Nria Amat

Ljubav i rat

Preveo s katalonskog
Boris Dumani

Hena com

Ljudi danas ne govore volim te zbog straha. Takvi su bili i

ljudi prije. Ni oni nisu govorili volim te zbog straha da ne ubiju
ljubav nazvavi je njezinim imenom. Ljubav i smrt su, meutim, bile
neizbjene. A misao astoljubiva. Mukarci i ene neprestano su
preispitivali svoju slobodu. Suludo su se i namjerno izlagali
opasnostima da bi upamtili kako postoje i da e povijest ve nekako
zabiljeiti njihove sukobe, osvajanja i uase.
Valentina Mur upoznala je Ramona Mercadera jednog sparnog
dana poetkom ljeta, nekoliko sati prije nego to su pobunjenu vojsku
u etvrti Pedralbes na poslunost primorali obini graani, koji su se
u iznenaujue kratkom roku organizirali za borbu i pritom
pobijedili. Doao je red na puiste da okuse poraz. Mnoge su meu
njima strijeljali. Bila je to pobjeda naroda koji eli biti slobodan, ali i
poetak dviju pria: jedne ljubavne i jedne puno mranije, prie o
uasu, izdaji i patnji.
Nekoliko dana nakon tog podviga, dok je Barcelona proslavljala
velianstvenu pobjedu neprekidnim veseljem na ulicama koje su
vrvjele pukama i prtale pjesmama i bezbrinim osmijesima, mladi
se par tom trijumfu revolucije veselio promatrajui zalazak sunca pod
borovima na brdu Sant Pere M|rtir dok im se pred oima prostirao
grad koji su i Valentina i Ramon odluili liiti svake prijetnje njegovoj
netom steenoj slobodi. Ona je bila odjevena po posljednjoj modi koja
je vladala cijelim podrujem republikanske panjolske: crni radniki
kombinezon, puka preko ramena, redenik i ukoso stavljena kapa
preko jedne strane kose, razbaruene i raupane od grana borova u
priobalnom gaju. Bilo je vrue. Bili su edni. Ali injenica da su
zajedno odagnala im je misli s tih osnovnih tjelesnih potreba.

Valentina je uz zadovoljstvo zbog dobro obavljenog posla osjetila i

privlanost prema mukarcu pored sebe te uzbuenje zbog
mogunosti da s postrojbom ena bude poslana na Mallorcu kako bi
je izbavili od faistike izme. Osim toga, pomislila je, ljeto je. A ljeto
joj je bilo najdrae godinje doba. Bilo je vrue, a razvoj dogaaja bio
je nepredvidiv.
Dok je tako oijukala, nitko ne bi rekao da je to ista ona ena
koja je prije nekoliko dana pucala da bi ubila zbog uzvienih ideala
zvanih sloboda i jednakost meu svim ljudima. Matala je o Ramonovom
poljupcu i ubrzo ostvarila tu elju. Nije to bio strastven i vlaan
poljubac jer, iako ju je krasio sran duh revolucionarnih djevojaka, jo
se skanjivala podariti usne prvom strancu na kojeg naie.
Odmaknula se i pogledala ga u oi, shvativi da e on zbog
takvog pobjednikog dranja postati kao jedan od onih ratnih junaka
zbog kojeg su se ene meusobno svaale koja e ga prije zavesti.
Nosio je savreno istu i izglaanu odoru, kao nijedan drugi suborac
iz Socijalistike mladei. Njegovo je dranje bilo svojstvenije kakvom
glumcu nego obinom vojniku. A bio je i poznat kao jedan od
najboljih sportaa u gradu. Ipak, obeshrabrilo ju je to je bio krt na
rijeima i to to je zagonetno utio. Dok ga je promatrala izbliza,
milujui ga pogledima i napajajui se mirisom njegove kolonjske
vode, pokuavala mu je proniknuti u mane.
Ramon je otkinuo granicu rumarina pored svojih nogu i
srameljivo joj je prinio kako bi je pomirisala.
Sve to mu je odgovorila bilo je hvala.
Seks je bio bolji kad bi mu prethodilo dugo i zavodljivo
udvaranje. Ugodniji i u osjeajnom i u erotskom smislu. Znala je da se
utnjom u kljunim trenutcima uvijek okoristi onaj pametniji.
Hoemo li u kino? upitala je.
Obeao joj je da hoe. Zatim ju je uzeo za ruku.

Velike revolucije u pravilu buknu nakon intenzivnog

intelektualnog promiljanja te nerijetko bivaju popraene velikim
izljevima ljubavi njezinih junaka i likova. Nema rata bez ljubavi. A u
tom ratu koji je upravo bio buknuo bilo je ljubavnih parova koji su se
zajedno odlazili boriti na prvu crtu bojinice. Bilo je i gardistica koje
su pratile svoje mueve, prijatelje i roake. Bilo je ak i sluajeva da
majke prate sinove. Ali Valentina se nee povesti za tim primjerom.
Stoga je odluila prijei s poljupca na razgovor. Sjetila se da nije
vrijeme za ljubavna obeanja i da ljubav zasad ostaje s one strane
njezinih stvarnih ivotnih oekivanja. Nije to bila njezina oholost. Tek
primjerena koliina zdravog razuma i opreza u njezinom pomalo
luckastom nainu ivljenja. Zato joj je ta prilika da zavede uspjenog
mukarca iz grada, pa makar i na jednu no, postala teko izvediva i
nestvarna.
Kad je uz malo drugaiji pristup tom razgovoru i uz njoj
nesvojstveno zamuckivanje nastavila tvrdnjom da se uz frankizam
vodi jo jedan jednako vaan rat u kojem im valja pobijediti, rat
pokreta za oslobaanje ene, on joj je odgovorio da se ratovi ne
dobijaju samo pomou rijei. Valentini je zasmetao osmijeh kojim je
dodatno pojaao taj dvosmisleni odgovor. Odmaknula je ruku i
pokuala se ograditi od njega. Ramon je utihnuo i podignuo obrve pri
pogledu na gusto grmlje. Kao da ga je namjeravao pojesti. Nije
podnosio ene sa stavom. A isto tako nije bio spreman zapodjenuti s
tom gorljivom anarhisticom razgovor o svjetonazoru i politikim
naelima. Radije je promatrao njezino uzbibano tijelo, nego da se
izgubi u labirintima ideala i ideja koje su sukljale iz nje i preko
njezinih uzavrelih usana.
Mladog je komunista uhvatila nelagoda.
Problem je rekao joj je to vi i dalje elite biti organizacija, a
ne stranka.

Valentina se naglo poeljela vratiti kui. Nerijetko je bila nagla u

ljubavnim vezama. Polovica ljudi tratila je vrijeme na prepriavanje
gluposti. Kad bi donijela odluku da e ostaviti mukarca, ne bi se ni
na trenutak upitala postupa li ispravno. Ramon, pak, nije bio dobar
sugovornik. Naglo je ustala i zagladila kosu. Prisjetila se svih svojih
trvenja kako bi je drugi poeli potovati kao osobu, doim je on
izgledao kao da mu je sasvim dovoljno to u njoj vidi djevojku koja je
previe lijepa za ratovanje i pretjerano samostalna da bi uope i
pomislio zaljubiti se u nju.

Zamisao da uu u kamion koji je upravo kretao na svoju

posljednju vonju u Barcelonu bila je Valentinina. Sjeli su na teret koji
se prevozio, izmeu vrea, oruja i streljiva. Voza je provirio kroz
prozor i upozorio ih da mu se uri. Dobacio je neku prostotu pa su
krenuli punom brzinom. Vozili su brdskom cestom Aiges i sputali
se brdskim zavojima u blizini sela Vallvidrera. Ramon, koji ju je
promatrao krajikom oka, iskoristio je treskanje vozila da je obuhvati
oko struka. Pogled na grad obasjan rumenkastom svjetlou
predveerja mamio je na ljubav i njenost, ali Valentina nije uspjela
razaznati jei li se zbog tog krajolika ili pak zbog blizine mukarca
koji joj se, na veliku alost, ipak sviao.
Kamion je projurio ispred dvaju samostana asnih sestara koji
su za vrijeme revolucije preureeni u bolnice. Nekoliko metara dalje
bila je kua tekstilnog industrijalca Antonija Ramonede. Vila na tri
kata, ni velika ni mala, imala je dva balkona na prvom katu, stranji
vrt, a sa sve etiri strane secesijska proelja u boji lavlje koe s
naranastim arama. Kua je ostala netaknuta, usprkos napadima
ophodnih policajaca i prinudne odsutnosti njezinih vlasnika. Unutra
su se poput iscrpljenih mrava vrzmale neke ene. Drvene grilje bile su
zatvorene dan i no da ukuanima prue zatitu, ali i da bi zatitile jo
pokoju sliku koju novi gospodari grada jo nisu zaplijenili. Kroz

glavna vrata izaao je Artur, najstariji sin obitelji Ramoneda, ruke su

mu bile podignute uvis, a dva lana Federacije iberskih anarhista FAI
uperila su pitolj u njega dok su sve to s prozora promatrale
zastraene i oaloene ene iz te obitelji. Nimalo zastraen
uhienjem, Artur je zapravo djelovao iznenaeno. Koraao je
polagano pod budnim okom svojih neprijatelja, kojima se onako
usredotoenima na ulogu zlikovaca nije nikamo urilo.

Artur je dva dana prije toga izaao iz svog skrovita i bez

prethodne najave stigao kui s namjerom da uzme nekoliko knjiga i
drugih sitnica koje su mu u zaklonu bile potrebne. Bio je to miran
mladi utonuo u svoje misli, sklon donoenju razumnih odluka,
transcendentalnoj sjeti i itanju djela knjievnih velikana. Iako se u
njegovoj obitelji oduvijek smatralo neoborivom injenicom da mu, s
obzirom da je prvoroeni sin, ne preostaje drugi izbor zanimanja do
rada u tvornici s ocem, on je sanjario da e uz mrvicu sree moi
povlateno ivjeti na raun svoje bolesti. Da je ivot teak, Artur je to
znao od malih nogu. Stalno je bio bolestan. Njegova su plua,
nagrizena suicom, uzrokovala da mu se pubertet svede na obilaenje
svih moguih toplica i ljeilita. Nerado je govorio o sebi. Ponekad bi
mu bilo teko sjetiti se i svog imena. Pisao je da moe misliti. ivot
ovjeka se mijenja kad on pie. inio bi to u slobodno vrijeme.
udan sam ja svat. Nemam prava ak ni na neuspjeh. Pisao bi na
ve ispisane komade papira u strahu da ne isprlja isti list gomilom
svojih gluposti.
Doao si da te ubiju prekorila ga je tetka Lucrecia Palop kad
je vidjela da se pojavio u kui.
to da vam kaem, tetko! Takve su okolnosti.
Reenica je to svojstvena ljenini, a ne filozofu. A Artur, koji
nikada nije teio postati ni jedno ni drugo, rado je vjerovao da bi, da
se kojim sluajem rodio pod drugim okolnostima, postao netko i

neto u svijetu umjetnosti ili filozofije. U to je, imao pravo ili ne, i dalje
bio uvjeren.

lanovi FAI-ja danonono su jurili cestama u crveno-crnim

automobilima, u zovu i potrazi za rtvama. Provaljivali su u kue,
plijenili imovinu, otimali njihove vlasnike i vodili ih na njihovu
posljednju etnju prema zidu za strijeljanje.
Nije bilo prvi put da su ophodni policajci doli u kuu u Ulici
Angl kako bi uhitili industrijalca Antonija Ramonedu. Premda ga ni
danas nisu zatekli (jer taj gad je nestao), ipak su bili zadovoljni to
e u zamjenu za njega ponijeti poneki dobar predmet.
Osoba koja je neutjeno plakala i neprestano preklinjala te
zlotvore da se smiluju nad njezinim bratom bila je Mercedes
Ramoneda. Naslonjena na zid vrtne ograde, nogama ve gotovo na
ulici, jecala je i uzrujano se vrpoljila u nadi da e joj u pomo pritei
kakav duh s nebesa. Kamion koji je dolazio iz smjera Tibidaba morao
je naglo zakoiti. To je koenje bilo plod sluajnosti i sretnih okolnosti
na kojima su lakovjerni ljudi uvijek zahvalni, koliko god rijetko da se
dogode. Sudbina ili, pak, Boja utnja odluila je da e upravo u
trenutku kad je Mercedes, uvjerena da e na licu mjesta smaknuti
njezina brata, istrala na ulicu i vrisnula Aaa... Aaa...!, puknuti
osovina kotaa tog kamiona i da e on naglo i neodlono zakoiti. Kad
je shvatila da u sanduku kamiona sjedi njezin brati Ramon, potrala
je prema njemu i zavapila prema nebesima da uini to god je
potrebno kako bi spasio Artura. Uini neto! Za Boga miloga! bila je
uporna. Napadaju nas! Mercaderu je bilo teko odgovoriti na
vapaje svoje sestrine. Po prirodi nesklon razgaljenim osjeajima, nije
znao to bi, pa ih je propustio bez ijednog pogleda. Osim toga, nije
volio viku ena. Ni njihove vapaje. A to se pokazalo kao prikladna
stanka koju je iskoristio stariji razbojnik s pitoljem da zaprijeti toj
nesnosnoj glupai.

 Uuti ili u te ustrijeliti.

Ta je napeta situacija posve iznenadila Valentinu. Okrenula je
glavu i vidjela da je uhienik promatra i mjerka bez trunke srama.
Promatrao ju je pogledom koji je doao odnekud daleko pa se na
trenutak zaustavio na njezinom tijelu, a na trenutak na njezinu
pogledu. Ona je prva pozdravila ophodnju prijateljskom gestom,
emu je dodala nedvosmisleni zahtjev da se ponaaju razborito i
smireno. Nije se eljela poistovjetiti s bijednikim ponaanjem tih
provalnika. Zbog pobune protiv vojske i posljedine narodne
pobjede, provalnici i lopovi okoristili su se okolnostima revolucije i
dobro omastili brk. Revolucija je, pak, bila neto sasvim drugo. Bila bi
to rekla naglas, ali u tom je trenu njezino namrteno elo progovorilo
umjesto nje. Zapovjednik ophodnih policajaca, neki Josep Serra, tek je
pljunuo u dlanove umjesto odgovora. Gardisticama su bili duni
odreeno potovanje, ali ne i slijepu poslunost; one su, na koncu,
ipak samo ene, koliko god uivale u neprestanom preetavanju
preruene u mukarce.
Shvativi da joj se brati Ramon ne osvre na vapaje, Mercedes
je promijenila taktiku i odluila usmjeriti svoj pla prema eni u
njegovoj pratnji. Lucrecia Palop, malo pribranija, prila je nekoliko
koraka, mislei da njezina neakinja raspolae prikladnijim
sredstvima za smekavanje kamenog srca tog mladia kojeg je ona
osobno gledala dok je rastao, igrao se loptom i odrastao u mukarca u
sjeni stabala obiteljske kue. injenica da se Ramon Mercader hvastao
to je ateist, komunist, enskar i konobar u hotelu Ritz nije ju toliko
titila kao injenica da je on istovremeno i sin Caridad del Ro, te
marksistice koju je obitelj smatrala enom raskalaenog ivota,
poremeenom i opasnom u vie pogleda i koja je, kako se aputalo u
obitelji Ramoneda, mogla biti plodom samo neke nepoznate genetske
greke.

Ali jo se jedan neoekivani dogaaj odvijao upravo u trenutku

dok je Valentina razmiljala kako sprijeiti taj nasrtaj ophodnih
policajaca. Bila je to ljubav. Artur Ramoneda proivljavao je ljubavnu
bol koja snae ovjeka kada sudbina dobije zadatak odluiti koju e
rtvu preobraziti u zatoenika neoekivane ljubavne zaluenosti.
Znak upozorenja nije bila samo njezina ljepota, kao ni uitak od
saznanja da je njezin. Bilo je to boleivo snatrenje da je moe voljeti do
beskonanosti. Sada, na korak do smrti te kada i sama injenica da
postoji djeluje nestvarno, on se kao grom iz vedra neba zaljubio.
Ondje je shvatio da je ta djevojka u kamionu, onako zabrinuta lica i
dranja svojstvena kipu, ena njegovog ivota. Zatomio je otrovni
strah od svega oko sebe i na nekoliko kratkih trenutaka, koji su
izgledali kao da su mu zadnji u ivotu, prepustio se sanjarenju da e
ostatak ivota provesti s njom. Nije gledao niti je razmiljao i o emu
drugome. Gledao ju je kako si gladi raupanu kosu. Pomogao joj je
da izae iz kamiona. Rekao joj je:
Osjeam se neobino radosnim to te vidim, kao da se
oduvijek poznamo.
Ona ga je gledala i neprestano mu se smijeila. Uivao je u
njezinim oima svaku sekundu, znajui da je uzajamno zavoenje
uvijek neujednaeno, te ju je pozvao na veeru u restoran Glaciar. Ili
bi ona moda ipak vie uivala u ljetnoj noi na brodu koji plovi
nordijskim zemljama? Zbunjen oklijevanjem svoje drage, Artur je
odluio za oboje. Boici je valjalo ponuditi neto nesvakidanje.
Sazdati joj njezin vlastiti Olimp. Na oi joj je stavio povez, uao s njom
u avion pa su sletjeli u Sankt Petersburg. Ni od te ljubavi, koju je
upravo ukrao vremenu, nije mogao sakriti svoju ljubav prema stepi
Rusije i njezinim izvanrednim piscima. Prema Rusiji, gdje pjesnik,
koliko god to udnim zvualo, moe umrijeti zbog pjesme.
Volio bi je posvuda. Volio bi je i u paklu ognjenom. Sada ju je
dobio za sebe, uz privid onih koji sanjare, pa mu se i mogunost
umiranja uinila ugodnom. Ako ga ve moraju strijeljati, najvie bi
volio da to uine pred tom nepoznatom enom, njegovom zauvijek.

Lucrecia Palop dobro je poznavala Caridad, suprugu svog

bratia Paua Mercadera. Sjedile su u istoj klupi u koli srca Isusova u
etvrti Sarri| nakon to se obitelj Del Rio vratila s Kube i odluila
svojoj prvoroenoj keri priutiti najbolje obrazovanje. Dvije su se
prijateljice zajedno priestile u kolskoj kapelici i primile u svoj
pubertetski krug prijatelja uenicu Mariju Salses, koja e se poslije
udati za brata Paua Mercadera i koja e se igrom sudbine branoga
ivota naposljetku zvati gospoom Forcada. Obje su estitale Caridad
kad je kao novakinja ula u samostan bosonogih karmelianki. Ona je,
pak, teko prihvatila to njezine prijateljice nisu osjetile Boji poziv.
Pokuala ih je na to nagovoriti, ali nije uspjela. Unato tome, nastavile
su razmjenjivati sliice Bezgrena zaea i Sveta srca Isusova za sve
vrijeme njezine kratkotrajne pripreme za redovniko zvanje.
Caridad Del Rio nije trebalo dugo da odbaci habit sveenice te je
sa samostanskog oltara, gotovo bez meuina, prela pred svadbeni
oltar. Udala se za Paua Mercadera, kojega je, slijedei jo jedan od
svojih nagona, ostavila nakon to mu je rodila etvero djece, koje je
bez oklijevanja povela sa sobom kad je bjeala u Francusku, pozvavi
se na svoj povijesni dug ponajprije prema anarhizmu, a potom i
prema marksistikom prosovjetskom pokretu. U toj se prii o
dolascima i odlascima sklopilo i jedno primirje, koje je njezin mu
iskoristio da je zatvori u ludnicu u Sant Boiju. Ni to nije potrajalo. Uz
pomo svojih sljedbenika uspjela je pobjei, vratiti se u Francusku i
nastaviti politiku borbu. Dvaput se pokuala ubiti, jednom si je
prerezala ile, drugi put se otrovala plinom, oba se puta izvukla iva i
zdrava zahvaljujui pomoi svoje djece u pubertetu. Osobito
zahvaljujui Ramonu. Najpaljivijem, najuslunijem i najvrednijem.
Taj je mladi, bez imalo sumnje, bio pravo iznenaenje.
Lucrecia Palop i njezina sestrina, gospoa Forcada, ljetne su
dane provodile ispijajui sok u kui u Ulici Angl i razgovarajui o
glupostima i novim ludostima svoje stare prijateljice. Prisjetile su se

kako je stavljala komadie razbijenog stakla na koljena tijekom

molitve na Krinom putu koji bi asne sestre i uenice prelazile na
koljenima cijelim samostanskim klaustrom. Caridad su oduvijek
pokretale neobuzdane strasti. Njezina su neuspjela samoubojstva bila
potaknuta razlozima koji nisu imali veze s politikom. Zbog ljubavi
koja nije bila ljubav, nego neto sasvim drugo, ustvrdile su njezine
bive prijateljice.
Ubrzo nakon objave rata, a Caridad Mercader ga je nanjuila,
osnovala je sa sinom Ramonom komunistiku stranku katalonske
mladei. No jo je gore od toga, govorile su tetke, bila njezina
zaljubljenost u najopasnijeg ovjeka tog vremena. U Rusa imena
Leonid Eitington. Staljinovog tajnog agenta. Jednom rjeju: avo,
govorile bi tetke Artura Ramonede, sablanjene tom crnom mrljom
koja im je prekrila obitelj. Bio je to nepoeljan utjecaj na njezinu djecu i
na sve druge.
avli su se, meutim, tjerali rijeima.

Kakvo je drugaije ponaanje mogla oekivati Lucrecia Palop od

Ramona? S FAI-jevcima se nije bilo aliti. Da prilike nisu bile tako
dramatine, Lucrecia bi natjerala Ramona da smjesta izae iz
kamiona, bilo da mora vikati ili mahati metlom. Kad je bio mali,
brisala mu je nos i istila ui. ak je znala za onu djeju zaljubljenost
Mercedes u svog bratia. Tetka je imala dovoljno obiteljskih razloga
da povjeruje kako Ramon ni prstom nee pomaknuti da pomogne
Arturu te da, to je bilo jo tee zamisliti, barem na trenutak zaboravi
svoje komunistike postulate u koje se ukotvio ne bi li pomogao da
puste tog umiljenog mladia koji mu se, osim toga, nimalo nije
sviao. Takvo to nije bio u stanju uiniti ak ni za Mercedes.
Lucrecia Palop je koraknula prema naprijed da je svi vide.
Vidno uzrujan nezgodom koja mu je poremetila planove za to

poslijepodne, Ramon je izaao iz kamiona kako bi umirio svoju

sestrinu. Njeno ju je zagrlio da je utjei, ali bez ikakve naznake kako
namjerava rijeiti taj incident.
Dugo je nije vidio pa mu se uinilo da je narasla i da joj je kosa
svjetlija od posljednjeg puta kad je doao po nju da je povede u kino.
Pozdravio je i svoje suborce koji su ih napali, a Artura je izbjegavao
pogledati. Nije se slagao s njegovim miljenjem, koje je smatrao
posebnim i kapitalistikim, to su, pak, bili najgori drutveni poroci
kojih su se rijeili i koje su napokon uklonili iz drutvenog ivota. Bili
su to razlozi za koje su smatrali da su i vie nego dovoljni da ga
optue za kontrarevoluciju. Tih su kaotinih i burnih dana ophodni
policajci imali slobodne ruke vriti premetaine, uhienja i zapljene
nad svima za koje su sumnjali da podravaju vojni ustanak. Buruji i
sveenici morali su umrijeti jer su se, u skladu s dekretom iz samog
stoera ustanka, svi oni nalazili na istom faistikom popisu
pobunjenih vojnika. Bilo je jasno kao dan da su ophodni policajci doli
zbog osvete. Ali iz nekog udnog razloga koji su shvatiti mogli tek
utopisti i muenici, ni Ramon Mercader, a jo manje Artur Ramoneda,
nisu se odluili oduprijeti napadaima i rei im da imaju krivu osobu.
Mukarac koji je naciljao Artura dobacio je konopac drugome i
naloio mu da mu vee ruke na leima.
Nitko nije rekao nita. U tom je trenutku Valentina shvatila da
Ramon samo glumata da ima suosjeanja te da zapravo prezire taj dio
svoje obitelji obiljeen, bez imalo sumnje, klasnim i staromodnim
obiajima za slobodarsko vrijeme u kojem su se borili. Ona je izgradila
svoje stavove o klasnim razlikama. Koji su se oito razlikovali od
stavova tih nasilnika, spremnih prozvati faistima sve koji nisu poput
njih. Valentina se trudila ne donositi preuranjene zakljuke pod
uvjetom da bogati i siromani budu spremni promicati i podravati
drutvenu revoluciju za koju su ona i tisue mukaraca i drugih ena
stupili u borbu. Uzela je au vode koju joj je ponudila Catalina,
kuharica u obitelji Ramoneda, i vratila se u kamion kako bi pomogla
netom pridolim suborcima koji su pokuavali otkloniti kvar. Poslije

je sjela uz zidi ograde odakle je mogla bolje promatrati prizor koji ju

je zanimao puno vie od pogleda na grad s vrha brda Sant Pere
Martir.

Ramon Mercader je i dalje stajao pored Mercedes i neto joj tiho

govorio ne bi li obitelj povjerovala da je i on na strani napadnutih.
Prema njoj je iskazivao lano suosjeanje u koje Valentina nije
povjerovala. U tom je trenutku dobro promotrila zatoenika. Prvi
dojam bio je dobar. Prestidljiv za njezin ukus. A moda i pametniji
nego to je oekivala. Arturove oi nisu gledale mehaniki kao
Ramonove. Dovoljno su zraile samopouzdanjem da bez pritubi
preive nevolju to je snala cijeli svijet.
Iz kue su dopirali buka i lupanje vrata. Vjerojatno su to bili
ophodni policajci koji su uurbano obavljali pretres. Ramon je i dalje
stajao prekrienih ruku, uz Mercedes, kao da je zatita potrebna njoj.
Puio je i puio te usredotoeno razmiljao, ali nije gubio ivce.
Pomislio je kako bi mogao zatraiti pomo Erna Gera, kojega su zvali
tetak Pedro, pa bi Artur mogao biti na slobodi jo iste veeri. Tajne
policijske slube veinom su bile pod izravnom kontrolom tog
stranog birokrata kojeg je poslao Staljin. Nita lake od toga. Bilo je
dovoljno skoknuti do kue u kojoj mu je majka Caridad Mercader
ivjela s ouhom, zapovjednikom Eitingtonom, u jednoj od vila u
Ulici Sant Gervasi, pa da istog trena na njezin zahtjev povue veze i
naloi oslobaanje Artura. No je li njegov brati zasluio takav
poklon? Uz oprez svojstven svojoj ratnoj disciplini, odluno si je
odgovorio da nije.
Takav je ivot, Mem rekao je Mercedes. Vjeruj mi.
A ona je, onako zbunjena zbog ljubavi iz djetinjstva, odluila
vjerovati mu i posluati ga.

udno je to. to je izraeniji bio prijezir Ramona prema svom

uhienom bratiu, kojeg su luaci iz FAI-ja mogli svakoga trena
smaknuti, to je Valentinina naklonost prema mukarcu svezanih ruku
bila jaa. Nadala se da e privui njegovu panju, ali on je bio poput
pjesnika to vlada umjetnou zavoenja ena, pa joj je izmicao i
postavio izmeu sebe i nje neku koprenu da ih razdvaja. Ona, koja je
nekoliko trenutaka prije toga bila sretna jer je odluila da e se s
mukarcima samo zabavljati i da se nikada nee zaljubiti, poela se
ponaati poput zatreskane iparice. Odluila je uiniti neto da
pridobije njegovu panju. Ophodni su policajci jo bili u kui, smijali
su se i zasigurno punili depove predmetima koji im ne pripadaju.
Iskoristila je trenutak i ula obavijestiti te lupee da je kua, kao to su
im vlasnici ve potvrdili, viekratno pretresena i opeljeena. Bila je to
istina, ostale su samo knjige. Valentina im je otkrila knjinicu u radnoj
sobi. Brzo je pregledala naslove. Svi su je zanimali. Strast za itanjem
dovela ju je u iskuenje da ih odnese u nove prostorije Narodnog
sveuilita kojem je nasuno trebao materijal kojim e popuniti police.
Ve je smiljala kako to uiniti kad je primijetila da se na oblinjem
stoliu dimi pepeljara puna opuaka te se predomislila. Naoale i dva
lista papira ispisana rukopisom uspjeli su je odvratiti od te nakane.
Pomislila je i da ivot neprestano prua iznenaenja.
Zaulo se neije prijetee urlanje i smijeh. Koliko je uspjela
vidjeti, u kui je bio jo netko. Sluajno su naletjeli na njega u
spremitu za ugljen. Jedan od razbojnika uvao ga je vezanog za
kuhinjsku stolicu i prijetio mu pitoljem. Kroz prozor koji je gledao na
vrt ugledao je kako zapovjednik ophodne policije izlazi u pratnji
Ramona, koji je pomalo odsutno govorio Arturu: U gadnoj si nevolji,
mali. Nenadani susret s ophodnjom bila je srea za Mercadera: ne
samo da ga je liila obaveze da se zauzme za svog bratia, ve mu je
pruila priliku dvostruko ga kazniti za krivino djelo suraivanja s
neprijateljem i prikrivanja informacija. Pogled mu se smekao. Zatim

je ponovno razvukao svoj glumaki osmijeh, na emu su mu se svi

oduvijek divili.
Potaknuta radoznalou i zbog elje da iznae rjeenje tog
problema, Valentina je ula u kuhinju. Pored sudopera je sjedila neka
ena, izgledala je kao slukinja, pognula je glavu i ogrnula se dekom
te je pokorno sluala drugog razbojnika koji joj je zapovjedio da izuje
cipele i pokae svoja iznenaujue velika i mukobanjasta stopala.
Kosu je prekrila maramom s inicijalima anarhistikog pokreta. Jednim
su joj potezom strgnuli odoru slukinje, pa su svi ugledali polugolo
tijelo goljavog i izmuenog mladia sumnjivog identiteta. Valentina
se najeila.
U kuhinji je izbila svaa. Policajac je stao pred njega. Jednim ga
je potezom podignuo.
Ulovili smo crnog gavrana povikao je. Evo ga. Nali smo
fratra!
Zatim su usprkos oaju dobronamjernih zatitnica tog
nesretnika koje su vikale Dosta... sad je dosta, zaista... izali na ulicu
i po tisuiti put izvijestili o svom ratnom plijenu.
Imamo jo jednog brata marista koji je zagrizao mamac. S
ovim ih je ve dvadeset i etvorica. Sada su nai.
Naglasili su broj fratara kao da su mievi ulovljeni svi
odjednom. Dok su se veselili svom ratnom plijenu, toliko su razjapili
usta da su samo pokazali koliko su im prljavi zubi, na kojima kao da
se utaborila eta ohara crnih poput tinte.

Za sve je bila kriva Catalina, kuharica obitelji Ramoneda. Kad je

vidjela da u kuu ulazi taj brat marist, kojem je Artur pomogao da se
sakrije od crvenih, primijetila je po izgledu tog fratra da je njean i
osjetljiv te je pomislila da bi od ono malobrojnih rjeenja, kojima je
raspolagala ne bi li spasila ivot tom sveeniku, presvlaenje u

sobaricu bilo najzgodnije. Vjeta u kuanskim poslovima, odvaila se

splesti mu pletenicu te ga je nagovorila da mu stavi rumenila na
obraze i tako mu prikrije onaj aneoski izgled to ga je taj sveenik
nosio poput madea. Poslije ga je upitala osjea li se dobro u svojoj
novoj koi. Odgovorio joj je da mu biti ena nekoliko dana djeluje
poput pustolovine dostojne ponajbolje engleske kazaline predstave.
Kad ju je zamolio da ga oslovljava pravim imenom, ona mu se
nijednom nije obratila s ti, iako je bio odjeven u enu.
Valentina se ve neko vrijeme pokuavala zbliiti s ukuanima
koje su napali ti razbojnici. Krenula je potraiti fratru hlae i ponovno
izala u vrt, razmiljajui kojim bi dobrim izgovorom uspjela
razuvjeriti policajce od tih zlodjela. Na pamet su joj padale samo
Azaine rijei koje ti razbojnici sigurno nikada nisu uli: Vodimo
uasan rat, rat na teritoriju svoje domovine; ali mi vodimo taj rat jer
su nam ga nametnuli drugi. Doi e mir, a ja se nadam da e vas
radost sve primiriti. Umjesto da im oita bukvicu, jer se i ona sama s
vremena na vrijeme znala zasititi rijei, prila je kamionu i uzela svoju
puku jer naoruan ovjek ulijeva potovanje, ali isto tako znai da
ide u borbu. Stala je pred Artura, bila je bijesna na cijeli svijet jer
dananje uhienje daje sve naznake da e se pretvoriti u potpuno
svojevoljno suenje. Tada je, pod kronjom ranjenog stabla za koje su
vezali ovjeka, progovorila: Sad je dosta, sad je dosta...
Teko je to i tuno rekao joj je on ali ovamo su nas doveli
neznanje i ludost. Utihnuo je na trenutak. Zatim je nastavio:
Doista, jer vrijeme e prije ili poslije presuditi svemu i vie nita nee
biti kao prije.
Bio je to poetak njihovog prvog razgovora.
Arturov je glas zvuao kao more, kao suton, kao akademija i kao
tajna. A Valentina je bila jedna od onih ena koje su se u stanju
zaljubiti u mukarca samo zato to sveano slae rijei i izgovara ih
svjestan da govori u zagonetkama. Artur ju je odmah obavijestio o
svom prijatelju Bernatu Amorsu kojeg su pronali u spremitu za

ugljen, preruenog u enu ne bi li prikrio da je franjevac medijevalist.

Govorio je to ovjek privezan za stablo kojemu su prijetili smru, a
koji je bio uvjeren da bi bilo manje nepravde i pogreaka kada bi se
pjesnicima i piscima dopustilo da se bave politikom.
Razbojnici su im doputali da govore i nisu ih sluali. udili su
im se jer su smatrali da su oni u pravu. Znali su, jer su se smatrali
pravim mukarcima, da idealizam i uenje doprinose traenju uma.
Ramon Mercader je s odreene udaljenosti pokuavao sve njih
uvjeriti da optuba za prikrivanje kapelana ne prua nikakvu
mogunost obrane dok se pak Valentina razveselila to s tim
uhienikom dijeli uvjerenje da je nasilje poput dvosjeklog maa i da
uvijek izaziva bijes. Pod utjecajem mudrog i uenog oca, priznatog i
dokazanog anarhista, Valentina je ivot posvetila uzdizanju slobode
ovjeka i obrani ljudskih vrijednosti ponad bilo kojeg zakonodavstva
koje bi stalo izmeu njih. Scrates Mur, u strahu od negativnih
utjecaja na obrazovanje svoje keri, osobno se posvetio njezinoj
poduci u podruju osnovnih ivotnih znanja s namjerom da od nje
uini graanku svijeta. Ni vie ni manje.

Razgovor izmeu to dvoje mladih odjednom je zasmetao

ophodnim policajcima, a Ramonu jo i vie, koji je i dalje prekrienih
ruku tiho stajao naslonjen na zid. Bernatu Amorsu stavili su krpu u
usta zbog straha da mu se ne razvee uen jezik. Valentina je stala uz
pjesnika i fratra i traila pogodan trenutak da se zauzme za njih. Voa
razbojnika, kojeg su ponekad zvali Pep, a ponekad Serra, urlao je
ispitujui uhienike o oruju skrivenom u nekom kutku te palae. Od
te je optube Lucrecia pobjenjela: Ma o kakvoj to palai govorite!
rekla je. Zatim je uperila prst pravde u tog ovjeka i zakljuila: Ova
kua ima svoje dostojanstvo, ali raskona nije.
Cvjetovi kozje krvi zamirisali su u predveerje i meusobno se
gledali kako bi pruili utjehu Lucreciji, koja ih je redovito zalijevala.

Tu injenicu nitko nije mogao opovrgnuti. Cvjetovi su jo postojali.

Bili su pravi. Rat je, za razliku od njih, izgledao smijeno. Jo nije imao
ni vremena ni dovoljno volje pomesti pred sobom drvee, pse, make,
djecu i druga bespomona bia poput tih cvjetova to su tvrdoglavo
odluila preivjeti.
Sumanut jer su drugi prije njega ve pokupili kuni plijen, voa
razbojnika je nakon zadnjeg pretresa bio loe volje. Galamdija Serra
opsovao je staru lajavicu najrunijom rjeju to je ena moe uti iz
usta mukarca. Lucrecia nije ni trepnula. Stoga je odluio da e
rasipati barut ne bi li unitio kapitalistiku klasu bogataa. Usprkos
tome, i dalje je bilo oito da su zavjese i knjige bili jedini ostaci
vrijednih predmeta to su jo stajali meu tim mranim zidovima.
Mnogi su znali da ih je razbojnik Serra, tijekom svojih pljaki,
spremao za osobnu korist, umjesto da njima obogati duh
republikanskog anarhizma. Ne bi to blago podijelio ak ni sa svojom
enom i djecom. Provaljivao je u stanove i stambene zgrade u bogatim
dijelovima avenija Diagonal, Passeig de Grada i Sant Gervasi nakon
to je pobio njihove vlasnike koji su, na svoju nesreu, bili tvorniari,
povjesniari, kapelani i redovnici, liberalni zastupnici, katalonski
konzervativci ili, pak, obini smrtnici umjerenih uvjerenja.
Nakon to su se karte stavile na stol, Ramon Mercader ponovno
je postao onaj kulturni i paljivi mladi koji kao da je izaao iz
prirunika za savrenu gospodu. Zatraio je rije i rekao tom gluhom i
nesretnom sluateljstvu da se, prije nego to se ikoga neosnovano
optui, obavezno za to moraju podastrijeti dokazi. Koraao je vrtom
kao da je ta kua njegova. Ali dok je tako govorio, okrenuo je lea
ukuanima da bi mogao namignuti tom okrutnom policajcu u znak
podrke, ime je potvrdio ono to e se ubrzo dogoditi: mladie e
odvesti pred narodni sud koji e na smrt osuditi novopridole
osuenike uhiene zbog bilo kojeg razloga. Poticaj je mogao biti
posjedovanje neke knjige ili raspela pa sve do obiteljskog prezimena
koje mirii na mo i bogatstvo. Odande e ih prevesti na stratite
Camp de la Bota, gdje je krvoedni narod dobio dozvolu strijeljati

osuenike. Gardisti bi osobno ustupili svoje puke svima koji bi ih

zatraili. S obzirom da nisu bili potpuno zadovoljni takvim
masovnim ubijanjima, ti bi nasumini strijelci dodatno pljuvali po
leevima i skrnavili ih.
Izbezumljena plaem ena iz te kue i svjesna da je nemogue
popraviti zateeno stanje, Valentina je upitala kamo namjeravaju
odvesti zatoenike. U eku Sant Elies, odgovorili su joj. Tu su odluku
donijeli i prije nego to su ih uhvatili. Kada je upitala za razloge zbog
kojih ih vode u tu ilegalnu tamnicu umjesto da ih odvedu u zatvor
Model, kratko su odgovorili da je jako kasno i da bi onamo morali
pjeke. Siti te znatieljne gardistice, oni su nju podsjetili da mora
izvriti svoju revolucionarnu zadau, pa su je zatraili da im pokae
police s knjigama, a ona ih je, kao sljedei korak, morala preseliti u
jedan od klubova organizacije. Svjesna da nema vremena na bacanje,
Valentina im je odgovorila da se to nje ne tie i da e o tome odluku
donijeti sutradan.
U vrtu su se mladii opratali od ena iz obitelji. Govorili su ono
to bi rekli svi mladi ljudi pomireni sa sudbinom u trenucima oaja:
Vidjet ete da e nas ubrzo pustiti na slobodu. No zbog bajuneta
koji im je bio privren oko pasa vjerovali su u suprotno. S
Valentinom je bilo drugaije. Izriaj kojim se posluio Artur da ostane
uz nju bio je sazdan od znakova i pokreta koji su izraavali dubinu
njegove udnje i osjeaja. Otvorila su se prva vrata ljubavi. Gledali su
se kao da se poznaju cijeli ivot. U toj su tek propupaloj naklonosti
oboje u istoj mjeri bili pustolovi poetnici, zbog ega su se izlagali
velikoj opasnosti, jer je strast meu njima bujala brzo i nesmetano.
Valentina je prila bratu Bernatu Amorsu, kojemu su bile potrebne
njenost i podrka, i rekla mu da e to uhienje na koncu biti tek puka
formalnost. Rekla je to potpuno uvjerena da je istina na njezinoj
strani. Notorna je injenica bila da je stoer anarhistike federacije
dogovorio s meunarodnim predstojnikom brae marista isplatu
dvjesto tisua franaka u zamjenu za nesmetani bijeg u Francusku.
Izvan sebe i uplakana, Mercedes je stala pred ulinu ogradu da

bi im preprijeila izlaz. ula je kako govore da e je odvesti zbog

krenja pravila. Zato nju? Nisu li im nanijeli ve dovoljno boli?
Valentina je tim bezonim likovima posljednji put rekla da bi
najprikladnije bilo odvesti te uhienike u zatvor Model.
Ramon Mercader se na njezine rijei nije ni osvrnuo. Kao da mu
je kroz jedno uho ulo, a kroz drugo izalo.
Zapovjednik policajaca je, pak, smrknuto stao pred nju.
to ti to pada napamet, drugarice! Nije valjda da misli da je to
raj! rekao joj je.
Zatvor to, bez imalo sumnje, nije bio.

Tekim su ih korakom odveli u eku Sant Elies. Uhienici su

utke i pognutih glava koraali Ulicom Escoles Pies; morali su sluati
psovke policajaca koji su bili ljuti to su protratili dan u lovu bez
ikakve nagrade. Svima njima mogli su se razaznati tek obrisi. U
trenutku odsutnosti uvara, Artur je vidio da Bernat mie usnama, pa
ga je upozorio.
Ne brini odgovorio mu je ovaj.
Slijedei sluaj uitelja zatoenog u Sevilji, fratar je odluio
vjerovati da e ga zatvor potaknuti na uenje. Odluio je da e se od
toga trenutka ponaati kao da se nita vano nije dogodilo. Donio je
odluku da e vrijeme u pritvoru posvetiti uenju i knjievnosti. Uio
je napamet. Vrlo je paljivo slagao reenice.
Stigli su tono u deset sati. Smjesta su ih razdvojili. Artura
Ramonedu gurnuli su u eliju koja nije bila puno vea od ormara i u
kojoj je danonono morao biti uuren, pri emu nije uope bio
svjestan kada je dan, a kada no. Niz zidove je neprestano curila
vlaga, a neko ga je snano svjetlo nepodnoljivo dugo zasljepljivalo.
Tijekom uasa kroz koje je proao pri prvim ispitivanjima izgubio je

naoale, duhan i elju za ivotom. Ako je i mislio na Valentinu Mur,

inio je to da ostane siguran da susret s njom nije bilo haluciniranje i
da se uvjeri da e jednoga dana ipak umrijeti zbog ljubavi, kao to
sada umire od straha da e se napatiti. Moda njegov as jo nije
kucnuo. Ta je gardistica lebdjela nad njegovim ludilom i preklinjala
ga da preivi. Ljubav je bila upravo to.
Doista. Upravo to, pomislio je.

Nakon to su ga dva tjedna drali u izolaciji, bez mrvice hrane, s

vrlo malo vode i izloenog zastraujuim kricima drugih osuenika,
odvukli su ga uskim hodnicima i kamenim stepenicama na kat, gdje je
mislio da ga eka blaena smrt.
Dvorana je bila vrlo mrana, a posjeli su ga pred snaan snop
svjetlosti koji mu je pomutio vid. Vie je razabirao obrise, nego to je
jasno vidio tri mukarca kako mu pitoljem ciljaju u oi. Rekli su da su
policajci u slubi novooformljene revolucionarne vlade. Onaj
najprodornijeg glasa obavijestio ga je da je optuen za aktivno
sudjelovanje u danu nacionalnog ustanka, uz dokaze protiv njega
koji ga terete za suradnju s druinom odbjeglih vojnika u samostanu
karmelianki u Ulici Llria. Kad je Artur kanio zaustiti da bi
opovrgnuo tu optubu, kao naposredni je odgovor primio amarinu
od koje je pao na pod. Unato tome, uspio je rei: To nisam bio ja.
Optuujui glas nastavio je govoriti da je Artur bio jedan od
malobrojnih izdajica koji su uspjeli utei iz samostana nakon to su
nasmrt ranili dvoje uvara. Uslijedio je jo jedan uznemirujui muk
koji je on iskoristio da progovori, jasno i kao iz topa, o svojim
kretanjima toga dana. Mogao je dokazati da je toga dana bio u
ljeilitu za oboljele od tuberkuloze pored Manrese. Nisu mu eljeli
vjerovati. Dok su mu prijetili ruskim ruletom, ta su mu tri klevetnika
uporno govorila da se ponaa kao razuman i pametan ovjek, da
prizna svoje sudjelovanje u tom zloinu i da propjeva imena drugih

upletenih osoba. Drugi je naglas dodao da je zbog same injenice da je

tvorniarev sin zasluio etnju, poznati sport koji su kontrolne
brigade sa svojim zatoenicima osuenima na smrt svake noi
upranjavale ulicama Barcelone. Uz izgovor da je Kataloniju potrebno
oistiti od kapelana, vojnika i buruja, nudili su se s pukom u ruci
biti im u pratnji tijekom njihove posljednje etnje u ivotu.
Svjestan da e ga ubiti, rekao on ovo ili ono, Artur se samo
brinuo kako ostati budnim da moe nastaviti s tim ispitivanjem.
Vrlo brzo doao je red na nevidljivog svjedoka. Neki ovjek
kojega su posjeli na stolicu u hodniku dobio je doputenje da govori.
Iz dvorane za ispitivanje optueni je savreno dobro uo tog lanog
svjedoka dok je davao iskaz da je vlastitim oima vidio optuenoga
kako ubija uvare i branitelje Republike. U tom je trenutku shvatio da
nikada nee uspjeti pobiti ni jedne jedine rijei te toliko dobro uigrane
farse, koliko god se trudio uvjeriti svoje muitelje u svoju nevinost.
Represivni aparat i spektakl bila su neophodna pravosudna sredstva
kojima su, premda to nije bilo potrebno, opravdavali udarce
beskonanom okrutnou i bez prethodnog ispitivanja. Skupnom
batinjanju dodali su i uvrede. Priznaj, skote, vikali su dok su se
dvije zlokobne utvare izmjenjivale udarajui ga nogama i akama u
trbuh i lea. Prijetnje su se nizale kao dobro pripremljena torpeda.
Ogulit emo ti kou na trake. Bacit emo te bijesnim psima...
Arturu nije dugo trebalo da se srui poput klade. Onesvijestio
se, a da bi ga mogli nastaviti muiti, morali su ga pljusnuti dvjema
kantama hladne vode; uz to su mu se uporno rugali nazivajui to
ispitivanjem. Ubit emo te, usrani faiste, ali ne kako ti misli.
Metak milosti? Samo se ti nadaj, gade. Krv mu je liptala iz tijela.
Onako pomijeana s vodom, krv mu je oblila tijelo i prekrila ga poput
poderane i alobne tunike. Razderana mu je koulja prianjala za tijelo
kao divovski flaster. Zakaljao je. Taj je kaalj oito razljutio njegove
uzrujane krvnike. eli li znati to smo uinili s tvojim prijateljem
fratrom? Vrlo jednostavno. Ubili smo ga. I njega i cijelu njegovu
druinu.

Zatim su udarcima i utanjem podigli tu raskrvavljenu spodobu

i skotrljali ga niz kamene stepenice. Zatvorili su ga u prostraniju eliju
od prethodne gdje je, osim svojevrsnog madraca koji on nije mogao ni
vidjeti, bio i neki eljezni kolut objeen na strop. Izuli su mu sandale,
povezali stopala u taj kolut i objesili ga glavom prema dolje. Da
polako umire kao muenici iz tvoje Crkve, drsko su mu rekli.
Nastavili su s udarcima. On je i dalje gubio svijest. Ponovno su ga
onako izudaranog bacili na slamnati madrac, odjenuli mu odjeu
natopljenu krvlju i nastavili s muenjem. Najslabiji meu muenima
tako bi umrli. Krvnici bi se s vremena na vrijeme kladili koji e od njih
uskrsnuti ili, pak, umrijeti. Zapravo je namjera krvnike brigade bila
tako precizno uvjebati muenje da na koncu ipak ne umru. Stoga bi
se na neki nain razveselili svaki put kad bi naili na neko ilavo tijelo
koje bi im se opiralo.

Vie nije bio ovjek, ve okamenjena ivotinjska sjena izbrisana

iz sjeanja svijeta. Za onih malobrojnih trenutaka kada bi mu se svijest
vratila u najskriveniji kutak misli, umjesto da proklinje svoju nesreu,
on bi se radije zaigrao prisjeanja rijei i njihovog slaganja u
zamiljene kutije koje bi arhivirao potujui poredak koji bi drugi
nazvali sjeanjem, a koji je njemu sluio umjesto odmora, razonode i
razuma. Vjerovao je da e udahnuvi ivot i trajanje jeziku uspjeti
produljiti svoj ivot. Nalazio je utjehu u prizivanju glasova velikana
knjievnosti. Zapamtiti da se ne bi umrlo postala mu je tog trenutka
lozinka za preivljavanje. Osobito se posvetio prvim reenicama
slavnih romana. Dugo sam na poinak polazio rano. Dugo se bavio
prevoenjem te poznate Proustove reenice na svaki jezik koji mu je
bio poznat: francuski, katalonski, panjolski, talijanski ili latinski i
trudio se razliitim nijansama ukrasiti svoj prijevod koji nije nuno
bio vjeran izvorniku. Kada se jednoga jutra Gregor Samsa probudio
iz svojih munih snova, ugledao se u krevetu preobraenog u
udovinog kukca, ponovio je stotinu puta uvjeren da nije jedino

ljudsko bie kojemu je smrt preobrazila tijelo.

to se tie Valentine Mur, djevojke koja mu se ukazala u ivotu
kada ga je ophodna policija dola kui uhititi, razmiljao je o njoj sve
vrijeme koje bi mu muitelji dopustili. Tresla ga je groznica sree zbog
zaljubljenosti koja oekuje sve od voljene ene jer je mogunost patnje
zbog neuzvraene ljubavi jo daleka. Nije se ak ni usudio pitati hoe
li je vie ikada vidjeti. To i nije bilo najvanije. Dobro je znao da je
ljubav jedina umjetnost koju ne biramo sami i koju najdulje uvamo u
tajnosti.
Dok je leao na podu elije, s ranama iz kojih mu je curio gnoj,
bio je siguran da je pronaao savrenu enu.
U svakom sluaju, razum nije izgubio ili zbog Valentine ili zbog
silne sree nakon susretom s njom. Sanjarenje o prilici kada e je
ponovno vidjeti produljilo mu je ivot.

One noi kada su uhitili Artura, Mercader je pozvao Valentinu

u etnju tim gradom obuzetim euforijom i drugarstvom. Krenula je s
njim niz ulicu, alei zbog nedostatka hrabrosti jer onog nesretnog
poslijepodneva kada su uhitili Artura nije uspjela prisiliti svoje
drugove na promjenu ponaanja. Ramonova bezvoljnost i kukaviluk
sve su dodatno oteali. Bilo je strano, ali ona se tada, onako opijena
svjetlou i pjevom slobode, zatekla u nekoj drugoj prii. Uivala je u
noi.
Barcelona je nije razoarala. Tih je prvih dana revolucije bilo
teko odoljeti slatkoj stvarnosti teko steene narodne pobjede za koju
su se ljudi toliko srano i posveeno poput njezina oca borili tijekom
silno tekih godina obiljeenih nemoi. Ulice su vrvjele ljudima,
kazalita su bila prepuna, a ljudi su se grlili ak i ako se nisu
poznavali. Svake su noi kafii i plesne dvorane bili puni. Predstave i
kina ponovno su se otvorili. Grad koji je prtao ivotom mamio je

Europu, u strahu od faizma koji je neumoljivo jaao. Mukarci i ene

iz drugih zemalja dolazili su se ovdje napojiti radou sveprisutne
slobode, spremni predati svoje ivote za duh Republike, a sve u znak
podrke i ohrabrenja za borbu protiv frankistikog neprijatelja. Grad
je postao glavni lik u mnogim priama o ratovima i revolucijama sa
sretnim zavretkom. elio je postati svjetskim simbolom slobode i
bratstva. Ideala koji su se ubrzo poeli uruavati. Jedna od prvih
naznaka ukazala se tog istog poslijepodneva, ali nitko od onih koji su
to mogli sprijeiti nije to uinio.
Mislim da nismo postupili ispravno rekla je Valentina
Ramonu. Osim toga, brati ti je.
Ramon se samo nasmijeio i slegnuo ramenima. Ona je i dalje
vrsto vjerovala da pravi anarhisti republikanci, poput njezina oca,
preziru svaki oblik represivne drave jer ljudi prije svega zasluuju
da se prema njima odnosi ljudski i s razumijevanjem. Sit njezinih
rijei, iskoristio je trenutak da joj prigovori zbog neprimjerenosti
njezinih snova i pretjerano romantiarskog pogleda na svijet. Moda
bi je na trenutak uspio smekati kad bi je prvom prilikom uspio
zagrliti. U tom mu se smislu pruilo vie prilika svaki put kad bi ona
izvojevala pobjedu kakvom teatralnom reenicom koja bi Ramona
navukla na njezin ideoloki svjetonazor. Kad joj je rekao da se ne slae
s njezinom strankom jer su se priklonili modelu individualizma,
nediscipline i nereda u gradovima ime obeauju pokrenutu
socijalistiku revoluciju, ona mu je bez zadrke odgovorila:
Nema povjerenja u mene jer sam ena i jer kaem ono to
mislim.
On joj je odgovorio da mu je draa ratnica od filozofkinje.
Ona mu je rekla da jedno ne ide bez drugog.
Stoga je opet pribjegao svojoj staroj taktici i ponovno je uzeo u
zagrljaj, iz kojeg se ona izvukla i prijezirno ga pogledala preko
ramena.

Nakon pola sata hoda uronili su u miris mora koji ih je

nadahnuo na najljepa i najodvanija obeanja. U blizini luke naili su
na skupinu mladia i djevojaka koji su nasmijano i raspjevano izlazili
iz nekog kazalita. Jedan od njih, imenom Pierre, pozdravio je
Ramona. On je tom borcu odgovorio na besprijekornom francuskom i
pristao razmijeniti s njim malo duhana. Majka mi je Francuskinja,
bezrazlono je slagao Valentini. Pomislila je da bi to mogao biti razlog
zato Mercader, koji je katalonski govorio gotovo savreno,
iskrivljava svako r. Nastavila je koraati i drati ga za ruku, iako je
zapravo prieljkivala etati s Arturom. Zastala je pred esmom. Popili
su vode iz slavine i nastavili hodati niz Ulicu Muntaner dok nisu doli
do Avenije Parallel, prisilnog odredita mnotva nemirne mladei
tih dana, to je osobito bio sluaj s kafiem La Tranquilidad.

Taj kafi, u koji su zalazili radnici, umjetnici i revolucionari, bio

je na glasu kao najradikalnije i najvanije mjesto svog vremena. U bilo
koje doba dana ili noi bio je neizostavno mjesto susreta i rasprava
meu anarhistima, sindikalistima, borcima i poslodavcima. Buka,
dim i nevjeto prikrivene svjetiljke na zidovima, kojima je besmislena
namjera bila prekriti rupe od starih metaka i projektila, sainjavali su
jedinstven ugoaj tog prostora. U tom je kafiu Durruti doivio jedno
od svojih slavnih uhienja, a niime se nije moglo naslutiti da e,
unato svemu to se dogodilo i to e tek doi, La Tranquilidad
prestati biti jednim od mjesta najsnanijeg simobolizma u Barceloni u
vremenu revolucije. Upravo suprotno. Onamo se odlazilo kovati
planove, raspravljati o politikim temama, smiljati nove poteze,
kupovati i prodavati oruje ili se sukobiti s policajcem preruenim u
seljaka to se ulja i pijunira sugraane. Te je noi La Tranquilidad
bio na svom vrhuncu. Susjedne terase kafia Molino, Espaol,
Parallel i Rosales prtale su idejama i oduevljenjem. Razgovaralo se
bez bojazni da e netko neto uti, raspravljalo se s prijateljima i s
neprijateljima, ljubavne su veze nastajale i raspadale se, a ljubavi se

raale na jednu no, na jedan sat ili za cijeli ivot, imajui na umu da
je ivot u to doba ratnog ushienja vrijedio malo, pa je samim time i
ljubav jo bre izgarala. Svaki je nasumini posjetitelj mogao za sebe
rei da je uao u taj kafi drei svog partnera za ruku, a izaao iz
njega s novom, tek osvojenom ljubavlju. Svi smo spavali sa svima,
usudili su se nakon nekog vremena priznati neki od najeih
posjetitelja.
Ramon Mercader nije volio zalaziti na takva mjesta. Smatrao ih
je kaotinim, grozniavim i izrazito trivijalnim. Njegova je pojava u
drutvu Valentine Mur pobudila zanimanje svih urotnika. ene iz
kafia nastojale su se domoi mukarca godine, doim su mukarci
odmjeravali od glave do pete tu slobodoumnicu krupnih oiju i
povealom joj promatrali tijelo, stranjicu i draesni joj hod. Par se
naao u opasnosti da ih rastave. A njihanje bokovima meu klimavim
stolovima samo je pojaalo aroliju tog mjesta. Valentina je osjeala da
je to mjesto dio njezina postojanja i da neka neopisiva mo ari njezin
duh svaki put kada onamo poe. Odlazila bi onamo svaki put kad bi
joj to dopustili posao u asopisu i u povjerenstvima kojih je bila lan te
aktivnosti Ateneua. U La Tranquilidad su se polagali temelji jednoga
naroda zateenog estinom svojih ideala i ogranienjima vlastite
krhke neodlunosti.

Kako su se pomicale kazaljke na zidnom satu, podizao se ton

rasprave, a miljenja posjetitelja se razilazila. Valentina je na koncu
sjela izmeu dva druga iz Federacije, jedan je bio lijenik, a drugi
novinar, i poela ih ispitivati o eki Sant Elies, a ve je znala da ondje
radi jedan od ophodnih policajaca kojeg je pratio glas da je kriminalac
preruen u anarhista. Zatraila ih je da joj preporue nekoga. Naveli
su joj nepotpuna imena. Nita to bi trebalo zapamtiti. Samuel Barber,
specijalist za kirurka ivanja, nije joj elio ulijevati previe nade:
Otamo nitko ne izlazi iv. Mrtvi govore sami za sebe.

 Ba si ivotinja! povikala je na njega.

Pomislila je da Samuel pretjeruje i da previe brblja. Nije mogla
ni zamisliti stvarnost svakodnevice u tim tajnim zatvorima.
Takozvane eke, kao to je to bio sluaj sa starim samostanom
Sant Elies, vrile su nad uhienicima ista ona muenja kojima e ubrzo
biti podvrgnuti milijuni nevinih za staljinistikog ludila i u
nacistikim logorima. Upravo su u Barceloni Leonid Eitington, ouh
Ramona Mercadera, i njegov drug Ernst Moricovi Gere, takoer
Staljinov agent, nad zarobljenicima provodili u djelo dotad neviene
smrtonosne metode muenja koje e poslije izvesti diljem izranjavane
Europe, kao to su naprimjer bili, izmeu ostalog, upanje noktiju,
utiskivanje uarenog eljeza u tijelo, spajanje elektrinih ica na
spolne organe, ereenje naivo, okreue elektrine stolice, silovanja,
batinjanja, davljenja, sakaenja i masovna smaknua mukaraca i
ena. No ta e stvarnost tada mnogima biti, a velikom dijelu javnosti i
ostati, nepoznanicom itavih pola stoljea.

Valentina je pomislila da je razgovor gotov kad joj je neki

engleski mladi zaokupio panju svojim javnim nastupom,
odvanim, zabavnim i upeatljivim obraanjem. Stalno je mijeao
engleske, panjolske, katalonske i francuske rijei. U tom je trenu
mirno stajao i s petom aom vina u ruci poeo sricati stihove
Izgubljenog raja Johna Miltona. Samo su malobrojni meu prisutnima
mogli razumjeti taj spjev, premda su se glasno smijali njegovom
uenom i razgovjetnom sricanju. Taj bi rapsod s vremena na vrijeme
prestao sricati i vratio bi se spontanom tonu razgovora s drugovima,
kanei uvjeriti prisutne da se doao boriti protiv faizma jer u
opasnosti je takoer bila (dont ever forget) sloboda govora i pisanja.
Taj je Eric za pedalj bio vii od Ramona Mercadera. Englez ga je
nadmaio i u smislu za humor i u pameti. Kako bi nadmaio uspjeh
tog stranog borca, Katalonac je s ponosom govorio da istinu ljubi vie

od zapovijedi Marksistike socijalistike stranke i da na ulicu nikada

ne izlazi bez puke i dviju granata koje je nosio u depu.
Sve koji su bili spremni sluati taj skup Eric Blair je uvjeravao da
Kataloniju eli spasiti od faistikog neprijatelja. Nekoliko je puta na
turom panjolskom ponovio da su neprijatelji unutar i izvan
panjolske. Zauli su se zviduci. Neki su ga vrijeali. Pijanac, i gori
od pijanca.
Drugi su, pak, bili svjesni stvarnosti o kojoj je govorio taj Englez.
On je izlagao, a da pritom ni u koga posebno nije gledao, ali je ipak u
pravom trenutku dao naslutiti da misli i na faiste i na komuniste.
Zbog te se svoje verbalne drskosti Englez izloio opasnosti da ga
otkuca neki od pijuna to su sjedili u tom kafiu. Nije ostavljao dojam
da ga to brine. Upravo suprotno, ponosno i nezastraen prijetnjama
nastavio je isticati svoje slobodoumlje.
Poslije je priao Valentini, iji je rad iz anarhistikog tiska ve
poznavao, te joj prisnim i odrjeitim glasom sveano priznao.
Kad pobijedimo u ratu, napisat u roman o svojim iskustvima
u Kataloniji. Nee to biti roman za dokone djevojke. Bit e to knjiga
protiv totalitarizma i u zalog demokratskom socijalizmu.
Sprijateljili su se. Smijali su se alama koje su samo oni
razumjeli. Sjeo je pored nje i odvaio se pohvaliti joj parfem koji mu je
mirisao na slatku vaniliju. Ili moda na prepelice u salamuri? Nju je
nasmijala ta usporedba. Mrzim prepelice, rekla je na nevjetom
engleskom. Ramon ih je zabrinuto promatrao s akalicom u ustima,
to je bilo neuobiajeno za jednog Mercadera, biveg konobara u
hotelu Ritz. Ona mu je estitala na aktivizmu u britanskoj nezavisnoj
radnikoj stranci. Rekla mu je da je njezin otac Scrates Mur imao
puno povjerenje u tu stranku, osobito zato to je obistinio san da
anarhisti i trockisti rade zajedno i u slozi. Rekla mu je, osim toga, da je
njezina organizacija slobodnih ena odluila nadii engleski model
revolucionarnog socijalizma, kojemu je uputila kritiku zbog
pretjerane snishodljivosti ena prema radnicama koje su im

pomagale. Ubrzo su shvatili da dijele dvije strasti kojih se ne mogu

odrei: strast prema etikom pogledu na ivot i drugu, podjednako
iskrenu i neophodnu, prema pisanju iz vlastitog iskustva.
Mi novinari moramo sluati ljude i opisivati stvari onakvima
kakve jesu.
Nazdravili su jo jednom aom crnog vina i nastavili kritizirati
posljednje poteze nekih vladinih politiara. Ne shvaaju li panjolci
da u ovoj zemlji ima previe stranaka i sindikalnih organizacija?
Nemogue je pobijediti u ratu s toliko chessboard squares
(ahovskih polja) rekao joj je razoarano. panjolsku je zadesio rat
inicijala.
Priznala mu je da je u pravu. Taj je Englez bio jedan od rijetkih
potenih ljudi koji su se nakon poraza pobunjene vojske usudili
zadrati kritiki i objektivan stav prema tadanjoj republikanskoj
vladi i koji se nisu skanjivali javno progovoriti o neuspjesima zbog
njezinog loeg vladanja. Sit tog avrljanja koje je smatrao lakoumnim i
jeftinim, Mercader je poelio izgovoriti sljedeu dogmu: U ratu e ih
ubiti ti ili e ubiti tebe. Mora se priznati da je to istina, pomislilo je
to dvoje sugovornika. Englez se ni u kom sluaju nije dao zastraiti.
Ponovno je ustao. Zamucao je. U mirnom je stavu bio siguran da e
uspjeti sve izrei. Bio je ratnike naravi i hladne glave. Bez
srameljivosti izrazio je svoju zabrinutost za dogmatske stavove
nekih drugova koji su radniki pokret uporno podvrgavah igri
interesa i autoriteta staljinist{. Prolomio se pljesak, ali i zviduci. No
Ramon, koji se nikada ne bi odvaio na usmeno sueljavanje (javni
govor nije bila jedna od njegovih vrlina), odluio je preutjeti, i ne
pokuati obezvrijediti uspjeh tog strastvenog govora, ve upravo
suprotno, nastaviti raditi u tajnosti za svoje partijske ideale, u skladu s
navikama i pravilima.
Nekoliko je dana prije toga primio tajnu zapovijed da obui
nekog britanskog druga kako bi pijunirao stranog borca imena Blair.
Bio je to isti ovjek to je sada bljuvao taj antirevolucionarni i

trockistiki govor. Taj pijun kojeg je obuio Ramon zvao se David

Crook i u tom je trenutku sjedio za ankom u kafiu, pio pivo i
pokuavao se svidjeti dvjema studenticama iz Vica koje su bile
spremne rtvovati svoje ljetne praznike za markistiku katalonsku
revoluciju. Nasrtljivi stranac to im je neprestano dosaivao alama
uporno ili je provocirao pitanjem je li pobuna za koju se one zalau
vie katalonska nego marksistika ili, pak, vie marksistika nego
katalonska.
Pogledali su sat. Prola su dva sata ujutro. Sutranji e dan biti
odluujui za to dvoje zagrienih idealista koji su, iako se gotovo nisu
poznavali, uivali u istim pjesmama, strastima i neupitnim istinama.
Eric Blair sutradan je trebao izai iz vojarne Lenjin sa svojom kolonom
gardista i uputiti se prema aragonskoj bojinici. Valentina Mur se,
pak, trebala pripremiti za odlazak na bojinicu na Mallorcu, koju su
ve bile zauzele nacionalistike snage i koje su se spremale zauzeti i
ostale bakarske otoke. Dan koji je Valentinu obasjao suncem i ispunio
ljubavnim stremljenjima okonao se uz osjeaj praznine i zbunjenosti
koje je u velikoj mjeri potaknulo neshvatljivo ponaanje njezinog
druga.
Ramonove su je oi i dalje probadale kao bodei.
Otila je bez pozdrava. S vrata im je kroz dim kafia otpuhnula
poljubac s dlana. Zatim je ula u tramvaj, misli jo optereenih svime
to se dogodilo tog dana.

Valentina se probudila rano. urno je morala napisati lanak za

dnevne novine, a plahta joj se splela oko nogu kao da je eli zadrati u
krevetu. Slika Artura Ramonede iz njezinog sjeanja nastavila je
spavati u zrcalu u spavaoj sobi. Prethodne ju je noi u snu nosila
visoko uzdignutu na pobjednikom barjaku; na trenutke se budila, a
zatim bi ponovno usnula i uvrstila uspomenu na njegove arobne
poljupce. Kad je ustala, odluila je odagnati misli na Artura i tako

prepustiti svoje srce nekim drugim, buduim susretima.

Tiho da ne probudi majku, koja je spavala na trosjedu na
ostakljenom balkonu samo da ne bi morala spavati na krevetu koji je
toliko godina dijelila s muem, sjela je za stol u blagovaonici. lanak
je zapoela naslovom BEZ ENA NEMA REVOLUCIJE. Dok je
pisala, shvatila je da je njezin tekst pod oitim utjecajem razgovora
koji je prethodnu no vodila s onim engleskim borcem. Pomalo se
zabavljala u odlomku gdje je upotrijebila neke od njegovih osobnih
zahtjeva: Od enki do ena, od ropkinja do sudrunica, od
ljubavnica do prijateljica. A stranarski prizvuk toga lanka
zaokruila je pozivom: Manje politike, a vie oruja!.
Prema njezinom je poimanju novinarstvo moralo biti odraz
istinitih injenica. Ozbiljno je shvaala posao pisanja, a izriita joj je
namjera bila da joj lanci budu svojevrsni doprinos poboljanju
trenutanog stanja, pri emu je takoer zamiljala sve ono to bi
voljela da se u stvarnosti dogodi. Istovremeno se neprestano
preispitivala o svrsishodnosti rata koji se vodi samo rijeima. Nije se
ona uzaludno pripremala za bojinicu. Rat je, rekla je na koncu,
neophodan da se izbjegnu jo vee katastrofe. Svrha rata je, usprkos
svom emeru, postizanje mira. Nakon to je sve to ispisala, lanak je
izgubio na poetinosti, ali prema njezinom miljenju dobio je na
vjerodostojnosti. Nije imala dlake na jeziku.
Zavrila je lanak i presvukla se u haljinu, ali pola je sata
zakasnila na sastanak koji je sazvao Centralni komitet antifaistike
garde, pa joj je dugo trebalo da se smjesti meu svoje drugove. Zbog
ushienja i vike prisutnih drala su podalje od epicentra sastanka.
Razgovaralo se o Durrutijevoj koloni, o Katalonskim kanjcima i o
anarhistikoj skupini Zemlja i sloboda pomou koje se eljelo doi do
Madrida i pritom na ivot ili smrt izazvati sve koji im se isprijee na
putu. aljivo ozraje tog skupa navodilo je na zakljuak da su prisutni
zadovoljni to mogu umrijeti branei pobjedonosnu revoluciju.
Budunost je svim okupljenima izgledala blistavo, a glavna tema
razgovora tih kolovoskih dana bio je odlazak mnogih Katalonaca na

Mallorcu, usredotoenih na glavni cilj koji je bio preotimanje

puistima tog velikog otoka.
U zamraenoj se Barceloni posvuda razgovaralo o stratekoj
vanosti Baleara te se isticao nedovoljno izraeni ratni interes
katalonske Vlade da pohod polui uspjeh. Bilo je itekako tono da
Balearsko otoje omoguuje kontrolu nad pomorskim pravcima
prema panjolskoj obali juno od Valencije, a otoje je, osim toga, bilo
i odlina platforma za ratne avione. Ali oduevljenje tim skorim
ratnim pohodom, o kojem su se rastrubile radijske postaje, pretvorilo
je taj plan u opasnu pustolovinu. Ushieni tim pohodom, Katalonci su
poinili glupost objavivi putem radija i novina vijest o planiranom
napadu. Budui da je time bio uklonjen element iznenaenja koji se
koristi u svakom bitnom ratu, Valentina je neprestano razmiljala
kako su neprijateljske postrojbe sretne i vesele dok ekaju dolazak
osam tisua sanjara potaknutih samovoljom nepostojee mainerije i
postrojenih na brodovima poput ratobornih igraki. Na papiru nije
bilo sumnje da strateka igra izgleda savreno. Republikansko je
brodovlje raspolagalo dvama razaraima, jednom krstaricom,
etirima trgovakim brodovima, jednom podmornicom i sa sedam
hidroaviona. No kako je prijepodne odmicalo, Valentina je
proniknula i u druge politike namjere, prikrivene reklamnim
panoom tog ratnog pohoda. Katalonska Vlada Generalitat morala je
povratiti svoj ugled kod mnogobrojnih katalonskih organizacija i
ostalih narodnih silnica, pa je osvajanje Otoja odluila prikazati
kao velianstvenu pobjedu svojih politiara. Bilo je tu i neslaganja i
durenja meu prisutnima na Komitetu, ali nasreu ili naalost, kao
to je to netko rekao, svi su bili na istoj strani. Valentina se eljela
boriti kao i svi drugi, a jamstvo da e ii bilo joj je to to je bila lanica
skupine ena okupljenih na brzom teaju ratovanja na prvoj crti
bojinice, zbog ega ju je vijest o Vladinim licemjernim interesima
pljusnula kao kanta hladne vode u lice. Vie nije bila sigurna. Moralo
je biti naina da neto uine, umjesto da dopuste da ih povlae kao
lutke na koncu. Umirio ju je prijatelj Camil Duran, koji ju je zagrlio i

poveo da se uvjeri da je ime Valentina Mur na popisu putnika broda

Marqus de Comillas, opremljen od toga dana kao posebni medicinski
brod.
Dogovorila se s dvjema kolegicama iz redakcije novina da e se
u dva sata poslijepodne nai u novom restoranu hotela Ritz. Stari i
ugledni hotel, koji su zaplijenili radniki sindikati, pretvorio se u
javnu gostionicu s jelovnikom koji je odudarao od raskonih zastora i
otmjenih salona, sada besplatno otvorenih graanima. Stotine
radoznalka i galamdija razrogaenih su oiju pruale tanjure istim
onih konobarima koji su se donedavna natjecali u sluenju markiza,
tvorniara, glumaca i otmjenih gostiju, a sada se jedini alili zato to
moraju podnositi nekulturno ponaanje tih skorojevia bez
pristojnosti, stila i kulture. Brzo je poruala. Odglumila je da joj se
uri. Potom je u kariranoj suknji koju je nosila taj dan i bijeloj majici s
puno gumba istrala prema kui u Ulici Angl.
Sebi nije nita pokuala objasniti. U improvizaciji je oduvijek
bila uvjerljiva jer kad bi, kako je tvrdila, predugo razmiljala o
neemu, sumnje i zbrka u glavi sve bi joj upropastile. Intuicija i
staloenost bile su njezine velike saveznice. Unato tome, koji je bio
razlog tim ispadima osjeaja kao, naprimjer, kad se onoga jutra pri
izlasku iz kue rasplakala?

Lucrecia Palop otvorila je dvorina vrata i pokajala se im je

shvatila tko je pred njom. Ako je ta komunjara dola opljakati ono
malo to je ostalo u kui, neka joj bude jasno da joj ona to nee
olakati. A ako je mogla odnijeti Arturove knjige, pripremila je dobru
strategiju kako je ucijeniti. Iako uope nije skrivala svoje gaenje
prema njoj, dugo ju je zadrala ispod vinove loze na sjenici, gdje su se
sklonile od sumnjiavih pogleda susjeda koje je s pravom krivila to
su otkucali da se u kui nalazi fratar Bernat Amors i to su zbog toga
uhitili i njega i njezinog voljenog neaka. Valentina se nije zastraila te

je smjesta prela na stvar. Upitala ju je ima li novosti o Arturu i fratru.

Uvjerena da je mudrije utjeti, Lucrecia joj poela govoriti o neemu
drugome. eljela je biti sigurna da se nee rasplakati pred tom
nepozvanom gardisticom pa je iz depa izvadila rupi. ene su tada
uzdisale jednakom lakoom kao to su i disale.
Valentina ju je pokuala utjeiti. Sluajte rekla je nije sve
izgubljeno! Vjerujte mi!
Njezina je najvea vrlina bila dosljednost samoj sebi. Bila je
velika optimistica, ki velikog pesimista Scratesa Mura. Poprilino je
to dobro odigrala jer joj je Lucrecia Palop vrlo brzo pala pred noge i
smekala se poput kolaia u kavi. Priznala joj je da se boji da su
Arturu uinili isto ono to su uinili veterinaru iz Ulice Pomaret i
mljekaru s Trga Sarri|, kojega su ubili zajedno sa enom i keri ispred
sakristije upnika Enrica Culeta. Donekle joj je pao kamen sa srca kad
ju je Valentina, nakon to joj se izjadala, uvjerila da je u nekim
sluajevima najbolja vijest kad nema vijesti. Mercedes Ramoneda,
koja je tada ula na ostakljeni balkon da joj nita ne bi promaklo,
potvrdila je njezine rijei. No poziv da ue u kuu kroz vrata za
poslugu uputila joj je Catalina. Da se ta gardistica kojim sluajem ne
bi opet oduevila Arturovom knjinicom. Daleko od oiju, daleko od
srca. Tako je govorila ta zlobnica. Jasnim i kristalno istim
reenicama poput jeke.
Sjele su za kuhinjski stol kao da namjeravaju odrati radni
sastanak. Catalina je stajala pored tednjaka i nadgledala ih. Te su tri
ene pokuavale ostaviti dojam da su smirene i sigurne u sebe da
doljakinja ne bi posumnjala da su cijelu no molile krunice i
ponavljale molitve. Ali ipak ih je odavalo neprestano drhtanje ruku
koje su bile uiljene i usplahirene kao jeeve bodlje. Valentina je
predloila da potrae pomo roaka koji imaju veza u Vladi; ula je,
na koncu konca, da im je Ramon Mercader roak. Lucrecia Palop ju je
pitala ali li se. Ramonovu majku Caridad del Ro poznavala je
predobro. Osim to ju je smatrala luakinjom, bila je i loa osoba.
Bezobzirna ena. Samo bi pogorali situaciju.

Valentina se odvaila izrei svoje pristrano miljenje o Caridad

Mercader. Koliko je ona znala, bila je to snana, pametna i ponekad
opasna ena. Ljudi su je se bojali. Govorili su o njoj kao o onoj
utjecajnoj eni u komunistikoj partiji i izvan partije. Neki je golub
usred njihova razgovora zastao na prozorskoj dasci i zatraio kruh
koji mu je Catalina redovito bacala. Ali nita od toga. Danas nije bila
raspoloena za milodare. Uskoro vie ni golubova nee ostati rekla
je Lucrecia enama.
U tom je trenutku Mercedes usput rekla neto to je moglo biti
vano. Rekla je da je nekoliko dana prije pobune Ramon Mercader
doao u kuu u Ulici Angl s prijedlogom da povede svoju sestrinu u
etnju. Naklonost to ju je osjeao prema Mercedes, jedinoj osobi u
obitelji za koju ga je vezalo neto nalik ljubavi, oduvijek je bila povod
govorkanja na obje strane tog klana. Ramon joj je predloio da pou
automobilom koji je zaplijenio francuskom veleposlaniku. Parkirao ga
je pred ulaznim vratima, a na prednjem je sjedalu sjedio njegov mlai
brat Lluis, koji je nosio puku Winchester kalibra 22 kojom je, govorio
je taj djeak, sjedei na slonu mogao ubiti skupinu ljudodera. Sve je
to bilo ukradeno naglasila je kuharica Catalina, za sluaj da to neka
od njih nije shvatila.
Valentina je kimnula u znak podrke. U toj je kui osjetila neto
nalik toplini svoga doma, skromnijeg u smislu raskoi u usporedbi s
kuom u Ulici Angl, ali podjednako jednostavnog u ponaanju i
svjetonazorima. Predloila im je da ponu djelovati u smjeru na koji
im je upravo ukazala Mercedes, imajui sve vrijeme na umu da e u
sluaju nepovoljnog razvoja dogaaja slijediti svoj njuh, to joj se
uinilo najboljim nainom da postignu nemogue. Arturova sestra
mogla je posluiti kao put do Ramonovog srca kako bi iskoristili
njegova poznanstva i veze i im prije oslobodili njezinog brata.
Susret s tom gardisticom, odbojnom na poetku, na koncu se
pretvorio u prijateljski razgovor u kojemu su bili doputeni smijeh,
suze i tajne jer osjeaje, kad su iskreni, prome i uzburka isti duh.

 Ako mene pita, umjesto da ovako ui zakljuana u kui,

trebala bi izai na ulicu i pridruiti se drugim republikancima
odvaila joj se rei Mercedes.
Njoj se uinilo da je ula:
Pridrui se Ramonu. Voli ga.
Valentina je predloila da joj osobno u tome pomogne. Mogla ju
je odmah ukljuiti u jedan od centara socijalne pomoi za obuku
djevojaka boraca.
to bi voljela raditi? upitala ju je. ivanje, kola za
bolniarke, strojopis, francuski...?
Mercedes nije morala dvaput razmisliti.
Bolniarka rekla je. To je jedan od mojih poziva. Oduvijek
mi se sviao.
Nije lagala. Dokaz tomu bile su njezine razvuene, nasmijeene
usnice.
Lucrecia ih je ostavila da razgovaraju i strpljivo umetala elji u
pundu. Bila je nemirna. Nikako nije mogla prihvatiti da e joj
neakinja izai na ulicu i voditi ivot ukaljan raskalaenim navadama
antiklerikalaca koje je smatrala prostakim i grubim nasilnicima.
Rat je, tetko rekla joj je Mercedes.
Kako bi uvjerila tetku Lucreciju, navela joj je primjer svoje
sestrine Marije, keri gospoe Forcada, uz razliku koja joj je ila u
koristi to je Marija bila glumica i zaraivala hrpu republikanskih
novaca dok e ona samo privremeno raditi kao bolniarka. A uz to jo
i besplatno. To ju je umirilo na trenutak.
Pored tednjaka, gdje je pripremala aj od citronovca, Catalina
je odluno izjavila da su Marijini novci uprljani krvlju.
Puisti su gori, Cata. Pogledaj pakao u koji nas vode!
Kad bi je togod razljutilo, Valentina bi to istoga trena morala

pobiti.
Ta je republikanka upravo poinila dvije velike pogreke.
Catalinu kao kljunu osobu u obitelji Ramoneda nazvala je Catom, a
puistima je proglasila vojsku, koju je ona smatrala blaenim
kranskim svecima. No u odnosu na, bez imalo sumnje,
uznemirujue svjetonazore te revolucionarke, na kuhariinoj je vagi
ipak prevagnulo njezino aneosko i milosrdno dranje. Svjetonazori
su, na koncu konca, tek oblaci to uvijek nekamo otplove. Ta je
djevojka izgledala kao predobra osoba da bi bila komunistica.
Catalina joj je umjesto odgovora uzvratila odsutnom utnjom. Nije se
pobunila ni kad se Valentina, vaui svaku svoju rije da joj se togod
ne omakne, usudila pruiti im uvid u svoje slobodoumne stavove.
Mi, gospoo odgovorila je Lucreciji vodimo dvostruku
borbu. Drutvenu i feministiku revoluciju. A sigurna sam da mi
neete proturjeiti kad kaem da je ena u toj borbi za prava uvijek
sama.
Lucrecia Palop nije se prepoznala u toj njezinoj tvrdnji, ali
ispruila je dlan na stol u znak preutnog slaganja. Izbjegla je,
meutim, odgovoriti joj.
Moete biti mirni, gospoo, jer od Mercedes samo traimo da
ivi ivotom suvremene ene.
Obraaj mi se s ti, molim te rekla je na koncu Lucrecia Palop.
Otpijala je kratke gutljaje aja iz alice. Rukama je tiho lupkala po
stolu. Ve emo vidjeti jesi li u pravu. Samo da spasimo Artura. Ve
emo vidjeti.
Svidjela joj se izjava te gardistice o samoi ena. Ako je ve
poinila veliku ivotnu pogreku time to nije pronala mua po
svom ukusu (nitko me nije volio, znala je rei), moda je kucnuo as
da pomogne neakinji da izbjegne takvu sudbinu. Ve e ona pronai
naina kako da sestri i ogoru, im joj se prui prilika da ih vidi,
ispripovijeda ovu ludost koju je predloila ta gardistica. Zdravstveno
stanje njezina neaka brinulo ju je podjednako ili vie od njegova

uhienja. Nisu mogli stajati prekrienih ruku.

