rasa i narodnosti. Indijski studenti s turbanima na glavi etali su

24

sa vedskim studentima, visokim i plavim. Crnci i Kinezi su zduno

raspravljali. Posebno su joj zapele za oko djevojke, vitke, elegantnog hoda.
Ovdje u stanovati, odmah pomisli Beverly.
Imala je sreu. Na adresi koju joj je dao stric Malcolm imali su
slobodnih apartmana. Jedan od njih, okrenut prema Luksemburkom
parku, posebno joj se svidio i odmah ga je unajmila. Sutradan se preselila i
cijeli je dan bila zaokupljena raspremanjem i slaganjem stvari.
Stan se nalazio na posljednjem katu jedne zgrade iz osamnaestog
stoljea, a sastojao se od dvije sobe, predsoblja, kupaonice i kuhinjice.
Poto je sve sredila, istuirala se i izila na balkon. S trga je dopirao zvuk
vreve i praznike veselosti. Sviralo se i plesalo. Najednom je vidjela kako
narod obrazuje kolo i plee. Sa susjednog balkona sve je to gledala skupina
mladih ljudi i smijala se.
- Gospoica ne izlazi? - doviknuo joj je jedan zgodni mladi.
Nije odmah shvatila znaenje tih rijei i kretnjom je pokazala da je
strankinja. On ponovi pitanje na engleskom.
- Zato? - upita Bev.
- etrnaesti je srpnja. Slavi se pad Bastije, poetak revolucije.
Veeras nitko ne ostaje kod kue. Ako nemate drutvo, poite s nama.
Bev, ponesena njihovim oduevljenjem, spremno prihvati poziv.
- Samo malo, da se odjenem - dovikne.
Odjenula je laganu, svijetlu haljinu i poeljala se. Bila je zadovoljna.
Moda e se neto izmijeniti, moda e nai prijatelje i zaboraviti
filadelfljsko poniavanje.
Kad je otvorila vrata, ostali su ve ekali na nogostupu. Bili su to
francuski studenti iz provincije. Dvije djevojke i dva mladia. Odmah su se
predstavili, ali im je ona isto tako odmah zaboravila imena.
- Ja sam Beverly Rosenkratz, krae Bev.
- Halo, Bev! Odmah emo ti nai kavalira. Ovdje svatko ima par.
Zadovoljno ih je slijedila, iako malo tuna. Bio je to dio njezine
naravi da nikada potpuno ne uiva ni u emu i da uvijek oekuje
razoaranje. Pitala se je li ta srdanost spontana i bez formalnosti, samo
plod posebnog praznikog raspoloenja.
Ali uskoro nije bilo vremena za razmiljanje. Bilo je mnogo svjetine i
morala je paziti da se ne odvoji od novih znanaca. Pa ipak, usprkos panji,
najednom je ostala sama. Zvala je i dozivala, ali nije bilo odgovora. Njezini

25

su se dozivi gubili u toj buci. Odjednom je uhvati panika. Zauli su se prvi

taktovi valcera. U hipu su se obrazovali parovi i poeli se okretati u ritmu
glazbe. Netko gurnu Bev i ona poleti na eljeznu ogradu, tako nezgodno da
se nabola. Nekoliko kapi krvi padne na haljinu.
Onesvijestit u se, pomisli. Nije je boljelo, ali se plaila te uzavrele
mase, koja joj je onemoguavala slobodno kretanje. Postidjela se, ali se
svejedno i dalje bojala. Odjednom svjetina krene u suprotnom smjeru od
nje. Prestravljeno je gledala oko sebe i osjetila potrebu da vikne. Moda je i
viknula, jer joj je priao jedan mladi i uhvatio je za ruku.
- Vidim da ste ostali sami - ree blago. - Dogaa se u ovakvim
prilikama. Odvest u Vas na sigurno mjesto. Zacijelo ste Amerikanka?
- Da...
- Znai, imamo neto zajedniko. I ja sam stranac, Talijan. Dolje,
malo nie, ima jedan ugodan kutak, neto emo popiti dok se ova guva
smiri.
Bev pusti da je vodi. Mladieva je ruka bila vrsta i to ju je umirilo.
U sjeni, uz osvjeavajue pie, brzo se oporavila. im se osjetila
bolje, pogledala se u zrcalo. Bila je zadovoljna, jer je izgledala bolje nego
to je oekivala nakon svega.
- ini mi se da smo u nekakvoj konobi - ree.
- Da - odgovori neznanac. - Vlasnici su panjolski emigranti, koji
pate od enje za domovinom. Zato su u Parizu rekonstruirali cuevas"...
kakve su imali u Madridu. esto dolazim ovamo. Slue vrlo dobra vina i
tipine panjolske specijalitete, paelle i cochinitos asados.
- to je to?
- Prvo jelo je riot s piletinom, koljkama i raiima, a drugo je vrlo
mladi odojak peen na ranju, mekan kao maslac.
- Juane!
Mladi, crnooki mukarac pojavi se iza luka, koji je dijelio prostoriju
na dva dijela.
- Donesi nam neto osvjeavajue, Juane.
- Sangriju, senor?
- Izvrsno. Sangriju. Nita ne moe bolje utaiti e od tog pia objasni neznanac djevojci.
Uskoro stigne vr vina u kojem su plivali komadii limuna, narane i
leda. Sangrija!

26

- Kako to da je danas ovdje prazno, Juane? - upita nepoznati.

- O, doi e malo kasnije kad se izmore.
- A zar ne biste i Vi eljeli pogledati proslavu?
- Da, htio bih - odgovori mladi i brzo se udalji.
- Kakav sam glupan! - nasmije se. Ovdje smo ve neko vrijeme, a jo
se nisam predstavio. Ja sam Marco Sini, lektor sam talijanskog jezika na
Sorbonni.
- Beverly Rosenkratz iz Philadelphije - odgovorila j e suzdrano.
- Malo rijei, ali tono odmjerenih - promrmlja Marco, s trakom
zabave u kestenjastim oima. - Nemate nita vie dodati?
Bev se nasmije.
- Oprostite - ree pruajui mu dugu, njegovanu ruku. - Ponaam se
prema Vama kao prema neprijatelju, umjesto da Vam budem zahvalna.
Spasili ste me od one svjetine i napili, a sve to ni za to.
Marco ju je gledao sa zanimanjem... Lijepa, ali udna djevojka.
Priao joj je jer mu se uinilo da e se onesvijestiti. Tek je kasnije zapazio
da je vrlo lijepa. Odmah je naslutio da je Amerikanka. One su nesigurne ako
uza se nemaju mukarca. Rijei koje mu je uputila upozorile su ga na to da
pripada udnom mentalitetu, ali na neki nain i vrlo zanimljivom...
Marko Sini je postao profesor knjievnosti iz puke potrebe. Njegova
stara ljubav bila je medicina. Bio je sin lijenika, koji je stalno ivio s tim
zanimanjem, to je iziskivalo mnogo, a u zamjenu davalo samo
zadovoljstvo da si pomogao drugome i udovoljio dunosti. Paolo Sini bijae
odlian lijenik, zaljubljen u svoj poziv. Marco je sanjao o istome, ali otac je
naglo umro, dvije godine prije nego to je sin diplomirao. Paolo Sini je za
sobom ostavio glas izvrsnog i portvovnog lijenika, ali taj glas nije mogao
platiti dugove i osigurati pristojan ivot udovici i sinu. Marco je odmah
shvatio da mu se ta elja moe ostvariti samo radom. I tako je prihvatio
slobodno mjesto lektora talijanskog jezika u Parizu. Iako je imao mnogo
uspjeha u zvanju, u prvom redu kao ovjek, jer su ga studenti uvelike
voljeli, duboko u srcu osjeao se promaenim ovjekom. Sve je ilo tako
jednostavno, a on se htio boriti. Htio je potedjeti majku dugogodinjih
odricanja, moda i bijede, kako bi mu omoguila ostvarenje njegovog sna
da postane lijenik. Ona je bila tipina talijanska domaica, jednostavna,
dobra ena i majka. Nije zahtijevala mnogo; eljela je samo i dalje ivjeti
kao i dotad - mali stan, redovni obroci, telefon i televizor.

27

Nekoga se moe privoljeti na to da se odrekne kavijara, ali ne i

obinog objeda. Netko bi to i uinio, ali ne Marco. No zato je jo i sada patio.
Spasili ste me od svjetine i napojili, a sve to nizato". Marco je
gledao Beverly i razmiljao o tim rijeima. Djevojke se najee nisu tako
izraavale, bar ne one kojima ova Rosenkratzova, kako se prema svemu
ini, pripada. Naprotiv, doimala se kao djevojka koja sve prihvaa onako
kao da na sve ima pravo. Kraljice zbog toga i jesu kraljice. elio ju je bolje
upoznati kako bi objasnio njezinu frazu. Stoga odlui oprezno ispitati
teren.
- to znai ono nizato"? - upita. - Bili ste blizu nesvjestice i ja sam
Vam pruio ruku. To mi se ini sasvim prirodnim. Ili moda mislite da bih
se ponio drukije da ste bili runi i stari?
Bev je bila pogoena njegovom neposrednou.
- Loe sam se izrazila - promrmlja.
Izraavamo se onako kako mislimo i osjeamo. Vi ne vjerujete u
dobronamjernost blinjih, ini mi se. To je malo udno u Vaim godinama.
- Zato? - usprotivila se. - Zar je razboritost posljedica zrelosti?
- Moe se biti glup i okrutan i sa ezdeset godina.
- Doputam da je nepovjerljivost razborita.
- I jest. Odmah u Vam to i potvrditi. Iz principa se nikad ne
preputam trenutanim simpatijama. Danas, na primjer, nisam tako
postupila. Bila sam zadovoljna. Imala sam razloga za to. Tek sam se
smjestila u stan po svom ukusu i s balkona sam gledala narod kako se
zabavlja. Neznanci su me pozvali da ih pratim na proslavu. Bili su mladi
kao i ja, veseli i simpatini. Prihvatila sam poziv ne razmiljajui... dalje
znate to se dogodilo. Ostavili su me samu u onoj guvi.
- Ona Vas je strana guva odvojila od njih. To je ipak mala razlika.
Bev nestrpljivo slijee ramenima. Nije voljela da joj se suprotstavlja,
ali je znala da Marco ima pravo. Gledala ga je u nedoumici, izmeu
povjerenja koje joj je ulijevao i bojazni da ne zasluuje njezino povjerenje.
Talijan...
Mnogo je toga ula na njihov raun. Inteligentni, ali pohlepni na
novac, laljivci, lovci na miraz... No, on ne moe znati tko sam, pomisli. To je
bod u njegovu korist. Od drugih znaajki Talijana... crne oi, gusta kosa,
nizak rast i slino... Marco nije imao ba nita. Bio je visok, mirnih oiju
koje su traile pogled sugovornice.

28

Pod lukom se pojavi Juan i pogleda na vr s piem. Vidjevi da je jo

do pola pun, okrene se i ode.
- Priekaj! - dovikne mu Marco. - Jeste li gladni? - upita djevojku.
- Zacijelo jeste. Prolo je deset sati. Moe li se dobiti odrezak, Juan?
- Za dvije minute. A za gospoicu?
- I meni, hvala - Beverly je prihvatila ponudu, jer je bila svjesna da je
jo nemogue izii na ulicu. - Zar e to trajati cijelu no? - upitala je.
- O, da. Francuzi se znaju zabavljati i imaju pravo. S nama strancima
je drukije.
- Zar se Vi niste poli zabavljati?
- Vraao sam se iz agencije, kamo sam otiao po avionsku kartu.
- Putujete?
- Da. U Italiju, na praznike. Nekoliko u tjedana provesti na moru, a
ostalo u unutranjosti blizu Parme. Poznajete li moju domovinu?
- Ne, ne poznajem.
- Ne znam bi li Vam se svidjela. Venecija, Firenca, Rim, Napulj,
Capri... jednom rijeju turistika mjesta, nesumnjivo bi Vam se svidjela. Ali
u Italiji ima mnogo mjestanaca koja jo nije zahvatila modernizacija. Tamo
moete pjeaiti kilometrima i kilometrima ili se voziti biciklom po pustim
puteljcima. Stare kue s balkonima ukraenim vinovom lozom, obavijene
mirisom jabuka... - Marco se smijao. - Dosaujem Vam - ree. - Oprostite mi.
- Ne, ne dosaujete. Vidim kako jedva ekate da se vratite doma.
Zacijelo Vas tamo netko oekuje.
- Majka. Nemam nikoga osim nje. Moda jo ponegdje koji roak...
- Ne polazi mi za rukom doarati sebi tu Vau provinciju zamiljeno e Beverly. - Ne, to nikako ne mogu. Nema teniskih igralita ni
bazena. ak ni jahanja, je li?
- Nita od svega toga. Samo knjige, bicikli, lula i, dakako, prijatelji.
Imam ih mnogo. Neki su uspjeli. Postali su novinari, knjievnici. Provodimo
noi raspravljajui o svemu.
Beverly podigne glavu.
- Ne razumijem - ponovi.
- To mi je jasno - odvrati joj on hladno.
- Marcovo zanimanje za Beverly naglo je splasnulo. Mislio je da je
kompleksnija osoba, a zapravo je obina, razmaena i vjerojatno bogata
Amerikanka, koja putuje okolo zavezanih oiju. Pozove Juana da naplati.

29

- elim platiti svoj dio.

Marco kao da je uope nije uo.
Vani uhvati djevojku pod ruku i sav njegov bijes odjednom nestane.
Ova je djevojka preoptereena mislima pretekim za nju, pomisli. Zacijelo
je doivjela neto od ega su ostali tragovi. Tko zna... Malo pomalo valja to
iznijeti na povrinu i raistiti. Sviala mu se njezina glatka koa, ispod
koje su se osjeali miii zdrave osobe, navikle na sport.
Bev je polako zaboravljala svoju bojazan. Buka mnotva gubila se
kroz puste i slabo osvjetljene uliice.
Ljetna no stezala je stare kue u topli zagrljaj. Philadelphia je bila
daleko, zajedno s njezinim problemima i mrnjom. Rijei koje je Marco
maloprije izgovorio proirivale u njezino,osjeajno obzorje. Pokuala je
zamisliti njegov ivot u Italiji. Razgovaramo o svemu". U njezinoj se kui
nikada nije razgovaralo; tamo je svatko uvao svoje misli, koje su se
ponekad pretvarale u udovita.
- Stigosmo do trga Rostand - prekine Marco utnju. - Na kojem broju
stanujete?
- Na broju osam.
- Na trgu je jo bilo mnogo ljudi i morali su ih zaobilaziti.
Trg Rostand broj osam - ponovi on. - Poslat u vam razglednicu. Zar
Vi ne idete na odmor?
- Tek sam doputovala. Studiram slikarstvo kod Charlesa Denisa.
Moda ga poznajete.
- Ne, ne poznajem ga. Moji kulturni interesi su drukiji, iako volim
slikarstvo. Kad se vratim u rujnu, vidjet emo se. Ako Vam bude po volji...
Svakako.
Marco se nasloni na dovratnik ulaznih vrata.
- Moram Vam neto rei - ree iznenada. - Moda e Vam biti
smijeno, ali moram to rei. Neugodna mi je pomisao na to da ete cijelo
ljeto biti sami u Parizu.
Ove jednostavne rijei snano su se dojmile Bev. I sama se
iznenadila to joj to nije smetalo, ve stvaralo ugodan osjeaj zatite. Zato
je odgovor bio izreen s odreenom , toplinom.
- Radit u. Nadam se da e me posjetiti stric iz Amerike.
Pretpostavljam da e i moj uitelj poeljeti koji dan odmora.
- Onda, do vienja.

30

- Do vienja.
Bev pritisne zvonce i vrata se otvore. Prije nego to ih je zatvorila,
nasmijeila se Marcu.

G
Parma je Marca doekala sparinom. Stigao je u suton. Rado se vraao u
Italiju. Vruina i hladnoa nikad nisu utjecale na njegovo raspoloenje. Ovaj
put, meutim, nije osjetio uobiajeno oduevljenje. Jedan je njegov dio
ostao u Parizu i ta ga je spoznaja uznemirila. Sve je bilo tako obino. Jedan
susret, malo razgovora, nita posebno. Amerikanka, kad se dobro promisli,
ak nije ni previe lijepa, a nema ni posebnog arma. Pa ipak, ne moe je
zaboraviti.
Taksijem je stigao do kue okruene vokama.
Bio je to najljepi dio dana, kad prodire sumrak, a umirue suneve
zrake bacaju zelene sjene, koje cijelom kraju daju ljubiasti ton.
Zaustavi taksi malo prije ulaza i pjeice doe do kue. Majku je
ugledao prije nego ona njega i dirnula ga je njezina krhka pojava. Uinila
mu se slabijom nego inae. Morao je prekinuti promatranje, jer je podigla
glavu i ugledala ga.
Spustio je kovege i zagrlio je. Sad je jo bolje zamijetio mravost i
blijedo lice.
- to ti je? Ne osjea se dobro? - upita zabrinuto.
- Ma ne! to govori? Bila sam malo odvie zaposlena posljednjih
dana. To je sve. Zna, udala se Tereza Gaspari. Slavilo se tri dana. Nisam
radila nita iznad svojih mogunosti, ali se ipak osjetilo.
- Smravila si.
- Samo ti se ini. Nisam izgubila ni kilograma. Radije pusti da ja
pogledam tebe. Lijepi moj sinko! Malo je prekasno za kompletnu veeru,
morat e se zadovoljiti hladnom piletinom.
Marco se nasmijao. Tako je u njegovoj domovini. Gostoljubivi se
ljudi odmah brinu o elucu.
- Dobro. Za danas e pile biti dovoljno.

31

Majka ga nije prestala gledati. Zatim pozove djevojku.

- A gdje je Nunzia? - upita Marco.
Nunzia je bila kod Sinijevih gotovo trideset godina i nemalim je
dijelom bila zasluna za odgoj mladog Sinija.
- U bolnici. Upala plua. Svi starimo - nastavi zamiljeno. - Ovo je
njezina unuka Pierina. Tek joj je sedamnaest godina, ali je vrlo vrijedna i
brzo ui. Pierina, uzmi koveg i raspremi profesorove stvari. Jesi li edan? obrati se sinu. - Imamo izvrsnog bijelog vina. Ili e se najprije osvjeiti?
Zacijelo si umoran.
- Nisam previe. Vie sam se umorio u vlaku od Milana do Parme
nego od Pariza do Milana.
- Kako je to mogue? Zar taj put nije dug?
- Ovaj sam put iao avionom.
- Avionom! - zalomi gospoa rukama. - Mogao si me potedjeti bar
te brige!
- Hajde, mama! - u glasu mu se nasluivala nestrpljivost. - Hajde,
mama! - ponovi, ali mnogo blae, zagrlivi je. - Mora prihvatiti da Sam
odrastao ovjek. ivimo u doba leta na mjesec, a ti brine za let krai od
dva sata.
- Priredi mi jelo, odmah u se vratiti.
Uspne se u svoju sobu. Prostorija je bila uvijek ista, nepromijenjena,
s predmetima i igrakama koje su upuivale na njegov razvoj. Ulazei u tu
sobu, sjetio se mladosti i prolog vremena.
Imao je sretno djetinjstvo i mladost. Otac ga je brino vodio, bez
prisile, tako da je stvarao iskustva bez osjeaja krivice, uobiajene za
mladost.
Priblii se prozoru i duboko udahne. Poznavao je taj miris polja,
voa, tek peenog kruha. Sve je bilo isto, sve poznato, a ipak kao da mu je
neto nedostajalo. Bev je prolazila njegovim mislima; gipka, crne kose,
ovijena tajnom. Obuzeo ga je osjeaj tuge. Zbog nje, mislio je. Patiti zbog
Beverly Roserikratz... Kakva besmislica! Moram je zaboraviti, odlui.

32

4. poglavlje
Malcolm je stigao u Pariz iznenada, potkraj kolovoza. Bev je dotad
provodila vrijeme kao u polusnu, s mnogo rada, ali bez osobitih rezultata.
Njezina je samoa bila potpuna, jer je nije popunjavala ni sjeanjima.
tovie, ulagala je velike napore da se niega ne sjea. Dakako, drugi su se
sjeali nje. Tetke su joj redovito pisale, a bratii slali razglednice s
putovanja po Americi. Bile su to zabavne razglednice, napisane i stilom koji
su godinama njegovali u meusobnim razgovorima.
Jednom joj je pisao i otac. Nedugo nakon toga pozvao ju je direktor
Amerike banke i obavijestio je da je Kevin Rosenkratz otvorio raun na
dvadeset tisua dolara na njezino ime. Bev je to primila sasvim normalno,
ali nije ni pomislila zahvaliti ocu. Materijalna sigurnost joj je, bar na neko
vrijeme, omoguila da zaboravi sva razoaranja, kojih nije bilo malo.
Shvaala je da je samoa na koju je bila osuena rezultat njegovog
vladanja. U studiju Charlesa Denisa mogla je sklopiti pokoje prijateljstvo.
Mladi je veanin u nekoliko navrata pokuao zapodjenuti razgovor, ali
plah i povuen kakav je bio nakon prvih pokuaja se povukao. Bio je vrlo
nadaren i inteligentan mladi, jedan od najboljih Denisovih uenika. I dvije
vicarke su pokuale uspostaviti s njom malo srdanije i prisnije odnose,
ali ih Bev nije ohrabrivala. Ostala trojica daka, Francuzi, kad su vidjeli da
njihove dosjetke i duhovitosti padaju u vodu, osveivali su se Bev
nazivajui je djevicom od eljeza". Dakle, bila je sama, ak bez osjeaja
nadmonosti kojom se plaa nadarenost. Iako uitelj nije nikad kritizirao
njezine crtee i uvijek joj je pomagao ispravcima, to nije znailo i da je
zadovoljan. Nikad se nije dugo zadravao kraj nje, a s drugima je to radio.
Njezin ivot se sastojao od samoe i razoaranja.
Malcolmov iznenadni dolazak vratio ju je u svijet koji je poznavala i
kojemu je pripadala.
Sastali su se u hotelu George V", gdje je odsjeo. Doekao ju je u
baru, svje i elegantan kao uvijek. im ju je ugledao, poao joj je u susret i
izljubio je.

33

- Pretpostavljam da e piti martini.

- Da.
- Molim, dva martinija s mnogo leda i dina, a sasvim malo vermuta.
- Nakon nekoliko minuta martini je bio na stolu.
- U tvoje zdravlje! - nazdravi Malcolm. Hvala.
- eli li objedovati u hotelu ili negdje drugdje? Imaju izvrsnu
kuhinju. Istina, s tim u Francuskoj nema problema. Svuda se izvrsno jede.
- Ne bih se micala odavde. Danas je vrlo sparno.
- Dobro.- Malcolm je ponudi cigaretom. Neko su vrijeme puili u
tiini, a onda on nastavi: - Nekako si nezadovoljna, Bev.
Ona slijee ramenima. Htjela je pokazati ravnodunost, ali osjeti da
bi mogla zaplakati pa zatvori oi.
- Barmen nas promatra - tiho je upozori Malcolm.
- Oprostite. Bio je to trenutak slabosti.
- Razumijem te vrlo dobro. - Promatrao je svoje ruke i popravio
rukave koulje, koji su bili malo predugaki pa su virili ispod kaputa. Onda
zausti; - Nisam namjeravao nikamo putovati. Bio sam kod Bulovih u
Westporku. Vrlo ugodni praznici, s divnim ljudima. Imaju mnogo znanaca i
kod njih se dobro zabavlja. Sino dok sam sjedio na terasi, orkestar je
zasvirao tvoju najmiliju pjesmu. Zamislio sam te potpuno samu u Parizu i
odjednom odluio doi i odvesti te na Azurnu obalu. I evo me ovdje!
- Ne moe ni zamisliti koliko mi to znai, koliko sam ti zahvalna.
Bilo je uasno... ba uasno.
- Ne misli vie na to! Hajdemo na objed!
Restoran je bio pun, uglavnom stranaca. Konobar im odmah donese
jelovnik, a Malcolm ga prui Bev.
- Smijem li naruiti to elim? - naali se Bev.
Sve osim bijele kave ili coca cole. Imam tekoa s ovim tekim
nazivima. Onda imaj povjerenja u mene. Dobro...
Jeli su u tiini. Malcolm upita: - Nita ne pita za oca? Moda e mi
jednoga dana rei to se zbilo izmeu vas dvoje.
- Nita.
- Pa kako je?
- Mnogo radi. Mjesec ga danas nisam vidio. Telefonirao sam mu
prije odlaska.