To je bio jo jedan razlog zato je Valentina ustrajala u namjeri
da se smjesta baci na posao. S ono malo vremena to joj je preostalo
prije polaska na Mallorcu, kanila je preokrenuti nebo i zemlju da
oslobodi Artura. Do sitnica je razloila svoju strategiju. Otii e
rukom pod ruku s Mercedes na sva mjesta gdje bi mogle pronai
Ramona Mercadera. Iskoristit e Mercedes kao mamac da ostvari svoj
cilj. Ve e se putem neega sjetiti. Bile su mlade, pametne, odvane i
vjerovale su da ih srea prati u svim eljama i pogrekama.
Idemo rekla je Mercedes. Odmah e poi sa mnom.
Zato sada? Jo se nije osjeala spremnom za slobodu.
Zato to smo u ratu odgovorila joj je svakim trenom blie
pobjedi nad ovom neizvjesnou.

Tijekom dana koji su prethodili odlasku na Baleare, Valentina je,

kako je znala i unijela, uspjela preobraziti gospoicu iz ugledne
obitelji u bolniarku poetnicu, srameljivu, ali uslunu i dovoljno
strunu da moe ispuniti bolnike zadae u gradskim bolnicama ili,
gledajui unaprijed, na bojinici. Upisala ju je na ubrzani teaj za
bolniarke koji su se nudili u raznim centrima za obuku, a budui da
vremena nisu bila ni za oklijevanje ni za junaenje, primijetila je da se
brzo ui poslu. Mercedes je, pak, neto drugo brinulo. Nikako se nisu
uspjele nai s Ramonom Mercaderom, a svaki je izgubljeni trenutak
znaio jo jednu ranu za narueno zdravlje njezinog brata. Osim toga,
premda se silno trudila postati hrabra i odvana, jo se nije mogla
poistovjetiti s mnogim idejama za kojim je izgaralo srce njezine
prijateljice anarhistice. Smatrala ih je neumjesnima, a premda im se uz
stidljiv i bojaljiv osmijeh radije pokoravala, nije prema njima zauzela
kritiki ili negativni stav. Nitko nije mogao uvjeriti Mercedes da
mukarac mora odbaciti drevnu ulogu glave obitelji dok ena dri

svoju staru ulogu u domainstvu, u drugom planu i asno, ali

neprimjetno. Unato tome, snaniji su bili privrenost i divljenje
Valentini od njezinih klasnih teorija o ljudskom rodu. Obje su se
pokuavale sprijateljiti, u emu su uspjele bez potekoa i bre nego
to su mogle i zamisliti. Zajedno bi ruale u javnim kuhinjama.
Ulazile bi i izlazile iz tramvaja u vonji, kao to je bio obiaj meu
gardistima. Valentina ju je upoznavala sa svojim drugovima. Nauila
ju je odijevati se kao djevojka revolucije. iroke i jednostavne suknje.
iroke koulje. Nije htjela odjenuti muke hlae, ali je zato ponosno
nosila odoru bolniarke. Svaki korak to bi ga poduzele zajedno ili
svaka za sebe, za cilj je imao pribliiti ih Mercaderu, izazvati njegovu
ljudskost i uskoiti s pobjednikim kartama u eku Sant Elies, gdje su
zarobili Artura.
Mercedes bi uvijek pronala naina, bilo to shodno ili ne,
razgovarati s Valentinom o Ramonu i svome bratu. Tek je tada otkrila
da razgovarajui o mukarcima napaja dio svog ivota koji je dotad
bio edan. Neusporedivo su joj bile drae intimne ispovijesti od
razmjene prijedloga i miljenja, razgovori o ljubavi od razgovora o
sjenama. Vidi da ti i ja moemo biti prijateljice? rekla bi joj
zateena tom tvrdnjom. Pile su sok za stolom kafia na Ulici Rambla u
kojemu su politiari i novinari bili esti gosti. Mercedes je razlagala
svoju osobnu teoriju o nainu na koji se moe prizvati pojava osobe
koju se eli vidjeti. Dovoljno je bilo, prema njezinim rijeima,
usredotoeno misliti na osobu u koju si se zaljubio da bi ti se ona
odjednom, kao kakvim telepatskim nagovorom, sasvim sluajno
isprijeila na putu. Opijena ushienjem zbog tog razgovora o
osjeajima, priznala joj je da je nitko nikada nije poljubio u usta.
Kakav je to osjeaj?. Valentina joj je odgovorila da pomalo nalikuje
lebdenju. Kao da ti je tijelo poletjelo u svijet snova. Strast je upravo to.
Unutarnji povjetarac na kojem lebdi prema raju. Mercedes je
priznala da je njezin obiteljski ivot oduvijek bio snano obiljeen
vjerom. Jedina gorljivost o kojoj je ita znala bila je strast mistika.
Valentina je iskoristila trenutak i priznala joj da se dvadeset minuta

ljubila s anarhistom iz sindikata prijevoznika imenom Tano Gil, u

kabini njegovog kamiona ispred lukobrana u etvrti Barceloneta.
Mercedes je obuzela neka neobina toplina, pa se smjesta uspravila u
stolici u kojoj je sjedila. Nije se namjeravala rasplakati. A ni upitati je li
voza kamiona Tano njezin deko. Pomislila je da je runa i stara.
Poslije ju je, sasvim neoekivano, pomisao na mukarca koji ljubi enu
nasmijala do suza. Pila je vodu i smijala se, kimala glavom poput
kokoi kad uporno kljucaju isto nevidljivo mjesto na zemlji.
Zavladao je muk nakon ega je Valentina izgovorila veliko
pitanje:
Otkrij mi jednu tajnu: svia li ti se Ramon?
Odgovor je itekako znala. Bilo je dovoljno vidjeti joj sjaj u oima
i rumene obraze svaki put kad bi ga Mercedes spomenula. Ni ona
sama, koja je, na koncu, bila toliko iskusna, nije bila svjesna to se
dogaa u vezi s Arturom. Njezina vrsta namjera da ga izbavi iz te
eke nadilazila je samilosan in velikodunosti i pomoi. Ljubav kri
pravila. A ona je zanemarila svoje pravilo o izbjegavanju neuzvraene
ljubavi. Slijedila je naputke koje joj je davalo srce i prvi put u ivotu
zatomila misao to se rodila ponajprije kako bi ukrotila lavove, a ne,
kao prije, da bi prvo razmislila kako ih moe ubiti.
Skovala je plan. Je li dobar ili lo, saznat e sutradan. Imala je i
neki udan osjeaj da potuje ispravnu proceduru.

Ideja joj je sinula u snu. Nekoliko sati nakon to je ustala, im je

stigla u prostorije radnikog ceha, pronala je potrebne podatke o
tvornici Predionice Ramoneda d.o.o. U skladu s onim to su joj rekli,
neposredno nakon revolucionarne pobjede i posljedinog nestanka
tvorniara i vlasnika, sindikalni odbor je preuzeo upravljanje
tvornicom. Od svih imena koje je uspjela izvui od brbljavog radnika
u tom cehu, poznat joj je bio samo Jeremies Ferrol, o kojemu je ula

dok je radila kao urednica dnevnog lista La Publicitat. Blizak odnos

Ferrla i Andreua Nina, u vrijeme kad je taj sindikalac osnovao
Sindikat liberalnih profesionalaca u okviru Nacionalne radnike
konfederacije CNT, mogao joj je pouzdano zajamiti i osigurati
njegovu pomo. Nije ga namjeravala posjetiti sama. Nagovorila je
kolegicu Rosu Marsans, koja je radila u tvornikoj krojanici, da brzo
organizira sastanak i da ostane uz nju tijekom razgovora. Pristala je
nerado samo zato to je bila primorana suraivati s jednom od
aktivistica Komiteta antifaistike garde. Poslije je uz izgovor o
radnom vremenu nestala poput due u istilitu.
Valentina se u tvornici predstavila kao novinarka koja eli pisati
o radnicama u krojanici. Nitko je nije pitao je li ona doista to to tvrdi
da jest, a uloga novinarke joj je, pak, savreno pristajala. Na vratima
koja su vodila u radniku dvoranu gdje je sjedilo stotinjak radnica
visio je plakat koji joj se svidio i ulijevao joj samopouzdanje koje joj je
tog jutra nedostajalo. Mi ene vie nismo objekti, nego osobe jednako
vane kao i mukarci, proitala je. Istog je trena zakljuila da je na
pravome mjestu.
S olovkom u jednoj ruci i biljenicom u drugoj prilazila je
enama i propitivala ih o njihovim profesionalnim i obiteljskim
izazovima. To njezino zabadanje nosa veini je zasmetalo. Primijetila
je kako je s gornjeg kata promatraju dva tvornika nadglednika. Nisu
joj dozvolili da nastavi raditi. Deset minuta nakon to je poela s
razgovorima, poslali su joj poruku da se javi njima nadreenim
nadglednicima. Odmah se popela i zatekla ih sve na okupu.
Pozdravili su je, ali ne pretjerano srdano. Buka strojeva zagluila je
neka od njihovih imena. A ona je odvano zamolila da ih ponove.
Simn Maroto i Expsito Hern{ndez.
Mukarac u beretki glasno ih je ponovio; u usporedbi s drugim,
taj je bio nii, deblji i stariji.
Pomislila je: Ili u ih osvojiti ili sam gotova.
Bez dlake na jeziku postavljala im je izravna pitanja, uz

samopouzdanje kojim zrai mladost kada bez oklijevanja zahtijeva

uti glas iskustva. Najspremniji dozvoliti da ga izvoza ta hrabra
gardistica i dalje je bio mukarac u beretki. Na koncu joj je priznao da
mu je jo teko priviknuti se na promjenu u tvornici. Imalo je to svoju
dobru i ne toliko dobru stranu. Rekao joj je da je tvornica sastavni dio
njegovog ivota i da mu nije lako raditi kada vie iza sebe ne uje glas
biveg gazde. Maroto se, pak, pokuavao izvui, pa je na katalonskom
neto doviknuo dvama sirotim radnicima u radionici koji kao da su
bili gluhi. Valentina, koja se nije odvajala od Expsita, nastavila ga je
povlaiti za jezik.
Tvornica mu je zauzimala vaan dio u ivotu jer mu je gazda
Antoni Ramoneda, dok je jo bio mladi, dao posao teklia pa mu je s
vremenom ponudio odgovornije zadatke. A dao bi mu ih on i vie da
je bio dovoljno sposoban odraditi ih, poalio se. Ovdje (petom je
udario o pod) nauio je slova, brojke i jezik obitelji Ramoneda. U
svakom sluaju, bit e mu zahvalan dok god ga zdravlje bude sluilo.
Sad ve s vie povjerenja prema njoj, zahvaljujui tom iskrenom
razgovoru, otvorio joj je druga vrata s desne strane hodnika i pozvao
je da ue.
Tko bi i pomislio da u s vremenom ja sjesti u gazdin ured
rekao je poprilino zbunjen okolnostima u kojima se naao.
Valentina je pomno pregledala tvorniarev ured. Jo se mogao
osjetiti miris engleske kolonjske vode bivega vlasnika. Havanska
cigara mumificiranog lia duhana jo uvijek je netaknuto leala na
stolu od tamnog mahagonija. Na zidovima dvije slike. Jedna
prikazuje umski krajolik svjetlozelene boje. Druga otkriva lik ene u
eiru i rukavicama, naslonjene na ogradu loe u operi Liceu. Ondje
su bila i dva naslonjaa presvuena smeom koom, odluila je sjesti
u jedan, premda se nije odvaila smjestiti dublje od vanjskog ruba
sjedita. Oduevila se otmjenou i jednostavnou kojim su uredili
ured. Expsito je taj kompliment shvatio kao da se odnosi na njega.
Poslije tijekom razgovora priznao joj je:

 Gospodin Ramoneda uvijek se prema meni odnosio kao

prema sinu, a ja u ovom uredu neu pomaknuti nijedan jedini
predmet.
Ona se iznenadila kad je shvatila da ni zaguljiva ljetna vruina
ni uareni zrak to je dopirao od strojeva nisu mogli prodrijeti kroz
debela drvena vrata koja su, kao to su joj upravo rekli, uvijek bila
zatvorena. No i dalje joj je bilo vano vlastitim naporima zadobiti
Expsitovo povjerenje. Predosjeala je da taj ponizan i odan ovjek u
svakom trenutku moe znati gdje se skriva tvorniar. Nazrijela je to u
njegovim bjeloonicama, uvijek suznima i sjetnima. U nainu na koji
bi priljubio stopala na ulatenom podu. U tajnovitom prizvuku
njegova glasa. Ako je ve onamo dola u potrazi za informacijama,
morala se izloiti opasnosti. Unato tome, brinula ju je prisutnost
suzdranog Simna Marota. Ali smatrala je da joj u prilog ide
primjereno ponaanje kojim su je primila ta dva tvornika
nadglednika, usprkos injenici da im je njezin posjet bio sumnjiv i da
je doao u zao as. A oni su joj, bez imalo sumnje, i dalje davali do
znanja da su oprezni i da jedva ekaju da je se im prije rijee.
Tada im se u dahu obratila. Stala je pored vrata to je blie
mogla, za sluaj da mora pobjei.
Brine me Artur. Poznajete li ga?
Mukarci su se ukipjeli. Nisu ak ni pogledali jedan drugoga.
Valentina im je nastavila govoriti bez ustezanja.
Prije tono tjedan dana uhitila ga je FAI-jeva ophodna policija
rekla je. Obitelj mu je oajna. Znam to pouzdano preko njegove
sestre Mercedes Ramoneda jer sam joj osigurala obuku za ova nova
vremena.
Uutjela je na tren. Oborila je pogled ne bi li dobila
razumijevanje tih radnika, da ih smeka.
Uvjeravam vas da taj deko nije uinio nita loe. Nema
potrebe sve ih ubiti dodala je.

U tom joj je trenutku Maroto prvi odgovorio. Kazao joj je da mu

je silno neugodno zbog grubog i nasilnog ponaanja tih nesretnika to
se prodaju pod demokrate republikance, a samo stvaraju nevolje.
Glavno je obiljeje ovoga vremena udovoljavanje izopaenoj sklonosti
nasilju i uasima koji nemaju povoda.
Ali emu to uhienje? rekao je Expsito i rukama pokrio
glavu. Nisam ga oekivao. Proklet bio! Poeao je grubim rukama
elavu glavu. Bila je to nesumnjivo loa vijest.
Maroto je Valentini oprezno predloio da se oprosti s njima, ali
isto tako i da se nau preksutra, u srijedu, rano ujutro u kafiu Mut,
pod uvjetom, rekao joj je tiho, da sa sobom povede i Mercedes.

Sunce je palilo asfalt kad je izala iz tvornice. Ljetni

poslijepodnevni odmor taj je veseli i uurbani grad pretvorio u
pustinju kojom je ono malo prisutnih ljudi prolazilo bezvoljno i
pospano poput utvara. Rat, ako je i dalje trajao, nazirao se jo samo
kao kakva daleka scenografska opaska.
Nakon to je satima traila Mercedes, na koncu ju je pronala
neto poslije devet sati naveer kako eka tramvaj pri vrhu Ulice
Rambla. Pepita Barba, knjiniarka u klubu Casal, rekla je Valentini
daju je vidjela kako neutjeno plae u kafiu Socijalistike mladei.
Pita me zato je plakala? Tko zna. Ovdje se smije i plae u isti mah.
Pepita je ugasila svjetla u knjinici i rekla Valentini da joj se to dogaa
zato to se drui s cmizdravim djevojkama.
Jedan od nerjeivih Mercedesinih problema bio je nedostatak
snage da se suoi s modernim ivotom. Kad ju je Valentina pronala,
ona joj se objesila oko vrata. Ono to se danas dogodilo, gore je od
smaka svijeta.
Dogodilo se neto strano.
Budui da je nastavila govoriti kao da je sama, Valentina ju je

upitala:
Mercedes, o emu govori?
No tada je stigao tramvaj. Ule su istovremeno da im sluajno
ne bi pobjegao. Sjele su na stranje sjedite gdje ih nitko nee uti.
U skladu s dogovorenim planom, prema kojem je primila
zaduenje im prije pronai Ramona, Mercedes je u est sati
poslijepodne, minutu prije ili poslije, sjela u neki kafi u Ulici Rambla.
Jedan od mladia koji su se nazivali drugovima sjeo je pored nje i bez
imalo sustezanja, te uz bezobraznost koju je smatrala sramotnom i
uvredljivom, drznuo joj se rei:
Ti koja se pravi da si slobodna ena, shvatit e da to uope
nisi. O da, da. Shvatit e ti to. Jer ako te zamolim da mi da poljubac,
nee mi ga dati. Kladim se u to eli. Samo jedan poljubac, ljepotice.
Ili dva. Ili tri. Koliko treba.
Ona se, naravno, pravila da rijei tog drznika nije ni ula. Ali
umjesto da je pusti na miru, taj zavodnik je odmaknuo stolicu i
jednako samouvjereno kao i kad joj je priao sjeo pored nje i pogledao
je ravno u oi. Kao da sam prostitutka. Bilo je strano prisjetiti se
toga. U tom joj je trenutku bilo toliko neugodno da je morala ustati i
izai na ulicu.
Suzama se nita ne rjeava rekla joj je Valentina. A jo
manje bjeanjem.
Prema njezinom miljenju, trebala mu se suprotstaviti i skresati
mu sve u brk.
Sluaj me dobro, praznoglave. Kad mi se svidi neki
mukarac, ja sam ta koja bira. A to se dogodi samo kad se meni
prohtije. A budui da me ti ne zanima niti mi se svia, poljubac s
tobom bio bi muenje. Dakle bjei koliko te noge nose rekla je.
Bile su to prve kristalno jasne poruke iz seksualnosti koje je
Mercedes ikada ula. Osjeaj za pragmatinost kojim je vladala
njezina prijateljica u razgovorima na ljubavne teme toliko ju je

zatekao da je ak posumnjala treba li Valentini ita rei o svom

neoekivanom susretu s Ramonom. Na koncu je odluila da je bolje
zadrati to za sebe. Bit e to njezina tajna. Sve ene imaju tajne. Pod
utjecajem lanih nada koje joj je jo tog istog poslijepodneva dao
brati, pomislila je da bi se okolnosti mogle pogorati ako spomene taj
razgovor. Tu je utihnula, a budui da su neke konkretne teme bile
urnije, poput Valentinine prie o svemu to se dogodilo u uredu
bive tvornice njezina oca te sutranjeg sastanka s lanovima
Komiteta, dogaaji su opravdavali njezinu utnju.

Valentina je pokuala proniknuti to se krije iza tolike

tajnovitosti. Mercedes je izgledala tuno i zaljubljeno u isti mah. No
ak je i takva imala zaista zabavan smisao za humor. Je li govorila
sama sa sobom ili se, pak, tako ponaala samo da bi odagnala misli?
Prije nego to se oprostila s njom i izala na svojoj stanici,
Valentina joj je ponovno rekla da obavezno doe na sastanak.
Viestruko ponavljanje naputaka bilo joj je uroeno. Sigurno je tome
krivac bila duhovna odsutnost njezine majke, kojoj su takoer sve to
morali ponavljati vie puta. Jo jednom ju je podsjetila da e se tono u
est sati ujutro nai pod satom na Trgu Catalunya.

Na putu prema kui Mercedes nije mogla prestati misliti na

Ramona. Onoga poslijepodneva kada se zbio incident s razmetljivcem
u kafiu, odrala je sastanak s bratiem. Nakon to se oporavila od tog
prepada, ponovno je stala pored vrata partijskih prostorija. Ramon je
stigao gotovo istog trena. Ne pokazujui iznenaenje to ga vidi,
dobacila mu je:
Dola sam zbog tebe. elimo da nam pomogne izvui Artura
iz eke.

Taj se put nije sramila svoje molbe. Dlanovi su joj bili hladni i
tresli su se. Oni izdueni i njeni Mercedesini dlanovi kojima su se svi
divili, sigurno zato to su bili najljepi dio tog pomalo nezgrapnog
tijela, poeli su se tresti jer, kao to je tvrdila, vie nije podnosila te
teke okolnosti na granici ivota i smrti u koje je zapao Artur.
Ledena i nepristupana narav zbog koje je Ramon Mercader
tako postupao u okolnostima koje se nisu izravno ticale njegovih
ivotnih interesa ponovno je izala na vidjelo kad joj je njegova
podrka bila najpotrebnija.
Mercedes, molim te, smiri se.
Oi su mu se svakim trenom sve vie udaljavale od nje. Ljubav
je slatka sljepoa. Rue pretvara u koprive. A ona je odluila da e
preskoiti tu prepreku i zajedno s njim koraknuti naprijed. Dok je
tako koraala pored svoga princa, odluila je povjerovati da je
spretnost kojom njezin brati prelazi preko Arturova uhienja
povezana s nespretnou kojom iskazuje svoje osjeaje.
Proeimo predloio joj je.
Uzeo ju je za ruku i bio je sretan to s njom moe uivati u
toplini zalazeeg sunca pod bujnim platanama Ramble gdje su se rojili
ptiji cvrkut i djeji smijeh. Tono u tom asu tog ljetnog barcelonskog
poslijepodneva Moskva se spremala pojaati svoja panjolska
uporita orujem, ljudstvom te vjeto planiranim i nemilosrdnim
strategijama. Bila je to dravna tajna. Nitko o tome nita nije smio
znati. I najmanja naznaka izdaje u tom smislu istoga je asa bivala
kanjena smru. Erno Gero, izvrsni i okrutni Staljinov dounik, jo
uvijek se nalazio u gradu, u kui Ramonove majke i ouha, ali njemu
nikada na pamet ne bi palo razgovarati o tome.
Sputali su se ulicom prema luci. Prolaznici su veselo etali dok
je ona tek dala naslutiti da joj se sve ini vrlo tuno. Unato tome,
dobivena prilika da proee gradom u drutvu tako zgodnog i
paljivog mukaraca kao to je Mercader malo-pomalo je njezinu bol
pretvarala u prividan i nesvakidanji uitak. Smijala se svim

njegovim dosjetkama. Smiljanje nemoguih planova koji su izgledali

stvarno i kao da e se svakoga asa obistiniti bila je jo jedna od
njegovih vjetina. Na sve je naine pokuao izbjei trenutke utnje u
razgovoru s izriitom namjerom da izbjegne raspravu o Arturovom
uhienju. Ona ga je izvijestila o teaju za bolniarku koji je pohaala u
Klinikoj bolnici; on joj je govorio o mogunosti da je povede u
poljsku bolnicu kad ode na bojinicu i uvjeri se da opasnost nije
prevelika. Pogodilo ju je ravno u duu to se toliko trudi biti uz nju,
pa kad mu se odvaila priznati da se ne boji raditi na prvoj crti
bojinice, sloili su se da umrijeti nije nimalo teko ako se umire za cilj
koji je astan i neophodan. Ljubav je bila pogodba dvaju tijela
zapeaena nebeskim pravilima, a ona je, bez mogunosti da odabere
neku drugu vrstu ljubavi, prigrlila Mercaderove ideale, premda je
duboko u sebi mislila drugaije.
Poslije su se penjali Ramblom. Drali su se za ruke kao
zaljubljeni par. Mercedes je oholo vjerovala da joj zavide svi pored
kojih je prolazila jer oni nisu iskusili to uzbuenje dok je tako irokog
osmijeha i najeena od ushienja bezbrino etala uz tog mladia to
je bio jednako srameljiv kao i ona i koji je to elio sakriti od drugih.
Dopisivat emo se, zar ne? upitala ga je i napola shvatila da
je doao trenutak neizbjenog oprotaja to ga svaka kukavica
zapeati dugom tiinom i zbunjenim pogledima.
Ponovno se poela saalijevati kad je on iskoristio trenutak da bi
je toplo i njeno zagrlio.
Zna da moramo osloboditi Artura rekla mu je opet
neutjeno.
Ramon ju je privio k sebi i vrsto obuhvatio njezino tijelo da bi je
ve sljedeeg trenutka ponovno zavarao, siguran da ljubav rui sve
prepreke, a on je bio spreman poruiti sve pred sobom. Kad ju je
ispustio iz zagrljaja, primijetio je da su mu sestrinine suze skvasile
kragnu bijele nedjeljne koulje. Bilo je to poput upozorenja. Stigli smo
do ovdje, rekle su njegove obrve crne poput ugljena. U svakom

sluaju, bilo je ve prekasno da bi nastavili razgovor.

Saeo je to joj je elio rei.
Molim te da me ne prisiljava na nemogue. Nisam ja naloio
uhienje tvog brata. Za to su krivi ulini ophodni policajci. Zbog toga
u biti iskren prema tebi. Iako bih ti drage volje udovoljio, ne mogu
uiniti ono to me moli. Izloili bismo se opasnosti da se zbog toga
policija iskali na Arturu. Vidi kakvo je prijezirno ponaanje
potaknula pobjeda kod nekih ljudi. Misle da e pljakom i ubijanjem
sirotinje i nesretnika dobiti rat...
Osjetila je da je doista utuen i uzdrman. Sve to nije mirisalo na
Ramona, izgledalo joj je prostaki i jadno. Gutati zatvorenih oiju sve
to joj govori bilo je sastavni dio te nemogue ljubavi.
Zagrlio ju je na jo nekoliko trenutaka.
Rei u ti to e se dogoditi rekao joj je. Sudit e Arturu i u
najgorem ga sluaju zatvoriti na neko vrijeme u zatvor Model.
Posluaj me. Vjeruj mi. Imaj strpljenja.
Ona je od svega najvie mrzila tu rije, oznaenu odustajanjem,
to je bio nejasan i neuhvatljiv znak da je putu kraj.
Otpuhnuo joj je oprotajni poljubac s plonika nasuprot
tramvajskoj stanici gdje je Mercedes ostala stajati, obnevidjela od
ljubavi i silno utuena. S tom nesretnom rijei u mislima.

Snano olujno nevrijeme koje je u ranu zoru protutnjalo Trgom

Catalunya ranoraniocima je posluilo za jutarnji razgovor. Sat na
tornju je stao, a Mercedes jo nije odavala znakove ivota. Kada ju je
Valentina naposljetku vidjela kako prilazi kao kakva hodajua gljiva,
u odori bolniarke i s crnim kiobranom kakve inae nose pastiri,
umjesto kapuljae, povela ju je u gostionicu koju je predvidjela za
susret s lanovima Komiteta Predionica Ramoneda. Sjele su za jedini

preostali slobodni stol. Nisu uspjele ni kavu naruiti kad je uao

Expsito, pognute glave motajui cigaretu dok je odsutno i
uznemireno palio drugu. Mercedes je ustala pozdraviti ga. Nije mu
pruila ruku, naravno. Poljubila ga je u obraz kao to je to oduvijek
inila s tim ovjekom debelog trbuha koji ju je drao u naruju kad je
bila mala.
Expsitu se ozarilo lice im je ugledao gospodaricu, kako ju je i
dalje zvao. Upitao ju je jesu li zdravi i treba li gospoa Lucrecia
togod, potvrdivi da su im i on i njegova ena Sagrario na
raspolaganju u svemu.
Gladni, to bi se reklo zasad jo nismo. U svakom sluaju,
hvala. Prenijet u tetki vau poruku.
Govorila je prebrzo. Zatim je ponovno sjela, paljivo zagladivi
suknju sa stranje strane.
U skladu s dogovorom od prethodnog dana, odmah je doao
Simn Maroto s jo jednim drugom, izrazito mravim, oiju sitnih
poput tokica i s tragovima od spavanja na elu i uima. Zvao se
Miquel i inilo se da je odluio da ni u kom trenutku nee ni rijei
zaustiti. Za kljuni se dio razgovora pobrinuo Simn Maroto. Prema
svemu sudei, te uz pojanjenja koja su traile njih dvije, taj je Miquel
poznavao nekog pripadnika tajne policije u eki Sant Elies. Njih su se
trojica sloila da e im prije rijeiti to pitanje.
Ako ne moe sutra, bit e danas. Ondje malo njih preivi.
Strano rekla je Mercedes.
Kao da ju je netko oamario. Od pretrpljene napetosti
posljednjih dana naglo je problijedila. Dlanovima su je rashladili i
zatraili malo vode da im se ne onesvijesti. Nisu gubili vrijeme.
Skovali su plan i oekivali njegov povoljan ishod. Jo e isto
poslijepodne, jer okolnosti nisu trpile oklijevanje, tri Simonova druga
iz Radnikog komiteta otii u Sant Elias. Poznavali su osobu kojoj se
mogu obratiti. Nekog komunista maarskog podrijetla imena

Cornelius Musteferrica. Dobar ovjek. Zajednikim su snagama,

nekoliko dana nakon vojnog ustanka, uspjeli suzbiti i nadvladati nove
pobunjenike vrsto utaborene u Ulici Almog|vers. Maaru su nakon
prostrijelne rane ivot spasili njegovi drugovi kad su se pobunjenici
ve spremali ubiti ga. Unato tome, nee biti tako glupi i zatraiti
naplatu te usluge oslobaanjem uhienika. Zamisao koje su se
dosjetili sastojala se od sljedeeg (djevojke su se primakle Simnu da
ne propuste ni zareza u tom objanjenju ije su razumijevanje
neprestano oteavale nagle utnje i nejasne upadice). Umjesto da
posreduju za sina biveg vlasnika tvornice Predionice Ramoneda,
zahtjev koji su nosili Musteferrici, savezniku i tamniaru u eki,
sadravao je samo zahtjev prema ovlatenima u Sant Eliasu da
predaju zatvorenika Ramonedu, u skladu s voljom stotinu i
osamdeset radnika bive tvornice Predionice Ramoneda potvrenom
na izvanrednoj skuptini.
uvi optube koje ga terete, u ime skuptine e zatraiti da se
zatvorenik vrati na mjesto odakle je doao jer se smatraju ovlatenima
biti sucima i krvnicima tom sinu kapitalistikog tvorniara te se
osjeaju dunima odrati mu sveobuhvatno suenje, optuiti ga za
pobunu i bez odlaganja mu presuditi. Predat e taj pisani zahtjev kao
spis s potpisom Komiteta i radnikih izaslanika.
Mercedes je cijela ta pria zvuala kao pansko selo. Zbrka i
prava policijska spletka. Pria koju nije mogla zapamtiti. Politika,
sasvim sigurno.
Valentina se obratila Expsitu, nakon to ju je ova udarila
nogom ispod stola.
Expsito, to vi o tome mislite? Ni njoj to nije bilo jasno.
Moda su se previe pouzdali u njegove asne namjere. Pitam vas to
jer u potpunosti vjerujemo vaoj prosudbi.
On je skinuo beretku, slegnuo ramenima i prekriio ruke. Taj je
bivi zaposlenik odobrio plan.
Malo se toga jo moglo dodati.

Mukarci su ustali. Platili su raun kuponima svoje organizacije

i otili gotovo bez pozdrava. One su ostale pod toliko snanim
dojmom neizvjesnosti, uzevi u obzir opasnost te pustolovine, da se
vie nisu usudile o tome govoriti.
Sve se to odvijalo jutro prije onog velianstvenog dana kad je
Valentina Mur zaplovila s katalonskom ekspedicijom prema bojinici
Mallorce. Pripremajui se za taj dogaaj, Trgom Catalunya stupala je
povorka gardistica mokre i netom poeljane kose koje su nosile
crvene i crne zastave i izvikivale parole podrke Republici. Koraale
su odluno i s pukama na leima. Smijeile su se kao amerike
maoretkinje dok su slijedile povorku glazbenika, takoer ena, koje
su im bile u pratnji. Kad su se nale pred njima, Mercedes se neega
dosjetila. I dalje je razmiljala o svom bratu Arturu. Je li bilo mogue
novcima platiti njegovo putanje na slobodu? Poznavala je i vie nego
dovoljno sluajeva gdje ophodni policajci i uvari zatvorenicima
prodaju slobodu. Prvo bi ih muili, a potom za njih traili naknadu.
Prijestupnici i zloinci koje su oslobodili iz zatvora tako to su se
lano predstavili tajnim policajcima tog su se ljeta obogatili, uz
izgovor da je samo tako rat pravedan. Ili to Valentina nije znala?
Ah, Mercedes rekla joj je kad bih ti rekla kakve uase rade
faisti tamo gdje pobijede, kunem ti se da bi se prestravila.
Nema lijeka ovom ratu zakljuila je Mercedes, ne obrativi
pozornost na propagandne listie razbacane po tlu.
Naravno da ima rekla je Valetina. Pobijedit emo mi.

Poprilino uvjerena da e spaavanje biti uspjeno, jo ju je samo

brinulo zato Komitet antifaistike garde, iz razumljivih razloga, ne
daje zeleno svjetlo za bitku na Mallorci. Dok je spremala najosnovniju
opremu za odlazak na bojinicu, majka joj je ula u sobu da bi je jo
jednom zamolila da odustane od odlaska u rat jer je nesvjesna

opasnosti kao junakinja iz romana. Ne shvaa li, dijete moje, da e

vas iskoristiti kao laboratorijske takore?. U nedostatku uvjerljivih
obrazloenja kojima bi razuvjerila ker, pokazala je puku mauzer
objeenu o stolicu, pitolj koji je naslijedila od oca, remenje i svu
opremu koju joj je Komitet predao nekoliko sati ranije. Na koncu joj je
zajedljivo rekla: Osim toga, mukarac koji se sprema u rat nikada ne
bi poao na poinak u ruiastoj spavaici poput te koju si obukla.
Jednim je pokretom svukla spavaicu i gola se uvukla u krevet,
nadajui se da e taj duhoviti potez potaknuti neki oblik njezinog
odobravanja. Poljubila ju je. I bez suza se tekom mukom oprostila s
njom.
Valentina je u luku stigla dva sata prije predvienog vremena
za ukrcavanje. Mukarci i ene, odjeveni vie po seljaki nego
propisno vojniki, pristizali su nasmijani i sretni kao da se spremaju
na izlet na selo. Ukupni broj hrabrih koji e to jutro zaploviti prema
Balearima dosegnuo je osam tisua. Pronai Mercedes u toj gomili
ruku, zastava i glava to su se vrzmale unaokolo bilo je nemogue.
Sino su se te dvije prijateljice dogovorile da e se za vrijeme
ukrcavanja ekspedicije ona spustiti u luku da je izvijesti o tijeku
Arturovog oslobaanja. Njegovi su si izbavitelji sami zadali rok. Doe
li odjevena u odoru bolniarke, to e biti znak da je njihov plan
poluio uspjeh. Ali koliko god da je Valentina traila bijelu odoru
svoje prijateljice, samo je nailazila na odore lijenika i bolniarki koji
su se spremali ukrcati na dodijeljeni im brod. U jednom se trenu sve
oko nje pretvorilo u komeanje divovskih galebova koji samo to nisu
poletjeli. Resica koja joj je visjela s kape zaklanjala joj je pogled.
Iupala ju je bez imalo razmiljanja. U drugom joj se, pak, trenutku
nelagodno uinilo da vidi glavu svoga oca kako se probija kroz
okupljenu gomilu na pristanitu. Dojam je bio toliko snaan da se
stala gurati laktovima i nogama sve dok nije prila tom mukarcu
crne i kovrave kose iz svog snovienja.
S pramca broda se pridruila povicima svih lanova ekspedicije.
Za slobodu, drugovi!. Idemo zauzeti Mallorcu!. Slobodne ene

za antifaistiku borbu!. Usred tog metea veliki su amci neumorno

prevozili skupine gardista na brodove usidrene jedan iza drugog.
Brod Ciudad de Barcelona, prvi koji je zaplovio prema Balearima, bio je
krcat mukarcima i enama koji su gusto smjeteni jedni do drugih
sjedili na palubi broda i na amcima za spaavanje. Sporo poput sante
leda, odmicao je od pristanita praen pjesmama koje su od silnog
ponavljanja znale ve i ribe u moru, Kolumbov kip i stari luki topovi.
S kopna su ih neumorno fotografirali. Na palubi su se drugovi grlili
kao braa, a ljubavni su se parovi ljubili uz svu besramnost svojstvenu
ljubavi kada se u njoj neskriveno i istinski uiva.
Kad se Valentina uspjela probiti do ograde pramca, odjeknule
su prve sirene u znak odvezivanja broda. Upravo je tijekom tog
koncerta sirena i neobuzdanih povika ugledala Mercedesino lice koje
se isticalo u svjetini i plutalo u toj gomili ljudi poput perca na povrini
vode, u nadi da je valovi nee poklopiti. Njihovi nevjesti pokuaji da
jedna drugu razumiju bili su uzaludni. Nisu se mogle uti, a jedva su
se i vidjele. Tada su posegnule za dosjetkom kojoj su u obitelji
Ramoneda esto pribjegavali za protenja i obiteljskih proslava. Za
tren oka je rairila transparent od stare plahte na koji je krupnim
slovima napisala sudbonosne rijei: VELIKA OEKIVANJA.
Valentina ne bi uspjela proitati to na tom transparentu pie samo da
je kojim sluajem bila kratkovidna. Osim to je odisala optimizmom
po pitanju njihove zabrinutosti, poruka je istog asa bila shvaena kao
podrka svim tim pustolovima na strai uz brodsku ogradu. Neki su
romani, kao to je znao rei njezin brat Artur, vani i zbog svojih
naslova.

Catalina je uz ugaeni tednjak utonula u misli i prebirala po

zrncima krunice, pri emu je zaboravila o emu govori molitva koju je
u tom trenu svesrdno i usredotoeno molila. Na katu je Lucrecia
Palop i dalje sjedila u naslonjau koji je bio okrenut prema velikom

balkonu. Mnogo je ve godina promatrala ljude kako prolaze pod tim

prozorom, vjeno jednakih obrisa i nalik onima u bilo kojem
gradskom predgrau na kugli zemaljskoj. Sve ih je poznavala. Mnogo
je sugraana hodalo tom ulicom u potrazi za pijunskim pozdravom
gospode Lucrecije. Ne biste trebali toliko vremena provoditi uz
prozor, gospoo, solila joj je pamet Catalina. Unato znaajnim
promjenama koje su zadesile panjolsku, ona se u pogledu ustaljenih
obrazaca klasnih podjela jo pridravala neoborivih naela koje je
usvojila u svom selu pored Valladolida. Rodila sam se siromana i
umrijet u siromana, koliko god velika bila pobjeda komunista.
Ve sam vas upozorila. Tako mi i treba sirotoj jer guram nos gdje
mu nije mjesto. Pa bi ta prostoduna ena nastavila za vratima
mumljati sebi u bradu i dizati Lucreciji tlak sve dok ova ne bi izgubila
elju za razgovorom ili tek za jelom.
Tako su govorile kad su na suprotnoj strani ulice ugledale Pilar,
mesaricu s trnice poznatiju meu susjedima pod imenom Ventsova
mala. Otkad su zbog rata u krizu pali i prodavai i uobiajeni kupci,
malobrojni su ljudi iz susjedstva znali kuda se kree ta bucmasta ena
mramorno glatkih obraza i konjskih zuba. Jedva ju je prepoznala.
Izgledala je kao sjena sjene one vesele i nasmijane djevojke za bijelom
i urednom mesarskom tezgom. No Lucreciju je od svega najvie
iznenadilo to nije podigla glavu da je pozdravi. Zatim joj je srce
trecnulo kad je vidjela da polagano otvara vrtnu ogradu i bez zvona
se ulja u kuu, kao to bi to uinio lopov ili kakav duh.
Kad je Catalina ugledala Pilar kako poput Vestalke stoji u
kuhinji, uplaila se najgoreg.
Mogu ostati samo trenutak, Catalina. Molim te da mi dade
neku stvar koju u ponijeti sa sobom, pa da izgleda kao da sam dola
po neto.
Lucrecia Palop, brza za etrdeset godina koje je nosila na
pleima, stala je uz tu nepozvanu gou spremna da joj iupa srce.
Ventsova mala je odluila prva zaustiti prije nego to je ova

pone ispitivati.
Gospoo, Expsito, onaj iz tvornice, kae da je sve odlino i da
bolje ne moe. Nita vie ne znam.
Catalina je zbog opreza zatvorila prozore, zbog ega su se tim
trima zbunjenim enama nazirali samo obrisi.
Za Boga miloga, budi jasnija i nemoj nas tako muiti rekla je
Lucrecia.
Mala nije eljela probleme. Sa svenjem to joj ga je kuharica
navrat-nanos pripremila, namjeravala je izai na ista vrata na koja je
ula i ne rei im ni rijei vie o svom dogovoru. Dolazak u kuu u
Ulici Angl, njoj koja nikada ni tanjur nije razbila, uinio joj se
preopasnim zadatkom.
Idem s vama prkosno ju je izazvala Lucrecia.
Ni govora, gospoo. Nemojmo se uputati ni u kakve
gluposti.
Iskreno se pokajala zbog svoje uloge posrednice. Niti je ita
znala niti je eljela znati. Zadnje to joj je Lucrecia uspjela rei,
shvativi da e im ta goa pobjei munjevitom brzinom, bila je
poruka za Expsita. Ne bude li on doao k njima, ona e ga osobno
potraiti.

Ono to je Lucrecia rekla, rekla je ozbiljno. Za minutu je odluila

i obavila neophodne pripreme kako bi svoju rije do zadnjega slova
provela u djelo. Priekat e svoju neakinju prije nego to krene.
Pogledala je sat. Stavila je naoale na orlovski nos. I umetnula konac u
uicu igle. U tom su joj se trenutku rojile mnogobrojne misli. Znak da
sam na dobrom putu, rekla si je posve uvjerena. Poela je s
obilaskom sobe dvojice mladia. Otvorila je ormar i uzela etiri ili pet
komada odjee koji su joj se uinili prikladnim za ostvarenje cilja. Ula

je u sobu sa ivaim strojem i zakljuala vrata za sobom. Pa je tako,

posve tiho da je znatieljna Catalina ne izgrdi, cijelo poslijepodne
provela za ivaim strojem, svojom jedinom umjetnikom batinom,
izuzmemo li jarebice s kupusom i slatku kremu od jaja koje je znala
spremiti bolje od ikoga.
Ondje ju je zatekla Mercedes kad je po povratku iz bolnice u
jednom dahu jurnula stepenicama do odmorita na prvom katu.
Catalina joj je samo nekoliko trenutaka prije toga osobno prenijela to
se dogodilo. Unato tome, kad ju je Lucrecia pustila u sobu, nije
mogla vjerovati vlastitim oima. Na mjestu Lucrecije Palop, ene
poznate po paljivom odabiru otmjene odjee, sjedila je neka
sredovjena gardistica bujnijeg poprsja i irih bokova i zadnjim
ubodima igle krojila tamnu beretku veliku kao tanjur. Ishod
viesatnog krojenja i ivanja zaista je bio odlian. Plavi radniki
kombinezon izgledao je kao nov, a crveni rubac za vrat nije izgledao
nimalo drugaije od onih slubenih. Lucrecia je bila ponosna na svoj
rad, premda i ljutita to ga je morala obaviti.
Gotovo sam se onesvijestila kad sam te ugledala, tetko rekla
je prestraena Mercedes.
Najsmjenije je bilo kad je, umjesto uobiajene nesvjestice,
Mercedes uhvatio smijeh i potreba da se na raun toga naali. Prema
njezinom miljenju, jo joj je samo trebala karabinka, redenik i puno
smisla za humor pa da ta nova lanica anarhistike kolone postane jo
jedan cvijet u struku ena ratnica koje su ivjele u gradu Barceloni.
Nemoj se time aliti, neakinjo rekla joj je. Ovo je moj
osobni rat. Nemamo vremena na bacanje.

Te je neponovljive noi Lucrecia Palop spavala u odjei koju je

to poslijepodne iskrojila i saila u napadu nepromiljenosti i asnih
namjera. Zapravo ju je saila uz suze i muninu, a na neki je nain bila

eljna pritajene neposlunosti. Od mukih je hlaa utrnula dok je

spavala, samo nekoliko sati zbog nesanice od koje je patila, ali
isplatilo ih se odjenuti za spavanje samo da bi prije svitanja tetka i
neakinja mogle pruiti dojam da su preivjele barikade, napade i
druge ratne operacije.
Nisu se kako treba ni umile prije nego to su izale iz kue, samo
da ih Catalina ne opazi, ali ona i njezina kastiljska mudrost ekale su
ih iza zastora u hodniku. Morala im je dati nekoliko savjeta.
to se ne ini zbog djece, ini se zbog neaka poruila je toj
velikoj i odvanoj ratnici koja je teko stupala u mukim izmama.
uti i ostavi nas na miru rekla je Lucrecia. Pokuala se
oprostiti s njom zalupivi vratima, ali nakon to je ova odluila biti
obiteljska straarica, odluno je zatraila da umjesto gospoe poe
ona.
Vi ne znate nita o tome rekla je Catalina.
Ma to ti zna! drsko joj je odgovorila Lucrecia.
Kao to im je bilo u planu, jo nije svanulo kad su izale iz kue.
Uinile su to odvojeno. Lucrecia je trebala izai prva, a Mercedes bi u
odori bolniarke pola za njom nekoliko minuta poslije. Trebale su se
nai na eljeznikoj stanici i otamo nastaviti zajedno. Ako budu mogle
ui u vlak, jo bolje. Ako ne, pjeke e. Ne bi bilo ni prvi ni zadnji put
da Lucrecia pjeke prelazi grad sa sjevera na jug. Mercedes je nosila
torbu s improviziranom kutijom za prvu pomo. Zamislile su da, u
sluaju da ih zaustavi ophodna policija, tako mogu dokazati da ure
priskoiti nekoj babici u pomo.
Kamo idete? upitao ih je na koncu voza ophodnog vozila
kad su svladane strahom i izmodene hodanjem bez ometanja stigle u
priobalnu etvrt Barceloneta.
Vrlo blizu odgovorila mu je Mercedes. A budui da se nije
mogla sjetiti nijednog drugog imena, dala je ime ulice u kojoj je bila
biva tvornica njezinog oca. Ophodni joj je policajac namignuo, a ona

njemu odvratila kiselim osmijehom. Lucrecia je prva podigla aku u

znak pozdrava, to je bilo u skladu s okolnostima. Ponienje kojem je
bila izloena ta biva polaznica katolike kole namjeravala je nositi u
sjeanju kao dokaz da joj je dua pustolovna, o emu nikada nije ni
sanjala.
Koraale su neodluno i bez jasnog pojma gdje ivi Expsito.
Birale su manje prometne ulice. Ubrzo su poprimile hod i brzinu
planinarskih izletnica. Lica opaljenih jakim jutarnjim suncem,
odluno su nastavile put. Udisale su mirise mora, iako ga nisu vidjele.
Prole su pored nekoliko baraka i bre-bolje napustile cigansku etvrt
Somorrostro sve dok nisu dole do malene i skromne kue od crvene
opeke koju je svojim rukama podigao Expsito, ali na kojoj su se jo
uoljivo nazirali grubi zidovi od neobukane opeke. Vrata su bila od
zahralog lima. Lucrecia Palop je nekoliko puta pokucala lagano, ali
uzastopce. Iz dubine kue je kao jedini odgovor dopirala neka
oprezna i zazorna tiina. Glasno je rekla neakinji da se ne namjerava
otamo pomaknuti sve dok ne otvore ta prokleta vrata. Uvjerena da u
kui nekoga ima, odvaila se proviriti kroz staklo jednog jedinog
prozora s prednje strane. ula je kako unutra neto lupa. Imala je
etrdeset i sedam godina, a premda je bila stara, neudana i bez
praktinog iskustva u tjelesnim uicima, izvukla je iz rukava
glumaki talent za koji nije ni znala da ga ima.
To smo mi, drue! Stigle smo!
Majim su pogledima budno motrile susjedne kue. Vidjele su
da se kvaka pomie. Pomislile su da e se pojaviti Sagrario,
Expsitova ena, ali umjesto nje izaao je neki mladi klempavih uiju
i toliko snenih oiju da im je bilo ao to su ga probudile. Jo jedan
marksistiki kapelan, pogodila je Mercedes. Imala je poseban dar ne
samo da ih nanjui, ve i da se njima oduevi.
Na tom skromnom pragu Expsitove kue nitko nije bio kakvim
se inio. A svi su se meusobno izbjegavali. S obzirom da nisu znali
kako se najbre izvui iz te neugodne situacije, sve troje je odluilo

baciti lopte da vide hoe li koja pasti u pravi ko.

Dole smo posjetiti babicu to smo prije mogle rekla je
Lucrecia koja se, ve naviknuta da ophodni policajci pretresaju kuu u
Ulici Angl, odluila ponaati poput njih. Grubo. Klevetniki.
Drzniki.
S pogledom mrzovoljnog debelokoca, stupila je u kuu
spremna da sve pretrese. Razgovarale su na katalonskom, a taj im je
zakrabuljeni kapelan odgovarao na izvornom andaluzijskom. Mogao
je biti iz Granade ili Seville. U nekom su trenutku spomenule
Sagrario. im je uo to ime, pospanko se odmah razbudio. Samo to
se nije vratila. Otila je neto obaviti. elio se im prije rijeiti te
none more. Nakon to je malo odahnula, Lucrecia si je uzela slobodu
zatraiti ga au vode i zaposjednuti rasklimani naslonja u koji je
zavalila stranjicu sve dok mu nije dotaknula opruge i vulkansku
utrobu.
Andaluanina je iz cijelog tog upada tjeilo samo to to pred
sobom ima bolniarku koju je jo nedavno prieljkivao. Jo nije bio
siguran jesu li te dvije ene pred njim blagoslov s nebesa ili, pak, jo
jedna nevolja. Gardistica ga je sumnjiavo promatrala. A njemu je
nepovjerenje ulijevala sumnjiava tiina tih dviju ena to su poput
kakvih tvorova buljile u zid te sobe dok su traile tragove ljudi, a ne
samo onih sirotih muha nagomilanih u kutovima te malene prostorije.
Nitko nije prodisao u miru sve dok Sagrario osobno nije otvorila
ulazna vrata, a znoj joj se to ga je donijela izvana sledio kad ih je
ugledala. Strah je nije napustio ak ni kad je ugledala poznato lice iza
te dvije buntovnice. Stala im se ispriavati jer rat joj je nagrizao ivce,
zbog ega vie ne moe nositi ni vlastitu duu.
Prijeimo na bitno, Sagrario. elimo vidjeti Artura rekla je
Lucrecia.
Njezina je molba zatekla tu enu nespremnu. eljela je
zaplakati, ali suze joj nisu potekle. Sakrila je ruke u pregau i prvo ih
upozorila daje, siromah, vrlo bolestan. Bila ih je spremna nastaviti

pripremati za muan susret sa sirotim Arturom kad je Lucrecia Palop

ponovno zauzela gospodski stav i izgovorila sljedee:
Kvragu, dosta je bilo prie, izvoli me odvesti k njemu!
Nije to odmah uinila. Prvo je stala polako uvjebavati situaciju
koja e otkloniti svaku sumnju ako netko nepozvan ude u kuu. Kao
da je svoju ulogu znala od prije, preko odjee koju je nosila navukla je
spavaicu i glumila da je bolesna, jedna od onih enskih bolesti,
lukavo je rekla. Ona e zastenjati, a doljakinje e smjesta otvoriti
kutiju hitne pomoi i baciti se na posao. Sve to u sluaju neoekivanog
posjeta. U suprotnom e Sagrario uvati strau leei na krevetu dok
ih taj mladi, taj Seviljanin, bude vodio u polupodrum iskopan podno
brdaca na koji je bila naslonjena kua u kojoj je umirao Artur.

Pod slabanim svjetlom rune svjetiljke u mrklom mraku

podzemnog hodnika jedva su se nazirali obrisi izubijanog i
izranjavanog Arturovog tijela. Zatim kaalj. Onaj neprekidni kaalj
kroninog bolesnika bilo je jedino to se moglo prepoznati od
njegovog napola raspadnutog bia.
Obje su ga zagrlile oko nogu, u strahu da jo vie ne ozlijede
krvave pregibe njegove izranjavane i posivjele koe.
Lucrecia, po prirodi utljiva, izgovarala je najprikladnije
mogue rijei koje su se u tako munim okolnostima te
samorazumljive i beskrajne tiine pojavile poput pojasa za
spaavanje.
Umre li sada, umrijet u i ja s tobom zaprijetila mu je.
Bolesniku su umjesto odgovora poput iskre bljesnuli bijeli zubi
koji su izronili iz guste brade stare tisuu dana. Dvije ene nisu ni asa
gubile, nego su stale razodijevati Artura i dezinficirati mu rane
sapunom i toplom vodom. Svijea ih je vodila kroz neizvjestan
labirint ireva i modrica kojima mu je bilo prekriveno tijelo. Namazale

su ga nekom mau koja je zaudarala na trule inune nakon to im je

mladi, kojeg su i dalje zvale Seviljaninom, nekoliko puta otiao i
doao s vodom, sapunom, octom i Expsitovim britvicama. Preko dva
su sata neumorno mijenjale Arturov izgled, u emu su djelomino i
uspjele. Unato tome, prokleti je toplomjer ukazivao na kritinu i
opasnu tjelesnu temperaturu.
Jo gore od muenja, rekao je spotaknuvi se pri hodu, bilo je to
to mi nisu dali da umrem na miru. Stoga kad ga je tamniar
obavijestio da e ga radnici tvornikog komiteta odvesti na smaknue,
primio je tu vijest o svojoj smrti kao neko osloboenje. Zamotali su ga
kao anesteziranog lava i ubacili u raskoni crni automobil koji je ve
ekao. Ni s kime nije razgovarao. Zadrijemao je. Ali ipak je osjetio da
mu ivot ponovno struji tijelom kad se susreo s Expsitom. S dobrim
Expsitom.
Sve je to izgovorio tiho i uplaeno. Rijei je cijedio. On koji je
navikao previe razmiljati o njima dvjema i diviti im se.
Mercedes, odgojena u duhu vjere koja usauje ljubav kao
najbolji lijek za svakog bolesnika, trudila ga se oraspoloiti. I ljubila
ga je. Silno ga je ljubila.
Sjea li se gardistice koja je dola s Ramonom kada su te
uhitili? Jedan njegov uzdah prekinuo je njezinu tajnu. Prislonila mu
se na uho: Ona te je spasila.
Kako je se ne bi sjeao! Artur ju je zavolio istoga trena kad ga je
brati doveo pred nju. Vjerovao je u kemiju ljubavi. Kao to je bio
siguran da enja za neim vanim djeluje kao magnetski pol na
osobu za kojom se ezne. Valentinu je vidio u snovima i nakon snova.
Ali nije to bila idealizirana ljubav. Kao i kod Dantea, njegova je strast
bila kaotina i pohotna, tata i pogreiva, ljudska i pretjerano ljudska.
Uspio je pojesti etiri lice krepke juhe, nakon ega je zaspao.
Dogovorile su se da e Lucrecia ostati uz bolesnika, a da e Mercedes
trkom do bolnice po potrebne lijekove. Nekoliko godina prije,
bakteriolog imena Alexander Fleming pronaao je udesan lijek zvan

penicilin. Ni izdaleka nije bilo sigurno da je to lijek koji je potreban da

se spasi Artur. U mislima im je bio samo jedan cilj: pronai najbolji
lijek da ga izlijee.
Hajde rekla joj je tetka donesi to god nae, ali brzo.

Mercedes je u tramvaju prema Klinikoj bolnici prvi put otkad

je poeo rat osjetila potrebu zaciktati od radosti. Ali umjesto ciktaja
niz obraze su joj posve neoekivano kliznule suze. Pomislila je da e
ih iskoristiti da dobije penicilin koji su najee dijelili na kapaljku i
iskljuivo uz suglasnost lijenika. A pomislila je i ako bude plakala
sada, nee joj ostati suza da postigne ono to eli u pravom trenutku.
Duboko se zagledala u dlanove. inila je to svaki put kad nije bila
sigurna u sebe.
Zaobila je ulaz za bolniko osoblje i provukla se kroz hitnu
slubu. Na glavi je umjesto kapice bolniarke nosila rubac,
zahvaljujui kojem je, premda on nije bio dio propisane odore,
izgledala kao da je ondje zaposlena, to je, pak, bilo neophodno u
njezinom sluaju jer kao bolniarka na aksi nije imala puno bolnikog
iskustva. Strka lijenika i pomonog osoblja izgledala joj je muno.
Odluila se povui u kut i promatrati to udo. U to su vrijeme mnogi
vjerovali da je ivot pun iznenaenja i da u najteim trenucima neko
udo ili poravnanje zvijezda mogu pomoi potrebitima. Fenomen to
ga je Mercedes pola sata zazivala pojavio se u obliku Lali Fuster, stare
prijateljice iz katolike kole Jess Maria, koja je naletjela na nju kad je
istrala iz operacijske dvorane. Brzo su se pozdravile, a ona joj se
nasmijeila ne toliko zbog iznenaenja to ju je srela koliko zbog
okolnosti u kojima su se te dvije kolske prijateljice sada susrele.
Odgojene u duhu onih asnih sestara, ni u kom sluaju nije bilo
predvieno da e te dvije pokorne uenice iz katolike kole,
milosrdne i pobone, izdati ratne rtve i komunicirati s njihovim
krvnicima.

 Treba mi neki udotvorni lijek za suicu, Lali rekla joj je bez

ustezanja . Ah... i bolniki materijal za pneumotoraks.
Potrait u ga. Ne brini. Tono u jedan pored ulaznih vrata
rekla joj je u trku.
Dva su je duga sata ekala prije nego to se opet nala s njom.
Umjesto da sjedne na klupu i da je tako eka, ula je u bolnicu i
zapriala se s bolesnicima u svojoj dvorani. Inae kratka i jasna u
razgovoru, Mercedes bi se preobrazila u posve drugaiju osobu kad bi
kakvom bolesniku u krevetu govorila o ljubavima i enjama. Njeno
bi ih milovala kao da su dio njezine obitelji. Dvoranom bi irila
njenost kao da umjesto dlanova ima okoladice i slatkie za nagradu.
Primijetila je da se i najgrublji mukarci rastope pod njenim
dodirom. Osim toga, zbog znanja stranih jezika traili su je da
komunicira s ranjenicima iz Meunarodnih brigada. Sustavno je
izbjegavala razgovore o politici s bolesnicima. I sa svima drugima. U
skladu sa svojom duhovnom disciplinom, odluila je da e izbjegavati
teme koje su na bilo koji nain povezane sa svjetonazorom bilo kojeg
od tih ranjenika. Prema njezinom je miljenju politika postojala samo
zbog katastrofa globalnih razmjera i da se mrzi iz dna due.
Lali Fuster se pojavila s paketiem lijekova i uputnicom koju je
potpisao ravnatelj Odjela za plune bolesti. Taj je papir bio potvrda
kojom je Mercedes mogla traiti potrebne doze i igle za bratovo
lijeenje.
Puno svjeeg zraka rekla joj je. I pravilna prehrana. Skrb i
odmor.
Vidimo se! kazala je Mercedes.
A doista su se vidjele. Takav je rat. Ali vie se nikada nisu
vidjele u tom gradu za koji je Lucrecia Palop znala rei: Malen kao
selo. Tu se svi poznaju.
Kanila je prvo skoknuti do doma po stare Arturove naoale.
Najvanije je bilo to to nosi price, igle i steriliziranu vatu. Nitko je

nije zaustavio putem. Izgubila je pojam o vremenu. Sve joj se inilo

tako dalekim. Nastava iz domainstva. Protraeni sati u kapelici
Isusa i Marije. Kako li se dalekim inio Ramon. A kad je sve zbrojila,
od svega toga prole su samo tri godine.
Dok je pripremala injekcije za Arturovo lijeenje, nije obraala
pozornost na tihi razgovor nekoliko metara dalje izmeu Lucrecije
Palop, Expsita i Seviljanina koji su razmatrali gdje bi bilo
najsigurnije sakriti Artura. Razmislimo, govorio je Expsito
Lucreciji. Vi za mene i ja za vas. Neko su ve vrijeme tako okoliali,
a da nisu uspjeli pronai prikladno sklonite. Izvesti Artura iz grada u
tom se trenutku inilo jedino rjeenje, ali njegovo zdravstveno stanje
nije doputalo putovanje ni bijeg na selo. Prije toga je morao preboljeti
groznicu, ojaati i oporaviti se to je vie mogue. Premda se to ni u
jednom trenutku nije spomenulo, svi su znali da njegova plua nikada
nee biti kao u mladia njegovih godina. Najbolji je prijedlog dao
Seviljanin. Dosjetio se da bi, ako detektivski romani govore istinu,
mjesto zloina bilo zadnje mjesto na kojem bi ga potraili. Pogledali
su ga u udu, dobili su nadu. Seviljanin im je kazao da tvornica ima
tavan koji e mu biti savreno skrovite, ako se tako moe nazvati ono
skueno, suncem okupano potkrovlje za koje nije znao nitko osim
njega, s obzirom da se ondje jednom prilikom zatekao zbog golubova
koji su skrivali svoje ptie u jednom od starih dimnjaka.
Uskoro su shvatili da to uope nije loa ideja. Osim toga, niega
se boljeg nisu dosjetili.
To je stvarno pravo otkrie! rekao je Expsito. Bio je ponosan
na mladievo otkrie. Dopustite mi da ga pregledam, gospoo
Lucrecia, pa emo vam sutra rei neto vie o tom golubinjaku.
Ni velianstvena pobjeda radnike revolucije ni gospoa
Lucrecia u odjei gardistice nisu bili dovoljno uvjerljivi razlozi da joj
se Expsito prestane obraati s potovanjem, to je inio svaki put kad
bi joj se obratio.

Sindikalist Jeremies Ferrol, na glasu kao tvrdoglav i radian

aktivist, trebao je sastaviti popis s razlozima za i protiv prijedloga
druga Expsita. Od koristi koje je tvornica pod njegovim
upravljanjem mogla imati od starijeg sina Antonija Ramonede
istaknuo je dokazano Arturovo znanje o upravljanju i financijskom
poslovanju. Budui da je bio prvoroeni sin, njegov ga je otac jo od
malih nogu pripremao za voenje tvornice koju je stvorio vlastitim
rukama. Od nedostataka najtea je bila opasnost da e ga raskrinkati
u tom sklonitu te manjak nunih potreptina da taj golubinjak urede
u prostor s osnovnim higijenskim uvjetima. Simn, brini komunist,
rijeio je dio tog problema osmislivi vrstu zahodske koljke koja bi
mogla dobro posluiti pod uvjetom da drug Seviljanin preuzme
obavezu ienja govana. Artur Ramoneda se, pak, morao obavezati
da e se doslovce drati vojnike discipline ne bi li tako umanjio
opasnost da mu zatitnici budu optueni za neposluh.
Naravno da mu nee biti dosadno kazao je sindikalist.
Nije mu bilo dosadno. Davali su mu posla kako je napredovao
njegov oporavak. Glavna korist koju je Artur ostvario u svom novom
sklonitu bila je mogunost da vidi sunce. Da udie zrak s mora koje je
bilo na dva koraka. I nebo nadomak prstiju.
Iz tvornice su prihvatili zahtjev Lucrecije Palop o ustavljanju
veze s obitelji kako bi bili obavijeteni o mladievom zdravlju.
Nemojmo jo proglasiti pobjedu rekao im je Artur dok su ga
premjetali. Jo iscrpljen, ali s iskrom u oima, pustio je da ga nose
kroz podrume, preko stepenica, kroz hodnike, preko sklepanih
mostova, vanjskih stuba... sve dok, zateen kao da mu je prvi put, nije
ugledao mjesec, zvijezde i svjetla grada koji jo nisu poharale poasti
rata. Bila je to samo njegova uvertira.

Rat, ili samo jedan njegov dio, vodio se na moru, pred obalama
Mallorce, gdje je Valentina Mur mislila samo na osvajanje Baleara za
Republiku, ne prilazivi za to vrijeme nijednom mukarcu, osim ako
je to ne bi preklinjao kakav ranjenik ili bolesnik koji je trebao njezinu
pomo. U Barceloni se u meuvremenu takoer razgovaralo o toj
ekspediciji. Mercedes je pri svom jedinom posjetu Arturovom
sklonitu, s namjerom da mu zalijei pneumotoraks, bratu rekla da se
ta lijepa osloboditeljica bori na ratitu.
Koji uas! rekao je on. Donijela mu je novine gdje su bili
opisani podvizi tih nesumnjivo ponosnih junaka. Pogledaj je. Bori se
kao mukarac meu pukama, bombama, granatama i
hidroavionima.
Umjesto da ga onako miroljubivog bace u oaj, te su rijei,
unato svemu tome, imale pozitivan uinak na Arturovo zdravlje.
Nije nimalo sumnjao e Valentina preivjeti. Svakodnevno praenje
vijesti o ekspediciji katalonskih brodova trebala je biti njegova nova
obaveza u tvornici. Novinski su lanci iz dana u dan bivali zloslutniji.
U Europi se jo nije dogodila tako besmislena i tuna bitka poput one
koju je povela zemlja koju su tada vie pokretale stranake objede,
nego sloga s vjerom u pobjedu.
Pretpostavivi da je potreban svojim zatitnicima i da im duguje
uslugu to ga tite, Artur je brzo prionuo dodijeljenom zadatku.
Prouavao je tvornike arhive i biljeio. Valentinu je gledao izdaleka
kako stoji na brdu i puca u opasnog neprijatelja koji joj se pribliava.
Drae mu je bilo zamiljati je nou, obasjanu svjetlucanjem s mora
dok lei potrbuke kao to lee ene koje sanjaju da su sretne, jo
nesvjestan da samo mora otvoriti biljenicu u koju je Valentina
zapisivala zgode i svakodnevna razmiljanja o ratu i iskrcavanju ne bi
li izbliza upoznao njezin ivot na Balearima.

7. kolovoza. Zapovjednik Bayo s razaraima Admiral Miranda i

Admiral Antequera glumata da smo Republici vratili otoke Ibizu i

Frmente. Ha, ha, ha... Oekuje li da mu povjerujem?

Njezina je biljenica sadravala malene karte brzopleto ispisane

sitnim slovima, negdje na katalonskom, a negdje na panjolskom. U
urbi bi pomijeala oba jezika kao da joj se razgovori s ratnim
drugovima prepliu sa zabiljekama. Opsjednuta stvaranjem novog
svijeta, na svoj si je dvadeset i drugi roendan poklonila ovaj poseban
dar:

Mukarci i ene moraju zajedno raditi i boriti se, u suprotnome

nikada neemo ostvariti drutvenu revoluciju.

Stigla je na Baleare u sastavu enskog bataljuna Skupine

slobodnih ena; ubrzo je shvatila da su njezine feministike ideje
podjednako vane i u vihoru rata, i u demokraciji i miru. Gardisti su
se prema suborkinjama odnosili jednako sramotno i skaredno kao i u
svakodnevnom ivotu. Sa svakom je novom stranicom te biljenice
bilo vidljivije razoarenje postrojbi te posljedini kaos zbog
nedostatka organizacije, discipline i vojne strategije, to je, pak,
nagovjetavalo mranu budunost.

Bila bih sretna ovdje da mukarci ne pretjeruju s alkoholom, a

neke ene s meunonim uslugama... Hrana je dobra.

im su se iskrcali na otok Mallorcu, primijetila je licemjerje i

politiki cinizam kapetana Baya, neprikosnovenog voe ekspedicije.
Na velika je zvona objavio osvajanje Baleara, ali u toj je tobonjoj
pobjedi istinita bila samo brzopotezna predaja stanovnika Ibize
Republici. Samo to.

8. kolovoza. Ibiza nam je priredila dobrodolicu. S papirnatim

junakom kao to je Bayo teko da emo se iskrcati na Mallorcu.

Slijedio je saetak o zateenom stanju. Pojedinosti za koje je

smatrala da e joj moda biti od koristi kad se vrati u Barcelonu.
Prema njezinom je izraunu ekspedicija brojila oko sedam tisua
mukaraca i petstotinjak ena, koje su bile zaduene za pomone
poslove, lijeenje ranjenika i borbu. Osim tog republikanskog
brodovlja, raspolagali su i s etrnaest aviona spremnih za napad.
Kapetan Bayo je unato tome, nakon to su se iskrcali na otok
Menorcu, izjavio pred postrojbom da su otoani obeshrabreni.
Izgubljeni.

Veina onih koji su se doli boriti i dalje vjeruje da je sve ovo

samo vojna vjeba. Nema nikakve discipline i svatko vodi rat za sebe.
Okupljaju se po stranakoj osnovi, s neiskusnim glaveinama koje
improviziraju u svakoj situaciji. Skupine su razjedinjene i ni u emu se
ne slau. Kao da su suparnici. Nevjerojatno. Stalno se svaaju. Ne ele
se podvrgnuti vojnoj disciplini i ni za to ne mare. Ma milina!

Kako se ini, Bayo se dvoumio izmeu frontalnog napada i

pojedinanih udara. Izmeu svega toga, more je preplavilo nekoliko
stranica te biljenice. Jedini joj je uitak bilo pisanje o moru.

Mnoge drugarice dane provode na plai, kupaju se i zbijaju ale

s gardistima. Vrijeme je, bez imalo sumnje, prekrasno: poziva na
sanjarenje, na promatranje krajolika i na ljenarenje. Ali ovo je rat.

Valentina se trudila biti optimistina, iako je zbog takve

svakonevice bila ljuta i neraspoloena. Svojim je ponaanjem stekla
nenaklonost mnogih vojnika. U svakom sluaju, 16. je kolovoza bio
kljuan dan za napad:

Danas smo zauzeli Portocristo. Napad nije bio frontalan. Jo

smo daleko od Palme. Avioni su dobro obavili svoju zadau.
Zaudaram. Smrdim. Iscrpljena sam, ali iva. Barem mi se tako ini.

Kako li je sve to bilo obeshrabrujue! Veer prije napada, nakon

to su se brodovi iskrcali na Mallorcu, kapetanove je planove o brzoj
pobjedi republikanaca unitilo ponaanje velikog dijela gardista, koji
su cijeli dan pljakali i palili crkve. Gubimo dragocjeno vrijeme za
napad na nacionaliste. Dodala je da su napokon nali nekoliko deka
da mogu spavati pod vedrim nebom. Kao veliku je vijest navela da su
pili kavu i jeli kobasice. Doimala se zadovoljno. Posloila je ruksak. I
dalje se druila s drugaricama iz bataljuna, premda se alila to nije
uspjela u namjeri da od prostitutki koje su joj se inile najbistrije stvori
ratnice. Cesto bi im govorila neka kopaju rovove i postavljaju
barikade.

Nemogue su. Radije se drue s mukarcima. Kau da im

plaaju ljubavlju i da im silno nedostaje njenosti, najobinije prasice.

Napad na Mallorcu tek je poeo. Na tom su se velianstvenom

popritu mediteranske obale zelenih borova, zlatnoutih, sivih i
ruiastih stijena dvije strane pripremale za meusobno ubijanje.
Ujutro je enski bataljun uspio zauzeti vlastitu bojinicu. Pucale
su neprekidno. Otvorenih oiju. Bio je to, bez imalo sumnje, jo jedan

plus za te neiskusne ratnice. Valentina je brzopleto napisala etiri

retka i opisala taj jutarnji napad. Iskoristila je odmor da se vrati
biljenici. Jele su. Nakon veere za kojom su prepriavale dojmove iz
bitke, prije nego to ponovno zagruvaju faistiki topovi, zaeljele su
se kubanskih pjesmama i argentinskog tanga. Zapisala je da joj je
biljenica poput slamke spasa. Pomae joj da ne poklekne duhom. Od
svih ena u tom bataljunu, ona je bila najutljivija. Zato je utjela? Ne
sjea se zato. Ubile smo etvoricu, ula ih je kako govore. Njoj se,
pak, uinilo da nije ranila nikoga. Faiste su doista ubijali samo oni
koji su imali sreu dobiti najbolje oruje.

im se probudila, nakon kratkog i tekog sna, prvo je svu

muninu istresla u biljenicu. Dogodilo se sljedee: u nekom trenutku
tijekom noi morala je na zahod. Dok je hodala ispod borova prema
sklepanom poljskom zahodu, dva su joj gardista stala na put.
Kapetanice! Doi i zabavi se malo s nama.
Nije ih se udostojila ni pogledati. Zaula im je korake. Slijedili
su je u stopu.
Ako eli, pomoi emo ti.
Dvojica protiv jedne, pomislila je, u sluaju da se bude morala
obraniti. Nije joj bilo svejedno.

Bili su odvratni. Nepristojni, pa ak i nasilni.

Zastala je i poslala ih u vraju mater. Tim rijeima. Nije nosila

puku, zbog ega je zaalila. U mraku je samo ula prostake uzdahe
tih nasilnika. Nije im ak ni lice vidjela. Jedan ju je zgrabio oko struka
dok ju je drugi grubo epao za vrat i pokuavao je zavaliti.

Ako se nai ponaaju kao zvijeri, to e tek uiniti neprijatelji...

Jedan je spustio hlae. Kao da sam asna sestra preruena u
anarhisticu. Sjebat u te, kurvo prokleta. I tako dalje.

Uslijedila je crtica o kricima upomo, o udarcu nogom u jaja

jednog od njih dvojice, o emotivnoj zakinutosti veine mukaraca i svi
neka su prokleti.

Ljuti me to mi ene razmiljamo glavom dok oni mozgaju

pimpekom.

Kad se najgore tek trebalo dogoditi i dok ju je onaj najgrublji

vrsto drao za kosu, neiji je glas odjeknuo u mraku.
You people, shut up!
ena koja je to poviknula na engleskom bila je ozbiljna. Pukom
na ramenu kojom samo to nije opalila ciljala je s namjerom da ubije
tu dvojicu pokvarenjaka. Valentina joj je prepoznala glas. Bila je to
Margaretha Zimbal. Njemaka brigadistica koju su svi zvali Ptzova.

Bjeite brzo dok vas obojicu nisam ubila! Prokleti faisti!, u

lice im je sasula tu najgoru uvredu za republikanskog vojnika. Iako je
rije vojnik bolje staviti meu navodnike.

Gardisti su nestali, mrmljajui si u bradu to su iskreno mislili o

enama: kurve iznutra, a hijene izvana. Ta im se Njemica drznula
unijeti u lice, a jo im je rekla i da taj rat nije za kukavice. Valentina je
takoer potvrdila Njemiinu hrabrost. Cesto bi je promatrala dok se

borila s topnicima. Poprilino mrava djevojka pepeljastoplave kose

koja je netom prije napunila dvadesetu. Ptz, napisala je nekoliko
puta zaredom. Svialo joj se to ime.

Ona je druica nekog Nijemca koji nikada ne bjei s prve crte

bojinice. Od danas smo bliske prijateljice. Kae da je pobjegla iz
roditeljske kue u Dsseldorfu da bi se sa svojim drugom Ottom
borila za slobodu. Njezina obitelj pripada starom njemakom
graanskom sloju. Ona se buni protiv idovskih obreda svojih
roditelja.

Mnogi su drugovi govorili da je Ptzova sjajna djevojka. Zvali

su je naoruanim anelon ili crvenim anelom. Uz amor, prije
nego to su zaspale jedna pored druge, donijele su odluku da e
kapetana Baya izvijestiti to se dogodilo te veeri. Obje su se sloile da
takvi gardisti sramote republikanske kolone. Zasluili su primjernu
kaznu da se prizori poput tog vie ne bi ponovili.

Od svega najvie iznenauje to Ptzova takoer nosi biljenicu

u koju upisuje dojmove.

Jo nije bilo sedam sati kad se pojavio avion lovac pobunjenike

strane s namjerom da puca po njima. Svako su ih jutro budili
neprijateljski avioni. Gledati kako padaju bombe tim je uspavanim
borcima bilo zabavno. Bilo je neosporno da su frankisti bolje
organizirani i da raspolau nadmonijim orujem od republikanaca. S
druge, pak, strane, primali su svu moguu pomo talijanskih aviona.
Valentina je neprekidno govorila o slaboj ili nikakvoj uinkovitosti
napada koji je predvodio Bayo.

Ovdje ne zapovijeda nitko. Tijek bitke protiv neprijatelja nije bio

lo. Bio je gori od toga. Nije ga bilo. Zavaravanje neprijatelja? to time
dobijamo? Po mom miljenju, morali bismo se boriti protiv njega na
moru, na zemlji i u zraku. Bez milosti.

Napadi su postali sve ei. Traili su zaklon. Valentina je

neumorno odlazila na prvu crtu bojinice, odakle se stalno pucalo.
Drugovi su se alili na prisutnost ena na bojinici, uz izgovor da
gube previe vremena da bi ih zatitili. eljeli su biti jedini junaci.
Smetala im je enska konkurencija.
Na kraju dana napokon su se uspjele sastati s kapetanom
Bayom pa su ga izvijestile o onome to se dogodilo prethodne noi
kad su oni pojedinci pokuali silovati Valentinu. Kapetan ih je samo
izgrdio i nita vie. Taj je gad zamalo optuio njih samo zato to su
ene. Da bi im zatim odrao bukvicu da ne eli enske u postrojbi, ni
da pucaju ni da se na plai kupaju kao od majke roene. A ako ba
elite, ni u kuhinji. A to je s golim mukarcima? prekorila ga je
Valentina. Uspjela ga je urazumiti tek kad mu je priznala da radi kao
novinarka. Ta je arobna rije upalila. Kapetan ih je zamolio da se
vrate na svoja mjesta i obeao im da e poduzeti disciplinske mjere
protiv tih kukavica. Nisu se usudile posumnjati u ozbiljnost njegovih
namjera. Ptzova se pokajala to ih nije ustrijelila. Zasluili su to. Jesu.
Naravno da jesu.
Tabor je bio silno tuan. Poraz je bio neizbjean. Prva crta
napada se povlaila. Granulo je sunce.

Tog je poslijepodneva vidjela kako gine Otto, drug Ptzove.

Neprijateljski ga je metak s druge strane rova oborio nekoliko metara
od mjesta gdje je ona na neprijateljsku stranu bacala granate kao da

baca jaja. Metak preciznog strijelca nasmrt ga je ranio. Ali najtee je od

svega bilo gledati pobunjenike kako se guraju oko tog Nijemca da ga
dokraje. A poginuo nije samo on. Faisti su u neoekivanom napadu
nasrnuli na nekoliko drugova. Svi su poginuli.

Najgore je bilo prenijeti to mojoj dragoj Ptzovoj. Nisam mogla

prevaliti rijei preko usana. Dugo smo ostale zagrljene. Poslije sam je
vidjela kako sama s pukom na leima odlazi pronai tijelo svog
ljubavnika. Ptzova se smrti ne boji. Ona je trai.

U najtunijim si je trenutcima misli odagnala promiljanjem o

vanosti ljubavi u vihoru rata. Kako se taj osjeaj oplemenjuje. Kako je
mogue, upitala se, da ljubav postane jedino vano u ivotu ovjeka
koji je spreman umrijeti za neto posve suprotno ljubavi? Prvi se put
otkad je stigla na Baleare sjetila Artura.
Ah, Mjesee, napisala je sjetno.

Nou se uju dahtanja i stenjanja koja se ostatku postrojbe

nimalo ne sviaju. Nitko ovdje ne misli na ljubav, ve na posljednju
priliku da ugodi tijelu. To mogu razumjeti.

Jednoga podneva krajem kolovoza, dok se kupala na plai,

Valentina je upoznala nekoliko bolniarki iz Barcelone i odmah se s
njima sprijateljila. Bile su vesele i pametne. Jedna je zavrila studij
farmacije. Razgovarale su o tome da se bolesnici ale na hranu. Malo
je ima i loe je skuhana. Ranjenike su drali na podu dok su lijenici i
gardisti lanovi komiteta jeli dobru hranu i spavali u krevetima.

Ako to zovu revolucijom, rekla je Ofelia, tako nam Bog

pomogao.

Umirale su od smijeha, nakon ega su se onako raupane brzo

vratile na svoja radna mjesta.
Taborom su se proirile glasine. Komunisti i Vlada su se
usprotivili ekspediciji na Mallorcu. Zatraili su od Baya da naloi
povlaenje postrojbi. Valentina je 3. rujna upisala dva velika
dogaaja: prodor neprijatelja i bijeg republikanaca. Poetak kraja.
Pisala je o bombardiranju s mora i iz zraka. Zatim su uslijedile
neispisane stranice s usklinicima, crteima zvijezda i ponekim
telefonskim brojem. Bili su primorani potraiti novi zaklon. I
prepustiti se oajanju. Na nekoj drugoj je stranici upisala samo jednu
reenicu. Svi bjee. Poslije je pohvalila one etiri medicinske sestre
jer su odluile ostati, uz ranjenike, uz najhrabrije iz postrojbe. Kud
puklo da puklo. Strah se prvi put nazirao u poutjelim bjeloonicama
onih malobrojnih gardista koji su jo uspijevali odbijati napade.

Bila je sama na svom stratekom poloaju, okruena stijenama,

kad ju je potraila Ptzova. Idemo, rekla joj je kao da joj nareuje.
Ostati ovdje ravno je samoubojstvu. Samljet e nas.
Ako to kae Ptzova, pomislila je Valentina, vjerojatno je
tako.
Uzmi ranac i bjemo naredila joj je. Njemica je panjolski
govorila kruto i tvrdo. Oponaala je govor svojih drugova iz rova.
Preuzela je naglasak onog Aragonca zaduenog za dijeljenje streljiva,
ali i za irenje zlovolje. Ali Valentina se nije namjeravala tako lako
predati.
Nisam dezerterka rekla joj je.