34

- to ti je rekao?
- Da te pozdravim i pomognem ti u svemu. Moe sebi priutiti to
god eli. Imam njegovo odobrenje za to.
- Zasad elim uivati u ovom odresku - nasmije se Bev.
- Slaem se. Zatim emo napraviti plan za na odmor.
Odluili su se za Cannes i odletjeli su nakon dva dana. U ta dva dana
Bev je obnovila garderobu, jer je Malcolm drao da ona koju ima nije
prikladna za Azurnu obalu.
I Charles Denis se zaelio odmora. Jednog dana su samo nali
poruku na vratima: Ovdje je vrue pa sam otiao na selo. Vratit u se kad
mi dosadi miris rotilja i cvranje cvraka".
I tako je Bev otputovala zadovoljna. Uz Malcolma se osjeala
izvanredno. Uvijek je znao rei pravu rije, uvijek je govorio samo ono to
je ona htjela ili eljela uti.
U Cannesu je Malcolm unajmio automobil, kojim su preli cijelu
Azumu obalu, od talijanske do panjolske granice.
Nikad nisu bili sami. Malcolm je sreo mnoge prijatelje, koji su
poduzimali sve da bi bili u njegovom drutvu. Provodili su divne dane. Bev
se jako svidjela Italija, koju je upoznala po prvi put. Mislila je i na Italiju
Marca Sinija... na miris sela i jabuka.
- Biste li mi znali rei gdje je Parma? - upitala je mladog Talijana iz
drutva u Portofmu.
- Zato? - zakolutao je oima. - Bi li poli tamo?
- Ne, samo sam pitala.
- A, mislio sam. Ne mislim da Parmu ne treba vidjeti, ali ljeti je tamo
kao u penici.
- Ne namjeravam ostaviti ovaj raj.
No praznici su se primicali kraju i mnogi prijatelji su se ve vratili u
Ameriku. Doao je i dan kad je i Malcolm morao poi natrag.

35

G
U Parizu je Bev doekala hladna jesen. Poto je otpratila Malcolma na Orly,
svratila je u studio. Promatrala je jedan crte mrtve prirode na svom stolu i
odjednom shvatila zato se uitelj nije bavio njome. Sam oblik nije nita,
zakljui, ako nema due koja mu da je smisao.
Vratit u se kui, odlui iznenada. to, zapravo, radim ovdje? Ali kod
kue e biti jo gore. Nemam pravih prijatelja, a u obitelji mi svi idu na
ivce osim Malcolma. Osim, toga, tamo je i otac, koji je doveo do ludila moju
majku...
Kia je udarala po staklu i studio je bio vlaan i neugodan. Neujno
se odjene i iskrade iz sobe.
Kod kue se osjeala bolje. Skuhala je aj. Sve je pripremila na
posluavnik i poloila na stoli blizu naslonjaa kad se oglasi telefon, koji je
u nje rijetko zvonio. Podigavi slualicu, odmah prepozna glas Marca Sinija.
Bilo joj je tako udno.
- Dobro mi doao! - ree jednostavno. - Upravo je gotov aj.
- Dolazim odmah.
Gledali su se kao stranci koji su se sluajno sreli, moda iz dosade,
ali koji su odmah shvatili da se jedno drugome ne sviaju. Ili je tome uzrok
obostrana bojaljivost?
to je to u njoj to me privlai i istodobno odbija, razmiljao je
Marco dok je vodio neobvezni razgovor.
Beznaajan je, mislila je Bev. I loe se odijeva.
Vjerojatno zbog kie i osamljenosti odluie zajedno veerati.
to je to to me privlai, a istodobno odbija od nje, bilo je pitanje
koje je muilo Marca tijekom veeg dijela praznika. Nije neprekidno mislio
o tome, jer je imao mnogo problema. Majka, koja je uvijek tvrdila da se
odlino osjea, slabila je iz dana u dan i zato ju je odveo na kliniku u
Bolognu. Lijenici su rekli da majka ima tekoa sa ui i srcem, ali uz
uredan i miran ivot moe doivjeti i devedesetu.
im se vratio u Pariz, telefonirao je Bev. Dan nakon toga ponovo.
Zatim mu je obiaj da je via postao potreba.

36

Dugo nije mogao sebi odgovoriti na pitanje je li zaljubljen u nju.

Obiavali su veerati zajedno, otii u kazalite ili u kino. Najvie su etali.
Bev nije bila osobit sugovornik. Jedino je bila vrlo odluna u odbijanju
svega to joj se nije svialo. Nije voljela glazbu i nije mogla shvatiti
francuski duh. Katkad ju je Marco odvodio u konobe, u kojima se mogao
vidjeti najbolji artistiki program. Tamo su zalazile i ozbiljnije osobe da se
opuste, pleu i zabavljaju. Bev se nikada nije preputala opoj veselosti.
Otiimo, govorila bi. Ovdje zaudara. Voljela je prirodu pa je mogla
neumorno hodati sate i sate. Nikad nije govorila o sebi. Nije se zanimala ni
za Marca ni za njegov posao. Jednom je, samo iz pristojnosti, bila na
njegovom predavanju na Sorbonni.
Ne razumijem tvoj jezik, a i francuski slabo znam, ispriavala se, ali
nita nije poduzela da bi prela tu prepreku. Kako je Marco odlino govorio
engleski, nije ni imala potrebe ita mijenjati.
Bez obzira na sve to Marco se zaljubio u nju. Zaljubio se ba zato to
je nije razumio, to je bila sebina, daleka, na neki nain i zla. Zaljubio se
zato to je bila sama i to ju je alio.
Jedne joj je noi to rekao dok su gledali s mosta mjeseev odsjaj u
Seinni.
- Volim te, Bev - rekao je strastveno. - Hoe li se udati za mene?
Ona se polako okrenula. U tom je trenutku bila predivna. Velike,
divne oi isticale su se na blijedom licu.
- Da se udam? - promrmljala je. - Kakva pomisao! Ne, nipoto! Ne
namjeravam se udati, ni za tebe ni za ikoga drugoga.
- Zato? To nije prirodno. Dvadeset etiri su ti godine. Moda ne
voli mene, ali bi morala osjeati potrebu za ljubavlju. Ne ivi se bez
ljubavi, Bev.
- Ja nemam takvih elja. Ljubav je prljava.
Zapanjeno ju je gledao. Zatim se sjetio kako je pomislio da joj se u
ivotu, zacijelo, dogodilo neto vrlo runo. Imao je pravo. Uhvatio ju je za
ruku, pomilovao je i rekao:
- Govori. Zato nita ne kae? Zaboravi ono to sam ti maloprije
rekao. Smatraj me samo prijateljem koji ti eli pomoi.
Ona zatvori oi, iznenaena tako naglom promjenom. Da, Marco ima
pravo. Bilo bi joj lake da progovori. Ali trebalo bi poeti iz poetka i

37

morala bi pred ovim strancem razotkriti cijelu duu i dozvoliti mu da

zaroni u nju.
- to su mi uinili? - ree. - Nita. Moda sam samo ja pogrijeila. Ili
su pogrijeili drugi. Ne znam. No ja nisam nesretna zbog toga.
- Nisi ni sretna.
- Zar ti jesi?
- Nisam, ali bar znam to mi nedostaje i svjestan sam da sam sam
kriv za ono to sam propustio. Slabi sam i nisam bio dovoljno hrabar.
ivim ivotom kakav sam zasluio.
- to predstavljam ja u tvom ivotu?
Marco pripali cigaretu i u ruci zadri ibicu sve dok nije potpuno
izgorjela.
- to ti predstavlja? - polako ponovi. - Nesigurnost, vjerujem, i bol.
Da, ba tako, bol.
- Kakav neobian razgovor! eli patiti. Zato?
- Zato to je patnja potrebna. Tako svatko moe vidjeti koliko vrijedi
i vrijedi li uope.
Ali maloprije si govorio o srei.
- Srea se sastoji u tome to te volim, u onome to mi prua, iako
me ne voli. Probudim se ujutro i odmah mislim na tebe. Znam da dan ima
svrhu. To si ti. Kad te vidim, kad ti stisnem ruku, sretan sam, zadovoljan.
- Kad bih se udala za tebe, uinila bih te nesretnim.
- Moda - uzdahne mladi. - Jaka si - doda tie. - elio sam da se
opusti, i da ti pomognem. Meutim, govorim o sebi. Ne zna to gubi, Bev.
Neemo govoriti o tome, ali nas dvoje... bilo bi divno.
Bila je pogoena njegovim rijeima, koje kao da su joj poljuljale
sigurnost.
- Otprati me kui - rekla je nesigurnim glasom.
On je uhvati pod ruku. Preli su most i produili Bulevarom Saint
Michel. Bilo je hladno i meusobna blizina bijae im ugodna.
Bev se bojala samoe koja je ekala u kui pa ree:
- Doi gore. Popit emo dobar aj.
Zadovoljno ju je slijedio, zahvalan to mu je i dalje ostala prijateljica.
- Pobrinut u se za sve - ree dok joj je pomagao svui ogrta. - Samo
mi reci gdje je pribor.
- Sve je spremno u kuhinji. Odmah dolazim.

38

Stajala je red zrcalom i odjednom osjetila kako je proima beskrajna

tuga. Njezina joj se samoa uini neprirodnom i strailom. ealj joj
ispadne iz ruke. Prihvatila se ormaria i pomislila: Luda sam. Zato svi
mogu, a ja ne?"
Ugleda ga u zrcalu. Stajao je naslonjen na vrata i gledao je.
- Marco! - promrmlja.
- Ljubavi - odgovori on u jednom dahu. Privine je u naruje i
prekrije joj lice poljupcima.
- Voli me! - ree Bev. - Nita ne govori! Voli me!

5. poglavlje
Nije to bila ljubav niti se poslije probudila. Nije ak bio ni odnos, jer je sve
ovisilo o Bevinom raspoloenju. Trajalo je ve tri mjeseca, ali se Bev nije
promijenila. Za Marca je bilo nevjerojatno da jedna ena moe istovremeno
biti i prijateljica i ljubavnica. Nije bilo lako prihvatiti takvu situaciju, tim
vie to je njegovo iskustvo bilo vrlo skromno. Imao je simpatija, pokoju
avanturu, kao i mnogi, ali nikada nije prijateljevao s djevojkama koje su mu
se sviale. Uvijek se druio sa sebi ravnima. I otkrie da je Bev bogata
duboko ga je pogodilo. Dodue, odmah je bio zamijetio njezinu eleganciju,
ali kad je saznao da za one, naizgled vrlo jednostavne, haljine izdaje svote
koje odgovaraju njegovim dvomjesenim profesorskim primanjima, bio je
zateen: Kad je vidio njezin nakit, bio je uvjeren da je biuterija.
- Lijep je - ree gledajui prsten s briljantom u obliku srca..
- Dobila sam ga od oca za diplomu.
- Znai, pravi je.
Ona prasne u smijeh.
- Dakako. Ali ja ne volim nikakav nakit, pa ni pravi.
- Zar je sve ovo pravo? - upitao je pokazujui na sadraj kutije.
Razumije se.

39

- Zar se ne boji da e te pokrasti?

- Tko? Ti nee, a ena koja mi posprema stan ini se potena.
Zato si tako zabrinut?
- Zato to se mijenja u mojim oima. Tko si ti, Bev? Mora mi rei.
- Kerka sam bogataa i nasljednica jednog strica koji me mnogo
voli. I sada, kad to zna, kakvu razliku vidi u meni?
- Vidim nasljednicu. Da sam to znao prije zacijelo te ne bih zaprosio,
a i inae bih se drao podalje od tebe.
- Kakve gluposti! - smijala se Bev.
- Nisu to gluposti!
- Dobro, ponimo od poetka i zaboravi tko sam.
- Nemogue! Moda sam glup, ali mi se ne svia moj poloaj. U
mojoj zemlji mukarac koji posjeuje vrlo bogatu enu ne uiva dobar glas.
U nas je obiaj da mukarac izdrava enu, a ne obrnuto.
- Ali ja tebi ne dajem nita.
- No, ja sam se htio oeniti tobom.
- A sad to vie ne eli? Ne bi se oenio sa mnom ni da te zamolim?
Bojim se da ne bih. Osjeam se vrlo jadno, Bev.
- Ona mu okrene lea i prie prozoru. Od jutra je snijeilo i
Luksemburki park u hipu podsjeti Bev na Philadelphiju, na koled, na
prijatelje i na njezinu ljubav prema Ericu Hunteru..
- to vam je svima? - iznenada povie i okrene se. - Zato me ne
volite takvu kakva sam? Kao da je grijeh imati bogatog oca i djeda koji nije
pripadao aristokraciji...
- to to govori, Bev? - zabrinuto e Marco. - Nisi me shvatila.
- Sve sam posve dobro shvatila. Znala sam da ti ne smijem vjerovati,
osjeala sam to. Prokletstvo se nastavlja.
- O kakvom prokletstvu govori? Doi ovamo da to razjasnimo!
Uinio je kretnju kao da e je zagrliti, ali mu ona izmakne i stane u
obrambeni poloaj.
- Da se nisi pribliio!
- Dobro, neu. Ali sve je to djetinjasto. Ponavljam, moramo to
razjasniti. Na ovaj nain neemo nita postii, a moramo shvatiti jedno
drugo. Mora me razumjeti.

40

Bev pritisne ui rukama. U sebi je razmiljala. Prokletstvo... da, nitko

me ne moe voljeti i ja ne smijem nikoga voljeti. Svakome je lako voljeti, i
prirodno. Svi vole roditelje, a ja sam svoje izgubila. Voli se i mukarac koji
uzvraa ljubav. Vole se i prijatelji. No, ja nisam te sree. Moj me izabranik
nije volio, jer nisam bila dovoljno aristokratskog porijekla. Napokon nae
i prihvati prijatelja, cijeni ga, malo pomalo se navikne na pomisao da si
se u njega i zaljubila, a onda on otkrije da si bogata i sve propadne...
- Bev...
- Ne pribliavaj mi se, rekla sam ti! Ako me takne, vikat u!
- Neu te taknuti. Gledaj me, miem se. Skini ruke s uiju. Mora me
sluati. Shvaa li, Bev?
Ona spusti ruke.
- Sluam te - ree - iako je beskorisno.
- Trebalo bi te ibom po stranjici, kao svu zloestu djecu - nastavi
Marco strpljivo. - Mislim da bi ti to koristilo. Ali ne danas. Najprije mora
govoriti. Ono to si mi rekla malo mi je objasnilo situaciju. Netko te
povrijedio. Tvoja majka, je li? Znai, tvoja majka. Je li mrtva?
Bev sagne glavu.
- Nije normalna? - zapita on nakon krae utnje.
- Luda je! - prasne ona u smijeh. - A sada, profesore? Naprijed s
dijagnozom! Lako se moe izvui zakljuak, i ja sam luda! To misli, je li?
- Zapravo, sada sam uvjeren da si puna ljubavi i osjeaja. Nesretne
okolnosti sprijeile su da se ljubav, koja se pojavila prirodno, tako i izrazi.
Meutim, zbog svega toga, u tebi se to pretvorilo u mrnju protiv svih.
- Ne ja, nego drugi! I tako e biti uvijek, jer ne mogu promijeniti ime,
zanijekati podrijetlo i osloboditi se novca. Uostalom, novac nije moj, nego
oev. A on je jo mlad i moe dugo ivjeti.
- Zato ne voli oca? - Kako nije odgovorila, nastavi: - Dobro,
nemojmo o tome. Razgovarajmo o nama. Volim te unato tvom bogatstvu,
ali se ne elim osjeati manje vrijednim. Ne elim postati bogat. Nemam
sposobnosti za to. Mogu jedino uraditi ono to prije zbog kukakviluka
nisam - nastaviti studij koji volim i nastojati uspjeti.
Zabrinto je pogleda. - Slua li me? - zapita.
Bev kimne, ali Marco je znao da samo slua zvuk njegovog glasa, ali
da ne shvaa znaenje rijei. Bila je daleko kao mjesec. Zato je volim, upita
se. Zato, kad nemamo niti jedne jedine zajednike toke? Nacionalnost,

41

klasno podrijetlo, materijalni interesi, sve nas razdvaja. Zato je volim?

Pozove je. Ona podigne pogled.
- Sad idi. Potreban mi je san. Nastavit emo razgovor, a moda u i
razumjeti.
- Do vienja, Bev. Do sutra.
Na pragu se okrene da je pogleda. Jo je stajala na istome mjestu.
Bila je sva sklupana, njezina se smea glavica jedva nazirala. Obuze ga
osjeaj njenosti, stisne ga neto oko srca i jedva se svladao da se ne vrati i
da je ne privine k sebi.

G
Kod kue ga je doekao brzojav. Majka mu je dobila srani napad i
strahovali su za njezin ivot. Osigurao je mjesto u avionu koji je u devet
naputao Orly. Bezuspjeno je nazivao Bev. Nije se javljala. Tada joj je
napisao pismo, u kojem ju je uvjeravao u svoju ljubav, i molio je da ga eka.
U Bologni je bilo hladno, iako se proljee najavljivalo u pupovima
biljaka. Stigao je na posljednji noni vlak i malo prije dva sata bio kod kue.
Cijelo vrijeme putovanja bojao se da e stii prekasno. Nije uo ni glasa.
Pretri stube i otkljua vrata. Odmah pogleda u spavau sobu i umiri se kad
ugleda majku kako spava.
Njegova roakinja Lucia prie mu i pozove ga u kuhinju.
- Sretna sam to si doao - ree mu. - Cijeli te dan zove.
- Kako je? to je rekao lijenik?
- Zna to uvijek kau; odmor, neka se ne uzbuuje... uglavom
slino. Ni oni ne mogu nita uiniti. Srce se ne moe promijeniti. Bila je to
ena kojoj su smrt i bolest bile sastavni dio ivota i vjerojatno je zato
djelovala tako smireno.
- Jadni sinko! - promrmlja. - Ni ti ne izgleda ba dobro. eli li to
pojesti?
- U ovaj sat?
- Skuhat u ti kavu.
- Ni govora. Malo u prilei. Budem li ti potreban, zovi me.

42

Uskoro je zaspao. Lucia ga je probudila kad je sunce ve bilo izilo.

Brzo ustane i ode k majci.
Bolesnica mu poloi ruku na glavu i promrmlja: - Ovdje si... Nee
odmah otii, je li?
- Ne, neu. Najprije te moram vidjeti na nogama, svjeu i pokretnu,
kao uvijek. Moda te vie uope neu naputati. - Kad je zavrtjela glavom,
Marco se iznenadi. - Nisi zadovoljna? Uistinu te ne razumijem. Mislio sam
samo na to kako u se vratiti kui i razveseliti te, a ti to ne eli - nastavi je
zadirkivati. - to mi to skriva? Ako postoji neki mukarac...
- Hajde, ne budali! - ree majka i slabano se nasmije. No, odmah se
uozbilji i da Luciji znak da ih napusti.
- Zato sije poslala van? - upita je.
- Ima stvari koje se tiu samo nas dvoje.
- Ali ima vremena, mama.
- Ne, ja vie nemam vremena.
- On osjeti kako ga prolaze trnci i kako mu suze naviru na oi. Htio
ih je sakriti, ali Maria ih je ve vidjela.
- Ne plai! Ne bojim se smrti, jer je elim otkad vie nema tvoga oca.
Ostat e sam, ali je to, moda, i bolje.
- Mama...
- Bolje je tako. Samo sam ti na smetnju. Misli li da to nisam znala?
Kad si sam, ima vremena za razmiljanje. Shvatila sam tvoju rtvu. Htio si
postati lijenik. Znam da te ono to radi ne zadovoljava. Bila sam vrlo
sebina.
Marco ustane. Niz lice su mu se kotrljale suze.
- Dosta! Kakav je to razgovor?
- Sad je as - mirno nastavi Maria. - Jo si mlad. Moram ti rei da sam
sve ovo vrijeme plaala kolarinu na sveuilitu.
- to kae?
- Dozvoli mi da zavrim. Od poetka sam bila uvjerena da e, prije
ili poslije, nastaviti studij. Raspitala sam se i rekli su mi da se smatra kao da
si upisan ako se redovito plaa kolarina.
- Mama! - Bio je ganut. Pomislio je kako te i ljudi koje dobro pozna
u jednom trenutku mogu iznenaditi.
- Nee imati mnogo briga ako sve dobro organizira - nastavi
Maria. - Na tednoj e knjiici nai neto novca, a moe prodati i kuu na

43

selu. Ve su me pitali hou li je prodati. Nemoj je dati ispod petnaest

milijuna. Zemlja je dobra i plodna. Stanarina za ovaj stan nije visoka i
mislim da e neko vrijeme moi studirati, a da ne radi. - Uzdahne. - Sada
u se malo odmoriti.
Isti tren usne. Lijenik, koji je nedugo zatim doao, izrazio je
bojazan od nove krize.
Kriza je nastupila iste noi i Maria je umrla.

G
Beverly padne na pod, onesvijestivi se. Bilo je deset sati ujutro i
Charles Denis je upravo govorio o modernom slikarstvu. Dakako, nitko ga
nije smio prekinuti i iznenaeno je gledao djevojku na podu.
- Odnesite je!
U tom trenu veanin Johan Arnas podigne Bev i iznese je.
U pokrajnjoj sobi Bev se iznenaeno ogledavala. Nikad joj se u
ivotu nije dogodilo da izgubi svijest.
- Moda nisi probavila zajutrak - primijeti jedna kolegica. - No, da
sam na tvome mjestu, svakako bih otila lijeniku. Gledam te ve nekoliko
posljednjih dana, uvijek si tako blijeda!
- Osjeam se izvrsno - usprotivi se Bev.
- Pregled ti nee koditi. Poznaje li nekoga u Parizu?
- Od lijenika, misli? Ne, ne poznajem.
- Onda u ti napisati adresu moga lijenika, vrlo ozbiljne i potene
osobe. Moe li odmah poi k njemu? Da ti pozovem taksi?
- Hvala - odgovori Bev, spremajui adresu u torbicu. Ona bolesna?
Kakva glupa misao! Ni jedan je lijenik ne moe izlijeiti od njezine bolesti.
Ali ipak, kad se nala u taksiju, dade vozau dobivenu adresu.