Ptzova je pljunula na tlo. Ne bi li je napokon uvjerila da e

izgubiti bitku, ukazala joj je na neoborivu injenicu.
Svi su pobjegli. Ne vidi li?
Valentina je ugledala bezbroj glava kako bjee prema moru.
amci u koje su se ukrcavali bjegunci ekali su na obali.
Ovaj je rat otpoetka osuen na propast.
Valentina se sloila. Praina od detonacija zaklanjala joj je
pogled. Slijedila je Ptzovu do plae. Ondje je spremno ekala brodica
da pritekne u pomo zadnjima koji su jo pruali otpor. S namjerom
da spase to je vie ivota mogue, republikanski su brodovi najavili
povlaenje. Ranjenici! poviknula je Valentina s neke hridi. Izgledalo
je kao da su ih odluili ostaviti na kopnu. Odbili su ih ukrcati. ak su i
lijenici pobjegli. Rekle su joj da su bolniarke na koncu odluile ostati
s pripravnikom bolniarom. To nam je obaveza, rekle su bez
oklijevanja, svjesne opasnosti kojoj se izlau. Da nema Ptzove,
vratila bi se. Nije bila posve sigurna. Morala je donijeti odluku kojoj
nije bila sklona. Stoga se kajala zbog nje svakim korakom svog bijega.
Povlaenje postrojbe pokazalo se opasnijim nego to su
predvidjeli. Dok su bjeali prema plai, izmicali su bombama. Avioni,
ti besmrtni junaci, sve su nie letjeli. Neki su im gardisti psovali sve
po spisku.
Mi smo kukavice. Priznaj obratila se tim rijeima Ptzovoj
kojoj su oi bile pune suza.
Nakon to su se ukrcale u brod, prijateljice su im stalno bile u
mislima.
to li e im faisti uiniti? Ne elim na to ni pomiljati.

Valentina to nikada nije saznala. Kad bi se sjetila tih prijateljica,

uvijek bi ih vidjela vesele, bespomone, uurbane. Cijeli je rat

pokuavala doznati jesu li uspjele izvui ivu glavu iz one tragine

klopke u koju su upale kao rtve. Nije propustila upitati sve za koje je
procijenila da joj neto mogu rei o tim katalonskim bolniarkama.
Sjeala se imena tih svojih prijateljica, ali ne i njihovih prezimena. Tko
bi joj mogao neto rei o sudbini njezinih drugarica?

Zarobili su ih u noi 4. rujna, nakon to su uspjeli pobjei

Ptzova, Valentina i drugi koji su bjeali meu zadnjima. Osveta
pobjednika bila je uasna. Mukarce su strijeljali istoga dana kad su
zarobili te bolniarke, a ene su ostavili kao ratni plijen. Sudbina tih
bolniarki bila je drugaija. Uhitili su ih zajedno s dvadeset ranjenika
koje su njegovale, a koje su oni smjesta pobili. Nakon to su ubili
mukarce, njih su gole vodili otokom i javno ih pokazivali. Kamion
kojim su ih prevozili nazvali su kurvinski plijen, a uvari u pratnji
su se hvalili da te ene drugo ime nisu ni zasluile. Izmeu dvaju
javnih pokazivanja udarali su ih, silovali i ranjavali koliko god su
eljeli. Jedna od njih bila je pijanistica, druga profesorica, a kako se
poslije saznalo, meu njima je bila i jedna asna sestra. Uzastopno su
ih silovali i vrijeali najodvratnijim psovkama koje ovjek moe
izgovoriti. Faisti su se usuglasili da muenje tih djevojaka moe
zavriti samo polaganom smru koju e im zadati njihovi krvnici.
akama su im izbili zube, razderali su im vagine, noem im izrezali
bedra i zubima izgrizli dojke. Nakon to im je jo samo preostalo
umrijeti od sramote, bacili su njihova izmuena tijela u ipraje tog
romantinog otoka.

Tijekom povratka brodom Marqus de Comillas u Barcelonu,

putnici su se izbjegavali gledati u oi. Vie se nikada nee prisjetiti tog
poraza, a da ih pritom ne obuzme bijes i strah. Na brodu se gotovo

uope nije razgovaralo. Spavali su budni. Povratak preivjelih bila je

krajnja suprotnost ondanjem izletu nesmotrenih i junakih boraca to
su nekoliko tjedana prije zaplovili prema neupitnoj pobjedi. Bio je to
prvi poraz revolucije, a nisu znali kako da ga prihvate, osim grobnom
utnjom i neutjenim oajanjem.
Kad su pristali u luku, u osvit dana, netko je s broda zamolio
Valentinu Mur da odvede drugove u sjedite Radnike stranke
marksistikog ujedinjenja POUM, smjeteno u nekom starom hotelu u
Ulici Rambla koji je bio utoite gardistima i stranim borcima. Borci su
u sjedite stigli tiho, poput duhova mjeseara; sjene su im se stapale sa
sjenama drugih vojnika koji su odlazili i dolazili s bojinice i
znatieljnika koji se nisu udaljavali iz zgrade samo da bi mogli izbliza
pratiti razvoj dogaaja. Valentina je na sebe preuzela nadzor,
oslonivi se na svoj prirodni dar za snalaenje u najteim
okolnostima. Hotel je zaista bio dupkom pun i nije bilo mjesta za
smjetaj pridolica, ali sa eljom da pomognu poraenima vrijedne su
ruke nale madrace i pokrivae kojima su sklepali leajeve po
hodnicima, na odmoritima izmeu katova i po raznim kutovima.
Djevojke na jednu stranu. Momci na drugu. U meuvremenu se u
prizemlju tog starog hotela svjetina opijala vinom iz bavica koje su
podizali i iz kojih su halapljivo pili do posljednje kapi.
Dobro je, tu smo, borila sam se i preivjela, pomislila je
Valentina dok je promatrala nagurana tijela svuda oko sebe kako
vape za objanjenjima.
Svi su iz prve ruke eljeli saznati to se dogodilo na Balearima.
Novine su proirile vijest o porazu, iako su, umjesto da ga tako
nazovu, koristili ublaene izraze poput primirja na bojinici ili smjene
postrojbi. One koji su ostali u sjeditu POUM-a, a bili su to veinom
gardisti, zanimao je stvarni tijek bitke. Bez lai.
Valentina je bila izravna. Bila je dobra govornica. Popela se na
stolicu i govorila jasno i bez dlake na jeziku, na panjolskom da je svi
razumiju, ukljuujui i strane dopisnike koji su ispunili zgradu i

plonike pred njom.

Iskoristili su nas rekla je ta gardistica. Postali smo
instrument lokalnih stranaka. Politiara koji se vie bore za
katalonske nacionalistike snove, nego za slobodu i revoluciju. ivjela
sloboda! povikala je. ivjela Republika.
Izgovarala je te parole kao profesionalna politiarka. A zato bi
uope morala imati ikakvu ulogu u toj propagandi? Smijeno.
Staloeno je nastavila govoriti o potekoama tijekom
ekspedicije, a naglasak je stavila na njihove uzroke. astohlepnost
nekih meu njima. Najobinije poziranje meu drugima. Krajnje
neprihvatljivi rodoljubni interesi. Njezino je obraanje bilo uvjerljivo
jer je bilo iskreno i lieno svih politikih predznaka.
Osim toga, i dalje sam uvjerena da bismo mi republikanci bili
preoteli pobunjenicima Baleare da zapovjednitvo, tako sigurno u
nau pobjedu, nije potratilo dragocjeno vrijeme.
Tada su joj gromoglasno zapljeskali i zamalo je podigli na
ramena. Govorila je i govorila dok joj je otac bio u mislima, zbunjena
to su joj glas i pokreti tijela istovjetni onom hrabrom i potenom
profesoru kojeg su pobunjenici smaknuli na dan velike pobjede.
Njezine su se podignute ruke kretale istom onom samouvjerenom
lakoom cijenjenog anarhista Scratesa Mura kad bi drao politike
govore ili nastavu iz proizvodne ekonomije.
Njezin je govor bio popraen samo djelominim oduevljenjem
budui da njezin glas, koji je odisao porazom, nije davao prostora za
raspojasano slavlje, koliko god dobar bio njezin nastup. Osim toga,
govorila je ena. Lijepa i hrabra, ali bez zalea neke politike stranke
spremne da je podri.
Sprema se biti ministrica rekla joj je Ptzova nekoliko
trenutaka prije nego to je zapoela govor. Zajedljiva Ptz. Gdje li je
nestala?
Ugledala ju je pored stupa, naslonjenu na gomilu vrea u stavu

pustolovke koju zabavlja prkositi meteorolokim nedaama koje je

okruuju. Ptzova je smatrala da je rije beskorisna dok ima metaka
kojima se ljepe moe opjevati pobjeda. Takav joj je bio izraz lica.
Unato tome, Valentina je razglabala s vojnicima o pustoj filozofiji
ivota i smrti dok je Ptzova brojala minute do polaska na aragonsku
bojinicu, gdje je eljela izvriti svoju revolucionarnu dunost. Bolje
mrtva nego sjebana, nauila ju je neka Ciganka s Mallorce s kojom je
dijelila hranu i rov. esto je ponavljala tu reenicu, prirodno poput
kakve zgroene aristokratkinje.
Neki se drugi suborac, na stolici pored Valentine, trudio naglas
proitati popis palili u bitki. Kad su Ottovi poznanici uli da je i
njegovo ime meu palima, onako potreseni tom vijeu otili su do
kuta gdje je ona plavokosa djevojka zamahnula kosom poput
uspavane zvijeri. Da, poginuo je, bilo je sve to im je rekla. Da, da.
Nitko ne ivi vjeno. Ptzova se zatim oprostila od njih suznim
pogledom punim preuenih rijei i obavijestila ih da ve sutra
namjerava otii iz Barcelone i vratiti se na bojinicu. Ta se vijest
proirila meu okupljenima. Crveni aneo je za tren oka postao
gorljivi simbol revolucionara.
Kad je do Valentininih uiju doprla vijest to Ptzova
namjerava, jer u toj bi se ljudskoj utvrdi na koncu sve saznalo, prila je
svojoj prijateljici, spremna ostati pored nje sve dok je ne uvjeri da tako
brzo novaenje uope nije potrebno. A ni prikladno.
Ne zasad. Znam to govorim rekla joj je nekoliko puta. O
kakvoj to gluposti razmilja? Ve se dugo ni na koga nije naljutila.
Nakon onako teke bitke koju su upravo izgubili, svi su sudionici te
ekspedicije zasluili odmor. A Ptzova osobito, vie od svih boraca.
Pozvala ju je k sebi na nekoliko dana. Da se otuira. Da razgovaraju.
Da jedna s drugom podijele razmiljanja i uspomene. Ponudila ju je
aom vina jer je pomislila da bi joj pie pomoglo da se smiri i ugasi joj
tu e za ratovanjem i osvetom to ju je muila. Valentina je smatrala
da su joj rane preduboke da preivi jo jednu bitku, a nije imala ni
povjerenja u oduevljenje kojim je Ptzova krenula prema pobjedi.

Pomilovala joj je kosu. Izgledala je naivno i njeno i u isti mah snano

i odvano. Puno tvrdoglavija od kineskih boraca (nekolicina se
Azijaca vrzmala hotelom), Ptz je uvaavala Valentinine savjete i nije
im se suprotstavljala, iako je istovremeno ostala ustrajna u svom
neslaganju s njom.
ivot je takav rekla joj je. Nee me promijeniti.
Sirota Ptzova. Ipak joj je odgovorila da razumije njezine
plemenite porive za borbu u ime revolucije, premda ju je uplaila
brzina kojom je jurnula prema toj rtvi.
Ako me prieka, ii u s tobom.
Ptzova ju je odluno odbila. Spremala se prespavati na licu
mjesta, na prekrivau s glavom naslonjenom na svoj pohabani ranac.
Obje su nosile rasparane i prljave odore nakon bitke, koulje im nisu
imale gumbe, noge su im bile pranjave, a cipele raspadnute.
Valentina bi rijetko kad pokleknula.
Uinit e upravo to. Osvetit e svog ljubavnika.
Ptzova se nasmijeila. Nije smatrala da su te rijei upuene
njoj. Nije se naljutila.
Na kraju svega, zato su mukarci i ene kretali u borbu na ivot
i smrt? Prvi odgovor koji je Valentina nala bila je spoznaja da se
moda i ona pridruila bitki na Mallorci da osveti smrt svog oca.
Pola je s namjerom da izbrie tu neizbrisivu bol. Smrt zaziva smrt. Jer
ivot bez smislenog cilja bio je preslab da bi je uvjerio kako se zlo
zapravo ne moe popraviti nanoenjem drugog zla. Istrgnula je list iz
biljenice i zapisala svoj broj telefona. Dvaput je presavila papir i
spremila ga Ptzovoj u dep.
Obeaj mi da e biti oprezna rekla joj je prije nego to je
otila.

Valentina je u tramvaju na putu prema kui neprestano

razmiljala o posljedicama tog poraza. Nakon to su nepovratno
izgubili Baleare, Franco e se posluiti Balearima da otamo poalje
talijanske i njemake avione da bombardiraju Kataloniju. Zamislila se
i poela grickati nokte, ve ispucale uslijed svih onih otunih dana
mrnje i gorine, dok je promatrala grad obasjan blijedim svjetlom
ponekog izloga. Tramvaj je tada naglo zakoio izmeu ulica Rossell i
Provenga. Barcelona je utonula u mrak. Iz zvunika, strateki
rasporeenih po plonicima i krianjima, oglasile su se uzbune i
najavile pokaznu vjebu bombardiranja to ju je organiziralo
zapovjednitvo ne bi li se grad pripremio za sluaj napada. Putnici su
jedan po jedan posluno izlazili iz tramvaja. Kui se mogla vratiti i
pjeke, ali ipak je odluila da nee ustati pa je tako zagospodarila tom
grobnom tiinom to joj je u tom trenutku bila potrebna kao neko
tiina onog ormara za odjeu u koji bi se kao dijete zatvarala u potrazi
za snagom i nadahnuem.
Sjetila se Ptzove. Netom prije se usudila prekoriti je zbog istog
ponaanja kojem je i sama pribjegla u trenutku pobunjenikog
ustanka. Valentina je bez imalo iskustva u baratanju orujem i
pobunama izala na ulicu boriti se i braniti Republiku kao i tisue
drugih graana koji su bili spremni sukobiti se s tom nevoljom, irom
otvorenih oiju i visoko podignutih aka. to bi bila uinila da 19.
srpnja, na dan nacionalistikog ustanka, onaj metak pobunjenog
vojnika nije u glavu pogodio Scratesa Mura i na mjestu ga usmrtio?
Valentina je do pobunjenikog ustanka bila neznalica po pitanju
oruja. Pojma nije imala kako se nabija puka niti je to eljela nauiti.
Ali tog su se srpanjskoga jutra, dok je vojska najavljivala rat, studenti i
profesori okupili u dvoritu sveuilita, spremni oboruati se i istog
trena izai na ulice i od napada vojske obraniti svoj grad. Grad koji je
bilo lako voljeti jer se, kao i iskusni ljubavnici, vazda radosno
preputao svojim graanima.
Prvi su sati vojnog napada uli u povijest Barcelone. Stanovnici
su se pretvorili u uspaniareni i ostraeni mravinjak. Obian je narod

izaao iz kua, spreman na ouvanje slobode i Republike od napada

vojske koja se, opsjednuta rasporeivanjem svojih snaga Barcelonom,
pobunila tek nekoliko sati prije, iako su ih gotovo odmah porazili
naoruani mukarci i ene koji su se toliko arko borili za ideale da su
se prometnuli u prave borce ne bi li sprijeili daljnji prodor
neprijatelja. Sve je bilo od koristi u toj narodnoj borbi. Od lonanica i
drugih tupih predmeta koje su bacali s balkona do oruja i topova
koje su zaplijenili gubitnicima. andarmerija i snage javnog reda
pridruile su se radnicima i graanima svih politikih stranaka u
mnogim dijelovima grada s namjerom da se zajedno suprotstave
neprijatelju. Grad je oko podneva potukao vojsku, koju su nakon
njezinog prodora na Sveuilini trg silom stjerali prema Trgu
Catalunya, gdje se ve nalazio drugi utvreni vod pobunjene vojske.
U ruke su im dali tri tisue puaka koje su anarhosindikalisti
zaplijenili iz jedne od osvojenih vojarni.
Ne putaj je iz ruku i pucaj kad smatra da treba uputio ju je
Fermn Reguero, njezin profesor panjolske gramatike.
Rastvorila je puku, pogledala profesora kako u svoju umee
dva spremnika za metke, pa je kiljei na jedno oko, to je nauila u
streljani za vrijeme narodne fete u etvrti Gracia, naciljala najviu
granu oblinje platane.
Nije tako teko rekla je.
im je uzela puku u ruke, neki joj je duhoviti drug predloio
da zamisli da je u praumi i da je napada gorila. Uivjela se u tu
ulogu.
Naprijed, naprijed, naprijed! postala je otad pa nadalje njezina
lozinka.

Tih je, bez imalo sumnje kljunih sati za budunost cijeloga

svijeta, Antoni Ramoneda sjedio za stolom u svom uredu, proklinjao

nepovoljan tijek dogaaja koji su ga zadesili i bjesnio na Expsita,

svog radnika od povjerenja, dok mu je ovaj prenosio vijesti izvana.
Nikada jo tvornica nije bila tako naputena i prazna. Radnici su otili
u borbu, a pasivno stanovnitvo, buruji i srednji graanski sloj, ostali
su kod kue i ogradili se od tog uasa, ili su se, pak, u mnogim
sluajevima, spremali izai na prozore i balkone i pozdraviti one koji
su ve pobijedili.
Mlai tvorniarev sin Albert Ramoneda upravo je sletio u
vicarski grad enevu s namjerom da odradi neke trgovake poslove
za oca i usput se sastane sa svojim boemskim prijateljima i kazalinim
glumicama, na koje je taj mladi katalonski poduzetnik bio slab. Bilo je
ljeto pa je Artur otiao u ljeilite za oboljele od suice Puig dOlena,
gdje je boravio kao jo jedan od mnogih lanova te obitelji u ijem je
vlasnitvu bilo ljeilite. enski lanovi obitelji odluili su se pritajiti
te moliti krunice i trisagije u sobici kue u Ulici Angl. U to su doba
godine prekrasne rue bile u cvatu, a katolici su i dalje svakodnevno
razgovarali s Bogom, preklinjali ga da im uslii molitve i zazivali
Njegovu zatitu. Radio je, nasreu, bio dua svih domainstava koja
su si mogla priutiti takav zakonom zabranjen ureaj. Vjernici i ateisti
lijepili su se za njega kao priljepci. Nazvali su ga izumom stoljea jer,
osim to je pravio drutvo, radio je sluio i za prijenos dobrih i loih
vijesti, ovisno o svjetonazoru sluatelja.
Expsita je brinula tvrdoglavost gospodina Ramonede. Bio je
uvjeren da e naii kakav nesretnik spreman da ga ubije bude li on i
dalje uporno boravio u tvornici, poput kralja na svom prijestolju.
Taj tvorniar, pak, nije tako razmiljao, bio je miran zbog iste
savjesti jer je redovito davao plau radnicima i zato to je subotom
odlazio na ispovijed, a nedjeljom na misu.
Gospodine Antoni, vrijeme je da poete kui. Budete li
ustrajali u odluci da ostanete ovdje, sigurno ete doekati svoju smrt.
Molim vas. Mislite na svoju obitelj rekao mu je nekoliko puta.
Pokuao ga je uvjeriti da se izlae velikoj opasnosti time to

ustraje na ostanku na tom razvaljenom brodu koji tone. Upozorio ga

je na prijetnju razularene mase koja ga je bila spremna ustrijeliti.
Pusti me na miru! rekao mu je, ve sit njegovih rijei.
Bila je to naredba koju Expsito ni u ludilu nije namjeravao
izvriti. Ljudi poput njega vjerovali su da su im njihove gazde spasile
ivot. Jo nisu spoznah kako je lako nekome neto zamjerati. Stoga su
svojim gazdama bili vjeno zahvalni. Kada je doao u Barcelonu u
potrazi za poslom, bez prebijene pare u depu, kao to je to volio rei
za sebe, i poeo raditi u Predionicama Ramoneda, pretvorio se u
vjernu sjenu te obitelji zbog svoje radinosti i ponizne naravi.
Dovoljan je bio jedan gazdariin znak pa da Expsito, usluan i
presretan to toj gospoi moe biti koristan, triput dnevno prevali
cijelu Barcelonu da bi popravio osigurae za struju, zaklao dva kunia
iz kokoinjca ili orezao golemu platanu u vrtu. Catalina se, to je bila
injenica, znala okoristiti njegovim uslugama pa nije bilo dana da mu
nije dodala jo pokoji zadatak. Iznesi usput i smee, Expsito. Lijepo
te molim. A taj ovjek to je bio najsretniji kad bi mogao biti desnom
rukom gospodina Antonija sluao je i njegovu slukinju. Bez gledanja
na sat. Jer radno je vrijeme u to doba bilo odreeno zivkanjem
vrabaca i pomahnitalom zvonjavom zvona.
Da ti budem iskren, Expsito, ne mogu shvatiti zato me ele
ubiti. Zbog bogatstva ili zbog asti? to ti o tome misli?
I zbog jednog i zbog drugog rekao je, oduvijek vie pronicav
nego izravan kad je valjalo razgovarati s gospodinom Antonijem o
ozbiljnim i vanim temama.
Pedesetogodinji
Antoni
Ramoneda,
po
zanimanju
industrijalac, govorio je kastiljski panjolski i akademski katalonski te
dobro znao engleski i francuski, o emu mnogi panjolci mogu samo
sanjati. U Madridu je igrao na kartu Katalonca, a posvuda u Kataloniji
na kartu panjolca i liberalnog demokrata. Druio se s politiarima,
umjetnicima i tvorniarima, a premda je bio lan Upravnog odbora
Regionalne lige Katalonije, odravao je dobre veze s Republikom. Bio

je visok, svijetle puti, crne kose i sivkastih oiju, stoga su se u javnosti

prema njemu odnosili kao prema nekom uglednom strancu. Oni koji
su pratili suvremenu francusku glazbu, nerijetko bi ga zamijenili za
pjevaa Mauricea Chevaliera. Po dranju i izgledu bili su preslika
jedan drugoga. enama se, osim toga, sviao njegov osmijeh. Bio je
cijenjen zbog izvrsnih govora. Predsjedao je mnogim udrugama i
katalonskom pjesnikom smotrom Jocs Florals. Puio je kubanke i
imao jasan cilj u ivotu: osobno doprinijeti napretku svoje zemlje, a da
se pritom ne obveze samo na bavljenje politikom.
Ali na samom vrhuncu tih uzastopnih povijesnih besmislica,
onog nesretnog dana pobune, konano je posluao Expsitove savjete
jer su ga u jednom od posljednjih telefonskih poziva koji je primio u
uredu obavijestili da su radnici tvornice Sala Coromines ubili svog
vlasnika, njemu vrlo dragog prijatelja i suparnika u nedjeljnom
kartanju kanaste koju su igrali u paru sa suprugama. Naslonio se
laktovima na radni stol i glavu podboio krupnim dlanovima,
naboranima uslijed nemira i bijesa koje e ubudue pokuati obuzdati
smislom za humor po kojem je bio poznat. Jo ljut kao ris, svim je
srcem poelio promijeniti tijek dogaaja. Ali odmah je preispitao svoj
stav i bre-bolje se vratio gorkoj stvarnosti tog dana.
Valjalo bi poi, dakle rekao je ne osvrnuvi se.
Naglo je ustao i poeo koraati s jedne strane ureda na drugu, ne
znajui kojim putem treba poi.
Pitanje brzog bijega u tom se trenutku svelo na vrstu prijevoza
koje im je bilo na raspolaganju da se mogu vratiti kui. Automobil
Antonija Ramonede tog su jutra zaplijenili obiteljski voza i njegovi
suradnici koji su u aru pobjede zaprijetili da e zapaliti tvornicu i
oduzeti mu dobra i imovinu, poevi s automobilom. Expsito mu je
uzalud pokuavao objasniti da su za radnike koji svim snagama brane
svoja prava i slobodu svaki tvorniar, faist, vojnik ili sveenik dio iste
antirevolucionarne oligarhije.
Gluposti! govorio je on. Podijelit e panjolsku na dvije

nepomirljive strane. Hoe se kladiti?

I tramvaj i taksi, jedina raspoloiva vozila tog nesretnog, ratnog
dana, bilo je bolje zaboraviti jer su bili opasni.
Expsito je na koncu pronaao najjednostavnije rjeenje.
Idemo zaprenim kolima, gospodine. Kao u stara vremena.
Zatraio je gazdu doputenje da ode posuditi mazgu svog
ogora. Samo deset minuta poslije bio je na stranjim vratima
tvornice, spreman da gazdu preveze ivog i zdravog do kue u Ulici
Angl. Antoni Ramoneda se taj jedan jedini put u svom uspjenom
ivotu nije pobunio zato to mu netko drugi, a ne njegova bezbrina
supruga Montserrat Palop, bira odjeu i odreuje kako se treba
ponaati. Odbacio je filcani eir i nevoljko prihvatio seljaku kapu
koju mu je njegov novi savjetnik stavio na glavu, a da ga prethodno za
takvo to nije zatraio doputenje. Kravatu su usput morali baciti. U
jednu od vrea u prikolici spremili su sve vrijedne papire za
neizvjesnu budunost, uz novanice koje su izvadili ispod
dvostrukog dna sefa. Kreemo, rekao je. No je tom bijegu ila na
ruku, a put je mogao potrajati koliko god treba, samo da stignu ivi i
zdravi.

Njih su dvojica potajno izali iz tvornice, uz mijaukanje i ortaki

pogled koji im je uputio maak Don Juan. Vodila ih je smea mazga
Lola, a oni su krenuli prema kui u Ulici Angl. Polako, polako, bila
je tvorniareva lozinka; Expsito, koji ga je dobro poznavao, shvatio
ju je kao upozorenje da je nestrpljiv i da mu se uri. Antoni Ramoneda
je bio svjestan da cijeli grad moraju prevaliti sporim ritmom te
zaprene ivotinje. A ta ga je sporost na koju nisu mogli utjecati
najvie brinula.
Na poetku njihove puteestvije avenije su bile uznemirujue
tihe. Krenuli su neto prije devet naveer, a sat je, kad su proli pored

zgrade Pote, pokazivao skoro jedan ujutro. Sporost te ivotinje

ivcirala je tvorniara, koji je u vie navrata zamalo zgrabio uzde iz
Expsitovih ruku i sam poeo voditi mazgu. Zdrav ga je razum
sprijeio da napravi tu glupost. utnja vozaa zaprenih kola je
znaila: Tko ima automobil, nije dorastao zaprenim kolima.
Ulice su i dalje bile puste i tihe. Tekom bi se odzvanjanju
potkova s vremena na vrijeme pridruili uurbani koraci ponekog
pjeaka u tami. Automobila i taksija s kojima bi se mimoili bilo je vrlo
malo. Najednom su mjestu naili na skupinu andara oklopljenih
poput autobusa. Barcelona je izgledala nenastanjeno, ali ni u kom
sluaju mirno. Vika i detonacije odjekivale su posvuda. Eksplozije
granata, oruja i topova nasumino su zasipale razliite dijelove
grada. Zaprena se ivotinja pokuavala pobuniti zbog te nesnosne
buke, ali pomirena sa svojom etverononom sudbinom nastavila je
zacrtanim putem.
Blizu Avenije Icaria, kada je amor tuih glasova naznaio da se
pribliavaju nekom nepoznatom strahu, neki im je ovjek priao iz
suprotnoga smjera i obavijestio ih da preko Avenije Diagonal dolazi
druga postrojba pobunjenih vojnika kako bi izvrili napad na Ured
Vlade. Njih dvojica su, onako ukopana od straha u kolima, podigla
pogled i istoga trena ugledala stotine puaka na krovnim terasama
zgrada i iza barikada koje su pokuavali zaobii. Samo naivni ne bi
zakljuili da je graanski otpor bio dobro organiziran.
Sirotim vojnicima nema spasa mrmljao je Antoni Ramoneda.
Neki ne znaju kamo ih vode ni zato tamo idu. A zna li ti kamo
nas alju, dragi Expsito?
Odavno naviknut na gazdu, dobro je znao da mu je jedna od
nesvakidanjih osobina iznoenja vlastitog miljenja postavljanjem
pitanja na koje je on osobno odgovara.
E pa ravno u klaonicu. Ondje emo zavriti i ti i ja ako nam
Bog ne pritekne u pomo.
Srea te noi ovisila je spretnom Expsitovom upravljanju

kolima. Dok je u lijevoj ruci vrsto drao uzde, izmicao je to je vjetije

mogao okupljenoj svjetini i meteu zbog kojih je dolazilo do paljbe
opasne po ivot. Najtei se trenutak na tom putu dogodio na krianju
Avenija Diagonal i Passeig de Gracia. Vojska je napredovala
usporedno sa andarmerijom, a graani naoruani do zuba traili su
da im se otvore vrata zgrada da ondje smjeste puke, pa da tako
preciznije i s vie sree mogu pucati po pobunjenicima. Vie su se
puta ta dva putnika u kolima nenadano nala na meti snajperista jer
su oni, od silne elje da se dokau junatvom umjesto pameu, pucali
naslijepo ili sklopljenih oiju. Na uglu Ulice Crsega nali su se usred
pucnjave od koje su poginula dva sluajna prolaznika. Nita im nije
preostalo nego da zauzdaju mazgu.
Samostan karmeliana upravo je zauzela vojska, a sa zgrade su
vojnici neselektivno pucali po andarima i civilima. rtve su padale i
na jednoj i na drugoj strani. Vie na drugoj, rekao je Expsito
zahvaljujui svom pozornom oku sokolovom. Zbog ozbiljnosti
situacije, sakrio je kola u prolaz tik uz Ulicu Rossell. Iz sklonita su
kao dva djearca pozorno pratili okraj, koji je Expsito do najsitnijih
detalja prepriavao Antoniju Ramonedi na uho. Borba je dola do
svog vrhunca. Nakon to su republikanske snage izvrile napad na
samostan, odluile su zadati neprijatelju konani udarac.
Kvragu, ubili su jo jednog! govorio bi stalno Antoni
Ramoneda. Ve ih je... Koliko bi ti rekao, Expsito?
Usprkos razboritom nagovaranju svog pomagaa, koji ga je
molio da im prije izau iz tog pakla, Ramoneda je odbijao otii iz tog
kutka odakle je kao povlateni svjedok promatrao najstraniji prizor u
ivotu. Zapamtio ga je za vijeke vjekova, to je drugim rijeima
znailo da se vie nikada o njemu nee prozboriti ni rijei. Ne zbog
straha ili tuge. Ve zbog neega jo jednostavnijeg. Zbog potrebe da
okrene novu stranicu i stavi toku na i te neobjanjive tragedije.
Obratio se Expsitu, koji je bio neutjean i uzrujan u isti mah:
Kao da je svijet poludio, a da to ni ne zna.

Uinilo mu se da opsada pobunjenika zatvorenih u Samostanu

karmeliana nema kraja. Prije svega mu je bilo ao sirotih kapelana. U
toj e ih opsadi snai smrtna sudbina zato to su kapelani i jer su se
usudili ponuditi vojnim postrojbama skrovite. Pogledao je na depni
sat. Bilo je ve etiri ujutro. Ako se andarmerija borila za Republiku,
bilo je jasno da je poraenima preostalo malo ivota. Htio je puiti, ali
nije se usudio zapaliti kubanku. Svitalo je. Moda je zbog toga
zarobljena vojska traila da se preda Vladinim andarima. Ulicama je
vladao takav mete da je bilo nemogue razaznati to se tono
dogaa. Neki fotograf iz novina La Vanguardia poalio se da nema
dovoljno svjetla za fotografiranje. Proirile su se glasine o ishodu
bitke. inilo se da je svemu doao astan kraj, iako se ono najgore tek
trebalo dogovoriti. to se ubrzo i dogodilo.
Nakon to su dogovorili predaju, vojnici su izali s rukama
podignutima uvis, u pratnji fratara karmeliana koji su im pruili
sklonite. Nisu se stigli ni pokajati ni okuati svoju sreu. Svjetina koja
se satima borila i vidjela drugove kako ginu iskalila je sav svoj bijes i
dokazala svoju okrutnost nad vojnicima i fratrima. Zaas su ih sve
poubijali, a da pritom javne snage reda nisu mogle uiniti nita da ih
u tome sprijee.
Bio je to zlokoban poetak tragedije to se ubrzo pretvorila u
jedno jedino zastraujue opravdanje koje je predugo potrajalo.

Oko jedanaest sati ujutro, tog istog 19. srpnja, nekoliko sati
nakon jutarnjeg smaknua karmeliana, svjetina je i dalje onako
naoruana budno uvala barikade pomou svih moguih predmeta
koji im mogu posluiti u borbi. Mukarci i ene su i dalje pozorno
uvali ratne poloaje dok su neki drugi, manje spremni na borbu,
revno izvikivali borbene parole, mahali zastavama i nezasitno jeli
masline i tortille od krumpira i jaja. Asfalt je onako pougljen vatrom i
tekom pucnjavom gorio pod nogama prolaznika. Svi su nastojali

drati puku u ruci dok se kreu, kao da je puka neki molitvenik za

oajnike. Valentina se u tom trenutku, vie sluajno nego strateki
promiljeno, smjestila iza jednog topa zapljenjenog pobunjenicima s
Trga Catalunya. Na drugom je kraju tog prostranog trga profesor Mur
uurbano prenosio izvjetaj o krvavim ulinim bitkama koje su u
razliitim fazama republikanske borbe zahvatile cijeli grad. Zadatak
tog anarhista intelektualca sastojao se od obilaenja centra Barcelone s
ciljem izvjetavanja boraca i njihovog ohrabrivanja.
Profesor je bio voljen i cijenjen ovjek. Zagonetne dobrote, sijede
kose, gustih brkova i nemirna hoda. Vidio je u toj pobuni posljednju
priliku da uini neto dobro za svoju zemlju. Za panjolsku. Za
Kataloniju. im je saznao za pobunu vojske, zapovjedio si je da e
prionuti bodrenju razliitih odbora i sindikata ratrkanih ulicama, za
sluaj da netko oklijeva treba li ili ne nastaviti s kontrarevolucijom.
Lutao je ulicama onoliko brzo koliko mu je to doputala njegova
uroena nesklonost prema fizikoj aktivnosti i njegove noge koje su
oduvijek bile mrave i klecave. Dnevnik Radnika solidarnost i
zadivljujua vjera u slobodu bili su njegovo jedino oruje i
samoobrana. Njegov dragi prijatelj i fotograf Agust Centelles biljeio
je uz njega te ratne prizore s Leycom u ruci o kojima bi naknadno taj
izvjestitelj govorio po gradskim etvrtima i ulicama. Kada bi se
ponovno nali na raskriju nekih dviju ulica, obojici bi se uinilo da
koraaju zajedno, a svaki put kad bi se to dogodilo, pozdravili bi se
radosno poput brae koja su se ponovno susrela u nekoj intimnoj i
sudbonosnoj pustolovini. U tim je trenucima Scrates Mur upravo bio
prenio vijest da vojska namjerava ui u centar grada s namjerom da
zauzme stanicu Radio Barcelona u Ulici Casp. Moramo ih sprijeiti
kako znamo i umijemo, vikao je borcima. S vremena na vrijeme bi
onim najhrabrijima poklonio cigaretu. Puenje e vam dobro doi.
Puite, puite. Besplatno je.
Otac i ki sluajno su se na minutu susreli na raskriuju gdje se
nalazila radiostanica. Neki sluajni prolaznik, koji se napio kao zvijer
i kojeg je profesor zacijelo poznavao iz vienja, zaustavio ga je na

trenutak da bi mu rekao kako je i on vie nego ikad predan

anarhistikim ciljevima i da eli postati junak. Taj dan napokon je
svanuo.
Idi kui i naspavaj se rekao mu je. U suprotnom nikada
nikome o tome nee moi pripovijedati.

Profesor Mur je imao dvije plemenite strasti. Bakunjina i

pedagogiju. Znanje o teoriji drutvene revolucije poeo je prikupljati
u vrijeme studija. Dok je studirao i istovremeno radio u tiskari, vrlo
brzo je shvatio da anarhizam mora postati sredstvo obrazovanja za
drutvo. Osim toga, imao je i tajnu ljubav. Ki jedinicu imena
Valentina, dijete iz braka sklopljenog iz ljubavi s uiteljicom koju je
upoznao u kulturnom centru Cercle de Belles Arts dok su oboje
pohaali sate slikarstva. Maria Estuarda bila je prva prava
profesorova ljubav. Divio se njezinoj dobroudnosti, nainu na koji
poima ivot i njezinoj umjetnikoj darovitosti. Bit e velika
slikarica, predskazao joj je. Znao je bez trunka sumnje da grijei u
svojim predvianjima. Ne zato to su bila neiskrena. Maria Estuarda
Mur imala je ruku umjetnice i kreativnu duu. Ali u povijesnom
trenutku u kojem su ivjeli bilo je teko, da ne kaemo nemogue,
pronai enskog Dalija ili neku novu Gertrude Stein picassovskog
opredjeljenja. S druge, pak, strane, ivot koji je posvetila
profesorovom svijetu i njegovim uzastopnim zatvorskim kaznama na
koje je bio osuen pola svog ivota na koncu ju je uvukao u depresiju
ija je vanost bila velika zbog toga to joj je otvorila oi i zato to je
zbog nje zavrila kao poluinvalid, kakvom e zauvijek ostati.
Naizmjenino je prolazila kroz stanja obeshrabrenosti i estih izljeva
suosjeajnosti i njenosti.
Imala je jednu neobuzdanu strast: cvijee. I jednu opsesiju:
razgovor nasamo sa stvarnom ili zamiljenom prirodom koju je
oboavala.

Ljubavi i topline u domu obitelji Mur bilo je u izobilju.

Valentinin otac je odluio od jedine velike prostorije u kui napraviti
najvaniji prostor za obiteljska druenja. Natrpali su je knjigama i
nazvali je duhovito sancta sanctorum inteligencije. Stoga nije bilo
neobino to su se meu omiljenim kerinim mirisima posebno isticali
mirisi papira, tinte i lavande, vie nego oni slatkasti i voni. Oduvijek
je smatrala dijelom vlastitog dostojanstva to to su joj oca uhitili s
Durrutijem i drugim anarhistima, onoga hladnog i zloslutnog sijenja
trideset i druge. U godinama kad adolescentkinje osjete nagovjetaj
hormonalnih promjena, ona je morala nauiti ulaziti i izlaziti iz
zatvora, jednostavno kao to to ine raspjevane ptiice. Tako je to bilo
sve dok dvije godine nakon to su ga zatvorili, profesora nisu
oslobodili zahvaljujui neoekivanom pomilovanju.
Vrijeme provedeno u zatvoru nije nimalo poljuljalo profesorova
uvjerenja niti ga je uinilo malodunim. Zatvor je jedna od onih
dobrih stvari za svakog revolucionara, znala je rei Valentina.
Iskoristio je vrijeme u zatvoru Model da bi s drugovima anarhistima
organizirao uilite za zatvorenike. Nazvali su ga Slobodno uilite.
Mnoge su njegove rijei postale dijelom kerina odgoja, koja je u to
vrijeme ve nauila letjeti vlastitim krilima i koja je, na oev ponos,
poletjela puno vie nego to je on to oekivao. Murova vjera u
drutvenu revoluciju radnika i teaka nagnala ga je da poslu uitelja,
ime se bavio velik dio dana, doda i posao tiskarskog strojara u
nonim satima. Govorio je da ne eli postati jedan od onih ideologa
koji bikove gledaju samo iza ograde. Oduvijek bio jedan od
obespravljenih. Ili se barem tako ponaao. Njegov jedini ivotni
luksuz bilo je neprekinuto estosatno spavanje nedjeljom.
Obrazovanje, itanje i slobodarsko promiljanje pretpostavljao je
svakom obliku drutvenog blagostanja, koje je, pak, smatrao
nedopustivo povrnim.
U kui obitelji Mur namjetaja je bilo malo, ali bio je udoban, u
smislu da je svaki komad imao odreenu ulogu. Za itanje. Za
pisanje. Za igranje aha. I za odsutno snatrenje. Tim redoslijedom. S

njima je stanovala njihova kuna pomonica iz Leona imena Mara

Auxiliadora, koju su Murovi odluili preimenovati u manje pobono
ime Francisca. Profesor joj je osobno davao poduku iz opeg znanja
sve dok Valentina nije dovoljno odrasla da preuzme odgovornost za
te instrukcije. Francisca, pusti tanjure i idemo uiti, bila bi reenica
koju je navie ponavljala tijekom dana, kao i njezin omiljeni ratni
pokli u pubertetu. Stol od borovine prirodne boje, postavljen nasred
prostorije s knjigama, bio je osnovni sastojak obiteljskog okupljanja.
Za njim se pjevalo, uilo, jelo, italo, organiziralo politike susrete,
objanjavalo i pilo aj. Pedagog Mur je do posljednje stanice u svom
mozgu bio uvjeren da anarhizam drutvu donosi sredstvo za
obrazovanje bez kojeg se ne moe, ak i po cijenu da se zbog njega
upadne u diktaturu koja bi dokrajila osobne i kolektivne slobode.
panjolska je Republika nakon toliko emera dola da bi razgalila srca
zagovornika ljudskih sloboda. Valjalo ju je, stoga, braniti do smrti.

Barcelona je tijekom mjeseci koji su prethodili pobuni vojske u

oima cijelog svijeta bila jedinstven simbol grada zahvaenog
anarhizmom u njegovom najboljem obliku. Od tog e trenutka morati
proi mnoga stoljea i pretrpjet e se razliite diktature da bi iz tog
solidarnog grada u potpunosti izblijedjela slika o stanovniku
Barcelone koji je naviknut na samostalno upravljanje vlastitim
ivotom, umjesto da njime manipulira nasilna i autoritativna vlast.
Profesor Mur je, svjestan da pobunjenici iz vojarni mogu unititi
stoljetni trud, tog jutra 19. srpnja izaao na gradske ulice s jedinom
namjerom da se skrbi za svoje i da poslui kao tekli razliitim
skupinama ljudi koje su stale u obranu slobode, to je svakom
graaninu bio opravdan povod za borbu. Oduevljen tom reakcijom
svog naroda, profesor je bezglavo trao i svima govorio da e
anarhistike snage svakoga asa potui pobunjenu vojsku. Pucanje se
moglo uti u svim gradskim etvrtima, a najizraenije i najglasnije se
ulo na mjestima gdje su se okupljali vojnici koje su u kut stjerali

mukarci i ene spremni na sve ne bi li postigli mir.

Nakon to je tri sata hodao po srpanjskoj egi i probijao se kroz
vatru, profesoru Muru su otpali svi gumbi na koulji te je izgubio
upalja kojim je ljeti ubijao komarce, a inae palio cigarete. Od tolike
je strke zaboravio puiti. Veina strijelaca bila je iza sklepanih
barikada, a Scrates Mur je trao od jedne do druge i ohrabrivao ih
dok su oni odbijali prodiranje vojske, koja je na putu prema centru
grada proglasila ratno stanje. Zbog svoje pomirljive i predostrone
naravi on je i svojoj i drugim politikim skupinama savjetovao da
zaborave ideoloke razlike zato to je jedino vano zajedniki
nastupiti da bi ih se pobijedilo. Narod, postavljen da straari na
barikadama, ali bez dovoljno oruja da djeluje onoliko brzo koliko to
iziskuje bitka, borio se do posljednje kapi krvi, a kako su se postrojbe
brojano smanjivale, pred razrogaenim oima profesora i velikim
okom fotografovog aparata koji je nastojao biti svjedok tih dogaaja,
taj isti je narod otimao pobunjenicima oruje i osobne stvari, pa bi se
tako u samo nekoliko trenutaka ak i mirni pekar zaas pretvorio u
prekaljenog i hrabrog vojnika. ene i djeca na prozorima i balkonima,
uz povik ubojice, bacale su po vojnim postrojbama sve to bi im se
nalo pod rukom. Od tanjura i lonaca do glaala, posua i noeva.
Improvizacija, taj osnovni sastojak neiskusnih sugraana, nagnala ih
je da se ak poslue i mrtvim konjima kao zaklonom od metaka.
Profesoru se uinilo genijalnim to su iskoristili uginulu ivotinju kao
obrambeni zaklon, premda i pomalo nemoralnim, to je i rekao
fotografu koji je upravo u tom trenutku napravio jednu od svojih
najboljih fotografija u ivotu.

Scrates Mur, inae razuman i oprezan pri iznoenju zakljuaka,

izvikivao je pobjednike parole potaknut neodgodivom potrebom da
hrabri svoje ljude. Dok je kruio gradom poput odbjegla psa, briljivo
je zapisivao okraje koje bi vidio i koje je pamtio s namjerom da ih ve

na sljedeem raskriju prenese drugima. Dok je tako glavinjao i u

trenutku kad mu je srce zamalo iskoilo iz grudi, a znoj ga cijelog
oblio, sjeo je da udahne malo zraka i odmori. Tog mu je prokletog
dana bitka izgledala poput ustanka farizeja i budala koji, kao to je to
ve dokazala jedna povijesna linost, nisu znali to ine.
Kucnuo je as da u rovove na Rambli odnese neugodnu vijest.
Duboko je udahnuo i jurnuo poput strijele.
Pobunjenici su upravo osvojili Trg Espanya! Prokleti bili!
govorio je u trku.
Suprotno svojoj namjeri, bio je prisiljen vikati o prodoru
neprijatelja i istovremeno se pobrinuti da nitko od njegovih ne
primijeti njegovo razoarenje, da se borbeni ar ne bi ugasio. Hodao je
i psovao tiho poput osa kada liu med.
Nee proi! odgovarali su mu svi u glas.
Dok je onako mahnito ivio poput divljeg zeca, nauio je da
pretjerano pouzdanje u pobjedu moe biti pogubno i prije i poslije nje.
Nije mogao odoljeti pa je ponovio: Ne progaavajte pobjedu
preuranjeno. Istovremeno je pokuavao bodriti sve one junake
okrijepljene beskonanom hrabrou i nepokolebljivom vjerom u
pobjedu, pri emu im nije preutio da je vojska Aveniju ParaMel
popunila strojnicama, uzevi za titove drugove koje su zarobili
putem. Nakon samo nekoliko minuta uspio je izmijeniti poruku.
Jedna se loa vijest za tren oka pretvorila u novi poticaj koji ulijeva
nadu. Jer drugovi koji su bili odgovorni za obranu barcelonske
gradske luke, umjesto da prekrienih ruku iekuju nadiranje vojske,
odlino su se dosjetili elektrinim kolicima prevesti gomilu bala
preanog papira, od kojih su izgradili ogromnu branu koja je bila u
stanju izdrati topovske udarce zalaznice. Profesor, odgojen da se
niega ne boji, zatekao se na savrenom mjestu odakle je mogao
pretrati na drugo poprite bitke i ondje rei da je vlastitim oima
vidio kako konji ostavljeni na milost i nemilost ugibaju raereeni
bombama s republikanske strane. Uz to je i preklinjao za milost

prema konjima. Paklena je vruina, uz stravino rzanje tih ivotinja

rasporenih utroba, pridonosila postepenom opadanju broja vojnika
koji su, zbog nepovjerenja u nadreene ili, pak, zbog smanjenog
borbenog ara ili beznaajnih rana malo po malo dezertirali ili se
prikljuivali narodnoj strani.
Scrates Mur je zaustavio nekog ovjeka iz skupine kojom je
zapovijedao Durruti i rekao mu da je veliki propust pobunjene strane,
bez imalo sumnje, bio nedostatak informacija i dezorganizacija do
koje je dolo zbog nedovoljne komunikacije meu njima.
Obavijesti zapovjednika bez odlaganja rekao mu je.
Raskopao je koulju i brzo krenuo prema drugoj strani.
Neprijatelj se i u takvim okolnostima i dalje borio, ali nije tono
znao u kakvim se okolnostima na razliitim dionicama prodora
nalaze jedni i drugi. Koje su postrojbe pale? Nisu to znali.
Dezorganizacija je podrivala to suludo junatvo. Osim toga, oni nisu
raspolagali glasom tako jedinstvenog kroniara.
Barcelona je bila uarena kugla. Meci su fijukali na sve strane.
Sa stabala, s krovova, iz podruma i arkada. Anarhistike i
republikanske snage na Aveniji Parallel upravo su zarobile nekoliko
zapovjednika i zaplijenile njihove topove. Sve je to prenosio Mur, koji
nije znao da mu je ki na Trgu Catalunya gdje odluno, poput roene
pustolovke, puca u zvijeri, kao to je to ona sama naglaavala.
Nakon to je stigao do crkve svetog Augustina, profesor je jo
uspio do pojedinosti ispripovijedati da je tijek bitke na svim njezinim
dionicama povoljan za narod.
Koju bih vam bolju vijest od ove mogao prenijeti, prijatelji
dragi?
Dvadeset i pet sekundi nakon to je dovrio kratku podnevnu
kroniku, anarhist i pedagog Scrates Mur je poginuo.

Izjave oevidaca koji su pratili kroniareva kretanja potvrdile su

da su novine bile jedini oklop kojim se zatitio tijekom svog
pogibeljnog trkaranja. Vidjeli su ga kako se njima hladi, kako ih
koristi kao zatitu od sunca i rastjeruje dim to se irio nakon
detonacija. Proulo se da bi bez pomoi tog neustraivog katalonskog
kroniara bitka 19. srpnja poprimila posve drugi tijek, bez sumnje
nepovoljan za republikance. Poznanici i novi poklonici tog
komentatora govorili su o njemu kao o kljunoj osobi tog vrelog jutra,
a da pritom jo nisu znali ime tog poginulog anarhista. Groznica
pobjede rasla je u uarenoj gomili koja je jurnula na ulice i tako
postala okosnicom te slavodobitne pobjede nad pobunjenom
vojskom. Opasnost je, meutim, jo postojala, premda je bila
umanjena njihovim uzastopnim uspjesima. Preostalo je jo pokoje
uporite koje je prualo otpor u blizini Trga Catalunya, gdje se
Valentina, onako okretna kao roena plivaica, nalazila iza
grudobrana sloenog od vrea i s pukom na ramenu uila kako se
ubija, premda ne posve predano. Trudila se koliko je mogla. Pored
nje, neki ju je visok, crnokos i zgodan suborac promatrao kako je
nespretna i istovremeno joj savjetovao da radi to i on.
Ne zatvaraj oi dok puca! prekorio ju je taj gorljivi mladi
koji e se jednog dana proslaviti kao ubojica Lava Trockog. Radi to
i ja!
Zatim je podignuo pitolj i rekao joj da slijedi njegove kretnje:
pritisnuo je okida i na filmski joj nain pokazao kako se puca u
rafalima. Nju nije toliko zaprepastila spretnost tog brzog strijelca
koliko vlastita neoekivana reakcija. Mirno, pored travnjaka s
posaenim ruama, pucao je s namjerom da ubije jednom, dvaput,
triput i mnogo puta. Svidio joj se taj revolvera iz upravo oformljene
socijalistike mladei. Vie od okorjela druga, doimao se kao uglaen
mladi s Avenije Passeig de Gracia i obrazovan kod isusovaca u Ulici
Casp. Uza sve to priznala si je da je pala na njegov osmijeh, zbog
kojeg je nakratko poeljela da joj postane suputnik na putu prema
novim ivotnim uzbuenjima. Ali top s pobunjenike strane i dalje je

rigao vatru! ula je nekoga kako je zove s druge strane ulice. Ramon
Mercader je bez oklijevanja nenaoruan preskoio barikadu spreman
boriti se prsa o prsa s dvama vojnicima koji su ga eljeli ubiti. uvaj
mi lea! zamolio je svoju drugaricu koja nije znala kamo naciljati
puku. Valentina je na svoj nain pokuala uiniti ono to se od nje
oekivalo. Koljena su joj klecala od same pomisli da ubija ovjeka.
Premda joj je, u drugu ruku, prualo utjehu to to njezin drug iz rova,
dok se svim snagama borio s tim dvama pobunjenicima, izgleda kao
da ih izaziva na boksaki me. Nju je samo brinulo da njezin metak ne
bi zalutao njemu u glavu, umjesto onom drugom. Ramon Mercader
nije se predavao, a uvelike mu je pomoglo i to je druga djevojka iz
njegove stranke provirila izmeu vrea i davala zapovijedi
naoruanim drugovima kako da mu propisno uvaju lea. Dvojica su
pobunjenika ubrzo pala. A oni su zatim kao oinuti iskoili iza
barikada. Ramon je podignuo ruku. Idemo po top, Lena!. Tada su
smjesta posluali njegovu zapovijed. Poli su prema tom komadu
topnitva i oteli ga pobunjenicima iz ruku!
Lena Imbert i Ramon Mercader bili su borbeni par koji je
zasluio nai se na jednom od onih jedinstvenih plakata za
republikansku stranu koje su umjetnici i boemi izraivali kako bi
slikom opisali taj sukob. Drei jedno drugo za ruku, pred
razrogaenim Valentininim oima koja ih je netremice gledala, uspjeli
su preoteti top od pobunjenika da bi ga ve koji trenutak poslije,
spretnou vie svojstvenomu cirkusu nego oruanom sukobu,
iskoristiti protiv njegovih bivih vlasnika. Ona se smijala od sree dok
je on brisao znoj s lica izglaanim rupcem bijelim poput snijega. Oboje
su zatraili gutljaj iz neije uturice. Ali uskomeanu gomilu ljudi
svuda oko njih obuzelo je veselje kojim su slavili Mercaderovu
hrabrost usred pucnjave, strojnica i pijesaka. Postao je jo jedan veliki
junak tog apokaliptinog dana. Klicali su mu zateeni njegovom
hrabrou. Gomila okupljena na ploniku avenije smatrala se dijelom
te pobjede, iako veina njih nije ispalila ni jedan jedini metak. ivio
Mercader! ivio Durruti! ivio CNT! Nitko si nije uskratio uitak

klicanja novim junacima te bitke.

Sukob je zavrio. Ratni izvjestitelji, koji su naglo izmilili kao

puevi na kii, pisali su biljeke i pitali svjedoke za miljenje. Grad je
u kratkom roku uspio potui pobunjenike. Valentina je iscrpljena, ali i
dalje iva, sa zanimanjem promatrala to iznenadno veselje na istom
onom mjestu gdje su nekoliko minuta prije nesretni mukarci i ene
pogibali. Kafii i restorani u ulicama Casp i Claris podigli su eljezne
cerade i borcima otvorili kuhinje i blagovaonice. Svi su onamo poli
utaiti e i pojesti sve to im se ponudi.
Izai iz barikade ili e se izloiti opasnosti da te ubiju!
izgovorio je isti onaj glas koji joj je nekoliko minuta prije paljivo
pokazivao kako se puca bez metaka.
Valentina je matala o aspirinu, hladovini drveta, toplini
kreveta, ali Ramon i njegovi drugovi nagovorili su je da popije
vermut u kafiu La Radio. Ondje je jedina tema razgovora bio sretan
zavretak borbe. Posvuda se govorilo da je ono malo arita otpora
to je preostalo ve podiglo bijelu zastavu i zatrailo predaju
andarmeriji. Traili su pravo na oprost ili na pravedno suenje, ali
narod nije htio ni uti za isprike kojima se preklinje milosre, stoga je
tijekom sljedeih sati veina vojnika bila pogubljena. Kapelani i
faisti pred zid za strijeljanje, urlali su dobrovoljci koji su im eljeli
biti krvnici. Naravno da su mnogi pokuavali izbjei da ta ratoborna
svjetina uzme pravdu u svoje ruke, ali ona se, onako svladana
uzbuenjem i svaama, nije pretjerano brinula za etiku. A injenica je
da se odmah po proglaenju pobjede republikanaca, na alost
mnogih, dogodio niz pokuaja ubojstava, ubojstava, kraa i otmica
bez presedana u povijesti te zemlje koja je svoje ive slala u smrt.
Valentina se u meuvremenu, nesvjesna tragedije koja se
upravo odvijala, prepustila veselju svojih drugova za stolom.

 Vidi se da si utokljunka u borbi rekao joj je jedan. Ja u te

poduiti.
uti, lajave odbrusio mu je drugi.
Ona je onako tiha i ponosna poput ptice gledala sve oko sebe,
treptala i smjekala se.
Ramon je po pitanju ena bio najmudriji meu njima. Znao je
biti uvjerljiv. Njegova je stidljivost oduevljavala djevojke, iako ga je
sprjeavala da zabljesne na sastancima i kruocima, u emu je, pak,
puno darovitija Valentina bila iskusnija. Uarena ju je atmosfera
potaknula da se ukljui u raspravu o bliskoj budunosti i da stavi na
stol svojevrsni revolucionarni proglas. Neprestano promatrajui
Ramona, podrala je prijedlog da se zauzmu vojarne i pretvore u
gardijske stoere kako bi se osigurala urna obuka mukarcima i
enama koji, kao i ona, nikada nisu pucali iz oruja. Sudionici su
podrali njezin prijedlog, ali za svaki sluaj ipak nisu spomenuli da se
takav projekt ve provodi na mnogim mjestima u gradu.
Nakon to im je potvrdila da e ve sutradan doi na vojnu
obuku, prestala je razmiljati o Ramonu Mercaderu, uvjerena od
samog poetka da je ravnodunost najbolji nain da ga namami.
Razgovarala je s drugima. Morala se vratiti k roditeljima. Vidjeti jesu
li dobro. Ljudi su po manjim skupinama razgovarali trebaju li otrati
u Hotel Coln, gdje je navodno bilo zadnje arite otpora i gdje se
Jaume Graells gotovo posve sam borio u zgradi tvrtke Telefnica. Kad
je Valentina upitala Lenu Imbert tko je Graells, Ramon joj je u grubim
crtama objasnio kakav je ovjek taj njegov pametni i neustraivi
prijatelj. Osim toga, bio je na elu Socijalistikoj mladei. Izvanserijski
tip, zakljuio je.
Automobili sa svjee obojanim inicijalima CNT i FAI brzo su
vozili u potrazi za informacijama o zadnjim dogaajima kako bi ih
poslali na potrebne adrese. Vijesti koje su stizale o zgradi tvrtke
Telefnica koju su zauzeli pobunjenici nisu bile posve dobre.
Mercader je potaknuo skupinu kojoj je bio na elu da jurnu niz

Ramblu i okonaju tu teku bitku. Dok su naputali kafi, dva su se

dounika automobila zaustavila pred njima, a netko je iz jednog od
njih na sav glas objavio da je jedna skupina FAI-jevaca, u dosluhu s
vojnicima dezerterima, upravo zauzela vojarnu u etvrti Pedralbes.
Kad su to namjeravali proslaviti, Valentini je priao neki mukarac,
kojeg se ona sjeala kao kroz maglu, i uzeo je za ruku.
Idemo, keri moja, poi sa mnom jer tvom ocu je jako loe.
Stisnula je usnice. Nije se mogla sjetiti otkud joj je poznato lice
tog mukarca. A taj je nepovjerljivi dounik samo gledao im prije
krenuti.
Valentina je potraila zaklon u vremenu u kojem uspomene vie
ne postoje. Budui da ga nije pronala i da nije mogla doi do daha da
primiri svoje strahove, jednostavno je krenula za dounikom brzinom
koju je on diktirao. Usred galame i trubljenja automobila zatraila ga
je da joj kae koliko joj je ozbiljno ranjen otac, premda je znala da e to
pitanje produljiti odgovor koji nije eljela uti. Pao je na
velianstveni dan za Republiku, govorili su neki drugovi. Zbog
zateenosti i zaprepatenosti nije bila u stanju primiti suut. Nastavila
je lutati labirintom neizvjesnosti umjesto da se prepusti bezimenom i
besmislenom emeru.
Jo se pet automobila zaustavilo, svi su imali obojane inicijale.
Traili su Ramona Mercadera i ostale drugove. Ubili su Graellsa,
ponavljali su jedni za drugima. Zaprepateni tom vijeu, komunisti
su traili vjerodostojne dokaze o tome je li njihov voa jo iv ili je
poginuo. Ali dounici su bili nestrpljivi na sva zvona objaviti ono
pozitivno u tim dogaajima: nekoliko minuta nakon to je Graells
pao, izvojevali su pobjedu. Tko e slaviti te veeri?, vikali su poput
djece, jedni drugima uskakali u rije i prijeili izlazak na ulicu. Rekli
su da je sa zgrade tvrtke Telefnica, gdje se Graells ustrajno branio
kao pravi gortak, strojnica nekog puista ispalila metak i pogodila
njihovog nesretnog vou, kvragu, iako su, nasreu, anarhisti s
Durrutijem na elu odmah nakon toga navalili na zgradu i ubrzo je

ispunili mrtvim puistima. Napokon je naa! objavili su u sav glas.

Valentinu je netko obgrlio. Prepustila se. Nosili su je kao da je
neki paket. Nije shvaala zato noge ne sluaju tijelo koje se rui.
Svuda oko sebe vidjela je nepoznata lica koja su je promatrala
bezvoljno i sa saaljenjem, ne znajui kako da je utjee. Sve ih je
mrzila. eljela je da joj netko sve to objasni.
eljela je barem saznati kako joj je poginuo otac. Je li poginuo
doista on, a ne netko drugi.

Istoga onog jutra kad je Valentina vitlala pukom i kao

pomahnitala tvrdoglavo i nevjeto pucala, troje se slavnih voda
anarhistikog pokreta, Durruti, Garda Oliver i Ascaso, nalo nekoliko
minuta prije podneva na uglu Ulice Rambla de Canaletes. Tada su
odluili da e po svaku cijenu zaustaviti unakrsnu i pretjerano dugu
vatru iz vojarne u lukoj etvrti Drassanes. Ti su se voe posluili
kabinom kamiona u koju su smjestili strojnicu i nekoliko madraca kao
tit i krenuli u napad. Kad su se pribliili vojarni, a s namjerom da
odluno i estoko napadnu pobunjenike, iskoili su iz kamiona i
sklanjali se iza uglova i zidova zgrada. Nisu bili neiskusni u
ratovanju. Osobito to nije bio aragonski anarhist Francisco Ascaso.
Kao prekaljeni borac, bio je hrabar i sposoban kao malo tko. ivot mu
je bio satkan od mrtvih drugova i anarhistikih zaetaka. U groznici
junaenja pronaao je nain kako se najlake pribliiti cilju. Stoga se
prema njemu i uputio, sam i ne ekajui nikoga. Namjera mu je bila
pucati u strijelca na strai u straarskoj kuici vojarne u etvrti
Drassanes. Ali taj je vojnik pucao kao stroj za automatsko frcanje
metaka. Buenaventura Durruti, nerazdvojni Ascasov drug,
bezuspjeno ga je pokuao zaustaviti im je shvatio da namjerava
samostalno krenuti u napad. Nije u tome uspio. Aragonac je bio
nepokolebljivo odluan u svojim namjerama. Doao je na ovaj svijet
obaviti sudbinsku zadau. Uputio se prema vojarni u etvrti

Drassanes vjeto poput lopue dok su ga pratila tri mukarca

spremna poi za njim i u pakao. Dvojica meu njima bila su
naoruana. Zadnji je bio na neizbjeni kroniar i ratni bodritelj
profesor Mur. Dobro je poznavao Ascasa, pa nije smatrao obinom
sluajnou to to taj anarhist odlazi u bitku odjeven i zaeljan kao da
ide na svadbu. Izgledao mu je prezadovoljan da bi uspjeno obavio
tako opasan zadatak. No tomu usprkos, obojica su krenula ususret
mecima. U tom su trenutku bili sami. Francisco Ascaso prvi, a
profesor ga je pratio u stopu. Taj potez nije bio nimalo lagan za
ovjeka spremnog da posve sam krene u napad. Scrates Mur sluio
je samo kao attrezzo. I kao najdrai sljedbenik hrabrog Ascasa.
Potraili su zaklon iza drvenih kuica prodavaa rabljenih knjiga, koje
su tada bile smjetene ispred vojarne u etvrti Drassanes. Ascaso je
otamo pucao iz pitolja na vojnika u straarnici koji se drao vrlo
hrabro, zacijelo zbog povlatenog pogleda na ta dva anarhista
prikrivena iza tezgi. Nije smio prestati pucati ni na tren. Stjerao ih je u
kut. Ili je tako mislio. Francisco Ascaso se pokuao u skokovima
pribliiti straarnici. Profesor, koji ga je slijedio u stopu, skakutao je
kako je znao i umio, premda toliko nespretno da je zbog tog geganja
bio jo uoljiviji. Kratkovidnost mu nije bila od pomoi. Ali ipak su
svakim korakom bili sve blie straarnici i tom prestraenom straaru
koji je pucao na sve strane, a da, nasreu, nije pogodio metu.
U jednom trenutku tog uspjenog prodora dva su se prijatelja
uspjela pogledati u oi i jedan drugome rei: Naa je. Ratna je
pravda u stvarnosti bila na strani Ascasa, neustraivog i odvanog
borca. Ostatak vojske u vojarni ve je znao da su gotovi, ali vojnik u
straarnici je i dalje pucao iz puke, spreman skupo naplatiti svoj
ivot. Voa Ascaso je odlino ciljao, nesumnjivo je to dokazao tijekom
petnaest minuta koliko je trajalo pucanje, to je ostavilo u udu
oevice. Straar je tada ve znao da e poginuti. Scrates Mur se, pak,
bio spreman kladiti deset naprama nula da e oni pobijediti. Ali
upravo u toj stanci to je prethodila proslavi pobjede dva su zalutala
metka iz puke tog opkoljenog vojnika pogodila njih dvojicu ravno u

glavu. Sluajno? Najvjerojatnije. Ali tako se to dogodilo.

Dva su junaka pala istovremeno, jedan na metar od drugog.
Profesor je pao na glavu. Francisco Ascaso pored njega. Kau da se
Durruti rasplakao. Kau i da su ta dva anarhista poginula okruena
knjigama i lecima revolucionarnog pokreta te da neke knjiare na
poznatoj trnici s antikvarijatima jo na svojim tandovima uvaju te
anarhistike relikvije. Kau da se nakon te pogibije napad na vojarnu
u Drassanesu ubrzao poput onih u amerikim ratnim filmovima. Dok
su drugovi odvlaili beivotna tijela dvaju junaka, na drugoj su se
strani tvrave pobunjenici predavali republikancima, podignuvi
simbolinu bijelu zastavu. Kau da je profesor Mur, prije nego to je
sklopio oi, tom politiaru uspio prenijeti jo jednu dobru vijest.
Danas se raa novi svijet. A politiar ga je opomenuo: Manje
novina, a vie oruja. Gdje je tvoje?. Ne bi li okonao ceremoniju
besmrtnih izjava, Durruti je na samome kraju skupio snage i rekao:
Revolucija nije pobijedila, ona i dalje traje.

ovjek koji je pronaao Valentinu bio je uzrujan i pokuavao ju

je na najbri mogui nain izbaviti iz tog metea. I on je vikao i traio
automobil, ali ljudi u kafiu su proslavljali pobjedu i nisu razmiljali
ak ni o svojim poginulima. Kad je Valentina ula da Ramon isto to
trai od dounika koji su sjedili u automobilima parkiranima ispred
kafia La Radio, umijeala se u taj razgovor. Uz izgovor da se dogodilo
neto ozbiljno, uspjela se ubaciti u automobil Graellsovih prijatelja na
putu prema Klinikoj bolnici. Poli su onamo zajedno. Kao da su ih
ekali.
U toj je velikoj zgradi podrum bio prenamijenjen u slubeno
spremite leeva. Onamo bi premjetali rtve s obiju strana kako bi
njihove obitelji mogle prepoznati mrtvo tijelo i na odgovarajui nain
alovati. To je poslijepodne poraz pobunjenika bio jasan kao dan. U
automobilu se ni o emu drugome nije razgovaralo. I dalje su odbijali

ogrnuti taj dan velom alovanja. Valentina se zbog boli za ocem

sklonila od slavlja i nastojala odagnati tu patnju iako duboko u dui i
dalje nije vjerovala da joj je otac postao jo jedna rtva tog sukoba.
Neki ranjenici koje je tog jutra vidjela kako ginu i koje je smatrala
mrtvima nekoliko trenutaka poslije jo su disali. Za razliku od nje,
Ramon Mercader se, kao i njegovi drugovi, grevito drao pobjede
nad puistima ne bi li tako odao poast svom palom prijatelju i
uitelju Jaumeu Graellsu. Jednako mladom kao to bio i on, ali
pametnijem i potpunije politike naobrazbe zbog ega je postao
najvaniji uitelj katalonskih komunistikih aktivista. Dobro ga je
poznavao. I silno ga je volio. Od njihovog se prvog susreta meu
njima pojavila tako opipljiva naklonost da su neki drugovi postali
ljubomorni i zavidni. Graells se pobrinuo prenijeti Ramonu
Mercaderil svoje ideje o tome kakav bi trebao biti istinski
revolucionarni socijalist. Jedno od njegovih najpoznatijih naela ilo je
u prilog apsolutne nude polaganja ivota u obranu socijalistike
ideologije. Za sobom je ostavio neizbrisiv trag. Osobito na one
kolebljivog duha. Stranaki su drugovi govorkali da Ramon
pokuava oponaati svog uitelja, da je zbog te nesvjesne zaluenosti
Graellsom ponavljao njegove reenice i kopirao neke njegove kretnje i
dranje. Nisu se prevarili. Na putu prema spremitu, Mercader si je
obeao da e svoj ivot posvetiti, koliko god je to mogue,
personifikaciji nezaboravnog i hrabrog lika svog uitelja i druga.
Sad, mora biti sad!, zakleo se pokojnom prijatelju. Namjeravao je
viestruko nadmaiti Graellsov junaki zalog. I uz to je pomislio da se
prvi put u ivotu osjea kao pravi mukarac.
Sluajnost je htjela da tijela Graellsa i Scratesa Mura budu
poloena u usporedne krevete poloene vrlo blizu. im su oni iz
automobila uli u spremite, poeli su im prilaziti anarhisti i
komunisti, jedni da bi nad tijelima bdjeli tuno, a drugi, pak, iskreno
ponosno. Valentina nije bila u stanju sagledati sveukupnu situaciju te
je stala pored svog oca. Krv. Vatra. Vosak svijea. Gdje su drugi?
Osjeala se posve sama. Svladala ju je neka nesvakidanja bol.

Smrt duha. Istinsko alovanje za ivotom. Podigla je plahtu koja je

prekrivala tijelo njezina oca. Ugledala je njegovo pranjavo i krvavo
odijelo koje je nosio na posao. Njegovo joj je izranjavano elo manje
upalo u oi od one njegove vjeite kravate na kojoj je vor bio
razvezan. Odgojena tako da u vanjtini ovjeka vidi kako on razmilja
i ivi, popravila mu je vor na kravati. Zatim ga je poljubila. eljela se
natopiti mirisom ulice i bitke koji se mijeao s profesorovim oporim
mirisom koji bi neko znala namirisati dok ga je grlila, gotovo uvijek
uz liniju rasta kose. Tada ju je netko poveo do stolice gdje je sjedila
njezina majka. Maria Estuarda Mur je u strogoj crnini plakala i
netremice gledala u pod. Nije osjeala nita. Pred njom mnogo
stopala: sandale i cipele. Promatrala je noge i obuu ljudi koji su
prolazili. Davno je nauila da se politiki aktivizam svodi na prokletu
zavjeru grobnice i groblja.

Bdjele su nad profesorom cijelu no. Prijatelji i poznanici

dolazili su u boli oprostiti se sa Scratesom Murom. Zato su ga
ubili?. Nisu to mogli shvatiti. Mnogi su podizali ake. Za
revoluciju! govorili su izbjegavajui povisiti glas. Neki su doli u
rastrganoj odjei i raspadnutim sandalama nakon pukaranja tog
jutra, zbog ega je bilo kristalno jasno da se jo bore u tom ratu protiv
faizma.
Za susjednim su krevetom komunisti bdjeli nad Graellsom.
Kolona discipliniranih glava prolazila je mirno i bez urbe u redu za
oprotaj od lea, kojeg su za tu priliku prekrili stranakom zastavom.
Bilo je to, bez imalo sumnje, brojnije i bunije bdijenje. Mukarci i ene
jedni su za drugima strogo kontrolirano prilazili oprostiti se s
poginulim drugom. Neki je transparent visio na zidu ispred. Vlast
sovjetima, pisalo je kratko i jasno. Nije se prolila nijedna jedina suza.
Zauli su se koraci i prigueni glasovi kad su ugledali vou osnivaa
Socijalistike mladei Gregorija Lpeza Raimunda. Nismo sami,

rekao je netko.
Ramon Mercader se ponaao kao da je i on lan obitelji Graells.
Primao je suut i jedva da se udaljavao od netom postavljenog odra. A
upravo je na tom bdijenju Valentina Mur prvi put vidjela Caridad del
Ro, tadanju tajnicu Zajednice komunistikih ena i Rantonovu
majku. Njezin je dolazak na bdijenje pobudio veliku radoznalost.
Caridad je bila via za glavu od ostatka okupljenih. Govorila je naglas
i buno, to se Valentini uinilo neprikladnim za tune okolnosti koje
su ih zatekle. Poela je davati zapovijedi o neophodnim pripremama
za Graellsov pogreb. Ponaala se kao da se nita nije dogodilo. Ali
ondje se nalazio le. Nije ak ni zatraila suglasnost drugova. Njezine
su se naredbe oito svidjele svima okupljenima. U Caridadinoj je
pratnji bio neki ovjek koji je izgledao kao ruski kamiondija. Ramon
mu se obraao kao da se dobro poznaju. aptali su. Valentina je
pomislila da su za susjednim krevetom okupljeni iskoristili bdijenje
da navrat-nanos odre stranaki sastanak. Bilo je nemogue ne uti
planove i ciljeve koje su stavljali na stol i koje su u nekim sluajevima
odobravali. Susjedne je anarhiste uzrujalo to oni drugi dogovaranje i
mo stavljaju ispred iskrenosti i osjeaja. Zacijelo su govorili naglas jer
su eljeli da ih uju oni koje su smatrali obinim drutvenim
provokatorima. Ni pola sata nakon to je dola Caridad Mercader,
odluili su da e ponovno sagraditi vojarnu u etvrti Sarri|, u zgradi
koju su zaplijenili salezijancima i koja e nositi ime upravo poginulog
komunistikog voe. Prijedlog da ve sutradan sastave kolonu boraca
spremnu za odlazak na aragonsku bojinicu takoer je iznesen u
krugu tih urotnika. Ramon Mercader trebao je zauzeti istaknuto
mjesto u toj koloni kojoj e se na koncu prikljuiti i Caridad del Ro
kao obian vojnik.
Obuzeta sumanutim i samoubilakim porivom, Valentina je
tada odluila da ne moe sjediti prekrienih ruku i biti zadovoljna to
je najobinija razmaena redakcijska novinarka koja pie o politici i
politikim debatama.

Pobjegla je s bdijenja i poput none sjene pratila Ramonove

korake na putu prema sjeditu Socijalistike mladei, gdje su tog istog
jutra namjeravali organizirati pravu vojnu obuku. im su stigli,
pridruio im se velik broj dobrovoljaca razliitih godina, premda su
primali samo mukarce izmeu osamnaest i etrdeset i pet godina.
Dva su mladia dijelila upute. Obavezan uvjet za pristupanje obuci
bilo je lanstvo u nekoj politikoj stranci ili sindikatu, to nije bio
sluaj sa svima. Stoga su se, s namjerom da se rijee takvi sluajevi, za
uglom na ulici masovno dijelili potrebni dokumenti za propusnice.
Valentini je netko dao vruu kavu i emlju koje je podijelila s
Ramonom, bila je nesvakidanje uzbuena zbog ega je osjeala
potrebu zavesti ga. Neto joj se vrlo vano upravo dogodilo u ivotu.
Otac ju je napustio. Krivila ga je za to. Izgubila je doticaj sa
stvarnou. Bila je daleko od svih. To je smrt, pomislila je. ena
postaje kurva samo zato to je otjerala smrt od sebe. Nije se mogla
prepoznati u istoj onoj uplakanoj i ucviljenoj djevojci nekoliko minuta
prije. Bila je u pravu. Njezino je tijelo postalo svjesno da ena zablista
kad se osjea poeljnom. Smrt me zove poput jeke, ponovno je
pomislila, znajui da je promatraju i ele neki od mukaraca
naslonjenih na zid dok ekaju da im netko naloi da se usprave.
Ispravila je lea, zabacila kosu i krenula prema sredini Trga Pi, vjeto
zaobilazei ruevine i pepeo ponovno zapaljene crkve. Provjerila je
kakva joj je odjea. Ista ona koju je nosila juer dok je iza vrea na
barikadama pucala po puistima. Prljave i poderane hlae. Zguvana
koulja. Tamnoplava boja kombinezona ve je izblijedjela. Oeva je
smrt preobrazila ker u simbol ljubavi i mrnje. Mrzim i volim,
pomislila je. Volim s previe ljubavi. To je mrnja. Bila je, bez imalo
sumnje, privlana. Osjeala je da je snaga njezine privlanosti velika i
neobuzdana. Prvi i jedini put u ivotu bila je svjesna svoje snage
zavoenja i razoaranja. A isto je tako znala da ona sama nije kriva za
tu okrutnu preobrazbu svoga tijela. Za to je bila kriva smrt.

Ukupno tristo polaznika okupilo se oko sedam sati na Trgu Pi.

Proirio se glas da druge skupine daju vojnu obuku u mnogobrojnim
vojarnama koje su zaplijenili pobunjenicima. Barcelona se pripremala
za zavrni napad. Mnogi su meu okupljenima zapravo vjerovali da
e, po uzoru na suverenost Kastilje za vrijeme arapske vladavine, oni
u ime Republike osvojiti cijelu panjolsku. Nije im, dodue, imao tko
proturjeiti. Sve je ilo u prilog toj bitci. Jutarnji je povjetarac pronosio
pjesme o patnji i nadanju koje su pjevali glazbenici i pjesnici.
Pogledajte razvaljenu panjolsku! I ptice u letu nad ruevinama i faistiku
izmu i utrnule svjetiljke na ulicama i visoko uzdignute ake i gorda prsa i
bombe koje padaju na asfalt, na uginule, odavno uginule konje; i morske suze,
slane i tune dok kapaju po lukama i krike to se valjaju preko usana i bijesnih,
irom otvorenih, razrogaenih oiju. Danas je vano da naue ubijati, a
sutra e ve nekako shvatiti koga i zato.
Mercader je za samo nekoliko sati trebao postati instruktor u
taboru, s obzirom na to da je bio izvanredan uenik. Valentina se
uspjela progurati u njegov vod. Ubrzo su odluili odvojiti mukarce
od ena pa ona vie nije slijedila Ramonove zapovijedi. Snai se,
drue, govorilo se tada u Kataloniji, pa se i ona morala snai. Ostali su
se Caridadini sinovi, naprimjer, kretali s majkom, a Caridad je bila
kapetanica. Valentina se divila odvanosti te ene, ali u isti joj je mah
za oko zapalo neto groteskno u njezinom ponaanju. Raskrinkala je
svojevrsno prenemaganje u cijeloj toj lairanoj vojnoj operaciji, ali
imajui na umu da nije podnosila ivot bez oblaka za sanjarenje,
odluila se prepustiti srei to su jo ivi i mislila je na novi dan pred
sobom.
Obuka je naila na potekoe. Naprimjer, i ono najvanije od
svega: kako pronai instruktore vojne struke? Organizatori su znali
da se obuka kadeta, ako zaista ele pobijediti, sastoji od vjebanja
discipline, pucanja i ratnog planiranja. Bilo im je jasno da moraju
upotrijebiti sva raspoloiva sredstva za obuku tih poetnika. Bili su
pragmatini. Potraili su i lako pronali nekoliko vojnika puista koji
su prije bili asnici u pobunjenoj vojsci ili obini roni vojnici koji bi

bili spremni osposobiti neprijatelja borbenim vjetinama i praktinim

strategijama. Ta je ideja zacijelo imala i svoju smijenu stranu. Uenici
su bili u udu to su dojueranji krvnici, samo dan nakon pobjede,
odjednom dobili zadatak obuiti ih kako se ubijaju oni na njihovoj
strani. Ali nije im nita drugo preostalo nego prihvatiti taj posao koji
im je, bez imalo sumnje, bio nagrada, a ne problem. Mnogi su si, na
koncu, tako spasili ivot.
Valentina je nauila koraati u troredu, gerilski ratovati i pucati
iz puke s ciljnikom koju je morala pravilno nabiti i isprazniti.
Prionula je svom snagom, koje nije imala na bacanje. U ta je dvadeset i
etiri sata nauila oduzeti ivot i oplakivati smrt. Istaknula se,
meutim, zadivljujuom vjetinom pucanja. Obuku iz eksploziva,
pak, nije bilo jednako lako osigurati. Merzeri i automatsko oruje
iziskivali su posebnog instruktora, a koliko god se trudili i uitelji i
polaznici, nedostajalo je i pravih specijalista i uinkovitog oruja za
borbu. Nakon to su zavrili prve obavezne vojne vjebe, nitko se nije
usudio rei da su rune granate koje su bacali tijekom vjebe bile
obino kamenje skupljeno na oblinjoj ledini. A kad je na Balearima
kucnuo as da ih upotrijebe, onima koji su dobili priliku biti ondje, svi
skupa su se prekasno sjetili te primitivne metode rukovanja orujem
od koje se sastojala njihova obuka.

Nakon to se vratila s Mallorce, dok je sjedila u tramvaju na

putu prema kui u Ulici Salmern, Valentina Mur odjednom je
shvatila da njezino poslanje na ovom svijetu nije ubijanje. Borbu za
slobodu vodit lakim orujem, kao to je obrana prava ena. Bila je to
najvrjednija zadaa koju je nauila druei se s osobama koje su bile
spremne poloiti vlastiti ivot za neku ideju, ali i koje su se znale
runo ponijeti. Ve sutradan e poeti obuavati zaposlene ene. U
asopisu Udruge pisat e lanke u kojima e osuditi drugorazrednu
ulogu namijenjenu enama, neovisno o drutvenom staleu kojem

pripadaju. Vodit e teajeve preivljavanja u ratu. Otputovat e u

Madrid i Valenciju i s upravnim odborom razgovarati o tim
prijedlozima. Tek tad je shvatila da e joj iskustvo s Mallorce posluiti
kao nesretni primjer na to bi mogla spasti Republika u toj borbi
protiv nacionalistikih snaga. Ali kako to rei i s kime o tome
razgovarati? Potpuna samoa bila je nedostatak ljubavi. A njoj je bio
potreban netko blizu da s njim podijeli svoju sudbinu i ispripovijeda
svoju priu, bez srdbe. Katastrofalna ekspedicija kapetana Baya
otvorila joj je oi. Osobito kad se s Ptzovom i nekoliko drugih
drugarica pobunila i zatraila kapetana da dokine razlike medu
spolovima u bataljunu. Uz izuzetak etiri ili pet ena koje su zvali
kapetanicama jer su se ponaale kao pravi vojnici koji nose strojnice
kao to je to bio sluaj s Valentinom ostalim su enama namijenili
poslove pranja, lijeenja i kuhanja. Bayo, kao i mnogi drugi
republikanski asnici, krivio je gardistice zato to mnogi njegovi ljudi
zanemaruju ratne zadatke i vie ih zanimaju smijeh i namigivanje sa
enama od borbe protiv neprijatelja. Premda se Valentina svim
snagama trudila ne biti pesimistina u procjenama, bilo je jasno da su
talijanski avioni uinkovitiji i uporniji od nesretnih i malobrojnih
republikanskih hidroaviona. A od svega to je doivjela na Balearima,
najvie joj se smuilo to to je shvatila da seljaci, politiari, radnici i
intelektualci ponavljaju iste matrice patrijarhalnog ponaanja koje su
u poetku pripisivali samo faistima i katolicima.
Dosta mi je ena! dvaput joj je zaredom rekao kapetan Bayo.
A Valentina, kapetanica voda, odgovorila mu je:
Dosta mi je mukaraca!
Tramvaj je zapeo nasred avenije. Valentina je odluila da e taj
nepuni kilometar do kue nastaviti pjeke. Na ulicu je iz kua
dopiralo zveckanje tanjura i pribora za jelo. Silno ju je rastuilo to
vrijeme za veeru. Bila je gladna. Matala je da e se dugo kupati u
kadi s toplom vodom. Da e si eljati kosu od korijena do vrhova. Da
e triput zaredom oprati zube. Da e biti ljudsko bie, ukratko reeno.