44

G
- Plua, srce, jetra... sve je u redu - ree lijenik nakon podrobnog
pregleda. Bio je vrlo ljubazan i paljivo je pregledao Bev. - Sve je dobro,
ali...
- Molim - ponuka ga djevojka da nastavi.
- Imate li prijatelja?
- Imam - iznenaeno ga pogleda Bev, pocrvenjevi.
- U tom sluaju, Vae su tegobe sasvim prirodne.
- Ne razumijem.
- Ne znam kako e to na Vas djelovati, ali moram Vam rei da ste
trudni oko tri mjeseca.
- to?!
- ekate dijete.
- Ja? Nije mogue!
- Mislim da nema sumnje Lijenik je htio dodati uobiajene fraze,
ali odustane. Djevojka je bila udna. Nije bila uplaena, nego iznenaena i
razdraena. Bila je drukija od drugih ena.
- to mi savjetujete? - upitala je.
- Ono to Vam moe rei svaki poteni lijenik. uvajte se, jer o
Vaem zdravlju ovisi zdravlje Vaeg djeteta. Obavijestite roditelje i
zarunika. Na kraju se sve ipak sredi.
- Mislite li, moda, na vjenanje?
- Dakako, ako je mogue.
- Bilo bi itekako mogue, ali ja se ne elim udati. Sve je tako
nestvarno. Dijete... ne elim ga.
- To se mene ne tie, no upozoravam Vas da pazite to radite.
Beverly izie iz ordinacije prilino potitena. Slika vjenanja, na
kojem bi bila okruena ocem, tetkama i strievima, izazove u njoj prezir. S
druge strane, zamiljala se kao ena onog jadnika Marca, punog ponosa i
dostojanstva, koji odbija svaku pomo. A to joj je on mogao ponuditi?
Ula je u kavanu Flore" i naruila pun. Htjela je o svemu razmisliti
i odluiti to e. Vjenanje s Marcom trebalo je odmah odbaciti. Ona to ne

45

eli, a nije ni zaljubljena u njega. Kakav glupan! Moda je to uradio

namjerno, da bi je vezao. Talijani su sposobni za svata. Ali prevario se. S
njom se ne moe raditi to se eli. Oslobodit e se djeteta.
Pun ju je malo okrijepio pa je poela razmiljati. Dijete e se roditi
u kolovozu. Ovdje je nitko ne poznaje pa moe nestati kad god poeli i
izbivati koliko eli. Odjednom shvati da je pronala rjeenje. Otputovat e i
ostati sve dok rodi, zatim e nai neku obitelj, koja e za novac, odgajati
dijete, a ona e se vratiti. Novcem se sve moe srediti. Marco nee vie
nita uti o njoj.
Sutradan Bev zamoli djevojku da joj donese auto kartu. Ona joj na
povratku da i pismo od Marca.
- Moda gospodin najavljuje povratak - radoznalo primijeti ena.
- Umrla mu je majka - ree Bev malo kasnije. - Ima mnogo posla pa
e se vratiti tek za mjesec dana.
- Kakva teta!
Bev je nije sluala. Svu je panju posvetila karti i nije je ispustila dok
nije nala ono to je traila. Naila je na zelenu zonu izmeu Avrasa i
Dieppa, kroz koju je prolazila cesta drugoga reda. Na karti se u blizini nisu
vidjela nikakva vea mjesta. Bila je to samotna provincija, gotovo pusto.
Mirno i hladnokrvno poela se pripremati za odlazak. Rekla je da se
vraa u Ameriku. Oprostila se od uitelja i kolega, nimalo ne alei. Samo je
veanin pokazao aljenje i silom joj je dao svoju adresu u vedskoj. Ocu je
pisala da ide ne dugo putovanje po Europi i da ne zna gdje e se dulje
zadrati, ali e ga obavjetavati. Sva pisma neke alje na banku u Parizu.
Jedno se vrijeme kolebala bi li sve priznala stricu Malcolmu, ali se na kraju
ipak predomislila.
Za vrijeme priprema imala je malo vremena misliti na Marca.
Odluila ga je zaboraviti, kako ga ne bi mrzila. Nekoliko dana prije puta
kupila je mali automobil, u koji su jedva stali svi kovezi. Oekivali su je
dugi mjeseci samoe i tjeskobe. Nakon toga rodit e se nova Beverly,
moda ne sretnija, ali manje naivna. Na svaki nain, s ljubavlju je gotovo.
ivot joj mora pruiti neto drugo, neto to je voljna prihvatiti.
Sredinom oujka napustila je Pariz.

46

G
Gospodarstvo Clouzot nalazilo se u sredini prostranih obraenih polja. Na
jednom kraju polja su graniila sa umom iz koje su se opskrbljivali drvom.
Obitelj Clouzot bijae velika. Glava obitelji imala je vie djece, ali
samo su dva sina odluila ostati u toj pustoi. Ta su dvojica bila slina ocu krti, zatvoreni i snani. Rene i Michel su se slagali kao to se slau lopovi.
Njih su dvojica ostali jedini nasljednici imanja, koje je trailo mnogo truda i
znoja, ali koje je i bogato nagraivalo. No nitko nije znao koji e od njih
naslijediti vei dio. Rene i Michel su se smijeili jedan drugome, mrzei se i
ne isputajui se iz vida. Rene se oenio, dobio sina i jedno se vrijeme
osjeao sigurnijim, no onda se oenio i Michel pa je i on dobio sina.
Naalost, uskoro nakon toga Reneov se sin razbolio i umro, a druge djece
vie nije bilo. Rene se iz oaja ubio, a njegova ena polako se pretvarala u
sluavku. Michel se napokon osjetio sigurnim.
Kua Clouzotovih je bila vrlo lijepa i dobro odravana. Bev je
krenula puteljkom prema kui, ne bojei se pasa koji su se uzlajali.
Vjerovala je da e netko izii iz kue. I doista, malo kasnije na vratima se
pokazala jo mlada ena.
- Koga traite? - upita.
- Nikoga. Odnosno, traila sam mjesto kao to je ovo. Jeste li Vi
vlasnica?
- Nisam. Vlasnik je moj svekar. Mogu li ga vidjeti?
- Ne vjerujem. Ne prima nikoga.
Beverly ipak ne odustane.
- Recite mu da jedna strankinja, Amerikanka, eli razgovarati s njim.
Uvjerena sam da e ga zanimati ono to mu imam rei.
- Pokuat u - promrmlja. - Priekajte!
Bev zapali cigaretu. Dugo je ekala. Zacijelo su je kriomice
promatrali iz kue. Bila je ve pri kraju tree cigarete kad se ena vratila.
Izvolite ui.

47

Tata Clouzot je sjedio blizu kamina, s omotanim nogama. Bio je lijep

starac, ali mu je iz pogleda izbijala hladnoa. Bev je sve to zapazila, ali ga se
nije bojala.
- Nevjesta mi je rekla da elite razgovarati sa mnom - zapone
starac. - Ne poznam Vas. Tko ste?
Kad se Beverly predstavila, upita je:
- to elite?
- Smijem li sjesti?
- Stolica ima dovoljno. Sjednite, ali pourite. Ne volim gubiti vrijeme.
to, zapravo, elite? elim stanovati ovdje otprilike est mjeseci.
Starac se nasmije.
- Ludi ste ili ste pogrijeili. Ovo nije hotel.
- Znam, ali i ne traim hotel, ve osamljenu kuu kao to je ova i
vlasnika koji ne voli strance.
- Imate li problema s policijom?
- O, ne! Bit u iskrena. Oekujem dijete, ali ne elim da to itko zna,
ak ni djetetov otac. Ako ne pristajete, potrait u nekoga drugog.
Starac stisne usta. Lice mu je bilo kao od kamena.
- Razmislit u - odgovori nakon podue stanke. - Ne volim da se
pria o nama, a priat e se jer e Vas vidjeti ovdje. Poslije valja i dijete
prijaviti.
- Sve Vam to nee prouzroiti tekoe. Svoj ste gazda, a nema
zakona koji zabranjuje da imate gosta. Kad se dijete rodi, moete rei da je
porod uranio i da se nisam stigla vratiti u Pariz, gdje inae stanujem.
- Ali dijete e ostati ovdje. to e svijet rei?
- to je tu udno?
- Sve - ree starac polako. - Toliko je udno da mi je ak i Va novac
sumnjiv.
- to se novca tie, budite mirni. Uostalom, sve to vam nudim je
kako valja. Moete se raspitati u Dieppu, u podrunici moje parike banke.
- Moete biti neka druga osoba - primijeti starac.
- Ne vjerujete ni mojoj putovnici? - razdraeno povie Bev. - Izvolite,
pogledajte je. Evo, dat u Vam predujam.
Tata Clouzot je s nepovjerenjem pregledao isprave. inilo se da je
zadovoljan. Zatim prebroji novac.
- Dobro - ree naposljetku. - Moemo Pokuati. Maria!

48

Prie im sitna ena s finim, ali prestraenim licem.

Maria je moja druga nevjesta - objasni starac. - Njezin je mu umro
prole godine. Nema djece. Maria ima vremena i ona e se brinuti o Vama.
Leonie se mora brinuti o svoje troje djece i o muu. Moja ena se brine za
stoku. Moja je farma moje kraljevstvo. Dat u Vam sobu svoje keri.
Najljepa je u kui i iz nje se prua prekrasan pogled na umu.
Bev nije postavljala pitanja i starac je bio zadovoljan. Djevojka mu
se poela sviati. Bila je tvrda, tiha i jaka kao on, kao svi oni. Osjeti da mu
nee stvarati neprilike.
Bev ree Mariji da negdje mora smjestiti automobil i uzeti prtljagu.
- Imamo veliki tagalj, u kojemu drimo traktore. Tamo ima mjesta i
za automobil.
Bev je smjestila automobil, a Marta joj zatim pomogne da prenese
prtljagu u sobu, koja je doista bila vrlo lijepa, s velikim krevetom,
komodom i kaminom.
- Malo je hladno - primijeti Bev. - Moe li se zagrijati?
Drva su ve bila pripremljena. Maria potpali i zaas je zaplamsala
vatra.
- Trebate li jo to? - tiho upita Maria.
- Ne, hvala. Sama u se snai.
- elite li, moda, kavu? Objed e biti gotov za jedan sat.
- Ne, hvala.
Kamin se postepeno zagrijao. Bev je gledala umu. Bila je
zadovoljna svojim izborom. Nije bila alosna, ve samo malo nestrpljiva.
eljela je da je sve ve prolo.

G
Beverlyna je utnja boljela Marca, iako ga nije iznenadila. Poput svih
zaljubljenika vjerovao je, u uda; kao razuman i logian ovjek znao je da
se udo nee dogoditi. Od ene izvan svih pravila bilo bi udno oekivati
prirodno vladanje. Ipak, cijelo se vrijeme nadao i svakodnevno je iekivao
potara. Sva pisma s inozemnim markama izazivala su mu pojaano
lupanje srca. Bio je optimist jer je volio, jer je bio mlad i jer mu je ivot

49

otvarao mnoge lijepe perspektive. Njegova je majka imala pravo kad je

govorila da se ne brine. Uspio je srediti poslove. Dobro je prodao kuu na
selu i tako se mogao posvetiti studiju. Naumio je zavriti za godinu dana.
Mogao bih je i sada skromno izdravati, navraala bi mu se misao
kad bi udnja prevladala razum. S njegovog stajalita nije bilo zapreka. Tko
voli, taj se i vee. Zaljubljena ena e prihvatiti rtvu i dozvoliti muu da se
posveti studiju. Ali te bi neuvjerljive misli iezle i prije nego to bi se
pojavile. Tada bi Marco ugledao veliku i nepremostivu provaliju izmeu
Beverly i sebe. Ali elio ju je i dalje pa se vratio u Pariz im je mogao. Morao
je nastaviti predavanja na Sorbonni, iako je ve pismeno poslao ostavku.
S aerodroma se odvezao ravno na Trg Rostand.
Oujak je bio prohladan i vlaan, ali se kroz oblake povremeno
naziralo plavo nebo, koje je mnogo obeavalo.
- Osvojit u je - mrmljao je dok se uspinjao stubama.
Zaustavi ga glas vratarice.
- Gospodine, gospodine! Okrenuo se, ne oekujui nita dobro.
- Gospoice vie nema. Otputovala je.
- Otputovala? - Vidjevi radoznalost u eninim oima, odmah se
sabrao. - Znao sam da e otputovati, ali sam vjerovao da u stii na vrijeme.
Zacijelo je u Nici - dobaci kao sluajno.
- Ne znam. Gospoica nije ostavila adresu. Svu potu moram predati
u banku... Prieka je, - rei u Vam ime banke.
- Znam koja je to banka. Zbogom. Otiao je uzdignute glave do prve
stanice podzemne eljeznice, a zatim se osjetio kao pretuen. Ono ega se
uvijek bojao sada se zbilo. Bev je nestala. Unaprijed je znao da je nema
smisla traiti posredstvom banke. Nee mu dati njezinu adresu, jer je tako
naredila. Moda bi je jedino dali njezinom ocu ili rodbini. Dobro se sjetio!
Pisat u njezinom ocu, odlui naposljetku.
Da, tako e uiniti pa makar od sebe napravio budalu. Moe se vrlo
lako dogoditi da ne dobije odgovor. Ipak ude u prvi potanski ured i napie
brzojav Kevinu Rosenkratzu.
Nakon dva dana stie odgovor: Nepoznato mi je kerkino
boravite. U posljednjem pismu najavila je put po Europi. Bio bih Vam
neizmjerno zahvalan za svaku obavijest o njoj".
Marco je gledao brzojav, koji kao da je zvao upomo i odlui napisati
pismo nepoznatom ovjeku, prema kojemu je osjeao naklonost i

50

potovanje. Bio je iskren. Rekao je sve o sebi, o svojoj ljubavi prema Bev i o
elji da se njome oeni.
Kevin mu je odgovorio i izmeu dvojice mukaraca zapoela je
prepiska, kojoj je jedini razlog bila Bev.
Poetkom ljeta Kevin ga je obavijestio da je primio razglednicu iz
vedske, u kojoj ga Bev obavjetava da je dobro i da se priprema za put u
Norveku. Javlja da putuje sama automobilom i da se nada da e potkraj
ljeta biti ponovo u Parizu.
Nijednom rijeju nije spomenula Marca. A on se po tisuiti put pitao
zato je to uinila. I po tisuiti put nije znao odgovor na to pitanje.
Jedino to je iz svega mogao zakljuiti bilo je da ga Bev nije voljela...
ni njega ni ikoga drugog, pa ak ni samu sebe. Taj put je moda skrivao
njezinu nadu da e pronai smisao ivota. Trebalo je ekati dok se vrati. To
je sve. On i onaj tuni ovjek u Americi ekat e osobu koju vole vie od
svega na svijetu.
Potkraj srpnja Marco je potpuno napustio Pariz i o tome je
obavijestio Kevina. Ovaj mu je javio da e u kolovozu doi u Europu i da e
zajedno ekati Bev. Marco je mislio kako njih dvojica ekaju stisnuta srca,
kao to gledatelji u cirkusu ekaju da artistica na trapezu zavri opasnu
toku. Meutim, ona je stajala na vrhu i nije se osvrtala na njih.

51

6. poglavlje
Bev nije brinula ni za oca ni za Marca, iako ih nije mogla ukloniti iz
misli. Jer sjeanja su navirala i neumoljivo je podsjeala na to da su njih
dvojica kriva za sve to joj se dogodilo; zbog oca je napustila dom, a Marco
ju je htio voljeti po svaku cijenu.
Nala je ono to je eljela, potpunu osamu, ali nije traila ono to joj
je bilo najpotrebnije - toplinu ljudskog odnosa. Preputena samoj sebi,
postala je jo tvra i hladnija.
Djeak se rodio petnaesti kolovoza. Porod je bio prilino lagan i brz.
Primalja, koja je drala dijete za noge prije nego to ga je umotala u pelene,
ree:
- Lijep momi. Va e mu biti ponosan na njega.
Ni primalja ni itko drugi u selu nije posumnjao u rije Clouzotovih,
koji su, usprkos tome to nisu imali prijatelja, uivali potovanje mjetana.
Bev zatvori oi, u blaenstvu koje osjete sve ene kad prvi put
postanu majke. Kad su poloili dijete do nje i kad je okrenula glavu da ga
pogleda, nije osjetila nita to bi, bar izdaleka, nalikovalo majinskoj
ljubavi.
- Da, lijep je - ree mehaniki, da ne bi razoarala primalju pa
ponovo sklopi oi.
- Sada morate spavati - apne ena, zamrai sobu i izie.
- Svreno je, pomisli Bev.
Za njom je bilo est tekih mjeseci, koje nikada nee zaboraviti. Dugi
dani bez ijednog traka svjetlosti. Svi su potivali ugovor koji je sklopila sa
starim Clouzotom. Zavjesa sputena meu njima nikad nije bila
pomaknuta. S jedne strane ona, u nadutoj izdvojenosti, s druge strane oni,
uvijek spremni da je zatite. ak ni s djecom nije postala prisnija. Maria,
koja joj je svakodnevno pomagala i koja joj je bila privrena, nije je dirala.
Bev je odbacila ljubav, jer se plaila razoaranja. Ljubav koja se osmjehuje
svakom ljudskom biu s njom se samo poigrala. Susretala ju je na svom
putu, ali im bije prihvatila, izmicala bi joj.

52

Marco bi me mrzio i da sam ga voljela. Isti kao i svi, mislila je

gledajui dijete. Da bar mogu voljeti... Bila bi to prevelika srea. Ali koliko
bi trajala?
- Ne elim ga. Ne elim...
Nije bila svjesna da je to vikala pa se trgla na Marijin glas.
- Gospoo, to Vam je?
- Nita - promrmljala je. - Moda mora. Spavala sam. Nije mi nita.
Otiite!
- Gospoo, ja Vam elim dobro - ustrajala je ena.
- Idite kad Vam kaem! Hoete li da ponem vikati?
Malo kasnije dobila je groznicu pa su poslali po lijenika. Ali nije
bilo nita opasno i ve joj je sutradan bilo dobro.
Bev se vrlo brzo oporavljala. Od poetka nije imala mlijeka i dijete
se vrlo dobro priviklo na umjetno mlijeko. Djeak je bio zdrav i mirne
naravi. U matinu je knjigu bio upisan kao David Rosenkratz, sin
nepoznatog oca. inovnik je podigao obrve, ali nije zapitkivao. Novac koji
je tata Clouzot dao bio je dovoljan da mu zatvori usta.
Napokon se Bev potpuno oporavila i ustala. Marta se brinula o
djetetu sa arom ene kojoj je priroda uskratila dar materinstva. I ostali
lanovi obitelji, iako kruti, pokazivali su njenost i ljubaznost prema
djetetu. Nije to bilo samo zbog novca to ga je Bev donijela u kuu. Svi su se
na neki nain osjeali zatitnicima djeteta, koje je imalo sve osim majine
ljubavi i oeva imena.
Petnaest dana nakon Davidovog roenja Bev je napustila farmu.
Marta je plakala dok joj je pomagala spremati kovege.
- Vratit ete se, je li? Vi ste dobri. O, vratit ete se! Jednog e Vas
dana dijete zvati i onda... Ne elite ga vidjeti?
- Ne, ne elim - odgovorila je Bev, a onda brzo dodala: - Dobro, neka
Vam bude! - Nagnula se nad kolijevku. Dijete je mirno spavalo. Zbog velike
vruine bilo je polugolo, tako da su mu se mogle vidjeti mala bedra i ve
lijepo zaobljene ruice.
- Pogledajte kako je lijep! - mrmljala je Marta.
- Da - hladno odgovori Bev. - Uistinu je lijepo dijete. Srea da ete se
Vi brinuti o njemu.

53

Tata Clouzot ju je gledao ledenim pogledom. Iako je bio udak, bilo

je stvari koje nije mogao prihvatiti. Na primjer, to da jedna majka ne voli
svoje dijete.
- Dobro emo ga uvati - ree. - Seljaci smo, ali imamo srca.
Cijela je obitelj Clouzotovih ispratila Bev. Sjela je u automobil i
mahnula im u znak pozdrava. Promatrala je krajolik kroz koji je prolazila.
Iznenadi je ljepota skladnih boja. ume i polja kupali su se u plavetnilu,
koje je prelazilo u ljubiastu maglicu. Bijeli oblaci etali su nebom.
A da ne odem, pomisli. Mogu li imati povjerenja? Nitko mi ovdje ne
eli zlo, a on bi rastao slobodan, daleko od borbe, mrnje i razoaranja.
Nada joj je poela iriti krila, polako i bojaljivo, podravana
obeanjem ljubavi. Zatim, iznenada, snaan zvuk prekine tu timu. Bev
pogleda u nebo i ugleda avion. Mir je bio zauvijek izgubljen. Strasno poeli
ponovo poi u svijet i uzeti ono to je ve imala - bogatstvo i mo.
Stigavi u Pariz, odsjedne u hotelu i dobro se naspava. Ujutro pode u
banku. Zaudi se to je oekuju. Odmah su je uveli k direktoru. im je ula,
ovjek joj je krenuo u susret, vrlo ozbiljan i potresen.
- Zapala me je dunost da Vam javim runu vijest, gospoice
Rosenkratz - ree.
Odmah je pomislila na oca.
- Tata?
Kevin Rosenkratz je umro prije tri dana od sranog udara. Odmah
sam o tome obavijestio banku u Dieppu, ali Vi ste ve bili otputovali.
- Da, dva sam dana bila na putu.
- Vrlo mi je ao, gospoice.
Ona nestrpljivo mahne rukom.
- Stavite mi sav novac na raspolaganje. Odmah se vraam u
Ameriku.
Sjela je na rub naslonjaa. Otac je mrtav! Nesporazum koji ih je
udaljio nikada nee biti uklonjen.
- Prekasno... - promrmlja.
Prekasno je za sve, za oprotaj, a moda i za razumijevanje.

54

G
Na aerodromu ju je doekao stric Malcolm. Odjeven u tamno odijelo,
blijeda i izduena lica, s lagano valovitom kosom koja mu je nemarno
padala na elo, nalikovao je romantinom heroju. Vjerojatno je bio svjestan
toga, jer su mu i kretnje i glas bili nekako drukiji.
- Draga moja! - ree privijajui je k sebi.
Bev obavije njegov miris, koji je takoer bio izmijenjen, profinjen, u
skladu sa svim ostalim. Sve to nije moglo umanjiti veselje to ponovo vidi
Malcolma.
Poto su obavili carinske formalnosti, krenue prema parkiralitu.
- Novi automobil? - primijeti Bev. - Otkad ima cadiliac?
- O, imam ga ve nekoliko mjeseci. - Malcolm malo pocrveni. Izgleda kao nov zato to ga vrlo malo upotrebljavam.
Nije vie nita rekla, ve se prepustila udobnosti sjedala.
- eli li, moda, voziti? - upita je Malcolm.
- Ne. Vrlo sam umorna. Osim toga, ne bih se vie usudila voziti. U
Francuskoj sam vozila mali talijanski automobil. U poetku sam se plaila.
Bila sam uvjerena da neu izvui ivu glavu ako se dogodi nesrea, no
poslije sam se priviknula i sve je bilo dobro.
- Mnogo si putovala. No, zato si vrlo malo pisala. Samo nekoliko
razglednica iz vedske. Tetke ti to nee oprostiti.
- Zna da ne volim pisati.
vedska, Johan Armas... Jednog dana dok je etala po umi
Clouzotovih palo joj je na um da bi njezina utnja mogla izazvati
zabrinutost i navesti oca da je potrai. Na sreu, bila je zadrala Armasovu
adresu. Odmah mu je napisala pismo, u koje je dodala i pismo za Kevina pa
je zamolila mladia da joj poalje nekoliko razglednica. Sve je uinio prema
njezinim uputama, ne traei objanjenje. To je trajalo sve dok je Bev bilo
potrebno.

55

Automobil je beumno klizio njujorkim ulicama. Bila je nedjelja i

grad je bio pust. Jo malo i tisue .graana e se vratiti s vikenda i zauzeti
svoja mjesta na plonicima, pred uredima i kuama.
- Nema nita runije od grada u vrijeme praznika - primijeti Bev.
Jo nije bila spomenula oca. Bojala se da joj glas nee biti dovoljno
siguran. Ali to je uinio Malcolm dok je vozio autocestom.
- Bio je to teak udarac za sve - rekao je - to vie to ga nismo
oekivali. Nitko nije sumnjao u to da moj brat ima bolesno srce. Poslije smo
doznali da se godinama lijeio i da se ak pripremao na vrlo komplicaranu
operaciju u teksakoj bolnici Huston. Moda bi se bio spasio da je manje
radio. Kevin je uvijek bio veliki radnik, ali nakon tvog odlaska kao da je
pomahnitao. Ponaao se kao netko tko zna da mu ostaje jo malo ivota i
da za kratko vrijeme mora zavrili sve poslove. Moda je predosjeao kraj,
tko zna... Dakako, polo mu je za rukom sklopiti vrlo povoljne ugovore za
nekoliko godina unaprijed. Nitko nikada nee saznati kako je uspio
privoljeti stranke na to da potpiu ugovore na milijunske svote, no jedno je
sigurno - tvrtka Compos" je vra nego to je ikada bila, a ti si njezin
najvei dioniar, Bev. Htio sam s tobom razgovarati o tome prije nego to
se sretne sa strievima.
Smanjio je brzinu. Philadelphia je bila blizu, a Malcolm joj je imao
mnogo toga rei.
- Moram ti sve potanko objasniti. Moda u biti dosadan,
upozoravam te. Osjea li se sposobnom sluati?
- Moram. Vidim da me eka velika odgovornost. Trebala bih biti
poslovna ena, je li? To mi se ak svia...
Stisne aku. Kao na filmu, uini joj se da vidi lica svojih kolegica iz
Bryn Mawra, lica nadutih aristokratkinja, koje su je uvijek omalovaavale, i
ugleda Erica Huntera i njegovu majku Lucy de Montel, zatim svoje
roditelje.
- Mo - promrmlja. - Mo me oduevljava. Samo s njom moe doista
sve nadvisiti, stvoriti, unititi. Ovo je trenutak koji sam ekala godinama.
Ljudi e nauiti da me se treba bojati. Kad poinjem? - upita blistavih oiju.
- to? - mirno odvrati Malcolm.
Ona ga uvrijeeno pogleda.
- Zar sada nisam ja vlasnica? - povie.