Za poetak je izvadila ukosnice iz punde, razvezala maramu i

raspustila dugu plavu kosu opaljenu kolovoskim suncem i morskom
soli. Neki ju je mladi na suprotnoj strani ulice toliko podsjetio na
Artura Ramonedu da ga je umalo zamijenila s njim. Tada je pomislila
na haljinu koju e odjenuti kad dobije priliku nai se s njim. Odluila
se za bijelu jer e joj bijela boja istaknuti sjajnu kou opaljenu vruim
pijeskom.
Maria Estuarda Mur i dalje je sjedila za okruglim stoliem na
ostakljenoj loi gdje je provodila dane i dio noi i kroz prozor
promatrala gradsku vrevu u maloj etvrti Gracia. Promatrala je kako
u mranoj radionici kova od jutra do mraka radi s nakovnjem i
plaviastim plamenom koji ga je potpuno obavijao. Kriomice je
promatrala razroku portirku iz zgrade preko puta ulice koja je
zabadala nos u ivote svih prolaznika na ulici i pravovremeno ih
izvjetavala o svemu to nisu morali ni znati ni uti. Zabavljala ju je
Ciganka Petra iz Hostafrancsa dok ju je gledala kako proganja sirotog
prolaznika i nudi mu sreu u zamjenu za dva piljiva reala. Sreu za
sitni...! jecala je da joj se smiluju. Ali ne bi propustila priliku prokleti
onoga koji je zaobie. Vrtlara iz vile Solsona drala je na oku jer je
sumnjala da se via sa enom strunjaara dok je ovaj eljao vunu,
nesvjestan traeva i govorkanja. Nekima je smetalo to ih promatra ta
ena koja nije spavala ni za nonih sati namijenjenih snu i koja se,
osim toga, neprestano smjekala kao da je poludjela.
Pa kad je Valentina stigla, majka joj je mogla potvrditi, a da
pritom nikome ne slae, daju je ekala. Prila joj je da bi je poljubila.
Ki joj je vonjala na barut i razoarenje. Ali toliko je bila sretna to joj
je ki dola da je nije ni pomislila ispitivati kako je prola njezina
nesvakidanja puteestvija. Rat je promijenio ljude, premda ne i nju,
koja je bez potrebe da se pomakne i dalje sjedila kao ukopana pred
plavom bugenvilijom koja je obrasla preko cijelog zida njezine stare
kue. Za prigovaranje je imala Francescu. Valentina ju je zatekla kako
u ruci dri tanjur mahuna s kobasicom, a ova ga je stavila na stol da
Valentina odmah moe ruati. Puka je postala nevidljiva. Kao da

nikada nije ni postojala; neto se od povratka te djevojke stubokom

promijenilo u kui. Sjela je ruati, naalila se s Franciscom i njeno
pomilovala majku, pripremila si obeanu kupku i istrljala srce
sapunom marke Lagarto i uljeni njenih badema.
Zatim je telefonom nazvala Mercedes. Naredila joj je da se im
prije moraju vidjeti. Sutra. Sutra. Da. Da. Jo nije znala da joj tek
predstoji upoznati najvaniju sastavnicu tog rata. Ljubav.

Zaljubljeni si govore rijei koje izvan konteksta njihove

pozlaene nestvarnosti mogu zvuati smijeno. Ljudi vole, a da
pritom ne zastanu da bi ozbiljno razmislili kako rjenik ljubavi
zapravo sadri malo rijei, koje su uvijek iste i koje, zahvaljujui
njihovom ponavljanju, postaju transcendentalne i vjene. San mladog
romantiara Artura Ramonede bio je sazdan od ljubavi prema samo
jednoj eni, od posjedovanja samo te jedne ene zauvijek i
cjeloivotne skrbi za tu ljubav. Oduvijek je znao da e ivjeti kratko. A
razloga da u to vjeruje imao je napretek. Zato je, ugledavi Valentinu,
shvatio da e u njegovoj strasti biti tigrova, ognja, maeva i tlapnji i da
e je unato svemu i dalje voljeti. Nije se sramio svojih osjeaja, nego
ih je, ba naprotiv, svakoga dana zalijevao uvjeren da ono to se ne
zaboravlja ima vie izgleda da e se obistiniti. Iz te je snage ljubavi
crpio snagu potrebnu za preivljavanje u tekim trenucima. Kad god
bi se naao na rubu ivota, nikada ne bi prestao misliti na Valentinu.
Kad ju je ugledao kako sjedi na ploniku ispred njegove kue i
odsutno zrai nevinou to je skrivala tu neznanu ljepotu, shvatio je
da e mu ivot s njom donijeti sreu.
U rujnu se jo skrivao na tvornikom tavanu i nastojao se
oporaviti od bolesti i ozljeda nanesenih u eki Sant Elies. Sjemenitarac
koji ga je njegovao u Expsitovoj kui, a kojeg su zvali Seviljanin,
preuzeo je brigu da mu donosi hranu, daje injekcije, donosi knjige i
odrava higijenu. Komitetu je bio obavezan podnositi izvjetaje o

zdravstvenom stanju zatoenika, a nije im mogao ni zatajiti

oekivanja radnika da se im prije oporavi. Vie ne kalje. Mislim da
se udebljao. Danas mi izgleda svjee kao rosa. Bili su to izvjetaji o
Arturovom zdravlju koje je Seviljanin predavao voditeljima u
tvornici. Cesto su se rimovali jer je imao naviku govoriti u stihovima,
ali i pjevati narodne pjesme, to bi inio svaki put kad bi mu to
dopustio posao u tvornici.
Bilo je jasno da mu se zdravstveno stanje poboljava. Iz
Komiteta su mu tijekom oporavka dostavljali koristan pribor za rad.
Maleni stol, nalivpero njegova oca Antonija Ramonede i policu sa
spisima i knjigama dobio je preko lanova Komiteta. Nakon to su
donijeli odluku da e sakriti sina bivega gazde, pripremili su mu
raspored zadataka i postepeno mu ih davali. Poeli su s posjetama u
gluho doba noi s jasnom namjerom da mu postave pitanja o
odreenim poslovima vezanim za rad i poslovanje Predionice. Nije
problem to nita o tome ne razumijemo, govorili su mu, nego to
nam nikada nisu dozvolili da upravljamo. Mo ne dolazi sama od
sebe. Ona se usvaja uenjem. Artur bi im rekao da imaju pravo.
Nikada se ni s kim nije sukobio. ivio je u uvjerenju da je svaa
najgori oblik gubljenja vremena. Do te se mjere trudio rijeiti
probleme koje su mu stavljali na stol da su novi gazde ak odluili
dati mu odgovornije zadatke, poput platnih bilanca ili proizvodnih
organizama. U emu je razlika, pitao bi se u trenucima potitenosti,
ako na koncu konca i dalje radim isto ono to sam radio i prije rata?.
Artur bi svaku veer iznova zauo lozinku Seviljanina dok se
ovaj penjao zadnjim prekama ljestava koje su vodile u sklonite i
pjevuio pjesmu prema kojoj bi ga neizostavno prepoznao. Ona koju
je pjevao tada govorila je neto kao kako li je lijepa Triana kad joj
most ukrase republikanskim zastavicama. Artur bi tada podigao
pregradu koja je njegov skueni prostor na tvornikom tavanu dijelila
od onog prostranijeg, isto tako skrivenog. Taj se dan kroz
poluotvoreni krov tog skrovita slijevala kia, ali bilo je vrijeme
velikih vruina pa su se kii svi veselili kao nekom blagoslovu. U

svakom sluaju, taj je sjemenitarac bio jedini sugovornik i prijatelj

kojeg je Artur imao na raspolaganju, a budui da mu nije smetala
uloga sluatelja, spremno je sluao viceve koje mu je Seviljanin priao
s najboljom namjerama da mu pravi drutvo i osnai ga.
Nosim ti jednu dobru i jednu lou vijest rekao mu je im ga je
ugledao.
Zatim je izgovorio poruku koju su mu povjerili.
Tvoja e te djevojka posjetiti veeras. Loe je to to moe ostati
samo kratko.
Artur je ostao zateen. Sve je bilo poput slavlja. Srea je dar s
neba, pomislio je. Uznemirio se. Odloio je tanjur s riom za poslije,
kad se smiri. Natjerao je sjemenitarca da ustane sa stolice i zamolio
ga da mu pomogne spremiti tu neurednu rupagu. Takoer ga je
zamolio, zbog izvanrednih okolnosti, da mu donese vina, lonanicu s
crvenim geranijima koje je uzgajao u koritu za pranje rublja,
kolonjsku vodu i cigarete.
Ali ti ne pui pobunio se taj mladi zaduen da mu prenosi
poruke.
Naravno da ne odgovorio mu je Artur ali ljubavni susret
sve mijenja.
Iskoristio je vrijeme dok je njegov prijatelj izvravao zadatke da
se jo jednom opere vodom iz lavora. Odjenuo je bijelu koulju i
tamne hlae. Obuo je gotovo nove tamnoplave sandale. Jo jednom se
obrijao. Lice je osvjeio kolonjskom vodom. I sjeo priekati ljubavnu
oluju koja se trebala prolomiti svakog trena.
udesna Valentina... Bi li mogla postati izvrsnom suprugom?
Naravno da bi, pomislio je.

U kui obitelji Mur lupalo se vratima i zalijevalo cvijee u

lonanicama na balkonu. Valentina je letjela s jednog kraja hodnika na

drugi. Kad ju je vidjela kako tono u devet sati izlazi ureena poput
prave gospoice, Francisca joj je u lice rekla da te veeri jedan
mukarac oekuje njezine vatrene zagrljaje.
Nije ono to misli rekla joj je pri odlasku.
Tim gore odgovorila joj je tvrdoglavo.
Na koncu se odluila za haljinu na crvene cvjetove i sandale na
visoku petu, bila je to neprimjerena obua za poetnicu u potrazi za
ljubavlju. Pred sobom je ve vidjela krivudavi puteljak kojim je
trebala ii te neizvjesne veeri, ali, unato tome, bila je spremna
otrpjeti visoke potpetice jer ju je na to, u znak pokore koje je bila
vrijedna, prisilila vlastita uobraenost svojstvena enama
pobjednicama.
Mercedes je zastao dah kad su se nale. Nakon to su jedna
drugoj udijelile zasluene komplimente, dvije su prijateljice mnogo
toga eljele rei, to su i uinile u hodu. Bez ikakva reda,
navrat-nanos, u velikoj urbi. Poskakujui pri hodu. Proklinjui vraje
potpetice. Zaobilazei ulice i avenije.
Bila je subota, a Barcelona se gibala gotovo jednako brzo kao i
one. Druge su mlade ene etale ruku pod ruku ispred kazalita
Tivoli, smijale se i predivno mirisale, oito prieljkujui da ih
prolaznici zovu i dijele im komplimente. Brigadisti su se pridruili
njihovim alama i iskoristili svaki povod da se dive ljepoti
katalonskih ena, glasovitih radi svojih istaknutih crta lica, odlune
naravi, zavodljiva hoda i zanjihanih bokova.
Mercedes je za to vrijeme Valentini govorila o svojim porivima i
oklijevanjima tijekom oslobaanja svog brata Artura. Koji je bio na
umoru. Takav je bio kad su ga dovezli ih eke. Pokuavala je
pripremiti prijateljicu za intimni susret s mukarcem kojeg je ona ve
voljela, premda ga nije poznavala. Jesi li sigurna, upitala ju je.
Jesam, govorio joj je zavodljivi smijeak na Valentininom licu, iako
ona i dalje nije razumjela povod toj novoj i luckastoj ljubavi.

Zakljuila je da pretjeruje. I da je nerazumna. A da to kojim sluajem

svi oni zajedno nisu izmislili? U tom su avrljanju promijenile tri
tramvaja. U jedan su ule zabunom. Ili su se namjerno zabunile.
Poslije su morale dugo hodati. Svu su energiju usmjerile na veliki
trenutak.
Kad su dole nadomak tvornice i kad im je jo samo preostalo
prijei zadnju aveniju, Mercedes je izgovorila unaprijed pripremljenu
poruku. Uinila je to bez okolianja jer je znala da e samo tako
ustrajati u svojoj namjeri.
Sutra odlazim na bojinicu rekla joj je kao usput.
Valentina je pomislila da je to hvale vrijedna, ali i nepromiljena
namjera. Sumnjala je da je Mercedes spremna pridruiti se lijenikoj
ekipi i postrojbi gardista koji su bili zadueni za njihovu pratnju. Ta
njena djevojka koja bi u drugim okolnostima zavrila kao posluna i
pobona enica nekom idiotskom buruju, vlastitom je odlukom
odlazila na aragonsku bojinicu njegovati ranjenike, uz svu opasnost
koju je takav potez donosio. Iako nije eljela utjecati na njezinu
odluku, odvaila se postaviti joj samo jedno pitanje:
Reci mi istinu. ini li to zbog Revolucije?
Naravno da ne odgovorila joj je posve staloeno. Biti uz
ranjenike dio je mog posla.
Njezin odgovor nije bio posve toan jer drugi razlog koji nije
mogla sakriti, a ponajmanje te noi, kada su obje bile toliko ushiene,
bilo je to to su Ramona Mercadera upravo bili imenovali kapetanom
bataljuna Jaume Graells i to je on sutradan takoer namjeravao poi
sa svojim odredom prema bojinici, gdje su se nacionalisti estoko
borili da okupiraju Kataloniju.
Molim te da to ostane tajna zamolila ju je.
Expsitov se lik ve nazirao pored tvornikog zida.
Kad e shvatiti da su sve ene u ovom gradu zaljubljene u
Ramona?

Ali Mercedes to nije bilo vano. Ljubav se ni na koji nain nije

mogla opravdati. Srce joj je bilo naviklo za patnju. Okolina joj je
namijenila brak s bogatim mukarcem i ivot u velikoj kui poput
njezine, ali ona je vie voljela slobodu cvijea. Izbjegavala je sanjariti
da ne uvene.
Kroz smijeh su rekle da je Expsito svetac. Napola prikriven iza
drveta pored stranjih vrata Predionice, promatrao ih je kako mu
prilaze nasmijane poput iparica. Izdaleka ih je rukom upozorio da se
stiaju. Pomislio je da se gardistica prenapadno odjenula. A budui da
je pomislio i kako nee biti dovoljno samo iskazati im svoje
nepovjerenje, im ju je vidio u onim potpeticama u kojima e joj biti
nemogue popeti se ljestvama na tavan, bez dlake na jeziku im je
rekao:
Djevojke drage, ovim si potezom dovodimo ivote u opasnost.
Ne pretjeraj, drae odgovorila mu je.
Od malih je nogu imala lou naviku da njezina uvijek mora biti
zadnja.
Keri gospodina Ramonede je rekao da e za deset minuta doi
taksi da je vrati kui.
Uz pomo svjetiljke uveo ih je u podrum koji je zaudarao na
gljive i maju mokrau. Prolazili su hodnicima, tunelima, preko
platformi. Penjali se najrazliitijim stepenicama. Kamenim. eljeznim.
Drvenim. Bilo im je zabranjeno razgovarati. Zidovi su imali ui.
Strojevi su drijemali. Subota je bila jedini dan u tjednu bez none
smjene, ali unato tome svaki je oprez bio nedostatan. Valentini se
uinilo da tom putu nema kraja. Mercedes, koja ga je ve jednom
prevalila, nastojala se kretati kao da u tome ima iskustva. Expsito je
u nekoliko navrata zastao radi zvukova koji su mu se uinili sumnjivi.
Od tih se naglih zastoja djevojkama jeila koa, hvatao ih je
neobuzdani smijeh i eljele su ii na zahod.
Gore, u svom nebeskom golubinjaku, Artur je do te mjere brojao

urotnike sekunde da ih vie nije razlikovao od otkucaja srca. Ostavio

je uljanicu upaljenu jer te savrene noi zvijezde na trenutak nisu
zasjale. Na stoliu koji je prije bio zatrpan fasciklima i spisima
pripremio je veeru za dvoje. Mesne okruglice s krumpirima kao
jedino jelo koje im je Expsitova ena Sagrario skuhala s ljubavlju.
Miris umaka irio se ispod poklopca. Za pie se epurila boca vina iz
La Rioje, Marqus de C{ceres, koju mu je neka milostiva ruka doturila
za taj ljubavni susret neposredno prije njegovog poetka. Prava gozba
za bijedne okolnosti tog grada u vihoru rata.
Te je veeri lozinka bila manje kiena. Vrlo kratko: Otvori, ja
sam! ulo se iza pregrade. Strop se povukao, a dvije su se djevojke
sagnule i ule u skrovite. Expsito je odluio da e radije ostati vani i
uvati strau. Mercedes, po prirodi osjetljiva do besvijesti, bacila se
bratu u zagrljaj. Zatim je nezadovoljna tim zagrljajem smjerno pustila
nekoliko suza. Valentina je pored nje, onako ukoena u ulozi vane
uzvanice, strpljivo utjela.
Dobro, vrijeme je da krenem bila je jedina smislena reenica
tijekom uvertire u tu no punu vatrene i nimalo srameljive ljubavi.
Ubrzo je ieznula poput utvare.

Valentina Mur smjestila se pored blijedog svjetla. Artur ju je,

bez ijedne rijei, uzeo za ruku. Napravio je dva koraka prema njoj i
poveo je na krov. Mirii na more, rekla je ne gledavi ga. On je
otkinuo cvijet geranija koji mu je bio blizu i zataknuo joj ga u kosu. Na
uho joj je govorio o njezinoj ciganskoj ljepoti. Zlaane kose, ali tamne
puti, rekla je ushiena tako otmjenim dranjem svog mladia. Neka
ih je sila, zasigurno iznikla iz obostrane udnje da jedno drugo zagrle,
drala na milimetarskom odstojanju. Njihova su se tijela doimala
mudrije od udnje u njihovim oima. Valentina je u jednom trenutku
pomislila: Ne bude li me poljubio, poljubit u ja njega. Artur je u
nekom drugom trenutku odluio da e se oeniti njome i zamalo joj je

to rekao. Izbjegao je tu poetniku pogreku tako to je otiao po dvije

ae te je usput promijenio radijsku stanicu. Pogodio je ravno u
sredinu. Pjesma Tea for two izronila je iz same Zemljine utrobe kao
intimna ispovijest. Plesali su ozbiljno zbog te ljubavi koja zna da je
nikada nita nee nadmaiti. Glazba ih je razdvojila na trenutak da bi
ih ponovno spojila u obijesnoj groznici i bunilu. Poljubac je bio vjean,
tako ga se on rado sjeao. Najdulji poljubac u cijeloj knjievnosti...
Sigurno su otplesali dvije pjesme od poetka do kraja, a da se nisu
razdvojili usnama. Kad je glazba utihnula, ugasili su radio i prepustili
se jednom jedinom srcu koje im je govorilo da uitak ne zavrava u
izdisaju tijela. Jedno drugo su zatraili oprost jer ljubav je preklinjanje
i udnja. Grijeh i dobrota. Valentina je rekla da ga neprestano eli
gledati u lice. Odbijala je sklopiti oi i uporno ponavljala da eli jo.
Odluila je da nee protratiti nijedan zatomljeni osjeaj. Artur se, pak,
radije prepustio mudrosti pjesnika. Uvjeren da je ljubav zapravo
poziv na umiranje, svakim bi poljupcem svojoj ljubljenoj udahnuo
novi ivot. Pobijedili su. Kad je snanoj apoteozi njihovih tijela doao
kraj, prasnuli su u smijeh kao nikada prije.
Psst! opomenuo ih je Expsito s druge strane.

Otada su im se susreti pretvorili u snove i ushiene

poslijepodnevne uitke. Morali su zamijeniti ivote, u to su uloili
trud jednak onome kojim su udovoljavali svojim enjama. Artur joj
je govorio o onoj bolesti koja je postala poznata zato to je
stigmatizirala umjetnike i nesretnike. Pripovijedao joj je i o razliitim
sanatorijima u kojima je boravio s drugim bolesnicima koji su
nerijetko imali manje sree od njega. Govorio je o vjernoj posjetiteljici
to bi se svakoga ljeta pojavila da sa sobom povede najtee bolesnike.
Ondje je upoznao Bernata Amorosa, prijatelja fratra. Prouavali su i
razgovarali o istim napisima. Upravo smo itanjem i pisanjem
dokuili da melankolija ima i pozitivnu stranu, rekao mu je. Zamolio

ju je da mu pomogne pronai svog prijatelja. Vijesti koje su dosad o

njemu uli bile su uasne. Tvrdili su da je Bernat jedan od preko
stotinu fratara koje su anarhisti strijeljali zbog izdaje. Koliko god da
su mozgali o razlozima mrnje koja je buknula u panjolskoj, nisu joj
uspjeli pronai pouzdani odgovor. Bilo koja osoba uobiajene
vanjtine i estitog ponaanja mogla se u manje od sekunde
prometnuti u zloinca. Valentina ga je obavijestila da su strijeljanja
kruh njihov svagdanji. Ubijaju zbog bilo ega. Bez prethodnog
suenja. Tek toliko. Da osjete da su vani. Odgovorni za ophodnju
gradom pritvarali su, ubijali i sijali strah kud god bi prolazili. Artur
nije mogao zaboraviti nevine rtve koje su i dalje patile i iz dana u dan
umirale po tajnim zatvorima na obje strane. Kad bi se on izgubio u
movari neshvaanja, ona bi rasteretila njegovu sklonost fatalizmu
tako to bi se ljubili ijedno drugome govorili o planovima koje e
provesti zajedno i samostalno. Artur je i dalje bio uvjeren da e
demokratske drave ostaviti Republiku na cjedilu i da je pobjeda
faista, imajui na umu trenutni nered i ludilo, neumitna. Ona nije
eljela u to povjerovati. Nastavila je biljeiti svoje snove o miru i
bratstvu u lancima koje je objavljivala u asopisu organizacije
slobodnih ena. Nakon svega je poela sumnjati u republikanske
vijesti iz novina i s radija ija je svrha bila uvjeriti narod u njegovu
vlastitu snagu kojom e pobijediti neprijatelja, premda su na ulici svi
dobro znali da su stranke na istoj republikanskoj strani razjedinjene
zbog velikih razlika. Mrnja komunista i anarhista poela je podrivati
snagu Republike. Ovi prvi su iz dana u dan bivali sve moniji.
Sklapali su saveze da bi ih odmah potoni razvrgli. Valentina mu je
naglasila da se njezina skupina ne eli nikome prikloniti. eljeli su
ostati nezavisni. Ali ni dan ne bi proao da se ne pojave problemi i
razoarenja. Veliki napredak u oslobaanju ena, ostvaren u prvim
danima Revolucije poetkom jeseni, pretrpio je veliku tetu. Vlada i
stranke enama su namijenile novu ulogu. Nakon to su se prema
njima ponijele kao prema ratnim junakinjama, sad su ih natjerale da
djeluju iz prikrajka. Da peru sue, kako bi to ona srdito rekla. A kako
bi ih ipak nekako umirili, zahtijevali su od njih da budu ratne kume.

Pokuavali su ih preobraziti u svojevrsne aneoske due koje od kue

piu ljubavna pisma mladiima na bojinici i bodre ih na odlasku u
smrt. Po tom su se pitanju njih dvoje pomalo razilazili. Artur
Ramoneda ju je neprestano drao za ruku dok je govorio da se ene
ne bi trebale laati puke kao mukarci. A ruku na srce, ni mukarci
ne bi trebali pribjegavati nasilju protiv sebi slinih, pobijala ga je ona.
Kad bismo vie vremena posvetili knjizi umjesto svaama, svi bismo
bili sretniji i bolje bismo se razumjeli, bila je jo jedna pretpostavka
tvorniareva sina.
to god ti rekao, napisat u ono to mislim.
I doista, ak ni ljubav to ju je gajila prema njemu, premda je bila
velika, nije joj mogla promijeniti narav koju je ona u ali zvala
naopakom i buntovnom.
Ali ivot, neumoljiv u svojoj prolaznosti, za razliku od
svjetonazora i govorancija, ispisat e to na svoj nain.

Vrijeme koje ne bi posvetili mijenjanju svijeta uvali bi za

njenosti i ljubavne uitke. Artur joj je bio u stanju otpjevati odlomak
iz opere ili operete, ali i sricati od prvog do zadnjeg slova o
Danteovim jadima na putu prema paklu. Osim toga, i dalje je bilo
smijeno to je upravo zatoenik u toj tvornici bio zaduen za njezino
poslovanje. Posebno u tom trenutku kad je tvornica morala
promijeniti smjer poslovanja. Vladinom su odlukom nametnuli
Predionicama proizvodnju deka, vojne odjee i drugih tekstilnih
proizvoda korisnih za ratovanje. Vlasnikov je sin uspio preusmjeriti
proizvodnju brzo i uz iznenaujue dobre rezultate. lanovi
Komiteta nisu tedjeli na pohvalama, a on je traio da mu zauzvrat
dopuste dodatne susrete s Valentinom.
Najgore je od svega priznao joj je jedne promrzle veeri dok
su ledenice visjele s krova to toliko mrzim svoj posao u tvornici da

se ne mogu veseliti postignutim uspjesima.

Jedne mu je veeri, ve umorna od teorijskih rasprava i
nagaanja, Valentina priznala da je odluila poduzeti radnje koje e
odmah poluiti rezultatima. Naviknut na iznenaenja svoje drage i na
taj aroban nain kojim je stvarala nove situacije, Artur je na njezine
odluke odgovarao duhovitou i na sve bi pristajao.
Dakle, odluila si kurvama vratiti dostojanstvo?
S osmijehom, ali uvrijeena, rekla mu je da prvo mora nauiti ne
nazivati ih kurvama, ako i dalje eli biti njezin ljubavnik. Pojasnila
mu je da ih ubudue namjeravaju zvati seksualne djelatnice. Iako se
tome jo vie nasmijao, odluio je ne proturjeiti joj. Podrao je
njezinu tezu o iskoritavanju na koje su prisiljene te sirote ene i
njezinu namjeru da im pomogne da zaponu novi ivot estitih
profesionalki. ak ju je potaknuo da pokua uvjeriti lanove
Komiteta Predionica da joj dozvole odravanje obrazovnih teajeva za
te radnice. Budui da je najrazliitije okolnosti znao iskoristiti u svoju
korist, Artur joj je rekao da e moi ee biti zajedno. Ali najvaniji
savjet na kojem mu je bila zahvalna gotovo i vie od posljednjeg
zagrljaja te noi odnosio se na ljeilita za oboljele od suice. Valentina
je naumila pronai odgovarajue prostore u koje bi preselila te
prijateljice noi i ondje stvorila neophodne uvjete za njihov preodgoj.
Artur joj je pomalo u ali, premda je bio vrlo ozbiljan, predloio da za
svoje planove za povrat dostojanstva iskoristi stara, hladna i
zaputena ljeilita koja je on dobro poznavao.
Sjajan prijedlog rekla je Valentina. Kako li si ponekad
pametan!
Laskala mu je, svjesna da ni pametni mukarci nisu cijepljeni
protiv laskanja.
Poslije mu je zaspala u naruju sve dok je nije probudilo njegovo
itanje stihova nekog brigadista imena Auden u novinama.
Ajme! Govori engleski...! uspjela mu je rei dok se pomalo

promukla i smrznutih nogu opratala s njim.

Znanje engleskog bilo je jedino na emu mu je Valentina
zavidjela.

U normalnim vremenima, kad su se dobrostojee lokalne

obitelji radovale roenjima, orxati, vjenanjima i zabavama, Lucrecia
Palop ni u kom sluaju ne bi svojoj neakinji Mercedes dopustila da
ode na bojinicu i radi kao bolniarka. Ne bi joj na pamet palo pristati
na takvu glupost. Umjesto da joj to dopusti, radije bi joj u ruak
dobrano nalila sredstvo za spavanje pa bi je tako onesposobila na tri
tjedna. Ozbiljno je pomiljala da je zakljua u svoju spavau sobu, ali
ta joj se alternativa, koja je bila dobra, uinila preokrutnom i
neprimjerenom za odgojne mjere koje tetka nikada nije krila. Kad je
ula kako joj neakinja preko usana prevaljuje tu veliku glupost,
umjesto da joj opali amarinu koju je zasluila, Lucrecia je odglumila
nesvjesticu. Nije poluila uinak kojem se nadala. Mercedes je, pak,
iznijela sva mogua i nemogua obrazloenja. Pribjegla je
rodoljubnim i kranskim razlozima: Katalonci ginu kao muhe. Bilo je
uzalud. Nita nije moglo smekati srce Lucrecije Palop. Tada se
obranila injenicom da je upravo Lali Fuster, ki doktora Fustera,
ravnatelja Klinike bolnice, na elu skupine koja prua lijeniku
pomo. ak ni spomen prezimena obitelji slinih obiaja i kulturnih
vrijednosti onima obitelji Ramoneda nije pomogao uvjeriti njezinu
tetku. Ona ga je upotrijebila protiv svoje neakinje i naloila joj da
izgradi vlastitu osobnost i da se ne da zavesti lanim prijateljstvima.
Budui da Mercedes nije prestajala plakati, Lucrecia se vratila u
sobu i s vrata pokuala podijeliti s njom osjeaj krivnje.
Uvjerena sam da smo obje ve i prije morale uiniti pokoju
glupost. Ali odlazak na bojinicu s crvenima i komunistima vrhunac
je sramote. Tvoj bi nas otac ubio. Uini to za mene.

Njezini savjeti i preklinjanja nisu je uspjeli urazumjeti. Ve je

vie od mjesec dana promatrala promjenu u ponaanju te djevojke. Ili
je bila potitena i tuna ili pretjerano vesela i ushiena. Morala je
samoj sebi priznati, a pokajala se i zbog same pomisli na takvo to, da
joj je mata skaredna zato to je posumnjala da joj je neakinja moda
trudna. Ali povod Mercedesinoj tvrdoglavosti bio je vezan za namjeru
koju je odluno namjeravala provesti u djelo, usprkos svim
preprekama. Revolucija je i od nje iziskivala zadau koju je kanila
obaviti od poetka do kraja: odvratiti Ramona od njegove bezbone i
marksistike ideologije. To jest, prema njezinom miljenju, od krivog
utjecaja njegove poludjele majke.
Bila je javna tajna da se Mercedes potajno susree s Ramonom.
Mercader je jo od Graellsove pogibije praktiki ivio u vojarni
Voroksilov u etvrti Sarri|, neko starom samostanu koji je
socijalistika partija oduzela kapucinima, u blizini njihove kue u
Ulici Angl. Mercedes bi pronalazila naina nai se s bratiem.
Dovoljno je bilo poi u etnju oko vojarne pa da ga tako svaki dan
sretne.
Samo je ona znala koliko je bio oajan zbog pogibije svog
cijenjenog i dragog prijatelja. Svi koji su ih obojicu poznavali,
primijetili su da se novi kapetan pokuava preobraziti u hrabrog
Graellsa, iako je bilo oito da njegovom ponaanju dodaje odreene
kretnje i dranje svog ouha, sovjetskog agenta Nahuma Nikolajevia
Eitingtona. On i njegova ljubavnica Caridad del Ro bili su zasluni za
otvaranje nove vojarne u etvrti Sarri| koju su nazvali imenom
marala Klimenta Voroksilova, suradnika od najveeg Staljinovog
povjerenja kojeg je ovaj i naslijedio nakon njegove smrti.
U sjeni svoje mone majke, Mercader je bio zaduen za obuku u
vojarni Voroksilov; svakodnevno je obuavao nekoliko kolona
mukaraca odabranih za odlazak na bojinicu. Dok su oni na svjeem
zraku usvajali neophodne taktike za obranu i borbu protiv
neprijatelja, pojavile bi se djevojke koje bi se smjekale i zadivljeno
promatrale te dragovoljce iz bataljuna vojarne u etvrti Sarri|. Svakog

bi jutra bataljun boraca marirao Avenijom San Juan Bosco, stupajui

nogom pred nogu i izvravajui zapovijedi Ramona Mercadera,
kapetana tog voda. Caridad del Ro pridruila bi im se s vremena na
vrijeme, u vojnikoj odori i s pitoljem zataknutim za pojas. Onako
stisnuta meu drugim djevojkama, Mercedes bi promatrala kako
koraaju: to bi dodatno razbuktalo plamen njezinih romantinih
osjeaja. Pokuavala se istaknuti da je vide, to nije bilo teko imajui
na umu njezinu iznadprosjenu visinu za enu. Kad bi shvatila da ju
je Ramon primijetio, pokazala bi mu najljepi meu svojim
osmijesima samo zato to joj je jednom prilikom rekao da eli voljeti
nasmijanu enu poput nje. Kad bi bila te sree da onako nerazborita
ugovori susret s njim, u pravilu bi to bio tek kratki razgovor na klupi
na Trgu Sant Vicente, uvijek u blizini vojarne Voroksilov. Zbog svoje
prkosne ljubavi prema njemu, nije ni primjeivala da njezin brati
zapravo eli sakriti te susrete od oka sokolova svoje majke Caridad
del Ro. Ona tu sestrinu iz etvrti Sarri| nije mogla ivu vidjeti.
Smatrala ju je rtvom burujskih zamki. I veselila se ve svima
poznatim zarukama svog sina i hrabre komunistice Lene Imbert.
Za Mercedesino bi srce bilo neusporedivo bolje da je vidjela
kako se taj najpoznatiji par mlade katalonske Revolucije dri zajedno i
zaljubljeno, ali ako joj se ta prilika koji put i ukazala, odluila je
odglumiti da ih ne vidi i zamiriti pred stvarnou. Nikada nije
vidjela lice te ene. Ramon Mercader znao je kako se mora ponaati
da bi sestrina samo njega gledala. A Mercedes je, zbog te svoje
nesretne naklonosti prema bratiu, tumaila njegovu utnju i
prenemaganja kao dokaz njegove ljubavi. Koliko god se on ponaao
kao da je ne vidi, ona bi za to uvijek pronala neku ispriku. Taj
ovjek pati od promjena raspoloenja, govorila bi si kao da je tu
reenicu upravo proitala u nekoj knjizi pa sada pokuava proniknuti
u njezino znaenje. Oit znak kojem je esto pribjegavala ne bi li
dokazala da su sretni zajedno svodio se na injenicu da bi se
neprestano smijali i alili im bi se ugledali.
Bilo je trenutaka kad ga je pokuavala prestati voljeti, uz onu

nestrpljivu udnju da joj uzvrati istom mjerom, ali kao to to biva i s

onima koji su skloni aici, njezine su elje poluile suprotan uinak.
Jo bi ga vie voljela. Nije ga krivila zato to je ne zna voljeti. Radije je
nadjenula ime i prezime toj prepreci njihovoj ljubavi. Unato tome,
bila je vie-manje zadovoljna svojim napretkom oko Ramona. A teka
su joj vremena u kojima je ivjela u tom smislu ila na ruku. Samo ga
je eljela voljeti. Iz nedjeljnih je propovijedi na sebe primijenila
reenicu koja joj je najvie odgovarala: Voli i ini to te je volja.
Dovoljno je bilo da se Ramonu omakne pokoji pokret ili poneka
njena rije, pa da njezini djevianski osjeaji buknu poput
preuranjenog proljea. Nikada nije matala da e se udati za njega, a
jo manje da bi mu mogla roditi opor djeice. Sve su njezine matarije
nuno morale biti izvedive, a budui da su neke druge procjene
vodile prema nemoguem, Mercedes bi se zadovoljila i darivanjem
odanosti i naklonosti. Ljubila ga je kao da su brati i sestrina.
Milovala ga kao da su brat i sestra. Smijeila mu se kao da je asna
sestra. I nije se sramila svoje zaluenosti. Ramon je, pak, imao koristi
od tog neprekidnog oboavanja. Bio je roeni pobjednik. I komunist
tvrdoglavo uvjeren u pobjedu. Reenica koju je najradije ponavljao
bila je: Idemo u Aragn ubijati faiste. A ona je te njegove rijei silno
eljela protumaiti kao izravan poziv da mu se pridrui na bojinici,
zbog ega mu je odgovarala da je odluna u namjeri da pomogne
brai kojoj je pomo najpotrebnija.
Ti si u dubini due vea komunistica od mene rekao joj je.
A premda u to nije eljela vjerovati, Mercedes mu je ipak
povjerovala.

Nakon strastvenog poljupca u hladovini platane, dogovorili su

se da e prvo ona pisati njemu, a on e odgovoriti na svako njezino
pismo. Uz malo sree moda e se susresti negdje na bojinici Bogu
iza nogu. Zapravo su mislili da se rat iscrtava na nekoj nestvarnoj

karti stavljenoj na milost i nemilost sudbine. Bili su mladi. Od tolikog

razglabanja i matanja o uzvienim idealima i najiskrenijim osjeajima
potisnuli su u najmraniji kutak sav onaj emer, klanja i smaknua to
ih je revolucija skrivene donosila putem.
Prema utvrenom programu kapetan Mercader je, na elu
bataljuna Graells, trebao krenuti vlakom oko dva sata ujutro jedne
nedjelje, dok je Mercedes, pridruena lijenikoj ekipi u pratnji
brigadista, trebala krenuti dvanaest sati poslije u povorci od dvaju
kamiona, a konano joj je odredite bilo selo Belchite. Ili su u istom
smjeru. Prema crti gdje su se borile dvije suprotstavljene strane. Ona
republikanska, koja se spremala osvojiti Zaragozu, i ona
nacionalistika, koja im se uz kontrolu nad sjeverom panjolske i
dijelom Kastilje bila spremna oduprijeti, ali i pobijediti u ratu.
Vojni vlak kojim su putovali Ramon i njegov bataljun
dragovoljaca napustio je Barcelonu u predvieno vrijeme. Na
nekoliko je minuta stao u Lleidi da bi odmah zatim ponovno krenuo
netom prije zore. Putovali su polagano kao to tee rijeka. Prolazili su
kroz sela, pustinjske visoravni pa jo turobnih sela u kojima su vidjeli
tune ljude utuenih i nepovjerljivih pogleda. ak su i psi bili mravi i
izgubljeni.
Caridad Mercader su dodijelili kamion s dvadeset mukaraca i
tri ene koji se kretao istim putem kao i kamion njezina sina. Jedina
osoba s kojom se donekle uspjela opustiti tijekom puta bila je mlada
Ruskinja rumenih obraza i staklastih zuba. Veim dijelom puta dijelila
je upute o vojnikoj disciplini. Povremeno je itala spise koje je nosila
u plavom fasciklu. Ili je davala zapovijedi koje je samoinicijativno
smiljala. Pripremala se ukloniti olo i budale iz vojske. Sitnim je
slovima u komunistikim propisima pisalo da u sluaju da
zapovjednici i komesari moraju smaknuti jednog od svojih radi
nediscipliniranog ponaanja, nakon to se zakon ispotuje imaju
prikladno obavijestiti obitelj da je rtva poginula u junakom inu
obrane domovine. Mercaderovi su bili spremni odravati disciplinu
vojnika i gardista pomou propisa koji se nisu smjeli prekriti. I po

cijenu ivota, ako treba. Jer znalo se dogoditi da bi neki drugovi, uz

svu ljubav prema Republici, prestravljeno pobjegli odmah po dolasku
na prvu crtu bojinice. Jedni drugima su predbacivali krivnju za
kukaviluk. Naprimjer, komunisti i socijalisti su govorili da su gard
isti POUM-a kukavice. Zapovjednitvo se osobno pobrinulo proiriti
tu netonu glasinu. A kao vrhunac svega, svae meu lijevim
strankama nisu samo i dalje izbijale po svim zapecima bojinice,
nego su se i iznenaujue brzo proirile cijelom zemljom. Caridad se
nije slagala sa svojom drugaricom Dolores Ib{rruri zvanom La
Pasionaria dok je ona nastojala ustrojiti enske bataljune koji bi bili
spremni svim se snagama boriti protiv frankista. Koliko god se ona
trudila to ostvariti, ukljuujui otar i kristalno jasan ton njezinih
govora, vrhovno je zapovjednitvo stranke to odbijalo prihvatiti. A
Caridad vie nego itko drugi. Bespogovorno je izvravala sve to bi
zapovjedio Staljin.
Upravo se tih dana poeo izvravati nalog komunista o
ustrojavanju Regularne narodne vojske u panjolskoj kao jedinog
rjeenja za pobjedu u tom ratu. Caridad del Ro je podravala tu ideju.
Budui da se nije slagala s feministikim idejama svoje suparnice
Dolores, nitko je nije mogao sprijeiti da postane prvom vojnikinjom
izaslanicom tek ustrojene Regularne vojske. Bilo je to pitanje reda i
naela.

Od putnika u vlaku oekivalo se da ne razmiljaju previe.

Dovoljno je bilo da izvravaju zapovijedi bez dodatnih objanjenja.
Nijemi kao psi! Svi se odriemo slobode kada polazimo u borbu da
bismo je obranili, bila je lozinka.
Iskrcali su ih na postaji Sariena i kamionima prevezli u sela
koja su zauzele republikanske snage. Bio je mrkli mrak, a postrojba se
ratrkala po seoskim kuama u potrazi za smjetajem i hranom. Selo
je utonulo u munu tiinu. Od studeni su bili ozbiljni, ali i na oprezu.

Tako u mraku i bez ijedne detonacije osjeali su se vano. Osobito kad

su nakon veere kapetan i narednik ponovno okupili postrojbu i
naloili im da pripreme remenje i puke. Ta je obavijest bila primljena
kao olakanje i ratni poklik. Te e noi izvriti napad na kapelicu u
Tardienti. Pokret, odjeknula je zapovijed. Samo se jedan ovjek
pokuao ispriati pred zapovjednicima zbog hitnosti svojih
fiziolokih potreba. Useri se u hlae, zapovjedio mu je kapetan
Mercader. to je na koncu i uinio, ni manje ni vie.
Krenuli su kroz umu. ikara ih je usporavala. Neki su se
spoticali i padali, ali udarac nogom onog iza primorao bi ih da smjesta
ustanu. Pregazili su neku rijeku. Strateki je cilj bio zamijeniti udarni
vod koji je nekoliko dana prije krenuo vratiti tu kapelicu iz ruku
nacionalista, koji su to svetite bili spremni braniti do zadnje kapi krvi
zbog povlatenog preglednog poloaja nad teritorijem. Zapovijedi su
glasile da vojnici zauzmu poloaje, nadziru cestu koja spaja Zaragozu
i Huescu, dopuste tihi proboj neprijatelja utaborenog u Tardienti, a
potom izvre zapovijed zapovjednitva koju e im dati kapetan kada
da znak za koncentrinu paljbu. Pregazili su kukuruzita. Gazili su
sjene. A budui da je no i dalje bila mrkla, dva su ih kamiona, meu
kojima je bio i Caridadin, izbliza slijedila s kratko upaljenim svjetlima.
Prevalili su kilometre. Veinu vremena tapkajui u mraku, a s
vremena na vrijeme, kad bi to doputale okolnosti, uz pomo svjetala
kamiona.
Nastavili su se bez stajanja uspinjati stazama i sputati niz brda.
Neki su se uslijed tako nezahvalnog napredovanja poeli buniti zbog
laganog hoda to ga je kapetan odredio cijelom vodu. Drugi su puili.
Bilo je to nepromiljeno, zbog ega ih je neprijatelj mogao razotkriti.
Ramon je zapovjedio da se ugase cigarete, svjetla kamiona i motori.
Smjesta.

U tri sata ujutro hodali su ve preko pet sati. Bojali su se da e se

nai usred neprijateljskog teritorija. Bili su izgubljeni i dezorijentirani.

Pomislili su da su zbog neke greke zapovjednika sigurno promaili
kapelicu. Vod je besciljno hodao. Bili su iscrpljeni. Vodi je, neki
partizan iz Grana, hodao ispred kapetana. Zajedno su poli istraiti
teritorij. Guli su neije glasove. Nabili su puke. Vodi je potvrdio da
su na republikanskom teritoriju, da zna gdje je. Kapetan Mercader mu
nije u potpunosti vjerovao. Glasovi su ga zbunili. Zapovjedio je
pratnji da otvore vatru, ali trenutak prije pucanja shvatio je da dva
oblinja obrisa odgovaraju dvama mukarcima iz postrojbe pored
kapelice u Tardienti koju je njegov vod doao zamijeniti.
Tada su napokon ugledali zvijezde pa je izdana zapovijed za
odmorom, da bi vojnici malo predahnuli. Zapovjednitvo je vrsto
odluilo da e cijela postrojba spavati u umi, osim Caridad Mercader,
koja se tada spremala ispruiti u kabini. Bilo je to njezino prvo
vojniko iskustvo i ve se smatrala pravom vojnikinjom. Nauila je
pucati jednako dobro kao i najbolji strijelci bataljuna Graells. Prije
nego to je pola na bojinicu, oprostila se od svog voljenog
general-majora Leonida Eitingtona, poznatog i pod imenom Kotov, i
tajnog efa kontrapijunae KGN-a, uz poklik sve za revoluciju.
Voljela gaje, ali isto joj tako nije bilo teko umrijeti, ako to bude
potrebno.
Nikada se ne smatraj hrabrijom nego to jesi rekao joj je
Leonid dok su se opratali.
Ona mu je odgovorila:
Sluaj, Kotove, podarila sam ti sina, a sada se spremam
pokloniti ti panjolsku.
Nitko u postrojbi nije znao da je ta izaslanica kratke kose i
ustrog hoda zapravo majka kapetana Mercadera. A ako je neki drug
i znao za njihovu obiteljsku povezanost, radije je hinio da nita ne zna.
Za Ramona Mercadera se govorilo da je uobraen, zgodan i hrabar.
Da se kree brisanim prostorom i preskae kaljue kao da mu je blato
najljui neprijatelj. Nazvali su ga Katalonac jer je za razliku od

ostalih vojnika koristio svaku priliku pohvaliti se kulturom iz koje je

potekao. Ljudi su apui razgovarali i tako tjerali san s oiju,
prieljkujui da im prije svane kako bi mogli zamijeniti umorne
drugove na prvoj crti bojinice. U pogledu onih koji su odlazili, s
rancem pripremljenim za povratak, nazirala se bespomonost, iako su
se silno trudili izvriti zadau i izvijestiti one koji dolaze o uasima
koje su proivjeli. Ne zbog pucanja i topova, rekli su, nego zbog
prijezira vrijednog ponaanja zapovjednika postrojbe. Na uho su im
apnuli da zapovjednik Achueta putuje u pratnji triju ena s kojima
svakodnevno bludnii. Vojnici su izjavili da se protive
zapovjednikovim perverzijama. Nisu ga priznavali za svog
zapovjednika. Ubojica i kurvin sin bili su najblai epiteti koje su mu
pripisivali. Ako je taj Achueta zapovjednik, ja sam Rus, rekao je
neki siroti mladi i udom izbjegao metak koji mu je ovaj bezrazlono
namijenio. Doao je iz polusvijeta. Govorili su da je okorjeli
kriminalac. Da se po izbijanju Revolucije istaknuo svojim opskurnim
vjetinama svojstvenim tajnoj policiji. U Tardienti se ponaao jo i
gore. Optuili su ga da pomae neprijateljima jer je lanim napadima
na kapelicu vojnike iz svoje postrojbe vodio ravno u smrt. Svaki je
na napad zavrio na groblju punom leeva', rekao je netko drugi.
Dodali su da je uza sve to bio nezadovoljan zbog rtava palih za
vrijeme njegovih samoubilakih napada kojima je samo pomagao
neprijatelju, stoga je jo istoga dana zapovjedio da ustrijele dva
najhrabrija ovjeka u postrojbi.
Oni koji su pobjegli, otili su bez ruka. Bili su poraeni.

Neki su imali sree pa su uspjeli odspavati nekoliko sati. Na

zvuk jutarnje trube postrojba je ustala i krenula u koloni jedan po
jedan. Nakon to su prevalili nepuni kilometar, zapovjednitvo je
zaustavilo kolonu usred neke ledine, pored naputene poljske kuice
gdje su im posluili skromni doruak. Nije bilo vremena za bacanje.

Odredite tog dana bila je kapelica u Tardienti. Onamo je trebao stii

samo dio postrojbe. Kapetan je zapovjedio da put nastave samo oni
koji nose puku. Iskorailo je njih stotinu, kojima su, uz bajunet koji su
nosili u oskudnoj prtljazi, dali granate, rune bombe i pitolje.
Zahvaljujui dnevnom svjetlu prvi su put uspjeli utvrditi tonu
lokaciju kapelice, to je bilo kljuno mjesto borbe i samo sredite
bojinice. Kapelicu su zauzeli frank isti, nalazila se na najvioj toki
brda i nadvisivala je prostranu ravnicu u provinciji Huesca. Cesta je
bila strma, a borci su uli u kamione koji su ve bili pripremljeni kao
bojna vozila. U jedan se kamion sakrila Caridad del Ro, ija je
utljivost postrojbu uplaila i vie od njezine stalne i oigledne
prisutnosti.
Blizu kapelice, na mjestu gdje se ravao puteljak, pojavila je
skupina seljaka koji su poput figurica iz boinih jaslica nosili na
ramenima kip Djevice Marije. Ta je povorka, manje zateena od ljudi
koji su ih presreli, istoga asa zastala. Nisu uspjeli nita prozboriti niti
su ih oni drugi stigli zaustaviti kad li je metak iz prvog kamiona
pogodio taj kip u mumificirano lice. Lik se raspao, a gips se rasprsnuo
na komadie. Netko je vrisnuo i prekinuo muk te upropatene
svetkovine. Koja budala je pucala? Budui da nitko nije odgovarao,
kapetan je zapovjedio da kamioni stanu. Seljake kao da se ta nezgoda
nije ticala. Sklonili su se od nasilja koje im je buknulo u kuama, u
vrtovima i u planinama. Oni sami na trenutak su se prozvali rtvama
Boje Providnosti.
Da se nitko nije pomaknuo! zaurlao je kapetan Mercader.
Prvi je stupio nogom na tlo, nakon njega je to uinio narednik.
Vojnici su mu bili tihi, posluni i drali nabijene puke kao da im je
bezbrina zabava silno bitna u ivotu. Neki su ljudi znali odakle je
doletio metak, ali radije su to preutjeli. Strojnica je i dalje bila
netaknuta. Jo je mirisala na novo.
Jeste li kapelani ili republikanci? upitao je seljake. Nije bio
zadovoljan pitanjem. Trebao je razmisliti prije nego to je prozborio.

Neki su potvrdno kimnuli. Bilo je svejedno jer lagali oni ili ne, nije im
bilo spasa. Iz kamiona su ih neiji glasovi optuivali za izdaju. Zauli
su se pucnjevi naslijepo, zbog ega su se nali u nezgodnoj opasnosti
da ih neprijatelj uje. Narednik Cspedes se uzrujao pa je priao
kapetanu i pokuao smiriti nastalu situaciju. Glasom tipinim za
ribare iz Alicantea, jasno je kazao da je neprihvatljivo istovremeno biti
i republikanac i katolik.
Kvragu! Pa ja sam socijalist! priznao je kapelan.
Odmah zatim preuzeo je odgovornost i brigu za hodoae
Djevici.
Ti si, dakle, apostolski i katoliki komunist. Stari moj, priaj ti
drugome tu priu.
Dok je tako vrijeao sveenika, Cspedes je nekog ovjeka
upucao u noge, ba kao to to biva u amerikim vesternima. Kapelan,
taj sredovjeni, mravi i onii seljak opaljen suncem i aragonski
prkosan, nije se dao zastraiti. Glas mu nije zadrhtao kad je potvrdio
da je sljedbenik generala Vicentea Roja. Dva su ga asnika sluala,
premda ga nisu eljela uti. Hodoasnici su giljotiniranu Djevicu
naslonili na dva kamena na tlu. Neke su ene na koljenima neumorno
molile molitve toj osakaenoj Djevici. Lo dan za hodoasnike,
pomislio je Mercader. Zapalio je cigaretu i promatrao dimne kolutove
koje je otpuhivao iz usta. Morao je dati neku zapovijed. Brzo.
Postrojba je eljela rat. A svi znaju da je bez discipline i bez
zapovjednitva rat unaprijed izgubljen. Tri su lovaka aviona
prelijetala blizu kapelice kako bi ih zastraili. Narednik Cspedes i
dalje je drao prst na okidau. Bio je to neiivljeni gardist sklon crnom
humoru. Zvali su ga zloudni. Zbog narednikove drskosti kapetan
vie nije mogao razaznati treba li ubiti njega ili sveenika. Tek toliko
da se suprotstavi naredniku, kapetan je naloio da kapelana zatvore u
kamion i da mu dodijele uvara. Ta je odluka postrojbu zaprepastila.
Ramon je bio dobar strateg. U jeku borbe na bojnom polju kapelan bi
mu mogao postati najjaa karta u borbi protiv neprijatelja. Jednim je

pokretom ruke otjerao seljake. Neki su ga smjesta posluali. Drugi su

se sakrili u ipraje. U tom su trenutku dva pitolja bila spremna za
pucanje. Kapetanov i narednikov. Kapetan je krenuo prema prvom
kamionu. Vojnici su gubili vrijeme jer nisu mogli odluiti gdje bi
smjestili zatoenika. Odjeknuo je pucanj. Samo jedan. Kapelana su
noge izdale. Polagano je padao, svega je bio svjestan. Ramon je
pomislio da je to uinio Cspedes. I Cspedes je na trenutak pomislio
da je taj stvarni metak bio njegov. Ali pitolj mu je bio hladan. Metak
je kapelana pogodio u desno oko. Tada su jo nagaali ijih je to ruku
bilo djelo, premda su odluili ne zamarati se time. Frankistiki su ih
avioni sve nie nadlijetali. Valjalo im se vratiti u kamione, rairiti se
malo, ali ne izgubiti se na putu prema Tardienti.
Caridad Mercader nije se ni pomakla u kabini. Srce joj je tuklo u
grudima. Bio je to prvi metak u tom ratu i pogodio je ravno u metu.
Ona... koja se diila to ne zna ubijati! Shvatila je da je taj osjeaj
guenja nalik buenju nakon erotskog sna. Istovremeno je bila
zbunjena i uzrujana. Bila je zahvalna na srei to ju je snala. Bio je to
dobro obavljen posao. Doista. Metak je kapelana pogodio bez greke.
Primjer drugim vojnicima na njezinoj strani. Poslije, bude li to uope
potrebno, ve e to sinu nekako objasniti. Vano je bilo da joj deki
budu spremni za borbu i da osvoje kapelicu.
Nemoj vie gubiti vrijeme! zaurlao je voza radosno poput
kolarca.

Avioni koji su nadlijetali bataljun raspren meu rijetkim

stablima neumorno su pucali. Izgubili su nekoliko ljudi. im je uoio
djeli istog neba, kapetan Mercader je postrojbi zapovjedio pokret.
Avioni su hinili da odlaze, ali odmah su se vratili. Zagruvalo je i
neprijateljsko topnitvo. O Caridad nitko nita nije znao. Netko je
ustvrdio da su je za vrijeme napada vidjeli kako se krije pod kotaima
kamiona. Ona je to do smrti opovrgavala. Kapetan i njegovi

najhrabriji vojnici uspjeli su zauzeti neki breuljak i ondje postaviti

rusku strojnicu, tek pristiglu iz Kremlja, i strojnu puku. Odluili su
otvoriti vatru prema kapelici i ne zastati ni na tren. Padala je no. Ne
miemo se odavde. Neka nam donosu streljivo, bile su zadnje
kapetanove zapovijedi. Morali su ostati budni. Vie se nisu sjeali jesu
li gladni ni imaju li dovoljno zaliha.
Te je noi mjesec bio glavni saveznik republikanaca.
Zahvaljujui mjeseini, koja je poljem rasprostrla pokriva avetinjske
bistrine, novopridoli su mogli razaznati svoje ciljeve. Vidjeli su kako
faisti silaze s planine, dopustili im da im se priblie i za tren oka ih
natjerali na povlaenje. Bile su to mrane sjene iza kojih su se krili
ljudi i jo vie ljudi i koje su ubrzo postale tek gnjili leevi. Zvidala je
kia metaka. Plaljivce u postrojbi kapetan je upozorio zaurlavi:
Kukavice emo strijeljati!.
U to nitko nije posumnjao. Veernja je bitka bila dobivena.
Unato tome, neprijateljski su se avioni rano ujutro opet
pojavili. Pljutala je kia bombi. Postrojba je bila prestravljena. Neki
su se prestali boriti. Morali su odvui ranjenike i, kad bi im to
neprijatelj dopustio, posloiti ih u kamion koji e ih prevesti u jedine
dvije poljske bolnice koje su pristigle na bojinicu. Ondje su morali
pronai Mercedes Ramoneda i njezino veliko srce puno blagosti i
briljivosti. Prevesti ranjenike i osakaene bila je teka zadaa s
obzirom na to da su snani mukarci bili potrebni na prvoj crti
bojinice, a oni slabiji vie nisu imali snage ni da se potue na svoje
jade.
Nastavili su se braniti i povlaiti. Kad su ve pomislili da im
nema spasa, svjesni svog poniavajueg oajanja, na nebu je iskrslo
pet republikanskih bombardera. Bili su sovjetski. Ali to nije bilo
vano. Odgovor nacionalista nije ukazivao da su zastraeni. Oni na
tlu bili su zadivljeni tom estokom, akrobatskom borbom aviona.
Zadnje je kapetanovo izvjee ukazivalo na pad dvaju republikanskih
i jednog frankistikog aviona. Vodovi su se zamijenili. Najratobornija

skupina tog dana dola je na red za hranu i san. Izdana im je

zapovijed da spavaju, a oni su klonuli preko svojih puaka kao lutke
na koncu.
U meuvremenu, Caridad Mercader se pravila pametnija od
drugih i obilazila ratrkanu ophodnju. Namjeravala je razgovarati s
partizanima uvjebanima za pijunske zadatke koji su poznavali
svaki pedalj tog kraja. Bili su to pastiri i seljaci s tih planina, naviknuti
od malena loviti poput lovakih pasa i meusobno komunicirati
poput ptica, vukova ili planinskih koza. Neki su se pokazali hrabrima
i odvanima u izazivanju neprijateljske pozornosti. Bilo je i onih
drugih, u koje Caridad s razlogom nije imala povjerenja, koji su sluili
i faizmu. Izaslanica ih se potrudila namuiti pa im je postavljala
klopke ne bi li tako raskrinkala njihovo ponaanje. Razapela ih je
nekolicinu. Malobrojni su preivjeli da bi nam o tome ita mogli rei.

Kapetan Mercader koristio je rijetke trenutke mira da pie

Mercedes. Svakodnevnicu je opisivao u ifriranim ljubavnim pismima
koje joj je slao uz pomo druga zaduenog za dostavu tiska i paketa
pukovniji. Strah u kojem je ivjela otkad je stigla na bojinicu, dok je
radila za fiksnu plau u dodijeljenoj joj poljskoj bolnici, ublaila su
pisma koja joj je Ramon slao kao da se osjea dunim pisati sestrini
svakodnevna izvjea o svom pothvatu. Takva pisma nisu bila ono to
je prieljkivala. Dok ih je iitavala, povealom je tragala za svakom
sitnicom koja bi mogla zadovoljiti njezinu potrebu za bliskou. Ako
bi se oprostio rijeima Tvoj Ramon, ona bi tu reenicu protumaila
u njezinom doslovnom i ljubavnom smislu. Nakon to bi otvorila
kovertu, svaki bi put pismo poela itati od kraja jer bi ga tako
doivjela toplijim i iskrenijim.
Prva su pisma bila tek kratke crtice o njegovim zadaama na
bojinici, ali im je Ramon shvatio da ga pisanje ini vanom osobom,
postala su dulja i snanija: davao joj je svoje osobno vienje bitki, a

poneto je i preuivao, naravno, poput iznenadnog ubojstva ovjeka

kojemu je on osobno nekoliko puta zabijao no u vitalne organe sve
dok nije umro.
Tih je dana Staljin odluio produljiti ratni sukob u panjolskoj
kako bi time otpoeo rat meu europskim zemljama, to se ubrzo
doista i dogodilo. Rat u kojem je Rusija ostala po strani i promatrala
druge zemlje kako se meusobno unitavaju. Pola panjolske zapelo
je pod vladavinu ruskog diktatora, a druga polovica pod faistiki
teror. Mercader je onako odan i pokoran sovjetskim nareenjima
izostavio svaki spomen tih okolnosti ili bilo kojih drugih koje bi u
pitanje dovele njegovu vojsku. Iskljuio je broj poginulih i ranjenih u
borbi. Isto tako nikome nije govorio, ak ni Mercedes, o postrojbama s
gardistima na elu koje su ljude odvodile u smrt jer su im puke bile
kao metle, a osamdeset posto streljiva koje je stizalo iz Katalonije bilo
neupotrebljivo. Jo manje joj je govorio o svom ouhu Leonidu i o
njegovim pregovorima s republikanskom Vladom, koji su sklopili
sporazum zahvaljujui kojem je za poveu koliinu novca bio
omoguen dolazak bombardera spremnih da ih izbave iz te
bezizlazne situacije. Upravo suprotno, nairoko i nadugako joj je
opisivao eljeni dolazak sovjetskih tenkova: Nee vjerovati.
Kapelica je napokon naa. Pobijedili smo, napisao je triput
zaredom.
U pismu o uspjesima i pobjedama nije joj napisao da je nekoliko
sati prije grekom dao strijeljati tri uzorna revolucionara. Ti bijedni
potezi nisu osvanuli u novinama koje su se itale na bojinici. Dnevne
su novine veinom slavile izmiljene pobjede republikanaca i lane
poraze frankista. S vremena na vrijeme napisao bi i pokoju istinu:
Zamisli samo koliko su hrabri nai ljudi kad spavaju s granatom u
jednoj ruci, a s pukom u drugoj. A najnevjerojatnije od svega je to to
ih ne isputaju. S veseljem joj je napisao da su ga taj dan posjetili neki
prijatelji iz etvrti Sarri|. Napravili su s njim poprilino smijene
fotografije pa joj je obeao da e joj poslati jednu na kojoj nosi maramu
povezanu oko glave kao seljak iz kraja Empord|.

Isto joj tako poslije nije rekao da je kapelica opet pala

frankistima u ruke ni da njegov bataljun broji previe rtava. Da je u
depresiji. A ti?, pitao ju je. Priaj mi o sebi. Mercedes mu je do
najmanjih sitnica pisala o najboljem ratnom izumu od boca iste i
bistre krvi koje su svakodnevno putovale iz Barcelone na aragonsku
bojinicu, ime su se uspjeli spasiti mnogi ivoti. Rije je o
improviziranoj banci krvi i prvoj na svijetu koja besprijekorno
funkcionira. Jedina sigurna pota koju nitko ne zaustavlja. Zar ti se ne
ini nevjerojatnim, kapetane? Kad e ti odobriti povratak u
Barcelonu? Kako se ini, dio lijenike ekipe morat e u Sarienu, jer
to su blie bojinici, tim bolje za ranjene, i a i za mene, dodala je u
pokuaju da ga tako zavede. Zapravo su prilazili selu gdje se Ramon
u tom trenutku borio, to je drala u tajnosti ne bi li mu priredila
iznenaenje. Mercedes je i dalje uporno tvrdila da njezina poljska
bolnica lijei sve ranjenike jednako, bez obzira na njihov politiki
svjetonazor. Ali umjesto da joj odgovori da u njegovom ivotu postoji
ena koja se zove Lena i koju je upravo vidio na dopustu, on je
okoliao rekavi joj da su te nedjelje na republikansku stranu
prebjegla tri vojnika Regularnog odreda te je pakosno dodao da ga je
zaudilo to meu njima nije vidio Alberta Ramonedu, njezinog
mlaeg brata. Potrudio se popraviti tu neopreznu opasku izlizanom
frazom Nemoj mi zamjeriti. alio sam se. U post scriptumu je naveo
posljednju zapovijed koju je dobio. Njegov je bataljun morao nastaviti
prema Bujaralozu, podruju zahvaenom ratnim sukobom. Moda
e to biti prilika da se vidimo, rekao je uvjeren da e Mercedes
Ramoneda dojaditi ekati ga uzaludno.
On je imao druge planove za sebe, a u sestrini je traio utoite
djelomino iz koristoljublja, ali i zato to ga je neto u njezinom
dranju podsjealo na ozbiljnu, povuenu i dobronamjernu narav
njezinog oca, katalonskog industrijalca s kojim se vrlo rijetko druio.
Teko se prilagodio novom reimu ratovanja. Higijena se nije
redovito odravala. Vojnici su zaudarali i bili puni uiju. Vie nisu
obraali pozornost na ono to jedu ni na vodu koju su pili. Ali s

vremena na vrijeme primio bi posjet ruskih strunjaka. Smatrao je da

na svijetu ne postoji druga kola s tako visokom razinom vojne obuke.
Kapetan Mercader bio je nadaleko poznat po ulatenim konim
izmama i zvijezdi na koulji. U posljednjem joj je pismu naglasio da
mu je dosta nediscipline meu anarhistima. Oni su gotovani. A ako
me ita istinski veseli, to je onda injenica da smo ih mi *mislio je na
svoju stranku+ uspjeli stjerati u kut. Na koncu joj je ovla rekao da je
eli vidjeti, iako joj ni na koji nain nije spomenuo kako bi se taj njihov
susret mogao ostvariti. Budui da nikada nije govorio o Caridad
Mercader, Mercedes ga se nije usudila pitati za majku. Nisam
njezina oboavateljica, rekla mu je kad su se zadnji put vidjeli u
Barceloni. Do nje su doprle vijesti da su je vidjeli kako tri po prvoj
crti bojinice i izmie mecima kao pravi vojnik. Povjerio joj se neki
ranjenik s bojinice pored Bujaraloza. Poslije se fotografirala s
lijenikom ekipom meunarodnih brigada i u kovertu priloila svoju
najdrau fotografiju, na kojoj se prirodno smijala. Nije ju bilo sramota
priznati mu da joj ponekad nou popuste ivci pa se neutjeno
rasplae. Ali isto mu je tako ispripovijedala duhovitu zgodu sa svojim
suzama, a njezine je drugarice iz inozemstva iznenadilo to
katalonske ene mogu toliko plakati.
to da im kaem. Osjeajne smo.
Tom je prilikom pogodila u samu sr bratievih osjeaja.
Mercedes je postala dio velike nostalgije koja je Ramona oduvijek
vezala za njegov zaviaj. Isti smo, napisala mu je. I doista, nema
sumnje da su ikada prije neke druge dvije, toliko razliite osobe bile u
stanju odravati vezu koja gotovo da bi se mogla nazvati ljubavnom.
Zatim je nastupio muk u njihovom dopisivanju, za ijeg je
trajanja Mercedes samo ekala i ekala. Bez ikakvih vijesti o
Mercaderil. Ni dobrih ni loih. To joj je, pak, u drugu ruku donijelo
svojevrsno olakanje. Pota koju su nosili vozai kamiona ili vojnici na
dopustu prestala je pitati za nju. Ubijam li ja samu sebe? upitala bi
se svake noi prije odlaska na poinak. Sanjala je da su Ramona
poslali u Rusiju. Odluila je zaboraviti tu nonu moru i razmiljati

pozitivno. Snovi su predstavljali suprotnost onome to se dogaalo u

stvarnom ivotu. Nastavila se raspitivati o njemu meu ranjenicima
koji su stizali u Sarienu. Neki Matas Baduel, ovjek s argentinskim
naglaskom kojemu su rane od rapnela prekrivale pola tijela, rekao joj
je izmeu jecaja i stenjanja da su kapetana Mercadera hitno prevezli u
neku bolnicu u Lleidi.
Govori, drue zatraila ga je, tada ve nauivi govor
neprijateljske strane. Ali drug joj nita vie nije znao rei. Mercedes
mu je sva uplakana priznala da je u rodu s kapetanom. Matiasu je
laskao stupanj njezinog povjerenja. Kapetan je bio poznat i cijenjen na
bojinici.
Iz njegove su postrojbe preostala jo samo dvadeset i dvojica i
ja, koji ne vrijedim ni za jednog cijelog. Rekao joj je i neka ne bude
tako blesava. Brati joj je pravi junak.
Zbog svjedoanstva tog Argentinca promijenila je planove.

Jo iste te noi, iz poljske kuice pretvorene u poljsku bolnicu,

Mercedes je pokuala uspostaviti vezu s bolnicom u Lleidi. Netko
bezimen i neraspoloen pravio se da razumije njezin problem. Ona je
ponavljala da je rije o obiteljskom sluaju i preklinjala da u popisima
potrae bolesnika upisanog pod tim imenom. Trudila se izgovarati tu
svoju molbu nepopustljivim tonom, ali ivci su odavali strah u
njezinom glasu. Morala je dugo ekati dok joj u Lleidi na koncu nisu
priznali da se to prezime doista nalazi na popisu. Uz jednu razliku.
Umjesto mukarca, upisana je bila ena imena Caridad, iz Durrutijeve
kolone, ranjena u Bujaralozu. Stanje teko, bilo je zadnje to su rekli
prije nego to su spustili slualicu.
Mercedes je na licu mjesta odluila da e smjesta otputovati u
Lleidu. Tvrdoglava poput hirovitih adolescentica i starih usidjelica,
nije odustala sve dok joj glavni lijenik nije dao dozvolu da ode u

Lleidu posjetiti tetku na umoru. Premda nije bila prirodno rjeita,

imala je druge vjetine (pomalo djetinjaste, usput reeno) koje su joj
bile od koristi pri zavoenju pripadnika mukog roda. Dok bi traila
usluge ili zatitu, razvukla bi lice u iroki i nevini osmijeh i zagledala
se u oi svojih dobroinitelja, pogleda suznog kao u kolarke.
Nije bilo mukarca dovoljno snanog da se odupre divljenju
tako samostalnoj, posebnoj i potrebitoj eni poput Mercedes
Ramoneda. Ali za razliku od Valentine Mur, nju nimalo nije zanimalo
nadmetanje sa spolom koji je i dalje smatrala snanim i dominantnim.
Njezini su ciljevi bili bezopasni jer su bili jednostavni. Samo je eljela
biti blie Ramonu. Biti s njim. Pojesti ga oima i duom.
Taj joj je arsenal vrlina pomogao ishoditi doputenje za
povratak u Barcelonu. Osim toga, prieljkivala je priliku da ostane
raditi u posebnoj slubi u bolnici u Lleidi, gdje bi posve sigurno, uz
preporuke koje je nosila, bila lijepo primljena.
Kad je vidjela parkirani automobil marke Hispano Suiza ispred
glavnih vrata bolnice, pored vozila hitne pomoi iz Sariene,
pomislila je da su se zabunili. Ali traili su, bez imalo sumnje, upravo
nju. Crni blindirani automobil, koji je vozio neki mladi Rus imena
Dimitrij, upravo je stigao s nareenjem da je preveze u Lleidu. Pjegav,
niskog rasta i s tek napunjenih osamnaest godina, Dimitrij se uplaio
da bi mu mogla postavljati svakakva pitanja pa je odluio neumorno
govoriti sve dok ne uspava svoju jedinu putnicu.
Govorio joj je o sebi. Trapezist po zanimanju, u panjolsku je
doao uslijed neke neobjanjive pogreke u papirologiji. Umjesto da
ga vrate istkama gazde Staljina, njegovi su ga zapovjednici, budui
da im se svidio, odluili zadrati kao vozaa. Bolje je govorio
katalonski od panjolskog i pjevuio kavkaske melodije. Bio je sretan
to je stekao prijateljicu koja ga je podsjeala na profesoricu baleta u
Petrogradu, neku balerinu iz Bilbaa koja se zvala Carmen Elizalde.
Iznenadilo ga je to toj putnici njezino ime nije poznato. Stoga se
usudio prekoriti je zbog neznanja o umjetnosti. Nakon to su zajedno

proveli samo pet minuta, Mercedes je odluila upisati tog riokosog

mladia u svoju biljenicu simpatija. Osjeala je da ga mora zatiti od
opasnosti koje vrebaju. Poeljela ga je pomilovati, tako mladog,
ovalnog lica i zlatokosog, i zapljeskati mu umjesto zahvale. Stoga ni
trena nije dvoumila kad joj je predloio da stanuje s njim u njegovoj
kui u Lleidi, koja je imala tri sobe i bila na dva koraka do bolnice.
Osim ako ipak eli smjetaj u domu za bolniarke.
Put joj je proao prebrzo. Krivine na cesti gotovo se nisu ni
osjetile. Osobito uzevi u obzir da je Mercedes bila sklona muninama
u vonji i da bi morala mirisati soli koje bi, za svaki sluaj, uvijek
nosila u torbici. Ve je jednom nogom kroila na plonik kad joj je
Dimitrij, prije nego to se oprostio od nje, ponudio da je prieka
ispred zgrade i potom je odveze kui. Uporno se nudio priuvati joj
prtljagu, to joj se uinilo kao vrhunac ljubaznosti, dok je Ramonova
pisma skrivala u torbici. U posljednjem je trenutku, na svu sreu,
dobila nekakav predosjeaj. U tako turobnim vremenima, tko joj je
mogao jamiti da e, nakon to izae iz bolnice, Dimitrij i dalje biti
ondje? Da izbjegne nevolju, uzela je kofer i brzo se popela glavnim
stepenicama u zgradu.
Iscrpljena vruinom i napetih ivaca zatraila je razgovor s
glavnom medicinskom sestrom. Pokazali su joj neku sijedu enu koja
se pri govoru trudila prikriti laganu govornu manu dok bi izgovarala
neke suglasnike. Mercedes se raspriala o Sarieni i iskustvu iz
bolnice na bojinici, ali im je ula da joj namjeravaju dodijeliti smjenu
u operacijskoj dvorani, istog je trena poalila to je bila preizravna u
opisu svog radnog iskustva. Stavili su je u nezgodan poloaj. Ne,
molim vas, zamolila je. Kao razlog je navela svoje tjelesno stanje,
zbog ega nakon vremena provedenog u jeku borbe jo nije mogla
bila dovoljno pribrana za taj posao pa je rekla da za poetak trai
drugu vrstu posla. Zamolila je da je stave na postoperativni oporavak
jer je znala da e samo tako moi pronai Ramona i u najboljem ga
sluaju izlijeiti i utjeiti.
Iskrenost kojima je izricala svoje namjere pobuivala je u

drugima suosjeanje, a da pritom nije morala razmiljati ni tome ita

dodati da bi postigla svoj cilj. Veernje je sunce obasjalo snjenobijele i
gole zidove ordinacije. Glavnoj se sestri svidjela Mercedesina
iskrenost, zagledala se u njezine ruke, duge i njene, i gotovo joj bez
razmiljanja rekla neka pode za njom.
Pet minuta nakon tog razgovora, koliko joj je trebalo da ode na
zahod, umije se i pronae gdje e odloiti kofer, Mercedes se nala
pored zastora oko ograenog dijela s krevetima namijenjenima
postoperativnim pacijentima u tekom stanju. Na broju tri bila je
upisana Caridad del Ro. Bila je potpuno sama. Proitala je povijest
bolesti. Na papiru je pisalo da je pacijentica primila dvanaest metaka
u trbuh, uz informaciju da su je pogodila u crijeva i slezenu. Zadaa
nove bolniarke bila je provjera dobre protonosti cjevica, davanje
jakih sredstava za umirenje i nadziranje ivotnih znakova, uz jednako
tako pomnu brigu o jo desetak pacijenata s dodijeljenog odjela koje
su upravo operirali. Spavaj samo kad ti to obaveze dopuste i samo
kad te druga osoba moe zamijeniti, bio je posljednji savjet glavne
sestre.
Dobila je to je htjela i samo je eljela slijediti pravila ambulante,
provoditi u bolnici i noi i praznike, vidjeti Ramona, razgovarati s
njim i vratiti se svojoj kui u Ulici Angl da se odmori od napornog
puta. Osjetila je muninu u trbuhu, a i dlanovi su joj ve bili ispucali.
Predosjeala je da se Ramon zasitio rata, doao je trenutak da se suoi
s grubom stvarnou. Nadu ona nikada nije gubila. Mercedes je bila
uvjerena da je jedini pravi, nadom ispunjeni komunizam onaj koji je
proistekao iz evanelja jednog jedinog ovjeka: Isusa Nazareanina.

Odluno je razmaknula zastor. Tu je! pomislila je. Mogla je s

njom to eli. Bolesnica joj se uinila tako slabo i onemoalo da se
gotovo rasplakala. Prije nego to je ula, s vrata ju je pozdravila
rijeima koje su bile previe srdane za tadanje okolnosti bez

drutvenih formalnosti budui da je uvijek postojala opasnost da e te

netko prozvati faistom i burujem. Caridad je i dalje mirila i nije
odavala znakove da je prepoznala svoju neakinju. Ova je, pak,
primijetila da joj je kosa jako kratka i da su joj se usta stanjila, sigurno
zato to je Caridad bila poznata po irokom i grubom licu.
Budui da je jo imala visoku temperaturu, davali su joj sredstva
za smirenje. Mercedes je shvatila da se nalazi pred bolesnicom tipa
trpi je koliko moe, kako je medicinsko osoblje zvalo pacijente
teke i nesnosne naravi. Tek nakon to je obavila svoje zadatke, prila
joj i upitala je kako se osjea, a Caridad, koja je izgledala kao da je
uskrsnula iz svoje bijele grobnice, podbola ju je:
A to ti radi ovdje?
Odgovorila joj je tek odsutnim osmijehom. Pomilovala ju je po
ruci. Bio je to dodir kojem nije mogla odoljeti. Na neki je nain eljela
vjerovati da e na neodreeno vrijeme ona biti nadzornica odjela, a
Caridad posluna radnica.
Tjedan dana poslije, nakon to se oporavila zahvaljujui
Mercedesinoj panji i brizi, Caridad je pristala razgovarati s njom.
Rekla je da je nastradala u estokom napadu talijanskih aviona. Tu joj
je verziju dala kao uzrok svog tekog stanja. Nekoliko su dana
strahovali da e umrijeti. Mnogobrojna lijenika ekipa dolazila joj je
u vizitu. Mercedes je provela nekoliko besanih noi brinui se o
Caridad; vjerovala je da e joj, ako prebrodi to teko zdravstveno
stanje, to iskustvo pomoi popraviti svoju karakternu
neuravnoteenost.
Bolnicom su kruile razliite verzije dogaaja iz Bujaraloza u
kojima je sudjelovala najomraenija politika izaslanica na aragonskoj
bojinici. Da su joj se anarhisti osvetili za kriminalne radnje koje je
povela protiv gardista. Da su je izdali lanovi vlastite stranke koji su
se eljeli domoi njezinog poloaja politike izaslanice. Kolala je i
posve drugaija verzija dogaaja prema kojoj se Caridad Mercader,
aktivistica i osnivaica PSUC-a, pridruila Durrutijevoj koloni u

svojstvu sovjetskog pijuna da bi nadzirala odluke tog slavnog

sindikalista. Drugi su, pak, bolje obavijeteni jezici doprinijeli
glasinama da je Caridad u svojstvu zapovjednice komunistike
brigade u Bujaralozu bila najodgovornija to su u zajednikoj grobnici
zavrili mnogi komunisti koje je ona osobno otkucala i optuila za
neopredijeljenost u ratu i ideoloko skretanje. Neki su u njoj
pokuavali vidjeti hrabru i borbenu enu i nazivali je Dinamitaicom.
Ali veina ju je jednostavno smatrala dounicom i ubojicom vlastitih
republikanskih drugova koje je optuivala da su faisti i trockisti
samo zato to su odbijali slijepo provoditi upute iz Kremlja.
Mercedes je zbog odanosti Ramonu odluila da se nee obazirati
na prie koje su kolale o Caridad del Ro, premda je vjerovala u
njihovu vjerodostojnost, a najozbiljnije od svega bilo je to su sve
verzije mogle biti istinite, uzevi u obzir nasilno ponaanje te ranjene
vuice o kojoj se ona ipak tako marljivo brinula. Mnogi su je utke
prezirali. Ali u stvarnosti je i dalje bila ena kojoj su se divile vane
osobe koje bi je povremeno posjetile u bolnici. Odani i iskreni
Dimitrij, s kojim se Mercedes sprijateljila i dijelila stan, dopratio bi
ruske agente do sobe te katalonske junakinje. U stanu to ga je
Mercedes dijelila s njime zabavljali bi se razgovarajui o izgledu i
ponaanju sovjetskih posjetitelja. Iz aviona se vidjelo odakle su. Ona
ih je zvala crveni gavrani. Dimitrij bi je pustio da govori i to je
mogue manje se mijeao u njezine prosudbe. Obuen za tienje
pijuna te imajui na umu da je i sam jedan od njih, bio je uvjeren da
Mercedes nije dvolina i da je njezin neokaljani duh ini njegovom
saveznicom.

Mercedes u poetku nije obraala osobitu pozornost na tajna

kretanja Caridadinih posjetitelja. Samo je traila priliku nai se s
Ramonom. Imala je neke naznake da nije jako daleko, premda su ga,
iz njoj nepoznatog razloga, drali daleko od majke, od drugih

bolesnika u bolnici te osobito daleko od nje. Ljubav ne zna za tijek

vremena. A Mercedesina je strpljivost mogla biti beskonana. Znala bi
ekati, makar joj je tetka Lucrecia, ve sita nevolja koje im prireuje ta
balavica, prijetila telefonom da e zbog svega toga otii po nju u
Lleidu, osim ako se ona smjesta ne vrati u Barcelonu.
Sve u rei tvojim roditeljima, upozorila ju je sva izvan sebe
kad su jednom razgovarale telefonom. Ta prijetnja vie nije imala
smisla jer i za Boga i za cijeli svijet njezini roditelji kao da su bili
propali u zemlju.
Koristila je trenutke oputenosti u stanu da Dimitriju postavi
indiskretna pitanja. Nju nije osobito zanimalo zato ruski strunjaci
panjolcima poklanjaju kamione, avione i tenkove. To je, dakako, bilo
silno neobino. Ona se vie eljela upoznati sa ivotima i zavjetima
pojedinaca koji su posjeivali bolesnicu o kojoj se brinula. Bili su
povjerljivi, odmjereni i istovremeno pretjerano bliski s Caridad.
Osobito je takav bio zapovjednik Leonid Aleksandrovi Eitington,
prema kojem su se svi odnosili kao da je mu te Katalonke. Dimitrij joj
je rekao da ne samo da ive zajedno, ve i da njegov zapovjednik
izvrava sve obaveze kao da je pravi ouh njezine djece. Ona je
odglumila da je zabavljaju Dimitrijeva povjerljiva saopenja, ali
nekoliko sati poslije naljutila bi se kada bi, bez oitog povoda, dobila
jedan od onih ivanih napada koji bi je paralizirao i prikovao za
krevet kao da je najdosadnija osoba na svijetu. Dimitrij joj je povjerio i
tajnu u koju ona nije pristala povjerovati iz potovanja prema
Ramonu. Da je kojim sluajem bilo tono da je Lluis, Caridadin mlai
sin, zaista Leonidovo, Rusovo dijete, Mercedes bi to zauvijek
opovrgavala. Traevi, govorila bi uporno do svoje smrti.
Tek je nakon mnogo godina shvatila da su se tijekom tih tjedana
u Lleidi prema njoj odnosili gotovo kao da je njihova taokinja. Nije
bila njihova, ali im je posluila kao ukras kojim su prikrili svoju
uasnu igru opsjena.
Da bi ostvario svoje namjere, izdajniku nita nije korisnije od

odane pratnje zasljepljenog lakovjernika.

Svijet to jo neko vrijeme nee otkriti, ali vrijeme koje je Caridad

Mercader provela u bolnici u Lleidi bit e prekretnica u djelovanju
panjolske komunistike partije podvrgnute Kremlju. Ondje e se
osmisliti svi oni uasni planovi za pobjedu, koji e, potaknuti ratom,
ujedno biti i zastraujui i imati presudan i katastrofalan uinak na
cijelo 20. stoljee.
Jednoga su dana Caridad i Mercedes razgovarale dulje nego
inae pa dok je previjala bolesnicu, ova joj je uz zaueni pogled
rekla:
Kako to da jo nisi vidjela Ramona? Pronai e ga u sobi 23 na
drugom katu.
Zateena tim najvanijim otkriem u ivotu, samo je utjela i
dovravala svoj zadatak, ali im je izala iz sobe, jurnula je uz
stepenice u ured glavne sestre gdje su bili kartoni svih pacijenata.
Lijenika dijagnoza ju je zbunila. Oekivala je da e ondje pronai jo
jednog ranjenika iz rata, pacijenta na umoru u zavojima, s cjevicama
i u jaucima, poput mnogih koji su joj proli kroz ruke. Ali kad je
proitala povijest bolesti doktora Carrerasa, shvatila je da je Ramon
Mercader primljen u bolnicu zbog teke dizenterije s krvavom
stolicom. Nije ni asa asila pa se za sekundu poeljala, ovlaila usne,
utipnula se za obraze i krenula ga pronai. Sjurila je niz stepenice.
Neto joj je nedostajalo. Nije imala poklon za njega. Drugi put,
pomislila je. Bila je preuzbuena da bi u tom trenu razmiljala o tome.
Kad ju je ugledao na vratima kako ulazi, Ramon je odglumio
oduevljenje kao da je dijete. Razveselio se kao budala i podignuo
ruke kao da joj eli rei napokon!, dok mu je ona stidljivo prilazila da
zategne plahtu, pri emu mu se nije usudila dati bratski poljubac
dobrodolice.

 Nije to nita rekla mu je u povjerenju.

Skoro sam umro odgovorio joj je on.
Ma daj... ne govori gluposti. Svatko moe imati lo dan.
A budui da u sobi nije bilo vie nikoga, odvaila se pokropiti
ga kolonjskom vodom i tim pretjeranim znakom prisnosti pokazati da
joj bolesnik iz sobe 23 pripada u potpunosti.

Od tog je dana slobodno ulazila i izlazila iz te sobe, vie zauzeta

svojim ljubavnim zgodama nego neprestanim posjetama Rusa sobi
svog bratia. Ta je utvrda dua pogoenih ratom, koju su na neki
nain utjelovili Ramon i Caridad Mercader, djelovala kao odred
sovjetske kontrapijunae iz kojeg je, nesumnjivo, nekolicina ruskih
komunista upravljala panjolskom vojskom na rijeci Ebro. Iako nije
bila slijepa da shvati da to krilo zgrade svakim danom sve vie
nalikuje sovjetskom veleposlanstvu, radije je svu panju usmjerila na
brigu o bratiu. On se prepustio njezinoj ljubavi i bezono je zasipao
svojim bezbrojnim arima, koje su bile nadaleko poznate. Vonj
sumpora na koji su zaudarali stranci to bi ulazili u sobu njezina
bratia Mercedes je pretvarala u miris poljskog cvijea koje bi mu
potajno donosila. Ni u jednom trenu nije pomislila da je njezina
svakodnevna prisutnost u krugu Mercaderovih besmislena. Premda
je bila ugledna lanica Katolike akcije, kod koje je sve pogodovalo da
je zamrze staljinisti koji su u prslucima od janjee koe lutali
zgradom, ulazila je i izlazila iz njihovih prostorija slobodno kao duh.
Iako ona takvo to nije mogla ni zamisliti, namjeravali su iskoristiti
Mercedes za neto vrlo konkretno. Uinila im se dovoljno naivna da
im poslui kao dounica sa suprotne strane. Ugaali su joj. Dobro su
se odnosili prema njoj. Prouavali su je.
Brati i sestrina bi se viali na kamenoj klupici u vrtu iza
zgrade. Zasmetalo joj je to razgovaraju samo o ratnim zadacima i

obavezama pa mu je jednog jutra, kada je bila vie uznemirena nego

za njihovih prethodnih susreta, prigovorila to i njegovi drugovi i on
sam ele sve oko sebe pretvoriti u politiku. Kao da u ivotu nema
nieg drugog, rekla mu je. Bila je razoarana. A to je bilo tono,
upravo se to dogaalo s tim mladim borcem. Stranka mu je bila sve,
ali povremeno bi se potrudio razgovarati s Mercedes kako to ona voli.
Da bude sretna zato to zna da mu je najdraa djevojka.
Jedno jutro, kad je razgovor s Ramonom potrajao dulje nego
inae, Ramonov ouh Leonid priao je Mercedes i upitao je eli li na
kratko putovanje u San Sebasti{n pa da se ondje nae s bratom
Albertom. Nije tom pozivu pridao osobiti znaaj jer je vjerovao da ga
se nee usuditi prihvatiti. Ali na zapovjednikovo iznenaenje
Mercedes je rekla:
elim. Hvala.
U trenutku kad je potvrdno odgovorila tom ruskom
zapovjedniku, samo je eljela usreiti Ramona. Njezin je brati silno
cijenio Leonida, s kojim se, tako je izgledalo, bolje slagao nego s
majkom, koja mu je u to vrijeme pomagala regrutirati panjolke
ugodne vanjtine da bi ih poslali na frankistiku stranu u ulozi
agentica.
Napokon je mogla biti fiziki korisna.

U nastavku rata, od trenutka kad su se komunisti domogli

vlasti, nastojali su preobraziti panjolsku u laboratorij za
eksperimente gdje bi mogli upotrijebiti svoje najjae karte. S druge
strane, s plaenom cijenom od ve milijun poginulih, nacionalistika
strana pod zapovjednitvom generala Franca namjeravala je okonati
ratni sukob im zavri s testiranjem novog borbenog oruja i im
svoju mornaricu, pjeadiju i zrakoplovstvo uvjeba dovoljno dobro
da se mogu uspjeno boriti u ratu izmeu svjetskih sila koji se ve

nazirao. Staljin je, pak, elio produljiti rat u panjolskoj zbog vlastite
koristi. Samo mu je jedna misao remetila san. Ve je odavno odluio
likvidirati ovjeka kojeg je zamrzio vie iracionalno, nego zbog
politike. Njegov se suparnik zvao Lav Trocki i u to se vrijeme nalazio
u progonstvu u Meksiku. U Lleidi Ramon nije bio svjestan onog dijela
povijesti u kojem e on biti glavni lik, ali u tom je trenu njegov ouh
Eitington ve dobio izravnu i osobnu Staljinovu zapovijed da po
kratkom postupku likvidira Lava Trockog.
Mercedes je kasno poslijepodne, u slobodno vrijeme, znala
pokucati na Ramonova vrata te bi ga nerijetko zatekla u drutvu
majke, brae i ruskih roaka. Izgledalo je da meu njima vlada
savreni sklad. Ukljuujui nekoliko savjetnika i strunjaka iz
Kominterne, uz zapovjednika Eitingtona, koji nikada nije proputao
sastanke, i generala Erna Geru, maarskog komunista zvanog Pedro
koji bi se pojavio s vremena na vrijeme. Budui da je bila odgojena
prepoznati kada je suvina u drutvu, Mercedes bi se smjesta
povukla, osim kada bi joj ponekad dopustili da im se nakratko
pridrui.
Bolnica je bila pogodno mjesto za tajno voenje najvanije kole
za ubojice modernog doba gdje je, paradoksalno, Hitler stekao
primjerenu obuku i ideje za svoje zloine. Ondje se odluivalo o
nebrojeno mnogo ubojstava. Meu njima i o ubojstvima sovjetskih
diplomata koji su staljinistima bili sumnjivi. A bilo ih je mnogo.
Naredili su ubojstva velikog broja anarhista i trockista i poinili
mnotvo zloina i likvidacija od goleme vanosti. Uhitili su mnoge
republikance pod optubom da se neprilino i pretjerano kritiki
odnose prema tom sovjetskom ludilu. Ondje je uz konjak i u dimu
cigara dogovorena, naprimjer, metoda muenja i naknadne likvidacije
voe socijalistikog pokreta Andreua Nina. Generalu Geru je bilo
dovoljno petnaest minuta jednog poslijepodneva da izvri nareenje.
Ondje su posvetili posebnu pozornost i sijanju straha te prolijevanju
krvi zemljom kojom su vladali, a da pritom nisu znali da e i oni sami,
tada u ulozi ubojica, vrlo brzo postati metom istki i likvidacija istog

onog diktatora kojega su tada tako bespogovorno sluali.

Onako opsjednuta svojim ljubavnim jadima, Mercedes je vie
panje posveivala ljubavnim zgodama i priama ondje prisutnih,
nego njihovim mranim ispovijestima i dogovorima. Nije joj
promakla pretjerana Caridadina strast prema svom ljubavniku
Leonidu Eitingtonu, a kojoj on ba i nije uzvraao s pretjerano puno
oduevljenja. Kruile su glasine da zapovjednik ima enu i djecu u
Sovjetskom Savezu. Zbog tog joj se saznanja Caridad uinila pomalo
bliom, ali suosjeanje je bilo kratkog vijeka. Tonije reeno, sve dok u
taj uski kruok urotnika nije stigla nova drugarica imena \frica.
\frica de las Heras, kako se tada zvala, imala je sve to
mukarac moe poeljeti od ene. Bila je mlada, crnka, Andaluanka
i vrlo lijepa. Ljudi su se bojali gledati je ravno u one njezine krupne,
crne oi. Caridad ju je titila i brinula se o njoj, zbog ega je kod
Mercedes pobudila sumnju. Odmah je shvatila da je njezina elja da
ugodi toj novopridolici vezana za namjeru da od nje napravi buduu
suprugu svog sina Ramona. Bila je strahovito ljubomorna pa je dio
vremena prislukivala razgovore i pratila kretnje tih dviju ena.
Zauzimala bi strateke poloaje s kojih bi uspjela nauti
nekoliko nepovezanih reenica njihovog razgovora, a za oko joj je
osobito zapeo Caridadin pedagoki odnos prema novoj uenici. Za
poetak, namjeravala joj je promijeniti ime. Jasno je ula imena koja su
birale. Ivonne, Patria i Maria Lluisa nametnula su se ostalim imenima
koja je prekrtena odbacivala jer su joj zvuala, tako je govorila, kao
sibirski vlakovi. Povezala je konce i uvjerila se da se sve vrijeme to ga
je ta uiteljica posvetila svojoj uenici svelo na pokazivanje koraka
koje uenica mora svladati da bi se mogla kretati putevima u mraku, a
koje je uiteljica ve svladala. Tako je doznala da je njezina mlada
suparnica kolovana u nekoj madridskoj koli za asne sestre i da e,
ako bude slijedila marksistike upute, zavriti u Kremlju. Zaboravi
na savjest. I istu i neistu, ula je kako joj Caridad odluno govori.
Ali Mercedes se jo vie nemoralan i sramotan uinio njezin sljedei
savjet: Najvanije je da bude privlana, otvorena prema drugome,

tvrdoglava ako treba i uvijek odluna da ostvari nae planove.

Mercedes je smatrala da zavjera tih dviju ena ima oitu svrhu.
Nije bilo sumnje koji su plan kovale. eljele su uloviti Ramona.

Ta se nevolja poklopila s vijesti da su Mercadera upravo

otpustili iz bolnice. Slavili su to cijeli jedan dan i uope se nisu brinuli
kakve e posljedice imati njegov povratak u svakodnevni ivot.
Hodnicima gdje su bile sobe za Ruse zavladao je takav mir da bi se
Mercader, da je tada kojim sluajem bio sumnjiav, silno razljutio.
Unato tome, ona se prva okoristila tom promjenom. Upravo u
trenutku kad je u to kasno ljeto zamirisao jasmin u parku pored zida,
ona je uspjela sjesti pored svoje platonske ljubavi i u osami proslaviti
njegov povratak... Kamo? Na bojinicu, zar opet? U Rusiju? U
ugovoreni brak?
Uzela ga je pod ruku.
Toj eni nije za vjerovati, Ramone rekla mu je odvano.
Prijateljica tvoje majke [frica ponaa se udno. Moda je prostitutka.
Naivnost sirote Mercedes, zbog koje je lelujala u nesvjesnosti
svojstvenoj mjesearima, probudila je u Ramonu uspavani poriv da joj
prui zatitu, toplinu i njenost. Kratko je potrajalo. Ali ipak dovoljno
da prve trenutke njihovog susreta obavije velom arolije. Nasmijavala
su ga Mercedesina nagaanja o njezinoj suparnici Africi de las Heras,
ali isto su ga tako preplavila trenutnom ljubavi prema sestrini i
neumoljivom eljom da mu zaspe na rukama, kao da je djevojica.
Kakve ti to gluposti padaju na pamet! rekao joj je. Ne
pretjeraj.
Odvaio se zagrliti je upravo zbog te njezine ljubomore te ju je
pozvao na veeru, a ono najvanije joj je odloio rei tek na kraju.
Oboje su znali da e se te noi oprostiti. Ona je eljela vjerovati

da e njihova razdvojenost potrajati samo nekoliko dana, ali ispostava

te sovjetske strave i uasa koju je na daljinu vodio Lavrentij Berija,
glavni krvnik staljinistikog terora i Staljinov suradnik, a kojom je na
licu mjesta upravljala Caridad Mercader, odluila je iz njegove blizine
zauvijek ukloniti bolniarku Mercedes Ramoneda i vratiti je kui po
hitnom postupku. Mercedes se u Dimitrijevoj pratnji ve sutradan
namjeravala vratiti u Barcelonu. Bila je tuna jer je povratak kui
znaio da vie nee viati Ramona. On ju je uzeo za ruku. Ona mu je
rekla da e ga ekati. Razgovarali su o trvenjima i trapljenju
usamljenih dua. To lutanje meu intranscendentnim znakovima
ivota bila je jedna od poveznica koje su je vezale za Ramona. Oivjeli
su sjeanja na djetinjstvo, patnje svojih roditelja i nadu u novi svijet
koji su gradili. Ona mu je rekla: Govori mi o sebi. On joj se povjerio
rekavi da ga ele u Moskvi. Ona mu je odgovorila da joj se taj put ne
ini kao loa ideja. Razdvojenost bi joj teko pala, ali zauzvrat ju je
veselilo to bi ga tako spasili od mogue pogibije u rovovima. Ramon
ni u jednom trenutku nije spomenuo Caridadin put u Meksiko,
zakazan za 20. listopada, na obljetnicu Meksike revolucije na kojoj je
bilo predvieno da mu majka sudjeluje u mimohodu u plavom
radnikom kombinezonu kao prava radnica revolucionarka. Pisat
emo si pisma, rekla mu je odluno. Bojim se da neemo, mala
moja, pokuao joj je objasniti uz izgovor da bi odravanje kontakta
bilo opasno za oboje. Preutio joj je da je pravi razlog Caridadinog
puta u Meksiko dvostruk. S jedne je strane namjeravala zatraiti
oruje od predsjednika Lazara C{rdenasa, a s druge se strane eljela
pribliiti krugu u kojem se kretao slikar Diego Rivera, domain Lava
Trockog i jednim dijelom glavni odgovorni za njegov politiki azil.
Takoer joj je zatajio da umjesto njega u Moskvu zapravo treba
otputovati [frica de las Heras. Caridadinom odlukom je rijeeno da
e ondje dobiti odgovarajuu obuku pijunke u slubi izvriteljice
operacije istrebljenja meunarodnih razmjera koju su provodili Berija,
Orlov, Sudoplatov i Gero, svi redom asnici bliski Staljinu. Rusi su
polagali velike nade u tu mladu panjolku. Na izriiti Leonidov i
Caridadin zahtjev prva misija koju su namijenili panjolskoj pijunki

bilo je postati osobnom tajnicom Trockog i tako joj omoguiti da

podrobno precrta plan kue gdje ivi zapovjednik crvene vojske. to
se i dogodilo, ba kako su predvidjeli, samo to zbog opasnosti da e
je raskrinkati, Africi de las Heras nije preostalo nita drugo nego da se
smjesta vrati u Sovjetski Savez. Ali pred Staljinovom Mata Hari bila je
svijetla budunost.
Ipak, Ramon je iskoristio tu uzbuenost zbog oprotaja i poveo
Mercedes do usnulog jasmina gdje joj je izrekao najbjednije priznanje
u povijesti slomljenih srca. Nije ju poljubio. Ne zato to to nije elio.
Kao to je to Mercedes poslije znala rei, rijei to ih je izgovorio prije
nego to joj je rekao zbogom bile su snanije od obinog poljupca.
Vjerovala ili ne rekao joj je volim te.

Ve naviknut na avrljanje sa zvijezdama i pticama jer mu je to,

otkad se sklonio u tvorniki golubinjak bio jedini nain komuniciranja
s ostatkom svijeta, Artur Ramoneda je u meuvremenu shvatio da se
taj pritvor, u poetku nuan zbog njegovog naruenog zdravstvenog
stanja, a poslije i zbog rata, polako pretvara u loe i nimalo povoljne
okolnosti za njegovu osobnu psihiku uravnoteenost, osobito nakon
to mu se sudbina osmjehnula i omoguila mu da bez svjedoka i
posrednika uiva u velikoj ljubavi prema Valentini Mur.
U tvornici se dogodilo puno toga vanog. Ponajprije promjene u
proizvodnji uslijed novih odredbi katalonske Vlade koje su uruavale
poslovanje tvrtke. Umjesto da nastave proizvoditi tkanine za robnu
kuu Jorba, Komitet je bio prisiljen ograniiti proizvodnju na izradu
proizvoda i tkanina za potrebe ratovanja. Artur je zbog svega toga bio
uzrujan, ali osjeao se dunim prema svojim, u isti mah, i
tamniarima i dobroiniteljima. S druge strane, taj mu je pritvor nebu
pod oblacima omoguio susrete s dragom, nasamo i daleko od svih, u
tom malom, nevidljivom raju.

Seviljanin je doao tono u pet sati i uz pogled u kojem su se

nazirale loe vijesti donio mu novine. Bio je ponedjeljak i Valentina
mu je trebala doi u posjet. Ali Seviljaninovo je drhtanje govorilo da
se dogodilo neto puno gore.
Ubili su pjesnika rekao mu je. Pokazao mu je naslov lanka
gdje je crno na bijelo pisalo o zloinu u Granadi.
Potresenog pogleda priznao mu je da se odluio vratiti u
Granadu, u svoj rodni grad, i uvjeriti se u istinitost tih dogaaja.
Mora me shvatiti rekao mu je. Mi Andaluani jako smo
osjetljivi.
Bio je poetak listopada, a podnevna je vruina jo prila
krovove i ulice. Iz svega se dalo zakljuiti da su pjesnika ubili u
kolovozu, a tek sad je izala vijest o tom zloinu. Ubili su ga iz
zavisti. I zato to je bio Ciganin i peder, to ti jamim. Bio je to
zakljuak to ga je dokuio Seviljanin, strunjak za okultna znanja
kojemu je neki duhoviti Katalonac nadjenuo krivi nadimak. A njemu
je to bilo prihvatljivo. Nikada nije ni pomislio promijeniti ga.
Seviljanin je u Granadu otiao vlakom u sedam sati, a pet
minuta poslije pojavila se Valentina, ljepa nego za prethodnih
susreta, ako je to uope bilo mogue, jer ljubav kad se namiri i kad se
njeguje, odgovora poput cvijea kad ga se zalijeva. Ona napreduje. I
zeleni se.
Vrijeme koje su provodili zajedno prolazilo bi im u njenostima
i sanjarenjima, a kad bi im se tijela morala rastati, vratili bi se onoj
drugoj ljubavnoj stvarnosti, namrtenom naliju ivota. Artur je
neumorno ispitivao Valentinu o njezinom ivotu i ivotima drugih.
Ona bi mu tuno i ljutito govorila da su faisti upravo poinili jo
jednu strahotu u Valladolidu. Gadovi su se dogovorili da e ubijati
etrdeset republikanaca svakoga dana u tjednu osim nedjelje jer je
nedjelja faistima, koji su glumatali da su veliki katolici, crkveni
blagdan. Nacionalisti, manje brojni i slabije naoruani od
republikanaca, bili su disciplinirani i imali uinkovito i samo jedno

zapovjednitvo. Te su ih okolnosti inile jaima od republikanske

strane, gdje je rasulo stranaka postajalo sve ozbiljnije. Katalonski
anarhisti su, za razliku od dogaaja u Madridu, kontrolirali
Barcelonu, ali onako vjerni svojim anarhistikim naelima odbijali su
monopolizirati vlast. To je ponaanje urodilo time da svaka stranka,
sindikat ili politika organizacija ustroji vlastitu vojsku koju su slali
na aragonsku bojinicu u smrt. Unato svemu, katalonski glavni grad
i dalje je bio san i elja svakog anarhista, bio on mirotvorac ili
revolucionar.
Kad su bili zajedno, rijei bi zamirale poput munje pa bi smjesta
preli na djela.
Svaki je zagrljaj bila sveanost.
Nakon to su sat i pol vodili ljubav tako da se ona nadvila nad
njega, Artur ju je zaprosio. Oduevljenje zbog slobode zahvatilo je
cijeli grad, a taj se astan mukarac dosjetio zatraiti je ruku.
Valentina se isticala nad ostalim djevojkama svog vremena jer je bila
uvjerena da e vjenanjem izdati svoje najdublje ideale o emancipaciji
ene u tom nepravednom drutvu koje je oduvijek smatrala
patrijarhalnim i dominantno mukog izriaja. Golubovi su gugutali
na prozorskoj dasci i zahtijevali tiinu da bi se odmorili. Ali u tom
trenutku vie nitko nije govorio. ekao se odgovor. Silno je eljela
sruiti tabue pa joj nije bilo teko rei da se eli udati za njega, ali
samo ako e to uiniti sami i bez kapelana. Bili su to blaeni dani kada
su se brakovi mogli sklapati obinom odlukom mladenaca kao jedinih
uzvanika na vjenanju.

Osim toga, ta je ena neobuzdanih snova vrsto odluila

provesti u djelo inovativni pothvat preodgoja mukaraca i promijeniti
njihov odnos prema enama. Na dan brane prosidbe, onako sretna
zbog nesvjesnog prihvaanja tog dokaza iskrene, ali ipak neodrive
ljubavi, nije prestajala govoriti, kao to to biva kad je strast toliko jaka

da uspavljuje razum i otupljuje reakcije. Valentina je i dalje provodila

svoj projekt povrata asti kurvama. Istini za volju, baratala je
poprilino nadobudnom i naprednom metodom za svoje vrijeme.
Leei naga uz Artura, ne dajui mu da doe do rijei, govorila
je svome ljubavniku koji je izgarao od elje za povjerljivim
razgovorima kako je kucnuo as da se mukarci prema enama
prestanu odnositi kao prema seksualnim objektima ili obinoj tegleoj
stoci. Krivnju za poticanje prostitucije svalila je na burujsku
izopaenost. Artur je smatrao da nije sve tono tako kakvim ga ona
opisuje. Ljubavi, jesi li primijetila da dananji klijenti tih sirotih ena
vie nisu oni nestali buruji, nego radnici i slubenici. Olako se sve
zlo u zemlji pripisivalo utjecaju burujskog stalea. Artur Ramoneda
vjeto ju je znao uvjeriti da drutveni stale koji je Valentina prezirala
(to jest, njegov), osim to je poinio strane pogreke, isto se tako
mogao pohvaliti poprilino istaknutim kulturnim i ljudskim
vrlinama. Ona je njegova klasna razmiljanja prihvaala uz odreeni
zazor, iako bi rasprave s ljubavnikom upisivala u svoju biljenicu i
poslije iskoristila u svojim lancima. Ponekad bi mu donosila tekstove
prije nego to bi ih objavila jer je shvatila da dva para oiju vide bolje
od jednog i da joj stil na koncu bude bolji ako prihvati njegove
napomene. Savjetovao joj je da pie jezikom koji nije toliko zatupljen
politikantskim govorima. Rekao joj je da bi joj lanci trebali vie
nalikovati romanesknom pripovijedanju nego prikrivenoj politikoj
govoranciji, ija gruba stvarnost itaoca moe samo zastraiti. Ona bi
ga posluala i ponovno napisala lanak koristei ivotne reenice, bile
one utemeljene na istini ili mati, ali pritom se ne bi odrekla
anarhistikog stava koji je bio blizak njezinom srcu i njezinoj
prosudbi. To dvoje nije uvijek ilo rukom pod ruku.
S onime to ti zna, a ja osjeam mogli bismo popraviti cijeli
svijet rekla mu je uvjerena u to otkrie. Zatim se ponovno svim
snagama usredotoila na svoj trenutni projekt koji je urno morala
dovriti.
Projektu povrata dostojanstva prostitutkama pridruili su se

pisac Apostol Lpez i druge ene iz pokreta anarhistike seksualne

reforme. Traili su kako ima najbolje vratiti dostojanstvo, a ona je
Artura zatraila pomo u iznalasku najpraktinijih rjeenja. Ponaanje
prostitutki na bojinici, dok su trpjele zlostavljanja zapovjednika,
dovelo ih je na najgori mogui glas. Mnoge su stradale u kanjenikim
bojnama. A povrh svega, sudei prema lijenikim izvjetajima koji su
stizali s prve crte bojinice, skrivile su vie gubitaka mukaraca nego
metaka faistikog neprijatelja. A on se koristio tim okolnostima da bi
proirio glas kako crveni nemaju ene, nego kurve.
Isto tako je bilo kristalno jasno da je Valentina, vjerojatno
posramljena zbog vlastite slobode izbora, sve te prie zadrala za
sebe. Svakodnevno je zalazila u uliice, kafie i meubls Kineske etvrti
u Barceloni s namjerom da ih nagovori na dostojanstven i plaen
posao. Zadobiti njihovo povjerenje nije bilo nimalo lako. Ismijavale su
i zazirale od tih usiljenih intelektualki revolucije koje su se silno
eljele sprijateljiti s njima. Sigurno neto ele ove koje ne dobivaju
redovito. Veina ih se ponosila seksualnim zanimanjem kao da su ga
upravo izmislile. Nita ne razumijete, vie bi im puta zamjerila
Valentina. Revolucija je namjeravala izgraditi poteniju i jednakiju
zemlju. Bez razlika meu drutvenim staleima. Ali one su pred njom
umirale od smijeha. Tvrdoglava kao magarac, Valentina im je
neumorno govorila o uzvienim idealima.
Nudila im je drugaiji ivot u kojem je bogatstvo relativno jer su
klasne vrijednosti napokon zamijenjene drugima koje e njima ii na
ruku. Ako ele dobiti rat, potrebne su im ene u zalaznici da bi im
sluile kao radnice, kuharice pa ak i da nepoznatim vojnicima piu
ljubavna pisma.
Nesretna jadnice rekla joj je neka krezuba enturaa to ju je
pomalo bezvoljno pratila u tom njezinom novom zanimaju socijalne
radnice. Kladim se u to eli da si ljuta jer te ostavio tvoj mukarac.
Valentina je bila uporna i govorila im da moraju iskoristiti
trenutak i poeti dostojanstveno zaraivati za ivot.

Neka kurva imena Pureza Lozano primila je te rijei kao uvredu

i bez razmiljanja joj nasred ulice opalila amar. Ta ju je pljuska jo
vie ohrabrila u namjeri da zanimanje tih seksualnih plaenica
iskorijeni ili ga, u najgorem sluaju, podigne do razine prihvatljivosti.
Mnogima je dijelila medicinske savjete, a nekolicini njih je i pribavila
higijenska sredstva za sprjeavanje trudnoe. Kako bi uspjeli u tom
naumu, pokrenuli su projekt radnike eugenike, to nije bilo nita
drugo do vie ili manje pristojne tehnike kontrole plodnosti. Da
izbjegnu nesporazume, s obzirom na to da se rije eugenika mogla
krivo protumaiti, voe tog projekta dodale su priljepak radnika.
Vezano za Puri Lozano, Valentina je vrsto odluila da e joj se
osvetiti za onaj amar pa je ponovno rekla da joj treba njezinu pomo
za vrlo poseban zadatak. Tako ju je jedne noi, kada ju je svodnik
izmrcvario vie nego inae, nagovorila da joj bude cimerica i da se
slobodno koristi njezinom spavaom sobom i kuhinjom u Ulici
Salmern. Nakon tunjave u Ulici Teatre izmeu Puri i njezinog
tadanjeg svodnika, Valentininom se pozivu odazvala i Assumpta,
Purina prijateljica u dobru, svakodnevici i zlu.
Te su dvije reintegrirane prostitutke iduih nekoliko dana
dijelile stol i krov na glavom s dobrom gospoom Marijom
Estuardom Mur, ija je mlijenobijela put oduevila te uzvanice.
Promatrati Valentininu majku dok za obiteljskim stolom sjedi rame
uz rame s najskarednijim kurvama iz Kineske etvrti bio je nestvaran
prizor koji je stara Francisca opisala kao neto poniavajue s im se
nikako nije mogla sloiti.
Da ti otac ustane iz groba pa da vidi to ini, nezahvalno
dijete...! Bile su to najblae rijei to bi joj ih uputila svakih pet
minuta za tih beskrajno dugih dana.
Nakon to je uspjeno rijeila prvi dio njihove reintegracije,
svom se brzinom bacila na posao. Nije stala sve dok svoje naminkane
uzvanice odjevene kao papige, koje nisu stigle razmiljati o svojoj
prolosti na koju su ve zaboravljale, nije dovela u novi dom koji im je

pronala. Neka vrsta hotela, mudro im je rekla. Privremena kua

gdje ete nauiti kako se ponovno priviknuti na obini ivot. Ni na
trenutak nije pomislila otkriti im da taj novi dom za kurve nosi
najdosadnije ime koje su pronale stvarateljice novog
revolucionarnog rjenika. Zvale su ga osloboditeljem. Bili su to
gradski prostori gdje su se prostitutke mogle slobodno smjestiti te
itati, ivati, pisati i baviti se drugim umjetnikim zanimanjima.
Time se bavila Valentina, koja je prieljkivala napraviti od tih
kurvi pjesnikinje, kad je na Barcelonu pala prva bomba.

Prvi nenadani napad dogodio se u studenom. U mjesecu suhog

lia i prvih hladnoa. Jesen je stigla iznenada i s purpurnim licem
oznaila pad tog uspavanog grada u pakao.
Nakon uguenog vojnog ustanka i idealistikog zanosa
potaknutog tom pobjedom Katalonci jo nisu ozbiljno posumnjali da
bi mogli postati izravni cilj neprijateljskih bombi te su uzimali zdravo
za gotovo da e, budu li se borbe vodile na crtama aragonske
bojinice, frankisti potedjeti civilno stanovnitvo, preteito ene i
djecu.
Sve se dogodilo tijekom noi i toliko naglo da ak ni Canries,
krstarica koja je bombardirala grad (iskoristivi svoje uplovljavanje u
luku uz openarodno klicanje), nije vjerovala koliki je uas
prouzroila. Do tog se trenutka zabrinjavajue lakoumno
pretpostavljalo da rat nee okrznuti katalonsku obalu. Meutim,
navodno je jedanaest topovskih hitaca bilo ispaljeno s tog broda
nevidljivog poput duha, nazvanog tako jer nitko, ak ni obalna straa,
nije primijetio njegovu prisutnost i jer su, osim toga, njegovi hici bili
zanemarivo slabi.
Grad je djelomino zahvatila panika, osobito etvrti uz plau, ali
strah je ieznuo za tren oka kad je radio putem razglasa na glavnim

ulicama objavio da su granate pale u more i ne tako blizu obale. Artur

Ramoneda jasno je uo eksplozije dok je skriven sjedio na balkonu.
Bilo je tono deset sati kad je poela topovska paljba s brodova. Istog
su se asa zaustavili tvorniki strojevi. A zatim muk. ivot se vratio u
koloteinu, uz sitne izmjene u radijskom programu, kao to je
naprimjer bio bitno znaajniji udio klasine glazbe, na veselje i sreu
tog zatoenika.
Napad s tog nevidljivog broda natjerao je Barcelonu, koja je
dotad bila poteena oruanog sukoba, da poduzme nune mjere
opreza. Zabranili su aktiviranje tvornikih sirena. Naloeno je da se
ulina rasvjeta dobrim dijelom prigui. A na koncu se oformilo i
Vijee pasivne obrane, zadueno da graanima prui punu sigurnost.
Ministar obrane je, unato svemu, i dalje javno tvrdio da zrane
napade na grad ne smatra izglednima. Artur, strunjak za deifriranje
radiofonijskih poruka, nije se slagao s ministrovim rijeima. Zvuao
mu je neinformirano i podmuklo.
Drugi napad s mora dogodio se 13. veljae 1937., kad su od
boinih blagdana bili preostali jo samo zaborav i tuga. Tri dana prije
toga Artur se u tajnosti vjenao s Valentinom Mur. Nije to bilo ono
vjenanje iz pubertetskih snova. Oduvijek je mogao prilagoditi svoju
romantinost trenutnim okolnostima, ali taj se put odmah uvjerio da
je njegovo vjenanje najljepa mogua ceremonija koju u tim
vremenima moe poeljeti bilo koji mladoenja bolestan od ljubavi.
Ona je pristigla na krov tvornice u kaputu arkocrvene boje i s
dvije bijele gardenije u kosi. Prizor te oaravajue, odvane i pametne
ene bio je jedini vjerodostojan portret njegove mladenke koji je Artur
zadrao u sjeanju. Drala je dokument koji su joj uruili drugovi
anarhisti zadueni za sklapanje braka meu mladencima koji su se
eljeli vjenati bez kapelana i orgulja i bez potraivanja ikakvih
administrativnih ili crkvenih potvrda. Istina je, meutim, bila da se
Valentina osjeala nelagodno to mora potpisati neki papir kako bi
potvrdila tako neuhvatljivu i ozbiljnu nagradu kao to je udo ljubavi.
Uinila je to da bi ugodila Arturu i da bi mu potvrdila da je on

mukarac njezinog ivota, jer iako je upoznala i druge, nijedan nikada

ne moe imati njegove oi ni njegovu unutarnju ljepotu.
Mladoenja je nosio oev laneni sako koji mu je bio preirok,
iako je po vrstoi i boji vanilije izgledao kao da je nov. Tamna
kravata koju je takoer posudio davala mu je notu ozbiljnosti nune
za taj sveani in. Dan je bio sunan, a od te se beutne i snjenobijele
svjetlosti svima vrtjelo u glavi. Hladnoa je bistrila njegove uzburkane
misli. Bilo je to kratko, premda nimalo bezlino vjenanje. Za svjedoke
svojoj zakletvi na vjenu ljubav primili su nekoliko straljivih vrapia
koje je Artur nauio kako da se hrane iz njegovih usta. I mladoenja i
mladenka bili su rjeiti, pa su oboje na licu mjesta odrali ljubavni
govor koji je zvuao poput kozmike serenade.
Jedino to elim od ivota jest tebe uiniti sretnom rekao joj
je uz zdravicu. Popili su ampanjac dok su im drhtale ruke. Voli li
plesati? upitao ju je.
Ona, zapravo, nita drugo nije ni znala. Inae je znala sve tada
poznate plesove, one iz prolih vremena, ali i one koji jo nisu bili
izmiljeni i koje je ona tek trebala nauiti. U svom prolom ivotu,
rekla mu je, bila je jedna od najslavnijih plesaica u Hollywoodu. A
sigurno je tada bila crnkinja jer glazba joj se neobuzdano uvlaila pod
kou pa bi je prodrmala kao da je opsjednuta gdje god se ona nala.
Ali sada je bila u stanju tek pratiti pomalo jednolian ritam koji je u
tim slatkim trenucima dopirao s radija. Ljuljali su se poput plesnog
para koji ne smije prijei crtu jedne keramike ploice na podu. Nisu
razmijenili prstenje. Sjeli su na prastare rasklimane stolice i jeli
kanelone koji su im bili jedino jelo, a za desert crema catalana. Gozbu
im je pripremila Catalina, iz ljubavi prema svom najdraem djeaku,
iako se, doavola, oenio komunisticom republikankom.
Tono u est sati poslijepodne Valentina je rekla da mora
krenuti. Trajanje svadbe odredio je Komitet. Osim toga, ekao ju je
posao oslobaanja prijateljica noi. Artur ju je zavlaio poljupcima i
planovima o budunosti.

 Ne rekla je ona. Bolje je da ivimo u sadanjosti, dok

moemo.
Budui da se sada mogao pohvaliti da ima enu, Artur se upitao
je li uope normalno voljeti Valentinu toliko da se ni na minutu ne
poeli razdvojiti od nje.
Ne budi tuan rekla mu je na odlasku. Vjeruj mi. Pomalo
jesam vjetica, to priznajem, ali nisam loa.

Nekoliko sati poslije dolo je do traginog bombardiranja

Barcelone s mora. Ukupno dvadeset i etiri topovska hitca, u tri
navrata po osam, za dvadeset su minuta bila su ispaljena s mora, s
broda Eugenio di Savoia. Artur je iz svog gnijezda u Barceloneti uspio
prebrajati samo prve hitce jer dok je okvirno procjenjivao koliko je
ozbiljan taj napad, polovica se tvornike zgrade uruila. Druga je
polovica pod tom zastraujuom paljbom ostala itava.
Talijanska krstarica tom je prilikom dobro pazila da ne promai
cilj. Svi su manevri bili pomno izraunati. Smjestila se blizu mosta u
luci, nadomak tvornice, da bi mogla izravno gaati industrijske
zgrade u gradu, ponajprije hale za proizvodnju aviona, avionskih
bomba i podvodnih mina.
im je poeo napad, u cijelom su se gradu oglasile sirene. Ptice
na terasama probudile su se u tolikom strahu da su se mnoge zaletjele
u prozorska stakla i na licu mjesta se sruile. Ljudi nita nisu znali o
opasnostima rata, pa su prestraeno bjeali ne bi li spasili ivu glavu
dok su kola hitne pomoi besciljno tragala za nevidljivim ranjenicima.
Valentina Mur, koja se u tim trenucima nalazila u prostorijama
radijske postaje smjetene na Rambli, pratila je tijek dogaaja
zahvaljujui spikeru koji je s potekoama izvjetavao o toj strahoti.
Mnogo zgrada u blizini tvornica za proizvodnju streljiva bilo je
srueno, ljudi u njima bili su opeeni ili ivi zakopani meu
ruevinama, stablima i polomljenim ulinim svjetiljkama, a da mete i

oaj budu vei, u poarima koji su buknuli zbog eksploziva veliki dio
ranjenih se uguio dimom ili ih je progutao plamen. Kad su ulini
razglasi poeli prebrojavati mogue rtve, Valentina je ve imala
spremnu strategiju.
Pod golubinjaka je podrhtavao. Okruen dimom, Artur je
potraio zaklon na malenom balkonu na terasi. Strahovao je da e mu
poar koji je buknuo u predjelu s radionicama zaprijeiti izlaz iz
zgrade. Prisjetivi se starog dogovora sa smrti, preklinjao ju je da mu
bude milostiva. Valentinu je, pak, vodila brza i sjajna intuicija te je u
Seviljaninu prepoznala jedinu osobu koja Artura moe izvui iz
poara. Prila je radiofonskom mikrofonu i nizom znakova poslala
urnu poruku drugu Fermnu Pozou, poznatom i pod nadimkom
Seviljanin. Njezin glas zatraio je njegovu prisutnost u radiopostaji jer
rije je bila o ivotu ili smrti. Znala je preko Expsita da se Seviljanin
ve vratio s puta u Granadu, ali vjerojatnost da slua njezinu poruku
bila je jedan naprama tisuu.
Expsitova ena Sagrario istrala je na ulicu potraiti Fermina, a
pronala ga je ondje gdje je pretpostavljala da e biti. Bio je pospan
kao dijete. Da mu skrati put, otpratila ga je do ulaza u podzemnu
eljeznicu, na koji su u tom trenu navalile stotine dua u potrazi za
zaklonom. Izgleda kao Troja, rekla je Sagrario i mehaniki ponovila
zadnji komentar koji je ula na radiju. Tada su odustali od odlaska u
radijsku postaju, a Sagrario je putem odluila posuditi bicikl neke
nepoznate osobe. Predala ga je Seviljaninu i rekla mu da pouri
prema tvornici da spasi Artura. Leti kao strijela, rekla mu je.
Valentina je u silnoj urbi zaustavila prvi automobil na koji je
naletjela. Ljudi su bjeali, ali kamo? Voza je nastavio voziti bez
pitanja. Moda se i njemu urilo pobjei i tako se spasiti.
Pred Seviljaninom je bio najtei dio plana. Oganj je gutao sve
pred sobom. Ulazak u poruenu zgradu, gdje je plamen progutao vie
od pola tvornice i jo se prkosno dizao prema nebu, iziskivao je snagu
duha koje Seviljaninu nije nedostajalo. Dopustio si je zatraiti Boga
potrebnu pomo da ostvari svoj cilj. Nastavio ga je zazivati dok je

krio put kroz utrobu pakla.

Nakon to se probio kroz zadimljene labirinte u plamenu, stigao
je na terasu gdje je bio Artur, oi su mu bile izbeene, odjea potrgana,
a on od glave do pete prekriven aom. Zatekao ga je nagnutog preko
rubne ograde krova koju poar jo nije dohvatio. Prizor je bio pomalo
groteskan jer je, ugledavi svog dobroinitelja, Artur odagnao strah i
prasnuo u gromoglasan smijeh. Obojica su bila iscrpljena, ali ne i
toliko luda da i sekundu dulje ostanu na rubu tog suludog ponora.
Sada emo umrijeti zajedno, rekao mu je spaeni. Bolje odvojeno,
odgovorio mu je sjemenitarac, jer zbog onoga to ti jesi, bit e
osuen na pakao.
Izali su kaljui, obavijeni dimom, zagueni plamenom i
zgrbljeni poput prosjaka koje svi prolaznici zaobilaze.

Valentina ga je pozvala u krevet. Prvi put otkad se poznaju,

spavat e u pravom krevetu, jednom od onih oltara na kojem
mladenci provode polovicu ivota, tijela pripijenih jedno uz drugo i s
tek pokojom izgovorenom rijeju. Seviljaninu se prijedlog da pou u
Valentininu kuu uinio suludim. Dok su koristili vatrogasno crijevo
umjesto tua, podsjetio ih je da je tvorniki Komitet Arturov jamac.
Zato im je odluno odbio pomoi. Takva bi odluka dovela u opasnost
ivote njegovih nadreenih, pa im je zaprijetio da bi se od svega toga
mogao ograditi. Valentina Mur moleivo ga je promatrala. I pomalo
prepredeno. Samo noas, zamolila gaje. Na koncu su dogovorili da
e se nai sutradan u osam sati ujutro i sloili se da e svi troje, svaki
za sebe, razmisliti kako najbolje nastaviti skrivati Artura i tako izbjei
da ih kazne oni koji su preuzeli odgovornost za njegovu zatitu.
Ve je bila pono kad je Valentina, ruku pod ruku s potpuno
mokrim Arturom, hodala uz Aveniju Passeigde Gracia. Ta je etnja
bio nepromiljen potez, ali prilika da budu zajedno i udiu svje zrak
uklonila je svaku bojazan. U konanici, poginuli bi zajedno. A to je

ve bila utjeha.
S obzirom na to da je Artur bio izrazito paljiv prema drugima,
brinulo ga je kako da se najbolje obraa gospoi Mariji Estuardi Mur.
Moja mama ne grize, rekla mu je ona. Unato svemu, kad ga je
gospoa Mur ugledala kako stoji pred njom, dok je ona bila u
spavaici, a on prekriven crnom aom koja mu se zalijepila na kou
poput automobilske gume, zatraila ga je kao zeta da je zove Maria,
kratko i bez dodataka. Valentina je poslije dopustila mami da od
glave do pete promotri tog doljaka, zadovoljna to arulja od
etrdeset vata nije dovoljna da rasvijetli sve neugledne sitnice na
njegovom licu i tijelu. Skoro je umro, mama. Nije vrag.
Paljiv i blag glas Artura Ramonede za vrijeme kratkog
razgovora prije veere te njegovo kulturno i pristojno ponaanje bili
su dovoljni da se uvjeri kako je zaljubljenost u tog mladia najljepa
ludost koju joj je ki poinila unazad puno vremena.
A ime se bavi? upitala je ker kad je na asak ostala nasamo
s njom.
ita knjige, mama rekla joj je vragolasto.

Spavali su zagrljeni cijelu no. S upaljenim svjetlom. Odjeveni.

Kao da zidovi sobe pokuavaju iznevjeriti enju njihovih tijela. Artur
je neprestano kaljao i koraao s jedne strane sobe na drugu. Maria
Estuarda upravo se tada saalila nad njime.
Jo nije svanulo kad je Valentina ula kako je Seviljanin zove s
ulice. Bio je smireniji nego prethodne noi, ali i dalje odluan u
namjeri da izbavi Artura iz klopke za zaljubljene. Zasad su lanovi
tvornikog Komiteta prihvatili njegove prijedloge u vezi Artura
Ramonede. Predionicama se vie nee ni pribliiti. Isto mu je tako bilo
zabranjeno izai iz Valentinine kue sve dok ne donesu odluku o
njegovom sljedeem odreditu. Susjedima iz ulice nisu mogli

vjerovati. Zapravo, nikome. Nekoliko je puta upitao jesu li sigurni da

ih no prije nitko nije vidio kako ulaze. Kao dobru vijest prenio im je
da su lanovi Komiteta odredili najvie tri dana da nau provedivo
rjeenje. Jako ih je pogodilo i zabrinulo uruavanje bombardirane
zgrade, ali dobro u cijeloj toj katastrofi bilo je to su svi radnici bili
spremni ponovno je sagraditi, opeku po opeku.
Nakon to su ponovno ostali sami, poeli su razmatrati mogue
naine Arturova bijega. Kad se pojavila rije Francuska, on je odluno
otklonio mogunost odlaska u inozemstvo. Premda je to i dalje bilo
najbolje rjeenje kojeg su se dosjetili. Najsigurnije. A isto tako i
najspremnije. Dosjetili su se takoer potraiti zaklon u kakvom selu
blizu Barcelone. Tako bi bio jedan od skrivenih u ratu, kako je
Valentina zvala sve one kojima je to polo za rukom. Bilo ih je puno.
Sastavili su popis moguih prijatelja i poznanika. Na koncu se ni oko
toga nisu uspjeli sloiti. Najbolja i najpraktinija odluka toga dana
bila je da Valentina ode u kuu u Ulici Angl i vrati se s Mercedes.

Mnogi od onih koji su se kretali gradom nisu bili kakvima su se

prikazivali. Prijetvornost i oprez postali su vrlo uinkovit oblik
opstanka u tom ranjenom gradu. U nekim se sluajevima pojedincima
pretvaranje uspjelo uvui pod njihovu kameleonsku kou. Kao to je
to bio sluaj s Mercedes Ramoneda. Artur je u njoj traio poslunu i
nevinu sestru kakva je oduvijek bila da bi odjednom zatekao neku
novu Mercedes, rtvu razoarenja i prekomjernih snatrenja. Dugo se
nisu vidjeli, a im je ula u kuu u Ulici Salmern, Mercedes se na
nekoliko minuta otro obruila na kapitalistike obitelji, kakvi su bili i
njezini roditelji. Rekla je da je usred sveg tog nasilja i stalne opasnosti
od bombardiranja tetku Lucreciju uhvatila neka ludost pa je gotovo
svaki dan vodi u etnju Ulicom Rambla de Catalunya, gdje obino
sjednu na klupu nasred ulice, kao da nema nijedne druge, i ondje se
dobrih tri etvrt sata smiju i avrljaju. Kao da nemaju pametnijeg

posla. Rekla im je da je izgubila svaku mogunost komuniciranja s

Ramonom Mercaderom i pripisala tu utnju promjeni u politici. Ona
je smatrala da dopisivanje izmeu ena i boraca Pete pukovnije,
otkad su komunisti doli na vlast, postalo podlono cenzuri ili
zabranjeno. Svakim je danom sve gore, zakljuila je.
Valentina se sloila s Arturom da mu se sestra promijenila
otkad se vratila s bojinice. Nosi komunistiku frizuru, rekla je ona.
Govori previe, rekao je on. Ali njezin im je posjet, osim
neoekivanog veselja to ih vidi, predstavljao i mali, nenadani poklon
koji e se svima njima pokazati korisnim.
Te je zime lice Mercedes Ramoneda izgubilo onaj radosni izraz
svojstven djevojkama koje su se obeale svom neiskusnom momku i
preobrazilo se u lice djevojke koja nije nimalo tuna zato to nema
momka. Ipak, u njezinu je korist ila vrlina koju gotovo nitko nije
primijetio. Njezino je drutvo donosilo sreu svima oko nje. Premda
ne uvijek.
Meu raznim vijestima izgovorenim navrat-nanos o
dogaajima unutar ire obitelji, osim one o poaru u tvornici,
Mercedes je usputno spomenula da je barcelonski biskup, obiteljski
poznanik, uspio izbjei sigurnu smrt i da se nalazi u zatvoru Model,
gdje dijeli eliju s Apllesom Casassom, uglednim biljenikom i
njihovim dragim prijateljem. Koliko je ula, uivali su zatitu i bili
poprilino zadovoljni jer su imali sree. To je pouzdano znala
zahvaljujui glasinama koje su doprle do Lucrecije preko gospoa iz
Katolike akcije, a koje su konano potvrdile da je upravitelj zatvora
komunist, ali predivno ljudsko bie. ene u obitelji su patile za
njezinim bratom Albertom. Jedan od roaka iz Reusa rekao im je da
Albert ima tifus, ali najvea bi nesrea bila da je ranjen. I dalje se borio
s nacionalistima i na svoj nain pokuavao pobijediti.
Imam povjerenja u Alberta. Jedino mu ne opratam to mi ne
pie rekla je bratu prije nego to se oprostila s njim, poljubila ga i
utipnula za obraz.

Dok se mrailo, nastavio je razmiljati o svemu tome pa su ga

oblile suze zato to ima toliko sree u ivotu da bude jedan od glavnih
likova u upravo onakvim ljubavnim priama koje ga najvie mogu
ganuti.
S ulice je dopirao amor glasova, flauta i bubnjeva. Kroz
odkrinuti su balkonski prozor pratili malenu pokladnu povorku
koju su bez mnogo pripreme pokrenuli stanovnici te ulice. Smijali su
se liku na tulama preruenom u generala Francisca Franca kojeg je
narod vodio na giljotinu i kojeg je pratila bijesna, napirlitana i
falangistika Marija Antoaneta. Povorka je izvikivala slogane i parole
kojima je poticala na borbu. ivjela revolucija! Pobjeda i sloboda!...
Povorka se razila, a kad je ulica ponovno utonula u neizvjesnu
tiinu, pojavio se Seviljanin, bio je smrtno ozbiljan. Sjeo je za stol, ne
skinuvi pritom ni kaput ni kapu ni al. Stavili su pred njega tanjur
slanutka i rie. Ni govora da bi ita pojeo. licu nije ni dotaknuo. Vino
je, meutim, iskapio. Zar cijelu bocu, bocnuo ga je Artur zajedljivo i u
ali.
Ne, Seviljanin je elio rasteretiti duu. Jo od povratka u
Barcelonu taj bivi sjemenitarac nije imao prilike ni s kime podijeliti
dojmove s burnog putovanja u svoje selo. Uivao je u biserima ljubavi
zahvaljujui nekom mladiu iz bede, elektriaru i ljubitelju
ljubavnih romania, i istovremeno se dignuo protiv neselektivnih
ubojstava tisua republikanaca. Dobri ljudi, rekao je. To nije
pravedno. Barcelona je bila milina u usporedbi s Granadom. Vratio
se iz svog sela znajui to se dogodilo pjesniku. Onako pognut nad
tanjurom, ali ne okusivi ni zalogaja, oklijevao je treba li priznati to
mu je na srcu ili, pak, sve to prepustiti crvima u grobu.
Govori naloila mu je Valentina. Od laganja je tea samo
tajna u srcu.
Rekao je da su ga ubila etvorica ili petorica mukaraca. Dvojica

su bila braa. Gini se da je pjesnik znao tko su.

Takvi su falangisti najgori. U Granadi svatko svakoga poznaje.
ak sam ih i ja sigurno jednom ili dvaput vidio. Ili vie puta.
Nemogue je zaboraviti Federicovo lice i njegov smijeh. Pjesnika su
uhitili i optuili da je ruski pijun. Povezanih su ga ruku odveli u
Prefekturu. Otamo na sud imena Kolonija gdje osueni na smaknue
provode svoje zadnje sate.
Cijelu je tu priu saznao iz prve ruke jer mu ju je ispripovijedao
njegov novi prijatelj iz bede, ljubitelj ljubavnih romana u kojega je
jo bio zaljubljen. Kapelan mu je rekao da svakodnevno odlazi na sud
ispuniti osuenicima posljednju volju.
Kamion u cik zore prevozi rtve i njihove krvnike u Vegu.
Motor se gasi, a njih vode do ruba kanala, gdje ih redaju jednog za
drugim. Pjesnik plae i trai milost. To preklinjanje zabavlja njegove
ubojice. Kako se samo uplaio taj gad. Dizao je ruke prema nebu i
preklinjao nas za milost, prepriavali su poslije ti razbojnici do
posljednje sitnice. Usrao se u gae. Pucaju u njega, rekli su da su ga
namjeravali ubiti, ali Federico ne umire pa moraju ponovno pucati.
Ponovno su ga ustrijelili etiri ili pet puta. Pjesnik je na umoru. Jo
sam iv, ali se. Bit e to njegova posljednja reenica. Jer tek ga je
tada najodvratniji faist u selu, neki tip imena Trescastro, ustrijelio u
lice: Ba mi je drago to si iv, pederino, tako e znati to ti inim.
Tada je pjesniku ispalio dva metka u stranjicu.
Ve gotovo potpuno pijan, Seviljanin nije bio u stanju podnijeti
zvuk svog glasa ni grobnu tiinu svojih sugovornika. Neko se vrijeme
nita nije ulo. Maka Marije Estuarde Mur uznemirila se i
nakostrijeila. Artur je razbio taj muk i ustao otvoriti balkonska vrata,
odakle je naao shodnim obratiti se svima.
Odluio sam rekao je. Prenesi u moje ime lanovima
Komiteta da elim da me uhite i odvedu u zatvor Model.
Valentina je, koja ga je toliko voljela, skoila od same pomisli da
njezinu ljubav zatvore s falangistikim zatvorenicima. Prila je

Arturu, ali nije ga dodirnula.

Oekujem da mi do posljednje sitnice objasni taj svoj
samoubilaki prijedlog izazvala ga je.
Seviljanin kao da je nije uo. U svoje je ime odmah rekao da je
zatvor pun nevinih ljudi.
Bit u samo jedan od mnogih, ne brinite.
Nakon toga je dodao:
Neutralnost vie nije doputena. Ili si ljeviar ili desniar.
Sredina nije prihvatljiva: ili komunist ili faist, tako to ide. Mi koji smo
vjerovali da smo daleko od borbe, nali smo se usred svae. Na ijoj
strani? Ne znamo. Nemamo samo jednog, ve dva neprijatelja, i bijele
i crvene, a oboje nam na svoj nain ele zahvaliti tako to e nas
strpati u zatvor.
Razumijem te savreno dobro rekla mu je ona ali moram
dobro razmisliti o tome.
Iako je Arturov prijedlog na prvi pogled izgledao uasno, to je
rjeenje sigurno bilo inteligentnije od svih drugih. Ponovno su se
prisjetili Mercedesinih rijei o nekim njezinim poznanicima
zatvorenicima u zatvoru Model. Bile su to ugledne osobe koje su
dobrovoljno ule u taj zatvor nakon to su im lanovi opinskih
komiteta zaprijetili smru i krenuli po njih kako bi iskalili svoj bijes na
onima koji su to najmanje zasluili.
Seviljanin je pitao gdje je zahod. Kad se vratio, bio je potpuno
nova osoba. Kao da je voda iz cisterne odjednom sprala sav emer to
ga je prije toga obavijao. Prekriio je ruke. Zatraio je nekoliko sati da
odvagne prednosti i nedostatke tog prijedloga. Svaki su korak i
pokret morali poduzeti oprezno i tono. To u biti nije izgledalo kao
lo prijedlog. lanovi Komiteta bi uhitili Artura i zapovjedili da ga se
zatvori protiv njegove volje jer su se, imajui na umu ona neselektivna
ubojstva, radije priklonili zatvorskoj pravdi. Ukratko reeno: od svega
su prali ruke kao Poncije Pilat.

 Nije loe rekao je.

Artur mu je odgovorio da je njemu puno tee nastaviti ivjeti u
tom snu budui da se, premda je jo na ivotu, smatra mrtvim.
Valentina se osjeala rastrgana sebinou zbog toga to je svog
ljubavnika eljela zatvoriti u njihovo gnijezdo, ak uz opasnost da ga
ondje otkriju, i zdravim razumom koji joj je nalagao da mu pomogne
spasiti vlastiti ivot. Znala je da e se prikloniti miljenju veine koje
e se usvojiti za stolom u njezinoj kui budui da je, izmeu ostalog,
bila gotovo posve sigurna da je Artur u pravu.
Te je noi Maria Estuarda Mur stavila votane epie u ui, vie
zbog majinske obazrivosti nego iz straha da nee moi zaspati.
Unato svemu, nee mi uope trebati, zakljuila je prije nego to je
zaspala kao beba.

Bila je uplaena i tuna, iako se trudila ostaviti dojam da je

smirena i hrabra. Nosila je struak mimoza koje joj je poklonio Artur
dok su koraali prema zatvoru te je imala predosjeaj da e mu ona
osobno donijeti sreu ako ga bude otpratila do zatvora. S lanovima
Komiteta bilo je dogovoreno da e se ljubavnici rastati nekoliko
metara prije nego to stignu pred glavni ulaz u Ulici Entena. U
skladu s dogovorenim, oprostili su se na uglu njenim i kratkim
poljupcem, poput mnogih dotada. Poput onih koji od siline osjeaja
ne ostavljaju za sobom ni traga ni sumnje. Ondje se susreo s trima
tvornikim glaveinama koji su dobili zadatak uvati tog zatvorenika
dok ga ne povedu u njegov novi dom.
Ljutiti jer im se nimalo nije svidjela nova uloga potkazivaa u
tom bizarnom igrokazu, uputili su se prema uvarima na ulazu u
zatvor Model dok je zatvorenik davao sve od sebe da ostavi dojam
opasnog prijestupnika.
Ona je sve to promatrala s druge strane ulice. Bijesna to ljubav

svog ivota mora prepustiti nekim nerazumnim ljudima koji nikada

nisu upoznali svetu znanost ljubavi. Osim toga, Valentina Mur nikako
nije mogla podnijeti to ga tako naputa.
Ravnatelj zatvora vrlo se brzo pojavio u prostoriji za prijem
zatvorenika. ekao se po brkovima sa sigurnou ovjeka koji zna da
je privremeni erif kaznionice, ali ipak erif.
Zapovjednik uvara istupio je jedan korak.
Gospodine Vicente, Simn Maroto nazoan i vama na usluzi
rekao je i pruio mu ruku.
Ravnatelj je primijetio to pristojno ponaanje novog zatvorenika
i trud koji je ulagao ne bi li ga prikrio.
Simn je zatim izgovorio sljedeu reenicu na panjolskom, koju
kao da je izvukao iz neke knjige:
U pravu su oni koji kau da ete se znati pobrinuti za ovog
mladia, drskog u obrani svojih ideja, ali blijedog, da ne kaem
nepostojeeg, revolucionarnog duha.
Artura je zabavljao taj cervantesovski panjolski izriaj iz usta
jednog od novih zagovornika uskrslog katalonizma. Ali jo vie mu se
svidio nain na koji je taj navodni potkaziva prelazio sa panjolskog
na katalonski, uz oito potovanje prema govornikoj i knjievnoj
tradiciji.
Gospodin Vicente potvrdno je kimao i spremao se rei to je
uvijek govorio u takvim okolnostima, koje su se preesto ponavljale
otkad je preuzeo upravljanje kaznionicom (prekomjerni broj
zatvorenika, korektivna disciplina, dani za posjete, ambulanta...) kad
je Expsito u svoje ime dodao jedan podatak o tom zatvoreniku:
Ohol i iz dobre obitelji, to je tono, ali isto tako ima suicu. Zatim se
namrtio i stavio ruku na prsa kao da tim pojanjenjem pokuava
poruiti ravnatelju da je na neki nain odgovoran za zdravlje tog
mladia.
U Arturovom se koferu nalazila svijea, gae, kaput i tri knjige

kojima se namjeravao boriti protiv dosade samotnog zatoenitva.

Kanio je napamet nauiti te knjige jer se ve uvjerio da se itanje
jedino tako moe otegnuti u nedogled. Valentinin mu se miris utisnuo
u kou, kao i uzaludna elja da ga ondje zauvijek sauva.
Kako kakav boem, siromaan i zaljubljen, Artur je uao u zatvor
s namjerom da spasi vlastiti ivot budui da ga je sada na to motivirao
konkretan razlog.
im je Artur preao prag tog novog doma, prionuo je
ostvarivanju svog nauma. im prije se upoznati s nainom rada
kaznionice kako bi ostao neprimijeen meu uvarima i
zatvorenicima. Biti nevidljiv postao je zakon njegova ivota.

Zatvor Model nalazio se u zgradi koja je u Barceloni bila

poznata po tehniki naprednoj zvjezdastoj gradnji. Bio je sazdan od
sredinje zgrade kao trupa iz kojeg se prualo est posebno
organiziranih krakova. Prvi krak bio je namijenjen pojedincima iz
FAI-ja kojima se u toj fazi ratovanja ve poelo suditi i osuivati ih za
ubojstva, dezerterstvo ili druge oblike vojnog neposluha i loeg
vladanja. Drugi je bio namijenjen lanovima simpatizerima POUM-a,
marksistike stranke bliske Trockom, u stalnoj pobuni protiv
staljinistike doktrine i koje su, zbog njihove oite neposlunosti
prema ruskom diktatoru, panjolski komunisti uz podrku Vlade
optuivali da su frankistiki pijuni i izdajice duha revolucije. To se
zatvorsko krilo svakim danom sve vie punilo zatvorenicima, to je
onima vani sluilo kao izgovor da ih strijeljaju zbog izdaje i skrivanja
informacija. Trei su krak popunili falangisti, faisti, buruji i
tvorniari. etvrti se zvao Kineska etvrt jer bi ondje zavrili
prijestupnici razliitih profila, od lopova i provalnika do kockara,
nasilnika i svodnika.
Peti je krak iziskivao od uvara te kaznionice odreenu razinu
potovanja budui da su u njemu bila zatvorena neka od vojnih lica

koja su izbjegla smrt tijekom pobune 19. srpnja, uz ostale uglednike

poput sudaca, policajaca, odvjetnika i pisaca, poznate po kritiziranju
dogaaja u tijeku. Posljednji, esti krak nazvali su Sjemenite zbog
mnogobrojnih zatvorenih kapelana. Ondje je bila smjetena i
ambulanta, koju se oni sarkastini nisu prezali nazivati Sanatorijem,
emu je vrlo jednostavan povod bilo to to su se njome sluili
ravnateljevi miljenici za predah i oputanje. A u ponekom sluaju i za
bijeg kroz stranja vrata.
Zatvorenici su bili svjesni da su osueni na smrt, ali trudili su se
ivjeti kao da ih se ta opasnost ne tie. Veinu su vremena uutkivali
druge zatvorenike i smiljali bijeg. Nerealna su im oekivanja
pomogla da u zatvoru ive kao da se pravi uas dogaa izvan
zatvorskih zidina. Stoje nesumnjivo, u veini sluajeva, bilo tono.
Nakon to su Arturu Ramonedi dodijelili identifikacijski broj,
zatvorili su ga u eliju u treem kraku. Zatvorenik zaduen za
izdavanje registracijskih obrazaca brzo je klasificirao novopridolicu.
Budui da izgleda kao tvorniar, napisat u ti tvorniar
rekao mu je.
Artur ga je pogledao u oi. Glava mu je bila obrijana na nulu i
preusiljeno mu se neprestano smijeio da bi povjerovao u njegovu
iskrenost.
Ovom je bilo nelagodno zbog te njegove podozrivosti pa ga je
upitao:
Ima li neku primjedbu?
Imam rekao mu je. U drugim bismo okolnostima bili
prijatelji.
Istog je trena shvatio da je taj njegov sugovornik zacijelo neka
vana osoba u zatvoru jer u suprotnome ne bi bio ovlaten tako
priljeno voditi brigu o arhivu svih zatvorenika niti bi mu pri ruci bila
njihova cijela dokumentacija.
Taj zatvorenik birokrat prihvatio je njegovu provokaciju: Jo

jedan utokljunac u potrazi za zatitnicima. Nek odjebe, pomislio je.

elija je vonjala na duhan i briljantin. Kao cimera je dobio nekog

zalizanog poduzetnika iz Vendrella, vinara, neotesanog i masnog lika
opsjednutog milju da debljina donosi sreu i bogatstvo. Njegovo mu
je ime zvualo poznato. Zvao se Ernest Fruits, a govorio je glasno
kao da je na nogometnom igralitu. ivio je u tamnici kao bubreg u
loju. im je uao, jasno i glasno mu je dao do znanja da nije
zadovoljan to mu se taj neznanac uplie u ivot, ali im je shvatio da
je Artur jedan od sinova vlasnika Predionica Ramoneda, iz korijena je
promijenio dranje i prepustio mu etvrtinu svog doma. Isto mu je
tako bez zadrke dao hranu. Arturu je curila slina od pogleda na
hranu na tanjuru. Ni manje ni vie nego osli u umaku upecan tog
jutra u selu Calafell. Njegovi su mu svakoga dana u zatvor donosili
to god bi ih zatraio. Odmah mu je predloio da se sa svojima isto
tako dogovori. Napie im poruku i sve je rijeeno. Imao je ozbiljnu
manu koju je bilo teko trpjeti: vie bi puta ponovio svako svoje
miljenje. Ali i vrlinu na kojoj mu je Artur bio silno zahvalan: govorio
bi sam sa sobom, bez potrebe da siroti sugovornik mora sluati
njegovo trabunjanje.
Nakon to je stekao povjerenje u njega, upitao gaje:
Zato su te strpali ovdje? Zato to si tvorniar ili zato to si
faist?
Arturu su napamet pali razliiti odgovori. Zato to ima suicu?
Zato to ga je otkucao neki zlobni susjed? Zato to je sin svoga oca?
Zato to ima osobnu knjinicu? Zato to je sakrio prijatelja Bernata
Amorosa, uglednog marista i erudita? Zato to je uspio pobjei iz
eke?
Ipak se odluio za najblai, ali i netoan odgovor.
Zato to sam pisac rekao je.

Njegov odgovor kao da je umirio Fruitsa, koji da je mogao

birati cimera za eliju, izabrao bi oca tog ozbiljnog, mravog i
zamiljenog mladia iji mu je suhi i neprestani kaalj iao na ivce.
Sada e se morati danonono druiti s tim pjesnikom. Jo jednim od
onih proroka uvjerenih da se njihove knjige moraju itati budui da su
rijei besplatne.
Prostro je deku na pod i umjesto jastuka podboio ono malo
odjee koje je donio. Odluio je da e odmah biti lukav i zaigrati
prljavu igru najpovlatenijih zatvorenika. Fruits mu je olakao taj
naum. Odavde e iv izii samo ako podmiti ravnatelja. Rekao
mu je da gospodin Vicente ima dobro srce i veliku potrebu za hranom
i novcima, kao i svatko u tom gradu koji iz dana u dan sve vie
pritiu ratne nevolje.
Posluaj me ponovno mu je rekao prije nego to je zaspao
kao torba.
Komadi svijee koju je ponio posluila mu je prvu no da
Valentini napie pismo. Odluio je biti oprezan, premda nije bio
svjestan svih prepreka pred zatvorenicima koji su eljeli poslati
pismo, i pronaao naina kako joj iskazati ljubav bez navoenja
njezina imena i prezimena. Ni u kom sluaju nisu smjeli doznati da
mu je supruga novinarka anarhistike skupine Slobodne ene.
Lucreciji Palop je uputio tek pokoju rije, ali pritom je bio vrlo
praktian. Poznajui narav ena iz svoje obitelji, suhoparno je u
obliku popisa za kupovinu naveo svoje zahtjeve. Lijekovi: ne (prema
informacijama koje je nauo, ambulanta je bila dobro opskrbljena i
imali su materijal za pneumotoraks). Gae: da. Hrana: to god mogu.
Knjige: ne trebaju (u svojoj se pragmatinoj mati poeo baviti
vrtlarstvom ili knjiniarstvom. Pod uvjetom da u zatvorskom krugu
ima ivih biljaka).
Posljednji je zahtjev s njegova popisa glasio tono ovako: Ne.
Valentina bolje da ne dolazi.
Premda je znao da ne moe ivjeti bez nje, radije se odrekao te

mogunosti, uvjeren da je to najbolji nain da ga ona i dalje voli.

Ljudi su u ta neizvjesna vremena zbog prevelikog ljubavnog
zanosa bili spremni porei vlastitu ljubav.

Jo od prvog napada frankistikih postrojba i njihovih

talijanskih saveznika Barcelona se zbog stalne opasnosti od
bombardiranja nije mogla opustiti. Grad je polagano propadao.
Njegovi su se stanovnici ve bili navikli gledati kako te lubenice
padaju s neba i jedni drugima estitati kad ni oni ni njihove kue ne bi
zavrili kao njihova nesretna meta. Koju sekundu nakon poetka
svakog napada cijeli bi se grad silno uplaio, a prestraio bi ak i one
malobrojne izgladnjele golubove. Molitve i psovke vie nisu bile
uinkovite jer je neprijateljska strategija poivala na teroriziranju
stanovnitva bombardiranjem koje je od povremenog prelo u
sustavno i koje je usput za sobom ostavljalo tisue poginulih i
ranjenih. kole, bolnice i tvornice bile su omiljene mete frankistikih
ciljnika. Zgrade su se uruavale uz zastraujue krike, krv i dim.
Posvuda strah i ruevine.
Otada su Barcelonu poeli nazivati gradom bombi.
Graani su se tijekom prve godine rata branili kako su znali i
umjeli. Bjeali su u podrumska sklonita, u ulazne hodnike podzemne
eljeznice, u hodnike stambenih zgrada...; odupirali su se i pokuavali
voditi normalan ivot. Mnogo ih je poginulo, ali broj poginulih nije
uspio smanjiti gradsko stanovnitvo u ijem su sastavu ponajprije bile
ene, starci, djeca i civili izbjeglice koji su pod prijetnjom
frankistikog ludila pristizali iz svih dijelova panjolske. Izbjeglice su
beskonano dugo ekali u redu za koricu kruha, malo mlijeka ili aku
suhih mahuna, osim kada su morali potraiti zaklon u jednom od pet
stotina sklonita to su ih stanovnici svojeruno izgradili u raznim
gradskim etvrtima.

Kad je Lucreciji stigla koverta sa zaglavljem zatvora Model i

pismo s popisom Arturovih zahtjeva, u kokoinjcu u Ulici Angl
preostao je jo samo jedan goljav i oerupan pijetao, ne ba
raspjevan, i dvije izgladnjele kokoi. Odvojili su jedan pilei batak za
obiteljskog prvoroenca. Catalina se puna elana i okrijepljena vratila s
puta u svoje selo Viladrau, u koje je stigla putujui vlakom, na mazgi
i, kao to je znala rei, cipelcugom. Neki njezini roaci kod kojih je
radila njezina sestra napunili su joj veliku maramu krumpirima,
cvjetaama i slatkim krumpirima, koje je Artur oboavao. Za malo
kruha te su se tri ene smjenjivale u redu za hranu. To je bio zadatak
koji su najee obavljale ene i djeca. Bio je to lov na hranu.
Neprijatelj je napredovao, a u Barceloni se, oko koje se obru iz
dana u dan sve vie stezao, sve vrijeme tragalo za hranom. Valentina
Mur se odricala svog dijela hrane i nosila ga majci i Francisci. Kao to
bi znala rei: Snai u se ja. I doista, nerijetko bi u tome bila
uspjena dok bi prevrtala nebo i zemlju ne bi li nahranila izbjeglice
koji su onako bijedni nadirali u grad.
U Barceloni se dogodilo jo jedno malo udo.
Najednom se oformila tajna vojska ena koje su uporno i
marljivo poput mrava prenosile mrvice svega ime bi mogle nahraniti
svoju obitelj.
Unato nunosti za preivljavanje, debeli vie nisu bili debeli,
uz iznimku onih trbuastih komunista predanih Sovjetu koji su, osim
toga, bili toliko drski da svoju pretilost pripiu genetskoj sklonosti.
Mravi su toliko smravjeli da ih se vie nije vidjelo. Oni najmraviji
su postali nevidljivi. A sirotinja se ustostruila.
Ono najgore tek je trebalo doi.
Svanuo je zlokobni 3. svibnja.

Ovako se to dogodilo i tako su nam to ispripovijedali.

Neprijateljstvu frankista i republikanaca pridruila se na

samom poetku proljea 1937. druga revolucija neizbrisivih
posljedica. Izbio je rat izmeu komunista i anarhista, drugova na istoj
republikanskoj strani. Isti oni koji su zajednikim snagama do zadnje
kapi krvi branili svoje ideje od faistike vojske rascijepili su se na dva
dijela. U Kataloniji su bjesnila dva rata. Ljevica se raskolila kao
lubenica. Komunisti s Gerom na elu i Mercaderom na zaelju
pokuavali su se domoi vlasti te su pokrenuli likvidacije svoje brae
po oruju. Odluili su ukloniti anarhiste i trockiste koje su optuili da
su faisti i kontrarevolucionari. Staljin je jo jednom postao pokreta
velike izdaje panjolskoga naroda. Njegovi su dounici i sljedbenici
procese iz Moskve prebacili u Barcelonu i postali izravno odgovorni
za jednu od najveih katastrofa u povijesti grada.
Artur Ramoneda je upravo tada shvatio da je rat nepovratno
izgubljen. Za sve. Tri su mjeseca prola od njegova dolaska u zatvor, a
premda mu na poetku nije bilo lako, zahvaljujui uzornom vladanju
i prijateljskim vezama s pojedinim zatvorenicima, zatvorenik 2003
dobio je funkciju novog tajnika ravnatelja zatvora Model.
Jo je jedan kljuan podatak bio vaan za taj prevrat u njegovoj
sudbini. Dva tjedna nakon to su ga zatvorili, Artur je uspio
prokljuviti kako najlake izvui usluge od ravnatelja kaznionice i
ostalih nadreenih. Svi su bili podmitljivi.
Poevi s gospodinom Vicenteom Ricom. Artur je dobio zadatak
izvjetavati krakove o dogaajima van zidina; ponavljao je sve to mu
je o novoj narodnoj revoluciji govorio ravnatelj zatvora. Zatvorenici
su bili uznemireni pucnjevima i neprekidnom paljbom. eljeli su
znati to se dogaa. Posebnim su kanalima dobivali ljubavna pisma
ispisana nevidljivom tintom koja su donosila strane vijesti o tijeku
ulinih borbi.
Tih su je pet dana, koliko je trajala Svibanjska revolucija,
zatvorenici zatvora Model pratili iz sekunde u sekundu. Veina nije
mogla vjerovati to se dogaa. Na zapovijed katalonske Vlade, koja je

u meuvremenu prigrlila staljinizam, ista ona andarmerija koja je

prije branila grad od pobunjene vojske sada se istom estinom
obruila na rad nike anarhiste koji su joj onomad priskoili u pomo.
U Barceloni nije moglo protei ni pet minuta da ne odjekne pokoji
pucanj, a ve za koji trenutak, posredstvom Radija Mileve,
zatvorenici bi saznali gdje se to dogodilo. Komunisti u Vladi svu su
svoju energiju usmjerili na uhienja mukaraca i ena predanih
radnikoj revoluciji i odvodili ih ravno u tajne zatvore, gdje su veinu
muili do smrti. Mnoge meunarodne borce koji su doli poloiti
vlastiti ivot za slobodu likvidirali su na najokrutniji i najizopaeniji
mogui nain njihovi stari prijatelji i cijenjeni ratni drugovi. Drugi su
nestali i o njima se vie nikada nita nije ulo. Ostali su, na sreu svih
nas, uspjeli rei istinu i posvjedoiti o tom gnusnom teroriziranju.
utnja i tajnovitost bile su smjernice koje su davali monici. A dok su
se odvijali ti teki svibanjski dogaaji, novine su ili nijekale stvarnost
ili glumile da nita ne vide.
U Modelu se oekivala lavina anarhistikih i trockistikih
zatvorenika, ali suprotno tim oekivanjima, to je brinulo Artura,
jedva da su upisali stotinu novih zatvorenika. Ta ga je vijest najvie
uznemirila. to li se dogodilo s Valentinom?

Valentina gnjevno predvodi vojsku Amazonki, oboruanih

titovima u obliku polumjeseca, i razjarena meu tisuama suboraca
vrsto stee zlatni remen za ma pod golim grudima te se, ratnica
kakva jest, neustraivo suprotstavlja mukarcima.

Takvom je on vidio svoju ljubav, poput jedne od Amazonki koje

je Virgilije tako lirski opjevao u svojoj Eneidi. A u tom je snatrenju tog
nesretnog zaljubljenog mukarca bilo i poneto istine. Budui da joj ni
u primisli nije bilo da bi je novi krvnici aktualne vlasti mogli zatvoriti,
Valentina ni na trenutak nije prestala juriti gradom, kucati na vrata

stranih konzulata i obilaziti sjedita stranaka ne bi li ishodila pomo i

zatraila od osoba odgovornih za javni red malo razuma.
Neobuzdana poput valkire bez mukarca, ni trenutka nije dvojila
kojoj se strani prikloniti. Ustala je u ime rtava i pokuavala ih zatititi
od napada te gomile divljaka. Vrlo brzo je shvatila da joj
zapovjednike moi slabe pred tom neprijeporno mranom silom pa
se tijelom i duom posvetila skrivanju onih drugova i drugarica koji
su se zatekli u opasnosti, pri emu je u gotovo svim tim situacijama
neustraivo izlagala opasnosti i vlastiti ivot.
Uslijed neuspjeha tog pothvata, ali ne klonuvi duhom i sa
zastavom istine na grudima, uzela je pero i napisala za svoj asopis:
Dani prolaze, a silno razoarenje potpomognuto strahom poinje
nam nagrizati vjeru. Institucije proizale iz naroda i koje slue narodu
neumoljivo su osakaene staljinistikom disciplinom. Ciljevi koje smo
postigli i zidovi koje smo sruili u oluji 19. srpnja sada se koriste tom
borbom da bi se ponovno domogli zlokobnih uzda i bia.
Jo uplaenija za ivot Artura, kojeg nije vidjela od dana kad ga
je dopratila do zatvorskih vrata i kad se oprostila s njim kao da e se
vrlo brzo ponovno nai, razmiljala je kako mu se pribliiti. Preko
druga iz POUM-a, s kojim je suraivala u kampanji protiv
prostitucije, uspjela je svome draganu poslati poruku. Sretna sam jer
znam da si iv i zdrav, pisalo je na papiriu koji je uila na stopalo
vunene arape. A na drugoj: Doi u te posjetiti, ljubavi moja.