56

- Priekaj, Bev, da ti sve objasnim. U neku ruku ti jesi vlasnica

Composa", jer posjeduje najvei broj dionica... Ispravljam se,
Rosenkratzovi su najvei dioniari. Tvoje je otac imao vie od polovine
dionica, a sada ih ima ti. Ali nije rije o tome. Misli da moe naslijediti
oca, odnosno, da moe preuzeti mjesto predsjednika. Teoretski je to
mogue, ali u praksi je tee izvedivo.
- Zato? Stavite me na pokus, dajte mi vremena. Nauit u pod
tvojim vodstvom ili uz pomo Dicka Murraya.
- Pod mojim bi vodstvom nauila vrlo malo - nasmije se Malcolm.
- Mrzim poslovni svijet, u tu dunglu nikad nisam htio ui. Odjednom se uozbiljio. - Meutim, ako ti eli njihovo mjesto... Mislim da
dioniari to nee dozvoliti.
- Znai, samo sam sanjala o svemu - kiselo se nasmije Bev.
- To je san koji uvijek moe ostvariti, ali drugim putem. No, nisam
ti htio govoriti o tome, ve o drugim neprilikama koje nailaze. ena si i neki
e te mukarci pokuati uvui u stupicu.
- Koji mukarci?
- Nai roaci, draga - blago odgovori Malcolm. - Moji urjaci, a tvoji
strievi, Robert i Ted, godinama ekaju ovaj trenutak. Od onda otkad, su se
oenili mojim sestrama prieljkuju staviti svoje ruke na Compos". Nisu
uspjeli, jer ih otac nije elio tamo, ak ni kao obine radnike. Kevin je tako
nastavio. Ali oni nikada nisu odbacili tu misao, a sada ih je ona opsjela, jer
su im sinovi odrasli, a kola je prelijep da ne bi raunali na njega.
- I onda? - upita Bev. - Pa kad ne mogu...
- Sad misle da mogu. Novaca imaju, a ti si samo slaba ena. to ele
ene, pogotovo kad su mlade? Krzna, nakit, zabave... Dakle, njihov e prvi
korak biti ponuda da im proda dionice, ako ne sve, a ono barem vei dio.
Voljni su odlino platiti, to znam. ele da veina dionica prijee u njihove
ruke, a onda e izgurati sve nas ostale. Dakako, s novcem, ali izvan
Composa". Eto, zato sam ih elio prestii i o svemu te obavijestiti. Bev je
netremice gledala preda se.
- Ako je tako, ne znam kako u se braniti. Ako mi je predsjedniko
mjesto nedostupno, morat u im prodati dionice. Na to e me prisiliti
dioniari i upravni odbor. Ili, moda, grijeim?
- Ne grijei, ali se moe obraniti. Dovoljno je da se uda i predloi
mua za predsjednika. To ti je Kolumbovo jaje, je li tako?

57

Bev je neko vrijeme utjela.

- Udati se? - ree naposljetku. - Za koga? Ako predsjednikovo mjesto
ovisi o dioniarima i njihovoj naklonosti, moj bi mu morao dati oekivano
jamstvo.
- Najvee si jamstvo ti, najvea dioniarka.
- Znai, moram nai ovjeka od slame. Je li tako?
- Nisam to rekao. Ali, eli li zadrati svoj poloaj u Composu",
mora se udati. Ne za bilo koga, ve za nekoga koga voli, potuje i kome
eli pomoi da se uzdigne. Uostalom, slobodna si odluiti, pa i odrei se.
Robert i Ted e ti biti vjeno zahvalni.
- A ja u postati jedna od Amerikanki punih novca koje putuju okolo,
ali se dosauju jer nemaju to raditi... ene koje ne predstavljaju nita do
dobre lovine za lovce na miraz. Hvala, to neu.
Upravo su ulazili u predgrae Philadelphije. Preli su most preko
Delaware. Malcolm okrene nadesno i prijee Schoolkyll i automobil se
nade u hladovini ume.
- Vozim te kui, Bev. Bolje je ako ostali ne znaju da smo se vidjeli. Za
dva-tri sata javi se tetki Mildred. Ona e obavijestiti ostale i prije veere
imat e. cijelu rodbinu oko sebe.
- Pretpostavljam da se moram pokazati u punom sjaju.
- Dakako. Upravni odbor Composa" e se sastati im budu
obavijeteni da si se vratila, a ti e predsjedati. Zamolit e te da odredi
oevog nasljednika.
- Ovoga mi je trena neto palo na pamet. Nasljednik e biti ti.
Malcolm je pogleda i nasmije se.
- Samo privremeno.
Vratar ih je ugledao i skinuo slamnati eir u znak pozdrava, a onda
pourio obavijestiti ostale o njihovom dolasku.
- Telefonirat u ti veeras - ree Malcolm.
- Sluaj...
- Da?
- Kako je mama?
- Vjerujem kao i uvijek.
- Nikad je ne posjeuje, je li?

58

- Ne. Posjeti je uzbuuju i njezin lijenik Kirby nas je zamolio da ne

dolazimo. Jedino tetka Mildred odlazi s vremena na vrijeme. Moja je sestra
jedina osoba koju tvoja majka podnosi. Ne prepoznaje je, ali je podnosi.
- Podnosi i mene.
- Znam.
- Htjela bih sutra otii do nje. Ti me ne bi pratio?
- Ne, Bev. Bolje je tako. O, evo Toma i Pat. Bolje da ide. Tom i vrtlar
e ti pomoi oko prtljage. Zbogom.
Bev krene u susret posluzi. Smijeila se i ljubazno odgovarala na
njihova pitanja i pretvarala se da im ne vidi suze u oima. Znala je da ne
plau samo od sree to je ponovo vide. Mnogo su voljeli njezinog oca.
Mislila je o tome kako je otac kod svih uspio pridobiti potovanje, a u nekih
i ljubav, a zapravo je bio lo ovjek. Slabi, koji nije bio sposoban othrvati
se strastima pa je njima rtvovao svoju enu. To je prava istina o njemu, a
ta istina ponitava sve drugo.
Kua je bila mrana i bez cvijea. Iako je nisu oekivali, sav taj
mrani, alosni ugoaj ju je uznemirio.
- Ovamo ste preselili - groblje, Pat? - povikala je nestrpljivo. - Otvori
sve i donesi cvijee. Oko sebe ne elim alost ni tuna lica.
Pat je zaueno pogleda, ali odmah poslua.
Na pokustvu su se vidjeli tragovi praine i to je izazvalo bujicu
prigovora.
- Kad nema make, mievi kolo vode, je li?
- to radite cijele dane? Vjerojatno gubite vrijeme u pripovijestima.
Pat se plaui pokua opravdati.
- Ali gospodin je tek umro, gospoice Bev. Jo smo potreseni. No,
nismo gubili vrijeme. Sobe na katu su sve u redu. Nismo pospremali salone,
ali ne iz nehaja.
- Kako onda ovo zove?
- Gospoica se mnogo izmijenila - primijeti ena tuno - i to ne
nabolje.
- uti, glupao! To to si kod nas dulje od dvadeset godina ne da je ti
pravo da tako govori. Bolje idi i pripremi mi kupku. Gdje je pota?
- U gospodinovoj radnoj sobi... Zato? Njega vie nema.
- Donesi je u moju sobu!
- Oprostite.

59

Kuharica Dolly, koja je krenula pozdraviti gospoicu, zateena

bujicom rijei, vrati se natrag. Pat ju je ubrzo sustigla. Bila je zaprepatena.
- to se dogodilo? - upita je Dolly.
- Ne znam. Znam samo da ovo vie nije naa Bev.
- Moda je umorna. Ili je pogoena oevom smru pa se tako bori
protiv osjeaja. Netko plae, netko se ljuti.
- Moda je tako. No, upozoravam te, pobrini se da veera bude
dobra.
- Za koliko osoba trebam prirediti?
- Radi kako zna. Mislim da gospoica Bev nee biti sama. Kladim se
da e doi cijela rodbina. Sada je ona vlasnica svega.
Ulazei u oevu radnu sobu, Bev osjeti nelagodu. Sjeanje na
posljednji razgovor bilo je vrlo ivo i na pamet su joj padale pojedinosti
koje su joj onda izmakle; njegovo tuno, umorno lice, tako dostojanstveno
u boli.
Gurne vrata i odmah zapazi savrenu istou i red. Bilo je ak i
svjeeg cvijea na radnom stolu.
- Voljeli su ga - promrmlja, mislei na poslugu.
Pota je bila u dvjema koaricama. U jednoj su bili brzojavi, u drugoj
pisma. Na stolu se nalazio popis osoba kojima je trebalo zahvaliti na
izrazima suosjeanja i ve pripremljene zahvalnice s njezinim imenom.
Vjerojatno je to tajnica pripremila.
Sjela je i poela itati pisma. Cijela Philadelphija bila je potresena
smru Kevina Rosenkratza, pa ak i obitelji koje nju nikada nisu pozivale.
- Licemjeri! - mrmljala je.
Meu imenima ugleda i ime Erica Huntera. Bio je jedan od prvih koji
je izrazio suut.

Draga Bev,
strano sam oaloen smru tvoga oca. Bio je veliki ovjek. Dobro sam
ga poznavao. Radio sam s njim oko godinu dana i mnogo mi je pomogao. Ne
samo to me postavio na dobro plaeno mjesto, nego je i vjerovao u mene, u moje
sposobnosti. Izgubio sam prijatelja i, ako mi dopusti rei, i oca. Iako nas je
ivot odvojio, uvijek te se sjeam s neizmijenjenim osjeajima. Vrijeme je

60

promijenilo mnoge stvari koje sam-svojedobno odobravao, ali danas vie ne

odobravam. Oprosti to ti ovako piem, ali sam sam i zato mogu jo bolje
shvatiti tvoju patnju. Zovi me budem li ti potreban.
Eric".

- Sada, sada - ponovila je nekoliko puta.

Zatim se pokajala to je u jednom trenutku pomislila da je lovac na
miraz. Ne, Eric se vraa njoj. Ona je i onda bila bogata. Moda je nakon
smrti svoje snobovske majke doista poeo na sve gledati objektivnije.
Samo, ona ga vie ne voli. Ne voli ga jer je slabi, a ona mrzi slabie. Neko je
kretanje prene iz razmiljanja. Digne glavu i ree:
- Naprijed!
Bio je to Tom, koji je najavio dolazak tetaka Ellen i Judy, te Roberta i
Teda.
- Smjesti ih u neku sobu u kojoj nema praine - dobaci mu
podsmjeljivo. - Ne, porui im da me priekaju kraj bazena.
Dok se Bev odijevala, zazvonio je telefon. Javila se tetka Mildred.
- Dobro dola, draga. Kako si, teto?
- Hvala, na zdravlje se ne mogu potuiti, ali potpuno sam slomljena
dogaajima posljednjih dana. Mnogo sam mislila na tebe i na to kako e te
pogoditi ta neoekivana vijest. Kakva nesrea!
- Kako si saznala da sam se vratila? - grubo je prekine Bev. - Pa
stigla sam tek prije sat vremena.
- Podrazumijevali smo da e te Malcolm doekati na aerodromu.
- Vidim da obavjetajna sluba Rosenkratzovih radi besprijekorno.
- Bev! - uvrijeeno povie Mildred.
- Nemam nita protiv tebe - odgovori djevojka. - Ti si doista divna
dua. Pozivam te na veeru.
- Sa zadovoljstvom.
- A sad te moram ostaviti. Ostali su ve stigli. Tetke?
- Tetke i strievi, dakako.

61

- Bili su nestrpljivi da te ponovo vide - brzo doda Mildred, malo

neuvjerljivo.
- Samo nestrpljivi? - uzvrati, smijui se, Bev.
Odjenula je bijelu haljinu, mislei kako je potpuna bjelina takoer
prikladna za alost, i krenula prema bazenu. Pomalo nestrpljivo je
dozvolila da je ljube i grle. Razgovor je u poetku bio srdaan, ali je uskoro
splasnuo, kao uvijek kad se preuuje pravi razlog sastanka.
Tetka Judy, koja se hladila skupocjenom lepezom, upita Bev:
- Vruina je, zar ne? Rujan je uvijek takav. Trebalo bi ga provesti na
moru ili u planinama.
- Zato ne ode? Novca ima i previe.
Judy pocrveni i promrmlja neto o djeci. Ellen je nestrpljivo prekine.
Ona je slovila za pametnu glavu. Kasno se udala, kad je ve bila izgubila
nadu da e se to ostvariti. Robert Howard naplatio je sve njezine ambicije.
Bio je poslovan ovjek, ali je uvijek ulazio u velike spekulacije, tako da ga je
dugo godina, zapravo, uzdravala ena. Posljednjih godina poslovi su mu,
zacijelo, krenuli znatno bolje, jer je pokazivao sve vanjske znakove
uspjenog poslovnog Amerikanca. Njegov je ferari bio izvanserijski. Bev se
sjetila da je i Malcolm promijenio automobil.
Vruina je uistinu bila nesnosna, a blizina bazena je nije ublaavala.
- Ostat ete na veeri, je li? - upita Bev. - Ako hoete, moram rei
Dolly.
- Ostat emo vrlo rado - kratko e Ellen pa upita: - Je li se javila
Mildred?
- Jest, maloprije je nazvala.
- A Malcolm? Znamo da te dovezao. Bev naas uuti da ne bi
pogrijeila. Naposljetku promrmlja:
- Vjerojatno sam mu zaboravila rei... Bolje tako. Malcolm je
bezveznjak. Bolje da ga nema kad se raspravlja o vanim stvarima i kad se
donose odluke.
- Kakve odluke? - oprezno upita Bev. Strievi ti moraju neto rei,
draga. Oni su praktini ljudi, poznaju svijet i savjetovat e te za tvoje dobro.
- Jo jedan martini? - upita Bev mukarce. Ponudu prihvati samo
Ted i Bev shvati da zamisao o prebacivanju dionica nije njegova, iako je za
to, prirodno, pokazao veliko oduevljenje.

62

- O emu je rije? - mirno upita pripalivi cigaretu.

- Moramo razgovarati o tvojem poloaju u Compusu", draga odgovori Robert. - Ne znam je li Malcolm...
- S Malcolmom nisam razgovarala o poslovima.
- I bolje. Dakle, kao prvo, moram ti rei da si prebogata. Oporuka
tvog oca jo nije otvorena, jer je biljenik ekao tebe, ali prema svemu
sudei ti si jedina nasljednica. Ipak... - Robert naini kratku stanku da
natoi prst viskija - Ipak - nastavi - najvei je dio uloen u dionice
Composa" pa smo razmiljali to e s tolikim dionicama. Je li razborito
zadrati ih? Tvoj je otac bio mozak tvrtke, imao je sve u malom prstu i
mogao je predvidjeti ne samo razvoj, nego i pad poslova. Na svaki nain, on
je mogao djelovati na ostale dioniare i odobrovoljiti ih u sluaju
neuspjeha. Dakako, sve ovisi o sposobnosti onoga tko dri upravlja. A tvoj
je otac bio sposoban. Ti ne moe zauzeti njegovo mjesto.
- Hoe li zakljuiti? - upita Bev ispod glasa.
- Odmah! Da sve saberemo. Rosenkratzovi su praktiki vlasnici
Composa", a ti, Beverly Rosenkratz, ima najvei dio dionica. Svi elimo da
Compos" i ubudue posluje jednako dobro, no to e biti s tobom ako
naiu loa vremena?
- A to e biti s vama? - odbrusi mu djevojka.
Robert se od bijesa nakostrijei, ali se svlada i nastavi:
- Meni nije potreban novac tvoje tetke. Ni Tedu. Meutim, ipak treba
predvidjeti nezgodu. Tvoje tetke imaju nas, koji emo ih zatititi, ali ti si
sama. Ako propadne Compos", propast e i ti.
- I to mi savjetuje?
Robert odahne kad je vidio da je Bev promijenila ton.
- Moje i Tedovo miljenje je da mora prodati dionice, bar vei dio.
One se nee raspriti, ostat e u obitelji.
- Ti e ih kupiti?
- Ja, zatim Ted pa i tetka Mildred. A stric Malcolm?
- Ne vjerujem. Malcolm nema previe novca. Rastroan je, a ba nije
lud za radom - rekao je s dosta zlobe. Nije volio Malcolma. - Malcolm
povremeno prodaje dionice.
- Vama?

63

- Ne nama, tetkama. Moda ih je prodavao i tvom ocu, ne znam. Na

svaki nain, dobro da ih nije prodao drugima. Ali, dosta o Malcolmu.
Govorimo o tebi. Ima mnogo naina da se uloi novac, i to sigurno. Bilo da
se nastani u Europi ili ovdje, moi e ivjeti od rente: - Kud e bolje!
- Doista, nema nita bolje - mirno odgovori Bev.
Bila je mirna, ak se i zabavljala. Zabavljalo ju je to to e im uskoro
zadati udarac. Sve ih je mrzila, moda ak i tetke.
Sunce je bilo na zapadu i voda je u bazenu promijenila boju, iz
prekrasne plave prela je u olovnu. Tom je pospremao stolove.
- Kad veera bude gotova, javi nam. Je li stigla tetka Mildred?
- Gospoa Lewis je u salonu, s ostalim enama.
Vrt je bio predivan u to doba. No, da bi se moglo voljeti prirodu,
valja imati mir u srcu, mislila je Bev. A gdje je moj mir? Netko ga je davno
ukrao i uzaludno sam ga traila. Kevin Rosenkratz je kriv za sve, ali njemu
sve oprataju i zaboravljaju. Zato? Svi znaju da mu je ena umobolna i da
je on kriv za to. Cijela je obitelj unitena, ali on je bio voljen i jo ga i sada
vole lanovi obitelji, slubenici, suradnici i posluga. ak su ga i ovi akali,
Robert i Ted, potovali; to se moglo zakljuiti iz svake njihove rijei. Nitko
nije pokuao shvatiti nju i nitko nije pitao zato nije, kao ostale ene,
sposobna voljeti i biti sretna. Samo Malcolm... Volim ga, mislila je. Nije se
sjetila ni Marca ni djeteta, kao da nikada i nije bila u Francuskoj.
- Bev...
Robertov glas prene je iz misli. Pogledala ga je kao iz daljine.
- Oprosti - nastavio je. - Ne bih te htio pourivati, ali upravni odbor
e se brzo sastati i moramo znati kako emo nastaviti.
Bev se pone smijati.
- Kao i dosad, strie Roberte. Moje e interese zastupati moj mu. On
e preuzeti mjesto moga oca. Morat e mu ga dati, htjeli to ili ne.
ovjek je problijedio.
- Tvoj mu?! Kakve su to novosti? Udala si se? U Europi?
- Ne, jo nisam udana, ali u to uskoro biti. to tu ima udno? Uvijek
ste mi zamjerali zbog utnje. Sada vam kaem, moj zarunik je Amerikanac:
- Tko je on?
- Dozvolite da to za sada ne kaem... Uostalom, jo i ne znamo oevu
oporuku pa nemojmo uriti.

64

Bila je to sumorna veer i Bevino dobro raspoloenje nije bilo

dovoljno da razvedri prisutne. Ali ona je bila vesela. Znala je da ih sve dri
u aci i njezin ju je trijumf opijao.
- Dakle, udaje se - iznenada e Ellen, odbijajui jelo koje joj je Tom
nudio.
- Da, teto - blaeno odgovori Bev.
- Moemo li znati ime tog sretnika? Ne shvaam zato ga taji.
- To mi nije namjera, ali sada nije povoljan trenutak.
Ellen ju je netremice promatrala.
- Vjerojatno je istina - promrmlja.
Bev je upravo htjela odgovoriti, ali zauti, jer je iznenada uao
Malcolm.
- Gle, kakav zgodan skup! - ree podrugljivo. - Kako to da nisam bio
pozvan?
- Sve se zbilo sluajno - ispria se Bev.
- Da - upadne Robert. - Sluajno. Doli smo i Bev nas je zadrala na
veeri. Ali, Bev, nisi li ve vidjela Malcolma?
- Jesam. I to onda? - ustane djevojka. - Prijeimo u salon. Valjda se
jednom moe mimoii obiaj da se mukarce ostave same da popue
cigaretu.
Preli su u drugu sobu, ali dok je Tom sluio kavu i likere, nitko nije
govorio.
Robert, koji se nije mogao svladati, iznenada ree:
- Ti si je upozorio, je li?
- I to je u tome loe? - odvrati Malcolm. - Osim toga, to znai
upozorio"? Ti i Ted niste pljakai - nastavi slatko, iako je njegov pogled
govorio drukije. - Samo sam joj natuknuo to namjeravate, a kako to nikad
nisam odobravao, kao to zna, to sam joj i rekao.
- Uradio bi bolje da se nisi mijeao - ree Ellen.
- Ona je moja roakinja koliko i vaa i mogu se brinuti za nju.
- Svi dobro znamo tvoje miljenje o dunostima prema obitelji povie Ellen. - Kratke si pameti, Malcolme, a...
- Dosta, Ellen! - glas tetke Mildred bijae visok i malo prestraen. Dosta, jer emo se inae posvaati... - Uuti, crvena u licu i pogladi Bev po
ruci. - Malcolm je malo prenaglio. Ti zna da ja nikoga i nikada ne bih

65

prevarila. elja je svih nas da u budunosti izbjegnemo neugodnosti. Tvoj

je otac bio dua poduzea i ne znamo...
Bev joj je htjela odgovoriti kako je vrlo teko vjerovati u
dobronamjernost onoga tko ti oduzima ono to ti pripada, ali je ocijenila da
sada nije pogodno raspravljati o tom pitanju. Na povrinu su izranjali drugi
problemi. to znae one primjedbe tetke Ellen? Zato osuuje Malcolma?
Pa onda onaj njezin neznani mu. Kad ga je bacila na stol kao igrau kartu,
mislila je na Erica. Ali on bi mogao biti i zauzet, a moda nije ni voljan pasti
na koljena pred njom. Ipak, nikad se nije osjeala blie pobjedi.
Bio je to tako poseban osjeaj da je usred noi nazvala Erica.
- Ovdje Bev - ree. - Vrlo je kasno, znam, ali nisam mogla nazvati
prije. Htjela sam ti zahvaliti na toplom pismu. Kako si?
- Dobro, ako misli na moje zdravlje. No, vrlo sam potresen. Bio je to
udarac za sve. Svi smo izgubljeni, ak i Dick Murray...
Bev je nervozno namatala oko prsta resu naslonjaa na kojem je
sjedila. Eric joj nita drugo i nije mogao rei, a ona je morala sluati i
glumiti potitenu kerku.
- Mogu zamisliti - promrmlja. - No, govorimo radije o tebi, Eric,
molim te.
Mislio je da je razumije. Jadna djevojka nije htjela razgovarati o ocu.
- to bih ti rekao o sebi? Dogodilo se toliko toga da sam poeo
misliti...
- Na mene?
- Da. Nisam se lijepo ponio prema tebi, Bev. Nemam isprike, osim
to sam trideset godina ivio, kao u pamuku, ne shvaajui ni ljude ni svijet.
Ne elim kriviti majku, ali ona sa svojim idejama i predrasudama nije
mogla shvatiti ivu, spontanu osobu kakva si bila ti, jednu...
- Jednu snagu prirode! - prekine ga ona smijui se. - Ne boj se rijei,
Eric. Ja se ne bojim. Sve sam zaboravila. Oboje smo sazreli. Toka, dosta o
tome.
- Jo si mi prijateljica?
- Nikad ti nisam ni bila neprijateljica.
Uini joj se kao da uje uzdah olakanja i vidi sretan izraz njegovog
lica. Bila je uvjerena da ne lae. Eric nije bio sposoban glumiti. Zacijelo ju je
volio i patio kad ju je izgubio. Bio, je slabi, jedan od onih kojima je uvijek

66

potrebna enska ruka da ga vodi. Shvati da ga ima u rukama i lakoa kojom

je to postigla zasmeta joj. No, nije imala izbora.
- Doi sutra na veeru - pozove ga.
- Doista to eli?
- Svakako. Razgovarat emo o prolim vremenima. Laku no, Eric.
Laku no, draga.
Bev je bila zadovoljna pa je brzo vrsto usnula. Ustala je oko sedam
sati i nakon doruka krenula u kliniku. Zatekla je majku jo u krevetu. Bila
je nepromijenjena, poput kipa to ga je vrijeme potedjelo. Zagrlila ga je i
zazvala nekoliko puta, ali nije bilo odgovora. Izila je iz sobe oiju punih
suza.
- Kako to da joj se stanje nita ne poboljava? - upitala je lijenika,
koji ju je pratio do automobila. - Zato? Je li mogue da za nju nema lijeka?
- Moda i ima - rairi lijenik ruke - ali morao bih poznavati sluaj
Vae majke, gospoice Rosenkratz. Znate da sam lijeenje Vae majke
preuzeo nakon smrti doktora Coopera, koji ju je vodio od prvoga dana.
Dakako, postoji povijest bolesti, koju sam prouio, ali Vam moram rei da
tu nedostaje neto...
- elite rei da nije reena istina o tome to je izazvalo poremeaj
kod moje majke?
- Tono - potvrdi lijenik. - Jedan takav prizor moe potresu osobu
slabih ivaca, ali je gotovo nemogue da stres traje godinama i da prijee u
neizljeivu bolest.
- Tako pie u dokumentaciji?
- Da. Moda Vi znate neto vie?
Bev stisne usne, onda odluno, grubim glasom ree:
- Lagali su. Rekli su istu la kao i meni, ali ja sam otkrila istinu. Istina
je gorka i poniavajua, ali ako moe pomoi da moja majka ozdravi, rei u
Vam. Moj otac nije bio dobar mu ili bar nije bio u posljednjim godinama.
Moja majka, koliko sam ja kao dijete mogla razumjeti, je poludjela kad je to
shvatila. Moda je vidjela suparnicu ili ju je moj otac namjeravao ostaviti...
Tko zna? Moja je majka bila njena, osjeajna i zaljubljena ena. I od ljubavi
se moe izgubiti razum, je li?
- Da, vjerujem da moe - potvrdi lijenik, zabrinut.
- Niste uvjereni u to?
- Nisam u sve.

67

- Nema drugog objanjenja - uvjerljivo e Bev. - Hoete li sada

izmijeniti nain lijeenja?
- to elite rei? - Kirby je bio mlad lijenik i nije volio nepotrebne
razgovore, pogotovo ne savjete laika. - Vaa majka boluje od duevne
bolesti. Psiha takvih bolesnika je nepregledna prauma, vrlo teko
shvatljiva. Razgovaram s Vaom majkom i malo pomalo je pokuavam
vratiti do onog trenutka kad je sve poelo. I doktor Cooper je tako radio.
Najvei je problem to to ona ne eli govoriti...
- Znai da nekad govori? - prekine ga Bev.
- Ne govori u smislu onoga to se podrazumijeva pod rijeju
razgovor, ali ima rijei koje je uzbuuju.
- Koje su to rijei?
- Na primjer: djevojica, cvijee, eir, sag, um, crno...
Lijenik uuti pa ga Bev ponuka:
- Nastavite. I onda?
Na temelju svega toga doao sam do spoznaje da na Vau majku
uope ne djeluju neke rijei i da uope nije vidjela onog samoubojicu.
um" i crno" rijei su koje je najvie uznemiravaju. Koji umovi, to crno?
Djevojica biste mogli biti Vi. I cvijee i eir bi se mogli objasniti.
Imala je eir s cvijeem - apne Bev. - Vrlo ga se dobro sjeam.
Nosila ga je i kad sam je posljednji put vidjela zdravu. Tada mi je rekla:
Tako sam sretna".
- A sag?
- Ne znam. U kui ih je bilo mnogo. Vjerojatno ne misli na njih, nego
na neki posebni sag.
- I ja tako mislim. Moda u podsvijesti vidi neto na tom sagu.
Moda je pala preko saga.
- Zato to mislite?
- Zato to psihiki stres ne objanjava bolest Vae majke. Morao je
postojati i traumatoloki stres.
- to to znai?
- Morala je pasti, i to vrlo teko, i zadobiti unutarnje povrede.
- Sigurni ste u to to govorite? Nisam, ali mislim da bi moralo biti
tako. Uistinu to mislite? Kad je lijenik kimnuo, doda: Ispitat u to, a dotad,
molim Vas, radite to moete.

68

- Dakako. Ali Vi pazite na sebe, gospoice. Do nekih se istina teko

dolazi.
- Mislit u na to. Do vienja.
Ula je u automobil. Imala je jo samo sat vremena. U dvanaest sati
bio je dogovoren sastanak kod biljenika.

7. poglavlje
Biljenik je polako i dostojanstveno itao oporuku: Nakon moje
smrti moja ki Beverly postaje najvea dioniarka Composa" i time stjee
pravo sudjelovanja u upravnom odboru i koritenja prava na veto. Ako se
uskoro uda, u to vjerujem, i ako njezin mu bude prikladan za to, vjerujem
da e mu lanovi odbora dati pravo koje mu pripada kao lanu obitelji
Rosenkratz. Dotad e dunost predsjednika obavljati Dick Murray".
- Zaboravili ste proitati datum - upozori Robert biljenika.
- to?
- Da. Kad je napisana oporuka?
- Ve sam rekao, dvadeset osmog svibnja ove godine.
- Nisam uo.
- uti, Roberte! - povie Ellen. - to te se to tie?
- Znam zato pitam.
- Ne razumijem.
- Ni ostali nisu shvaali, ali je Robert odbio objasniti svoju upadicu.
No zato je kod kue rekao Ellen:
- Mora postojati jo jedna oporuka.
- Ti si lud! Uostalom, ono to smo uli sasvim je dobro. Kome bi
ostavio novac ako ne jedinoj keri?
- Ne govorim o tome. Zato se odluio na to da na predsjedniko
mjesto postavi jednog stranca, a ne Teda ili mene, lanove obitelji?
- Vrlo dobro zna zato. Malcolm je odavno izvan svega, a ti i Ted,
niste lanovi obitelji - uzdahne Ellen. Dakako, voljela bi vidjeti mua na
slobodnom Kevinovom mjestu, ali je bila suvie Rosenkratz da ne bi

69

shvatila kako ni Robert ni Ted nisu dorasli njezinom bratu. - to si, zapravo
oekivao? - obratila mu se.
- Nita drugo do zahvalnost.
- Zato?
- Zato to sam ga onog dana sprijeio da postane ubojica.
- Odluili smo to pokopati, koliko se sjeam. I ti, takoer. Budi
oprezan, Roberte, jer...
- Misli da se bojim? Nisam vie uzdravani mu, sada sam i ja
moan.
- Sa aljenjem ga je gledala. Znala je za tu njegovu slabost - elju za
moi.
- Nita nee poduzeti - ree. - I da progovori, to bi postigao? Bev
bi se vie nego ikada osjetila vezanom za posao.
Robertov je bijes ve splasnuo. Shvatio je da su njegove nade i snovi
bili bez stvarne osnove.
- Sad me najvie zanima - nastavio je - Beverlyn mu. Odakle je
iskrsnuo, kad jo potkraj svibnja o njemu nije bilo ni slova.
- Vjerojatno ga je izmislila da se osigura. To bi joj bilo nalik. Bev je
prava Rosenkratz, inteligentna, lukava i bez grinje savjesti.

G
Bev je bila neugodno pogoena postavljanjem Dicka Murraya na
Malcolmovo mjesto. Ovu uvredu, nanesenu njezinom idolu, nije oekivala.
Malcolm ju je bezuspjeno pokuao uvjeriti u to kako mu je Kevin uinio
uslugu.
Zajedno su objedovali u natkritoj loi okrenutoj prema umi.
Malcolm se zadrao samo toliko koliko je bilo potrebno da popui cigaretu,
a onda je otiao usprkos Bevinom protivljenju. Tek to je iziao, zazvonio je
telefon. Javio se Dick Murray i zamolio da ga primi. Prema fonu njegovog
glasa shvatila je da je u pitanju neto vano. Dick je pripadao ljudima koji
su bili nadomjestivi, ali o kojima se nije razmiljalo, ve ih se samo
podnosilo.

70

Bio je to pedesetogodinjak, otac brojne obitelji. Djeca su mu

pruala zadovoljstvo, jer su u svemu bila izvanredna, ozbiljna i radina.
Stigao je oko etiri sata. Bev je plivala u bazenu. Glasno ga je
pozdarvila.
- Odmah dolazim. Moje iskrene estitke, novi predsjednie.
Dok ju je ekao, Dick se sam posluio coca colom. Kad je prila,
ogrnuta utim kupaim ogrtaem, Bev se nasmijala.
- Coca cola! Dick, ti si zaista nepopravljiv. Je li mogue da se nikada
ne prepusti nekoj maloj ludosti?
- Na primjer?
- Pjenuac, dragi moj. Danas mora piti pjenuac.
- U ovo doba?
- Pripada onima koji misle da se pjenuac pije samo poslije veere,
uz kola i u noima grijeha. Znaj, pjenuac se pije u svako doba. A istina je i
da donosi sreu. Dakle, Dick, za tebe! - Govorei, otvorila je bocu i napunila
dvije ae. - U tvoje zdravlje predsjednie!
- Za tebe, draga moja! - odvrati Dick smijui se.
Iako nije shvaao Bev, elio joj je sve najbolje. Osjeao je neku vrstu
samilosti prema njoj. Dobila je mnogo udaraca u najljepe doba ivota. Bio
bi joj pomogao, ali ona nikada nije pokuala uspostaviti prisnije odnose s
njegovom djecom. Tako je propustila mogunost da raste meu dobrim,
mladim i jednostavnim ljudima.
- Zna da nisam doao ovamo po pohvale - ree ozbiljno.
- Dakako - zapali Bev cigaretu i smjesti se u naslonja. - O emu je
rije?
- O tome, draga moja, da situacija s Composom" nije najbolja.
Bev je ostala malo osupnuta.
- to kae? - promrmljala je. - Nije mogue. Moj je otac znao svoj
posao.
- Svakako da je znao. Nemoj se uzbuivati vie nego to je potrebno.
Rekao sam da je situacija malo tea, a ne teka ili beznadna. Tea je zato
to je tvoj otac nekoliko dana prije smrti uloio novac u opasne poslove.
Uinio je tako ne pitavi nikoga, ak ni mene... Znao je da to smije uiniti.
Ulozi su u osnovi dobri i mogli bi postati dobra investicija, ali...
- Ali... - kao jeka ponovi Bev.

71

- Tvoj je otac to uinio u ime Composa", a ne u ime Kevina

Rosenkratza, a to znai da je upotrijebio novac svih dioniara.
- I svoj, dakako.
- Tako je. Meutim, morao je prije obavijestiti dioniare. Sutra e na
sjednici biti vrlo burno.
- Ne bi li to mogao nekako sprijeiti?
- Bev, zna da se snalazim u tome, ali moja su ovlatenja ograniena.
Uostalom, ja sam tehnika osoba i odbor me kao takvog i pozna. Osim toga,
nemam dar uvjeravanja, ne mogu ih drati u aci, kao to je to radio tvoj
otac. Moda bi netko od tvojih to bolje obavio.
- Netko od mojih? Stric Malcolm? Ali, otac nije imao povjerenja u
njega.
- Malcolm nema autoriteta - promrmlja Dick.
- Pa tko onda? Koji tetak ili tetka... - A ti? I ti si tu.
Ustala je i poela etati amo-tamo uz rub bazena.
- Ja? - naposljetku upita, zastavi kraj Dicka. - Otkad sam se vratila,
ne govore mi ni o emu drugome nego o tome da sam nasljednica, ali kako
sam ena, ne znaim nita. A sad ti...
- Pokuajmo se razumjeti, Bev. Ne elim te zavaravati. Poloaj
predsjednika ne moe zadrati na dulje vrijeme, ali za kratko je mogue.
Kevinova si kerka i najvei dioniar... ukratko, moe jamiti za uloge
svoga oca. Dioniari samo ele biti sigurni da je njihov novac dobro uloen.
Zato e te prihvatiti. Ali uo sam da se udaje. Je li to istina?
- Rekla sam to da zatvorim usta Robertu i Tedu. Zna li da su me
pokuali nagovoriti da im prepustim najvei dio dionica? Ali prije ili
poslije, morat u se udati. tovie, ini mi se da se to prije moram odluiti
na taj korak.
- Tko je on?
Bev prasne u smijeh.
- On nema pojma ni o emu, Dick. Ja u biti ta koja e ga zaprositi.
Nadam se da nee pobjei.
- Tko je?
- Eric Hunter.
- Bio bih se zakleo da je on. eli se osvetiti.

72

- Ne, ne elim. Ne ini me gorom nego to jesam! Nagonski sam

pomislila na njega, a kako sam se uvjerila da me jo voli... Kakav se pokazao
na radu u Composu"?
- Vrlo je marljiv i zna svoj poso, ali to se tie njegovog znaaja...
Slabi je, je li?
- To se nikada ne moe rei. Meutim, nikad se nije morao boriti, a
znaaj se oblikuje u borbi. Ako se nade u okolnostima u kojima se mora
boriti moda emo u njemu otkriti sasvim drugu osobu. Jesi li sigurna u
ono to radi?
- Moda i nisam - Bev nije voljela lagati - ali nemam izbora.
- Vjerovao sam da si u Europi nala mua.
- Zato?
- Tako. Samo osjeaj. U posljednje je vrijeme tvoj otac bio u prepisci
s nekim iz Italije. Nije mi nikad govorio nita o tome, a ja nisam pitao, no
tajnici je naredio da ne otvara pisma s talijanskom markom. Znao sam da
se idui tjedan spremao na put. Kevin nije oekivao smrt. Stanje njegovog
srca je bilo ozbiljno, ali nije bilo takvo da je trebalo gubiti nadu. Nakon puta
namjeravao je poi na operaciju.
- to je govorio o Italiji? - prekine ga Bev.
- Rekao sam ti sve to sam znao. Redovito je dobivao pisma i
redovito je odgovarao.
- Mukarac ili ena?
- To ne znam, ali moe doznati im zaeli. Sve to je bilo Kevinovo
sada pripada tebi. Njegova je radna soba zakljuana, ali ti moe ui kad
god zaeli.
- Dobro. Ima vremena. Vratimo se razlozima tvog dolaska ovamo.
Savjetuj me.
- Znai li to da prihvaa?
- Razumije se. Najvie zato to sam uvjerena da si ti korisniji kao
tehniki direktor nego kao predsjednik.
- Jo nije odreen datum sjednice, a kako dioniarima valja dati
vremena da se pripreme, mislim da bi sjednicu trebalo ugovoriti za idui
tjedan ili za deset dana. Na sjednici e zamoliti odbor da ti ostave jo
mjesec dana za razmiljanje o novom predsjedniku ili...
- Ili mogu objaviti da se udajem za Erica i postaviti njega za
predsjednika. Hoe li ga prihvatiti?

73

- Hoe. Naposljetku, sad si ti na elu Composa".

Bev nije odgovorila. Najednom ju je uhvatio nekakav strah, najradije
bi bila negdje daleko od svega toga. U Italiji ili u Normandiji. to uope trai
ovdje, meu akalima i vukovima? Zato ne prihvati sudbinu ene? Jedan je
mukarac voli, a jedno dijete raste kod stranaca. Da njih dvoje spoji i
povee sa svojom sudbinom, dobila bi savren krug. Ba taj znak kruga ju
je zbunjivao. Vidjela se u tom krugu nepoznatog svijeta, u kojemu bi se
osjeala kao zarobljenica. A i bilo je kasno. Nije bila kriva to joj je sudbina
tako odredila.
Gledala je zamiljeno plavu vodu bazena i nepravilne vrhove
stabala. Podigla je pogled prema nebu ne bi li vidjela svoju budunost. Ali
nije vidjela ni osjetila nita. Izmeu nje i budunosti bila su neprobojna
vrata.
Bit e to bude, pomisli pa se nasmije Dicku, koji je ustao i
pripremao se na odlazak.
- I ja u ti se pridruiti u Composu! Za kratko vrijeme. Htjela bih
pogledati oeve papire. Molim te, obavijesti tajnicu da u doi.
U posljednji tren se predomislila. Pobojala se da e se nai licem u
lice s neim snanim zbog ega bi morala izmijeniti planove pa i sebe. A
nije se eljela promijeniti. Mrzila je onu drugu enu u sebi, enu koja se
preputala glazbi ljubavnih rijei. A sada zbog te glupe i romantine ene
ivi jedno dijete. Iskapila je pjenuac do kraja i zaspala.

G
Eric Hunter je stigao tono u osam i pol naveer. Ve joj je ujutro
poslao predivne orhideje. Bio je odjeven u lagano tamnoplavo odijelo i
doimao se vrlo otmjeno. Njegovi su se francuski preci nasluivali u
sivoplavim oima, plavoj kosi i vitkom, pomalo krhkom, stasu. Skrivena iza
zastora, Bev ga je promatrala dok je ekao da mu otvore vrata. Nije ga
vidjela nekoliko godina i bila je iznenaena dobrom promjenom. Ostalo je
malo od onoga to joj se svialo, ali je odustala od traenja odgovora. Eric
joj se mora svidjeti. Tako je odlueno.

74

Bila se pripremila odigrati ulogu make koja lovi mia, ali je odmah
vidjela da nije potrebno. Eric ju je gledao s oboavanjem. Kod njega je bio
obrnuti sluaj. Njegovo sjeanje ne samo da nije gubilo nita sa stvarnou,
nego je dobivalo.
Nakon veere proetali su vrtom. Zatim je Eric svirao Chopina. Bev
je sjedila u naslonjau i pokuavala zamisliti budui ivot. Stanovat e u vili
Rosenkratzovih. Morat e poveati poslugu, jer e primati mnogo gostiju.
Obnovit e sobe za goste, jer e dolaziti Ericovi roaci iz Europe. Moe sebi
priutiti svaku rasko. Eric e joj pruiti ono to sama nikad ne bi mogla
postii; ui e u svijet filadelfijske aristokracije.
Glazba je utihnula.
- Izvrsno - pohvali ga Bev. - Svia mi se kako svira.
- Nisam svirao dugo vremena. Sva zasluga je tvoja, Bev.
Te veeri nije nita odlueno, ali se rastadoe s nadom da e se
ponovo vidjeti.
Nedugo nakon te veeri Eric je zaprosio Bev. Bila je obavijetena
rodbina. Vjenanje je bilo dogovoreno za posljednji tjedan studenoga, tri
mjeseca nakon Kevinove smrti, kako bi moglo biti proslavljeno dostojno
Rosenkratzovih.
Na sjednicu odbora, koja je bila odreena za petnaesti rujna, Bev je
dola odjevena u bijelu opravu, sa zarunikim prstenom na ruci. Bio je to
ogromni biser optoen briljantima. Sjednica odbora tekla je u
optimistinom raspoloenju. Savjet je prihvatio izvjetaj o Kevinovom
poslovanju i podrao Erica Huntera za novog predsjednika. Nitko se na
sjednici nije ni sjetio da je prolo tek dvadeset dana od Kevinove smrti.
S oevom tajnicom Bev se srela u hodniku kad se pola malo osvjeiti.
- Mislila sam da ete htjeti pogledati radnu sobu svoga oca,
gospoice Rosenkratz, pa sam vas ekala da Vam predam kljueve.
U eninom se glasu nasluivalo blago spoitavanje. Bev se
pretvarala da ne shvaa i nesvjesno je pruila ruku i tajnica joj je na dlan
poloila klju.
- Da ekam? - upita.
- Ne. Hvala Vam na svemu gospoice Campell. Rekli su mi da ste
vrsna tajnica.
ena pocrveni.
- Bila sam vrlo privrena Vaem ocu - promrmlja pa se udalji.

75

Bev produi. U uredu je vladala tiina. Svi su ve otili, pa i Eric. Na

hodniku je srela istaice, ali je nitko nije poznavao pa se nije osvrtao na
nju.
Bev je bila u oevom uredu nekoliko puta. Soba je bila uredna, iva,
kao da je Kevin maloprije iziao iz nje. Na vratima je jo stajala ploica s
njegovim imenom. Naposljetku je pronala i kljueve ladica. No tu ju je
doekalo razoaranje, jer u ladicama nije bilo niega osim uobiajenih
papira. Naposljetku je u jednoj maloj ladici ipak pronala ono to je traila pisma iz Italije. Nije se iznenadila kad je vidjela da su Marcova, jer je to
nasluivala, ali iznenadio ju je prisni ton u njima.
Ujedinili su se da me ne izgube, pomaui jedan drugoga, mislila je s
prezirom.
Najprije je htjela sve vratiti na isto mjesto, ali se predomislila.
Odluila je sve odnijeti kui, kako ne bi dolo u ruke gospoice Campell.

G
Vrijeme je letjelo. S prvim snijegom osvanuo je dan vjenanja. Tetka
Mildred je, sva razdragana, oblijetala oko nje. Vjenanje je bilo najvei
dogaaj sezone u mondenom svijetu. Cvijee i brzojavi neprestano su
stizali. Bev je dorukovala u krevetu, a tetka Mildred je trala iz sobe u
sobu, neprekidno ponavljajui: da te bar otac moe vidjeti!
Pismo je stiglo obinom potom. Adresa je bila napisana
neispisanim rukopisom. Bev ga otvori i iz njega ispadne slika djeteta. Na
poleini je pisalo: "Svojoj mami, David, koji raste, dobar i zdrav". Na sreu,
bila je sama u sobi. Tko je dao adresu, pomisli brzo i spremi pismo i sliku.
Tada ue Pat i obavijesti je da je pripremljena kupka.
Tono u podne Bev je s Malcolmom prela u salon, koji je za tu
priliku preureen u kapelicu. U podnoju stubita stajao je Eric, blijed od
uzbuenja i ljubavi. I Bey je bila blijeda, ali ne od ljubavi, ve od neeg
nestvarnog, od neega to nije vidjela, ali ega se bojala.

76

G
Marco Sini je iziao iz klinike tono u podne. Iako je tek zavrio deurstvo,
nije osjeao umor. Dok je prelazio ulicu, zau kako ga netko zove.
Prepoznao je glas Stefanelle Aldini, a odmah zatim ugledao je njezino lice u
prozoru malog sportskog automobila.
- Da Vas povezem, doktore? - dovikne djevojka.
On joj prie smijui se. - Vrlo si ljubazna. Namjeravao sam pjeaiti
do kue.
- Kao da se ne zamara dovoljno - ree ona promijenivi ton.
Stefanella je bila privlana djevojka, iz dobre i vrlo bogate obitelji.
Imala je sve kvalitete dobre ene. Bila bi idealna ena, no prerano ju je
sreo.
Prole su etiri godine od Pariza i susreta s Beverly. etiri teke
godine, pune odricanja, ali i zadovoljstva. Nakon diplome nastavio je
studirati, kako bi dobio ameriku stipendiju. Bio je najbolji pa ga je za etiri
mjeseca oekivao put u Ameriku. Stefanella je to znala i njezina je elja bila
da je zaprosi pa da otputuju zajedno. Bila je lijepa, duhovita i imala je
mnogo udvaraa, ali ona je voljela i cijenila samo Marca.
Upoznali su se prije dvije godine u Riccioneu i odmah osjetili
meusobnu naklonost. Meutim, dok je ta naklonost kod djevojke vrlo
brzo prela u ljubav, Kod Marca je ostala na tome. tovie, dugo nije ni
shvatio to se dogaa sa Stefanellom dok ga prijatelji nisu upozorili na to.
Nakon toga ju je nastojao to manje viati, ali bez uspjeha. Stefanella je
pronalazila nain da se vide svaki dan. On nije bio nacistu sa svojim
osjeajima. Znao je da se prije ili poslije mora oeniti i da nee nai bolju
enu od Stefanelle. No, u njegovoj svijesti sve se protivilo tome. Ne, ne, ne!
Vie nego jednom proitao je prijekor u njezinim oima. Zato me
nee? Volim te i uvijek u te voljeti. Bit u ti ena i prijateljica. to eli? to
oekuje? ivot ne oprata onima koji odbijaju njegove darove.
- Onda, to emo? - upita Stefanella i odmah doda: - Ima pravo.
Ostavit u automobil ovdje i otpratit u te. Dan je kao stvoren za etnju.
- Do moje kue ima etiri kilometra, zna li?
- Nisam znala, ali nije vano. Vratit u se taksijem. Kako eli.