Lucrecia Palop imala je sree, ali zapravo je bilo nepromiljeno

ii u zatvor Model usred svibanjskih borbi na ulicama Barcelone, dok
su graani ivjeli u strahu vie zbog prizora koje su promatrali s
prozora, nego zbog nedostatka ivenih namirnica na stolu.
U zatvor je dola u proljetnoj haljini i jaknici, visoko povezanom
pundom, sa smeom runom torbicom i u cipelama iz stare modne
kue El Dique Flotante koje je inae nosila na blagdan Tijelova. Put od

svoje kue u etvrti Sarri| do Ulice Entena prevalila je pjeke u

rekordno kratkom vremenu za svoje godine i kilau koju je sakrivala
ispod slojeva odjee. Bila su to vremena kad su ljudi obolijevali i
umirali od hladnoe. Ne bi li sprijeile tu mogunost, ene su svoje
mueve i djecu kao pomahnitale zamatale od glave do pete. Unato
vruini Lucrecia nije zaboravila vunenu odjeu prikladnu za svaku
priliku. U limenoj je posudici nosila hranu, a u jednom od praznih
depova s podstavom od plavog baruna nosila je oev zlatni upalja.
Izlazak iz kue u tim neizvjesnim okolnostima, pjeaenje kroz
gradske etvrti zahvaene gnjevom jer su njihovi stanovnici smatrali
da je to najvea povijesna izdaja lane ljevice prema istinskoj ljevici
katalonskog naroda, bio je jo jedan junaki pothvat svojstven
Lucreciji Palop, koja je zaobilazila barikade na svakom uglu i izmicala
oruanim demonstracijama gardista bijesnih na Vladu koja se prodala
Sovjetima i tako ostvarila svoj cilj. Toliku hrabrost da stigne do
zatvora ipak nije skupila samo da bi posjetila Artura. U svojoj je
izrazito bistroj glavi zamislila sastanak s ravnateljem zatvora,
gospodinom Vicenteom Ricom, uz izgovor da mu nosi poklon koji
mu alje neka vrlo zahvalna dama.
Uglaenih manira usprkos tekim vremenima, gospodin
Vicente je smatrao da je obaveza svakog kavalira primiti gospode na
sastanak kada to zatrae. S obzirom da je bio obrazovan za karijernog
dravnog slubenika, u birokratskoj hijerarhiji isticao se pristojnim
ophoenjem i dranjem. Doista, njegovo je ponaanje imalo vie
slinosti s upraviteljem kakvog hotela nego te kaznionice. Do tog je
zakljuka dola Lucrecia nakon to je postigla svoj cilj. Zbog rupa u
proraunu svoje obitelji ravnatelj je bio sklon laskanjima, pod uvjetom
da dolaze s dobrim namjerama te osobito ako se uz njih nae i pokoji
primjereni poklon. Gospodin Vicente elio je imati istu savjest pa ako
je i uzimao mito, bio je uvjeren u ispravnost svog postupanja budui
da je cilj, ako je bio milosrdan, opravdavao sredstvo.
Kad bi komiteti raznih stranaka nenajavljeno doli u zatvor
Model po skupine zatvorenike koje namjeravaju osuditi i strijeljati na

licu mjesta, gospodin Vicente je, tako su barem kruile glasine, rijeio
mnogo takvih nezgodnih situacija prevagnuvi u korist osuenika.
Dotad je zahvaljujui tom lukavstvu ubiljeio sasvim pristojan uspjeh.
Jedina je prijetnja postala politika policija to ju je oformila stranka
koja je upravljala zemljom i, oito isto tako, sudbinom svojih
zatvorenika.
Nakon to je kosu zalizao s puno kolonjske vode i provukao
savreni razdjeljak na lijevu stranu te nekako prikrio onih nekoliko
kilograma vika oko trbuha, ravnatelj je primio Lucreciju u svom
uredu. Vjetice kao da su tada bacile svoje ini, zbog ega nije naletjela
na svog neaka Artura dok je obavljao zadatke zatvorskog inovnika.
Tako je puno bolje, pomislila je Lucrecia kad je to shvatila. Samo bi
joj upropastio dio plana.
Nakon to joj je ponudio da sjedne, gospodin Vicente je upitao
gospou Palop je li se dola zauzeti za nekog od anarhista i trockista
to su tih dana zatrpavali taj zatvor opasan debelim zidovima.
Ovo su teka vremena za sve nas odgovorila je vrlo
dostojanstveno. Odmah zatim ga je upitala: Znate li tko sam ja?
Naravno da znam. Kako ne bih znao, potvrdile su joj njegove
oi nepristrane sove. Nije pred tom gospoom elio ostaviti dojam da
blage veze nema tko je ona, iako bi mu njezino prezime posve sigurno
bilo poznato, ak i kad bi samo zagrebao po povrini njezinog
obiteljskog podrijetla. Lucrecia je tada sugovorniku dala do znanja da
za srdano i ljudsko ponaanje ravnatelja zatvora Model zna cijeli
grad, imajui na umu da je upravo on najodgovornija osoba za gomilu
izgladnjelih i nevinih zatvorenika.
Uvjeren da ta gospoa pretjeruje s hvalospjevima, Vicente Rico
odluio je protumaiti njezino laskanje kao pretjeranu ljubaznost.
Pokleknuo je pred Lucrecijinom obzirnou i arima i bre-bolje joj se
prostro pred noge.
Sprijateljili su se nakon samo tri minute razgovora.

 Dola sam vas neto zamoliti. Nita to bi bilo nemogue

rekla je Lucrecia.
Ravnatelj se na trenutak uplaio da e se njezin posjet pretvoriti
u moljakanje, ah odahnuo je s olakanjem kad je uo ime zatvorenika.
Ne strahujte prekinuo ju je. Smjesta joj je rekao da je mladia
odabrao za svog osobnog pomagaa u uredu zbog zasluga za koje se
izborio svojim naporima.
Lucrecia nije mogla izbjei osmijeh u znak meusobnog
razumijevanja koje je oboma ilo na ruku.
Nije primjereno da vam to ja govorim, ali Artur je vrlo drag i
vrlo pametan mladi.
Tada je ona iskoristila trenutak da ga podsjeti na Arturovu
plunu bolest koja toliko brine njegovu obitelj.
To je kao da va sin pati od neke teke bolesti, ne dao mu Bog
takvog zla, a nae se u istim okolnostima u kojima se naao moj
neak. Sirota djeca.
Ravnatelj joj nije dopustio da nastavi tim nepredvidivim putem
bliskosti i povjerenja. Zapravo je elio izbjei osjeaj krivnje za
Arturovo krhko zdravlje. Stoga je ustao, promijenio ton svog
usiljenog glasa i ljubazno uutkao svoju gou priznavi joj kako
uporno pokuava uvjeriti Artura da prijee u bolniki odjel, ali da on
odbija tu povlasticu. Rekao je da je njezin neustraivi neak spreman
otii onamo samo na tretmane za pneumotoraks.
Bolje i to nego nita odgovorila mu je.
Zatim je izvadila limenu posudicu iz rune torbice i odloila je
na ravnateljev radni stol. Polovica jedinog pileta iz kokoinjca kue u
Ulici Angl dobila je novog vlasnika da njome omasti brk.
Uzmite, i vaoj je obitelji potrebna bile su zadnje rijei koje je
izgovorila prije nego to se oprostila s njim.
Vicente Rico ljubazno joj je predloio da ga im prije ponovno

posjeti. Ona mu je odgovorila zagonetnom utnjom. Nije mu rekla ni

hou ni neu. Ve e vidjeti. Zasad je u depu sakoa zadrala zlatni
upalja svog ogora Antonija Ramonede. Lukavica je znala da kad
nesretnika nevolja snae dvaput, snai e ga i trei put. Bila je
spremna.

U zatvorskoj prostoriji za razgovor, pred lakovjernim i

bezvoljnim pogledom neaka Artura, Lucrecia je bez suza plakala
koliko god joj je njezin pristojni odgoj dopustio da to ini u javnosti.
Razgovarali su o obitelji i koliko je vano davati znaaj svemu to je
dobro, a zaboraviti to je loe. Imali su sree to su ivi, zasad.
Razgovarali su o novom teroru koji je zahvatio zemlju te o pozitivnim
i negativnim posljedicama najnovijih promjena. Razgovarali su i kako
se blii kraj rata. Kao prava demokratkinja, Lucrecia je vjerovala da e
ih Francuska i Engleska spasiti. Ne budite tako sigurni u to, tetko,
upozorio ju je Artur. Razgovarali su o uspjenoj izgradnji
protuzranih sklonita u gradu. Oboje su bili ponosni na solidarnu
narav Barcelonjana. Razgovarali su o gospodi Porcada i bratiima i
sestrinama iz obitelji Mercader. Pobjegli su u Pariz, rekla je Lucrecia,
kad im je bomba pala na stan na Aveniji Passeig de Gracia. Svi
odlaze, rekao je Artur. Tko moe i eli, naravno, pojasnila je tuno
Lucrecia. Tada se sjetila da je siroti Pau Mercader, Ramonov brat,
kojega je vlastita majka za kaznu zbog vojnog neposluha poslala u
Madrid, poginuo pod tenkom. Jadno dijete, i on. Zato uvijek
pravedni plate za grenike?
Sporazumno su za kraj ostavili najvaniji dio tog susreta.
Valentinu viamo rijetko. Puno manje nego to bismo eljeli
rekla je.
Oboje su znali koji je tome razlog. Bila je vrlo zauzeta neredima
nastalima uslijed svibanjske pobune i neumorno je pomagala
pojedincima pod udarom terora novih zapovjednika. Govorilo se bez

ustezanja o uhienju i nestanku velikana anarhizma, poput Andreua

Nina ili brigadista Kurta Landaua. Lucrecia je priznala da je i
Valentina u opasnosti.
Namjeravam pobjei odavde i pruiti joj zatitu apnuo je
Artur na uho svojoj tetki.
Ona ga je zamolila da to nipoto ne ini. Ne bi li ga uvjerila da je
to ludost, obeala mu je da e ga Valentina posjetiti narednih dana.
Poznaje me rekao joj je. Ostvarim sve to obeam.
Na tom je nepristupanom mjestu, sa zlokobnim reetkama iza
kojih su zatvorenici pokuavali utjeiti svoje neutjene obitelji, bilo
teko prihvatiti da ivot ide dalje kao i prije, uz svakodnevne boljke,
bojazni, rtve i strahove. Lucrecia je iskoristila priliku to je tako blizu
svome neaku da mu dodirne lice i doturi mu zlatni upalja njegova
oca umotan u komadi tkanine.
Tvoj je rekla mu je. ini s njim to ti je volja.
A razgovor s gospodinom Vicenteom Ricom lukavo mu je
preutjela.
Prije nego to je otila, primakla je usne obrazu svog neaka, ali
nije ga poljubila. Svakom mladiu koji je pustio bradu ve je odavno
odzvonilo.

im je Artur doznao da roaci smiju posjeivati zatvorenike u

odgovarajuem terminu, prisjetio se one reenice ruskog pisca koji je
rekao da je srea kad ovjek zna cijeniti ono to ima i kad ne
prieljkuje previe ono to nema.
Posjeti u prostoriji za razgovore i poiljke hrane koje bi im u
pravilu donosili doveli su do neke vrste vercanja od kojeg su korist
uvijek imali kanjenici. Oni koji su imali najvie, podijelili bi svoj dio s
onima koji jedva da su dobivali porciju hrane iz menze, uvijek

oskudnu i nekvalitetnu. Ali najmlai, najosjeajniji i najstrastveniji

zatvorenici bi, umjesto hrane, prvo iznali naina zagrliti svoje
djevojke. Nekada bi poslijepodne, s proljeem kao ukrasnom
pozadinom, ta mrana i turobna prostorija za razgovore poprimala
boju i izgled ulinih platnenih tendi za zatitu od sunca. Mnoge su
djevojke dolazile s provokativnim nakitom ne bi li tako razveselile
svoje momke. Neke bi donijele i fotografije svojih prijateljica da
razvesele one usamljene zatvorenike bez igdje ikoga.
Valentina Mur je u svoj prvi posjet zatvoru dola u velikom
stilu. Odjenula je strogu crninu, poput oaloene udovice. Ali u
dubini due bila je neista, a grimizne su joj usnice bile otporne na
plakanje i jadikovke.
Ah, Arture rekla je im ga je ugledala. Zna li to govore
ovi novi pape komunizma?
Osvrnula se i pogledala okupljene da bi se uvjerila kako je uju
svi u prostoriji. uvari i zatvorenici. Obitelji i kriminalci.
Govore da smo izdajice i kontrarevolucionari. Upravo tako.
Bijednici, gori su i od bijednika!
On je pomislio da je njegova ena i dalje najsjajniji komet u
svemiru. Poput Mjeseca, koji se doima vie zlovoljnim to nas s veih
nebeskih visina obasjava, tako je i Valentina izgledala vanije i
gnjevnije.
Uzevi je za ruku, bez namjere da uvjeri svoju dragu, Artur je
morao objasniti prisutnima da u anarhistikom pokretu, unato
istoi ideala, ima kao i drugdje svetaca, razbojnika, agitatora i
ubojica. Netko je iz druge skupine podsjetio da su mnogi lanovi
FAI-ja uzeli pravdu u svoje ruke i u razbojnikim bandama ubijali po
selima skupine nenaoruanih i miroljubivih pojedinaca. Zapljeskali
su mu.
Umjesto u ljubavni razgovor, taj je posjet prostoriju za
razgovore pretvorio u politiki skup. Netko je na koncu mudro

oduio vratiti toj prostoriji njezinu izvornu namjenu. Ponovno su se

okrenuli ispovijedima i aputanjima.
Tko je sada neprijatelj? Protiv koga su se borili? Nisu se danima
vidjeli, a ona mu je imala potrebu govoriti o svojim stvarima prije
nego to on krene s pitanjima. Rekla mu je da je grad umoran, ali ne i
poraen.
Vie ne trae mene rekla mu je. Problemi su daleko
ozbiljniji. Svijet se promijenio.
Draesnim mu je pokretom pokazala ruke, nokti su joj bili
ispucali od rada na izgradnji protuzranih sklonita. Rekla mu je da
svaki dan pristiu tisue izbjeglica kojima grad mora pruiti pomo.
Pristizali su bez iega. Valjalo ih je nahraniti, oprati, pruiti im krov
nad glavom. Kad se umorila od pripovijedanja, a groznica njihovog
susreta se smirila, obavila ga je arima ljubavnice koja je tuna zbog
razdvojenosti, nemoi i straha. Artur joj je priapnuo da pobjegnu
zajedno. Da prijeu Pirineje.
Kao kukavice? rekla mu je. Odmah je dodala: Meni
izgleda jako dobro.
On joj nije mogao proturjeiti. Zahvaljujui slaganju s
ravnateljem, nekolicinom inovnika i brojnim zatvorenicima, Artur je
u zatvoru uivao zavidan stupanj povjerenja. Nikad nije ni sanjao da
e tako povuen i tih ovjek kao to je bio on ostvariti povlastice
kojima se sada koristio. Lucrecia ili Mercedes neizostavno bi mu
dvaput tjedno donosile hranu. Lijenik odgovoran za ambulantu
izrazito je paljivo brinuo o njegovom zdravlju. Dobar je dio vremena
mogao posvetiti itanju. Unato tome, nije se smio zavarati tim
prividom. Sama injenica da je zatvorenik republikanske Vlade
svrstala ga je meu oajnike.
Valentina se ponosila svojim osjeajem za stvarnost.
Takav je rat, Arture.
Da, ljubavi moja rekao joj je. Ali u ovom naem svi smo

jedni drugima neprijatelji.

Uvjeren da je ivot njegove ljubavi u opasnosti, preklinjao ju je
da bude na oprezu i da se ne izlae nikakvim opasnostima.
Mogunost da izgubi Valentinu tjerala mu je san s oiju. Bilo je
neosporno da katalonska Vlada, podvrgnuta sovjetskim vlastima,
zatvara drugove iz anarhistikog pokreta. istka koju su provodili
novi ministri sastojala se od likvidacija svih mukaraca i ena, bez
iznimke, ija su miljenja bila drugaija od miljenja ruskoga
diktatora. Mnoge su ubili. Druge bi strpali u zatvor na brodovima
usidrenima u luci ija je jedina svrha bila produljiti popis nestalih.
Nekolicina ih je uspjela pobjei pa su sve ispripovijedali stranim
novinarima. Meutim, rijetki su im novinari bili spremni povjerovati.
I u tom su se ratu najbolji mozgovi svijeta svrstali na stranu pakla.
U trenutku najvee njenosti rekla mu je:
Od svega me najvie boli to ne mogu spavati s tobom.
Od tog je njezinog vapaja postao bijesan, razgaljen i nemiran.
Tada si je dao u zadatak uiniti nemogue da ostane nasamo s
Valentinom, uvjeren da e ljubav svladati sve prepreke.
Obeavam ti da e nam sljedei susret biti onakav kakvim ga
prieljkuje rekao joj je, a da nije shvatio da njegova obeanja mogu
ieznuti u fatamorgani uzaludnog nadanja.

Ljeto je prolo. Jesenski i zimski mjeseci koji su uslijedili nakon

progona trockista i anarhista bili su okrutno hladni i obiljeeni
neshvatljivo krvavim nasiljem. U cijeloj je panjolskoj pao obilni
snijeg. Ali usred sve te nevolje Artur je zauzvrat imao sree. Dok je s
drugim zatvorenicima bio u dvoritu, providnost je htjela da
prepozna Carlosa dAndradea, biveg druga njegovog brata Alberta
iz kole kod isusovaca. Nije ga poao pozdraviti. Prvo ga je promatrao
izdaleka, ali ubrzo mu je priao; postali su nerazdvojni prijatelji.

Ponajprije zato to su jedan drugoga trebali. Njihovo je obrazovanje

bilo vie od prosjeka drugih osuenika, a njihovi su se razgovori
vodili na uzbudljivim visinama na razmei bratske sloge i sukoba.
Andrade je u mladosti objavio roman pod nazivom Lovac na ene, to
je ve dalo nazrijeti pustolovnost njegovog srca. Suraivao je s
novinama od sedamnaeste godine, ali znao je da e mu profesionalni
razvoj poi putevima razliitim od novinarstva. Kao istraiva u
Africi. Kao kapetan trgovakog broda. Tko zna. Nije elio bilo to. Bio
je osoba krajnosti. Putovanje s kojeg se vratio prije dolaska u zatvor
moglo se nazvati krinim putem. Jednom su ga prilikom prikovali za
drveni stup elektrinog voda. Zato to je prokleti katolik. Prvo su ga
tjedan dana bievali u eki u Ulici Villarroel. Zato to je petokolona.
Tako premlaenog i izubijanog, prebacili su ga u zatvor na brdu
Montjuc, odakle je izaao, kako je on to ironino za sebe govorio,
reinkarniran u divovsku u svih uiju.
Artur ga je prvi put vidio dok je u zatvorskom dvoritu radio
sklekove i gimnastike vjebe koje inae rade sportai amateri. Ali
nisu se upoznali preko sporta. elije su najee bile otvorene, a
zatvorenici su se mogli slobodno kretati, osim onih u etvrtom kraku,
namijenjenom tekim prijestupnicima. Netko je Artura odveo u eliju
koju je Andrade dijelio s jo dvama zatvorenicima: s Jacintom
Rossom, odvjetnikom, i Lisandrom Gomisom, sucem za prekraje.
Njih trojica spavala su na krevetima koje su donijeli svaki od svoje
kue. Obitelji su im imale sredstva kojima su mogle beskonano dugo
podmiivati. Ponudili su mu vuneni madrac i maleni pisai stol.
Nezamisliv luksuz za tog stvaratelja snova.
Andrade ga je ubrzo poduio vjetini kretanja zatvorskim
krugom. Upoznao ga je sa svojom skupinom prijatelja. Predstavio ga
je pjesniku Vivesu, koji je radio kao elektriar, i Gabrielu Apariciju,
bivem topnikom zapovjedniku koji je vrio dunost vrtlara na
stopostotno betoniranom komadu zemlje. Zatvorenici koji su imali
sreu dobiti posao i neko zaduenje imali su i vie mogunosti spasiti
si ivot od onih koji su sjedili prekrienih ruku i bez ikakvog

opravdanja kojem bi pribjegli kao zatitnom titu kada nova policija

doe po svoj dio osuenika na smrt.
Uslijed zranih bombardiranja koja su nacionalisti isplanirali s
podmuklim ciljem masovnog istrebljenja, zgrade su se i dalje
uruavale, a nevini ginuli. Zatvorenici su bili svjesni da im ivot nije
vrjedniji od tanjura uegla slanutka to bi ga posluili s vremena na
vrijeme. Ali gajili su svima zajedniku nadu. Od svih moguih oblika
pogibije, izgledalo je da umai mogu samo jednome. Frankistiki su
avioni dobili zapovijed obratiti pozornost na svoje ciljeve. Meu
zabranjenim ciljevima nalazio se i zatvor Model, gdje je navodno bilo
i njihovih, te nekoliko vanih tvornica iji su vlasnici ekali pobjedu
na drugoj strani podijeljene panjolske.
Svim je osuenima na smrt, a to su bez iznimke bili svi
zatvorenici, veliku prijetnju i dalje nesumnjivo predstavljala represija
koju je tadanja Vlada provodila jo od slavne svibanjske pobune.
Novi su komunistiki zapovjednici uveli novu policijsku aktivnost
zvanu Politika policija ili Sluba za vojne istrage SIM. SIM je nad
graanima vrila pravi teror. Njihovi su dounici raskrinkavali,
muili i likvidirali svakoga tko se s novom komunistikom Vladom
nije slagao ili je za to bio osumnjien. U opseg njihovog razarajueg
djelovanja uli su infiltrirani frankisti, trockistiki marksisti, anarhisti
i svi ostali koji se nisu s njima slagali ili su, pak, bili osumnjieni da ne
podravaju tadanju autoritarnu Vladu.
Ta je represija i u zatvoru ostavila traga. Zatvorenici su shvatili
da su mjeseci koji su prethodili pojavi SIM-a u Vladi bili milina u
usporedbi sa strahotama terora ijim su prvim rtvama postali
zatvorenici osueni na smrt, poput Carlosa dAndradea, znali su da
im je kraj sve blii. Valjalo im se pokrenuti ako nisu eljeli umrijeti
prvi. Skupina njegovih prijatelja izloila je strategije obrane.
Andradeu je trebalo samo sedam dana da preuzme sredinji ured u
zatvoru. Taj se ured nalazio u staklenom tornju gdje su dva
zapovjednika iz minute u minutu nagledala svih est krakova, ali isto
je tako taj ured bio mjesto gdje su se uvali dosjei zatvorenika i njihovi

cjelokupni registri. U tom su se trenutku tim vrijednim

dokumentacijskim blagom koristili zatvorenici Carlos dAndrade,
koji je bio osoba od ravnateljeva povjerenja, i Artur Ramoneda, u
ulozi njegovog zamjenika. Boce mlijeka, maslac i okolada koje je neki
brani par iz Londona slao u kuu u Ulici Angl posluili su da se
Artur popne do visoke razine povlatenoga zatvorenika, a ak su mu
dopustili da u pratnji zatvorskog inovnika prie samim zatvorskim
vratima. Uspio je ak i nosom proviriti na ulicu.
Nekoliko je puta pomislio na bijeg. to ga je u tome sprijeilo?
One noi kad je odluio oeniti se Valentinom shvatio je da mu jedina
elja u ivotu ima ime. Znao je da on nju voli vie pa je stoga njegova
najvanija elja bila brinuti se za nju.

Tih bi dana dounici Staljinove policije pod zapovjednitvom

Javiera Mndeza i kontrolom Juliana Grimaua, kojeg su zvali
Moskovsko oko, dolazili u zatvorsko dvorite i odveli nekolicinu
zatvorenika koje bi zatim poslali u logore za istrebljenje ili u tajne
zatvore odakle je bilo nemogue izvui ivu glavu. Oni najtrezveniji
preklinjali su da ih odvedu pred streljaki vod.
U meuvremenu se u zatvoru Model naao prevelik broj
zatvorenika. Njihova prekobrojnost umanjivala je vjerojatnost odabira
kad bi se pojavili dounici, ali statistika ni na koji nain nije bila
jamstvo preivljavanja. Morali su se snai.
Dolazak anela smrti bio je nepredvidiv. Kad bi nenajavljeno
doli, zatvorenici bi se prestraili i panino traili obina i ne ba
sigurna rjeenja. Ali neto je u toj strategiji snai se, drue
funkcioniralo sasvim prihvatljivo. Zatvorenici Andrade, Ramoneda,
Gomis, Manolo i Perico, u ulogama inovnikih pomonika, osmislili
su zadivljujui manevar koji im je omoguio da, barem na neko
vrijeme, dobar dio drugova izbave od smrti. Poevi od njih samih.
Ured u sredinjem kraku pretvorio se u neslubenu agenciju za

izradu putnih listova za spaavanje ivota. Iskustvo ih je nauilo da je

zbog nametnutih pravila SIM-ovim agentima zabranjeno iz zatvora
izvoditi zatvorenike koji obnaaju bilo koju dunost u kaznionici.
Zbog toga je gospodin Vicente, zahvaljujui uroenoj ljudskosti, iz
osobnih razloga pretjeranom broju zatvorenika dodijelio zadae i
obaveze koje su nadilazile organizam kaznionice. Taj je ar pri
spaavaju tuih ivota odveo ravnatelja u krajnost da izmisli potpuno
nemogua zaduenja za zatvorsku ustanovu. Na njegovom je popisu
bilo zaduenja od potara do vratara preko uitelja gimnastike i
vodoinstalaterskog pomonika. Jo je samo trebao ukljuiti, kako su
to u ali spominjali prijatelji koji su se nazivali Quijoteovcima, radna
mjesta kapelana i ministranta. A zacijelo bi to i uinili da su te
aktivnosti toj nasilnoj druini bile omoguene.
Quijoteovci su dvadeset i etiri sata dnevno bili na oprezu, u
svakom trenutku spremni pokrenuti stroj za pomo drugovima koje
bi odabrali komunistiki dounici. Onog trena kad bi se SIM pojavila
u Modelu i stala urlati i traiti jednog ili vie zatvorenika, poput
zvijeri bi se bacili na aktivaciju mehanizma za spaavanje. Svaki je
trenutak bio vrijedan zlata. Gospodin Vicente bi ih zadravao na
dvoritu. Lisandro Gomis bi zazvonio na zvono koje se ulo samo u
unutranjosti zatvora. Tada bi Ramoneda obavijestio Jacinta Rossa,
trkakog asa i sprintera, koji bi otrao do reetke gdje bi mu Gomis
predao papiri s imenima traenih zatvorenika koji bi, pak, Roses, i
dalje trei, predao Carlosu dAndradeu. Ovaj je imao zadatak
etirima oima i sa stotinu prstiju uroniti u dosjee zatvorenika i
pronai imena traenih zatvorenika. Sljedei bi akrobatski pothvat bio
izvijestiti lijenika i bolniare da zatraene zatvorenike odvedu u
ambulantu i navedu im dijagnozu za bilo koju bolest zbog koje se ne
smiju kretati.
Nikada ni u jednom zatvoru nije bilo toliko slomljenih stopala,
nogu i ruku kao to ih je izbrojao zatvor Model u Barceloni tijekom
zadnje dvije godine rata. Taj manevar, premda nije bio nesavren,
ipak nije mogao potrajati vjeno pa kad su dounici posumnjali da je

posrijedi prijevara, gospodin Vicente je smislio jo jednu varku. Na

trenera gimnastike, nekog pobunjenog vojnika obuenog u vojarnama
u Africi koji je bio dva metra visok i dva irok, svalio je odgovornost
za udarce, lomove i ostale nezgode zatvorenika, a sve zbog stroge
sportske discipline tog crnca. Makjavelijevski bi dounici nakon toga
napustili zatvor mirniji i iste savjesti jer bi mogli na nekoga svaliti
krivicu za neizvrenje svoje zadae. Ali osobito zato to bi, unato
svemu tome, za svih svojih dolazaka ipak uvijek poveli skupinu
zatvorenika i tako izvrili naloenu kaznu.
Odlazak osuenika na smrt ostavio bi Quijoteovce s osjeajem
grinje savjesti. Njihov bi trud, premda vrlo plemenit, i dalje bio
obiljeen nepravdom, pa ak i nemoralom poinjenim nad drugom
kojeg nisu uspjeli spasiti od smaknua. Morali bi odabrati jednog
meu ostalima. DAndradeovi bi prsti u grubo odluili tko tog dana
smije izbjei smaknue. Artur bi se tresao dok je promatrao lica
odabranih na izlazu prema ulici, u pratnji tajne policije.
To je najgore u ratu rekao je Andradeu. Morati odluiti tko
ima pravo na ivot, a tko e umrijeti.

Arturov plan da se nasamo nae s Valentinom realizirao se prvi

puta jednoga dana izmeu Boia i Stare godine na pragu nove i
uasne 1938.
Socijalistiko i republikansko srce gospodina Vicentea Rica
iskoristilo je i boine blagdane da zatvorenicima ini dobro.
Nekolicini je zatvorenika dozvolio da pobjegnu kroz lana vrata u
ambulanti. A sa svojih je pet tienika ostvario odnos koji je bio na
rubu oinske ljubavi. Budui da je primijetio da imaju potrebu
nasamo obgrliti ensko tijelo, pristao im je ustupiti svoj ured kao
privremeno ljubavno gnijezdo, uz uvjet da im susreti ne prekorae
dogovorenu satnicu. A to je bilo vrijeme poslijepodnevnog odmora
nakon ruka. Ni da im napamet padne otvoreno mu govoriti o svojim

ljubavnim dogodovtinama. Artur, koji je bio ponosan na svoje

brano stanje, rekao je gospodinu Vicenteu da e u posjet primiti
enu.
Svejedno mi je, a sad brii rekao mu je i uzdahnuo. Ne
zanima me tvoj ljubavni ivot i zakljuaj vrata.
Ured gospodina Vicentea odisao je strogom jednostavnou
kastiljskog namjetaja. Glavninu prostora premazanog vapnom i s
podom od crvene opeke zauzimao je rezbareni hrastovi radni stol iza
kojeg su bile dvije police, etiri stolice i neki sag pristigao iz Tangiersa
u pradavna vremena, vrlo koristan jer je tim nagim tijelima pruao
toplinu. Artur je nauio uvati svoju najveu udnju kako bi joj
podario najnepristojnije dodire o kojima ona nikada nije ni sanjala.
Otkrio je da ene vole razmjerno potrebi koju osjeaju za smijehom,
razgovorom i sluanjem. Ljubavna ih je zamka drala u zajednitvu i
tiini, ali dobar bi im dio vremena predvienog za ljubav otiao na
avrljanje i ljubljenje.
Valentina bi mu pripovijedala jezive prie o pristiglim
izbjeglicama iz dijela panjolske okupiranog frankistikim snagama.
Neka uiteljica koja je pobjegla iz svog sela pored Granade, Mara
Esperanza Seco, rekla je da su nacionalisti pobili sve stanovnike u
njezinom selu. I nije im bilo dovoljno pobiti ih. Nakon to su ene
silovali i osakatili im tijela, spalili su ih nasred trga na oigled njihove
djece i mueva, koje su pobili na kraju tog spektakla. Od svakog su
grada ili naselja koje je osvojio Franco ostale tek razvaline i stotine
posvuda razbacanih mrtvih tijela.
Frankistiki pobunjenici isticali su svoju pobjedu sijanjem leeva
podrujem otetom republikancima. Neka je druga ena iz M{lage
govorila o neprestanoj opsadi s mora i iz zraka kojoj je bilo izloeno
stanovnitvo i ravnoduno opisivala zadovoljni izraz lica mornara
koji su se igrali prebrojavanja poginulih dok su pucali iz puaka.
Majku Lolite Vecino, u osmom mjesecu trudnoe, ubili su jednim
hicem. Njezina je desetogodinja ki uspjela pobjei u brda; neko je

vrijeme ivjela u ikari dok je nisu pronali neki drugi bjegunci. Lolita
je od tog uasa poludjela. Mrzila je svjetlo i ljude.
Izgubili smo neto vrjednije od slobode rekao joj je Artur u
suzama. Ukrali su nam osjeaje.
Tog je dana otila zadovoljna, ali i uplakana.

Povod njihovom treem susretu u zatvoru bila je proslava.

Valentina je upravo bila proslavila dvadeset i trei roendan. Tom je
prigodom ona pokuavala razveseliti Artura obeavi mu bezbroj
buduih proslava. Artura je boljelo to je tako loe izgledala. Imala je
podonjake, a lice joj je bilo sivo i blijedo. Upitao se to im donose
sljedei mjeseci. Prije svega joj je preporuio da prestane vjerovati
ljudima. Zatvor je jo bio zadivljujui izvor pouzdanih informacija, a
taje mlada i hrabra ena to tri ulicama Barcelone srca punog dobrih
namjera bila savreno topovsko meso izdajica i potkazivaa.
Zaklonjena polutamom ureda Valentina se pobrinula da on ne
primijeti njezinu golemu tugu. Bila je bolja ljubavnica, ako je to uope
mogue, od onih skandaloznih ena iz knjige koju je njezin otac uvao
u knjinici. Izlizani i prljavi sag koji im je posluio umjesto kreveta
zaudarao je na blato i otpad, ali na njemu su ipak izgarala njihova
ustreptala tijela obuzeta odvanou plemenitih i hrabrih ljubavnika.
Rat im je rasplamsao ar. Tuga im je budila osjetila.
Nakon voenja ljubavi Valentina je, onako sretna to je
razoruala svog mukarca, osjetila kako joj se u utrobi neto mie.
Ovaj si put uspio, Arture. Upravo si mi napravio dijete.
Nije to ozbiljno mislila, iako je Artur priznao da bi ga takva
vijest razveselila. Ona je, naravno, rekla da bi to bila ludost. On se
radije nasmijao. Ona je bila uporna:
U tako uasnim okolnostima poput ovih, matanja i snove bi

trebalo zabraniti.
Poslije je zaspala uz njega, uukana u sivu jaknu koju je uvijek
nosila. Bili su toliko mravi da su tako zagrljeni jedno uz drugo
izgledali kao jedno tijelo.

Sutradan ujutro, dok su sirene najavljivale novo bombardiranje

grada, Valentina je svoju muninu pripisala gripi. Iskoila je iz
kreveta kako bi im prije stigla u sklonite. Na par koraka do Ulice
Salmern dvaput je povratila. Sigurno zbog gripe, ponovila je
samoj sebi, uvjerena da se bolesti i munine mogu ubiti mislima kao
pucnjima. Ljudi oko nje gurali su se poput domaih ivotinja stisnutih
u kolima na putu prema klaonici. Neka su djeca spavala u majinom
naruju. Druga su, veina njih, neutjeno plakala.
Tada je ivjela sama. Na samom je poetku zime donijela
odluku da e majku i Franciscu poslati u Vallfogonu de Riucorb, selo
u pokrajini Tarragona odakle su bili njezini baka i djed po majinoj
strani. Ne bi li ih na to nagovorila, rekla im je da je spremna poi za
njima im se one smjeste u kuu tetke Raimunde. Zatim im je poslala
pismo u kojem im je prenijela ono to bi ih najvie moglo zanimati:
Toplo sam odjevena i dovoljno jedem. Ali istina je bila da je tri
tjedna zaredom povraala u. Hrana koju su joj davali u menzama za
izbjeglice gadila joj se. Na koncu, kad su joj se zbog posta pomijeali
san i java, odluila je uiniti ono najpametnije. Otila je u kuu u Ulici
Angl.
Jesi li gladna? upitala ju je Catalina im joj je otvorila vrata.
Otkad je ula priu o Arturovom neurednom vjenanju, bez kapelana,
krieva i kumova, odluila se toj nedavno udanoj eni obraati na ti
jer ju je ona tako zamolila.
Jako je ukusno, Catalina rekla joj je pred tanjurom juhe koju
joj je posluila.

Ve preko mjesec dana nije okusila toplog obroka. Dok je

polagano jela, uivajui u svakom zalogaju povrtne juhe s rezancima,
odluila je da bi bilo glupo da je svlada tijelo poput njezinog,
naviknuto na hirovitost i ilavo preivljavanje.
Lucreciju Palop silno je obradovalo to im je dola u kuu.
Namjeravala ju je nagovoriti da se preseli k njima, ali iz potovanja
prema Valentininom nainu ivota nije joj se usudila to spomenuti.
Promatrala ju je radoznalo kao kakva mudra i oprezna rodilja. Dok je
razgovarala s njom i promatrala je kako s uitkom jede, obratila je
pozornost na njezin tupi pogled svojstven enama koje mue nesanica
te enja za morem i lebdenjem u prostoru. Ponovno je potraila
Valentin in pogled i zarobila ga na trenutak.
Tada je shvatila to se dogaa.
Jo je jednom sauvala tajnu samo za sebe. U prvi se mah
uplaila. Poslije je svim srcem zaeljela da se dogodi udo.
U potpunom skladu sa svojom praktinom i predostronom
naravi, misli joj je zaokupio niz obaveza koje su bile pred njom.
Koara za novoroene koju e pripremiti da nitko ne vidi. Dosjetila
se kako e hraniti Valentinu, a da joj se ona ne osjea dunom. Pronai
e naina da joj u stan u Ulici Gran de Gracia odnese posudice s
hranom dok bude odlazila u posjet u zatvor Model. Bude li barem
jednom dnevno dobro jela, smatrat e se sretnom. Unato svemu
tome, nije ju pustila da ode prije nego to je zamoli da se preseli k
njima.
Reci mi da hoe bila je uporna iako je znala da u tome nee
uspjeti ak ni uz Mercedesinu podrku.
Nakon nekog vremena, poslala ih je da udahnu malo svjeega
zraka na njenoj omiljenoj klupi u Ulici Rambla de Catalunya. Otile su
onamo samo da udovolje tetkinom hiru. Veernja hladnoa i neki
vulkanski oblak tuge obavio im je tijela klonula poput razbijenih
figurica. Od onih barova i kafia prepunih gostiju i ideala ostali su jo
samo zastarjeli ukrasi i uspomene na imena lokala na objeenim

ploicama. Zahvaljujui daru za razotkrivanje tajni, Valentina je za

samo dvije minute shvatila da je Mercedes zaljubljena u Ramona;
suprotno tome, trebalo joj je preko sat vremena da dozna gdje se
trenutno nalazi. Tvrdila je da krue razliite prie gdje je. Vie nije
primala njegova pisma. Ni ona slubena ni ona ifrirana. Sigurna kao
nitko drugi da ljubav rui sve prepreke, ubrzo je zakljuila da
bolesnici u bolnicama mogu biti dragocjen izvor vijesti o poginulim
vojnicima i onima koji su jo na bojitu. Mercedes se lukavo koristila
svojim kontaktima s pacijentima ne bi li tako saznala kuda se kree
Ramon.
Mercader je bio vrlo poznata osoba na bojinici. U Guadalajari
su ga nadreeni promaknuli na poloaj zapovjednika Pete pukovnije.
Govorilo se da je spasio ivote svojih tako to je noem izbo
neprijateljskog vojnika. S vremenom se prometnuo u zvijezdu bojnog
polja. Mnoge su ene odlazile na bojinicu vidjeti one najhrabrije,
meu kojima i Ramona Mercadera, ulatenih konih izama, bijelih
zuba i vojnike odore koju je odravao besprijekornom usprkos
pucanju i neimatini svojstvenima svakom ratu. Bitka kod
Guadalajare bila je velika pobjeda republikanskih postrojbi. Prvi su
put postrojbe nepobjedivog Mussolinija bile poraene. Republikanski
su vojnici, malobrojni i loe naoruani, na otvorenom bojnom polju
uspjeli poraziti vojsku od osamdeset tisua ljudi, veinom Talijana,
naoruanu najrazliitijim orujem. Ta ih je pobjeda osokolila. Zarobili
su nekoliko vojnika, a jedan od njih, usprkos tekom zdravstvenom
stanju, ispripovijedao je Mercedes o Mercaderovim odlijima i
lovorikama. Meutim, proirili su se i neki drugi glasovi o
Mercaderovom nestanku s ratne karte razorene panjolske.
Posvjedoene su informacije govorile da je Staljin Ramona Mercadela,
za nagradu za junako dranje, pozvao u Moskvu na neophodnu
obuku kako bi postao vani dounik u slubi sovjetskog socijalizma.
Mercedes nije znala u to vjerovati. Proirio se glas da vie nitko
na republikanskoj strani ne vjeruje u pobjedu revolucije, a oni
najsmjeliji optuivali su drske povjerenike katalonske komunistike

stranke za bijeg u inozemstvo u najosjetljivijem i najopasnijem

trenutku sukoba.
To je uasno! zaplakala je. Uasno! Uasno!
Valentini se Mercedes uinila silno neutjena, suosjeala je s
njom. Podonjaci su joj se urezali u lice poput zavoja. Bila je
raupana. Osim toga, puila je kao hipnotizirana dimom.
Kao to kae tvoj brat Artur protumaila je mnoge
kukavice bjee iz panjolske i ostavljaju svoje drugove gladne i bez
zatite.
Mercedes je zasmetalo takvo tumaenje. Bio kakav bio, ona je jo
voljela svog bratia. Koliko god sebina i zaudna bila njegova utnja,
nitko nije dovodio u pitanje Ramonovo junatvo. Pisala mu je njena
pisma, a on je bio jedini mukarac koji ju je razumio.
Tog dana nije rekla Valentini to zna o njemu i njegovoj
pustolovini u Parizu s mladom Francuskinjom koja je izgledala poput
uiteljice, a zapravo se nedolino ponaala. Neke duboko skrivene
prie nikome nije smjela povjeriti. Samoprijegor i tankoutnost kojima
je pristupala zadai bolniarke pomogli su joj da suosjea s
ranjenicima u tekim okolnostima, zbog ega su joj oni pripovijedali o
sebi. Bili su to veinom mladi vojnici amputiranih udova i bez ikakve
nade u preivljavanje. Ona im je pruala sestrinsku utjehu. Neki su
postali jedna od onih bezuvjetnih ljubavi iju e uspomenu uvati
zauvijek.
Jedan od njezinih miljenika pristigao je u bolnicu jedne olujne
noi. Doljak je bio sam i gol. Lijenici su mislili da je mrtav. Ona ga je
upitala uje li je, a on joj je odgovorio da je samo eli sluati. Njeno
mu je oprala cijelo tijelo. Pokrila ga je istom plahtom. Priprema li
me za smrt? upitao ju je. Ona mu je odgovorila da je to obina
higijenska ceremonija za poetak novog dana. Poslije je sjela pored
njega i pokuala mu natjerati san na oi. On ju je uzeo za ruku. Ona je
njemu milovala prste. Ne oekujui nita zauzvrat, obeao joj je da e
je zauvijek voljeti. Od groznice je povremeno buncao. Ona mu je s

vremema na vrijeme mjerila otkucaje srca. On se prepustio njezinim

milovanjima. Smijeio se nesvakidanje smireno. Smijeio se njoj.
Mercedes se zaklela Djevici da e biti duhovna zarunica tog
nesretnika. On ju je zatraio poljubac. Ona ga je smjesta poljubila. Na
rukama je drala mukarca kojeg bi joj roditelji posve sigurno izabrali
za mua. Ljubila mu je ruke i elo. Poslije su zajedno plakali jer
umiranje je kao ljubavna bol. Neto prije zore ona mu je obeala da e
ga voljeti do kraja svog ivota.
Osim toga, ispripovijedala mu je cijeli svoj ivot. Izmislila ga je
za njega. ivot proveden u iekivanju tog susreta. On je sluao
njezina snatrenja. Kao da je cijeli ivot poznaje. Ona ga je zagrlila. On
je nju gledao ravno u oi. Ona je legla uz njega. Dugo su se voljeli.
Smireni. U tiini. Ne vidim, rekao joj je prije nego to je umro. Zatim
se ugasio. ulo se njegovo zbogom. Tupi odjek u mozgu. Ona je
ostala uz njega. Gola. U krevetu. Grlila je njegovo tijelo sve do smrti.
Bilo je to ono najtee i najljepe od rata. Previe je mijenjao ljude.
Ni Mercedes vie nije bila ona lakovjerna i vesela djevojica u cvijetu
mladosti.

Noi 16. oujka 1938. godine Barcelona je jo bila poput bezdana

mranih ulica koji ulijeva svoje tlapnje u more svitanja. U oevoj
pidami, Valentina je pokuavala itati knjigu pod svjetlom svijee
kad je tresak uslijed prvog topovskog udara, nakon kojeg su se
odmah oglasile sirene, razbio njezin uspavani privid. Grad su
ponovno napali talijanski avioni koji su odravali svoje baze na
Mallorci. Tuljenje gradskih sirena, kojima se pridruilo brujanje
bombi i neprekidne eksplozije, uznemirili su uplaene graane koji su
istrali na ulice u potrazi za zaklonom u protuzranim sklonitima.
Neki su meu njima ipak odluili ne naputati mjesto gdje sanjare.
Kao i Valentina, izabrali su ne obazirati se na strah i nastaviti obavljati
svoje uobiajene zadae, prkosei tako tom uasu letargijom to se iz

dana u dan gubila i iezavala. Ali te nesretne noi bombardiranja su

se ponavljala svaka tri sata i oduila su se do ranog prijepodneva.
Dok je jo sjedila na rubu kreveta, odluila je ustati i kuanskim
poslovima malo odagnati brige. Na tanjur si je posluila kuhani
krumpir ija se koa, tanka poput pergamenta, sporo gulila. Bez
urbe ga je zagrizla. Suze su joj se pomijeale s hranom. Inae se ne bi
tako lako rasplakala. Otac joj se ponosio to je ker odgojio stroe, ako
je to uope mogue, nego to to nalae odgoj sinova. Bit e tako jaa i
slinija meni, rekao si je kad joj je nadjenuo to ime, slatko i snano u
isti mah.
etvrti se napad dogodio oko sedam sati ujutro. Upravo kad je
Valentina namjeravala izii na ulicu, u daljini je ugledala est aviona u
formaciji strijele kako siju projektile svuda oko sebe. Proljetno je sunce
problijedilo, bilo je zaprepateno tim nesretnim spektaklom. Dotad su
se napadi uvijek odvijali nou. Time je otpoela nova i opasna etapa.
Ona nepredvidiva. Jutarnji je tisak objavio broj poginulih i ranjenih i
na naslovnice napisao da je Barcelona prvi grad u povijesti ije je
stanovnitvo postalo rtva nasuminih bombardiranja.
Raspaivai novina urlali su da avioni Savoia lete ravno prema
narodu da ga ubiju. U ulazima stambenih zgrada i na uglovima ulica
ponovno su se stvorili neizbjeni redovi izgladnjelih graana u
potrazi za koricom kruha. Valentina je traila skrivene znakove koji bi
joj udahnuli elju za ivotom. Ali razaranje koje ju je opkolilo
izobliilo je lice grada kojem su u neka druga vremena zavidjeli na
kulturi i umjetnikim dosezima.
Peti napad, od dvanaest uasnih bombardiranja koja su zadesila
Barcelonu tog 17. oujka, dogodio se neto prije podneva. Prve su
bombe pale u luku, ali sljedee su ve padale po Rambli, po ulicama
oko stare gradske jezgre i po Aveniji Parallel. Mukarci, ene i djeca
leali su raskomadani nasred ulice. Ali im bi eksplozije utihnule,
grad bi se nakon samo nekoliko minuta nastavio gibati u ritmu svijeta
koji se uruava. Ljudi bi nahrupili na ulice. Mnogi su izali iz kua ili s

radnih mjesta kako bi potraili lanove svojih obitelji za koje su

strahovali da su postali rtve haubica. Zbunjeno i u tiini pjeke su se
kretali zamiljenim pravcima koje su onako obeshrabreni i izgubljeni
neumorno slijedili. Drugi su smiljali besmislene putove da tom
suludom danu zavijenom u crninu podare mrvicu razuma. Tako su,
naprimjer, svojim potivanjem svakodnevice prkosili faistima i
ujedno obavljali zadae planirane za taj dan kao da se nita nije
dogodilo.
Valentina je eljela biti dijelom te postrojbe ljudi kojih se nita
od svega toga ne tie. Hodajui prema centru grada, nailazila je na
skupine pojedinaca i cijele obitelji koji su pokuavali pobjei od
bombi. Kretali su se u smjeru brda Tibidabo s ciljem da ive pod
vedrim nebom, ispod mostova i borova, ali daleko od faistikog
nasilja. Svima je bilo jasno da je neprijateljev cilj unititi civilno
stanovnitvo, stoga se svatko pokuavao snai kako je znao i umio.
Doavi na Aveniju Gran Via, stanje u gradu je odavalo dojam
da se sve vratilo u normalu. Tramvaji i autobusi vozili su preko cijelog
grada i prevozili ljude koji su izlazili s posla i vraali se kui kako bi
pristupili ritualu obiteljske veere. Bili su to isti oni ljudi koji su dva
sata prije bijesno podigli glas protiv sveg tog uasa i portvovno
pomagali rtvama zadnjeg bombardiranja.

Valentina Mur suraivala je s drugim kolegicama iz

organizacije u redakciji asopisa za koji je radila. Upravo je onamo
krenula. Bile su tjeskobne i bijesne. Zamolile su je da sjedne i nekoliko
minuta razgovara s njima. Upitala ih je smije li otvoriti prozor jer ju je
uhvatila neka lagana vrtoglavica. Ponudile su joj konjak. Ona im je
rekla da eli neto drugo. Dale su joj vode sa eerom da se ne
onesvijesti. ula je kako netko govori da mu je majka potpuno
posijedila od straha zbog zadnjih bombardiranja. Iako joj se i dalje
vrtjelo u glavi, oprostila se s njima uz ispriku da ima slubeni

sastanak. Izala je na ulicu i ula u kafi u Ulici Casp. U isti onaj

restoran gdje su junaci 19. srpnja proslavili pobjedu nad pobunjenim
vojnicima. Jo se jednom uz silni napor pribrala da se ne srui.
Koliko sam se promijenila, pomislila je. Kroz glavu joj je proletjela
misao kako bi morala otii k lijeniku. Ali ipak je odluila sjesti za stol
kako bi malo prolistala dnevne novine. Uvodnik je zraio
optimizmom:
Ti neshvatljivi divljaci ubojice misle da tako mogu dobiti rat, a
zapravo e ih pregaziti vlastiti postupci. Nee pobijediti. Ne mogu
pobijediti jer ni London ni Pariz ni Washington ni Moskva nee
pokleknuti pred prijetnjama tih teutonskih divljaka. Nakon ovog
traginog panjolskog primjera, svijet eka udovino ratovanje
monim avionima i bombama zastraujue snage.

Uvodniareva otrovidnost oraspoloila ju je. Izula se i naruila

svoje omiljeno pie. Prijateljice su joj trebale stii za nekoliko minuta.
Govorit e im o povjerenju uz koje e im demokratski Europljani
uskoro priskoiti u pomo. Odgojili su je da mijenja svijet, a ova je
bitka tek poela. Pokuat e biti na visini vlastitih oekivanja. Otii e
lijeniku...
Iz tih ju je razmiljanja prenuo neki tresak toliko glasan da joj je
umalo puknuo bubnji. Uzastopne eksplozije nisu se razlikovale
jedna od druge jer je val eksplozija razorio cijeli taj prostor koji se
naao pod udarom. Tijelo joj je odbacio prema biljarskom stolu.
Unato tome, ostala je na sjedalici, ali ljudi koji su sjedili uz prozore
okrenute prema ulici pali su sa sjedalica i odletjeli nekoliko metara.
Ulica je za samo nekoliko sekundi bila prepuna raereenih tijela.
Udar je zatresao taj restoran i iz temelja iupao vrata i prozore, koji
su se za tren oka pretvorili u gomilu ute. Zasljepljujui oblak praine
ispunio je cijeli prostor i primorao preivjele da se kreu kao da su i
oni poginuli. Bili su to oni koji su se uspjeli probiti do ulice, u prvi
mah uvjereni da je eksplozija pogodila samo zgradu u kojoj se nalazi

kafi. Ali ono to su vidjeli vani bilo je toliko jezivo okrutno da su

ostali stajati kao ukopani. Svijet oko njih se raspadao. Bilo da je rije o
ivima ili mrtvima. Otvorena zemlja neumitno je gutala neke od onih
koji su neustraivo promatrali tu katastrofu. Postalo je nemogue
disati. Kaljanje. Vritanje. Jecaji. Valentina je dlanovima prekrila lice
dok je prestraeno promatrala kako se uruava zgrada pored kina
Novedades i zatrpava ljude u bijegu koji su vritali i stenjali kad su
shvatili da su ostali zarobljeni izmeu uruenih zidova. Sretnici,
meu njima i Valentina, pritrali su u pomo onima koji su se jo
borili i traili pomo. Izvlaili su ranjenike i kretali se u smjeru
glasova ljudi koji su jo uvijek bili pod ruevinama.
Na Aveniji Passeig de Gr|cia tramvaji i autobusi do kraja su
izgorjeli, a putnici u njima bili su spaljeni i osakaeni. U tramvaju koji
je stao na uglu pored kafia Valentina je jasno razaznala prijateljicu
Aliciju Xicoy. Upravo u trenutku dok se spremala zakoraiti na
stepenicu i izai, pogodio ju je rapnel: glava joj je leala na asfaltu, a
ruke i noge su joj visjele preko stepenice vagona. Oduprla se porivu
ponovno pogledati lice svoje prijateljice. Mnogima je bila potrebna
pomo pa je odluila potraiti vozila da im pomogne. Automobili i
kola hitne pomoi zaustavljali su se blizu te tragedije, eljeli su biti
korisni u bilo kojoj zadai: u pruanju pomoi rtvama, pri
identifikaciji tijela, tijekom prevoenja u bolnice i mrtvanice.
Valentina je s drugim dobrovoljcima vei dio dana izvlaila tijela u
kojima je jo moda bilo ivota, ali u svom je portvovnom trudu
nailazila samo na djecu prekrivenu prainom kao mumificirani
kipovi.
Vijee pasivne obrane preko zvunika je savjetovalo
znatieljnicima i skitnicama neka se ne kreu tim podrujem.
Profesionalci i dobrovoljci su, pak, bili dobrodoli. Valjalo je nastaviti
uklanjati kamenje i opeku, tragati za tijelima meu ruevinama i
slagati ih jedno za drugim i tako se pripremiti za neki budui napad.
U nekom trenutku, kad se raspadanje tijela stalo mijeati s boli koja je
proimala sve oko sebe, Valentina je odluila malo odmoriti. Nakon

svega to je vidjela u jednom od primirja, shvatila je da nita u ivotu

nije nezamislivo. Pogledala je gore i prestravljeno shvatila da s grana
stabala vise komadi ljudskog mesa, udovi i dijelovi odjee bez
vlasnika i imena.

Bila je no kad je pomislila kako je dolo vrijeme da izie

odande i oslobodi svoje strahove. Uskoila je u kola hitne pomoi koja
su u Kliniku bolnicu prevozila neku enu koju je probo iljak s uline
svjetiljke na Aveniji Passeig de Gr|cia i zamolila da je ostave blizu
Ulice Emenda. Nije joj na pamet palo da bi u to vrijeme zatvor mogao
biti zatvoren za posjetitelje niti je bila dovoljno bistre glave da shvati
kako bi to mogla biti provala u kaznionicu, svojstvena kakvom
samoubojici ili poremeenoj eni. Onamo ju je odvela odvanost
njezinog bolnog i napaenog srca. A ona se ponizno prepustila da je
vodi samoa i pomalo usahnuo poriv za njenou.
Velika drvena vrata zatvora Model bila su zakljuana; dok je
plakala od muke, lupala je akama da joj otvore.
Straar je otvorio pijunku i pitao je to eli.
Istinu rekla je nisam dola zbog sebe, ve zato to mi nita
drugo nije preostalo.
Ugledavi tu neurednu enu, njezinu poderanu i prljavu odjeu,
izoblieno lice i glas koji kao da je dopirao iz samoga pakla, pomislio
je da je to jo samo jedna luakinja od tisua koje su lutale tim
razruenim gradom.
Valentina se nije dala zastraiti. Odluila je rei istinu.
Bila sam u kinu Coliseum, gdje ima toliko poginulih i toliko su
unakaeni da se nitko vie nikada nee moi prisjetiti ovog dana, a da
pritom ne poali to je iv.
uvar je bio uvjeren da je dola u zatvor obavijestiti nekog

zatvorenika o pogibiji njegova roaka. Tog se uasnog dana osjeaji

nisu mogli suspregnuti. Niti je u zatvoru Model bilo uobiajeno da u
tako kasni as primaju posjete poput te djevojke. Ponudio joj je da
prieka u straarskoj kuici dok on razgovara s nadreenima. Imala je
sree pa se pjesnik Vives zatekao pored ulaza u zgradu i ondje
popravljao elektrine puke. im je ugledao Valentinu, krenuo je
pokrenuti odgovarajuu taktiku za obavjetavanje skupine o
dogaajima na glavnom ulazu. U skladu s dogovorenim pourio je
obavijestiti Andradea, koji je, pak, upozorio zamjenika tajnika koji je
napisao urnu dozvolu za ulazak u prostoriju za razgovore. Artura su
zatekli kako ita Sto najljepih pjesama panjolskog jezika, ije su korice
pocrnile od listanja. Tom je zatvoreniku, koji je bio uvjeren da e to
zauvijek biti, Valentinina prisutnost bila nevjerojatno iznenaenje, ali
isto tako mogla je biti rije i o nekoj nevolji. O ijoj mu je pogibiji ili
pogibijama dola prenijeti vijest?
Preao je most, spustio se niz beskonane stepenice brzo koliko
je to ovjek sporog i pomalo nespretnog hoda mogao, i bez odlaganja
uao u kabinu. Kad ju je ugledao, zaprepastio se. Lice joj je bilo
aavo, a kosa puna pepela. Morao ju je poljubiti i opipati joj lice
poput slijepca prije nego to je ita upita. Ona mu se u prvi mah
izmaknula, zatim se pribliila otvoru u kabini koliko je mogla. Po
tijelu je imala krvave mrlje kao ivo svjedoanstvo o rtvama koje je
pomogla poslagati jednu za drugom na ploniku avenije. Sve ostalo
bile su sjene i zaborav.
Djejim je pokretom ruke sklonila kosu s lica koju je na koncu
privrstila ukosnicom skrivenom pod kovrama. Da on ne bi pomislio
kako ga je dola zatraiti snove o ljubavi. Dananji je zadatak bio
vezan uz nesigurne labirinte ivota i iscrpljenost tijela to ga razdiru
obaveze i mogunosti.
ini mi se da emo dobiti dijete rekla mu je jo u nevjerici to
pravodobnom i radosnom smatra tu vijest koju nije znala objasniti
nikako drugaije nego uz bol i crni humor.

On nije ak niti pokuao zapodjenuti uzaludnu bitku

uvjeravanja da dolazak djeteta ljubavi valja proslaviti kao konanu
potvrdu da e taj rat uskoro zavriti. Prije svega, bio je zabrinut za
njezino zdravlje. No i taj se put prevario. Mukarac raspolae s malo
argumenata kada eli uvjeriti enu da prestane biti onom koja jest i da
se pretvori u neku drugu. Izrekao joj je svoju ljubav. Obvezao se da e
je usreiti.
Zauzvrat rekao joj je obeaj mi neto.
Ona se pribojavala najgoreg. Smjesta ju je liio sumnji.
Ne elim te prisiljavati na ono to ne eli.
Branila se lakomislenim argumentima o iskrenoj ljubavi koja
mora biti osjeaj nepovezan s hirovima tijela.
Ne smatram se dovoljno mirnom enom da bih bila majka
rekla mu je. Ja sam revolucionarka.
U redu kimnuo je. Pokuaj ivjeti neprimjetno zamolio ju
je iako je znao da je moli nemogue. Bolje reeno, sakrij se bio je
uporan. Ovaj ti to put ozbiljno govorim.
Ve su neko vrijeme strijeljali republikance zbog otpora
sovjetskoj diktaturi. Meu njima je bilo i socijalista. I dalje su se na
dnevnom redu nalazila potkazivanja i lane optube. Svatko je mogao
biti prijavljen za bilo to. Za samo jednu je godinu tobonja ruska
pomo uspjela uguiti duh slobode i solidarstva svojstven duhu
Barcelone.
Bio tome razlog to ju je zatekao u trenutku slabosti ili, pak,
njegov odmjeren i strastven pristup, Artur je na koncu dobio
Valentinino sveano obeanje da e se pritajiti.
U pravu si rekla mu je. ena buntovnica ne moe izloiti
svoj ivot kukavicama.
Ta ih je primjedba oboje nasmijala. Ona sama je priznala da je i
dalje u udu to ga toliko voli. Bilo joj je teko zaspati bez njegova

zagrljaja te ga je pitala zato je voli vie od ikoje druge ene u ivotu.

Zato to sam siguran da emo ti i ja umrijeti zajedno rekao joj
je.
A ona mu je, onako lakovjerna po prirodi, povjerovala.

General Vicente Rojo, zapovjednik Stoera oruanih snaga

Republike, dijelio je sa zatvorenikom Arturom Ramonedom slian
pogled na ivot, odanost i smrt. Vezivale su ih vane podudarnosti na
osobnoj razini. Demokratski osjeaj dunosti. Zajednika strast:
obitelj. I narav ukotvljena u jednostavnost ivotnih stremljenja.
General i zatvorenik nisu se poznavali niti je postojala
mogunost da se ikada susretnu, osim ako kakav preodvaan pisac
romanesknih matarija ne prui obojici priliku da im se u vihoru rata
ivoti isprepletu.
General, visok i stasit, ohola brka, uglaenih manira, do kraja
proraunate i strateki nastrojene inteligencije, nadaren gotovo
prorokim pogledom na taj oruani sukob, u tim je trenucima
pripremao napad svojih postrojba u bitci kod rijeke Ebro,
najkrvavijem i najduljem napadu tog rata u kojem je na kocki bilo
posljednje uporite demokracije protiv faizma. Poznat po hermetiki
zatvorenoj i utljivoj naravi, Vicente Rojo nije volio uzalud troiti
rijei.
Bio je oprezan u taktikim potezima i nepotkupljiv u etikim i
vojnim naelima. Nije imao ljubavnice. Nesvakidanje za njegovu
razinu. Nije spletkario ni iznevjerio svoje ljude. Isto tako nisu mu se
pripisivali nikakvi zloini ni spletkarenja kako bi se proslavio. Nije
imao ni ratnih rana kojima bi dokazivao svoju neustraivost. Svojim je
postrojbama naloio da se prema narodu odnose s dunim
potovanjem, neovisno o strani na kojoj se nalaze. Isticao se
privrenou zakonima demokratski izabrane vlade. A kao vrhunac

svega, osim to je bio uvjereni republikanac, bio je i praktini vjernik.

Arturu Ramonedi je general Vicente Rojo, nakon Aleksandra
Velikog, bio osobni junak.
Bitka kod Ebra vodila se ve mjesecima pa je general, zbog
opasnosti da doe do nepovoljnog raspleta za Republiku, neprekidno
izvjetavao o slaboj naoruanosti, istroenosti topnitva, gubicima
zrakoplovstva i potekoama za mornaricu. Svaki je dan pisao o
razvoju dogaaja, izbjegavajui svaki oblik obmane i prijevare:
Unutranje borbe koje podrivaju stranke utjeu na zapovjednike,
povjerenike i jedinice koje svakim danom pokazuju izraenu
politiku naklonost ovoj ili onoj ideologiji. Katalonija je zavrila pod
opsadom i strahuje se od razornog udara frankistike vojske.
General je istaknuo: Za Kataloniju, za panjolsku, za nau
nezavisnost! Naprijed, samo hrabro, u napad!.
No Rojova energinost nije bila dovoljna za pobjedu. Razmiljao
je. Promiljao. Mozgao. Kao zapovjednik Stoera prouio je mogue
naine na koje bi obranili duh revolucije.
Nije sve izgubljeno, napisao je.
Jer prije nego to prijavi neuspjeh koji je prijetio izmorenim
postrojbama Republike, general je odluio sprovesti u djelo jednu
namjeru. Dravnu tajnu. Odluio je pokrenuti rat protiv Hitlera.
Nakon to se demokratska Europa pokazala ravnodunom
odbivi pruiti pomo zemlji koja se nala pod faistikom izmom,
general je predloio zrani i morski napad na njemaku naciju.
Njegov mozak briljantnog stratega znao je da e Hitler, kad shvati da
ga napadaju, odgovoriti otvorenim ratom protiv panjolske pa e
tada demokratske zemlje, zbog slabosti Republike, morati
intervenirati, to e se na koncu pretvoriti u meunarodni rat u kojem
e panjolska moi raunati na Francusku i Englesku kao saveznice.
General Rojo je znao da je njegov plan jedina mogunost koja
preostaje panjolskoj da se oslobodi faizma.

U zatvoru Model znalo se sve. Zatvor je i dalje potajno

proputao vijesti. Tajni podaci o sporazumima i nesporazumima
tijekom ministarskih sastanaka kruili su unutar zatvorskih zidova
poput ifrirane serenade koja je stizala do zatvorenika svih politikih
svjetonazora. Artur Ramoneda, pritajeni optimist, radije je vjerovao u
skriveni generalov plan nego da se preda maloduju koje je zavladalo
stanovnitvom Barcelone. Miljenje javnosti, izmuene umiranjem,
izgladnjele i ravnodune prema vlastitoj politikoj sudbini, priklonilo
se, kad su bili primorani odabrati izmeu Frankove ili Staljinove
pobjede, onoj prvoj uz slabanu nadu da e im budunost tako biti
ljepa i podnoljivija.
Rojov je plan mogao biti posljednja nada za Republiku. Izravni
napad na Hitlera, kako ga je isplanirao general, na udesan bi nain
promijenio povijest Europe, ali kao i mnoge druge politike pogreke,
i taj se mogui uspjeh generala Roja sveo na izblijedjelu tintu u
hemerotekama.

Valentina Mur je ispunila obeanje Arturu da e se uvati, zbog

njega i zbog djeteta kojeg ekaju. Dvaput je tjedno odlazila u kuu u
Ulici Angl, gdje bi joj pripremili ono malo hrane to su je ene uspjele
pribaviti nakon dugotrajnih ekanja u nonim redovima, s
krivotvorenim iskaznicama za tokice za hranu i drugim smicalicama
u kojima se Catalina dobrano isticala. Kada bi na red za objed doli
makaroni bez umaka, veera bi se pretvorila u gozbu. ene iz kue
sjele bi uz nju da bi je mogle promatrati dok jede. Jer najee bi se
ispriale Valentini da su jele prije nego to je ona dola; tako bi onih
nekoliko listova blitve, koje bi joj skuhale s vie ljubavi nego dodatnih
priloga, bili samo za nju.
Valentina je primijetila da je Lucrecia Palop odsutnija nego
inae. Ljeto je bilo na pragu, a ona je postala sve vie opsjednuta
odlascima u etnju s njom i Mercedes, stoga bi ih nagovorila da

proeu do one rasklimane klupe u Ulici Rambla de Catalunya, gdje

bi sjedile i promatrale kako bogati kupci, veinom dunosnici
novoizabrane Vlade, piju orxatu u slastiarni La Jijonenca dok ih one
promatraju i izgaraju od zavisti.
Kad bi im se Lucrecia Palop pridruila u etnji, trudila bi ih se
zabavljati raznim priama iz obitelji, ukljuujui one o roenjima,
vjenanjima i sprovodima, zainjenim matom svojstvenom takvim
gospoama kojima je samaki ivot jo samo jedan povod za njihova
udesna i beskrajno duga pripovijedanja.
Loa politika situacija za Republiku, uz sve jasniju prijetnju
pobjede frankista, okonala je tajne susrete zaljubljenih parova u
uredu ravnatelja zatvora gospodina Vicentea Rica. Tom je prigodom,
nekoliko mjeseci nakon onog turobnoga dana talijanskog
bombardiranja, Valentina otila posjetiti Artura odjevena kao ena,
kako je to voljela naglasiti kada bi paljivo izglaala odjeu,
namirisala cijelo tijelo i dugu kosu nakovrala viklerima da dobije
savreno valovitu frizuru. Tada je ve zbog sedmomjesene trud noe
prihvatila poziv preseliti se Ramonedovima. Glavni razlog koji ju je
na to ponukao bilo je Arturovo uporno nagovaranje, koji ju je iz
zatvora izvijestio da nacionalisti svakog asa trebaju ui u Barcelonu,
to je bila povjerljiva informacija od ivotne vanosti za njegovu
ljubavnicu anarhisticu. Radijski valovi su, mjesec dana ranije od
uobiajenog, neprestano putali boine pjesme kao dokaz koji
potvruje da je pobjeda na pragu. A u kui u Ulici Angl radioaparat
je u blagovaonici zauzimao sveto mjesto i bio je skriven.
U zatvoru Model ve je postalo prolost ono optimistino
razdoblje kada je svatko mogao potkupiti slubenike poklonima,
laima pa ak i ponekom srcedrapateljnom suzom. Na zapovijed
nove komunistike vlade, zatvorenici su trebali ostati zatvorenima u
elijama ne bi li se tako izbjegla njihova pobuna. Satnica posjeta u
prostoriji za razgovore slijedila je strog i neumoljiv raspored moguih
susreta zatvorenika i njihovih roaka. Ambulanta, koja je neko bila
poput ispunog ventila, vie nije bila sigurno mjesto za zatvorenike.

uvari bi svaki oblik spletkarenja prozvali veleizdajom koja iziskuje

neposredno izvrenje smrtne kazne. Mnogi su se zatvorski problemi
rjeavali mecima.
Budimo realni, Arture rekla mu je Valentina. Zatvor je
bava baruta. Mora pobjei. Pomoi u ti.
aptali su si na uho. Ne samo zato da ih uvari ne bi uli. inili
su to jer im se urilo zadovoljiti svoje erotske potrebe.
Umjesto da joj dosauje svojim emerom i patnjom, kojih su ve
bili i vie nego siti, Artur joj je govorio o ljubavi. Pobjegao je u matu u
kojoj su do kraja ivota ostali zajedno. Prisjetio se vremena provedena
u golubinjaku, kad su se voljeli slobodno i sretno poput bezbonih
ptica. Milovao joj je trbuh. Neko su se vrijeme zabavljali birajui
imena sinu ili keri koje su ekali. Nasmijavao ju je do suza sve dok se
ona naglo nije uozbiljila. Preostalo im je jo samo nekoliko minuta od
onih trideset predvienih za razgovor. Valentinu je poela brinuti
njihova razdvojenost. Ljubavnik joj je izgledao bitno loije nego prije.
Mravije nego prije nekoliko mjeseci te pomalo izgubljen jer tuga
magli oi, a Arturove, onako kratkovidne, promatrale su je kroz
reetku i podsjeale je na oi izmuenog i zabrinutog pua. Ipak, rekla
mu je da joj je zgodan. Bila je ponosna zato to nikada nije upoznala
privlanijeg mukarca ni tako spremnog na ljubav s njom, uz onu
njegovu udesno vjetinu zavoenja. Kao da si doao s nekog
drugog svijeta, rekla mu je. On je prihvatio njezino udvaranje. Barem
se mogao uvjeriti da je i dalje lijepa i odvana kao i uvijek te da se eli
popeti na vrh svijeta. Pomislio je da joj on nije potreban za ivot. A taj
ga je zakljuak gotovo umirio. Shvatio je da njegova smrt ne bi bila
odluujui imbenik za Valentinin spas.
Znala bi kako se snai bez njega. Kad bi se dogodilo obrnuto, on
ne bi mogao preivjeti bez nje. Bilo mu je drago to je upravo to jedna
od prednosti snanih i pametnih ena u odnosu na mukarce. Nikada
oni nee biti toliko vani u njihovim ivotima kao to su to one bile
spremne ustvrditi.

Bio je to ljubavni susret ureen sveanou dodira i pokreta

svojstvenih velikim i bezvremenskim ljubavima. Budui da im je zbog
udaljenosti i reetki seks bio uskraen, sjedinjenje njihovih dua
dosegnulo je arobne vrhunce. Nekoliko rijei razdvojenih
znakovitim utnjama, poneki pomno odabran izraz lica to bi ga
jedno drugome uputili imali su daleko snaniji uinak od povjerljivih
razgovora i erotskih igara o kojima bi takoer s vremena na vrijeme
matali. Prinudna udaljenost zbog koje su patili bila je silno
dragocjena za taj ar u kojem su izgarali dok su svoju patnju
pokuavali ublaiti suzdravanjem i pogledima.
Iskreni se ljubavnici ponaaju slino hrabrim vojnicima
baenima u vatru i poslanima na intenzivne pripreme za borbu i
obranu od nevolja. A kad svega toga nema, nastoje ih izmisliti. Ne
podnose neambiciozne planove. Premda je bila feministica i
zagovornica slobodne ljubavi, Valentina je svoje srce podredila snazi
tog reinkarniranog Romea to bi pao u nesvijest svaki put kad bi ga
ona zagrlila ili mu se nasmijeila.
Obeaj mi da e na najmanji znak opasnosti pobjei u
Francusku preklinjao ju je dok su se opratali.
A Valentina, budui da joj se svidio taj izazov, obeala mu je da
hoe.

Rat u Kataloniji bliio se kraju, a u zatvoru na sigurnome nisu

bili ni zatvorenici ni uvari ni zidovi kojima su bili opasani. Uz strah,
zbunjenost i oaj ta je razorena Barcelona, pod Vladom na ijem je
elu tada bio Juan Negrin, i dalje tragala za samoubilakim rjeenjima
ne bi li tako izbjegla straan kraj. Bombardiranja nisu prestajala, a
zatvor Model je svakoga trena trebala preuzeti policija SIM-a, vjerna
preslika sovjetskih eka, spremna nad zatvorenicima i graanima
provoditi muenja, tjelesna kanjavanja i ubojstva svih oblika. Zatvori
su bili dupkom puni mukaraca i ena razliitih svjetonazora, od

demokrata do falangista preko cijele lepeze politiara. Svi su likovi u

tom ratu imali vidljive dokaze zla koje je dovelo do rata. Kako su tekli
sati, zatvorenicima je preostajalo sve manje ivota.
Zbog interesa da ohrabri komuniste iz svoje partije i uz izgovor
da je broj zatvorenika prevelik te da se oni meusobno previe
razlikuju, Negrnu je na pamet pala genijalna ideja da izda naputak o
poveanju broja smrtnih kazni. To je bio njegov posljednji naputak
prije odlaska u progonstvo.
Artur je bio svjestan da je uas ondje, unutar zatvorskih zidova,
ali nije pokazivao znakove da eli pobjei. Upravo suprotno. Dok se
pobjeda frankista neumitno bliila, zatvorenici su se pretvarali u
osvetniko topovsko meso poraenih.
U subotu 14. sijenja imao je sree te se u prostoriji za razgovore
naao s tetkom Lucrecijom. I dalje prirodno optimistina, Lucrecia
Palop mu je iz kune perspektive pripovijedala o umiruem i pustom
gradu. Trgovine su bile zatvorene, a ljudi su s pokojom dekom kao
jedinom prtljagom bjeali u smjeru francuske granice, gdje su ih
ekali snijeg i hladnoa kao velikoduni domaini.
Kad se sve ovo jednom zavri, dao Bog..., sine moj... tako je
ona tjeila svog neaka.
U ovom mi trenutku, tetko, samo preostaje ekati najgore. Tko
zna hoemo li se ponovno vidjeti.
Zbog svoje mudrosti usamljene i dobrostive due, Lucrecija
nikada ne bi prihvatila tako tragino i besmisleno klonue duha svoga
voljenog neaka.
Svi moramo umrijeti, sine moj, ali ne sada, jer mora postati
ocem.
Iskoristila je trenutak dok ga je grlila da mu kroz ovratnik u
koulju ubaci ogorovo nalivpero.
Zlatno je rekla mu je. Uini s njim to god eli.

Poslije se, na ulici, rasplakala: krupne su joj se suze pomijeale s

kiom koja je pljutala po njoj. Nateena lica i upaljenih oiju legla je u
krevet bez jela i pia, nije eljela razgovarati ak ni s Valentinom, koja
je jo ivjela u kui u etvrti Sarri| kako bi umirila i utjeila te dvije
ene.

Kad je Artur sutradan ugledao plaviasto svjetlo kroz prozor

svoje elije, osluhnuo je neku neuobiajenu tiinu to je ovladala
hodnikom kraka zatvora u kojem se nalazio. Neki nejasni znakovi,
kao nepogreiv predosjeaj, nagovjetavali su dolazak mranih dana
u zatvor. Njegov tadanji susjed u eliji odmah pored njegove, neki
ve stariji mukarac imena Calatayud, netom prije posvaao se s
uvarem u njihovom kraku zatvora. uli su se povici. Calatayud mu
je sono opsovao, zbog ega su ga za kaznu smjesta zatvorili u sobu
za kanjavanje, gdje su ga takori veliki kao zeevi pokuavali ugristi
dok mu je donji dio tijela leao u vodi iz kanalizacije.
Nova se formacija frankistikih aviona tijekom jutra pribliavala
katalonskom nebu. Artur i njegovi drugovi izbrojali su devet
uzastopnih bombardiranja. Zatvor Model nije bio pogoen nijednom,
na nesreu tamonjih osuenika. Oko podneva zatvor su opkolili
policajci katalonske Vlade Generalitat. Taj trenutak iskoristila je SIM te
je provalila u zatvor, to je posljedino uplailo zatvorenike. Postrojili
su zatvorenike u dvoritu dok su nasilni i neumoljivi ekisti temeljito
pretresali elije.
Slubenik vojne komunistike organizacije iz petnih je ila, s
papirom u ruci, izvikivao u svakom pojedinom kraku imena
zatvorenika koji su morali izai da ih smjesta odvedu. Nerazdvojni
prijatelji Ramoneda i Andrade bili su na istom popisu odabranih za
streljaki vod. Bio je to uobiajeni obred posljednjih dana. Artur je
odmah otiao potraiti Andradea. Bilo bi mu lake kad bi bio uz
njega. Nije ga pronaao ni u dvoritu ni u jednom od skrovita gdje se

obino sklanjao da odagna teke misli. Nakon to je odustao, neki

neprimjetni i pritajeni sindikalist imena Montalb{n koji je imao sree
ne biti meu odabranima, obavijestio ga je da je nakon jutronje svae
izmeu Calatayuda i deurnog slubenika Andrade zavrio u
ambulanti.
Poao je onamo istoga trena. Zaprepastilo ga je ono to je
zatekao. Andrade je leao na slamarici, jedna mu se noga pretvorila u
magmu gnoja i krvi od koje bi se svatko najeio na sami pogled.
ovjeku zaduenom da na Andradeu izvri kanibalsku operaciju
lijeva je ruka bila u gipsu jer se sam ozlijedio.
Artur nije mogao vjerovati vlastitim oima. Uasnuo se kad mu
je taj improvizirani kirurg, ponosan na svoj mesarski uradak, rekao
kako se sve to dogodilo.
Polegao sam ga na krevet. Zavezao sam mu rubac oko usta da
nas ne ometa urlanjem. Prepolovio sam britvicu i ne oklijevajui mu
dvaput zarezao nogu. Na otvorenu sam ranu izlio zdjelicu punu
kaustine sode koja se pobrinula da na prijatelj postane bogalj. Bit e
potpuno beskoristan nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci. Vidjet
emo kako e se zavriti to sranje.
Potom mu je predloio da jednako brzo postupi i s njegovim
bedrima. Ve ga je polegao na bolniki krevet kad su se u ambulanti
pojavila dva uvara u potrazi za Arturom. Nije imao vremena ni
zagrliti svog prijatelja Andradea. Odluio je da e tu posljednju
minutu milosti radije iskoristiti za ljubavno pismo namijenjeno
jedinoj osobi koja ga je usreila u krevetu, u ivotu i u mislima.
Ljubljena moja Valentino, naa ljubav ivi u pjesmama iz
snova. Uvijek u te voljeti, Artur.

Jo istog poslijepodneva te turobne i ledene nedjelje mjeseca

sijenja Valentina se iznenadila kad joj je uvar dopustio da ue u

zatvor, ne traei je nikakvu propusnicu, te ju je osobno otpratio do

prostorije za razgovore, gdje joj je prvi put otkad je poeo rat ponudio
da sjedne. Lo predznak, pomislila je. Da nevolja bude vea,
frankistiki su avioni neprestano nadlijetali grad, a iz prostorije za
razgovore, smjetene u prizemlju zatvora, ula se buka
bombardiranja. Od najuasnijih strahova koljena su joj klecala tijekom
desetominutnog ekanja. im je stigla u zatvor i primijetila da je
okruena naoruanim mukarcima i tajnom policijom, shvatila je,
premda to nije htjela, da nee vidjeti Artura.
Umjesto njega doao je Andrade, epao je i oslanjao se o neku
sklepanu taku. Izraz na njegovom licu u podjednakom je omjeru
nalikovao izrazu lica mrtvaca i grobara.
im ga je ugledala, prekorila ga je to na svojim pleima nosi
sav bijes nakupljen od poetka rata.
Andrade joj je bez ijedne rijei uruio Arturovu poruku. Ali ona
je odbijala proitati ono za to je znala da joj se nee svidjeti. Spremila
je papir, pogledala ga prkosno i lagano zateturala. Zatraila je da joj
jasno i glasno kae to se dogaa. On je bio svjestan da mora govoriti
odmjereno i razborito i prenijeti joj samo dio dogaaja u koje su
upleteni jer bi u suprotnome ta hrabra i razjarena ena u visokom
stupnju trudnoe mogla pasti kao gromom pokoena na
najnezgodnijem mjestu.
Poeo je tako to joj je rekao da su posljednjih dana, nakon
Boia, ta dva prijatelja satima zurila u nebo i preklinjala da bombe
njemakih Yonkera padnu i eksplodiraju u zatvoru pa da oni iskoriste
mete i zbrku uslijed tih eksplozija kako bi pobjegli. Govorio joj je i o
pismu koje su zatvorenici socijalisti i trockisti napisali vladajuima
Negrnu, Azai i Companysu, ali i odborima politikih stranaka, u
kojem su za zatvorenike potpisnike traili razinu slobode kretanja
koja bi im omoguila izlazak iz zatvora kako bi mogli aktivno
sudjelovati u obrani Katalonije. Rekao joj je da je Artur, to je smatrao
hrabrim potezom, takoer potpisao to pismo. Ali ishod svega bio je

potpuni muk. Osim ravnodunosti politiara, jo je jae bilo njihovo

nerazumijevanje za bilo koju vrstu negodovanja ili zahtjeva koji se
nisu poklapali s njihovim interesima za urni bijeg. Silno eljna da
sazna istinu, Valentina mu je stavila ruku na usta.
Dobro, uti i reci mi je li iv ili mrtav.
Bila je to molba svojstvena osobi to ne prihvaa odgovore koji
nemaju veze s postavljenim pitanjem. Andradeu je bilo lako
odgovoriti.
Vidio sam ga kako bezvoljno ulazi u autobus s drugim
zatvorenicima rekao joj je.
Kako to misli?
Ruke su joj se tresle, a trbuh napeo, kao da je dijete koje je nosila
naglo ustalo.
Mislim odgovorio joj je da je moda imao vie sree od
mene, jer ja sam i dalje unutra.
Tim ju je pomalo nesvakidanjim rijeima pokuao uvjeriti da je
Arturu moda bolje nakon to ga je vojska odvela. Valentina je
pokuala prihvatiti njegovo tumaenje. eljela je znati jo neke
pojedinosti. Prostorija je bila prazna i mrana. Andrade ju je oduvijek
usporeivao s onim ispovjedaonicama u crkvama iz koje je sirotom
upljaninu jedini mogui bijeg bila pokora i kazna.
Zatim joj je rekao da su nakon nespremnosti Vlade da prihvati
potpisanu peticiju ponovno pribjegli naklonosti gospodina Vicentea,
socijalistikog direktora zatvora Model, koji se jo jednom sastao sa
staljinistom Santiagom Garcsom, efom SIM-a, kako bi ga zatraio
kamione za evakuaciju zatvorenika koji su potpisali pismo. Odgovor
tog ozloglaenog muitelja uslijedio je odmah: Trai me da
oslobodim zatvorenike POUM-a, zar ne? E pa za njih kamiona nema.
Neka ih strijelja Franco.
Umiriti Valentinu nije bilo lako, ali Andrade se, zahvaljujui
uroenoj vjetini uljepavanja tunih pria bez pretjeranog

iskrivljavanja istine, snaao i uvjerio je kako je evakuacija Artura

zapravo jamstvo da je jo iv.
Razgovarajmo sad o tebi rekao joj je. Bjei im ti se ukae
prilika.
Ona je znala da je bijeg njezina neodloiva obaveza. Nastaviti se
skrivati u kui u Ulici Angl moglo bi prouzroiti nesagledive
posljedice za obitelj Ramoneda. Morala je smisliti kako najlake prijei
granicu jer ena koja svakoga asa moe roditi uje bolje, ali tri
sporije. Pomislila je na putove due to nam ih u tekim trenucima
misli kre da nas umire, uz mogunost da emo slijedei te putove
dospjeti na eljeno mjesto povratka. Tko zna hoe li Francuska postati
i Arturovim odreditem...
Girona e posljednja pasti. Gotovo je rekao je Andrade. Ali
pouri, molim te.