77

Shvatio je da je zadovoljna. Hodali su i uivali u svjeini prohladnog

dana. Stefanella je neprekidno priala. Bila je, ugodna sugovornica, s finim
osjeajem za alu. Znala je opisati osobe s dvije-tri rijei. Tako je Marco
znao sve o cijelom bolonjskom drutvu. Najednom je zastala i uhvatila
Marca za ruku.
- O tebi znam vrlo malo, Marco.
- Ne zna nita o meni.
- A ti ne eli govoriti.
- Ne - grubo je odgovorio.
U trenu je pred oima ugledao Beverly. Bol u srcu podsjeti ga na ve
pokopano sjeanje, ali jo i sada vrue ispod pepela. Njegov ivot, tako tih i
jednostavan, skrivao je otvorenu ranu. Moe li se voljeti nekoga tko je
uinio sve da vas uniti? Bilo je udno, ali ipak je to bila ljubav. Ili, moda,
aljenje to si dao sve, a zauzvrat nisi dobio nita?
- Marco! - zazove ga Stefanella.
Marco je pogleda i obuzme ga udan osjeaj. Uinilo mu se kao da se
nalazi kraj iste izvorske vode.
- Tako si draga!
Ona pocrveni, ali ne odgovori nita. Osjetila je da ona nije razlog
njegovih osjeaja. Uvijek je sumnjala u tajnu Marcovog ivota. Znala je da je
po srijedi neka ena. Kakva ena, kakva snaga, koju on tako dugo nosi uza
sve tekoe?! To ju je pogaalo. Teko se boriti protiv utvare. Katkad zna
biti gore od prave osobe. Ali bolje je ne misliti na to.
Tako su stigli i do Marcove kue. Gledao je vitku djevojku sa sjajnom
kosom, koja je blistala na suncu i kraj nje vidio Beverly. Gdje je ona sada?
to radi? Jedina veza koja ga je vezivala za nju bio je Kevin, a njega vie nije
bilo. Doznao je mjesec dana nakon njegove smrti kad mu se vratilo pismo s
naznakom primatelj umro". Odluio se i pisao Beverly. Nakon nekog
vremena dobio je pismo, ali od tajnice. Gospoa Beverly Hunter, roena
Rosenkratz, srdano zahvaljuje"..I to je bio kraj njegovim snovima.
U neprekidnoj uurbanosti izmeu studija i klinike prolo je vrijeme
i nije stigao misliti na ljubavne jade. Zbogom, Bev, mislio je. Ali to, zapravo,
nije bio rastanak. Ona nikada nije otila. esto je navraala, sa svojim
tajnovitim, nemirnim oima, I tako je Marco znao da je nikada nee prestati
voljeti i da e se uvijek pitati to je skrivala ta dua.

78

Naposljetku je Stefanella za njega postala problem. Njihovi odnosi,

iako vrlo ispravni, ipak su kod svih pobuivali nadu da e je zaprositi, A on
se bojao toga i nije se elio koristiti bogatstvom njezinih roditelja. Nije
elio nikakvu, pomo. Htio se sam boriti i izboriti.
A onda ga je poetkom oujka pozvao profesor Scott.
- Bi li Vam prouzroilo neprilike ako biste otputovali krajem
mjeseca? - upitao je.
- Otputujem? Kamo?
- Objasnit u Vam. Ostalo je slobodno mjesto na bostonskoj klinici:
Znam da ste pobijedili na natjeaju za bolnicu u San Franciscu, ali ovu bi
priliku bilo teta propustiti. Primarius u bostonskoj neurolokoj klinici je
uenik poznatog Junga, autoritet meunarodnog glasa.
- Zato ba ja?
- Zato to ste najbolji. Prihvatite li, odmah u poslati kablogram.
Uvjeti su skromni, stan, hrana, i etiristo dolara mjeseno. Nee Vam ostati
mnogo, jer je ivot u Americi vrlo skup, ali mislim da Vam to i nije vano.
Osim toga, imat ete malo slobodnog vremena. Prihvaate li?
- Prihvaam.
Naao se kod prozora u hodniku, ni sam ne znajui kako je tu
dospio. Osjetio je udaranje srca. Boston! Philadelphija! Beverly! Ne, zato
misliti? Ona je udata, izgubljena za njega. Ipak, sudbina ga vodi k njoj.
Moda e bar doznati zato je pobjegla.
etiri su godine zbrisane. Vidio je sebe u Parizu, njihov prvi susret
etrnaestog srpnja, njihovu ljubav... Ne, njegovu ljubav! Je ona njega nije
nikad voljela.
- Beverly... - mrmljao je.
Netko ga je zazvao. Traio ga je primarius. Potpisao je hrpu papira.
Sve je bilo spremno, putovnica, viza. Trebalo je samo spremiti kovege i
priopiti vijest Stefanelli.
alio ju je... Izgledala je kao dijete koje je dobilo obeano
novogodinje drvce, ali je ono nestalo, s kuglicama i svjetiljkama, im ga je
ugledala.
- Ja... - zaplakala je. Bila je to bol, istinska bol. Shvatila je da ga
istinski i duboko voli, ali da je on nedostian za nju. - Sve sam ja kriva, ja.
Marco ju je privukao k sebi i pogladio po kosi.
- Zato to govori? Ti nisi ni za to kriva.

79

- Kriva sam to te nisam uspjela navesti na to da me zavoli. Morala

sam te voljeti jo vie, pa...
- Ma, nemoj tako! - prekine je Marco.
- Pusti me da govorim, elim biti iskrena. Tono je da sam se
odmah zaljubila u tebe i da sam te voljela. Nisam te razumjela. Nisam znala
nita o tebi. Nisam shvaala tvoj ponos, tvoju samou, ozbiljnost, i hrabrost.
Iako sam u mislima esto bila s tobom, nikad se nisam potrudila shvatiti
tvoj posao, vidjeti sebe kako te ekam, pripremam ti veeru. Uvijek sam se
vidjela u velikoj kui, okruena poslugom, kako te pratim na kongrese i
uivam u tome to nas svi gledaju i dive se eni lijenika Marca Sinija.
Nisam te dovoljno potivala i zato me nisi mogao voljeti.
- Nemoj sebe suvie kriviti - tjeio ju je. - Vjeruj mi, nema razloga
zato se nekoga voli ili ne voli. Ljubav je izvan nas i obuzme nas protiv nae
volje. Ja...
- Ti voli drugu enu, Marco. Vidi, mislila sam i na tu mogunost.
Poslije sam prestala razmiljati o tome, jer oko tebe nikad nije bilo ena. Ali
imala sam pravo. ena koju voli je daleko, moda nije ni iva, ali sjeanje
na nju je iznad svega i sada znam da je nepobjediva. Nema razloga da se
voli ili ne voli. Samo se voli i - dosta. Znam da u te uvijek voljeti i ekati.
Upamti to!
Njezine su rijei bile tako jasne i sigurne da su Marca proli trnci niz
leda. to e sve proi dok se ponovo vrati njoj? Privinuo ju je jae k sebi i
poljubio.
- Budi uz mene - mrmljao je. - Bojim se.

8. poglavlje
Glas Cristine Russel zvuao je snano pa je Bev stekla utisak da e joj se
telefonska slualica rasprsnuti. Na sreu, razgovor je trajao vrlo kratko.
- Dakle, draga moja, moj mu i ja svakako raunamo na tebe i Erica.
- Znai, oko osam - odgovori Bev ljubazno, ali bez oduevljenja. Hvala, u Ericovo i moje ime.

80

Spustila je slualicu i priekala da joj srce pone ponovo prirodno

kucati. Dugo je eljela da je Cristina Russel pozove. Nitko u Philadelphiji
nije mogao ni zamisliti biti lan visokog drutva ako ga nije primila Cristina
Russel. Russelovi su bili industrijski magnati, koji su bogatstvo i mo stekli
vrlo slino Rosenkratzovima, no prednost im je bila u tome to su bili pravi
Amerikanci i to su, prije nego to su se obogatili, bili poznata odvjetnika
obitelj.
Bev je bila zadovoljna. Russelova joj se nije osobito sviala, ali je
znala da joj mora postati prijateljica. Zadovoljno se ogledavala. Rasko, red,
izvrsno organizirana kua... sve je to budilo ponos. Znala je da i nema nita
drugo nego kuu i mondene ambicije. Preputala se toj aktivnosti da bi
zaboravila promaeni ivot ene i strah od ne ba svijetle
budunosti.
- Kamo ide, Bev? To je bilo pitanje koje je u posljednje vrijeme
Cesto postavljala sebi. I odgovarala: Tamo kamo svi idu, prema grobu.
Samo, ja idem izvanserijski. To mi je dovoljno.
Njezina su zadovoljstva bila razliita. Nalazila ih je u uspjehu. Istina,
uspjeh nije bio onakav o kakvom je sanjala. Morala se zadovoljiti ulogom
moderne, a ne poslovne ene. Izdizala se iznad Erica, potpuno je
samostalno vodila poslove, imala je nekoliko vrlo lijepih uspjeha. Eric joj se
slijepo preputao. I biti iznad Erica za Bev je bilo zadovoljstvo. esto se
pitala ne bi li bilo bolje za nju i njezin duhovni razvoj da ima
autoritativnijeg mua, snanog, umjesto mladia sanjalicu, koji je oboava.
Tko zna!? Moda se ne bi slagala sa snanom osobom. Eric je, meutim, bio
njezino dijete i njezina rtva.
ula je zatvaranje vrata pa se okrenula u namjeri da prigovori to
joj smetaju, ali joj se lice razvedri kad ugleda Malcolma.
- Zna li tko me upravo nazvao? - upita ga.
- Russelova.
- estitam, ali to si mogla i oekivati. Ta je brbljavica umirala od
elje da te vidi, ali je oekivala da ti uini prvi korak. Navikla je biti
traena.
- Znai da sam dvostruka pobjednica - nasmije se Bev. - Sjedni! eli
li to popiti?
- Uobiajeni martini. Za kada je dogovoren obred predstavljanja na
dvoru?

81

- Ne budi zajedljiv! Pozvana sam na ples, koji se svake godine

odrava poetkom proljea.
- Cristina oboava europske obiaje.
- Jesi li i ti pozvan?
- Iznenadit e se, ali jesam.
- Zato bih se iznenadila? To mi se ini sasvim prirodno.
- Prirodno bi bilo da me pozvala prije. Russelova je protegnula svoj
poziv i na mene da bi udobrovoljila tebe. Ne zaboravi, ti si sada Hunterova!
- U tom je trenutku uao Tom s martinijem i Bev je iskoristila priliku
da promijeni temu. Zanimala se za rodbinu, koju je rijetko viala. Tetka
Mildred je bolovala od kostobolje i vei je dio godine boravila u Kaliforniji,
tetka Judy se sva predala drutvenom radu i bila je neuhvatljiva, a tetka
Ellen igrala je ulogu ene koja se sva posvetila obitelji.
- Svi su dobro - odgovori Malcom s trakom bijesa u glasu.
Bev ga pogleda. Malcolm je bio ostario i bio je svjestan toga. Osim
toga, uvijek je bio u novanoj stisci.
- Je li ti to potrebno? - upita ga srdano.
- Moja otroumna neakinjica! Uistinu ne shvaam kako ti dolari
brzo nestaju.
- Moda zato to ih troi - nasmije se Bev. Jadni Malcolm! On je
jedina osoba koja je uistinu voli. - Koliko?
- Petsto.
- Napisat u ti ek.
- Hoe li ti to praviti neprilike?
- Nee. Zato pita?
- Pria se da Compos" ima tekoa.
- Gluposti! Compos" moda ima nekih prolaznih tekoa, ali e se
ve izvui iz njih - odgovori sigurno.
Sjedne za pisai stol, potpie ek i preda ga stricu. Suzdravala se,
ali bila je ljuta na onog glupana Erica, koji tri k njoj po savjet ili zavue
glavu u au im se nade pred tekoama.
Danas je najvei problem konkurencija na tritu. To moramo
izdrati i ne smijemo gubiti glavu. Izdrat emo - ree gledajui Malcolma u
oi. - Imaj povjerenja u mene!
- Moram ga imati, draga. Potpuno sam propao. Ostaje mi samo ti.

82

- I ti meni. Da poslije mamine smrti nije bilo tebe, bila bih pobjegla
ili bih se bila rastavila. - Ustane i proeta po sobi. Razgovor s Malcolmom ju
je smirivao. - Prole su dvije godine - ree, a bol mi jo i sada razdire srce.
Bol, no jo vie nemogunost da doznam...
- to? - prekine je Malcolm.
- Njezinu tajnu - pogleda ga Bev. - Odnijela, ju je sa sobom u grob.
- O kakvoj tajni govori? Svi znaju zato je oboljela - hladno
promrmlja Malcolm.
- Da, od poetka je postojala jedna verzija, zatim je iskrsnula i druga,
a na kraju i trea.
- Trea? - problijedi Malcolm. - Objasni!
- Paljivo sluaj - nastavi Bev pa ponovno sjedne u naslonja. Moram ti neto otkriti. Ne znam zato ti nikada nisam priala o tome. Ili
znam. Bila je to tajna izmeu mene i doktora Kirbyja. On dri nemoguim
da je mama poludjela, zbog nesree kojoj je bila svjedok. Ispriala sam mu
kako je, moda, mogue da je mama izgubila razum zbog oeve nevjere.
Meutim, nisam ga uspjela uvjeriti u to. Prouavajui mamu, doktor Kirby
je ustvrdio da je uznemiravaju neke rijei.
- Koje rijei? - nepovjerljivo upita Malcolm.
- eir, um, cvijee, sag...
- Samo to?
- Sve se to dogaalo nakon mog povratka iz Europe, no osim toga,
veeg napretka nije bilo.
Malcolm se nasmije, no odmah se ispria, ugledavi izraz
Beverlynog lica.
- Drago dijete, pokuaj biti razumna. Skidam eir pred psihijatrima,
ali ni oni nisu nepogreivi. Tati su i eljni uspjeha, kao i svi ostali.
- Ne eli, valjda, rei da me doktor Kirby zavaravao?
- To ne. Samo se prepustio iluzijama. Nema uda. Ne sumnjam u
Kirbyjeve sposobnosti. Tvoja je majka oboljela poto je prisustvovala onom
nemilom dogaaju. To moe potvrditi desetak svjedoka.
- Moda ima pravo, ali ja ne vjerujem u to. Osjeam da to nije prava
istina.
- Na tvome mjestu ne bih time razbijao svoju lijepu glavicu. Malcolm ustane. - Mlada si, lijep i voljena. Misli na ples kod Russelovih. to
e obui?

83

- Namjeravam nabaviti neto novo.

- Moemo otii zajedno u New York i izabrati neto lijepo.
- Pristaje li?
- Dakako.
- Sutra?
- Ne, prekosutra.
- Prekosutra ne mogu ja. Naime, tada u ve biti u New Yorku pa u
te ekati u hotelu oko podne. Namjerava li odsjesti u Pierrea" kao i
uvijek?
- Nadam se da e se nai jedna soba i za mene.
- Onda, do vienja u New Yorku. - Poljubi je u elo i izie uzdignute
glave.
Sa petsto dolara u depu ini mu se da je milijuna, pomisli Bev,
pratei ga pogledom.
- Bila je smetena i nemirna vie nego ikada. Sat je pokazivao
dvanaest. Uao je Tom i upitao eli li da poslui objed.
- Ne, neu objedovati. Pripremite samo za gospodina.
- Gospodin je javio da nee doi. Bev se vrati do prozora. Vrtlari su
bili otili na objed. Vrt je bio predivan u arenilu boja. Osjeala se umorno
pa se spustila u naslonja, s upaljenom cigaretom u ruci.
- Moram neto raditi - promrmljala je i sklopila oi. Odmah je
usnula, no ve nakon nekoliko minuta probudila se, sva znojna. U tom je
kratkom snu vidjela svoje dijete kako tri po dvoritu Clouzotovih.
Davide!", vikala je u snu. To je ime ponovila i budna.
- Davide! - Naglo je ustala i iz jedne vaze izvadila kljui. Otvorila je
ladicu stolia. Unutra su bila pisma i nekoliko slika. Posljednja, snimljena
prije dva mjeseca, prikazivala je Davida kako se igra na snijegu.
- Maria - mrmljala je. - Maria, ne mogu te sprijeiti.
Maria joj je redovito pisala svaki mjesec i obavjetavala je o
Davidovom napredovanju.
Dosta! Mora izii, prekinuti sjeanja. Pozvoni i naredi Tomu da joj
pripreme konja. Jahanje e je smiriti.
Dok se uspinjala stubama, osjeti vrtoglavicu. Nije nikoga pozvala,
nego je posljednjim snagama doteturala do svoje sobe i legla na postelju.
To je bio znak od kojeg je strahovala. Bila je trudna! Nije mogla podnijeti
pomisao na drugo dijete, pogotovo Ericovo.

84

- Glupan! - promrmlja, mislei na mua. Prezirala ga je.

Glavom su joj proletjele godine braka s Ericom. Odmah se u poetku
razoarala. Iako se udala, a da ga nije voljela, nadala se da e s njim
uspostaviti podnoljive odnose. Preputala se Ericovom milovanju, no nije
mu uzvraala. Eric je bio iskreno zaljubljen i patio je. Nije ga naputala
nada. Znao je da ene poput njegove moraju najprije stei povjerenje, a
poslije e priroda uiniti svoje. Pogrijeio je samo u jednome, a to je to joj
je previe pokazivao svoju ljubav, koja za Bev nije znaila ba nita.
Vrlo se brzo uvjerila da Eric nema poslovnog duha. Mijenjao bi
zamisli prije nego to bi ih ostvario. Nedostajalo mu je ambicije i autoriteta.
Uskoro je svima bilo jasno da je Eric predsjednik koji ne predsjedava. Iza
njega je stajala njegova ena, a prije svega Dick Murray. Samo zahvaljujui
njima Compos" se kako-tako odravao. No, bilo je pitanje do kada e to
potrajati. Meutim, Eric, tvrdoglavou svojstvenom plahim, ali oholim
ljudima, odbijao je prihvatiti stvarnost. Slijepo je vjerovao u ime
Rosenkratz i u svoju enu. Njegove je misli zaokupljala samo elja da ga
njegova lijepa i pametna ena zavoli i na to je troio najvei dio energije.
Obasipao ju je lijepim rijeima i darovima. Nije joj dozvoljavao da razmilja
o djetetu i mukarcu koji ju je volio drukije, ali muki. Dakako, Eric o tome
nije nita znao, kao ni o pisamcima koja su stizala svaki mjesec. Meutim,
malo pomalo je gubio nadu. Iako o sebi nije mislio kao o promaenom
ovjeku, taj se promaaj poeo sve vie oitovati.
Neuzvraena ljubav oteavala mu je i sve ostalo. Posao mu je bio
teret, drutvene obveze dosadne, samoa nepodnoljiva. Stoga je, kao i
mnogi drugi, utjehu potraio u piu. Nakon nekoliko aica ponovo bi se
osjeao kao ovjek.
- Glupan! - ponovi Bev. Polako je sila s postelje. U glavi joj se vie
nije vrtjelo, ali je osjetila druge, dobro poznate znakove; osjeaj praznine u
elucu, lanu glad, zbrku u glavi. No sve to nije je sprijeilo da uzjae. Na
povratku s jahanja osjeala se znatno bolje. Nakon tuiranja napisala je
pisma i rezervirala sobu u New Yorku. Odluila je iskoristiti put u New
York da se tamo oslobodi djeteta.
U dnevnoj sobi Eric je pripremao pie. Prema drhtanju njegovih
ruku zacijelo mu to nije bilo prvo toga dana.
- eli li i ti neto popiti? - upitao je.
- Hvala, ne. Malo je prerano.

85

- Zato bi bilo prerano. Ako ovjek radi cijeli dan, ima pravo... - Kad
mu je ena okrenula lea, povie:
- Kamo ide? Je li uistinu nemogue da razgovaramo kao prijatelji?
Doem kui ranije kako bih bio s tobom, a tebe nema ili ima posla. Vie
lii upraviteljici kue... zapravo, hotela. Da, hotela! Ova je kua sve prije
nego dom.
- Ti si pijan - hladno ree Bev. - Pijan si i dosadan, a ja nemam
vremena za gubljenje. Pitam se kad e odrasti - promrmlja bijesno.
- Ne mogu dok si ti tako mlada - podrugljivo joj odgovori.
Bev proguta uvredu koju mu je namjeravala nanijeti. U zrcalu je
vidjela kako sjedi, s blagim pogledom, poput psa koji trai malo panje. Ali
to je nije dirnulo. Suvie ga je prezirala. Na trenutak se u mislima nala u
Parizu, vidjela Marca, snila njegov blagi glas pun njenosti, Moda je
morala slijedili taj put, boriti se za pravu ljubav, ali to je trajalo samo tren.
Pribrala se i rekla:
- Prekosutra idem u New York. Moram naruiti haljinu za ples kod
Cristine Russel.
- Smijem li te pratiti? Volim pomagati pri izboru haljina.
Te rijei razbuktae Beverlyn bijes.
- Kako bi bilo da brine o poslu? - povie. - Gubi previe vremena.
Idem s Malcolmom. On i tako nema drugog posla.
Kako je utio, doda: - Bit u odsutna nekoliko dana. Moram otii i
kod zubara.
Vie nitko nije rekao nita. Tom je najavio da je posluena veera.
Ujutro prije odlaska telefonirao joj je Dick i rekao da eli
razgovarati s njom. Bev ga nije pitala zato, jer je nasluivala. Samo ree:
- Putujem za jedan sat.
- Skoknut u do tebe. Putuje li automobilom?
- Da, svakako.
- Dobro. Dolazim odmah.
Kad je stigao, smjestili su se u kutu salona.
- Dakle? - upitala je.
- Nisam doao ponavljati ono to ve zna - poeo je Dick.
- S Ericom ne ide, je li?
- Da, ali to nije tako vano. Jedna spretna osoba moe pokriti
nedostatke predsjednika, a u Composu" ima vie takvih.

86

- Ti, kao prvi.

- Ostavimo to. Bila bi srea da se Eric zadovolji samo s poloajem i
da nita ne poduzima. Meutim, on uvijek eli iznijeti svoje miljenje, ma
koliko bilo nestruno. Osim toga, zna i da pije. To sada ve svi znaju i pred
tim ne moemo zatvoriti oi, Bev.
- to valja poduzeti?
Mnogo toga. Na tritu se pojavljuju novi tipovi svjetiljki, i to vrlo
jeftini. Ako neki konkurent da tritu novi proizvod koji e se svidjeti
kupcima, bit emo gotovi.
- Onda tome valja traiti lijeka - nestrpljivo e Bev.
- To ba i inim. Kao prvo, tvoj mu mora prijei natrag u projektni
zavod. Tamo je jednom imao uspjeha. Valja pokuati.
- Drugo?
- Trebalo bi prihvatiti sudjelovanje ostalih.
- Kakvi su uvjeti?
- Neki predlau ezdeset do sedamdeset posto.
- To je kraj Rosenkratzovih.
- Ne pretjerajmo. U svakom sluaju, tvoj je dio najmanje dvadeset
posto. Gubim veinu.
- Silom prilika. Nastavimo li ovako, postoji opasnost da izgubimo
sve. Nesrea je jo daleko, ali obrisi su joj vidljivi. Moramo je na vrijeme
pretei. Ne moram ti objanjavati kako je golema razlika izmeu davanja
dijela dionica, jo i sada poznate i vrste, tvrtke i one koja prodajom
pokuava izbjei propast.
Bev je grickala nokte.
- Moram razmisliti - ree. Jesu li odredili rok za odgovor?
- Jesu. Oko tri mjeseca.
- Onda imamo vremena. - Gledala je Dicka i nastavila: - Voljela bih
znati tko su ti ljudi. Pretpostavljam da se meu njima krije moja rodbina, a
moda i ti.
- Njihova e imena doznati kad odlui. Moglo bi se douti. Ne
smije se pobuditi dojam da neto elimo na brzinu provesti.
- Dobro. Sad moram krenuti. - Prui mu ruku.
U tijeku protekle etiri godine njihovo je prijateljstvo neprekidno
hladnjelo. Ne Dickovom krivnjom. Bev je bila svjesna toga. to me briga,
mislila je dok se vozila prema New Yorku.

87

Za nepuna dva sata stigla je u New York.

Malcolm je ve bio u predvorju hotela pa su se dogovorili da
objeduju zajedno.
- Sjedni u restoran i narui - ree Bev. - Ja u samo na trenutak
skoknuti u sobu da se osvjeim.
- to eli jesti?
- Odrezak i salatu.
- Uobiajeno! Sjeti se da je Pierrova kuhinja izvanredna.
- Ne sumnjam, ali od nje se ne mravi.
Nasmijala se i udaljila.
Cijelo su popodne proveli zajedno u salonu poznatog modnog
kreatora. Manekenke su etale amo-tamo, ali Bev nije pronala nita po
svom ukusu. Htjela je neto posve jednostavno, prema europskoj modi.
Naposljetku je kreator napravio skicu s kojom je Bev bila zadovoljna.
Pogledali su mnotvo uzoraka iste svile i tako je haljina malo-pomalo
dobila oblik.
Veerali su u Macambu", gdje su sreli mnogo prijatelja. Svi zajedno
doekae zora u jednom nonom klubu, a onda je Malcolm dopratio Bev do
hotela. On je bio gost kod nekih znanaca. Iako su njegove novane
mogunosti bile prilino ograniene, i dalje je ivio uobiajenim ivotom.
Uvijek je bio vrlo traena i rado viena osoba.
- Vraa li se sutra kui? - upitao je Malcolm.
- Ovisi o zubaru. Ako mi poe za rakom zavriti, onda u se vratiti,
ali sumnjam da u se tako lako izvui.
- Znai, vidjet emo se u Philadelphiji.
- Svakako. Dobro se zabavi.
- I ti.
- Laku no!
Prije nego to je zaspala, pronala je adresu lijenika u telefonskom
imeniku. I nehotice se sjetila posjeta doktora Haveu u Parizu. Da nije bilo
njega, ne bi bilo ni malog Davida. No, sada je znala to eli. emu raati
drage nesretnike?
Ja ne mrzim tebe, ree u mislima neroenom djetetu. Mrzim ivot i
ljude koji ga ine tako tekim. Zato bi i ti patio?

88

G
Nakon nekoliko dana vratila se u hotel. Na recepciji ju je ekalo mnogo
pote i obavijest o Ericovim telefonskim pozivima. Odmah ga je nazvala.
Ispriala mu je kako je imala infekciju zuba pa je zbog visoke temperature
nekoliko dana morala leati na klinici.
Eric je bio zabrinut i htio je doi po nju.
- Nepotrebno - usprotivila se Bev. - Dolazim sutra.
- Zato ne danas?
- Zato to moram isprobati haljinu. Molim te, nemoj brinuti. Sve je u
redu.
- Nita mi ne skriva?
- to bih ti skrivala?
- Ne znam. Imam udan osjeaj.
- Ne budi glup, Eric!
- Oprosti. Volim te, a ova kua je uasna bez tebe. Osjeam se
izgubljeno.
- Nastoj se svladati. Nisi vie dijete.
- Volim te, Bev. Ako mi pomogne, sve opet moe biti dobro.
Daljina mu je davala hrabrost i snagu. Bio je slabi, a morao se boriti
za stvari koje su bile prevelike za njega, stvari koje i nije elio, koje su mu
bile nametnute. S pravom enom uza se, bio bi sretan ovjek. Bev je to
znala, ak je i suosjeala s njim, ali joj je srce ostalo hladno. Razgovor ju je
zamorio.
Bilo je prekrasno travanjsko jutro. Gledala je plavetnilo neba i
cvijee koje je nestrpljivo otvaralo latice prema suncu. Tko zna eta li
negdje ulicama srea, pomislila je. Ako postoji srea, mogla bi se sresti
samo u danu kao to je ovaj...
Bila je jo slaba, ali park je bio blizu, a imala je potrebu otii
nekamo, Hodala je puteljcima, no ubrzo se zamorila i pola prema klupi.
Tada ugleda mukarca koji je sjedio na dragom kraju klupe i izlagao lice

89

suncu. Gledala ga je kao oduzeta, ne vjerujui svojim oima. Odmah ree

samoj sebi da sanja, ali joj se jedno ime ote s usana:
- Marco!
On odmah otvori oi.
- Beverly!
- To si doista ti? - promrmljala je. U prvi tren poeli pobjei, ali je
noge nisu sluale i morala je sjesti.
- Beverly...! - ponovi Marco.
Pribliio joj se gledajui njezino lijepo, ali gotovo prozirno lice.
- Nije ti dobro! - povikao je.
- Upravo sam jutros izila iz bolnice.
- to ti je bilo?
- Nita osobito. No, nije mi loe. Samo se osjeam malo slabom,
prirodno, je li?
Sluala je svoj glas i divila se samoj sebi kako prirodno zvui. To je
Marcova zasluga. S njim je bilo nemogue biti drukiji nego to uistinu jesi.
Kao i u Parizu, morala je paziti da mu ne kae previe.
- Pa, opet smo zajedno - smijala se. - ini se kao da nam je sueno
sretati se po metropolama. to radi u Americi?
Marco joj ukratko ispria to se sve dogodilo za protekle etiri
godine. Govorio je, a da nijednom rijeju nije spomenuo prolost, ak ni
pitanje koje je neprekidno ponavljao: Zato si otila"? Ponos mu nije
dozvoljavao da to izgovori. Odmah je shvatio da se Bev nije promijenila,
naprotiv, jo je gore. Podsjeala ga je na ivotinjicu koja je pala u zamku
koju je sama postavila.
Vrlo brzo meu njima je zavladala tiina. Ono to su mogli rei
jedno drugome nije imalo nikakvog znaaja, a o onom to ih je zanimalo,
nisu govorili.
Da su htjeli govoriti, Bev bi mu rekla da ga nikada nije uspjela
zaboraviti, da imaju sina, da je ostavila izvanbrano, a pobacila brano
dijete. Moda e mu jednoga dana ispriati sve, pomisli.
Marco je prekinuo tiinu i jednostavno rekao:
- Nikada neu zaboraviti to si mi znaila, Bev. to god se dogodilo
tebi ili meni, neu te zaboraviti. Odlazim u Boston u bolnicu Mater Dei".
Tamo u ostati godinu dana.
Ona kimne da je razumjela, ali ne ree nita.

90

- eli li da te sada ostavim? Bila bih ti zahvalna.

- Zbogom, draga moja... ili bolje, do vienja!
- Poljubio joj je ruku, a zatim usnama dodirnuo kosu.
Zaula je um njegovih koraka po ljunanom puteljku i osjetila
razoaranje; Zato ga ne zaustavi, zato ga ne sustigne i ne prepusti se
njegovoj ljubavi? Kad je shvatila da je ve kasno, oi joj se ispune suzama.
Zadovoljno je dotaknula obraz. Ve je mislila da vie ne zna plakati.
Vratila se u krevet i legla. Vrlo se loe osjeala, ali se tjeila da je za
sve krivo njezino tjelesno stanje. Nije htjela samoj sebi priznati da ju je
susret s Marcom tako uznemirio. U tiini hotelske sobe misli su joj prele s
Marca na Erica. Vie je razmiljala o Ericu, moda zato to je bio slabiji i to
je ovisio o njoj.
Moemo poeti iz poetka", rekao joj je prije nekoliko sati. Ponovo
poeti nije prava rije, jer izmeu njih nikada nije nita ni poelo. Mogli bi
poeti iz poetka na novi nain, pravilniji. No da bi to mogli, trebalo bi
njihovom ivotu dati drugu, novu dimenziju.
Bev je stigla kui malo prije veere. Eric je doao odmah poslije nje.
Kad ju je ugledao, lice mu se ozarilo od sree.
- Hvala, hvala - promrmljao je, zagrlivi je. Mirisao je na alkohol i
Bev okrene glavu. - Zato si u krevetu? - nastavio je. - Ne osjea se dobro?
Priaj, to se dogodilo? Bila si tako zagonetna kad sam te nazvao.
- Nisam bila zagonetna. Zapravo, nemam to rei. Bio je to poetak
infekcije i lijeili su me na klinici. Bilo je malo neugodno u hotelu, ali sada
sam ovdje. Sve je prolo, samo sam jo slaba.
- Nisi smjela putovati u takvom stanju.
- Moram se priuvati jo koji dan, a onda e sve biti dobro. - Bev se
opusti meu jastuke i zatvori oi.
- O emu razmilja? - upita Eric. - ini mi se zabrinuta.
- I jesam. Razgovarala sam s Dickom prije puta.
- A, onaj vrabac koji sve vidi crno! Sva srea da je bilanca Composa"
pozitivna.
- Da, ali u Clevelandu su morali zatvoriti. Compos" je u opasnosti.
Tako je rekao Dick i ja mu vjerujem.
- Znai da sam ja idiot? - Eric se sav zajapurio od bijesa. - Ne znam ni
itati, nemam oi i ne znam svoj posao. eli li to rei?
- Svladaj se, molim te. Tu je Tom.

91

Tom je upravo unosio stoli i htio je posluiti veeru.

- Tome, posluit emo se sami - udalji ga Bey.
Nije imala volje nastaviti zapoeti razgovor. Zasad je bilo dovoljno
to je spomenula problem, a onda e postepeno nagovarati Erica da se
povue u interesu drugih lanova.
Ali Eric nije htio prekinuti razgovor koji se ticao i njega. U dnu srca
je znao da je promaen ovjek.
- Znai, Dick je zvonio na uzbunu. Prirodno, svu je krivicu bacio na
moja lea, a nita na svoja.
- Njegova je odgovornost ograniena - kratko odgovori Bev.
- A nikome nije palo na pamet da ja radim to mi ti kae.
To je bila istina, ali to nije umanjivalo njegovu krivicu, naprotiv.
Potaknuta enskom logikom, ona mu ree:
- Pravi mukarac nee dozvoliti da mu nareuje ena, pogotovo ne u
poslovnim pitanjima.
Oekivala je odgovor, ali je on utio. Posve blijed, ustao je i odloio
au na stol. Lice mu je bilo znojno. Okrenuo se k njoj i pogledao je u lice.
- Kako me prezire! Lagao bih kad bih rekao da sam iznenaen. Ima
istina koje se ne prihvaaju, ali doe trenutak kad se to vie ne moe. Evo,
ovo je taj trenutak i ja gledam istini u oi. Nikad me nisi voljela. Ne znam
zato si izabrala ba mene za rtvu. No, moda i znam. Osveta, je li tako? Ti
ne pripada onima koji prataju. Nosila si to neprekidno u sebi i ekala
priliku da se osveti. Nije ti vano to sam se iz ljubavi oenio tobom. Tebi
nita nije vano. Nepoznata ti je zahvalnost i nesposobna si za velike
osjeaje.
- Veliki osjeaji, ha, ha! U ivotu su potrebni inteligencija i novac.
Sve ostalo nije vano.
Gledala ga je oima iskriavim od bijesa i mrnje i on je ustuknuo.
Tako je malo traio od ivota! Malo mira i ljubavi, djecu koja rastu u
ljubavi. Meutim, dobio je hrpu novca i neumoljivu enu, nesposobnu za
ikakve ljudske osjeaje. Ali, volio je i nije mogao podnijeti pomisao da je
izgubi.
S postelje ga je Bev gledala bez suosjeanja u oima.
- Zato si to uinila, Bev? Zato? - vikao je bjeei iz sobe.
Taj ju je povik malo dirnuo, ali ga je brzo zaboravila.
- Zaboraviti - mrmljala je. - Zaboraviti sve i uivati ivot!

92

Dugo je spavala, a im je otvorila oi, ugledala je Pat u podnoju

kreveta.
- Je li kasno? - upita.
- Prolo je podne - odgovori ena.
- Otvori zastore i donesi mi doruak. Gladna sam.
Sunce je ulo u sobu. Bev ugleda enino zabrinuto lice i upita:
- to se dogodilo?
Patine oi ispunie se suzama.
Gospodin Eric...
- Daaa?
- Nije se vratio kui.
- Zato si nemirna? Pa nije prvi put. Zna da to redovito uini kad se
naljuti na mene.
- Nisu ga vidjeli u tvornici. Traili su ga je jer je za danas bila
ugovorena sjednica. I gospodin Dick je zvao.
- Dick! Molim te, donesi mi jaku crnu kavu dok se istuiram.
Kad je Dick stigao, zatekao je Bev sa alicom kave koja se jo puila.
- eli li kavu? - upitala je.
- Ne, hvala.
Dozvoli da svoju popijem na miru. Ne mogu razgovarati prije kave.
Tek sam ustala.
- Znam - odgovori on nestrpljivo.
Bev ga je gledala preko alice i zapalila cigaretu.
- Onda? - upita. - Zbog ega takvo uzbuenje? ini mi se da ste svi
malo poludjeli. Sino sam razgovarala s Ericom. Moe pretpostaviti o
emu. Rekla sam mu da se povue, kako si mi savjetovao, a on je pobjesnio.
Jo je i pio. Iziao je i zalupio vratima. Ali to nije prvi put. Ve je nekoliko
puta prespavao izvan kue i ne treba, se zbog toga uzbuivati.
- Eric je znao da je sjednica danas i nikad dosad nije izostao.
- Moda je zaboravio, a moda je namjerno izostao da ne bi morao
donijeti neku odluku.
- Moda je tako.
- Zna da ima kuicu u Green Valleyju?
- Znam.
- Kuica je vrlo ugodna. Eric je romantiar, elio me tamo voditi kao
ljubavnicu... - smijala se Bev.

93

- Znai da tamo odlazi sam? - prekine je Dick.

- Pretpostavljam, jer sam ga ja odbila pratiti.
- Jadnik!
- Nemoj suosjeati s njim. Sam je to elio. Nego, reci mi, dokle ste
stigli?
- to eli rei?
Igrajmo otvorenih karata, Dick. Prije nekoliko tjedana rekao si mi
kako je s Composom" i mislim da ima pravo. Ne elim da mi neprekidno
visi nad glavom Damoklov ma. Nisam mogla raditi to sam htjela, zatim
me razoarao mu, ali nema smisla da sebi upropastim budunost. Govorio
si o dvjema skupinama. Tko su one?
- Jedna je konkurencija Lux", a druga...
Uuti, a Bev ga ohrabri:
- A druga?
- Druga je skupina tvojih tetaka.
- Znala sam. Svanulo im je.
- Jo nije, Bev.
- to nude?
- Vie nego Lux", a to, prirodno, drai dioniare.
- Ba me briga za dioniare! Radije u propasti nego njima
prepustiti Compos". Jesu li pregovori u tijeku?
- Ni govora! Bila je to samo ponuda.
- Onda ih pusti i povezi se s Luxom". Naposljetku, jo imam glas i
mogu raditi to hou.
- Ne zaboravi, to hoe Eric - upozori je Dick. - Mora ga paljivo
obraditi. Tvrdoglav je i mogao bi praviti neprilike. .
- Nee - ustane Bev. - Koliko je sati?
- Dva su sata.
- Jo je rano. Proi e dvadeset etiri sata dok se ne udobrovolji. Bit
e ovdje za veeru. Hoe li mi telefonirati? Svakako. Ti se potrudi da se
povee s onima iz Luxa".
- Oprostili su se i Dick je otiao.
Eric se nije javio ni popodne ni naveer, a ni slijedee jutro. Tada
Bev odlui poi pogledati u Green Valley. Kad je na odreenome mjestu
potraila klju i zatekla ga tamo, uvelike se zbunila. Kako je mogao otii,
mislila je razdraeno i zakljuila: eli mi napakostiti.

94

Vratila se kui zabrinuta. Pat i Tom su je odmah obavijestili da jo

nema Erica, a Tom je predloio da obavijeste policiju.
- Poludio si! - povikala je na to.
Ipak je telefonirala Dicku. Ni on vie nije krio nemir. Kao i Tom,
savjetovao joj je da pozove policiju.
- Ne odmah! - molila je. - Mogli bismo saekati jo koji sat. Ne elim
skandale.
- Kako hoe. Zovi me u tvornicu, bit u ovdje do pet Sati, a onda u
svratiti do tebe.
Malo poslije etiri sata zazvonio je telefon. Javila se policijska
postaja na putu izmeu Baltimora i Washingtona. Obavijestili su Bev da su
u umi pronali Erica Huntera. Pretpostavljaju da je u brzini sletio s ceste i
zaletio se u stabla.
- Odmah dolazim!
Telefonirala je Dicku. Imala je osjeaj kako je oduvijek znala da e
njezin brak biti nasilno prekinut.

G
Zaprepatenje zbog iznenadne smrti Erica Huntera bilo je
popraeno i zlonamjernim govorkanjem. Znalo se da je do nesree dolo
zbog prebrze vonje i poveeg postotka alkohola u krvi i to je mnogima
dalo povoda da iznesu svoje tvrdnje kako je Eric pio da bi zaboravio svoju
nesreu.
Sve poznatije obitelji u gradu prisustvovale su Ericovom
posljednjem ispraaju, no veina nije dola u kuu alosti izraziti suut. Bio
je to poetak hladnog rata, koji je osamio Bev. Jedini koji joj je ponudio
pomo bio je Dick Murray. Pat i Tom su otkazali i otili. Kua joj se inila
pusta. Osjeala se povrijeena, jer je bila uvjerena da su svi voljeli samo
njezinog oca, a kasnije Erica, dok za nju nije nikad nitko mario.
U toj vrlo tekoj situaciji stiglo je i Marcovo pismo. Toplo pismo,
puno suosjeanja, ali pismo prijatelja, a ne zaljubljenog ovjeka. Bev je to

95

osjetila i bila je razoarana. Nikad nije pomislila na to da bi je Marco mogao

prestati voljeti pa joj se samoa uinila jo veom i teom.
to da radi? Kamo da pode? Gledala je svoje ruke i nehotice se
sjetila izreke: Stvoriti ivot vlastitim rukama".

9. poglavlje
Bev nije odmah otputovala u Europu, kako je namjeravala. "Nisu bili
zavreni pregovori s LUxom" pa je morala ostati do kraka lipnja, kako bi
potpisala ugovor.
Sveanost potpisivanja bio je dogaaj u poslovnom svijetu. Nakon
potpisivanja bila je okruena novinarima, koji su eljeli uputiti pitanja
novom predsjedniku i nasljednici Kevina Rosenkratza. Nakon polusatnog
razgovora dala je znak Dicku, koji je odmah shvatio.
- Gospoa Hunter je umorna - ree im, prihvaajui je i odvodei je
prema izlazu.
U automobilu joj je laknulo.
- Nisam vidjela nikoga od rodbine - promrmljlala je. - Nisu li i oni
bili zainteresirani za Compos"?
- Jutros sam razgovarao s Robertom. Bio je bijesan. Dobro me
ispsovao.
- Ljuti li se na mene?
- Najvie ne tebe. Nije vjerovao kad sam mu rekao da nisi ti kriva i
da je Compos" radije prihvatio ,,Luxovu" ponudu. Znao je da je druga
ponuda bila nia od njegove i zato je uvjeren da je to tvoje djelo.
- Zapravo i jest.
Smjestila se udobno i netremice gledala ispred sebe. Lice joj je bilo
obasjano nekom posebnom svjetlou, koja ju je uljepavala. Kakva bi
divna ena mogla bili kad bi samo htjela, proletjelo je kroz Dickovu glavu.
- Nisam to uinila samo zato da bih napakostila Robertu. Razlog je
mnogo dublji. Sjea li se, Dick, kako je djed odbio primiti Roberta i Teda u
tvrtku? I moj je otac to izbjegavao. Mislim da e mrtvi biti zadovoljni
mojom odlukom.

96

Automobil se zaustavio pred kuom, iza jednog mercedesa.

- ini mi se da ima posjet - primijeti Dick. - Poznat mi je ovaj
automobil.
- I meni. Nazovi me naveer.
- Zato ne bi dola k nama na veeru? Charlotta e biti sretna.
- Hvala. Doi u. Do vienja, Dick.
- Proe vrtom ne urei. U predvorju je doekala sobarica.
- Gospoa Ellen Vas eka u salonu.
- O, Ellen!
Nije bila oduevljena to je vidi, ali joj je ipak prila s ljubaznim
osmijehom i s ispruenom rukom. Ellen je, meutim, previdjela tu
prijateljsku gestu. Stajala je u kutu salona kao kip osvete.
- Vrijeme je da se nas dvije razjasnimo. Doao je trenutak da plati
svoju zlobu, Bev.
Neakinja ju je gledala, ne shvaajui.
- O kakvoj zlobi govori, teta Ellen? Ako moramo razgovarati, bolje
da sjednemo. - Ponudi mjesto Ellen na sofi i sjedne joj nasuprot.
- Onda?
- Zato glumi da ne zna? Uinila si sve da izigra Roberta.
- Grijei. Nisam nita znala o namjerama tvoga mua. Loe ste
uradili to ste to drali u tajnosti. Zato mi niste rekli to namjeravate? Bila bih prouila vae planove.
Vrlo je uvjerljivo lagala i svatko bi joj drugi povjerovao, ali Ellen
nije. Bila je istoga soja i dobro je poznavala Rosenkratzove.
- Ne pokuavaj me zavarati, Bev! Dick je na tvojoj strani, uvijek je i
bio. Nemogue je da ti nije nita rekao. Ti si ena bez srca, osvetoljubiva.
Samo ne znam zato si takva prema Robertu. - Njezin je ton oneraspoloio
Bev.
- Ponavljam ti da nisam nita znala. Uostalom, uvjerena sam da
postupajui ovako radim prema volji svoga oca i tvoga brata. On, nikada
nije htio primiti tvoga mua u tvrtku, to dobro zna.
Ellen se zlobno nasmije.
- Sad izigrava dobru kerku, koja potuje oca. Ti, koja si mu
razdirala srce! A tvoj je otac imao i obveza prema Robertu. Kevin nije nita
zaboravljao, ni dobro ni loe. Da je mogao naslutiti da e umrijeti tako mlad

97

vjerojatno bi mnogo toga pravednije sredio. Ovako je sve pripalo tebi, koja
to nisi zasluila.
- to ti zna? - osjeti se pogoena Bev. - to mislite svi vi zajedno?
Veliki Kevin, je li! Svi ste ga oboavali dok je bio iv, a potujete i sjeanje
na njega. Ali moj je otac znao da mi je dunik, znao je da mora ispraviti ono
to mi je uimo naao u ivotu. - Nije zamijetila zauenost u tetkinim,
oima, ve je bijesno nastavila: - Vjerovali ste da ste me umirili onom
priom o bolesti moje majke. Lako je uvjeriti djecu, ali djeca rastu i ponu
razmiljati. Zna se da vuk dlaku mijenja, ali ud nikada. Zna li zato sam
odmah nakon diplome otputovala u Europu?
Ellen je bila sve zbunjenija.
- Pa... radi studija slikarstva... - promrmlja.
- Ne! Otila sam zato da pobjegnem od oca. Nisam ga mogla
podnijeti kad sam otkrila njegov odnos s nekom pjevaicom iz nonog
kluba. To mi je otvorilo oi. Shvatila sam da je mama izgubila razum zbog
oeve izdaje.
- Jesi li mu to rekla? - hladno upita Ellen.
- Dakako!
- A on?
- Nije rekao nita. A to je i mogao rei? Dobro je znao da imam
pravo i da mi nita ne moe nadoknaditi gubitak majke, obitelji. Moda se
nadao da e me s vremenom pridobiti. Ostavio mi je sav novac, no zar bih
ga zato morala voljeti? Moe li novac nadomjestiti ljubav, koju nikad nisam
imala? To mu ni danas ne mogu oprostiti. Unitio je jednu dobru, njenu
enu i mene. A krivica se plaa. Svi ste vi uvijek bili na njegovoj strani.
Samo me Malcolm volio. Malcolm, kojeg ste vi prezirali. A samo je on
shvaao moju osamljenost. A sada, molim te, otii. ao mi je to sam o tome
govorila, ali izazvala si me. No moda nije loe da se neke stvari razjasne.
Bilo je ve i vrijeme.
Ellen je ustala, ali ne s namjerom da ode. Gledala je u pod, kao da
razmilja treba li progovoriti ili ne, a onda slegne ramenima i ree: Neke
stvari ipak nisu razjanjene. Nisi rekla istinu, draga moja. Samo si iznijela
svoje pretpostavke. Jer istina je potpuno drukija. Zatvorila si se u svoju
kulu osamljenosti, iz koje nagrauje dobre, a kanjava loe. Ali vrijeme je
da sazna pravu istinu. No, vjeruj mi, ona ti se nee svidjeti. Tvoja je majka
bila svetica koju je tvoj otac muio, je li? Svi smo mi zavidni roaci, koji

98

samo gledaju kako e to izvui, a Malcolm je ovjek pun srca, koje titi
siroe? E, nije tako!
Ellen je govorila brzo, ali hladnoa u njezinom glasu prestrai Bev i
ona vikne:
- Odlazi! to god rekla, neu ti vjerovati. eli mi se osvetiti, jer sam
otela dobar zalogaj tvome muu iz usta.
- Neu otii prije nego to ti sve kaem - odluno e Ellen. - Osveta?
Moda. to se mene tie, ti bi sve ovo bila doznala malo prije. utila sam iz
obzira prema Kevinu. On nije elio da to zna. Radije je podnosio tvoj
prezir nego da ti srui mit o majci.
- Ostavi moju majku na miru! - histerino je vikala Bev.
- Ne, mora znati! Tvoja je majka bila Malcolmova ljubavnica. Izdali
su tvoga oca u njegovoj kui, pred njegovim oima, uvjereni da nikada nee
biti otkriveni. Siromah je Kevin mislio samo na posao i na to kako e svojoj
eni i tebi uljepati ivot. Bio je ponosan to vas moe obasipati raskoi.
Najednom, ne znam kako, sve je shvatio. Moda ga je netko obavijestio.
Robert, koji je sluajno stigao kad je Kevin ulazio u automobil, zamijetio je
da se neto dogodilo i nije ga htio pustiti samog. Kevin mu je naposljetku
rekao o emu je rije. Robert je poslije priao kako se poeo smijati. Lud
si", rekao mu je. ,,Mary i Malcolm... nemogue!" Dok su se vozili prema
Malcolmovoj kui, pokuao ga je smiriti i djelomino mu je i polo za
rukom.
Malcolm je tada stanovao u osamljenoj kui izvan grada. Stranja
vrata nisu bila zakljuana i oni su kroz kuhinju uli u dnevnu sobu. Ve su
ih s vrata ugledali zagrljene na sofi. Bio je to trenutak. Robert je u
Kevinovoj ruci primijetio pitolj i spontano mu ga izbio iz ruke. Tvoja je
majka pokuala pobjei, ali se spotakla o sag i pala. U padu je udarila u
neto pa se onesvijestila. Ali Robert nije izgubio glavu, ve ju je podigao,
odnio u automobil i odvezao kui. Kako su htjeli izbjei skandal, izmislili su
onu priu. Mary se poslije osvijestila, ali se niega nije sjeala. Lijenici su
preporuili lijeenje na klinici. Eto, to je sve. Bev, slua li me?
- Sve sam ula. - Gledala je u pod, a usne su joj se tresle.
Ellen, koja je oekivala burnu reakciju, bila je prestraena i gotovo
se pokajala to je uope govorila.
- Nemoj to suvie uzeti k srcu. Prole su godine, a smrt oprata
svaku krivnju.