Zatvorenici odabrani tijekom jutra cijelu su nedjelju proveli u

zatvorskoj praonici iekivajui no dok su s druge strane sredinjeg
dvorita strojnice bile neumorno uperene prema njima. Nakon ponoi
evakuiranima su izdali zapovijed da po redu udu u autobuse, uz
najozbiljniju prijetnju policajaca koja je glasila tko se pomakne,
ubijem ga na licu mjesta'. Artur se trudio ne obraati pozornost na to
neprestano zastraivanje. U svakom sluaju, zatvorenici su znali da
im nema spasa. Kao svjedoci pobuna u zatvoru nikada prije nisu
vidjeli tako brojno i ozbiljno policijsko postrojavanje.
Policajci i povorka krenuli su niz Ulicu Gran Via. Grad kojim su
prolazili pretvorio se u neku vrstu kunog i mranog istilita.
Grobnu tiinu remetila bi tek daleka tutnjava faistikih aviona koji se
spremaju za napad. Ulice su bile zatrpane smeem i izmetom. Na
putu prema ulicama koje opasavaju stari dio grada nisu vidjeli ive
due, ni ivotinjske ni ljudske. Zgrade koje su ostale u komadu bile su

zakljuane. Ostatak, tek gomila ruevina. Artur se vie puta zakaljao,

a njegovi su drugovi poprijeko gledali na ta kaljanja i kihanja. Kaalj
je bio predskazanje neumitne i ubrzane smrti. U zatvoru je dugo uio
kako se nakaljati, a da pritom drugi nita ne posumnjaju. Ali u toj igri
na putu prema tami, oajanje i izostanak Valentine nisu mu ili na
ruku. Ili se pak on, ve umoran od ivota, preputao smrti.
Nakon to su stigli na eljezniki kolodvor Estado del Nord,
pukama su ih prisilili da izau iz kamiona i da se popnu u vagon
pripremljen za stoku. Tik uz tranice i onako iscrpljenima od gladi, ti
su im vlakovi bolnice, peroni pretrpani beskorisnim topovima i drugi
prazni vagoni uprizorili povlaenje, umiranje i poraz. Vlak sa
zatvorenicima krenuo je u osvit dana. S prvim zrakama svjetlosti
neprijateljski su avioni nastavili bombardirati ruevine i ubijati mrtve.
Malobrojni otvori na vlaku bili su zatvoreni i prekriveni ljepljivim
trakama pa je tim patnicima tek poneki traak svjetlosti nagovjetavao
svitanje novog dana. Nitko se nije elio zapitati kamo idu.
utjeli su i bili su prestraeni kad je vlak stao nasred polja i kad
su zatvorenike prisilili da izau na jednosmjernu prugu i formiraju
etverored.
Padao je snijeg. Na kosu im se uhvatilo inje. Bilo im je hladno.
Bojali su se.
Jeli su snijeg, jedino to su uspjeli staviti u usta tijekom dugog
pjeaenja na kojem su pregazili polja i brda, zaobilazili sela i traili
preace.
Nekom je uvaru palo napamet razglasiti da e iskoristiti
zarobljenike kao ljudske titove od neprijateljskih bombi. Ako je tomu
bilo tako, bilo je jasno kamo idu. Bio je to bezoan bijeg postrojbi u
Francusku, gdje e jedina uloga tih jadnika biti da tite svoje uvare.

Prvu su ih no zatvorili poput ivotinja u skladite tvornice

kobasica. Zahvalni na tom sklonitu, nemalo njih je stalo zbijati

bizarne ale o mesu od kojeg e se raditi budue kobasice i krvavice. S
vremena na vrijeme u postrojbi bi bljesnuo poneki osmijeh, to bi
zatvorenicima pomoglo ublaiti klonulost. Zatvorenika je ukupno
bilo oko est stotina. Artur i tri druga, uz jo dva sveenika i jednog
pobunjenog vojnika, odluili su uvesti malo reda u skupinu koju su
oformili. Skupilo se njih trideset kojima je na umu bila samo jedna
jedina misao: pobjei u istom smjeru kao i njihovi uvari, ali ne
dopustiti im da ih u tom masovnom bijegu iskoriste kao ljudske
titove.
Nakon to su se uspjeli zbiti jedan uz drugog da se zgriju i tako
provedu no, uli su da se na katu te stare tvornice nalaze neki
istaknuti sovjetski asnici. uli su se strani glasovi i neprekidno
lupkanje njihovih izama. To je bila istina. Leonid Aleksandrovi
Eitington, zapovjednik Dravne sigurnosti, ljubavnik Caridad
Mercader i Ramonov ouh, u tom se trenutku spremao pojesti hladne
mesne nareske te je matao kako e sutradan prijei na suprotnu
stranu obzora tog rata i zakoraiti u neki drugi rat, nita manje
okrutan i krvav.
Artur je rasprostro deku pored mjesta gdje je leao Lluis Canals.
Kapelan je odavao znakove da je bolestan i da mu treba netko s kim bi
podijelio mrvicu utjehe.
Nikad ne budi siguran da e umrijeti rekao mu je sveenik.
Ne dogodi se uvijek ono to je predvieno da se dogodi. A ono to
ne zna, esto moe biti i gore od onoga emu si se nadao.
Canals, ve naviknut sluiti kao melem za tue rane, trudio se
ohrabriti svog prijatelja te mu je istovremeno nabrajao razloge koji e
mu pomoi da se pripremi za ono najgore. Rekao mu je da je prije
etiri mjeseca morao krenuti na putovanje nalik ovome na kojem sada
svi oni toliko pate. Tijekom putovanja na kojem su zatvorenici ili
prema koncentracijskom logoru u Lleidi, na jednoj od eljeznikih
stanica jedan od njih poelio je dobaciti cvjeti nekoj djevojci koja je

sjedila na stanici u Cerveri. uvari su ga za kaznu ubili na licu mjesta.

Ali ono najgore, nastavio je Canals, uslijedilo je poslije. uvari su
pitali ima li meu zatvorenicima koji lijenik. Ruku je digao doktor
Andreu Pixot, cijenjen kao mudar i human znanstvenik. Jedan od
uvara zatraio ga je potvrdu u kojoj bi pisalo da je ubijeni zatvorenik
umro prirodnom smru. Lijenik je to odluno odbio. Ustrijelili su ga.
Nije sve zavrilo na tome. Canals se nagnuo prema Arturu kako
susjedi ne bi uli njegovu priu.
U Lleidu su stigli na blagdan Svih svetih naveer. Sebasti{n
Astorga, zapovjednik logora, osobno je doekao zatvorenike i pozvao
one koji su se osjeali bolesno da se okupe pored bolnike barake.
Otilo je njih dvadesetak. Ustrijelili su ih. Nakon toga je diktatorskim
glasom upozorio njih etiri stotine, koliko ih je bilo u skupini, da e za
svakog koji pobjegne ustrijeliti etrnaest zatvorenika. Neovisno o
razlogu njihovog zatoenitva. Sve e ih pobiti, neovisno o njihovom
svjetonazoru. Marksiste, novinare, politiare, anarhiste... Na koncu je
jedan FAI-jevac uspio pobjei. Osveta se izvrila bez milosti.
Pregledali su popise i prozvali sedmoricu zatvorenika koji su bili
upisani prije tog bjegunca i sedmoricu koji su bili iza njega. Ustrijelili
su ih.
Zato etrnaestoricu? upitao je prestravljeno Artur.
Canals je ne trepnuvi odgovorio da je etrnaest bio broj godina
koliko je imao prvoroeni sin Sebasti{na Astorge.
Groznica, glad, batine i najuasnije kazne bile su kruh
svagdanji u tom logoru za istrebljenje. Nekom su studentu imena
Antequera vezali ruke iza lea i natjerali ga da klekne, nakon ega su
ga prisilili da srie deset zapovijedi, jednu po jednu. Kad je doao do
pete, ne ubij, uvari su se poeli smjenjivati u batinjanju sve dok tog
mladia nisu ubili.
Canals je govorio sve tie i tie. Sklopio je oi i pretvarao se da
spava jer od visoke temperature nije mogao zaspati. Artur ga je uo
kako kalje. Nije bio jedini. Pribliio mu se do uha.

 Ovo je jedina pogreka koju ne smijemo uiniti, prijatelju moj.

Sljedee jutro uasan prizor povlaenja nalikovao je kraju

proslave obiljeene pijanstvom i razbijanjem. I uvari sigurnosne
ophodnje potpukovnika Enriquea Listera i zatvorenici iz zatvora
Model odavali su dojam poraza i predaje. Taj su dan dobili zapovijed
da obiu pjeice nekoliko sela sve dok usred noi, a ne okusivi ni
zalogaja, nisu stigli do nadstrenice tik do poploenog seoskog trga
gdje su zatvorenici mogli lei i prespavati. Snijeg je i dalje padao.
Arturova je skupina brzo organizirala prikupljanje deka kojima su se
zatitili koliko su mogli od snijega koji ih je potpuno prekrio. Izdana
je stroga zapovijed da se ne pale ni cigarete ni ibice. Tako smjeteni
visoko, na poveem brijegu, promatrali su daleko svjetlucanje iz
Barcelone praeno snanim eksplozijama.
Grad je bio na korak do pada opsade. Taj je zlokobni prizor
nekim zatvorenicima bila dobra vijest, dok je drugima nagovjetavao
uas. Radost je, u svakom sluaju, u tom trenutku bila jednako
nedostian dar kao i hrana koje im je takoer nedostajalo.
Glavna cesta koja se nazirala s vrha brda bila je puna kamiona,
oruja i iscrpljene svjetine koja je oajniki bjeala u Francusku. Artur
nije mogao prestati razmiljati o okolnostima u kojima se nalazila
Valentina. Tom je cestom trebala poi, umjesto da ami u podrumu
kue u Ulici Angl i eka odmazdu novog reima nad poraenima.
Zakleo se na ljubav. Bio je to sporazum o nadi. Obeao si je da e,
budu li se izbavili iz te nevolje, svake noi zaspati u Valentininom
zagrljaju. Zaspao je nakon to je odluio da e se ve sutradan vratiti u
Barcelonu.
Jutarnje zrake svjetlosti rastjerale su mu ljubavno snatrenje. Sve
mu je izgledalo gore nego to je to zamiljao no prije. Sve osim hrane.
Zapovjedili su im da stanu u red za tanjur rie. Iskoristio je blizinu
svojih prijatelja da se s njima dogovori za bijeg.

 Plan ti je pravo samoubojstvo rekao je Pere Santamans.

Inenjer po struci i astrolog u slobodno vrijeme, imao je i dara za
zapovijedanje tom skupinom jadnika. Ostatku je skupine izgleda bilo
jasno da e pola sata nakon to pobjegne, u sluaju da Arturu to poe
za rukom, na njega zapucati svaka jedinica u bijegu na koju naie na
putu. Nagodili su se. Nastavit e zajedno sve dok ne prijeu granicu.
Nakon toga e se svatko pobrinuti za svoju sudbinu. Artur se sloio.
Samo je jedan od tih prijatelja izrazio svoje pravo da ne bude
ukljuen u tu nagodbu. Bio je to Lluis Canals. Izrazio je elju da se
vrati u Barcelonu. Nitko mu se onako bolesnom nije usudio
proturjeiti, premda su i dalje vjerovali da je taj plan opasan. Nitko
nije mogao zanemariti da je Canals vie mrtav nego iv. eljeli su
vjerovati da je to jedini mogui izbor koji je preostao tom nesretniku.
Sloili su se da e ga pokriti. Samo je Artur vjerovao da je
Canalsova odluka povezana s nekim drugim, skrivenim namjerama.
Drhtali su zbog zime i snijega. Neprestano su razgovarali i kretali se
da izbjegnu smrzavanje, svi osim Canalsa, koji je i dalje leao na tlu
poput klupka od vlastitih kostiju. A kad bi jedni drugima govorili
skaimo, razbudimo se, samo bi Canals ostao ukoen kao
balzamirana lutka.
Artur je u suton ponovno podijelio svoju deku s bolesnim
prijateljem. Strahovao je od neega uasnog jer je prve sate te noi
neprestano grickao nokte da ne bi zaspao. Canalsa je nakon ponoi
uhvatio napad kalja. Artur mu je rukom preao preko prsa ne bi li
zaustavio nezaustavljivi smrtni hropac svog druga. Oslonio ga je na
zid dok je oslukivao glasove uzrujanih uvara koji su tragali za
izvorom te buke. Potom je zauo kako se Canals pokuava uspraviti
da bi istog trena odjeknuo pucanj koji ga je pogodio ravno u lice.
Sruio se poput jelena. Prestao je kaljati pa se od tog trenutka
njegova agonija preobrazila u beskrajno bolno disanje.
Nitko nije spavao. Svanulo je kad su podigli njegovo mrtvo
tijelo. Vratili su se na snijeg. Nije bilo nikakve hrane, ali malo je njih

bilo gladno.

Zapovijed toga dana bila je da, nakon to se pomokre na

umskom predjelu, zatvorenici iskopaju obru vrst kao elik kako bi
zaustavili prodor frankistikih postrojbi. Postrojili su ih i dugo im
pametovali kako e taj skromni opkop spasiti Republiku. Manje glupi
zatvorenici znali su da je taj pokuaj jednako besmislen kao i pokuaj
ubijanja slona vrkom igle. Unato tome, dok su stajali ispod borova,
ni zatvorenici ni uvari nisu mogli prestati gledati kako Francovi
avioni na obzoru izvode pobjedonosne vratolomije.
Odnekud je stigao neki kamion i istovario desetke pijuka i
lopata kojima im se valjalo baciti na to udotvorno kopanje. Artur je
uzeo pijuk jer je pomislio da e mu moda posluiti kao oruje. Isto
tako, meu prvima se popeo u kamion kojim e otii do vrha brda,
ponovno blizu eljeznikih tranica.
Dok se sunce svom estinom obruavalo na njih, a rov lijepo
napredovao, neprijateljski su im se avioni pribliavali s istoka. Zaista
je izgledalo kao da su se uputili ravno prema njima. eta mrava koja
se nastoji suprotstaviti divu, pomislio je Artur. Vie nitko nije
sumnjao u poraz. Bacili su orue. Onako neodluni i preplaeni, nisu
znali to e s rukama ni s borbenim arom. Zatvorenici koje su zvali
marksistima estitali su onima za koje su pretpostavljali da su
frankisti. Ateisti katolicima. Crveni bijelima.
Arture, vai su uli u Barcelonu.
To su tvoji, Manolo rekao mu je. Ne mogu vjerovati da i
dalje nita ne razumije.
Potpuno svejedno! Ta je zbrka tim osuenicima bila povod za
veselje. Neki su im uvari poeli izraavati naklonost. Drugi su ih,
pak, onako zlovoljni i spremni na nasilje i dalje motrili kroz ciljnik
puke. Bilo kako bilo, uvali su ih na tom putovanju bez cilja ni

odredita. Zapovijed o kopanju rova pala je u zaborav jer su im

postrojbe nacionalne vojske prile nadomak. Jedina policija koja je i
dalje nadgledala s pukama bili su uvari SIM-a. Uz disciplinu koju
su nauili od Rusa te u strahu od odmazde, vodili su zatvorenike na
tom bezumnom i nepromiljenom hodoau samo da bi im posluili
kao grudobran pri vlastitom bijegu u Francusku.
Tijekom dugog pjeaenja u smjeru Pirineja nesretni je eskadron
nailazio na bjegunce, a kad bi ih posluila srea, i na seljane spremne
dati im hranu. Kad su stigli u Gironu, nije im preostalo nita drugo
nego da obustave pjeaenje. Na cestu koja je vodila prema
pograninom selu Jonquera nije se moglo kroiti. Neki je eznutljiv
idealist postavio natpis s prijeteim slovima: Tko se usudi prijei ovu
crtu na putu prema granici, izdajnik je. No upravo je tamo dolo do
naguravanja i laktarenja tko e prvi prijei zabranjenu crtu. Konjske
zaprege, automobili puni mnogolanih obitelji, kombiji nakrcani
namjetajem i kovezima, putnici svih vrsta i drutvenih stalea,
djeca, starci pa ak i autobusi javnog prijevoza iz Barcelone okupljali
su se ondje u nadi da e i na njih doi red da se pomaknu koji korak
unaprijed.
Usprkos toj vrevi sudnjeg dana Artur je neto slutio. Ili je moda
halucinirao. Usred buke kotaa, automobilskih truba, vrisaka,
naguravanja i razularene svjetine vidio je kako Valentina Mur prelazi
most na samo nekoliko metara od mjesta na kojemu je on nepomino i
iscrpljeno stajao. Viknuo je za njom. Gurao se kroz svjetinu, a bio je i
spreman sruiti svakoga ispred sebe da bi je sustigao. Odustao je. U
poetku je vjerovao da je to ona, ali poslije je shvatio da je ukazanje
njegove ljubavi i taj put bio tek plod njegova buncanja i iscprljenosti.
Uskoro e zaaliti to nije bio miran kao stupi na cesti prema
Francuskoj. Na mjestu susreta o kojem je sanjao. Ili o kojem je slutio,
tko to zna.

U petak naveer netko je rekao da su prevalili vie od petsto

kilometara. Tako je objavio da im je bijeg uspio. Barem onima koji su
jo bili ivi. Artura je najvie iznenadilo to su njegovi prijatelji iz
skupine, osim sirotog Canalsa, i dalje ondje. Stopala su mu bila
izranjavana i krvarila su kroz poderane cipele. On sam je u nekoliko
prilika bio na rubu onesvjetenja. Ali solidarnost te skupine bila je
velianstvena. Predvodnici ekspedicije i dalje su bili uasno okrutni.
Broj zatvorenika znaajno se smanjio. Tko god bi odavao jasne
znakove slabosti, uvari bi likvidirali jednim metkom. One koji su
uspjeli pobjei, a bilo ih je podosta, drugi vojnici iz sovjetskih jedinica
u povlaenju ustrijelili bi na licu mjesta. U tom trenutku tog nesretnog
bjeanja, kad su ve bili visoko na Pirinejima, vie je bilo uvara nego
zatvorenika.
Utaborili su se na snijegu. Taj put, i posve nenadano, uvari i
zatvorenici zajedno. Stoga su se i zajedno pobrinuli skupiti panjeve i
drvo za umsku vatru. Bilo je i onih koji su po kuama u nekom
naputenom selu uspjeli nakupiti neto hrane. Podijelili su je kao
dobra braa. Skuhali su krumpire i juhu s ostacima svinjske masti.
Francuska se nalazila na tri kilometra. Nazirala su se stabla, njive i
kue. Sutradan e kroiti na strano tlo. Opustili su se jer su bili
uvjereni da e prelazak granice mnogima biti spas. Ne i za Artura,
koji je smiljao kako se im prije vratiti Valentini, za koju je bio
siguran da je jo od pada Barcelone postala lovina frankistike Vlade.
I koja je, osim toga, bila pred porodom i trebala brigu za koju se samo
on osjeao sposobnim pruiti joj. Njegove namjere nisu bile sulude.
Kanio je ui u Francusku u statusu zarobljenika republikanske Vlade
da bi se potom vratio u panjolsku u pobjednikoj vojnoj odori.
Naravno da je njegov pothvat ovisio o srei koja e mu se ukazati, o
tonim ili krivim informacijama koje e prikupiti Francuzi te o
mogunosti da stupi u kontakt s bratom Albertom, zapovjednikom
regularne vojske.
Prvi su put za svih dana bjeanja uspjeli zaspati bez primisli na
smrt. Nisu razgovarali da ih ne obuzme osjeaj kako vrijeme stoji. Ali

im je svanulo, uvari su ponovno poeli dijeliti uobiajene zapovijedi

i zahtjeve. Poredali su strojnice u krug i okupili zarobljenike na
sredinu. Za to su vrijeme, tik do tog apokaliptinog prizora,
neumorno odjekivali neprijateljski topovi. Zatvorenici su ponovno
izbliza ugledali smrt. U vojnim je operacijama bilo svima jasno da
prije nego to krvnik ispusti puku iz ruke, znajui da je mrtav,
odabire najmanje astan nain odlaska: umire pucajui. Neki je
raunovoa iz poznate robne kue proirio glasinu da e ih sve pobiti
kao zeeve. Uzbuna je pokrenula lavinu razliitih reakcija. Neki su
zatvorenici molili i preklinjali da se dogodi udo. Drugi su proklinjali
i raj i pakao.
Smijeno je to mnogima neiskustvo u umiranju predstavlja
poziv za ubijanje rekao je Artur svojim prijateljima, zbunjenima to
u tim kritinim trenucima ivota moraju sluati gluposti tog filozofa.
Osmijeh jednog od uvara sve mu je razjasnio. Taj ih put nee
kazniti smrtonosnim lijekom na koji su ih ve navikli. Ovaj put nije
ozbiljno, predskazao je Santamans kad je shvatio da je povod tom
oruanom uprizorenju urba uvara da se bezglavo izvuku iz tog
nereda. Otuda sva ona farsa sa urnim rastavljenjem strojnica i
namjere uvara da se prikljue koloni koja se kree prema Francuskoj.
Uvjereni da e se uskoro vratiti u panjolsku i nastaviti borbu protiv
faizma, zapovjedili su da se dijelovi rastavljenog oruja sakriju u
ikaru i druga prirodna skrovita.
Samo je jo nekoliko ljudi koji su bili u slubi tajne policije i
komunista Listera uvalo zatvorenike sve dok, shvativi nepatvorenu
radost svojih drugova, nisu odluili da e svoje krvniko zanimanje
zamijeniti drugim, prirodnijim i praktinijim. Prodaja slobode
zarobljenicima uinila se kao pravedna nagodba onima kojima je
dunost bila ubiti ih. Ovi se, pak, nisu dali moliti pa su im u zamjenu
za trenutno oslobaanje ponudili satove, vjenano prstenje pa ak i
skapulare. Artura Ramonedu ta je trampa najvie pogodila. Morao je
dati ono prekrasno oevo nalivpero.

Nitko nije zastao da bi razmislio kako su u toj igri progonitelja i

progonjenih svi podjednako poraeni.

U tim je okolnostima to doista bilo tako pa ak i gore. Kad je

Barcelona pala u ruke nacionalista, Valentina se odbila veseliti sa
svojini susjedima anarhistima iz etvrti Gracia, ali i s katolicima iz
etvrti Sarri|, ne bi li time iskazala svoje negodovanje zbog te neasne
i krvave borbe. Da ne bi vidjeli kako plae, zatvorila se u podrum,
skrovite ureeno za nju u kui u Ulici Angl, i prekrila oi
neutjenom koprenom satkanom od sline i krmelja, pitajui se kako bi
najlake mogla pobjei i im prije se nai s Arturom. Bila su to dva
plana koja su, usput reeno, izgledala proturjeno. Druga briga, osim
one prethodne, odnosila se na viku ljudi koji su nahrupili na ulice u
nesvakidanjoj namjeri da to prije zaborave prolost. Cijeli je grad
nesumnjivo vibrirao radou i oduevljenjem. Republika je bila utvara
iz prolosti. Mnogi su demokrati sa zadovoljstvom promatrali ulazak
frankistiih postrojba u grad jer su one znaile sigurnost novog
vremena u znaku primirja i mira. U sebi su mislili: ve e se vratiti
nai. Pa su s tim uvjerenjem odravali svoju savjest istom. A nadu
ivom.
Jedno je pobijediti, tetko, a neto sasvim drugo dostojanstveno
izgubiti rekla je Lucreciji Palop koja je odlazila i dolazila u podrum
da bi joj govorila kako tee dan pobjede. Osobna Francova pratnja
Guardia mora, praena topotom potkovanih konjskih kopita, dijelila je
akom i kapom kutije cigareta i okolade koje bi Lucrecia, onako
spretna te prikrivajui svoju radost krajnjom bezvoljnou, odmah
odnijela voljenoj neakinji.
Koje li radosti, Valentina! rekla joj je u jednom od onih
trenutaka priguenog oduevljenja. Dobit emo dijete!
Dijete je bilo zadnje na stoje mislila. Bila je u visokom stupnju
trudnoe i cijelo joj je tijelo bilo poput zakotrljane lopte. Na drutveno

korisnom radu, dok je pomagala enama u nevoljama, Valentina je

prisustvovala dovoljnom broju poroda da se iz prve ruke upozna s
prirodnom metodom raanja djece. ene bi na poetku vritale. Na
vrhuncu bi oajavale. A u zavrnom bi prizoru plakale. Lucrecia i
Catalina su je, pak, hrabrile i tako je pripremale za porod, brinui se o
njoj njeno poput majke koja se brine o keri koja raa. Podijelile su
obaveze u sluaju da rodi prije termina. Dvoumile su koja e od njih
dvije voditi tu operaciju. Nou bi naizmjence silazile na prstima
provjeriti spava li dobro, odnijeti joj au mlijeka ili je pokriti kakvom
novom, skrpanom dekom. Na stari toaletni stoli iz 19. stoljea, tik do
kreveta, sloile su odjeu za budue novoroene i svaki komad
odjee prekrile svilenim papirom s ceduljicom na kojoj je pisalo to je
u svakom svenju. Te su ene po cijeli dan ile, osim Valentine, koja bi
radije uzela knjigu ili igrala pasijans.
Lucrecia nikada nije rekla da bi kasno u noi, ve umorna od
ivanja i briga do iznemoglosti, prstima prebirala po zrncima sjajne
krunice Djevice iz Lourdesa i uobiajenom i mehanikom
portvovnou izgovarala molitve. Pobona nije bila. Toliki su je
graanski ratovi pripremili vie za pragmatian, nego za duhovan
ivot. No ak i uz sve to, nakon to bi izgovorila beskonane krunice i
beskrajne litanije, uspjela bi utonuti u san. Spavala bi na trenutke, ali
bez prekidanja molitve, to na koncu i nije bio odmor. Tada bi
odluila da e moliti i moliti da ne zaspe i nastaviti moliti do klonua
kako bi mrtvi im prije doli rijeiti tragine probleme ivih.

Uplailo ju je zvono na vratima, koje je u cik zore zazvonilo

prodorno kao da im netko provaljuje. Nakon svih onih
nepodnoljivih godina provedenih u panici od policijskih
premetaina, zvuk zvona na vratima zauvijek je ostao povezan s
njihovim strahovima. Lucrecia Palop je provirila kroz prozor. Dva
nepoznata, zlonamjerna i pospana vojnika gurala su prste meu ipke

reetke i pokuavala dokuiti kraun. Skinula je naoale za ivanje i

okvirom kucnula o staklo kako bi im dala do znanja da je primijetila
njihovo njukanje. Sila im je otvoriti u kunom ogrtau i papuama te
s pogledom koje je te pse tragae trebao barem malo prestraiti.
Odluna i sigurna u sebe, budui da su se nakon pobjede nacionalista
vremena opet naklonila konzervativcima i burujima, suprotstavila se
tom suludom buenju.
Je li ovo vrijeme za kucanje na vrata? rekla im je prije svega.
Jedan od njih dvojice odglumio je da s tim nema nikakve veze dok je
drugi bre-bolje pokazao list papira s peatom Okrunog vojnog
suda.
Dobro jutro, gospoo rekao joj je za poetak. Donosim vam
prijavu protiv republikanske anarhistice Valentine Mur.
S tim papirom u ruci, ali bez ikakve namjere da ga proita,
pravila se blesava, to je bio najbolji nain sporazumijevanja s
frankistikom policijom. Podsjetila ih je da su obavezni, prije nego to
provale u tako pristojnu kuu, raspitati se o osobama koje u njoj ive.
Vojnici nisu ni trepnuli. Kao da ih se to nije ticalo. Zatim je
opovrgnula, u ime Boga i panjolske, da osoba tog imena ivi u
njezinoj kui, ni sluajno, a ako i dalje u to sumnjaju, pozvala ih je
neka uu i sami se uvjere kakva je obitelj koju prozivaju zbog
prikrivanja.
Ta su dva ovjeka i njihove smrdljive izme poli za njom.
Vjerski predmeti, uz jo poneko umjetniko djelo i vrijedan predmet
koje je Catalina uspjela spasiti od pakla one otimaine, vratili su se na
stara mjesta. ak su i zastori od zelenog damasta samo nastavili
visjeti, potpuno ravnoduni prema pretrpljenom propadanju u tom
sumraku svijeta. Kad se pribrala nakon straha i ovladala tom
ozbiljnom situacijom, dosjetila se da bi koja aa konjaka posluila da
se tim razbojnicima iz Suda podigne raspoloenje. Pola je ravno
prema kredencu, komadu namjetaja s ogledalom koji su esto imale
kue koje su se mogle pohvaliti dobrim posuem i priborom za jelo, i

osobno izvadila bocu jereza Soberano. I dalje smirena, uvela ih je u

dnevni boravak, izbjegavi pritom kuhinju, kao to je bilo uobiajeno
u takvim sluajevima. Dok im je toila u tanke ae, nekoliko je puta
usputno rekla da je hladnoa protekle zime upropastila toliko
prieljkivanu pobjedu nacionalista.
Morali biste se toplije odijevati rekla im je majinski.
Koliko ih je prezirala!
Lucrecia im je natoila drugu au, tako je kupovala vrijeme da
se moe usredotoiti na tekst prijave. Prikrila je svoju paniku
natoivi i sebi aicu likera od anisa. Sjetila se da su prethodnog dana
uhitili portirku iz susjedne zgrade i njezine dvije malene keri nakon
to ih je otkucao neki osvetoljubivi gad koji se, poput tolikih drugih
kurvinih sinova (znala je ona psovati kad bi je netko naljutio),
okoristio svojim dobrim vezama u desniarskoj Vladi da optui tu
sirotu enu. Zavrila je u zatvoru u etvrti Corts s jo tri tisue ena
koje su ondje dospjele zbog slinih razloga. Nikada nee izdati
Valentinu. Umjesto toga bila je spremna priznati da je kriva za svaku
moguu pobunu ili prekreno pravilo i preuzeti odgovornost za
pogreke u toj prijavi. Nita lake od toga. Jer u tim je vremenima
najtee bilo dokazati da ne razmilja drugaije od onoga to ti nalae
novi reim.
Sigurna da vlada situacijom, trudila se ostati smirena i pokazati
poneto snage, koje joj je, bez imalo sumnje, nedostajalo. Pribrala se i
popravila pundu da se usredotoi na tekst optube. Vojnicima su se
obrazi rumenili od konjaka, a ona je pojaala ton radijskog aparata
samo da im razbije disciplinu koju su im duboko usadili njihovi
nadreeni.
Dokument u pitanju nosio je potpis nekog Ernesta Estivilla,
djelatnika Gradskog poglavarstva koji je u uredu gradonaelnika
obnaao dunost arhivara i knjiniara. Lucreciji je bilo teko prizvati
lik tog bijednog slubenika koji je psovkama i laima traio priliku
izvui kakvu gnjusnu korist, a moda nije pokuavao ak ni to, nego

mu je bilo dovoljno zadovoljiti svoju zlobu ne bi li se osvetio obitelji

Ramoneda optuujui osobu koju oni najvie vole.
Vie sam puta, bile su njegove doslovne rijei, bio svjedok da
je optuena poticala na bezobzirno ubijanje bespomone djeice,
izvikujui svoje feministike govore u knjinici kluba Ateneo dok je
istovremeno pozivala na mobilizaciju masa i svim svojim pristaama
osigurala osoblje i tehniku opremu za pobaaje.
Bila je svjesna da je ta prijava dovoljna da pobjednika strana
osudi Valentinu na najteu kaznu stoga je pribjegla svojoj prastaroj
lukavtini iz mladosti i brzo smislila rjeenje.
Pozvala je neakinju Mercedes:
Sii, mala, molim te.
Ona je pomno pratila tijek posjeta te je posluala tetku i
prepustila Catalini da kao tigar nadzire vrata spremita za ugljen i
podruma.
Vojnici su, pak, pomislili da ta gospoa poziva optuenu.
Zaista, Lucrecijina je klopka ovisila o uspjehu ili neuspjehu te zabune.
Mercedes je stigla, a Lucrecia ju je zagrlila i ljubila joj kosu i lice
kao da je ustala iz mrtvih dok se naglas alila pred zauenim
posjetiteljima.
to je sve propatila moja sirota neakinja, nitko ne zna...
Nastavila je govoriti da se za cijeloga svog ivota pokajala samo
onda kada je nije uspjela izbaviti iz one bolnice krvi kamo su je nasilu
odveli republikanci i gdje su je prisiljavali da obavlja tako neugodne i
teke poslove za tako mladu i pobonu katolkinju poput nje. Od
amputiranja nogu ubojica sve do preuzimanja odgovornosti za
uasne pobaaje. Ne bi li pojaala vjerodostojnost te prie, posluila ju
je uz evaneoski primjer proganjanja krana pri kojima su, zbog
slinih kleveta, danak plaali pravednici umjesto grenika.
Novaci nisu posumnjali da je njihova prisutnost u toj kui punoj

izrezbarenih stropova i svetih slika po zidovima zapravo

nesporazum. Pomislili su da su svoju zadai izvrili pa prijei, muko,
na drugoga. Njihova je najprea briga bila dostaviti dokumente sline
onome koji su uruili gospoi Palop na jo mnoge adrese naznaene u
fasciklu. Odloili su ae, iskazujui stanoviti prijezir prema zadai
koju su preuzeli.
Catalina im je kroz hodnik za poslugu poput strijele poletjela
otvoriti vrata stana i oprostiti se s njima kad li se ukipila naavi se
pred Albertom, svojim voljenim Albertom, koji je u odori s
pozlaenim zakovicama, prinevskim ogrtaem i ukoso stavljenom
kapom izgledao kao pravi mukarac, ba poput glumaca koji su
krasili naslovnice stranih asopisa.
On ju je njeno zagrlio, a ona je njega samo povukla za ui i
poalila se na njegove zagrljaje. Jer za razliku od svojih gazda, samo je
tako mogla iskazati svoju pretjeranu privrenost, mijeajui radost s
ljutnjom, kao da ona, siromana i nepismena, nema pravo izraziti tako
plemenit i dubok osjeaj poput ljubavi.
U ruci je drao torbu koju je bacio na ulazu od silne elje da
zagrli tetku i sestru. Te su se ene rasplakale u njegovom zagrljaju, a
Albert Ramoneda se smijao i prosipao njenost akom i kapom.
Smatran najzgodnijim u obitelji, ali i najveim laskavcem, podario im
je grohotan smijeh. to se vie smijao on, vie su plakale one. Novaci
su pomalo ustuknuli pred tim prizorom i zadivljeno promatrali
asnika Regularne vojske od dva metra kojeg im je nesrea nanijela na
put. Nakon klasinog vojnikog pozdrava, otili su gotovo trei.
Narastao si rekla mu je Lucrecia. Trenutak poslije Albertu je
izdala sljedeu zapovijed: Poi za mnom, snale su nas nevolje.
Njenim i odlunim pokretom ruke povela ga je u radnu sobu
Antonija Ramonede i zakljuala vrata. To je bilo mjesto gdje su se
donosile vane obiteljske odluke. A sada, nakon to je do neke nove
odluke Albert postao glavom kue, morala je dokazati svoju mudrost
i spretnost tako to e rijeiti taj ozbiljan sukob to je svakoga dana sve

vie zaudarao na uas i nesreu.

Pridolica je prvo svukao odoru i naloio Catalini da je spali bez

pogovora.
Da ti nije palo napamet spremiti je na tavan upozorio ju je,
znajui da su to njezine namjere.
Od trenutka kad je Albert Ramoneda, koji je bio dijelom
nacionalistikih postrojba pod zapovjednitvom generala Yagea,
zakoraio na ulice Barcelone, zakleo se da e se od tog dana,
smatranog danom velianstvene pobjede, aktivno i tajno boriti protiv
frankizma te da e u odreenim okolnostima i lagati, samo da bi
ostvario svoje namjere. Pod krinkom lakoumnog industrijalca i
umjetnika amatera posvetit e dio svog ivota zatiti i spaavanju
politikih prognanika.
Rat za Alberta nije zavrio.
U civilnoj odjei, u oevom vunenom puloveru, siao je
stepenicama u podrum. Upalio je svjetlo. Bio je znatieljan jer je elio
upoznati bratovu djevojku. Iskupljena anarhistica, ali vrlo lijepa,
upravo mu je pomalo ponosno rekla Lucrecia. Kao da slobodne i
neovisne ene moraju slijediti uzuse mukosti koji su posve lieni
zavodljivosti.
Ona je stajala mirno i ekala ga. Nije bila ni napeta ni plaha. Nije
bila naminkana. Rasputene kose i s rupcem umjesto ala. Odjenula
je kaput jer je eljela jasno dati do znanja da namjerava im prije
pobjei, iako nije jednako uspjeno prikrivala da je u drugom stanju,
to se, pak, trudila sakriti pod svaku cijenu. Zatvoreni kofer s
djetetovom odjeom bio joj je pored nogu. Spreman za put. Valentina
se drala kao da zna to se dogaa gore, iako zapravo nita nije ni
slutila.
Zbunjen i iznenaen prisutnou u kui te nepoznate ene

prodornog pogleda, Albert nije bio siguran treba li je zagrliti ili joj
pruiti ruku. Odluio se za ono najgore to mukarac moe izrei u
nezgodnim okolnostima. Bez okolianja ju je pitao kada misli da e
roditi. Moj neak, dodao je u pokuaju da barem malo popravi
svoju nesmotrenost.
Ni Valentina to, istini za volju, nije sa sigurnou znala. Priznala
mu je, meutim, da je jako zabrinuta za Artura. Nakon pobjede
frankista zatvorenike e iskoristiti kao topovsko meso. Upitala ga je
ima li ikakve nade da e pronai brata. Albert joj je odgovorio neka
prije svega misli na sebe. Poslije e se pobrinuti za Artura.
Bila je odluna, stavila je eir na glavu i krenula prema vratima.
Sluaj me, Alberte. Petnaest sam dana zatvorena u ovom
podrumu i ne elim vie sjediti i ekati da dou po mene.
Razradila je plan.
Za poetak, Albert joj je rekao neka sjedne. Nije ga posluala. On
je odluio da se nee na to obazirati pa je nastavio pripremati Valentin
in bijeg prema francuskog granici, koji se, bez imalo sumnje, morao
ostvariti u sljedeih nekoliko sati. Klasina prijevozna sredstva koja
su koristile izbjeglice odbacio je jedno za drugim. Ukazao joj je da su
ceste prema Francuskoj pune kamiona, kola i tenkova kao i staze s
kilometarskim kolonama pjeaka. Bjeali su u strahu, iako im je bilo
jasno da e ih ubiti ako ne uspiju prijei granicu na vrijeme. Zato su u
tom meteu izbijale svae tko e je prvi prijei. Isto je tako odbio
mogunost da putuje vlakom. uo je da je Juanu Negrnu,
predsjedniku Vlade Republike, trebalo vie od dva dana da bi
prevalio put od dva sata. A u tim je tekim trenucima bio izoliran na
posjedu Can Bech u selu Agullana, na tri koraka od pogranine crte.
Trudio se smisliti neto drugaije. Imajui na umu njezino
osjetljivo zdravstveno stanje, dosjetio se da bi najbolje bilo pribaviti
bolnika kola Crvenog kria. Imao je dovoljno veza da dobije kola.
Imao je prijatelje kojima je mogao povjeriti neto tako osobno.
Zadovoljan odlukom koju je donio, elio ju je poboljati to je vie

mogue. Predloio joj je da Mercedes poe s njom.

Ne rekla je ona. Nisam tolika kukavica. Bilo bi to kao da
spaavam jednog utopljenika, a utopim drugog.
Albert Ramoneda bio je sposoban provesti svaku vrstu taktike
operacije, ali isto tako bio je jedan od onih koji su navikli initi u
ivotu sve to poele, pri emu je, to se mora priznati, izbjegavao
gurati se gdje ga ne ele. Pripremio je plan posluivi se svojim
dokazanim vjetinama pravog pravcatog vraa; njoj nita drugo nije
preostalo nego slijediti njegove upute.
Neto prije veeri, kad ptice ponu cvrkutati u veernjoj graji,
bolnika su se kola zaustavila pred ulazom kue u Ulici Angl.
Lucrecia je eljela pokloniti Valentini neki koristan predmet za put,
stoga joj je rekla: Da imam revolver, dala bih ti ga bez razmiljanja.
Ali jedino to je ponijela ta snana Katalonka bio je maleni kofer pun
djeje opreme. U bolnikim su kolima dva ranjenika, jedan mukarac i
jedna ena, beivotno leali na dvama nosilima. Valentina je krenula
unutra, a pratila ju je Mercedes, koja je u odori bolniarke novog
reima sjela pored vozaa, nekog Tenoria, koji je neumorno aptao i
uzdisao da je ivot kao ofucani tango.
Motor kola ve je bio upaljen, a stranja vrata otvorena pa se
Valentina Mur uz Lucrecijinu pomo popela umotana u deku dok se s
enjom prisjetila kako je neko bila slobodna i vesela kao djevojka sa
sela.

Bolnika su kola krenula cestom prema gradu Figueresu. Voza

je odluio voziti nepoznatim cestama. Morali su imati povjerenja u
njega. aliti se ionako nije imalo smisla. Tenorio je bio dobar voza.
Izgledao je poput ovjeka bez budunosti ni prolosti. Identitet
putnika izgubio je svaki smisao u tom nestvarnom trenutku. Ono
dvoje na nosilima su utjeli. S njihovih lica obavijenih zavojima nije

dopirao niti jedan jedini jecaj, premda se Tenorio ispriavao zbog

truckanja i povremenog naglog koenja zbog rupa i masovnog zbjega
tisua izbjeglica.
Valentina bi se povremeno primakla ranjenicima u kolima i
pitala ih trebaju li togod. Ni vode nisu zatraili. Na zavojima
mukareve glave pojavili su se krvavi tragovi koji nisu
nagovjetavali nita dobro. ena, u gipsu od struka prema gore,
plakala je po skriveki i dekom zakrilila dio lica. Kina no nije
sprjeavala ljude da i dalje hodaju uz cestu. Kako su izbjeglice
napredovale, bile su sve umornije od tegljenja raznih kuanskih
predmeta na leima, stoga bi ih odbacivali gdje bi im bilo najlake pa
bi vozila, osim to su morala voziti izmeu pjeaka i zaprenih
ivotinja, isto tako morala izmicati najrazliitijim kuanskim
predmetima.
Nadomak Girone, kad je Tenorio ve shvatio da mora biti
oprezniji nakon to su dvije ene pokuale zaustaviti bolnika kola
istravi mu pred kotae, predloio je okrenuti se polukruno i vratiti
se seoskim cestama. Bilo je petnaest minuta do ponoi kad se kia
pretoila u prolom oblaka. Valentina je ula vozaa kako razgovara s
Mercedes, koja je sjedila pored njega. Tenorio je ugasio motor jer je
elio priekati da se nevrijeme smiri, ali i da bi odrijemao.
U Figueres stiemo u cik zore rekao im je da bi ih umirio
prije nego to usnu snom vidovitog i grenog Jude.
Iz vaih usta u Boje ui! rekla mu je Mercedes u jednom
dahu.
Sad je bila slobodna zatraiti nebesa da joj podare mir i spokoj
koje joj je netko ukrao.

Dok je mirno sjedila u bolnikim kolima, Valentina Mur je prvi

put u ivotu osjetila da joj tijelo obuzima strah, a ona, oduvijek tako

hrabra i borbena, nije znala kako ga se osloboditi. U uasu svih onih

bombardiranja vidjela je kako mnogi umiru. Neki su preklinjali i
jaukali jer su ih upravo osakatili. Vidjela je i druge koji su u tim istim
zastraujuim okolnostima djelovali neustraivo, kao da sav taj pakao
nema nikakve veze s njima, glavnini rtvama. Nije mogla zaspati od
straha i brige. Poela je drhtati pa dok je smiljala neku mentalnu
varku za oputanje svih osjetila, pokuavala se prisjetiti melodije neke
drage pjesme. aptala je njezine rijei. Strah je pruao otpor i nije ju
naputao. Sjetila se onih trenutaka kad bi, preplavljena ljubavlju
prema Arturu, gubila osjeaj za vrijeme u njegovom zagrljaju. Sada se
strah pretvorio u vanjsku pojavu, koliko god da su bombe padale
svuda oko njih. Strah je ubijao, ali nije nanosio zlo. Odmah se
pokuala stopiti sa sjenama na tom putu prema izgnanstvu. Pomislila
je na majku. Patila je to nije uspjela otii do njezine kue u Ulici
Salmern i zagrliti je za oprotaj. Smrt je bio taj bijeg. Nitavilo na
putu prema niemu.
Suze su joj tiho klizile niz lice. Zaboravila je plakati i poela
kovati planove za budunost. Strah je pretoila u stvarnog neprijatelja
koji sjedi pored nje i koji je opkoljuje. Tek mu se tada uspjela
suprotstaviti i malo se umiriti. Rodit e dijete koje nosi, a taj e joj
porod dati snage za budue planove. U svojoj buduoj ivotnoj fazi
nije odbacila politiki angaman. Potrait e posao kao novinarka.
Teno je govorila francuski, a i engleski e nauiti jer, kako je govorio
Artur, to e biti jezik cijelog svijeta.
amor glasova i jecaja probudio ju je pod nebom koje je bilo
modro, ali ne i sunano.
Pue sjevernjak, upozorio je Tenorio. Vjetar je nosio lie,
stabla, a ak je zanosio ivotinje i ljude, to je jo vie zabrinulo te
obeshrabrene due. Skupina mukaraca i ena s dojenadi u naruju
okruila je kola kao da e im ona spasiti ivot. Do najsitnijih su im
pojedinosti govorili o svojoj nevolji. Bombardiranje frankista zateklo
ih je u Gironi pa su prestravljeni, nakon to su vidjeli vrtove i ulice
pune leeva, pobjegli preko oranica. Preklinjali su za hranu. Kroz

prozorska stakla bolnikih kola pokazivali su svoju djecu uprljanu

blatom, mrkljima, slinom i sasuenim suzama samo da bi u
putnicima probudili samilost i od njih dobili hranu. Osjeali su se
prozvanima, pa su bez ijedne rijei odluili dati im hranu koju su
nosili u koari. Mercedes i Valentina izale su podijeliti im mlijeko,
kruh i malo kobasice koje je preostalo od prethodnog dana. Tenorio je
ostao za volanom, da mu sluajno ne ukradu kola. Stiskao je papuicu
za ubrzanje kao Nuvolari, tako im je davao do znanja da im se uri.
Neprijatelj se pribliavao divovskim koracima. Rekao je da je crta
otpora koju je predloio general Rojo prekinuta, ako je to dobro
shvatio. Pomislio je, premda to nije izgovorio, da vie ni Figueres nije
sigurno mjesto.
Ili idemo ili neu ni za koga odgovarati rekao je djevojkama.

Sjevernjak se pobrinuo prokriti im put do Figueresa. Kao da ih

je vjetar gurao da bre voze, stigli su u grad zadivljujue brzo. Dok su
bolnika kola ulazila na raskrije okrenuto prema Ulici Rambla,
protresao ih je drugi nalet nacionalistikog bombardiranja. Uasna
buka bombi koje su poput kugli padale po kuama prisilila ih je da
stanu i potrae zaklon.
Kola su vijugala s jedne strane na drugu, a da ih voza vidno
nije mogao drati pod kontrolom.
Kamo nas vodite, Tenorio? vrisnula je Mercedes da ga smiri.
Tamo gdje e nas ubiti rekao je on; bilo je bolje pomisliti na
najgore kako bi se to izbjeglo.
Pronali su zaklon meu ruevinama parkiralita za kola.
Veina zgrada okrenutih prema ulici bila je sruena. Kue od dva ili
tri kata pretvorile su se u gomilu ute. Kamene su stepenice
razotkrivale njihovu utrobu. Gusta magla obavijala je tu pusto. Iako
su predviali prijei granicu bez zaustavljanja, vidjevi apokaliptino

stanje bombardiranog grada odluili su iskoristiti prvu stanku u

zranom napadu da se sklone u najbliu bolnicu. Ali bombardiranje
se nastavilo neprekidnim ritmom. Od praine uslijed detonacija i
posljedinog gomilanja ruevina bilo je teko ita jasno vidjeti. Neija
je majka vritala i kopala po zemlji u potrazi za zatrpanom voljenom
osobom, a zbog nemogunosti da je izvue, odluila je samu sebe
zatrpati s njom. Netko drugi, izvan sebe, urlao je u oaju prema
nebesima.
Faistiki su avioni namjeravali iskaliti svoj bijes nad civilnim
stanovnitvom Figueresa i okolnog kraja pribjegavi okrutnosti koja
se nije mogla usporediti s prethodnim napadima. U okrugu Alt
Empord{ nalazio se stoer republikanske Vlade na putu prema
progonstvu. Nacionalistike su ih snage namjeravale sve likvidirati.
Stjerati ih u klopku i pobiti. Od politiara koji su se skrivali u okolici,
poput Negrna, Companysa, Azae i mnogih drugih do tisua
izbjeglica koji su se pokuavali domoi slobode u demokratskim
zemljama. Do oruja koje su vojnici namjeravali ponijeti dok bjee. Do
generala Roja, do zapovjednika Listera, do svih republikanskih
boraca. A usput istrijebiti stanovnike grada koji se od tog stravinog
pokolja vie nikada nee oporaviti.
Nakon nekog vremena, kad su avioni dali do znanja da
naputaju podruje koje su unitili, Tenorio je preuzeo ulogu
kapetana tonueg broda. U palei i tutnjavi eksplozija uo je da je u
nekoj samoposluzi ostalo hrane. Usprkos bombama, neki su ak i uz
opasnost pogibije koristili taj mete da izau iz sklonita i provale u
trgovine u sreditu grada. Tenorio ih je obavijestio da e obii Ulicu
Rambla. Iako je meu posljednjima doao provaliti u skrivenu
trgovinu, uspio je uzeti kobasicu i vino. Na povratku u bolnika kola
doekali su ga poput anela. Ni ranjenici sa zavojima nisu eljeli
propustiti svoj dio gozbe. Jeli su oprezno poput ptiica. Valentina je
povremeno izlazila iz bolnikih kola pa bi neko vrijeme stajala pored
zida, izgubljena pogleda i dlanova ispruenih prema nebu poput
prosjakinje.

Nakon to je pala no, potpuna je tiina zavladala najnesretnijim

gradom na svijetu. Budui da je smatrao opasnim da ostanu tako
nepomini, Tenorio je odluio vratiti se na cestu prema Jonqueri,
premda je znao da su ulice, same po sebi uske, koje su vodile prema
izlasku iz grada zakrene i neprohodne. Neprestano truckanje
bolnikih kola Valentini nije odgovaralo. Imajui na umu osjetljivo
stanje te ene, Tenorio se trudio voziti kola to je paljivije mogao.
Stotine leeva leale su na ruevinama poruenih zgrada. Zbog
rapnela, grane platana u Ulici Rambla leale su posvuda razbacane,
kao da se na njih obruio kakav siloviti uragan. Povremeno bi
odjeknule sirene, ali ti su zastraeni putnici radije zanemarili njihovo
mogue znaenje. Ni u kom sluaju nisu namjeravali skrenuti s puta
prema Francuskoj. Brojali su malobrojne kilometre koje su jo trebali
prevaliti do cilja, kao i zrnca snage koja su im preostajala da bi to
postigli.
Matali su o dolasku na slobodnu zemlju kad je skupina
karabinjera zaustavila bolnika kola. uvar koji im je priao izgrdio ih
je to putuju po mrklom mraku i odmah ih zatraio dokumente; nije
zaboravio pokazati krajnje nepovjerenje prema toj druini. Pod
svjetlom rune svjetiljke dugo je provjeravao ispravnost papira
povezanih s Meunarodnim crvenim kriem. Zatim je poeo
pregledavati ranjenike i putnike. Limena kutija puna lijekova i
medicinske opreme vrhunske kvalitete inila je taj pomno pripremljen
bijeg smislenim.
Budui da im nita nije mogao prigovoriti, svoj je autoritet
uvrstio tako to im je zapovjedio da kola ne miu do zore. Ali to nije
bila ni najgora ni najtunija vijest te noi. Drugi karabinjer, blijed i
pomalo boleiv, ve umoran od iscrpljenosti i ivciranja, prihvatio je
cigaretu koju mu je dao Tenorio. Postao je puno simpatiniji upravo
zahvaljujui razgovoru koji su otpoeli.
Razgovarali su naslonjeni na prozor iza kojeg je bila Valentina.

Nebo puno zvijezda obasjavalo je zaljev uz grad Roses poput velikog

staklenog Mjeseca. Blage karabinjerove rijei okrijepile su Valentinu i
bile joj kao neko daleko, ali neophodno drutvo u tim trenucima
krajnjeg oajanja. Obavijen gustim dimom cigarete karabinjer je
pomno navodio broj rtava zadnjeg bombardiranja tog
poslijepodneva. Djeca, veinom, neidentificirana.
Izgleda da je kontroliranje smrtnosti rtava bila zadaa koju su
izrazito strogo provodili, kao da e postupak prebrajanja ukazati na
razmjere te katastrofe. Pospani je brbljavac do tanina opisao iskustvo
koje je proivio tog jutra. Ili bolje reeno, ono je iz njega jednostavno
poteklo. Nije krtario na rijeima dok je govorio da je prethodnog
dana u Figueres stigla skupina zatvorenika iz Barcelone. Smjestili su
se u samostan u selu Cabanelles, moda zato to je meu njima bio
neki kapelan, a moda je to bila puka sluajnost,.
Pripovjeda se zatim stiao jer nije elio da itko od njegovih uje
kako govori o toj prokletoj prii za koju su karabinjeri djelomino bili
odgovorni.
Njegov kapetan primio je zapovijed iz Odjela za zarobljenike,
koju je izravno izdao general Rojo, da zatvorenike iz zatvora Model
preda Zranim snagama, koje su takoer bjeale, uz izriitu zapovijed
da se na njima ne vre nikakve osvetnike radnje. Valentina je naulila
ui sluajui tog zaprepatenog ovjeka. ula je kako je usput rekao
da je meu zarobljenicima, osim biskupa grada Teruela, bio i neki
topniki pukovnik, kapelani, vojnici i nekoliko civila. Navodno je
postignut preutni dogovor, pojasnio je taj karabinjer, da e
zarobljenici biti puteni na slobodu im dou pod nadlenost Zranih
snaga. Trebao im je cijeli jedan dan kako bi obavili sve potrebno za
premjetaj zatvorenika.
Mi smo bili zadueni da ih uvamo kad je jutros, oko jedanaest
sati, stigao vojni kamion sa zapovjednikom Pedrom Dazom iz
Lsterove kolone, neki politiki izaslanik, dva narednika i tridesetak
obinih vojnika, te su zatraili neposrednu predaju biskupa i ostalih

drugova. Njih dvojica su razgovarala bez gledanja u oi. Bilo im je

neugodno to moraju razgovarati o tim neasnim radnjama.
Kvragu rekao je Tenorio.
Dok je pila taj serum istine, Valentina je nastojala ostati pribrana
kako bi ih bolje ula. Nemogue! pomislila je. O emu to oni
razgovaraju?.
to smo drugo mogli uiniti? Posluati bez pogovora
uzjogunio se. Iako smo, vjeruj mi, o svemu tome raspravili prije
nego to smo ih predali komunistima. Nismo nita mogli. Kao i
uvijek, bili su jai od nas.
Vojnici koji su stigli u Cabanelles naloili su uvarima da
poveu zarobljenike dva po dva kako bi ih smjesta mogli odvesti.
Tako su i uinili. Nagurani u sanduku kamiona, zatvorenici su drhtali
na vjetru. Vozili su se cestom prema selu B|scara, punom zavoja i
meteora iz rata, a nakon to su proli pored provalije uz selo Pont de
Molins, posluali su svoje zlobne zapovjednike te su ih sve strijeljali i
polili benzinom da ni traga ne ostane od njihovih tijela.
A zapovijed generala Roja nek ide u kurac. Jasno i glasno
rekao je taj ovjek, jo zaprepaten onim to je doivio.

Budui da je nakon svega bila sigurna da je Artur jedan od

ubijenih u toj odmaznikoj ratnoj zamci, Valentina se onesvijestila.
ula ga je kako pjevui u amotinji sjeanja. Dok je ona tonula u stanje
besmisla, on joj je pruao najljepi prizor u ivotu. Nakon polaganog
plesa, poljubio ju je uz vreli dah sa zaljubljenih usana. Govorio joj je o
svojim eljama i strastima. Ona mu je uzvratila svojim nemirom.
Buncala je i stenjala.
Sklapala je oi, mislei da je bolje sanjati nego umrijeti. San je bio
izazov. Smrt je, pak, bila kukaviluk.

U nedostatku dodatnih kreveta, polegnuli su Valentinu na pod

bolnikih kola. Mercedes ju je hladila lepezom pa je Valentina
polagano dolazila k svijesti. Tenorio se u meuvremenu oboruao
hrabrou. Prekinuo je razgovor s karabinjerima, a budui da mu je
situacija s trudnicom nalagala da hitno krene u bolnicu, bez odlaganja
je upalio bolnika kola.
Svitalo je. Zaljev uz grad Roses se ljeskao. Prema onom
brbljavom karabinjeru, bolnica u Figueresu je bila na samo tri
kilometra. Nije ju mogao promaiti. Siva zgrada pogoena bombama,
ako je, uz imalo sree, jo bila itava. Morali su se vratiti istim putem,
skrenuti nadesno i pitati.
Proli su staro nogometno igralite, pored ostataka kolske
zgrade Escoles Pies i nastavili cestom prema selu Besal. Usprkos
dojmu da je mrkla no zbog trenutnog ozraja, Tenorio je odluio
ukljuiti sirenu jer je to bilo neodgodivo zbog pucanja vodenjaka te
trudnice. Svjetla je ipak ugasio, bila su beskorisna u meteu tog jutra.
Frankistike avione kao neposrednu opasnost izbrisao si je iz vidnog
polja. Bili su podvrgnuti drugoj vrsti stratekih manevara koji su bili
manje spektakularni, ali podjednako opasni. Onoj vezanoj uz naglo
smrkavanje. Kad su ve bili nadomak bolnice, nebo je ba morala
natkriliti neizbjena sjena Hitlera, koji je u znak podrke prijatelju
Francu poslao nezaboravnu i zastraujuu Legiju Kondor da svom
estinom pobije sva ljudska bia. Netko je rekao da su se strmoglavili
u sam Pakao. Nadiranje nacistikih aviona i njihovih jezivih
projektila, aviona lovaca koji su se obruavali prema tlu brzinom
leteih kukaca, ponovno je zacrnilo nebo, a time i cijeli svijet. Voza je,
u jo jednom pokuaju da preivi to klanje s nebesa, naglo okrenuo
upravlja i parkirao kola pod gustim granama brijesta na malenome
trgu preputenom na milost i nemilost sudbini.
Valentinino stenjanje, u zadnjem stadiju poroda, priguilo je
fijukanje bombi koje su poput razorne oluje ponovno padale na
opoareni grad. Vozaka kabina bolnikih kola bila je premala za
osjetljivu operaciju poraanja, u kojoj su jedina pomo bile dobre

namjere Mercedes, koja je, naravno, molila u tiini i primjenjivala dio

nauenog u radu s bolesnicima, uz pokoju sitnicu koju su joj rekli o
porodima i kirurkim operacijama. Unato dobrim namjerama svih
njih, nije bilo mogue roditi u toj zaguljivoj kabini meu dvama
ranjenicima uguranima u oklope poput mumificiranih kipova. Zato
su, kako bi olakali izlazak djeteca, polegli Valentinu na nekoliko
deka nasred tog nestvarnog trgia to im je pruio utoite. Poloili su
je u kut trga, u onaj koji im se od sva etiri kuta uinio najbolje
zatienim i gdje su dva malena djeteta, koja su se upravo probudila,
sneno i zaueno promatrala taj prizor.
Mercedes se trudila bodriti Valentinu pa joj je govorila
najnjenije rijei.
Sve e biti dobro, draga moja. Ako si bila jaka za rat, ovo sada
je maji kaalj.
Ona joj je iskreno odgovorila:
Jesi li ikada vidjela da mukarac raa? Zato me nemoj varati
rekla joj je oblivena znojem.
Budui da nigdje nije bilo ni kapi vode, Mercedes je moleivo
pogledala enu koja je pazila na ono dvoje djece na pragu svoje kue.
Nije ju morala dvaput zamoliti. Ona se zapravo ve se pripremila za
ono to bi se moglo dogoditi. Donijela je vodu iz cisterne, izlila je u
lavor i sasvim smireno zavrnula rukave da pomogne zavriti taj
porod, svjesna da e krv tei nekoliko minuta. Ili manje, bude li sree.
Zatim joj je rekla da une i rairi noge. Kao koko, rekla joj je.
Primijetila je da je Valentina silno utuena i uplaena pa joj je, da bi je
uvjerila da je u dobrim rukama, priznala kako je ona svoje troje djece
rodila bez iije pomoi.
Tenorija, ovjeka za sve, dopala je uloga uvara i bolniara.
Istovremeno je osmatrao neprekidnu kiu eksplodirajuih granata i
pridravao Valentinina lea dok su ene obavljale radnje s prednje
strane. Bile su toliko udubljene u posao da nisu vidjele prainu i
pepeo koji su ih polagano prekrivali poput kakve crne plahte. Nema

sumnje da je bio krajnje besmislen taj nadljudski napor koji su morali

uloiti da bi donijeli to djetece na svijet. Ali ivot je tek sjena, doputa
nam ivjeti i umirati sve dok se ne pojavi njezina utvara ili njezino
bunilo.
Djetece je izalo prije oekivanog. Sretna zbog uspjenog
poroda, Mercedes je umotala novoroene u krpe i deke koje je imala
pri ruci. Babiina su djeca pomagala donositi iz kue sve to im je
trebalo. Oblivena suzama straha i radosti, predala ga je Valentini.
Pogledaj, pa to je curica rekla joj je oduevljena tim velikim
dogaajem.
Jo bolje rekla je Valentina. Povest u je u Pariz.

Vjerojatno je bilo oko osam ujutro, nekoliko minuta nakon tog

neoekivanog poroda na malenom Trgu Republike u Figueresu, kada
je odjeknuo veliki prasak. Bila je to silna eksplozija golemog dometa
kakvu Iberski poluotok jo nije vidio. Njezin je izvor (kao to se poslije
saznalo) bila tvrava u Figueresu. Povod: nespremnost nekih od
poraenih da se suoe s porazom. Pribrojivi k tome iscrpljenost i
ogorenost zbog neprijateljske pobjede, republikanski su vojnici, kao
jamstvo bijega u progonstvo, postavili eksplozivna punjenja na
svodove tvrave ne bi li prouzroili tako velianstvenu i krvavu
eksploziju da je osjete svi u cijelom kraju.
Nebo su rasparale munje poput uarenog i bukteeg ognja.
Gromovi su nesmiljeno pucali. Zrak je zaudarao na barut. Vonj nalik
na smrad smrti, ali jo ei. Ne toliko muan, koliko prkosan i
neopisiv. U krugu od pedeset kilometara popucale su tone kamenja i
aerolita. Mehanizam koji je bio odgovoran za taj zloin nisu toliko bili
rapneli to su se razletjeli na sve strane, koliko posljedini udarni val
i potpuno nestvarno uruavanje zidova i zgrada. Ta je divovska
eksplozija raskomadala ljudska bia i ivotinje i razbacala komade

njihovih tijela gdje god su mogli pasti, po ulicama, poljanama,

krovovima i rasvjetnim stupovima. Tenorijevo se lice smrskalo pri
udarcu o tlo i raspao na komadie poput slagalice. Crijeva su mu
iscurila iz utrobe. Valentinino je tijelo imalo vie sree od tijela dvoje
djeice improvizirane babice iz Figueresa Terese. Ostalo je gotovo
netaknuto, ali nepomino. Stoga je bilo teko odrediti toan uzrok
njezine smrti. Najvjerojatnije ju je kameni oblutak pogodio u glavu i
slomio joj vrat. Ili je svojevoljno umrla?, kao to je to predosjeala
Mercedes, uvjerena da je dovoljno izdati zapovijed iscrpljenom srcu
pa da ono smjesta prestane kucati. U zapaljenom Figueresu, dok su
nacionalistike postrojbe i osobna Francova pratnja Guardia mora u
grad ulazile cestom iz pravca Girone, bilo je nemogue pronai
lijenika forenziara koji bi pregledao njezino mrtvo tijelo i utvrdio
uzrok smrti. Nekoliko sati poslije ukazala se mogunost autopsije, ali
tijela ondje vie nije bilo, kao ni opipljivog dokaza njezine smrti.
Sjeanje na tu tragediju i danas je toliko ivo da se za ledenih
jutara itelji tog kotara koji su preivjeli tu katastrofu, njihova djeca
koja su za nju ula iz usta svojih roditelja te unuci koji su batinili
emer i muk bude uz greve i jeziva privienja o zapovjedniku
Listeru i generalu svih vojski Franciscu Francu koji su, premda smrtni
neprijatelji, za rtve tog nesretnog rata bili jednaki i neraskidivo
povezani u izopaenosti i zloinu.

Epilog

Usred te stravine eksplozije, Mercedes i majka one nesretne

djeice pobjegle su iz jedine kue na trgiu koja je preivjela
bombardiranje. Djevojicu su stavile u kolijevku, pored treeg
djeteca Terese Pascual. Mahnito su jurnule u potragu za Valentinom
i babiinom djeicom, ali odmah su od prizora koji su ugledale
problijedile i zanijemile. Zagrlile su se s onom nagonskom ljudskom
vjerom kad se eli umrijeti samo da bi se ponovno doivio onaj
udesan susret sa ivima. Teresi su ubili djecu. Mercedes je
prestravljeno zaurlala. Vrisnula je prema Raju i Paklu. Na sekundu ju
je uhvatila elja za okrutnom osvetom. Odmah zatim je samu sebe
proklela to nije bila dovoljno oprezna i povela Valentinu u kuu.
Zaule su neije glasove. Opazile su da se kabina bolnikih kola
povremeno trese. Kola su bila teko pogoena, ali izgledalo je kao da
je bor koji je bojom providnou pao na njih zatitio putnike. Vrata
su se otvorila, a dva su ranjenika, poput lanih utvara, jedno drugome
trgali zavoje i lani gips u koje su tijekom puta bili zamaskirani. Dok
je sve zaudaralo na raspadanje i smrt, lani su se ranjenici pokazali
zdravijima i ilijima od bilo kojeg meu donedavnim suputnicima.
Ispriali su se. Predstavili su se. Izdajnici, rekla im je Mercedes. Nije se
bila u stanju suoiti s njima jer ju je njezino oajanje sprjeavalo claim
prui bilo koju vrstu suosjeanja i saaljenja. Promatrala ih je kako se
bezbrino smijee i vrzmaju usred tog neopisivog oaja, ali umjesto
da im se suprotstavi i iskali svoj bijes na njima, njezina ju je mrnja
prema svemu oko sebe na neobjanjiv nain prisilila da se odmakne
od njih. Ozbiljno joj je zasmetalo to su namjeravali bre-bolje pobjei

i prepustiti leeve na milost i nemilost sudbine. ena je bila odjevena

kao da odlazi primiti velike poasti kakvog revolucionarnog odbora.
Tvrdila je da ih u Jonqueri ekaju druga bolnika kola Meunarodnog
crvenog kria koja imaju zapovijed pobrinuti se za njih. Mercedes ih
je odbila sasluati. Trebalo joj je vremena da donese pravu odluku.
to e jesti malena? upitala je tu enu s puno odlikovanja
dok je mukarac pokuavao upaliti bolnika kola.
Slegnula je ramenima. eljela je plakati, a ti ustali iz mrtvih
samo su razmiljali kako utei. Sjetila se Ramona. Jer u traginim
trenucima srce nerijetko od ljubavi trai dio te otuene patnje koja mu
pripada. U depu je imala papiri s adresom svoje tetke, gospoe
Forcada, i sestrine Marije Mercader u Parizu. Ondje e se sigurno
moi sastati s bratiem.
Prila je Valentininom tijelu, koje je jo lealo tono ondje gdje je
netom prije podarilo jedan ivot i izgubilo svoj. Bila je jako lijepa. S
iskrom svjetlosti na licu svojstvenoj neporaenom majinstvu. Teresa
ju je s ljubavlju zaogrnula i prekrila.
Draga Valentina upitala ju je stavi se na moje mjesto i reci
mi to bi ti uinila.
U toj molbi nije bilo niega na to bi to mrtvo tijelo moglo
odgovoriti. Teresi Pascual, republikanki do sri, uinilo se da je to tek
jedan beskoristan krik prema onome svijetu. Prekriila je ruke preko
jo uvijek prljave pregae, a u oima joj se caklila jasna svijest da je
tragedija oduvijek bila nalije njezinog ivota.
Dosta je bilo molitvi. eli li ostati? upitala je Mercedes.
Budui da je odrasla u seoskoj bijedi, Teresi je odmalena bilo
jasno da gdje jede jedan, hrane ima za jo nekoliko. Ponudila je da
njezino dvomjeseno djetece i malena dijele kolijevku. Mercedes je
odmah shvatila da je to najrazumniji i najrealniji mogui potez.
Nasreu, romantina je sanjarenja uvala samo za spavau sobu i za
odlaske na misu. Velikoduan prijedlog te ene, ija su raskomadana

djeica leala na gomili kamenja, i njezinu ponudu da doji malenu

Mercedes smatrala je blagoslovom s nebesa.
Tada je prelomila da e ostati u Figueresu sve dok rijeka mira
ponovno ne potee svojim starim i ureenim koritom.

Ostale su. Puno je posla bilo pred njima, a malo vremena da sve
obave. Gotovo bez snage da oplau mrtve, ponajprije su se pobrinule
da ih se pokopa. Valentinu su na rukama prenijele u kuhinju. Poloile
su njezino tijelo na jedini prazan stol. Ili e ostati ondje ili e ga
prenijeti u talu, gdje su na koncu odluile odloiti tijelo nesretnog
Tenorija. Najtunije i najbolnije bilo je traiti ostatke djeice. Majka si
je prvi put dopustila svaliti krivnju za svoj gubitak na cijeli svijet.
Poslije je obuzdala taj bijes, da joj mlijeko ne ogora. Zamolila je nekog
etrnaestogodinjeg djeaka da joj pomogne, a on se verao po drveu i
na sruene zidove u potrazi za barem jednom noicom, pokojim
komadom ruice ili glavicom malene djevojice koji su leali
razbacani nakon to su se to jutro rtvovali.
U devet sati naveer na gradska su vrata stigle postrojbe
nacionalista. Tenk u kojem su bila etiri vojnika proao je sablasnim
trgom. Tenk je nezgrapnom vonjom gazio preko leeva, ali njih to
oigledno nije bilo briga. Guardia mora se smjestila u okolici Figueresa,
na posjedu Mas Boixadors, gdje su prenoili. Pjevali su neku neobinu
i nepoznatu pjesmu od koje su se itelji najeili. Mnoge su ulice
plamtjele u poaru, a neki su iskoristili tu priliku da spale tijela.
Jedino to su o svemu tome izrekle te dvije oajne Antigone bilo je da
su zadovoljne jer su brzo skupile ostatke svojih najmilijih.
Hrane nije bilo, ali Mercedes se snala i na vatri od zapaljenog
drveta skuhala juhu od enjaka s majinom duicom i okrajkom
suhog kruha. Jele su s knedlom u grlu jer su se osjeale krive. Kad je
Teresa stavila malenu na grudi, upitala je Mercedes:

 Kako emo je nazvati?

Frida rekla je Mercedes. Frida ponovila je. Na
germanskom to znai ona koja donosi mir.
Premda joj se objanjenje uinilo odlinim, Teresa nije uspjela
sakriti iznenaeni pogled te je odmah priznala da joj to ime nije
poznato.
Ni meni rekla je Mercedes. Tako je to htjela njezina majka.
Svetica, jo jedna uroena borkinja, barjaktarka...
Sve su to bili blagoslovi za Valentinu. Ah... Boe moj, sada joj je
trebalo raspelo da joj ga poloi na grudi. Odluila je da e joj s jedne
strane objesiti svoju zlatnu medalju sa skapularom Djevice iz
Montserrata, a s druge strane Sveto srce Isusovo. U suzama je
zamolila Valentinu da barem na trenutak povjeruje u vjeni ivot.
Donijela si dijete na svijet apnula joj je na uho.
U mraku te skromne kue, za molitvi tijekom bdijenja i
beskonanih dojenja, dvije su se ene zaas dogovorile da e biti
obitelj. Te su noi spavale s jednim oko sklopljenim, a drugim
otvorenim. Mercedes je prouila svaku pojedinu mogunost za
povratak kui s malenom. Teresa je svoje grudi podarila tim malenim
ednim ustima i na rukama ih uljuljkala u san.
Ustala je u osvit dana da pokopa svoje dvoje nedune djeice.
Pokopat e ih u malenom vrtu. Uz dva ruina grma opaljena ciom
zimom, ali koja e s proljea procvasti cvjetovima njenim poput
morskih spuvi. Poela je kopati zemlju, obuzeta milju da i sebe
pokopa sa svoje dvoje djece.
Djeica su u sedam ujutro ve bila uredno poloena u tu jalovu
zemlju gdje snivaju rue. Mercedes je molila i mijenjala pelene. U
osam je Nacionalna vojska poela marirati Ulicom Rambla u
Figuerasu. Zauo se tihi zvuk trube, nakon ega je, kao da je rutina
raskrilila svoj dramski zastor, grad iz korijena promijenio svoj izgled.
Otvorili su se prozori, vrata i balkoni. Nesretni stanovnici Figueresa

ak su povjerovali da gledaju bljetavo sunce, ali taje varljiva zvijezda

zapravo bila zakriljena gustom zavjesom oblaka. Ponieni zbog
pretrpljenog straha i onog stravinog pokolja, krenuli su izvjesiti
barjake i zastave dvobojnice naklonjene novom, pobjednikom
reimu te su istovremeno pjevali u slavu osloboenja zemlje; usprkos
tome, predosjeali su da poinje jedno od najbeznadenijih razdoblja
njezine povijesti. Mnogi meu onima koji su klicali postrojbama
nacionalista, koje su radosno i zadovoljno stupale u ritmu vojnike
glazbe, inili su to vie iz oajanja, nego zbog ideoloke bliskosti
novom reimu. Jo ne znajui da e ih za nekoliko dana otkucati neki
od njihovih sugraana i poslati u zatvor ili logore za istrebljenje,
pozdravljali su jedni druge kao da to nisu oni. Potkazivanje e
poprilino dugo biti kruhom svagdanjim te izgubljene zajednice.
Iako nije imala snage izai na ulicu jer su joj misli bile tisuama
kilometara daleko i od kakve proslave, Mercedes nije mogla prikriti
veselje zbog pobjede. Zaboravi puste elje, Tereso. Sada je bitno
vratiti mir iz onih davnih, sretnih vremena. Nasamo je sa
zahvalnou razmiljala kako e uspostavljeni reim omoguiti
okupljanje obitelji. Ili ono malo to je od nje ostalo.
Imamo drugi problem rekla joj je. Moramo pokopati
Valentinu i Tenorija kako Bog zapovijeda.
Napravile su metlu i njome tjerale mieve koji su odasvud
dolazili i zastraujuom se brzinom vrzmali oko leeva.
Teresa Pascual je rekla da se groblje nalazi iza zadnjih kua u
ulici. Od svih im se mogunosti najlake uinilo uzeti take da
prevezu jedno nakon drugog. Tijela e prekriti vreama da izbjegnu
rune rijei drugih ljudi. Bilo je jasno da je u tom gradiu, razorenom
uslijed neprijateljske odmazde, jedva koja kua izbjegla nepopravljivu
tetu i ostala itava. Oko sedamsto je zgrada bilo srueno pod
topovskom paljbom. Nije bilo vode. Iz kunog je bunara, nasreu, i
dalje dovoljno curilo da preive. Ali kanalizacija je bila prepuna,
smrad ljudskih leeva zatrovao je zrak, a razlokane su ulice bile pune

dubokih rupa. Gomile ruevina i mumificiranih leeva oteavale su

kretanje. Usprkos tome, pobjednike su postrojbe, uvjebane za
gaenje kroz blato, preko provalija i kroz rovove, prelazile s jednog
kraja grada na drugi poput mrava koji ne skreu sa svog puta i koji su
u stanju svladati svaku prepreku sve dok ne stignu na cilj.
Neodlune kojim bi putem trebale krenuti, sjedile su pored
ognjita kad su primile posjet. Posljednje vijesti o stvarnom stanju na
groblju prenio im je ogor Terese Pascual, koji je nakon neprekidnog
dvadesetosatnog pjeaenja kroz polja uao u kuu potitena pogleda,
isplaena jezika i s dvjema kapljicama znoja koje su mu klizile niz
elo. Izgubio je i ono malo vjere to mu je preostalo kad su mu njih
dvije skratile krini put kroz koji je proao tijekom velike eksplozije
bratoubilakog bijesa.
Sveta Marijo! bilo je sve to je uspio prozboriti taj dobriina
uiju klempavih poput propelera. Sve dok ve umoran od
preklinjanja svetaca nije poeo sumanuto estoko psovati, to je za
Mercedes bilo neshvatljivo i neuveno. Nakon to se tako olakao i
pribrao, uspio je odgovoriti te dvije ene od namjere da krenu
takama na groblje gdje je itav ostao jo samo jedan empres
dugaak poput tunela. Sve ostalo bilo je srueno. Nadgrobne ploe,
grobovi i nie bili su razbijeni u tisue komada, a kosturi su virili iz
zemlje poput utvara na Sudnji dan.

U podne se ustrojilo Opinsko povjerenstvo za upravljanje

kriznim situacijama, koje je pod tim zvunim imenom kao prvi akt
izdalo nalog kojim se pozivaju svi vatrogasci iz grada, kao i
dobrovoljci spremni pomoi, da urno dou u Gradsku vijenicu i
stave se na raspolaganje za gaenje poara, skupljanje leeva i
obiljeavanje zidova koji bi se mogli uruiti.
Frida je spavala kao lutka na tetkinim rukama, koja ju je gledala
i gledala oarana draesnou tog veselog djeteca bez roditelja.

Na urni se poziv odazvalo nekoliko mukaraca. Usprkos tome,

tijekom dana su se proirile glasine da e dobrovoljce odabrati
Gradsko poglavarstvo ne bi li se tako izbjeglo da Povjerenstvo za
razvrstavanje zatvorenika novouspostavljenog reima provede
istku. Nakon toga se pojavilo oko dvjesto mukaraca koji su, pjeke
ili kolima, mogli puno radno vrijeme izvravati povjerene im zadae.
Porast civilnih pomagaa i neizmjerna radna disciplina kojom
su prionuli na posao mogli su se lako objasniti. Mnogi meu onima
koji su se dobrovoljno prijavili vidjeli su u tome svoju priliku da
izbjegnu sigurnu kaznu, to je bila posljedica djelovanja novog reima
koji je naloio istku crvenih i svih njihovih pristaa.
Frida se ponovno priljubila uz Teresine grudi, smirena,
nezajaljiva i vrsto sklopljenih oiju naspram sljedeih etrdeset
godina tame koje e joj dati ivot.
Morala ju je odmaknuti od sebe kad je vidjela da joj prilaze Pitu
Farriols, suborac njezinog mua, i njegova mazga Tona koja je kola s
tijelima nakrcanima na gomilu vukla prema cesti u smjeru provalije
pored sela Vilademires. Kad je ugledao Teresu, zaustavio je kola
jednim povikom i, ne siavi sa sjedita, zatraio je da mu preda
mrtve koje dri u kui.
Ona je jurnula na kola.
Kako te nije sramota, lupeu jedan! Pokopat u ih kao ljude, a
ne kao ivotinje.
Koliko god vikala i vrijeala ga, nije mogla vjerovati kako se
naglo promijenio taj njezin stari drug i prijatelj. Suprotstavila mu se
hrabro kao mukarac kada osjeti da je na korak da nekoga ubije, a
ipak ga na koncu ne ubije. Prezirala ga je. Od srca je nainila klupko
bijesa i bacila mu ga u lice. Zaprijeila mu je ulazak u kuu. A na kraju
ga je otjerala bijesna kao zvijer.
Taj je koija slegnuo ramenima, pokrenuo kola i okrenuo im
lea. Ni u kom sluaju nije namjeravao ostati na tome. Osvetit e se on

tim enama koje su mu odluile sabotirati povjerenu zadau.

Novopeeni je grobar imao trideset godina i podui popis prekraja
nad lanovima obitelji i prijateljima mnogih koji su se sada domogli
zapovjednih poloaja. vrsto je odluio spasiti svoju kou, neovisno o
cmizdrenju te luakinje.
Nakon etrdesetak minuta, koliko mu je trebalo da ode i vrati se
s kune provalije, Pitu Farriols se s praznim kolima vratio na maleni
Trg Republike. Tom su ga prigodom pratila jo dva dobrovoljca koja
su pristupila novom planu gradske sanacije, isto tako izdajice i
kukavice kao i onaj koji ih je nagovorio da mu dou pomoi.
Sada smo mi vlast rekao je hrabro.
Sada i prije, gade jedan urlala je Teresa da je uje cijelo
susjedstvo. Jedite govna i ti i to prokleto smee koje ti pravi drutvo.
Mogao ju je ubiti na licu mjesta. Pomislio je na to. Imao je vrstu
ruku atletskog ubojice i bio na glasu kao veliki zavodnik ena iz
Figueresa. Bilo kako bilo, on je ve odluio da e ih prijaviti Odboru.
Istog asa.
Milom rekao je svojoj suparnici jer ako te budemo morali
prisiliti, bit e puno gore.
Jedi govna promrmljala je ona.
Na kraju im nije preostalo nita drugo, nego pokleknuti pod
prijetnjama tog nezahvalnog prijatelja. Poloili su Tenorijevo i
Valentinino tijelo na kola. Mercedes im je posluno poput dobre
uenice iz katolike kole pomogla da ih poloe. Obvezala se da e
svaki dan izmoliti jednu krunicu i obeala si da e u Fridi uvati ivu
uspomenu na njezinu majku. Pomislila je da e samo tako, barem
djelomino, obaviti pogreb u mislima, kao to su joj pokazali kako se
to ini. Zatraile su jo malo vremena da se oproste od tijela.
Odgaale su trenutak oprotaja sve dok im nisu rekli gdje tono
namjeravaju odloiti leeve, vie da ih uutkaju nego i zbog ieg
drugog. To je ono to su im rekli. A one su im napola povjerovale.