99

- Voljela bih ostati sama - ljubazno ree Bev.

Ellen ju je pokuala nagovoriti da poe s njom, ali Bev joj nije
odgovorila. Izila je iz sobe, a malo zatim zaula se buka motora. Ugledala
je Bev kako odlazi i uvelike se prestraila. Bojala se da bi Bev mogla neto
uiniti sebi.
Nekoliko dana o njoj nije bilo vijesti. Kao da je propala u zemlju pa
se rodbina zabrinula. Onda je iz Bostona stigao brzojav:
Ne brinite za mene. Odmaram se i ne elim da mi tko smeta. Bev"

G
Kraj prozom na hodniku Marco je upravo itao tek prispjelo Stefanellino
pismo kad je dotrala jedna bolniarka.
- Jedna Vas gospoa eli vidjeti.
- Tko?
- Ne znam, nije rekla ime. ini se vrlo umorna i malo udna... ako
smijem primijetiti.
Marco ni na trenutak nije posumnjao da je to Bev. Poao joj je u
susret i tek to ju je uhvatio za ruke, ona se onesvijestila. Odmah su je
prenijeli u sobu i poloili na krevet.
- Vi je poznajete, kolega Sini? - upitao je Marca profesor Frick.
- Da. Ovo je gospoa Hunter iz Philadelphije. Ali ne razumijem...
Poslije e nam sve objasniti. Sada moramo poduzeti sve da se oporavi. No,
najvanije je da se dobro ispava.
Bev je spavala petnaestak sati. Marco ju je neprekidno obilazio. Bio
je uvjeren da je prola kroz velika i neugodna iskuenja. im su mu javili da
se probudila, otiao je k njoj. Bila je mirna, samo joj se u oima nazirala
tuga.
- Hvala - promrmljala je pruajui mu ruku.
- Ali nisam nita uinio za tebe, Bev.
- Sjetila sam se to si mi rekao u New Yorku. Nisam vjerovala da e
mi tako brzo zatrebati tvoja pomo.

100

- Hoe li mi rei to ti se dogodilo?

- Svakako, samo ne sada. Jo sam vrlo umorna.
- Dobro, odmori se. Treba li ti to?
- Sve. Pobjegla sam kao lopov.
- Gdje si spavala? Gdje si jela? Put od Philadelphije do Bostona nije
kratak.
Bev spusti glavu.
- Nisam ni spavala ni jela. Stala sam samo kad je trebalo napuniti
rezervoar benzinom. Vozila sam neprekidno, kao luda. Ali, nisam luda, je li,
Marco?
- Ne, draga. Uvjeren sam da ti se neto strano dogodilo. Nita
drugo.
- Hvala - odgovori ona i sklopi oi.
To popodne Marco je etao bolnikim parkom i razmiljao o Bev, o
Stefanelli i o sebi.
- Tad primijeti da mu se pribliava profesor Frick.
- Mogu li Vam pomoi, mladi prijatelju?
Taj blagi i mirni glas potrese Marca.
- Bezumno sam je volio, profesore. I mnogo sam patio zbog nje.
udno, iako me ona nije voljela... tovie, na trenutke me i mrzila... ipak mi
je dala sve.
I mislite da joj sada trebate biti zahvalni, je li? - Kad je Marco
kimnuo, Frick nastavi: - Zahvalnost je vrlo teak osjeaj. To je osjeaj koji
nas ini robovima. U naoj klinici ima mnogo bolesnika koji to potvruju.
Beverly Hunter nije uinila nita za Vas. Vi ste je voljeli pa ako vam je ta
ljubav dala mogunost da pronaete sebe, zasluga je samo Vaa.
- Moda. Meutim, im joj je bilo teko, dola je k meni. Kako u je
odbaciti? Moda je to prvi korak prema njezinom spasu. Okolnosti su vrlo
osjetljive. Bev je stavila svoj ivot u moje ruke. Ako je odbacim, propast e.
Kad se oporavi, kad ponovo stane na svoje noge, moda...
- Ne umire se za druge, mladi prijatelju.
Marco je mnogo razmiljao o situaciji u kojoj se naao. Htio je biti
poten prema Stefanelli i napisao joj je pismo, u kojem joj je ispriao sve o
Bev i svojoj velikoj ljubavi za nju, kao i o odluci da joj pomogne koliko bude
potrebno.

101

Dok joj je pisao, dola je po njega bolniarka, jer ga je gospoa

Hunter eljela vidjeti.
Zatekao ju je svjeu i dotjeranu.
Ispriala mu je sve to joj se dogodilo i zbog ega je pobjegla u
Boston.
- Pogrijeila sam, u svemu sam pogrijeila - priznala je. - Morali su
mi rei istinu.
- Istina se ne govori djeci.
- Ali poslije su mogli.
- Poslije je bilo prekasno i zato nepotrebno - odvrati malo
nestrpljivo Marco. - Prolost je prolost i ne misli vie na nju. Mora gledati
u budunost s povjerenjem...
- Ali katkad je prolost duboko u nama - prekine ga Bev. - tovie,
vjerujem da je nemogue zaboraviti.
Marco se stresao od njezinog pogleda.
- Ti me vie ne voli, je li? - upitala ga je iznenada. Nije mogao lagati.
- Volio sam te ludo, mnogo i dugo. Za tebe osjeam veliko
prijateljstvo, zahvalnost i spreman sam ti pomoi koliko mi god to bude
mogue. ak sam se odrekao...
- ene koju voli? - dovri ona njegovu misao.
Pocrvenio je. Bio je zbunjen, a nije htio biti nepravedan prema
Stefanelli.
- Ljubav se nikad ne odbija, Bev. Jednostavno se prestane ljubiti.
- Ne elim znati! - viknula je. - Ne elim! - Odjednom je opet bila
nemirna, jadna ena, prestraena samoom. - Ne elim znati! - nastavila je
drhtavim glasom. - Morala bih biti hrabra, ali ne mogu. Ne, ne mogu! prekrije lice rukama i zaplae. - Nemoj me napustiti, Marco!
Uvijek u ti biti prijatelj.
- Prijatelj?! - Bev ga je gledala gotovo s mrnjom. - Nije mi potrebno
prijateljstvo. elim ljubav, ali mi to vie ne moe dati. No ima jedna stvar
koju ne moe zanijekati. - Najednom se poe smijati. - O, Marco, kakva je
ivot lakrdija! Same kule od pijeska koje raznosi vjetar. Ali meu nama
nita nije svreno. Vezani smo za cijeli ivot. Vjeruj mi da to nisam eljela,
da nikad nisam pomislila na to da e doi do ovoga. Bila sam te izbrisala iz
svoga ivota. Prije etiri godine osjeala sam se jakom. A zna li to mi je

102

davalo snagu? Uvjerenje da sam tuda rtva. Svi su mi nanosili bol pa ak i

ti. I zato sam imala pravo kad sam sve mrzila.
- Ja sam ti nanio bol? - zapita Marco. Ustao je i nervozno etao po
sobi.
- Moda na neki nain i jesam. Muio sam te svojom strau. Morao
sam ekati da me zavoli. Ali ostavimo to. Moramo se izvui iz toga, sjetiti
se da smo ljudska bia i osjetiti malo samilosti za sebe same.
- Dakako, samilost je svima potrebna. - Malo zauti, a onda doda: Potrebna je i naemu sinu.
Marco je imao osjeaj kao da ga je netko udario po glavi. Htio je na
Bevinom licu vidjeti da se samo ali kako bi mu nanijela bol, ali ono je bilo
kao od kamena.
- to si to rekla?!
- Ono to si uo. Imamo sina. ivi u Francuskoj, lijep je, jak i slii ti. U
kolovozu e navriti etiri godine. eli li ga vidjeti? - Izvue omotnicu
ispod jastuka i prui mu je.
Nije je odmah prihvatio. Bio je blijed, ukoen i pitao se nije li
poludio. Ali shvati da je sve istina.
- Kad si ga napustila? - upitao je naposljetku.
- Odmah, im sam bila sposobna hodati.
- I nije ti pucalo srce?
- Mislim da jest, ali samo kratko vrijeme. Znala sam da mu ne mogu
pruiti ono to je djetetu potrebno; njenost, ljubav, brigu. Ali tamo je bila
ena koja mu je sve to mogla dati.
- A poslije?
- Poslala sam im mnogo novca. Ta ena, Maria, pie mi redovito
jednom mjeseno. Zove se David, David Rosenkratz, kao moj djed.
- etiri godine! - Poinjao je shvaati i sam sebi postavljati pitanja.
Na to nikad nije ni pomislio. Zauenost se postepeno pretvarala u bol, a
zatim u bijes. - Kako si mogla? Kako si to mogla uiniti? I ja za njega nisam
postojao? Nisi li ga mogla dati meni? Doista te ne razumijem. Uvijek si tako
daleko od svega to te volim. to sam naao na tebi da sam te tako mnogo
volio?
Njegova je ruka dohvatila djetetovu sliku. Ugledao je nasmijano
lice svoga sina i to ga raznjei. Ali njoj nije mogao oprostiti. Ustane i ree
joj o svemu emo zajedno odluiti. Nadam se da mi nee praviti neprilike.

103

Nita nije vano osim naeg sina. On je vaniji od nas.

Bev je ukoeno gledala preda se.
- Neu ti praviti neprilike.

10 . poglavlje
Petnaest dana nakon toga su se vjenali. Odmah su otputovali u Pariz. S
aerodroma su iznajmljenim automobilom krenuli na farmu Clouzotovih.
Nakon duge vonje, za koje nisu progovorili vie od deset rijei,
stigli su na farmu.
- Mislim da je bolje da idem sama.
- Idi, ali pouri.
Bev prikupi svu snagu i krene prema kui. Pred kuom nije bilo
nikoga, ali je znala da su ljeti u vrijeme objeda u hladovini iza kue. ula je
njihove glasove, a onda ih je i ugledala.
David je sjedio na elu stola. Smjesta je shvatila da je djeak
okruen panjom. Stari Clouzot je na vilici drao oveu ribu.
- Za koga je ovo? - zapitao je.
- Za mene - vikne djeak.
- Jesi li zasluio?
- Jest! - upadne Maria. - Danas je bio vrlo dobar, nije zadirkivao
djeake Massogonovih.
Veseo smijeh poprati njezine rijei.
Bev se smijeila, ali istodobno pomisli da je njezin sin moda
nasilan. Ako je tako, njegov e otac to ve ispraviti. to sam uinila, pomisli
pa krene naprijed.
Tada je spazie domaini. Maria ju je prva prepoznala.
- Gospoa! Dola je gospoa!
U njezinom je glasu bilo iznenaenja, ali ne i radosti. Bev se nije
osvrtala na to, ve je krenula prema djeaku i uzela ga u naruje.
- Davide, ja sam tvoja mama - govorila mu je engleski, ali je odmah
isto ponovila na francuskom. No, djeak se povlaio od nje.
Maria ga uzme na ruke.

104

- David Vas ne pozna. Morate razumjeti. Niste mu nikad govorili o

meni? - povie Bev.
- Uvijek, ali Vas ne pozna. Imajte strpljenja.
Marta, odvedi djeaka. A poite i vi ostali - oglasio se starac, a zatim
se obrati Bev:
- Sjednite!
Ona poslua.
- Dakle, vratili ste se. Glas krvi, je li? Znao sam. tovie, oekivao
sam vas. Izmijenili ste se, gospoo. Doli ste po njega, znam. On je Va sin.
Ali neu Vam dozvoliti da ga samo tako odjednom odnesete. To bi za dijete
bilo suvie bolno.
Bev je napokon smogla snage da progovori.
- Nisam dola sama. Vani je njegov otac.
Krenula je pozvati Marca. Ogledala se, ali nigdje nije vidjela nikoga.
Zatim u vrtu ugleda sliku od koje je zazebe oko srca. Marco je u naruju
drao Davida, koji je pokuavao ubrati zrelu trenju. Obuzee je bijes i
ljubomora. Uhvati Mariju za ruku i strese je. Marco se okrene, spusti dijete
na zemlju, ali mu zadri ruku.
- Ne pravimo ispade - ree joj engleski. - to ti je ena kriva? Ponaaj
se ljudski i kako valja barem jednom.
- Djeak je odgurnuo mene, a s tobom se igra!
- Zato to nisam od njega traio ono to mi nije mogao dati. Ne
poznaje me. Najprije mora stei povjerenje u mene.
- To si vrlo lako postigao, je li?
- Dijete odmah osjeti tko ga voli.
- Moramo smjesta otii. Mrzim ovo mjesto. Mrzim sve!
- Otii emo, ali ne odmah. Dijete ne smije patiti.
Svi su mislili na dijete osim njegove majke. Bila je blijeda, s crnim
podonjacima ispod oiju. Vitka, nepokretna, vie je liila na privienje
nego na zemaljsko bie. Gledajui je takvu, u Marku je nestalo bijesa i
prezira i on osjeti samilost prema njoj. Nastavi zapoeti razgovor:
- Moramo provesti neko vrijeme ovdje s Davidom, kako bi se
navikao na nas, a onda emo otii.
- Koliko e to trajati?
- Toliko koliko bude potrebno da sredim sve papire oko priznavanja
Davida, kako bi malian dobio moje prezime.

105

- A zatim? Koji su ostali problemi? Jedan je i Boston, je li tako?

Bio joj je zahvalan to je naela razgovor o tome.
- Tono. Boston, Amerika, sve. To je na problem, tvoj i moj, no tie
se i Davida. elio bih da raste u Italiji. Ne, ne govori nita. Mogu
pretpostaviti tvoje prigovore.
- Ali ja nemam prigovora - jednostavno i neoekivano ree Bev.
- eli rei da bi pristala na ivot u Italiji?!
- Da - umorno je odgovorila - iako znam da me vie ne voli.
Moemo se rastaviti.
- O tome jo nisam razmiljao.
- Nije stvar u tome. Mislim da te dovoljno poznam i da nikad nee
prihvatiti nita od mene. Moemo se rastaviti i bio bi slobodan oeniti se s
kime eli, ali David ostaje sa mnom. elim biti s njim koliko je to mogue.
- To su bespotrebni razgovori. Nisam se oenio tobom da bih se
odmah rastao. Problem je Boston, jer tamo imam posao koji moram
zadrati, a to mi je ujedno i jamstvo za uspjean kasniji rad u Italiji.
- Moram misliti na budunost svoga sina, a izgubio sam - tako
mnogo vremena.
Poto su sredili sve potrebno oko pribavljanja isprava za Davida,
poetkom kolovoza otputovali su u Sjedinjene Amerike Drave. Nakon
kraeg odmora u New Yorku produili su za Boston.
Marco je odmah morao nastaviti posao na klinici pa je Bev preuzela
na sebe svu brigu oko pronalaska stana i smjetaja. To joj nije bilo teko.
Vrlo je brzo pronala vilu u najljepem dijelu grada. Marco nije bio
oduevljen njezinim izborom. Mislio je da je sve moglo biti skromnije i
jeftinije. Ali Bev je sve mogla i on se nije htio mijeati u to. Izabrao je dvije
mirne sobe za sebe, u koje je prenio knjige i malobrojne osobne stvari.
David je uivao u parku, a kad mu je majka obeala pravog konjia,
bio je presretan.
im je sve sredila, Bev je odluila poi u Philadelphiju, jer je
namjeravala prodati staru kuu Rosenkratzovih.
- Brzo u se vratiti - obeala je.
Uistinu je to eljela. Boston je za nju znaio sve - poetak novog
ivota.

106

G
U Philadelphiji ju je doekalo iznenaenje. Oekivala je da e nai kuu u
propadanju, zaputenu, a kad se taksi zaustavio pred njom, ugledala je
predivno ureen vrt, kao nekad. Dok je, uzbuena, pokuavala uvui klju
u bravu, ugleda lik koji je podsjeti na Toma.
- Tom! - usklikne.
- Da, ja sam, gospoo. Dobro nam doli!
- Tom... nije mogue! Zar ti i Pat niste trebali biti u Washingtonu?
- Oboje smo ovdje. Pozvao nas je gospodin Dick i rekao nam da ste
ovdje i da ste... - posljednje rijei starac je nerazumljivo promrmljao.
Bev ga je gledala, obuzeta osjeajima. Tom! On je voli. Odmah je
dohrlio kao vjeran pas.
- Ponovo sam se udala, Tome. Udala sam se za oca moga djeteta.
Dobar je ovjek. Svidjet e ti se. O, Pat! - usklikne, ugledavi domaicu.
ena uini kretnju, kao da e joj poljubiti ruku, ali je Bev spontano
zagrli. - Jesi li ula, Pat?
- Znala sam ja to, golubice moja. Osjetila sam.
Bev je bila ganuta. Proetala je vrtom i gledala zidove iza kojih su se
odigrale tihe drame, ali se orio i veseli smijeh.
- Ne mogu je izgubiti! mrmljala je. - Ne mogu, Pat, neu je prodati.
Zatim pomisli kako je Dick ba to i oekivao.
im ga je prvi put vidjela, to mu je i rekla:
- Mudar si, prijatelju. Znao si kako neu imati, srca napustiti kuu
im je ugledam onako nedirnutu kao nekad.
On joj uzvrati smijekom.
- Tradicija je velika snaga, Bev.
- Grijeila sam. Poistovjetila sam kuu s mrnjom zbog koje sam
patila.
- Znai, vraa se?

107

- Ne vjerujem, bar ne odmah. Moj mu ima ugovor s Frickom. No,

mislim da ni poslije nee biti lako. Marco je vrlo osjetljiva osoba i odbija
svaku moju pomo.
- Ali nije ni potreba da ga ti pomae.
- to eli rei?
- Gradsko vijee ve due naglaava da je gradu potrebna
psihijatrijska klinika. Zna da sam ja lan vijea. Imamo velike planove, ali
su nam potrebna i sredstva. Da bismo ih namakli, osnovat emo dioniko
drutvo. I ti moe postati dioniar.
- I napraviti istu greku kao i s Ericom?
- Ne vjerujem - Ako me slutnja ne vara, tvoj sadanji mu nije drugi
Eric. Hou rei, on nee postati tvoj ovjek od slame. - To sigurno nee.
Lijenik je i radit e na klinici bez skokova. Bude li napredovao, bit
e to samo njegova zasluga. Klinikom e upravljati jedna druga, vrlo
poznata osoba.
- Nee li mu okolina biti neprijateljska, zbog mene?
- Lijenika sigurno nee. Dozvoli mi da budem potpuno iskren, Bev.
Bila si obina, vesela, povjerljiva djevojica. Ne, ne prekidaj me!
Promijenila si se kad si ula u svijet, ne tvoj, na koji si odmah bila
ljubomorna i u koji si po svaku cijenu htjela ui. To je bila prva greka.
eljela si prijateljstvo aristokracije koja te odbacivala, a istodobno si
izgubila - mogunost uvrivanja odnosa s prijateljima. Ne, siguran sam
da tvoj mu nee imati neprilika. tovie, nai e prijatelje. Ovo je
milijunski grad. U njemu te poznaje tek stotinjak ljudi. Za sve ostale si
neznanka, koja e imati priliku da se da zavoljeti. Dakako, sve ovisi o tebi.
- Rekao si da sve ovisi o meni - ponovi Bev zamiljeno - a ja jo i sad
ne znam ni tko sam ni to elim.
- Zato?
- ini se da si se izmijenila, sazrela.
- to to ne valja?
- Ne znam, Dick, ne. znam. Razdire me nekakv nemir, koji e biti
teko svladati.
- Hajde, nemoj time trti glavu! Imala si teka i neugodna iskustva, to
je sve, a sad se boji, jer ne vjeruje da bi se i tebi mogla nasmijeiti srea.
Bev prekrije lice rukama.

108

- Moda - promrmlja. - O, Dick, sve je bilo dobro dok sam drala da

imam pravo. Svu sam odgovornost bacila na oca, a ja sam bila slobodna
ponaati se kako elim. Shvaa li me? I kad sam doznala pravu istinu,
nisam se htjela promijeniti, jer sam eljela naplatiti ono to mije bilo
oduzeto. Teko je objasniti neke stvar, Dick. Ali, od trenutka kad sam
ponovo prekoraila prag ove kue, u meni se neto pokrenulo. Shvatila sam
da zbog djeteta ne mogu prodati ni napustiti ovu kuu. Kua je puna ljudi mrmljala je Bev.
Iako se inilo da je fraza nerazumljiva, Dick ju je shvatio. Bev je oko
sebe osjeala oca, majku, djeda, mua, sina. Nije nita rekla, jer bi samo
jedna rije prekinula taj udesni trenutak, koji joj je izazvao suze u oima.
Raala se nova Bev.
Mogla je odmah otputovati, ali iako je silno eljela zagrliti Davida, a
sjeanje na Marca joj je iz trena u tren bivalo sve ivlje i tee, osjeala je
potrebu da ostane u Philadelphiji. Ne zadugo, ali morala je biti tu. Svoju
duevnu promjenu osjeala je i tjelesno i eljela ju je prebroditi sama.
Dick se vie nije pojavljivao. Tom i Pat su bili gotovo nevidljivi i Bev
je uivala u svojoj slobodi. Najvie je vremena provodila u razgledavanju
vrta. Cvijee ju je smirivalo.
Jedne veeri nazvala je Boston. Javio se Marco. Po glasu je osjetila da
je uzbuen, ali ni jednom rijeju nije pitao to tako dugo radi u
Philadelphiji i kad e se vratiti.
Obavijestila ga je o odluci da nee prodati kuu i rekla mu je da se
osjea dobro. Bila je potpuno pribrana i mirna.
- Pita li David nekad za mene?
- Neprestano.
Nasmijala se.
- to radi?
- Igra se u parku. Ovdje se zadralo vrlo lijepo vrijeme. ini se kao
da je ljeto. Ocean je miran kao ulje.
- Je li ve legao?
- Maloprije je otiao s Marijom. eli ga uti?
- Ako je mogue.
- Dakako da jest.
Odmah potom Bev zauje djeji glasi.
- Laku no, mama. Brzo se vrati.

109

- Hou, zlato. Voli li me?

- Mnogo, mamice.
Ve je htjela spustiti slualicu kad ponovo zauje Marcov glas: Volimo te i nestrpljivo te ekamo. Ne ostavljaj nas dugo same.
- Doista?
- Da, ljubavi. Umoran sam od ekanja.
- Sutra u biti s tobom, dragi.

Glorij@

110