Oi su joj bile pune suza. Takav oprotaj Valentina nije

zasluila. Nakon tri godine srane borbe i ljubavne prie od koje bi i
kamen proplakao, njezina e prijateljica zavriti meu desecima
kostura jednako zaboravljenima kao i oni koje su strmoglavili u
provaliju. Toj nepravednoj kazni valjalo je dodati i zadau kako
objasniti Arturu tu smrt, jo nestvarniju od naglog i grotesknog
Fridinog roenja. Ali malena je plakala pa ju je morala uzeti u ruke.
Mercedes je radoznalo traila slinosti meu njima, a mogla se kladiti
da e nalikovati majci. Upitala se to sada jer na koncu svega i kad
mrtvi kad odlaze, ostave za sobom gorki gutljaj nadanja.
Teresa joj je iz kuhinje doviknula kratki odgovor na pitanje.
Vodom i sapunom izribat emo tragove nesree. To emo
uiniti.
A to su i uinile. Prale su i ribale da odagnaju bol i okrijepe
duu.

Tono u tom trenutku Artur Ramoneda je s vrha brda nad selom

Portbou promatrao dolazak nacionalista na francusku granicu. Pad
Druge panjolske Republike bio je neosporno potvren nekoliko
minuta prije nego to su predsjednik Vlade Juan Negrin i general
Vicente Rojo preli graninu crtu. Okrenuo je lea Francuskoj i stao
promatrati opoareni grad Figueres i sinje more uz grad Roses to je
zapljuskivalo borove, crnike i vinograde uz obalu. Zaslijepljen
modrim obzorom ponad zaljeva, odluio je da e upravo to mjesto biti
savreno za sljedeu sveanost ljubavi s Valentinom. Ovamo e
dolaziti svako ljeto, kupati se u moru i voljeti se meu valovima kao
dvoje ljudi to vie ne pamte ono vrijeme mrnje i mraka.
Nije bio sam. Vraao se kui sa svoja dva zatvorska druga. Od
onih republikanskih policajaca koji su ih vukli sa sobom kao ljudske
titove ostao je jo samo poneki trag njihovog bezglavog bjeanja.

Francuska je, s Frankovim postrojbama pred vratima, u zadnji tren

progonjenima odluila otvoriti granicu. Ta je poziv zapravo bila
zamka jer e se prema izbjeglicama, im zakorae na bratsko i
demokratsko tlo, njihovi francuski susjedi ponaati kao prema
zatvorenicima pa e ih zatvoriti u koncentracijske logore ne bi li se
zatitili od lavine ljudi koja je prijetila da e ih zatrpati.
Artur se probudio oko est ujutro dok su ptice jo uureno
utjele pod glasnom tutnjavom aviona lovaca. Oprezan kao nikada
prije, uljao se kroz ipraje i grmlje da ga ne pogodi kakav zalutali ili
osvetniki metak. Njegova odrpana vanjtina nije ulijevala nimalo
povjerenja. Mrav do izgladnjelosti. Sedmodnevna brada. Bez koulje
i gol do pasa. Rane po vratu i rukama. Samo mu je kaput, koji je
negdje naao i kojim se ogrnuo od hladnoe, njegovoj neuglednoj
vanjtini davao mrvicu dostojanstva. Bio je uzrujan zato to nije znao
koji je tono dan. Mir njegovoj dui ne bi pruilo ak ni saznanje da su
sve obitelji sretne i da se mogu pohvaliti to na svijet donose djecu
kao prirodni dar ivota. Ono bi ga prije uznemirilo i uinilo
nepovjerljivim. Misao na susret s Valentinom i djetetom koje su ekali
ohrabrila ga je da se brzo spusti kliskom nizbrdicom. Ali isto tako je
znao da je prekomjerna radost esto smrtni neprijatelj elji, stoga je
odluio hodati polagano. Malo podalje od svojih drugova. I ni u kom
se trenutku nee osvrtati.
Jo nije stigao na eljezniku stanicu u Figueresu kad je,
ugledavi ogorene poglede ljudi na koje je nailazio na putu prema
kui, shvatio koliko je golema bol stanovnika tog grada. Nije morao
previe razmiljati da bi shvatio kako polovice itelja vie nema, nego
da su ostali zatrpani u mraku podzemlja. To ga je tumaranje
prestraenih utvara podsjetilo na artritine likove iz perzijskih bitaka.
Odluio je ne misliti na ono to je vidio. Istovremeno se pokuavao
progurati u prvi vlak za Barcelonu. Tek kad je vlak krenuo, a smijeh
nekog putnika navijestio mogunost dogovora izmeu slijepe vjere i
napretka, Artur se silno rastuio pri pomisli na neizbjenu i vjenu
samou. U tri sata poslijepodne, sada ve pod zubatim suncem to je

sjalo nad pitomom pokrajinom Alt Empord|, Opinsko je

povjerenstvo grada Figueresa za upravljanje kriznom situacijom
proitalo novi proglas kojim se zabranjuje svaki oblik politikog
djelovanja protivan novom reimu. Ta zapovijed novih dunosnika
odgovornih za red i mir donijela je izriitu zabranu nastavka
ideolokog sukobljavanja meu panjolcima i bjelodanu namjeru da
od tada pa nadalje jedina politika koju svi imaju slijediti bude obnova
Figueresa. Sljedea odluka frankistikih zapovjednika, s ciljem
uspostave gradske higijene tijekom obnove, odnosila se na izmjenu
imena ulica. Imena nekih su se opjevala. Avenija Republike postala je
generalisimusa Franca. Trg predsjednika Wilson a dekretom je pripao
Josu Antoniju Primi de Riveri. I tako po redu. Novi je gradonaelnik
objavio proglas kojim su svi sugraani snagama Nacionalne vojske
obavezni pruiti gostoprimstvo te au mlijeka i hranu, u svako doba
dana i noi.
Odmah nakon tog proglasa uslijedili su i drugi sa zadnjim,
bespogovornim ultimatumom danim osloboenima iz skupine
republikanaca. Svi mukarci i ene, bez iznimke, koje su mobilizirale
marksistike organizacije, morali su se urno javiti Povjerenstvu za
razvrstavanje zatvorenika i predati pisanu potvrdu vojnih ili civilnih
falangistikih vlasti, ako je uope imaju, kojom se utvruje njihova
slubena ovlatenost. U suprotnom e smjesta biti poslani u zatvor.
Za as su se oformili redovi u kojima su stajali blijedi rtveni jarci u
iekivanju pravorijeka od kojeg su strahovali. Pitu Farriols stajao je u
jednom od redova, pogrbljen i bez ikakvog slubenog dokumenta koji
bi mogao pokazati Povjerenstvu za razvrstavanje. Proglas je
zavravao biljekom koja je pojanjavala da, s ciljem pruanja podrke
pravosuu, svatko tko ita zna o krivinom ponaanju bilo kojeg
graanina, bio on u zatvoru ili jo na slobodi, mora tom Povjerenstvu
podnijeti odgovarajuu tubu.
Tako je epidemija prokazivanja zahvatila cijelu zemlju poput
kuge koja je na stup srama razapinjala svakoga tko se nije slagao s
Francovim reimom. Ta je profilaktina mjera, izvravana doslovno,

zavrila muenjima i ubojstvima mnotva nevinih. Dobri su platili ceh

za loe. Kad je doao red na Pitua Farriolsa, koji se pokuao usmeno
obraniti rekavi da je radio kao grobar dobrovoljac, slubenik je
odluio odbiti njegovu molbu da mu se prizna slubena ovlatenost.
U odgovarajui je spis zapisao: Poznati policajac ubojica. I nikom
nita.
Kad je sutradan o skinuto zvono sa upne crkve svetog Petra
udarac po udarac runo otkucano deset sati, na Ulici Rambla je poela
prva misa na otvorenom jer u Figueresu nije vie bilo nijedne itave
crkve u kojoj bi se okupili i prisjetili se njezinog kranskog
posveenja. Misu je predvodio otac Bonaventura Coma, a
prisustvovali su pripadnici vojnih i civilnih vlasti, uz brojne graane,
ukljuujui i one koji nikada prije nisu ili na misu, a sada im je to bilo
od ivotne vanosti. Kao naprimjer Teresa Pascual. Mercedes je
zahtijevala da na misu idu zajedno i da svaka u naruju ponese po
jedno dijete te da, ako je to mogue, stanu u prvi red.
Meu sveenicima se osjeala kao riba u vodi. Privlanost je
nerijetko bila obostrana, osobito s manje konzervativnim i ne tako
staromodnim kapelanima. Puno je toga nauila u ratu. Posebno kako
se ponaati kao moderna ena i, usprkos tome, ostati uzornom
upljankom besprijekornog vladanja. Namjeravala je prii sveeniku,
ponajprije zato to joj je svaki mukarac u mantiji pruao osjeaj
sigurnosti i elju da ga zagrli, a zatim i zato to su, osjeala je to
duboko u sebi, samo u upnoj crkvi mogli imati spremno rjeenje za
njihov nesretan ivot.

Teresi nije rekla to namjerava, usprkos njezinom

prenemaganju i iznenaenom pogledu dok ju je promatrala kako pere
djecu od glave do pete, odijeva ih kao da su kraljevska u odjeu koju
je ponijela iz Barcelone, prska ih kolonjskom vodom i ogre vunenim
dekama koje je runo isplela Catalina da ih zatiti od hladnoe.

Frida nije bila tako mirna tijekom mise. Mercedes je, koja ju je
drala u naruju, smatrala da si je otac dao previe oduka tijekom
propovijedi i bogosluja. Hoe li doista nalikovati majci? Pomolila se
za nju. Za razliku od nje, Teresin se sin nije micao ak ni dok je bio
budan.
Taj kapelan s misnicom i ta upljanka s crnim ipkastim velom
na glavi uspostavili su odmah nakon bogosluja odnos utemeljen na
meusobnom potivanju koji e potrajati sve do smrti oca Venture.
Razgovarali su dulje nego to su oekivali. Ona je sa
zadovoljstvom prihvatila njegov blagoslov i pokoru. Molitva e nam,
govorio je otac Ventura, pomoi da zaboravimo, da oprostimo
neprijateljima i da pamtimo svoje umrle bez mrnje ni gorine. to se
tie onog treeg, Mercedes se sloila. U vezi prvog i drugog, nije bila
posve sigurna.
Zatim su preli na samu sr stvari. Odmah su se zbliili.
Govorila mu je o obiteljskom problemu koji je mui. O bratu kojeg su
zarobili republikanci, o kojem nema nikakvih vijesti, ocu djevojice
koju dri u naruju i suprugu ene koja je poginula tijekom zadnjeg
bombardiranja. Valentinin ivotopis je preutjela. eljela mu je
govoriti i o Ramonu Mercaderu, ali pomislila je da bi bilo neumjesno
otvoriti svoje zaljubljeno srce tom nepoznatom kapelanu. Nakon onih
povjerljivih razgovora s vojnicima na umoru, Mercedes je vrlo brzo
nauila da se s mukarcem nikada ne smije razgovarati o drugom
mukarcu. Barem ne tako strastveno kako je ona govorila o svojoj
ljubavi koju je bilo nemogue sakriti. Isto tako nije ni zaplakala dok
mu je govorila o svojoj tragediji, to ju je poprilino iznenadilo. Onako
odjevenoj u crninu, tuga kao da joj se izbrisala s lica samo da bi joj se
uvukla pod prerano ostarjelu kou. Razgovarajui s ocem Venturom,
rekla mu je ija je ki. Ime Antonija Ramonede nije moglo proi
nezapaeno kod tog ovjeka koji je pohaao Sjemenite u Vicu,
skupljao romanike kipove i ljetovao u ljetovalitu pored sela
Vallbona de les Monges. Njegove su se plave i umorne oi zacaklile
od te vijesti. Bio je siguran, rekao joj je, da je ondje barem dvaput

susreo gospodina Ramonedu. Zatraio je pet minuta kako bi o svemu

razmislio prije nego to neto uini. Pozvao ju je u sakristiju gdje se
namjeravao presvui i obaviti neki urni telefonski razgovor s
Barcelonom. Dva mladia u odjei samostanskih aka onamo su ih
ceremonijalno i zatitniki ispratili.

U meuvremenu, u Ulici Angl mahnito se jurilo sobama i oko

namjetaja i stalno ivjelo u brizi zbog neizvjesne budunosti. ene su
plakale zbog nedostatka vijesti o sirotim djevojkama. Artur, koji se
nedavno vratio odrpan kao prosjak, proivljavao je teke trenutke
daleko od tih oaloenih ena, ije su mu drutvo i utjeha bili
nepodnoljivi. Vrijeme je provodio u podrumu, kao da Valentina i
dalje lei u mraku na onom krevetu lane Pepeljuge. Mukarci su
puili, zapinjali za vrata i svako malo se pitali to smiju, a to ne smiju
kako bi pronali Valentinu i Mercedes, a da im pritom ivot ne
dovedu u opasnost. Svi su ekali da zazvoni telefon. Odluili su
priekati jo nekoliko sati prije nego to krenu spaavati te dvije
bjegunke.
Prevrnut emo nebo i zemlju da ih pronaemo rekao je
obiteljski starjeina.
Jedini trenutak predaha tijekom dva duga dana iekivanja
informacija o djevojkama bio je dolazak Antonija Ramonede i njegove
supruge Montserrrat Palop. Oduevljenje njihovim dolaskom ubrzo je
splasnulo zbog nestanka dviju djevojki, ali kad su im Antoni i
Montserrat otkrili gdje su proveli tri beskonane ratne godine,
utuenim je ukuanima bilo nemogue prikriti smijeak zadovoljstva.
Vijest da e postati djed i baka nije im bila nova jer su pratili sve to se
dogaalo u obitelji. Samo je Lucrecia znala tu tajnu.
Doli su dvostruko mraviji nego kad su poetkom rata morali
pobjei glavom bez obzira. Kretali su se sporo i umorno, a odjei im je
visjela kao na vjealici. Unato tome, Antoni Ramoneda si je, naviknut

na igrice i iznenaenja, pruio uitak i otkrio im tajnu gdje su se

skrivali. Za poetak im je rekao da im Valentina Mur nije potpuna
neznanka. Vidjeli su je i prije u plavim anarhistikim hlaama. Poslije
i u utoj jakni. Rasputene kose. S pundom. Sa sunanim naoalama.
Dok je pila orxatu. Njihovu su se sinovi u udu pitali kako mogu
tvrditi da poznaju Valentinu ako su cijelo to vrijeme bili u kui obitelji
Malferit u Valenciji. Potpuno tiha za okruglim stoliem uz sestru
Lucreciju, Montserrat Palop je utjela i prepustila glavnu rije
suprugu. On im je zatim potpuno smireno rekao da su se silno
zaprepastili kad su ugledali svoju ker Mercedes u bolnikoj odori, a
poslije i Artura kako se ljubi s Valentinom, one ljetne noi kad su
bjeali iz tvornice zahvaene poarom prema Ulici Salmern. Svladali
su ih osjeaji dok su ponovno proivljavali te dogaaje. Upravo se u
tom trenutku u razgovor ukljuila Lucrecia i otkrila da su njezine
etnje s neacima Ulicom Rambla de Catalunya imale jasan i
unaprijed osmiljen cilj. Uz izgovor da oboava orxatu, tetka bi
nagovorila djevojke da zajedno sjednu na klupu preko puta
slastiarne La Jijonenca, gdje bi provele dovoljno vremena kako bi
njihovi ucviljeni roditelji, zakljuani i uvijek u mrklom mraku na
tavanu zgrade preko puta, mogli vidjeti svoju djecu i tako izdaleka
biti sretni jer znaju da su iva.
Roditeljima Ramonedovih je u neoekivanom izljevu
velikodunosti tu nesretnu i blaenu sobu u kojoj su se sakrivali
ustupio bivi raunovoa Predionica Sebasti{ Villagordo Prez,
ovjek prema kojem se taj poznati industrijalac prije tih dogaaja nije
dovoljno srdano odnosio. Zato je to uinio? Nisu to sa sigurnou
znali. Tako je to u ratu. Ustupci kojima ljudi olakavaju dua.
Trenutna ludost tog raunovoe ili njegov otroumni predosjeaj da
e ga se Antoni Ramoneda sjetiti kad pobijede njegovi? Ili vjerojatno
zato to kod nekih ljudi proradi savjest i kucne as kada se bijes i elja
za unitenjem drugoga ugase pa oni pokleknu pred injenicom da se
ivot bez zlobe isplati.
A njemu se zaista isplatio. Kad im je Villagordo Prez otvorio

vrata da im prenese vijest kako su taj put oni ponovno pobijedili i da

se mogu vratiti kui bez straha, Antoni Ramoneda mu je rekao
potiteno kao paralizirani taoc:
Spasio si mi ivot, prijatelju. Od sada nadalje pobrinut u se
iskazati ti nau zahvalnost i brinut u se za tebe dok god Bog tako eli.
Obeanje je ispunio. Taj je bivi raunovoa, ne pretjerano
bistar, ali mudroga srca, postao tvorniarev osobni tajnik, njegov
posrednik u pitanjima antifrankistikog pokreta otpora, a ponekad bi
mu, kad bi to okolnosti iziskivale, i pomogao odjenuti kaput, staviti
eir na glavu i popraviti mu vor kravate.

Roditelji i djeca su ruali rioto u blagovaonici kue u Ulici

Angl kad su ugledali Lucreciju Palop, ozarena pogleda, to se rijetko
moglo vidjeti na njezinom licu.
Tvoja ki Mercedes je na telefonu rekla je ogoru.
Jedva je uspjela izgovoriti tu reenicu i disati. Svi su potrali
prema crnoj spravi u predsoblju. Nikada jo nijedan telefonski
razgovor nije bilo toliko iekivan i toliko tjeskoban kao onih sedam
minuta razgovora izmeu oca Venture i obitelji Ramoneda. Iako
djeluje nebitno, valja spomenuti da je veza trajala bez veih prekida
dok se telefonistica u Figuerasu spajala s onom u Gironi, koja ju je,
sreom, uspjela spojiti s Bonanovom, dalekom barcelonskom etvrti
okruenom borovima. Mercedesino je vikanje odjekivalo itavom
pokrajinom Alt Empord|. Ukuani su je pitali gdje je. eljeli su
precizne podatke. O djetecu, naprimjer.
Je li se rodilo dijete?
Da rekla je Mercedes. Djevojica je.
Otac Ventura joj je uzeo slualicu iz ruku.
Nije sve ilo kako smo se nadali...

Pri tom nezahvalnom prenoenju tune vijesti o Valentininoj

smrti, smetnje na vezi na koncu su se pokazale dobrodole. Taj je
osjetljiv zadatak otac Ventura preuzeo na sebe. Kapelani su tada esto
sluili kao podrka te bi u tekim okolnostima i pri prenoenju tunih
vijesti pruali utjehu.
to ste rekli, molim lijepo? Ne uje se, keri moja rekao je
Antoni Ramoneda. to si rekla? Nisam te razumio, keri moja.
Artur je uzeo telefon. Na njega je doao red.
Majko Boja! vrisnula je Lucrecia. Gospode Boe!
On je ponavljao da eli razgovarati s Valentinom. Otac Ventura
se opet posluio svojim apostolskim umijeem slavljenja ivota.
Zamolio je mladia s druge strane ice da slualicu ljubazno preda
gospodinu Ramonedi. Nakon to se uvjerio da je upravo on s druge
strane, posegnuo je za konceptom kranske pomirenosti sa
sudbinom, koji bi uvijek poluio dobar rezultat kod vjernika kojima
lou vijest treba prenijeti kao da je dobra.
Djevojica je poput ruice rekao je. Ali majku je dodao je
ozbiljno Bog pozvao k sebi.
U kui gdje se plakalo s lakoom, suze su morale pasti u drugi
plan.
Gdje mi je ena? upitao je Artur, shrvan oevim pogledom.
Otac Ventura je izrekao milosrdnu la. Rekao mu je da su sve uz
njega, sigurne pod njegovom zatitom i budnim okom. Predao je
slualicu Mercedes jer u glasu tog mladia vie nije pronalazio
milosre za kojim je ovaj vapio. Osobito kad je uo kako pita:
Tko ju je ubio?

Bilo je teko, premda su na koncu u tome uspjeli, nagovoriti

Teresu Pascual da se na neko vrijeme preseli u kuu u Ulici Angl i da

djevojici bude dadilja. Pregovori su se otegnuli sve dok nisu postigli

sporazum. U zamjenu za njezin pristanak da privremeno postane dio
njihove obitelji te osim to e joj platiti da se brine za to dijete, Antoni
Ramoneda se obavezao pronai joj ozbiljan doivotan posao. U
Figueresu, gospodine, bio je jedini uvjet na kojem je ustrajala Teresa:
vratiti se svojoj skromnoj kui, uz rue u vrtu gdje joj snivaju djeca.
Fridi nikad nije nedostajalo maeha. Bomboni, prie, igrake i
pjesme pratile su je kroz djetinjstvo i pruale joj ljubav i toplinu, ali
nikada nisu uspjeli rastjerati oblak nesmotrene usamljenosti i ublaiti
njezinu gotovo uznemirujuu grubost pri izraavanju osjeaja i elja.
Upravo suprotno, s godinama je Fridina radoznalost prema
razotkrivanju svoje prolosti postala toliko velika da joj je zacrtala
sudbinu. A nita u ovjekovoj sudbini nije toliko zagonetno kao
potraga za nepoznatim portretom.
U kui je ivot tekao jednako kao i prije rata. utnja sviju u
obitelji, osim Lucrecije kao jedine iznimke, o proteklim godinama
obiljeenim nasiljem i ludilom toj je adolescentkinji postala
klaustrofobina, zbog ega bi znala progovoriti o svemu onome o
emu nitko nije govorio, a to je ona gradila u mati, uvijek ispunjenoj
sumnjama. Ponekad bi zamiljala da je istovremeno i mrtva i iva ne
bi li shvatila, u stanju smrti, vole li je ivi i nedostaje li im. Neprestana
prisutnost u kui osoba koje su se zvale Ramon Mercader, Lav Trocki,
Valentina Mur... na koje su podsjeale fotografije na polici bakine i
djedove blagovaonice na nju je djelovala kao snaan poticaj da se
pomiri sa ivotom. to je vie bjeala od lai sadanjosti, vie se
zbliavala s prolou i njezinim zaboravima i utvarama. Osjeaj
guenja koji ju je zarobio, tu zemlju podvrgnutu Francovoj diktaturi i
posljedini nestanak njezine majke Valentine Mur nauili su je ivjeti
kao da nikada nee umrijeti.
Proklet bio Franco! Proklet bio Staljin!
Rijei koje su mnogima bile u mislima, a koje gotovo nitko nije
izgovarao.

Tako su tekle godine. Uz nedjeljne rukove u kui djeda

Antonija kojima su prisustvovali svi lanovi obitelji Ramoneda.
Pronalazili su svojevrsni uitak kada bi se nali dok su bez gorine
preivljavali u toj zemlji, rtvi neumoljivog tlaenja. Tako su tekle,
mirno, ali ne i sretno. Uz neprekidno brbljanje ena u kui koje su,
starivi, bile sve mudrije i sve vie naklonjene dubovima vremena. Uz
njihove dolaske i njihove oprotaje.
A ravnoduno prema svemu tome i dalje je bilo dvorite
Lucrecije Palop, pored zimskog vrta s hortenzijama i geranijima gdje
bi svako ljeto u zelenoj platnenoj ljuljaki odmarala i provodila
poslijepodneva gospoa Forcada, tek to bi doputovala iz Rima,
uvijek s najnovijim vijestima iz kue koju je dijelila s keri Marijom
Mercader i njezinim suprugom, slavnim Vittorijem de Sicom.
Tek to bi stigla i sjela, dok jo ni runu torbicu ne bi stavila na
suknju, to je neizostavno inila, gospoa Forcada bi poela
nezaustavljivo govoriti, kao da su joj prianje i prepriavanje njezinog
ivota zabranjeni tijekom ostatka godine, u kojem je ivjela izvan
panjolske. U inozemstvu, kako je tada govorila, naglaavajui
slogove te rijei da razdvoji stvarnost slobode od straha naroda
ukotvljenog u faizam. Cijelo bi poslijepodne grlenim glasom tiho
pripovijedala, otmjena i upadljivo odjevena, i izgovarala teatralne i
dvoznane reenice koje su samo upueni mogli razumjeti. Frida je
sve to smatrala dodatnom ljetnom zabavom jer je morala hvatati rijei
u letu i naknadno ih poslagati na odgovarajua mjesta u svom
mentalnom neredu sve dok, djelomino, ne bi rijeila zagonetku te
nepodnoljive slagalice.
Zajednika tema svim ljetnim razgovorima bio je Ramon
Mercader, premda bi se ene, kad bi se uope osvrnule na njega, silno
trudile ne spomenuti ga. Mnogo je puta ta odluka ovisila o tome
koliko su udaljene Mercedes Ramoneda i njezine tetke. Ona i gospoa
Forcada imale su razliito miljenje o djelu jednog od najpoznatijih

ubojica suvremene povijesti. Ova potonja smatrala je da je izvritelj

atentata na Trockog najobiniji boljeviki krvnik i da stoji uz bok
onima koji su u stanju ubiti milijune nevinih samo zato to vrhovni
zapovjednik staljinizma pati od poriva za neselektivnim ubijanjem.
Mercedes je, pak, u ulozi tajne zarunice tog komunista pokajnika
vjerovala da je nesretni atentat na Trockog bio izvren s politikim
ciljem. Na neki je nain toj nesretno zaljubljenoj eni Mercader i dalje
bio junak.
Isto tako, to se tie drugih vidova svakodnevice u Francovoj
panjolskoj, miljenja tih dviju ena bila su suprotstavljena. Mercedes
se na pojavu Francisca Franca okretao eludac. Za razliku od nje,
gospodi Forcada je taj diktator predstavljao spasenje zemlje koja je
svaki tren mogla propasti u provaliju staljinistike dogme. Prema
njezinom miljenju, koje je u potpunosti bilo suprotstavljeno miljenju
njezine keri i zeta Vittorija, generalisimus je oslobodio zemlju od
crvenih i njima sline, prijezira vrijedne druine. to se tie novog
reima, i dalje se
Ljubav i rat samo s jednim nije nimalo slagala. S javnom
mrnjom Franca prema Kataloncima. Meutim, razilaenja u
miljenju meu tim dvjema enama vrlo su se brzo zagladila, zbog
velikog interesa Mercedes Ramoneda. Do te je promjene dolo kad je
ova potonja shvatila da se za ublaavanje svojih ljubavnih jada
neophodno mora pribliiti spasonosnom duhu gospoe Forcada.

Dogodilo se to u Meksiku, u gradu Veracruzu, dok je gospoa

Forcada etala rukom pod ruku sa svojim najnovijim udvaraem
kojeg je netom prije toga upoznala i zavela na jo jednom od onih
skupih i otmjenih prekooceanskih krstarenja na koje je svake godine
odlazila. Kad je sila s broda, u drutvu tog navodnog meksikog
multimilijunaa, im su njih dvoje sjeli u jedan od ivopisnih kafia u
luci, naila je na neoekivanu vijest o ubojstvu. Na naslovnici

meksikih dnevnih novina na stolu ugledala je krvavo i zavojima

povezano lice svog neaka Ramona, pored kojeg je stajao sljedei
naslov: Trocki umro nakon atentata. Vjeta u hinjenju, eljela je od
svog pratitelja prikriti koliko ju je pogodila ta vijest. Odsutno je uzela
lanak da proita to u njemu pie. lanak je bio kratak. Prekratak,
pomislila je, za tako presudno vaan dogaaj. Ono to je proitala,
zbunilo ju je jo vie, ako je to uope bilo mogue. Na sreu za sve
njih, Ramonovo ime nije pisalo.

Izgleda da se neki francuski komunist, koji se predstavio

imenom Frank Jackson, nedavno uvukao u dom Trockoga i
sprijateljio s tim revolucionarem, kojeg je esto posjeivao sve dok ga
na koncu nije ubio.

Je li se objanjenje svelo samo na to? Bez ikakvog dodatnog

komentara o vijesti koja je u tom trenutku potresla cijeli svijet?
Gospoa Forcada je duboko udahnula, pozvala konobara i
naruila margaritu, jedan od koktela koji mogu oivjeti i mrtvaca.
Zatim je iz rune torbice izvadila lepezu kojom se onako uznemirena
rashladila. Nakon nekog vremena, uz izgovor da joj je nesnosno
vrue, otila je u enski zahod, gdje je silovito povratila ukastu
bljuvotinu. Prezime Mercader, izvorno vezano uz tu otmjenu,
potenu, katoliku i katalonsku obitelj, zauvijek e ostati uprljano i
povezano s najpoznatijim zloinom u suvremenoj povijesti. Dok je
pdrala nos, rekla je u ogledalo: Ramon je manje glup nego to
izgleda jer je sauvao mrvicu pristojnosti da od javnosti sakrije svoje
porijeklo. Obiteljska je ast ostala neokaljana. Nitko drugi u
Meksiku, osim nje, nee saznati tko se doista skriva pod tim obinim i
praktinim imenom. A bude li ga jednom netko provjeravao, ona vie
nee biti na ovome svijetu da bi se sramotila zbog tog skandala.
Premda je, poznavajui Ramonovu discipliniranu narav, sa

sigurnou mogla rei da ni policajci ni suci, koristei najgore metode

muenja da rasvijetle istinu, nee uspjeti iz tog zatvorenika iupati
niti jednu jedinu rije o njegovom porijeklu ni povodima za taj zloin.
Jo je malo ostala u enskom zahodu i razmiljala krije li se moda iza
svega toga Caridad Mercader. Ti su nesretni momci oduvijek bili
povrgnuti Caridadinom svjetonazoru. Saalila se nad njima te se silno
razoarala svojim ogorom Pauom Mercaderom, koji onako slab nije
bio u stanju odgajati sinove uz disciplinu koja se oekuje od oca.
Na terasu kafia vratila se zavodljiva i nasmijeena, sa
spremnim planom za budunost. U trenutku nepanje svog pratitelja
uzela je novine, presavila ih dvaput i spremila u runu torbicu. Od
tog se trenutka tijelom i duom posvetila planu da gospodin Norberto
Forcada Vargas, isto tako udovac neke meksike bogataice, postane
njezin sljedei mu. Vjenali su se 12. listopada 1940. Dva mjeseca
nakon onog zloina. Bio je to brak kratkog vijeka iz kojeg je gospoa
Forcada, na svoju alost, uspjela sauvati samo njegovo prezime i
nekog vunastog psa bijelog kao snijeg. U srpnju sljedee godine
gospodin
Norberto
Forcada
Vargas
umro
je
tijekom
poslijepodnevnog odmora. Guenje uslijed preobilnog ruka i druge
mediteranske strasti premjestile su ga iz Palme de Mallorca na groblje
sela Valldemossa tek neto prije nego to je njegova nova supruga
odluila zatraiti rastavu braka jer je doznala da taj navodni milijuna
kojeg je upoznala na krstarenju trai nekog dovoljno imunog, ba
kao i ona sama, tko je u stanju zadovoljiti njegove visoke drutvene i
financijske prohtjeve.
Nekoliko dana nakon to je obudovjela, gospoa Forcada je u
crnini pozvonila na vrata kue u Ulici Angl. Ula je uzdignuta ela,
pretjerano blistavog osmijeha i irom otvorenih plavih oiju koje su se
caklile od zadovoljstva to je upravo ona u posjedu najbolje uvane
tajne tog vremena.

 Vratila sam se! rekla je Lucreciji i brzo je poljubila, od ega joj

je na obrazu ostao sjajan trag njezinog ruiastog rua za usne.
Sjele su na terasu popiti orxatu i bezbrino uivati u
poslijepodnevu obavijenom mirisom crvenih geranija i sonom
materijalu to ga je donijela ta svjetska, kozmopolitska ena. utnja
meu njima bila je usiljena. Sa zvonika upne crkve u etvrti Sarri|
zvono je otkucalo est puta. Sunce je probudilo oleandre i nono
cvijee i time najavilo plaviasti suton. Uskoro e se navriti godina
dana od poetka onog drugog rata, pokrenutog njemakim napadom
na Poljsku, a gospoa Forcada, koja je izrazito rijetko razgovarala o
politici, poela je runo govoriti o Hitleru. Fhrer, kako je elio da ga
zovu, bio je vulgarni manijak u stanju pokoriti cijeli svijet za tren oka.
I panjolsku, naglasila je. Tako se govorilo u svim lukama koje je
posjetila sa svojim dragim suprugom. Tako se to doivljavalo u kui
njezina zeta Vittorija de Sice. Bio je kockar, to je injenica, ali isto tako
i zakleti neprijatelj tog njemakog vraga koji je namjeravao izbrisati s
lica zemlje Cigane, idove i sve koji ne dijele njegova faistika
naela.
Jo samo da napadne Kataloniju. Uz glas koji nas bije,
moemo se odmah sahraniti.
Maria, uvijek pretjeruje rekla joj je Lucrecia. Dala joj je jasno
do znanja da joj se takve ale nimalo ne sviaju.
Nisu to ale, zaista nisu. Nego istina velika kao kua, vjeruj mi.
Zatim je prela na drugu temu.
Lucrecia si je bez imalo grinje savjesti priznala da besplatno
putuje zahvaljujui priama gospoe Forcada. Ova potonja je poela
spomenuvi ime broda. Zvao se Opratanja budui da je, prema
njezinom tumaenju, za Venecijance, koji su od pamtivijeka
romantini i strastveni, vrlo karakteristino da brodovima daju
pjesnika imena. Zatim je rekla da se prije nego to je brod zaplovio
prema Meksiku zatreskala u mukarca koji je pored ogradice mosta
podigao dvogled i pravio se da promatra obalu, a zapravo ga je

fokusirao na plave oi gospoe Forcada i njezinu put prozranu

poput morske pjene. Bile su to tone rijei Norberta Forcade Vargasa.
Pravi rapsod. Takav je bio taj mukarac.
Ne skrivajui nijednu sitnicu, nastavila je govoriti Lucreciji o
raskonoj ruti krstarenja. Poalila se da je rat opustoio polovicu
dostupnih podruja pa je zbog tih neprilika putovanje bilo znatno
skraeno. Usudila se pustiti dvije suze u spomen nenadanog odlaska
svog novopeenog mua, ali ponosno je nosila njegovo prezime. Bilo
je to ime bez sumnjivih asocijacija. Gospoa Forcada nikada nije
propustila priliku rei da ali to je Caridad del Ro odgovorna za
okaljanu obiteljsku ast. Razumije li, ljepotice? Razumije, zar ne?.
Ali Lucrecia nije razumjela to time eli rei. Ili je to radije
zanemarivala, imajui na umu da joj je sestrina Maria Forcada i dalje
luckasta te da je, pod uvjetom da ovjek zna razgovarati s njom, to
jedna od njezinih ari.
Spremala se prijei na glavnu temu razgovora kad je na vratima
terase ugledala Mercedes i neku djevojicu klempavih uiju, osunane
puti, kose zalizane briljantinom, pomalo rune, koja se oduevila
ugledavi gou. Gospoa Forcada je brzopotezno pomilovala sirotu
Fridu i zakljuila da je kucnuo pravi as da objavi svoje veliko otkrie.
U runoj je torbici nosila list s izrezanim lankom iz meksikih
novina. Sveano ga je rastvorila. Izgledalo je kao da e izvaditi glavu
Ivana Krstitelja na srebrnom pladnju. Na trenutak je zastala prije nego
to je poduzela sljedei korak, za to je od prisutnih zatraila punu
povjerljivost zbog onoga to im se spremala pokazati.
Lucrecia je stavila naoale.
Zbog fotografije Ramona Mercadera, izudaranog po licu i javno
optuenog za ubojstvo, zatresle su se lealjka, stolice za ljuljanje i
sendvii na stolu. Mercedes joj je istrgla papir iz ruku. Uzrujala se kad
ga je proitala. Tajna u vezi pravog imena ubojice Lava Trockog
gotovo da ju je vie uzrujala od saznanja da su joj bratia izbatinali
policajci i uvari. Dovoljno joj je bilo vidjeti to lice na fotografiji, ak i

da je bila rije o nekom neznancu, pa da mu sve oprosti radi njenosti

kojom mu je zraio pogled. injenica da je u njezinoj obitelji postojao
ubojica nije ju toliko zaboljela koliko neto puno uasnije i trajnije.
Ubojstvom Trockoga Ramon je postao ubojica u povijesnom
kontekstu. Kako se takva katastrofa moe popraviti? Je li nju upravo
to najvie brinulo? Snano ju je zaboljelo u prsima.
Aspirin rekla je. Zatim je nestala na nekoliko minuta.
Lucrecia je u meuvremenu iskoristila priliku da ogadi
komuniste i cijelu prosovjetsku kliku.
to se mene tie, neka crkne u zatvoru. Tako emo ivjeti na
miru rekla je, ne pogledavi ih.
Ono najbolje u besmrtnoj ljubavi je to to ona ivi bez prepreka i
ogranienja. Najgore od svega je to to je ak ni zidovi ni daljina ne
mogu unititi.
Gospoa Forcada je bre-bolje odgovorila Lucreciji:
Ah, ne! Nemoj biti tako sigurna da e ga drati na ivotu.
Sigurno e ga ubiti da ne bi progovorio. Tako to rjeavaju Rusi sa
svojim meunarodnim pijunima.
Pogledale su je u udu.
To ve znaju i ptice na grani rekla im je da ih podbode.
Zaboga, eno, ne budite zluradi. Najbolje u toj vijesti je to to
smo mi prve saznale gdje se nalazi. Moemo mu pomoi.
Zavladala je grobna tiina.
Nije bilo komentara na taj Mercedesin samilosni prijedlog.
Odluile su radije gustim velom prekriti koristoljubivu pozadinu te
reenice i ubudue toj sloenoj i izrazito tekoj situaciji pristupiti to je
praktinije mogue. Za dobro svoje neakinje te drutvenog i
obiteljskog okruenja sloile su se i odluile da e skrivati identitet
ubojice Trockog. Da bi dale do znanja da se ne slau, te su dame,
zaprepatene tonom i razvojem dogaaja, brzo rastvarale i sklapale

svoje lepeze.
Mercedesin se odnos prema gospoi Forcada iznenada
preokrenuo. Od ljubaznog ignoriranja i ismijavanja iza njezinih lea
poela joj se ulagivati uz najrazliitije hvalospjeve i poklone. Salila se s
njom i divila se njezinim besmislicama, to je ljutilo Lucreciju. Bez
oklijevanja joj se ispriala to nije bila dovoljno srdana prema njoj
kad ju je na prolasku kroz Barcelonu s muem Meksikancem nazvala
da joj prenese radosnu vijest o svom vjenanju. Trebali su ih pozvati
na nedjeljni ruak. To nije bilo u redu. Nikad se ne zna to ti se moe
dogoditi u ivotu. Da su to onda znale...
Kasnije poslijepodne ponovno je otila u kuhinju i vratila se s
pladnjem kolaia zvanih quatre quarts, kakvih dotad u panjolskom
kulinarstvu nije bilo i u kojima su mogli uivati samo malobrojni
sretnici. Ali Mercedes se nije zadovoljila prilikom da gospoi Forcada
ponudi jedan od najcjenjenijih kolaa meu slastiarskim znalcima:
prvi i jedini put u ivotu otkrila joj je sastojke tog najvanijeg recepta
iz kue u Ulici Angl.
Gospoa Forcada nije mogla ni zamisliti da cijelo jutro provede
u kuhinji. Ali zahvalila se neakinji na toj ljubaznosti.
Ja sam vjeta u nekim drugim stvarima rekla je. Unato
tome, jo jednom je pohvalila Mercedesine kulinarske vjetine.
Mmm... mmm... Odlini su... uzdisala je pri svakom
zalogaju.
Ta vjena zaljubljenica u ljubav preko noi je odluila postati
nenadomjestivom osobom u ivotu gospoe Forcada. im je ugledala
fotografiju svog bratia s glavom povezanom zavojima i pogledom
zloinca pokajnika, ponovno je postala ista ona Mercedes koja je
usred bombardiranja bila u stanju prehodati cijelu Barcelonu samo da
pronae Ramona.
Reci mi neto, Maria. Jesu li u Meksiku mukarci stvarno tako
zgodni kao u filmovima? I kako ti se svia njihov izgovor?

Gospou Forcada nita ne bi vie razveselilo nego kad bi je

netko zatraio da kae svoje konkretno miljenje o mukarcima i
ljubavnim zgodama. Mi ene imamo sposobnost predvianja,
poela je tim rijeima. A nastavila je sve dok nije otkucalo osam sati, a
nebo se smrailo. Lucreciju je uznemirio taj iznenadni iskaz
prijateljstva njezine neakinje. U svakom sluaju, bila je sigurna da e
nova strategija koju je Mercedes eventualno pripremala na koncu
propasti.
ivot nikada nije kao u filmovima. Kada e to ona shvatiti?

Susrele su se u baru hotela Majestic neto prije polaska gospoe

Forcada prema avionu kako bi se s keri i zetom vratila u Italiju. Ne
brini. Imam ja veza, obeala joj je Mercedes. Bilo joj je teko prikriti
da je sretna kao dijete zbog toga to su je njezini katalonski roaci
posve nenadano poeli smatrati kljunom sastavnicom u toj
pustolovnoj potrazi za Ramonom te, nakon tog prvog koraka, u
planiranju kako da Mercedes im prije stupi u kontakt s njim.
Mercedes joj je govorila da s lakoom pie pisma. urilo joj se
obnoviti pisani kontakt s Ramonom. Rekla je da joj je on znao estitati
na stilu pisanja. Rado je primao njezina pisma. Zapravo, osim
portvovne brige za bolesnike na bojinici, od poetka rata vie nita
drugo nije uinila. Pisma su svakom zatvoreniku bila najbolji poklon.
Iz vremena kad je bila ratna kuma sauvala je u starom koferu sva
pisma koja je razmijenila s vojnicima na bojinici, koji su bili sretni to
mogu izjaviti ljubav toj zapisniarki kranske vjere i oajanja. Na
zaglavlju mnogih svojih pisama, ije je preslike uvala, nacrtala je kri
svaki put kad to nije predstavljalo opasnost. Kapelani i komunisti su
zbog uzvienih ideala svojih dogmi poprilino dobro ispunjavali
Mercedesina komunikacijska oekivanja. Oduvijek je vie
prieljkivala voljeti nego biti voljenom. Negdje je ula da su istinski
vani ljudi vani upravo zato to jako nalikuju svetom Augustinu iz

Hipone. Njezinom omiljenom svecu. Isto kao taj poganski i

istovremeno prosvijeen i pokrten mladi, njezini su mukarci bili
strastveni, osjeajni, enskari, ali i sveti, solidarni i prosjeno asni. Je
li Ramon ikada pomislio da ga je ona, slijedei boanski poziv,
namjeravala iskupiti? Naravno da nije. Kao to nije pokazivao ni
trunke radoznalosti da proita trinaest knjiga tog sveca filozofa. Bilo
mu je dovoljno upoznati njegov razuzdani ivot i njegove grijehe.

Godina jo nije dola svome kraju, a Mercedes je ve, kao to joj

je obeala gospoa Forcada, prikupila neophodne informacije kako bi
stupila u kontakt s bratiem. Obrativi se prijateljima i poznanicima
Norberta Forcade, poivao u miru, te nakon nekoliko prekooceanskih
telefonskih poziva, saznala je da se zatvorenik Belgijanac Jacques
Mornard, njegov novi identitet kojim je namjeravao prikriti onaj prvi i
jednako lani identitet Amerikanca Franka Jacksona, nalazi u jednoj
od elija zatvora Lecumberri u glavnom gradu Meksika. U pismu koje
je iz Rima Norberto Forcada bre-bolje poslao neakinji Mercedes
dodao je podatke Eduarda Cisnerosa Rosa, odvjetnika i branitelja
ubojice Trockog (osobito dobro pripazi da nikada ni sluajno ne
napie nae prezime, govorio joj je), koji mu je, pak, osobno otpisao
i naveo svoju privatnu adresu te sa zadovoljstvom prihvatio zadau
posredovanja u tom unakrsnom prepisivanju izmeu Barcelone i
Meksika. Naravno da je odvjetnik naveo svoje uvjete. Pisma su imala
biti naslovljena na njega osobno, Eduarda Cisnerosa, napisana na
ifriranom engleskom ili francuskom i uvijek s lanim potpisom.
ivot joj je jo jednom pruio priliku da zamisli ono to se
moglo doarati samo u pismu, na tihom bdijenju ili u ispovjedaonici.
Bez oklijevanja je sjela za pisai stol kako bi na elegantnom engleskom
jeziku nauenom u koli Uznesenja Marijinog iz Richmonda sroila
prve reenice kojima je namjeravala raspitati se o osobi kojoj je zaista
bilo upueno to pismo. Zapoeti rijeima Dragi Edwarde uinilo joj

se besmislenim. Ali kad je malo bolje promislila, nije se imala ega

sramiti. Odvjetnik i ona nisu se poznavali. Tako da je brzo prela
preko te prve prepreke. Ne bi li bila sigurna da e Ramon biti konani
itatelj tog zapetljanog pisma, zaigrala je na kartu katalonskih
osjeaja, tako bliskih eznutljivom srcu njezinog bratia. Izvrsno se
snala uvrstivi dva stiha prve kitice glasovitog napjeva Virolai koji
su pjevali hodoasnici u opatiji katalonske zatitnice Montserrat.
Ruo travanjska, crna Djevice planinska. Zadovoljna tom
literarnom dosjetkom odloila je nalivpero na pismo, otvorila ladicu
pisaeg stola i ostatak vremena promatrala Ramonove fotografije,
koje je skrivala meu stranicama djedovog pozlaenog molitvenika.
Sve je opet bilo mirno i uredno. Mogla je biti sretna.

esto se znalo dogoditi da Mercedes Ramoneda neoekivano

mora ostati u krevetu jer su je strani bolovi zarobili meu plahte, pa
bi tada sve oko sebe zaokupila svojim jecanjima i stenjanjima.
Munina i povraanje nerijetko bi uslijedili nakon tih napadaja zbog
kojih bi cijeli dan nepomino leala. Njihov obiteljski lijenik, ne
pretjerano sposoban, nijednom nije smatrao shodnim prepisati
bolesnici ita drugo do aspirina, mineralne vode Vichy ili boce tople
vode. Istini za volju, ona bi se za dvadeset i etiri sata potpuno
oporavila. Ali tijekom tih kriza njezino bi katatonino stanje bilo
zastraujue. ene su se silno trudile biti joj pri ruci. Mukarci bi ostali
pozadi i uznemireno koraali hodnikom gore-dolje. Zastraena
munim napadajima svoje tetke, Frida bi u potpunosti izbjegavala
ulaziti u njezinu sobu budui da je Mercedes, kad bi s vremena na
vrijeme smogla snage progovoriti kroz svoja usta, a ne kroz usta
demona kojeg je nosila u sebi, znala pozvati neakinju da prie
njezinom krevetu i rei joj: Ovo je gore od raanja. Dobro to
zapamti.
Nitko nije pomislio da je taj niz vrtoglavica i nesvjestica

povezan s tjeskobom i psihikim slabostima od kojih je Mercedes

patila otkad je ula u pubertet. Ali u to vrijeme depresija kao psihika
bolest nije postojala zato to se jo nije do kraja spoznalo sve o tim
podmuklim bolestima. Napadaji panike tumaili su se kao prirodne
reakcije ljudi na vanjske agresivne podraaje. Stoga se nije isplatilo
razmatrati nita to nije imalo znanstveno ime.
Jednog od onih munih dana dok je Mercedes bolovala u svom
krevetu vjene usidjelice, stiglo je prvo pismo Ramona Mercadera kao
odgovor na ono Mercedesino, napisano na engleskom s katalonskim
ukrasima koje je ona poslala meksikom odvjetniku. im je ugledala
kovertu, prepoznala je njegov rukopis. Ali kad je izmeu munine i
povraanja zbog te simboline menstruacije poela itati pismo
voljenog bratia, iznenadila se shvativi da joj pie na katalonskom,
kao i inae, i da je moli da to i ona ini. To je jezik ljubavi, govorio
joj je taj lupe. Sve to je zaljubljenoj eni poput nje, bez ikakve nade da
e joj uzvratiti ljubavlju zvualo kao prava ljubavna izjava.
Mogunost koju joj je ponudio da mu pie na jeziku koji je u dravi
bio zabranjen, na tom jeziku na kojem su osjeali i razmiljali, znaila
je da ima punu slobodu izraziti svoje prave osjeaje.
Reagirala je tako to je najednom ozdravila. Bila je to neko
neoekivano blagostanje od kojeg joj se ozarilo lice. Bolovi su nestali,
ali i dalje je glumatala da je sva utrnula samo da bi na miru mogla
razmisliti o odgovoru koji mu je namjeravala im prije napisati.
im je doao potar, u kui su svi saznali za tu neugodnu vijest.
Poznavajui Lucreciju, bilo je nemogue da ona nasjedne na tu
zagonetnu utnju svoje neakinje. Ljutito i prestraeno su mrmljali da
je mala, kako su i dalje zvali tu tridesetogodinjakinju, primila
Ramonovo pismo. Tada su odluili da e se Lucrecia pobrinuti da joj
to prokleto ime izbije iz glave. Nisu smjeli smetnuti s uma da je rije o
poznatom zloincu. ak su se bojali da e se prokleti Ramon u nekom
trenutku opet pojaviti u kui. Nitko tada nije mogao ni zamisliti da e
Francisco Franco vladati nad trima uzastopnim naratajima nedunih
panjolaca.

Prizivajui obiteljsku ast, Lucrecia Palop je sjela na krevet uz

neakinju i kao da je posrednica meu njima dvoma usrdno je
zamolila da odustane od namjere da mu pie.
Opasno je primati pisma od komunista. Nemoj mu
odgovarati. Uini to zbog nas rekla joj je iako je bila uvjerena da je
ova ne slua.
Da, tetko, komunist je, ali promijenio se.
Pa da bi je uvjerila kako se njezin brati promijenio na bolje, dala
joj je da proita odlomak pisma u kojem je Ramon nadopisao drugu
kiticu napjeva Virolai koju je Mercedes onomad ostavila
nedovrenom: Obasjajte katalonsku zemlju, vodite nas prema nebu.
Gluposti! Misli na majku rekla joj je.
Ve sita tolike amotinje i neuzvraene ljubavi, Lucrecia Palop je
pokazala svu opakost svoje naravi i iskoristila patnju svoje sestre, koja
je bolovala od raka, kako bi svojoj neakinji dokazala da silno grijei
to uporno odrava pisani kontakt s tim poremeenim mladiem.
Strah od nesretnog raspleta po ivot Montserrat Palop bio je
vei od bilo kojeg drugog argumenta kojim ju je pokuala prisiliti da
je poslua. Poslune naravi, Mercedes je na nekoliko mjeseci odloila
slanje svojih pisama, to nije znailo da e ih prestati pisati. To nije
bila laka odluka. U to su vrijeme kuu u Ulici Angl snale puno vee
nevolje zbog kojih je imala razloga za plakanje. Danonono se brinula
o majci, primjenjujui metode bolnikog lijeenja koje je nauila u
ratu. Gotovo da uope nije spavala. Nikada nije obeala da e prestati
pisati bratiu, ali tada je bilo jasno da je Mercedes prema tom
prijestupniku podigla zid sazdan od hladnoe i nepristupanosti.

Montserrat Palop je umrla jedne noi, u svom krevetu, svladana

boleu, trpei bolove i uvjerena da je i dalje daleko od svoje obitelji,
da je zatvorena s muem unutar ona etiri zida to su branome paru

Ramoneda posluila kao skrovite. Tjedan dana nakon sprovoda

Mercedes je poeljela olakati duu jedinom ovjeku koji ju je mogao
razumjeti pa mu je na vie od devet stranica pisma ispovjedila razloge
zbog kojih joj je ivot postao toliko nepodnoljiv. Sutradan je poderala
pismo i ponovno ga napisala. U potpunosti ga je proistila da ne
izgleda kao rijeka suza. Govorila mu je o majinoj smrti, ali bez
traginih elemenata.
Odgovor joj je stigao i prije nego to je oekivala. U tom pismu,
najtunijem od svih to ih je primila otkad je zavrio u zatvoru,
Ramon Mercader joj se potuio na samou i bespomonost u
Lecumberriju. Unato svemu, potedio ju je muenja kojima su ga
svakodnevno podvrgavali tamniari, a koja je on podnosio stoiki,
ustrajui u svojoj nepokolebljivoj utnji. to je on vie utio, jai su i
ei bili udarci zatvorskih uvara. Ali mogao ih je otrpjeti jer je
oduvijek bio spreman i umrijeti samo da zatiti malobrojne ljude koje
je potovao i kojima se divio.
Mercedes je ganuo literarni doseg tog pisma, vie svojstven
kakvom piscu nego li zapovjedniku republikanske vojske.

Zatvor se sruio na mene sa svim svojim zidovima, reetkama,

zatvorenicima i jadima. Kao kad ovjek zaroni u vodu i oajniki
pokuava isplivati na povrinu da udahne. Sva ula, sva snaga
usredotouje se na ono toliko prividno i to iz dana u dan postaje sve
vie nemogue i nestvarno... Izlazak!

Njegov kieni izriaj pripisala je satima provedenima u samoi i

itanju ime je, kako joj je tvrdio, pokuavao odagnati misli. Danju je
veinu vremena provodio u eliji, a kad bi s drugovima izaao na
hodnik, inio bi to zbog propisanog kunog reda. Ostatak je vremena
puio cigaretu za cigaretom i buljio u krevet iznad svoga. Spavao je
sam, nasreu.

Ona si je dopustila savjetovati ga kako se ponaa u zatvoru.

Moda ti ove knjige, rekla mu je, mogu pomoi da odagna teke
misli tijekom dugih sati. Tako je uz pismo dobio i paket s tri temeljna
romana za povijest knjievnosti. Jedan je ruski, naravno. Njemu nije
palo napamet proitati ih. Ramonov italaki ukus bio je posve
drugaiji. Stoga se odluio povjeriti Mercedes. Rekao joj je da ita
knjige kako bi nauio strane jezike, uz izuzetak prirunika i drugih
tehnikih knjiga o struji i elektronici koje je uzeo iz knjinice u
Lecumberriju. Svake je noi molila za njega, odvaila mu se to jednom
prilikom priznati. Nije joj bilo ao to mu je rekla neto toliko osobno,
ali gorko se pokajala zbog onog pisma u kojemu mu je, s namjerom da
mu prui podrku, rekla da je i ona poela puiti jer joj duhanski dim
pomae okupiti rasprene misli u jednu cjelinu. A budui da joj ta
pjesnika omaka nije bila dovoljna, sve je dodatno upropastila
otkrivi mu da si je obeala prestati puiti istoga trena kada Ramon
izae na slobodu kroz vrata Lecumberrija.
Je li je se on jo sjeao? Za sluaj da tomu nije bilo tako, poslala
mu je svoju fotografiju s posvetom. Mom voljenom prijatelju, od
sveg srca, Mem Ramoneda.

Godine u zatvoru Lecumberri tekle su ispunjene aktivnostima.

Osobito Ramonu Mercaderu. Dok mu je ona i dalje pisala pisma i
preplitala ih Zdravomarijama, on vie nije imao to nauiti o struji i
elektronici. Sam i bez ikakve je pomoi osim knjiga, postao je
strunjak u tom podruju. Poslije se u potpunosti predao prenoenju
svog znanja zatvorenicima. Zahvaljujui predavakim vjetinama,
nadreeni su ga postavili za upravitelja radionica i voditelja
zatvorskog odjela. Rekao joj je da bez ikakvih prepreka moe ulaziti i
izlaziti iz zatvora.
Ma nemoj mi rei! zaudila se Mercedes.
Ramon je sve to smetnuo s uma. Kao to je znao rei: Svatko je

kova svoje sudbine. Mercedes je svakim danom sve tee u sjeanju

odravala netaknutom sliku svog oboavanog bratia. Je li posijedio?
Je li smravio? Nijednom ga se nije usudila zatraiti fotografiju. Ne
zbog srameljivosti. Vjerojatno se bojala da joj se sadanji Ramon ne bi
svidio. Imao je vjerojatno preko etrdeset godina. A nema sumnje da
je stekao i vie samopouzdanja. Dokaz tomu bilo je pismo koje ju je
uznemirilo. Govorio joj je da ga zatvorenici zovu Jac, zatvorski
fratar. Prema njegovim rijeima, uspio se sprijateljiti s nekolicinom.
Malo ih se jo sjealo da je on ubojica Lava Trockog. Zbog uzornog
ponaanja i poduavanja, zatvorenici su na koncu bili uvjereni da je
on jo samo jedan od nekoliko profesora u kaznionici. Pomislio je da
bi Mercedes eljela znati da ga nazivaju i svecem iz Crnih dvora'.
Od tog joj se pisma Ramonova krivnja za zloin koji su mu
pripisali poela initi ozbiljno sumnjivom. A to ako Ramon nije ubio
Trockog? A to ako je ubojica netko drugi, a njega je dopalo ispatati
zbog tog stranog zloina? A to ako je Ramona na to prisilila majka?
S neizvjesnou o tome to je la, a to istina u vezi tog
osuenika, Mercedes je bezvoljno prihvatila da je poela stariti dok se
brinula o ocu, bratu, tetki i neakinji i istovremeno potiskivala elju za
ponovnim susretom s duhovima iz svoje nesretne prolosti. Dopustila
je da joj preturaju po pismima. Pomislila je da bi mogla napisati
knjigu o svom ivotu, ali tu je ideju odbacila kad je shvatila da joj
pria uvelike nadilazi romaneskne okvire. Zbog svoje je zaljubljive
naravi naginjala tlapnjama koje su bile u skladu s njezinim obinim i
svakodnevnim sklonostima. Dok bi razmiljala o Ramonu, od svega
bi je najvie zaboljelo to to on nikada nije pokazao ni mrvicu
zanimanja da ga ona posjeti u Meksiku. Pomirila se s ulogom keri
usidjelice koja se brine o mukarcima u obitelji i obavlja kuanske
poslove. A inila je ona i vie od toga. Na nagovor Antonija
Ramonede, koji je zatraio ker da mu bude pratnja na drutvenim i
politikim skupovima, na koncu je zamijenila majku te je postala
njezina ivua sjena. Onako visoki i zgodni bili su dobar par.
Gospodin Ramoneda opet je uz sebe imao enu koja se osobno

brinula o njegovom odijevanju, o otmjenom usklaivanju odijela i

prsluka te o biranju najprikladnijih eira i kravata za svaku prigodu.
Usprkos godinama koje su tekle i uzastopnim odlascima
lanova te obitelji na vjena lovita, najprisutniji duh u kui u Ulici
Angl i dalje je bila Valentina Mur. Vladao je preutni dogovor o
nespominjanju njezinog imena. Njezina je fotografija o njoj govorila
vie od svih izgovorenih rijei u njezinoj odsutnosti. Obitelj je odluila
da e u toj kui odravati na ivotu neprekidnu prisutnost preminule
tako to se namjerno nee osvrtati na njezinu neprisutnost. Taj je
fenomen, istinska enja za nebesima, jednako tako prouzroio tetu
u ostavtini koju su preuzeli. rtva je bila i posvuda i nigdje. U
Arturovoj sjeti. U Lucrecijinoj tiini. U zrcalu u predvorju pored kojeg
je Valentina neko vjeala kaput. Cesto bi visoko uzdignuta ela sjela
za stol u blagovaonici kako bi proitala i pregledala svoje govore.
Njezin se miris mogao omirisati na uvijek svjee ubranom cvijetu to
bi ga Artur stavio u koju od vaza u knjinici. I u Fridinim oima. U
Fridinom osmijehu. U Fridinoj inteligenciji. Uvjeren da ene moraju
njegovati svoj intelekt jednako brino pa ak i vie nego mukarci,
Artur Ramoneda je poticao ker da se odijeva nesputano otmjeno
poput stranih glumica i da razmilja rjeitou filozofa. Mala je na
koncu postala marljiva i buntovna. Sklona itanju i prgava.
Svojeglava i laljiva. Dobra i nepristojna.
Mercedes je o svemu tome govorila Ramonu, iako mu ni
poalice ni nevolje nije opisivala do sitnica. U vezi svog brata Alberta,
na kojeg je on silno nalikovao, nije mu rekla da se rastao od supruge
Sabine, to je za to vrijeme bio nesvakidanji potez i pravi pravcati
skandal u bogobojaznoj Barceloni tih nesretnih godina. Ipak,
obavijestila ga je o Albertovom pristupanju antifaistikom pokretu
otpora. Nije mu preutjela da je ponosna to joj brat, iza krinke
boemskog buruja, spaava komuniste i Zidove iz Francovih zatvora i
od Hitlerovih bira. Mnogi su izbjegli sigurnu smrt jer su ih tajnim
kanalima prevezli preko francuske granice. Doslovno je napisala:
Kao to je, naprimjer, moj brat uinio za sirotu Valentinu. Time sam

ti sve rekla.
I puno vie nego to je mogla rei. Bilo je pravo pravcato udo
to za svih onih dugih godina njihovog kaotinog i opirnog
dopisivanja nitko nikada nije uspio presresti tu najopasniju
komunikaciju izmeu Francove panjolske i rastrgane Europe.

Na pokajanjima nisu tedjeli. Nijednog se uitka nisu odrekli.

Isto se tako nisu pitali jesu li slobodni, jer to nisu bili. Samo im je bilo
vano preivjeti od danas do sutra te u svom izmuenom i tajnom
ivotu sauvati uspomene kao prikriven, ali nuan bijeg u matu.
Dui su mogli vratiti mrvicu mira samo izmiui sjeanjima. Ali sve
vano to ne ovisi o naoj volji neprestano izranja iz dubina poput
suludih udovita davno zaboravljenih osjeaja. Zaborav ne vara.
Ustrajanje na zaboravu rata bila je glavna isprika zbog nametnute im
obaveze da ga prihvate. Unato tome, njihove su ih oi odavale.
Bili su mrtvi, ali i dalje ivi.
Tako su uz zakanjela pisma to su putovala s jednog
kontinenta na drugi tekle godine i taloile se uzaludne nade u
izgubljenu slobodu. Lica ena u kui prekrile su bore kao to je i hrda
prekrila ulinu ogradu. Samo su razmetljiva i razgranata stabla u
dvoritu odolijevala dolasku starosti. A i to je bilo sumnjivo.
Gospoa Forcada bi za ljetnih poslijepodneva jo uvijek znala
sjesti ispod vrtne palme i piti orxatu pored Lucrecije koja je izgledala
kao da misli na neto drugo dok ju je sluala. Maria Mercader je tada,
nakon potvrde razvoda, ve bila zakonski udana za Vittorija de Sicu.
Taj Takav je rasplet dogaaja oito predstavljao olakanje za strogi
moral gospoe Forcada. Taj su dan to proslavili uz ampanjac.
Mrani dio obitelji i dalje je bio Ramon Mercader. Zalili su to se
nautrb obiteljskog ugleda slubeno doznao identitet ubojice
Trockoga. Katalonski komunist maslinaste puti, ledena i uznemirena

pogleda za kojeg su tek malobrojni eljeli znati gdje se nalazi. Njegovi

su se drugovi, na sreu njegove obitelji, pobrinuli sakriti jednu od
najveih sramota u povijesti njegove stranke. A s druge su, pak, strane
katalonski republikanci u izgnanstvu u Meksiku smatrali da je
Mercader uprljao ast njihovih socijalistikih ideala. Nipoto nisu
eljeli da ih se i na koji nain povezuje s ubojicom koji je bio na plai
sovjetskog imperija. Stoga je veo utnje kojim su prekrili njegov ivot
bio ne samo tajan, nego je postao i neophodan. Ramon Mercader vie
nije iv, povjerovali su prijatelji i neprijatelji kojima su se pridruili i
njegovi katalonski roaci. Tada nisu bili svjesni da zatakavanjem
injenice da je iv njemu ine uslugu kojom se on uvelike okoristio.
Jednoga etvrtka poslijepodne u kolovozu 1955. gospoa
Forcada je sjedila pred svojom stalnom publikom spremnom sluati
njezine bjelosvjetske traeve. Mercedes se zabavljala rastjerivanjem
onih dosadnih ljetnih muha kad se Frida, koja je tada ve imala
petnaest godina i bila neumjesno pubertetski radoznala, drznula
pitati je li mukarac imena Ramon, koji se nalazi na fotografiji na
polici s drugim obiteljskim fotografijama, bio zarunik njezine majke
Valentine. Njezino je pitanje uzrujalo te ene. Lucrecia i Mercedes su
suzbile nelagodni uzdah. Ali istog se asa zaula gospoa Forcada,
koja je tu njezinu pretpostavku odluno opovrgnula.
Pustimo mrtve u miru rekla je. I razgovarajmo o ivima.
Stigla je iz Rima s koarom punom vijesti o Ramonu Mercaderil
i nestrpljivo ekala s kime e podijeliti svoje neprocjenjive tajne. Kao
svakog Boia, gospoa Forcada, udovica iz prvog braka s Lluisom
Mercaderom, zatraila je da je telefonski spoje s glavnim gradom
Meksika kako bi estitala blagdane svojoj ogorici Herminiji, sestri
gospodina Norberta Forcade Vargasa, koja je istovremeno bila
sestrina supruge odvjetnika gospodina Eduarda Cisnerosa Rosa.
Ova joj je u velikom povjerenju rekla da Ramon odbija izai iz zatvora
Lecumberri sve dok ne odslui cijelu kaznu. Izraunale su da mu je
preostalo deset godina da je odslui do kraja, a kad se ukazala
mogunost da pobjegne Rusi su mu pripremili stopostotno ostvarivi

bijeg, slijedei plan koji je skovala njegova majka Caridad del Ro on

mu se usprotivio. Rekla je da se Ramonova majka najdiskretnije
mogue pobrinula obaviti potrebne radnje s meksikim politiarima
ne bi li uspjeno isplanirala bijeg za svog sina. Nakon
administrativnih formalnosti odvjetnik Cisneros je ujutro na odabrani
dan uspio izbaviti Ramona iz zatvora i strpati ga u svoj automobil.
Osobno ga je odvezao u umu Chapultepec gdje ga je ekala
Caridad del Ro, sjedila je u drugom automobilu. U njemu se odvio
razgovor majke i sina o kojem je poslije govorio odvjetnik Eduardo
Cisneros, suprug bliske prijateljice gospoe Forcada. Plan je bio
odlian. Svatko s imalo soli u glavi iskoristio bi tu Bogom danu
priliku da pobjegne. Zamislili su da otamo odu u zranu luku i sjednu
na prvi avion za Moskvu. Ali Ramon je to odluno odbio.
Kad je ovaj momak bio razuman? dodala je za sebe gospoa
Forcada. Poslije je neprimjetno kimnula Catalini da joj dolije jo malo
orxate.
Ramon je elio odsluiti svoju kaznu. Rekao je da je ubio
ovjeka i da za to mora platiti. Caridad ga je molila. Plakala je i
preklinjala ga, ali nije ga uspjela nagovoriti na suprotno. Lucrecia se
ubacila u priu koju im je pripovijedala gospoa Forcada i rekla da je
vidjeti kako Caridad plae bio veliki uspjeh. Ona i sin se nisu
sporazumjeli. Caridad je izgubila tu bitku ne samo zato to nije
razumjela razloge tog Mercaderovog hira, nego i zato to joj je on prvi
put proturjeio i nije je posluao. Sat vremena nakon tog sastanka taj
je isti zatvorenik zatraio Cisnerosa da ga vrati u Lecumberri.
Oduevljena tim povjerljivim informacijama Mercedes se
udobno smjestila u naslonjau, spremna odluno potvrditi ispravnost
Ramonovog ponaanja. Na neki se nain silno ponosila svojim
bratiem. eljela je vjerovati da su njezina pisma imala odreeni
utjecaj na taj estiti stav koji mu je bio na ast.
Oduvijek sam znala da je on ovjek estita srca rekla je.
Moda je ono to je uinio Trockom uinio bez namjere da ga ubije.

Moda je ono to je uinio Trockom uinio s namjerom da razrijei

svoju majku i svog ouha obaveze da ga oni ubiju. Zaista, uvjerena
sam u to. Stavila bih ruku u vatru da je tomu tako. Sigurno je u dubini
due, duboko u dui, uinio to je uinio da uini dobro.
Je li Ramon doista bio ubojica?
Zavladala je tiina za razmiljanje. Ali bila je to, bez imalo
sumnje, tiina kojom se nije potvrdila ispravnost njegovog ina.
Tom prigodom tetke nisu pokrenule raspravu niti su ita
odgovorile. Dopustile su Mercedes da rastereti duu. to je ona s
oduevljenjem uinila. eljela ih je oarati dobrim djelima svog
bratia pa je tom prigodom njezino miljenje bilo blie povijesnoj
istini u koju je i ona sama sumnjala jer ono u to je sumnjala na koncu
je postala istina.
Ramon Mercader je uspio opismeniti osamsto zatvorenika,
kojima je, osim to ih je poduio itanju i pisanju, pomogao novcima
koje su mu slali ruski dounici. Pored toga, svojim je drugovima
otvorio elektrotehniku radionicu i radionicu rukotvorina. Predmete
koje su na Ramonov poticaj izraivali zatvorenici njihovi su roaci
prodavali na tandovima s vanjske strane zatvorskih zidova. Takvo
to bilo je posve nezamislivo u Francovoj panjolskoj. Mercedes je
pomislila da bi tetke takoer eljele znati da su mu se zatvorenici
obraali kao da je svetac.
Jo nam je samo to trebalo, rekle su bez ijedne rijei.

Ali ta pria o razgovoru izmeu gospoe Forcada i njezine

ogorice Herminije o ivotu zatvorenika Ramona Mercadera nije tu
zavrila. Nastavila je i rekla da su mu zbog zasluga u zatvoru odobrili
pravo na posjete nedjeljom na samim ulaznim vratima Lecumberrija.
Prema priama, taj bi dan vanjski ivot ulazio u zatvor u obliku lavine
djece objeene majkama oko vrata, paketa punih hrane i drugih

halucinogenih tvari, vriske, pjesama, ivotinja, suza i odvjetnika.

Opis Lecumberrija bio je toliko podroban da je Mercedes
pomislila kako ga je gospoa Forcada kriom posjetila. Kao da joj je
proitala misli, rekla je da je eljela proviriti kroz kljuanicu i uvjeriti
se je li sve ono to joj je o zatvoru rekla ogorica Herminia Forcada
Vargas istina ili je, pak, sve to bila tek jo jedna izmiljotina...
Koliko god to udno zvualo, Ramon je postao jedan od
najtraenijih zatvorenika. Naklonost koju su mu iskazivali drugi
zatvorenici ila je toliko daleko da su s njim dijelili obitelj i prijatelje.
Pridruivi im se tijekom jednog od tih posjeta, upoznao je neku
folklornu plesaicu imena Roquelia Mendoza, prijateljicu zatvorenika
s kojim je tada dijelio eliju.
Bujno i visoko uzdignuto poprsje gospoe Forcada bilo je
nepomino dok joj je u glavi divljala oluja. Torbica od bijele kozje
koe nepomino joj je poput kakve lonanice leala na krilu.
Bezuvjetna je tiina glavnu ulogu udijelila toj goi. Zadovoljna
zanimanjem prisutnih, odugovlaila je sa stankama i preputala
nedovrene reenice njihovoj mati.
Kao to je bilo za oekivati kod zatvorenika rekla je ^
dogodilo se neizbjeno. Prema onome to su mi prenijeli, zaruili su
se im su se upoznali.
Tako je okonala priu o tom otkriu koje ju je poelo zamarati
im ga je izgovorila.
Plesaica! skoila je Lucrecia. Samo nam je to jo trebalo.
Plesaica s kojom se namjerava vjenati ponovila je
povienim glasom.
eljela je izbjei tako izravno priznanje, ali vanija joj je bila ta
lakoumnost od rezerviranosti koju je obavezno morala pokazati zbog
ljubavi prema svojoj neakinji.
Mercedes je to nasluivala. Ali nita nije rekla. Samo je na koncu
prozborila:

 Znala sam to.

Ako je taj put i lagala, uinila je to zato to tankoutni ljubavni
zov doputa da se sanjaju lai.

Izdaja Ramona Mercadera zauvijek e ostati urezana u

Mercedesinom ranjenom srcu. Naglo je prekinula njihovo
dopisivanje. Zabranila si je biti sretnom dok je pisala pisma nakon to
je shvatila da se njezin idol preobrazio u posve obinog mukarca koji
se odluio vjenati folklornom plesaicom. Zakoraila je u razdoblje
ivota u kojem joj sve ene, osim Valentine Mur, izgledaju glupo,
lakoumno i cmizdravo. Traila je utjehu u onim mukarcima koji su
se gnuali demona, tjelesnosti i politike represije. Fridu je voljela i
brinula se o njoj, ali s manje oduevljenja nego o svojim dragim
sveenicima. Ona je to primjeivala i trpila je posljedice takvog
odnosa. Umjesto da se suoi s time, bjeala je od toga. Vezala ih je ista
enja za mrtvima, ali koliko god tvrdoglavo da je tetka pokuavala
nametnuti svoju volju, Fridu nije mogla ukrotiti. A ta je zapreka
oteavala njihov odnos. Zapravo, ne bi je voljela onda kad je ne bi
podsjeala na nju samu, a voljela ju je onda kad je isuvie nalikovala
Valentini.
Priekala je da joj neakinja navri osamnaestu godinu da bi joj
dala vrlo poseban i simbolian poklon o kojem je dugo razmiljala.
Jedne godine za blagdan Svih Svetih otili su Mercedesinim
crnim Topolinom u Figueres. Vie od dva sata vonje bez razgovora.
Sigurna u put, kao da je onuda godinama vozila, prola je Ulicom
Rambla te su se zaustavili na trgu s trnicom, gdje su kumice
izvikivale svoje ponude. Stapke bijelih nardova uzdizale su se visoko
poput vitog klasja. elim ih sve, rekla je Mercedes. Ukupno dva
struka od dvanaest cvjetova. S cvijeem u rukama i obavijeni
njihovim opojnim mirisom zastali su nekoliko minuta popiti sok u
kafiu Casina. Vratili su se u automobil te su u rekordnom vremenu,

koje se Fridi ipak uinilo neoprostivo dosadno i dugo, stigli u selo

Terese Pascual. Jedna jedina, kratka ulica razdvajala je etiri kue tog
seoceta od malene romanike crkve i upnog ureda. Ondje je, nasred
ulice, poput usamljenog grma usred ogoljelog krajolika Teresa sjedila
i plela neki bijeli uzorak preslikan iz starog dezena koji je drala u
depu pregae. Podigla je glavu da vidi pridolice i nimalo je nije
iznenadio taj neoekivani posjet. Mercedes ju je uvela u Topolino
obavijen mirisom cvijea. Teresa je Fridi je prvo dotakla lice kako bi se
uvjerila da je ta djevojica naoko hladne koe ista ona koju je neko
davno mjesecima uspavljivala u naruju.
Zato ne razgovaraju?, pitala se Frida.
Onako nevidljiva na stranjem sjeditu automobila ak se
upitala je li umrla ili moda nestala. Budui da joj je na tom
isrcpljujuem putovanju bilo dosadno, promatrala je prometne
znakove na cesti. Francuska. Dvadeset kilometara, pisalo je na
zadnjem. Upravo se ondje zaustavio automobil. Uz jarak. Polja i polja,
uredna i zlaana od jesenjeg cvjetanja, pruala su se prema
bezizraajnom morskom obzoru s jedne strane, a prema Pirinejima
zaogrnutim crnilom i sjenama s druge strane. Fridi se od mirisa
nardova vrtjelo u glavi pa je iskoila iz automobila da udahne zraka.
eljela je u etnju, ali dvije ene nisu odavale nikakvih znakova de se
namjeravaju pomaknuti s ceste.
Ispred mjesta gdje su stale nalazila se malena udubina za koju je
Frida bila sigurna, uzevi u obzir ozbiljnost na njihovom licu, da krije
enu bez imena i povijesti koju su doli posjetiti.
Upravo ovdje, uz novu cestu rekla je Teresa.
Glas joj je zvuao poput kataklizme.
Frida je promatrala i promatrala to sveto mjesto, ali samo je
vidjela zaputeni vrt, suhu travu, rasvjetne stupove, nekoliko
empresa i raskoljenih stabala. Suho je lie lepralo bez jasnog cilja.
Mrtvo. Raspadnuto. Trulo. Ugledala je grm prezrelih kupina koji je
rastao s desna od mjesta gdje su stajale. Dolo joj je da ga zgazi i

posijee lopatom. Da ga uniti. Plodovi su bili truli ili nagrizeni

ptijim kljunovima.
Frida se sklonila. Povremeno bi proao poneki automobil i
uznemirio krajolik. Najgore od svega bilo je cvijee. Tako bijelo i
dostojanstveno usred tog sivila ravnodunosti...
Mercedes je dala znak neakinji da se vrati uz nju. Nosila je
struak cvijea. Mercedes je nosila drugi. Teresa, pak, nije donijela
nita. Mercedes je prvo eljela odloiti nardove, negdje u tom
naputenom i neurednom kutku. Poslije ju je neto potaklo pa je
odluila razbacati ih po prokislim kupinama, po trnju. Pali su i rasuli
su se, leali su posvuda razbacani pa su izgubili svu onu rasko
kojom su zraili dok su jo bili u vlasnitvu kumica. Frida je razbacala
svoje. Imala je rupu na arapi, noge su je zeble, a od vonja smrti
svrbjeli su je dlanovi. Njezina je tetka tiho plakala, kao da se nedavno
prehladila.
Moli bilo to rekla joj je.
Frida je izmislila molitvu bez rijei. Stavila je onostranost na
zavrnu i teku kunju. Zaeljela je elju. I podvrgla je kunji. Ako
lastavice koje su letjele iznad strujnih kablova polete u jatu pet minuta
nakon njezine molbe, bit e to znak da se ispunjenju njezine elje nita
nee isprijeiti.
Podozrivo je spustila pogled. Lastavice su to sigurno primijetile.
Godinama su ekale taj trenutak. Vrijeme je da polete u Francusku.
Bez graje su se vinule prema nebesima i slijedei zapovijed bez prava
na pogreku poletjele prema mjestu gdje ih sloboda, ljubav i neznani
pjesnik mogu opjevati.

Te je godine Frida otila iz Barcelone u Pariz. U grad gdje je

Valentina Mur prieljkivala nastaviti ivot slobodne ene ispunjen
razlozima za nastavak borbe protiv ugnjetavanja i ljudske nepravde.

Antoni Ramoneda umro je pomiren sa sudbinom, ali s bolom u srcu

jer nije uspio u namjeri da ostaci njegove keri Valentine Mur budu
sahranjeni u obiteljskoj grobnici, kako Bog zapovijeda. Od kraja se
rata nije za to prestajao boriti. Vie je puta putovao u Madrid zbog
toga. Razgovarao je s reimskim ministrima koji su, istini za volju,
ljubazno primali tog katalonskog industrijalca, ali kojem su uvijek
davali isti odgovor. Franco to nikada ne bi dopustio.
Valentinu su stavili na crnu listu jer je bila crvena, ateistica,
anarhistica. Ramoneda se trudio dokazati vlastitom ustrajnou i
lanim svjedoanstvima da je njegova djevojica bila jo samo jedna
rtva ratnih zbivanja. Bila su to ratna vremena. S obzirom da je bio
previe pametan da bi povjerovao kako e pronosei istinu ita uspjeti
ishoditi od Vlade, taj je tekstilni industrijalac isplanirao strategiju kao
da je rije o poslu. Ali iako je bio na glasu kao uspjeni poduzetnik, u
tom je predmetu pretrpio golem poraz.
Umro je s osjeajem neuspjeha. Za njim je pola Lucrecia Palop.
Njezina je smrt bila toliko neprimjetna da je sve u njezinoj spavaoj
sobi ostalo isto kad su je nali kako bespomono sniva. Catalina se
prepustila smrti. Bila je prestara. Nekoliko godina poslije, brzo nakon
to je 18. listopada 1978. prenijeta kratka vijest u novinama o smrti
Ramona Mercadera, Mercedes Ramonedu primili su u Kliniku
bolnicu s plunim emfizemom u zadnjem stadiju. Ubio ju je duhan,
napisao je Artur svojoj keri Fridi. Artur Ramoneda ve je bio mrtav,
ali i dalje se odupirao smrti u knjinici kue u Ulici Angl. elio je
ivjeti samo da bi odrao na ivotu svoju odsutnu ljubav. Satima je
prelistavao spise, promatrao portrete na polici u dnevnoj sobi i
matao da pie knjigu o povijesti svoje obitelji. Otiao je u vjena
lovita, a da o njoj ni retka nije napisao.
ovjek koji ipak jest napisao nekoliko stranica uspomena na one
neoprostive godine bio je Fermn, Seviljanin. Izaao je iz sjemenita,
zavrio studij ekonomije i dvaput se oenio. Imenovali su ga
ministrom u drugoj demokratskoj Vladi te je vladao dovoljno dugo da
shvati kako je panjolski graanski rat bio tuan rasplet neuspjene

politike rjeavanja problema drutva te da prihvati injenicu da je

trenutno izgubio sve u to je bio siguran, ali je svoja uvjerenja i dalje
uvao netaknutima. Ubio ga je u automobilskoj nesrei neki pijani
voza.
Ramon Mercader tada vie nije bio vijest. Umro je u Havani uz
enu i djecu. Daleko od Barcelone, kamo se, nakon to je umro Franco,
neprestano zahtijevao vratiti ne bi li ga ondje pokopali. U svojoj
zemlji. Pored svojih. Umro je prieljkujui proglaenje Statuta
Katalonije. Ipak, njegov je pepeo otiao u Moskvu, gdje su ga
pokopali uz sve sovjetske poasti. To jest, gdje je oduvijek ivio pod
lanim imenom. Tada kao Ramon Pavlovi Lpez.
Lpez?, namrtila bi se Lucrecia Palop da je poivjela
dovoljno dugo da proita tu vijest. A zato Lpez, kvragu, a ne
Vilamajor, Puig ili Domnech?.
Umrli su onako kako su im dopustili da ive. S lai na usnama i
istinom tekom poput nule.